Sarajevske Sveske 32 33 Small 1

asopis Sarajevske sveske izraava zahvalnost sljedeim institucijama, dravama i pojedincima na njihovoj podrci Sarajevo Notebook magazine would
like to thank the following institutions and countries and individuals for their support Open Society Fund Bosnia and Herzegovina The Balkan Trust for Democracy Norway Sweden Finland Denmark Switzerland Portugal France Great Britain Slovenia Makedonija Bosna i Hercegovina United States Srbija Crna Gora Ured za kulturu Grada Zagreba European Community Goethe Institut Sarajevo KulturKontakt Austria Buybook Carl Bildt
Redakcija Ljubica Arsi Basri Capriqi Mitja ander Ale Debeljak Ljiljana Dirjan Daa Drndi Zdravko Grebo Zoran Hamovi Devad Karahasan Enver Kazaz Tvrtko Kulenovi Julijana Matanovi Senadin Musabegovi Andrej Nikolaidis Boris A. Novak Sibila Petlevski
Elizabeta eleva Slobodan najder Dragan Veliki Marko Veovi Radoslav Petkovi Miko uvakovi Tihomir Brajovi Robert Alagjozovski Glavni i odgovorni urednik Velimir Viskovi Izvrni urednik Vojka Smiljani-iki Sekretar Aida El Hadari-Pedia
322011 33
NO
SADRAJ 32/33
U PRVOM LICU
Samuel bogar
Balkan: Svi smo potrebni jedni drugima ................... 11 Depni Amsterdam ......................................................... 17
DNEVNIK
Daa Drndi
DIJALOG
Ferid Muhi i Robert Alaozovski Irfan Horozovi i eherzada Dafi
Power and size do not matter ...................................... 47 Kua od lijepih rijei ...................................................... 69
INTERKULTURNO-POREDBENO IZUAVANJE KNJIEVNOSTI Zvonko Kova Slavistika vs. Regionalna knjievna komparatistika ................................................................. 77 Tihomir Brajovi Junoslovenska komparatistika: Luksuz ili nauna potreba? ........................................... 93 Jasmina Mojsijeva Gueva Regionalna komparativistika Situacija i perspektive .............................................. 105 Andrea Lei Filologija u vremenu, jo uvijek ................................ 114 Sonja Stojmenska-Elsezer Kontekstualizacija i knjievno obrazovanje ........... 125 ura Strsoglavec Juna slavistika u Ljubljani ........................................ 131 Sanjin Sorel Da li nam je potrebna knjievnost? A humanistika? Jesmo li posljednji dinosauri? Kilogram mozga za dvije marke? .............................. 135 Tatjana Beanovi Interkulturalno izuavanje knjievnosti ................. 139 Kritof Jacek Kozak Politika knjievnosti i meukulturalnost................ 151 Mihajlo Panti Da li su danas mogue junoslovenske komparativne studije.................................................... 163 Enver Kazaz Tradicija i tradicije u bosanskohercegovakoj interliterarnoj zajednici............................................... 167 Anton Berishaj Balkanska komparatistika kao po-etika balkanske kulture .......................................................... 179
SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|5
TEMA BROJA
MANUFAKTURA
Miklav Komelj Nedad Ibriimovi Olja Savievi Ivanevi Tatjana Rosi Edi Shukriu
Jasna ami
Nenad Tanovi Jasmin Agi Muzafer aui Laslo Vegel Dinko Kreho Ivana Seletkovi eljko Kipke Dubravka uri Milorad Belani Florence Graham Senadin Musabegovi
Uloga oznake totalitarizam u konstituisanju polja istone umetnosti ............................................ 185 El-Hidrova knjiga (odlomak) ...................................... 201 Snijeg ................................................................................ 209 Kraj graanske epohe................................................... 213 Pjesme Hamurabijev zakonik ................................................ 221 Buenje nevjeste ........................................................ 222 Srea da nismo bili ptice .......................................... 223 Vrat ovjekov............................................................... 224 olev bik ...................................................................... 225 Budale ........................................................................... 227 Radost ivota ............................................................... 228 Pjesme Most............................................................................... 229 Newyorka Rapsodija................................................ 230 Brighton Beach ........................................................... 232 Bivi prijatelj ............................................................... 236 Venecija ........................................................................ 237 Ples u Veneciji ............................................................ 239 Buvljak .......................................................................... 241 Suk ................................................................................. 244 Ree Pjesnik ................................................................ 246 O ljubavi neprolaznoj ................................................... 247 Jesen: pripovijest u deset slika .................................. 257 Dark Waltz ..................................................................... 272 What is Yugoslavia ........................................................ 279 Ljubav u doba zloina: O romanu Cirkus Columbia Ivice ikia i njegovoj filmskoj verziji .... 289 Don Giovanni opera kao naracija / naracija opere ............................................................. 295 Deset dana veljae ..................................................... 311 Bulevar devet ivota .................................................. 321 Teorijsko-interpretativni modeli u postjugoslovenskim pesnikim kulturama.......... 333 O post-totalitarnoj kritici (Povodom filozofskih spisa Zorana inia) ......... 365 Mahmutehajevieva Tajna Hasanaginice ............. 375 Znak-tijelo-pismo u varijacijama Nusreta Paia ... 380 Historiografski i kulturnopovijesni metanarativi o osmanskoj Bosni ............................... 393
BALKAN
Enver Kazaz
6|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
Davor Beganovi Beq Cufaj
Postapokalipsa u zemlji dobrih Bonjana. Kulturkritik kao izvor kulturalnog rasizma ............ 417 Putovanje Balkanom. Jedno sjeanje ...................... 443 Zapis na margini Knjige Mrtvih................................. 455 Knjiga mrtvih Smiljania u Sarajevu ....................... 459 IZBOR IZ SAVREMENE MAARSKE KNJIEVNOSTI U VOJVODINI Rubni mozaik sloene simbolike ............................... 467 Maarska knjievna i asopisna kultura u Vojvodini ...................................................................... 476 Pesme Kras ............................................................................... 487 Preokrenuo... ............................................................. 487 Strogo poverljivo ........................................................ 488 Autoportret izmeu dve take ................................ 488 Falsifikat ....................................................................... 489 Kralj se obukao........................................................... 489 Tamo gde moje ime... ............................................ 489 Donator ........................................................................ 490 Pesme Noge im kratke ........................................................... 491 Rodoljub ....................................................................... 491 Pesme Eelgija ........................................................................... 493 Cvokoemo malo ........................................................ 494 Pesme Prijatelju ...................................................................... 495 Na veke vekova ........................................................... 496 Pesme Januarski ilibar......................................................... 497 Ubismo grad ................................................................ 497 Zasejasmo svaku stopu zemlje ............................... 498 Banat ............................................................................. 498 Pesme Ponovno vrednovanje ............................................... 503 Mogui predgovor jednoj buduoj velikoj pesmi ............................................................... 503 Pantomima .................................................................. 504 Crna-bela opereta ...................................................... 505 Nalik antikim ubicama ........................................... 506 Nemi aneli..................................................................... 507
MOJ IZBOR
Boris A. Novak Vojka Smiljani-iki
(NE)VIDLJIVI
Marko udi Jano Banjai Pal Bander
Itvan Besede Bela orba Magdolna Danji Kalman Feher
Itvan Konc
Ferenc Mauri
PASO
Kolja Mievi ovani Paskoli
ovani Paskoli, pesnik sa tri radna stola ................ 513 Poslednje putovanje...................................................... 517 Slikarstvo Edina Numankadia O crteu prije svih faza ................................................ 549 ............................................................................................ 567 ............................................................................................ 581
PORTRET SLIKARA
Alma Lazarevska
BILJEKE O AUTORIMA EXECUTIVE SUMMARY
U PRVOM LICU
Samuelbogar
Foto: Tina Kosec/BOBO
Samuel bogar
Balkan: svi smo potrebni jedni drugima

prevela sa slovenakog: Ana Ristovi
Na svetu je malo regiona koji izazivaju toliko emotivnih asocijacija i podeljenih miljenja kao to je to Balkan. Tu se ve sve dogodilo, ponekad i sa traginim posledicama. Iako su se kulturni i civilizacijski uticaji na ovoj teritoriji od davnina meusobno preplitali i stapali, Balkan se uvek iznova obnavlja u svoj svojoj razliitosti. I, upravo ta razliitost ga jaa i oslobaa ga prolosti. Njegova budunost je prepuna boja i te boje su mnogo ivlje i veselije nego to su to bile do sada. I Slovenija je, kao drava koja se nalazi na raskru istoka i zapada, severa i juga Srednje Evrope i Zapadnog Balkana tokom svoje istorije bila izloena brojnim politikim i kulturnim uticajima koji su oblikovali na identitet. Deo smo zapadnobalkanskog regiona i verujemo da je mesto itavog regiona u Evropskoj uniji. Balkanske drave nemaju potrebu da dokazuju da su deo Evrope; opravdano mogu biti samosvesne kada je u pitanju miraz koji nose sa sobom i doprinos zajednikom evropskom civilizacijskom nasleu. Uveren sam da na region negativno naslee svoje burne istorije moe da prevazie samo putem ukljuivanja svih drava u evro-atlantske integracije. Alternative tom putu nema; dovoljno je setiti se kako je evropska ideja preobrazila Evropu nakon Drugog svetskog rata. Evropska unija zbog toga ostaje metafora za trajni mir, stabilnost, bezbednost kao i privredni i drutveni razvoj. Meutim, osnova evropskog povezivanja nije samo normativna struktura. Ona se, naime, oslanja na vrst dogovor da emo nae drave, drutva i saradnju graditi na jasno definisanim osnovnim vrednostima koja pre svega proizilaze iz istorijskog iskustva i ostvarenog nivoa razumevanja drutvenih procesa. O njima, dodue, obino ni ne govorimo, najee jednostavno zbog toga to ih doivljavamo kao neto to se podrazumeva i zato to su ve ugraena u sva pravila ponaanja koja usmeravaju na svakodnevni ivot. Ukoliko ih, meutim, ponekad istiemo, to najee znai da je njihovo ostvarivanje u krizi. Zbog toga smo na Zapadnom Balkanu i u vezi sa njim esto govorili o potrebi za etnikom i verskom tolerancijom. To, naravno, drave koje aspiriraju za lanstvo u EU postavlja pred itav niz konkretnih i nimalo jednostavnih zadataka, koje donosi sa sobom preuzimanje evropskih normi. Obavezivanje na ispunjavanje reformi i spremnost na kompromis u tome su od kljunog znaaja. Iz iskustava Slovenije i drugih novih lanica moemo da kaemo da izuzetno vanu ulogu ima i stepen podrke javnosti kao i opte usaglaenosti po pitanju cilja, dakle, pridruivanja EU, koji je nemogue dosei na jednostavan ili lak nain. Mislim da je svaki pojedinani korak u povezivanju drava Zapadnog Balkana sa Evropskom unijom vaan za oboje, a pre svega za dravljane. Zato je razumljivo
to to se Slovenija tokom svog predsedavanja Savetom EU 2008. godine zalagala za poetak dijaloga o liberalizaciji viznog reima sa zapadnobalkanskim dravama, a tokom naredne dve godine smo se politiki odluno zalagali za ostvarenje tog cilja. Trud je ubrzo urodio konkretnim rezultatima mogunou kratkoronog boravka u dravama engenskog prostora bez vize. Istovremeno je u pet drava regije dokazano, da je motivacija za realizaciju promena tako esto pominjanih reformi uz dostine ciljeve veoma visoka. Iako nas raduje to to smo, kada je u pitanju sloboda putovanja iz regije u drave lanice Evropske unije, dosegli povratak u stanje koje je ve vailo do 1991., nae zadovoljstvo jo uvek nije potpuno, s obzirom da uslove za liberalizaciju viznog reima mora da ispuni jo i Kosovo. Na putu u Evropsku uniju treba premostiti jo mnogo prepreka, o emu svedoi obim reformi koje su potrebne za ulazak u nju. Njih nije mogue ostvariti samo putem ekanja na inicijativu Evropske unije i prijateljskih drava. Treba pobediti inerciju, koja proizilazi iz ubeenja da nije mogue uiniti nita. Nemogue je negirati postojanje problema, ali nijedan nije toliki da uz konstruktivan pristup sve ne bi bilo mogue savladati. Putem saradnje po pitanjima koja su od sutinskog znaaja za svakodnevni ivot, pre svega stabilnosti, bezbednosti, ljudskih prava, privrednog i drutvenog razvoja kao i infrastrukturnih veza, regija e ponuditi najbolji mogui odgovor skepticima koji upozoravaju da e prijem grupe meusobno posvaanih drava ugroziti normalno delovanje Unije. Regionalna saradnja i napredak prilikom pridruivanja Evropskoj uniji nisu udesni lek i nee reiti sve nagomilane probleme. Unija i meunarodne zajednice ne daju oprost za to da bi sedele skrtenih ruku. I EU je, naime, preuzela neke obaveze, koje mora ispuniti. Prema dvema dravama iz regiona meunarodna zajednica ima posebnu odgovornost i mora im pomagati do kraja tranzicijskog perioda, koji e se, nadam se, to pre okonati spoznanjem da su sposobne da upravljaju sobom dalje same. Uz sve to rado bih pomenuo jo jednu dimenziju saradnje: kulturne i meuljudske veze. Susede, sa kojima smo nekada imali vrste kontakte, esto vie ne prepoznajemo. Uskraeni su posebno mlai ljudi, koji nisu imali mogunost da putuju i upoznaju jezike i kulture u svom susedstvu. A upravo njima, mladima, dugujemo najvie. Da bi se poveala mobilnost studenata, Slovenija je dala inicijativu za oslobaanje od visokokolskih kolarina meu svim dravama u regiji. S ciljem povezivanja moramo podsticati i zajednike omladinske projekte, usmerene pre svega na ona podruja koja mlade najvie zanimaju. Kao to je bilo i za oekivati, pionirsku ulogu u povezivanju regije preuzela je upravo kultura. Iznova se pokazalo da ona ne zna za granice i da se prve veze grade upravo putem kulturnih kontakata. Sarajevske sveske su zbog svoje nadnacionalne i povezujue uloge jedinstven projekat na tom podruju, ali, nisu jedine. Poznata je, na primer, dugogodinja saradnja ljudi iz sveta pozorita, kao i drugih umetnika koji su sa svojom spremnou za bezgraninu saradnju prkosili najneprijatnijim politikim prilikama. Kulturna saradnja koja se zasniva na dijalogu sa civilnim drutvom moe da sutinski doprinose podsticanju evropskih vrednosti, ubrzanju procesa demokratizacije, procesima pomirenja, potovanju ljudskih prava i spreavanju konflikata.
U tom velikom zajednikom projektu to bi ostvarenje evropske budunosti za drave Zapadnog Balkana morala da postane, svi smo potrebni jedni drugima. Svi u regionu moramo saraivati i pruati jedni drugima podrku. Na taj nain emo jaati i meusobno poverenje i verodostojnost u oima drugih. Prepreka e biti, ali zajednikim snagama emo ih lake savladati. Pre svega treba vratiti veru u mogunost napretka i kvalitetnijeg ivota u celom regionu, to opravdano moe da se oekuje od procesa ispunjavanja zahteva za lanstvo u EU. Novom broju Sarajevskih svezaka elim to iri krug italaca i uspeni nastavak zadatog cilja povezivanja i razmene kreativnosti.
DaaDrndi
DNEVNIK
Georg Breitner Amsterdam
Daa Drndi
Depni Amsterdam
Let na liniji Beograd New York bio je s presjedanjem u Amsterdamu, gdje sam ietala s aerodroma i ostala tri dana. Bilo je to sredinom 1970-tih. Imala sam dvadeset i neto godina, imala sam snagu i korak za polijetanje. (Danas to nemam.) Po depovima nosila sam sveuilinu diplomu, nekoliko ljubavnih avantura, nakon burne i razoaravajue 1968. neuspjenu bitku s birokratskim partijskim slubenicima i prestraenim radnicima beogradske izdavake kue Vuk Karadi, poslije koje sam dobila otkaz, dvije godine staa na Radnikom univerzitetu uro Salaj kao profesorica engleskog jezika u veernjim smjenama i Fulbrightovu stipendiju za magistarski studij u SAD-u. Ne sjeam se gdje sam u Amsterdamu odsjela, ne sjeam se to sam uradila s vjerojatno glomaznom i tekom prtljagom, to sam jela. Tek se bio pojavio Bertoluccijev Posljednji tango u Parizu oko kojeg su se lomila koplja izmeu licemjernih uvara morala diljem zapadne hemisfere (i kritika i publika) i esteta, buntovnika, mahom ljeviara. Ne sjeam se u kojem su to amsterdamskom kinu Marlon Brando i Maria Schneider odmotavali svoje ivotne prie, ali do danas uvam njihovu suspregnutu tugu koja se gotovo etrdeset godina prelijeva iz jedne recimo fiktivne stvarnosti u ovu koju vrijeme troi i mrvi. Ne znam kada je tono Posljednji tango otplesao svoje u Jugoslaviji, s nekoliko godina zakanjenja svakako. Onda je bio zabranjen za maloljetnike, i projekcije u skraenoj verziji, odvijale su se od 23.00 sata ili kasnije. Na televiziji je prikazan 1981. U nekom malom amsterdamskom kazalitu gledala sam izvedbu Beckettove monodrame Not I (premijera je na komornoj sceni njujorkog Lincoln Centera odrana u listopadu 1972.) i proetala Crvenom etvrti. Nita nisam znala o Nizozemskoj, nita o Amsterdamu, tada perifernoj stanici na putu u posve drugaiji svijet (i ivot), ali slike i mirisi naeg uzajamnog trodnevnog zavoenja smjestili su se izgleda u neku od onih tajanstvenih komorica uma za koje, zgnjeene godinama, vjerujemo da su se uruile, pretvorile u zrnca, u nebitne markere nae proloSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|17
sti, da bi se nenadano, ak nakon nekoliko desetljea, nepozvane, sve nabrekle od ivotnosti, ponovno otvorile i unijele mali nered u nau zbilju. Sad vidim, dvadeseto stoljee prialo je stalno jednu te istu priu, a ja sam morala ostarjeti da bih bar neke njegove kope pohvatala. Not I (Ne ja) odvija se u mranom prostoru u kojem samo jedna svjetlosna zraka obasjava crvena enska usta postavljena visoko gore, tri do etiri metra iznad pozornice, i ta usta logoreino, strelovito i bez daha, priaju svoju, nau priu; u tami obasjanoj jednom prodornom zrakom. To bie svedeno na usta kao da oslukuje storiju, skasku, zakopanu u dubokoj tiini koju publika ne uspijeva uhvatiti, ali zato gotovo u letu hvata ostatke ivota te neimenovane ene koja se nakon dugogodinje utnje sva pretoila u vlastita (ili tua?) usta. Publika hvata osmuene pahulje, ostatke, koji joj lelujavo padaju na prsa, pa izgleda kao da se mala dvorana pretvara u slagalite, u skladite, karboniziranih leeva. Razabire se tu isprekidano kazivanje o ivotu bez ljubavi, o naputenosti, o bezglasju, o nasilju, o smrtima i nestancima, o besciljnom tumaranju kroz opustoene krajolike. I tako sve u krug. Nema novog poetka, nema poetka jer nema ni kraja. I Posljednji tango u Parizu i Ne ja i ona Crvena etvrt s mladim i starim, debelim i mravim goliavim enama u izlozima iza kojih se naziru uski jeftini leajevi sa zguvanim prekrivaima, samo su bezglasni krik (ili vapaj?), neizbjean i bezizlazan. Potraga za novim glasom koja zavrava porazno. I Posljednji tango u Parizu i Ne ja i Crvena etvrt tada, 1970-tih, ruili su norme zanata i struke, unosili zbrku u uredno posloeno ivljenje. Poslije, krajem dvadesetog stoljea, umjetnost se uglavnom smirila (uruila?), a na prostituciju smo oguglali, vrijeme je prestalo talasati, zgrbilo se i krenulo starjeti runo, uz zadah. S tim sam mislima, nakon gotovo etrdeset godina, u februaru 2010. ponovno sletjela na nizozemsko tlo. U avionu hvata me nervoza. Do mene sjedi mukarac srednjih godina s nevieno tankim usnicama i s i-podom koji ne eli iskljuiti, izbezumljeno kaiprstom klizi po monitoru naprijed-natrag, gore-dolje, pali-gasi, pali-gasi, posve debilno a avion nikako da uzleti. Kasnimo tri sata. Mali kvar na motoru, zacvrkuta stjuardesa, pa se vraamo u aerodromsku zgradu i ekamo i jedemo tople sendvie i pijemo nerazumno skupe kave jer ve je prolo podne i trebali smo odavno sletjeti na Schiphol. Ruksak s deset knjiga, s pravom tipkovnicom za moj laptop jer ne mogu prkati po njegovoj infantilnoj tastaturi, par bombonijera da se nau kao usputni pokloni, ljivovica za Guida Snela, koji se na nizozemskom izgovara Hido, a koji je preveo Sonnenschein (odlino, kau), i cigarete za mjesec dana ( jer tamo nema kutije ispod 4 eura), sve to premjetam iz ruke u ruku i pri tom se u hodu uasno klatim. I u Amsterdamu pada kia, hladno je, strahovito pue, ne mogu izvaditi kiobran jer su mi ruke zauzete, ve dugo mi nedostaje trea ruka, poput nekog treeg oka, jedna to bi izlazila kod pojasa u vidu kuke, na koju bih mogla vjeati razne predmete, prehrambene i poslovne. Ode frizura, izgledam kao da sam izronila iz neke vode, i jesam, izronila sam (nemoj stalno govoriti loe o Hrvatskoj, svaki put kad nekud otputujem upozorava me Irena), ipak, izronila sam iz amotinje croatice i uranjam vidjet emo u to. Uzimam taksi do Spuistraata, koji se izgovara Spaustraat s dva buketa rasnih bijelih rua saekuje me prekrasna Fleur van Koppen (i
sama nalik cvijetu), bujne rie kose, jarko crveno namazanih usana, sva prozrana i vedra, ljepa varijanta Hanne Schygulla kakvu je pamtimo iz Braka Marije Braun. Trebalo bi sada opisivati taj stan. Prethodni stanari na writer-in-residence programu Nizozemske fondacije za knjievnost pedantno to rade, opinjeni. Stan jest prekrasan, u strogom sreditu grada, prostran i svijetao, na dva nivoa, moderno i minimalistiki namjeten. U njemu je toplo, hodam bosa i pjevam pogotovo dok se penjem i sputam ulatenim stubama od bijelog drva koje vode na galeriju gdje je spavaa soba a vani pada snijeg. Stan je na treem katu, visoko, s jedne strane imam pregled itavog trga Spui (izgovara se Spau), na kojem su knjiare i veliko muvanje, koji je zapravo jedan knjini trg (u prizemlju se nalazi uvena knjiara Athenaeum koja zajedno s Fondacijom i Sveuilitem sudjeluje u ovom programu), s druge strane gleda na moju iroku i bunu Spuistraat, naikanu kafiima i restoranima, ulicu koju presijecaju srednjovjekovne kaldrmisane kale, mrane i tajnovite, u kojima se koraci tiho kotrljaju sve dok ne dotapkaju do mostova i kanala, gdje uute. Najvie impresioniraju prozori. Prozori u stanu i prozori u Amsterdamu. U stanu, cijelom duinom i gotovo cijelom visinom prostiru se du dvaju dugakih zidova dnevnog boravka, kao da sam u staklenoj kutiji iz koje mogu poletjeti kad poelim. Ali, kome ove biljeke mogu koristiti? Onima koji nisu bili u Amsterdamu, onima koji su bili u Amsterdamu da vide poklapaju li nam se dojmovi, onima koji ive u Amsterdamu i sve ovo to zapisujem ve znaju? To mi je zadatak, to Fondacija trai da joj serviram svoju vizuru Amsterdama. Bijele rue koje je donijela Fleur ispadaju iz slike. Nisam pisala u Amsterdamu. Bilo je teta pisati u Amsterdamu, gubljenje vremena, zamajavanje nebitnim, onako zateena u dvadeset-estodnevnom zagrljaju nepoznatog ljubavnika. Nemam vremena za istraivanje cijeloga grada, njegovih rubnih dijelova, otvorenih prostora i parkova. Vrtim se po sreditu, kruim njegovom jezgrom. Poput paukove mree osam stotina godina stare putanje spojene mostovima i kanalima hvataju hodaa u svoje labirinte, ponekad steu plua pa ponestane daha. U tom sreditu ulazi se u udesne i zatomljene prolosti, poznate ili sanjane, svejedno, u sporo vrijeme koje se razlijeva po stvarnosti i nou vodi iza ogledala. Za razliku od Camusovog junaka Clamencea, koji se po koncentrinim krugovima Amsterdama sputa do (vlastitog) devetog kruga, ispod razine mora, moje dvadesetodnevno surfanje Amsterdamom nikako nije ni dubinsko ni sondano, nego vodoravno i zbrkano, vie poput fele. Ono se suava i iri, posve u skladu s novim stoljeem, obezglavljeno a monotono i plono, ni u to. Dakle bezbolno. (Ono drugo putovanje, clamenceovsko i camusovsko, u sredite apsurda, nadam se, ve je okonano.) Stubita su uska i niska. Stubite u mojoj zgradi jo je i spiralno, vei koferi jedva prolaze. Namjetaj se unosi kranovima i ekrcima kroz prozore. Unutarnja prostranstva u sudaru s onim uskim i stijenjenim vanjskim. U iritirajue brzom (i bunom) vremenu (u kojem kao da se jedino ulini hodai kotrljaju lijeno i dosadno), u ovom dobu sveg od histerinih trzaja nalik kakvom nelijeenom i neizljeivom epileptiaru, uranjam u udesnu gustu bezvremenost,
u magliastu prolost, tamo na treem katu kue u Spuistraat 303, okruena (zazidana) staklom. I, nakon dugo vremena (gotovo dvadeset godina), kao da sam stigla. Kui. I nakon dugo vremena (gotovo dvadeset godina), za svoje (urueno?) sklonite kupujem cvijee. Okruujem se ruama. Odar ili svetkovina? Na televizijskim programima vrti se reklama za pommes frites u kojoj lanovi neke obitelji opinjeni, vrlo napadno i euforino, kolektivno proizvode glasne hruskave efekte dok vau te krumpirie. Iskljuujem televizor. Nalazim radijski program s klasinom glazbom, to popularnom, to ozbiljnom i dvadeset est dana ga ne gasim. Taj program pokazao se kao dobra kulisa za ovu jednomjesenu predstavu, za ovaj februarski show, za ovaj zimski san, kako se uzme. (Nije bilo sunca, gusto nebo, magla, stabla golih grana, snijeg i susnjeica, vjetar, opustjeli kvartovi i parkovi, kanali ispunjeni tamnosmeom vodom, mostovi obrasli mahovinom, dani u zagrljaju ljepljive vlage naalost, posve camusovski.) Iz stvarnosti izranjaju srednjovjekovlje, polutmina i tajanstvenost. Ponovno zatvorene krune putanje. ujem udaranje klompi o kamene ulice, hitre korake svjetloputih ena koje u svojim irokim dugim suknjama, pognutih glava promiu zrakastim i mranim sokacima, ujem topot vunih konja koji raznose bave s pivom, ujem lepet krila na bijelim holandskim kapicama. Na trgu Spui (pod mojim prozorima), od 1965. do 1966. talasao se Provo pokret, po nekima pretea studentskih gibanja iz 1968., okupljen oko statuete amsterdamskog ulinog siroeta, het Lieverdje, kojeg danas pohode turisti buljei malo u njega, malo u svoje mape, veina ili u blaenom neznanju po pitanju bliske nam prolosti, ili za nju posve nezainteresirana. itam tekst Marcela van Herpena, direktora nizozemske neprofitne Fondacije Cicero: Pariz maj 68. i Provo Amsterdam 65. (http://www.cicerofoundation.org). Zajedno s francuskom Asocijacijom Cicero, Fondacija Cicero aktivno podupire integraciju Srednje i Istone Evrope u Evropsku uniju. Van Herpen tvrdi kako je prema izvjeu organizacije World Values Survey iz 1990., Nizozemska bila prva na popisu postmodernistikih zemalja svijeta. Meu etrdeset i tri zastupljene drave, Nizozemska se pokazala najtolerantnija po pitanju potivanja izbora pojedinaca kad se radilo o pobaaju, razvodu braka, eutanaziji, samoubojstvu, te slobodnom izboru ena da ne raaju. Takoer, razina tolerancije prema homoseksualnoj orijentaciji u Nizozemskoj je bila najvia: samo deset posto stanovnitva protivilo se mogunosti da im istospolni partneri budu susjedi. Ne ba monumentalni kipi veselog siroeta uhvaenog u plesnom koraku, djelo skulptora Carela Kneulmana (1915 2008), zapravo je potakao ludistiki i naizgled apolitiki Provo pokret, koji je zapoeo kao antipuaka kampanja nakon to je jedna duhanska tvrtka het Lieverdjea poklonila gradu. Danas, kad su elje i snovi mladih okrenuti ka ostvarivanju neto manje ekstravagantnoj a vie egzistencijalnoj (potroakoj) stvarnosti, strast, visprenost, originalnost kao da su potonule ne samo u sipko, pjeskovito nizozemsko tlo, nego u zagaene vode u kojima pluta na planet.
Poeo je, uz provokativne happeninge koji su ismijavali vlast, monarhiju, poslune mase, kao nenasilna akcija koja zahtijeva ak i ne tako radikalne drutvene promjene: plan bijelih kokoaka traio je da amsterdamski policajci (znani kao plave kokoi) postanu socijalni radnici, plan bijelih bicikala traio je besplatne u bijelo obojene i otkljuane bicikle za javno koritenje, plan bijelih prebivalita legalno koritenje naputenih stambenih prostora (ukljuujui i praznu kraljevsku palau na Trgu Dam), za zbrinjavanje mladih i rjeavanje problema skvotera, bavio se problemima zagaenja (urbanog) okolia. Na kraju (ili na poetku), kao anarhistiki pokret mladih inspiriran Marcuseom, Provo je zapalio Nizozemsku zahtijevajui viu razinu tolerancije prema manjinama (kako nacionalnim, tako i seksualnim) i ostalim marginaliziranim drutvenim skupinama, postavi prvi evropski postmodernistiki anti-autoritarni pokret koji promovira slobodu pojedinca. Onda je, u maju 1966., nakon sve eih policijskih hapenja, premlaivanja i prijetnji, potonuo u kompromis. Svoje happeninge umjetnici i filozofi izvodili su u pono, najee subotom, okupljeni oko het Lieverdjea na tom trgu Spui, pod mojim prozorom, gdje danas u pono tiho je i pusto. Ali zato iza ugla, pred kafiem Hoppe (na koji takoer gledaju moji prozori), do sitnih jutarnjih sati, bez obzira na vremenske uvjete, okupljaju se sad ve ostarjeli sanjari, sjedokosi i trbuasti, ti nekadanji nenasilni anarhisti, galame, pjevaju, katkada i zapleu, razmjenjujui svoje istroene snove koji se raspadaju u dronjke. Caf Hoppe, otvoren 1670., tono je preko puta zgrade u kojoj stanujem, od jednog ulaza do drugog ni deset koraka. Poznat je i po tome to je u njega gotovo redovito navraao pivski magnat Freddy Heineken, dok 1983. zajedno sa svojim oferom Abom Dodererom nije kidnapiran pa puten uz otkupninu od dananjih esnaestak milijuna eura. Otada vie nije navraao. Onda je 2002. umro. Freddyjevim imperijem vrijednim circa tri milijarde eura sad vlada njegova ki Charlene de Carvalho-Heineken, koja vai za najbogatiju enu Nizozemske. Njoj ne pada na pamet svraati u Caf Hoppe. Caf Hoppe jedan je od bezbroj tijesnih i bunih smeih kafia (bruin caf ) posijanih po Amsterdamu, nazvanih tako po naslagama duhanskog dima koji se cijedi(o) s njihovih zidova. U susjednom kafiu od est poslijepodne pa do zatvaranja dozvoljeno je puenje, u njemu bih tada s Ljerkom ili s Maom (dola je na sedam dana) odlazila na au vina, katkada bih i sama stajala za ankom ili sjedila pokraj niskog prozora (s ruama na podnoju okvira) to gleda na sokak Hei Steeg iz kojeg dopiru miris svjee peenih slatkia, miris odlinog talijanskog esspresa i miris marihuane. Bilo je neke ivahne zaudnosti u mogunosti da se za dvije minute (prelaskom
ulice) iskae iz jednog u drugi svijet, oba privlana a meusobno posve razliita, oba otvorena a ipak svaki sa zauvijek neodgonetnutim tajnama. I dok mi pod prozorima u Rijeci poslijeponono vikendako neartikulirano urlanje i disonantno zavijanje koje bi trebalo predstavljati pjevanje nae mladosti (neka nama njih!) uzrokuje aritmino lupanje srca i ritmino stezanje eluca i zuba, ovo amsterdamsko slavlje koje mi se takoer u sitne sate uvlai u krevet, koje promatram odozgo, iz svog mraka u potkrovlju, nemajui hrabrosti da mu se pridruim mami osmijeh i udnu enju, nepravedno izmjetenu. Marcuse je umro prije vie od trideset godina. Imam dva primjerka njegovog Jednodimenzionalnog ovjeka, jedan je iz 1968., drugi iz 1970. s potpisom moje majke koji sam nala kad smo 1978. raiavali njene stvari, kad je za sobom ostavila skladite nama (meni) nepoznatih drangulija iz svog ivota. Oba primjerka iarana su biljekama, komentarima, usklinicima, upitnicima, ima mnogo podvuenih redaka. Danas vidim kako je moja majka, inae lijenica, neuropsihijatar, vodila zapravo dvostruki ivot, od kojih je jedan za mene ostao zakljuan i tu se sad vie nita ne moe. I Marcuse mi se nekako zagubio, uselio se u jednu od onih zabaenih komorica moga mozga na ijim vratacima pie piknici u pustinji a koja se otvaraju gotovo zavjereniki tiho, neoekivano. Tako, kad smo na Trgu Spui, u Akademskom kulturnom centru iji sam ulaz i izlog takoer gledala s prozora dnevne sobe, kada smo historiar i kulturolog, profesor Frank van Vree, Guido Snel i ja pred oko stotinjak ljudi priali o povijesti i Sonnenscheinu , komorica u kojoj ve trideset godina koprcaju se Marcuse, moja majka, jo neki ljudi, dogaaji, okamenjena i fluidna sjeanja, glasovi tihi i nervozni glasovi, ula sam, vidjela sam, kako se iz te zabaene ostave, prvo na prstima, pa uz sve sigurniji korak, u gotovo vojnikoj formaciji, figurice, kipii, torza, glave, lica, osmjesi, postrojavaju na tribinu pred nama i uzimaju rije. Umjesto ona o Sonnenscheinu (na nizozemskom Zonneschijn), zasjela je druga (da li?) pria. Pria o naem tehnoloki naprednom, takozvanom slobodnom demokratskom drutvu u kojem slobodne, demokratske institucije postoje zato da bi ograniavale slobodu, potiskivale individualnost i kreativnost, zamagljivale eksploataciju i sputavale, pa i kanjavale, stjecanje novih iskustava (identiteta). Prialo se o tome kako se nametanjem lanih potreba drutvo zapravo kontrolira, kako se kritika drutva efikasno i sustavno gui jer se elegantno ugurava u institucije. Priali smo o zatvorenom tehnolokom drutvu koje je stvorilo novi totalitarizam, a u njemu za one izvan procesa proizvodnje nema mjesta. O tome kako se iz te udobne, racionalizirane, nedemokratske slobode koju prua razvijena industrijska civilizacija izlazi pobunom. O tome kako je revolucija mogua jedino ukoliko se generalizira osvjeivanje, a to osvjeivanje samo po sebi zahtijeva revoluciju. Onda je Eric Visser, direktor nakladnike kue De Geus iz Brede, pozvao nas desetak na pie i zakusku, i sva ta galama utihnula je, duhovi su se vratili u svoju eliju, padao je snijeg. U Nizozemskoj, kino se pie bioskoop i ljudi se ljube triput. Smee se iznosi utorkom i petkom, kau mi, pred kuu, i ostavlja na ploniku. Prizor je tada grozomoran. Papir i staklo odnose se u posebne kontejnere na Konings plein (est minuta hoda). Napunila sam veliku crnu vreu svakojakim kabastim
papirnim otpacima i odvukla je do tog Konings pleina, po kii. Tamo sam zatekla etvrtastu metalnu kutiju oko metar visoku (manjih dimenzija od moje vree), s prorezom nalik onome na potanskim sanduiima. Nisam vjerovala to mi je bilo initi. Vreu sam ostavila da kisne i nakon toga nita nisam odvajala. Jo jedno apsurdno zamajavanje nebitnim. Skupljanje pjeanih zrnaca u pustinji. Ali ljudi su posluni, vole razdvajati smee, reciklirati otpatke svojih (i tuih) ivota. Posluno ulijeu u zagrljaj dobroti koju mijese po depovima kao to mukarci muljaju svoja muda, onda spavaju mirno. Fleur nas je odvela na veeru, Guida, Ilonku Reintjens, urednicu u De Geusu, koja je vlakom doputovala iz Brede, i Damira odana, koji je vlakom doao iz Haaga u kojem sad ve vie od deset godina prevodi one dosadne beskonane spise, kakva teta. Po Nizozemskoj ljudi se muvaju i zuje, bestrzajno klize kao da vrijeme dre u aci a ne ono njih. Jeli smo u Brasserie Harkema, koja se ponosi svojim kunim sistemom za proiavanje i flairanje pitke vode (u vlastite, Harkema boce), pa u jelovniku opisuju proces njenog filtriranja, dodavanja mineralnih sastojaka i obrade ultraljubiastim zrakama. Stoga, kliu u Harkemi, voda u Harkemi nije voda iz esme, nego mineralna voda, osjetno boljeg okusa. No, ukoliko elite, poruuju u Harkemi, uvijek moete naruiti au obine vode, koja je besplatna. Inae, dobro smo jeli i dobro smo pili. Vino. Poslije sam s Damirom otila u onaj moj bar u kojem smo puili i pili konjak, onda je oko ponoi on uskoio u tramvaj, iz tramvaja u vlak za Haag, a ja se spiralnim stubama popela na svoj ardak. Fina jednostavnost, stresovi valjda vrebaju negdje drugdje. Damir nije priao o svojim pjesmama, Damir odan izvrstan je pjesnik pa ne mora priati o svojim pjesmama, ali sam zato, stojei s njim za ankom, u dimu i galami, u Amsterdamu, u ulici Spiustraat, gledala kako se iz jedne knjige na polici u mojoj rijekoj sobi iskradaju stihovi, glasovi, apati, kako isklizavaju iz Damirovih pisama divljim lutalicama, nomadima, jednom slavuju selici koji rastjeruje nadaleko monije i vanije ptice a u biti ga nema to vidjeti, sluala kako rijei udaraju o kue (Spinozinu i jo neke), u crnim noima, pratila ih od Bombaya do Briona, od Lisabona do norvekih uma, od Neujma na olti do Petrograda, gledala ih kako putuju crnim meridijanima, plove starim brodovima, i bilo mi je dobro i ne sjeam se jesmo li uope priali ili samo puili i pili onaj konjak. Poput odanovog Bakunjina, te noi sanjala sam male lasice u snijegu pod koji sam se uvukla mislei da je moda dolo vrijeme za umiranje, jer sad kad znam kako je itao Hitler, treba li se za jo neto uhvatiti? Sutradan, otkrila sam da sauce Hollandaise nema veze s Nizozemskom, da to je francuski umak, i dani su (ponovno) tekli mirno. Kulinarstvo je ve dugo svjetski hit. Zbog ega, moda bi trebalo prouiti. Televizijske emisije s kuhanjem postale su dosadne, prosto negledljive, a kako je siromanih sve vie, pogotovo onih kojima je televizijski program jedina duhovna nadgradnja, te emisije su i bezobrazne. ivahne predstave nasmijanih efova i efica odvijaju se u elegantnim kuhinjama u kojima se koristi posue visoke
kvalitete, namirnice su skupe i esto egzotine. Kako moji strahovi da e mi se, odlaskom u mirovinu, ishrana svesti na pilea krilca i iznutrice, da u, ne daj boe, na trnicu odlaziti neposredno prije nego to njome protutnje vodeni topovi, kako bih pokupila nekoliko trulih jabuka i odbaenih listova salate, tako mi pomama oko kulture ishrane postaje sve gadljivija. Sad ve postoje (licencirane?) emisije u kojima se, kao, drue nepoznati ljudi koji jedni drugima iz veeri u veer dolaze u goste (kakva strahota!) i isprobavaju ono to jedni drugima pripravljaju pa onda to ocjenjuju i komentiraju. Ambijenti njihovih domova esto su zatrpani kiem, na zidovima umjesto slika znaju visjeti gobleni, pa i puzzles golemih formata koje Hrvati uporno nazivaju puzlima umjesto pazlima. Ali usporedo s tom licemjernom i napuhanom modom, raste i broj kulinarskih emisija u kojima se pripravljaju jela od svakojakih trava, samo to i te divlje trave ne rastu ba svugdje. Takve emisije smiljene su, kau njihovi akteri, kako bi se potaklo zanimanje za zaboravljeno povre i jeftiniju a zdravu ishranu, premda i iz njih iri se vonj hipokrizije. Na nizozemskoj televiziji pratila sam pripravljanje salate i variva od tuta (znan jo kao portulak, tutanj, tuac, tuanj, odnosno Portulaca oleracea) koji sam prolog ljeta na rovinjskoj Punti Corrente brala s pjesnikinjom Ljiljanom Dirjan. Nizozemski kuhar pirjao je mesnate listie na maslacu, mi smo taj tut jele kao salatu. Knjige kau da je tut ukusna samonikla biljica koja raste u proljee i ljeto, blagog slano-paprenog okusa, to nije posve istinito, to je biljica pomalo bljutava s okusom gorkosti. Kako bi se konzumenti navukli na pripravljanje jela od tuta, bez izuzetka se naglaava da tut posjeduje Omega-3 masne kiseline (trenutno u modi), potom vitamine A, C i B, zatim minerale, silne antioksidanse poput magnezija, kalcija, kalija i eljeza. I jo gomilu toga. Koliko bi tuta trebalo konzumirati da bi, zahvaljujui njemu, ljudski organizam ojaao nigdje ne pie, nitko ne kae. U knjigama pie i u televizijskim emisijama se naglaava kako je tut u salati dobro kombinirati s rajicama, jajima, sirom, kaparama, maslinama, ovjim sirom i slanim inunima to nas vraa na one izvorno smiljene recepte za dokone potroae dubljeg depa i plie pameti. Lanac samoposluga u Nizozemskoj zove se Albert Heijn, pojavio se 1887. i, naravno, ime je dobio po osnivau Albert Heijnu, koji je, logino, umro. Te AH samoposluge gusto su rasporeene po Amsterdamu. Ima ih velikih i malih, bolje i loije opskrbljenih. Blizu moje kue nalazio se jedan mali AH u kojem mi je kupovina izazivala iritaciju. Kase su postavljene nevjerojatno blizu jedna druge (toliko blizu da ni kolica ne mogu proi), valjda kako bi naplaivanje robe teklo brzo, premda tee uglavnom nervozno. U tom malom i tijesnom AH uvijek je guva i svi veoma ure, ne stignu ljudi uredno sloiti svoje artikle u vreice, samo histerino ubacuju, pa kad stignu kui meka roba skroz je zgnjeena. Uinilo mi se utjenim to te AH samoposluge svakim danom (i nedjeljom, da) rade do 22 sata, ali i tada je u njima neopisivo ivo, vlada velika ustrost. Tako sam otila u potragu za nekim veim Albert Heijnom u kojem bih imala irinu i u relativnom se miru mogla upoznavati s nizozemskim i uvoznim prehrambenim proizvodima. I zalutala sam. Zaplela sam se u amsterdamsku mreu mostova i kanala hodajui po vjetru i kii bez kape i ki24|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
obrana, i bez mape. Tada sam na drugoj strani ulice ugledala Dubravku Ugrei. Odmah sam je pitala, Dubravka, ima li u blizini neki veliki AH, a ona je rekla, ne znam. Malo smo tako stajale i puile i izgovarale reenice koje su sliile dugim trakama elastike koje se ritmiki rasteu i zateu, tamo, na pustoj amsterdamskoj ulici u pet poslijepodne kad ve pada mrak. Onda sam otila, premda sam pomislila, bilo bi zgodno da smo negdje svratile na kavu ili aj, ali nije bila situacija. Onda sam krenula prema svome domu i otkrila da tamo, na uglu moje Spuistraat i jo jedne ulice, nije bitno koje, lei ogroman AH koji mi je, to se snabdijevanja tie, unio mir u duu. U tom AH imala sam vremena komunicirati s Nizozemcima (koji su poznati kao ljudi prijateljski naklonjeni strancima), sluala sam njihove savjete po pitanju raznih japanskih, kineskih i indijskih zaina (koje ne koristim), nitko me nije gurao i ganjao, bila sam vrlo oputena, nala sam svoje sojino mlijeko i kupila sam jagode i etiri vrste sira, to kozjeg, to kravljeg, Nizozemska proizvodi savrene sireve nezamislivih vrsta i kombinacija. Nizozemci vole jesti. Njeguju kulturu jedenja. Zima 1944/1945. u okupiranoj Nizozemskoj bila je otra i nastupila je velika glad. Umrlo je oko 30.000 ljudi. Nizozemci tu zimu pamte kao Hongerwinter i urezana je u njihovo kolektivno sjeanje. Ta zima 1944/1945. donijela je sve nedae koje donose ratne zime, one davne i one blie dananjici, poput sarajevske. itam, a i neki ljudi priaju mi, u nedostatku namirnica jeli su se i gomolji tulipana i eerna repa od kojih su se pravili pirei, kae i slatkii. Konji su nestali jer su bili pojedeni. Drvee je nestajalo jer je sjeeno za ogrjev. Oni koji nisu umrli, postajali su teko anemini i kliniki depresivni, a ene neplodne. Danas se mnoe studije koje prouavaju posljedice gladi na ljudski organizam. Kao da su gladi nestale. Jedna takva studija zakljuuje da je i Audrey Hepburn na sebe navukla svakojake bolesti zbog gladovanja u Amsterdamu 1944/1945., imala je respiratorne smetnje i edeme, a krvna slika bila joj je nikakva. Moda zato Nizozemci toliko vole jesti i govoriti o hrani i gledati kulinarske serije, moda lijee traumu koja se sad ve urezala u njihov genetski kod, postala mali (nizozemski) arhetip. Tako, kad sam proetala poznatim amsterdamskim plutajuim Bloemenmarktom (trnicom cvijea otvorenom jo 1862.) udaljenim ni deset minuta hoda od mog stana, i ugledala razne gigantske gomolje, triput vee od korijena celera, odmah mi je pred oi iskoila slika te gladi i to kako se cvijee pretvara u pire pa u elucu cvjeta. Onda sam kupila deset malih drvenih tulipana raznih boja, za prijatelje. Inae, oko nizozemskih tulipana koji su sredinom 16. stoljea u Holandiju dospjeli iz Otomanskog carstva, to e valjda rei iz Turske, kada je navodno nastupila masovna histerija za gomoljima toga cvijeta, poznata kao tulipomanija, raspredaju se svakojake prie. Tulipomanija je u Nizozemskoj dosegla vrhunac u veljai 1637. Tada se navodno jedan gomolj prodavao za etiri debela vola, osam debelih svinja ili dvanaest debelih ovaca, za dvije tone maslaca, petsto kilograma sira, i tako dalje u totalno ludilo. Poznato je slino cvjetno ludilo iz viktorijanskog doba, takozvani orhidejski delirij, tokom kojeg su bogati fanatici-kolekcionari orhideja slali svoje istraivae u sve dijelove svijeta kako bi tragali za novim vrstama.
Sylvia Plath pisala je o tulipanima: The tulips are too excitable, it is winter here. Look how white everything is, how quiet, how snowed-in I am learning peacefulness, lying by myself quietly As the light lies on these white walls, this bed, these hands. I have let things slip, a thirty-year-old cargo boat Stubbornly hanging on to my name and address. 1 Onda sam se, naravno, sjetila operacije Crni tulipan i odjurila u stan da malo promatram ivot svojih susjeda preko puta, jer obeala sam sebi da u dvadeset est dana boravka u Amsterdamu neu istraivati svinjarije vezane za Drugi svjetski rat, da bih mogla malo prestati tegliti tu silnu pohabanu prtljagu, i svoju i tuu, nai veseliju zanimaciju, tu u Amsterdamu, rekla sam sebi, idi u shopping, velike su rasprodaje, kupi cipele. Krenulo je, ali traljavo. Gurala sam prolost od sebe, i, vrati se u svoje katakombe, govorila sam joj, a ona je poput sluzavog odvirka izranjala i prostirala se pod mojim stopama. Ovako: Operacija Crni tulipan provodila se od 1946. do 1948. Cilj joj je bio iz Nizozemske protjerati sve Nijemce, od kojih se reprezentativan broj doselio mnogo prije rata. Ipak, nije bilo logino da su ba svi nizozemski Nijemci suraivali s okupatorom. Kad bih u razgovoru spomenula Nizozemski pokret otpora, Amsterdamci bi rekli bah i odmahnuli rukom, bio je to nikakav pokret otpora, rekli bi, Nizozemska je imala mnogo kolaboracionista. Nita ne valjaju ta uopavanja, ali tako biva u ratu (i jo dugo nakon). Pojedinane sudbine potonu, individualni ivoti stope se u jedno veliko lano masovno (z)bivanje koje vergla svoju statistiku storiju. Na koncu, iz Nizozemske je protjerano 15 % njemakog ivlja, odnosno 3.691 civil, jer je operacija Crni tulipan obustavljena. Prema procjenama povjesniara, meutim, pretpostavlja se da je oko 170.000 graana Nizozemske (bez obzira na nacionalnu pripadnost) suraivalo s nacistikim reimom, i to u vrijeme kada je sveukupna populacija nizozemskih Nijemaca brojala oko 25.000 dua. Tako su nizozemski Nijemci vjerojatno trebali posluiti kao rtvena janjad poloena na nacionalni rtvenik nevinosti. Naravno, operacija Crni tulipan bila je sprdaina u odnosu na deset milijuna Nijemaca u toku i nakon rata prisilno raseljavanih diljem Evrope; deset milijuna obezglavljenih osoba (mnoge zelo krive, mnoge apsolutno nevine), vukui svoje jadne pinklece, teklo je prema Zapadu iz Maarske, ehoslovake, Poljske, Jugoslavije, Rumunjske i SSSR-a, ostavljajui za sobom jadne tragove potroenih
1
Tulipani su vie nego uzbudljivi, zima je ovdje. Pogledaj kako je sve bijelo, tako mirno, kako je sve snjeno. Uim se spokoju, mirno leei sama Dok svjetlost poiva na ovim bijelim zidovima, ovom krevetu, ovim rukama. Pustila sam stvari da iskliznu, tridesetogodinji teretni brod Tvrdoglavo visi na mom imenu i adresi.
ivota koje je poput onih mrvica staroga kruha to ih Ivica i Marica (ali to je bajka) za sobom posipaju ne bi li obiljeili svoje izvorite raskvasilo vrijeme. Tako biva u ratu. Tko e se baviti triarijama. Imena nestaju, mali ivoti samoukopavaju se, samozaboravljaju. Ili trunu u starim albumima pa skliznu niz samrtnike postelje. Operacija Crni tulipan poela je hapenjima 10. rujna u Amsterdamu, usred noi. Bio je utorak i kiilo je. Ljudi su imali jedan sat da spakiraju prtljagu, pedeset kilograma po osobi. Ostatak njihove imovine, ukljuujui stanove i kue, tvrtke i tvornice, konfiscirala je drava. Potom je taj ljudski kargo prebaen u logore na istonoj granici, najvie u logor Marienbosch, onda u Njemaku, u Britansku okupacionu zonu. Godine 2009. u Nizozemskoj je popisano 379.559 Nijemaca. S prozora jednog stana preko puta, sve vrijeme mog boravka rolete su ostale sputene. Ima tri prozora taj stan, svaki po metar i pol dugaak i dva metra visok, podijeljen na kvadratie. Prozori su vrlo blizu jedan od drugog, i kao kod mene, vjerojatno se proteu cijelim zidom. Tamo ivi ena koju nikada nisam vidjela, ali redovito je vjeala svoju garderobu da se prozrai ili izravna. Pratila sam kombinacije sukanja i majica, haljina i kaputia, hlaa i koulja. Prvo je uz prozor visjela mala crna haljina, naveer je nestala. Na njeno mjesto dola je smea suknja i ukasti pulover, ujutro toga vie nije bilo. I tako iz dana u dan. Ta ena bila je otprilike metar i sedamdeset visoka, imala je ezdesetak kilograma, na posao je odlazila oko osam, vraala se oko est i palila svjetlo. I o prozor (za mene, kriom) vjeala svoju kombinaciju za sljedee jutro. Drugi jedan stanar na zid je okaio glavu golemog punjenog jelena iji se rogovi granaju u divovske lepeze. Imao je mnogo stolica na kojima nitko nije sjedio. Trei stanar namjestio je svoj dnevni boravak u crno-bijelim tonovima, ali lampe su mu bile ute. Zidove su prekivale slike i police s knjigama, pratila sam ga kako jede, kako telefonira i kako se smije. U spavaoj sobi brani krevet s naranastim plahtama nije namjetao. Onda je nestao, etiri ga dana nisam vidjela, krevet je zvrjao prazan, pa sam se zabrinula. Onda su rolete pale, vratio se. Kupila sam cipele. Tri para. Nala sam duan koji se zove Big shoe. U tom duanu najmanji broj cipela je moj broj, 42, pa kako ne pamtim kada sam obula cipele koje su mi makar za pola broja velike (uglavnom su pola broja manje), prodavaici sam rekla, dajte da probam enske cipele broj 45. Ona je rekla, odmah. Pa sam etala tom trgovinom, cipele su landarale za mnom i pratile me u djetinjstvo. Nisam uspjela pobjei od Drugoga svjetskog rata sasvim ba. esto sam navraala u Athenaeum Bookstore u prizemlju. Svi oni mladi (i stariji) ljudi, sve ono muvanje, listanje, kupovanje, zvonjava kase, tiha svetkovina. Nova izdanja na raznim jezicima, stara izdanja na raznim jezicima, sve to traim ima. Tako, im je stigao u Nizozemsku (poetkom veljae), ugledala sam Hemonov izbor evropske kratke prie u izdanju Dalkeyja sa tiksovom i Uumovievom priom, to je bilo lijepo, kao da su i Igor i Neven i Saa tamo, pa sam s njima sjela u onaj moj kafi iza ugla, pa smo priali o svojim ivotima koji, unato ratu, ispadoe
nekako okej, ipak. Kad sam se vratila u Hrvatsku, otila sam kod Marka u Ribook da mu kaem kako je bilo. Cijeli sat sjedili smo na sofi i pili kavu, nitko nije uao. Samo jedna djevojka koja je taila male ukrasne telefonske imenike, to u knjiari nema, pa se njen ulazak ne rauna. Onda je Marko rekao, danas sam prodao jednu knjigu iz informatike. Athenaeum Boekhandel vodi Herm Pol. Herm Pol markantan je, visok i sjedokos naitani voditelj Athenaeum Boekhandela s kojim se moe razgovarati o literaturi, ima vrlo definirano miljenje o knjigama koje naruuje, ne kao neke poluobrazovane kokoi koje vode pojedine hrvatske knjiare pa Antonina Artauda izgovaraju po Vuku. Kupila sam Harryja Mulischa, njegovo Otkrivanje nebesa (Fraktura) na engleskom, to e rei The Discovery of Heaven (Penguin). O toj pretencioznoj knjizi neka svatko sudi sam. Kad je proita. Ima 727 stranica, zgodno doe kao dopuna ljetnom odmoru, ne zahtijeva olovku za podvlaenje. A moe se i pogledati film. esto od dobre literature nastanu loi filmovi i obrnuto. No, Mulisch, ija je majka bila idovka, ima osobni, izgleda jo uvijek nerazrijeen problem s nacizmom (87 mu je godina), duboku obiteljsku traumu koju provlai kroz ono to pie. Tako i u svom romanu De aanslag, na engleskom The Assault, takoer filmiran filmovan, kako se kae?, (prije nekoliko godina nagraen Oscarom za najbolji strani uradak), Mulisch se obraunava sa svojim ocem mekanim nacistom zahvaljujui kojem on i njegova majka ne bivaju transportirani u Auschwitz. The Discovery of Heaven redundantan je u mnogim elementima, svega i svaega u njemu ima, od grke i idovske mitologije, studentske pobune 1968., klasinog misticizma, holokausta, astrofizikih teorija, renesansne i ine filozofije, do neshvatljivih konstrukcija, beskonanih okrutnih igara sudbine, nevjerojatnih zapleta i raspleta, sluajnih susreta i smrti, ljubavnih trokuta i etverokuta, toliko toga naslaganog to gui i misao i reenicu (rije), pa za literaturu nema mjesta. Onda sam kupila knjigu Jonathana Littella The Kindly Ones (u francuskom originalu Les Bienviellantes), koja pak ima 975 stranica, jer o njoj jo uvijek se pie i diskutira (nagraena Goncourtom 2006.) i zakljuila da taj, pak, (Littell) nije normalan. I Littell se, poput Mulischa, zakaio za mitologiju, za Erinije, koje bi se, kao, trebale osvetiti njegovom naratoru ali ga njeno amnestiraju (kao to su ga amnestirali, odnosno zaobili, svi sudovi koji su sudili zloincima iz Drugoga svjetskog rata), a taj narator, taj nacistiki krvnik, Dr. Max Aue, inenjer i ljubitelj glazbe, latentni i potentni oenjeni homoseksualac u povremenoj incestuoznoj vezi sa svojom sestrom bliznakinjom, koji ubija majku i ouha, sad kad je eskivirao pravdi, itaocu podastire svoj ivot do bezumnih, nepotrebnih i dosadnih detalja (Bitka kod Staljingrada preko 100 stranica), i vodi, o boe, tvornicu ipki, pa kroz prste, ta nimalo delikatna dua provlai najdelikatniju od svih tkanina, to ispada kao dodatno oskvrnue. Najgore u Littellovoj knjizi je to to je ona napisana jezikom koji nema veze s literaturom. Potom, teko je nai opravdanje za ovakvu monstruoznu ispovijed za koju njen autor (Aue) na samom poetku tvrdi da ne ali ni za im to je uradio, da to to je uradio (a poinio je strahovite zloine), uradio je irom otvorenih oiju, da samo je obavljao svoj posao. Dr. Max Aue takoer tvrdi da je spoznao kako razmiljati nije ba uvijek pametna ideja, pa emu onda potreba za fanatino
opsesivnim opisima rata i na kraju monstruozno obraanje itaocu rijeima: I vi ste mogli uiniti isto, svi, ili gotovo svi, u odreenim okolnostima izvravaju naredbe, kaem vam, ja sam kao i vi, vi i ja smo isti. Nigdje, na 927 stranica ni rijei o mogunosti izbora (koju je dr. Max Aue imao), o mogunosti pobune, o krivici. Ironino i glupo i povrno, knjiga je posveena mrtvima. Sve bi se ovo jo moglo progutati da Littellova knjiga ima reenicu. Ona je dosadan izvjetaj poremeenog uma. A za analizu razvoja i opstanka i djelovanja poremeenih umova, pervertiranih sadista, kako znamo, nije potrebna kulisa nacizma, kulisa patoloke ideologije Treega Reicha, kulisa rata. Na webu sam, 17. veljae 2010. proitala vijest iz Ljubljane o nezapamenom skandalu koji trese Sloveniju, vijest o uglednom lijeniku Sai Barieviu, kojeg su njegova tri bull mastifa rastrgla i izobliila do konane smrti jer, doktor Saa Barievi bio je zapravo ena i pretpostavlja se, seksualno se iivljavao na svojim psima, to oni vie nisu mogli trpjeti. A, silni sveenici-pedofili? A incestuozni monstrumi koji u bunkerima desetljeima siluju svoju djecu? To je bratija doktora Maxa Auea. Hermu Polu rekla sam, sve ovo je too much, i Mulisch i Littell, dajte mi nekog Ceesa Nootebooma da se oporavim. Herm Pol onda je rekao, doite u srijedu, upoznat u vas s njim. Trea knjiga koja me je pokuala uvui u Drugi svjetski rat bila je pun pogodak jer uope nije o Drugome svjetskom ratu, nego o identitetu, o putovanju do sebe, o poeziji, ona jest poezija, o socijalistikom materijalnom siromatvu iz kojeg su se izrodile neke fine (ipkaste) due, o ljubavi, o potrazi za korijenima koja ne urodi plodom jer korijeni su zabluda, o legendama, o mirijadama snova koji svjetlucaju u sazvijeima to ih vuemo kroz ivot. Jonathan Safran Foer kroz svoju Everything is Illuminated itaoca zaplie u bolne vorove ljudskih sudbina, pri emu mu ostavlja prostor za smijeh, doputa mu i da misli. To je knjiga ije slike dugo lepraju za nama, to je bajka, i zastraujua i ozdravljujua, papreno-gorko-slatka poput okolade s otrim zainima. S Hermom Polom priala sam malo i o jeziku nizozemskom koji mi se ini vie teak za izgovor negoli za govor, s obzirom na guturalne zvukove koje treba vjebati da bi se izgovarali kako valja. Da sam ostala dulje, upustila bih se u avanturu uenja nizozemskog, ini mi se bila bi to vesela (i korisna) igra, iako nisam naletjela na osobu koja ne govori engleski i to dobro. Kaem Hermu Polu, ti nizozemski guturali, ah, kao da smo u Africi, a on veli, znate, tokom Drugoga svjetskog rata Nijemci su nauili na jezik i pokuali su se provui kao Holanani, ali upravo te grlene suglasnike nisu mogli proizvesti i mi bismo ih po tome odmah prepoznali. Kue na kanalu uz Herengracht najotmjenije su kue. To su palae bogatih trgovaca iz 16. i 17. stoljea. Lijepo ih je gledati. Rekli su mi (Fleur i Guido), otii do kina Tuschinski na Reguliersbreestraat (10 minuta hoda od Spuistraata 303). Reguliersbreestraat nije naroito iroka ulica i njome u oba smjera mariraju kolone potroaa jer ta ulica puna je raznih trgovina, malih fast-food zalogajnica s plastinim stolicama, stolovima i priborom za
jelo, u kojima hranu (hitro, u urbi) pripravljaju ljudi sa svih kontinenata, pa malo kome na pamet pada podii pogled i razgledati arhitekturu. Tako, nekoliko puta prola sam gore-dolje tom ulicom Reguliersbreestraat, ne ugledavi nijednu iznimnu zgradu dok nisam ciljano potraila brojeve 26-28. Stisnuto u zagrljaju dosadih sivih viekatnica, kino Tuschinski zabljesnulo je smijeno, gotovo komino izmjeteno, okieno u stilu Art decoa na ijoj fasadi vise i Amsterdamska kola i Jugendstil. Onda sam (povrno) istraila tko je taj Tuschinski bio i ponovno naletjela na mali, zaboravljeni trag prolosti tako monumentalno nasaen u Reguliersbreestraat 26-28; na ivot sanjara ukopan u temelje jedne kue za zabavu, kue s ijih zidova, s celuloidnih traka (ili iz digitalnih kamera posve virtualno) danas pleu storije koje nas se i tiu i ne. Abraham Icek Tuschinski (na poljskom izvorno Tuszyski) roen je blizu da 1886. a umoren je u Auschwitzu 1942. Svoju zgradu podigao je kako bi graanima Amsterdama omoguio da zakorae u iluziju, u vesele benigne lai koje su im trebale uljepati ivot, na koncu sam ne uspjevi umai najveoj stvarnosnoj strahoti dvadesetog stoljea. Po zanimanju kroja, Tuszyski je iz Poljske stigao u Rotterdam 1903., s namjerom da emigrira u Ameriku. Uslijed nerazjanjenih okolnosti, na planirani se brod nije ukrcao, pa umjesto da ije i kroji, bacio se na gradnju vodviljskih i kino dvorana. Ve 1911. u Rotterdamu otvara Thaliju, Kino Royal, Scalu, Olympiju, a 1928. jo jednu raskonu dvoranu. Najljepe nizozemsko kino, Kino Tuschinsky, dovreno je 1921. Po izbijanju Drugoga svjetskog rata, tokom njemakog bombardiranja Rotterdama u svibnju 1940., Tuschinsky ostaje bez svojih kutija snova. Amsterdamsko kino mijenja ime u Tivoli a onda postaje nacistiki deportacijski centar. Prvoga srpnja 1942. Abraham Icek Tuschinski i supruga mu Mariem Ehrlich odvedeni su u nizozemski koncentracijski logor Westerbork, pa u Auschwitz. Ubrzo potom i Abraham i Mariem, drei se za ruke, odvrtjeli su posljednju rolu svog ivotnog filma dok im je plin iz tueva zamuivao sjeanje. Jo u nekoliko navrata nacizam je iz busije uskakao u moje amsterdamske dane, ali uglavnom drala sam ga na uzici. Vidim, u Hrvatskoj u martu naveliko se ve pria o dolazeoj turistikoj sezoni. U februaru nizozemski televizijski programi bombardiraju gledaoce reklamnim spotovima za zimske i ljetne praznike. Pratim krasne slovenske krajolike, pod snijegom i one rascvjetale, pa one turske i makedonske, gledam planine i jezera, pa30|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
strve i divlja, to u prirodi, to na tanjuru, kebabe i sukove, pjeane plae, hotele sa zvjezdicama, nasmijana preplanula lica. Mala zemlja za veliki odmor jo spava i mata. Moda Hrvatskoj ne trebaju nizozemsku turisti, moda turistiki djelatnici u Hrvatskoj rezoniraju, imaju Nizozemci svoje more i svoje tulipane i svoje sireve i svoje klompe, nek ostanu gdje jesu, ionako ih nema mnogo, i okreu se Kinezima. Svakog petka Trg Spui preplave prekriveni tandovi atori, s knjigama novim i polovnim. Tu su stara izdanja, bibliofilski primjerci, nova izdanja, razglednice, grafike, ploe, djeje knjige s poetka prolog stoljea, povijesne knjige, prepliu se jezici i izdavai iz svijeta. Kuhaju se kave, toi se pivo, razmjenjuju se podaci, velika znalaka knjina obitelj od devet ujutro do est poslijepodne zuji i bruji. S prozora svoje spavae sobe (na galeriji u potkrovlju) pratim to slaganje ukorienih misli, bila kia, padao snijeg, puhao vjetar, bukinisti ne odustaju. Sputam se, razgledam, nalijeem na tand s engleskim knjigama i na svoj uas pruam ruku prema knjizi Prima Levija If This Is a Man. U glavi mi se pali crvena lampica, trgnem se, dosta Dao, kaem sebi i krenem dalje. Onda za trinaest eura kupim knjigu Lewis Carroll Victoriaans fotograaf (Amsterdam, Meulenhoff-Landshoff, 1979), za uspomenu i uivanje. Trg Spui u tri toke, markirajui vrhove golemog imaginarnog trokuta, opasuju identine skulpture konceptualnog umjetnika Lawrencea Weinera koji ivi malo u New Yorku, malo u Amsterdamu. Te skulpture ne podsjeaju na Demnigove kamenove za spoticanje, ali za spoticanje jesu. To su na zemlju poloene eline konstrukcije nalik otvorenim knjigama, dimenzija oko metar sa metar i trideset (Demnigovi kamenovi su mali, 10 x 10 centimetara, i sjaje se). Na jednoj stranici Weinerove otvorene knjige pie: Een vertailing, van de ene taal in de andere, na drugoj: A Translation, from one language to another. Ljudi na tim knjigama sjede, djeca se na njih penju, a mogu posluiti i za odlaganje tek kupljene knjievne robe. Oito je da, kao umjetnik, Weiner ne gaji ba ljubav prema vizualnom i senzualnom, kao da zazire od slike, uzdajui se prije svega u mo rijei. Vjerujem da Weiner ne pie, da pie, shvatio bi koliko je rije postala slabana, anemina, suhonjava, nikakva, van vremena u kojem se i ona Miljkovieva doima naivnom. Danas klanjati se rijeima, kad ih svaka ua prosipa nehajno kao da s ramena stresa prhut, skoro je pa debilno. Uostalom, te krute, mrke, teke eline knjige, rune su, agresivne i hladne, poput praznog pogleda oteenog uma. Fotograf Evert van Kuijk priao mi je kako je upoznao (i fotografirao) glazbenika, pjevaa, harmonikaa (i ulinog sviraa) Nenada Bandu. Pokazao mi je dvije svoje fotografije Nenada Bande na Trgu Spui kako tamo nekog petka kupcima knjiga plete kulisu, svu od treptaja i kretanja, pretpostavljam uzbudljiviju i moniju od one krute Weinerove. Priao mi je kako je do izbijanja rata Nenad Banda predavao u vinkovakoj gimnaziji, kako je 1993. doao u Amsterdam i kako je teko ivio. Priao mi je da su za njega, Nenada Bandu, govorili kako lebdi izmeu stvarnosti i enje, poput anela, tek povrno uronjen u smrtnost. Nenad Banda umro je 2006. od raka na pluima, u 44. godini ivota. Za sobom je ostavio enu i petogodinjeg sina i prazninu, muklu tiinu, na amsterdamskim trnicama i trgovima. Na internetu
sam utipkala Nenad Banda i otvorilo se udesno prostranstvo. Pomisao na to kako je doslovno pod mojim prozorima nestao odsjaj ljudske svetosti dok eprkam po svem tom humanoidnom ubritu, unosi nervozu. Vidjeti: www.nenad.nu Bavljenje fotografijom i facijalnom kirurgijom dva su moja neostvarena sna, ovo s pisanjem nikakva je utjeha, sve sami otpaci transponiranog svijeta koji sam eljela praviti, makar za osobno uivanje. Tako, u rijekoj kupaonici, u sad ve zahralom prekooceanskom sanduku u koji se nakon svakog tuiranja uvlae oblaci vlage, tri desetljea trunu stari Opemus, posude, tipaljke, satovi i neotvoreni paketi odavno neupotrebljivog fotografskog papira, posve sumanuto, jer i da postoji mogunost da se ikada vratim toj svojoj enji, vrijeme vriti proao voz! U Beogradu, slike sam razvijala u kuhinji, nou, kad nije bilo mjeseca i suila ih u minijaturnoj kupaonici bez prozora. Bila sam utedjela oko dvije tisue dolara za jedan Olympus s potrebnim objektivima pa sam molila oca da mi ga pomogne uvesti. On je rekao, okani se tih gluposti, otetit e oi. Bilo je to sredinom 1970tih. Danas su mi oi skroz u efeu. Kratkovidne i glaukomine. Moda je trebalo samo gledati u zelenilo, ni u kakvo crnilo, ni u kakav mrak. I peglati modane vijuge. Na ulaznim vratima amsterdamske kue u kojoj sam stanovala, s unutarnje strane visi ovea siva drvena kutija za potu. Tu mi je Fleur ubacila tek tiskani nizozemski Sonnenschein, a poslije i najpoznatiji Multatulijev roman Max Havelaar (nakon to smo u tek otvorenom malom muzeju koji se zove Muzej Multatuli, ili tako nekako, pogledale izlobu posveenu njegovom ivotu i radu i romanu u kojem glavni lik raskrinkava korumpiranu vlast na Javi, tada nizozemskoj koloniji). Fleur mi je u sivi sandui povremeno ubacivala i ceduljice s veselim porukama, toliko da znam kako misli na mene. Multatuli, koji se zapravo zvao Eduard Dekker (1820 1887.) u Amsterdamu ima svoj mali kip, vie bistu, na trgu kod kanala Singel, blizu moje kue. Nizozemci vole male kipove, rekla je Dubravka Ugrei, koja je s nama posjetila tu izlobu, pa sam nakon toga eui pogledom traila male kipove i, bogme, naletjela na nekoliko. Osim onog siroeta to mi je tancao pod prozorom, u neposrednoj blizini, uz kanal na Singelu, stajao je bronani kipi seljanice bez naziva i potpisa autora. Samo jedna mala mrka ena pored mrke vode eka i smrzava se. Ali Rembrandtov kip vrlo je velik, natprirodno golem, i ini se svjee posrebren ili pozlaen, valjda kako bi privlaio turiste. Priali su mi da u Amsterdamu ivi tajanstveni umjetnik, za kojeg se poslije utvrdilo da je lijenik koji eli ostati anoniman, a koji ve petnaestak godina kriom, nou, po gradu postavlja neobine bronane i eljezne skulpturice. Pa su mi rekli gdje te kipie da naem. To su vesele statuete, umjetniki ne naroito intrigantne, ali mame osmijeh i korak ine lakim, moglo bi se rei plesnim. Tako, u Crvenoj etvrti taj lijenik-umjetnik u kaldrmu je ugradio reljef s mesinganim enskim dojkama na kojima lei (za pretpostaviti je) muka aka. U Crvenoj etvrti, na inicijativu bive prostitutke Mariske Majoor, a u znak uvaavanja rada brojnih njenih djelatnica, prije nekoliko godina umjetnik Els Rijerse otkrio je bronanu figuricu anonimne ene nazvane Belle. Skulptura je postavljena ispred najstarije amsterdamske crkve Oude Kerk, to se moe razliito tumaiti, ali uglavnom djeluje veselo, i premda su pozicija te skulpture a i sama
Belle, vjerojatno izazivale proteste vjerskih istunaca i fanatika, na njih se ni vlast ni javnost nisu obazirali. Oito, po nekim elementima Nizozemska je prilino leprava zemlja, onako rastresita, poput tla na kojemu lei. Rairenih nogu, na cipelama s visokim potpeticama, bujnih prsa, kose skupljene u debelu punu, isturene stranjice i drskog pogleda uprtog u vanjski svijet, Belle s visokog granitnog postamenta i na vrhu malog stubita, uspravna i ponosna stoji ispod dovratka, pred ulazom u svoje carstvo. Zamiljam kako bi takvu provokaciju edna katolika crkva u Hrvatskoj, u korskom suglasju s Vladom, pretvorila u prvorazredni politiki dogaaj i doe mi da demontiram Madame Belle, ponesem je kui i postavim na neki sredinji gradski trg. Zato i jesu ti mali amsterdamski kipovi uzbudljivi. Mogu se obrgrliti, dotai, u njima nema autoritarne monumentalnosti koja strai, pred kojom postajemo nitavni. U njima vidimo sebe, svoje ivote paradoksalno ukopane u nepokretan, okamenjen pokret, to naem trajanju moe dati kakav-takav smisao. U Leidsebosjeu, u kronji visokog stabla preko noi pojavio se bronani ovjeuljak koji pili granu na kojoj stoji. Kau da taj kipi ima veze s onom injenicom da su u toku Dugoga svjetskog rata stanovnici sjekli amsterdamska stabla. U Marnix parku jedan bezglavi (obezglavljeni) muziar u dugom kaputu lijevom rukom otpozdravlja (nam) eirom, a desnom, u kojoj nosi violinsku futrolu klati, i nekamo hita. U sivi potanski sandui Evert van Kuijk ubacio mi je knjigu fotografija Augusta Sandersa (60 portreta Nijemaca snimljenih izmeu 1913. i 1928.) poklon, i dvije za razgledanje, jednu s raspameujuim radovima socijalno i politiki angairanog (eto, moe se) Dolfa Toussainta, i drugu, mekeg, nostalginog Georgea Breitnera (1857 1923). Toussaintova knjiga s fotografijama iz amsterdamske radnike etvrti Jordaan, snimljene 1960-tih, prodaje se za tristotinjak eura. Uz jedan od sredinjih amsterdamskih kanala, u otmjenoj stogodinjoj kui u Keizersgrachtu, smjeten je muzej fotografije Foam. Tadanji fascinantni postav fotografija Aleksandra Rodenka, jo uvijek slabo poznatih zapadnoevropskoj publici, uvodi gledaoca u vrijeme koje je prtalo strau, politikim i socijalnim previranjima, okrutnim presudama, nemilosrdnim pogubljenjima, u vrijeme kada se svijet lomio i kidao, kada je iz maginih otpadaka prolosti nicala buntovna i izazovna umjetnost. U zauvijek izgubljeno vrijeme. U vrijeme ija se snaga, uz zastraujui tresak, izlila poput Nijagarinih vodopada u dvadeseto stoljee, da bi danas, u dvadeset i prvom, od nje ostao isuen potoi, plitka mrtva voda na ijem dnu kotrljaju se potamnjeli i sluzavi obluci sjeanja. Rodenkovi impresivni portreti Lilje Brik, Majakovskog i Osipa Brika, njegove zgrade i konstrukcije snimljene pod otrim uglovima, esto
odozdo, unose i nemir i enju. Veliki formati s bizarnim detaljima usisavaju gledaoce i putujui kroz mrane tunele vremeplova oni dospijevaju u zemlje uda, do otvorenih krajolika u kojima i zrak vrije. Iskrsavaju (na izlobi nevidljivi) Diga Vertov, Lev Kuleov i Sergej Eisenstein, stihove govori Boris Pasternak, Andrej Voznesenski nosi mu svoje prve pjesme, Kazimir Maljevi mae kistom, Maja Pliseckaja plee, Picasso se smijei, svjetska avangarda marira vrstim korakom, tamo, ukopana u utrobi zemlje. Prvu izlobu fotografija koju sam 1995., u svojoj emigrantskoj eskapadi posjetila u Torontu, bila je izloba Alberta Eisenstaedta. Tada je veina izbjeglica iz bive Jugoslavije, pa tako i Maa i ja, dane provodila po vladinim uredima za savjetovanje izbjeglica po pitanju ivota openito u bogatoj Kanadi to je podrazumijevalo savjete u vezi s ishranom, osobnom higijenom, uenjem jezika, traenjem posla (prekvalifikacijom s visoke na nisku spremu), nakon ega bi neki odlazili u depresiju, drugi u Evropsku mesnicu (European Meats) u kojoj je meso na rasprodaji, a trei bi kafenisali i razvlaili jufke. Bilo je ljeto. U Yorkvilleu (boemska etvrt Toronta) sve pulsira umiveno i otmjeno. Prouila sam gdje u nai galeriju Mira Godard, a u njoj Motherwella, Larryja Riversa, Franka Stellu, Lipchitza; blizu su i Galerie Dresdenere, Evelyn Aimis i Nancy Poolss Studio. U njima vise Warhol, Rauschenberg, Safdie, De Kooning. Irena Klar je u Hollander York Gallery, a John Walsh kod Kinsman Robinsona. Ali ja sam krenula kod prodavaa dugmadi. Tada, 1995., Eisenstaedtu je devedeset i sedam godina. Iz New Yorka nije doao jer ga nervira u kolicima se petljati oko stepenica gore-dolje. S Time/Life nebodera radije gleda u daljinu i tad ve samo u mislima, kljoca. I sjea se. Bio je nikakav prodava dugmadi. Umjesto da prodaje, prkao je oko lea fotoaparata koji je dobio na poklon, pa ga je gazda izbacio. Njemu je laknulo. Bio je slobodan. Bio je slobodan idov u Njemakoj. Slobodan strijelac na plesaice, na prosjake, na lica, na ulice. Postaje poznat i traen fotograf. Ranih 1930-tih poinje njegovo puteestvije po svijetu. Biljei za sebe, jo uvijek ne znajui da biljei i za povijest. Velike koliine dugmadi zauvijek iezavaju iz njegovog ivota. Ali prema tom odjevnom detalju on gaji udnovatu i priguenu njenost. Ta njenost, svakodnevno se kao eho javlja iz njegove nutrine i podsjea ga kako je sve poelo. Godine 1930. u Berlinu slika djevojice u baletnoj koli, u Parizu mukarca s lutkom u ruci kod ulice St. Denis, probu Labueg jezera u Operi. Zatim, 1931., iz Pariza (gdje ostavlja skitnicu u javnoj kuhinji katedrale Notre Dame), odlazi u Volendam, Nizozemska, gdje druguje sa studentima slikarstva (1932.). Vraa se u Berlin ovjekovjeiti Jaschu Heifitza kako dirigira Berlinskom filharmonijom, potom odlazi u St. Moritz (Konobar na klizaljkama). Godine 1933. na premijeri je u milanskoj Scali, ponovno snima balerine, ovoga puta milanske, koijae i siromahe, fotografira mlade asne sestre u Torinu, u Njujorku 1934. francuske pudlice na Petoj aveniji i u Veneciji, iste godine, prvi susret Hitlera i Mussolinija. Onda, u Tannenburgu, u Njemakoj, Hitlera na pogrebu Von Hindenburga. Associated Press alje ga po hitnom zadatku u enevu, da na skupu 15. Lige nacija, uhvati Josefa Goebbelsa kako velia mudrost i snagu svog Fhrera. U prvom redu stoje reporteri
i postavljaju pitanja. Goebbels se smijei za kamere. Potom svi odlaze. On podie aparat, Goebbels ga fiksira. U izotrenom oku aparata i u otrom oku Goebbelsa zatitraju kobne odluke. Godine 1935. Albert Eisenstaedt naputa Njemaku zauvijek. Uspio sam sve ponijeti. Tri godine poslije, zavrio bih u pei, esto je govorio. Preko Pariza stie u New York u pravo vrijeme. Po ugledu na popularne njemake foto-magazine, Henry Luce sprema se lansirati danas ve povijesni Life Magazine. Eisenstaedt postaje jedan od prve etvorice kunih fotografa. Ostalo ne spada u bajku. S preko 2.500 fotografskih pria i 92 naslovne stranice amerikog vodeeg magazina u svom dossieru, Eisenstaedt do danas ostaje ocem suvremenog foto-novinarstva. U njegovim kolekcijama nalaze se glamurozna Marilyn Monroe, otmjena Katharine Hepburn, raskona Sophia Loren, te tajanstveni Clark Gable. Od politiara, osim ve spomenutih Hitlera, Mussolinija, Goebbelsa, Eisenstaedt snima Kennedyeve, Churchilla, Clintona. Tu su Hemingway, Robert Frost ali i izbjeglika djeca, lutkarske i ine predstave, tvornike hale, pa Leonard Bernstein, George Balanchine, pa ulica, pa fratri. I tako gotovo bez kraja. Circle Gallery takoer je u Yorkvilleu. Kako joj ime kazuje, to je galerija u krugu. U njoj se razgleda i krui. Krui se oko svemira Alberta Eisenstaedta i gledaoci vie ne znaju vrti li se to oko njih itavo dvadeseto stoljee ili, kao po kakvoj zamiljenoj orbiti, oni putuju kroz povijest uhvaeni u trenutku njenog stvaranja pritiskom na dugme visprenog prodavaa dugmadi. Eisenstaedt nikada nije bio u Torontu. Circle Gallery nema stepenice za njegova kolica. Propustio je tako posljednju izlobu u ivotu. Umro je 24. kolovoza 1995., neto vie od mjesec dana nakon njenog zatvaranja. U istoj amsterdamskoj ulici, Keizersgracht, dvjestotinjak brojeva nie od galerije Foam, nalazi se jo jedan mali privatni muzej fotografije Huis Marseille. Ta Kua Marseille, sagraena 1665., pripadala je bogatom francuskom trgovcu iji su brodovi plovili od Marseilla do Amsterdama i natrag. Dan je bio hladan i vjetrovit, kiilo je i smrkavalo se. Nakon Rodenka, Maa i ja smo pohitale niz Keizersgracht, a Kanada je trala za nama. U Huis Marseille na tri su kata te uske graevine bila izloena djela kanadskog fotografa Edwarda Burtynskog. To su fotografije u boji na kojima boje gotovo da nema, recimo plavog neba i bujne vegetacije, fotografije golemih dimenzija, dva sa dva metra, moda i vee, i na njima Burtynsky pria o raznim fazama eksploatacije nafte, kao i o posljedicama koje ta eksploatacija ostavlja na krajolik i na ljude. Premda, ljudi kao da su s njegovih slika zbrisani. Ako nisu ba eliminirani, oni su do neprepoznatljivosti smanjeni, pa ih pogledom treba traiti. Uz to, ti smanjeni ljudi, ak i kad su na fotografijama Burtynskog prisutni, jedva su primjetni jer nekako su mrki i masni, posve utopljeni u opustoene krajolike koje prekrivaju mrlje, potoci i jezera gustog crnog zlata. Kao samo donekle umirujui kontrast fotografijama Burtynskog na svakom se katu Kue Marseille prua pogled (iza zatvorenih prozora i balkona) na unutarnji vrt s ljetnikovcem i ureenim hortikulturnim fantazijama, u proljee i ljeti vjerojatno okupan ivahnim cvjetnim bojama i nijansama zelene, ali tada, u veljai, centralnim platoom plesalo je samo mrtvo lie i sjajne gole grane visokih stabala, poput ljutih nijemih nakaza, udarale su o okna.
Dok sam bila u Torontu, Kena Sara Wiwu objesili su u Nigeriji. Ken Saro Wiwa bio je borac za ljudska prava, kandidat za Nobelovu nagradu, pjesnik. Na insceniranom suenju na vojnom sudu inscenirana je optuba tadanjeg vojnog reima na elu s okrutnim generalom Sanijem Abaom. Meunarodna zajednica ulae proteste, ali Ken Saro Wiwa i osam njegovih suboraca ipak bivaju objeeni jer vojni reim u Nigeriji ne haje za proteste meunarodne zajednice, jer vojnom reimu u Nigeriji trebaju dolari od eksploatacije nafte, jer kompanija Shell (slubenog naziva Royal Dutch Shell, izvorno nizozemska i britanska trvtka ije se sjedite i danas nalazi u Haagu) u Nigeriji posjeduje svoje najvee buotine i jer Shell je danas multinacionalna kompanija u kojoj i SAD ima velikog udjela. Zemlja u dolini rijeke Niger opustoena je. U toj dolini ivi Ogoni narod iz kojeg potjee obitelj Kena Sara Wiwe. Zemlja u dolini rijeke Niger 1995. bila je vojna zona. Ne znam ija je to danas zona, ali zemlja je i dalje zagaena, vie ne raa. Na toj zemlji djeca su gladna a vode zatrovane. Ribari i zemljoradnici nemaju tamo to vie traiti. Ogoni narod ne dobiva nikakvu kompenzaciju za izgubljene ivote, za izgubljenu zemlju, za izgubljene vode koje su nekada, davno, hranile pola drave Nigerije. Vojni reim generala Abae ubijao je ljude u nigerijskoj delti. Nigerijska delta najgue je naseljeno podruje Afrike, s 1.500 stanovnika na jednoj etvornoj milji. Svuda su postavljene naftovodne cijevi. Zbog dotrajalih instalacija, nafta mjestimice istjee u zemlju. Tamo nita nee rasti sljedeih tisuu godina. Tamo je tlo tvrdo, speeno, mrtvo; ispod pet metara crne okamenjene kore moda jo uvijek lee ostrvca plodnih polja. Vojni reim u Nigeriji objesio je Kena Sara Wiwu jer je Ken Saro Wiwa za genocid optuio Shell. Kompanija Shell nije eljela davati izjave, jer kompanija Shell velika je multinacionalna kompanija kojoj je nafta veoma bitna. Shell ne kani obustaviti eksploataciju nafte u Nigeriji. Pogotovo sada kad je Ken Saro Wiwa uklonjen. Mnogo je ljudi ubijeno. Mnoge su kue spaljene. Ti ljudi su se bili pobunili. Sada vie nee. Vojni reim u Nigeriji jo je koju godinu bio miran. A Shell je jo uvijek spokojan. Tako, neke niti delikatno su se splele, tamo u Nizozemskoj, neoekivano. Raspojasani Rodenko i njegovi glasni ivi formati nestali su pod tvrdim, krutim, dehumaniziranim ploama Burtynskog, kao da ih je poklopio kakav golemi cementni blok i ukopala se u nepostojanje. Onda ta Kanada, koja mi je zujala u glavi, uvlaei se u prostor i vrijeme od kojeg sam vjerovala da je amnestirana. Pa Shell tamo u Haagu, gdje je Meunarodni sud za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije, na kojem rade prevodioci takoer s biveg zajednikog nam prostora koje poznajem iz svog prethodnog ivota, pa su neki doli na promociju nizozemskog Sonnenscheina u lijepoj knjiari Selexyz u uvenom haakom pasau. Run, Daa, run, govorila sam sebi, uzaludno. Vidjela sam homoseksualce kako pleu na ulici, kako se dre za ruke, kako hodaju zagrljeni i ne boje se.
S Frankom van Vreeom (koji je vodio promociju Sonnenscheina) pila sam aj blizu Sveuilita, u Cafu de Jaren koji je velik poput pivnice. Frank prouava sjeanje i pamenje pa je tako napisao knjigu U sjeni Auschwitza (In de schaduw van Auschwitz), pa o tome govori svojim studentima, o sjeanju i pamenju, o tome kako su to pojave krhke, nepouzdane i katkada kapriciozne; kako poprimaju svakojaka oblija, pitoma i divlja, istinita i lana kada se ukleu u spomenike, prenesu na film, kada se fotografiraju, kad se o njima prave i fikcija i povijest, kad se zapeate u dokumentima. to se tie Drugoga svjetskog rata, Auschwitz se pretvorio u toku kalibriranja ponaanja, simbol za tolerantno drutvo, kae Frank van Vree, a mimo njega ive mnoge prie, namjerno zaboravljene ili tendenciozno izobliavane. Onda je Frank sjeo na svoj bicikl, odvezao se do svog automobila, i odjezdio. S obitelji ivim na selu, rekao je, tamo je tiho i zeleno. Jedne noi u polusan doao mi je Leeuwenhoek, roen u Delftu sredinom sedamnaestog stoljea i to kako je otkrio mikroskop a pomou njega bakterije, parazite, krvna zrnca i jo tota, pa mi se pojavio stari sitnozor moje majke iz njenih studentskih dana, onaj u glomaznoj drvenoj kutiji, koji je 1950-tih volebno nestao a koji sam otvarala kriom i pobono da bih pod njegovim leama promatrala svoje prve paramecije i amebe, te jednostanine praivotinje koje nastanjuju muljevite barske vode, koje lanim noicama mijenjaju svoj oblik u hodu, koje su zapravo, onako jednostavne, vrlo komplicirane i prodrljive praivotinje koje se opiru svakoj laboratorijskoj, umjetnoj kreaciji vlastite vrste. Prix Goncourt za 2009. godinu dobila je francusko-senegalska spisateljica Marie NDiaye za roman Trois femmes puissantes (Tri mone ene) pa je o tome, o Goncourtovim nagradama odrana tribina na koju nisam otila, jer se u onom Akademskom kulturnom centru preko puta moje kue u isto vrijeme vodio razgovor s trideset jednogodinjom afganistanskom politiarkom i aktivisticom, borcem za prava svoga naroda, pogotovo ena, Malalai Joyom. Na internetskim stranicama ima mnogo podataka o Malalai Joyi, pa koga zanima neka pogleda; za to se to ona bori i kako, gdje je sve gostovala, na kojim kontinentima, na kojim sveuilitima, na kojim forumima, u kojim svjetskim medijima; koja su se velika imena, od Chomskog i Naomi Klein do novinara, parlamentaraca i politiara, oglasila u vezi s njenim antikorupcijskim djelovanjem, pruajui joj podrku. Ali neto tu ne tima. Kao da se odigrava apsurdni igrokaz na sporednoj sceni Zapadne civilizacije, burleska za podbadanje savjesti svijeta iju savjest umrtvljuju mnogi koji podupiru Malalai Joyu. Knjiga koju je pisala s kanadskim novinarom Derrickom OKeefeom, Raising my Voice, prevedena u veini evropskih zemalja i pod naslovima A Woman Among Warlords te Au nom de mon people, promovirana je te veeri u nizozemskom izdanju kue De Geus. U salu se ulazilo uz prethodnu najavu, pred vratima su etali pripadnici osiguranja ili policije u civilu, a bilo ih je i meu publikom. Otkada je, kao lanica parlamenta 2003. Malalai Joya izala pred mikrofon i, demonstrativno skinuvi crnu maramu s glave, u tri minute koje su joj bile na raspolaganju, osula paljbu na takozvanu demokratski izabranu vlast u Afganistanu,
pogotovo na njene ratne voe, profitere i kriminalce (koji uivaju potporu SAD-a i lanica NATO-a), na nju je krenula hajka. Godine 2007. oduzeta su joj politika prava, izbaena je iz parlamenta, doivjela je nekoliko pokuaja atentata, posve ironino pruena joj je zatita Snaga sigurnosti Ujedinjenih naroda, danas putuje skrivena burkom, uvaju je naoruani profesionalci, a u Afganistanu nema stalnu adresu. Bilo je i dirljivo i uzbudljivo promatrati tu krhku mladu (i lijepu) enu posve opinjenu svojom misijom. Jezikom agitpropa, mitinga, ljutnje i osude, jednostavnim jezikom bez oblina, bez nijansi, koji djeluje poput mantre, s jednom otrom milju u sreditu onoj o slobodi narda, jezikom razumljivim njenoj poluobrazovanoj a manipuliranoj brai i sestrama, jezikom pod bremenom gotovo fanatine vjere u bolje sutra, jezikom revolucije i revolucionara koji jo zvoni u uima pedesetogodinjaka i onih starijih, a iji izblijedjeli tragovi tonu u raskopane povijesne procijepe, jezikom izravnim, gotovo plamteim, obratila se ta odluna ena, olienje svih stereotipa revolucionarke, indiferentnoj i razmaenoj publici koja nije znala kako da pametnije spiska jednu kinu veer. Utopistiki djetinje, izgovoren gotovo u transu, odjeknuo je njen finalni poziv uspavanoj nizozemskoj publici (vapaj koji ona, za pretpostaviti je, upuuje svim publikama zapadne civilizacije pred koje staje): Ustanite protiv intervencije vae zemlje u Afganistanu, ostavite nas da slobodu izborimo sami; rijeili smo se Talibana, rijeit emo se i Karzaia. elim ivjeti, no ne bojim se smrti. Bojim se utnje. A onima koji me hoe ukloniti kaem: Moete iupati cvijet, ali ne moete sprijeiti dolazak proljea. Ako ubiju mene nee ubiti moj glas, jer to je glas svih ena Afganistana. Ja sam samo simbol borbe moga naroda i sluga njegovim idealima. Ako me ubiju zbog onoga u to vjerujem, onda neka moja krv postane nadahnue za emancipaciju i moje rijei revolucionarna paradigma za generacije koje dolaze. Kolikogod takva retorika zvuala patetino, somnabulno, arhaino i klieizirano u okruju plitkoumne konzumeristike civilizacije koja se praaka u vlastitoj kaljui vjerujui da se krsti svetom vodicom, ija je najvea briga ekoloko razdvajanje otpada i ekoloko strojno pranje rublja (s manjom potronjom vode, ali zato s veom potronjom struje), ona je, ini se, jedina mogua retorika za obespravljene i neobrazovane. Zato, to to Malalai Joya u svojoj zemlji radi, znatno je vanije od onoga kako to plasira na Zapadno trite, jer Zapadno trite tu robu ne kupuje. Njene ilegalne kole za djevojice, organizirane po podrumima i privatnim kuama u vrijeme vladavine Talibana, njena otra, javna osuda vjerskih fundamentalista, njeno djetinjstvo provedeno po iranskim i pakistanskim izbjeglikim logorima (nakon Sovjetske invazije Afganistana), njena borba protiv ukljuenja bivih mudahedina u aktualnu afganistansku vladu i, nimalo nebitno, njena svijest, njeno javno priznanje o vanosti vlastitog obrazovanja koje e joj priskrbiti retoriku ravnopravnu onoj prononsiranih (ali esto neefikasnih) zapadnih politiara i mislilaca koji joj se danas paternalistiki klanjaju. Ali, tada e to biti jedna posve druga Malalai Joya. Nakon tog tunog performansa koji Malalai Joyi i njenom narodu nee donijeti a ma ba nita, otila sam s Rashidom Novaireom na pie. Rashid Novaire, roen 1979., nizozemski je pisac finog ovalnog lica i koe boje bijele kave, od majke Holananke i oca Marokanca. Godine 2005. gostovao je u Zagrebu i Zadru na Festi38|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
valu europske kratke prie, u brojevima Zareza 155 (19. 5. 2005.) i 156 (2. 6. 2005.) objavljena su mu dva vrsta poetska teksta (Indija iaplje u Kairu) te intervju. Pie i romane i poeziju. Nismo razgovarali o literaturi, moda malo, neizravno. Rashid je govorio o knjizi koja mu lei u utrobi, ukopana, koja se, kako vrijeme prolazi pretvara u grumen, teak i muan. Taj grumen Rashid je poeo lomiti, skupljajui vavoljke svoje obiteljske prolosti. Godine 2008. nastao je njegov roman Korijeni. I tako sam saznala: Bila jedna svjetloputa plavooka Poljakinja njemakog podrijetla. Iz Danziga (?). Poetkom Drugoga svjetskog rata, nakon Njemake invazije Poljske, opinjena Fhrerovim obeanjima o svijetloj budunosti svijetle arijevske rase, ta Poljakinja njemakog podrijetla odluuje budunosti dati svoj doprinos. Ona ne ini nikakva zlodjela, ona ne cinka idove (ako ih cinka, Rashid to nikada nee saznati). Ona samo raa. Tako ta Poljakinja njemakog podrijetla na svijet donosi desetero djece i za svoj trud dobiva Hitlerov zlatni Kri asti, Ehrenkreuz der deutschen Mutter, popularno zvan Mutterkreuz. Jer, kako su nacisti voljeli rei (a nekako slino govori i Crkva), Tvoje tijelo ne pripada tebi nego tvojoj obitelji, a preko tvoje obitelji tvojoj domovini. Nakon rata, ta ponosna Poljakinja zaudo nije iz Poljske protjerana sa svim onim Nijemcima koji su bauljali Evropom da bi se skrasili kojekuda. Ali njena djeca odlaze, jedno po jedno. Ki tad ve stare Poljakinje njemakog podrijetla, u Amsterdamu osniva obitelj a njena se pak ki zaljubljuje u mladog marokanskog doseljenika i oni dobivaju sina. Sin e postati nizozemski pjesnik i prozaist, a stara Poljakinja njemakog podrijetla odrei e se svoje unuke jer udala se za ovjeka neiste krvi, boje i rase, ali ubrzo potom e umrijeti pa nema veze. Ta unuka moja je majka, rekao je Rashid. S povijeu nikada ne zna gdje se u njoj skriva istina. U onome to se doista dogodilo ili u onome to elimo da se desilo. Povijest je opasna zavodnica. Pogledala sam naokolo. Krma je bila puna gostiju i buna, zadimljena. Mala krma s patinom opasne prolosti. Barmen namrten. Za ankom su stajali veliki plavokosi mukarci, miiavi mukarci s tetovaama, mukarci krutih vojnikih pokreta. Vidjela sam kako se Rashid i ja smanjujemo, kako klizimo s naih stolica. Neki udan vjetar zakovitlao je smeim kafiem, smrailo se i postalo je hladno, odnekuda, iz daleka, dopirala je ona uvena, pjevljiva Horst Wessel Lied. Mata moe svata, rekla sam Rashidu, hajdemo odavde. A tu priu o svojoj prabaki, proiri, rekla sam mu. I, posjeti Poljsku.
Guido Snel odveo je Mau i mene u turski restoran Diwan, tamo u etvrti Jordaan. To je bilo lijepo. Jeli smo svakakve male stvari, donijeli su nam preko deset posudica s jelima za upkanje i umakanje. Neka jela bila su nam poznata, uftice na primjer, tarator salata, ajvar, pojedina jela za nas su bila nova i paprena, druga nisu bila paprena. Baklave su izgledale neobino, onako etvrtaste a ne romboidne i klizile su niz grlo. Kad sam sama odetala do Jordaana (dok Maa nije dola), za koji svi vodii kau kako je to iva i pitoreskna radnika etvrt, nigdje nije bilo ivahnosti. Puhalo je, oblaci su poput krpa visjeli s golih grana, kanali se zamutili. Duani su bili zatvoreni a trgovima se kotrljala siva zimska tiina. Naletjela sam na relativno mali kip Thea Thijssena (1879 1943.), omiljenog nizozemskog djejeg pisca koji stoji ispred Muzeja Theo Thijssen, zapravo ispred Thijssenove rodne kue. I statua Ane Frank relativno je mala. Ni njen muzej nisam posjetila jer pred tim muzejom previe ljudi eka u redovima i jer Ana Frank postala je populistiki nizozemski brend poput Muzeja votanih figura (Madame Tussaud) u koji mi na pamet nije palo da odem. Pisac iz Turske (prije mene boravio je u tom literarnim amsterdamskom stanu), otiao je u Muzej votanih figura i fotografirao se u zagrljaju s Obamom. Tu fotografiju preparirali su mu u krasne crvene korice ali on ju je zaboravio ponijeti, tako znam. Kad smo one noi s Guidom uetale u Jordaan, svjetlucalo je odasvud, kao da je Nova godina. U Haagu sam takoer otila na veliku povijesnu izlobu fotografije i na izlobu Plavog jahaa i ponovno pala u modri oaj zbog vremena u kojem ivimo. I u Haagu je bilo hladno. Dva dana provela sam kod svog prijatelja Zorana Mutia, inae iz Sarajeva, uronjena u njegovu (obiteljsku) ratnu priu koju detaljno poznajem, ali svejedno, stalno hou da je iznova sluam (uvijek iskrsne neto novo), a i dobro je za podsjeanje, za otrenjenje, da se ne uzbahatimo. Zoran je vrsni prevodilac poezije i proze s grkog, sad u Haagu prevodi akta i optunice, sve neke birokratske pravnike zavrzlame, umjesto lirskim duama, bavi se bagrom i skuplja filmove koje ne stie pogledati i knjige koje nema kad itati. Na putu za Gemeente museum (dok je Zoran bio na poslu) vidjela sam telefonsku govornicu u kojoj (moda na neki poziv?) eka nasmijeeni Staljin osvijetljen stolnom lampicom s ruiasto-bijelim abaurom. to bi bilo da umjesto Staljina s krilatim ufitiljenim brkovima u crnoj govornici ui onaj sifilitini degenerik i pervertit kusog tucnutog mustaa kojeg je 1908. u Beu zarazila jedna
idovska prostitutka, nakon ega je umislio kako ga je sam Bog poslao da eliminira tu judejsku bolest koja je harala svijetom? Bila sam s Jokom Parom (tada ambasadorom u Haagu) na ruku i priali smo prvo o knjievnosti i tako, lijepim aktivnostima kao to su uenje nizozemskog jezika i slikarstvo, onda smo preli na Tumana i devedesete, ja prvo oprezno, poslije sam se razmahala jer Joko Paro pokazao se kao kritiki sugovornik, moj slinomiljenik, pa je losos koji smo jeli veselo klizio niz moje grlo koje se uope nije grilo. Poslije, kad sam odlazila na promociju, Joko Paro rekao je, pazite, Nizozemci su vrlo izravni. Nije mi bilo jasno na to je mislio, ali nakon promocije to se razbistrilo. Priao mi je sredovjeni gospodin i kazao: Znate, ja sam psiholog, lijepo ste ono napisali, ali GROZNO ste itali, nemojte nikada vie tako itati, obeajte. Ja sam rekla, obeavam, neu. Ipak, bolje tako, nego ona hrvatska utogljenost, ona stegnuta pristojnost. U Hrvatskoj, ljudima poznanici govore sve lijepo i sladunjavo u hiperbolama, onda kad ti ljudi nisu prisutni, na njih (i na ono to rade) ospu paljbu, skroz se zaare i zanesu, ak izmiljaju prie, pa ovjek ne zna na emu je. Ili, ako eni ode oica na najlon arapi, pogotovo na crnoj najlon arapi kad se ta grozna poderotina jako vidi, nitko joj nee rei, poderane su vam arape. Jedino ako su ovjeku odvezani niranci, tad se prolaznici skroz unervoze, svi odreda prilaze i kau, zaveite cipele. Poslije promocije Mirjana Stani iz Hrvatske ambasade pozvala je Kirsten iz De Geusa i Zorana (i mene) na veeru u jedan vrlo uski poslovni restoran u kojem su svi gosti bili mukarci koji govore tiho, tiho, odjeveni u tamna (crna) odijela i skupe (sjajne) cipele, to djelovalo je konspirativno. U Haagu nisam vidjela more. Zoran je rekao, u tom moru u Scheveningenu ne moe se kupati, to more puno je struja koje odnose ljude u nepovrat, to bi ga onda gledala?, a Zoranu vjerujem. Vidjela sam i izlobu ekog stakla jer bila je usput, pa dok sam gledala te kreacije pune fantazije i boja koje me onako na gomili nisu ba dotakle, sjetila sam se ezdesetih, kad se iz Jugoslavije putovalo u ehoslovaku po ipkaste (rune) kristalne ae, bokale i servise za kolae, pa se sve to slagalo u vitrine uglavnom za presti i divljenje. U Haagu je bilo ispod nule. Pahulje su posipale dane. Ellen Elias Bursa, koja takoer prevodi za Sud, ali prevodi i knjige, kad stigne, odvela je Zorana i mene u De Boterwaag Caf da se ugrijemo. Tamo se jo 1682. poelo trgovati maslacem, pa usred tog cafa koji je vie nalik pivnici sa starim kamenim podom, danas stoji izvorna tezulja iz epohe golemi ukrasni objekt obmotan nostalgijom, oko kojeg gosti jedu i piju ajeve. Pala je kineska Nova godina dok sam bila u Haagu, dumbus i galama, vaar na sve strane, najvie u kineskoj etvrti. Kineska etvrt niknula je na terenu nekadanjeg haakog idovskog tetla siromanih Akenazi doseljenika. Pa nam je Ellen rekla, znate, i ja imam svoju priu judejsku. Tome se nisam nadala. Tamo u Haagu. Da e te prie trati za mnom klizei zajedno s patkicama po zaleenim jezercima i kanalima, spotiui se o smrznuto haako tlo. Ellenina obitelj podrijetlom je iz Krakowa i prije Drugoga rata veina se njenih lanova odselila u Ameriku. Neki nisu stigli otii pa su volebno nestali. im sam se vratila u Amsterdam Ellen Elias poSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|41
slala mi je fotografiju svoga djeda Nathaniela M. Eliasa, njujorkog inenjera kemije, kako kao svjedok optube, a u ime nekoliko vladinih agencija Sjedinjenih Drava, govori na suenju u Nrnbergu povodom sluaja I. G. Farben. A tamo u Haagu, dok smo bauljali Kineskom etvrti, Ellen je rekla, doite, pokazat u vam neto. Uli smo u mali gradski park s obezlienim drveem, zakoraili na prazno djeje igralite okrueno novim stambenim zgradama crvenih i utih fasada, etverokatnim. U sredini igralita instalirano je est sjajnih eljeznih penjalica razliitih visina, nalik stolicama. Tek kad se prie vrlo blizu, kad se pogled fokusira na svaku ipku pojedinano, ugledaju se iskrivljenim djejim rukopisom, sa slovima neujednaenih veliina koja se otimaju redu i strogosti, imena muka i enska, a pokraj svakog imena u zagradi broj koji predstavlja njihovu dob. Prema tumaenju ispisanom na tlu, saznajem da to su imena nekih od tisuu i sedamsto (1.700) haake idovske djece koje je rat progutao, od kojih su se mnoga ovdje igrala i preko puta odlazila u kolu. Saznajem da su tu djecu, tisuu sedamsto njih (1.700), u dobi od est mjeseci do osamnaest godina starosti nacisti odvojili od roditelja (koje su okupili nekoliko ulica dalje) te s platoa pred kolom, ba na tom igralitu, posebnim vagonima otpremili prvo u koncentracioni logor Westerbork ili u tranzitni logor Vught, a iz njega dalje u Auschwitz, Sobibor, Bergen-Belsen i Theresienstadt. Spomenik je djelo umjetnika Sare Benhamou i Erica de Vriesa, i postavljen je 2006. godine. Taj spomenik svijetao je i prozraan, krhak a opet vrsto ukopan kao to su, nadajmo se, sigurni ivoti djece koja imaju vremena odrasti. On je i uspomena i poziv na moguu radost djetinjstva; njegove stepenice (preke) vode prema beskraju, prema nebu (raju) ali i prema visinama do kojih dopire mata. Ispisana imena jedva su vidljiva, kao prozrana otjelotvorenja (ostaci?) nasilno prekinutih ivota o kojima pamenje blijedi. Ali ispisivala su ih djeca iz susjedstva, danas ovdje, meu nama. Po sunanom vremenu ta djeca penju se do praznih sjedala svojih nekadanjih vrnjaka i kroz smijeh poruuju, mi smo tu. Poslije, istraivala sam neke hake obitelji, traila gdje i kako su zavrili roditelji, braa i sestre, rodbina odvedene djece. U nekim sluajevima smrti su bile zajednike, porodine, u nekim sluajevima majke su umirale sa svojim kerima i sinovima, u nekima, djeca su umirala sama. Recimo Flora Bachrach (3), roena u Haagu 16. studenog 1939., u ulici Spaarnedwars 13, djejim je transportom iz Vughta preko Westerborka u lipnju 1943. deportirana u Sobibor i usmrena 2. srpnja iste godine. S njom su bili njena sestra Klara (6), roena 26. prosinca 1936. i njen brat Sine, roen 30. svibnja 1942. (1). Sedam dana poslije, 9. srpnja 1943. u Sobiboru je usmrena njihova trideset petogodinja majka Bertha Bachrach-Dessaur, roena 18. rujna, 1907. Treba samo pokuati zamisliti njenu razdiruu, izluujuu bol dok su joj pred oima plesali osmijesi njene djece, od kojih se jedno jo uvijek gegalo u pelenama i sricalo prve rijei.
Obitelj Weinreb ivjela je u Hasseltsestraat 70, u Scheveningenu. David Weinreb, roen 15. svibnja 1941. u Haagu, umro je u logoru Westerbork 27. travnja 1943. i kremiran je tri dana poslije. Za dva tjedna bio bi napunio dvije godine. Urna s njegovim pepelom nalazi se na idovskom groblju u Diemenu na polju U, u 5. redu, u grobnici broj 6. Podataka o ostalim lanovima porodice Weinreb nema. Prtpostavlja se, stoga, da su Davidovi roditelji i jo dvoje njihove djece preivjeli rat. Eto, mogli bismo tako do unedogled, ulaziti u povijesti nekada postojeih ljudi i priati s njihovim duhovima. Jo nekoliko detalja: deportacije idova iz Nizozemske poele su 15. lipnja 1942. i trajale do 13. rujna 1943. Odvedeno je (i usmreno) oko 101.000 ljudi. Haki sabirni centar prvo se nalazio u Scheveningenskom zatvoru a potom u ispranjenom idovskom sirotitu u Paviljoensgrachtu. Kad Sunce obasja Rabbijn Maarsenplein, est stolica-penjalica zablijete. S njih se zrake srebrnih strijela odbijaju na sve strane, lete u krug, u vis, lijevo-desno, ukopavaju se u tlo. Ali niz te stolice-penjalice klize i duge sjenke koje se razlijevaju igralitem i ire izvan njegovih granica. I na veseli spomenik umorenoj djeci tada padne mrak. U Nizozemskoj nisam traila Demnigove kamenove za spoticanje. Ali, ukopana na djejem igralitu u Haagu, ne smogavi snage da se popnem barem na najniu stolicu-penjalicu, sjetila sam se kako Demnig do besvijesti ponavlja: Ljudi su zaboravljeni tek kad im zaboravimo imena. Ponekad, ini mi se da gledam kako Leta izlazi iz korita i zapljuskuje porozne bedeme sjeanja. Kako plavi polja, gradove i ljude. Kako, kad se odlui povui, za sobom odvlai sagove prolosti i sipku sadanjost pa ih ukopava u svoje gusto dno. I ujem kako Hypnos i Thanatos svojim krilima zamrauju svijet. Tada bi moda trebalo posegnuti za pjesnicima. Moda ak i za kakvim nestanim piscem kao to je nizozemski Toon Tellegen, koji nas svojim naizgled apsurdnim slikama i raspojasanim jezikom vraa u stvarnost i tjera da poskoimo. I pita: Hou li otii, hou li zakljuiti kako je ivot beznaajan, slegnuti ramenima i otii? Ili u ostati? Tokom tog februara 2010., u Amsterdamu sam opipavala svoje neposredno okruenje, pomalo turistiki. Da sam ostala dulje, krenula bih ivjeti svakodnevno. Traila bih posao i pisala. Stan smo Maa i ja napustile u nedjeljno jutro. Oprana posteljina i runici suili su se u gostinskoj sobi. U friideru je ostalo hrane, u viseim elementima bilo je kave, maslinovog ulja, rie, aja i tjestenine; u vazama bijelo i uto cvijee, na policama proitane knjige, preteke za vraanje u Hrvatsku. Klju smo ostavile kod susjeda koji radi u knjiari Athenaeum, kao da odlazimo na krae putovanje, kao da emo se uskoro vratiti. Taksi je doao na vrijeme, padala je susnjeica, ulica je bila poznata, tramvaji broj 2 i 5 koji su skretali iza ugla, bili su poznati, vlasnici kafia preko puta otkljuavali su vrata i palili svjetla, i oni su bili poznati, novinar u zgradi do nae u vreici je nosio tek kupljeni kruh i mlijeko rekli smo mu dobro jutro i dovienja. Na Schipholu Maa je otila prema krilu broj dva, za Tallinn, ja prema krilu broj 3, za Zagreb. Kao da emo se za nekoliko sati nai kod kue na ruku. Svijet se dodatno suzio.
RobertAlaozovski eherzadaDafi
DIJALOG
FeridMuhi IrfanHorozovi
Ferid Muhi i Robert Alaozovski
Power and size do not matter

