Bolesti pela

Podjela bolesti pela:

1. Zarazne bolesti: virusi bakterije plijesni paraziti

2. Nezarazne bolesti: klimatski bioloki hranidbeni

3. tetnici u konici: sae leglo odrasle pele med

1. Zarazne bolesti pela

Virusne bolesti pela: Mjeinasto (vreasto) leglo Paraliza pela: kronina akutna

Bakterijske bolesti pela:

Amerika gnjiloa pelinjeg legla Europska gnjiloa pelinjeg legla Lana gnjiloa pelinjeg legla Kiselo leglo

Bolesti uzrokovane plijesnima: Vapnenasto leglo Kamenito leglo

Parazitarne bolesti pela: Nozemoza Akaroza Varooza

2. Nezarazne bolesti - otrovanja

a. Uzroci bioloko - organskog podrijetla: - otrovanje medljikom - otrovanje nektarom - otrovanje cvjetnim prahom b. Uzroci kemijskog podrijetla: - otrovanje kuhinjskom soli - dim iz tvornica - pesticidi - insekticidi - herbicidi

3. tetnici u konici
a. Sae - Veliki i mali voskov moljac - Mievi - Slaninar - Ptinus Fur b. Leglo - Pelomorac - Muha grbaa - Tropilela - Etinia ( sae, med, pelud i liinke ) c. Pele - Leptir Mrtvaka glava - Neki mravi - Ose - Pelinja kopaica - Obina osa - Strljen - Ptice - Krasna una (pelarica) - Sjenice i djetlii - abe i guteri - Nametnici na pelama - Pelinja u - Liinke nekih muha ( Senotrinia, Physocephala)

Virusne bolesti pela

Mjeinasto leglo
Zarazna bolest poklopljenog legla i mladih pela radilica. Uzronik bolesti je virus. Okruglastog je oblika, slabo otporan i moe preivjeti samo u pelinjim stanicama. U mrtvim liinkama i pelama ugiba za oko tri tjedna. Uginula liinka raspada se u kaastu masu, koica joj ostaje sauvana pa nalikuje na mjeinu. Sasuena se lako uoi u poklopljenom sau i moe se u cijelosti izvaditi. Bolesne mlade pele ne uzimaju pelud, to dovodi do razliitih poremeaja i prijevremenog ugibanja. Zaraza se prenosi pelama iz konice u konicu (zalijetanjem), premjetanjem saa i drugim radovima oko konica. Liinke se zaraze putem hrane. U nepoklopljenom leglu se ne primjeuju promjene. Bolesti su podlonije mlade pele. Prvi znakovi bolesti su vidljivi na poklopcima stanica saa u kojem su uginule liinke promjena boje sa tamnom mrljom u donjem dijelu, blago su uvueni. Uginule liinke postaju mlohave, gube kolutiavost, nakuplja se tekuina izmeu koice i tijela. Propali dijelovi tijela postaju kaasti, prljavo-ukaste boje. Liinka kasnije potamni. Mlade se pele zaraze istei stanice saa od uginulih liinki. Bolest mjeinastog legla lako se zamjeni sa amerikom gnjiloom. Dijagnoza se postavlja na osnovi karakteristinih znakova na poklopljenom leglu, te bakteriolokom pretragom Jaka pelinja zajednica moe ozdraviti sama od sebe, dovoljno je osigurati dobru njegu Sae u kojem ima veliki broj uginulih liinki treba izvaditi i spaliti (Preporuuje se zajednici dodati 1 g kloramfenikola u 2 l eerne otopine) Suzbijanju bolesti pridonosi i zamjena matica uzgojenih u zdravim zajednicama

Kronina paraliza
Kronina paraliza pela je virusna bolest radilica. Virus se razmnoava u ivanom tkivu, a velika koliina je pronaena u glavi pela. Bolest se javlja za vrueg razdoblja i dugo traje, ali uzrokuje uginue malog broja pela. Nastanku bolesti pogoduje nedostatak peludi uz jaku nektarnu pau, loa ventilacija konica, smjetaj na jakom suncu. Oboljele pele su sitnije, bez dlaica na zatku. Zdrave ih pele izvlae iz konica, ali se one opiru i pokuavaju vratiti u zajednicu. Hodaju iroko razmaknutih nogu, krila su ima rairena i ukoena. Zadak im je smanjen jer je crijevo prazno. Bolesne se pele u konici zadravaju iznad saa s medom. Nrjetko se bolest zamjeni sa nozemozom ili otrovanjem pela. Za lijeenje zajednici treba osigurati dovoljne koliine peludi ili zamjene za pelud, zatititi ju od jakog sunca i osigurati dobru ventilaciju.

