Dragoslav Mihailović (Ćuprija, 17. novembar 1930) je srpski književnik, redovni član SANU, dobitnik mnogih književnih nagrada i priznanja, prevođen na više evropskih jezika. Njegov književni opus obuhvata pripovetke, romane i drame.
Rođen u Ćupriji, studirao u…
(More)
Dragoslav Mihailović (Ćuprija, 17. novembar 1930) je srpski književnik, redovni član SANU, dobitnik mnogih književnih nagrada i priznanja, prevođen na više evropskih jezika. Njegov književni opus obuhvata pripovetke, romane i drame.
Rođen u Ćupriji, studirao u Beogradu Filozofski fakultet na Grupi za jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik. Sa dvadeset godina biva hapšen i poslat na Goli otok. Fakultet završava 1957. godine, ali ne uspeva da nađe stalno zaposlenje i često je menjao posao. Dobitnik je Kočićeve nagrade 2011.
Roman „Kad su cvetale tikve“ prvi put je objavljen 1968. godine i izazvao je u to vreme značajnu reakciju socijalističkog režima. Predstava koja je trebalo da se igra po ovom romanu je zabranjena, a sam autor tvrdi da ju je Josip Broz lično zabranio. Sem ovog, Mihailović je objavio i sledeća dela „Frede, laku noć“ „Petrijin venac“ „Čizmaši“ „Goli otok“ „Crveno i plavo“ „Vreme za povratak“ „Gori Morava“ „Lov na stenice“
Kad su cvetale tikve je naziv romana Dragoslava Mihailovića, objavljenog 1968. godine. Ovaj prvi Mihailovićev roman, od tada objavljen u više od dvadeset izdanja, zauzima značajno mesto u srpskoj književnosti i kulturi poslednjih decenija XX veka. Roman je u vreme izdavanja izazvao značajnu reakciju socijalističkog režima. Predstava koja je trebala biti odigrana po ovom romanu je zabranjena, a sam autor tvrdi da ju je Josip Broz Tito lično zabranio. Danas se roman „Kada su cvetale tikve“ preporučuje u srednjoškolskom obrazovanju Republike Srbije i preveden je na trinaest jezika.
Najvažnije kritičke tekstove o ovom romanu i prozi ovog autora u celini potpisali su Ivan V. Lalić, Petar Džadžić, Milovan Danojlić, Miloš I. Bandić, Miroslav Egerić, Čedomir Mirković, Đorđije Vuković, Ljubiša Jeremić, Vladeta Janković, Vladislava Ribnikar, Muharem Pervić, Jasmina Lukić, Vladeta Jerotić, Robert Hodel, Ana Jedlinska i drugi kritičari i tumači književnosti.
Na poziv redakcije NIN-a i Zavoda za udžbenike, glasovima desetorice kritičara roman je izabran na off-listu deset najboljih romana od onih koji su od 1954. do 2004. godine nezasluženo ostali bez NIN-ove nagrade — prestižnog književnog priznanja.
Kritičar Marko Nedić, karakteriše roman Kad su cvetale tikve „kao vrlo složen i u osnovnom sadržinskom sloju romaneskne priče i njenog značenja, i u tretiranju glavnog junaka i njegovog karaktera, kao i u ključnim tačkama u motivaciji teksta“. U romanu je uočljivo nekoliko važnih elemenata njegove strukture i primenjenog narativnog postupka koji su međusobno povezani. Jedan od njih odnosi se na priču romana kazuje u prvom licu i na posebnu ulogu koju u pričanju ima jezik književnog junaka, ujedno i naratora dela, drugi na način na koji on doživljava odlazak iz Beograda i način na koji prikriva želju da se u njega nekad ipak vrati, sledeći na korišćenje narativnih sredstava da bi se priča romana razvijala po zakonitostima dobro komponovane prozne celine. Među najvažnijim momentima svakako je narativna perspektiva iz koje se saopštava sudbina Ljube Šampiona. U tom kontekstu je veoma važno što se glavni lik i fiktivni narator tokom cele priče obraća nekom svom nevidljivom slušaocu i pasivnom sagovorniku, koji se, nijednom ne oglašava vlastitim iskazima.
(Less)