prevod s makedonskog: Nenad Vujadinovi
Alaozovski: Smatram da prvo treba da otkrijemo neto o spiralnom krugu naeg druenja i o ulozi koju u vezi s tim imaju Sarajevske sveske. Sve je poelo od promocije i okruglog stola Sarajevskih svesaka u Skoplju, u oktobru 2007, kad sam ti ja, uz najbolje namjere i uz splet okolnosti povezan s jednim nesporazumom, onemoguio da bude uesnik tribine. Izvinio sam ti se duvanom za lulu, ti si mi uzvratio robusnom Kohibom, pa smo, sljedeom prilikom, zalili susret i konjakom. Poslije toga uzeli smo i karpao, i dobro vino. Zatim smo pomislili da bi se i dobar biftek mogao pridruiti seansi. Potom nekoliko salata i pindur s naeg podneblja. Zapoeli smo ova svoja druenja kao nekakve anti-stres terapije, uz nizanje anegdota i ivotnih kredoa. Iznenaeno sam sluao priu o Tetovaninu koji je pio konjak s Titanika, a ti si s panjom pratio pripovijesti o stranstvovanjima koja sam imao i udio si se mojoj deklarisanoj skromnosti, te odsustvu samopouzdanja. Ispitivali smo konstantnost Serdana i fascinantni ukus Lagavulina. Prepriavali smo jedan drugom ono to smo znali o posljednjim trenucima Oskara Vajlda i o postupcima Sartra. Povremeno smo razmjenjivali estetike i filozofske etide; pa je tako uobliavanje ovih naih druenja u razgovor za Sarajevske sveske liilo na jednu anegdotu koju si ti ve u razgovoru bio spomenuo: nekad smo stajali na
pravoj liniji vjetra oslukivali smo stvari. Kao da su naa druenja kroz ovaj dijalog dobila svoj oblik i smisao. A uopte nam to nije bila namjera... Istovremeno je uvoenje novog zakona protiv puenja (ili antitabakistika histerija, kako bi ti to rekao) dostiglo svoj vrhunac i od prvog januara 2010. nai susreti ovog tipa u javnom prostoru postaju i potpuno neostvarljivi, odn. sad se ve moe slobodno rei da su kompletno zabranjeni. Muhi: Najbolji razgovori, kao i sve drugo u ivotu (konano, kao i sam ivot!) upravo su oni iz kojih ne zna to e se tano izroditi. Krajnji rezultat mora da bude misterija, inae tu nema ni dogaanja, ni stvaralatva. Zato je dobro to poinjemo ovako, sa suoenou istog tipa koju je imao i prvi ovjek imamo onaj primordijalni akord koji je odjekivao i u njegovoj svijesti u trenucima kad je bio suoen sa svijetom: to je on sm i kakvo je ovo udo pred njim, Svijet!? Upravo tako je i svaki razgovor, ako je istinski, istovremeno i izvanredno, beskrajno udo koje sa sobom nosi fantastine, nevjerovatne, nedohvatljive doivljaje, izazove, opasnosti, radosti... Ako uspije da natima duu, onda se razgovor pretvara u avanturu, u kavalkadu pred kojom se otvaraju novi horizonti i otkrivaju se tajni svjetovi za koje nikad ne bi ni znali da postoje. U suprotnom, ako se u poetku promai taj istinski timung, ne postoji ni razgovor, ve dobijamo samo ponavljanje refleksno upamenih iskaza i neke rutinske onomatopeje, koje ak vie nisu ni rijei. Pritom su nune i ovakve [pokazuje ka postavljenoj sofri zajedniki smijeh] pretpostavke. Zato su ovakve pretpostavke potrebne? Pretpostavke su na ovom svijetu neophodne upravo zato da bi se iz tog svijeta moglo lake izai jer, da ih sad nema, stalno bi o njima mislili. A kad su one ve tu, dozvoljavaju ti da napusti ovu gravitaciju, budui da sad, kad je sve to ve ovdje, moe da ode u sferu onoga do ega se dolazi samo u rijetkim trenucima. Alaozovski: Ipak, i razgovor je svojevrstan rizik. Ideja o tome da treba upoznati drugog postala je aktuelna, kako u filozofiji, tako i u svim drugim diskursima pa, u tom smislu, moram da priznam da se ni nas dvojica ne znamo ba mnogo, ne znamo se precizno, ne diemo jedan drugome za vrat. Postoji rizik u vezi s tim da li emo se razumjeti... Muhi: Misli na identitetne filozofije i na razmiljanje o drugom s velikim D, je l tako? Imam jednu apriornu metodoloku skepsu u odnosu na sve akcije koje su dobro organizovane. Sad je ideja o upoznavanju Drugog, ne samo veoma aktuelna, ve i pretjerano aktuelna, alarmantno aktuelna, obavezna, imperativno nametnuta. Alarmantno je to to je ideja o upoznavanju Drugog, rekao bih, izuzetno tvrdo fokusirana, o emu upravo svjedoi injenica da je veoma dobro organizovana. Zbog svega toga, uote nema sumnje da se ona plasira kao segment u sklopu sloenog i dugoronog globalnog ideolokog projekta. Da se podsjetimo, slino je bilo i prije petnaestak godina, kad je postojala jedna veoma snana (ak i danas u potpunosti neugaena, ve samo u drugim pravcima prisutna) veoma dobro organizovana akcija za afirmaciju tolerancije, kojoj se neto kasnije pridruila jednako sistematino i detaljno organizovana akcija, odnosno projekat za suzbijanje ksenofobije. Sad kad povee ksenofobiju, toleranciju i problem upoznavanja Drugog shvata da
sve to ini jednu interesantnu logiku cjelinu i odjednom ti postaje jasno da nije nimalo sluajno bilo to to je projekat bio toliko paljivo organizovan: svaki od ova tri segmenta ima svoj unaprijed isplanirani cilj njima se neto eli postii! Da krenemo od pitanja motiv za pokretanje itavog ovog ogromnog projekta. Otkud odjednom toliki interes za borbu protiv ksenofobije, za upoznavanje s Drugim, za afirmaciju tolerancije i to tamo gdje je tolerancija dio svakodnevnog ivota bar u toku posljednjih etristo-petsto godina!? Rije je, naime, o konceptualno detaljno isplaniranom, logistiki potkrijepljenom, finansijski sponzorisanom interesu, i to upravo od strane onog dijela svijeta koji je notorno poznat po netolerantnosti, ksenofobinosti i po totalnom ignorisanju Drugoga po nacionalnom, kulturnom i politikom egoizmu, koji je i sm jo odavno promovisao u vlastitu istorijsku konstantu!? U pitanju je evropocentrinost, markirana, ne samo kao filozofski koncept, ve i kao etiki alibi i aksioloka justifikacija spacijalno kolosalne i temporalno impresivne kolonijalne prakse, prepune nasilja, genocidnosti, denacionalizacije u tolikoj mjeri ostvarene, da se nesumnjivo moe ubrojiti u najtraginije stranice istorije ovjeanstva, i ba u tom dijelu svijeta nesumnjivo je locirana najsnanija konstanta evropskog duha ma to to inae znailo. ak ni jedan Fihte, sa svojom apsolutnom afirmacijom integriteta pojedinca (ali samo evropskog pojedinca!), nije mogao odoljeti tvrdnji da evropska civilizacija ima i pravo, i obavezu da svim sredstvima iri duh slobode ukljuujui i istrebljivanje naroda koji bi se protivili toj misionarskoj ulozi evropskog duha! Ni Hegel, ak ni Marks, Engels, ili jedan tako suptilan duh kakav je onaj Tejara de ardena ni za trenutak nisu dovodili u pitanje pravo Evrope da se nametne kao univerzalni ideal svijetu u cjelini! Pogledaj samo deklaraciju o univerzalnim ljudskim pravima! Ko je to sroio? Koliko je naroda, kultura i civilizacija bilo konsultovano u vezi s osnovnim sadrajima? Dokument je proizaao iz rada trojice-etvorice filozofa, francuskih prosvetitelja i do posljednje zapete je elaborisan u saglasnosti s evropocentrinim modelom vrijednosti, uz kompletno ignorisanje stotina modela karakteristinih za razliite antropoloke prakse, istorijskih i civilizacijskih modela, tradicija baziranih na vlastitim vrjednosnim premisama... Nije sporno to to je jedna takva deklaracija sastavljena sporno je to se, bez bilo kakve faktografske potkrijepljenosti, nekritiki postulira njena univerzalnost i otud se deducira njen obavezujui karakter i za narode i za kulture koje uopte nisu bile pitane to misle o tome a da uopte ni ne spominjemo to da li je od njih traena bilo kakva saglasnost! Netolerancija, ksenofobinost, ignorisanje Drugog upravo to su determinante socijalnog praksisa i ideolokog poezisa itave istorije Evrope. Alaozovski: Ovo o emu govori je interesantno i stoga to me neodoljivo podsjea na neto emu pie i nova zvijezda Univerziteta Kolumbija Gil Anidar, koji je dolazio na konferencije i u nae krajeve, tanije u Skoplje i Beograd. On u jednoj svoj knjizi pod naslovom Jevrejin, Arapin: o neprijatelju po prvi put pokuava da filozofski koncipira ideju neprijatelja i pri tom tvrdi da ona u zapadnoj filozofiji nije bila koncipirana uprkos brojnim manifestacijama neprijateljstava. Ipak, po njemu, rije je o svojevrsnom strukturnom odsustvu, o neemu
to struktuira samo razumijevanje neprijatelja na Zapadu, samorazumijevanje Zapada i njegovo definisanje odnosa izmeu religije i politike. S druge strane, u konfliktnim situacijama uvijek se postavlja pitanje tree strane u konfliktu. On tvrdi da, kad god postoji konflikt izmeu jednoga i drugoga, obje strane postaju gubitnici, a pravo pitanje koje treba postaviti je: ko stimulie ili ko ima nekakav benefit ili nekakvu korist od tog konflikta. Ko investira u to da se konflikt toliko dugo odri i zbog ega to ini? U vezi s konfliktom izmeu Jevreja i Palestinaca, s kovanjem ujedinjenja, Semitima, a zatim i u vezi s razdvajanjem na dobre Jevreje i loe Palestince Anidar korijene vidi u Zapadnom, odnosno istorijskom, evropskom kolonijalzmu. Svjestan toga da se dovodim u opasnost da podlegnem nekakvoj teoriji zavjere i da me neko optui kako ruku pod ruku koraam s onima koji brane nacionalistiki diskurs, pitam se ko je investirao u dugotrajnost naih konflikata, lokalnih i regionalnih, na nekadanjim jugoslovenskim prostorima. Ko je imao i ko danas ima koristi od toga? Muhi: Gil Anidar, Edvard Said, Arundati Roj, Hauard Zin, potom (i naroito radikalno) Vard eril, pripadnik Lakota Sijuksa u SAD... Duga je lista odlinih istraivaa s impresivnim intelektualnim integritetom, osloboenih robovanju vladajuim paradigmama, koje predstavljaju kljunu prepreku kreativnom miljenju u sferi nauke (podsjetimo se samo Tomasa Kuna!). Ipak, u naem sluaju onaj ko ima koristi nije trea strana, rije je, naime, o drugoj strani u konfliktu. A nai su konflikti, u stvari, samo unutranji. Dvije stvari su interesantne u ovom sluaju. Prva se tie sljedeega: kako to da jedan tako bogat empirijski dogaaj nije dobio ni najskromniju teorijsku elaboraciju. To je kao i u stvaralatvu: ako eli intenzivnu i bogatu biografiju to e se odraziti na veoma skromnu bibliografiju. ivot je rascvjetan i zelen, a pisanje je sivo i logino; u krajnjoj liniji, koliko god iznutra bilo bogato, pisanje trai jednolinost, trai rtvu. Svaka bogata bibliografija plaena je vrlo skromnom biografijom, svaka bogata biografija rezultirala je vrlo skromnom ili nikakvom bibliografijom. Najljepe ljubavne pjesme napisane su u odsustvu voljene ili voljenog, jer kad si zajedno s nekim koga voli, ako ima imalo pameti i istinske strasti, nee pisati pjesme. Izgleda da je preokupiranost Evrope neprijateljem bila toliko velika da nije ostalo vremena za bilo to drugo, postojala je strast i elja da se stalno stvaraju, nalaze, generiu neprijatelji zato to je Evropa imala ogroman potencijal kad je rije o konfliktima, o potrebi za sukobom. Alaozovski: Tu je i psihoanalitika koncepcija stvaranja identiteta. Potrebno je da postoji i drugi da bismo mi, nasuprot njemu, mogli sami sebe definisati. Iako, ako se prebacimo u sadanjost, neki teoretiari, meu kojima je i nama bliski Rastko Monik, kau da su SAD faktiki bivi gospodar svijeta. Ipak, njihova ideja da sebi pronau neprijatelja i da na njemu pokau svoju snagu jo uvijek postoji. Kako da, u tom smislu, shvatimo njihovu poziciju? Kao pokuaj da se po svaku cijenu izvuku iz onoga to bi ih neminovno odvelo u propast? I to su svjesniji da propadaju i ekonomski i civilizacijski, te da se nove sile kao to su Kina i Indija bude, utoliko njihova doktrina postaje sve nategnutija. Hantington, jedan blijed filozof,
ali i opasan ideolog, u svojoj posljednjoj knjizi pokuava da definie amerike vrijednosti i ono to predstavlja prijetnju tim vrijednostima. U stvari, rije je o jednoj zastraujue tijesnoj definiciji amerikanizma i amerikih vrijednosti: anglo-saksonsko pravo, radna etika, engleski jezik, privatno vlasnitvo, ideal slobode, jednakosti i individualizma (gdje je isezlo bratstvo iz buroarske trijade?). On kae da je ostvarivanje ovih kljunih vrijednosti potrebno kako bi se dolo do objedinjujue snage, neophodne za postizanje nacionalne moi i odgovarajue bezbjednosti. Prijetnjama smatra ak i stvari kao to su bilingvizam, pozitivna akcija, pluralizam, multikulturalizam; stvari za koje tvrdi da su dio anti-evropske i anti-zapadne ideologije. Izmeu ostalog, ta teorija moe se sresti i kod lokalnih, regionalnih ideologa i spin-doktora... Prvo se bila pojavila njegova knjiga Sudar civilizacija i, zaista, inilo se kao da se svjetska politika odvijala prema naznakama te knjige. A sad imamo i tezu iz njegove knjige Ko smo mi, iz 2004. godine, koja je jo radikalnija, i u okviru koje nam on, uz jednu projektivistiku SWOT analizu, pokazuje koje su jake strane Amerike i koje su prijetnje za nju. Muhi: O ovome bi se moglo tota rei, ak i u toku narednih nekoliko decenija. Rastko Monik odlino razumije vrijeme u kojem ivimo, to je jasno demonstrirao ne samo u svojoj knjizi Teorija naeg vremena, ve i u svim svojim tekstovima. On je oduvijek bio vizionar i on je uvijek bar desetak godina ispred svog vremena, tako da je i ovo bivi gospodar anticipacija koja e se svakako jednog dana ostvariti, ali SAD su sadanji gospodar, i to vrlo konkretan. A to nije srena okolnost ni za Svijet, ni za SAD jer ako pretpostavimo da je svaka potinjenost teka, onda je i svako gospodarenje sramno! I da se podsjetimo: Progonjeni je bolji od gonitelja! Dovoljno je da se vidi kako su SAD praktino jedini, dominantni globalizator, dok su drugi globalizovani; da su one neko ko namee pravila koja za njih nikako ne vae, neko ko uzima sebi za pravo da kanjava druge svuda po svijetu, ali i zadrava pravo da njegovi graani nigdje u svijetu ne budu kanjavani. Lista je duga i nema potrebe da se dopunjava, pa je, na osnovu dosad izreenog, i zakljuak jasan: sve manifestacije pravog gospodara su tu i to je nesumljivo. SAD su danas vjerovatno na vrhu svoje moi, a budui da je svaki korak od vrha korak prema dolje, to znai i da je ono to dalje slijedi silazak. Koliko e on trajati, to je ve drugo pitanje. S druge strane, bilo bi savim nepravedno i netano, kada bismo samo SAD okrivljivali za sistematsku proizvodnju neprijatelja. Rije je o univerzalnoj i, rekao bih, perenijalnoj osobenosti ovjeanstva, koju neki filozofi drutva i politiki mislioci promoviu u brend roda homo sapiens sapiens, a koju antropolozi nazivaju intra-species aggresivity (unutar-rodovska agresivnost). Iako estoko napadan kroz itav period humanistike tranzicije (i s religiozne, i s moralizatorske pozicije) kao nedostojan, stigmatizovan, kao smrtni grijeh i kao to jo ne rat, ne samo to nije potisnut iz svijesti i iz prakse kad je rije o ljudskom rodu, nego danas stoji na samom pijedestalu objektivno najjaih motivacijskih struktura svjetskog poretka! Unutar-rodovska agresivnost ili, jednostavnije reeno, rat (koji je, u osnovi, planiranje i praksa unitavanja predstavnika vlastitog roda u najmasovnijim moguim razmjerama), na nau sramotu i uas postavljen je u poziciju nedvosmisleno i apSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|51
solutno najjaeg pokretaa itave istorije! Rat, kao to je rekao Heraklit, kralj svega i otac svega zaista jeste mamuza cijelog dosadanjeg tehnolokog i ekonomskog razvitka, ferment najveih naunih otkria, spiritus movens, ali i kauza finalis civilizacije u kojoj danas ivimo. Kategorije pobjede i poraza su referentne take naeg privatnog i socijalnog univerzuma, alfa i omega svakog, makar i najbeznaajnijeg, poduhvata, to je samo dodatna i jedva potrebna potvrda da se na ivot definie striktno i do posljednjeg detalja unutar koordinata koncepta rata. Pogledaj samo formulu Frensisa Bekona, tu svjetsku ideju vodilju u posljednjih pet stoljea: Znanje je Mo! Pogledaj imanentnu kontradiktornost te somnambulske perverzije ovih aksiomatski jasnih pojmova. ak i samo Znanje svoje opravdanje ne zasniva na sebi, nego na neemu to je ne samo razliito, ve je i direktno suprotno u odnosu na njega. Znanje, koje je stoprocentni destilat racionalnosti, svoj krajnji cilj ima u Moi, koja je najistija koncentracija iracionalnosti!? Kad se nedavno preminuli Edmond Hilari popeo na najvii vrh u svijetu, inae potpuno neopravdano poznat pod imenom Mont Everest (naime, engleski geograf Everest nikad se nije proetao ni podnojem ovog masiva), njegova prva poruka logoru baze bila je (moe li da povjeruje, dragi moj Roberte): Frank, we smash the bastard! (Rasturili smo kopile!) impresivna demonstracija mentaliteta koji i u planinskom vrhu vidi neprijatelja, a in penjanja na vrh doivljava kao unitenje, ubijanje neprijatelja! Ljudi koji generacijama ive tamo, na njegovim padinama, ovaj vrh doivljavaju kao neto posebno blisko, drago i prijateljsko, to se ogleda i u njihovom nazivu: Nebeska Majka (odnosno Domolungma na tibetanskoj, i Sagrmata na nepalskoj strani). Promovisanjem moi u raison detre znanja, dakle, promocijom iracionalnog u krajnji cilj racionalnog, naa epoha dostigla je taku apsolutne aksioloke anesteziranosti. Hantington nam, kao i svi radikalni desniarski ksenofobi, ostaje duan da odgovori na kljuno pitanje o tome s kojim pravom se bilo koji civilizacijski model proglaava superiornijim u odnosu na neki drugi, i po kojem to osnovu moe da se trai transformisanje drugih civilizacijskih modela na osnovu njegove matrice!? A jasno je i zato on i slini njemu izbjegavaju da odgovore na takvo pitanje: zato to je oigledno da bi morali da se suoe s elementarnom istinom prema kojoj niko nema niti moe da ima takvo pravo kojim e sebe promovisati u superiornu, a sve druge u inferionu instancu! Pravo da se opstane je univerzalno pravo svega to postoji na ovome svijetu, pravo koje se izraava kao apsolutna vrijednost i ba zato ne moe da se gradira. Zajednika konstanta svih ivih organizama, koja potpuno ravnopravnima ini ljude i mrave, svaku giganteu i najtanju travku, jeste ono to u svojoj najdubljoj sutini ima ivot kao takav, ono to Spinoza odlino odreuje formulacijom: Quod in suo esse perseverare conatur! (Ono to opstanak spoznaje kao sopstvenu bit!) Alaozovski: Namee se pitanje o naoj perspektivi u odnosu na ovu svjetsku konstalaciju. Kad kaem mi, imam u vidu cijelu dimenziju regiona, pokuavam ak da razmiljam i van nae lokalne prie zato to nas svi ostali vide kao region i mi jesmo region. Kakva je naa konstalacija u odnosu na ove svjetske procese?
Sad je veoma popularan (i sve vie se namee i razmatra) koncept integracije: mi se integriemo u jedan tzv. Zapadni prostor. Koje su nae anse i modeli, moemo li mi da ponudimo svoju priu, moemo li i mi nau eventualnu Drugost da unesemo u taj svijet? Tu je i diskurs sa tzv. sekularnim islamom. Odnosno, kakvi treba da budemo mi da bi bili dobri za taj Zapadni svijet i za tu Zapadnu civilizaciju? Kod nas je u toku ubrzani proces integracije u Zapadnu kulturu. Tu se mijeaju dva zapadnocentrina koncepta. Postoji teorija o ubrzanom razvoju prema kojoj zemlje koje zaostaju u svom razvoju kulturoloki, estetiki, civilizacijski, ubrzano usvajaju proputene modele Zapada i uspijevaju da uhvate ritam, odnosno da smanje razliku. To ukljuuje i pojam modernizacije, odnosno tvrdnju da su zemlje iz ovog dijela Evrope u nekoj predmodernoj fazi i da im je neophodan proces modernizacije, emancipacije i sl. E sad, integracija je benigniji koncept. On je, u stvari, skovan kako bi smanjio konfliktnost u drutvu na mikronivou, odnosno kako bi u irem okviru smanjio razlike zapravo jaz koji postoji. Britanski premijer Denkins je ezdesetih godina ovo nazvao treim putem, neim to bi se pozicioniralo izmeu etnike konfliktnosti i prisilne asimilacije. Ovaj koncept, smiljen za nove imigrantske zajednice u Zapadnim zemljama, primjenjuje se na itave drave, drave koje dobijaju status imigrantskih zemalja u staroj Evropi... Muhi: Uplaio si me pitanjem, naroito ovom posljednjom formulacijom: to treba da uinimo da bismo bili dobri za njih. Je li ti poznat kratki sadraj razgovora izmeu generala Granta i poglavice plemena Komani Ten Bears (Deset Medvjeda)? Kad mu je Ten Bears rekao: Ja dobar Indijanac., Grant ga je presjekao komentarom: Samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac! Ovaj aforizam generala bljedolikih je toliko paradigmatian za kolonijalni i imperijalni mentalitet da ovjek prosto ne zna to je bolje: izbrisati ga zauvijek iz istorijskog pamenja zbog njegove patoloke brutalnosti ili ga zauvijek zapamtiti kao autentinu demonstraciju jedne tako strane istine o naem rodu!? Naime, kao to smo ve vidjeli, jasno je da postati dobar podrazumijeva akt metafizikog harikirija, jedan vid autodestrukcije, samoukidanja. Ali, isto tako, jasno je i da se ba to trai od svih Indijanaca koji bi htjeli da postanu dobri za bljedolike generale! Drugo, pita me o naoj konstalaciji u odnosu na ove svjetske procese! Tu se nalazi oma kojom smo svi uhvaeni. Nije rije o svjetskim procesima. Striktno shvaeni, procesi su dogaaji koji svoj izvor imaju u sferi uzrono-posljedinih (kauzalnih) odnosa anonimnih faktora van nae kontrole. Meutim, ono to mi oznaavamo kao svjetski proces, u stvari je svjetski projekat. Sve koordinate tog projekta, nedvosmisleno su poznate: njegov nositelj, predmet, motivi i ciljevi, metodi, tehnike i instrumenti, oekivani cilj! Ako pogledamo globalizaciju, jasno emo vidjeti da je tu od poetka do kraja rije o jednom krajnje sistematino osmiljenom i organizovanom projektu. S jedne strane je globalizator, a s druge globalizovani! Globalizator je realizator projekta aktivna strana, globalizovani su ciljna (targetirana) grupa i pasivna strana. Cilj procesa je brisanje i radikalna promjena identiteta globalizovanih. Tokom itavog procesa globalizator se ne mijenja ni u jednom bitnom segmentu svog politikog, kulturnog, vrijednosnog i ekonomskog identiteta. Vlastiti kulturni model globalizator namee kao planetarni uzorak s dodatnom
transplantacijom kljunih socijalnih, kulturnuh i politikih organa, adaptiranih na osnovu sopstvenog prototipa. Zato da se laemo: planeta zaista postaje Ostrvo doktora Mabuzea, iz komarnog horor romana D. H. Velsa. Alaozovski: Ali jedna od najvanijih teza teorije evolucije jeste da je ovjek promjenljivo i prilagodljivo bie i da preivljavaju upravo oni koji znaju da se prilagode... Muhi: Da, to je teza, koja je, inae, duboko pogrena. Da razmislimo zajedno: ako opstaju oni koji se prilagoavaju, to je onda najvanije? Da li je to prilagoavanje ili, naprotiv, ono to je odoljelo promjeni i to je ostalo isto, dakle, ono to se pokazalo imunim na svaku promjenu!? Ako se prilagoavanjem promijenio i onaj koji se prilagodio tako to je prestao da bude onaj isti koji je bio prije prilagoavanja, onda je njegov identitet samo floskula bez bilo kakvog konstantnog sadraja! to uva, o ti, bijednie koji se prilagoava? Ako izgubi sebe, izgubio si sve! I obratno: ako je svako prilagoavanje, ipak, samo povrinsko, ako ne zadire u sami identitet, onda sve dok ti ostane neizmijenjen, svaka promjena postaje potpuno nebitna i svako prilagoavanje potpuno irelevantno! Osim toga, teza o ivom svijetu kao sferi stalne i nemilosrdne borbe za opstanak u isto faktografskom smislu je netana! Biosfera nije nikakvo bojno polje na kojem se sva iva bia bore do potpunog unitenja onih drugih, ve je rije o nevjerovatno sloenom i suptilno koordinisanom podruju saradnje. Ako bi bila tana ona besmislica da zakon prirode nalae da velike ribe jedu male ribe, danas bi u okeanima i morima plivalo samo nekoliko najveih ajkula, posljednjih ivih riba!? Ako samo najsposobniji opstaju, kako to da su pored tigra opstali i crvi!? Ne! U prirodi ne ratuje svako protiv svakoga. Priroda je zaista ogromni integrisani organizam ona je epitonizacija univerzalne uzajamne povezanosti u kojoj nita nije viak, niko nije uljez i svi su objedinjeni u odravanju ogromnog uda nazvanog ivot! I ako bi zaista u prirodi vladala situacija oznaena kao Bellum omnium kontra omnes, kako bi bila mogua ova ogromna harmonija i prefinjena izbalansiranost svih organizama, koja vlada svuda gdje je mi ljudi nismo poremetili ili ak unitili!? A mnoge stvari ostaju nedoreene i neshvaene i u odnosu na nau opijenost pojmom promjene! Problem ivota nije kako da se mijenja, nego kako da prestane da se mijenja! Ne kako da se omogui promjena, nego kako da se sprijei promjena! Imperativ ivota je: da se sprijei ili da se propadne! Ali budui da se ivot ne moe zaustaviti, njegovo kretanje prema sopstvenom kraju (smrti), brzo se prepoznaje kao glavna opasnost. To je ona promjena na koju niko ne moe da se adaptira! U najmanju ruku, niko ne moe dovoljno dobro da se adaptira i u bilo kom stepenu zaista da se prilagodi da bi sprijeio ili izbjegao ishod ka kojem vodi ta promjena! Sve nae institucije istorija, arhivi, spomenici, datoteke, knjige, crtanje porodinih stabala, osnivanje dinastija sve je to kozmetika i nita vie! Sve je to samoobmana ljepotice koja poinje da stari i zatim sve svoje napore usmjerava ka tome da izbrie tragove koje starost urezuje. Izbrisani ili vidljivi, ili nevidljivi, tragovi ne mijenjaju nita. Svijest da ono najstranije stie u vidu neopozive kazne i to ba kao posljedica onoga to smo najvie prieljkivali, upravo kao posljedica promjene, vje54|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
rovatno je jedno od najtraginijih ovjekovih samoosvjeujuih saznanja. Siguran sam da ne postoji umrli pisac koji se ne bi odrekao svoje najbolje knjige kako bi se vratio na samo jedan dan ivota u svoje vlastito tijelo! Ali ako ne moe da se zaustavi promjena, jasno je da je vraanje za makar i jednu stopu u odnosu na ve preeni put sasvim i apsolutno nezamislivo! Kao to je, uz svu svoju ogromnu pobonost, podvukao i sam Martin Luter: Nec Deus possite virginem reparare! (ak ni Bog ne moe da uini napravljeno da bude nenapravljeno!) Dakle, ne preivljava niko, a najdue preivljavaju oni koji najdue ostaju nepromijenjeni i odolijevaju iskuenju da se prilagode! To znai oni koji uspijevaju da sauvaju svoj karakter! Lekcija nad lekcijama u tom pogledu su ajkule: one su ostale neizmjenjene najmanje 400 miliona godina! Alaozovski: Ja mislim da je u raspravama vrlo vano da se odrede polovi, u smislu ko je dobar, a ko lo, i ko se u kakvoj poziciji nalazi. Region je u jednom snanom procesu modernizacije, u smislu stvaranja nacionalnih drava, i u tom smislu nas trese mit o nacionalnim priama i o etniki istim identitetima, kao posljedica tog procesa. A paradoksalno je da taj proces treba da se zavri naom integracijom u Zapadnu kulturu. Zapadna kultura iri priu o multikulturalizmu i toleranciji, potovanju razliitosti, a s druge stane ba oni koji su obuzeti procesom modernizacije jesu oni koji na neki nain ne prihvataju ili manje prihvataju i multikulturalizam, i toleranciju kao koncept. U tom smislu i Grka, koja pripada Zapadnoj civilizaciji, jeste jedan vid ostatka ili tamna mrlja te prosvjetiteljske aure koja dolazi sa Zapada. I nacionalistike sile na Balkanu blie su Grkoj poziciji, nego to je Grka bliska jednoj evropskoj prii. Muhi: Uvijek mi je bila zabavna teza da Grka pripada Zapadnoj civilizaciji! Kako to, po kojim parametrima, prema kojim kriterijumima, na bazi ega!? Odlian primjer onoga to ja nazivam robovanje konceptualnim navikama, neega to je pogubno ne samo za kreativno miljenje, nego i za demonstriranje zabluda! Kao geografska odrednica pojam zapad i suprotni pojam istok uobiajeno se odreuju prema meridijanu konvencionalno lociranom u Griniu. Ako se zna da je Grini u zapadnom dijelu Londona, to znai, isto geografski, da vei dio Londona predstavlja istok, a ne zapad. Razumljivo, kao i praktino 90% onoga to nazivamo Zapadnom Evropom. Grka je na krajnjem jugozapadu krajnjeg jugozapadnog poluostrva Evrope - Balkana! Tako su, cijela Grka, kao i itav Balkan, sasvim na istoku, pa tako ostaje otvoreno pitanje: zato bi oni trebalo da se smatraju dijelom Zapadne civilizacije!? Da pretpostavimo da pojam Zapadna civilizacija, ipak, ima primarno spiritualnu, konkretno religioznu konotaciju. Tako, za razliku od Istonih religija, koje su najzastupljenije u Aziji, dakle, na istoku, hrianstvo, koje je dominantno u Evropi, treba da smatramo Zapadnom religijom!? E, ali ni to ne ide, budui da su hrianstvo, judaizam i islam djeca iz istog dvorita! Iz dvorita koje, ne samo to se ne nalazi u istonom dijelu Evrope, ve nije locirano nigdje u Evropi, nego u Aziji! I tako, umjesto da tvrdimo da Grka pripada Zapadnoj civilizaciji, faktografski jedino korektno je da kaemo da Zapadna civilizacija potie iz jugoistone Evrope, konkretno sa prostora Balkana!
U odnosu na Evropu, njena sadanja pria je samo naizgled prosvjetiteljska, i to u onoj svojoj vidljivoj, javnoj ekspoziciji. Po svojoj sutini, to je radikalno antiprosvjetiteljska pozicija. Multikulturalizam o kome se govori je samo privremena i strateki prazna oznaka, koncepcija. U osnovi, sadanji trend afirmisanja multikulturalizma u tom svom htonskom, podzemnom toku, usmjeren je ka postepenom, ali permanentnom gubljenju identiteta i ka njegovom pretopljavanju u jedan opti, anonimni, rekao bih: drugorazedni identitet! Identitet koji e, u svim svojim manifestacijama, u budunosti moi da se kontrolie u saglasnosti sa Skinerovim modelom manipulisanog socijalnog ponaanja! Ako pogledamo paljivo, vidjeemo da etnocentrizam nije bio stanje koje je bilo zateeno onda kad je poelo mijenjanje, odnosno kad je tranzicija promovisana kao nadilaenje kontingentnih, lokalnih etnocentrikih drava! Zar ne zbunjuje injenica da je itavoj ovoj agitpropovskoj akciji za afirmisanje vrijednosti multikulturalizma prethodila jedna sistematska, energino i dosljedno sprovedena, potpuno nova, administrativna podjela postojeih drava i to ba po njihovim unutranjim etnikim granicama. Kako da se objasni injenica da su razbijene postojee multikulturne drave i da je od njih formirano dvadesetak novih drava, i to striktno na etnikoj, odnosno nacionalnoj osnovi!? Od nekadanje SFR Jugoslavije, kao objektivno multietnike i multinacionalne drave, rasparavanjem po etnikom kriterijumu, stvorene su nove nacionalne (etnike) drave! Pored Slovenije, Hrvatske i Makedonije, poslije kratkog perioda manje ili vie formalnog postojanja karikaturalne povampirene SR Jugoslavije sa Srbijom i Crnom Gorom u svom sastavu, odvojila se najprije Crna Gora, a nedavno i Kosovo, dok je, kroz cijelu svoju hiljadugodinju istoriju administrativno jedinstvena i integralna, Bosna i Hercegovina Dejtonskim dogovorom po prvi put bila objektivno podijeljena na dva dijela (a sad je u toku i pokuaj oficijaliziranja treeg) ba prema primjeru stvaranja nacionalne Bonjake, Srpske i Hrvatske drave (teritorije). Nekadanji SSSR (Sovjetski Savez) samo u evropskom dijelu podijeljen je na Rusiju, Ukrajinu, Bjelorusiju, Litvaniju, Letoniju, dok se azijski dio raspao na desetak visoko samostalnih novih i po etnikom principu konstituisanih jedinica. Od Rumunije se izdvojila Moldavija, nekadanja ehoslovaka je presjeena na dva dijela, kao glista, i oba dijela su, ba kao i kod gliste, produila samostalno da ive inkarnirana u eku i Slovaku! Koji je smisao tako detaljnog i dosljednog etnikog razdvajanja, karakteristinog za prvu fazu takozvane tranzicije!? Naroito ako se ima u vidu kontekst imperativa objedinjavanja ovih fragmentarnih drava u integralno tkivo EU, to bi trebalo da karakterie drugu fazu te iste tranzicije!? Zar nije jedno takvo pitanje, ne samo legitimno, nego i nuno!? Nije li bilo jednostavnije da se integriu sve te drave takve kakve jesu i da se prethodno ne dijele!? Da se ne dijele uz toliko stradanja, rtava, tako konvulzivno, to je, inae, moralo biti oekivano s obzirom na to da je rije o direktnim najbrutalnijim auto-amputacijama, realizovanim bez narkoze! Lisica uhvaena u klopku prinuena je da sama sebi odgrize nogu kako bi joj je poslije veterinari transplantirali (s ogromnim rizicima od gangrene, do koje je i dolo ba kod nas) eto, kroz to su prole sve ove drave, naroito ona naa u kojoj su roeni svi graani sa ovih prostora stariji od 18 godina!
Alaozovski: Svaki nacionalni proces traje i transformie se. To je jedan agregat koji je promjenljiv, koji se u odreenim istorijskim procesima kanonizuje, ali se istovremeno i dalje mijenja. Odnosno, ako su Otomanci stvorili amalgam koji je omoguio da se kasnije formiraju makedonska, srpska i druge nacije pitam se: da li sada postoji neto to je Pax Europeana, to e, s druge strane, detabuizirati mijeanje? Da li svi mi na Balkanu, ako odbacimo model asimilacije, genocida i nasilnog odricanja od identiteta i njegovog mijenjanja, moemo da stvorimo nacionalni amalgam. Evo, konkretno, mi kao Republika Makedonija. Dilema je da li mi moemo da stremimo ka jednom Habermasovskom ustavnom patriotizmu koji bi objedinio sve njene graane bez ostatka, pod istom zastavom? Moramo da priznamo da je u Makedoniji tabu nemijeanja po osnovu religiozne ili etnike pripadnosti jo uvijek veoma prisutan. Pitam se: kad bi to mi (i da li bi uopte) mogli dobiti ansu da stvorimo ponovo jednu mjeavinu, jedan amalgam i jednu naciju bez obzira na to od koliko disparatnih unutranjih podgrupa i agregata bi se ona sastojala? Muhi: Pitanje je kompleksno i vrlo je teko rekonstruisati pravce koji bi mogli da povuku proceduru ka takvim promjenama. Habermasovski ustavni patriotizam de fakto je konstrukcija koja je teoretski jasna, ali koja funkcionie samo u oblacima pravno-administrativne sfere. Tabui o nemijeanju jo uvijek su veoma jaki u svim dravama. To se vidi u odnosu prema Romima, Turcima, Arapima, Crncima, u dravama s dominantnim ne-turskim, ne-arapskim, ne-crnakim stanovnitvom kao i obratno, naravno! Rasna, kulturna i religiozna distanca ostaje i danas, to se jasno vidi i iz rezultata na posljednjem referendumu u vajcarskoj, kojim je izglasana zabrana postavljanja minareta. Evo jednog komentara na tvoje inspirativne opservacije! Prvo, nijedna nacija nije izmiljena! Prie o makedonskoj naciji kao izmiljotini Kominterne, ili kao o linoj Titovoj izmiljotini, kao i o bilo kojoj drugoj izmiljenoj naciji, samo su eho bespomonog gnijeva, koji se odbija o prazninu totalne neargumentovanosti! Kako moe da se izmisli nacija!? I ko moe da je izmisli!? Drugo, stvaranje amalgama, dakle, ukidanje tabua i relativizacija etnikog aparthejda, vodi ka relativizaciji prethodno postojeeg, zateenog etnikog, nacionalnog, rasnog, socijalnog itd. poretka, a ne ka stvaranju novih samoizmiljenih etnosa i nacija! A sad, pitanje o tome moemo li ovdje, u Makedoniji, da stvorimo jedan nov amalgam, jednu mjeavinu koja e se integrisati u koherentni entitet bez obzira na broj disparatnih sastojaka!? Eto pravog problema! Sad kad imamo svoju dravu, svjesni smo koliko nam treba politiki ujedinjen graanski korpus i marginalizovanje faktora etnikih razlika! Zato se motiv etnocentrikih aspiracija tako jako protivio istom zahtjevu u vrijeme kada je SFRJ nastojala da ga marginalizuje s ciljem da konstitue jugoslovensku naciju? Hoemo li ponovo da sluamo prie o vjetakoj naciji? Pa kakva nacija su Francuzi!? S tolikim procentom Aliraca, Marokanaca, stanovnika ekvatorijalne Afrike (Afriljue noire), sa znaajnim njemakim i italijanskim, korzikanskim i panskim primjesama, kakav homogen etniki identitet oni stvaraju!? A ta da se kae o notorno nerjeivoj zagonetki etnikog fundamenta takozvane amerike nacije, o prisustvu svih tih rasnih, kulturnih, etnikih, jezikih, religioznih elemenata, o takvim nevjerovatnim
istorijskim iskustvima kroz koja je ona bila formirana? Kako je ona prerasla u koherentan i integralan politiki amalgam!? Jugosloveni kao nacija, u poreenju s njima bili su prosto dosadno obeshrabrujui, depresivno jedinstveni, homogeni, integrisani i rasno, i kulturno, i jeziki, kako teritorijalno, tako i prema svom istorijskom iskustvu! Nismo htjeli da postanemo Jugosloveni iako smo svi ivjeli u zajednikoj dravi Jugoslaviji, ve smo preferirali da ostanemo Makedonci, Srbi, Hrvati i dr., sa svojim sopstvenim etniki profilisanim dravama. Sad, kad imamo svoje drave, hoemo da sve druge etnike grupe prihvate nacionalni status Makedonaca, Srba, Hrvata, dakle, da uine ono to mi nikako nismo htjeli!? I pored svega, u Jugoslaviji se nismo slagali da nam djeca ue na zajednikom jeziku, ali sasvim lako prihvatamo da u Njemakoj ue na njemakom, u SAD na engleskom i da ve u drugoj generaciji potpuno zaborave maternji jezik! Alaozovski: Ali, s druge strane, administrativno-politiki, na nivou legislative i deklaracije, ipak funkcionie kulturni diverzitet. On je zatien deklaracijom Uneska i dio je Lisabonskog ugovora. Muhi: Da, zatien je, to je jasno, ali nije stimulisan. Gdje je locirana zabluda u vezi s pravom i kapacitetom prava? Zabluda je u onome to ja nazivam pravnim fundamentalizmom. Pravo nema konstitutivni kapacitet. Nita ne nastaje pravnim ukazom niti zakonskom odlukom. Pravo je regulativno, a ne konstitutivno, ono samo regulie odnose na nain za koji je postignuta saglasnost na odreenom pravno definisanom nivou. Legislativa koja priznaje kulturni i jeziki diverzitet, ne moe da stvori situaciju diverziteta! Disproporcije u ekonomskoj, politikoj, vojnoj moi, razlike u meunarodnom statusu i autoritetu kojim moe da se pokrije svaki nastup i zahtjev, toliko su velike da sve deklaracije na ovom svijetu ne mogu da promijene nita u prilog malim nacijama, jezicima, kulturama. S jedne strane, dominacija evropskih jezika o engleskom koji je ve u planetarnim razmjerama postao lingva franka i da ne govorimo! objektivno stavlja van snage svaki propis o ravnopravnosti, na primjer, makedonskog jezika! Na evropskim i svjetskim susretima s amerikim predsjednicima, jedino francuski predsjednici govore na svom maternjem jeziku! Na svim drugim nivoima, od ministarskog do ambasadorskog, govori se na engleskom jeziku! Osim toga, ozbiljni problem se sastoji u tome da li moe da se uspostavi pravo duhovno jedinstvo u Evropi sve dok ono ne znai ukidanje disproporcija, u najmanju ruku ukidanje ve spomenute majorizacije jednog jezika i jedne kulturne matrice!? Lino, mislim da je ovdje rije o jednom vidu antinomije. Bez ravnopravnog tretmana jezika nema ni realizacije kulturnih prava. S druge strane, kultura kojoj je potrebna zatita, osuena je na propast. Budui da nijedna kultura i nijedan jezik nisu nastali u inkubatoru, pod specijalnom zatitom neke institucije, nego su se izborili nasuprot svim preprekama, oni se bolje razvijaju u relativno tekim, nepovoljnim i kompetitivnim okolnostima. Vitalnost i virtuelnost jezika i kulture rezultat su okolnosti pod kojima su oni stavljeni na iskuenja. Kad su pod zatitom, kultura i, naroito, jezik gube svoj imunitet, sue se. Mislim da svi mi koji pripadamo malim jezikim grupama mnogo grijeimo kad nastojimo da institucionalno
zatitimo svoj jezik, plaei se uticaja drugih jezika. Ako treba od neeg da se plaimo, to je od zatvaranja, od smanjenja interakcije, od stavljanja jezika pod stakleno zvono. Jezik se nikad nee zasititi, njegov apetit nema granice, on je omnivoras, njegov metabolizam vari sve! Ono to ne prihvata, jezik jednostavno odbacuje, odbija! Sa semantike take gledita, savremeni engleski jezik ima 85% rijei neengleskog porijekla, koje imaju primarno latinski i grki korijen. Ipak, on ih proguta, svari, asimiluje i ugradi u svoje elije, napravi ih sopstvenom hranom, tako da te rijei danas sasvim normalno funkcioniu kao autentino njegove. Svakom jeziku potrebna je ogromna koliina termina i novih pojmova da bi opstao, a ne samo ivio. Alaozovski: Da li ovdje misli na tendenciju rascjepkavanja balkanskih jezika? Ve dijelimo jezik koji smo ranije zvali srpskohrvatski na hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski. Jasno je da jezik, s jedne strane, ima politiku funkciju, odnosno, da bi zadovoljio odreeni politiki cilj, jezik mora da dobije status, ako to eli politika zajednica ili politika nacija, razumljivo je tako da se taj jezik odredi kao bosanski, kao crnogorski, bez obzira na to to e lingvisti rei da je to jedan isti jezik. Ali, s druge strane, slaem se s tobom da insistiranje na razlikama odreenog jezika i stimulisanje i razvijanje samo odreenih karakteristika, dijalekatskih ili leksikih, samo jedne jezike podgrupe, jeste isto tako pogubno. Oni koji izaberu da oficijalizuju samo jednu grupu dijalekata ili da je uine osnovicom standardnog jezika na neki nain moda ograniavaju ulazak drugih dijalekata i jezikih svojstava u sistem, a jezik se obogauje i nezavisno od normi standardnog jezika. Deava se da standardni jezik stagnira, a da se odreeni dijalekti, iz raznih razloga, pod razliitim uticajima razvijaju. I sad se njihovi kreativni potencijali ne iskoriavaju samo zato to nisu kanonizovani kao oficijalni jezici. Muhi: U sklopu pojaanih etnocentrinih tendencija, insistiranje na sopstvenom jeziku je logiki i egzistencijalni imperativ! U istom kontekstu balkanski jezici se ne rascjepkavaju, nego se oslobaaju ideoloki nametnute unifikacije i asimilacije istorijski samostalnih jezikih modela. Ovdje ima nekoliko aspekata zbog kojih je jezika unfikacija u sutini neizbjena, i s politikog i s kulturnog aspekta. Konkretno, ba kao izraz politike dominacije Srbije i Hrvatske, hegemonizacija ova dva jezika, kao i pokuaji njihovog objedinjavanja u srpskohrvatski/hrvatskosrpski izraavaju ovu tendenciju. Poslije izvjesnog vremena, slabljenjem kohezivnih i paralelnim jaanjem divergentnih procesa, naroito sedamdesetih, on se u Hrvatskoj nazivao samo hrvatski, kao to se zove i sad, a kod Srba se zvao samo srpski. Interesantno je koliko su temeljno i za relativno kratko vrijeme, bili izbrisani bosanski i crnogorski jezik, ne samo iz upotrebe nego i iz sjeanja! E, otili smo dotle da se pitamo da li su Crnogorci i Bosanci imali nekada sopstveni jezik!? Sasvim smo zaboravili na injenicu da je drava Bosna stvorena prije, a da je propala poslije drave Srbije i drave Hrvatske, dok Crna Gora praktino ni u jednom trenutku nije bila potpuno okupirana, nego je zadrala jednu vrstu vazalskog odnosa. Uzgred, u ovom smjeru upuujem na izuzetno temeljno argumentovanu dvotomnu studiju Ibrahima Paia. Izvorna dokumentacija ukazuje na to da, kad su Osmanlije
osvojile Bosnu 1463. godine, tamo nisu zatekli ni Srbe, ni Hrvate. U pogledu etnike osobenosti i autohtonosti stanovnika postojee injenice ne ostavljaju prostora za nikakvu sumnju. Ti ljudi imali su svoj jezik i nikad ga nisu zvali ni srpski, ni hrvatski, a naroito ne srpskohrvatski ili hrvatskosrpski. Isto vai i za Crnogorce, koji su isto tako govorili svojim jezikom, niti su bili gluvonijemi, niti su ih Srbi nauili da govore. Alaozovski: S druge strane, Makedonija ima jednu drugu situaciju... Muhi: ...U jezikom smislu, svakako, ali i u jednom drugom kontekstu situacija u Makedoniji bitno se razlikuje od one u vajcarskoj, zbog ega navoenje vajcarske kao mogueg modela za Makedoniju i nije najsrenije odabran primjer. Naime, nijedan narod u vajcarskoj ne zove se vajcarski narod, tako da niko ne pravi ustupke, uslovno reeno, niko se ne odrie svog identiteta na raun nekog drugog i niko ne majorizira svoj identitet na raun drugih. U vajcarskoj ive etniki i jeziki Nijemci, Francuzi, Italijani i, u malom broju, autohtono stanovnitvo. Ali ime vajcarska ne supsumira u sebi identitet nijedne od ovih etnikih grupa, tako da realno nema nikakve kompetitivnosti, niti ime implicira nekakvu etniku, jeziku ili kulturnu subordinaciju ili majorizaciju bilo kojeg kolektiviteta. Ali ako bi se vajcarska preimenovala u Junu Njemaku, Sjevernu Francusku ili Zapadnu Italiju, odmah bi dolo do ozbiljnih rasprava. Zato? Budui da bi se uspostavio odnos kulturne supremacije jednih i marginalizacije drugih! Kod nas se multietnika drava zove Makedonija i samim tim direktno implicira odreenu relaciju subordiniranih etnikih kolektiviteta. Da Makedonija ima neko neutralno ime, kao u primjeru vajcarske, ne bi bilo nikakvih problema da svi prihvate taj naziv kao zajedniki imenitelj i kao oznaku nacionalnog identiteta, u smislu dravne pripadnosti. Ba zbog toga, ljudima spolja nije jasno kako mi ovdje ne moemo da primijenimo model koji sasvim dobro funkcionie u vajcarskoj! Ali situacija uopte nije ista... Alaozovski: Ja sam ba ovdje govorio da bi moda Pax Europeana omoguio da se smanje razlike i linije podjele.... Muhi: Donekle. Mislim da, iako graani svih drava EU prihvataju injenicu da su evropski narod, ipak ne bi prihvatili da budu Evropljani, a ne Nijemci, Francuzi, Italijani, ak i da budu Flamanci, a ne Valonci, iako su Belgijanci... Alaozovski: Proirenje politikog, ekonomskog i kulturnog prostora i Makedonije, i cijelog regiona smanjie razornu mo razlika, budui da su one svuda prisutne, posvuda postoje. Sline probleme ima i Izrael: da li su Jevreji ili Izraelci, i da li su Muslimani: Arapi ili Palestinci? I na problem s idejom o etnikim Makedoncima je slian. Svako mora da odstupi, to su nuni kompromisi... Muhi: Ba ovo mora da odstupi je floskula bez ontolokog pokria... Hajde, da se vratimo malo u vrijeme kad je poela da se konstituie jugoslovenska nacija. Pokazalo se da taj otpor nije neto novo, moda je iracionalan, ali oigledno je ukotvljen, nataloen, sedimentiran na neku mnogo trajniju i dublju podlogu koja
transcendira i odolijeva i sadanjim i srednjovjekovnim temeljima. To je neto starije, vjerovatno problem povezan s ve spomenutim temama, pitanje volje, ali i tenzije koja vlada izmeu elje da se promijeni i jednog drugog (ne manje snanog, ali kontradiktornog) procesa da ostane ono to jesi. U svakom sluaju, Izrael ni iz daleka nije prevaziao sopstvenu religioznu, kulturnu i etniku fiksaciju, kao ni Palestinci, Kopti, hriani, muslimani. Alaozovski: Mislim da ovom razgovoru moemo dati i jednu ljepu, naglaeno linu notu. Ba me interesuje gdje je takozvana tranzicija, odnosno raspad Jugoslavije zatekao Ferida Muhia. Mene je zatekla na kraju puberteta, na poetku adolescencije, oovjeavao sam se i na neki nain sam zavravanje te jugoslovenske i socijalistike prie i tog biveg sistema mogao samo vrlo povrno da osjetim. Ali smatram da je dobro to imam sjeanja na prethodnu dravu za razliku od onih koji ga nemaju zato to, ako nita drugo, ivot i iskustva iz razliitih svjetova nude mogunost i za poreenja i za sagledavanja. Smatram da sam bogatiji od onih koji su se rodili u tranziciji, tranziciji koja predugo traje, cijeli ivotni vijek. E, sad se mi, moja generacija, snalazimo. Kako se odvijala tranzicija, tako se odvijao i moj ivotni put. Rastao sam, radio, snalazio se van pravila, najee u saglasnosti s konkretnom situacijom, u institucijama koje ili nisu funkcionisale, ili su se raspadale, ili su se zatvarale. Mnogo kratkotrajnih novih pokuaja u jednom sistemu koji je bio dosta haotian i nedefinisan. Muhi: Alhambra daleka i sama, to je slika u kojoj vidi nekakav svoj cilj, ali vie ne moe da doe do nje; i to je stih koji mi prvi pada na pamet kad pomislim da je naa generacija doivjela jednu ne sasvim rijetku, pa ipak izuzetnu sudbinu, da definitivno izgubi svoju domovinu! I kad neki kau u jako peorativnoj, zlobno impregniranoj konotaciji jugonostalgiar, pomiljam na Burkharda i na to kako mu se gadilo od onih koje je igosao kao terrible simplificateur - strane simplifikatore! Zaista, ovdje je rije o drami koja je direktno potresla ivote 22 miliona ljudskih bia, na najbrutalniji nain unitila je stotine hiljada, milionima je stvorila traume koje ne prolaze i zadala rane koje ne zacjeljuju! A oni koji se legitimiu kao jugohijene rade najuasniju stvar koju ovjek moe da napravi degradiraju jednu ogromnu kolektivnu konvulziju: mentalnu, emotivnu, politiku, idejnu, filozofsku, ukratko tragediju ivota i smrti. Ona je za njih predmet ismijavanja, svode je na temu posveenu sadistikim verbalnim iivljavanjima i psihopatskim alama! Ja smatram da su etikete mjerilo prostakluka i nepristojnosti u odsustvu bilo kakvog ozbiljnog duha. Ali ako treba da se zalijepi nekakva etiketa onima koji su tom i takvom dravom izgubili svoju Alhambru daleku i samu, s obzirom na veliinu tog gubika, malo bi bilo kad bi se za njih reklo da su jugomelanholici i jugooajnici! Bilo je brutalnosti, politikih obrauna, bilo je stradanja, progona na vjerskoj osnovi, sve to ja razumijem. Ne osporavam niije pravo na gnijev prema toj dravi, niti zluradost zbog njenog propadanja. Ali apsolutno ne dozvoljavam da se ospori i moja perspektiva. Gdje je mene zateklo? Mene je zateklo u trenucima kad je moja vlastita igra u sutinskom smislu ve bila dobijena. Ono najbolje koje se po nekim standardima
smatra najvrijednijim u ljudskom ivotu, tj. period u kojem ui, sakuplja, kupuje, trai materijal koji bi ti omoguio put do zvijezda, iz kojeg se nada da e na kraju moi da izdvoji neto za jednu knjigu (zaista mislim da je dovoljno i koliko za jednu pjesmu, pa ak i za jedan dobar stih kojim si zaista zadovoljan), u stvari se poklopio s tim periodom socijalizma. Ono to mi je pomoglo da ovu veliku razliku prebrodim de fakto bez posljedica, bez velikih potresa, jeste to to me ta kataklizma zahvatila ba kad sam bio najjai, u zenitu svoje akme Saranda hronia palikari, to bi rekli Heraklitovi prijatelji, ili to bi rekao Nie: Tu svakoj volji i nevolji s ove strane i dobra i zla. I jai od oboje! Bio sam dovoljno jak da se suoim s bilo im. ovjek ima faze u ivotu kad, ako samo dovoljno paljivo slijedi unutranje damare, osjea da je besmrtan. Da se u tom trenutku na tebe srui cijela zgrada, jasno zna da e je na svojim pleima iznijeti cijelu, bez muke u redu moda s jednom ili dvije ogrebotine, pa ak i ako tog dana nisi ba u top formi. Alaozovski: S tranzicijom se istovremeno odvijao i jedan proces egzotizacije Balkana, biveg jugoslovenskog prostora. Ako je svojevremeno, evo i prema tvom svjedoenju, ljevica na jugoslovenskom prostoru bila jedan superioran i svjetski relevantan model, za koji su naroito Skandinavci bili ivo zainteresovani; to je, tzv. tranzicijom bilo gurnuto na periferiju, periferija je bila shvaena kao id u odnosu na Zapadnu civilizaciju o emu svjedoi cijeli diskurs balkanizma koji je vani bio prihvaen kao popularni novinarsko-esejistiki i kvaziakademski anr, pun negativne stereotipizacije Balkana, poslije ega je slijedila metareakcija s akademske scene irom Balkana. Upravo je samorefleksivni, odbrambeni balkanizam dao ansu nekim autorima da objave djela u svjetski renomiranim izdavakim kuama ili da uestvuju na relevantnim konferencijama. Interesovanje za ovaj region ipak je bilo najblie jednoj postkolinijalnoj fascinaciji. Paradoksalno: ali i pored toga to je zainteresovanost bila vea, ipak nije mnogo ljudi s Balkana postalo poznato, relevantno ili afirmisano. Imam utisak da su na Zapadnim univerzitetima i na Zapadnoj sceni ak i indijski, afriki i kineski filozofi, teoretiari i umjetnici dobijali mnogo veu panju i izgradili mnogo uspjenije karijere od ljudi iz bive Jugoslavije. Faktiki, osim Slavoja ieka, koji je dobio afirmaciju i svjetsku slavu, nije bilo previe slinih primjera. Muhi: Kad bih poeo od samog pojma tranzicije, kazao bih neto to sam ve kazao drugdje, da se promjene nisu dogodile tamo gdje se misli da su se dogodile, ve tamo gdje se ne vidi ili ne misli da su se dogodile. Definicija socijalizma je da je to prelazni period prelazni period je isto to i tranzicija. Nije ija nego vrat. Isto sa istim. Inae moe da se kae da je cijeli ivot tranzicija. Od ovog do onog statusa, od ove do one situacije, i to ne kazuje nita. Razlika je u tome to je u onoj tranziciji ili prelaznom periodu barem bilo precizirano kuda se ide, dok se sad zna samo odakle se polazi, ali se ne zna ka emu se i kud se ide. Zato nisu napravili karijeru!? Pa to je jasno. Na primjer, asopis Praksis i Korulanska kola bili su izuzetno uticajne institucije, ne samo u evropskim nego i u svjetskim razmjerama; institucije koje su diktirale i teme i nain elaboracije predstavljale su posljednju rije u socijalnim,
filozofskim i antropolokim istraivanjima za vei dio svijeta. Kasnije ovi ljudi nisu napravili karijeru zato to su bili eksperti za komunistiku ideju, ideju koja je nakon pada komunizma bila degradirana demonizacijom svega to je vezano za Marksa i za komuniste koji su nazivani komunjarama, bilo je nepopularno o tome ak i govoriti, a kamoli sistematski i argumentovano raspravljati. Ugasilo se stotinjak asopisa i zamro je interes za tampanje takvih knjiga, knjiga kojima su oni posvetili itav svoj ivot, dvadeset-trideset godina cijela jedna generacija ljudi vaspitavala se i educirala za eksperte iz te oblasti. Ba uspjeh Slavoja ieka pokazuje da je to tako. Naime, on nije postao popularan zato to je marksistiki orjentisan, bez obzira na to da li jeste ili nije, nego je postao poznat zato to se prikljuio temama i diskursima koji su njima bili interesantni, zato to je pothranio njihovu iskrivljenu negativnu percepciju ovog dijela svijeta! Ili uspijeh Kusturice i Mila Manevskog ovi filmovi dobijaju nagrade zato to prikazuju onu, inae iskrivljenu, sliku Balkana koju na Zapadu primarno ele da vide. Ne ele da vide sliku u kojoj ima vrijednosti, u kojoj ima superiornih vrijednosti, oni ele da vide degradirane slike: ubijanje, krvolonost. Krlea bi rekao pijana balkanska krma. Moram da kaem, i Krlea ovdje pada u stereotip. Svaka pijana krma je ista, bez obzira na to da li je pab ili je salun, a balkanska pijana krma nema nikakav ekskluzivitet, nije izuzetak. Problem je u tome to negativan stereotip o Balkanu u kojem postoje samo pijanice, samo psihopate i divlje iracionalno nasilje i mrnja jednostavno prolazi. Ukaite mi na jedan film, na jedno umjetniko djelo s ovih prostora koje s nekom finom humanistikom idejom uspijeva da proe dva festivala u Evropi. Bez izuzetka, filmovi koji privlae panju jesu filmovi o nasilju, filmovi o ubistvu. Eto, i Danis Tanovi, koji je dobio Oskara, i Jasmila bani, koja je bila nagraena u Berlinu, autori su filmova sa stranom problematikom, filmova koji, u stvari, otkrivaju Balkan kao podruje ubistava, nasilja i zloina. Sve to pokazuje da je ideja bila u tome da se afirmiu oni koji u njihovim oima nisu bili opasnost. Afrika ili Indija nastoje da se prikljue tom modelu prilino pasivno, budui da nisu izgradili svoju autentinu politiku poziciju integriteta. Mi smo imali neki ugled. Zato je degradiranje one zemlje, kad je propala, znailo simbolino skidanje s dnevnog reda jedne opasnosti mogueg treeg puta. Zato nijedno od knjievnih djela (a ima izvanrednih primjera) u kojima se afirmie bilo to nae ili s Balkana ne prolazi. Koji su pisci proli? Svi koji bi pokuali da piu o neemu to na neki nain daje realnu sliku naeg svijeta (ne uljepanu sliku) apsolutno nisu imali anse. Najee kritike ule su se u vezi s krajem jednoumlja. Ako pogledamo paljivo, uoiemo da su tada postojala tri saveza - Zapadna ili NATO alijansa, Istoni ili Varavski pakt i Zemlje treeg svijeta, kojih je po brojnosti bilo najvie. Globalizacija je apsolutna afirmacija ideje jednoumlja, u sutini predstavlja svoenje svega, od Bolonjske deklaracije do MMF-a (modela finansiranja, modela edukacije, modela ishrane, modela stvaranja muzike, svih sfera do tehnologije) na isti uzorak, na uniformisanje. To je apsolutna dominacija jednoumlja. Sjeam se jednog vrlo interesantnog primjera. Kad sam poetkom sedamdesetih bio u Lajpcigu, na moje veliko iznenaenje, kad god bih naruivao isto jelo u razliitim djelovima grada, imao sam osjeaj da su mi donijeli istu porciju iz prethodnog restorana. Kad sam otiao u
Berlin, bilo je potpuno isto. I mislio sam da prosto negdje u Istonom Berlinu postoji neki centralni kazan odakle se ekspresnim vozovima ili trabantima raznosi hrana po svim kafanama u Istonoj Njemakoj. Zatim sam pokuao i u manjim kafanama dobio sam potpuno isto jelo, isti dizajn tanjira, istu koliinu, isti ukus, sastav. Kod nas u istoj kafani nisi mogao da dobije jelo istovjetno prethodnom, naroito ne jelo istog ukusa, a posebno ne u to vrijeme. to je Mekdonalds - centralni kazan? Ali oni su izali van granica, van granica Berlinskog zida, rairili su se posvuda. Otili su u Johanesburg, Kuala Lumpur, Buenos Ajres, svuda je isto i, u stvari, sve vodi ka afirmaciji jednoumlja. Alaozovski: To je ve legislativa, regulativa EU. Format svega - HASAP. Zabrana domae proizvodnje. Muhi: I niko ne vidi da je to jednoumlje! Vjena ambicija ljudskog roda da nametne samo jedan model. Naravno, sopstveni i opet, naravno obavezan za sve! Mi ve pola vijeka gledamo kako pred naim oima to raste, razvija se, postaje sve jae i sve ljepe i stranije, kao vojska pod zastavama, to bi rekao Umberto Eko. Pitam se kako je mogue da jo uvijek ne vidimo da je rije o konstituciji totalitarnog tijela (pozajmljujem naslov izvanredne studije Senadina Musabegovia) tanije, o jednoj vrsti rata izmeu ve konstituisanih totalitarnih tijela!? Nema tu ni b od nekakve borbe za i protiv prava na razlike, niti bobe za i protiv identiteta, jo manje borbe za i protiv otvorenog drutva, da citiram Karla Popera, kad sam ve poeo, i da zavrim sa citatima. Njegov model odreen i prezentiran u djelu Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji predstavlja odlian primjer za ovo: vie nego bilo to drugo, djelo je afirmacija jednog drutva koje e biti otvoreno ali samo za jednu vrstu ideja i za (iz tih ideja) izvedene prakse! Ujedno, rije je o drutvu koje e biti zatvoreno, zakljuano, voskom zapeaeno, za sve druge koncepte i prakse! Ono je onoliko striktno zatvoreno za Spensera, za Marksa, za Frojda, koliko je irom otvoreno za ideje za koje se zalagao Poper, ali upravo zato to nije otvoreno drutvo! To je otvoreno-zatvoreno ili inkluzivno-ekskluzivno drutvo i to, ne samo to ga ne izdvaja od drugih modela, nego ga sutinski izjednaava s bilo kojim drugim totalitarnim modelom! Model izbora liberalne doktrine danas ne postoji u svijetu. To je interesantno. Mislim da je Don Stjuart Mil, osniva doktrine, danas apsolutno neprihvatljiv ba za tzv. zapadnu liberalnu poziciju budui da sintagma liberalna demokratija jeste imanentno kontradiktorna u pitanju je oksimoron. Demokratija tu je kljuna rije kratein - vladavina! Vladavina veine nad manjinom. Ve ujem one koji odobravaju i skandiraju: Razumljivo, a ne obratno, manjina da vlada veinom! Ako smijem da pitam, zato bi deset ljudi imalo pravo da vlada nad devet - s kojim pravom!? Ne vide da je svaka vlast - samo vlast! Demokratija je situacija prihvatanja vlasti pedeset plus jedan, ak i na pedeset miliona ljudi plus jedan ovjek nad preostalih pedeset miliona; realizovana samo kao konvencija, kao jedan vid dogovora, ali apsolutno liena supstancijalne argumentacije! S druge strane, izvorno shvaena, liberalna ideja podrazumijeva situaciju u kojoj sloboda pojedinca ne moe da bude limitirana
od strane drutva ili da zavisi od broja njegovih stanovnika, tako da demokratski princip postaje apsolutno protivrjean upravo liberarnoj ideji! Na osnovu onoga to kae Mil, ak i kad bi se svi stanovnici planete sloili u vezi s nekim stavom i kad bi samo jedan ovjek imao suprotno miljenje, oni ne bi imali nita vee pravo da trae od njega da se usaglasi s njima, nego to bi on imao pravo da trai od njih da se svi usaglase s njim! I imali bi isto toliko prava da mu nametnu svoju kolektivnu volju, koliko bi i on od njih imao prava da trai da se potine njegovoj individualnoj volji! Dakle, u liberterskoj tradiciji, odnosno, za klasinu liberalnu ideju, broj ne znai nita, dok u demokratiji broj znai sve! Koncepcija koja bi zastupala Milov liberalizam u sutini je nespojiva sa savremenim svijetom, zato to svijet danas ide ba prema ukidanju prava na razliku, ak i prava na to da se pomisli na razliku. Anticipirajui ovakav rasplet, Mil predlae osnivanje kol za greke, u kojima bi se djeca uila da namjerno grijee, kako bi se amortizovao represivni karakter apsolutne istine. Zaista, da parafraziramo Aktona: Svaka istina represira; apsolutna istina apsolutno represira! Alaozovski: U istom tom Zapadnom svijetu marksizam nikad nije bio dominantna ideologija. Ali je postojao i kao filozofski i, prije svega, kao aktivistiki pravac. Paradoksalno je to se on snano manifestovao devedesetih, u isto vrijeme kad smo mi imali kolaps sistema i kad je liberalna ideologija kod nas preovladala, te kad su ljeviarske ideje bile prognane. On je tada u Zapadnom svijetu kroz niz ulinih protesta i uz koordinisanu podrku dijela akademske javnosti, faktiki cvjetao. Naroito je akademski svijet, ljevica, doivjela renesansu. Izmeu ostalog, u Grkoj je desnica dominantna u oficijalnoj politici, a ljevica zauzima sve vaninstitucionalne forme. Mi nekako ne uspijevamo ponovo da se poveemo. ak i da kaemo da je taj tzv. tranzicijski period pri kraju (pri tom mislim da su nae perspektive za integraciju gore-dolje jasne) i da deset do dvadeset godina ne znai nita, ini se da potpuno usvajamo njihov pogled na svijet i nain na koji oni prihvataju i tretiraju probleme. Pitam se da li mi elimo i moemo da se poveemo iznova (ovo se, naravno, odnosi na one koji se opredjeljuju za ljeviarsku opciju) s tokovima u svijetu. Bezuspjeni su ak i neki pokuaji da se poveemo putem uestvovanja na svjetskim forumima. Da li ljevica treba ponovo da osvoji i akademski svijet i svijet koji generie mo? Ideologija u smislu uticaja. Muhi: Akademski svijet treba prvo da sakupi svoje unutranje snage. Akademski svijet prvo mora da iisti princip selekcije tih vertikalnih stratifikacionih kanala. Vertikalna promocija u akademskom svijetu u posljednjih dvadeset godina deava se putem naglaenog distanciranja, da ne kaem pljuvanja na itavu tu lijevu opciju, na sveukupnu ljeviarsku tradiciju. Plaim se da je pria o reinstaliranju ljevice u akademski svijet zadugo, moda i za nedogledno dugo vrijeme, zavrena pria! Alaozovski: S aspekta tvoje poetike, uvjek si mi bio interesantan, a za nae uslove ima i veliki broj italaca i slualaca po promocijama, koji s ogromnim zadovoljstvom gutaju tvoj stil. Mislim da je kod nas u toku proteklih dvadeset godina, a
naroito devedesetih, bio dominantan jedan hipercitatan stil teorije i filozofije, iji sam uenik i ja, ali ti si zadrao taj, pod navodnicima, staromodni stil iskaza, koji je iao na alegorinost, na parabolinost, na jedan vid estetizacije teorijskog iskaza. Devedesetih je zavrio taj talas, talas hipercitatne postmoderne, a sad primjeujem da se opet vraa ovaj drugi stil. Interesuju me tvoje autopoetike pozicije. Kakav je osjeaj da se nae u struji ili van nje, u mejnstrimu, u glavnoj tendenciji, ali i nasuprot njoj? Muhi: Ja nikad ne biram svoju poetiku, upotrebu ekspresivnih tehnika ili arhainih tehnika ekstaze [smijeh], niti sam nekad na neki nain pokuavao da se prilagodim. ini mi se da sam od samog poetka svog pisanja sa 14 godina napisao sam jedan roman (o djeaku i velikom sibirskom tigru), sa 17 jednu dramu (o bandi adolescenata narkomana, s traginim raspletom), sa 19 jednu studiju o rekonstrukciji osnovnih faktora za stvaranje fenomena kulture (oko 350 strana) sasvim jasno formulisao glavni princip svoje poetike: Onaj ko razmilja pripovijeda! Onaj to zna citira! I to je sve. Ja sam pripovjeda, ja sam bio pripovjeda i sa pet-est godina kad su me djeca od osam-devet godina (to je velika razlika) poslije fudbala zvala: Hajde, sad da nam ispria priu. Ja mislim da je ovjeanstvo jedna ogromna djeja grupa koja je najradosnija kad prepriava prie. Filozofija, kroz itavu svoju istoriju, stalno ukazuje na to na priu, na narativne tehnike, na narativne strategije, na nain na koji priate priu: ljudi vole prie. Ja mislim da su prie, a to znai, direktno, sve varijante alegorije, trajno i imperativno potrebne ljudima. Platon je punokrvni pripovjeda! Sve to je Platon kazao je alegorija (u redu, sa izuzetkom Zakona), sve je pria. Mi oigledno imamo potrebu za jednim fokusiranim, estoko komprimiranim, sintetiziranim iskazom ije je zraenje u tolikoj mjeri vano da daleko prevazilazi ono to je ista suva supstanca u njemu. Uzmi bilo koji Platonov tekst, sve je to alegorija, od toga da ovjek postaje nevidljiv do prie o Atlantidi, sve je to alegorija. Hegel je ogromna pria, ogromna alegorija, beskonana. U njegovom govoru za promociju prvog izdanja Fenomenologije duha svi peati univerzumskih tajni padaju pred umom. Na kraju tog govora, odjednom se jaaju potpuno opozitni stavovi. Od pozitivistike redukcionistike forme u filozofiji, do striktno egzaktnih modela miljenja u psihologiji, materijalizam odjednom potpuno potiskuje idealizam, i to jedan radikalni i eksperimentalni materijalizam. I poto je imao vremena da se malo razvije, upravo on prelazi u najfantastiniju metafiziku. Ponovo dominira alegorinost svakog iskaza. Ne znam da li to mi alegoriji samo pridajemo odreeno znaenje ili zaista postoji neko dublje i uzvienije znaenje koje se samo kroz alegorije moe razumjeti. Pogledajte stanje u filmu, vidjeete da i bilo koji intelektualni, besprekorno napravljen film, ipak ni iz daleka nema onoliko publike koliko ima film s jasnom priom, s fabulom. Vidite nevjerovatan uspjeh pria, koje su sve redom djeje, od Zvjezdanih ratova, preko Tolkina, do Harija Potera i sad Avatara!? Ljudi vole prie, ovjeanstvo je, u stvari, onoliko ivo koliko su u njemu iva djeca. Djeca koja vole prie. I dok ima vrhunskih pripovjedaa ili, jednostavno, onih koji znaju da priaju prie, ljudi funkcioniu kao zajednica. Fina zajednica djece, u kojoj ima i zloeste i dobre, zbog ega ima i pria o jednima i o
drugima. U ovom trenutku glavni svjetski pripovijedai pripovijedaju dvije vrste pria: 1. o zloestima; 2. o glupavima. Ali to je snaga prie, snaga alegorije ne moe im se odoljeti. Alaozovski: Koja je naa pria, ona koja bi dola iz regiona i to bi ona trebalo da podrazumijeva? Koje su to prie nae, one u kojima se mi osjeamo svojima i na osnovu kojih moemo da traimo odreenu legitimizaciju. Desni spin-doktori u ideologiji, politika filozofija, tvrde da postoji potreba da se poveemo s Hegelom da bismo izgradili nacionalne drave, vee dravne projekte, nacionalne projekte, drutvene i socijalne formacije. Zastupamo i ideju za oivljavanje Marksa i ljeviarskih stavova. Ima i pokuaja da zastupamo postkolonijalizam, ime vuemo paralele na bazi nae nepriznatosti, zavisnosti, egzotizacije. Spomenuli smo i priu o Sokratu, Platonu i demokratiji. S druge strane, naa realnost, kao to si sam razjasnio, jesu i azijski modeli, orijent, islam, kao nae imanentne odrednice. Ponovo sve ovo treba stavi pod navodnike, imajui u vidu prethodnu diskusiju. Muhi: Pria o ovom regionu, uopteno uzevi, ako se dobro pogleda, ve je ispriana i ne treba da se trai, samo treba da se na nju podsjetimo. To je pria, ukratko reeno, o tome da veliina i snaga uopte nisu bitni; s vremena na vrijeme neto znae, ali nisu bitni. Ono to je od Bekona do danas moderirajui faktor osnovne fizionomije svijeta jeste da je mo bitna. Meutim, mi ne stremimo ka moi, ono to je iznad moi je nemo. I najmoniji poputa pred uvjerljivo saoptenom nemoi ili ak pred bespomonou, odnosno: upravo ono to je zaista vano ne moe da se izmjeri. Iako u svijetu dominira naa opsesija vidljivim, mjerljivim, mi treba da se zalaemo za ono to razni filozofi sugeriu kao razliku izmeu situacije da se ima i da se bude mjerljivo u odnosu na nemjerljivo. Treba da se zalaemo za jednu kvalitativnu metodologiju, u stvari, da pokaemo da nam za prezentaciju svojih vrijednosti ne treba Power Point. Ne postoji Power Point kojim moe da se pokae neto vrijedno. Ako ono to ste nali u ivotu moe da se vidi znajte da to nije ono to ste traili! Budui da, im neto moe da se projektuje na video-bimu, im moe da se vidi to nije ono to ste traili, nije ono to vrijedi da bude vieno. Prave vrijednosti, u tom smislu, nisu ni veliina, ni mo. To je naa pria, mi moramo da se izborimo protiv jedne same po sebi shvatljive (pri tom i reducirane naom maloumnou) ekspanzije arogancije veliine i snage! U tom smislu, mo i veliina nisu bitni. Eto, to je naa pria koju prepriavamo barem dvije hiljade godina. Konkretno, to bi znailo razvijanje, njegovanje potpune indiferentnosti u odnosu na samu ideju uklapanja ili neuklapanja u nametnute modele, u programe s listom prethodno postavljenih uslova! Na taj nain, koliko god bila velika mo, bez nae saglasnosti, bez naeg ukljuivanja u priu u kojoj je glavni pripovjeda mo (kobna greka!) nee biti subjekta na kojem e se ta mo realizovati, to znai da nee biti nikakvih fermenata da je pokrenu. Ostavljena da samuje, svaka mo je kao kamen ili pare gvoa osuena je na vjenu hladnou! I u tom kontekstu indiferentnost prema moi i veliini treba da je, ne samo odbrambeni mehanizam onoga koji nije mnogo moan ni mnogo velik, nego i njegova filozofska opcija.
U kontekstu suverenosti svakog ljudskog bia (ne samo da bih podsjetio, ve i da bih to ucrtao u krljut pastrmke i urezao u koru pradrevnog hrasta) pripovijedam ovu priu, kao sokratovsku ili platonovsku alegoriju. U stvari, pria je jednostavna i besprekorna: budi onaj koji jesi, kadar svoje malo ime i kratki ivot da brani s ponosom i estoko, mjeri se prema svom najviem idealu, s onim najboljim, najvrednijim i najljepim za koje si sposoban, stremi ka najplemenitijem i nemoj se pri tom mjeriti i uporeivati s bilo kim drugim! Niko nije toliko bogat da moe da ti da ono to ima samo ti! To bi bila naa pria, a vjerovatno je najbolje i za nas, i za svijet u cijelini, da ne ostavimo prostor ni za to drugo to bi stalo izmeu te prie i naeg osmjeha.
Irfan Horozovi i eherzada Dafi
Kua od lijepih rijei
Nije dovoljno biti svjestan puta, treba ga savladati. (Kalfa: 71)
Kjazim je gledao u starog pisca i nije vjerovao sam sebi. Proitao je najvei dio njegovih knjiga jo u srednjoj koli. inilo mu se da ga kroz te knjige upoznaje sve vie, kao prisnog prijatelja, koji mu alje pisma (...). U jednom trenutku je poelio da mu nazove dobro jutro, ali to mu se odmah uini glupo jer bi onda bilo prirodno da stupi u razgovor ili ode, a nije elio ni jedno ni drugo (Horozovi, 1988: 68). Bio je ovo jedan momenat iz Vae prve velike, i, kako sami istiete, jedinstvene knjige Kalfa. U istoj situaciji sam se nala pri prvom susretu sa Vama. Nisam mogla vjerovati da sjedim kraj pisca kojeg sam upoznala preko njegove pisane rijei, za kojeg sam imala osjeaj da ga znam u duu. Mene ste tad ostavljali bez rijei, kasnije sam se pitala a zato ga nisam ovo ili ono pitala, zato u (nadam se) sad iskoristiti proputeno. Ko je Vas ostavio bez rijei i da li je pisac iz knjige postojao u stvarnosti? Irfan Horozovi: Kad proitate neto kod pisca, makar ivio daleko od vas i u vremenu izvan vaeg, a koji vas oigledno poznaje i svojom reenicom dodiruje ono prividno najskrivenije u vama, to uvijek ostavlja bez rijei. A ovdje, u ovom odlomku, rije je o Miroslavu Krlei. Nisam mu spominjao ime, jer je u romanu bitno sve ono drugo. Iz prizora se, uostalom, moe iitati o kome je rije. Bilo je to jedno davno rano jutro i
jedan od najudnijih susreta s piscima u mom ivotu. Iako je za to kasnije bilo mnogo raznih prilika, ovo je ostao jedini susret s njim. Vraao sam se odnekud i sreo ga na ulici gdje je ekao auto. Sve se dogodilo upravo onako kako je zapisano. U depu mi je bio isjeak iz Vjesnika s mojom netom objavljenom priom. I fotografijom. Govorim to zato to je vano za tekst. Kad sam uo da je umro, napisao sam i objavio Nijemi razgovor kao neku vrstu nekrologa. Poslije je taj razgovor postao dio Kalfe. eherzada Dafi: Ne znam otkud krenuti jer toliko je pitanja da bi ovaj razgovor mogao trajati vjeno. Svaka Vaa knjiga, svaka Vaa pria/reenica/rije nudi mogunost da se o njoj pria i pria... Pa krenimo od nekog (mogueg) poetka. U Vaim djelima djetinjstvo se javlja kao est motiv (ak ste napisali i roman za djecu Vauvan). ta za Vas znai djetinjstvo? Je li ono izvor nadahnua, je li poticaj za pisanje? I. H.: Djetinjstvo je poetak puta. Izvor sa mnogo vrata. Ponekad je, iza nekih od njih, i ue. Moda je tajna, i taj neprevazieni svijet otkria, u njegovoj fragmentarnosti u kojoj prepoznajemo kasnija iskustva. Nita nam se ne moe dogoditi, ma kako to udno zvualo, za to u svome djetinjstvu neemo pronai odgovor ili bar vidjeti znak koji nas ka odgovoru vodi. Napisao sam nekoliko pria, sjeajui se upeatljivih trenutaka iz tog vremena, Dar ili Kroz nepredvidive hodnike knjiga ili Stuha, na primjer, koje su daleko vie od dogaaja. Kad je rije o knjigama za djecu, to je bilo posve novo iskustvo. Iskustvo prie i kazivanja. Vauvana, prvu knjigu za djecu dugo sam pripovijedao svojim kerkama, kad su bile male, i to je zaista bila kunja jednog novog govora. Kad su porasle, ostalo je samo da je zabiljeim. Poslije je doao i sin i tako je nastao moj mali opus u tom knjievnom dvoritu. . D.: Pri itanju Vaih djela, italac se nae u labirintu drugih pisaca i drugih knjiga. Ima priliku da sree i pria sa Ezopom, Andersenom, Servantesom, ekspirom... to Vaim djelima daje postmodernistiku notu i potvruje Borgesove rijei da su sve knjige svijeta jedna velika biblioteka. Koje su knjige/pisci ostavili utisak na Vas, postoje li knjige koje ste vie puta itali? I. H.: Neke pisce proitate, neke itate i ponovo itate. Kao vrlo mlad ita proitao sam velik broj knjiga i pamtim uglavnom njihove nazive i prie, kao i imena njihovih pisaca, danas veinom (ili trenutano?! to se u knjievnosti nikad ne zna pouzdano) zaboravljenih. Ipak, najupeatljivije su mi bile knjige Junaci Pavlove ulice (pria o djetinjstvu nalik mojemu) i Veliki Van (svijet divljine, lovca i jednog velianstvenog tigra). Kasnije sam, itajui knjige iz svjetske biblioteke, izabirao svoje pisce. Valjda je to prirodno koraanje po putu. I njih, te svoje izabranike, itam povremeno itav ivot. Ne samo pjesnike i njihove pjesme (to je sami sukus pjesnitva moda su zato, nekad, oni bliski pjesmi ono to vole veinom znali napamet), niti samo kratke prie i oglede, nego i neke opsene romane. Postoji njih nekoliko kojima se svakih deset-petnaest godina vratim. . D.: elim da osvijetlim Vau prvu fazu, tzv. zagrebaku. Moete li mi rei neto vie o boravku u Zagrebu!? Ili jo bolje, kada ujete Zagreb ta pomislite, ega se sjeate? ta je najvie ostavilo utisak na Vas?
I. H.: Zagreb je grad moje estoke i katarzine mladosti. Nita od toga nije mogue zaboraviti. Doao sam sa eljom da studiram knjievnost, a dogodilo se mnogo vie od toga. Upoznavao sam grad i pokuavao u njemu pronai odgovore na ono to je bio u literaturi i uporediti to sa svojim iskustvom Banje Luke, prvog urbanog duhovnog bia kojega sam upoznao. I, naravno, pokuavao sam u svemu tome pronai sebe. To je golema tema. Ipak, u razgovoru kao to je ovaj, prisjeam se prije svega druenja sa svojim vrnjacima, piscima, slikarima. Prijateljima. Kritika je to oznaila kao pokret i dala mu svoje ime. A mi smo prije svega bili prijatelji. To se moglo vidjeti i kasnije, u naim posebnim literarnim razgovorima, kad se recimo moj junak pojavi u kratkoj prii (svi smo pisali kratke prie) jednog od njih, a potom njegov u mojoj. Bio je to, i jeste, vjerujem, jo jedan zanimljiv sloj za itae. Pravi odgovor na ovo pitanje je Kalfa. . D.: Druga Vaa luka, odnosno prva luka/stanica je Banja Luka? Kakav odnos imate prema rodnom gradu Banja Luci? I. H.: Rekoh ve, to je prvo urbano duhovno bie koje sam upoznao. A jedan broj gradova to doista i jesu. Pokuavao sam, od ranih godina, shvatiti grad u kojem sam se rodio. Sve me je u njemu i sve njegovo zanimalo. I ono to je bilo mogue vidjeti i ono o emu su ostale samo prie. Zemljotres je jo vie proirio zijev neznanja. I, izgleda, otvorio put nekim drugim zjevovima. S obzirom na historijske okolnosti, postoji prilino velika literatura o starom gradu i prostoru u kojem se razvijao. Neka od tih svjedoenja sam i sam, istraujui, vratio moguim itaima iz arhivskog zaborava. Razgovarao sam s gradom, rekoh, i, moda najvie u njemu s Vrbasom. Najnoviji dogaaji su te razgovore prvo dramatino prekinuli, a potom uinili gotovo konspirativnim. Moda su zato neke prie o kojima sam razmiljao ostale neispriane. Ispisao sam i objavio neke druge. Ovovremene. One koje pripadaju Prognanom gradu i Bosanskom palimpsestu. Sve u svemu, to je grad koji ostaje moja sudbinska fascinacija. . D.: A Sarajevo? Moete li mi povezati taj trokut Banja Luka Zagreb Sarajevo? Gdje je Horozovi u tom trokutu? Da li se priklonio nekoj stranici? Tetivi? Ili je u sredini? I. H.: Trokut je trokut. On sam ima svoje dubinske karakteristike (na piramidi ili na satu geometrije, svejedno). I ne vjerujem da je ovaj nastao sluajno. Bez obzira na sve ono to ga je uvjetovalo. Otkako sam doao u Sarajevo, traim odgovore koje sam traio u svim gradovima u kojima sam, makar ne toliko dugo, ivio. Govorio sam o tome kad sam govorio o Banja Luci i Zagrebu. Poneto se od tih zapaanja moe vidjeti u onome to sam objavio proteklih godina. Tome sam sad priklonjen. Meutim, knjiga koja e, vjerujem, svjedoiti o tome jo nije zavrena. Jedan njen dio, dodue, ve je objavljen. I neka to bude sve to u sad kazati. . D.: Moete li mi rei kakav je danas odnos (ovjeka) prema knjievnosti? itajui Vaa djela stekla sam utisak da su knjige imale veu vrijednost prije (bar se tamo osjeti neka toplina, srea, radost koju bi dananji itatelji mogli samo poeljeti). Je li se neto promijenilo i ako jeste kako vratiti knjigu na prijestol?
I. H.: Za neke ljude knjiga nije ni izgubila to svoje mjesto. Dodue, oni su danas poput neke preivjele sekte. Knjiga pripada samoi i intimi. Ona je neka vrsta intelektualnog ogledala. S druge strane, ivimo u vrijeme poplave nekih drugih knjiga, anrovskih i multianrovskih, vezanih uz filmske ili televizijske serijale i to je svijet koji u industrijskom smislu savreno funkcionira. To je pojava koja se preselila u sve zakutke svijeta. Moda je zapravo tako oduvijek bilo, ali nismo to mogli prepoznati u tehnolokoj oskudnosti ranijih vremena. Zato je istinska knjiga uvijek rijetkost i kad je ita/ica prepozna ona je ve na prijestolju ruku koje prevru njene stranice. . D.: Knjievna kritika Va knjievni opus dijeli u tri faze: borhesovska, banjaluka, prognanika? Slaete li se (Trebamo li raditi novu)? I koliko se uope slaete sa knjievnim kritiarima? I. H.: I slaem i ne. Periodizacija je neto prirodno i na to prouavatelji knjievnosti imaju pravo. Po svome. Stvar je u argumentaciji. Gledano iz rakursa pisca, to je uvijek malo drukije. Kad je rije o ovome to ste naveli, ukoliko je uope tana, oito je da ta shema pripada nekom ranijem vremenu. ta je, na primjer, sa ovih mojih petnaestak godina u Sarajevu? Moe li se to okarakterizirati kao prognanitvo (istinsko ili duhovno, svejedno) makar ovdje, uz neke druge, bile napisane i knjige kao to su William Shakespeare u Dar es Saalamu ili Quadriga? Bilo gdje da smo, svi mi nosimo svoju popudbinu i mijenjamo se samo onoliko koliko nam kunje omoguavaju preobrazbu. to se tie kritike openito, smatram je izuzetno znaajnom i jedna od praznina razdoblja u kojem ivimo, ovdje i sad, jeste u tome to je kritika nedostatna, esto nekompetentna ili je nema uope. Usto, oduvijek me u kritici zanimalo itanje, a ne arbitrarnost. . D.: Znai, trebamo raditi novu periodizaciju i/ili uraditi neto sasvim drugo. Vrtne staze vode u podrume sjeanja?! ta biste izdvojili iz Vaeg ivota kao najbolji/najljepi period? Koju biste knjigu (vlastitu) izdvojili kao najdrau? Moete li uope to uiniti? I. H.: To bi doista bilo teko i na neki nain nepravedno. Ipak, u razliitim vremenima, postojala je uvijek, za mene, neka srna knjiga, u kojoj se kristaliziralo vrijeme u kojem je nastala. U mladosti to su bile Talhe, potom Karta vremena, Kalfa... Filmofil... Imotski kadija i, na koncu, moda, Psi od vjetra (iako su njegovi dijelovi pisani u raznim periodima moga ivota). Moda je jedna od njih?! Svaka od njih ima svoje razloge. Knjige nam u razliitim vremenima pokazuju svoja nepoznata/prepoznata lica. I u tome je njihov produeni ivot i za pisca. . D.: U dananje vrijeme sve vie se pojavljuje pisaca sa tzv. dvojnim identitetom. Knjievna kritika i Vas uvrtava u tu grupu?! Kako se Vi osjeate? Mislite li da pisci mogu imati i imaju pravo na dva ili vie identiteta? Ili ete se sloiti tezom interkulturalne knjievnosti (za koju se zalae Zvonko Kova, a sve vie nalazim sebe kako pratim njegove stope)?
I. H.: Bitni su samo itai/ce. Pisac se uvijek obraa njima. I oni mu odgovaraju. Svojim itanjem. Oni takoer imaju svoje identitete. I svoje interkulturalnosti. To mi se ini toliko vanim da sam u nizu razliitih tekstova pisao o itau-piscu i piscu-itau kao o onima iji aktivitet omoguava postojanje Knjievnosti. Sve se, naravno, dogaa u jeziku. A jezik kojim govorimo ili piemo je prostor biranih identiteta, na koje svako ima pravo i, sam po sebi, po svojoj strukturi i semantikim predjelima, jezik jeste more interkulturalnosti. Zato mi je ta teza koju navodite u pitanju posve bliska. . D.: ivimo u vremenu kompjutera. Gotovo se sve moe pronai na internetu, pa i djela starih i novih pisaca. Moe li internet zamijeniti knjigu i treba li je zamijeniti, ili e knjiga imati svoj ivot, unato tim suvremenim pomagalima? I. H.: Jedanput sam na slino pitanje odgovorio ovako: kompjuter je velianstven izum, ali ne moe ga, nakon itanja, u noi, kad ugasi svjetlo, staviti pod jastuk. Tu su svi odgovori. Knjiga nije samo tekst. Ona ima svoje lice, oblike slova, hrapavost papira i... miris... Nekad sam, u mladosti, na knjigama dragih pisaca, koje sam pronaao i kupio, pisao po marginama. Biljeke i stihove. ak sam izmislio svoje vlastito pismo, jer nisam elio da to neko drugi proita. Danas je to gotovo prapovijest. Jednostavni, univerzalni pristup knjievnom tekstu otvara nekima od znaajnih (i ne samo njih) knjiga mogunost bibliofilskih izdanja. I to je neto to treba uzeti u obzir. Slino je i sa pisanjem. Uvijek sam se pokuavao sluiti novom pisaljkom (jedan sam rukopis ak napisao gujim perom nevjerovatno iskustvo!), nakon olovke nalivperom, penkalom, i, napokon, bio sam sretan kad sam sebi kupio prvi pisai stroj. Sjeam se jednog razgovora iz tog vremena. Pie li ti direktno u mainu? pitao me jedan znanac. Bilo je tu i malo hipokrizijske ironije. Kao da je strojopis ve ukoriena knjiga. A pie li ti direktno olovkom? odgovorio sam. Da, ali ja mogu da prekriim..., izloio je svoj krunski argument. Mogu i ja, odgovorio sam mu. I to je sve. Tehnologije pisanja napreduju, ali ono to se pie gotovo uvijek je u istom poloaju pisac pie pismo nekome u svijetu ko e ga moda proitati. . D.: ta planirate u budunosti? Planirate li uope? I. H.: Planiram, ali kao to kae jedna od meni najdraih poslovica ovjek snuje a Bog odluuje. Putovao sam, ali nisam posve utolio tu e. Neka su mi planirana putovanja oteta. Volio bih se vratiti na tu stazu i zakljuiti sam (moda?) zato je to bilo tako. I, naravno, neto od tog iskustva s putovanja zapisati. Jer, putovanja nisu samo lijepa zbog povratka, kao to se obino kae putovanja su uvijek putovanja ka sebi. . D.: Na poetku razgovora sam istakla da bi se sa Vama moglo priati vjeno i doista je tako. Zato u se ja sad povui i nastaviti ovaj razgovor kroz vrtove Vaih djela, a Vas zamoliti da mi jo kaete pie li Vae arobno pero trenutno i hoemo li uskoro imati priliku uivati u aroliji tog pera!? I. H.: Prie i knjige zaista imaju svoju sudbinu. Nekad je to fascinantno. Pria za sebe. Knjiga za sebe. Dugo ve oblikujem neke rukopise. Od njih u ovom trenutSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|73
ku navodim samo dva: Alfir, jedan mediteranski roman, koji za mene ima dubinska znaenja i Nedovrene prie, prie koje iz razliitih razloga nikad nisam napisao i/ ili objavio. Jednu od njih sam ak, prije etrdeset godina, nekoliko puta ispriao. Svojim prijateljima, naravno. Tu su i rukopisi o kojima sam neto nagovijestio, ali o tom potom. Doi e i njihovo vrijeme. Ima i jedna posve neobina stvar. Prije pet godina sam napisao mali roman (za mlade?!) Snjeni tigar skae kroz vatreni obru i on je ve etiri godine pripremljen za tampu. Ugovor mi ne daje mogunost da taj rukopis dam drugom izdavau. Ostaje da ekam objavljivanje ili da istekne ugovor. To je traumatino za pisca. I jo je jedan prilog priama o sudbini knjiga. . D.: I ne mogu odoljeti, a da ne postavim jo jedno pitanje: Kalfa ili Veliki Majstor!? I. H.: Vjeno pitanje. Bar se tako doima, zar ne? Malo ko razmilja o tome u pubertetu, na primjer, jer ne moe ni shvatiti da e jednoga dana umrijeti. Negdje u to doba proitao sam knjige u kojima se objanjava svijet i oglaavaju postulati po kojima bi trebalo ivjeti. Svete knjige. Zaista sam ih sve proitao. Nita nije bilo u mojoj porodici to bi me dovelo do takve odluke. Razlozi su vjerovatno u staroj i savremenoj knjievnosti i klasinom slikarstvu, jer ih ponekad nije mogue itati, niti razumjeti bez tog znanja. Poznati su mi, dakle, razliiti prikazi i objanjenja i Velikog Majstora i njegova djela. Nije bitno ta mislim o tim priama (sumnjam da bi bilo mogue kazati sve u jednoj knjizi), ali vjerujem da se mnoge neobjanjive stvari dogaaju u posve loginim konstelacijama i da su kao takve viene i proitane u nekom, recimo, velikom svemirskom kompjuteru, ega ponekad, u trenutku, postanemo svjesni, bilo to na ulici, u snu ili dok vidimo i shvaamo taj trenutak koji nam se pribliava.
ZvonkoKova TihomirBrajovi JasminaMojsijevaGueva AndreaLei SonjaStojmenska-Elsezer uraStrsoglavec SanjinSorel TatjanaBeanovi KritofJacekKozak MihajloPanti EnverKazaz AntonBerishaj
TEMA BROJA
INTERKULTURNO POREDBENO IZUAVANJE KNJIEVNOSTI
Zvonko Kova
Slavistika vs. regionalna knjievna komparatistika