Akutna pelinja paraliza

Akutna pelinja paraliza je virusna bolest mladih pela. Virus je u veoj koliini smjeten u mednom mjehuru bolesnih pela. Za uspjenu funkciju potrebno je da virus ue u tijelo pele, to u prirodnim uvjetima obavlja varoa siui hemolimfu. Bolest nastupa naglo u vrijeme proljetnog razvoja zajednice, pa se na letu ispred konice moe pronai veliki broj uginulih pela. Bolesne pele izlaze iz konice, ne mogu letjeti, skupljaju se na vlati trave ili u hrpice. Zadak im je povean, kao i medni mjehur koji je pun bistre tekuine. Bolest se suzbija uklanjanjem faktora koji imaju utjecaj na nastanak i tijek bolesti. Konice ne smiju za vrijeme velikih vruina biti izloene prejakom suncu, treba osigurati ventilaciju konice. Pelama se moe dati 1-2 g modre galice u litri eerne otopine.

Bakterijske bolesti pela

Amerika gnjiloa
Amerika gnjiloa opasna je zarazna bakterijska bolest kod pela. Uzronik bolesti je bakterija Phaenobacillus larvae. Zarazi amerike gnjiloe podlone su liinke prilikom uzimanja hrane. Spore tako preko probavnog trakta i koe ulaze u tijelo liinke. Izvori zaraze su naputene konice, bolesne zajednice i sav mogui pribor koji je bio u doticaju sa zaraenom, bolesnom zajednicom. Najbri put prijenosa zaraze je grabe kada u oslabljenu i slabu zajednicu ulaze zdrave pele dolaze u dodir sa zaraenim saem i pelama te se vraaju natrag u svoju zajednicu.

Europska gnjiloa
Zarazna, bakterijska bolest nepoklopljenog legla. Uzronik je bakterija Streptococcus pluton. Znakove bolesti moemo primijetiti na nepoklopljenom leglu. Bolesna liinka mijenja pravilan poloaj na dnu stanice, gubi kolutiavost i mijenja boju. Oboljele liinke ugibaju etvrtog ili petog dana ivota. Kako nisu poklopljene, pele ih lako uoavaju i oiste iz stanica saa, pa pelari esto i ne uoe znakove bolesti. Na nastanak, znakove i tok bolesti znatno utjee stanje zajednice. Uz primarnog uzronika bolesti nerijetko se nau i sekundarni uzronici koji daju razliitu sliku bolesti

Bolesti uzrokovane plijesnima

Kamenito leglo

Parazitarne bolesti pela

Nozemoza

Akaroza

Varooza
Sistematika Carstvo: ivotinje Koljeno: lankono ci Razred: Paunjaci Red: Grinje Porodica: Parasitid ae Rod: Varroa Vrsta: Varroa destructor Varroa jacobsoni

Razlikujemo slijedee vrste varroe: Varroa destructor - opasnija vrsta rasprostranjena po gotovo cijelom svijetu koja napada Azijsku vrstu pela - Apis cerana i Apis mellifera - Europsku medonosni pelu Varroa jacobsoni - manje opasna grinja koja napada Azijsku medonosnu pelu (Apis cerana)

3. tetnici u konici
Voskov moljac
Danas poznajemo dvije vrste voskovog moljca: veliki Galleria mellonella L. i mali Achroea grisella. To je noni leptir - tetoina koji oteuje/napada uglavnom sae koje se nalazi uskladiteno izvan konica, ali nerijetko napada i sae slabijih pelinjih zajednica.

Medvjedi su sisavci - zvijeri, iji su se preci pravi ili vii sisavci u posljednjih 60 milijuna godina razvili do dananjih oblika. Raznolika prehrana omoguuje smeem medvjedu da ivi na veoma razliitim prostorima, od arktike tundre do praume i do tundre u visokim planinama. Smei medvjed danas osim u Europi ivi u cijeloj Aziji, ukljuujui japanski otok Hokaido, te u Sjevernoj Americi gdje ga nazivaju grizli.

Medvjed (Ursus arctos) kod nas ima status rijetke vrste i njime se gospodari prema zakonu o lovu. Naseljava prostrana planinska podruja obrasla umom i uglavnom se ne pribliava naseljima. Moe narasti u duinu i do 220 cm i visinu do 130 cm. teine i preko 300 kg. Iako je po prirodi mesoder medvjed 95% svojih prehrambenih potreba zadovoljava biljnom hranom, a kada naie na konice s medom to mu je omiljeni desert kojem poput ljudi nikako ne moe odoljeti ve e potraiti sve naine za ovim slatkim proizvodom pela medarica. Medvjedi su u pravilu dobri penjai, plivai i usprkos svojoj velikoj masi vrlo su pokretljivi i snalaljivi tako da gotovo i ne postoje uinkovite prepreke kada se odlue zasladiti medom. Pelari koji ive u podrujima gdje ima medvjeda trebaju i koriste razne tehnike za sprjeavanje teta koje ova ivotinja prouzroi u elji da se zasladi. enka medvjeda u sijenju raa 1-4 mladuneta koji e s njom provesti 1,5 godinu uei razne vjetine lova i opstanka. Medvjedi ive od 10 - 20 godina, a spolnu zrelost dostiu u dobi od 4 - 5 godina. Kako se zatititi? Najuinkovitije je postaviti ianu ogradu sa slabom strujom.