Teze i komentari (rizici i nuspojave)
Uvod
Kako pisati uvodnik ili predgovor knjizi kao nagovor na pokuaje obnove jednog gotovo ve zaboravljenog projekta male skupine zagrebakih junoslavista, koji je svojedobno, okupljajui prva imena nae struke, do kraja pruao ruke pomirenja pred ve izvjesnom ratnom katastrofom uruavanjem vienacionalne dravne zajednice i posljedino tome kidanjem svih dotadanjih, ve veoma intenzivnih kulturnih i knjievnih veza, kao i njihovih prouavanja? Pitao sam se kako jo jednom podijeliti sa strunom i drutvenom javnosti one iluzije koje smo gajili naglaavajui meufrontni, prijateljski i mirotvorni karakter cijele ideje? Kad ni u emu nismo uspjeli, kad su nove elite proizale iz ratne i tranzicijske trakavice, odnosno kad su glasni pobjednici jo uvijek uvjereni u svoje nedosegnute ratne ciljeve: svoje nerealizirane velike ili stvarne nove drave, etniki homogene prostore, sretna monokulturna drutva. Uostalom, gledano najire mogue, kako si usred jo uvijek odravanih kulturnih frontova u domaim prilikama otvoriti jo dva nova? Onaj o navodnom kraju multikulturnoga drutva, kojemu kao da se usred beskonanih politikih natezanja oko proirenja ili funkcioniranja Europske unije, osim integracijske politike dominantnim jezikom velike nacije, odnosno globalizacijske prie sa sve rasprostranjenijim engleskim, nita drugo ne nudi u zamjenu; kao i onaj s naopakim reformama slavistike, koja se u posljednja dva desetljea razvija bez ikakva meunarodnoga dogovorena okvira, negdje s tek osloncem na tradiciju, a posvuda u korist vlastite tete, ak vlastitoga raspada ili dokinua. Unato izdano financiranim projektima pravog kulturnog pokreta Meukulturnog dijaloga kao temeljne vrijednosti EU, koji je trebao objediniti ne samo kulturne, nego i obrazovne i znanstvene i socijalne ciljeve i snage stare i nove EuroSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|77
pe, nakon poetnoga zamaha kao da mu se ne nalaze pravi akteri. Naime, pokazalo se, kao da su neka od glavnih naela krivo postavljena: osiguravanje kompetitivnosti znanja za potrebe trita teko se moe uskladiti s injenicom razliito razvijene infrastrukture znanosti u pojedinim zemljama i samoga europskoga trita; razmjena iskustava ili uvoenje europske dimenzije u obrazovanju i zapoljavanju, kao i promocija nacionalnih kulturnih vrijednosti i znanja, jo uvijek se dogaa na tetu brojano manjih, ekonomsko slabijih i politiki manje razvijenih naroda i regija. Kao to sam, kao jedan od uvjerenih sudionika-utemeljitelja godine meukulturnoga dijaloga u Europi, bio izvjetavao, pokazuje se da su upravo obrazovne institucije tradicionalno konzervativne, a trebale bi ba one aktivno pomagati u razvijanju viejezinosti, kreativnosti i inovacija, prevladavanju granica i stereotipa meu narodima i kulturama, odnosno meusobne snoljivosti, jer samo ona vodi do punoe, ispunjenja, savrenstva. Iako se proklamirala socijalna osjetljivost u ideji meukulturnoga dijaloga, svjedoci smo da se ba u podruju znanosti, obrazovanja i kulture socijalne elite reproduciraju, a drutveno deprivilegirani slojevi dre podalje od ukljuivanja u njih, ve i samom komercijalizacijom visokoga kolstva, kao i nestabilnim uvjetima zarade i egzistencije mladih, najsposobnijih kadrova. Lijepa simbolika ujedinjene Europe, dananje i budue Europske unije, kako je u jednom trenutku nadahnuto formulirao Michael Wimmer, u korelaciji s amerikim kipom slobode moebitni svojevrsni spomenik meukulturnosti, kao simbol interkulturne Europe (utemeljene na meunacionalnom, meuregionalnom interkulturnom dijalogu kao njezine temeljne vrednote), danas kao da je vie prijetnja njezinu opstanku nego li vizionarska nada ili novo vjerovanje. (Usp. Medkulturni dialog/Intercultural dialoge: 2008). Pa ipak, moe li se neto nauiti za podruje slavistike ili studija june slavistike iz naega iskustva i ima li ega to bi bilo vrijedno prenijeti u druge sredine, kao i na srednje ili mlae generacije? Na primjer, duga diskusija oko kompetencije komparatistike ili slavistike na podruju odreene interslavenske komparatistike, danas je razrijeena tako da su itavo polje naega interesa preuzele ili preuzimaju kulturalni i neokolonijalni studiji ili drutveno-znanstvene knjievne teorije ili kulturno-povijesni pristupi, od psihoanalitike znanosti o knjievnosti, sistemskih teorija, analize diskursa, rodnih studija, novoga historicizma do empirijske i kognitivne znanosti o knjievnosti. Odluujui se svojedobno za izlaz u pravcu interkulturne povijesti knjievnosti i interkulturne interpretacije, mogli smo aktivnije sudjelovati u tom metodolokom obratu, koji karakterizira naputanje velikih modela u korist parcijalne perspektive, pa onda i interdisciplinarne znanosti, da nije bilo takve zavrne tragine igre velike povijesti, premda smo ve imali pripremljene scenarije za male, paralelne povijesti i istinsko postmoderno demokratsko drutvo. Ovako, svjedoimo tek o mogunostima, prenosimo ar nae mladosti u novo doba sa slabom vjerom da bi se od njega mogla razviti svjetlost nove epohe, novoga milenija. Jer, kako je to dijelom pokazao i na projekt komparativnoga prouavanja jugoslavenskih/junoslavenskih knjievnosti, kao i moje sada ve viedecenijsko iskustvo predavanja na sline teme, pred nama su uvijek novi izazovi: ekoloka kriza, obnova religija i potreba za meureligijskim dijalogom, ratovi i krize, esha78|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
tologija i globalizacija svijeta. Dok se mi sporimo oko jednoga ili etiri sredinja junoslavenska jezika i ne damo jedni drugima osnovno pravo na drugaije miljenje, ak niti unutar vlastitih nacionalnih kultura, a tako se istodobno dobro razumijemo i ne samo simboliki razlikujemo, ini se da pomalo ponovno postajemo idealni sudionici meukulturnoga dijaloga u jeziku/jezicima koji svojom komunikativnom snagom i prirodnom rairenosti od prilike do prilike zaslueno zauzima mjesto spontano izabranoga, praktinoga medija cijele regije. Ili, ako smo na podruju povijesti knjievnosti, zar se svojedobnom prigovoru naem projektu, to je u svom nazivu sve ee rabio proireni izraz jugoslavenski/junoslavenski, naglaavajui okvire ue struke junoslavenske filologije, koja nije nastala ni nestala s nesretnom zemljom koja je otila na smetlite historije, zar se tom prigovoru mora danas u svakoj prilici nadodati, nadjenuti jugonostalgiarstvo ili nepoudni konfederalizam, kad se prolost ne moe promijeniti, a ne vidim niti velikih razlika u granicama meu novim, meunarodno priznatim zemljama u odnosu na one koje je utemeljio na ovim prostorima jugoslavenski federalizam i decentralizacija, kao dva moda najsretnija koncepta razvoja suivota meu naim narodima i kulturama. Prema tome, kada bismo bili dosljedni, taj za mnoge najsporniji termin projekta mogli bismo eventualno samo presloiti i dati naelnu prednost iremu pojmu junoslavensko/jugoslavensko, jer je ovo potonje valjda ipak ostavilo neki trag u povijesti naroda u regiji, da upotrijebim jo jedan eufemizam, barem u 20. stoljeu, zar nije? I jer bismo ga morali upotrebljavati barem uvijek onda kada on pokriva izreeno bolje od svega drugoga, a ne skrivati ga kao zmija noge. Sramiti se, meutim, imamo ega. Moramo se dok smo ivi sramiti upravo nae preosjetljivosti na razvijanje razlika meu naim unutarnjim jezicima i injenice da nismo toliko osjetljivi ako nam se netko obraao na slovenskom ili makedonskom ili bilo kojem jeziku svijeta; npr. tako smo odmah senzibilni na penetrantan, govoreni beogradski stil, iako on ne govori nita o odreenom jeziku, tek o kakvom primitivnom ili agresivnom sugovorniku; i obratno, brigu govornika drugih unutarnjih jezika za svoj jezini varijetitet, ne trebamo odmah doivljavati kao njegov uroeni separatistiki refleks, nego kao normalnu brigu za svoj jezik, ak ni to, nego kao njegovu borbu da dobije bitku sa svojim osobnim izriajem ili stilom, tako traenom posebnosti. Stidjeti se moramo nae blie militantne prolosti, jedne krivo usmjerene energije, i slino kao Nijemci, konano razvijati kad god i gdje god to moemo ne samo prijateljski i mirotvorni odnos, nego zagovarati radikalni pacifizam, jer e nas samo on osloboditi trauma rata i ratovanja, boli nad besmislenim rtvama za tue ili za vie ciljeve: rat nije nikada bio bolji i nikada se u ratu ne dobiva, nego samo gubi mir, viedecenijski, vievjekovni mir to je jedini ideal za koji se isplati ivjeti, kojemu trebamo pridonositi. Razvijati dobrotu i prisnost, meu ljudima, narodima i kulturama. Zato se sramiti moramo svoje ksenofobije i mrnje koja kao da se prenosi s koljena na koljeno, a nakon svega stidjeti se moramo i svoga nacionalizma: za njega vie nemamo opravdanja niti prava, ak i ako bi prilika jo bilo. U njegovo ime nae su zemlje osiromaene, u njegovo smo ime odvoeni u ratove i pokradeni, u njegovo smo ime trpjeli i trpimo takve uvrede i ponienja,
da je bolje zatajiti i svoju nacionalnost nego se busati u prsa kao veliki rodoljubi i mali ljudi. Na alost, dovedeni smo dotle da se moramo stidjeti svoje nacionalnosti, svoje nacije toliko je ve u njezino ime poinjeno nedjela, zloina, ubojstava, razaranja, da je bolje sve zaboraviti, budui da nas i naa sjeanja i iz njih proizala pripovijedanja uvijek iznova suoavaju s naom nesreom, meusobnom ratnom ljagom koju nikada neemo sa sebe isprati. Moda e nas spasiti od te sramote neka nova osjeajnost pripadnosti koja e biti izvan imena nacija, kao to su regionalna ili nadnacionalna imena, nije li ve danas ljepe biti samo Slavonac ili umadinac, Bosanac ili Podravec, Sarajlija ili Zagrepanin, odnosno samo Europljanin? Ali, ali: ostat e stvorena u prolosti bogatstva i raznovrsnosti kultura pojedinih jezika i dijalekata, zajednica i regija, ostat e potreba njihove sistematizacije, prouavanja i tumaenja, pa i onih tekstova, djela i opusa, koji su nastali ili ve razvrstani u korist nacionalnih kultura. esto su me dobronamjerno pitali zato i dalje inzistiram na potrebi poredbenoga ili interkulturnoga prouavanja junoslavenskih knjievnosti, kad su se one lijepo razdruile, razdvojile po nacionalnim povijestima knjievnosti, odgovarao sam da me ne zanima prouavanje budue nego prole knjievnosti, osobito one stvorene u raznim vidovima junoslavenske meuknjievne zajednice. A danas znam pridodati da mi je, za novo doba, do kraja ivota dovoljno ono meuknjievne grae koja je objavljena samo u Sarajevskim biljenicama! Zapravo, ono to se meni inilo bitnim, osim odreene ekoloke i mirotvorne ideoloke orijentacije, i u naem projektu komparativnoga prouavanja jugoslavenskih/junoslavenskih knjievnosti i u mom osobnom konceptu interkulturne povijesti knjievnosti bilo je dvoje: kod prvoga, prepoznavanje, usporeivanje i tumaenje zakonodavnih procesa s obzirom na europsku knjievnost, odnosno naprosto bavljenje vrhunskim, kanonskim djelima i autorima junoslavenske meuknjievne zajednice, odnosno studij svjetske knjievnosti na naim jezicima; a kod drugoga, pri emu se pojedinci javljaju u oba sluaja prepoznavanje i konstrukcija svojevrsne meukulturne knjievnosti, sa svojim posebnim institucijama kao to su meukulturni asopisi, interkulturni pisci dvojne- ili vie-pripadnosti, bez obzira radi li se o knjievnostima ili kulturama ue pokrajine Vojvodine ili Dalmatinske zagore ili Boke kotorske ili ire regije poput srednje i jugoistone Europe i sl. U oba sustava ovoga u osnovi kulturno-povijesnoga i novohermeneutikoga prouavanja treba pridodati suvremene fenomene svjetske knjievnosti koje su ve identificirali slovaka teorija o meuknjievnim zajednicama, zapadne neokolonijalne teorijske studije ili interkulturna znanost o knjievnosti s koncentracijom na fenomene migracijske knjievnosti, knjievnost pripadnika nacionalne manjine, globalizacijsku knjievnost i sl. Posebno je za moj pristup bio vaan koncept interkulturne germanistike iz kojega sam izveo pouku, naravouenije, da je na proces razdruivanja i tranzicije zapravo proces identificiranja svojega i drugoga/stranoga, sve i kad se radi o teko razluivim sluajevima, a sve u namjeri da se meusobno prepoznajemo tek kao drugaiji i drugi, pa i kao stranci, ali nikako ne i kao nepomirljivi neprijatelji. Kao u onoj pjesmi neprealjenoga Ivana Slamniga, koju je nedavno aktualizirala opisujui i uivajui svoj status stranca i europska meukulturna spisateljica Dubravka Ugrei:
Ja sam stranac! Dobar veer./Dal si i ti stranac?/Dva smo, znai? Nemoj rei, jer/stavit e nam lanac./Tuno li je biti doma/i prosto, poput abe,/kreketat do u boju pono/sred zadimljene grabe! (http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/stranci-piste) Nadodajui komentaru Dubravke Ugrei, naime da bez stranaca domai ne bi ni znali da su domai, odnosno jezikom meukulturne hermeneutike i knjievne posihoanalize da bez razlike, bez Drugoga, ne moemo pravo ni sebe razumjeti i spoznati, pa je utoliko potrebnije i na podruju june slavistike one pozicije prouavanja koje se ne odnose na domicilne dravne jezike, knjievnosti i kulture izbaviti na poloaje druge ili strane filologije, pa makar zauzvrat za svoje nacionalistike kreketue postali zauvijek nepriznati stranci. Ili kako je to mogue, vjerujem barem u Bosni i Hercegovini i na stranicama Sarajevskih biljenica, sve vrednije strano uiniti svojim, podomaiti ga u sasvim odreenu, jedinstvenu poredbenu i/ ili meukulturnu knjievnost. Nau najljepu, devetu junoslavensku i ne znam koju europsku meukulturnu knjievnost; kad ve svi skupa nismo znali, nismo htjeli, sauvati svoju veliku prestvarnu Devetu Deelu. Istodobno usprkos i u prilog vanom srednje- i junoeuropskom piscu Dragi Janaru, kao i Peteru Handkeu, velikom europskom meukulturnom piscu. *** Prema uzoru na jednu slinu, ve uspjelu praizvedbu zagovaranja interkulturne povijesti knjievnosti na stranicama Sarajevskih sveski http://www.sveske.ba/bs/ autori/z/zvonko-kovac, objavljenu povodom rasprava o pitanjima kanona, prilaem (na osnovi mojih ranijih radova) sedam teza s novim komentarima, jer sam uvjeren da je za neke od ex-jugoslavenskih sredina ponueni okvir poredbenoga prouavanja koji je za njihove monokulturno, etnocentrino koncentrirane ustanove, tradicije i navike, izazov koji bi valjalo iskuati, dok mu je istodobno internacionalni struni i znanstveni, naprosto i moj osobni teorijski i iskustveni kontekst ve i dalje od toga. Naizmjenino zagovaranje i toboe osporavanje koncepta, vjerujem stvara jo vee polje irega razumijevanja i mogunosti prihvaanja: 1. teza: Odnosi unutar suvremene slavistike kao jedinstvenoga europskoga i svjetskoga znanstvenoga predmetnog podruja bili su stabilizirani unutar dva razdijeljena podruja, koja su postupno izgubila zajedniki filoloki obzor, na slavistiko jezikoslovlje i slavistiku znanost o knjievnosti. Kao to je poznato, druga je najea tradicionalna podjela donedavno bila podjela na rusistiku (kao primarno teite) plus dva-tri po volji izabrana slavenska jezika ili najmanje dvije-tri slavenske knjievnosti, odnosno, u novija doba, ciljana koncentracija na jezike i knjievnosti junoslavenske ili istonoslavenske ili zapadnoslavenske grupe. Prostor poredbenoga prouavanja slavenskih jezika i knjievnosti u takvim je studijima bio dobrodoao i razvijao se praktiki od osnivanja slavistikih studija do danas.
Osobni komentar (rizici i nuspojave, po uzorku: Risiken und Nebenwirkungen, Jochen Hrisch: Theorie-Apotheke): Problem koji, ovako zacrtan, viedecenijski odnos slavistike i nacionalne filologije danas potpuno poremeuje, ako i ne okree na glavu, je slavistika u tranziciji i to ne samo u istonoeuropskim, slavenskim zemljama, nego i na tradicionalnim zapadnim sveuilitima. S jedne strane imamo uvijek iznova istaknute zahtjeve za to veom individualizacijom nacionalnih studija unutar slavistikih studija, a s druge strane vidimo neto sasvim suprotno raspad tradicionalne slavenske filologije i njezino pretvaranje u kulturoloke, istonoeuropske, kulturalno-teorijske i transkulturalne studije. Gdje bi bio izlaz? Prema mom dugogodinjem iskustvu rada na inozemnom slavistikom studiju, kao i prema naim manje-vie nesretnim reformama studija izazvanima raspadom viekulturne zajednice i pripremama za ukljuivanjem u novu politiku uniju, tzv. Bolonja, izlaz bi ipak bio ba u zagovaranju odravanja i razvijanja predmetnoga podruju moderne interkulturne slavistike, viejezinih slavistikih studija te interslavenske komparatistike, pogotovo ako se ono preustroji kao krovna, zajednika institucija slavenskih i istonoeuropskih studija. Naime, gubljenjem slavistike orijentacije u studijima i istraivanjima u korist istonoeuropskih ili jugoistonoeuropskih studija slavenske narode pojedinano i kao cjelinu dovodi u neopravdano nesrazmjeran odnos sa velikim zapadnoeuropskim narodima, kulturama i studijima, poput npr. romanistike ili skandinavistike. Studij pojedinanih slavenskih jezika i knjievnosti, u nekom irem kontekstu od slavistikoga, svojevrsnim jezikoslovnim zaboravom njihovu meusobnu jezinu bliskost i kulturnu raznovrsnost i bogatstvo nepotrebno nijee, a etnocentrinim predimenzioniranjem svojih manjih nacionalnih kultura, na raun prirodne srodnosti te povijesne i kulturne dinamike koja ih je stvorila, pojedinane i zajednike vrijednosti nepotrebno umanjuje. S druge strane, historijski i geografski kontekst jezika, kultura i knjievnosti ostalih istonoeuropskih ili jugoistonoeuropskih neslavenskih naroda srodnom viejezinom slavenskom kulturnom mozaiku dodaju novu kvalitetu te pojaavaju upravo komparatistiki, meukulturni interes znanstvenika, studenata i kulturne javnosti. 2. teza: Viejezini studij slavenskih jezika i knjievnosti, slino kao i dvojezini ili dvodisciplinarni, danas su u krizi. Razumljivim naputanjem cjeline studija slavistike, nisu se pronali modeli smislenije koncentracije strunjaka, studija i studenata na pojedina slavistika podruja. Na primjer, iako se na raun rusistike postupno razvija interes za ukrajinski ili (rjee) bjeloruski jezik i knjievnost, ne misli se da bi studij istonoslavenskih jezika i knjievnosti, triju naroda od oko dvjesta miliona stanovnika, bio vrijedan pozornosti zapadnih slavista, nego se gdjegdje i dalje inzistira da se pokriva cijelo slavistiko podruje, najee u kombinacijama rusistike i koje druge zapadnoslavenske ili junoslavenske filologije. Umjesto da se strunjaci za nacionalnu filologiju susreu sa slavistima koji bi poznavali samo jezike ili knjievnosti i kulture iz njihove uskosrodne meuknjievne zajednice, kao to su istonoslavenska, junoslavenska ili zapadnoslavenska, susreemo se jo uvijek iznova sa situacijom da se u zapadne slavenske kulture, od hrvatske i slovenske
do poljske i luikosrpske ulazi preko istonoslavenske, ruske filologije. Zar zaista mora biti preduvjet poznavanja suvremene slovenske ili poljske knjievnosti poznavanje ruskoga jezika i knjievnosti? Ne ide li takva organizacija studija i s time povezano profiliranje strunjaka na ruku onima koji zagovaraju jednojezine studije i na interkulturnim studijima slavistike (studijima slavenskih jezika u drugim kulturama, zemljama)? Osobni komentar (rizici i nuspojave): Na sveuilitima koja zadravaju staru slavistiku postavu rezultat zna biti zadravanje boljih strunjaka i katedara za rusistiku, ponegdje i za polonistiku, dok se pokoji slavenski jezik jo poduava samo na razini lektorata. Ovdje, kao u nekoj zasjedi, ekaju dvostruki protuargumenti: neke se od slavenskih filologija vie ne ele vidjeti u starim, makar kako prirodnim kontekstima (u junoslavenskom sluaju to je jo snano poduprto antijugoslavenskom ideologijom, podjednako tetnom za slavistike studije kao to je nekada bila jugoslavenska, integralistika), odnosno u zagovaranju integralne globalistike, transnacionalne ideologije, koja novi poredak esto svodi na ujednaavanje prema jeziku jedinoga suverena: engleskoga jezika transnacionalnih kompanija (u sretnijem sluaju: idovskoga internacionalnoga lobija, kojemu neki pridodaju i homoseksualni). Ne trebam ni spominjati da se tomu, kao prirodan otpor, javljaju nacionalne kulture, pa ak i lokalni jezici i kulture, tako da se ponovno vrtimo u zaaranom krugu: istinski meugranini, interkulturni meuprostor kako meu sastavnicama nacionalne kulture tako i meu susjednim kulturama kao da se, u konstruktima usko-zaviajne nostalgije i globalne utopije, previa i onemoguava. 3. teza: Ne ulazei u diskusiju oko cjeline slavistike, a vidimo kako je i ona nedostatna za globalizmom zahvaenu knjievnu znanost, nadaju nam se za podruje studija slavenskih knjievnosti, dvije kompromisne mogunosti: a) interkulturni studiji slavenskih jezika i knjievnosti studiji na kojima su predmet studija slavenski jezici i knjievnosti kao drugi/strani, a koji bi funkcionalno, u pravilu, morali biti koncentrirani na tri ne striktno odijeljena (zajednikim uvodnim ili opeslavistikim predmetima) slavistika predmetna podruja ili studija: istonoslavensko, junoslavensko i zapadnoslavensko. b) slavenski poredbeni-slavistiki studiji studiji koji potencijalno raunaju sa svim pojedinanim slavenskim nacionalnim jezicima i knjievnostima, slino kao studiji slavistike u klasinom smislu, s tim da se poznavanje sluajno izabranih slavenskih jezika i knjievnosti, pa i neslavenskih u kontekstu studija istone ili srednje i jugoistone Europe kombinira s razgranatom mreom poredbenoslavistikih disciplina, kako u jezikoslovlju, tako i na podruju slavenske knjievne komparatistike, pa i na svim poljima novih metoda i metodologija. Osobni komentar (rizici i nuspojave): Imajui pred oima iskustva studija pojedinih slavenskih jezika i knjievnosti u slavenskim zemljama, naroito domicilne studije, zatim brojnost godinje objavljenih knjiga iz svih knjievnih rodova te znanosti o knjievnosti (za usporedbu poetkom
prologa stoljea u svim se slavenskim knjievnostima objavljivalo otprilike toliko knjiga koliko se danas objavljuje samo u Sloveniji), kao i specifinu povezanost pojedinih slavenskih podruja, kao to je junoslavensko ili istonoslavensko, njihova unutarnja povezanost, povijesna i prostorna meusobna upuenost, iznimna bliskost jezika, na temelju koje se s lakoom stvaraju vrlo kompetentni strunjaci za dva-tri ili vie jezika i knjievnosti, smatram da se preobrazba studija slavistike u svijetu, s obzirom na tri spomenute prepoznatljive cjeline, barem kada je rije o povijesti knjievnosti, moe u bitnome pribliiti zahtjevima nacionalnih filologija, da se maksimalno potuju vrijednosti i bogatstva slavenskih nacionalnih kultura. Osobito to vrijedi za sluajeve kada je, zbog slaboga interesa, nemogue organizirati pojedinane studije, ak ni na razini lektorata. Ovdje osjeam prigovore s obje strane, nacionalne i one sa zapadnih slavistika. Odgovaram da se nacionalno predimenzionirani zahtjevi za pojedinanim studijima pojedinih slavenskih jezika i knjievnosti u inozemnim uvjetima susree s kadto nepremostivim kadrovskim problemima, najee bi katedre trebalo ekipirati tako da nastavnika bude vie od studenata, a tradicionalni studiji slavistike ni iz daleka ne pokrivaju naraslo gradivo pojedinih slavenskih kultura, kao i njihovih bliih kulturno-komunikacijskih prostora. Osobito to vrijedi za podruje knjievnosti, a ako se ono proiri i na druga umjetnika i kulturna podruja, jedva da moemo ozbiljno govoriti o slavistima u najirem smislu. Koncentracija na spomenuta slavistika podruja tu se osobito dobro moe iskoristiti. Kada pak je rije o drugom, poredbeno-slavistikom modelu, koji bi podjednako mogao biti zanimljiv tradicionalnim slavistima i komparatistima, kao i strunjacima za pojedinu slavensku knjievnost u drugim kulturama (kakvih je sve vie u slavenskim zemljama), s obzirom na to da bi kombinirao koncentraciju na pojedine kulture s poredbenom metodologijom, kako u knjievnim, tako i u filolokim i jezikoslovnim strukama, odnosno pojedinim umjetnikim podrujima. Naime, ako se raspad suvremene slavistike u korist komparatistike ili ope lingvistike ve dogaa na najirem semiolokom ili kulturolokom planu, zar ga nije bolje ograniiti makar samo na interslavensku komparatistiku, osiguravajui povjesniarima knjievnosti kakvotakvo razumijevanje knjievnosti na jeziku na kojemu je pisana, a ne da im je dostupna samo u prijevodima? Neemo li se pristajanjem da se slavistika problematika ukljui u najire mogue interdisciplinarne studije zauvijek odrei makar minimalne filoloke kompetencije u studiju knjievnosti, odnosno toliko vane estetike dimenzije u studiju jezika? Meutim, svjestan sam da zalaganje za interkulturne studije za slavenske jezike i knjievnosti, kao i za slavenske poredbeno-slavistike studije, danas kao da priziva lou prolost slavenskih zemalja koje su spajale iste drave ili slini tipovi ureenja njihovih drutava (od seljako-kolonijalnoga do tranzicijskoga gospodarstva), pa ih ne ele podravati niti vodei slavisti iz slavenskih zemalja, dok oni u neslavenskima esto muku mue oko pukoga odravanja tragova slavistikih studija, pa su im koncepcijska pitanja podjednako daleko kao i osigurana i mirna egzistencija, posebno u uvjetima nedoreenih reformi i smanjenoga interesa potencijalnih studenata i mladih istraivaa.
4. teza: Gledano povijesno, slavenska knjievna komparatistika, kao i regionalna junoslavenska knjievna komparatistika, premda daleko od zasebne discipline ili zasebne komparatistike metode, ve je u opservacijama Vatroslava Jagia, kao i praktinom primjenom, sluila najboljim tradicijama prouavanja knjievnosti kao knjievnosti koju dijele samo (esto neznatno) razliiti jezici (s gledita Jagieve prijevodne komparatistike to gore ako je dijele tako bliski jezici kao to su slavenski, jer je vie povrnih prijevoda!). Od ukupnoga prijegleda ili paralelnoga prouavanja svih slavenskih knjievnosti, kako Jagi alternativno oznaava poredbeno prouavanje slavenskih knjievnosti u svojoj povijesti slavistike, danas smo moda i nepovratno sve dalje, ak i na tako uskosrodnom jezinom prostoru kao to su junoslavenski (pogotovo bosansko-hrvatsko-srpski-crnogorski), ali ostaje injenica da u okviru slavenske knjievne komparatistike moramo luiti tradicionalne komparatistike postupke i pristupe od unutarslavenskih, kojih je ve i Jagi bio svjestan, pa ih je zato kadto i nazivao drugaijom terminologijom. Osobni komentar (rizici i nuspojave): Problem nerazvijanja meuslavenske komparatistike, razrada njezinih posebnih metoda i kompetencija, s obzirom na uskosrodnost jezika i druge unutarnje posebnosti slavenskih kultura, oituje se i zbog toga to se komparatistika sama razvijala tek s osloncem na prekobrojne suvremene knjievne i kulturne teorije, a manje nanovo promiljajui svoje metode i operativne sustave za moebitne moderne poredbene analize i interpretacije. Na alost, komparatistika kao da je danas, preplavljena brojnim suvremenim knjievnim i kulturnim teorijama, postala samo jedna od zastarjelih okvirnih pristupa umjesto da se izbori za neku vrstu krovne interdisciplinarne znanosti u humanistikim znanostima, afirmirajui internacionalne na raun nacionalnih, meukulturne na raun jednokulturnih studija, strunjaka i istraivanja. U svijetu premreenih mogunosti, interaktivnoga interneta i meumrenoga prijevoda te nunosti meukulturnoga i meureligijskoga dijaloga, svojim oportunistikim odnosom prema nacionalnim kulturama, komparatistika je, slino kao i slavistika u cjelini, pristala biti tek nekom vrstom pomonoga servisa svjetske knjievnosti, koja meutim proivljava svoju istinsku transformaciju u istinsku meukulturnu knjievnost koju su stvarali ili stvaraju nadareni pojedinci iz svih zakutaka (zaviaja) i jezika svijeta, sve i kada se izraavaju na onom prestinijega trita. 5. teza: Stanje u suvremenoj znanosti o knjievnosti, ako ga je uope mogue definirati nekim jednostavnim opisom, izraava, s jedne strane, nastojanje da se analiza unutartekstovnih sastavina i njihovih suodnosa objektivizira relevantnim knjievnopovijesnim i kulturolokim kontekstom, a s druge se strane osjea potreba da se vanjski procesi u knjievnosti dokumentiraju prvenstveno podacima iz struktura knjievnih tekstova. I za jednu i za drugu orijentaciju potrebno je pribaviti to vie znanstvenih argumenata, ponajprije iz opusa autora i knjievnosti kojoj pripada, pa onda i iz drugih opusa i drugih knjievnosti, razdoblja o kojima je rije. Bilo bi prirodno da se u takvim procjenama koriste i iskustva komparaSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|85
tivnoga prouavanja knjievnosti, makar se spoznalo da su rezultati knjievne komparatistike, posebno one koja je inzistirala na utjecajima i zavisnim vezama izmeu pisaca, a u kojima su knjievnosti iz malih naroda, kakve su i sve junoslavenske, izrazito loe prolazili, dijelom i problematini. Pogotovo se poredbena povijest knjievnosti, kao knjievna disciplina s naglaenim internacionalnim profilom, morala suoiti sa sve izraenijim zahtjevom studija knjievnosti koji je znanstvenike neopozivo koncentrirao na osobitosti knjievnih tekstova, djela: bilo je sve tee, osim ako se ne radi o egzibicionistima, za sve istananije analize, pronai strunjaka koji e dobro poznavati vie razliitih jezika te se upustiti u komparativne analize tekstova iz razliitih, pa i udaljenih kultura, koje su, preko dijametralno diferenciranoga jezinoga materijala, ukazuju na to i suvremene lingvistike rasprave, realizirale neke oblike ili tipove kreacija koje su meusobno neprispodobivi. Regionalni okviri srodno-jezinih kultura ili gotovo istojezinih podruja ukazivali su se vjerojatnijom solucijom, ne samo zato to je komparativni uvid u vie takvih knjievnosti laki i jednostavniji, a krajnji rezultati usporeivanja kao objektivizacije spoznaje uglavnom postignuti, nego stoga to su takve skupine knjievnosti gotovo paradigmatine za postojanje i razvoj knjievnosti uope (problemi koje one sa sobom nose, npr. odnos diferencirane i manje diferencirane knjievnosti, procesi decentralizacije i dekolonizacije kultura, aspekti diskontinuirana razvoja, ini se da su zakonodavniji od onih u tzv. zakonodavnim knjievnostima). Osobni komentar (rizici i nuspojave): Komparativna knjievnost ili komparativna znanost o knjievnosti, postavljane metodoloki vrlo otvoreno i ambiciozno, u stvarnosti akademskoga ivota zapravo se svode na servisiranje predmeta svjetska knjievnost ili u boljem sluaju u ivu metodoloku diskusiju metoda i pristupa kojima komparativna knjievnost moe biti krovnom institucijom. Najuspjelije komparatistike studije, rasprave o stranim knjievnostima u domicilnom knjievnom kontekstu, jo su uvijek one koje su rezultat bilateralnih istraivanja strunjaka za strane knjievnosti, a vrlo malo i one strunjaka za pojedine nacionalne povijesti knjievnosti. Meutim, iz takvih istraivanja najee ispadaju ili se potpuno zanemaruju objektivne veze i odnosi meu knjievnostima odreene meukulturne zone, meuknjievne zajednice, odnosno za potrebe studija ili istraivanja slobodno konstruirana odreena interkulturnoga konteksta ne provode se sistematizacije koje nisu u vezi s domicilnom knjievnosti. Na primjer, u studiju i prouavanju jugoslavenske/junoslavenske meuknjievne zajednice jo se kako-tako razvija zanimanje za prouavanje odnosa domicilne s kojom drugom/stranom knjievnosti, ali vrlo rijetko meu tim drugim knjievnostima, iako se perspektiva prouavanja sretno mijenja u korist podjednake neutralnosti i zadobivanja potrebne znanstvene distance. Konkretno, ako ve i imamo na junoslavistikom podruju npr. u Hrvatskoj razvijene makedonsko-hrvatske ili slovensko-hrvatske poredbene studije, srpsko-slovenski ili bugarsko-makedonski odnosi ili makedonsko-bosanskohercegovaki vrlo su rijetko predmet komparatistikoga prouavanja. Samo razvijeni meukulturni studiji ili knjievno-interkulturna usmjerenja mogu takvim istraivanjima dati adekvatan knjievno-povijesni poticaj.
ini se kao da je i openito sve tee, ako ne i nepotrebno, povijest jedne knjievnosti povezivati s povijesti druge ili drugih knjievnosti, jer su u uvjetima svakojake konstrukcije povijesnih narativa ne preporuuje drati se nekih opih teza i tendencija. Ako nije goli identitet u pitanju, esto i nebulozna nacionalna rekonstrukcija, na cijeni je posebnost, a ne istorodnost ili istodobnost procesa, kao u starim komparativnim, pa i nacionalnim knjievnopovijesnim istraivanjima. 6. teza: Kada je pak posebno rije o junoslavenskom kulturnom prostoru i danas su prisutne dvije esto i suprotstavljene koncepcije sistematizacije knjievne grae, domae povijesti knjievnosti nisu daleko odmakle od kronikalno-biografske koncepcije nacionalne povijesti knjievnosti, koncepcije od kojih jedna zastupa tezu o regionalnim okvirima povijesnoga izuavanja knjievnosti, dok se druga kree unutar okvira knjievne produkcije jedne nacije. Vane su, a samo naoigled manje optereene koncepcije koje ukljuuju domae knjievnosti u kontekst europske knjievnosti, posebice zapadnoeuropske, ali ne kao kompozitnu cjelinu, kakvu esto nalazimo kao predmet prouavanja u stranih slavista, a unutar najirega konteksta slavenskih jezika knjievnosti i kultura, nego uglavnom preko pojedinanih entiteta tek nacionalno atribuiranih (i onda kada tomu mjesto i tamo gdje se drugima moe podmetnuti). Ne ulazei u metodoloku raspravu, u samom poetku komparativnoga prouavanja knjievnosti junoslavenskoga kulturnoga i knjievnoga kruga, a posebno sredinjega kroatistikoga-serbistikoga (kako se on nametnuo i na inozemnim katedrama), mogli smo se odluiti za stanovitu komparatistiku tradicija i opusa, koja je polazila od pretpostavke o korespondentnom karakteru tradicija i koherentnom sustavu opusa, a posebno od njihovih upravo nebrojenih suodnosa, dodira i komunikacija. Spomenuti se kulturni i knjievni prostor za takvu tezu pokazao izuzetno produktivnim. Uvidjeli smo da se unutar diferenciranog jedinstva tih knjievnosti, usporedo s poredbenim analizama, moraju izvriti opisi, pa i razgranienja, svih relevantnih knjievnih, povijesnih i kulturolokih fenomena to se grupiraju oko pojmova odreenih nacionalnih knjievnosti i kultura, pa i osobitosti knjievnih razdoblja, npr. knjievne avangarde, koje su svima zajednike. Isto tako se pretpostavka o opusu kao frekvenciji jedne pa i vie kulturnih i knjievnih tradicija, odnosno zalaganje da se prihvate kriteriji mogue dvojne, pa ak i trojne pripadnosti jednoga pisca dvjema ili trima nacionalnim knjievnostima istoga jezika, prihvatilo kao nekakav preutan sporazum o svim spornim pitanjima domae filologije i knjievne kritike, koji je dodue odgodio konano rjeenje, ali nije blokirao znanstvenu raspravu. Poredbena povijest opetovano se ukazivala, irinom svojih metodolokih i humanistikih principa, kao stvarno mogue ishodite, a interkulturna povijest knjievnosti, odnosno nova interkulturna znanost o knjievnosti kao istinska alternativa i sretno konstruiran izlaz. Osobni komentar (rizici i nuspojave): Kratko i jasno: zaklinjati se danas u znanstvenu raspravu o tim pitanjima, posebno s nacionalno ostraenim povjesniarima i nacionalno prezaslunim pojeSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|87
dincima, znai praviti se lud ili biti totalno neinformiran: na cijeni su projekti s unaprijed lairanim rezultatima i upitnim metodologijama, jer to je to ega se jo u knjievnim disciplinama moramo drati? Metoda ili metodinosti postupaka, etike istraivanja ili internacionalno i intersubjektivno provjerljivih rezultata? Slavistike, komparatistike? Danas, kada tobonja jezina i knjievna graa pojedincima (koji kao da uope nisu svjesni da je ona do njih stigla ve dobrano naopako sistematizirana i da oni zapravo pasivno i nekreativno slue tim starim koncepcijama) slui za promicanje i promociju, reprezentaciju svoje nacije i nacionalne kulture, pa i odreene nacionalne drave (ali npr. u Bosni i Hercegovini ili Crnoj Gori esto ne i svoje), zagovaranje prekograninoga, interkulturnoga ili viejezinoga studija knjievnosti, ak viejezinoga na unutarnjem, srednjejunoslavenskom knjievno-komunikacijskom podruju, odmah se dovodi u vezu s politiki prokazanom politikom jugoslavenstva ili odioznoga konfederalizma, zavisno kako s koje strane, zaboravljajui pri tome da se samo bavimo re-konstrukcijama prolosti, a do moebitne povijesti jo nismo ni stigli. Nepostojanje otvorenih metodolokih diskusija, nezagledanje u susjedne koncepte i iskustva, nepostojanje dogovora i razgovora o kljunim pitanjima moderne historiografije, komparatistike ili slavistike, ustrajavanje na starim tradicijama i provizornim rjeenjima, stvara meu strunjacima iz regije, kao i meu stranim slavistima ili povjesniarima jugoistone Europe, konfuziju, kaos i njemu primjerenu rezignaciju i odustajanje. Zajednikih projekata ili osmiljenih nastupa na treim tritima uglavnom nema, pa ak ima i vrlo malo korektnih knjiga o drugim ( jo uvijek ne ili oduvijek ve i meusobno stranim, ali nadajmo se ne vie neprijateljskim) junoslavenskim jezicima i kulturama. I u doba politika pomirenja, dvadeset godina poslije ratova za meusobno istrebljenje, neke bive jugoslavenske nacionalne historiografije dre jo uvijek otkopane ratne sjekire ba u kljunim nacionalnim institutima i akademijama, sveuilitima i katedrama, kao predstrae za nove filoloke ratove, odnosno za nove beskonane sporove i osporavanja. Kako rezultati toga izgledaju na terenu, u pojedinim kolskim programima, udbenicima ili povijestima knjievnosti, moemo samo zamisliti. Nije li upravo pretjeranom nacionalnom brigom za nacionalne pisce, jezik i knjievnost, ionako promijenjeno, marginalizirano stanje kulture u tranzicijskim uvjetima, tim ideoloki optereenim koncepcijama grae, osobito u uvjetima studija junoslavenskih jezika i knjievnosti kao drugih/stranih, jo vie oslabljeno? Jer ne brine o veem tritu i promociji provjerenih vrijednosti. Kao to je razvidno, jednom zauvijek izgubljena ira filoloka kompetencija istraivaa, osim u jo nekim muzejskim medijevistikim istraivanjima, kao da nas je potpuno liila razumijevanja kompleksnoga bia Jezika, koji se kroz Knjievnost u raznim svojim varijantama, nacionalnim jezicima, jo uvijek najbolje objavljuje, od Biblije do suvremene sms-poezije ili internetske esejistike, pa smo zadovoljni ako svoja istraivanja ograniimo granicama jednoga jezika ili, ako je drugaije pogodnije, da svoja jezikoslovna istraivanja ograniimo razgranienjima jednoga kulturno-knjievnoga korpusa. Za podjednaku kompetenciju u suvremenim jezicima i knjievnostima, ak i na tako bliskom junoslavenskom podruju, kao da vie nemamo istinskoga zanimanja. A sve govori kako bismo ga ponovno morali pronai i s
obzirom na suvremene medije knjievnosti i s obzirom na deficitarnost svakoga metodolokoga ogranienja. Mnogim su znanstvenicima puna usta interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti, a ba na tom podruju, na polju prouavanja odnosa nacionalnoga jezika, knjievnosti ili povijesti u irem regionalnom kontekstu ona ili izostaju ili se na njihovu primjenu gleda uskonacionalnim, ideolokim naoalama. Najkrae mogue reeno, ako se ne organiziramo, institucionaliziramo, to god poduzimali kao komparatisti, strunjaci za drugu/stranu knjievnost, kao slavisti ili interkulturni povjesniari knjievnosti, osim ako se ne predamo beskrajnom teoretiziranju i metodologiziranju, naa e znanstvena i struna djelatnost ostati u dubokim sjenama nacionalne filologije ili nacionalne (knjievne) historiografije, nacionalne, dravotvorne znanosti: kao iza oblaka neostvarena dga nad jezerom, koje nije more, kao modro nedokuivo more, koje svoju slobodu ivi daleko od obala. 7. teza: U potrazi za novom perspektivom knjievnopovijesnoga studija knjievnosti, kao to je razvidno, nisu bili zanemareni ni aktualni metodoloki izazovi znanosti o knjievnosti, posebno s obzirom na mogunosti modernizacije studija povijesti knjievnosti. Komparativna knjievnost, upravo poredbena povijest knjievnosti, otvorenou svojih mogunosti, nadavala se kao obeavajua disciplina. Kompromisna rjeenja, kao poredbena slavistika ili interslavenska komparatistika, trajno su pod sumnjom dvaju snanih modela sistematizacije filolokoga znanja: (a) dakako, komparatistike, odnosno poredbene znanosti o knjievnosti, koja s pravom i o slavistikom prostoru razmilja tek iz aspekta meunarodne knjievne komunikacije relevantne za estetike vrijednosti sustava svjetske knjievnosti; (b) ali i slavistike, odnosno pojedinih slavenskih filologija, ije intrakulturne knjievnopovijesne sistematizacije esto ne prelaze granice ni susjedne slavenske kulture, a nekmoli dijela slavistike ili slavistike u cjelini. Pa ipak, svjedoci smo i sudionici drugaije prakse. S jedne strane uoavamo fenomene multiliterarnosti, kao rezultante procesa to nastaju unutar posebne meuknjievne zajednice, a s druge strane nalazimo poseban tip filologa, povjesniara knjievnosti, koji dolaze iz druge kulture da bi propovijedali svoju kulturu ili da bi drugu kulturu osvojili za sebe, pa onda i za lanove njegove kulturne zajednice. Opaamo slinost dvaju procesa, dvaju kulturnih entiteta nestalna karaktera, pa i nedovoljno priznata statusa, budui da se zbivaju na granicama kultura, u nepriznatom prostoru interkulturalnosti. Kao to bi vea svijest o razliitom funkcijama povjesniara nacionalnih knjievnosti i egzistenciji knjievnosti same ostvarila dragocjen odmak znanstvenika od objekta njegova istraivanja, tako bi i realistiniji pristup u komparatistici, naime prevladavanje otuenosti od ekskluzivne discipline i velikih tema svjetske knjievnosti, koristio za raspoznavanje onog meuprostora u kojemu najee djeluje filolog susreta kultura, odnosno za raspoznavanje prostora interkulturne djelatnosti, kako tumaa tako i autora tekstova. Naime, u obje se discipline zanemarivao dinamian entitet rubnih prostora, graninih situacija, prijelaznih
pojava, odreene meuknjievnosti, interkulturne knjievnosti, bez obzira radi li se o entitetu unutar jednoga jezika ili onom nastalom u meujezinim kontaktima. Poznata kao bilateralna komparatistika, najvie prakticirana od filologa stranih jezika i knjievnosti, znala je prevladati etnocentrini refleks jedne kulture zato to je istraiva podjednako bio in i aut, zadobivajui toku promatranja podjednake neutralnosti. Zapravo je to fokus koji bismo morali afirmirati, ni manje ni vie, kao zahtjev za, na iskustvima regionalne komparatistike utemeljenom novom, interkulturalnom filologijom, interkulturnom interpretacijom, interkulturnom povijesti knjievnosti. Posebnu vrijednost tako koncipirana interkulturna znanost o knjievnosti mogla bi imati za prouavanje knjievnosti u vienacionalnim drutvima, kakvo je do juer bilo jugoslavensko ili e moda sutra biti europsko, ali i u filologijama multikulturne osnove kakva je jo juer bila slavenska filologija, a sutra moda moderna interkulturna slavistika reformirana makar samo prema regionalno-praktinim principima (kao istonoslavenska, junoslavenska i zapadnoslavenska). Ostavimo li po strani razliite definicije kulture, to se kreu od kulture shvaene kao ukupnost predmetnih i duhovnih dobara koje je stvorio ovjek do definicije nacionalne kulture kao posebnog sustava tradicijski individualizirane ope vrijednosti, uoavamo viestruku primjenjivost pojma interkulturalnosti. Poneto pojednostavljeno, mogli bismo rei da njime moemo oznaiti samu bitnost kulture, no zadovoljimo se uoavanjem diferenciranosti kulture na nacionalne kulture, kao i na jedinice koje su, uvjetno reeno, iznad i ispod razine nacionalne kulture. Interkulturna povijest knjievnosti, interkulturna interpretacija, upravo na injenici diferenciranosti kulture openito morala bi graditi svoje metodoloke pretpostavke. Shvatimo li nacionalnu kulturu kao sredinji medij, sredinju duhovnost drutva koju njeguje, prije svih, nacionalna filologija, odnosno nacionalna knjievna historiografija, u kojoj se uostalom i mnoge od jedinica kulture primjerno obrauju reducirane na jednu jezinu osnovu, na jednu tradiciju, ostaje niz otvorenih problema koji ve izlaze iz okvira nacionalnoga, ali jo ne moraju biti pojave internacionalnoga znaenja, pojave svjetske ili komparativne knjievnosti. Koliko je, na primjer, u segregaciji slavenskih kultura stvarno igrala ulogu vjerska naobrazba, moe li se moda itava igra srodnih slavenskih jezika i meusobno nesklonih konfesija, promatrati kao komplicirana igra usmene i pisane kulture, kao stalna napetost izmeu svoga i drugoga/stranoga? Slavistika u cjelini kao da iznutra svjedoi o imanentnim zasadama interkulturalizma, u svim pravcima. Juna slavistika pak gotovo se ne pojavljuje u relaciji spram strane kulture bez iskustva drugoga, to bi za interslavensku komparatistiku, odnosno za interkulturnu povijest knjievnosti, mogao biti podatak od prvorazredne vrijednosti. Diferenciranom slikom jedne knjievnosti strani istraivai, posebno slavisti u neslavenskim zemljama, pojedinom e knjievnom znaku lako pridruiti spoznaju iz druge i tree slavenske knjievnosti relativizirajui svoju prosudbu, ali istodobno dovodei u sumnju i poneke injenice iz intrakulturne radionice nacionalnih filologa i povjesniara knjievnosti. I jo vie, takvo e iskustvo svojevrsne simultane interkulturalnosti, koju zadobiva istraiva, ali koje su i ivjele pojedine slavenske
knjievnosti u raznim vienacionalnim kontekstima (posebnim meuknjievnim zajednicama), zasigurno pridonijeti da on i svoju kulturu, naizgled monolitnu povijest knjievnosti, gleda kritiki, podozrivo, pomalo i subverzivno. Naalost, nije takva distancirana i objektivna uloga koju bi na sebe preuzela interkulturna slavistika, bilo da se njome koristi komparatistika ili filologija stranih jezika i knjievnosti bez spornih mjesta, kao to interkulturni poslenik nije bez kriza. Postajui dijelom kompleksnog interkulturnog dijaloga u procesima sveope globalizacije, nova slavistika, nova interkulturna znanost o knjievnosti, morala bi poraditi na institucionaliziranju svoje prakse, u suprotnom imat e istu sudbinu kao i mnoge meujezine ili meuknjievne injenice interkulturnoga konteksta ostat e zauvijek marginalizirane, na rubovima monih, nacionalnih monolokih govora, kojima se na alost na kraju esto i sami priklanjamo. Osobni komentar (rizici i nuspojave): Govorei posve otvoreno, neka regionalna poredbena povijest knjievnosti ili poredbena povijest knjievnosti prema odreenim povijesnim ili zemljopisnim regijama, pa ak ni svih slavenskih knjievnosti, kao moebitan prilog imaginarnim komparativnim historijama europske kulture zapravo nikoga ne zanima: europskim je funkcionarima kulture dodue bitno, s vremena na vrijeme, upozoravati na vrijednosti interkulturnoga dijaloga meu europskim narodima, godina 2008. proglaena je Godinom interkulturnoga dijaloga i na to su ve utroena znatna sredstva, ali da bi organizirano brinuli o cjelini europske knjievnosti, s ravnopravnim ueima i sudjelovanjima, afirmacijom, kultura malih i manjih naroda, raznih istonih balto-slavenskih ili balkanskih prostora prokletstva, povezanih makar u povijesne ili prostorne podcjeline, o tome nema ni govora. Bitno je zapadnim kulturama, kao i njihovim ekonomijama, od onoga to jo preostaje od trita uglavnom zauzeta multinacionalnim kompanijama, osigurati bolji, makar samo vidljiviji status. itavi istonoeuropski prostori, brojne slavenske kulture tako esto ostaju u sivim zonama neprepoznatljivosti i nepostojanja. Ne trebam ni spominjati koliko naoigled nacionalno zauzeti studiji pojedinih nacionalnih knjievnosti i kultura tome vie doprinose negoli upozoravaju, odnosno doprinose promjenama. Jer, kako nam iskustvo bjelodano govori, samo ve u irem regionalnom okruenju ili preko ozbiljnih slavistikih komparatistikih istraivanja viestruko provjereni kanonski ili (prema i neknjievnim kriterijima) reprezentativni tekstovi i autori mogu raunati na neku veu internacionalnu percepciju, recepciju i slavu. ini se da je iluzija vjerovati, da su suvremene knjievne i kulturne teorije, pa tako i regionalno-komparatistike, odnosno knjievno-interkulturne, sklone problematizirati ove pojave i procese, uope promiljati svijet, izvan dominantnih trendova: ako si kulture druge Europe, a tu najvaniju ulogu po prirodi stvari moraju odigrati Slaveni, u tome same ne pomognu bit e, bojim se, neke od njih, kao posebnosti, izbrisane iz kulturne karte svijeta, premda bi ba one svojim atipinim ubrzanim razvojima, povijesnim skliznuima i sl. mogle pomoi u boljem prepoznavanju svijeta kao cjeline, odnosno Zemlje kao nove, barem komunikacijski gledano, ravne ploe. Na alost i ovdje smo kao domai znanstvenici u istom polu-kolonijalnom odnosu prema razvijenijim sredinama ili tek bolje organiziranim tritima u slinom, ako ne
i gorem poloaju kao i domai pisci: male, esto i vrlo zatvorene domae znanstvene ili sveuiline zajednice kao da niti nisu pozvane da svojom djelatnosti u humanistikim znanostima daju neki svoj originalni, nov doprinos razvoju struke, metodologija i disciplina, pa najee retrogradni drutveni procesi i ekonomska nerazvijenost u naim tranzicijskim drutvima rezultiraju vraanju starim pristupima, a s njima i konzervativnim ideologijama. Za koje smo, generacijski gledano, mislili da su daleko iza nas, jer su ih se davno odrekli i nai najbolji uitelji (Svetozar Petrovi, Aleksandar Flaker, Franjo Grevi, Zoran Konstantinovi, Joe Poganik, Dionyz uriin da spomenem samo one koji vie nisu meu nama), kojima i posveujem ova neugodna, ali otvorena, propitivanja i komentare. Sve u dobroj vjeri da emo mladima, svojim moebitnim nasljednicima, uspjeti na drugu obalu prenijeti vatru nade, s jo neugasloga zgarita.
Okvirna literatura:
Zvonko Kova, Poredbena i/ili interkulturna povijest knjievnosti, Biblioteka Knjievna smotra, Zagreb, 2001. Zvonko Kova, Kriza slavistike (Slavistiki studiji izmeu nacionalizma i globalizacije), , ur. M. Mladenova i I. Monova, Heron Press, Sofija, MMVI. Zvonko Kova, Projekt Interkulturna povijest knjievnosti (ekokulturni identitet junoslavenskih knjievnosti), : , ur. Aretov Nikolay, Akademino izdatelstvo Prof. Marin Drinov, Sofija, 2008., str. 39-59. Medkulturni dialog kot temeljna vrednota EU Intercultural dialogue as the fundamental value of the EU, ur. Vesna Mikoli, Kritof Jacek Kozak, Zaloba Annales, Koper, 2008.
Tihomir Brajovi
Junoslovenska komparatistika: Luksuz ili nauna potreba?
Odnosi meusobnog razumevanja junoslovenskih knjievnosti u drugoj deceniji dvadesetprvog veka makar panoramski i na prvi pogled, ini se kao da posmatramo sliku u nekom zatamnjenom i u isti mah zakrivljenom ogledalu, a to znai: obratnu projekciju onoga to je moglo da se sagleda pre ravno sto godina, u drugoj deceniji dvadesetog veka. Naspram preovlaujueg entuzijazma zbliavanja i/ili spajanja nakon dvaju balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, odnosno stvaranja Jugoslavije, vreme posle novih balkanskih ratova, kontinentalnog prekomponovanja i raspada Jugoslavije takorei bez izuzetka obeleeno je, naime, deziluzionizmom udaljavanja i/ili razdvajanja. Sad, kad je ujedinjenje izvreno, pisao je davne 1919. Pavle Popovi, stvari e jamano poi bolje. Knjievnost e isplivati iz ovog brodoloma mnogo vea no to je bila. (...) Knjievnost e dobiti mnogo iru podlogu, pisci mnogo iru pozornicu, publika mnogo iri interes.1 Skoro celo stolee docnije, i savremeni domicilni pratioci svih junoslovenskih knjievnosti ponaosob takoe gledaju prema iroj pozornici i irem interesu, samo to ovoga puta po pravilu nemaju u vidu neposredno, nego kontinentalno i globalno okruenje. Sad, kad je dravno-pravno razdvajanje okonano, srpski, hrvatski, slovenaki i drugi junoslovenski prouavaoci literature ponovo, drugim reima, veruju da stvari e jamano poi bolje, ali pri tome svoje nade i oekivanja mahom polau dalje od prvog susedstva. U tom pogledu sasvim je paradigmatian, reklo bi se, meusobni odnos srpske i hrvatske knjievnosti, i s istorijske take gledita presudan za razumevanje junoslovenskih literarnih i uopte kulturnih relacija. Kao svojevrsnu ilustraciju ve skoro dva desetlea vaeeg stanja u ovoj oblasti uzimamo pri tom polemiki
1
Nav. prema: Pavle Popovi, Jugoslovenska knjievnost, etvrto izdanje, Beograd 1927, str. 155156 passim.
poznatu tvrdnju Stanka Lasia, autora impozantne Krleologije i celog niza drugih znaajnih studija iz oblasti kroatistike, da je nakon raspada jugoslovenske dravne zajednice srpska knjievnost u njegovim preokupacijama dobila status bugarske knjievnosti i daleko je ispod onoga to [mi] govore druge europske knjievnosti; jer, u naelu srpska (bugarska itd.) knjievnost samo je jedna od malih evropskih knjievnosti za koje, nedvosmisleno veli Lasi, ne vidi[m] posebnih razloga da uu... u onu sferu u kojoj se knjievnost identificira s visokim duhovnim uitkom.2 Posebno, dodue, napominjui: sve to sam u srpskoj knjievnosti doivio kao knjievnu vrijednost... nikada nisam odbacio i neu odbaciti, Lasi ipak naglaava to da hrvatska e knjievnost morati neposredno ui u dijalog sa svojim evropskim partnericama, prije svega s onima najveima, jer ona e samo na taj nain... moi stvarati i graditi svoj identitet,3 tj. ne u komparacijama s bliim ili daljim konkretnim pojavama [podv. T. B.]... nego u suoenju s temeljnim humanistikim iskustvom.4 I mada je prolo petnaestak godina od momenta u kojem je ono uoblieno, ovo stanovite je, verujemo, i dalje vredno panje i razmiljanja, budui da okolnosti u kojima je nastalo u osnovi nisu promenjene, pa njegove pretpostavke i dalje imaju svoju naelnu, ali i praktinu znaajnost.5 Istiui vitalnu vanost prisustva univerzalnih humanistikih dostignua i njihov prioritet nad susedskim relacijama, Stanko Lasi u stvari implicitno postavlja presudno pitanje smisla i dometa meusobno uporednog prouavanja tzv. malih knjievnosti i kultura, osloboenog neposrednih politiko-istorijskih, ideolokih i drugih uticaja i povezanosti. I zaista: Kakav konkretan smisao treba da ima moemo da se zapitamo uzajamno prouavanje srpske, hrvatske, slovenake, a potom i bosansko-hercegovake, crnogorske, makedonske ili bugarske knjievnosti sa stanovita onoga to Lasi imenuje kao stvaranje i izgradnju identiteta prema zahtevima temeljnog humanistikog iskustva? Ima li zaista potrebe za komparacijama s bliim... konkretnim pojavama, ili je to pak u neku ruku suviak i luksuz na neodlonom i urgentnom tranzicijskom putu svake od ovih knjievnosti i kultura prema projektovanom i eljenom evropskom identitetu kao konanom utoitu, na kojem se bez okolianja i posredovanja treba
Nav. prema: Stanko Lasi, lanci, razgovori, pisma, Pogledi i istraivanja Knjiga prva, Zagreb 2004, str. 457. 3 Isto, 458. 4 Isto, 460. 5 O tome na uverljiv nain svedoi, primerice, i serija zbornika pod naslovom Komparativna povijest hrvatske knjievnosti, poev od 1999. godine publikovana pod pokroviteljstvom istoimenog projekta Odsjeka za komparativnu knjievnost Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, a realizovana na osnovu godinjih naunih skupova odravanih u Splitu. Programski i deklarativno zamiljen u dvostranoj komunikaciji s europskim kontekstom [podv. T. B.], sa stajalita recepcije inozemnih i inojezinih vrijednosti i strujanja, ali i s aspekta emisije, tj. odjeka naih pisaca u pojedinim europskim sredinama (Mirko Tomasovi, Uvodna biljeka, Komparativna povijest hrvatske knjievnosti Zbornik radova I. (XIX stoljee), Urednici Dean Duda, Vinka Gluni-Buani, Boris Senker, Mirko Tomasovi, Split 1999, str. 5), ovaj poduhvat u celini te pojedinanim pokuajima i ogledima, reklo bi se, predstavlja ostvarenje gorepomenutog koncepta, po kojem stvarati i graditi svoj identitet u postjugoslovenskom dobu znai prevashodno ui u dijalog sa svojim europskim partnericama
2
okrenuti dijalogu sa znaajnim evropskim partnerima i tzv. velikim literaturama, koje ve stoleima kreiraju i diktiraju knjievni ukus? Razmiljajui, pre skoro dve decenije, o aktuelnim problemima izuavanja srpske knjievnosti, nasuprot jo uvek dominirajuim shvatanjima o zatvorenosti ovakvih poduhvata u svoje nacionalne strukture, i zalaui se pri tom za naelo kontekstualne otvorenosti, zahvaljujui kojem bi mogla da se samosvojnost nae knjievnosti potvrdi upravo iz bogatstva njenih dodira sa drugim literaturama, u svetu priznati srpski komparatista Zoran Konstantinovi i sam, interesantno, predlae prouavanje u prvom redu zasnovano na neprekidnom stvaralakom susretu sa onim to nam je dolazilo sa strane, da bi se razumelo kako su se iz ovakvih susreta ujedno menjala i naa shvatanja i kako se preobraavala naa kritika misao, to je izmeu ostalog dovodilo... i do preoblikovanja naeg knjievnog izraza.6 Zasnovano kao jasno usmeren pokuaj da doemo do to potpunije sinteze srpske knjievnosti u kontekstu i sistemu evropske i svetske knjievnosti,7 ovo opredeljenje zapravo se striktno gledano ukazuje kao sutinski saglasno s Lasievim zalaganjem za primenu univerzalno-literarnih, pre svega evropskih kulturnih merila razvoja i hoda hrvatske knjievnosti.8 Iako, naime, Konstantinovi otvoreno i bez ustezanja govori o stvaralakom susretu sa onim to nam je dolazilo sa strane, a Lasi tek eufemistiki o stranom i intenzivnom radu koji podrazumeva makar solidno poznavanje najveih evropskih pisaca i mislilaca svih vremena, i u jednom i u drugom sluaju na delu je u stvari dobro poznati, u osnovi tradicijski koncept, koji je Rene Velek, piui pre vie od pola stolea o krizi uporedne knjievnosti, na osnovu pojmova pozitivistikog injenitva devetnaestog veka paradigmatski saeto oznaio kao prouavanje izvora i uticaja, oslonjeno na neizmerno mnotvo naporednosti, slinosti, a ponekad i istovetnosti... [koje] otkrivaju injenicu da je jedan pisac poznavao i itao drugoga.9 Iz dananje perspektive, meutim, gotovo ravnom ovom metodolokom prigovoru pozitivizmu ukazuje se i mogua opaska na raun svrsishodnosti jednosmernog prouavanja izvora i uticaja na relaciji od tzv. velikih prema malim knjievnostima/kulturama kao posledici onog centristiki zasnovanog poimanja, koje je, zahvaljujui nastojanjima tzv. postkolonijalne kritike, u novije vreme prepoznato kao jedan od tipskih izraza ideolokog diskursa modernizma u irokom znaenju rei, tako sklonog da poravnava sloenost, pojednostavljuje potpunu heterogenost
, 1993, . 11. Isto, 201. 8 Na istovetnim pretpostavkama poiva, uostalom, i magistralni, decenijski osmiljavan i dograivan autorski poduhvat verovatno najuticajnijeg srpskog komparatiste Dragie ivkovia, u konanom obliku publikovan u pet tomova pod zajednikim naslovom Evropski okviri srpske knjievnosti, a metodski ostvaren na osnovu koncepta koji pretpostavlja sagledavanje pojava i dela srpske knjievnosti XVIII XX veka u kontekstu evropskih knjievnih tokova i orijentacija, pri emu se srpska knjievnost ostvaruje kao originalna nacionalna knjievnost novijeg doba u kome se, kao takva, spaja sa ostalim evropskim knjievnostima () dajui time svoj doprinos onome to je jo Gete sagledavao kao jedinstvenu, svetsku knjievnost ( I, 1994, . 5). 9 Nav. prema: Rene Velek, Kritiki pojmovi, preveli Aleksandar I. Spasi i Slobodan orevi, Beograd 1966, str. 183.
6 7
i nejednakost stvarnih prilika, redukujui ih na binarnu strukturu opozicije.10 Priklanjajui se eksplicitno ili implicitno hijerarhijskom knjievnom kompariranju kao povlaenom i skraenom putu do oblikovanja novih-starih nacionalnih kulturnih identiteta u svetlu prihvatanja velikih beletristikih uprizorenja temeljnog humanistikog iskustva nakon raspada decenijskih ideolokih i dravno-politikih eksperimenata iz veeg dela XX veka, i Lasi i Konstantinovi, ini se, u isti mah ipak zagovaraju ostajanje u koordinatama onih obuhvatnijih, trajnijih i unekoliko suptilnijih kulturno-ideolokih konstrukata koji postoje ve stoleima, da bi tek u nae vreme postali predmet istinskog problematizovanja. Jer kada, recimo, Konstantinovi u jednoj od svojih poslednjih knjiga zapaa da se pokuaj da doemo do to potpunije sinteze o srpskoj knjievnosti u kontekstu i u sistemu evropske i svetske knjievnosti ostvaruje u prvom redu kroz odgovore na pitanja o tome kada smo i kako smo usvajali [podv. T. B.] teme, fabule, likove, knjievne vrste, kako se iz ovog stvaralakog usvajanja menjao... i oblikovao na knjievni izraz, onda on, ini se, u osnovi revidira svoja ranija, a metodoloki zapravo savremenija stanovita. To se u prvom redu odnosi na optekomparatistiko, a danas, ini se, aktuelnije postavljeno teorijsko i metodoloko polazite, po kojemu e se i nacionalne knjievnosti lake predstavljati kroz pojedinane modele u kojima se otkrivaju slinosti i uzajamnosti, pa zato upravo komparatistika se... pokazuje kao neophodna (...) ako prevladamo evrocentriko gledanje,11 a zatim i na neto konkretnije i ue, regionalistiki odreeno razumevanje slinosti kultura i knjievnosti jugoistone Evrope u poredbenom kljuu, koji zatim podrazumeva celu lepezu komparatistikih mogunosti i opsega (istonoevropska, srednjeevropska, balkanska komparatistika).12 Zastupajui u docnijim, a ovom vremenu hronoloki bliim radovima promenu istraivakog fokusa i povratak obnovljenom poimanju i tumaenju procesa i procedura usvajanja internacionalno/kontinentalno etabliranih beletristikih prosedea i formativnih inilaca uopte, Konstantinovi se po neumitnoj logici knjievnoistorijskih injenica o uticajima i njihovim prihvatanjima zapravo priklanja istom, moglo bi se kazati u osnovi i konzervativnijem, evrocentrinom shvatanju koje simptomatino kao poeljno ubudue u vidu ima i Lasi onda kad pie o neophodnosti dijaloga hrvatske knjievnosti s evropskim partnericama, prije svega s onima najveima koji oduvijek ine takozvani zapadno evropski kvartet (engleska, francuska, njemaka, talijanska), s punom sveu da
Neil Lazarus, Introducting postcolonial studies, in: The Cambridge Companion to Postcolonial Studies, Edited by Neil Lazarus, Cambridge 2004, p. 4. 11 , 1984, . 171172. U tendenciju povratka binarnohijerarhijskom komparatistikom modelu na relaciji nacionalno evropsko na svoj nain se uklapa i Konstantinovieva ( 2002), ija dva zavrna poglavlja nose karakteristine naslove Prelaz srpske duhovnosti u evropski kontekst i Proces evropeizacije srpske knjievnosti. 12 Vidi: Zoran Konstantinovi, Bild und Gegenbild Ein Beitrag zur Imagologie der sdostrutopischen Vlker in der Phase ihrer nationalen Wiedergeburt, in: Europa und das nationale Selbstverstndnis, Imagologische Probleme in Literatrur, Kunst und Kultur des 19. und 20. Jahrhunderts, Herausgegeben von Hugo Dyserinck und Karl Ulrich Syndram, Bonn 1988, S. 284285.
10
takvog dijaloga nema bez dugogodinjih boravaka u evropskim metropolama, bez solidnog poznavanja najveih evropskih pisaca i mislilaca svih vremena....13 Ova obnovljena, (retro)evrocentrina tenja komparatistikih vienja srpske i hrvatske, ali, reklo bi se, i veine drugih junoslovenskih, jugoistono-evropskih ili pak zapadnobalkanskih knjievnosti, nesumnjivo podstaknuta procesima i rezultatima skoranjih geopolitikih rastakanja, revidiranja i pregrupisavanja, ima, meutim, i svoje drugo, senovito lice, na prvi pogled skriveno iza aktuelnog entuzijazma participacije u stvaranju novog, sveevropskog kulturnog i politikog prostora. Raspravljajui o mogunosti jedne evropske nauke o knjievnosti s aspekta komparativne imagologije kao discipline koja se specijalistiki bavi predstavama koje Evropljani u svojim literaturama stvaraju jedni o drugima, rodonaelnik savremenih imagolokih istraivanja Hugo Diserink je jo krajem osamdesetih godina prolog veka upozoravao na to da se radi o konceptu koji bi trebalo da bude neto drugo u odnosu na ideoloki obeleen model evropske nacije (Nation Europa) ili pak jedne supranacionalne zajednice, imenujui to drugo nedoktrinarnom sintagmom laboratorija Evropa (Laboratorium Europa), zasnovanom na multinacionalnom knjievnoistorijskom znanju... a ne samo na razliitim modelima nacionalnog samorazumevanja.14 Prilino je jasno, ini se, da iza pojma multinacionalnog knjievnoistorijskog znanja ovde zapravo stoji prilagoen koncept multikulturalizma kao one ideje koja, postavljajui modernitetu pitanje prava na razliitost... prevazilazi specifinosti svakog pojedinanog nacionalnog konteksta i svim savremenim drutvima upuuje velianstven civilizacijski izazov.15 Ovaj novi, decentralizovani internacionalizam umesto ideoloke unifikovanosti i solidarnosti starog kova podrazumeva, nema sumnje, stalno (pre)ispitivanje i traganje za drugaijim mogunostima razumevanja odnosa singularno pojmljenih kultura prema perspektivi zamiljene optosti ili celovitosti. Dovodei pri tome, po svoj prilici, u pitanje ve ovetalu, statinu konstrukciju evropske ili pak svetske knjievnosti, kao idealnog zbira najviih doprinosa i vrhunskih dostignua, preuzetih iz pojedinanih nacionalnih batina da sainjavaju batinu ovjeanstva... [kao] sve ono to, iako pripada naciji, pripada i svim nacijama i to, izmeu nacionalnoga i nadnacionalnog postavlja posredniku ravnoteu,16 on, dakle, u prvi plan prouavanja stavlja neprekidan laboratorijski postupak promiljanja i problematizovanja konvencionalnih predstava i stereotipnih relacija, po pravilu posuvraujui raniju tendenciju miroljubivo-koegzistentnog, a ipak hijerarhijski ustrojenog sklapanja reprezentativnih nacionalnih kultura prema dinaminoj i u neku ruku preutnoj logici (dugo)trajne dominacije i subordinacije, bilo da su u pitanju tradicionalne, istorijski afirmisane nacionalne kulture ili nadnacionalno naznaeni kulturni prostori poput, recimo, evropskoga, u najnovije vreme meu samim Evropljanima u dobroj meri nadreen apstrahovanoj globalnoj perspektivi.
lanci, razgovori, pisma, nav. izdanje, 458. Hugo Dyserinck, Komparatistische Imagologie, Zur politischen Ttragweite einer europischen Wissenschaft von der Literatur, in: Europa und das nationale Selbstverstndnis, S. 32. 15 Andrea Semprini, Multikulturalizam, prevela Vesna Injac-Malbaa, Beograd 1999, str. 6. 16 Cl. Pichois / A. M. Rousseau, Komparativna knjievnost, prevela Jerka Belan, Zagreb 1973, str. 103.
13 14
Ako hoe da bude temeljna i potpuna, u istom duhu opominju savremeni komparatisti, kritika evrocentrizma ne moe da se uspostavi u ravni zamene jednog skupa tekstova drugim (...) Mnogo pre, ona treba da preispituje samu pretpostavku da su nacionalne drave sa svojim nacionalnim jezicima jedine mogue kulturne formacije koje proizvode knjievnost vrednu prouavanja.17 Sueljavajui pravo na razliitost, kao kulturnoistorijski konkretizovano iskustvo, s retromodernistikim ideologemama univerzalizma i apstraktnog prava na jednakost, ovaj novi, samosvesni i autokritiki promiljeni internacionalizam u stvari otvara iroku istina, i relativno difuznu lepezu mogunosti uporeivanja kao priliku za prevazilaenje kontradikcija monokulturalizma i za jednu drugaiju, potencijalno suptiliniju i sloeniju artikulaciju, ali isto tako i za problematizaciju tradicionalno shvaenih kulturnih identiteta, pod uslovom, naravno, da ovakvo opredeljenje u nekom momentu i na nekom nivou realizacije ne podlegne napasti sopstvene ideologizacije i apsolutizacije. Junoslovenska komparatistika mogla bi, u tom smislu, da bude logian i metodoloki zaista podesan, odnosno potreban most izmeu tradicionalno shvaene nacionalne i modernistiki shvaene internacionalne perspektive u prouavanju knjievnosti i kulture, ona srednja opcija koja je na neki nain ve multikulturalno ili, tanije kazano: polikulturno postavljena, budui da obuhvata vie jeziki i kulturnoistorijski u isti mah dovoljno slinih i dovoljno razliitih korpusa, podlonih ravnopravnim, tj. nehijerarhijski ostvarivim poredbama i distinkcijama ove vrste, a ne ovetalom prouavanju jednosmernih, majoritetsko-minoritetskih uticaja i upliva. Ne negirajui dve pomenute, krajnje opcije, ak ni onda kad ukazuje na njihove limite, ova trea, medijalna mogunost moe da bude shvaena kao svojevrsna karika koja nedostaje, a na iju potrebnost upuuju pomenuta ogranienja bazino polarizovanih aspekata razumevanja knjievnosti i kulture. U deceniji koja je prethodila slomu jugoslovenske dravne zajednice, odnosno rastakanju nekadanjeg jugoslovenskog kulturnog prostora, ona je, uostalom, i bila inaugurisana zajednikim naporima komparatista iz svih sredina bive zemlje.18 Piui o svom nasluivanju toga gdje e biti problem hrvatske knjievnosti, raspadne li se jugoslavenski kulturni okvir, i precizirajui da e u tom sluaju neRey Chow, In the Name of Comparative Literature, in: Comparative Literature in the Age of Multiculturalism, Edited by Charles Bernheimer, Baltimore and London 1995, p. 109. 18 Mislimo, naravno, na seriju naunih skupova i etiri pratea zbornika pod zajednikim naslovom Komparativno prouavanje jugoslavenskih knjievnosti (1983/1987/1988/1991), koji su poivali na shvatanju da preuzimanjem komparatistikog koncepta kao modela istaivanja jugoslavenskih knjievnost odluno se prihvaa () to to vrijedi () posebno za knjievnost hrvatsku i srpsku, kao i za sve druge knjievnosti cijelog tokavskog govornog podruja, koje ne samo da su srodne i isprepletene ve su na planu recepcije i jedinstvene (Franjo Grevi, Problemi i perspektive komparativnog prouavanja jugoslavenskih knjievnosti, Komparativno prouavanje jugoslavenskih knjievnosti, Urednici Franjo Grevi / Ernest Fier, Zagreb Varadin 1983, str. 10), odnosno da polivalentan jugoslavenski kulturni kontekst, sastavljen od niza nacionalnih entiteta koji su nastali na potki nekoliko civilizacijskih krugova, zahtijeva suvremen, dijaloki postavljen teoretski ili znanstveni zahvat, pa zato pojedini nacionalni knjievni nizovi trebaju se uzimati u dinaminom suodnosu, u tenziji izmeu njih i unutar njih samih (Gajo Pele, Odrednice za knjievnohistorijsko prouavanje jugoslavenskih knjievnosti, nav. izdanje, 2728 passim).
17
stati onog kupanja u neem bliskom i gotovo domaem, a ipak ne svojem, Stanko Lasi izrazio je zapravo, moda i nehotino, jedan od najvaljanijih argumenata za postojanje ovakve, savremeno osmiljene junoslovenske komparatistike, posebno u svetlu uvianja da u novonastaloj situaciji trebat e se... direktno suoiti s onom golemom i nesimpatinom zvijeri koja se zove evropska kultura, a koja kao da samo eka kako e nas potopiti i zaguiti.19 Dodatni, istina nepotpuno artikulisan argument za ovakvo razumevanje pronalazimo u njegovom zapaanju da uz brigu o sebi samoj, hrvatska knjievnost ima jo jednu, dodatnu, ne ba malu brigu. To je srpska knjievnost u Hrvatskoj. Pomenuta nepotpunost tie se nedoumice oko toga da li autor Tri eseja o Evropi i niza drugih zapaenih naslova pod sintagmom srpska knjievnost u Hrvatskoj podrazumeva neto domae ili pak strano, budui da deklarativno istie kako mjera njezine slobode jeste iznad svega, ivot u dvojnosti, a zatim i to da njezina dvojna pripadnost (pripadnost srpskom narodu u cjelini, pripadnost Hrvatskoj) jest njezina kob, ali i njezina srea, a ovo dolazi otuda to u stvaralakom pogledu srpska knjievnost u Hrvatskoj ima prednosti jer izvire iz nemira (iz dvojnosti, dualiteta).20 Osim toga to nagovetava obrise svojevrsne filozofije kulturnog razvoja, zasnovane na uverenju da je nacionalno, odnosno dravno dvojna ili dualna pripadnost izvor podsticajnog, ali potencijalno i kobnog nemira, a to znai i razlog svojevrsne strukturalne nestabilnosti, ovakvo gledite, s druge strane, primenjeno na obratnu ili neku drugaiju mogunost (hrvatska knjievnost u Srbiji, srpska ili pak hrvatska knjievnost u Bosni i Hercegovini, bonjaka knjievnost u Srbiji, makedonska knjievnost u Bugarskoj, bugarska knjievnost u Makedoniji itd.), implicitno ukazuje i na razloge pretpostavljene prijemivosti za ideju ukupnog komparativnog ogledanja i sameravanja junoslovenskih literatura u celini. Uz pomenutu brigu za knjievnosti suseda u sopstvenom okruenju, mogue interesovanje u Hrvatskoj i za srpsku knjievnost izvan Hrvatske, odnosno interesovanje u Srbiji i za hrvatsku knjievnost izvan Srbije itd. na najmanje dva naina, naime, doprinosi potpunijem samorazumevanju ovih kultura. Osim toga to omoguuje naelno neizbeno kupanje u neem bliskom i gotovo domaem, a ipak ne svojem, u prvom redu zahvaljujui manjoj ili veoj lingvistikoj i kulturnoistorijskoj blizini, ono isto tako daje priliku i za ono jo finije (samo)razumevanje to proizilazi iz civilizovane brige za delove susednih kulturnih korpusa i identiteta koji participiraju izvan matice, s ove strane stvarnih ili pak zamiljenih granica, ime se zapravo afirmie umee komparacije kao neto to u prvom redu izvire iz smotrenosti i uljudnosti, ali i iz samosvesno kontekstualizovane ili perspektivizovane brige za sopstveni kulturni korpus, takoe, budui da se ovakvim postupanjem, logino, isti odnos podrazumeva i na neki nain projektuje i za njega s one strane stvarnih ili zamiljenih granica, u kulturnom prostoru koji zvanino pripada drugima. I mada potpisnik knjige lanci, razgovori, pisma, kao to je ve naznaeno, gore navedene primere koristi za neto drugaije izvedenu argumentaciju, uglav19
20
lanci, razgovori, pisma, 458. Isto, 459.

nom oslonjenu na logiku iskljuivog obraivanja sopstvenog vrta, ak i onda kad je on samosvesno oplemenjen rubnim i susednim kulturama, ini se da geopoetika i geopolitika ovde ipak imanentno i posredno deluju zajedniki u korist valjanosti zamisli junoslovenske komparatistike kao discipline koja, osloboena preivelih ideoloko-politikih koncepcija jugoslovenstva kao dravotvornog naela, otvara izglede za stepenovanu i nijansiranu artikulaciju novih-starih kulturnih identiteta to binarno-polarizovano naelo tradicionalnog uporednog metoda koriguje prema uvoenju panje vredne tercijarne opcije, iza koje se u stvari ukazuje cela lepeza raznolikih mogunosti literarnog i uopte kulturnog poreenja i kompariranja. Ne podvrgavajui se bez ostatka jednoj od kljunih metodolokih greaka starije uporedne knjievnosti, koja se jo od Pola Van Tigema, ograniava... na prouavanje meuveza dveju knjievnosti,21 to je pretvara... u sporednu disciplinu ispitivanja podataka o stranim izvorima pisaca i njihovu ugledu na strani,22 junoslovenska komparatistika je, zbog polikulturnog karaktera spoljnjih i unutarnjih relacija na kojima je nuno zasnovana, takorei predodreena i otvorena za nehijerahijsku dijaloginost izmeu knjievnosti i kultura, a to onda znai i za prevladavanje metodolokih jednosmernosti i binarnosti, oslonjenih na bezmalo iskljuivo razumevanje i tumaenje knjievnih strujanja od veih i znaajnijih prema manjima i tradicijski manje znaajnima, odnosno od evropskih i/ili svetskih obrazaca i uzora prema nacionalnim podraavaocima i sledbenicima. Uostalom, to na izvestan nain podrazumeva i sama argumentacija Stanka Lasia, u okviru koje se poreenje srpske i bugarske knjievnosti kao naelno jednako zanimljivih za hrvatskoga poznavaoca savremene beletristike, nema sumnje, pojavljuje upravo u podrazumevanom junoslovenskom kontekstu, dodue, s predznakom koji bi trebalo da problematizuje donedavno ustaljeno miljenje o tenjim i bliim serbo-kroatistikim relacijama.23 U praktinom smislu, ovakvo, tercijarno ili medijacijsko gledite znai da i onda kad su po sredi konkretna poreenja dva dela, pisca ili knjievnosti iz junoslovenskog kruga, sam interpretativni postupak teko moe da ostane binaran u konvecionalnom znaenju rei. Najtanije bi moda bilo kazati da je ova, interpretativno uporeujua dvojnost na neki nain uvek praena sveu o virtuelnom ili pak transparentnom prisustvu one druge, naelno obuhvatne, dijametralne dvojnosti na relaciji nacionalno internacionalno/opte, a to proistie iz naelnog uvianja da ako nacionalno knjievno istraivanje nije u stanju da... dovede u meusobnu vezu odnose polazne knjievnosti i drugih knjievnoRene Velek, Kritiki pojmovi, 181. Isto, 182. 23 Upozoravajui, ba povodom spornog poreenja srpske i bugarske literature, da se u krilu... velikih nacionalnih filologija upravo odvija proces formiranja metodologije u znaku interkulturalnosti, Zvonko Kova u instruktivnom tekstu pod naslovom Epistolarna knjievna historiografija Stanka Lasia slikovito skree panju na to da u isti mah nitko od anglista ne eli ameriku knjievnost svesti na bugarsku, odnosno nizozemsku knjievnost, niti se njemaka knjievnost zatvorila prema austrijskim piscima (Meuknjievna tumaenja, Zagreb 2005, str. 39).
21 22
sti, onda upuuje na gnoseoloki izolacionizam i njegovi zakljuci imaju samo parcijalni karakter.24 Kao mogui odgovor na ranije opisani, novi metodoloki redukcionizam, koji je, iz ve objanjenih razloga smene ideoloko-politikih i klturno-civilizacijskih paradigmi, ponovo oiveo partikularistike i u isti mah evrocentristike tendencije u razumevanju nacionalnih knjievnosti Junih Slovena, zahtevajui skraen put i neposredno sameravanje svake od njih s relevantnim evropskim i svetskim partneri(ca)ma, iznova ili moda po prvi put zaista uspostavljena i koncipirana junoslovenska komparatistika, oslonjena na znanje o specifinim vezama i relacijama u okviru poimajue i interpretativno elastinih i provizornih interliterarnih zajednica,25 u spoznajnom pogledu zapravo predstavlja svojevrsnu ansu za izlazak iz zaaranog kruga prouavanja tzv. genetsko-kontaktnih veza i prelazak na bavljenje tipoloko-poetikim odnosima. Dok je, naime, prvi, nacionalno-evropejski smer izuavanja, uprkos svim naporima, ini se, nepopravljivo ogranien na ispitivanje upliva i uticaja, s pravolinijski nastrojenim i renoviranim determinizmom koji praktino bez izuzetka ide od inspiratora i kreatora prema primaocima i oponaaocima, ne uvaavajui u punoj meri meudelovanja i prelazne moduse, ovaj drugi vid ve po definiciji jednako vodi brigu o analogijama i razlikama, budui da tipoloke analogije predstavljaju mnogo slobodniju vezu, koja nije uslovljena genetski direktnim odnosom,26 a razlike dolaze u obzir ne samo na opteistorijskoj ravni, ve i kod ralanjivanja knjievnosti na vrste, odnosno tamo gde se izuava uzajamni odnos optih drutvenih i knjievnih momenata na jednoj, i individualnih dispozicija autora, na drugoj strani.27 U svrhu slikovitog pribliavanja, metodoloka distinkcija izmeu ponovo prigrljenog evrocentrizma i junoslovenskog ali i ne samo junoslovenskog regionalistikog pluralizma u komparativnoj nauci o knjievnosti moe da bude predstavljena shematski svedeno i unekoliko, naravno, pojednostavljeno. U takvom prikazu, (retro) evrocentrino orijentisana komparatistika ukazuje se kao istraivaka mogunost koja podsea na simetrinu i visoko ureenu, hijerarhijsku strukturu koncentrinih krunica, u ijoj se u nominalno sredinjoj taki nalazi kulturni konstrukt zvan nacionalna knjievnost (srpska, hrvatska, slovenaka, bugarska itd.), koji je deklarisani interpretativni fokus prouavanja, dok prividno periferna, a zapravo poimajue nadreena i najobuhvatnija krunica po pravilu predstavlja nadnacionalnu superkonstrukciju (evropska, zapadnoevropska, svetska knjievnost), koja je neotklonjivi tematsko-problemski i aksioloki regulativ i horizont prouavanja. S druge strane, regionalistiki orijentisana komparatistika, poput junoslovenske, mogla bi da bude predstavljena kao asimetrina i stoga donekle neureena, tj. nehijerarhijska, mobilna struktura, sainjena od promenljivog, fleksibilnog
Dioniz uriin, ?, , 1997, . 27. 25 Isto, str. 123147. 26 Isto, 65. 27 Isto, 69.
24
niza ulananih elipsi. Razlog zbog kojega je ba elipsa ovde prepoznata kao kljuna, shematski odgovarajua predstava lei u injenici da ova geometrijska zakrivljena figura po definiciji podrazumeva uvek dva ravnopravna sredita ili fokusa, to je podesno za sugestiju odsustva aksioloke ili neke drugaije uspostavljene hijerarhije u komparativnim izuavanjima, odnosno za naznaku okrenutosti dvostruko ili viestruko fokusiranim istraivanjima i tumaenjima. Dalja geometrijska analogija, koja kazuje da je zbir pojedinanih odstojanja svake take na elipsi od dva pomenuta fokusa uvek jednak, dovoljno je, verujemo, sugestivna za poimanje o naelno uspostavljivoj iako, naravno, praktino ne i nunoj ekvidistanci i odsustvu monocentrine perspektive u regionalistiki orijentisanoj komparatistici kao onoj emancipatorski shvaenoj disciplini to je sasvim drugaije ustrojena u odnosu na evrocentrino postavljenu komparatistiku. Istina je da i ovakav model, makar na prvi pogled, podlee velekovskoj primedbi o favorizaciji prouavanja meuveza dveju knjievnosti kao generatoru decenijske krize uporedne nauke o knjievnosti. Ali on najpre i moda najvanije takvo prouavanje jasno oslobaa diktata majoritetsko-minoritetskih relacija (onaj koji utie onaj koji trpi uticaj), a zatim, zahvaljujui pomenutoj mogunosti meusobnog povezivanja ili ulanavanja polaznih, bifokalno ustrojenih izuavanja, stvara potencijalno nelimitirano istraivako i interpretativno podruje. Jer dok model koncentrinih krunica zapravo neizbeno podrazumeva logiku viestruko ponovljivih i proirujue inkluzivnih binarnih odnosa (npr. srpska/hrvatska knjievnost francuska/nemaka knjievnost, srpska/hrvatska knjievnost romanske/germanske knjievnosti, srpska/hrvatska knjievnost evropska/svetska knjievnost), model ulananih elipsi, ovde rezervisan za regionalistiki zasnovanu komparatistiku, sasvim je osloboen takvih sistemskih imperativa, to znai da, naelno gledano, moe biti primenjen u istom, tj. kolski primernom bifokalnom vidu (npr. srpska knjievnost hrvatska knjievnost, hrvatska knjievnost slovenaka knjievnost, makedonska knjievnost bugarska knjievnost itd), ali i u nadograenom, tripartitnom obliku (npr. srpska knjievnost hrvatska knjievnost slovenaka knjievnost itd.),28 odnosno u nekom drugom, istraivaki i interpretativno odabranom pristupu (uzajamni odnosi veeg broja ili ak svih junoslovenskih knjievnosti).29 ini se da je viestruko i viestrano ulanavajua otvorenost ovoga modela, bitno oprena binarno svedenom metodu starije komparatistike, naelno gledano i njegov najznaajniji kvalitet.
Upravo ovakav, tripartitni pristup pokuali smo da demonstriramo u komparativno-imagolokom tumaenju znamenitih romantiarskih spevova Petra Petrovia Njegoa, Ivana Maurania i France Preerna (v. Tihomir Brajovi, Identino razliito, Beograd 2007). 29 Ipak, opredeljenje za termin krunica, a ne krug, u shematskom predstavljanju starijeg, evrocentrinog modela, analoki upuuje na shvatanje o tome da se u okviru te mogunosti nije re o prekrivanju i preklapanju celih literarno-tradicijskih povrina, nego tek o ocrtavanju i omeivanju sfera uticaja, a to znai da ak ni ovakvo, uslovno kazano konzervativnije shvatanje knjievne komparatistike ne podrazumeva doslovnu inkluzivnost, tj. subordinisanost i obuhvatljivost neke knjievnosti/kulture drugom, ili drugim, dominantnijim knjievnostima/kulturama, ve samo njenu izrazitu recepcijsku i prouavalaku prijemivost za pojmovno-kategorijalno i hijerarhijski progresivne uticaje i uplive.
28
Posebna pogodnost ovakvog, horizontalno i nehijerarhijski povezujueg modela ogleda se u injenici da on dozvoljava inventivnu i naelno nelimitiranu kombinaciju pristupa (bifokalni + tripartitni + polifokalni itd.), pri emu ak nije nuno ograniavati izuavanje i tumaenje uvek na jednu istu, junoslovensku regionalnu vizuru, ve se ona po potrebi moe, odnosno neretko i mora dovoditi u vezu s drugim regionalnim (jugoistono-evropska, balkanska, srednjoevropska) ili pak nadregionalnim perspektivama (slovenske knjievnosti, evropska/svetska knjievnost itd). I mada su glavne i najaktuelnije tipoloke relacije (epohe, anrovi, topika, poetika, interkulturni/intermedijalni/intertekstualni odnosi itd.) po pravilu u prvom planu tako osmiljenih izuavanja, u nekim sluajevima one mogu biti delotvorno poduprte i eksterno-regionalnim, genetsko-kontaktnim relacijama (npr. orijentalna komponenta bonjake/bosanske knjievnosti, srednjoevropsko-panonska komponenta slovenake, hrvatske i(li) srpske knjievnosti, mediteranska komponenta hrvatske, srpske i(li) crnogorske knjievnosti, (neo)vizantijska komponenta srpske, bugarske i(li) makedonske knjievnosti itd), u nijansiranom interpretativnom naporu zahvatanja aktuelno-distinktivnih i kompleksno-formativnih osobenosti koje u okviru puke primene binarno-hijerarhijskog poredbenog pristupa neizbeno daju sasvim drugaije, pojednostavljenije i po pravilu manje verodostojne rezultate. Moda, stoga, ove alternativno i dodatno ulanavajue ili bone mogunosti i njihovo dejstvo na ukupno razumevanje knjievnosti ujedno na najbolji nain pokazuju valjanost i potrebnost, a ne tek imputiranu luksuznost junoslovenske, odnosno regionalistiki orijentisane komparatistike u ovom trenutku, obeleenom krizom autonomistiki shvaene nauke o knjievnosti i njenim uzmicanjem pred ekspanzijom disciplina kao to su, recimo, studije kulture i savremena drutvena teorija u celini. Bivajui jednako otvorena i prijemiva za prouavanje horizontalnih, tipoloko-poetikih, i dehijerarhizovano vertikalnih, generiko-formativnih relacija, i pri tome takorei prirodno usmerena na poimanje izabranog istraivakog fokusa kao njihovog dinaminog preseka, regionalno-uporedna nauka o knjievnosti u velikoj meri bi mogla da se pokae kao podesna za prihvatanje i kritiki rezonovanu primenu detotalizujuih tendencija savremenih filolokih i/ ili kulturolokih shvatanja, koja nacionalnu i internacionalnu instancu zaista razumeju kao konvencionalno ustaljene i raspoznatljive perspektive ili aspekte, a ne kanonski fiksirane monade i iskljuivo zadate veliine. Tako uspostavljena i istraivaki praktikovana, junoslovenska komparatistika moe, ini se, da ima nesumnjiv znaaj i u regionalnim univerzitetskim studijama knjievnosti koje trae svoje mesto i neminovno preispituju svoj poloaj u savremenim procesima uspostavljanja novih, aktuelnim shvatanjima i konstelacijama primerenih akademskih ustrojstava i epistemolokih struktura.30
30
U ovom kontekstu valja zabeleiti i to da se na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Katedri za srpsku knjievnost sa junoslovenskim knjievnostima, koja ima ve stolee dugu tradiciju akademski institucionalizovanog prouavanja nacionalnih literatura s podruja slovenskoga Juga, poev od 1996. godine zvanino izuava poseban predmet pod nazivom Pregled junoslovenskih knjievnosti, a od 2006. godine za neke nastavne grupe uveden je i savremeno osmiljen predmet s oficijelnim nazivom Junoslovenska komparatistika.
Ne pledirajui za naputanje povesno afirmisanih nacionalnih i internacionalnih vidova poimanja knjievnosti, ve prevashodno problematizujui njihovu samodovoljnost i zatvorenost u tradicijski odreene koncepte, ovako osmiljena komparatistika, drugim reima, predstavlja doprinos potencijalnom prevladavanju protivrenosti koje gotovo neminovno iskrsavaju unutar njihovih neretko izolacionistiki ili pak nekritiki praktikovanih izuavanja. Stoga bi je ba tako valjalo i prihvatati kao korisnu meuperspektivu i preko potrebnu alternativu koja nas pribliava makar mozaiki upotpunjivom sagledavanju, ako je ve nepovratno iezla davno prieljkivana celovitost monadolokog tipa. Jer ako je u sferi tzv. humanistikog znanja, odnosno studija kulture i knjievnosti, danas odista iluzorno projektovati sveobuhvatne i trajne konstrukcije koje bi liile na andrievske veliajne mostove ije postojanje izgleda nedogledno i neokrnjivo, onda moemo makar da postavljamo upotrebljive uprije koje moda nee pobeivati velike razdaljine i zauvek stajati na istom mestu, ali e nam zato davati mogunost da u hodu savladavamo sve brojnije prepreke i procepe koji iskrsavaju pred nama, kao i da na odgovarajui nain razumevamo svoje mesto meu drugima i svoj poloaj u svetu koji se tako brzo i tako nepredvidljivo menja.
Tihomir Brajovi
Le comparatisme sud-slave: le luxe ou la ncessit scientifique?

Rsum
Lauteur de ce texte remarque dabord chez les spcialistes en littrature dans les pays de lex-Yougoslavie le retour au comparatisme eurocentriste, puis il propose un autre modle, rgionaliste, et le comparatisme sud-slave comme son expression exemplaire. Au lieu des relations exclusivement verticales, hirarchiques, qui impliquent ltude des influences des grandes littratures nationales sur les petites, ainsi que la domination du patrimoine international, ce sont les comparaisons horizontales, typologiques entre les littratures et cultures sud-slaves qui sont au centre de cette approche, sans que le contexte europen en soit pour autant nglig. Aussi peut-on dire que le comparatisme sud-slave ne se manifeste pas comme une ngation des perspectives nationale et internationale, mais comme une perspective intermdiaire permettant le dpassement des antagonismes et des contradictions de celles-ci.
Jasmina Mojsijeva-Gueva
Regionalna komparativistika situacija i perspektive

prevela sa makedonskog: Seida Beganovi
Terminoloka sintagma regionalna komparativistika, na prvi pogled, djeluje zbunjujue i konfuzno radi izloenosti utjecajima suprotno suprotstavljenih sila iz dva odvojena pojma, od komparativistike koja sa svojom otvorenosti i prostranosti proturjei regionalizmu i njegovoj ograniavajuoj uskosti. Komparativistika, ustvari, kao nova nauna disciplina definirana je kao metodski postupak koji preko ispitivanja analogija i veza, srodnosti i utjecaja, knjievnost pribliava ka drugim oblastima istraivanja, izrazu i znanju ili pak, omoguava uzajamno pribliavanje knjievnih injenica i tekstova, nezavisno da li su bliski ili udaljeni vremenski i prostorno, samo ako spadaju u vie jezika ili u vie kultura, predstavljajui dio jedne iste tradicije, da bi se opisali, shvatili i intenzivnije doivjeli. (Pichois, Rousseau, 1973:172) S druge strane, regionalizam donosi ogranienost, nesvojstvenu komparativizmu. Ali, sploeni zajedno, u jednu jedinu sintagmu, oni svoja razliita iskustva harmoniziraju i usaglaavaju u znaenju sa jednim dubljim smislom, koji ima svoju praktinu referencijalnost, povezanu sa svijetom u kojem ivimo. Naime, u praksi postoji centrifugalna usmjerenost subjekata prema odreenim regionalnim sreditima, koji svoj spokoj uvijek nalaze u objedinjujuem jedinstvu globalno cijelog. Interesovanje za komparativno izuavanje dviju ili vie kultura i za multikulturalnost dobiva snaan zamah osamdesetih godina prolog vijeka povezujui se, prije svega, sa istovremenim irenjem globalizacijskih ideja. Kao to je dobro poznato, strategije kulturolokih globalizacijskih procesa nalau prevazilaenje sporova izmeu nacionalnih kulturnih i knjievnih sredina u svrhu objedinjavanja nacionalnih kulturnih naslijea u okvirima svjetskog. Iste ciljeve ima i komparativistika, razvijajui se kao posebna grana u okvirima knjievne nauke, u ijem centru interesa je izgradnja nove, opte i komparativne istorije knjievnosti, u kojoj e biti prevaziena sva sporna pitanja iz pojedinanih
nacionalnih istorija. Ali, takoe i da se knjievnost predstavi kao svjetski razvojni proces meusobnih djelovanja i utjecaja, s nunim potovanjem prema razliitostima koje se tretiraju kroz jedan progresivan dijalog, shvaene onako kao to ih objanjava Homi Baba: kao kulturne kategorije komparativne estetike/etike, koja priznaje prethodno zadate kulturne sadraje (Baba, 2004:73). Da se pree ovaj dug i sloeni put premoavanja razlika, potrebna je postupnost u uputanju u probleme i suoavanju sa njima, to za rezultat ima razvijanje regionalne komparativistike, kao specifinog dijela ove nauke. Ta postaje naroito popularna u multinacionalnim sredinama, kakav je prostor bive Jugoslavije, gdje se u svakoj tadanjoj republici, a dananjoj posebnoj zemlji, formiraju obavezno centri za izuavanje i praenje drugih, takozvanih nematinih, literatura. Drugim rijeima, stvoreni su uslovi i struktura za jedno komparativno prosljeivanje svih kultura u ovom regionu, za dosljedno praenje, otkrivanje i razrjeavanje mnotva problema, koji neminovno iskrsavaju i domenima nacionalnih kultura, kada treba da se odredi pripadnost, jezino pismo ili utjecaji na/izmeu posebnih autora. Ustvari, stvoreni su preduslovi da se desi jedan proces, kojeg Zvonko Kova u svojoj knjizi Poredbena i/ili interkulturna istorija knjievnosti naziva ukrtanje kultura, u koje se ukljuuju brojni inostrani istraivai tuih literatura, ali i brojni zagovornici svoje kulture izvana (Kova, 2001:110). Uostalom, preko ovog procesa, kao to e zabiljeiti Kova, ne samo to se u isti poloaj dovode profesori domae literature, kao i oni strane literature ija je djelatnost u prolosti uvijek bila tretirana kao manje vana (Kova, 2001:110), nego se stvara jedna specifina atmosfera izjednaavanja vrijednosti svog i tueg preko kritikog pristupa zabludama, koje su graene preko razliitih ideolokih ubjeenja iz matinih drava. U biti, dolazi se do pitanja kako da se literarna istorija oslobodi nametnute ideologije drutvenih struktura, od njihove sistematski iskrivljene meusobne komunikacije. Nova nauna misao od poetka dvadesetog vijeka odigrala je znaajnu ulogu u relativiziranju odnosa izmeu literature i realnosti i prevazilaenja interpretacije o njihovoj direktnoj uslovljenosti, ponajprije preko pojave formalistikog pristupa u stvaranju istorije literarnog sistema, to jest istorije formalnih i tematskih postupaka, u odnosu na koju se definiraju posebni literarni tekstovi, za to najvie zasluga imaju teoretiari erar ene i Jurij Lotman. Isto toliko znaajne, u odreenom periodu, bile su i socioloke teorije o recepciji i literarnoj komunikaciji, poput one Lisjena Goldmana, marksistikog strukturaliste, koja je bazirana na ideji o postojanju homologija izmeu literature i drutvene realnosti, iz aspekta mentalnih struktura odreenih socijalnih grupa, pa sve do ideje o istoriji literature kao istorije literarnih institucija, to su ju uobliili ak Diboa i Pjer Burdije, prema kojoj posebna panja bijae posveena ulozi individuuma koji uestvuju u formiranju knjievnog proizvoda, te njihovoj drutvenoj i politikoj aktivnost i moi u razliitim epohama. Pomenuemo, zatim, i teoriju recepcije Hansa Roberta Jausa, koja je kritiki fokus odnosa autor tekst prebacila prema odnosu tekst itatelj. Prema njemu, kriza literarne istorije nastaje upravo radi toga jer je potcijenila recepciju i efikasnost djela na itatelja. Ova teorija bila je potkrijepljena teorijama Stenlija Fia i Volfganga Izera, koji, u svojim studijama o inu itanja, pretpostavljaju postojanje informiranog itatelja
ili implicitnog itatelja zajedno sa teorijama Umberta Eka o itatelju u tekstu, kao modelu itatelja koji neminovno uestvuje u interpretaciji teksta. Ove teorije dovode do prevrata od ideje o utjecaju na ideju o recepciji, koji dalje ostavlja peat na shvatanja brojnih istraivaa i teoretiara literature, koji su ukazivali na mogunosti stvaranja zajednikih odgovora o svjetskoj kulturnoj istoriji, to ne proizilaze iz individualnih identinih tema, nego iz zajednikog kulturnog identiteta i slau se sa stavom da utjecaj na literarno djelo, u razliitom kontekstu od originalnog je proces, preko kojeg se ne preuzima i prisvaja pasivno, na primjer, od jedne vee literature u drugu manju, nego da se radi o jednom kompleksnom procesu interakcije i meuutjecaja u kulturi. Sa ovakvim uvidima razbija se dotadanja istorijska i evropocentrina metodologija izuavanja knjievnosti, na raun komparativnog modela i rastegljive regionalistike utemeljenosti poredbene inerpretacije. Kao inicijalni pothvat u ovom smjeru moemo da tretiramo aktivnosti Dioniza uriina i njegovu knjigu Teorija poredbenog prouavanja literature, objavljenu prvi put 1975. godine u Bratislavi, koja se odnosi na izuavanje regionalnih i graninih kultura i njegove koncepte o funkcioniranju meuknjievnih zajednica irom svijeta. Naime, ukazujui na nedostatke genetsko-kontaktnih i tipoloko-relacijskih istraivanja u knjievnoj komparativistici, koja predstavljaju realan problem, kako za komparativiste, tako i za nacionalne istraivae literature, on inicira projekat preko kojeg istrauje i definira meuknjievni razvoj zajednica, izmeu kojih postoje odreene forme koegzistencije, uzajamnosti i korelacije. Predmet njegovog interesa bili bi prije svega, problemi susjednih knjievnosti (kao to su slovaka i eka, junoslavenska, austrijska i njemaka, engleska i amerika, latinoamerika itd.), odnosno knjievnosti u odreenim problematinim regionima u svjetskim okvirima. On e da konstatira da problemi nastaju, prije svega, radi mehanikog tumaenja teorije utjecaja, recepcije i kontakta meu literaturama. Za uzvrat, nudi nam jedno kompleksnije teorijsko rjeenje, kojim pravi distinkciju izmeu vanjskih i unutranjih kontakta, klasificirajui druge na vioj ravni, prije svega radi odluujue uloge literature koja prima u sebe i njene spremnosti za meuliterarnu komunikaciju i recepciju. Prema njemu, tipoloke su samo one pojave koje, pokraj toga to su nastale na osnovu kontakta sa drugim kulturama, nuno moraju da se formiraju u suodnosu sa unutranjim faktorima razvoja. Od naroite vanosti u izuavanju literature, prema njegovim uvidima, je da se spoznaju sva drutevena zbivanja, opti faktori najrazliitije prirode koji utjeu na same literaturne veze, kao i posebni uslovi za stvaranje tih komunikacija u meuknjievnim zajednicama. uriinove inicijacije bile su iroko prihvaene u jugoslavenskom prostoru, to je iniciralo niz projekata, naroito u Hrvatskoj, koja se izdvajala po svojoj progresivnosti i okrenutosti ka komparativistici i komparativnim temama. Ovakva usmjernost imala je za rezulatat vie izdanja projekta Komparativno pruavanje junoslavenskih knjievnosti, pod rukovodstvom Franje Grevia, u ranim osamdesetim i devedesetim godinama, u koje je bila ukljuena veina komparativista balkanskih prostora, sa razliitim metodolokim prilazima, konkretnim analitikim temama i okvirnim sugestijama. Neki od njih su istaknuti
komparativisti, poznati po svojim specifinim stavovima koji idu u korist komparativistici, kao onaj Zorana Konstantinovia o pluralistikom konceptu izuavanja knjievnosti u sinhronijskim okvirima irim od nacionalnih, u sistemima koji su odraz optih uslova proizvodnje i komunikacije. U isti kontekst ubraja se ukazivanje Gaje Palea na kompleksni odnos teksta i konteksta i nedjelotvornost monolitnih koncepcija, naroito kada se posebni entiteti nalaze u neposrednom suodnosu, koji ne moe da se dosegne ako se ne razgleda kontekstualno, u suodnosu sa irom knjievnom zajednicom, sa tendencijom preko komparacije slinosti da se dobiju relevantnija saznanja o osobenostima tekstova i njihovoj posebnosti (Pale, 1983:25-28). Svakako, tu su i pojedinana zalaganja i monografijska izdanja Joe Poganika (Teme i dileme i Knjievna sredba s Drugima) kojem e se, neto kasnije, prikljuiti Zvonko Kova sa svojim knjigama Meuknjievna tumaenja i monografijski rad sa obavezujuim naslovom Poredbena i/ili interkulturna istorija knjievnosti. I obojica su revnosno i kontinuirano posveeni temama, dilemama i granicama komparativne jugoslavistike, propagirajui je na vie nivoa: zapoinjui od javnih obraanja i reakcija, mijenjanjem dominantnih, uskonacionalnih shvatanja u redakcijske sastave i asopise, kreiranje povoljne nadnacionalne atmosfere u drutvima pisaca, pa sve do pomjeranja u smjeru regionalne komparativistike u akademskim sredinama, preko uvoenja novih studijskih grupa i angairanih prezentacija na naunim skupovima, usmjerenih protiv fetiirane nacionalne svijesti. U prilog ovoj ideji, 1978. godine, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u okviru studija jugoslavistike, Zvonko Kova e uvesti predmet Komparativna jugoslavistika. Kasnije, od kolske godine 1981/82, u osmom semestru, Joe Poganik uvodi i predaje predmet Osnovi komparativne jugoslavistike na Osijekom univerzitetu. Svrha ovih predmeta nije bila samo akumulacija znanja, nego i stvaranje vrijednosnih sudova formiranih na osnovu tipolokih izuavanja, aspekti recepcije, prostorna povezanost, meusebni suodnos, interferencija, srodnosti i razlike, pripadnost i nepripadnost odreenih drutvenopolitikih okvira ili konfesionalnih civilizacijskih okvira. Sa komparativnim metodom izuavanja, koji svoje poetke biljei negdje poetkom 19. vijeka u Francuskoj, pod uticajem komparativnih izuavanja u prirodnim i drutvenim naukama i njegovo prerastanje u knjievno-naunu disciplinu, u drugoj polovini 20. vijeka i pokraj svih prateih kontroverzi, otvaraju se nove perspektive u tumaenju situacije u nauci o knjievnosti. Poseban doprinos u smjeru njenog razvijanja, kao i prema opravdanosti regionalne komparativistike, daje iroki koncept Iva evrela o kulturi kao osnovnoj matrici svih knjievnih pravaca i njegovih zalaganja da se otvore takozvane problematine zone, kao i uvidi Armanda Njiija o vanosti interkulturalnosti kao poetici/politici aktivnog suivota izmeu razliitih kultura. Evidentno je da se sa njenim implementiranjem u regionalnim okvirima, omoguava jedan drugaiji pristup komparativnog posmatranja kulture iz regiona, koji e pomoi u rjeavanju meusobnih nesuglasica i nesporazuma u odnosu na tumaenje problematinih spornih mjesta izmeu susjednih drava na Balkanu. Naime, regionalna komparativistika je samo dio knjiev108|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
ne komparativistike, meutim sa odreenim regionalnim ograniavanjem, tako to regionalnu komparativistiku, a prop, definicije francuskih komparativista: Pioa i Rusoa, moemo da formuliramo kao knjievnokritiku disciplinu koja se sastoji od analitikog opisa, metodskog i diferencijalnog poreenja sa interlingvistikim i interkulturnim knjievnim fenomenima odreenih areala (J. M. G) uz pomo istorije, kritike i filozofije, u cilju: potpunog razumijevanja knjievnosti kao specifine funkcije ovjejeg duha (Pichois, Rousseau, 1973:174). Njena funkcija je na regionalnom nivou isto toliko znaajna kao i funkcija komparativistike, a odatle i njihova meusobna povezanost i kauzalnost u pojavljivanju i dejstvovanju. Njihovo inauguriranje u naune discipline u Makedoniji datira iz ranih osamdesetih dvadesetog vijeka, preko novootvorene studijske grupe Opte i komparativne knjievnosti na Filolokom fakultetu u Skopju (1980), kao i preko Odjeljenja za teoriju literature i komparativnu literaturu, zajedno sa Odjeljenjem za makedonsko-junoslavenske knjievne veze (kasnije preimenovanog u makedonskobalkanske knjievno-istorijske veze pri Institutu za literaturu (1981)). Kljunu ulogu u afirmaciji komparativne knjievnosti u Makedoniji imao je Milan urinov zajedno sa akad. Vladom Uroeviem, Verom Janevom- Stojanovi, Ljiljanom Todorovom, Svetozarom Brkiem, Tomom Sazdovim, Slobodanom Mickoviem, Georgijem Stardelovim i Savom Cvetanovskim, akad. Borisom Petkovskim i akad. Katom ulafkovom, koji bijahu prvi profesori na ovoj studijskoj grupi. Grupa se kasnije proirila iz redova zavrenih sudenata komparativne knievnosti Univerziteta Kiril i Metodij: Elizabetom elevom, Biljanom Angelovskom, Lidijom Kapuevskom-Drakulevskom, Majom Bojadijevom, Slavicom Srbinovskom, Vladimirom Martinovskim i Marijom orgijevskom. U Institutu za knjievnost, Odjeljenje za teoriju literature i komparativnu literaturu prvobitno je sainjavao komparativist Aleksanadar Prokopijev, koji je svoje obrazovanje stekao na Beogradskom univerzitetu, i kojem su se kasnije pridruili diplomirani komparativisti iz Makedonije: Anastazija urinova, Sonja Stojmenska-Elsezer i Nataa Avramovska; dok je regionalno usmjereno Odjeljenje za makedonsko-balkanske knjievno-istorijske veze dugo radilo samo sa jednim lanom Jasminom Mojsijevom-Guevom, kojoj se kasnije pridruio Goce Smilevski. Od posebnog znaenja za razvoj i perspektive komparativistike u Makedoniji bili su kontakti i suradnja sa predstavnicima evropske i svjetske komparativistike i institucijama koje ovi predstavljaju. Ta suradnja poinje jo u samom poetku preko sjednice Biroa (AILC) u Ohridu (1981) na kojoj su nastupili renomirani svjetski komparativisti Rene Velek, Duva Fokema, Henri Remak, Eva Kuner, Klaudio Giljen, Derd Vajda, Iv evrel, Manfred Nauman i drugi. Da bi produilo sve do dananjeg dana preko planiranog odravanja etvrtog Internacionalnog kongresa Evropske mree za komparativna literarna izuavanja (REELC) na temu Knjievne dislokacije, na poetku septembra 2011. godine, ponovo u Ohridu, u organizaciji Instituta za makedonsku literaturu u okvirima obiljeavanja njegove tridesetogodinjice formiranja. Naravno, postoje i druge forme suradnje koje se odnose na uee makedonskih komparativista i drugih svjetskih komparativnih naunih kongresa i konferencija; u komparativnim nauno-istraivakim projektima Balkana i ire (Univerzitet
u Zagrebu, Institut za knjievnost i umjetnost u Beogradu, Institut za literaturu u Sofiji, Univerzitet u Bratislavi i drugi); kao i gostovanja Dioniza uriina, Armanda Njiija, ana Besiera i drugih uglednih profesora komparativistike u makedonskoj akademskoj sredini. Za iru afirmaciju komparativne knjievnosti u Makedoniji, naroito u fazi njenog formiranja, znaajnu ulogu imali su i predstavnici knjievne nauke iz bivih jugoslavenskih centara, naroito profesori iz Beograda, Zagreba, Sarajeva i Ljubljane (akad. Zoran Konstantinovi, Anton Ocvirk, Vojislav uri, Radoslav Joksimovi, Milivoj Solar, Miroslav Beker, akad. Zdenko Lei, Novica Petkovi, Dragan Nedeljkovi i dr. ) Interferencija, koja je mogla da se slijedi kroz istoriju zajednikog ivljenja biviih jugoslavenskih naroda u jednoj dravi sa jedinstvenom ekonomijom i protokom informacija, u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka, je sa smanjenim intenzitetom. U tom periodu svaka republika okrenuta je samoj sebi, prema sopstvenim aktivnostima i proboju u svijet. U Makedoniji je zamjetljiva djelatnost Drutva komparativista Republike Makedonije (formiranog 1987.); projekti koji su ostvareni u oba odjeljenja Instituta za makedonsku literaturu Katedre za komparativnu knjievnost, kao i projekt MANU-a (1996-2003) Komparativno izuavanje makedonske knjievnosti i umjetnosti u 20 vijeku sa oko 130 uesnika i vie objavljenih tomova, od kojih emo kao relevantan za nas smetati naslov Makedonska literatura i umjetnost u kontekstu mediteranske sfere, edicija Knjievni kontekst (1995) i elektronski asopis Mira (2002). Ali, to ne znai da ideja o regionalnosti u cjelini odumire, naprotiv ona ponovo poinje da se uspostavlja, ali sada uz pomo drugih subjekta i uesnika i sa proirenim poljem interesa u smjeru interdisciplinarnosti i otvorenosti prema kulturolokom pristupu u tumaenju, na koji se prirodno nadovezuje sama komparativistika. Ono to je vano je da produavaju aktivnosti na stvaranju i njegovanju interkulturalnosti u junoslavenskim okvirima preko razliitih kulturnih aktivnosti, projektnih zadaa, asopisa, monografijskih izdanja, naunih projekata i razliitih institucija. Suradnja izmeu univerzitetskih centara ponovo se obnavlja u novom milenijumu preko niza zajednikih projekata. Jedan od najambicioznijih regionalnih projekta je Interdisciplinarni i multinacionalni projekt Filoloke studije, koji je zapoeo kao meuuniverzitetska suradnja na Filolokom fakultetu pri Permskom dravnom univerzitetu, Perm, Rusija i Filozofskom fakultetu u Ljubljani, Slovenija, u 2002. godini, na koje su im se kasnije sukcesivno pridruili Institut za literaturu iz Skopja, Makedonija i Filozofski fakultet iz Zagreba, Hrvatska. U 2008. godini projekat se transformirao u meunarodni internetski asopis www. philolgicalstudies.org, sa vie kulturolokih rubrika, od kojih su dvije naslovljene Rije u istorijsko-kulturolokom kontekstu (poredbeni aspekt) i Knjievnost u interkulturnom kontekstu tretiraju teme iz regionalne komparativistike. Prostor za afirmaciju i interkulturni dijalog odvaja i bosanski asopis Razlika www.razlika-differance.com, koji je formirala Katedra za knjievnost Filolokog fakulteta u
Tuzli 2002. godine, koje tretira pitanja koja su u vezi sa identitetom, pogledom na Druge, razlikama u meusobnim tumaenjima regionalnih junoslavenskih kultura i literatura. Ovom prilikom pomenuemo i projekat Svoji i tui u balkanskim literaturama i kulturama, koji je nastao kao suradnja izmeu Univerziteta Adam Mickjevi, Poznanj, Polska, Instituta za literaturu, Beograd, Srbija i Zagrebakog univerziteta, Hrvatska, Instituta za literaturu Sofija, Bugarska, sa nizom konferencija koje su uslijedile, u periodu od 2003. do 2007. godine. Za njihovu uspjenu realizaciju od prevashodnog znaenja je to to su u obrazovnim centrima sauvani stari oblasni okviri sa prilagoenom postavljenou koja je usmjerena prema novim uslovima. Na primjer, na Filozofskom fakultetu u Ljubljani jo uvijek se izuavaju jezici i knjievnosti drugih (sada bivih) jugoslavenskih naroda. Isti je sluaj sa Filozofskim fakultetom u Zagrebu, gdje se u okvirima smjera Junoslavenski jezici i knjievnosti velika panja posveuje pripremanju mladih kadrova sa regionalnim usmjerenjem. Malo je drugaija situacija na Beogradskom univerzitetu i na Filolokom fakultetu, gdje je politiki reim Miloevia ostavio tragove zapostavljajui jezike i knjievnosti bratskih naroda. Situacija u Bosni i Hercegovini je jo drastinija u tom smislu. Na Univerzitetu Kiril i Metodij u Skopju, jo uvijek opstoji regionalna obrazovna strukturna postavljenost, u okvirima Katedre za makedonsku i jugoslavensku knjievnost koja je, s obzirom na izmjene drutvenih okolnosti, sada dobila novo ime: Katedra za makedonsku i junoslavenske knjievnosti. Ona je, zajedno sa katedrom za komparativnu knjievnost, glavni nosilac za stvaranje mladih kadrova, jedna sa nacionalnom, ali i regionalnom provenijencijom, a druga sa komparativistikim pogledima. Svakako, u pogledu regionalne komparativistike, najimanetnije je Odjeljenje za makedonsko-junoslavenske knjievne i kulturne veze (preimenovano 1999. godine u Odjeljenje za makedonsko-balkanske knjievno-istorijske veze) pri Institutu za makedonsku literaturu, koje se bavi projektima iz oblasti regionalne komparati(vi)stike, kao na primjer: Fenomen Ljubavi i njegove kreativne implikacije u balkanskoj literaturi (IML; 1997-2000); Makedonska savremena proza u balkanskom kontekstu (IML,2001- 2003); Srodnosti izmeu savremene makedonske i balkanskih literatura (Realno/ Imaginarno) (IML, 2002-2004); kao i posljednji ambiciozni projekat Interkulturna istorija makedonske literature (IML, 2009-2011); za iju su uspjenu realizaciju uvijek potrebni vienacionalni timovi. Kod rada na projektima koji su bazirani na komparativnom izuavanju knjievnosti, bez razlike da su li u njihovu realizaciju ukljueni jednonacionalni ili vienacionalni timovi, prednosti su viestruke. Prije svega ovim metodom postie se demistifikacija odreenih svetih taaka u okvirima nacionalnih knjievnosti, pri emu se izbjegava patetinost u tumaenju istih segmenata. Istovremeno, preko procesa komparativnog razgledanja, otvara se mnogo novih zanimljivih, ali zapostavljenih pitanja u okvirima jednonaSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|111
cionalnih izuavanja. Upravo sa novom metodom, ta pitanja mogu da se sagledaju iz ireg aspekta koji e, pak, da omogui prikupljanje brojnije argumentacije za pravcu razrjeavanja postavljenih dilema. Komparativna shvatanja, u svakom sluaju, dovode do preokreta u nacionalnim koncipiranjima i izuavanju knjievnosti. Preokret u nauci o knjievnosti odnosi se na vie nivoa. Jedno od njih, svakako, je proirivanje horizonta spoznajnog procesa, pri emu dolazi do spoznaje da proces razumijevanja i evidentiranja razlika moe da bude dvojan i razliit za svakog uesnika odvojeni. Takoe, zbog razliite kompeticije i predznanja uesnika u procesu konzumacije kulturnih sadrina (bez razlike na jednaka zalaganja propagatora), dolazi do naglaenih razlika u recepciji tekstova, na to treba da se maksimalno obrati panja. Ustvari, razliita recepcija je bitni faktor u graenju zajednike istorije, jer knjievna istorija, kao to pie Robert Jaus u svojoj knjizi Estetika recepcije, predstavlja plod shvaanja i interesa od strane tumaa (Jaus, 1978: 123). On dalje objanjava da, kada se radi o istorijsko-knjievnoj komparaciji, neophodno je prisustvo treeg elementa, izvan tih koji se meusobno uporeuju, koji bi igrao ulogu upravljakog stuba, relevantnog za problematiku koja se obrauje. To znai da komparacija nije samoj sebi cilj, nego je teorijska forma preko koje se sprovodi postupak graenja istorije u koju su implementirana shvaanja i aktivni interesi i tvoraca i konzumenata. Ustvari, jedinstveni cilj prilikom stvaranja svjetske ili komparativne knjievne istorije bio je oduvijek: usmjeravanje drutva prema odreenim moralnim i estetskim normama. Takve norme, prema Jausu, variraju iz epohe u epohu ukazujui na otvorenost i komunikativnost literature, kao i njenu povezanost sa dominantnom drutvenom ideologijom. Nekad su to bile kapitalistika i komunistika ideologija koje su vodile rauna o pojedinanim i kolektivnim pravima, dok je danas to globalizirajua ideologija sa njenim namjerama da proiri zajednice do forme jedinstveno cijelog. Upravo zato, danas potrebna je istorija literature koja ima ambiciozan cilj: da prevazie krizu pojedinanih literarnih istorija sa nacionalnim oznakama i njihova zamjena sa jednom jedinstvenom istorijom, sa optim karakterom, koja e da se odrazi na globalnu ovjekovu svijest preko simboline prezentacije evolucije duha. Ta istorija bila bi sainjena od mnotva nacionalnih i regionalnih oznaka, isprepletenih i sploenih u niz optekulturolokih doprinosa. Takva istorija neminovno bi komunicirala s drugim kulturama i, kao to kae Iv evrel, bila bi osjetljivija prema prisustvu drugih, ali i ona bi bila otvorena za razna kulturno-antropoloka tumaenja prerastajui svoje osnovno polje interesa kroz susrete sa drugim disciplinama. Takva istorija bila bi transdisciplinarna studija o multikulturalnost svijeta koja e se interaktivno dopisivati. Temeljna pomjeranja u oblasti meunarodnih komunikacija proslijeenih sa tehnolokim inovacijama u posljednjem desetljeu 20. vijeka, kao to je internet, omoguava lake sprovoenje ovog pothvata. Naravno, komparativistika, a posebno regionalna komparativistika, imae veliki udjel u sprovoenju ove zamisli. Preko nje se propagira potreba za partikularizmom, regionalnim osobenostima i njihovim kulturolokim identitetima, koji su izvor bogatstva i potpore razliitostima u kontinuitetu sveukupnosti. Regionalna komparativistika, prema ovome, je egzistencijalna kategorija, koja i u modelu globalizma daje svoj doprinos razvoju dajui
ansu regionalnom da se nametne i ostavi trag u cjelini. Danas nema dilema da je globalizam neminovna drutvena kategorija. U tom kontekstu, najpoznatiji junoslavenski interkulturni autor Ivo Andri, koji je u svojim djelima uvijek isticao znaenje regionalnog, opravdano e rei: I sve se kree sasvim logino, od manjeg ka veem, od regionalnog i plemenskog ka nacionalnom i dravotvornom (Andri, 19. poglavlje Na Drini uprija), a mi bi dodali od nacionalnog ka globalnom, koje u sebe inkorporira regionalne karakteristike.
Literatura:
Grosman, Meta. 2004. Knjievnost v medkulturnem poloaju. Znanstveni intitut Filoloke fakultete: Ljubljana. Baba, Homi. 2004. Smetanje kulture. Beogradski krug:Beograd. Biti, Vladimir.1997. Pojmovnik suvremene knjievne teorije. Matica hrvatska:Zagreb. , . 1987. . : . , . 1999. . ..3.: . enet, . Figure.1985. Figure. Kultura: Beograd. Jaus, Robert. 1978. Estetika recepcija. Nolit: Beograd. Lotman, J.M. 1978. Ideja i struktura. u Strukturalni prilaz knjievnosti. Nolit:Beograd. Kova, Zvonko. 2005. Meuknjievna tumaenja. Hrvatsko filoloko drustvo:Zagreb. Kova, Zvonko. 2001. Poredbena i/ili interkulturna povjest knjievnosti. Hrvatsko filoloko drutvo:Zagreb. Konstantinovi Zoran.1983. Teorija sistema i modela u prouavanje jugoslovenskih knjievnosti u prvoj polovini XX stolea. Komparativno prouavanje jugoslavenskih knjievnosti. (pripremio: Franjo Grevi). Zavod za znanost o knjievnosti: Zagreb. . 1984. . :. , . 2006. . :. Pichois, C., Rousseau A.M.1973. Komparativna knjievnost, Nakladni zavod Matice hrvatske:Zagreb. , -. 2002. . : . Pale, Gajo. 1983. Odrednice za knjievnohistorijsko prouavanje jugoslavenskih knjievnosti. Komparativno prouavanje jugoslavenskih knjievnosti. (pripremio: Franjo Grevi). Zavod za znanost o knjievnosti: Zagreb. Poganik, Joe. 1986. Knjievni susreti s drugima. Izdavaki centar Rijeka: Rijeka. Poganik, Joe. 1986. Teme i dileme. Izdavaki centar Revija: Osijek. -, . 2008-2009. . u . XXXIII-XXXIV. .1-2. :. . 2007. (pripremila Kata ulafkova). : . Umberto Eco. 1979. The Role of the Reader. Bloomington. ,.2005. . : .
Andrea Lei
Filologija u vremenu, jo uvijek

Filologija koji put samo struni jezik filologa, koji put samo filologova vizit-karta, a koji put i gotovo kompletan radni potencijal u ponekoj uoj filolokoj disciplini znade u nas biti angairana u ulozi to je u razvijenijim zemljama danas ispunjavaju otueni dijelovi nauka vrste ekonomije, sociologije, antropologije, politologije: u ulozi dakle pseudo-naune ekspertize kojoj je svrha mistifikacija stvarnih odnosa u drutvu, opravdavanje neke reakcionarne, obino agresivne politike, obrana socijalnog status quo. Iako i ove druge nauke kod nas pomalo nadoknauju svoje zaostajanje (pa ni u njima nipoto ne nedostaju ekspertize to razrauju stavove kojima je racionalno jezgro udarac ake po stolu), na tlu filologije parazitira u nas tradicionalno ba najtipiniji primjer takve pseudo-nauke.1 Ovo je objavljeno 1972. godine. Budui da mi se ove rijei Svetozara Petrovia ine u potpunosti primjenljivim na sadanju situaciju u ovoj naoj, regionalnoj, nauci u knjievnosti, a naroito onu meu filolozima posveenim sopstvenim nacionalnim knjievnostima; i budui da mi se takoer ini da je pseudo-nauka u nas i dalje ne samo neto to parazitira na filologiji, ve je njen najglasniji i javno najvidljiviji asSvetozar Petrovi, Priroda kritike, Zagreb: Liber, 1972, 172-173.
pekt (kroz kolske programe, na primjer,2 ili u javnim debatama kao to su bile i bie one o tome iji je Mea Selimovi, ili iji je Ivo Andri), vrlo mi je teko nai neto novo to bi se moglo rei o ovoj temi, a to Svetozar Petrovi ve nije u nekom obliku rekao na tih stotinjak strana u poglavlju pod nazivom Filologija u vremenu u Prirodi kritike. Polazei od njegovih stavova kao teoretske i praktino-metodoloke osnove, ja ovdje predlaem nekoliko naelnih teza o sadanjem stanju u naoj nauci o knjievnosti, i o mogunostima razvoja regionalne komparativistike. Te su teze namjerno provokativno formulisane, i to iz pozicije nekoga ko je u sutini teoretiarka knjievnosti i komparativistkinja, a koja se ovom problematikom bavi kao posmatra sa strane, i koja u potpunosti preputa drugima da je razuvjere ako je njena slika o sadanjem stanju u naoj nauci o knjievnosti pretjerano pesimistina. A sve to ba na Petrovievom tragu, jer on je u Filologiji u vremenu rekao neke kljune stvari: da je osnovna dunost filologa i prema vlastitom narodu da bude filolog, odnosno da bude ne zagovornik ili autor nekog praktino-politikog rjeenja nekog jezikog ili knjievnohistorijskog problema, ve naunik koji e vlastitom narodu i ljudima sklonim srodnom rjeenju pomoi da to potpunije shvate osnovu na kojoj se smjena praktino-politikih rjeenja zbiva, da (...) razumiju svu zamrenost pitanja kojemu se rjeenje trai, tekoe koje se rjeenjem ne uklanjaju ili njime ak otvaraju, uvjete u kojima je rjeenje postalo poeljnim i pod kojima to uope moe biti. (Petrovi, 239) Rekao je i da je desniarska pozicija u prouavanju jezika i knjievnosti ona koja u sutini zagovara perspektivu vujeg brloga, u kojoj ovjek biva zaslijepljen predrasudama ili silom utjeran u monolit, lien vlastite vrijednosti i individualnih oznaka, pretvoren u puki instrument neke njemu nadreene nacionalne ili makro-nacionalne mitologije (Petrovi, 177). Rekao je i da angaman u filologiji iz ljeviarske perspektive moe biti iskljuivo angaman za istinu, i to vano je razumjeti angaman za istinu u smislu angamana za traenje istine, za dosljednu otvorenost i upitanost naeg miljenja, (Petrovi, 178), te da ona na serije gotovih, stvrdnutih, upotrebljivih rjeenja to ih desnica nudi ne moe odgovoriti jednostavno vlastitom serijom upotrebljivih poluistina. (Ibid.) Rekao je i da je svaka od ovih knjievnosti koje su stvorene na slavenskim jezicima koji se proteu izmeu slovenakog i makedonskog zapravo knjievnost jednog od malih naroda, veim dijelom svoje istorije porobljenih unutar razliitih velikih sila, i da svaka od tih knjievnosti pripada jednoj iroj kulturnoj i knjievnoj cjelini i slijedi njen razvoj, a da kroz to vrijeme ni u jednom trenutku, ni na koji nain, taj razvoj o njoj ne ovisi ni u najmanjoj mjeri. (Petrovi, 204-205) I u tom i takvom stanju stvari: Povrno kosmopolitsko oduevljavanje svakom stranom knjievnom modom koliko i nacionalistiko uasavanje nad mogunou da strani utjecaj ugrozi nacionalnu samobitnost; arogantno isticanje doprinosa vlasti2
O ovome, vidjeti: Nenad Velikovi, Dijagnoza Patriotizam (Beograd: Re, 2010). Meutim, da ne bi bilo zabune, upotreba knjievnosti u kolskim programima u svrhu konsolidacije nacionalnog ili kulturnog identiteta nije samo problem ovih naih regionalnih nacija i kultura; o tome kako to izgleda u Velikoj Britaniji, vidjeti, na primjer, Sophie Claire Ward and Roy Connolly, Let Them Eat Shakespeare: Prescribed Authors and the National Curriculum, The Curriculum Journal, 19:4 (2008), 293307
te knjievnosti svjetskoj kulturi, i arogantno isticanje njezinog irenja u knjievnostima susjednih ba malih naroda (karakteristino osobito za pozitivistike uenjake najskromnijih mogunosti koji sami nisu nikad nikom dali ba nita), koliko i slijepo opijanje vjerom u autohtonost vlastite nacionalne knjievnosti i kulture, - svi ti stavovi koji fiziki neki put i u nae vrijeme traju, i postaju neki put glasni i agresivni, ne zavreuju danas nikakve paljivije rasprave zato to su ispod razine na kojoj se pitanje za nas moe danas uope plodno postaviti. (Petrovi, 262) U svemu ovome on je, mislim, i dalje apsolutno u pravu. Ali dodatna tragika nae sadanje situacije sastoji se u tome da se rasprava o knjievnosti ovih naih naroda zadnjih godina teko i vodi u nekim drugim okvirima od onih koje je Petrovi odbacio kao te to se nalaze ispod razine na kojoj se pitanje za nas moe danas uope plodno postaviti. Nakon raspada bive drave, odsjeci nacionalnih knjievnosti na filozofskim i filolokim fakultetima u regionu su se podijelili u etnike tabore kojima je osnovna svrha dokazivanje upravo sopstvene autohtonosti3 (sa povremenim potrebama da se ne samo utjecaj sopstvene kulture ve i ta kultura sama proiri to je vie mogue, i geografski, i temporalno). Nasuprot tome, otpor takvim tendencijama je, ini mi se esto formulisan upravo kao povrno kosmopolitsko oduevljavanje svakom stranom knjievnom modom, pa tako nai antinacionalisti u zanosu, u velikoj mjeri opravdanom, piu o nomadizmu i u slavu Drugog, ali bez neke jae svijesti o tome da je smisao takvih vrsta nekritikih hvalospjeva alteritetu najmanje u zadnjih petnaestak godina ipak stavljen pod ozbiljniji znak pitanja, i to upravo iz ljeviarske pozicije iz koje piu i oni sami,4 i da su u meuvremenu i noTe otuda konferencije sa tematskim naslovima tipa Kanonska vrijednost kao iva tradicija, ija je uloga u sredini koja nije zapravo stigla nikada stvoriti sopstveni kanon niti druge uvjeriti da je on kao takav vaei (konferencija o kojoj je rije je kao jednog od pisaca koje je imala kao podtemu precizirala Meu Selimovia, kao bonjakog pisca) u velikoj mjeri performativne funkcije: ovim inom odravanja konferencije o kanonskim vrijednostima, kanon se stvara. A nastranu to je ta vrsta promiljanja o kanonu kao pozitivnoj kulturnoj snazi, u vrijeme kada se kanoni u kontekstu postkolonijalnih i feministikih pristupa knjievnosti kritikuju i razlau kao izraz imperijalistikih i maskulinistikih ideologija, ve odavno ozbiljno zastarjela. 4 Vidjeti, na primjer, Sanford Budick, Crises of Alterity: Cultural Untranslatability and the Experience of Secondary Otherness, u The Translatability of Cultures: Figurations of the Space Between, urednici Sanford Budick i Wolfgang Iser (Stanford: Stanford University Press, 1996), str. 1-22. Da budemo poteni, i sama sam bila mentor (nije da se hvalim svojim studentima, ali sjajnim) diplomskim i magistarskim radnjama koje su bile hvalospjevi alteritetu i nomadizmu, a ideoloki sam najblia upravo ljudima koji takve tekstove piu. Ovo nije poziv da se ideje nomadizma i drugosti u cjelosti i napreac obore kao bezvrijedne, ve da se zapitamo da li smo njima sad ve stvorili jedan antimit kojim sami sebe sprjeavamo da pronalazimo alternativne mogunosti. Na kraju krajeva, nomadizam ne moe funkcionisati kao univerzalno primjenljivo rjeenje za suzbijanje nacionalistikih ideologija, ve je, u onom obliku kako ga sad koncipiramo, u velikoj mjeri jedino opcija obrazovane srednje klase. Moramo smisliti neki plan B. Ideja kulturnog sinkretizma, kao opte primjenjivog i prihvatljivog postojanja vie paralelnih kulturnih obrazaca pod jednim zajednikim nadkulturnim krovom, na primjer, ini mi se boljim i optimistinijim rjeenjem negoli pesimizmom motivisan eskapizam nomadizma kao alternativa nacionalizmu. (Vidjeti Jan Assmann, Translating Gods: Religion as a Factor of Cultural (Un)Translatability, u The Translatability of Cultures, str. 25-36).
3
mad i Drugi postali vrlo efikasna kratica za kritiziranje nacionalizma koja je upravo zbog toga to je postala opte mjesto u antinacionalistikoj umjetnikoj i pop-kulturnoj praksi sad ve sazrela da je iz naune perspektive paljivo ispitamo. Ali nije mi ovdje namjera da ponudim jo jednu alopojku na tu temu, ve prijedlog jednog, ini mi se, zanimljivijeg shvatanja knjievnosti od onog koje nude nacionalne knjievne historiografije. Dakle, ovdje slijedi nekoliko prijedloga jedne komparativistkinje (dakle, nekoga ko zna poneto o komparativistikom prouavanju knjievnosti i naelnim pravilima ponaanja onoga to po inerciji zovemo nacionalnim knjievnostima u njihovom meusobnom odnosu, kao i relativnosti samog pojma nacionalna knjievnost kao takvog, ak i ako o regionalnim knjievnostima zna manje od kolega sa odsjeka za nacionalne knjievnosti) o tome na koji nain nau nauku moemo izvui iz poetka devetnaestog vijeka sa njegovim romantiarskim shvatanjem jezika, nacija, i nacionalnih knjievnosti, i utjerati u dvadeset i prvi vijek i ka ideji postkolonijalnog, globaliziranog i rodno osvijetenog knjievnog svijeta: 1. Teza prva: u bivoj dravi, postojala je tenja da se ove regionalne knjievnosti na jeziku koji se sad navodno zove bosanski-crnogorski-hrvatski-srpski5 posmatraju kao dio jedne cjeline, ma koliko razuena i problematina ona bila. Danas, u ovim novim dravama, postoji tenja da se te knjievnosti posmatraju kao radikalno odvojene, s namjerom da se pokae nesvodljiva partikularnost svake od njih, i vjerom da nas Drugi nikada ne moe voljeti i shvatiti onako kako mi voljeti i shvatiti moemo sami sebe. Pri tome na podruju Bosne i Hercegovine, kako to barem izgleda ovom komparativistikom posmatrau sa strane, postoji poprilina konfuzija (i unutranja, i proizvedena izvana) oko koga koliko knjievnosti tu zapravo ima. Jedna, zajednika, bosanskohercegovaka? Ili tri, srpska, hrvatska, i bonjaka, s tim to je odnos ove prve dvije sa knjievnostima hrvatskom u Hrvatskoj, srpskom u Srbiji, (srpskom u Hrvatskoj?), meusobno, kao i sa bonjakom knjievnou, krajnje nejasan; a ako su ve tri, a imamo i, recimo, Isaka Samokovliju, ne bi li ih onda trebalo biti etiri? A da ne govorimo o beskrajnim raspravama oko toga ko je iji (a u pojedinim sluajevima i od kad do kad iji, te na koje naine),6 pri emu je osjeaj nacionalnog ponosa, koliko se meni ini, glavni argument i za svojatanje i za odbacivanje pisaca iz pojedinih kanona. Kako bi bilo da naprosto od toga odustanemo? Drave su tu, takve kakve su, a knjievnost je ve odavno izgubila kulturKad smo ve kod jezika, ovaj rad u svom osnovnom stavu prema konceptu nacije i nacionalne kulture i jezika polazi od slinih pretpostavki kao i Snjeana Kordi u svojoj knjizi Jezik i nacionalizam (Zagreb: Durieux, 2010): da je nacija konstrukt, da ne postoji obavezna veza izmeu nacije i jezika, niti izmeu imena nacije i imena jezika. 6 Prolost naih knjievnosti puna je, dakle, promjenljivih nacionalnih identifikacija, u kojima je sve do naih dana est sluaj pisaca koji svoje knjievno djelovanje zapoinju unutar jedne a zavravaju unutar druge nacionalne literature, a naa literarna historija, kad se takvim sluajevima i zanimala, prouavala je redovito samo idejni aspekt takvih prijelaza ali ne i literarni, ne i pitanje to je literarno znailo, to je za djelo jednog pisca, za njegov stil, za odnos prema grai, za razvoj njegove poetike, znailo prijei iz jedne nacionalne literature u drugu. (Petrovi, 206)
5
ni presti kakav je nekad imala, i nema vie potrebe da je se koristi u dravotvorne svrhe (svima bi nam bilo od mnogo vee koristi da tu ulogu preuzme, recimo, privreda). Sada bi bilo puno zanimljivije ustanoviti koji je kompleks stvarnih meukulturnih i intertekstualnih odnosa na ovim prostorima, i istraiti kako se pojedini pisci (i pojedinana njihova djela) uklapaju u taj kompleks. Teza druga: Nacije su konstrukti, nacionalne knjievnosti takoer. I jedno i drugo je relativno novijeg vijeka (najstarija evropska nacija, ona francuska, nastala je krajem 18. vijeka), dok je ono ritualno, razigrano, kognitivno kompleksno koritenje jezika u svrhu stvaranja kulturnih artefakata, koje nazivamo knjievnost, po svoj prilici staro koliko i ljudski rod. I kao to se mijenjaju i uslovi u kojima taj ljudski rod ivi, i knjievnost se mijenja: mijenja se uloga njenog autora, autorice ili njenih kolektivnih autora; mijenja sa tip umjetnine, njen anr i njena funkcija u nekoj zajednici; mijenja se tip zajednice kojoj se ta umjetnina obraa i kojoj je namijenjena, i mijenja se tip pripadnika te zajednice, njegov ili njen identitet, omjer kolektivnog ili individualnog osjeanja koje konstituira taj identitet. Mijenja se odnos centra i zaleine, sela i grada, uloga koju oni igraju i kulturni kapital koji sa sobom nose. Mijenjaju se tipovi emocija koje umjetnina proizvodi, reflektuje ili negira7; mijenjaju se tipovi i objekti i ljubavi i mrnje, prostor identifikacije i osjeaj pripadnosti; mijenja se konstrukcija rodnog identiteta i uloga spolova; mijenja se ira sfera kulturnog utjecaja kojem neka zajednica biva izloena, i mijenjaju se odnosi izmeu razliitih kulturnih sfera. Ako se ovo ima na umu, svako odreivanje pripadnosti jednog pisca unutar specifine mree odnosa se moe obaviti tek onda ako se sve ovo (ili bar onoliko od ovoga koliko je to razumno oekivati) uzme u obzir, a slika koje e se time dobiti e vjerovatno biti puno kompleksnija od jednoznane odrednice pripadnosti nekoj nacionalnoj knjievnosti. I pri tome ne mislim da e se te kompleksne slike stvarati samo kad su prvorazredni pisci posrijedi; i minorniji, epigonski, umjetniki konzervativni pisci e se ovom metodom istraivanja vjerovatno otkriti kao iznenaujue intertekstualni. Ali, tu smo ve kod teze tree. Teza trea: Umjesto iskljuivog fokusiranja na kanonske vrijednosti bilo bi dobro ispitati ukupan kompleks knjievnog stvaralatva na ovim prostorima, ukljuujui tu i domau produkciju popularnih anrova, trivijalne knjievnosti i unda.
7
Prouavanje emocija kao kulturom i jezikom odreenih, i historijskim promjenama podlonih, a ne biolokih, nepromjenjivih i univerzalnih, jedna je od novijih linija prouavanja u okviru kulturalnih studija, i neto emu bi bilo izuzetno zanimljivo posvetiti se na ovim prostorima. Za primjer takvih prouavanja u slavistici, vidjeti Slavic Review iz ljeta 2009., u kom se nalaze izuzetno zanimljivi lanci koji, polazei od analize konkretnog korpusa tekstova iz jednog historijskog perioda, obrauju teme kao to su problem emotivne hladnoe na prelasku iz sentimentalizma u romantizam, promjene u razumijevanju vojnikog straha u vojnoj psihologiji, osjeaj odvratnosti u romanu Andreja Bjelog, i odnos izmeu razumijevanja seksualnosti i drutvenog stalea u sovjetskim zatvorima. ini mi se da bi bilo fascinantno provoditi tu vrstu istraivanja i na naem kulturnom materijalu. Kako zvui mogunost grupnog projekta na temu: Ljubav i pouda u junoslavenskim knjievnostima u doba romantizma ili Konkretni emotivno-konceptualni sadraj patriotizma kao kulturnog konstrukta?
Imamo li mi svoje autore detektivskih romana, naune fantastike, ljubavnih i avanturistikih romana, u nekom statistiki dokazivom uzorku ili barem kao vidljivo prisustvo? Ili tu vrstu literature uglavnom uvozimo i objavljujemo u, mogue uglavnom loim, prijevodima? Pitanje nije nimalo trivijalno: u periodu kada postoji (barem u zadnjih pedesetak godina) intenzivna razmjena i gubljenje granica izmeu popularne anrovske proze i visoke umjetnosti u veini evropskih i amerikih knjievnosti (govorim o ovima koje poznajem), bilo bi korisno znati da li se to desilo i na ovim prostorima, ili je, na primjer, pisanje historijskog romana i dalje osnovna djelatnost nacionalnog romansijera sa ozbiljnim umjetnikim ambicijama. Takoer, ne bi bilo nerazumno uzeti u razmatranje i mogunost da se ti pisci u ispunjavanju svojih ozbiljnih umjetnikih ambicija koriste knjievnim postupcima koji pripadaju popularnim anrovima (te da, na primjer, u pisanju svog ozbiljnog historijskog romana pri sastavljanju ljubavnih scena poseu za kliejima loih ljubia, ili da se u konstrukciji lika kakvog austrougarskog dounika koriste kliejima detektivskog romana to, mogue je zamisliti, knjievno-kritika sredina, usredsreena na odravanje slike o sebi kao o izuzetno kultivisanoj, odbija da vidi jer bi time priznala da su joj ti klieji poznati). I rekla bih da je sva vjerovatnoa da je, to je pisac tog historijskog romana nacionalno osvjeeniji, ta vrsta neosvijetene intertekstualne kontaminacije trivijalnim vea. Davno je jo Petrovi primijetio da u naoj knjievnoj historiji ono to se iskazivalo kao zalaganje za domae i otpor stranom bilo je u velikoj mjeri zapravo zalaganje za konzervativno i drugorazredno, te da jedanaesterac je smetao i neke od onih naih pjesnika 19. st. koje nije inae smetalo da bukvalno plagiraju treerazredne njemake pjesnike. (Petrovi, 264.) Ali ovo je samo hipoteza koju treba dalje ispitati. A ako se ispostavi da domaa produkcija ima i svoje pisce naune fantastike i svoje pisce ljubia i svoje pisce krimia, bilo bi dobro znati koji je njihov ugled, ko su njihovi izdavai, na koji nain se oni plasiraju na trite i ko je to ko ih ita. I da li se uopte registrovalo kojim od popularnih anrova oni zaista piu. Ali ovdje sad prelazimo na novu temu.
Knjievnost malog naroda i strani utjecaj, po ko zna koji put

Nimalo se ne bojim da e nam se Evropa naturiti ona nam se ve naturila, ali problem uope nije u tome. Nije problem u izboru izmeu ubijanja staraca i Vaska Pope, da upotrijebim zgodnu rije druga Josimovia; u toj dilemi, naravno, ja sam za Vaska Popu, a ak i kad intimno ne bih bio za Vaska Popu budui da ovdje ne izraavam svoj program nego pokuavam opisati stanje morao bih shvatiti da je neizbjena sadanjost Vasko Popa, a da je ubijanje staraca, ma koliko mi drago bilo, danas i ovdje nemogue. Problem je, i to specifian problem nae literarne historiografije, meutim, u tome to se naa knjievnost zapravo nije razvijala od ubijanja staraca do Vaska Pope, nego od ubijanja staraca do Marina Dria, i od Marina Dria opet do ubijanja staraca; to se ona razvijala u situaciji istovremenog postojanja jedne razvijene sredine i jednog zalea koje funkcionira na neki drugi nain, a koje se u literaturi ipak sasvim nepoSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|119
sredno reflektiralo ( jer je otac ili potomak onoga koji taj obiaj ubijanja staraca prakticira, s pogaom ili bez pogae , ujedno i kreator jednog tipa literature koje je za nas vrlo vaan). Problem, dakle, nije u tome da nam se Evropa ne naturi, nego u tome da se ispita specifian nain na koji se to naturivanje ovdje dogodilo. (Petrovi, 186) Teza etvrta: Jurij Lotman u svojoj knjizi Univerzum uma: semiotika teorija kulture8 navodi da je elementarni in miljenja prevoenje (iz jednog znaenjskog sistema u drugi)9; da je elementarni mehanizam prevoenja dijalog (nijedna znaenjska struktura ne moe stvarati znaenje sama od sebe, ve joj je uvijek potreban poticaj izvana; ljudska se inteligencija ne moe razviti sama od sebe, ve joj je poticaj uvijek inteligencija drugog); a da je bazini uvjet dijaloga volja za razumijevanjem, pa ak i da je, ako se argument sasvim ogoli (a Lotman ovu ideju uvodi sa nekom mjeavinom vesele nelagode i intelektualne drskosti), ljubav izmeu sagovornika ta koja ih potie na meusobno razumijevanje. Primjer koji on za ovo navodi je prouavanje komunikacijskog odnosa izmeu majke i dojeneta koje je provodio John Newman: taj odnos pokazuje kako dijaloka situacija sama po sebi moe postojati ve tamo gdje zapravo jo uvijek ne postoji zajedniki jezik. Pa ipak, i majka i beba, zajedno i instinktivno, rade na tome da ga kreiraju: majka oponaajui bebine zvukove, a beba oponaajui majine izraze lica, pri emu obje strane (opet instinktivno) potuju osnovna pravila dobre komunikacije (kao to je uspostavljanje slijeda izmeu govornika u kom se saeka da onaj drugi kae ta ima, pa da mu se tek onda odgovara). (Lotman, str. 143-4) Ali ovo je, naravno, zapravo idealna dijaloka situacija, i potpuno netipina u svojoj benevolentnosti kao situacija i prevoenja i dijaloga (i kako sada stvari stoje, uglavnom neprimjenljiva na nau, regionalnu, sadanju situaciju). Prevoenje je, kako to i Lotman priznaje, esto uvjetovano odnosom ne uzajamne i bezuslovne ljubavi, ve odnosom asimetrije, izmeu centra i periferije, na primjer (Lotman, str. 127), a prema tome (ali ovo Lotman ne kae ba tako eksplicitno) i odnosom asimetrije u raspodjeli kulturne moi. U velikom broju sluajeva, prevoenje je sve samo ne izraz iste elje za razumijevanjem Drugog. Ono je vrlo esto izraz elje da se Drugi osvoji (ako znamo ta Oni priaju meu sobom, znat emo i koje su im slabe take), ili da se kroz akumulaciju njegovog kulturnog kapitala dobije barem dio njegove moi. Prijevodi su izraz Imperijine potrebe za kontrolom nad kolonijama, i izraz elje margine da se priblii centru. I razgovor
Yuri M. Lotman, The Universe of the Mind: A Semiotic Theory of Culture, prijevod Ann Shukman (Bloomington: Indiana University Press, 1990). 9 Za ovu ideju George Steiner preuzima prvobitnu odgovornost, u svojoj uvenoj knjizi o prevoenju After Babel. Za njega, svako itanje podrazumijeva interpretaciju, svaka interpretacija podrazumijeva prevoenje, a svako prevoenje interpretaciju; meni se ini da je ova misao ve bila sadrana u ranijoj semiotikoj ideji o postajanju dva koda u svakom inu komunikacije, odnosno koda poiljaoca i koda primaoca (i ideji da se ta dva koda nikada u potpunosti ne podudaraju, ako nita drugo zbog toga to se dva ideolekta nikada u potpunosti ne podudaraju), ali ko sam ja da naruavam Steinerove megalomanske predstave o samom sebi. (Vidjeti: George Steiner, Preface to the Second Edition, u After Babel: Aspects of Language and Translation, Oxford: Oxford University Press, 1998, str. xii)
8
izmeu kultura nije uvijek, kao to to Lotman predstavlja (144-147), razgovor u kome se odnos utjecaja, kao slijed sagovornika u prijateljskom dijalogu, postavlja naizmjeninim protokom poruka, ve nekad taj tok zna biti, kao u velikom broju sluajeva malih knjievnosti, uglavnom jednosmjeran (od veeg ka manjem), a odgovor ovog manjeg, ma koliko lijepo i rjeito bio sastavljen, ta ira kulturna zajednica nikada ne mora ak ni povrno registrovati. Dodue, sada, u ovim vremenima kada ponovno uskrsava pojam svjetske knjievnosti10, i kada postoji izvjesna ar egzoticizma koja se vezuje za knjievnosti kolonijalnog i postkolonijalnog Drugog (kome, na izvjestan nain, kako je to jo Petrovi primijetio, nae knjievnosti pripadaju, ako nita drugo onda po analogiji strukture kulturnog razvoja11), i kada nai pisci stjeu meunarodnu vidljivost kao rijetko kad prije (premda, kako je to sluaj sa Saom Staniiem, Aleksandrom Hemonom i Vesnom Goldsworthy, moda vie zato vie zato to barem neki od njih piu na nekom velikom jeziku, nego zato to su prijevodi toliko uspjeno dospjeli na knjievno trite da je probijena jezika barijera izmeu male i velike kulture), promatranje naeg knjievnog razvoja u sklopu ire kulturne zajednice ne mora se vie svoditi na prostu konstataciju da smo kao mala knjievnost mi uglavnom samo neujni recipijenti, i (ma koliko kreativni i aktivni, ipak neujni) preraivai i odgovarai na vanjske utjecaje. Ali bez obzira na neto promijenjenu situaciju od one o kojoj je govorio Petrovi, ini mi se da je pitanje prevoenja od veeg ka manjem, odnosno pitanje koji su pisci i djela kada i na koje naine bili prevoeni kod nas, kao i historija njihovog ivota unutar naih knjievnosti, i dalje pitanje koje bi moglo intenzivno zaposliti veliki broj naih filologa za barem narednih desetak godina. Historija prevoenja i poznavanja stranih jezika, historija tanog redoslijeda kojim su razliite kulture ulazile u na vidokrug preko jezika koji su postajali jezici koje su nae obrazovane elite uile i sa kojih su prevodile, ini mi se, jo uvijek je u velikoj mjeri neispisana. I pri tome nikako ne mislim da je to historija iste pasivne recepcije; bez obzira na relativnu neujnost odgovora koje margina daje centru u sklopu onoga to je Itamar Even Zohar nazvao knjievnim polisistemom,12 ne samo da odgovor zna biti izuzetno kreativan i aktivan, ve se i izvorni tekst u tom novom kontekstu transformie i poinje ponaati po pravilima nove knjievno-kulturne
Vidjeti, na primjer, Charles Forsdick, World Literature, Littrature-Monde: Which Literature? Whose World?, Paragraph 33:1 (2010), 125143 11 Ako je, naime, vie metodolokih i drugih knjievnoteoretskih pitanja, s kojima je suoen historiar naih nacionalnih knjievnosti, nepoznato ili jedva poznato historiarima velikih evropskih literatura, veina tih pitanja esto odreena i istom trolanom strukturom o kojoj je ovdje bio govora: mala, nerazvijena, vienacionalna vrlo je dobro poznata historiaru knjievnosti u mnogima od onih mladih zemalja koje na tri kontinenta nastaju u svijetu dananjice i koje e moda dati biljeg svijetu sutranjice. [...] Sasvim je realna, mislim, i sasvim aktuelna dunost nae nauke o knjievnosti zato da savlada svoj prilikama joj nametnuti evropocentrizam pa da pronae misaonu snagu i organizacione oblike za neposredan dijalog s istraivaima literature u onim zemljama kojima je historija dodijelila slino breme i ostavila ih, danas, pred problemom koji je naemu srodan. (Petrovi, 196.) 12 Vidjeti Itamar Even Zohar, The Position of Translated Literature within the Literary Polysystem, u The Translation Studies Reader (drugo izdanje), urednik Lawrence Venuti, New York: Routledge, 2004, str. 199-204
10
sredine koja ga je prihvatila, i koja ga, ako ima imalo namjere da neto vrijedno s njim uini, tretira kao svog (na nain na koji engleski teatarski prostor ehova i Ibzena tretira kao sopstvene dramske pisce). Takoer, mogue je da se tekstovi koji na svom izvornom jeziku, a ne u prijevodu, ulaze u stranu kulturu ili u neizvorni dio knjievnog polisistema u onim kulturama koje su, barem meu kulturnom i intelektualnom elitom, izrazito polilingvalne, kao to je to Rusija 18. i 19. vijeka ponaaju drugaije od tekstova koji u novi kontekst ulaze u prijevodu; i ovo bi vrijedilo ispitati na konkretnim primjerima. Na koje naine, koje pisce, kroz kakve prijevode i u kojim periodima su nae knjievnosti upijale, odbijale i transformisale vanjske utjecaje? Koji je bio odnos prema tim stranim tekstovima koji su bili prevoeni ili itani u originalu: da li je to bio odnos pronalaenja saveznika u borbi protiv imperijalne kulture ili odnos podanikog prihvatanja sopstvene provincijalne pozicije i servilnog divljenja? Odnos otpora prema stranom ili odnos gladi prema velikom svijetu? Da li se stilovi, svjetonazori, tematika naih pisaca mogu barem djelimino objasniti i to ne naelno, ve konkretnom analizom jezicima koje su znali i sa kojih su prevodili, ili sa kojih su prijevode itali? I na koji nain se to objanjenje moe povezati sa specifinom lokalnom situacijom u odreenom trenutku? Da li je izbor kulturnog kruga iji je utjecaj neki pisac prihvatio stvar konformizma ili otpora prema dominantnom modelu kulturnog utjecaja? Naglaavam koncepciju po kojoj podrazumijevam da je izbor (a ne puko pasivno i nesvjesno preputanje) uvijek postojao barem kao opcija; odustajanje od aktivnog izbora i preputanje veinskoj situaciji jo je uvijek stvar izbora.
Metodoloka pitanja specifina za prouavanje naih nacionalnih knjievnosti, ili: zato specifinosti treba posmatrati iz ireg konteksta
Teza peta: Iz koje institucionalne i disciplinarne pozicije bi trebalo formulisati ovu vrstu istraivanja? Bez namjere da, to bi rekli Britanci, lupam u sopstveni bubanj, samo primjeujem da je komparativna knjievnost tradicionalno intelektualni prostor vee teoretske osvijetenosti,13 vee upitanosti o metodologiji bavljenja knjievnou, vee interdisciplinarne radoznalosti nego to su to historiografije pojedinih nacionalnih knjievnosti, i velikih i malih. Kao mjesto na kome se uoavaju meuknjievne i meukulturne veze, ona je i mjesto na kome se najlake mogu uoiti praznine (slijepe take, takorei) u naim historiografijama nacionalnih knjievnosti, jer te su praznine esto rezultat upravo neuoenih veza i nevidljive kulturne razmjene. Jedan primjer iz koga je lako uvidjeti na ta mislim: Susan Bassnett u svojoj knjizi o teoriji i praksi komparativne knjievnosti navodi primjer britanske komparativistike (odnosno, kako ona to paljivo formulie, komparativne knjievnosti
13
I ne samo na ovim naim prostorima; o situaciji u SAD-u, vidjeti William Moebius, Lines in the Sand: Comparative Literature and the National Literature Departments, Comparative Literature, 49:3 (1997), 243-258
britanskih ostrva) kao dugo metodoloki nevidljiv pristup prouavanju knjievnosti kotske, Irske, Velsa i Engleske. Naime, prve tri od tih knjievnosti dugo su se izuavale pod tim imenima iskljuivo na svom domaem terenu (odnosno, kotska u kotskoj, irska u Irskoj, velka u Velsu), dok je engleska knjievnost esto u svoj korpus i na engleskim univerzitetima, i na anglistikim odsjecima u svijetu ukljuivala i djela iz prve tri pod imenom engleske ili pod imenom (iz irske perspektive esto ideoloki neprihvatljivim, a uz to geografski netanim) britanske knjievnosti. Ovakva situacija je bila do te mjere uvrijeena i nevidljiva da je Bassnett bilo potrebno pitanje slovakog komparativiste o tome ko se na britanskim univerzitetima time bavi da shvati da se ne bavi niko, kao i da bi zapravo bila najprirodnija stvar na svijetu da se britanski komparativisti upravo tome intenzivno posvete. ini mi se da mi u sagledavanju mogunosti regionalne komparativistike ne samo da imamo nevjerovatnu prednost u viedecenijskoj zaostavtini iz jugoslovenskog perioda nae knjievne historiografije, ve i daleko vee sadanje mogunosti (pa i, vjerovali ili ne, volju) za regionalnu saradnju, negoli to je to bila situacija sa knjievnostima britanskih ostrva prije dvadesetak godina kada je Bassnett zapoela svoj regionalni komparativistiki projekat.14 Ali ovdje je bitno da je ba komprativist bio potreban da bi do uoavanja tih mogunosti dolo, i ba je komparativistika bila institucionalni i metodoloki prostor gdje e se konstituiui nacionalizam historiografija nacionalnih knjievnosti moi neutralizirati, a nove metodoloke mogunosti otvoriti. Pored toga, kako to takoer navodi Bassnett, u posljednje, otprilike, etiri decenije komparativna knjievnost je postala duboko, i daleko eksplicitnije nego ranije, povezana sa problematikom prevoenja, kao i sa problematikom odnosa centra i margine, imperije i kolonije, knjievnosti i jezika mladih i malih naroda prema velikim kulturama, knjievnostima i jezicima. Kako to kae Sandra Bermann, naglaavajui da se komparativna knjievnost najbolje moe odrediti kao potraga za novim vrstama veza i odnosa, kao zona koja je odreena postojanjem veznika i: (...) otvorenost nae discipline prema drugim kulturama svakako je stavlja u izvrsnu poziciju da se kroz nju ozbiljno promilja ovaj kompleksni globalizirani svijet u kom ivimo i da se pronalaze nove perspektive na ranija vremena. Komparativna knjievnost je, u stvari, igrala takvu ulogu i ranije. Njena rana dvadesetovjekovna vizija knjievnih odnosa u svijetu je bila izgraena iz egzila, raseljenosti, i rata, i njeni su osnivai bili figure kao to su to Auerbach i Spitzer egzilanti koji su teili harmoninijoj, integrisanijoj, a ipak realistinoj viziji u svijetu koji je bio razoren kao nikad prije, i u kom je ispoljena okrutnost kao nikad prije (...). Od svog poetka, ova je disciplina bila mjesto ponekad opasnih veza i odnosa, u kojima je i igrao monu ulogu.15
Susan Bassnett, Comparing the Literatures of the British Isles, Comparative Literature: A Critical Introduction (Oxford: Blackwell, 1993), str. 48-69. 15 Sandra Bermann, Working in the And Zone: Comparative Literature and Translation, Comparative Literature, 61:4 (2009), 432- 446 (434) (Prijevod A. L.)
14
Neto kasnije u istom lanku, Bermann kae: Ovo je, mislim, neto od onoga to Saussy podrazumijeva kad opisuje rizomsku prirodu nae discipline. Uporeujui nae podruje sa rizomom Deleuzea i Guattarija tu sliku biljke koja odailje korijenje i izdanke horizontalno, a ne drveta sa vertikalnim korijenjem i granama on podcrtava znaaj stalnog pomjeranja komparativne knjievnosti kroz i prema novim predmetima prouavanja, novim poljima (...). Ako se ita u ovom svjetlu, mogli bismo rei da interdisciplinaran i transnacionalan posao koji karakterizira komparativnu knjievnost danas otkriva energinu potragu za novim i plodonosnim susretima sa tekstovima, idejama, disciplinama, i praksama. Na ovaj nain, zona veznika i u kojoj radimo se neprekidno mijenja i poveava.16 Teza zavrna: I eto nam, moda, vrlo jednostavnog rjeenja. Da moda zaboravimo na neko vrijeme sklapanje teoretskih modela razvoja ovih naih knjievnosti, i gradnju historiografsko-komparativnih struktura; da probamo ta e se desiti ako naprosto ponemo pratiti itateljski osjeaj za srodnosti i kontraste. I: ovaj pisac i onaj pisac; ovo djelo i ono djelo; ova kultura i ona kultura; ova knjievnost i ona knjievnost. I dalje: ljubav i glad u djelu tom-i-tom i djelu onom-i-onom; patriotizam i siromatvo u poeziji kod vas i kod nas (ili kod njih i kod njih); visoki romantizam i novi historijski roman; enski glasovi i ratno pismo; i tako dalje. I je veznik koji omoguava spajanje igli i lokomotiva, kruaka i jabuka, vulgarnosti i uzvienosti; on otvara prostor u kome i najmanje spojivo moe biti dovedeno u vezu. A onda moemo vidjeti ta dalje da inimo sa svim tim nespojivim, nemoguim vezama; ali sve e to imati smisla samo ako ostanemo radikalno svjesni konkretnih ne samo intertekstualnih ve i kontekstualnih veza, konkretnih specifinosti ivota pojedinih tekstova koliko i teoretskih modela. I onda vie moda neemo morati biti nomadi da bismo razumjeli Drugog, jer e mentalni prostor u kom smo u stanju zamisliti drugaiji ivot od svog sopstvenog, i drugi jezik od ovog kojim govorimo, i drugaiji svijet od ovog u kom sad ivimo, biti i vei i fleksibilniji. A onda, ko zna ta se dalje moe desiti...
16
Bermann, Working in the And Zone: Comparative Literature and Translation, 436.
Sonja Stojmenska-Elsezer
Kontekstualizacija i knjievno obrazovanje

prevela sa makedonskog: Seida Beganovi
Danas, u globalnom, tehnoloki razvijenom i merkantilnom svijetu, nauka o literaturi, kao i sama literatura, teko za sebe nalazi primjeren prostor za opstanak. Kako u svakodnevnom ivotu, tako i u akademskom krugu knjievnost i njeno izuavanje ostaju na marginama, poput sive zone u koju rijetko tko navraa da potrai utjehu od ivotnih nedaa i koja je, u skladu sa duhom vremena u kojem ivimo, i sama odreena nemilosrdnim zakonima trita i relativizacije vrijednosti. Samo oni obiljeeni prokletstvom ljubavi prema literaturi donose odluku da svoj profesionalni angaman uz nju i veu, a najee kao njeni kreatori ili ju, pak, prosljeuju. Izvorni motiv za studiranje literature, u dananjem vremenu kao i odvajkada, ostaje ipak elja za itanjem, komentiranjem i valoriziranjem, te eventualno pisanjem literature. Meutim, ta eka mladog ovjeka koji svoj ivotni poziv eli da vee uz literaturu u trenutku kad se ispravi pred kapijom akademije? Na svim filolokim i humanistikim fakultetima i kolama predvieni su programi za izuavanje literature koji prije svega dre do svetog trojstva: istorija, teorija, kritika, i na svojevrstan, manje ili vie uspjean nain, jo u klasinom udbeniku knjievne teorije Renea Welleka i Austina Warrena, oba kombiniraju opredijeljene pristupe knjievnoj umjetnosti: iznutra samo djelo i izvana djelo u kontekstu. Na veini filolokih odsjeka prouavanje literature je u neposrednoj vezi sa izuavanjem odvojenih jezika i porodica jezika, a to ne znai neki naglaeniji odnos prema knjievnostima na tim jezicima (preciznije: studenti koji studiraju anglistiku, romanistiku ili bohemistiku, na primjer, mogu malo, skoro zanemarivo da pokazuju interes prema knjievnom segmentu tih studija u poreenju sa praktinim interesom za boljim znanjem jezika). Klasini model studija knjievnosti svodi se na bibliografski kompendijum odvojene nacionalne knjievnosti, podreen dijahronijskoj perspektivi, veoma esto bez ikakvog uvida u savremene knjievne pojave.
Stvari se uslonjavaju i postaju arenije afirmiranjem kulturolokih studija u sferi humanistike i sa njihovim pribliavanjem kontekstualnom pristupu knjievnosti, karakteristinom za komparativne knjievne studije. Ono to se donedavno svodilo na interes za autore, jezike, nacije, periode, anrove postepeno prerasta u interes za proirene sfere diskursa, kulture, ideologije, rase, roda itd. Literatura ne moe vie da se prouava jednoznano, podreeno i pravolinijski, nego upravo preko presjeka, prelaza, transfera kroz prostore, jezike, etnose, nacije, vremena, discipline, umjetnosti, rodove, medije... Univerzitetski centri pod pritiskom aktualnih zahtijeva humanistike suoavaju se sa nizom problema pri kreiranju i realiziranju svojih obrazovnih silabusa. Filoloki fakulteti jo uvijek funkcioniraju organizirani po odsjecima (i lektoratima), ili u najboljem sluaju po kursevima koji se nude studentima na izbor. Studenti kao korisnici obrazovnih dobara sami izabiraju svoje kombinacije studija prema sopstvenim kriterijumima, afinitetima i prioritetima, to u svakom sluaju predstavlja lijep primjer demokratizacije obrazovnog procesa. Ipak, ini mi se da u svom tom raznoglasju, ma koliko bilo ekstenzivno, treba da se zadre dva naroito bitna, rekla bih osnovna smjera koja treba komplementarno da budu ponueni studentima literature, a to je: prvo, poznavanje nacionalne knjievnosti kao jednog monolitnog sistema, odnosno poznavanje osnovnih kanonskih pojava, autora i djela na jeziku koji izuava; i drugo, otvoren nadnacionalni i transnacionalni model prouavanja literature, koji tumai nacionalnu literaturu u razliitim kontekstima i iri se do sticanja odreenog stepena uvida u ono to priblino moe da se podvede pod diskutabilnu kategoriju svjetska knjievnost. Zato kaem diskutabilnu? U klasinoj komparatistici poznato je Geteovo poimanje svjetske knjievnosti koje se gradi na fonu i u zavisnosti od uvrivanja nacionalnih knjievnosti. Danas se sintagma svjetska knjievnost tumai kao utopijski koncept koji sadri tendenciju internacionalnog, odnosno supranacionalnog istraivanja knjievnih fenomena, ali koje u praksi nije mogue da se konsekventno izvede. I ne samo zbog fakta da niko ne moe da poznaje sve jezike na svijetu, i ne samo zbog svijesti da svaka istorija, pa i knjievna, jeste diskurs koji proizilazi iz jedne relativizirane, subjektivne i uvijek kontekstualizirane fokalizirajue pozicije (adekvatno teoriji knjievnog diskursa), nego jednostavno i zbog toga to jedno takvo sveobuhvatno sagledanje svega onog to ini knjievnu tradiciju ovjeanstvu nije niti potrebno niti korisno kao takvo. Istorija literature shvaena kao velika naracija ve je prevaziena koncepcija. Mnogo je vanija sama ideja o opsegu u svijesti knjievnosti kao sistema, kao to bi rekao Claudio Guillen, ili kao specifian hipertekst to ga pie ovjeanstvo i koji je iv, varijabilan, difuzan. Treba da se istaknu tenje francuske komparativistike Pascalea Casanove, koji tu svijest iskazuje u naslovu svoje studije Svjetska knjievna republika ili napor Franka Morettija preko grafikona, mapa i razgranatih slika drveta (apstraktnog modela knjievne istorije) da sistematizira svijest o knjievnosti/knjievnostima u svijetu1. Ipak, ak i ove obje suptilne svijesti o kulturnoj
1
Casanova, Pascale: The World Republic of Letters (translated by M.B. DeBovoise). Harvard University Press, 2044: Moretti: Franko: Graphs. Maps. Trees: Abstract Models for Literary History
i knjievnoj raznolikosti jo uvijek ne mogu da se izlijee od teke bolesti evropcentrizma i pored snanog vala postkolonijalne kritike u knjievnoj nauci, i pored napretka areala regionalnih knjievnih studija, i pored komparativne knjievnosti sa dekolonizatorskom tendencijom, kao to ju obuhvata italijanski komparativist Armando Gnishi2. Evropska svijest se sve vie pribliava prihvatanju sopstvene hibridnosti i transkulturalnosti, tako da je sasvim prihvatljiva konstatacija da: transnacionalna i transkulturna strujanja i veze nisu vie neto izuzetno za njih se, u stvari, ne bi moglo rei da predstavljaju normu ili da e uskoro postati normom. One su materijal od kojeg mora oprezno da se gradi evropska kultura i identitet3. U kulturi nita nije isto sterilno, zatvoreno, jedno, samo sve je dijalogino, hibridno, polivalentno, izmijeano. Zbog toga kulturu moemo da razumijemo jedino kao relacije, kontekstualno, komparativno. uvena latinoamerika komparativistica Marry Louise Pratt disciplinu komparativne knjievnosti odreuje kao gostoljubivi prostor za kultiviranje multilingvalnosti, poliglosja, vjetin kulturnog posredovanja, dubokog meukulturnog razumijevanja i pravu globalnu svijest4. Ova globalna svijest ili globalno graanstvo, kao to se i svom navedenom tekstu izraava Prattova, donedavno je insistirala na multikulturi, da bi postepeno do/uobliila svoj pravi lik u interkulturi. Vie nije vano da su kulture poredane jedna pored druge i kulturni fenomeni prepleteni, iznijansirani i da svaki dominantni kolorit u sebi sadri mrlje ili tragove druge boje. Raznolikost nije horizontalna (ono to bi odgovaralo modelu multikulturalizma) nego je sutinska i proimajua (interkulturna). U oblasti knjievne nauke tumaenje takve interkulturnosti namee se kao osavremenjena varijanta komparativne knjievnosti koja operira kontekstima, koji mogu, ali i ne moraju, biti strogo geografski, istorijski, jezini ili politiki, ali koji u sebi sadre elemente presjeka, dodira, komunikacije. U tom smislu, poimanje svijeta kao svijeta regiona i naroda koji meusobno komuniciraju, a ne samo kao svijeta nacija omeenih nepropusnim granicama, reflektira se na tumaenje literature i kulture. Pri prouavanju literature, ovo se ogleda u napretku interesa za kulturne regione, odnosno kontekstualizaciji, ili da upotrijebimo termin slovakog komparativiste Dionza uriina interliterarnim zajednitvima, kao to su, naprimjer, knjievne istorije ili kulturoloki atlasi mediteranskog, podunavskog, nordijskog, alpsko-jadranskog ili balkanaskog tipa; ili centralno-evropskog, jugoistono-evropskog; kao i uobiajenih grupiranja iz domena lingvistike, kao to se frankofonski, angloameriki, slavistiki tip itd.
U svojim tekstovima Komparativna knjievnost kao disciplina dekolonizacije, Nae pismo, br 53, 2004.str 26-28. Gnisci objanjava dekolonizaciju kao proces otvaranja uma, odnosno osvijetavanje tzv. Zapadne kulture drugosti: eks-kolonizatori treba, takoe, da naue kako da ive zajedno sa eks-koloniziranim. I taj proces tee u suprotnom smjeru od postkolonijalne kritike. 3 Transkulturna evropa: kulturna politika u Evropi koja se mijenja (2008), priredile Urlike Hanna Meinchof, Ana Triandafilidu, Beograd: Clio, str 359 4 U tekstu Pratt, Mary Louise:Komparativna knjievnost i globalno graanstvo u Stojmenska-Elsezer, Sonja(prired.)2007: Komparativna knjievnost: hrestomatija. Skopje: Evro-Balkan Press: Menora.
2
Sve ove uoptene spekulacije bile su mi neophodne da bih se fokusirala najzad na pitanje koje mi je u ovoj prilici postavljeno u odnosu na naine na koje se akademski izuavaju, ili bi trebalo, ili jednostavno, bi mogle da se izuavaju literature eks-jugoslavenskih naroda poslije raspada zajednike jugoslavenske federacije. Podrazumijeva se, o ovom problemu najadekvatnije je da razmiljam kroz prizmu makedonske knjievnosti i kulture, kojoj uostalom pripadam. Kao to ve naglasih, mislim da su neophodna dva obrazovna segmenta koja su komplementarna i koja se nadopunjuju: upoznavanje sa makedonskom knjievnosti u njenom nacionalnom kanonu i kontekstualno upoznavanje makedonske knjievnosti na odreenim nivoima (ili, ako vam se svia drugim rijeima: klasina akademska istorija makedonske literature i interkulturne istorije koja bi obuhvatila barem njene najznaajnije kontekste). Makedonska literatura kao najistaknutije kontekste biljei slavenski, odnosno junoslavenski, balkanski, mediteranski, evropski, a kao istorijski konkretiziran i drutveno-politiki obojen, na primjer, vizantijski, otomanski, jugoslavenski, kao i mnoge druge ue stilsko-poetike kontekste ili druge vrste konteksta (socrealizam, postmoderna poetika ili evropska avangarda, na primjer). Vanost junoslavenskog konteksta ogleda se i u samom faktu da matina filoloka katedra na dravnom univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skopju nosi naziv Katedra za makedonsku knjievnost i junoslavenske knjievnosti. Izgleda da je ovo stanje u najveoj mjeri znak inertnosti i ve daleki odjek formule koja je bila validna u bivoj zajednikoj dravi i koja je glasila makedonska knjievnost i knjievnosti naroda SFRJ. (Ta bivojugoslavenska referenca nekako veoma teko se odljepljuje od makedonskih institucija, poevi od imena drave pa dalje!) Mislim da bi primjerenije bilo katedra za makedonski jezik i literaturu (koja e moda neminovno pristup proiriti i sa kulturologijom?) da se potpuno odijeli od eventualne hipotetike katedre za komparativno, kontekstualno, interkulturno prouavanje, koja bi predstavljala blagi prelaz prema katedri za optu i komparativnu knjievnost ili bi, eventualno, pronala svoje mjesto na katedri za slavistiku, ali postavljenu na jednu istraivaku ravan ozbiljniju od one koju poznajemo u ovom trenutku. Slavistiki odsjeci ne mogu vie da se baziraju na naporednom prikupljanju podataka za dvije, tri ili vie slavenskih literatura, ili na naporednom prosljeivanju remek-dijela (koliko li samo relativna i ispranjena odredba?!) nekolicine slavenskih literatura, nego je neophodno da dublje zalaze u komunikacijska arita na svim nivoima, poevi od direktnih kreativnih dijaloga izmeu konkretnih knjievnih tvoraca, preko prevodilakih razmjena, preko komunikacije to se iri i izvan knjievnih okvira, na primjer u sferi urbanog folklora, teatra, humora, elektronskih medija i svega onog to interesira mladog istraivaa-slavistu. Slavistike katedre svugdje u svijetu preobraavaju se u interkulturne studije koji pokuavaju da prevaziu zastarjele balaste ideoloko-politike prirode i da afirmiraju vrijednosti kultura iz ovog kruga, bez obzira na njihovu kvantitativnu proirenost, naroito izvan zastarjelih klasifikacija na velike i male kulture i izvan tendencije ka nekakvoj nadreenoj (na specifian nain kolonizatorskoj) utemeljenosti.
Junoslavenski, odnosno slavenski kontekst, za makedonsku knjievnost ima posebno znaenje upravo radi ambivalentnog odnosa makedonske kulture prema njemu i njenog kontraverznog statusa u njegovim okvirima. Slavenstvo je poligon na kojem makedonska knjievnost doivljava i najsnaniju afirmaciju, ali i najbolniju minimalizaciju koja je ponekad ila i do potpune negacije. Slavenski kontekst je jedan kompleksan splet lingvistikih, etnikih, istorijskih, politikih i antropolokih vorova koji nikada nee moi do kraja da se otpetljaju ili ukoliko se otpetljaju u meuvremenu e se ponovo stvoriti ili e biti zamijenjeni novim, jo zamrenijim... Ali, upravo ovo ga i pravi interesantnim i uzbudljivim... I mora upravo zato da ostane jedno od prioritetnih sfera za istraivanja koja su povezana sa domenom makedonske kulture. Junoslavenski kontekst, osim to podrazumijeva vrijeme zajednikog nasljedstva jugoslavenstva (i onog prve Jugoslavije, u kojem cijeli makedonski identitet bijae u cjelini potisnut, i onog u SFRJ, u kojem je makedonski identitet tavorio u zakrilju optejugoslavenskog) u sebe ukljuuje i bugarsku literaturu i kulturu, sa kojom makedonska kultura takoe ima neobino delikatnu i polivalentnu komunikaciju. Makedonska knjievnost u relaciji sa srpskom, bugarskom, hrvatskom, slovenakom, bosanskom, crnogorskom knjievnou nudi irok spektar tema i problema koje vibriraju izmeu filije i fobije, koji je preoptereen stereotipovima i specifinim imagologijama, ljubavlju i mrnjom, junacima i rtvama, dvodomnim i viedomnim autorima, traumama i pathosom, ali i kreativnim zahvatima i odsjajima koji za sve inioce ovog kompleksnog sustava mogu da znae iskorak u pozitivnom smjeru. Nema potrebe detaljnije da se objanjava da junoslavenski kontekst ima razliiti karakter i nadreenu postavljenost u odnosu na jugoslavenski kontekst, koji kao to sam ranije napomenula u jednoj uoj istorijsko-politikoj kategoriji to se bazira na odreenoj ideolokoj matrici koja je i istorijski doivjela razliite varijante i ima vremenske granice funkcioniranja od do. Jugoslavensko osjeanje ili jugonostalgija, kao svojevrstan duh iz boce, ini mi se, ve je ispranjena i beskrvna ideja, koja moe i mora da se prouava iz istorijske take gledanja, sa neophodnom nostalgijom kada se tumae problemi na tom segmentu od do. Svaki pokuaj njegove revitalizacije i aktuelizacije lii mi na jalov potez. Ali, nikako ne treba da znai da komunikacija treba da zamre, ili, pak, kulture nikada isprepletene sa rodbinskim vezama , da prestanu da se meusobno poznaju i upoznaju. U kreativnoj produkciji i naunoj praksi potreba za ivom komunikacijom meu kulturama i na ovim podrujima je vie nego oigledna. One su prirodno upuene jedne na druge i ta upuenost se ogleda u mnogo razliitih interkulturnih projekata, naunih skupova i radionica, djelimino u filmu i teatru, moda suzdranije u medijima. Znaenje regiona naroito se potencira pri predstavljanju kulturnih vrijednosti i posebnih naroda ire pred evropskom i svjetskom javnou. I pored svih strasti, predrasuda i istorijskih pravdi i nepravdi, eks-jugoslavenski narodi dijele sudbinu meusobno da se poznaju, da se razumiju i da se potuju. Ipak, institucionalizacija i inkorporiranje u obrazovni sistem ovih postulata ima prilino trom korak i nailazi na prepreke raznovrsne prirode.
Bez obzira, kako bi se organizirala (kao studijska grupa, izborni kurs ili preko lektorata), to zavisi od konkretnih kadrovskih i materijalnih kapaciteta, na svim ozbiljnijim filolokim kolama (i to ne samo u regionu) neizostavno treba da bude zastupljena ova interslavenska komparatistika, sa posebnim akcentom junoslavenskog konteksta. U makedonskom obrazovnom sistemu poeljno je to vie da se unaprijede i studije sa balkanolokom problematikom, od tipa makedonsko-grke, makedonsko-albanske, makedonsko-rumunjske i makedonsko-turske knjievne i kulturne relacije, a zatim ove da se nadopune i sa mediteranskim i evropskim dimenzijama makedonske kulture, koji naroito u oblasti poezije i slikarstva imaju eksponente vrijedne panje. Slavistike katedre su jedinstvena akademska teritorija na inostranim univerzitetima preko kojih makedonska kultura moe da se afirmira u drugim sredinama. Normalno je da najjednostavniji i najprirodniji nain pristupa stranaca makedonskoj knjievnosti i kulturi upravo preko junoslavenskog konteksta. Inostrani studenti najee prihvataju slavenske knjievnosti sa juga u paketu, i na sreu, najee preko komparativne metodologije, tako da je junoslavenski kontekst dominantno prisutan u znaajnijim slavistikim centrima, kao to su Be, Moskva, Krakov, Brno i drugi. Od velike vanosti je, dakle, da ukoliko mi sami akademski centri u nekadanjim jugoslavenskim republikama, a sada samostalnim dravama njegujemo i razvijamo tu interkulturnu junoslavistiku problematiku, obogaujemo aspekte, metodoloke pristupe i tematske sadrine i sa tim stvaramo i proirujemo korpus za studiranje inostranih slavista, preko kojeg , ustvari, probijamo put za iru afirmaciju trajnih vrijednosti naih posebnih kultura. Jedna ovakva projekcija, ipak, ima i jednu veliku brigu, a to je da studiranje literature ne preraste u izverziranost, u politiku i meunarodne odnose, na raun onog prokletstva ljubavi prema knjievnosti, sa kojim zapoeh ovo moje iskazivanje (prosto je simptomatino koliko mnogo knjievnika u posljednje vrijeme prelaze u sferu politike i koliko studenata iz lektorata u inostranstvu direktno se ugnjeuju u dravne administracije!?). U interkulturnom prouavanju literature junoslavenskih jezika, odnosno balkanskih, odnosno juno-evropskih naroda, politika je oduvijek visila i visie kao sjenka, ali to nema da sprijei entuzijaste da pronalaze naine da pokau svoj respekt prema nekom kreativnom naporu, kao svakoj estetskoj vibraciji, bez razlike odakle dolazi, i svakako, da ukau isprepletenost ovih vibracija u neiscrpan duhovni polilog.
ura Strsoglavec
Juna slavistika u Ljubljani
Kad je stigao poziv urednitva Sarajevskih sveski da kao netko tko se na junoslavenskom prostoru bavi (razliitim) junoslavenskim knjievnostima odgovorim na pitanje Da li nam je posle prekida od gotovo dvadeset godina potrebno da imamo katedre za izuavanje junoslavenskih knjievnosti? moja je prva reakcija bila iznenaenost formulacijom. O kakvom se prekidu radi u izuavanju junoslavenskih knjievnosti? Kad su se, te razliite junoslavenske knjievnosti, prestale izuavati? Na mom fakultetu, Filozofskom fakultetu Sveuilita u Ljubljani, gdje sam ih studirala i gdje ih sad i predajem i izuavam i prevodim nije bilo nikakva prekida. Velim, to je bila prva reakcija. Druga je bila naravno onakva kakvu je, pretpostavljam, urednitvo i oekivalo: pitanje je retoriko, radi se o tome jesu li su danas potrebni studiji nekadanjih jugoslavenskih knjievnosti, odnosno kakvi bi ti studiji danas trebali biti (a kakvi jesu). Vjerujem da nema jednog, a pogotovo ne jednoznanog odgovora na to pitanje koje podrazumijeva i neka potpitanja, ovisno od sredine do sredine. Ja u pokuati odgovoriti iz perspektive dananjeg ljubljanskog studija june slavistike. Ali prije nego to kaem neto o tome moram neto rei o vremenu prije prekida, tj. o studiju ostalih, neslovenskih junoslavenskih jezika i knjievnosti u Sloveniji. Slavistika kao studij na ljubljanskom je sveuilitu prisutna od 1919. godine, tj. od njegova utemeljenja i tad je studij slavenske filologije imao etiri katedre, dvije za opu slavensku filologiju (lingvistika i slavenska literatura) te dvije za slovenski jezik i literaturu; tome je bila dodana i izvedbena perspektiva profesure ad personam za srpskohrvatski jezik i literaturu. Katedre su bile organizacijski povezane u Seminar za slovansko filologijo. U popisu diplomskih predavanja za drugi semestar studijske godine 1919/20 u treoj (od 18) se skupini nalazio slovenski jezik sa srpskohrvatskim, odnosno srpskohrvatski jezik sa slovenskim. U studijskoj godini 1920/21 odobreno je profesorsko mjesto za srpskohrvatski jezik i knjievnost i tako su poela predavanja iz suvremenog jezika i povijesne graSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|131
matike te povijesti knjievnosti. Seminar za slovansko filologijo se u tridesetim godinama 20. stoljea preimenovao u Intitut za slovansko filologijo, od 1956. do 1962. se ponovo zvao Seminar za slovansko filologijo, nakon toga Oddelek za slovanske jezike in knjievnosti, u sedamdesetim se godinama zvao Pedagoko-znanstvena enota za slovanske jezike in knjievnosti, u osamdesetima je opet preimenovan u Oddelek za slovanske jezike in knjievnosti, a u studijskoj se godini 2002/03 podijelio na Oddelek za slovenistiko i Oddelek za slavistiko. Srpskohrvatski se jezik studirao i na Vioj pedagokoj akademiji koja je poela raditi 1947. godine i 1964. postala Pedagoka akademija. 1987. godine preoblikovala se u Pedagoki fakultet (etverogodinji studij za razliku od prijanjeg trogodinjeg) i zadrala samo pedagoka predmetna podruja, a studij jezika preuzeo je Filozofski fakultet. U devedesetim su se godinama aktualizirala razmiljanja kako bi se odsjek za slavenske jezike i knjievnosti trebao podijeliti na odsjek za slovenistiku i odsjek za slavistiku, pri emu je uz preoptereenost (u studijskoj je godini 1999/2000 na ljubljanskoj slavistici bilo upisanih skoro 1000 studenata)1 bio bitan razlog i injenica kako ima istraivanje i poduavanje slovenskog jezika i knjievnosti s jedne strane te slavenskih jezika i knjievnosti s druge posve razliite ciljeve i zadae. Slovenistika je kod nas temeljna znanost, dobivati i iriti treba znanje koje je ugraeno u postojanje i djelovanje nae drave. Slavistika istrauje i poduava slavenske jezike i knjievnosti koje se u naim kolama najee ne poduavaju, ali su zbog povijesnih i suvremenih kulturnih i ekonomskih kontakata za nas bitni, uz to produbljuje znanje o slovenskom jeziku kao o slavenskom jeziku. (Zbornik FF, 392). to se tie junoslavenskih jezika, na ljubljanskoj su slavistici uz lektorat srpskohrvatskog jezika (1953-1956, ponovo pokrenut 1958-) postojali i lektorat bugarskog jezika (1948, ponovo pokrenut 1992-) te lektorat makedonskog jezika (1961-). Predavai na studijskoj grupi koja je prethodnica dananjeg bolonjskog studija june slavistike na ljubljanskom sveuilitu, Junoslovanski tudiji, u devedesetim su se godinama morali odazvati na sociolingvistine promjene na junoslavenskom prostoru to se odrazilo i na promjenama naziva njihovih predmetnih podruja (Ibid., 388). Tako je studij srpskohrvatskog jezika i makedonskog jezika koji je samostalnu (dvopredmetnu) studijsku grupu na Filozofskom fakultetu dobio 1960. godine (prije je bio sastavni dio studijske grupe slovenski jezik i knjievnost) u devedesetim godinama preimenovan u Hrvaki, srbski in makedonski jezik s knjievnostmi, a od studijske godine 2009/10 kad su se poeli izvoditi bolonjski programi u Junoslovanski tudiji. Preimenovanje studija nije znailo samo promjenu imena, nego i sadraja, postojeim su temeljnim jezikoslovnim i knjievnim predmetnim podrujima dodani i kulturoloki sadraji te bugarski jezik i knjievnost. Budui da su predvieni i kolegiji slovenskog jezika i slovenske knjievnosti doista se radi o junoslavenskim
1
Na studijskim grupama slovenski jezik i knjievnost; rusistika; hrvatski, srpski i makedonski jezik s knjievnostima; poredbeno slavensko jezikoslovje.
studijima, tj. naziv Junoslovanski tudiji nije samo priruna sintagma kojom se u najrazliitijim situacijama tako rado sluimo kako bismo izbjegli pojedinane nazive ili izraz na podruju bive Jugoslavije. Ljubljanski je bolonjski studij june slavistike interdisciplinaran, mogue je povezivanje sa svim studijskim grupama na Filozofskom fakultetu, a moemo govoriti i o njegovoj unutarnjoj interdisciplinarnosti, tj. o povezivanju jezikoslovnih i knjievnoznanstvenih predmeta te o prelaenju okvira pojedinih junoslavistikih disciplina i filologija. Studij je osmiljen na komparativnom pristupu i problematiziranju pojava srodnih, slinih ili suprotnih u junoslavenskim knjievnostima i jezicima. Bolonjski magistarski studij june slavistike koji emo poeti izvoditi u studijskoj godini 2012/13 predvia prije svega kolegije interkulturne metodoloke orijentacije, prevoditeljsko-teorijske predmete, problemske kolegije iz svih junoslavenskih jezika i knjievnosti, urbane kulture, interkulturne komunikacije, naglaeno je prouavanje knjievnosti (i jezika) u interkulturnom poloaju te interkulturno posredovanje. Studij na grupi Junoslovanski tudiji organiziran je prema modelu koji moemo usporediti s onim to je Zvonko Kova 1987. godine zapisao o prouavanju jugoslavenskih knjievnosti na stranim sveuilitima, govorei o recepciji knjievnog djela, koja je zavisna od injenica samoga djela, ali i od kreativnog odnosa recipijenta, koji raspolae odreenim izvantekstovnim injenicama, prvenstveno iz knjievnoteorijskoga, knjievnopovijesnoga, kulturolokoga i sociolokoga podruja. U visokokolskoj nastavi seminarskoga tipa, gdje uestvuje vei broj razliitih pojedinaca, osobito pak u nastavi odreenoga jezika i knjievnosti na stranim sveuilitima, naroito je vana deskripcija onih izvantekstovnih injenica za koje se pretpostavlja da nedostaju u recipijentovu znanju: u krug pojanjenja takvih injenica idu i knjievnopovijesne injenice, osobito one koje se tiu opisa odreene knjievne tradicije kojoj pojedino djelo pripada, kao naravno i one koje djelo svrstavaju u iri vremenski i prostorni kontekst. (Kova 1987 : 121). Ovdje treba napomenuti da su poloaj, organiziranost i sadraj ljubljanske june slavistike u mnogoemu drukiji od npr. junih slavistika u drugim slavenskim i neslavenskim zemljama gdje postoje kao studijske grupe (ili kao obavezni ili izborni kolegiji unutar studija slavistike). Ne radi se naime o hermetinom studiju jednog junoslavenskog jezika i kulture (npr. hrvatskih) koji nije povezan s isto tako hermetinim studijem drugog junoslavenskog jezika i kulture (npr. srpskih) o takvoj praksi suavanja horizonta na primjer pie Krystyna ukowska (2009) u tekstu o varavskoj junoj slavistici te uz hermetinost studija istie jo nacionalistinost i ideoloku zloupotrebu struke i znanosti. Upravo radi irine studija june slavistike u Ljubljani i svjesnosti potrebe za interkulturnom interpretacijom, osloboen[om] (esto iskljuive) nacionalne monoloke perspektive (Kova 2005: 94) u posljednjih smo nekoliko godina svjedoci rastuem interesu stranih studenata june slavistike (prije svega iz Poljske, Rumunjske, Bugarske, Austrije i eke) da u okviru studentske razmjene (bilateralne stipendije, mree Erasmus, Ceepus, Basileus) jedan semestar (ili itavu godinu) sluaju predavanja ili piu diplomske radove na ljubljanskoj junoj slavistici.
Govorei o poredbenom prouavanju slavenskih jezika i knjievnosti na podruju junoslavenskih knjievnosti, Kova (ibid.) veli da ono s metodolokoga motrita, omoguava povjesniarima knjievnosti da se legitimno slue evidentno komparatistikim metodama (tipoloka prouavanja, aspekti recepcije, problematika prijevoda), a specifini problemi tih knjievnosti kao to su: jezina srodnost, djelomina jednojezinost, prostorna povezanost, meusobno susjedstvo, interferencije, zajedniki drutveno-politiki okviri, razliita pripadnost irim nadnacionalnim prostorima (srednjoevropskom, mediteranskom, balkanskom), viestrukost konfesionalno-civilizacijskih krugova, u sklopu suvremenih knjievnoznanstvenih orijentacija mogu razvijati interes za stanovitu specifikaciju, emu nemamo to prigovoriti i takav nam nain prouavanja moe biti doista od koristi, ali iz perspektive studija drugih/nenacionalnih knjievnosti (kakve su u slovenskom prostoru sve ostale junoslavenske knjievnosti) mislim da treba uzeti u obzir barem jo sljedee: domicilnu sredinu u kojoj/iz koje se junoslavenske knjievnosti prouavaju i posreduju; razliit pristup npr. kod posredovanja studentima slovenistike ili komparatistike (ili ak nefiloloke studijske grupe) kojima je kolegij iz junoslavenskih knjievnosti samo jedan od jednosemestarskih izbornih i studentima koji studiraju na studijskoj grupi Junoslovanski tudiji (spomenuto poredbeno prouavanje moe ponekad biti samo poredbeno promiljanje); recipijente; profil diplomanata (i magistara); drutvene (i, na alost, politike) okolnosti; i, malo sentimentalno reeno, poslanstvo studija. Ako se vratim na poetak, tj. pitanju kakve su nam katedre za izuavanje junoslavenskih knjievnosti danas potrebne, mogu odgovoriti ovako: prije svega neoptereene (nacionalnim, (samo)svojim, povijesnim, monokulturnim...), otvorene, interdisciplinarne, interkulturne, dijaloke, koje e biti sposobne obrazovati (i odgojiti, ipak) ne samo strunjake june slavistike ope prakse, nego strunjake june slavistike koji e diferencirano jedinstvo (Kova), odnosno jedinstvo razlika (ukowska) znati kontekstualizirati i aplicirati.
Reference:
Kova, Zvonko, 1987: Interpretacijski kontekst. Rijeka: Izdavaki centar Rijeka. Kova, Zvonko, 2005: Kanon u meuknjivnim zajednicama i interkulturna povijest knjievnosti (u tezama). Sarajevske sveske, br. 8, str. 87-100. Oddelek za slavistiko: Predstavitveni zbornik ob devetdesetletnici. Ljubljana: Znanstvena zaloba Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani. 2009. Zbornik Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani (1919-2009). Ljubljana: Znanstvena zaloba Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani. 2009. ukowska, Krystyna, 2009: Juna slavistika kao zrcalo raspada sistema. O nacionalistikom razaranju june slavistike kao nauke. (sic!), asopis za po-etika istraivanja i djelovanja, br. 2, str. 67-70.
Sanjin Sorel
Da li nam je potrebna knjievnost? A humanistika? Jesmo li posljednji dinosauri? Kilogram mozga za dvije marke?
Na pitanje da li nam je posle prekida od gotovo dvadeset godina potrebno da imamo katedre za izuavanje junoslavenskih knjievnosti? zapravo je lako potvrdno odgovoriti. No, no. Pitanje, prije svega politiko, u sebi sadri nekoliko problema koje bi trebalo razrijeiti na prostoru koji gotovo nita ne rjeava nego doputa stihiju, ili stvari gura pod tepih ili, pak, drukije, a isto reeno ravna se onom pjesmom Bijelog Dugmeta: Sve e to mila moja prekriti rumarin, snjegovi i a. Pitanje bi se takoer moglo proiriti kome je potrebna knjievnost, funkcija studija gdje se ui knjievnost, odnosi humanistikih studija i ekonomske te medijske sfere, dravna i privatno-nakladnika politika prema knjizi itd. Tek otvaranjem tih i slinih dilema smatram kako je mogue odgovoriti i na postavljeno pitanje. Isto me tako zanima do koje su mjere donedavno zajednike knjievnosti postale druge, da li su to zapravo oduvijek i bile u svojoj osnovi, razumijevajui da je i bilo nekih, no ipak sporadinih preklapanja? Jer, primjerice, makedonska je knjievnost ipak morala biti prevoena, a na hrvatski jezik sav se posao sveo na jednu osobu Borislava Pavlovskoga. Da bi se prouavala neka druga (ne samo) knjievnost potrebna je infrastruktura, prije svega, u vidu knjinica te osigurana financijska sredstva za razliite tipove aktivnosti organizacija meunarodnih skupova, studijska putovanja, kraa gostovanja i razmjene, zbornici itd. U siromanim zemljama kao to su nae sasvim je razvidno kako ni za domicilne kulturne projekte nema dovoljno novaca, a kamoli za manjince, irenje bratstva i jedinstva, obnavljanje jugo: sfere, slavije, nostalgije. Kada se stvari tako postave ini mi se da bi odgovor mogao opet biti
vrlo jednostavan ne trebaju nam katedre za prouavanje junoslavenskih knjievnosti, tovie mislim da nam ne treba niti toliko katedri za prouavanje hrvatske knjievnosti, ali, ali... Ali, pitanje je ujedno i dvosmisleno trebaju li nam novi studiji koji bi pokuali integrirati disperzirane knjievne prostore ili se ono upuuje postojeim katedrama koje su kao takve, je li, suvine, zastarjeli, to li ve? No, s obzirom da postoje junoslavenske zemlje, pitanje da li nam je posle prekida od gotovo dvadeset godina potrebno da imamo katedre za izuavanje junoslavenskih knjievnosti? ini se izlinim jer bismo slijedom iste logike mogli pitati se: da li su nam potrebne katedre za izuavanje engleske, talijanske, njemake knjievnosti? U tom pitanju vidim jedan etnopsiholoki problem kod nas prisutan osjeaj inferiornosti, na temelju kojega sve okcidentalno ve po naravi stvari je bolje, zanimljivije i sl. Tu vidim i nerijeene geografske dileme nae smjetenosti na Zapad, Istok, Balkan. U tom smislu maestralna je studija Marije Todorove Imaginarni Balkan, koja precizno detektira poglede koji se reflektiraju na nas, ali i nas samih prema sebi. S tim u vezi, na naim je, uostalom kao i na svim prostorima gdje nije razvijeno civilno drutvo, karakteristino formiranje ideologije, a time i vrijednosti unutar uskih stranakih okvira, koje uglavnom nemaju nikakve veze s elitama, u tradicionalnome znaenju rijei. Iz tog se razloga nerijetko susreemo s manipulacijama i nametanjima vrijednosti, a za koje je najpodesnije upravo obrazovno podruje. Pitanje konsenzusa, jasno, sporedno je pitanje budui da jedino to je bitno jest reprodukcija ideologije. Stoga pitanje nacionalnih vrijednosti i dolazi u prvi plan, s njihovim dobrim ili loim karakteristikama. Teun A. van Dijk je upravo taj segment drutva istaknuo kao jedan od bitnih u njihovim reprodukcijama: kole, sveuilita i cijeli obrazovni sustav su meu najsloenijima, najrazvijenijima i najprisutnijima ideolokim institucijama, makar i samo zbog toga jer ukljuuju praktiki sve pripadnike drutva, intenzivno i svakodnevno, ponekad due od dvadeset godina.1 Van Dijk medijima daje veu vanost u formiranju ideolokih uvjerenja i od Crkve pa i od obitelji te postaje jasno u kojoj mjeri i obimu obrazovni sistem i drutvene vrijednosti posredovane medijima odreuju karakter nekog drutva. ini mi se, u trenucima osjeaja vlastite nemoi, da je Bolonjski proces smiljen upravo na preklapanju izmeu zahtjeva dravnih politika da kontrolira obrazovanje te medijskih strategija jednokratnoga informiranja koje ne poznaje prolost nego beskonanu sadanjost. Bolonja (pitanje studiranja junoslavenskih knjievnosti meu ostalim je i ekonomsko pitanje budui da gotovo ne postoji mogunost zapoljavanja nastavnikoga kadra s tim kompetencijama) je dodatno zakomplicirala stvar glede neprofitnih i samoodrivih studija. Malo po malo, udjeli u plaanjima studenata pri studiranju se poveavaju, fakultetima, osobito humanistikoga predznaka, financijske se doznake smanjuju jer samo gutaju novac. U vremenu kada vladaju biomedicinske, tehnike, ekonomske i informatike znanosti okrenute napretku drutva sasvim je jasno kako znanosti ije su funkcije u znatnom stupnju odreene prolou ne mogu zadovoljiti tu vrstu zahtjeva i tu vrstu napretka. Bez obzira, jer gluh i da hoe uti to ne moe, dakle bez obzira to se humanistike znanosti itekako brinu o sadanjosti, njih se naprosto ignorira.
1
Van Dijk, Teun A; Ideologija, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2006, str. 250.
Jedno od pitanja koja se pritom nameu jest i kome bi bio upuen studij u kojemu bi se komplementarno i komparatistiki prouavale junoslavenske knjievnosti, a mimo postojeih katedri ili odsjeka. Premda odgovor mogu imaginirati, ini mi se kako bi takvome studiju nedostajao temelj, a koji uope ne bi ovisio o njemu samome. Rije je o dravnim kulturnim politikama prema knjizi i injenici, barem kada je rije o Hrvatskoj, kako su police domicilnih knjiara znakovito prazne kada je rije o bosanskim, srpskim i crnogorskim knjigama, da ne govorimo o onim iz Slovenije ili Makedonije, kamoli ire, a tu prije svega mislim na bugarsku knjievnost. Tu bi se takoer moglo involvirati pitanje nakladnikih kua koje se ire na podruju regije i njihovih politika, a koje odreuju u velikoj mjeri karakter domicilnih kultura s obzirom da nastupaju u dvojakoj ulozi: kao izdavai te kao mrea knjiara. No, vratimo se i postavimo sljedee pitanje: kako studirati neto ukoliko ne postoje minimalni uvjeti? Iluzorno bi bilo oekivati neko bog zna kakvo pozitivno ozraje Magne Mater u pogledu kulture kada nae drave jo uvijek ostaju zarobljene, s pravom ili ne, u konstitutivnim formama Preporoda, naravno onoga prve polovice 19. stoljea. A s time i tadanjih, kao i dananjih konstituenata nacije gdje je jezik preduvjet svih uvjeta. Problemi naih nacionalizama: jezik, strah od toga da druga kultura nije ba previe drugaija, osobito razumijemo li se bez titla. Premda kultura nije uvijek tek pragmatino pitanje ona ipak u realnom prostoru i vremenu ima nekoliko bitnih funkcija koje ju odreuju i te kako ideolokom djelatnou. O tome je vrlo inspirativno govorio Boris Buden u Vavilonskoj jami2. Skraeni sukus sveo bi se na jezik prijevoda knjige i kulture: Austro-ugarsko-komunistiki hrvatski jezik. Jasno, pritom se na naim prostorima brkaju politike i kulture, kako veli Buden kultura je neprevodiva zato to sama predstavlja ultimativni prevod. Budui da je to njezina temeljna funkcija prevoenje, osobito u kontekstu postmodernizma, naglaeno je emancipacijska djelatnost. Njezin, a tim i na problem je ve tu: nacionalizam. Postkolonijalne teorije kojima je esencijalizam strastveni oponent na naim bi prostorima, obrazovnim institucijama, dobro dole. No, prosvjetne politike rade suprotno budui da se i dalje cementiraju esencijalistike postavke od kojih je ona vezana uz ugroeni identitet od strane drugoga svakako tvrdokornija. Naglaeno, posebno mjesto u hrvatskome neoliberalnome putovanju, a u kojemu jo uvijek se trai putokaz za put koji e nas dovesti do pravoga puta, zauzima pamenje, bilo osobno, bilo kolektivno. I dok je ono osobno najee vezano uz zaborav pa se preputa nostalgiji, pitanje kolektivnoga pamenja puno je sloenije i jo uvijek socio-antropoloki3 u nas neistraeno. Pritom, nikako ne treba zaboraviti ratne strahote koje su se dogaale jer jedino, drim, ne zaboravimo li razloge i smjerove njihovih nastajanja i dolaenja moemo biti poteni i prema sebi, naim razlozima zbog ega smatramo da su nam susjedne knjievnosti vane te zbog ega njima dolazimo i prizivamo ih. Ili, kao to bi rekao La Rochefoucauld Svi se tue na svoje pamenje, ali nitko se ne tui na svoj razbor. Stoga sve to mogu rei o
2 3
Buden, Boris; Vavilonska jama o (ne)prevodivosti kulture, Fabrika knjiga, Beograd, 2007. Tek poneki izdava ima kontinuitet u tome nastojanju, gdje je biblioteka XX. vek najsvjetliji primjer.
ne-pamenju, odnosno zaboravu zapravo je plod vlastitoga doivljaja. Rekao bih da je svijest veine hrvatskih graana pasivizirana hiperpotroakim drutvom, a koje zbog imanencije sistema poslije troenja troenje, dokida prolost. U knjievnome smislu to znai premjetanje italakih interesa prema manje zahtjevnoj literaturi, do razine dogodovtine koja se dogodila na Filozofskome fakultetu u Rijeci na pitanje da neto kae o knjizi Na Drini uprija studentica zapone reenicu kako je rije o drami. Profesor ju prekine i, mrtav hladan, pita koliko ima inova. Ona, samouvjereno odgovara: tri. Nakon to je profesor zamoli da napusti kabinet budui da nije prola, ulazi njezina kolegica, doaptavaju se, i na isto pitanje, opet samouvjereno, druga odgovara pet. Hou rei pitanje Bolonjskoga procesa na humanistikim odsjecima vezano je uz sistemsko eliminiranje pamenja, odnosno nalaenja strategija kako da se izbjegnu ili barem neutraliziraju mehanizmi po kojima se drutva sjeaju, kako nas upuuje Paul Connerton. Stoga u nenaitanim drutvima, a u kojima se kao nikada u povijesti tampaju i itaju knjige, bi u tom paradoksu valjalo pronai naine interkulturnoga itanja. Uostalom, valja se sjetiti knjige P. Liessmanna koji naglaava protuprosvjetiteljski karakter suvremenih drutava i podsjea nas kako u Bolonjskome procesu ni sam Kant ne bi zadovoljio, ili bi jednostavno bio lo student. U Hrvatskoj je na djelu vrlo radikalna i birokratizirana njezina inaica koja u nerazvijenome drutvu dodatno pojaava strategije pokoravanja od strane neofeudalnoga kapitalizma. Junoslavenski studiji u tom bi smislu mogli biti potrebni. Ali samo pod jednim uvjetom da li nam je poznavanje knjievnosti, bilo ije pa i nae, jo uope potrebno. Postojee katedre osiguravaju temelje, poznavanje osnovnih knjievnopovijesnih zakonitosti neke knjievnosti, ali njihov je drutveni kontekst posljednjih dvadeset godina izgubljen, a novi nije pronaen. No, kontekst je, moda, na putu da bude pronaen to prepoznajem u tendencijama posljednjih godina ponovnoga intenziviranja odnosa kako na razini knjievnih drutava tako i na onoj nakladnikoj, pa i sajamskoj. Rekao bih kako se u tom kontekstu stvari mogu redizajnirati. Pod time mislim da bi se postojei studiji znatnije trebali okrenuti kapitalu koje posjeduju s obje strane granice piscima, a manje predavanjima ex cathedra, odnosno tromim akademskim uzusima. No, ma kako god postavljali klipove u zamanjak kulturne, znanstvene i prosvjetno-pedagoke suradnje rekao bih da bez obzira na sve logine kapitalistike prepreke koje mi provodimo u brutalnim inaicama mislim da poznavanje svake, pa tako i bliske i susjedne knjievnosti moe biti samo dobitak za itava drutva, a ne tek katedre. Stoga, opet, mislim, a propos poetne dileme, da su nam potrebne postojee katedre, a nove jedino ukoliko se one formiraju na bitno drukijim temeljima. ak vjerujem da bi, govorei u kondicionalu, takve katedre morale biti komparatistiki usmjerene, a ne naglaeno knjievnopovijesno, te da bi se bavile jedino knjievnou i kulturom tono od godine 1991. Tolerancija, pacifizam, radoznalost, emocije, poznavanje i znanje, uitak itd. sve su to vrijednosti koje dolaze s knjievnou, a koje navedene katedre promoviraju. Uostalom, razumijemo se, jer govorimo jezikom s brojnim inaicama, no to je pak posebna pria. Toga se odrei, i usprkoj pragmatistikoj logici koja je esto maska nacionalizma, bila bi ludost. No, barem nam toga ne nedostaje.
Tatjana Beanovi
Interkulturalno izuavanje knjievnosti

Da li nam je poslije perioda od gotovo 20 godina potrebno da imamo katedre za izuavanje junoslovenskih knjievnosti?
Interkulturalne studije knjievnosti zasnivaju se na prouavanju sloenih i interaktivnih veza izmeu knjievnog teksta i kulture, to podrazumijeva rekonstrukciju kulturnih kodova koji utiu na ureenje teksta i u njemu se donekle reprodukuju. Predmet ovakvog izuavanja postaju i razliiti modeli intertekstualnosti, kao i komunikacija koja se ostvaruje meu razliitim kulturama a rezultira interferencijom, kontaminacijom i kulturnim sinkretizmom. Kulturni kodovi nisu uslovljeni genetskim kodom niti se ovjek raa kao kulturno bie, ve se kultura ui, pri emu se usvajaju razliiti oblici komunikacije kako verbalne, tako i neverbalne, a to uenje podrazumijeva ovladavanje odreenim religijskim, naunim i umjetnikim kodovima. Kultura funkcionie kao sistem ogranienja i zabrana koje u manjoj ili veoj mjeri reguliu i uslovljavaju ponaanje pojedinca u nekoj socijalnoj zajednici. Pod kulturom se podrazumijeva i suma stvorenih tekstova koji stoje na raspolaganju jednoj interpretativnoj zajednici a ine znaajan element njenog zajednitva i kohezije formirajui njen identitetski nukleus. Stoga su kulturna ogranienja ili pak njihovo uvoenje u minuspostupak izuzetno vana za razumijevanje likova i semantikog sistema u cjelini, ali i sloenih, interaktivnih veza izmeu knjievnog teksta i kulture, koje ine osnov interkulturalnog prouavanja knjievnosti: Umetniki lik se ne izgrauje samo kao realizacija odreene kulturne sheme, nego i kao sistem znaajnih odstupanja od nje, koja nastaju pomou posebnih ureenja... Ova znaajna odstupanja obrazuju izvesno neophodno verovatnosno rasejavanje u junakovome ponaanju oko srednje norme, koju propisuje vanumetniko shvatanje ovekove prirode... Stepen, veliina ovoga rasejavanja kree se od gotovo potpune, u formulama fiksirane normiranosti svakoga detalja u ponaanju junaka u narodnoj knjievnosti ili srednjovekovnim tekstovima, do hotimino nepredvidljivoga ponaanja junaka u pozoritu apsurda.1
1
Jurij Lotman: Struktura umetnikog teksta, Nolit, Beograd, str. 326.

Teritorijalnost, koja je po Edvardu Holu jedna od osnovnih sociokulturnih kategorija, prenesena u drugostepeni modelativni sistem umjetnosti, konkretno knjievnosti, jasno korelira sa funkcijama i znaenjima umjetnikog prostora i veoma je vaan predmet izuavanja u interkulturalnim studijama knjievnosti. Smjetanje likova, to jest njihovo kretanje i djelovanje unutar umjetnikog prostora, uvijek ima odreene modelativne vrijednosti, a spacijalni jezik je nosilac kulturne informacije jer su u jeziku prostora sadrana kulturna ogranienja, koja predviaju dozvoljeni i zabranjeni prostor za sve pripadnike zajednice, to jest formiranje klasifikacionog semantikog polja, odnosno semantikog antipolja.2 Arhetipska prostorna opozicija gore dolje uvijek namee raspored likova po odreenom vrednosnom obrascu, pa se junaci i heroji najee smjetaju u prostorne strukture ije je osnovno obiljeje visina, koja prestaje da bude samo mimetiko obiljeje prostora i postaje simbol moralne uzvienosti. Nasuprot tom principu prostorne i duhovne uzvienosti, jezik prostora moe djelovati i kao moan razgraivaki mehanizam programiran da uniava heroja i rastae njegovu uzvienost, pa se na sloenom jeziku prostora artikuliu znaenja pogubna po herojski model svijeta i miljenja, koja korozivno djeluju na sve kanonizovane i tradicijom uspostavljene vrijednosti. Za funkcionisanje junoslovenskih interpretativnih zajednica i uspostavljanje interkulturalnog dijaloga od presudnog su znaaja odnos i komunikacija izmeu razliitih semiotikih sfera kao to su umjetnost, nauka, religija, politika, odnosno njihova organizacija unutar uih nacionalnih semiosfera3, kao i njihov dijaloki potencijal. Od pomenutih semiotikih sfera najnesklonije dijalogu su religija i politika, koje su trenutno opsjednute formiranjem nacionalnog identiteta i njegovim snaenjem, pa je, posebno u bivim jugoslovenskim republikama, jasno uoljiva sprega religije i politike, kojima se esto pridruuje i angaovana knjievnost, u ostvarivanju viih ciljeva formiranju i jaanju nacionalnog identiteta, odnosno kaljenju nacije. Razaranje jugoslovenske semiosfere, njenih kanonskih formi, ideolokih, politikih, umjetnikih i kulturnih kodova, odvija se gotovo podjednakim intenzitetom u svim bivim republikama, pri emu su posebno na udaru kljune jugoslovenske ideologeme ateizma, kulta radnike klase, bratstva i jedinstva, koji su glavna prepreka uspostavljanju novih, naalost nacionalno a ne graanski koncipiranih drava, iji je glavni oslonac stara, dobra crkva, pouzdani uvar svetinja. Unitavanje i obespravljivanje radnike klase odlino ide, anatemisanje ateista i okupljanje stada oko vjernih pastira jo bolje, dok je bratstvo i jedinstvo ve udavljeno krvlju prolivenom u ratu 90-tih. Ovaj proces praen je prevrednovanjem svih vrijednosti koje je uspostavila jugoslovenska interpretativna zajednica, kao i razaranjem njenih svetinja i aksiolokih parametara. Dezintegracija jugoslovenske semiosfere ukljuuje dezintegraciju srpskohrvatskog jezikog standarda i nacionalistika iivljavanja nad jezikom koji postaje osnovno sredstvo mitologizacije, glavni nosilac ugroenog identiteta nacije-rtve, uvar svete prolosti i arhetipske istine o nama. Jugoslovenski identitet je razoren,
2 3
O tome vidjeti u J. Lotman: Struktura umetnikog teksta. O pojmu semiosfere vidjeti u: Jurij Lotman, Semiosfera, Svetovi, Novi Sad, 2004.
razgraeni su mitovi i kultovi na kojima je poivao konstrukt jugoslovenske, oduvek krhke nacije, polifone, heterogene i disperzivne, nikada dovoljno jake i koherentne, zbog ega je lako dezintegrisana. Mrtva kultura postaje komina: slatko se smijemo onome to nam je utjerivalo strah u kosti sve do jue: kultu petokrake i NOB-a, Tita i Partije, srpa i ekia, komunistikoj dogmi, mitovima o bratstvu i jedinstvu i o mrtvom bogu... Ali ivi kultovi nikad nisu bezazleni, zna to dobro Goli otok. Kult Partije se nastavio samo to je sa Komunistike partije, koja je bila veliki protivnik nacionalistikog koncepta i zagovornik bratstva i jedinstva, oboavanje preneseno na nacionalistike stranke koje ispredaju priu o snazi nacije i rehabilituju osporavane istorijske momente i linosti, pa je u tu svrhu kolektivna memorija presloena, modifikovana. Dakle, Partija kao grupa ljudi srodnih politikih interesa, sada pod velom demokratske fantazmagorije, i dalje je najsigurnije mjesto za opstanak na balkanskom vilajetu, a najpopularnije partijske ideje su mitovi o istoti: nacije, jezika, identiteta, domoljublja... To umnogome deformie, pa ak i satanizuje sliku Drugoga u imagolokim projekcijama i ugroava dijalog s tuom kulturom, koji pak predstavlja osnov interkulturalnih studija. Da bi istorija i dalje mogla da bude uiteljica ivota, reprogramiraju se mehanizmi kolektivne memorije, pa ponovo ispisujemo istoriju, prevrednujemo etniki pokret, Sekulu Drljevia, Nedia, Ljotia, Hrvatsko proljee, jer istorijske injenice drugaije izgledaju posmatrane sa pozicija diferencirane nacionalne strategije i svijesti. Posmatraka i vrednosna pozicija postjugoslovenskih interpretativnih strategija bitno je izmijenjena pa se mijenja i na pogled na osporavane segmente istorije, koji se sada sagledavaju iz nove ideoloke perspektive. Ono to je u jugoslovenskoj semiosferi prepoznato kao negativno jer je uruavalo njen integritet i kanonske forme, sada se vrednuje pozitivno jer pojaava identitetsku strukturu izdvojenih nacionalnih zajednica i uestvuje u formiranju nacionalnih kultova i ideala. Odnos izmeu individualne i kolektivne egzistencijalne sfere u drutvima koja su prola kroz socijalizam i bila podvrgnuta snanom djelovanju komunistikih ideologema, ozbiljno je poremeen jer se interpretativni modeli, navike i potencijal uobliavaju pod snanim uticajem kolektivne memorije i tradicije. Povratna sprega ili fidbek naih kultura, koja bi se aktivirala kroz interkulturalne studije knjievnosti, bila bi u interesu svih junoslovenskih zajednica jer bi pomogla u suzbijanju i kontrolisanju nacionalistikih izliva bijesa prema Drugome, koji je uvijek prepoznat kao neko ko prijeti naoj voljenoj domovini i njenim svetinjama. Tako koncipirane studije, kao i jaa kulturna saradnja, intenzivnija komunikacija i razmjena tekstova onemoguila bi konstrukte nacionalistike svijesti i ozbiljno ugrozila proizvodnju domoljubnih mitova koji se zasnivaju na satanizaciji tue kulture, jer to nam je tua kultura manje poznata, lake ju je satanizovati i o njoj izmisliti mnogo politiki korisnih i upotrebljivih istina. Heterogenost i visok stepen diferencijacije nekadanje relativno jedinstvene jugoslovenske semiosfere na nacionalne kulturne i semiotike prostore osnovno je svojstvo postjugoslovenskog perioda, obeleenog jaanjem nacionalnih kanona i identitetskih struktura od kojih su kljune jezik, knjievnost i kultura. Kretanje
svih bivih jugoslovenskih republika ka Evropskoj uniji generie komunikacione aktivnosti i prisiljava nas na dijalog, pri emu bi nam nadnacionalna svijest kao jugoslovensko nasljee dobro dola da nas podsjeti kako smo nekad mogli zajedno uklopiti sve svoje razliitosti. Graanska svijest podrazumijeva nadnacionalni koncept, od koga su, naalost, jako udaljene sve novonastale drave, a njeno formiranje zahtijeva dezintegraciju nacionalne svijesti i njenih kultova. Poto smo mi (postjugoslovenske zajednice) tek u procesu njihovog uspostavljanja, jasno je koliko je od nas udaljen nadnacionalni koncept, graanska svijest i evropsko ponaanje: Veina zapadnoevropskih zemalja sebe vidi kao multikulturalne i multireligijske zajednice u kojima je osnovni princip javnog ivota zasnovan na potivanju zakona i ustava, a ne na etnikoj pripadnosti.4 Mi, meutim, jo uvijek sebe vidimo kao pripadnike prave vjere, nacije i partije, i pri tom je mono identitetska i komunikaciona varijanta najbolja od svih, to iskljuuje mogunost heterogenih, neistih identiteta a kao osnovni oblik kulturne komunikacije forsira monolog jer teko podnosi tuu istinu o sebi, koju bismo eventualno mogli doznati priajui s Drugim. Dakle, pod hitno nam je potrebna intenzivnija komunikacija a osnivanje katedara za interkulturalno izuavanje junoslovenskih knjievnosti treba da bude na zajedniki inter-akcijski cilj, ija bi realizacija doprinijela suzbijanju nacionalistikog divljanja. Strategije moi, autoriteta i adaptacije, otimajui se za prevlast, zloupotrebljavaju, i to veoma uspjeno, identitetska pitanja, a u tu svrhu koriste upravo jezik, knjievnost i kulturu kao instrumente za jaanje nacionalnog identiteta i kao oruje za razbijanje svakog oblika zajednitva sa nekadanjim jugoslovenskim republikama. Nacionalistika iskljuiva svijest bie najvei neprijatelj interkulturalnog dijaloga u koji spada i komparativno prouavanje junoslovenskih knjievnosti jer bi to dovelo do pootravanja aksiolokih parametara, pa veliki pisci palanke ne bi mogli postati elementi kanona, a moda bi se uruio i omiljeni mit lingvonacionalizma o autohtonosti jezika naeg nasunog. Od sutinskog znaaja za uspostavljanje identiteta i granica svoja Ja, kao i kolektivnog identiteta i granica nacionalnog bia kome pripadamo, jeste ne samo tolerancija, ve i sposobnost razumijevanja i komunikacije sa Drugim. Treba traiti kohezione faktore, semiotike jedinice i funkcije koje objedinjuju junoslovenski kulturni prostor, ali ne na principu poistovjeivanja i nasilnog izjednaavanja, ve uvaavanja razliitosti kulturnih kodova. Jedna od takvih kohezionih sila svakako su katedre za interkulturalno izuavanje junoslovenskih knjievnosti, a uei o drugima, mnogo saznajemo i o sebi. U postkolonijalnim kulturama kakve su balkanske, nakon propasti Osmanskog carstva i Austro-Ugarske monarhije i aktivnosti razliitih religijskih, kulturnih i ideolokih kodova, dolazi do emitovanja raznorodnih tekstova, esto suprotnih semiotikih funkcija, koje emituju heterogeni centri u junoslovenskoj semiosferi, zbog ega je ona izuzetno pokretna u svojim granicama, dinamina i polifona. Popucale su i granice jugoslovenskog semiotikog prostora, formirane
4
Ale Debeljak: Evropski oblici pripadanja, Sarajevske sveske, No 5, 2004, str. 464.
su ue nacionalne semiosfere i pri tom presloeni tekstovi i kodovi, uspostavljeni novi centri i nove periferije. Meutim, u centru svih novoformiranih semiotikih prostora nalaze se nacionalistiki ideoloki kodovi koji prevrednuju prolost i profiliu nove aksioloke sisteme, pri emu se uspostavlja kult domoljublja i svoje nacije-rtve, s jedne strane, i stigmatizacija domaih izdajnika i nacije-neprijatelja, s druge strane. O dinaminosti junoslovenske semiosfere svedoi i status religijskih kodova koji su sa krajnje periferije, gdje ih je svojevremeno potisnula komunistika ideologija, ponovo dospjeli u sami centar. Procesi dinaminog kretanja deavaju se i na drugim nivoima: periode dominacije jedne junoslovenske kulture i njenog uticaja na drugu, smjenjuju etape pojaane autokomunikacije (kultura se okree svojim tekstovima i tradiciji), pri emu uzajamna napetost izmeu razliitih kulturnih i identitetskih obrazaca stvara razliito usmjerene struje tekstova... A rezultat tog neprekidnog vrenja je oslobaanje ogromne semiotike energije, nastale uglavnom u disensnom dijalogu razliitih kultura koji se transformie u kreativno naelo. U ideolokom i politikom smislu, to e uvijek biti bure baruta, ali u kreativnom, umjetnikom i kulturnom, to je nepresuan izvor semiotike energije koju oslobaaju naa razliitost i mrnja, nai bogovi, idoli i svetinje. Pri tom velikosrpske konstrukcije o identitetu i agresivnost ideolokih i kulturnih kodova srpskog nacionalizma, koji porie postojanje bilo kog drugog oblika identiteta, djeluju kao produktivni mehanizam balkanskih identitetskih obrazaca, kao mona samonegacija velikosrpske strategije. Apstraktna zajednica kao to je nacionalna poiva na velikom broju konstrukata, fantazmata i mitova, koji vjetaki proizvode njeno jedinstvo i koheziju, pri emu semiotike funkcije jedne zajednice zavise od snage i upeatljivosti naracije o porijeklu, identitetu, kolektivnoj memoriji, istorijskoj istini... U svakoj nacionalnoj zajednici izdvajaju se reci, izuzetne perlokucijske moi, koji su u direktnoj komunikaciji sa ponovo oivljenim bogom i njegovim jo ivahnijim predstavnicima na zemlji. Komunistiki ipovi i memorijske kartice na kojima su urezani Tito i Partija, zamjenjuju se novom, ratopomazanom memorijom koja sada uva nove svetinje Naciju i Crkvu. Nacionalistika i klerikalna svijest, koja ne podnosi tueg Boga niti dijalog s drugim kulturama, najvei su protivnici uspostavljanja interkulturalnog dijaloga na junoslovenskom prostoru. To potvruje i sledea injenica: naime, u Crnoj Gori na Filozofskom fakultetu ve postoji Studijski program za crnogorski jezik i junoslovenske knjievnosti, koji je trn u oku i srpskim i crnogorskim nacionalistima, ija suena svijest profesore sa te katedre prepoznaje kao domae izdajnike i dravne neprijatelje. Stoga na pitanje da li nam je poslije perioda od gotovo 20 godina potrebno da imamo katedre za izuavanje junoslovenskih knjievnosti, odgovor glasi: neophodne su nam jer takve katedre djeluju kao sredstvo jaanja graanske svijesti i suzbijanja nacionalistike i klerikalne. Vjeronauka i religijski kodovi aktivno uestvuju u formiranju identitetskih struktura, a njihova zastupljenost u medijima i centralno mjesto u postjugoslovenskim kulturama rezultira pogubnim uticajem na gladne i razoarane mase, umorne od tajkunskih operacija, korupcije i kriminala. Ispostavilo se ipak da sloboda ne ume da peva kao to su sunji pevali o njoj, a nacionalne drave formirane nakon
raspada SFRJ postale su dogmatske tvorevine ograniene uskom nacionalistikom svijeu koja servira mitove o autohtonom porijeklu jezika i entikih grupa, domiljelih iz prapostojbine sa ve formiranim nacionalnim identitetom i jezikom. Nacionalistike teorije ue nas o autohtonom porijeklu jezika i etnike grupe odabranih koja se, mimo svih ostalih Junih Slovena, obrela na Balkanu nacionalnom magijom predaka, a ne munim hodom kroz istoriju, jer su nai preci jo u VII vijeku pouzdano znali kojoj od uzvienih nacija pripadaju. Na kraju e nam istai nacionalnog bia objasniti da smo pali s Marsa, da je na jezik zelen i stoga bitno razliit od svih ostalih na bijeli svijet. Na beznadeno beskrajnu priu o precima i potomcima, zvanu istorija, upozorava Nie i tvrdi da je poznavanje prolosti u svim vremenima poeljno samo u slubi budunosti i sadanjosti, a ne za slabljenje sadanjosti, ne za iskorenjivanje jedne ivotno sposobne budunosti.5 Interkulturalno izuavanje junoslovenskih knjievnosti djelovalo bi kao integrirajui faktor za razvoj naeg osjeanja zajednitva i zajednikog pripadanja, ali da li to zaista elimo dok su nacionalistiki modeli miljenja i ponaanja jo tako ivahni i otporni. Nacionalistika ideologija, osnaena u svim socijalnopolitikim zajednicama formiranim nakon raspada Jugoslavije, opire se kulturnom poliglotizmu i semiotikom ujedinjenju tog prostora, pa je ona glavna prepreka dijalogu i interkulturalnom prouavanju knjievnosti. Konzumiranje sopstvenog identiteta, kulture, istorije, istine o nama i drugima, mnogo e nam lake pasti ako se pokrene sistematsko osnivanje junoslovenskih studija na svim relevantnim akademskim institucijama na prostoru bive Jugoslavije. Ako se konzumentska aktivnost bude obavljala u okviru nacionalnog geta, uz nadzor visokouzvienog klera i uvara istote nacionalnog bia, presjee nam ivot, smuie nam se sopstvena nacija i svi mitovi, kultovi i vii ciljevi. Junoslovenska interkulturna zajednica funkcionie kao specifian transnacionalni entitet, kao semiotiki prostor srodne znakovnosti, a interkulturalno izuavanje podrazumijevalo bi razmjenu i poreenje tekstova, intenzivnije nego do sada, to moe stvoriti odreene probleme u komunikaciji sa visoko ideologizovanim, domoljubnim tekstovima. Razmjena domoljubnih tekstova nikad nije bezazlena, a ono to se u jednoj zajednici smatra prihvatljivim, mjereno uskim nacionalnim interesima i parametrima, u drugaijem semiotikom okruenju, meu drugaijim ideolokim kodovima, moe djelovati okantno (kao na primjer Ne tikaj u me Rajka Noga i hrvatska domovinska poezija). Evropske integracije podrazumijevaju prevazilaenje nacionalnih identiteta, a mi smo tek u fazi uspostavljanja tih identiteta. Tek uivamo u novootkrivenim ljepotama svojih nacionalnih bia i reanimiranih bogova, i laemo se ko je od koga stariji, ko je imao dravu a ko nije, iji je jezik autohtoniji, a preci slavniji. Opijat za pripadnike nacionalne zajednice u izgradnji su #istorijski mitovi, osmiljeni s ciljem da popunjavaju praznine u kolektivnom sjeanju i izmiljaju istorijske trenutke koji generiraju identitetske semiotike jedinice i koheziju blaene zajednice. Mitska udnja usmjerena je ka istoti; nacionalistiki reci prizivaju nacionalnu,
5
Fridrih Nie: O koristi i teti istorije za ivot, Grafos, Beograd, str. 27.
jeziku, vjersku, moralnu i, naravno, identitetsku istotu, a nikad nije bilo toliko prljavtine, nikad se nije vie prialo o Bogu, a nikad njegovo odsustvo nije bilo tako oigledno. Od nacije kao romantiarskog ideala organskog jedinstva jednog naroda i jednog jezika do univerzalnijeg, nadnacionalnog graanskog identiteta dug je i naporan put, a poto se mi nismo dovoljno izmolili boginji svete nacionalne prolosti i jo svetijeg nacionalnog identiteta, za taj put e nam trebati jo dosta vremena. Dakle, po dijahronijskoj neminovnosti prvo dolazi do izgraivanja prie o nacionalnom identitetu, koja na Balkanu poinje da lii na Hiljadu i jednu no, a tek nakon toga slijedi razgraivanje te prie i uspostavljanje graanske svijesti, kao vieg oblika identitetske evolucije. Studije junoslovenskih knjievnosti mogu doprinijeti formiranju nadnacionalne svijesti i izlasku iz uparloenih i umalih lokalpatriotskih zajednica kojima su zavladali plemenski prvaci sa provincijalno-tajkunskim aksiolokim kriterijumima, dok nacionalistiko ludilo rui institucije, srozava sve kriterijume do palanakog nivoa jer se nacionalistika svijest osjea dobro i ostvareno jedino u palanakom kontekstu. Odbrana kao kulturna kategorija duboko je usaena u oblast religije, meutim, da li osjetimo trenutak u kome odbrana prerasta u svoju suprotnost, u napad na drugoga, izazvan naom nesigurnou u sopstveni identitet i strahom od izumiranja vrste. Kao prastara boginja plodnosti ogromnog trbuha, naivna kolektivna svijest raa mitove, svetinje, heroje, idole, raa svijet sa zadahom trulei, memle i zelene umalosti. Stoga su religija i ratovi omiljeni obredi kolektivne svijesti koja ivi za vie ciljeve i nemilice troi svoje pojedince kao meso kojim e nahraniti mitske zveri: slobodu, pravu vjeru, svetinje, ast, patriotizam... Konstrukt identiteta je veoma lelujava, krhka tvorevina, o emu svedoi i mogunost njegove promjene, odnosno izbora religije, nacionalne pripadnosti, kolektivne prolosti, jer svijest o sebi zasnivamo na tekstovima, varijabilnim semiotikim jedinicama, sa ogromnim spektrom interpretativnih mogunosti, a ta se semiotika nestabilnost prenosi i na nae bie, obuhvatajui sve nae istine. Vjerni uvar naeg nacionalnog identiteta svakako je istorijska naracija, ali se kao mnemoniki mehanizmi javljaju i mitoloki i religijski kodovi, koji uvaju zalihe simbola te funkcioniu kao simboliki nosioci identitetskog nukleusa, a identitet je jak koliko i pria koja ga podupire. Svi mi u Crnoj Gori, kao uostalom i nai susjedi, klanjamo se istoriji, uiteljici ivota, boginji crnogorske mudrosti, i to zato to mi u Crnoj Gori drugih trenutaka osim istorijskih i nemamo. Dakle, nama je svaki trenutak istorijski, pa i ovaj u kome sada diemo, a sve svoje istorijske trenutke mi vrijedno i revnosno biljeimo u svoju svijetlu istoriju. Dodue, desi nam se tu i tamo da zabrljamo, da nismo ba na nivou svoje istorijske teine i visine, takve stranice dobro zamaemo da ih niko ne bi itao, jer ako nema teksta, kao da se nita nije ni desilo. Istorijski njeno, ispareno i bespomono sa stranica udbenika zuri u nas naa svijetla istorija, na rat za mir. Rehabilitacija prolosti, odnosno prekodiranje istorijske naracije ide u pravcu koji joj ucrtava nacionalistika svijest jer su potrebni mitovi za ubjeivanje u identitetske konstrukte i za glancanje nacionalnog bia, to podrazumijeva otklanjanje
svih tragova stranog i tueg, sve mora biti autentino i autohtono nae. Osnovanje katedara za izuavanje junoslovenskih knjievnosti predstavljalo bi otpor zatvaranju u uske granice nacionalne svijesti jer je nacionalna svijest uvijek suena, ksenofobina, martiromanska, optereena zlobom snenih pahuljica u junu (Nie). Poto se znaenje teksta, odnosno njegovo semantiko polje, proizvodi, izmeu ostalog, i prizivanjem tradicije i kulture kojoj tekst pripada, od kljunog znaaja za njegovu interpretaciju su upravo interkulturalna prouavanja junoslovenskih knjievnosti i metodoloki principi, zasnovani na intertekstualnosti i izuavanju kulturnog i ideolokog konteksta. Kako ideoloki kodovi utiu na knjievni tekst i knjievnu semiozu, moemo pokazati na primjeru najfatalnije crnogorske ideologeme i miteme srpstva, koja umnogome ometa formiranje crnogorskog nacionalnog identiteta jer je srpstvo vjekovima servirano kao dio crnogorskog kulturnog identiteta, a takve su informacije stizale iz knjievnih tekstova vrhunskog estetskog kvaliteta. Kad se tome pridrui naa opinjenost pjesnikom istinom, jasno je da je srpstvo u procesu intenzivne semiotizacije putovalo od ideologije ka knjievnom tekstu i nazad, punei se pri tom semantikom energijom koja ga je proizvela u dilogian i opasan socijalni, ideoloki, kulturni i knjievni fenomen, koji je postao osnovno prehrambeno sredstvo srpskog nacionalizma. Dakle, upravo su ideoloki kodovi formirali naraciju, odnosno sloili priu o srpstvu, koja je iz te ideoloke sfere ula u knjievni tekst gdje je podvrgnuta dopunskom ureenju, odnosno estetskoj artikulaciji to u nju unosi ljepotu i strast zvukova. Iz tog konteksta, estetskog i fiktivnog, ova fatalna ideologema vraa se u ideoloku sferu i ubrizgava u nau stvarnost, osnaena poezijom i magijom, pjesnikom zloupotrebom rijei pretvorena u lepotu, ona postaje ubojito ideoloko oruje. Jer uvijek najvie vjerujemo ljepoti. Ideologema pretoena u veoma monu, ubojitu estetsku poruku izuzetno je opasna za one koji ne znaju ta je estetska poruka i kako ona funkcionie, ta je fikcija a ta stvarnost. Pjesnika i religijska istina su najfatalnije od svih istina, a upotrebljene u ideoloke svrhe postaju ubojitije od oruja: artikuliu se uvijek kao moni ekspresivni, indeksni znakovi jake perlokucijske energije, koja sagovornika moe ubijediti da rtvuje svoj ili tui ivot za tako uoblienu istinu, za ideologemu, u stvari, za prazne rijei. injenice na kojima se zasniva istina za koju treba ginuti u borbi za pravu vjeru tako su krhke da je zaista neophodna jaka jezika artikulacija, omota od ljepote da prikrije slabost argumenata koji se iza takvih istina skrivaju. Na formiranje identiteta utiu najvie ideoloki kodovi ali i estetski, od kojih su u tom procesu najvaniji upravo knjievni, pa junoslovenske interpretativne zajednice svoj identitet iitavaju iz svojih kanonskih tekstova, iji temelj ini usmena knjievnost. Kad je u pitanju folklorni tekst, mi ne smijemo zaboraviti ko je zabiljeio veinu epskih tekstova i formirao epsku,istinu o nama, i ne smijemo zaboraviti da je taj isti ovjek tvorac i jezike istine o nama, artikulisane u gotovo magijskoj verbalnoj formuli svi tokavci su Srbi. Danak tom iskazu svi tokavci i danas skupo plaaju, jer pokuavajui da pobjegnu u svoje posebne nacionalne identitete, oni bjee i od zajednikog jezika. Kad se stvori tako mona sprega ideolokih i knjievnih kodova, onda nam postaje jasno do kakve fatalne semiotizacije
dolazi i kakve semantike eksplozije nastaju u semiosferi prilikom pokuaja konceptualizacije naeg nacionalnog bia, odnosno uspostavljanja veoma krhke, a ipak esencijalne ideologeme nacionalnog identiteta. Konzervativne socijalne zajednice, sa ouvanim plemenskim modelima miljenja imaju sklonost ka kulturnoj izolaciji pa uvaju obrasce ponaanja iz prolosti kao uzore dostojne oponaanja; nesklone su kulturnom poliglotizmu jer se plae za sopstveni identitet, u koji jo uvijek nisu dovoljno sigurne. Taj strah je donekle opravdan jer su zaista bile u opasnosti od gubitka sopstvenog identiteta pred mnogo nadmonijim osvajaima. Pamtei strah kolektiva i potpuno svjesne svoje ranjivosti, takve socijalne zajednice esto zapadaju u kulturnu izolaciju a monolog biraju kao osnovno sredstvo komunikacije, odnosno autokomunikacije, koja se u tom sluaju organizuje kao oblik zatite, odbrane. Meutim, da li osjetimo trenutak u kome odbrana prerasta u svoju suprotnost, u napad na drugoga, izazvan naom nesigurnou u sopstveni identitet i strahom od izumiranja vrste. Potreba da sve pretvaramo u tekst odvaja nas od prirode i pretvara u bia kulture koja egzistiraju u gustoj umi znakova, a svi nai mitovi, fantazmati i iluzije o tome da smo bolji od drugih, da je na jezik mimo sve ostale na svijet, da je naa vjera ljepa od ostalih, da je naa istorija asna i potena kao i mi sami, poivaju na zloupotrebi rijei. Svaka nacija ruga se drugima, i sve imaju pravo, rekao bi openhauer. Osnovanje katedara za interkulturalno izuavanje junoslovenskih knjievnosti omoguilo bi potpunije tumaenje strukture i funkcija ideolokih znakova u knjievnim tekstovima naih autora, kao i opta teorijska razmatranja o ueu ideolokih kodova u knjievnoj semiozi. Interkulturalno izuavanje knjievnosti omoguie nam da bolje sagledamo uticaj ideoloko-aksiolokog sistema formiranog u knjievnom tekstu na stvarnost, jer je to, po mnogo emu, specifian proces semiotizacije koji moe dovesti do ozbiljnih sociopatolokih pojava u odreenoj interpretativnoj zajednici, to je u junoslovenskoj semiosferi veoma est sluaj. U tom smislu su vrlo zanimljivi tekstovi koje emituje Srpska pravoslavna crkva, a nameu pitanje kakav mentalni i ideoloki sklop uopte omoguava prijem takvih tekstova, zasnovanih na (ne)uzvienom, prizemnim obliku komunikacije i na propagiranju mrnje prema Drugom. ta znai biti ukopan u svoju tradiciju kao u svoju grobnicu, i kako hrianski fanatici tumae istoriju, moe se ilustrovati sledeim primjerom istorijske naracije, preuzetim iz publikacije Nema ljepe vjere od hrianske, objavljene u izdanju Manastira Ostrog, uz blagoslov mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija: ta je to Kosovski zavet? U Bitki na Kosovu protiv Turaka (1389. g.) velikomuenik car Lazar, zajedno sa svojom hristoljubivom vojskom, opredelio se za Carstvo nebesko, umesto prolaznog zemaljskog carstva. Umrimo sa Hristom, da bismo veno iveli, poruuje on svojim vojnicima. Jer, zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvek i doveka. To kosovsko opredeljenje i taj Zavet, to je savez koji je Srpski narod sklopio sa Bogom i zapeatio ga muenikom krvlju. Na Kosovu je Srpski narod glasao duom svojom za Carstvo nebesko, i to je bilo i ostalo njegovo jedino pravo opredelenje. Odonda svi Srbi verni
tom Zavetu, postaju narod Boiji Hristov novozavetni narod, nebeska Srbija, sastavni deo Novog Izraila Boijega (str. 78 79). Da tragedija bude vea, tekst je objavljen usred Crne Gore, ljeta Gospodnjeg 2005. Dakle, i poslije svega nebeski narod. Jedno od osnovnih naela junoslovenske kulturne paradigme jeste permanentno prizivanje istorije koja se u tom prizivanju mistifikuje, glorifikuje i na kraju transformie u mit, pa junoslovenska semiosfera na poetku 21. stoljea vrlo ozbiljno boluje od mitomanije, praene euforinom, hipertrofiranom religioznou. Moda zato to su tako pretjerane i egzaltirane, ove nove religije povampireno pravoslavlje, rimokatolianstvo i islam, dobro nahranjene u ratovima devedesetih zamijenile su smjernost, pokornost, pratanje i bogobojaljivost, kao osnovna religiozna osjeanja, agresivnou i mrnjom prema svemu to je tue, a to se automatski prepoznaje kao bezbono i nevjerniko. Rigidna ideologija herojskog modela egzistencije, zasnovanog na epskim kodovima i usmenoj kulturi, pokazala se kao veoma plodno tlo na kome se svojevremeno komunistika ideologija, kao izrazito dogmatska, odlino primila. Podreenost individualne egzistencije kolektivnoj, rtvovanje za krst asni i slobodu zlatnu ili, u prevodu na komunistiki jezik, za Tita i Partiju, dakle, slijepo sluenje ideji takoe predstavlja taku presjeka herojskog i komunistikog kulturnog koda. Zato se religiozni model miljenja, kao izrazito rigidan i dogmatski, danas lako prima u junoslovenskim interpretativnim zajednicama; on ve ima pripremljen teren u herojskom i komunistikom nasljeu i njihovoj emotivnoj obojenosti fanatizmu. Dakle, sve su to modeli egzistencije koji njen smisao i opravdanje pronalaze u podreivanju individualne egzistencije viim ciljevima, koji su uvijek kolektivni, nacionalni, partijski. Stoga, da bi se postigla osmiljena, zaobljena egzistencija u okviru junoslovenskih sociokulturnih zajednica, neophodno je biti lan: plemena, partije ili stada svejedno. Pri tom je snaga i energija mita, njegova uloga u ubjeivanju pojedinca da se rtvuje za vie ciljeve nezamjenljiva i neizmjerna. Status istorijske injenice u junoslovenskim interpretativnim zajednicama umnogome odreuju i optehrianska naela, odnosno ideologeme. Stav hrianstva prema istoriji i istorijskom vremenu Mira Elijade komentarie na sledei nain: Jedna stvar je, meutim, izvesna: hrianstvo nastoji da spase istoriju; pre svega zato jer pridaje vrednost istorijskom vremenu, a potom i zbog toga to za hrianina istorijski dogaaj, ostajui i dalje ono to jeste, moe da prenese nadistorijsku poruku. itav problem se svodi na odgonetanje ove poruke... To nije uvek lak poduhvat: znaci boanskog prisustva u Kosmosu se mogu srazmerno lako otkriti, dok su slini znaci u Istoriji dublje skriveni. 6 Nije sluajno to autor u svom iskazu grafiki istie kljunu semantiku strukturu hrianske dogme jer su hriani opsjednuti spasenjem, kako sebe samih tako i drugih; dodue, spasavajui svijet, oni ponekad poine i zloin, ali moralno opravdanje za to pronalaze upravo u svom poimanju istorije i u neoborivoj, apsolutnoj
6
Mira Elijade: Slike i simboli, str. 198.
istini da je Bog ipak na njihovoj strani. Ukratko, hrianin je svakom istorijskom dogaaju primoran da pristupi sa strahom i drhtanjem: za njega i najobiniji istorijski dogaaj, ostajui stvaran (to jest istorijski uslovljen), moe u sebi kriti novo boje posredovanje u istoriji;...7 Naa svijetla istorija, monumentalna tvorevina kolektivne imaginacije, ukljuena vjeto u lanac stvarnosnih, empirijskih injenica, estetski osnaenih energijom mitskih obrazaca, vjerno slui viim ciljevima politikih elita. Varljivost istorijske istine, koja je u okviru balkanske sociokulturne paradigme uzdignuta na nivo svetinje, odnosno injenicu da je istorijska logika, u stvari, bliska (narativnoj) logici prie, Jurij Lotman obrazlae na sledei nain: Dakle, sama neophodnost za istoriara da se oslanja na tekstove, a za tekstove da dogaaje prepriavaju po zakonima jezikih i logikih, retorikih i narativnih konstrukcija, povezana je s tim to istorijska realnost dospeva u ruke istraivaa u nesumnjivo deformisanom obliku. Tome jo treba dodati ideoloko kodiranje, koje ini vii hijerarhijski stepen izgradnje narativnog teksta i podrazumeva anrovske, idejno-politike, socijalne, religiozne, filozofske i ostale kodove.8 Zatvorene, autistine postjugoslovenske zajednice, koje su uglavnom oblikovane pod razornim uticajem klerikalne i nacionalistike svijesti, meu sobom ostvaruju veoma oteanu komunikaciju, i predstavljaju najistiji primjer kulturne netolerancije i uvoenja interkulturnog dijaloga u minus-postupak. Ne bi trebalo da svoje knjievne kanone i kulture organizujemo na monolokom principu, kao realizaciju autistinog samoizolacijskog kulturnog procesa, iniciranog nacionalistikim ideologemama, paranojom i martiromanijom, koje vode jedino autokomunikaciji, velianju ugroenog nacionalnog bia i uspjeno odigranoj ulozi rtve. Ksenofobija i odbijanje dijaloga na liniji JA ONI, motivisana strahom za sopstveni identitet i opstanak kolektiva, rezultira zatvaranjem kulture u uske nacionalne granice i komunikaciju samo u okviru svoje suene semiosfere, pri emu takve kulture postaju konzervativne i u sebe zatvorene, hermetine i statine: Kulture orijentisane na autokomunikaciju sposobne su da razvijaju veliku duhovnu aktivnost, iako se esto pokazuju kao znatno manje dinamine nego to to zahtevaju potrebe ljudskog drutva.9 Dakle, dinaminost i bre kretanje junoslovenskih kultura i interpretativnih zajednica ka graanskoj svijesti predstavlja nunost, a katedre za junoslovenske knjievnosti mogu znatno ubrzati taj proces. Naalost, nai jeziki standardi (bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski) osmiljavaju se tako da naglase nemogunost pronalaenja zajednikog koda, zajednike kolektivne memorije i nadnacionalnog identiteta, a ako adresant i adresat ne vladaju istim kodom, ukida se mogunost komunikacije. Konzervativizmom i zatvorenou nae nacionalne zajednice brane se od tueg kulturnog uticaja, koji doivljavamo kao agresivan i opasan po na identitet, pa se jedina mogunost opstanka vidi u izolovanosti i kulturnom autizmu, to nas usmjerava na stalnu komuIsto, str. 199. Jurij Lotman, Semiosfera, Novi Sad, Svetovi, str. 340. 9 Jurij Lotman: Semiosfera, str. 52.
7 8
nikaciju sa sopstvenim tekstovima i na stalan proces prevrednovanja, a to na kraju dovodi do povlaenja estetskih kriterijuma pred agresivnou ideolokih, i rezultira uvoenjem treerazrednih pisaca u nacionalne kanone. Odbrana, kao kulturna kategorija vrsto je povezana sa religijom10, jer religija deluje kao mehanizam odbrane odreene kulturne paradigme, pa su njene funkcije analogne medicini, ija je osnovna svrha da odbrani organizam od naleta bolesti. Na isti nain religija titi kulturu od tueg uticaja zbog ega je, po pravilu, nesklona kulturnom poliglotizmu, a odbrana je po svojim formalnim obrascima isto toliko obred koliko i religija. Dakle, gusta odbrambena mrea pod okriljem religije treba da sauva istotu naih nacionalnih zajednica, ija je kulturna kohezija ozbiljno ugroena upadima tuih religijskih i kulturnih kodova, a u izolovanom i konzervativnom drutvu, uticaj tue kulture, izaziva paniku i strah za sopstveni identitet, to se pretvara u agresivnost prema svemu tuem. Nosioci odbrambenih i religijskih funkcija jesu nacionalistike partije i crkva, ije verbalne formule izuzetne perlokucijske snage, djeluju kao dilogini blagoslov na sve vjernike, nacionalne istunce, propovjednike lingvistike vrline i istote, a uvijek se svode samo na odbranu svog ugroenog nacionalnog bia i poljuljanog identiteta. Nacionalistike divagacije o autohtonosti i superiornosti sopstvenog jezika i nacije bie ozbiljno ugroene osnivanjem katedara za interkulturalno prouavanje junoslovenskih knjievnosti, ija se neophodnost zasniva na jakim argumentima kulture. Na kraju krajeva, autohtonost je u kulturolokom smislu vrlo siromana i znatno suava mogunosti meutekstovne komunikacije, pa upravo zbog toga jezik, knjievnost i kultura koji imaju svoje lingvistike, knjievne i kulturne srodnike nisu poeljni u toplom krilu nacionalizma. Nacionalne kulture koje formiraju junoslovensku semiosferu, posebno kompaktnu u dijelu gdje je aktivan isti jezik sa etiri razliita standarda, tvore junoslovensko jedinstvo razlika, moan kulturni polilog, koji je u poslednjih dvadeset godina usmjeren uglavnom na disensni tip komunikacije. Da bi se pojaala aktivnost konsensnog tipa dijaloga, zaista je neophodno osnivanje katedara za interkulturalno izuavanje junoslovenskih knjievnosti, koje e dovesti do razmjena vrijednosti i omoguiti uzajamni prenos vrednosnih sistema jedne nacionalne kulture u vrednosni opseg druge, to bi u svakom sluaju predstavljalo ozbiljnu smetnju jaanju nacionalistike svijesti. A danas, 27. februara ljeta Gospodnjeg 2011., dok stavljam taku na ovaj rad, u Hrvatskoj domoljubi ponovo brane svoju domovinu, branitelji svoj rat, srpski navijai su nedavno demonstrirali svoj nita manji patriotizam, a moji Crnogorci, voeni jotacionom logikom, ele da ukinu Studijski program za crnogorski jezik i junoslovenke knjievnosti i otvore iste studije svog istog, u mukama autohtonosti poroenog jezika. Devedesete na Balkanu ipak predugo traju.
10
O tome videti u knjizi: Edvard Hol, Nemi jezik, BIGZ, Beograd, 1976.
Kritof Jacek Kozak
Politika knjievnosti i meukulturalnost

prevela sa slovenakog: Ana Ristovi
Zakljuak da je ljudsko stvaralatvo, u ta, naravno, spada i knjievnost, bez granica, da se niim ne moe omeiti, postao je ve opte mesto. Ko bi samo mogao da postavi granice imaginaciji, koja, poput vetra, posluimo li se poreenjem iz Novog zaveta, die gdje hoe, i glas njegov uje, a ne zna otkuda dolazi i kuda ide (Jovan, 3, 8)? To vai kako za knjievne unutranje, sasvim nezavisne kreativne podsticaje, tako i za sasvim konkretne spoljanje uticaje. Od samih poetaka knjievnost je tada jo u svom oralnom obliku sluila upravo presezanju konkretne datosti i obraanju transcendenciji, koja je oveku uvek bila fiziki nedostupna, sluila je poreenju i povezivanju svetova koji se u stvarnosti ne mogu sresti. Tako je jo Gilgame putovao po savet u vezi sa besmrtnou starcu Utnapitimu, koji je uspeo da otkrije recept za veni ivot; drugi, manje hrabri, u egipatskoj (ili tibetanskoj) Knjizi mrtvih su imali vodia, uz kojeg su mogli da oekuju mirno putovanje na onaj svet. Koliko vrlih junaka je odlazilo sa Haronom preko Tartara, Stiksa, ili Aheronta, kralo poput Prometeja sa Olimpa ili putovalo poput Orfeja u Had? Koliko njih se, tako rei boanskih ili poluboanskih, u Asiriji, Mesopotamiji, starom Egiptu i antikoj Grkoj, u uzvienoj radosti spajalo sa boginjama i bogovima? Koliko autora se, kao i Dante, Milton ili Kamoi vraalo u te hronotope i oivljavalo ih novim priama? Koliko italaca je drhtalo uz ljubavne prie iz Dekamerona ili eherezadinih beskonanih noi? Knjievnost, kao i ideje, dakle, nema granica. Uticaje njenih likova, dogaaja i pria ne zaustavljaju ni granice ni vreme. Moda tu i tamo oslabe, na trenutak se sklone u pozadinu, ali ubrzo opet oive svom snagom autentinih pria. Na tom mestu susreemo se sa jasnim paradoksom: neka knjievnost bude koliko god neograniena, neposredna i trajna, (teorijsko) promiljanje o njoj moe da je doivljava samo na partikularan, ogranien, iskidan nain, jer ve na samom polazitu podlee sasvim drugaijim zakonitostima. Pre svega, ono nema na raspolaganju toliko
kreativne slobode kao to ima knjievnost, jer ga ograniava ve sam predmet analize, ali i sam proces egzegeze se (obino) deava uz konceptualni aparat, koji ima svoju imanentnu logiku, s obzirom na to da je pozajmljen od drugde. Knjievnost vekovima, zapravo, ostaje nepromenjena, ali menjaju se nai pogledi na nju, pitanja koja uvek iznova postavljamo, a time i odgovori koje od nje oekujemo. Zapravo, mogli bismo ak ironino rei da promiljanje knjievnosti vie govori o nama samima nego o predmetu analize, jer, ukoliko parafraziramo H. Saussyja, sva knjievna dela su meusobno ve a priori povezana, pitanje je samo, na koji nain (Saussy, 2004, 31). Ovaj tekst se zato nee baviti knjievnou, ve nainima i oblicima njenog sagledavanja, koji u najveoj meri zavise od stanja drutva u kojem se prouavana knjievnost nalazi. Tako moemo da zakljuimo da je savremena analiza knjievnosti poela u vreme romantike, kada je univerzalna knjievnost poela da dobija nacionalne crte i kada su nacionalne granice poele da omeuju i razmiljanje o knjievnom stvaranju. A ipak, kao to se ispostavilo, ono je uvek pokuavalo da prati imanentnu prirodu knjievnosti, prevazilazi ogranienja (nacionalne) stvarnosti i da nudi modele za knjievno stvaranje, koji su bili drugaiji, a pre svega iri od granica stvarnosti. Pomenuto vai za sve u ovom tekstu analizirane koncepte: svetske i komparativne knjievnosti kao i za multikulturalni i meukulturalni pogled na knjievnost. S obzirom na sve to, moemo verovatno da zakljuimo da je cilj knjievnosti neprestano prevazilaziti stvarnost, biti neto vie od nje, neprestano nuditi onaj pogled izvan, koji nam stvarnost ne omoguava. Kako, dakle, ogranienim sredstvima obuhvatiti neto to granica nema? Poto je sutina ljudske kreativnosti a time i knjievnosti neograniena, izgleda da je pravi nain upornost a pravi pristup neprestano pokuavanje, pri emu uvek treba biti svestan i onih drugih, spoljanjih dimenzija. Do sutinske promene kada je u pitanju promiljanje knjievnosti kao pojave dolo je relativno kasno. Analiza knjievnosti je nastala tako rei kao usputni proizvod ireg procesa, koji se zasnovao pre svega na oblikovanju savremenog razumevanja identiteta, do kojeg je dolo u romantici, i to u Nemakoj. Teoretiari epohe romantizma su kao osnovu odnosno sredstvo za identifikaciju pojedinca, identifikaciju pre svega sa etnijom (odnosno etnosom, ukoliko bismo se oslonili na predlog I. Urbania (1989, 167)), narodom ili nacijom, odredili jezik.1 Tako se i, ako ne pre svega, za knjievnost ispostavilo da pored estetske (poetike) uloge, o kojoj je govorio jo Aristotel, ima i politiku (naciogenu) ulogu, dakle, da je kljuna u formiranju narodne, odnosno nacionalne (samo)svesti. I vie od toga, ona je za nju ak i od sutinskog znaaja. Poslednjih dvesto godina, dakle, knjievnost, koja postoji na pojedinim jezicima i podlona je njihovim kodovima, shvatamo pre svega kao nacionalnu, a to zbog toga to je jezik vidljivi simbol etnike pripadnosti (Luki-Hacin, 1999, 52), a gramatika, renik i folklor su po shvatanju romantiara
1 Saet pregled odnosa izmeu etnije, jezika i identiteta daje M. Luki-Hacin u knjizi Multikulturalizam (1999, 44).
jedini pravi i neposredni izrazi nacionalnog identiteta (Poganik, 1986, 164). Tako je knjievnost, shvaena kao na primer nemaka, poljska, portugalska, slovenaka i engleska, postala kljuni izraz nacionalnih monokultura. Nekada bezobalna knjievnost uhvatila se u (politiki) krug nacionalnih jezika i kultura, iz ijeg zahvata sve do danas, zapravo, uzalud pokuava da se uspeno oslobodi. Ukoliko, dakle, elimo da govorimo o knjievnosti, onda ne moemo zaobii pitanje naroda/nacije. Oigledno je i to da je sa pitanjem naroda i njegove knjievnosti automatski povezano i pitanje kulture, to istovremeno znai da je pitanje nacionalne knjievnosti pre politiko nego to je estetsko. Bez obzira na to, sutina nacionalnog razumevanja kulture je u tome da se ono uspostavlja na osnovu razlikovanja od ostalih, da ve implicitno sadri u sebi podelu na domau i stranu, nau i njihovu kulturu. Re je o postavljanju granica koje ipak nisu, kako upozorava Saussy, samo arbitrarne linije, povuene na neprekinutom predelu (Saussy, 2004, 17). Da to nije samo teorija, dokazuje na sopstveni, slovenaki primer: LukiHacin navodi miljenja S. Junia i R. Rizmana, koji zapadnoj varijanti formiranja naroda a ona se zasniva na ovozemaljskoj konsolidaciji naroda i njegovih vladajuih struktura dodaju jo i srednjoevropsku, gde se narod pojavio kao jezika i kulturna zajednica koja se uspostavljala uz podrku intelektualnih i kulturnih elita (Luki-Hacin, 1999, 54). Miljenju, da smo na primer mi, Slovenci, kao narod nastali u ontolokom okviru knjievnosti, ne protivi se tako rei niko. Iskljuiva monokulturalna svest bi, naravno, za knjievnost bila pogubna. Isto vai i za drutvo povodom kojeg M. Mesi kae: Iako drutvo koje objedinjuje kulturne razliitosti nije ba u svemu bolje, postoji vea verovatnost da e dosei bolju ravnoteu kvaliteta koje svako dobro drutvo eli (Mesi, 2006, 103). Ako je tako u sociolokim okvirima, onda to toliko vie vai za umetnost i knjievnost. Meusobni dijalog razliitih kultura moe samo biti od koristi, jer njihova homogenizacija u suprotnom sluaju prouzrokuje gubitak njihove razliitosti. Zato je sama teorija vaan odgovor do kojeg se dolo tako rei istovremeno sa politikim oblikovanjem nacionalnih kultura/knjievnosti. Odatle pa dalje razmiljanje o knjievnosti odvija se na dva koloseka: uz dominantni model koji preovlauje u drutvu, moe se primetiti i njemu suprotan pogled koji, ini se, brine o pravoj ravnotei, s obzirom da kulturna razliitost [] stvara klimu za meusobno koristan dijalog raznovrsnih kultura, i to je ono to kreativni pisci i umetnici ine na sofisticiranom nivou (Mesi, 2006, 102).
Svetska knjievnost
Tako je i romantino shvatanje knjievnosti, koje pokazuje napor oblikovanja nacionalnog identiteta kao i brigu za afirmaciju nacionalne kulture (Kova, 2001, 15), ve od samog poetka pratilo i suprotno stanovite da domae kulture i knjievnosti ne bi bilo bez tuih uticaja i koje je bilo svesno koliko je vano i za razumevanje sopstvenog ja prevazilaenje postojeih granica. Na ovom mestu treba pomenuti dijaloku definiciju sopstva, koju je uveo francuski filozof E. Levinas, i koja glasi da je definisanje vlastitog ja mogue samo u dijalogu sa drugim. Na tu definiciju se
oslanja i Mesi, kada kae da mi definiemo svoj identitet uvek u dijalogu, ili ponekad u borbi protiv (Mesi, 2006, 77) onih elemenata, koje drugi ele da vide u nama. Ona ukljuuje u sebe svest o tome da je i univerzalizam, za koji se zalagalo proteklo doba, imao veliki znaaj za ljudsku samospoznaju. Takvu svest je ve u doba romantike gajio J. V. fon Gete, saputnik V. fon Humbolta, J. G. Herdera, brae A. V. i F. legela, F. ilera i drugih, koji je, na primer, jo svojim Zapadno-istonim divanom upozoravao na proimanje kultura, a kao teoretiar je preuzeo pojam koji je, dodue, uveo C. M. Viland, i tako u sutini reagovao na nacionalno uokviravanje knjievnosti. U pitanju je pojam svetske knjievnosti, odnosno Weltliteratur. Gete je 31. januara 1827. J. P. Ekermanu dalekovido poruio da Nacionalna knjievnost sada ne znai mnogo, vreme je za doba svetske knjievnosti i svako se mora truditi da to doba ubrza (Eckermann, 1928, 270), jer poezija je javno dobro oveanstva i [] svuda se uvek pojavljuje meu stotinama, istinski stotinama ljudi (Ibid). Teoretiari se ni do dan-danas nisu konsolidovali na kakav nain bi trebalo da razumeju Geteovu misao, iako su skloni objanjenju koje nudi jedno od savremenijih miljenja, koje kae da svetska knjievnost ne predstavlja zbir svih knjievnih dela koja postoje na svetu, ve nain itanja koji moemo da sasvim efikasno intenzivno iskusimo uz ne tako veliki broj dela kao to moemo da ga ekstenzivno istraujemo uz veliki broj pomenutih (Damrosch, 2003, 299). Koncept svetske knjievnosti se, dakle, ne bi trebalo da zasniva na nasilnoj homogenizaciji kultura i knjievnosti, ve na prefinjenom ukljuivanju odgovarajuih dela u svetski kanon, na svesti da unutar kultura postoje razliiti kanoni koji esto mogu biti i meusobno nekompatibilni (Caws, 1994, 374). Kada se pojam knjievnosti nacionalizovao Weltliteratur se pobrinula za transnacionalnu ravnoteu. A ipak, ona je ostala samo to. Svetska knjievnost je bila prva koja je u svetu razlika odluno upozorila na kompatibilnost kultura i nunost meusobnog preplitanja uticaja, ime je postala vaan uzor za kasnije epohe.
Komparativna knjievnost
Drutveni razvoj je u 19. veku nastavio da se kree u pravcu vakcinacije ljudskog ponaanja. U to vreme, konsolidovale su se velike nacije: u Evropi, na primer, ujedinjena Nemaka i Italija. Nacionalnim obnovama usledile su promene i na svim drugim poljima ljudskog teorijskog delovanja i one su pre svega u drugoj polovini 19. veka doivele veliki zalet. Pored prirodnih poele su da se osamostaljuju i nastaju nove humanistike i drutvene nauke: lingvistika, antropologija, sociologija, religiologija Pretpostavka jedinstvenog i potpunog ljudskog iskustva sveta postala je jo dalja, ako nije ak i nestala. A ipak je, upravo zbog toga, to vreme ponudilo ponovni pokuaj prevazilaenja sveih rupa, iskopanih u potpunosti naeg iskustva. Krajem 19. veka, nakon to su se, kao to kae D. Feris, zasnovale tradicionalne podele nauke o knjievnosti (Ferris, 2004, 79), rodila se iz pene nova humanistika nauka: komparativna knjievnost. Sasvim sigurno, jedan od njenih ideala bila je upravo Geteova ideja svetske knjievnosti (vidi i: Birus, 2000), mada su njeni ciljevi bili prilagoeni drugom vremenu: vie nije bilo u pitanju objedinjavanje itavog
iskustva pod titom jedne nauke, jednog naina razumevanja to je moda bio jo Geteov daleki cilj ve je u iskidanom svetu, koji je ve postao injenica, komparativna knjievnost pokuala da prevazie partikularnost ljudskog iskustva. Pored Getea Saussy vidi prekursore komparativne knjievnosti i u Madam de Stal, koja je nakon putovanja u Nemaku i Austriju 1810/13. objavila uveno delo O Nemakoj (De lAllemagne), kojim je uvela kontrastivni metod, kao i u Maaru iz Transilvanije, H. M. de Lomnicu, koji je 1877. pokrenuo asopis Komparativna akta svetskih knjievnosti (Acta comparationis literarum universarium) itd. Ipak, bez obzira na to to je komparativna knjievnost imala kao svoje polazite univerzalnost ljudskog iskustva (Saussy, 2004, 13), ve na samom poetku je morala da se suoi sa nerazumevanjem. Novoustanovljene nacionalne nauke o knjievnosti su je, naime, odbacivale, smatrajui da je previe kosmopolitska i time udaljena od prave materije prouavanja. Uprkos tom poetnom otporu, komparativna knjievnost se istrajno razvijala i dosegla i svoj veliki uspeh (pre svega u drugoj polovini 20. veka s razvojem knjievnih teorija), koji je, kao i svaki vrh, istovremeno predstavljao i poetak njenog, ako ne raskrajanja, a onda barem izrazitog suavanja. Prva je, naime, ponudila na teoriji izmeu ostalog i klasinoj, kontinentalnoj filozofiji zasnovanu analizu knjievnosti.2 Nacionalne nauke o knjievnosti su, naravno, ubrzo prihvatile njen metod, koji Saussy vidi kao komparativistiki refleks, odnosno nain miljenja (Saussy, 2004, 5), a time su se pobrinule i za spajanje metoda. Tako su postigle da se komparativna knjievnost ni po emu vie ne razlikuje od njih. To i nije tako nevano: ukoliko je, naime, knjievnost jedan sistem, onda je promiljanje knjievnosti, tvrde komparativisti, samo uporedno, s obzirom da uspostavlja odnose izmeu delova tog sistema. Upravo zato to su knjievnosti, kulture i jezici u neprestanom kontaktu, dolazi do hibridizacije oblika i meanja uticaja ( jedan od takvih primera u savremenom svetu je opus nobelovke E. Jelinek, a inae, na primer, konkretna poezija itd.). Logika komparativne knjievnosti je zapravo stara koliko i sama knjievnost. Meutim, upravo u tome je i problem. S obzirom na to da je transnacionalna dimenzija knjievnosti i kulture univerzalno priznata (Saussy, 2004, 3), u komparativnoj knjievnosti su se, kao to tvrdi Feris, sukobila dva toka s jedne strane tenja za formiranjem nauke, zbog ega je, kako dalje upozorava Saussy, sklona raskrajanju identiteta [], svoenju njihovih pojedinanih ekspresija na zajedniki izvor (Saussy, 2004, 7), a s druge toj sasvim suprotna elja za prekoraivanjem (uporeivanjem) bez granica (tu Feris navodi miljenje F. ilera koji je ve znao da je sam svet naelno fragmentatizovano iskustvo (Ferris, 2004, 84). Zbog toga je komparativnoj knjievnosti, zapravo, nedostajala njena sutina: sopstveni metod, differentia specifica, zbog ega vie nije mogla da se formira kao izrazito i prepoznatljivo polje (Ferris, 2004, 85; Culler, 2004, 238), odnosno, drugaije reeno: bila
2 O tom govore dva pregleda stanja nauke, koje je objavio Ameriki savez za komparativnu knjievnost, i to u Komparativna knjievnost u doba multikulturalizma (Comparative Literature in the Age of Multiculturalism), ur. C. Bernheimer, 1993, kao i Komparativna knjievnost u doba globalizacije (Comparative Literature in an Age of Globalization), ur. H. Saussy, 2004).
je toliko uspena i efikasna, da smo svi [postali] komparativisti (Saussy, 2004, 4), to i ne bi bilo toliko loe po komparativnu knjievnost, kada do toga ne bi, naravno, dolo na najniem zajednikom imeniocu (Ibid). Teorijom su ovladale i nacionalne nauke o knjievnosti, tako da komparativna knjievnost ve due vremena ima problem sa identitetom, pa i sa vizijom svoje budunosti. Posledica tog procesa je zapis francuskog filozofa A. Badjua, koji je u Malom priruniku inestetike zabeleio da ne veruje [] previe u komparativnu knjievnost (Apter, 2004, 54). Kao usputnu beleku moemo da zapiemo da komparativnu knjievnost u dananje vreme istinski izbaciju sa univerziteta: 2003. godine zatvorili su katedru za komparativnu knjievnost sa vie od etrdesetogodinjom tradicijom na Univerzitetu u Alberti u Kanadi, a 2010. jednaka sudbina je sustigla i katedru za komparativnu knjievnost na Univerzitetu u Torontu, takoe u Kanadi, koju je 1969. ustanovio N. Fraj i na kojoj su predavala imena poput, na primer, L. Doleela, E. Kunera i L. Haion.3 Komparativnoj knjievnosti, koja predstavlja prvi ozbiljan pokuaj prevazilaenja uspostavljenih nacionalnih granica, a mogli bismo ak rei i meukulturalni pogled, bila je oduzeta upravo njena funkcija pogleda preko, a time i kako sudi veina nacionalnih teoretiara knjievnosti raison dtre. Bez obzira na to, ostaje pitanje da li danas svet koji se globalizuje nudi drugaiji, pre svega produbljeniji uvid u pitanje kultura. S istinski univerzalnim proirenjem polja u radionicu komparativne knjievnosti ule su i amerike, azijske, afrike i druge knjievnosti, to tradicionalnoj nauci nije bilo ba od velike pomoi. Zbog toga je komparativnoj knjievnosti brzo poelo da se zamera na evrocentrinosti (Hutcheon, 2004, 225). Ukoliko su komparativisti bili oduevljeni neukrotivom raznolikou Vavilona (Steiner, 1995, 7), onda je sve jasnije poelo da se ispostavlja da i tako velika raznolikost ipak ima svoja ogranienja. Komparativnoj knjievnosti su tlo pod nogama poeli da podrivaju i drugi svetski procesi koji su omoguili nastanak novih nauka i novih pogleda izmeu ostalog i na knjievnost. Jedni zbog toga mogunost komparativne knjievnosti vide u njenom razvijanju u studije kulture (S. Ttsy de Zepetnek; pri tom mu sa sasvim drugog polazita sekundira Saussy miljenjem da su studije kulture zaista komparativne studije kulture (Saussy, 2004, 20), drugi razmiljaju o kraju nauke (G. C. Spivak u svojoj knjizi Smrt nauke (Death of a Discipline), dok trei predlau dijalektiki povratak komparativne knjievnosti pojmu svetske knjievnosti (D. Damro u knjizi ta je svetska knjievnost? (What is World Literature?). Ponovo moemo da se pitamo da li je univerzalno upravo ono od ega su poele da se brane nacionalne literature, uopte jo mogue?
3Linda Haion je, pored N. Fraja i . Tejlora, jedno od najznaajnijih imena kanadske nauke o knjievnosti. Posebno se specijalizovala za postmodernistiku kulturu i teoriju kritike. Eva Kuner, takoe Kanaanka, pre svega se bavi teorijom komparativne knjievnosti i istorije knjievnosti, dok je Lubomir Doleel, poreklom eh, 1968. napustio domovinu i kao gostujui profesor pozvan da predaje na Univerzitetu u Torontu. Kao jezikoslovac bio je pod uticajem analitike filozofije, posebno teorije o moguim svetovima.
Multikulturalnost
Ovo pitanje ima utoliko veu teinu, s obzirom na to da se svet naao u stisku dva meusobno suprotna procesa. S jedne strane je, pod uticajem teorijskih pravaca kao to su postmodernizam i dekonstrukcija, poeo da se raskraja na podruju drutvenih nauka i humanistike. Propadao je svet koji se formirao na temeljima nacionalnog, zato i reificirani svet, koji je zanimala pre svega realnost. Proces evolucije je ponudio novo razumevanje sveta, sveta Bodrijarovog simulakruma, za koji je pre svega karakteristian raskroj apsoluta, propast do tada neoporecivih vrednosti. Time je istekao rok i shvatanju naroda i nacije kao vene i nepromenljive kategorije. Umesto toga, shvatili smo koliko su porozne sve apsolitizujue odredbe, koliko su neuhvatljivi pojmovi kao to su narod i nacija, kako diskutabilan je pojam jedinstvenog identiteta S druge strane, upravo takav, raskrajajui svet, na ekonomskom i politikom podruju poeo je da se ponovo sastavlja i ujedinjuje. Re je, naravno, o procesima (pre svega, ali ne iskljuivo ekonomske) globalizacije, kojima se u poslednje vreme prilino brzo pridruilo i politiko ujedinjavanje (na primer, irenje Evropske unije). Jasno je i to da kada je re o globalizacijei, nije u pitanju povratak u pre-dekonstrukcijsku stvarnost, u proteklo doba jedinstvenih nacionalnih i individualnih identiteta. Istovremeno sa globalizacijiom i kao odgovor na nju u drutvenim naukama i humanistici iznova je oivela teorija multikulturalnosti, jer, kao to upozorava Rizman, globalizacija omoguava fragmentarizaciju (Rizman, 2008, 14). Na to da je u pitanju komplikovan i samom sebi protivurean pojam opirno je ukazao Mesi u knjizi Multikulturalizam. Pre svega ( jo uvek) nije sasvim jasno i konano odreeno kakve konotacije sadri taj pojam, s obzirom na to da njegovo znaenje esto zavisi od kulture u kojoj se pojavljuje. Multikulturalizam je, na primer, i zvanina politika Kanade, i zbog toga u njoj ima donekle drugaije znaenje nego drugde. Upravo Mesi se bavi razliitim drugim odrednicama ovog termina (2006, 55 i dr.). Sasvim sigurno vai da postoje njegove ukrtene definicije izmeu politike, socioloke, ekonomske ili antropoloke upotrebe. Mesi se zalae za razlikovanje izmeu multikulturalnosti i meukulturalnosti na osnovu njihovog razumevanja kulture, jer multikulturalnost samo spoznaje pluralizam kultura (Mesi, 2006, 66-67). Pri tom, veoma brzo moe da zapadne u esencijalistiku podrku kulturnoj zatvorenosti (Ibid). To je pojam koji ima praktine posledice po organizaciju drutvenog ivota, zato su toliko komplikovaniji meusobni odnosi koje uspostavlja. Multikulturalnost na globalizaciju naelno ne gleda negativno, ve polazi od pretpostavke da u okviru jedne potpune, globalizovane kulture postoje njeni mnogobrojni, razliiti oblici. Kao pogled na svet multikulturalnost je pre svega povezana sa kulturnim relativizmom, s obzirom da predstavlja racionalno ograniavanje nacionalne suverenosti (Rizman, 2008, 21). Teorijski su ga oblikovali pre svega F. Boas i njegova uenica R. Benedikt. Za sintagmu kulturni relativizam karakteristina je vizura da su sve kulture jednako vredne (Luki-Hacin, 1999, 32). To je mogue tvrditi pre svega na osnovu polazita da su kulture jeziki oblikovane nacionalne tvorevine. Ako je tako, onda to pre svega znai da je uslov za svoenje
na zajediki imenilac, na osnovu kojeg se kulture meusobno mogu uporeivati, pre svega otvorenost za drugog (vidi i: Spivak, 2003, 8 i dr.), izjednaenost interesa meu kulturama i njihovim korisnicima, znai i a to je sutinski vano aksioloku ekvivalenciju. Luki-Hacin navodi rei K. Tejlora da je glavni zahtev i pretpostavka za multikulturalizam [] priznati kulturu i kulturni identitet kao takav, priznati pravo na razliitost i jednako potovati sve kulture (Luki-Hacin, 1999, 34). Tek na toj osnovi multikulturalnost moe da se zastupanjem kulturnog relativizma odupre monokulturalnosti (Luki-Hacin, 1999, 59). Poleinu multikulturalnog pogleda na svet mogue je otkriti upravo u razumevanju knjievnosti. Kulturni relativizam, naime, veliki znaaj pridaje univerzalnosti, koju je u zametku definisao jo Gete, a u savremeno doba njoj se vratio E. Auerbah. U eseju Filologija i svetska knjievnost (Philology and Weltliteratur) je, naime, zapisao da su osobine dobrog polazita [] njegova konkretnost i preciznost s jedne i potencijal za centrifugalno zraenje s druge strane (Culler, 2004, 244). Tako se u promiljanje savremenog sveta umesto nacionalne knjievnosti iznova vraa ideja svetske knjievnosti, koja nikako nije vie sasvim bez mrlja. U obilku u kakvom je navodi J. Habermas, ta ideja dobija znaenje svetskog dravljanstva (cit. po Luki-Hacin, 1999, 58), to znai i udaljavanje od nacionalnih identiteta, i istovremeno, kako upozorava Luki-Hacin, nosi sa sobom i opasnost kulturnog nihilizma (Luki-Hacin, 1999, 33), odnosno, po Mesievim reima, gubitak individualnog identiteta, umesto kojeg uvodi specifine oblike kolektivnog identiteta (Mesi, 2006, 49). Primetno je da je globalizacijski razvoj sveta u globalno selo (koncept je u svojoj Gutenbergovoj galaksiji 1962. godine upotrebio i kasnije razvio u globalni teatar M. Mekluan) sa sobom doneo velike napetosti izmeu univerzalnog i partikularnog pogleda, izmeu zajednike politike, kulturne, umetnike kulture kao i njenih nacionalnih varijanti, u koje spada i knjievnost. ak se ni komparativna knjievnost vie nije mogla snai, jer je iznova postala multipolarna profesija u monopolarnom, globalizovanom (Hutcheon, 2004, 224), a uz nacionalno fragmentarizovano drutvo (Mesi, 2006, 69).
Meukulturalnost
injenica globalizacije je imala znaajne posledice po razumevanje sveta, jer je garancija istorijskog napretka bila [] privremeno zaustavljena, [] zbliavanje znanja, etike i dobrog suivota prekinuto i [] dominacija imperije, ujedinjene u tehnikoj moi i istom ekonomskom umu potvrene (Nancy, 2002, 15). Zbog toga je u humanistici i drutvenim naukama dolo do velikom otpora prema relativnosti, sumnji i skepticizmu, a do tada upotrebljavani termin multikulturalnost je dopunila nova kovanica, interkulturalnost, odnosno meukulturalnost, koja je nastala kao naslednica pojmova upotrebljavanih pre svega u studijama kulture, kao to je, na primer, hibridnost. Ukoliko se multikulturalnost barem teorijski jo uvek oslanjala na pojam zajednike, globalne kulture, ukoliko je jo uvek predstavljala pokuaj ostvarivanja jednakosti (Saussy, 2004, 28), univerzalnosti, onda s tim u meukulturalnosti nije vie kao to je bilo, jer pojedinane kulture vie nisu
podreene jednom krovnom pojmu i ujedinjavanju na zajednikom imeniocu. Meukulturalnost pretpostavlja otvorenost za sve kulture, meu kojima su naglaene komunikacijske veze (Mesi, 2006, 67). Meukulturalnost proizlazi iz uverenja da univerzalizam u oblasti kulture nije mogu i iz pretpostavke da je i u etniki heterogenim, multikulturnim drutvima polazite upravo nacionalna kultura, iako ona sama po sebi nije sasvim neproblematina. Meukulturalnost se, izgleda, sasvim okrenula protiv globalizacije, koju je na najjednostavniji nain definisala upravo G. C. Spivak, rekavi da je Globalizacija [] nametanje svuda istog sistema razmene (Spivak, 2003, 72). Globalizacija odbacuje dravu kao regulatorski princip i otvara slobodan put tritu koje, to je razumljivo, deluje iskljuivo u korist vlasnika (zbog toga i sistemi poput kolstva i zdravstva postuju profitni). Vlasnik je onaj ko otelotvorava najvei brojilac na zajednikom imeniocu, onaj, koji diktira isti sistem razmene to za posledicu ima asimetriju uticaja i netransparentnost meusobne razmene (Saussy, 2004, 28). To, naravno, nije neka neulovljiva i od konkretnog ivota udaljena kategorija, ve ima veoma oigledne parametre, zbog ega Saussy moe da jasno zapie: Globalizacija je amerikanizacija (Saussy, 2004, 25). Slino tome i J. Culler u svetskoj knjievnosti vidi opasnost da bude oblikovana na osnovu hegemonistikog nosioca moi, a to su u dananjem svetu Sjedinjene Amerike Drave (Culler, 2004, 245). Za meukulturni pogled je globalizacija, u kojoj bi sve kulture bile izjednaene na osnovu jednog zajednikog imenioca, dakle, fikcija, a ipak je fikcija i potpuni kulturni relativizam. Vie ne postoji nikakav jedinstveni princip; to nakon postmodernizma vie nije mogue negirati, mada se tek na zajednikom imeniocu zapravo pokazuje koliko razliitu specifinu teinu imaju razliite kulture. Zbog toga moemo da tvrdimo da globalizacija donosi nejednakost, moda pre svega na podruje kulture. Nema globalne kulture, iji izrazi bi bile sve pojedinane kulture, ve se za svoj opstanak bore svaka za sebe, a zbog toga izmeu njih opstaju odnosi hegemonije i dominacije, odnosno podreenosti. Ipak, to jo uvek ne znai da nacionalna kultura, odnosno identitet koji proizlazi iz nje, nije kompleksna i vieslojna. Upravo suprotno tome: meukulturalnost je svesna imanentne razlike koja osmiljava sutinu nacionalne kulture i koju nije mogue redukovati i ponititi, odnosno, svesti na zajedniki imenilac. Tu globalizacija nita ne moe. Upravo u tome je mogue otkriti znaaj dijaloga izmeu kultura (zapravo on je bio preduslov ve i za samu multikulturalnost), pri kojem je re o ve pomenutoj otvorenosti za drugog, a s tim i promeni pogleda na njega i, posledino, promeni razumevanja samog sebe (Rockefeller, 1992, 92-3). To, naravno, podsea na termin Gadamerove hermeneutike, na stapanje horizonata (Horizontverschmelzung). Na ovom mestu treba iznova upozoriti na izuzetan pokuaj oblikovanja meukulturalne istorije knjievnosti u (juno)slovenskom svetu Z. Kovaa, koji je meukulturalnu istoriju umestio upravo izmeu neodreenosti svetske knjievnosti i preuskosti nacionalnih knjievnosti. Meukulturalna analiza je sutinski vie od same analize knjievnosti, jer je suprotstavlja itavoj kulturi iz koje proizlazi, i tako osveuje one procese koji istinski utiu na stvaranje knjievnosti. Ukoliko parafraziramo ve pomenuto Saussyjevo miljenje (2004, 20), moemo da kaemo da su studije knjievSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|159
nosti ve same po sebi komparativne studije knjievnosti. Zbog toga ne sme da nas udi to da se promiljanje knjievnosti mora baviti i drugim sociolokim iniocima. Kao to smo prethodno ve zapisali, ispostavilo se da je globalizacija hegemonistiki projekat. Jedna od njenih varijanti, tzv. novi globalizam zapala je u jo vei ekstrem i pretvorila se u krovnu, uzvienu kategoriju. E. Apter upozorava da taj globalizam sve zna o svetu, ne da bi ga uopte upoznao, odnosno da teoretizuje mesto, ne otputovavi u njega (Apter, 2004, 60). Moda nekome moe da se uini da je time krug koji smo postavili na poetku zatvoren, da smo se iznova nali kod meukulturalnog koncepta svetske knjievnosti a time i na poetku romantike. Ipak, razlika je sutinska. Meukulturalni pogled na knjievnost sutinski pretpostavlja da je knjievnost koju je Gete oznaio kao nedeljivu i bezgraninu, deljiva po nacionalnim parametrima, dakle da se, kao i u sluaju multikulturalnosti, nastavlja onaj teorijski pogled na knjievnost koji je postavlja u poloaj zavisnosti od konkretne drutveno-politike situacije naroda/ nacije. To je, dodue, polazite i za meukulturalnu svest, mada ova tu osnovnu podelu prevazilazi i stremi presezanju tih podela kao i njihovom povezivanju. Mogli bismo da oblikujemo pretpostavku da je meukulturalna knjievnost svetska knjievnost bez totalizirajue ambicije i sa ugraenom poniznou u odnosu na druge kulture (i kulture drugih, to nije nuno isto; poniznost je kao osnovno polazite za meukulturalni dijalog istakao M. Boutn (2008, 135 i dr.). Kljunu ulogu u tome igra, naravno, meukulturalni dijalog (nota bene Evropska unija ga nije sluajno izabrala za moto 2008. godine). Kultura, shvaena na meukulturalni nain, kultura je bez realpolitikih ambicija, ime postaje platforma za poreenja, nosilac, dodue, razliitih osobina, koje su ipak meusobno uporedive, nudilac razliitih kultura bez isticanja jednih na raun drugih. Meukulturalni pogled na knjievnost pristaje, dodue, na nacionalno a time i jeziko dakle, formalno polazite knjievnosti, jer je svesno da je knjievnost na sadrinskoj ravni sasvim neista (na to posebno upozorava Kova, koji definie multikulturalni, multikonfesionalni horizont knjievnosti. Po njegovom miljenju knjievnost je etniki nesreno neista, upravo meukulturalna, Kova, 2001, 8). Vie nego jasno je da imamo posla sa paradoksom koji je posebno svojstven za na savremeni globalizovani hronotop. Apsolutnim vrednostima je odzvonilo, umesto njih su stupili na scenu aksioloki nihilizam i totalni utilitarizam, koji postavlja svoju i te kako efikasnu lestvicu vrednosti, samo to ih ne zove vrednosti, ve ih opisuje, na primer, kao nune mehanizme delovanja trita itd. Iznova treba upozoriti na to da je nepodnoljiva lakoa izbora takva samo na papiru. U stvarnosti, na ta posebno upozorava Damro (2004, 48), ponuena mogunost izbora i broj istinski sprovedenih izbora su pre svega zbog ogranienog vremena i naih mogunosti obrnuto srazmerni. Drugaije reeno, to vie moemo da biramo, to emo manje raznovrsno birati. Uplaeni, draemo se poznatih, ustaljenih, proverenih modela. Taj paradoks se jasno otkriva i u razmiljanju o knjievnosti. Uporedivost svega sa svim je izrazito dekonstruktivistika, postkanonistika, jer ne pretpostavlja nikakvu taksonomiju koja bi se otkrivala u obliku optih vrednosnih
lestvica. Zato se u igru opet vraa teorija, dakle, meta-nivo, od koje oekujemo da nam otkrije nune zakone znaaja knjievnosti i istovremeno je procenjuje (o tome vidi u: Damrosch, 2004, 44 i dr.). Oigledno je, meutim, da i razmiljanje o knjievnosti podlee politici stvarnog sveta, jer je knjievnost samo jedna od ljudskih aktivnosti preko koje ovek ogleda samog sebe, svoju egzistenciju i svet. Zbog toga bi bilo iluzorno oekivati od knjievnosti da bude apolitina i da samozadovoljno odraava Arkadiju, bukoliki svet, koji to, zapravo, nije. U stvarnom svetu, naime, teorijske pretpostavke obino vie ne vae, tu se menjaju i podleu hegemonijskim zakonitostima stvarnog sveta, u kojem preovlauju vei, moniji. To nesumnjivo vai i za kulture, jezike koji te kulture reprezentuju, i narode koji se na osnovu tih jezika konstituiu. Meukulturalna politika knjievnosti istinski ne sme da izgubi iz vida raskorak izmeu teorije i ivotne prakse. Ali, od nje moemo da zahtevamo da bude tu i da analitiki komentarie dogaaje kojima je svedok. Knjievnost je politika pre svega zbog spoljanjih okolnosti. Oekivati od knjievnosti, odnosno teorijskog razmiljanja o njoj da ukazuje na pravac razvoja savremenog seta, znai pomeati uzrok i posledicu, a pre svega kratkovido proceniti ulogu kulture, odnosno njenog eksponenta, knjievnosti. Iako bi mnogi autori eleli da tako rei sudbinski utiu na dogaaje u drutvu (posebno simptomatini smo u tome mi, Slovenci: od Trubarovog formiranja naroda, preko itaonikih pokreta, do spisateljskog ustava), promiljanje knjievnosti mora posebno biti svesno i toga da postoji i druga strana. Zbog toga knjievnost mora da bukvalno odraava sve: ono to ostavljamo za sobom, ono to nosimo sa sobom i moda ak i to to imamo jo pred sobom. Uloga promiljanja knjievnosti je zbog toga u toj korektivnoj funkciji, bilo u obliku nacionalnih knjievnosti, komparativne knjievnosti, studija kulture, multikulturalnih varijacija ili meukulturalne analize.
BIBLIOGRAFIJA
Apter, E. (2004): Je ne crois pas beaucoup la littrature compare: Universal Poetics and Postcolonial Comparatism. V: Saussy, H., ur. Comparative Literature in an Age of globalization. Baltimore, Johns Hopkins University Press, 54-62. Bernheimer, C., ur. (1995): Comparative literature in the age of multiculturalism. Baltimore, London: Johns Hopkins University Press. Birus, H. (2000): The Goethean Concept of World Literature and Comparative Literature. V: CLCWeb: Comparative Literature and Culture 2.4. http://docs. lib.purdue.edu/clcweb/vol2/iss4/7 Bouton, M. (2008): Medkulturni Management. V: Mikoli, V.; Kozak, K. J., ur. Medkulturni dialog kot temeljna vrednota EU. Koper, Annales, 133-138. Caws, P. (1994): Identity: Cultural, Transcultural, and Multicultural. V: Goldberg, D. T., ur. Multiculturalism. Cabridge, Blackwell. Culler, J. (2004): Comparative Literature, at Last. V: Saussy, H., ur. Comparative Literature in an Age of globalization. Baltimore, Johns Hopkins University Press, 237-248.
Damrosch, D. (2003): What is World Literature? Princeton, Princeton University Press. Damrosch, D. (2004): World Literature in a Postcanonical, Hypercanonical Age. V: Saussy, H., ur. Comparative Literature in an Age of globalization. Baltimore, Johns Hopkins University Press, 43-53. Eckermann, J. P. (1928): Goethes Gesprche mit Eckermann. Leipzig, Im Insel Verlag. Ferris, D. (2004): Indiscipline. V: Saussy, H., ur. Comparative Literature in an Age of globalization. Baltimore, Johns Hopkins University Press, 78-99. Hutcheon, L. (2004): Comparative Literature: Congenitally Contrarian. V: Saussy, H., ur. Comparative Literature in an Age of globalization. Baltimore, Johns Hopkins University Press, 224-229. Kova, Z. (2001): Poredbena i/ili interkulturna povijest knjievnosti. Zagreb, Hrvatsko filoloko drutvo. Luki-Hacin, M. (1999): Multikulturalizem in migracije. Ljubljana, Zaloba ZRC. Mesi, M. (2006): Multikulturalizam: drutveni i teorijski izazovi. Zagreb, kolska knjiga. Nancy, J. L. (2002): La cration du monde ou la mondialisation. Paris, Galile. Poganik, J. (1986): Knjievni susreti s drugima: jugoslavistike teme. Rijeka: Izdavaki centar Rijeka. Rizman, R. (2008): Globalizacija in avtonomija: prispevki za sociologijo globalizacije. Ljubljana, Znanstvena zaloba Filozofske fakultete. Rockefeller, S. C. (1992): Comment. V: Taylor, Ch. Multiculturalism and the Politics of Recognition. Princeton, Princeton University Press. Saussy, H. (2004): Exquisite Cadavers Stitched from Fresh Nightmares. V: Saussy, H., ur. Comparative Literature in an Age of globalization. Baltimore, Johns Hopkins University Press, 3-42. Spivak, G. C. (2003): Death of a discipline. New York, Columbia University Press. Steiner, G. (1995): What is Comparative Literature? V: Steiner, G. An Inaugural Lecture Delivered Before the University of Oxford. Oxford: Clarendon Press. Ttsy de Zepetnek, S. (1999): From Comparative Literature Today toward Comparative Cultural Studies. V: CLCWeb: Comparative Literature and Culture 1.3. http://docs.lib.purdue.edu/clcweb/vol1/iss3/2/ Urbani, I. (1989): Aporije teorije o etninem in nacionalnem ter problem identitete. V: Migracijske teme. Zagreb, Institut za migracije i narodnosti 2-3.
Mihajlo Panti
Da li su danas mogue junoslovenske komparativne studije
Naravno da su mogue. A mogue su zato to su potrebne. Pitanje je samo na koji nain ih ponovo uspostaviti, kako ih i na kojim kriterijumima organizovati. Autizam i ksenofobija koji su posle raspada druge Jugoslavije dobrim delom obeleile kulture i knjievnosti nekadanjih nacija-inilaca te zajednice ponitili su gotovo svaki interes za izuavanje tradicije junoslovenskog kulturnog i knjievnog kruga, a savremenost nas je i onako zatrpavala politiki instrumentalizovanim govorom o svemu, pa i o knjievnosti. Pri tome su samo negativno intonirani iskazi uzimani u obzir u kulturnoj komunikaciji, po principu: evo ta oni drugi o nama misle. Kad Taj i Taj misli tako, onda i svi drugi njegovi misle tako, dakle, svi su oni isti, pa, sledstveno tome, ta mi o njima ima uopte da mislimo kad svi oni tako misle. Ako je u nekadanjoj zajednikoj dravi bila koliko prirodna toliko i ideoloki podsticana razmena susednih, i ako nije zabranjeno rei, bliskih kulturnih energija, danas vai pravilo da su pojedinane junoslovenske kulture meusobno mnogostruko vie udaljene nego to su nekada bile bliske. (Izuzetak je, u skorije vreme, intenziviranje srpsko-bugarske komparatistike, odnosno povean broj prevoda bugarskih dela na srpski jezik i vice versa, kao i sve intenzivnije prisustvo novijih hrvatskih pisaca u srpskoj izdavakoj produkciji, a u neto umerenijem opsegu i obratno.) Kako god bilo, povuene su vrste dravne granice, podeljen je jezik, podeljene su i zlatne rezerve, a u maksimalnoj meri podeljena je i tradicija, ak i ona koja je objektivno nedeljiva. Kao da se bilo silo do najdonjeg praga, nije se imalo ta vie deliti. Danas, ipak i na sreu, izlazak knjige nekog hrvatskog pisca u Beogradu, ili nekog srpskog pisca u Zagrebu (ukljuujui i druge ex-YU sredine) nema, na sreu, razmere kulturnog ekscesa, kakav je bio sluaj do pre desetak godina, nego zaista podstie interes za susednu knjievnost, a slino bi se moglo rei i za ostale junoslovenske literature, ukljuujui i one koje su u meuvremenu prole kroz proces
nove kontekstualizacije i kanonizacije (npr. bonjaka). Primirili su se, najzad, ovinistiki indukovani ratni sukobi i politiki sporovi, koje je po pravilu pratilo vrlo rasprostranjeno oseanje da je za gubitak svih i svakakvih, pa i kulturnih veza uvek kriva ona druga strana, na dosta dug vremenski period onemoguavajui i elementarnu, a nekmoli ozbiljniju raspravu o pukom odravanju junoslovenskih komparativnih studija, a o njihovom eventualnom unapreenju i da ne govorim. Rekao bih stoga da se nekako nalazimo na novom poetku, o emu najoiglednije svedoe nauni skupovi (i pratei zbornici), koji su, gle uda, najpre odravani na evropskim slavistikim katedrama, kao na neutralnoj teritoriji. No, posle te prve faze uspostavljanja novih veza, dolo je, na sreu, do sve intenzivnije univerzitetske i ire kulturne saradnje, ukljuujui sve glavne univerzitetske i kulturne centre, naravno i razumljivo, neke u veoj, neke u manjoj meri (Beograd, Zagreb, Sofija, Ljubljana, Sarajevo, Skopje...). No, vratimo se malo unazad. Reklo bi se da je junoslovenska komparatistika tokom onih grbavih ratnih i poratnih godina postojala tek na nivou ideje niskog intenziteta, uglavnom odravane u subspecijalistikim akademskim krugovima, i koji milimetar izvan njih. Sa smirivanjem ratnih sukoba i, naroito, sa promenom totalitarnih reima, najpre u Hrvatskoj, a potom i u Srbiji, izgleda da su se kulture Slovenskog juga, posle razdoblja uzajamne ignorancije, ipak nekako prisetile injenice da je prvi krug ireg zraenja i afirmacije nacionalne kulture, na zamiljenom putu umetnika i umetnosti prema Evropi (to nam je zajednika odlika, da ne kaem kulturna himera koja snano obeleava sve junoslovenske knjievne tradicije, koliko stvarno toliko i imaginarno), dakle, da je taj prvi krug odreen nadnacionalnim parametrima razmene onoga to je kulturi esencijalno, a ta je esencijalnost mnogo vie antropoloka, a mnogo manje nacionalna. Drugim reima, kulturi u kojoj je poremeena ravnotea centrifugalnih i centripetalnih sila, svejedno u iju korist, preti ozbiljna opasnost od samourastanja, u krajnju ruku i potpunog usahnua, a u najboljem sluaju sputanja na nivo imitativnog mediokritetstva. Hou da kaem da kultura koja ne zna ta je razmena, nije kultura. I ma ko ta o tome mislio, junoslovenske kulture srodnou/istou jezika, nedeljivim segmentima zajednike tradicije i manje ili vie istim ili ak i podudarnim smerovima svojih geneza i evolucija, upuene su, da to kaem pomalo fatalistiki osuene su jedna na drugu. Vrednosti svake od tih kultura ponaosob dobijaju svoj puni smisao tek u irem, junoslovenskom, a potom, naravno, i evropskom komparativnom kontekstu. Izuavanjem toga konteksta trebalo bi da se, mislim sada pre svega na knjievnost, bavi disciplina koju je iz vie razloga mogue nazvati junoslovenskom komparatistikom. Ta ua pod-disciplina evropske i svetske komparatistike mora, ako se bilo ta mora, ako sve ipak nije pitanje dobre volje, u izmenjenim sociokulturnim okolnostima, a vodei rauna o njima, tolerantno uvaavati posebnost tradicija, ali i naglaavati ono to je zajedniko i univerzalno u tim posebnostima. Moe nam se, posle svega to smo proiveli u poslednjoj deceniji prolog i prvim godinama novog veka, uiniti da se graevina nove junoslovenske komparatistike podie od samih temelja, na goloj ledini, ali, mada je re o objektivno novom poetku, u novom istorijskom, epohalnom, ideologemskom ambijentu, takav utisak je ipak najpre plod
istog afekta. A afekt je, to znamo, i proverili smo to u ravom iskustvu, prvi nain reagovanja u izglobljenim, vrednosno i etiki poremeenim vremenima. im se vratimo tradiciji ustanoviemo da su minule sumorne godine zapravo samo jo jedan, moda najtraumatiniji period prekida kulturnih veza, naalost, u istoriji Slovenskog juga ne tako redak, moda ak i zakonomeran, posle koga po pravilu dolazi period rekonstitucije. Kakva e ta rekonstitucija biti, da li e se na poetku u uzajamnom akademskom izuavanju knjievnosti uspostaviti princip reciprociteta, pre nego to prevlada individualna inicijativa, a kultura po jednoj od definicija nije nita drugo nego dovren, harmonizovan skup individualnih inicijativa, o tome bi trebalo postii iri dogovor, kako stvaralaki, tako i nauni. U svakom sluaju, to bi morao biti dogovor koji e prevazii delovanje pukih, loe shvaenih politikih interesa, a naglaavati ono to je svima prihvatljivo i to ne protivrei nacionalnim kulturnim interesima, niti ugroava bilo iji identitet. Najvie to mogu i to inim svodi se na prilaganje nekoliko ideja za postizanje takvog, za sada samo pretpostavljenog dogovora. Poueni pozitivnim iskustvom nekadanjeg perioda intenzivne, ali kratkotrajne kulturnoknjievne integracije na Slovenskom jugu posle Prvog svetskog rata, kojim sam se opirnije bavio u knjizi Modernistiko pripovedanje (1999), valja na vreme, a to znai odmah u asu kada se na sreu stiavaju procesi destrukcije junoslovenskih knjievnih i kulturnih veza, mada su i dalje junoslovenske knjievnosti jedna od druge udaljene mnogo vie nego to su se nekada bile bliske postaviti pitanje: Kako izuavati svaku pojedinanu junoslovensku knjievnost u odnosu na njenu iru, junoslovensku interliterarnu zajednicu, odnosno, ta izuavati iz istorije drugih knjievnosti te zajednice i po kojim kriterijumima to initi. Najvea besmislica, sa preteom posledicom katalepsije svih pojedinanih junoslovenskih knjievnosti i kultura, bila bi rigorozna redukcija junoslovenskih komparativnih istraivanja jer, u kulturi i knjievnosti vai pravilo koje vai i u ivotu: put do sebe uvek vodi kroz prihvatanje Drugog. Reju, razumevanje sopstvenog kulturnog i knjievnog identiteta (linog koliko i nacionalnog) nije mogue bez razumevanja Drugog, a naroito ukoliko taj Drugi ivi sa vama ili pored vas. Geografski bliske literature izraavaju prirodnu koegzistenciju ljudskih komuna zbog koje se uopte ne mogu ignorisati ne samo integracioni, nego i dezintegracioni odnosi izmeu sudelujuih knjievnosti podseao nas je svojevremeno slovaki komparatista Dioniz uriin, i taj stav bi i danas, posle svega, svakako neprestano trebalo imati na umu. U izuavanju komparativnih veza junoslovenskih ili susednih ili bliskih knjievnosti, kao i u njihovom odelitom predstavljanju, prednost treba dati sledeim kriterijumima: kriterijumu vrednosne selekcije; kriterijumu (nad)nacionalne reprezentativnosti; kriterijumu kontaktne vanosti. Ergo, svaku junoslovensku knjievnost, kao korelativno sloenu jeziku, umetniku i sintetiku duhovnu celinu razumeemo, kako u istorijskom, tako i u estetskom smislu, i dublje i ire ukoliko poznajemo najvrednija i najreprezentativSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|165
nija dela ostalih junoslovenskih knjievnosti i izuavamo one zajednike istorijske niti i dodire koji su od znaaja i za genezu i evoluciju knjievnosti drugih, ako ne istih, a ono vrlo srodnih jezika. Jedna od prihvatljivijih anti-definicija Istine kae da nijedna Istina nije mogua ukoliko je iskljuiva, i ukoliko statino poiva u subjektu a upravo nas knjievnost neprestano podsea da je Istina, ukoliko je uopte mogua, mogua jedino u intersubjektnoj relaciji Ja i Drugog, u odnosu izmeu Nas i Njih. Reju, prouavanje komparativnog konteksta junoslovenskih knjievnosti prirodno je i nuno, a donekle za nas i prioritetno potrebno, kao, uostalom, i svako drugo evropsko knjievno relacioniranje koje poiva na kategorijima kontakta i proimanja. Mada je po poreklu najdublji izraz individualiteta, umetnost svoj puni smisao dobija tek u sloenom kulturnom sistemu nacionalne ili nadnacionalne zajednice. Tako je i sa junoslovenskim knjievnostima, drukije jednostavno nije mogue. Vreme je, hotimino se ponavljam, da ponemo iz poetka ili, ko vie voli, da nastavimo tamo gde smo jednom, dosta davno, pre rata, bili stali.
Enver Kazaz
Tradicija i tradicije u bosanskohercegovakoj interliterarnoj zajednici
U pjesmi Izbjeglica Amir Brka postavlja ovo, da li retorsko, pitanje: i gdje je danas mogunost za bosanskog pjesnika / da, na poljski nain barem, angairan bude. Svijest da je ta mogunost ukinuta dolazi kao podloga autoreferentnosti ovih stihova. A potom nju prati saznanje da je naa recentna knjievna praksa unutar pesimistinog obzora to ga isijava na planu angairanja (uz stav o proklizavanju opsega ovog pojma u odnosu na onaj tradicionalni) vie obiljeena ideologijskom nego artistikom strukturom vrijednosti, vie epskim kodom nego li poetskim modelom kakav zasnivaju Rewicz, Herbert, Milosz ili Szymborska, i da je, zapravo, mogunost angairanja ukinuta u pjesnitvu proizalom iz usko shvaene nacionalne knjievne tradicije. Nakon stihova u kojima se zrcali egzistencijalna situacija (semantiki zbijena u naslovu Izbjeglica) lirskog subjekta u postratnom politikoideologijskom kontekstu: Piam se, veli, / na temelje ove drave. / Piam se u cipele Predsjedniku, / ako me ne vrati kui, to ih izgovara lirski subjekt iji se stav prema logici ustrojstva pjesme na tragu Browningovog postupka posuivanja ili uvlaenja tueg glasa u pjesmu, postupka veoma esto u naoj recentnoj poeziji, ne moe potpuno izjednaiti sa stavom aktuelnog autora Brka e u ovoj pjesmi zbrisati i mogunost bilo kojeg oblika nacionalnog/dravnog atribuiranja pjesnika: Piam se na pjesnika bosanskog, / uostalom. Ova pjesma, to zasniva estetiku oka upotrebom tradicionalno nepoetskih rijei, mada je danas nemogue povui razliku izmeu poetske i nepoetske leksike, samo je u jednom sloju referencijalna, samo u jednom sloju hoe uspostaviti semantiki luk prema onome to se odreuje kao politiki aspekt drutvene stvarnosti (i ovaj pojam danas je takoer upitan). Kroz postupak opalizacije ona u cjelini postaje autoreferencijalna u horizontu postmoderne poetike, pri emu je bitniji njen polemiki odnos prema tradiciji i tekuoj knjievnoj praksi, nego li prema aktualnoj drutvenoj stvarnosti u njenoj politikoj ravni. Otud nedvoSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|167
smisleno oslanjanje na razini poetskog postupka na Jamesa R. Browninga i pitanje-usporedba sa poljskim modelom angairanog pjesnitva, koje je u osnovi redefiniralo tradicionalno poimanje ovog pojma. Ta dvostrukost od koje i knjievno ivi ova pjesma, gdje njena metatekstualna i egzistencijalna ravan znaenja vode plodotvoran poetski dijalog u asocijativno-aluzivnom semantikom opsegu, u potpunosti je razorila postojee kontekste, njihovu i dijahronijsku i sinhronijsku ravan, redefinirajui tradiciju koja od usko shvaene nacionalne postaje tradicijom jezika, ak do te mjere da se odrie i vrijednost pjesnitvu koje se hoe uope nacionalno-dravno atribuirati. Na drugoj strani, semantiki luk poetske parabole zasvjedouje autorsku poziciju, ak nedvosmislen estetski stav, izbjeglice u odnosu na ono to se u ideologijskom pogledu konstruira kao bosanska poezija u kojoj je za pisca ukinuta mogunost da angairan bude, / a da bude ovjek / i da bude pjesnik. Redefinicija tradicije na fonu autoreferencijalnosti knjievnog teksta jedno je od najbitnijih poetikih obiljeja onog knjievnog korpusa koji se prema spoljnjoj, pozitivistikoj, kriteriologiji odreuje kao knjievnost najmlaih, postratnih pisaca u BiH. Ilustrativni primjeri u tom pogledu jesu kako prozaisti, tako i pjesnici, kako Bonjaci, tako i Srbi i Hrvati, mada u knjievnosti ova nacionalna odreenja gotovo da vie nita ne znae, dok u politici ta vrsta kolektivnih identiteta imaju primarnu ulogu unutar ideoloke igre privida i obmana, i strane historijske tragedije. I Aleksandar Hemon, i Karim Zaimovi, i Igor Klikovac, i Asmir Kujovi, i Senadin Musabegovi, kao i naprijed spomenuti Brka, ali i niz drugih pisaca koji u knjievnost ulaze neposredno pred rat, u samom ratu ili nakon njega, nacionalnu tradiciju prihvataju kao drugostepeni poetiki kontekst. Tu se postmoderna muzeoloka koncepcija knjievnosti, u kojoj se stapaju dijahronija i sinhronija na bazi ukidanja modernistikog diskontinuiteta, iskazuje kao prvostepeni poetiki kontekst i prostor za zasnivanje poetikog stava i u njegovoj implicitnoj i u eksplicitnoj dimenziji. Trenutni luk tog muzeolokog prostora zbija u sebi irok i vremenski i kulturoloko modelativni prostor od citata i aluzija na mistiku pjesnikinju Rabiju Adaviju u Kujovievoj pjesmi Hidr,1 preko aluzija na Ispovijesti Arthura Gordona Pyma Edgara Allana Poea u Zaimovievoj zbirci pria Tajna dema od malina, u kojoj fantastika i fantazmagorija i intelektualistika groteska genijalnog Amerikanca biva nadopunjena ironijom, groteskom i demistifikacijom ukupne historije, do borhesovske ideje knjievnog labirinta u prozi Aleksandra Hemona, ili Brkinog pozivanja na model savremenog poljskog pjesnitva.
Vatra se ova Tebi pokorava / plamen se sada na seddu savija / i dok tinja itava buktinja / ja molim Rabijinim glasom: Ako te oboavam iz straha od Pakla / spali me u Paklu, Boe moj, / i ako te oboavam iz nade u Raj / istjeraj me iz Raja i prokuni me, / al ako je to samo od enje za Tobom / ne lii me Tvoje Vjene Ljepote. Ovi stihovi ne znae samo stapanje dvije egzistencijalne situacije u mistikom zanosu i odanosti Boanstvu, nego i ispreplitanje i stapanje knjievnog postupka, pri emu se literarno oivljava knjievna tradicija mistike pjesme unutar postmodernog obzora semiotikog poetskog modela.
U jednoj aproksimativnijoj dimenziji teza o civilizacijskom selu kod naih najmlaih pisaca nadopunjena je stavom, preve jeretinim u odnosu na etnonacionalistiko poimanje tradicije, prema kojemu je Franz Kafka ne samo savremenik, nego i veoma inspirativan bosanski savremenik mladom piscu, budui da Kafkini romani funkcioniraju kao iva tradicija i ivi palimpsest u kontekstu naeg jezika. Na drugom planu civilizaciju kao jedinstveno selo ovi mladi pisci i bukvalno ive, unutar subkulturnih fenomena,2 kao prvostepeni kulturoloki kontekst, dok je matina tradicija u skladu sa politikom projekcijom izborila primat u ideoloki instrumentaliziranom kolskom programu, ili je, pak, stvaralaki mrtva, sem u mitoloko-politikom projektu, kao to je to npr. sluaj sa monofonijskim i monolokim epsko-guslarskim kulturolokim kodom. Redefiniranje usko shvaene nacionalne u tradiciju jezika, meutim, nije nov poetiki stav u naoj knjievnosti, ma kako je prouavali i imenovali, bilo kao bosanskohercegovaku, bilo kao knjievnost naroda BiH, ili pak kao samostalne nacionalne knjievnosti unutar BiH. Zaetak tog procesa poloen je jo u sami kraj prolog i poetak naeg vijeka, odnosno u onu fazu sloenih strujanja u knjievnosti koja zainju artistiki literarni model, reagirajui na istroenost formi i formativnih obrazaca preovlaujueg prosvjetiteljskog modela.3 Dok artisti zastupaju koncepciju estetske vertikale, autonomnosti i samosvrhovitosti knjievnosti, pri emu istovrstan poetiki koncept u tom pogledu imaju i Dui, i ati, i Ujevi, koji je i boravio u Sarajevu, prosvjetitelji insistiraju na ideji ideologije i identitetu etnikuma unutar moralno-pounog i terapeutskog literarnog obrasca, regresivnim aspektima knjievnog teksta sa kojima je npr. raskrstio jo stoljee prije izvanredni Jenski krug u njemakom romantizmu. Poblie objanjenje ovih sloenih tokova knjievnosti u BiH mora poi od definiranja poetikog kompleksa romantizma, kao prekretnice u zasnivanju tzv. moderne knjievnosti. Romantizam je na cijelom junoslavenskom prostoru obiljeen vrstinom onih Frommovih primarnih veza izmeu individue i kolektiva u kojima je individua potpuno stopljena s kolektivom, odreena njegovim sistemom vrijednosti, a knjievnost prilagoena, kao u usmenoj situaciji, oekivanju recipijenta. Otud je romantizam na naem prostoru kolektivno normiran, folkloran, u biti epski kodiran, bez humorne dimenzije djela i romantiarske ironije, pri emu pjevanje po obrascu narodne pjesme ne znai stvaralaki odnos spram tradicije u Eliotovom smislu susreta individualnog talenta i tradicije, nego puko ponavljanje tradicionalnih shema i obrazaca. Ovdanji romantizam kao knjievnost kultova (tla, roda, domovine, junatva, da ukaem samo na neke od njih), bez mogunosti intelektualne distance prema kolektivu, nacionalno je angairan i ideoloki postamentiran, te na drugoj strani barbarogeniziran, mistifikatorski, gdje i samo Boanstvo, u poetikom okviru, dobija funkciju ispostave i servisa poluobrazovanog ili
Na ovaj aspekt poetike ukazivao je i Mile Stoji u prikazu antologije mladog bosanskog pjesnitva Ovdje ivi Conan Miljenka Jergovia. 3 Opseg pojmova artistiki i prosvjetiteljski knjievni model isp. u: Cvjetko Milanja, Hrvatski roman 1945-1980, Zagreb, 1996.
2
neobrazovanog pjesnikog genija. Uz to, ako pisac boluje od jektike, ispunio je sve uslove naeg romantizma za besmrtnog klasika. Taj trend i danas obiljeava nau knjievnu praksu u onom regresivnom modelu oslonjenom na historizaciju nasljea4 kao kljuni formativni i idejni obrazac. Takav model romantizma, karakteristian za gotovo sve tzv. mlae slavenske knjievnosti, u potpunoj je suprotnosti onom romantizmu razvijanom u visokodiferenciranim, individualiziranim, zapadnoevropskim literaturama, prije svega onoj poetici romantizma koju zasnivaju npr. W. Wordsworth i S. T. Coleridge u engleskoj, ili, pak, pisci Jenskog kruga u njemakoj knjievnosti. Pravi poredbeni predmet u tom pogledu jeste struktura epa. Ep u visokodiferenciranim literaturama, kao to je to npr. sluaj sa Byronovim ili Pukinovim epovima, koristi individualiziranog junaka koji je definitivno raskinuo veze sa kolektivom ostavi sam na popritu egzistencijalnog relativizma i besmisla, pri emu takav junak batini koliko Odiseja, isto toliko i Hamleta, ali i lik tunog viteza od Mane, to je, uz fabularnu zanimljivost utemeljenu na kazivanju o individualnoj sudbini, razlog knjievnoj historiji i kritici da se takav ep detektira kao roman u stihovima. Ep u junoslavenskim literaturama u procesu historizacije nasljea ostao je nacionalno normiran, sa apsolutizmom kolektivnih vrijednosti, historijske istine i ideolokom nomenklaturom u svojoj osnovi. Otud se on, kao i usmena epika, bazira na govoru o presudnoj temi za kolektiv i ideologijskoj shemi kolektivnog opstanka, dok je romantiarski ep u visokodiferenciranim knjievnostima baziran na strukturi napete, zanimljive prie o individualnom sluaju. U krajnjem izvodu, junoslavenski ep dosljedno preuzima formativni obrazac epske pjesme, bez njegovog preslojavanja i transformiranja u sasvim drugaije kontekstualiziranoj i zasnovanoj strukturi. Sutinu tog obrasca okarakterizirao je jo Vuk rekavi da bi ove pjesme bile drugaije da su zapisane samo nekoliko godina pred ustanak, to znai da je politika potreba Prvog srpskog ustanka u bitnoj mjeri odredila pjesmu, nametnula joj i cilj i funkciju govora, te je na koncu pretvorila u politiko sredstvo homogeniziranja naroda. Paradoksalno, ali junoslavenski romantizmi ne razvijaju, sem u zaista iznimnim sluajevima, dijalog s tradicijom, ve generiraju folklorizaciju knjievnosti kao osnovicu svih formativnih postupaka. U tom procesu samo su rijetki pjesnici zavirili u zabran preko nacionalne mee, kao anti npr. u inspirativno i plodotvorno podruje interkulturne sevdalinke ili Stanko Vraz u orijentalnu formu gazela. Ta linija antieva i Vrazova pjesnitva, ali ne samo one, i ne samo u njihovom sluaju, primjer su dijaloke, odnosno poliloke zasnovanosti interkulturnog modela romantizma u junoslavenskim knjievnostima. Ali, dominantni horizont romantizma u junoslavenskim literaturama ispunjen je enjom i tenjom za istim nacionalnim sadrajem, pa je njegova poetika monoloki strukturirana, dok je kulturni kod ivotne svakodnevnice, tj. svakodnevnih ivotnih praksi potpuno suprotan takvom literarnom nastojanju. Bez obzira na
4
O procesu historizacije i estetizacije tradicije ire vidjeti u Hatida Dizdarevi, Utva zlatokrila, Beograd, 1997.
ideju ilirizma, koja je uz jugoslavenske ideoloke narative i antiosvajaka, antikolonizatorska ideologijska vizija interkulturalnosti junoslavenskog prostora, romantizam na tom prostoru u veini ostaje monoloki utemeljen i mononacionalan. Takva tendencija u bitnome odreuje i recidive romantizma u junoslavenskim knjievnostima, prije svega u srpskoj, kao to to primjeuju npr. Dimitrije Vuenov, Milan Radulovi i Slobodan Blagojevi. U ogledu Estetika tradicije,5 Radulovi pratei makromodelativne tokove srpske knjievnosti na podlozi izuavanja Dimitirija Vuenova zakljuuje: I zaista, od Vukovog vremena do danas srpska knjievnost oscilira izmeu dva pola: izmeu tenje da bude narodna po jeziku, a nacionalno, duhovno i idejno angaovana i ak dravotvorna po temama i smislu, kao to je traio Vuk; i tenje da se evropeizuje, modernizuje, otvori novim iskustvima i iskuenjima, kuda ju je upuivao Dositej. A Slobodan Blagojevi u ogledu Mitologija i stvarnost zlopamenja6 s vanrednim osjeajem za nijansu i sumiranje dosega takvog kulturolokog modela pie: Svaki srpski narodni intelektualac osjea grinju savjesti to se previe obrazovao, to je preuio (kako ree pjesnik Nogo) i to je tako sebe doveo u opasnost da se odvoji iz narodne zajednice. Na onoj granici s koje bi trebalo da otpone njegova kritika analiza narodne zajednice i racionalizacija mitskih postulata njena ivota on ne moe da stoji, on bjei natrag u same mitske postulate, i otvoreno im apologie, maija i omaijava svoje-s-narodom postojanje. Srpska narodna inteligencija nema hrabrosti da postane nosilac intelektualnog zrenja nacije i da stereotipe nagonskih reakcija zamijeni plastinom reakcijom onoga to je predstavljeno u pojmu intelligibilis. Stoga je takva inteligencija najvea opasnost po sam narod, jer ga stalno korumpira njegovom vlastitom biologijom, ije se korupcije ni sama ne moe osloboditi. Tako spreava razvitak duevni, duhovni i drutveni tog naroda. Tu lei i smisao onih rijei Slobodana Jovanovia, koje valja utuvljavati u ovdanje glave, da je za narod vea opasnost previe ponaroena od posve odnaroene inteligencije. Slina, ili gotovo identina situacija jeste i sa hrvatskim romantizmom, pri emu su europejstvo i samopostojanost, samo puke maske za stereotip nagonske reakcije narodnog intelektualca, kako je na problem ukazivao Mato jo poetkom vijeka, ali i sa bonjakim romantizmom, koji je, ne posjedujui koliko-toliko stabilan nacionalni kontekst,u veini ideologijski postamentiran. Recidivi takvog modela romantizma, ija se regresivnost ponajbolje oituje pri usporedbi sa poetikom Jenskog kruga koja, prema Viktoru megau,7 obacuje u samu postmodernu, i danas tvore anahronu poetiku situaciju tranzicijskog nacionalnog neoromantizma koja se opredjeljuje za proces historizacije tradicije, nasuprot njenoj dijalokoj estetizaciji, a mahom za temelj vlastite klasike proglaava usmenu knjievnu tradiciju, ne odmiui se sutinski od Vukovog koncepta usmenog nasljea. Nasuprot tome, romantizam visokodiferenciranih evropskih literatura na podlozi Herderova historizma ukupnu umjetnost dijeli na klasinu i
Milan Radulovi: Estetika tradicije, Letopis Matice srpske, maj 1988., str. 882. Slobodan Blagojevi: Tri iste obine pameti, Radio B 92, Beograd, 1996, str. 57. 7 Isp. Viktor mega: Povijesna poetika romana, Zagreb, 1991.
5 6
romantiku pri emu je njegov okvir tradicije sadran i u antikoj umjetnosti, to u daljem izvodu podrazumijeva veoma sloen odnos prema tradiciji i njeno izrazito sloeno definiranje. Prosvjetiteljski obzor i monoloka zasnovanost junoslavenskog modela romantizma suprotan je dijalokoj/polilokoj osnovici bosanskohercegovakog interkulturnog modela, gdje nacionalne tradicije na principu dramske tenzije tvore dijalektiki napeto, hibridno kulturno polje neprestano obiljeeno tenjama, rekao bi Ivan Lovrenovi, kompozitnosti i integralnosti od nivoa kulture svakodnevnice do nivoa visoke kulturne produkcije. antiev iskorak preko nacionalnog zabrana, ili gotovo kompletan krug mostarskih pisaca, pa onda autorski dublet Osman Aziz, ali itav niz drugih primjera hibridnih devetnaestovjekovnih poetika u kojima se ukrtaju i istodobno traju prosvjetiteljstvo, racionalizam, romantizam i rani modernizam dolaze kao rezultat inkorporiranja evropskog modernistikog artistikog kulturnog modela u okvire spisateljske poetike, to ga je omoguio prije svih S. S. Kranjevi sa svojim asopisom Nada i naglim evropeiziranjem bosanskohercegovakog kulturnog prostora. Romantizam u Bosni i Hercegovini, meutim, realizira se u sloenom poetikom kontekstu tzv. ubrzanog knjievnog razvoja, kako kraj prolog i poetak ovog vijeka u mlaim slavenskim knjievnostima sa stanovita njihova razvoja definira Paul Van Tigem. To podrazumijeva istodobno postojanje i meusobno ispreplitanje uzusa razliitih stilskih formacija, ak njihovo mijeanje, a ne pravilnost sheme smjena kao u razvijenim zapadnoevropskim literaturama. Otud moderna u BiH, ali i na cijelom junoslavenskom prostoru presudno utie na tzv. kasni, sentimentalni romantizam, ali i obrnuto, pri emu se namjesto naela smjene jedne stilske formacije drugom nuno mora govoriti o naelu zaokreta. 8 Inkorporiranje poetikih uzusa jedne stilske formacije u opseg druge rezultira transformiranjem izvornih zapadnoevropskih poetikih okvira i njihovim prilagoavanjem domaoj knjievnoj situaciji. Moderna se u BiH javlja na prelazu vjekova u kontekstu kasnog, sentimentalnog i folklornog romantizma, pri emu se, naravno, veoma teko uspostavlja artistiki model knjievnosti. Opet je presudna uloga u uspostavljanu tog modela, kao i u procesu ruenja romantiarske sheme, pripala Matou i njegovom pjesnikom krugu. Taj e knjievni velikan sasma promijeniti odnos prema tradiciji unutar svih junoslavenskih knjievnosti, gdje nacionalna tradicija biva potisnuta klasikom u evropskom smislu tog pojma. Stoga je Vidri npr. zaronjen u antiku, ili ati u mistiki poetiki obrazac i orijentalno-islamsku duhovnost u okvirima depersonaliziranog lirskog subjekta, koji nije vie analogan romantiarskom autorskom graanskom Ja to u pjesmi ispovijeda vlastiti ili kolektivni udes.
ire o ovom problemu vidjeti: Dragia Vitoevi: Srpsko pesnitvo 1900-1914,Beograd, 1975, Enver Kazaz: Musa azim ati - knjievno nasljee i duh moderne, Teanj, 1997.
O moderni u Bosni i Hercegovini nuno se mora govoriti unutar ireg junoslavenskog konteksta, budui da njen poetiki izvor jeste Matoev pjesniki krug. Otud pjesnici tog kruga tvore poetiko jedinstvo na viem stupnju nego to to omoguuje nacionalni kontekst, redefinirajui nacionalnu u tradiciju istoga jezika, a danas razliitog knjievnojezikog imenovanja. Taj prelom za sve junoslavenske knjievnosti izrazito je dragocjen. U srpskoj knjievnosti on e rezultirati Kostievim opusom sa mnotvom asocijacija i aluzija na antike motive, ali i obnovom graanske tradicije vojvoanske kulture, pseudoklasicizma Lukijana Muickog, dok je u bonjakoj knjievnosti njegov rezultat jedan od najzanimljivijih asopisnih projekata atiev Biser, u kojemu e se uz atia okupiti nekolicina mlaih modernistiki usmjerenih pjesnika, kao to su, jo uvijek nedovoljno istraeni, F. Kurtagi, J. Tanovi i A. K. Hasanbegov. Moderna je u tom pogledu u Bosni i Hercegovini osnovica poliloga kao sutinskog i temeljnog interkulturnog modela u postupku estetizacije tradicije. Iako se uspostavlja teko, sa lomovima i prevratima unutar poetikog sistema svakog pisaca ponaosob, ak vraanjima unazad, moderna u zasnivanju i realiziranju artistikog modela knjievnosti sa estetskom samosvijeu i vertikalom samosvrhovitosti ne znai samo, kako je to tradicionalna, pozitivistika knjievna historija dokazivala, potpun raskid sa nasljeem, ili da se kao ilustrativnim primjerom posluim rizvievskom frazom: prekid kontinuiteta, boravak u stranom tijelu,9 kojom on opisuje atiev raskid sa baagievsko-mulabdievskim konceptom folklornog, kasnog, herojskocentrinog i patrijarhaliziranog romantizma. Modernistiki poetiki kompleks nemogue je jednostrano odrediti samo kao raskid sa tradicijom. On je istodobno u istoj mjeri projekat reafirmiranja najstarijih slojeva tradicije, pa i njene redefinicije, gdje jednakopravnu ulogu imaju razliiti slojevi duhovnog nasljea od antike i slovenske mitologije, preko srednjovjekovnih duhovnih obrazaca, do usmenog nasljea. Otud modernizam u reagiranju na neposredne prethodnike ne pristaje na romantiarsku historizaciju i etnoideologizaciju nasljea kao postupak koji u tradicionalne stvaralake ili mitske obrasce, u kojima je sublimirano vjeno duhovno iskustvo u kojemu se zrcali sudbinska isprepletenost ljudske sudbine sa prirodom i kosmosom, unosi ideoloki interpretiranu historijsku svijest odreenog etnosa ili zajednice, pri emu se mitski obrasci historijski aktualiziraju. U tom postupku mitski obrazac gubi univerzalnost svoje semantike strukture za raun aktuelnog ideolokog sadraja i ideologizacije umjetnosti. Na bazi stvaralakog dijaloga sa tradicijom moderna estetski transformira tradicionalni ili mitski obrazac gdje je ouvana njegova univerzalna epistema ispoljena u obrednoj, magijskoj ili ritualnoj praksi.10 U okviru estetizacije tradicije modernistiki pisac ne razvija dijalog samo sa matinom, nacionalnom tradicijom, ve sa drugim jezikim tradicijama. Njemu je antievski prelazak preko zabrana ne izuzetak, ve temeljni poetiki stav
9 10
Isp. Muhisn Rizvi:Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u doba Austro-Uarske, Sarajevo, 1971. U knjizi Utva zlatokrila Hatida Dizdarevi analitiki utemeljeno je ukazala na takve postupke u poeziji Branka Miljkovia, Rastka Petrovia, Momila Nastasijevia itd.
koji rezultira plodotvornim kulturolokim polilogom. U nizu primjera navest u kao dovoljno ilustrativan atiev kulturoloki ciklus soneta O eni, koji nije samo stvaralaki prolazak kroz razliite tradicije u ahistorijskom obzoru, ve i uitavanje matine duhovnosti, odnosno formativnog obrasca sevdalinke u druge tradicijske kontekste. Upeatljiv primjer jeste i glasovita atieva pjesma Teubei nesuh, koja stapa dva duhovna obrasca, sufijsko pokajanje, ali i kranski model ispovijesti, jer se u njoj i doslovno i metaforiki imenuje grijeh, a sjeanje na grijeh i njegovo imenovanja u sufijskom stavu, kako u Leksikonu islama sugerira Nerkez Smailagi, zabranjeno je stoga to ono znai zanemarivanje Boga. To je i bio razlog Evi Vitray Meyerovitch11 da 13 stihova iz ove pjesme izbaci u Antologiji svjetske sufijske poezije. No, ati se ne samo sjea, ne samo da imenuje grijeh, on ga i stvaralaki uobliava na podlozi mitske ifre: I slavih Bakha kao sveto Bie... Veneri pete jezikom sam lizo. Time ovaj pjesnik stapa dva duhovna obrasca u jedinstvo novog kvaliteta unutar kojeg stvaralaki komuniciraju islamska i kranska duhovnost sa antikom tradicijom u obzoru pjesnikove molitve za Ljepotom, koja se realizira unutar semantike dvojnosti: sufisjke enje za Ljepotom kao jednim od atributa/imena Boanstva, s jedne, i simbolistikog umjetnikog zanosa kultom ljepote kao vrhunaravnog izraza mistinog svejedinstva svijeta i njegove harmonije, s druge strane. Ova pjesma jedan je od vrhunskih dosega bosanskoga kulturnog poliloga koji se stvaralaki realizira u artistikom knjievnom modelu. Tanost stava Jurija Tinjanova12 da knjievni tekst u naelu ne postoji pojedinano, ve samo kao sastavni dio jedne istovremene cjeline knjievnosti i njene tradicije, a ta tradicija nije naprosto neka veza s prolim tekstovima, ve dijakronika sprega uvjeta, pri emu ona egzistira kao knjievna evolucija pokazuje se i na primjeru dijahronijske osi artistikog knjievnog modela u Bosni i Hercegovini. Taj model u svom zaetku razvija se u okvirima viekompozitne knjievnosti unutar koje nacionalne literature tvore interliterarnu zajednicu. Nacionalne tradicije u polilokoj sprezi e u narednoj fazi moderne, koju zaklapaju poetiko-stilski formativni obrasci ekspresionizma, egzistencijalizma, neosimbolizma, neonadrealizma i neoavangardizma, tj. modernistikih izama i neoizama pri transformiranju artistikog u strukturalistiki model knjievnosti, generirati izrazito sloen sistem odnosa izmeu sebe. Na skali od depersonaliziranog preko disperzivnog lirskog/narativnog subjekta mogue je pratiti ne samo evolutivni tok unutar anrovske raslojenosti ovdanje literature nego i promjene odnosa prema tradiciji, da bi svako novo vrijedno djelo mijenjalo ukupan poredak vrijednosti. Otud e A. B. imi presudno utjecati na pjesnitvo lirske revolucije, ali i izvriti prevrednovanje vertikale vrijednosti u bosanskohercegovakoj interliterarnoj zajednici, kao to e Krlea npr. u novelistici na razini sinhrone osi presudno poetiki odrediti vrijednosno najbitniji dio bosanske prozne produkcije, a da o vezama izmeu Hamsuna i Hume i ne govorim. Meutim ni ekspresionistika lirska revolucija nije se u ovdanjoj interliterarnoj zajednici ispoljila tek na jednodimenzionalnom planu odnosa prema tradiciji.
11
12
Isp. Eva Vitray Meyerovitch, Antologija sufijskih tekstova, Zagreb, 1988. Isp. Jurij Tinjanov, Pitanje knjievne povijesti, Zagreb, 1998.
Naprotiv, u nastojanju da potpuno pokidaju veze sa tradicionalnim lirskim modelom bosanskohercegovaki ekspresionisti ne uspijevaju do kraja. Moglo bi se rei da su te veze najradikalnije raskinute na spoljnjem oblikotvornom planu pjesnitva, ali da dubinski slojevi strukture ostaju u dosluhu sa tradicijom, kao to je to sluaj sa Huminom poezijom, sa nekim Muradbegovievim pjesmama, pa i sa najznaajnijim pjesnikom lirske revolucije A. B. imiem.13 Veze sa tradicijom u poeziji lirske revolucije manifestiraju se na raznolike naine. U Huminu pjesnitvu one dolaze do izraza na nivou ambijentiranja poetske situacije, u onom hercegovakom koloritu ije pojavne forme da tako kaem umiruju rasulo teleoloke svrhovitosti svijeta to dolazi i kao rezultat programskih stavova poetskog modela ekspresionizma. Muradbegovi, pak, obnavlja tradiciju, pogotovu u pjesnitvu iz zbirke Haremska lirika ak i na nivou formativnog obrasca, gdje se kao primjer potpune stopljenost s tradicijom izdvaja pjesma Sevdalinka, koja od naslova do nivoa mikro cjelina pokuava obnoviti poetski obrazac sevdalinke. U procesu poklasiavanja, ili oklasiavanja ekspresionizma u bosanskohercegovakoj kao i u junoslavenskoj interliterarnoj zajednici, ostvaruje se postupak redefiniranja tradicije iji je zaetak u obzoru artistikog knjievnog modela postavila poetika pisaca protiv kojih su se kao neposrednih prethodnika ekspresionisti upravo bunili. Otud bi se na tragu stava Gustava Rena Hokea14 o manirizmu u knjievnosti na primjeru bosanskohercegovakih ekspresionista dalo govoriti o dijahronom i sinhronom aspektu njihove poetiku kroz prizmu odnosa prema tradiciji. Naime u sinhronoj ravni bitnije veze nai ekspresionisti uspostavljaju sa poetikom njemakog asopisa Sturm, ili sa ruskom avangardom, kao npr. imi u poetskoj tezi o odstvarivanju stvari na bazi avangardne teorije ouenja, nego li sa nekim domaim poetikim kontekstom. Sinhrona ravan ekspresionistike poetike u osnovi je polemika i poliloka sa strukturom artistikih vrijednosti, gdje se historija, kultura, socioloki, pa i metafiziki aspekt egzistencije redefiniraju u potrazi za primarnim ovjekovim vrijednostima osloboenim naslaga civilizacijskog nespokoja i historije kao lanca zla i zloina u stalnom obnavljanju. U kasnijoj razvojnoj fazi ekspresionizam, raspadajui se na kosmoloki i aktivistiki, interkulturni polilog kao osnovicu vlastitog poetikog modela uspostavlja i u dijahronijskoj ravni. Tu se otkriva dijakronika sprega uvjeta knjievnosti kao evolutivnog toka, gdje se kao primjer moe uzeti lirizacija narativnog diskursa u Huminu Grozdaninom kikotu, te njegov odnos prema orijentalno-islamskoj duhovnosti na tragu stava da je, kako kae Nerkez Smailagi, Orijentalni ovjek sin Velikog Sve.15 Narativni diskurs u ovom Huminom romanu prirodu uspostavlja kao interpretativnu egzistencijalnu ifru, dok lirizirana ispovijest, bliska strukturi baladinog siea, a nepovratno udaljena od strukturnog obrasca epike, postaje organizujui faktor narativne strukture koja u semantikoj ravni obnavlja i, kao to to inspirativno u studiji o Kikotu doO ovom aspektu ekspresionizma u junoslavenskim knjievnostima podrobno je pisao Zdenko Lei u knjizi Klasici avangarde, Sarajevo, 1986. 14 Isp. Gustav Ren Hocke, Manirizam u knjievnosti, Zagreb, 1984. 15 Isp. Nerkez Smailagi, Klasicna kultura islama, I-II, Zagreb, 1976.
13
kazuje Hanifa Kapidi-Osmanagi, paganski, politeistiki kulturni i metafiziki obrazac, kulturu prirodne vjere.16 Konano, postupak poklasienja poetikog modela lirske revolucije omoguio je na bosanskome planu razvoj strukture palimpsesta u poliloki utemeljenom odnosu knjievnosti strukturalistikog i semiotikog modela prema razliitim nacionalnim tradicijama. Upravo se u knjievnosti artistikog i strukturalistikog knjievnog modela, imajui u vidu njihova odreenja kako ih je u svojoj studiji Hrvatski roman 1945 - 1990 postavio Cvjetko Milanja17, otkrivaju najdublji slojevi tradicije kao veoma inspirativno polazite za unutarknjievni, poetiki dijalog. Pri tom, u prevlasti oznaiteljskog nad referencijalnim slojem teksta u semiotikom modelu knjievnosti, tradicija se iskazuje kao prostor sloenog sistema postmodernistikih nekropoetikih lingvistikih igara iji vrhunac jeste tekstualni polilingvizam kao npr. u romanima Vitomira Lukia, Tvrtka Kulenovia, Devada Karahasana, Irfana Horozovia, ili u poeziji Slobodana Blagojevia, Hamdije Demirovia, Semezdina Mehmedinovia, Mileta Stojia, Feride Durakovi, Semezdina Mehmedinovia itd., u kojima se formula intrekulturnog dijaloga mora preimenovati u postmodernistiko poetiko naelo aleksandrijske biblioteke. Drugaije reeno, negdanja pozicija dramskog dijaloga, ili poliloga kao osnova intrekulturne sadrine bosanskohercegovake knjievne tradicije sa postmodernistikom knjievnou postaje hibridnim poetikim jedinstvom, gdje su se nacionalne kulture povukle pred izrazito individualiziranim autorskim poetikim koncepcijama, koje u dijahronoj ravni diskutiraju sa razliitim, ne samo domaim, tradicijama, a u sinhronoj dimenziji tvore posttragini i postutopijski interkulturni bosanskohercegovaki prostor, potpuno suprotan tenjama etnonacionalistikih ideologije da u formama etnokulture ostvare proces getoizacije. Postmoderni muzeoloki koncept literature u ovdanjem kontekstu i jeste uistinu zapoeo sa djelima spomenutih pisaca, ija se knjievnost nuno prije ita kao beskonana potraga za borhesovskim alefom u projekciji ukupne knjievnosti kao jedne knjige, odnosno Vavilonske biblioteke kao beskonanog niza koji je savren ab aeterno . No, iz bilo koje take tog niza promatranje cjelina intreliterane bosanskohercegovake zajednice nuno upuuje na zakljuak o konstantama unutar dijakronike sprege uvjeta u evolutivnom toku knjievnosti. Postmoderni osjeaj decentriranosti i prevlast glokalizacijskog kulturolokog narativa omoguen je, zapravo, u ranijoj fazi, u onoj knjievnosti koja kao temeljnu formativnu figuru iznosi palimpsestni postupak na irokoj skali od poniranja u daleke, zajednike slojeve tradicije i jezik od prije glasovnih promjena, do dekomponiranja mitskih struktura, gdje se izdvajaju Makovo, opovo, Skenderovo pjesnitvo, ili poezija Abdulaha Sidrana, Marka Veovia, Stevana Tontia, Ilije Ladina, Ranka Sladojevia itd., to tvore suprotan estetski niz od epski kodirane stilske orijentacije koja se nalazi u formativnoj osnovi pjesnitva Rajka Noga, ora Sladoja i njihovih sljedbenika. U romanu
16 17
Isp. Hanifa Kapdi-Osmanagi, Sarajevo, Sarajevo Suoenja IV, Ratni i poratni eseji, Sarajevo, 1998. Isp. Cvjetko Milanja, Hrvatski roman 1945-1990, Zagreb, 1996.
i kraim proznim formama interliterarni dijalog se ogleda u raznolikim odnosima spram Andrieve prozne matrice historijskog, odnosno novohistorijskog romana, novele i prie, gdje se u najboljim sluajevima, kao i u Makovoj poeziji, na podlozi pohistorienja savremenosti i osavremenjenja historijskog, zapravo odvija proces arhaiziranja modernog i modernizacije arhainog iskustva i egzistencijalnog prostora vrijednosti, ali i postupak univerzaliziranja lokalnog i lokalizacije univerzalnog sistema vrijednosti kao nosei faktor semantike mree teksta. Mapu odnosa prema tradiciji u evolutivnom slijedu viekompozitne bosanskohercegovake interliterarne zajednice u vremenu dominacije aleksandrisjkog sindroma, kako je Mihajlo Panti18 naslovom svoje knjige ogleda, studija i prikaza, odredio postmoderne postupke u junoslavenskim knjievnostima, unekoliko pesimistinim tonom boji dvojnost modela recentne prakse, pri emu njen najvrjedniji tok slijedi poliloki interkulturni bosanskohercegovaki model, dok je regresivni tok mogue opisati i parafrazom susreta starog i mladog bonjakog pjesnika iz pjesme Ako zamislim, na poetku ovog teksta spominjanog pjesnika Amira Brke. Taj susret, uz ironijske i metatekstualne reference u pjesmi, obiljeava pokuaj starog pjesnika da dokae kako nije Juda budunosti: Jedan bi stari bonjaki pjesnik mogao napisati i ovakvu pjesmu: Ja sam, zapravo, samo sjena onoga koji bjee, i to to piem krzotine su eha okultne pjesme. Kao da, recimo, umjesto vode tee sivi dim iz esme. Jedan mladi bonjaki pjesnik pie ilahije. Njihov bi mi se susret, ako ga zamislim, inio jako uzbudljivim Stari bi pjesnik, cijepajui svoju odjeu, upinjao se dokazati da nije Juda budunosti. A mladi, skamenjeno dostojanstvena lica, glave blago zabaene unazad, optuujue bi motrio, dok ne bi poeo da se njie, i probada iglama. (srpanj, 1996.)
18
Isp. Mihajlo Panti, Aleksandrijski sindrom eseji i kritike iz savremene srpske i hrvatske proze, Beograd,1987.
A ovaj Brkin fiktivni mladi pjesnik, iji je prototip itekako prepoznatljiv u ovdanjoj drutvenoj stvarnosti, te konceptu arhaizacije i reklerikazacije bonjakog kulturnog identiteta, zaklapa prostor uitavanja aktualnih etnonacionalistikih ideologema u tradiciju i restauriranja modela nacionalno angairanog etnikog neoromantizma koji se ilavo odrava u svim junoslavenskim knjievnostima, bez obzira na uvjerenost da je njegovo vrijeme davno prolo. Anahron u svojoj poetikoj podlozi, taj tok aktuelne knjievne prakse poziva se na ideoloki sistem etnonacionalistikih parola i autoritet etnonacionalistikog monika, kojemu slui, kako bi Ki rekao u Savetima mladom piscu, kao vratar prema gomili.
Anton Berishaj
Balkanska komparatistika kao po-etika balkanske kulture

Esej o moguem konstituiranju balkanske komparatistike
1. Raspravljati o uporednoj balkanistici kao znanstvenoj disciplini, najblae reeno, znai govoriti o neemu to bi trebalo biti in statu nascendi.1 Time se otvara vie pitanja na koja bi, za sada, bilo pogreno i traiti odgovore. Pa ipak, ve na samom poetku se namee pitanje: da li je mogua jedna uporedna balkanistika? Istovremeno se postavlja i ve staro pitanje: do koje mere jedna mogua (balkanska) uporedna knjievnost moe postati generalizirajuom, i u kakvom odnosu bi ovakva generalizacija bila naspram nacionalnih knjievnosti, s jedne, i daljih generalizacija u okviru paradigmi: Istok - Zapad, centrizmi perifernosti, nacionalno univerzalno, etc. tavie, ve (samouspostavljeni) kontekst pokuaja promiljanja ove problematike pretpostavlja implicite mogunost i, ak, poeljnost uspostavljanja jedne takve discipline sa svim propratnim institucijama: katedrama, asopisima, udruenjima, konferencijama, prijevodima, etc. 2. Drugo pitanje, koje se takoer postavlja jeste: zato bi bila potrebna jedna balkanska komparatistka? Moda bi odgovor na ovo pitanje trebalo traiti, po mome sudu, van tradicionalno definiranog pukog znanstvenog interesa, ime se taj bazini interes dakako ne dovodi u pitanje. Naime, Yves Chevrel2 govori o komparativnoj etici, koja bi doprinela stvaranju novog (planetarnog) humanizma, s one strane nacionalizma, netolerancije, rasizma, prezira prema Drugome... Jo je Franois Jost3 sada ve daleke 1974 pisao u hegelijanskom duhu:
Time dakako ne elim rei da je komparativni pristup knjievnosti unutar nacionalnih literarno-znanstvenih zajednica na Balkanu nepostojei. Osobito ako se zna da se gen komparatistike moe ustanoviti ve od samih zaetaka znanosti o knjievnosti, tj. recimo Aristotelove Poetike, pa sve do znansvenog idioma interetekstualnosti i trans/intertekstualne, gdje naela komparatistike postaju predominantnima. 2 Yves Chevrel, La litterature comparee, PUF, Paris 1988. 3 Franois Jost, Intruduction to Comparative Literature, Indianapolis 1974.
1
Comparative literature represents a philosophy of letters, a new humanism. Its fundmental principle consists of the belief in the wholeness of the literary phenomenon, in the negation of national autarkies in cultural economics, and, as a consequence, in the necessity of a new axiology. National literature cannot constitute an intelligible field of study because of its arbitrarily limited perspective: international contextualism in literary history and criticism has become a law. Compaative literature epresents more than n academic discipline. It is an overall view of literature, of the world o letters, a humanistic ecology, a literary Weltanschauung, a vision of the cultural universe, inclusive and comprehensive ... Comparative literature is the ineluctable result of general historical developments.4 U ovom kontekstu se otvaraju iroke mogunosti: 1. Dekonstrukcije nacionalnih canona, kojima se esto puta u balkanskim kulturama od romantizma naovamo (u nekima i prije toga) pridavao status religioznosti, nepromjenljive (nacionale/nacionalistike) svetosti, dakle komparatistika perspektiva bi posluila kao mogunost de-konstrukcije i ponovnog sagledavanja nacionalnih canona, odnosno logike i etike njihova funkcioniranja; 2. Us-postavljanje odnosa izmeu nacionalnih knjievnih canona sa identitetskim politikama i odnosa sa Drugim, razliitim, to bi kao posljedicu imalo sagledavanje diskurzivnog polja unutar samih pojedinanih kultura i to bi svakako stvaralo pretpostavke za istraivanje operacionalnih mehanizama koji su omoguili da i knjievni diskurzi postanu dijelom, recimo, ratnoga diskurza; 3. Sagledavanja i dekonstruiranja hegemonistikih diskurza, kolonijalnih/centristikih versus periferijskih knjievnih diskurza na Balkanu, posebno u svijetlu knjievnosti ex Yu. Sama komparativna djelatnost bi otvorila perspektivu za pokuaj uspostavljanja svojevrsnog balkanskog knjievnog canona, koji bi zapravo bio canon u procesu, otvoren prema kontinuiranom us-postavljanu putem te djelatnosti. Taj canon ne bi trebalo da konstituiraju samo junoslavenske knjievnosti, kao svojevrsna interliterarna zajednica, ve i albanska i grka knjievnost. Taj komparativni balkanski knjievni canon bi zapravo trebalo da predstavlja jedan novi prostor dijaloginosti knjievnih, kulturnih i inih diskurza, a sledstveno tome i mogunost konstituiranja jednog novog humaniteta, nove po-etike balkanske kulture.
Komparativna knjievnost predstavlja jednu filozofiju knjievnosti, jedan novi humanizam. Njezin fundamentalni princip stoji u vjerovanju u sveukupnost literarnog fenomena, u negaciji nacionalnih autarhija u kulturnoj ekonomici, i, kao konzekvencija toga, u neophodnosti jedne nove aksiologije. Nacionalna knjievnost ne moe konstituirati inteligibilno polje znantsvenog razmatranja zbog njezine arbitrarno ograniene perspektive: meunarodni kontekstualizam u povijesti knjievnosti i kritici ve je postao zakonom. Komparativna knjievnost pretstavlja vie od puke akademske discipline. To je sveukupno gledite na knjievnost, na svijet literature, to je humanistina ekologija, knjievni Weltanschauung, vizija kulturnog univerzuma, inkluzivna i sveobuhvatna... Komparativna knjievnost je neizbjeni rezultat opih povijesnih razvoja. Citirano prema: Clayton Koelb and Susan Noakes (eds.), The Comparative Perspective on Literature, Cornell University Press, Ithaca and London 1988.
3. Kada je rije o albanskoj knjievnosti u kontekstu tako koncipirane balkanske komparatistike, vrijedilo bi napomenuti da se radi o specifinom i veoma interesantnom sluaju, iako ne i o njezinom moguem povlatenom statusu. Jednostavno, radi se o polidiskurzivnom i multikulturnom knjievnom prostoru (a koja to kultura i knjievnost nije per definitionem upravo to?), koji je u svojoj dijahroniji utemeljen na latinskom humanizmu (XV i XVI vijek), katolikoj crkvenoj knjievnosti (XVI i XVII vijek, koja u sebi inkorporira stvaralake postavke od medijevalne poetike do religioznog baroka), vizantijskoj crkveno-didaktikoj knjievnosti i knjievnosti alhamijado (uglavnom XVIII vijek kao mainstream, pisane arapskim pismom i u okvirima arapsko-osmanskih poetikih postavki), da bi zatim uslijedio tipini balkanski politiki romantizam (XIX vijek, stvaran u atipinoj knjievnoj geografiji od june Italije do Istambula, Bukureta, Egipta...). Ako se ovome doda povlateni status koji je pridavan folklornoj tradiciji i usmenoj knjievnoj tradiciji, ne samo u poetiko/estetskom, ve i u kontekstu identitetskih politika i populistikih ideologema i ideologija od romantizma do socrealizma pa, u nekim diskurznim paradigmama i dan danas, mogu se sagledati analogije, paralelizmi (iako katkada relativni), pa ak i zajednike matrice mitopoetinog i imagolokog funkcioniranja tog prostora sa ostalim balkanskim knjievnostima (hrvatskom, bosanskom, srpskom, crnogorskom, makedonskom, grkom...). Mogli bi se ustanoviti ak i gotovo istovjetni modeli heteroimaginativnog i autoimaginativnog stvaranja predstava o sebi i drugima... 4. Ta potencijalna balkanska5 komparatistika, koristei operativne eksplanatorne postulate intertekstualne komparatistike, diskurzne analize i semiotike kulture, mogla bi pokuati sa uspostavljanjem knjievnog eona6 balkanskih literatura, ali ne samo u smislu stilsko-formalne osobitosti nekog od razdoblja ili neke/nekih njenih knjievnosti, koja bi tako postala univerzalnom, ve pre kao operacionalni modus diskurzivne interakcije knjievnog sa ostalim tipovima diskurza (mitolokog, religijskog, historijskog, etnolokog, ili pak politikog) interakcije koja stvara poseban tip diskurzivne etike, ali koja bi istovremeno oitovala operacionalnu invarijantu i razne varijante u funkcioniranju mehanizama generiranja smislova i uinaka u kulturi uope. Zapravo, moglo bi se pretpostaviti da bi komparativno izuavanje komunikacijskih situacija, komunikacijskih modela i kulturnih performativnih potencijala datih knjievnih diskurza, doprinelo tome da knjievnosti i kulture Balkana misle, tj. misle drugaije i sebe i druge.
Pridjev balkanski koristim kao tehniki termin, bez moguih peorativnih naznaka. U ovom kontekstu, Balkan i Juoistona Europa za mene predstavljaju sinonime. 6 Termin knjievni eon koriste u sasvim specifinom kontekstu Cl. Pichois i A. M. Rousseau u svojoj knjizi La literature comparee (Librarie Armand Colin, Paris 1967).
5
MANUFAKTURA
MiklavKomelj NedadIbriimovi OljaSavieviIvanevi TatjanaRosi EdiShukriu Jasnaami NenadTanovi JasminAgi Muzaferaui LasloVegel DinkoKreho IvanaSeletkovi eljkoKipke Dubravkauri MiloradBelani FlorenceGraham SenadinMusabegovi
Miklav Komelj
Uloga oznake totalitarizam u konstituisanju polja istone umetnosti

prevela sa slovenakog Ana Ristovi
Za Lidiju Radojevi U narednom broju objaviemo drugi deo ovg teksta. Integralni tekst moete itati na naoj web-stranici www.sveske.ba. Tekst koji sledi je dopunjen transkript predavanja koje sam odrao 15. maja 2008. na Delavsko-punkerskoj univerzi (DPU) u AKC Metelkova u Ljubljani, u okviru godinjeg temata Totalitarizam. Sauvao sam aluzije na tadanji istorijski trenutak kao i na atmosferu u kojoj je predavanje odrano. U predavanju nisam govorio samo o umetnosti. Doiveo sam ga i kao politiki in, kojim sam, izmeu ostalog, pokuao da pruim i nekoliko polazita za razmiljanje o tome kako antitotalitaristika retorika, koja se razbokorila na prostoru (bive) Jugoslavije, prikriva injenicu da je krvavo razbijanje SFRJ bilo u uzrono-posledinoj vezi sa procesom restauracije kapitalizma. Teme koje sam pokrenuo su previe ozbiljne da bih se usudio da ih odradim sluei se uoptenim tezama; ovo razmiljanje je iseak iz neega to je u sutini work in progress. Tome odgovara i sam stil teksta, koji ne skriva dinamiku kao ni protivrenosti misli u nastajanju, koja svom snagom pokuava da probije inertnost vladajuih miljenja. M. K., u Ljubljani, 30. maja 2010. 1. U ovom predavanju u pokuati da dam samo nekoliko smernica za kritiku refleksiju nekih premisa, na osnovu kojih se devedesetih godina minulog veka, u kontekstu globalizovanog sistema umetnosti konstituisalo polje istone umetnosti. Pod istonom umetnou, East Art, mislim na zajedniki naziv za neke umetnike prakse na geografskoj osi Rusija (biva) Jugoslavija (posebno Slovenija), u prostoru koji bi trebalo da predstavlja naslee Istoka iz geopolitike podele nastale nakon hladnog rata. U pitanju su umetnike prakse koje se formuliu u izvesnom refleksivnom odnosu prema tzv. istorijskim avangardama, suoavajui
te avangarde sa onim to je usledilo nakon njih, i iz ega najee izvlae odreene politike konsekvence i te politike konsekvence postavljaju u odnos prema aktuelnosti. Istona umetnost obuhvata i neke umetnike prakse koje su nastajale jo pre raspada istonog bloka: u Sovjetskom savezu od tzv. brenjevske stagnacije do perestrojke i glasnosti u doba Gorbaova i u Jugoslaviji u posttitovsko doba. Tim umetnikim praksama je zajedniko to da su se ve deklarisale kao Istok u odnosu prema nekoj zapadnoj perspektivi, za koju su predstavljale drugost; konkretno mislim na moskovske konceptualiste i predstavnike tzv. soc-arta (pri emu je karakteristino da su, recimo, umetnici Komar i Melamid ve krajem sedamdesetih godina emigrirali u Ameriku), a u Jugoslaviji na ono to je osamdesetih godina radila Neue Slowenische Kunst (NSK). Dananja istona umetnost se takoe konceptualno zasniva na nasleu tih praksi, iz njih crpe svoj raison dtre ak i kada ih otro kritikuje, ak i kada se u odnosu na njih predstavlja kao negacija. Dananja istona umetnost te prakse i retroaktivno mapira i katalogizuje mada na takav nain moe nesumnjivo da ih povee u zajedniko polje u kojem moemo da rusku i jugoslovensku umetnost sagledavamo zajedno kao Istok, tek u odnosu na politike promene s poetka 90-ih godina, kada je, u novoj raspodeli geopolitikih moi u Evropi, teritorija Jugoslavije upravo preko deklarativnog ukidanja granice izmeu Istoka i Zapada poela da vai za Istok.1 (Jugoslavija, kao to je poznato, nikada nije bila lan Varavskog pakta; nakon spora sa Sovjetskim savezom 1948. godine, prve polovine devedesetih, kada su u pitanju meunarodni odnosi, bila je u tekoj situaciji i na trenutak ak mnogo blie Zapadu nego Istoku, s obzirom da je poela da dobija ameriku vojnu pomo i pristupila drugom, balkanskom paktu, a 1954. godine Tito je ak javno razmiljao o mogunostima saradnje sa NATO paktom.2 Nakon normalizacije odnosa sa Sovjetskim savezom, 1955. godine, i obnove saradnje izmeu jugoslovenske i sovjetske komunistike partije 1956. godine, istone drave su Jugoslaviji povremeno ak poricale pravo na to da bude doivljavana kao drava koja gradi socijalizam. Jugoslovenska pozicija je svakako podrazumevala neprestane pokuaje lovljenja ravnotee u zamrenim meunarodnim odnosima.3 Meutim, bez obzira na sva problematina njihanja, u doba hladnog rata ime Jugoslavija je bilo upravo ime za naelno nepristajanje na blokovsku podelu sveta na Zapad i Istok.) Pokojni Igor Zabel je taj proces u slovenakoj i jugoslovenskoj umetnikoj produkciji na prelomu osamdesetih i devedesetih godina nazvao povzhodnjenje (poistonjavanje). Ono se dogodilo upravo u trenutku kada je tom prostoru ideal postao Zapad.4 Kada se neko trudi da bude zapadni, to znai da za samog sebe podrazumeva da se nalazi na Istoku i tu zamku je reflektovala ta umetnost. Meutim, u samim konceptualnim polazitima istone umetnosti ostalo je nereflektovano neto to je od sutinske vanosti: njena specifina ideoloka pozicija. Istona umetnost je do danas prola kroz nekoliko istorijskih faza, koje i putem samokritike obeleavaju je razliiti odnosi prema utopijama i antiutopijama, kao i razliiti odnosi prema politizaciji umetnosti; a ipak je neka konstitutivna matrica ostala netaknuta, neproblematizovana: i to je upravo postsocijalistika pretpostavka da prostor i vreme koji su obuhvatali Sovjetski savez i (Titova) Jugoslavija, moemo staviti pod zajedniki imeni186|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
lac totalitarizam. Mogli bismo ak i da kaemo da istona umetnost parazitira na toj pretpostavci. Ono to je tu problematino nije samo istorijski neadekvatna retroaktivno kreirana predstava o geopolitikoj ulozi Jugoslavije u doba hladnog rata, ve podrazumevanje pristajanja na reakcionarnu doktrinu o totalitarizmu. Istona umetnost deklarativno proistie iz dekonstrukcije ideologija, a istovremeno podrazumeva i operativnost pojma totalitarizam, koji je ideoloki pojam par excellence, i tu operativnost nikada zaista ne dovodi u pitanje. Doktrina o totalitarizmu je, naravno, doktrina koju je lansirao Zapad u hladnom ratu a to se tie Jugoslavije, taj prostor je u percepciji Zapada iz neke specifine ekvidistantne pozicije izmeu istonog i zapadnog bloka bio gurnut na Istok upravo uz deklarisani kraj hladnog rata, uz raspad istonog bloka. )5 To premetanje bismo, dakle, mogli da razumemo i kao jo jednu simbolinu hladnoratnu operaciju.) Pitanje od kojeg polazim je ta taj Istok i istone umetnosti predstavljaju u globalizovanom kontekstu same umetnosti: da li je to neka subverzivna drugost koja problematizuje celokupni sistem jer mu prouzrokuje probleme kao to bi rekli nai anarhisti, koji vole takve patetine fraze: da li je to pesak, a ne ulje u motoru globalnog umetnikog sistema ili je fantazma partikularne, neuniverzalizabilne istonosti pre popunjavanje trine nie, koja se otvorila sa globalizacijom onog sistema osamdesetih godina, u vreme irenja kapitalistikog trita na Istok a s krizom devedesetih godina je najverovatnije povratno delovala na rekonstituisanje tog trita u novim uslovima? Jer, konceptualizam ne moe da izbegne trite, ve suprotno tome, omoguava novi stepen trita umetnosti, koji odgovara postfordistikom stanju kapitalizma; trite umetnosti se iz trita umetnikih proizvoda pretvara u trite investicija, investiranja u umetnike prakse. Retorika istone umetnosti polae na drugost Istoka i na subverzivnost te drugosti u globalnom sistemu umetnosti to bismo mogli da shvatimo upravo kao borbu protiv one ideoloke diskvalifikacije Istoka koju je Zapad izvodio preko upotrebe pojma totalitarizam. Godine 1990. Eda ufer i grupa Irwin potpisuju manifest, u kojem uz raspad tzv. realnog socijalizma, kao istoni umetnici izjavljuju da vitalni potencijal viedecenijskog iskustva Istoka ne moe biti prenebregnut i neutralizovan. Oni se, dakle, zauzimaju za neto to je drugost u odnosu na Zapad i to bi trebalo da subvertuje zapadni koncept i da sauva naslee nekog alternativnog iskustva. Meutim, oni to ine tako to politiku realnost Istoka kulturalizuju i estetizuju: u retrospektivnom pogledu na dvadeseti vek postavljaju udnu jednainu, u kojoj povlae znak jednakosti izmeu zapadnog modernizma i istone drave, kada istonu dravu postave na mesto prvog imenioca; njihova teza glasi: istono drutvo u doba totalitarizma treba tretirati kao modernu umetnost Istoka.6 Ta teza, meutim, nije nita drugo do nain kako inkorporirati Istok kao takav u prostor zapadnog, odnosno, sad globalizovanog trita umetnosti. Time, naravno, Istok postaje bezopasan; neto to je do jue predstavljalo realnu pretnju za Zapad, pretvara se u potencijalno kulturno bogatstvo koje moe da globalizovani sistem umetnosti ispuni novom vitalnou. Re je o tome kako drutvenu problematiku prevesti u problematiku umetnosti i kao takvu je lansirati na globalizovano trite umetnosti.
Na poetno pitanje, najbrutalniji odgovor sam dobio upravo sa one strane koja apologetski zagovara tu istonu umetnost, od strane njenog moda najeminentnijeg teoretiara. Boris Grojs u Logici zbirke (1997): Proces muzealizacije istoka [] moemo da shvatimo kao posledicu pobede zapada u hladnom ratu; iz istorije znamo da su svi pobednici uvek na ovaj ili onaj nain prisvajali umetnost pobeenih. U ovom sluaju prisvajanje je povezano sa problemima koji pogaaju ustanovu muzeja kao i moderno shvatanje umetnosti kao takve, i ranije se nisu mogli javljati u tom obliku.7 Po Grojsovoj teoriji, muzealizacija, naravno, za samu umetnost ne predstavlja samo neto sekundarno, neto to bi naknadno registrovalo umetnost koja je kao umetnost postojala i pre pojave muzeja; problematika umetnosti je za Grojsa u citiranom tekstu istovetna sa problematikom muzeja, koja je, kao to tvrdi u istom tekstu, maina za pravljenje umetnosti od neumetnosti. Grojs je previe inteligentan da bi po pitanju Istoka i Zapada imao ikakvih iluzija. Istok se kao nekakav entitet u horizontu savremene umetnosti javlja upravo s krajem podele na Istok i Zapad, to znai prevlast zapadne paradigme koja je sada globalna ali se u njoj, u novom odnosu geopolitikih sila stvaraju i nove podele. Grojs, zapravo, tvrdi sledee: bili smo pobeeni, a sada moramo da igramo igru koju diktiraju pobednici, ne bi li smo iz toga neto izvukli, pronali svoju trinu niu. Problemi koji se pri tom javljaju jesu upravo vezani za to kako upisati Istok u tu novu, globalnu situaciju: kako dobro iskoristiti svoju razliitost, kako je lansirati kao neko vitalno iskustvo koja moe neto da doprinese globalnom sistemu umetnosti; a mogli bismo i da kaemo: kako svetu zapadne demokratije uiniti zanimljivim nae breme totalitarizma; kako Istok upravo putem isticanja njegove drugaije prolosti - totalitarne prolosti upisati u polje umetnosti kakvo odreuje zapadna paradigma. Kako prodati to, da nije bilo trita umetnosti, kako prodati svoju razliitost. Ono to je problematino je podrazumljivost sa kojom Grojs prihvata taj horizont, te koordinate. Grojs je pri tom, kao to sam ve istakao, dovoljno inteligentan da zna: u zapadnu paradigmu Istok se nee upisati kao duplikacija Zapada koja Zapadu nije ni potrebna, ve samo tako to e se pozicionirati kao neto drugo kao neki Drugi Zapada, koji e naokolo pokazivati preparirano truplo monstruma komunizma. Zar, na kraju krajeva, isto nije inio i Ilja Kabakov sa svojim instalacijama na prelomu osamdesetih i devedesetih godina, sa instalacijama koje su, naravno, istovremeno ponekad i veoma domiljate, poetine, izuzetno efektne .? Odmah u istai da nikako ne elim da apriori potcenjujem te umetnike prakse koje nazivamo istona umetnost. ak i ako na odreenim mestima budem brutalan, uglavnom u pominjati one umetnike koje potujem. To naglaavam zbog toga to postaju i apriorni napadi na istone umetnosti sa nekakve zapadnjake pozicije. Jure Miku je u Sloveniji napadao istonu umetnost iz pozicije da je Zapad jedini pravi kriterijum u umetnosti, i pokuao je da tom reakcionarnom argumentacijom izmeu ostalog minira i projekat zbirke istone umetnosti, koji je trebalo da Moderna galerija izvede na Metelkovoj, jer je, navodno, premalo zapadnjaki. Prema izlagakoj politici Moderne galerije, dodue, prilino sam kritian, ali tu kritiku ne
nameravam da sprovodim tako to u zauzeti poziciju Zapadnjaka. Ali ni nekog Istonjaka. Takoe, ni poziciju nekoga ko je nad tom podelom jednostavno uzvien. Ono to u pokuati da problematizujem u ovom tekstu, pre e biti prilagoenost istone umetnosti zapadnoj logici, koja je postala globalna prilagoenost, koja najveu gradaciju dostie upravo isticanjem neprilagodljivosti. Moja teza je da je ta umetnost mnogo manje subverzivna nego to to eli da bude. Odnosno: da je osamdesetih godina bila subverzivna u odnosu na logiku socijalistikog sistema meutim, subverzivna u ime nadometanja logike tog sistema logikom kapitalizma. Oznaiva totalitarizam, koji ta umetnost upisuje u samo polazite svoje konceptualizacije, u tom kontekstu moemo da razumemo kao simptom. Nedavno sam u ljubljanskom asopisu Likovne besede pokuao da kritiki piem upravo o toj problematici koje u se sada dotai, bilo je to u laniu u kojem sam dao kritiku knjige Inke Arns Avangarda u konveksnom ogledalu. Moram rei da su me veoma iznenadili odjeci na taj moj kritiki lani. Nekoliko ljudi mi je reklo da sam se nekih stvari prvi put kod nas dotakao na kritiki nain. Ciljevi koje sam eleo da ostvarim tim laniem bili su veoma skromni, napisao sam ga jer su mi urednici asopisa dali knjigu o kojoj je trebalo da piem. Te, svakako preterane reakcije, mnogo vie nego o mom skromnom tekstu rekle su mi neto o jednoj nereflektovanoj situaciji, u kojoj u Sloveniji spada savremena umetnost. Imamo mnogo publiciteta, a premalo analize. U savremenu konceptualistiku, odnosno, neokonceptualistiku umetnost ve unapred je unet kritiki stav, da se ini da je svaka kritinost prema njoj suvina. U ime ukljuenosti refleksije u samo delo, suvinom se ini refleksija o samom delu. Preovlaujua umetnika ideologija u neokonceptualizmu je, dakle, isti idealizam. Pretpostavljati da je neka izjava jednaka njenoj intenciji. Odsustvo svake materijalistike analize umetnosti. O umetnosti se uglavnom pie tako da se izjave protagonista uzimaju zdravo za gotovo umetniko delo smo shvatili ako smo shvatili ono to je umetnik hteo da nam kae. Da je ono to neko tvrdi da radi, zaista ono to radi. Pri tom, esto se operie terminologijom materijalistike provenijencije, ali pozicije, sa kojih se to ini, nisu nita manje idealistike. Naravno, lake je ovla upozoriti na to, nego menjati stanje stvari. U vreme koje mi je bilo na raspolaganju za pripremu ovog predavanja, uspeo sam da oblikujem samo nekoliko predloaka za kritiku analizu te problematike. Nita vie. Uopte nisam nikakav specijalista za istonu umetnost; moje poznavanje istone umetnosti je, priznajem odmah, veoma parcijalno; mnogo bolje poznajem neke kontekste na koje se ta umetnost nadovezala, na primer, rusku avangardu. Meutim, u ovom predavanju uopte nisam imao slobodnu volju odluivanja. U sutini, pripremio sam samo nekoliko preliminarnih teza, koje su bili vie polazita za dalje analize koje su me tek ekale I zato sam koordinatorki Lidiji Radojevi, koja me je, ne pitajui me pri tom nita o tome, postavila pred injenicu da u 15. maja 2008. odrati predavanje na DPU, poeo da objanjavam da bih u vezi sa tom temom, ako bih eleo da je adekvatno analiziram, prostudiram jo toliko stvari, da ove godine predavanje neu uspeti da spremim Meutim, Lidija Radojevi mi je rekla samo: Mora. I to je, naravno, bilo ono to sam eleo: potpuna konkretna objektivnost volje koja odluuje i spasava nas od oklevanja u izboru.
2. Izborom teme za 2007/2008. godinu DPU je svakako pokazala da je u skladu sa aktuelnim trenutkom; dok je ovde trajala njena prvomajska kola, slovenaka (Janina) vlada je (1. maja!) osnovala tzv. studijski centar za narodno pomirenje, koji e se studijski baviti totalitarizmima vlada e plaati nove istoriare posebno za to da nam govore o totalitarizmima. Zbog toga, pre nego to nastavim sa analizom istone umetnosti ne mogu a da i sam ne kaem koju re o totalitarizmu ne mogu a da ne dodam jo nekoliko fragmenata istoriji pojma kojem je posveen ovogodinji temat. Namerno kaem: pojma oznaiva totalitarizam funkcionie kao ideoloki pojam, a ne kao teorijski koncept. U propratnom pismu kojim je DPU pozvala predavae na saradnju, to je veoma lepo implicirano. Veoma se slaem sa polazinim tezama tog pisma. Svi predavai se, kako sam uo, nisu. Neke su te polazine teze zbunile ili ak iznervirale. Danas je 15. maj. ta se deavalo 15. maja (uzmemo li u obzir seanja Antonine Pirokove dok arhivi NKVD-a govore o 16. maju) pre ezdeset i devet godina? Neto strano. Na vratima Antonine Pirokove u Moskvi (poto je te godine maj bio veoma hladan, nekoliko dana ranije je padao sneg) u pet ujutro se zaulo kucanje: bila su to dva lana NKVD-a, dok su druga dva ekala u autu. NKVD-ovci su preturali po rukopisima Antonininog mua Isaka Emanuilovia Babelja i zaplenili vie fascikli koje su zauvek nestale. Potom su zahtevali od Antonine Pirokove da se sa njima odveze u Peredelkino po Isaka Emanuoilovia, koji je tamo pisao u svojoj dai. Odatle su se svi zajedno odvezli natrag u Moskvu. Pred vratima Lubjanke, gde su ga odvezli, Babelj je eni rekao da e se jo videti. Meutim, nisu se nikada vie. Jedan sovjetski dokument iz juna 1939. navodi veliki broj primera, koji se tiu desno-trockistike i pijunske organizacije, i koji su se deavali poslednjih meseci. Babelj je sledee godine streljan, nakon to je osuen kao organizator teroristike organizacije meu piscima i kao zapadni pijun. Mislim da je istog dana kada i Babelj uhapen bio i reiser Vsevolod Mejerhold. Ne treba posebno isticati da su to strane stvari. (Ako smem da dodam i linu opasku: Babelj je jedan od mojih najomiljenijih pisaca.) Ipak, mislim da te strane stvari nikako neemo objasniti ako za njih kaemo: totalitarizam. Mislim da upotreba oznaivaa totalitarizam ni malo ne doprinosi razumevanju specifine monstruozne dinamike tadanjeg sovjetskog drutva, ve nas, upravo suprotno, odvraa od razumevanja upravo putem toga da bi trebalo da objasni mnogo vie: navodnu strukturnu identinost stvari koje su se deavale u Sovjetskom savezu, u nacistikoj Nemakoj i u Musolinijevoj Italiji, a po mogustvu jo i drutvene okolnosti u kojima sam, na primer, i sam proveo svoje detinjstvo i adolescenciju. Ukoliko se, kao to navodi propratno pismo u kojem sam bio pozvan na predavanje, kod nas barata ta re mi se ini zgodnom i zato u je upotrebiti pojmom totalitarizam, od devedesetih godina, ne bi li smo na svaki nain za unazad precrtali onaj period istorije kada je ovaj prostor u dosadanjoj istoriji u pogledu mnogo ega najvie prosperirao, treba istai da je ozbiljna nauna rasprava, upravo u vreme kada bi trebalo da doe do kraja hladnog rata (i kada su, na kraju krajeva, period staljinizma poeli da istrauju i zajedniki ameriko-ruski projekti, kao
to je projekat Annals of Communism), i na Zapadu pojam totalitarizam nekako otpisala. Taj pojam je, koliko mi je poznato, u ozbiljnim raspravama barem deceniju pre toga manje-vie prestao da se upotrebljava. Odlian primer iz devedesetih godina je knjiga The Road to Terror, koju su pripremili J. Arch Getty i Oleg Naumov do sada sigurno jedan od najboljih priloga za razumevanje onih mehanizama koji su u drugoj polovini 30-ih godina doveli do velikog terora u Sovjetskom savezu; dva istoriara su istraujui sovjetske arhive prikupila dovoljno fascinantnog i zastraujueg gradiva i u svojim komentarima ga interpretirala na dovoljno visokoj teorijskoj ravni, da bi, baratanje pojmom totalitarizam u tim komentarima jednostavno bilo suvino; u takvim ozbiljnim istraivanjima pojmu totalitarizam, jednostavno, nije mesto. U tom smislu, inauguracija pojma totalitarizam devedesetih godina u Sloveniji bila je anahronistina. Ako je pojam totalitarizam na Zapadu u doba hladnog rata sluio za diskreditaciju sovjetskog tzv. realnog socijalizma, koji bi, po doktrini o totalitarizmu strukturno bio analogan faizmu i nacizmu, funkcija tog pojma u Sloveniji devedesetih godina bila je namenjena ponovnom interpretiranju prolosti; osnovno polazite za uvoenje tog pojma bila je, naravno, teza da je u Sloveniji period do 1990. godine bio jednak staljinistikom teroru, ako ne i Pol Potovoj Kambodi.8 Sama po sebi, ta ideja je bizarna. Kada je Toma alamun, koji je u jugoslovenskom socijalizmu u pojedinim trenucima zaista imao probleme (nekoliko dana je ak proveo u zatvoru zbog duhovite pesme o socijalizmu la Ludvik XIV), sedamdesetih godina u Americi malo pokuao da zaigra na kartu istonog disidenta i eslavu Milou govorio, u stilu, ta mislite, da ostanem ja u Americi kao i vi i ponem da piem na engleskom itd., Milo ga je pogledao i ljubazno mu rekao: Prestari ste, mladi ovee, da biste mogli da zamenite jezik. Osim toga, Tito nije Staljin; vratite se kui.9 Predstava da je u Jugoslaviji period do 1990. godine bio jednak staljinistikom teroru iz tridesetih godine je, kao to sam rekao, bizarna ali nimalo neduna. Zato? Sutinski je nakon 1990. godine bilo nepotrebno dokazivanje da restauracija kapitalizma zajedno sa uvoenjem graanskog parlamentarizma itd. znaila demokratizaciju i prelazak u normalnost, na prostoru (bive) Jugoslavije moe biti samo perverzija. Znamo ta su devedesete godine znaile za Jugoslaviju. Katastrofu. Prianje o totalitarizmu u vezi sa Jugoslavijom moe imati samo jednu funkciju: pokuaj da se prikrije injenica da su ratovi na teritoriji bive Jugoslavije bili posledica restauracije kapitalizma i uvoenja graanske parlamentarne demokratije, uz koju su buknule mranjake drutvene sile, koje niko nije znao ili nije ni eleo da savlada. Katastrofa je nastala upravo onda kada su te sile sruile neto to je navodno bio totalitarizam. I, sile koje su izazvale rat, bile su sile koje su se oslobodile sa demokratizacijom. U ime demokratije, jugoslovenski intelektualci iz osamdesetih godina potpisivali su peticije za eelja, Paragu i Janu. (Za poslednjeg sam jo kao osnovnokolac neto potpisao.) Ako govorimo o totalitarizmu, dakle, to inimo zato da bismo zaboravili kako je proces demokratizacije osamdesetih godina u Jugoslaviji bio i prava eskapada najreakcionarnijih sila, nacionalizama, ovinizaSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|191
ma, vojnog hukatva itd. Nikako nije bio samo to, ali bio je i to. Fantazma o raskidu sa totalitarizmom 1990. godine moe da slui legitimizaciji tog procesa. Naravno, moramo uzeti u obzir i to da su se u drutvenom procesu osamdesetih godina javljali i emancipatorski potencijali. Ali, ipak, po mom miljenju, prema tim javljanjima treba biti mnogo kritiniji nego to je to danas obiaj. Nedavno je Ozren Pupovac sproveo izuzetno zanimljivu analizu, kako su, osamdesetih godina, neke teorije koje su zvuale veoma progresivno konkretno radikalna demokratija imale izrazito reakcionarne politike posledice.10 U vezi sa tim, sam razmiljam maoistiki. Mao Ce Tung kae: za idealistu je vana samo intencija, za vulgarnog materijalistu samo ostvarenje a dijalektiki materijalista polazi od jedinstva intencije i ostvarenja tek ostvarenje osvetljava pravu nameru, tek konani efekat nam omoguava da sudimo o nameri. Pojam totalitarizam, ija suprotnost bi trebalo da bude demokratija, danas je pre svega u funkciji da onemoguava da podvrgnemo kritikoj analizi sam pojam demokratije. Baratanje pojmom totalitarizam spreava da demokratiju doivimo kao istorijski proces, jer pretpostavlja da je demokratija metafiziki entitet. Ono, to sutinski moramo podvri kritici, kada kritikujemo pojam totalitarizam, upravo je demokratija.11 Koju ne smemo shvatati metafiziki, ve dijalektiki. Kao to pie Breht u Me-ti-u: Mi-en-Leh [= Lenjin, prim. aut.] je uio: Uvoenje demokratije moe da dovede do uvoenja diktature. Uvoenje diktature moe da dovede do demokratije.12 Ta misao se, naravno, odnosi na dijalektiku diktature i proletarijata kao odnos izmeu demokratizma i diktature u prethodnom periodu izgradnje socijalizma. U vezi sa tom dijalektikom su se, kao to znate, u dravama tzv. realnog socijalizma poele da javljaju teke neprilike pa i monstruoznosti. Ali, to polazite, koje navodi Breht da demokratija i diktatura nisu metafizike suprotnosti, ve da su u nekom dijalektikom odnosu svakako treba slediti. Pojam totalitarizam u odbrani demokratije kao metafizikog entiteta uva fantazmu da totalitarizam ne moe biti sadran u samoj demokratiji. Da izmeu totalitarizma i demokratije nema dijalektikog odnosa. U trenutku kada poentiramo taj dijalektiki odnos, naravno, otkriva se strukturna razlika izmeu staljinizma i faizma/nacizma. Ako se tzv. realni socijalizam putem revolucije ostvario kao raskid sa graanskom demokratijom, problem faizma/nacizma je upravo taj da ga je graanska demokratija omoguila. Nemaki nacizam se ostvario demokratskim putem. U funkciji ouvanja kapitalistike moi, u nekom smislu je predstavljao nastavak parlamentarne demokratije drugim sredstvima. Sa druge strane, i staljinizam i faizam/nacizam su se deavali u nekom odnosu prema socijalistikoj revoluciji. Problem staljinizma je, izmeu ostalog, i problem uspele revolucije koja se nala u strukturnom kripcu, a italijanski faizam i nemaki nacizam su posledica neuspene socijalistike revolucije toga, da je trebalo da se socijalistika revolucija dogodi, ali se nije, odnosno, dogodila se, ali je bila poraena. Toga da je bila omoguena revolucionarna situacija za socijalistiku revoluciju, ali se ouvala stara kapitalistika mo; faizam i nacizam u tom smislu nastupaju kao surogat socijalistike revolucije; predstavljaju ukidanje graanske demokratije u funkciji iste moi kojoj je ranije sluila gra192|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
anska demokratija. Kao to je tvrdio Slavoj iek o Hitleru: predstavljao je veliki spektakl Revolucije, zato da bi kapitalistiki poredak mogao da preivi. Sve vreme o pojmu totalitarizam govorim kao o pojmu iz hladnog rata. Meutim kao to se esto deava sa takvim pojmovima: totalitarizam je pojam koji lutao naokolo jo pre hladnog rata i Zapad ga je u hladnom ratu samo upotrebio za svoje specifine ciljeve. Tridesetih godina taj pojam se najpre upotrebljavao iskljuivo za faizam i nacizam i kao takav je bio mnogo preciznije definisan. Kao takvog, bez zadrke su ga upotrebljavali i komunisti. Kao, na primer, Palmiro Toljati u svojim predavanjima o faizmu, gde izmeu ostalog istie da je faizam postao totalitarizam, kada je u njemu prevagnula mo finansijskog kapitala.13 U Sloveniji je pojam totalitarizam u tom smislu krajem tridesetih godina upotrebljavao i Edvard Kardelj, koji je tu re stavljao pod navodnike. Upravo u to vreme je taj pojam dobio i to proireno znaenje, koje je potom razvijala Hana Arent. Na osnovu podataka koji su mi bili dostupni, jedan od prvih primera upotrebe pojma totalitarizam za Sovjetski savez, dakle jednog od prvih primera upotrebe pojma totalitarizam, koji povezuje faizam i staljinizam, krajem 30-ih godina javlja se kod Trockog. Trocki je 1939. godine napisao lanak Totalitarna birokratija i umetnost. Zanimljivo je da se ta upotreba pojma totalitarno pojavljuje upravo u vezi sa umetnou. (Takoe, veoma je zanimljivo i da je meu Slovencima, koliko znam, prvi koji je novu Jugoslaviju proglasio za totalitarnu bio knjievnik Edvard Kocbek i to jo u doba kada se nalazio u njenim najviim upravnim organima.14 Dodue, jo je Boris Kidri u lanku Komunistika partija Slovenije i taktika u Ljudski pravici iz 1943, pisao o pekulantima koji izraavaju strah od moi KP-a i od opasnosti komunistikog totalitarizma.15) Jo zanimljivije je to da u to vreme moemo nai i afirmativnu upotrebu tog pojma da se neko busa u grudi: da, ja sam totalitarista. Karakteristino je, da su kod nas to bili prethodnici onih koji su danas najglasniji kada druge treba proglasiti totalitaristima. Mislim na odreene frakcije u RKC. Tako oktobra 1938. moemo nai zanimljiv lani Na totalitarizam u asopisu Mi mladi borci, glasilu katolike klerofastike grupe Mladci Kristusa Kralja. Mladci (podmladak) proglaavaju katoliki totalitarizam u teoriji i praksi u polemici sa marksistima. Taj totalitarizam je pre svega borba za naela. I tu smo, opet, kod kulture i umetnosti. I vrednosti. Podmladak se zalae za totalitarizam upravo kada su u pitanju kultura i umetnost, kada je za njih merodavno pitanje da li kultura odvraa oveka od boga ili ne. Ako ga odvraa, onda to nije prava kultura. To mogu da razumeju samo oni koji veruju u boga i u veni prirodni poredak. Mladci se oduevljavaju militantnim katolikim ideologom iz 19. veka, Antonom Mahniem, i tvrde da marksista ne moe biti ozbiljan pisac, ako stvara polazei od marksistike misli. Formalno, njegovo delo e moda biti na visini stvaranja, ali totalitarno gledano ono nee biti pravo, isto, potpuno umetniko delo, jer e trovati due svojim ateizmom. Poto je 2008. godina proglaena za Trubarovu godinu, zanimljivo je citirati i njihovo miljenje o Trubaru: Zapisao nam je na jezik, to nje njegov veliki kulturni rad, ali, naalost, eleo je da naem narodu nametne jeres, to je njegov jo ve, nekulturni rad.16
Zbog ega, zapravo, to citiram? Zato, jer bi danas neki koji u periodu 19451990 vide otelotvorenje zloinakog totalitarizma, u ime demokratije najradije ostvarili one ideale koje su pre rata ti ljudi otvoreno proglaavali za totalitarne. Ne bih verovao dokle danas seu te tendencije, da nedavno nisam naleteo na jedan od poslednjih brojeva asopisa Tretji dan (Trei dan), koji izdaje RKC. Mislim, da kao to nema smisla baratati diskvalifikatorskim pojmom totalitarizam, tako nema smisla ni upotrebljavati diskvalifikatorsku etiketu faizam u odnosu na pojave koje sutinski nisu faistike. Protiv takve upotrebe sam, jer ona samo zamagljuje stvari. Ipak, kada je re o tom broju ovog asopisa, mirne savesti mogu da kaem da u dananjoj RKC postoji krajnje klerofaistika frakcija. itav broj tog asopisa bio je posveen tome kako katolici moraju da se osvrnu na prolost, da postignu da domobranstvo u Sloveniji bude zvanino priznato za moralnog pobednika u Drugom svetskom ratu i da se konano odreknu takvih figura kao to su bili Gregorij Roman i Marko Natlaen ... Ali, zato? Zato to su Roman i Natlaen bili previe blagi; Roman je, na primer, protestovao protiv muenja u domobranskim zatvorima. Pravi katolik se mora ugledati na Leona Rupnika, koji je, dodue, i sam bio previe blag, jer je se sa tim muenjima nije ba slagao, i posebno na Lovra Hacina, zloglasnog efa domobranske politike policije, koja je, naravno, na veliko muila ljude i slala ih u nemake koncentracione logore, ali klie novi klerofaistiki podmladak upravo na tom mestu ne smemo biti sentimentalni i polovini, jer prvi katolik dobro zna da su komunisti tako satanski pokvareni da se ne mogu pobediti drugaije nego muenjem; da ih u ime demokratije, naime, treba muiti. Verovatno mislite da prekrajam citate i karikiram ih, ali, moete i sami proitati taj asopis. Ukratko, asopis za ije objavljivanje je odgovorna rimokatolika crkva, koja finansijski sve vie vlada slovenakim prostorom, objavljuje i te kako neonacistiki program sa akcentom na katolicizmu.17 Tretji dan je, naravno, marginalan asopis, meutim, ideje za koje se zalae danas se ne javljaju samo na margini. Uverenje da je feti demokratije tako metafizika vrednost da u njeno ime vredi i muiti druge (to naravno znai: ukinuti i najosnovnije demokratske standarde), danas uzima maha i na mnogim drugim mestima. Pomislite samo na rasprave o muenju u Americi nakon 11. septembra. Ne samo na rasprave, ve i na praksu povezanu sa njima! Nedijalektiko pojmovanje demokratije kao metafiziki pojmovane vrednosti (i strailo totalitarizma, ima upravo tu funkciju da time to blokira miljenje politike uva sakrosanktni feti demokratije) omoguava na kraju takvo suprotno postavljanje demokratije i diktature, kao to ga je nedavno da se vratimo na Istok formulisao ameriki predsednik Bu mlai: Istona Evropa je za mene vana, zato to su tu prisutne mlade demokratije, koje rastu i cvetaju. Pretpostavljam da je, na neki nain, lake iveti u diktaturi. Ali, to nije ni pravedno ni poteno.18 S ije strane nije pravedno ni poteno? Prema kome nije pravedno ni poteno? Sa strane onoga, koji ivi, ali od koga? To nije vano. Vane su vrednosti. Ukratko: na kraju, re je o metafizikim vrednostima, koje su iznad drutvene stvarnosti. Drutvenu problematiku svodimo na vrednosti. Pravednost i potenje, po mogu194|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
stvu jo i ljubav, koja sve spaja - I ta je to to nas spaja? / Ljubav! / ta obuhvata i neprijatelja i prijatelja / Ljubav! / Ljubav goveeta prema njegovom koljau, ljubav koljaa prema njegovom goveetu peva hor mesara u Brehtovoj Svetoj Joani. Nadklasne vrednosti kao univerzalne vrednosti? Marks bi, dodue, na tom mestu dodao da svoje vrednosti kao univerzalne osea malograanin, zato to zastupa poziciju koja pokuava da ublai klasne suprotnosti i zato se osea iznad njih. (Zato su, naravno, njegove vrednosti upravo po sebi klasne vrednosti. Malograanske vrednosti.) Kada jednom ponemo da svodimo drutvenu problematiku na vrednosti a to upravo ine zagovornici operativnosti pojma totalitarizam ve smo na klizavom, veoma klizavom terenu. Doneo sam da vam pokaem broj nemakog nacistikog asopisa Signal iz 1944. godine. Nikako nemojte misliti da ete u njemu nai neto to bi naliilo na totalnu mobilizaciju. Ne. Niega totalitarnog nema u njemu. Samo vrednosti. Individualna inicijativa, sloboda trgovine sa reklamama za arape i parfeme ... Jo i maca na slici. Ako biste listali i druge brojeve tog asopisa, videli bi ste da u tom kontekstu nema problema, ak ni ako ste pacifisti. Na nacistikom horizontu vrednosti se (barem 1944. godine, kada je Nemcima ve gorelo pod nogama) na deklarativnoj ravni moe pronai prostor ak i za deklarisano nenasilje. U jednom od brojeva tog asopisa je, na primer, objavljen i lanak o Gandiju, prepun divljenja. Jasno, on je bio borac protiv engleskog imperijalizma, velika dua i tome slino. Pa jo i vegetarijanac. Demokratiji kakva je bila engleska, njegove ideje su se tada inile opasnim, nacizmu ne. Da ne bude nesporazuma: veoma potujem Gandija i divim mu se; elim samo da kaem da divljenje Gandiju jo uvek nije neto zbog ega bi ideoloka pozicija jednog oveka a priori bila nekompatibilna sa nacizmom. (To jo vie vai za oduevljavanje spiritualnou; u Tibetu su videli nekakav ideal ljudskog drutva!) U tom nacistikom porodinom asopisu je zapravo jedna jedina poruka: dalje od ideologija, ka vrednostima! U broju koji sam doneo da vam pokaem, nalazi se i lanak Za ta se borimo? Odgovori: u pitanju je Evropa, evropska kultura i opet smo kod kulture protiv apstraktnih ideologija, za evropsku zajednicu naroda i brigu o oveku; u sredini izmeu novca i maine stoji ovek, to, ne samo nepoznato, ve i tako nesreno bie; ljudska vrednost je ono za ta se borimo. I emu nam ivot vredan ivljenja? Nikakva apstraktna ideologija, ma gde, samo to ne; vrednosti su: 1. imati decu, 2. postati ono to jesi, dakle: ostvarivanje sopstvenih unutranjih potencijala, 3. imati dom u vlasnitvu, 4. razumeti stvarnost, 5. negovati ono to nam je tradicijom dato, 6. hraniti se lepotom, 7. radosno praznovati, 8. ,doiveti svet, i, naravno: 9. biti ovek. Ukratko: humanistike vrednosti. Konkretni odgovori na pitanje za ta se borimo su: 1. za pravo oveka na kulturu, to je na prvom mestu, 2. za konano reenje radnikog problema dakle, nainiti od radnika sitnu buroaziju, za porodini prostor porodice, za ouvanje seljaka, i za slobodu Evrope i kraj njenih mnogobrojnih bratoubilakih ratova a potom se, u tom asopisu, nalazi slika sa natpisom: da bismo mogli da ivimo u takvoj Evropi i sa takvim sreno-idiotskim licima kao to ih danas moete videti na pakatima, kuda god da se osvrnete. Pri tom se, naravno, odvijala estoka kampanja protiv puenja Jevrejin je u nacistikoj ikonografiji obavezno predstavljan kao debeljko sa cigaretom promovisanje bio
hrane i tako dalje. Ukratko, pristalica dananjih vladajuih vrednosti u tom kontekstu bi mogao da se osea kao kod kue. Ako prelistamo takav asopis i kakav sovjetski asopis iz istog vremena, moemo da na ravni vrednosti naemo mnogo veu slinost izmeu dananje Evrope i tadanje Nemake, nego izmeu tadanje Nemake i Sovjetskog saveza. Naravno, ne treba izgubiti iz vida da je to 1944. godina. Nemci su u to vreme ve prilino bili promenili ton svoje propagande; odstupili su od nadljudske patetike i poeli da propagiraju humanistike vrednosti. Moja poenta nije u tome da je sve to to sam vam pokazao u ovom asopisu, ve samo po sebi nacizam. Uopte nije. Uglavnom su u pitanju manje-vie opteformulisane malograanske vrednosti. itav skup bismo mogli da inerpretiramo kao skup malograanskih vrednosti. Te vrednosti, same po sebi, jo uvek nisu nacizam. Ako bismo tvrdili neto tako, to bi znailo svoenje drutvene problematike na vrednosti, dakle, upravo ono to taj nacistiki asopis pokuava da lansira. Te vrednosti, same po sebi, jo uvek nisu nacizam, ali kompatibilne su sa njim, jo i vie: mogu biti i idealno uzgajalite nacizma. Da bismo doli do faizma/nacizma, na ravni vrednosti uopte nije potrebno imati one vrednosti koje obino odmah identifikujemo kao vojniki duh. Breht je 1945. godine napisao u jednom od fragmenata nerealizovane Poune poeme o prirodi oveka, naslovljenom O miru: 1. U nae vreme, mnogi, pogoeni strahotama rata snano i prekorno se okreu protiv vojnikog duha. Jer misle: iz takvog duha izvire rat i borei se protiv njega, misle pobedie i njega. Ali, ratovi ne nastaju iz vojnikog duha. 2. Naravno, postoje ljubitelji rata, strunjaci za ratove, zanatlije, strasno privrene svom runom radu sa zlatnim tlom. Njima, miroljubivi, uglavnom veoma brzo pridrui one ljude koji progralaavaju rat za neizbean i nikako ga ne vole. Nazivaju ga nastavak svoje politike drugim sredstvima.19 Veoma zanimljivo iskustvo faizma je ono koje je imao Pjer Paolo Pazolini, u mladosti aktivan lan faistike univerzitetske organizacije, koji je tokom rata ak putovao u Berlin na kongres mladih faistikih kulturnjaka nove Evrope. Pazolini nije doiveo faizam kao totalnu mobilizaciju i politizaciju, ve kao totalnu depolitizaciju i kao zastraujui nalet normalnosti. Kasnije se najvie grozio upravo toga da je u mladosti doiveo faizam kao riba vodu kao podrazumjivu normalnost. To iskustvo je toliko vie uticalo na to da je na kraju ivota poznu kapitalistiku realnost koja ga je okruivala video kao novi faizam/nacizam, pri emu je ponekad progovarao skoro apokaliptinim tonom. Pazolini 1966. godine u tekstu Kraj avangarde postavi veoma neprijatno pitanje:
Ali, da li moemo da govorimo o preporodu nacizma? Da li je nacizam ikada umro? Zar nismo bili ludaci ako smo verovali da je bio samo jedna epizoda? Zar nije upravo nacizam definisao normalnu sitnu buroaziju20 i i dalje je definie?21 Nacizmu je polo za rukom upravo to da su najstranije stvari bile percipirane kao zastraujue normalne. Roman Polanski, na primer, u svojim memoarima potresno opisuje svoje iskustvo iz detinjstva, kako je tokom rata nastajao geto u Varavi. Najpre su Jevreji morali da se vie puta legitimiu, potom su morali da nose ute zvezde, potom su morali da se presele u geto, ali sve se deavalo tako postepeno, da je sve izgledalo nekako zakonito, dodue grozno, ali neizbeno, nekako normalno. Onda su oko geta poeli da podiu zid, ali zid je bio izgraen jo ranije, pre nego to je ljudima postalo zaista jasno ta to znai. Uprkos svemu, mislili su: Ipak ivimo u civilizovanom svetu, u Evropi, u dvadesetom veku ... Sve se odvijalo nekako mirno, nekako zakonito. I, naravno, uvek bi se u blizini nali i dobri ljudi, ljudi od vrednosti, kao to je bio zagrebaki biskup, kasnije kardinal, Stepinac, koga je beatifikovala RKC taj blaeni Stepinac je pisao Ante Paveliu, u smislu da Jevreje ve treba deportovati u koncentracione logore, da se to obavi na human nain, u humanim transportnim sredstvima, da se tokom transporta sauva oseaj ljudskog dostojanstva dakle, da sluajno neko ne pomisli da to nije neto normalno. Pre svega, naravno, da se krteni Jevreji odvoje od nekrtenih.
1
2 3
U meunarodnoj politici Jugoslaviju je sa Istokom poistovetila administracija Dorda Bua starijeg, usmerena na dezintegraciju sovjetske imperije, koja je Jugoslaviju prvi put nakon 1948. poela da doivljava kao deo te imperije. Vidi: Mio RAKI, Unutranja kriza i spoljnopolitika strategija Jugoslavije krajem osamdesetih godina XX vijeka, u zborniku: Ratovi u Jugoslaviji 1991 1999. Zbornik saoptenja i diskusije sa okruglog stola, Beograd, 7-9. novembar 2001, Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji 1941 1945, Beograd, 2002, str. 61. Vidi: Aleksandar NENADOVI, Razgovori s Koom, Globus, Zagreb, 1989, str. 113 199. Jedan od najboljih izvora za razumevanje kompleksnosti pozicije Jugoslavije u meunarodnoj politici neposredno nakon normalizacije odnosa sa Sovjetskim savezom je knjiga: Veljko MIUNOVI, Moskovske godine 1956/58, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1977. On se upravo u odnosu prema tom prostoru ubrzo pokazao u najtraumatinijem moguem svetlu, koje najbolje izraava sarajevski grafit iz devedesetih godina: Htjeli ste Zapad, a dobili ste divlji. Pri tom je dodatna ironija u injenici da u Jugoslaviji, u pokuaju distanciranja od staljinizma, zvanini politiki diskurs u jednom trenutku nije oklevao da sovjetsku dravnu politiku poistoiveti sa totalitarizmom a ipak je pri tom pokuavao da operie nekim specifinim odreenjem tog pojma, koji ne bi trebalo da podelu na liniji Istok/Zapad pretpostavlja kao suprotnost izmeu demokratije i totalitarizma; u pokuaju da prui doprinos definisanju naeg [to jest jugoslovenskog] shvatanja odreenih rei, kao to su, konkretno, rei SLOBODA, KULTURA, ZAPAD, TOTALITARIZAM, kako Marko Risti, u svom izuzetno zanimljivom pismu Roeu Kajoi izraava svoje neslaganje sa ideolokim polazitima reakcionarnog kongresa za slobodu kulture, koji je ustanovljen 1950. u Berlinu; Risti objanjava zato nije eleo da uestvuje na manifestaciji odranoj pod okriljem tog kongresa (1952. godine): Dobio sam taj poziv, koji mi zaista ini ast sa velikim zadocnjenjem, neoprostivim, i koje treba samo meni pripisati. Ba u tom trenutku vrlo sam mnogo zauzet [...] Bilo bi mi, dakle, nemoguno da odsustvujem itavih mesec dana, a osobito u ovom mesecu maju, da bih uzeo uee u manifestacijama organizovanim pod okriljem Kongresa za slobodu kulture. I verujte da mi je veoma ao. Ali mi je jo vie ao iako to na prvi pogled izgleda paradoksalno to u tim manifestacijama nisam mogao uestvovati iz razloga sasvim druge vrste, manje kontingentnih, manje sluajnih, iz razloga dopustite mi ovaj totalitaran izraz ideolokih. [...]
Iskreno reeno, dakle, nedostajalo mi je vreme (to je njegov obiaj), ali i oseanje jedne prethodne saglasnosti sa shvatanjima Kongresa za slobodu kulture, a ta prethodna saglasnost izgleda mi da je bitni uslov za uee u ma kojoj manifestaciji koja je organizovana pod znakom toga Kongresa. Ako pokuam da rezimiram motive i elemente te nesaglasnosti, ije bi izlaganje bilo neizbeno dugako, rekao bih vam da mi se ini neprimljivo protivstavljati (kao to ine organizatori svih knferencija, izlobi ili skupova koja se odravaju pod okriljem Kongresa za slobodu kulture), protivstaviti a priori totalitarizam i Zapad, izjednaavajui, takoe a priori, Zapad i stvaralaku slobodu. Nema sumnje da je staljinizam jedan totalitarizam, i to najgore vrste, i da ne moe biti ni govora, ma ta Aragon mislio, o nekom znaajnom umetnikom stvaranju, o stvaralakoj slobodi, pod diktaturom jedne birokratske kaste. Ali, po mom miljenju, pogreno je protivstavljati Zapad, kao neku metafiziku sutastvenost (entit), kao jedinu inkarnacjiu slobode, tome totalitarizmu, koji u toj simplistikoj antinomiji, neizbeno obuhvata, zajedno sa staljinskim totalitarizmom, sve to nije Zapad, a ostavljam vamn da zamislite sve ta to podrazumeva. Totalitarni, dakle, kolonijalni narodi, totalitarna Jugoslavija, totalitarna Kina ... Individualno umetniko stvaranje slobodno je na Zapadu, to je oigledno, ali od toga pa do izjednaavanja Zapada sa stvaralakom slobodom ima itav svet, a kolonijalni narodi, koje tlai Zapad, jedan su vid ba, jedna stvarnost tog sveta, htelo se to ili ne, pojam Zapad ukljuuje pojam franskistika panija kao i pojam kolonijalizam, a pojam totalitarizam, budui da njegove okolnosti (ses tenants et ses aboutissants) nikako nisu specifikovane u jeziku Kongresa za odbranu kulture, neizbeno ukljuuje i sve ono to porie totalitarizam, to se protiv njega bori na najteem, na odluujuem terenu. Jugoslaviju, na primer. Jer, dragi Caillois, za mene totalitarizam nije jedna doktrina, nego jedna politika stvarnost, jedna dravna politika pre svega. Nije marksizam totalitaran, i oprostite mi to se ne slaem sa zakljucima, ili jo pre sa optim premisama vae male knjige, inae pune tanih i pronicljivih ideja nego je to staljinska drava, staljinizam, ta grozna karikatura komunizma. Izgleda mi da ste dozvolili da vas prevare; u interesu je ba staljinske drave, imperijalistike politike Sovjetskog Saveza da se identifikuje sa komunizmom, da se da identifikovati sa njim. Vrhovni smisao dela onih koji rukovode Jugoslavijom, a oni su komunisti, u tome je, po meni, da dokae svetu da komunizam ne vodi nuno staljinskom despotizmu, dravnom totalitarizmu, guenju stvaralake slobode. Nadam se, smem da se nadam, da e oni uspeti u tom poduhvatu od koga zavisi, delimino, napredovanje ka socijalizmu i spas socijalistike ideje uopte. A, u krajnjoj analizi, nemoguno mi je da zamislim budunost stvaralake slobode i slobodu kulture izvan jednog razvitka drutva ka onome to bi danas zaista bilo nerazlono ne nazvati socijalizmom. Marko RISTI, Politika knjievnost (za ovu Jugoslaviju) 1944 1958, Osloboenje, Sarajevo, 1977, str. 146-147. U tom kontekstu, mogli bismo da se, posluivi se benjaminovskom terminologijom, upitamo da li je, moda i nesumnjivo izuzetno vaan projekat kakav je NSK Drava v asu pre na strani estetizacije politike nego to je na strani politizacije estetike. Poznata teza Borisa Grojsa o realnom socijalizmu kao ostvarenju projekta umetnikih avangardi, u knjizi Stil Staljin (Gesamtkunstwerk Stalin. Mnchen Wien: Hanser Verlag, 1988), u konanoj konsekvenciji sluila je tome da sovjetski drutveni sistem u kulturalizovanoj interpretaciji ponudi percepciji trijumfalnog Zapada kao bizarno umetniko delo. Na kraju krajeva, o tome najjasnije govori ve sam naslov knjige. Boris GROYS, Teorija sodobne umetnosti (izabrani eseji), prevela pela Virant, tudentska zaloba (edicija Koda), Ljubljana, 2002, str. 100. S obzirom na to da se zagovornici takvih nebuloza veoma rado pozivaju na Hanu Arent kao na vrhunski autoritet, uzgred treba pomenuti da ta autorka u jednoj od fusnota u svojoj knjizi Izvori totalitarizma (Hannah ARENDT, Izvori totalitarizma, prevod: Zdenka Erbenik, Patricija Fajon, Polona Glavan, tudentska zaloba, Ljubljana, 2003) posebno istie da Tita ne ubraja u totalitarne vladare. Uopte meu tezama te knjige i njihove popularne recepcije ima mnogo diskrepancija. Ta knjiga je, nesumnjivo, prila upravo zapadnom hladnoratnom diskursu i kao takva je odigrala izuzetno reakcionarnu drutvenu ulogu a ipak po cenu toga da je bila prilino povrno itana. Jer, uprkos svemu, toj knjizi treba priznati intelektualno potenje ona je jedan od retkih pokuaja da se pojam totalitarizam iz ideoloke floskule pretvori u koncept. Za razliku od ljudi koji se pozivaju na nju, Hana Arent posebno upozorava da pri upotrebi tog pojma treba biti krajnje obazriv: za nju su totalitarizam u strogom smislu rei samo nacizam i nain vladavine u Sovjetskom savezu izmeu
10
11
12
13
1929. godine i Staljinove smrti (s obzirom na to da meuratni period razume kao nekakvo odlaganje totalitarizma, za nju je u Sovjetskom savezu totalitaran samo period 1929 1941 i 1945 1953). Pre svega, ona totalitarizam ne doivljava kao vladavinu totalne politizacije i prevlast kolektiva nad pojedincem, ve ga, suprotno tome, izvodi iz depolitizacije i atomizacije pojedinaca. Tako je za nju, na kraju krajeva, od opozicije totalitarizam : demokratija merodavnija opozicija totalitarizam : politiko. Totalitarizam za nju nije gradiranje ideologije, ve osoboenost od sadrine sopstvenih ideologija. (Str. 474.) Za nju totalitarizam poinje onda kada nestane realnost klasne borbe i kada je drutvena dinamika nadometena vetaki stvorenom masom bez strukture. Totalitarna politika daleko od toga da bi odmah bila antisemitska, rasistika, imperijalistika ili komunistika upotrebljava i zloupotrebljava sopstvene ideoloke i politike elemente, sve dok sasvim ne nestane temelj injenine realnosti, iz kojeg ideologije u poetku crpu svoju mo i propagandnu vrednost, na primer realnost klasne borbe ili interesnih sporova izmeu Jevreja i njihovih suseda. (Ibid., str. 17.) Totalitarnoj vladavini, po njenom miljenju, potrebna je atomizovana i bezstrukturna masa. (Str. 403.) Njena teza je da se u staljinizmu ne deava zaotravanje klasne borbe, ve nadometanje klasno strukturisanog drutva takvom masom bez strukture. U suprotnosti sa tim Lenjinov period za nju nije totalitarizam i ak nije ni neto to bi nuno vodilo u totalitarizam. Zbog toga, u jednoj napomeni posebno istie totalitarne tendencije merkantilizma u SAD. (Ibid., str. 442, nap. 36.) I kada 1967. godine napie uvod za II deo, vie od opasnosti trajanja totalitarizma istie opasnosti koje nastaju iz novih pojavnih oblika imperijalizma! Vidi u: Gorazd KOCIJANI u razgovoru sa Tomaem ALAMUNOM, Kaj je pesnika knjiga?, Literatura, Mesenik za knjievnost, letnik XX, t. 199-200, Literatura, januar/februar 2009; str. 154. Vidi u: Ozren Pupovac, Springtime for Hegemony: Laclau and Mouffe with Janez Jana, Prelom, No. 8, Edition in English, str. 115-136. Time ne istiem nita novo; samo citiram ono to je Alen Badiju naveo jo 1984. godine u svom delu Da li je mogue misliti politiku?: ..Na ruevinama politikog miljenja danas se veliki znaaj pridaje demokratiji i borbi koju treba voditi za demokratiju protiv totalitarizma. ta je, meutim, demokratija kao koncept? ta je demokratija izvan empirijske zbirke parlamentarnog delovanja? Da li je mogue misliti da e se svetska kriza politikog miljenja rasplinuti i nestati u toj praznini, da su (kapitalistiki) reimi zapada savitljiviji i spremniji na konsenzus nego to su to (takoe kapitalistiki) reimi istoka? Koliko god demokratska ideja bila dragocena: ako je pojmovana na taj nain, nikako nije na ravni istorinosti krize politikog. Njena empirijska prevlast je prevashodno jedan od simptoma veliine i dubine te krize. Jer, ona preovlauje time to zagovara prakse koje su inherentne pluralistikim reimima predstavnikim demokratijama prikriva da je ono to se sada uskrauje upravo ono to odreuje to pluralno, jer su mnotva nekonzistentna, i da je ono to vie ne moe funkcionisati, reprezentacija, jer prezentacije vie nema. Demokratija je sigurno koncept politikog, koncept koji se najvie dotie realne politike. Meutim, demokratija nije nikada ako je shvatamo u njenom uobiajenom znaenju nita drugo do oblik drave. S te take gledita, demokratija kao koncept je unutranja strana fiktivno politikog i sa totalitarizom moe da se upari upravo na onom terenu gde je on oznaen kao vrhunac politikog. Nema, naime, sumnje da se politiko, u sreditu veka rairilo kao univerzalna pretenzija drave upravo u svojoj sovjetskoj paradigmi. Parlamentarne demokratije koje su savremene tom dogaaju, neopravdano bi umiljale da su izvan sfere u kojoj se sa slomom te sfere iri unitavanje miljenja. U sutini, upravo opozicija demokratija/totalitarizam i ne samo totalitarizam, stvara dijalektiku sutinu onoga to pred naim oima tone u mrak ne-miljenja i poziva nas na novi gest zasnivanja. (Alain BADIOU, Ali je mogoe mislti politiko?; Manifest za filozofijo, preveli Rado Riha i Jelica umi-Riha, predgovor Jelica umi-Riha, Zaloba ZRC SAZU, Ljubljana, 2004, str. 13-14. Bertolt Brecht, Gesammelte Werke, 12 (Werkausgabe Edition Suhrkamp), Suhrkamp, Frankfurt na Majni, 1967, str. 434. Vidi u: Palmiro TOLJATI (TOGLIATTI), Predavanja o faizmu, prev. Milena Marjanovi, Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1981, str. 47: Totalitarizam je pojam koji ne potie od faistike ideologije. Ako pogledate prvo shvatanje o odnosima izmeu graanina i drave, naiiete pre na liberalno-anarhistike elemente: pobunu protiv drave koja se mea u privatne stvari, itd. Totalitarizam je, naprotiv, odraz nastale promene i prevage finansijskog kapitala.
14
15 16
17
18 19 20
21
Kocbek je u tom smislu ve pred rat sa odbojnou pisao o totalitarizmu (sic!), u dnevnikom zapisu iz 1942. godine, kao odgovor na totalitarni faizam on zastupa partizansku totalnost. Nakon rata, ve u tekstu Osvobodilni boj in svetovni nazor (Borba za osloboenje i svetski nazor), objavljenom 1945. u Slovenskom zborniku, upozorava na opasnost od pokuaja uspostavljanja totalitarne veze duhovnog i politikog ivota. U jednom privatnom pismu,. 10. septembra 1945, pie o totalitarnoj strukturi u jugoslovenskoj dravi, a sledee godine u svom govoru pred CK KP Slovenije optuuje komunistiku partiju nezdravog ekskluzivizma, koja je otac totalitarizma. Ipak, takve formulacjie uopte nisu bile posebno originalne; Kocbek je, zapravo, samo sledio Amerikance, koji su tada poeli da proglaavaju Jugoslaviju za totalitarnu. Tito se u jednom od odgovora stranim novinarima u Borbi iz 13. avgusta 1945. posebno zadrava na izjavi marala Aleksandera, da nae mjere podsjeaju na totalitarnu Njemaku. Boris KIDRI, Zbrana dela, II, Dravna zaloba Slovenije, ZDO Komunist, Ljubljana, 1987, str. 261. Cf. lanak Na totalitarizam, Mi, mladi borci, letnik II, t. 5, 14. oktobar 1938, str. 18. Zanimljivo je, da 17. maja 1946. bivi ljubljanski biskup Gregorij Roman, koji je na kraju rata kao kolaboracionista emigrirao iz Jugoslavije, u pismu bivem ministru u jugoslovenskoj vladi u izbeglitvu, Mihi Kreku, kritiki pie o klerofaistikim straarima: Meu Straarima ima radno sposobnih momaka, koji bi slovenakom narodu mogli da budu od velike koristi. Njihov ozbiljan, verski ivot vredan je svake pohvale. Ali, ve godinama primeujem neki udan duh, koji bih mogao nazvati totalitarni duh, i koji je suprotan demokratskim metodama. Citiram na osnovu teksta u zborniku: kof Roman v zgodovini, Drutvo piscev zgodovine NOB Slovenije, Ljubljana, 2008, str. 69. Dobrih godinu dana nakon ovog mog predavanja je u lanku, objavljenom u Subotnjem dodatku ljubljanskog Dela, podigao glas Tine Hribar i opravdano osudio klerofaistike ispade asopisa Tretji dan, koje u lanku izdano citira, a istovremeno upozorava da iza tih ideja verovatno stoje i neki visoki predstavnici vostva RKC. Naalost, Hribarov lanak kao celina je na istoj mentalnoj frekvenciji kao i ti ispadi; Hribar, na primer, u svom antikomunizmu mirno pie o ubilakoj i zbog toga i zloinakoj ideji komunizma itd. Ako Hribar pie o ubilaki duh komunizma i poziva se na svetski etos, to nas, naravno, ne sme zavesti i odvesti u uverenje, da je re o kakvom neprikosnovenom pacifisti; u danima koji su prethodili amerikoj agresiji na Irak, isti gospodin Hribar je u intervjuu u dodatku ljubljanskog Dela Sobotna priloga zapevao apologiju NATO paktu i njegovim imperijalistikim intervencijama, koje su mu se tada inile tako nune, da je zbog njih, i kada je u pitanju svetski etos vredno zamuriti na jedno oko .... Ono to Hribar tako bezuslovno osuuje dakle, nije ubijanje ve ubijanje u ime Ideje ne mogu da se oslobodim utiska da za njega ono to je najgore, nije ubijanje ve Ideja. (Spreman je da delimino rtvuje svetski etos za apologiju NATO pakta i imprijalistikog rata, jer je to, navodno, ubijanje bez ideje, a istovremeno u ime istog etosa kriminalizuje revoluciju.) Zato nas ne sme previe iznenaditi, da nam izmeu redova saoptava, da je za njega totalitarac ve i sam Platon! Jo jednom se lepo pokazalo, da fanatiki antikomunizam predstavlja odricanje od miljenja. (Vidi u: Tine HRIBAR, Ubijalska ideja komunizma in katolika akcija, Sobotna priloga ljubljanskog Dela, 10. Oktobra 2009, str. 34-36.) To odricanje od miljenja Hribar je iznova tuno potvrdio ratnohukakom retorikom u svom antihrvatskom ispadu, u javnoj debati pred referendum o arbitranom sporazumu za odreivanje granice izmeu Slovenije i Hrvatske. Navodim na osnovu citata iz beogradskog nedeljnika NIN, br. 3992, 1. maja 2008. Bertold BRECHT, Gesammelte Werke, 10, str. 908. Primer za to je pravo otelotvorenje malograanske normalnosti, koje se nedavno pojavilo u medijima: gospodin Fricl. Pier Paolo PASOLINI, Empirismo eretico, Garzanti, Milano, 1991, str. 141. S obzirom na Pazolinijevo oduevljavanje treim svetom u ovim i slinim Pazolinijevim formulacijama mogli bismo da naslutimo i odjek formulacija Eme Sezara.
Nedad Ibriimovi (odlomak)
El-Hidrova knjiga
* Samo to sam koraknuo ka onom nepreglednom mnotvu svojih drevnih sunarodnjaka, najednom se cijela procesija zamrai, zaljulja i zakovitla. Sav prostor, nekih hiljadu lakata od poruenih zidina hrama, pa sve tamo do obale Nila, sav onaj prostor koji je do maloas vrvio od Egipana, sada je bio ispunjen raznobojnim maglutinama manjih i veih slova koja su se njihala, kovitlala, visoko dizala i padala tamnei i povremeno se mjestimino zgunjavajui do neprozirnosti. Priavi blie, ugledam da su to sve harfovi i zadivljen nevienim prizorom, osmjehnem se i okrenem ka Hidru, ali mi on rukom nestrpljivo pokaza da slobodno zaem u taj lelujavi
gusti milijardi crnih znakova. Koji sam god harf, bojaljivo i oprezno, s uroenim potovanjem pisara prema ispisanom znaku, dodirnuo, on bi se lagano zanjii i zalelujaj, a pri tim prvim dodirima osjetio sam, ne samo svoje, nego ak, takoer, i njihovo zadovoljstvo. Kako to moe biti, ne znam. Odluno koraknuvi naprijed, stanem na neto glatko i tvrdo. Sagnem se, kad sve tri srebrna pladnja, fino uklopljena i nalegla jedan u drugi, pod mojom bosom nogom. Godio mi je neoekivan dodir s uglaanim srebrom, a bilo mi je i drago da sam sad imao uza se neto vrsto i opipljivo s poetka knjige. Slova se jo vie zgusnue i natiskae svuda oko mene tako da gotovo nita nisam vidio. Podignem ovale, prinesem nosu, snano udahnem miris srebra, pogledam odraz svoga lica, da se uvjerim da sam to ja, ta li, pa onda zamaem oko sebe. Slova se zakovitlae prijanjajui mi i po koi i po pregai, a sve znakovlje oko mojih nogu se tako zgusnu i nabi da sam imao osjeaj kao da propadam u pijesak. Stisnem one plitice izmeu koljena, pa stanem skupljati slova gnjeei ih i oblikujui u loptice. I sve to jo uvijek razdragan i igrajui se, sve je to jo uvijek za me bila nekakva neviena, nepojamna, ali prijatna i primamljiva igra. Iako sam loptice sabijao to sam jae mogao, one nisu postajale tee od loptica namotana vunenog konca istog obima. Zaustavim dah, izvijajui tijelom i iskreui glavu i mirei, kao pred iznenadnom navalom dima, u strahu da se ne uguim, ali za divno udo, slova su se mogla i udisati. I ja sam ih udisao. U poetku, dodue, bojaljivo i oprezno, a onda slobodno i punim pluima. S vremena na vrijeme, do nozdrva su mi dopirali brojnim mirisi koje sam poznavao i volio, mirisi vlanih i suhih papirusa, crnila, tinktura, tinte, pergamenata, finih koa, svitaka, papira i knjiga, iluminiranih rukopisa, boja za tampanje, biblioteka, radionica za izradu papira, pa ak i mirisi soba prepisivaa knjiga... Samo to sam nehotino, okom vjetog pisara, proitao nekoliko znakova ispred svoga lica, preda mnom se pojavi ona sluavka koje nisam mogao da se sjetim kada sam maloas sjeo da jedem u svojoj kui u Memfisu. Drei u ruci izvrhom napunjenu okruglu glinenu zdjelu i ljubazno mi se smijeei, ona ree: Na, jedi sad, mladi i plemeniti gospodaru kue u Memfisu, i ja se odmah sjetim da je to Aait, i da sam u onom gustiu harfova, ispred svoga nosa, ba i proitao njeno ime. Aait je bila vitka Egipanka, kako su nekada Egipanke i bile vitke, malo pogurena, ali ne pogurena od teka rada, nego onako iz navike i neprekidne spremnosti da i u hodu moe neto dohvatiti, podii, premjestiti i ponijeti, ili ispruiti ruke u znak pozdrava. Potovana i cijenjena, djevojka koja nije dola odnekuda, nego se i rodila u naoj kui, pa iako mlada, nadaleko uvena i traena narikaa, vjeta zamkama za ptice, poduavanju plesaica sistrumu, a mijesila je i pekla i ukusne kolaie od meda posute kimom koje sam jako volio. Obuze ne stid to nikad, za gotovo pet hiljada godina, na nju nisam ni pomislio. I, eto, tu, najzad, nenadano utolim glad. U kui El-Hidrovoj! Slova koja mi je ponudila Aait bila su, dodue, suha i tvrda, poput rogaa, ali su se mogla jesti i ja sam ih jeo dugo, bez urbe, kao znalac i s uivanjem, ne prekidajui hoda. Sve sam ja to jo uvijek drao za nekakvu zabavu koju je El-Hidr upriliio u ast vjetog pisara i tada jo nisam ni razmiljao o tome mogu li odatle izai, ili kako i kad u ugledati
lae netera iz Amonova hrama u Tebi, ili kad u nai kakvog ovjeka, ili kakvu enu da ih povedem sa sobom. Zabavljen i oduevljen otkriem da se znakovlje moe i jesti i udisati, ekao sam da vidim kakvo e se jo udo dogoditi. Sprva sam, dabome, slova udisao samo na nos, a onda sam pokuao da ih udahnem i na usta, pa mi i to poe za rukom. Vidi, ovi harfovi sve znaju, rekoh u sebi, znaju kad se jedu i znaju kad se udiu, kako su ovi harfovi pametni!, pa bih jednom otvori usta i udahni, a drugi put punom akom natrpaj usta i vai. I nijednom se nisam zagrcnuo, ni kad sam udisao, ni kad sam jeo. Ponekad bi se gusto natiskano lebdee znakovlje zalelujaj, zastruji i poteci, a onda visoko gore, na trenutak, raspukni u bljesak nebeskog plavetnila, ali svuda oko nas, na svega koraaj-dva, oko nije moglo prodrijeti kroz mrklinu i ja sam Aait razaznavao samo ako je bila tik uz mene. Ako se ovo trnje moe udisati i jesti, moda se moe i piti?, naali se Aait. Ona arapsko pismo, dakako, nikada prije nije ni vidjela i za nju je zrak bio gusto ispunjen sitnim trunjem i granicama, niim drugim. Odmah je posluam, pa sastavim dlanove u pregrt, kao da u njih hvatam mlaz vode, a niz ruke mi potee, naoko, crna, ali ista voda, i preda mnom namah iskrsnu bljesak one crne svjetlosti iz baklje u El-Hidrovim rukama kada smo plovili po Bijelom Okeanu i koju nikad prije toga nisam vidio. Dobro utolivi e, rastavim dlanove drei da su sada, zasigurno, zamrljani razlivenim slovima, ali, ne, bili su samo mokri. Aait, pak, jednom rukom stade puniti svoju malu okruglu zdjelu, pa kad je napuni, iskrenu je i napi se. Dobra voda, ree. Na moje uenje i iznenaenje, djevojka je mirisala na moju kuu i nekako odisala i zraila neim davnanjim, prisnim, iz onog vremena koje sam proveo u Memfisu kao prvi pisar u hramu netera Ptah. Njena pojava razbudi u meni mnotvo iskidanih, nedovrenih i zbrkanih, ali i prostorno i vremenski irokih slika i prizora, koji, zapravo, nikome nisu znaili nita osim meni, Nefertiju. Jo uvijek razdragan uzmem pladnjeve, kako su i bili jedan u drugom, pa ih izvrhom napunim, a onda posluim Aait kao ona maloas mene. Da je gospodar kue posluuje kao svoju himit, tako to, sigurno, nije nikad doivjela, ali smijeei se i bez snebivanja, sa dva prsta, uze jedan harf, ini mi se elif, i prinese ga svojim ustima. Ima okus prenih sjemenki lopoa, ree. ejh Mir Damad kae da taj znak, koji si upravo pojela, nastaje kada Mars proe prvi stepen Ovna, rekoh. Sluavka ne mora uvijek razumjeti ono to gospodar govori i, niti je to ona oekivala od sebe, niti ja od nje. Predavi se rijeima El-Hidrova rukopisa bio sam oputen i potpuno lien svog, inae uobiajenog i neprekidnog opreza naspram umiranja, a usto i ganut susretom sa slukinjom, u prvi mah, nisam ni primijetio da Aaitino A svom teinom nalijee na moje A iz mog imena Abdulah. Domalo, i A i i a iz njena imena pritiskoe i A i b i d iz moga, i u mojim prsima se stade razlijevati smrt. Ne vjerujem da je to Aait uinila svjesno i namjerno, ali ona je bila slukinja, a ja rob. Odakle je u njoj nahrupila kratkotrajna navala ushienja prema meni, koje je nadilazilo ono ushienje na koje je do tada bila svikla, ona nije znala. Ali nije morala znati da bi osjetila zadovoljstvo to je ona slukinja, a njen gospodar rob ona via, a ja nii. Ona samo nije znala da sam ja rob Alahov. Jo se, dakle, nisam zvao Neferti. Ona ak nije ni znala da se ja zovem Abdulah, toliko su vrata smrti uvijek otvorena. Pa ta ako
sam malo i umro?, rekoh u sebi, ovo su, uostalom, sve samo El-Hidrova slova, ovo, svakako, nije ivot, ali, zaudo, mene vie nije bilo stid to se estite Aait, slukinje iz moje kue u Memfisu, nikad nisam sjetio. Tacne u mojim rukama oteae i ja ih spustih, ali objema nogama stadoh na njih, pa upitah Aait: Ja znam otkud ovdje, mene je doveo hazreti Hidr, ali otkud ti? Bi mi ao to ono maloas nita nisi okusio, a vidjela sam da si dobro i ogladnio i oednio. Ta, ja sam ona koja se brine da uvijek bude sit i zadovoljan. Zna li ti, rekoh, gdje se to mi sada nalazimo? Ja ne znam, ali znam da to ti zna, gospodaru. Ovo bi trebala biti procesija u ast boga Amona, ali ne znam iz kojeg doba, za vrijeme kojeg faraona, nita ne vidim. Moemo li mi kako izai iz ovoga gustia, iz ovoga mraka? A gdje bismo? Pa kui... Bilo bi to predaleko za me, a ne znam ni da li to elim, pomislim, a glasno rekoh: Ovo su pisani znakovi, znakovi koji se mogu jesti, udisati i piti, ali valjda ponajprije itati. Sad emo vidjeti ta e se desiti. Da ih sve udahnemo, pojedemo i popijemo, moda bi se i razvidjelo, nasmija se Aait. Jesu li joj zubi onako prekrasno bljesnuli, samo zato to je stajala u mraku slova? im sam poeo itati, harfovi se stadoe razrjeivati i grupisati u rijei i ravnati u redove zdesna ulijevo. Koliko sam mogao da razaberem, bili su to tekstovi ponajprije iz knjiga Abdurahmana Damija, ejha Ahmeda Sirhindija, Delaludina Davanija i drugih islamskih filozofa i pjesnika, puni mudrosti, ali je bilo teko odrediti iz kojih su sve knjiga istrgnuti. Nizali su se u ogromne listove, i kako bi se koja stranica ispunila, to bi se ispred nas otvorila jedna vrata. Kao da smo prolazili kroz golemu knjigu listajui je. Iza nas se pale nekakve vatre, neto gori, ree Aait. Moda bih ova jestiva slova mogla sada malo i podgrijati?, dodade smijui se. Okrenuvi se i pogledavi plamenove, rekoh: To su, po svemu sudei, knjige Ibn Ruda koje spaljuju muslimani u Kordobi. Domalo Aait ree: Eno, opet gore. To su knjige Ibn Ruda koje spaljuju krani u Kordobi, rekoh i ne osvrui se vie. Grehota bi bilo na tim vatrama priti slova, dodadoh. Bili su to, kao to rekoh, samo odlomci i teko ih je bilo povezati u smislene cjeline, ali mene to nije mnogo ni zanimalo sve dok su proitani listovi pred nama otvarali put. Aait, koja je strpljivo i revnosno ila iza mene i ponekad rastjerivala znakove, as nogom, as onom svojom zdjelicom, potee srebrne pladnjeve ispod moga pazuha da ih ponese, da mi pomogne, ali ja nikako nisam elio, ne znam zato, da se od njih, ni za trenutak rastanem. Nismo dugo ili, kad se arapska slova stadoe premetati u znakove demotskog pisma. itao sam, uope vie ne obraajui panju na sadraj, itao sam samo onoliko koliko je bilo potrebno da se pred nama ukae prolaz za sljedei korak, itao sam samo onoliko koliko je bilo potrebno da proemo, odmah zaboravljajui proitano. Uostalom, sve su to bili izvaci, dijelovi i odlomci trgovakih ugovora i slino, nita posebno. Kada su se, nakon izvjesnog vremena, demotski znakovi, a da ja, zapravo, nisam ni uoio promjenu, preobrazili i u znakove hijeratskog pisma, po prvi put se zau tihi mrmor mnotva ljudskih i ivotinjskih glasova, zvukova i umova.
Stanem paljivije zagledati slova oko sebe i, malo-pomalo, uvidim da je svako slovo: ili stvar, ili biljka, ili kakva ivotinja, neko bie; ljudsko bie ovdje ivo, a davno umrlo, sad umrlo, a opet ivo; ovdje u svom hodu, u sveanoj i svetoj Amonovoj procesiji, pod ogromnim nebom ponad sebe, pod prostranom zemljom pod svojim nogama, uz beskrajno razlivene vode Nila; svako slovo stoji za sebe, u sebi, u svom ba, u svom haat, sa svojim ka, u svojoj rijei kao u svojoj sudbini; u svom ogranienom ivotu; i svako je nepomino, smireno u svom grobu. Pojedine grupice slova-bia inile su jednu rije koja je znaila to to znai u kosmosu ljudskog smisla svih jezika svijeta, meu zvijezdama, u svim vremenima i u trajno iskidanom, ali bliskom porodinom krugu; svako slovo je bilo omeeno sobom, ali itljivo, imenom i oblikom i znaenjem. Bilo ih je bezbroj; kao da su svi ljudi svijeta, a ne samo moji drevni Egipani, koji su pomrli do sada, imali ovdje svoje slovo; i kao da nisam mogao ni itati znakove Amonove procesije ako nisam pomiljao na sve ljude koji su ivjeli bilo kad i bilo gdje, i koji su pomrli bilo kad i bilo gdje do ovoga dana; balzamovani u svom miru i spokoju: srce mojih razliitih dobi, ne izreci la o meni da ne pretegne tas na vagi kojom se vau dobra i zla djela pred bogovima na kapiji za put u vjeni ivot. Mnoga od ovih slova, u ovim redovima, ne poznaju jedno drugo, iako su slova. Ne znaju i ne pamte sva slova sva lica slova, iako su mnoga slova ista; rijei koje vladar sabire u grupe i grupice, spaja i rastavlja; to jedno u! Ko je ono? Je li on? Da nije ona? Odakle je? Kako je? Tu su ljudi i ene iz sela i gradova okolnih noma, to su grupe deseterostruko, stostruko i hiljadustruko ponovljenih slova, ratari, vojnici, inovnici, sveenici, bogatai, siromasi, svirai, plesai, plesaice, akrobati. Ali zato je to u usamljeno? Je li zato to samo u nj gledam? Je li mladi, ili je djevojka, je li ena, ili je starac? Je li prosjak, je li imuan, je li zdrav, je li bolestan? Ili se naprosto odvojio, iskoio iz neke rijei, svoje, ili tue; gle, u je mlad sveenik izdvojen u mnotvu, sad mu je priao drugi sveenik; sva se slova iz ovih nekoliko rijei o njima pokidae i preobrazie u rojeve ponad njih, a onda i u leopardova krzna u koja su ogrnuti preko svojih dugih bijelih haljina; u rukama im tanke drke s posudama za paljenje mirisnih smola; sad su u mnotvu obrijanih glava sred vreve, praine i ege; svi gornji lukovi slova o, s, p, n, e, a, su tjemena obrijanih glava koja iskau u ritminoj igri iz gomile gusto natiskanih tjelesa oko njih; a izmeu svih slova, posljednjih petnaest redova, bue, ili romore glasovi, struje ushiti, izbijaju pijane veselosti, klonulosti i svakojake razdraganosti onih koji uestvuju u sveanosti procesije... Gledam jedno je: to ovjek na leima nosi dijete; izdvojeni su, sa strane, u jednoj doli, pa ipak usred mnotva u Lijepoj procesiji... Ima slova koje nikad nisu izmijenila nijednu rije meu sobom, niti su se ranije vidjela, a sad su sva na okupu; ima mnotvo slinih, ak potpuno nalik jedno drugome, ali ako je m u rijei mnotvo, zrela ena otkrivenih grudi koja plee podignutih ruku, ko je drugo m ispred, u rijei ima; ili je to jedno te isto bie prelo iz jedne rijei u drugu, ili su to dva bia naoko ista? Ili ista? Blizanke? Prije da bi onda bile skupa. Kad se zbiva ova procesija? Jo ne razaznajem. Znam da je jesen, doba poplave akhet, moda kraj mjeseca paofija, ili poetak mjeseca atira, jer se ova sveanost i odrava samo sredinom jeseni, kada Nil poplavi Egipat, ali koji je faraon u proSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|205
cesiji? Eno F, ono je faraon! Sjedi na svojoj bogato ukraenoj stolici na nosiljci s baldahinom koju nosi dvanaest bosih, snanih ljudi odjevenih u duge sveane haljine s jednom naramenicom, a svi koji se usuuju pogledati u F gledaju u gornji dio njegova velianstva, u one dvije crte, gornju veu i donju manju, vezane za okomicu njegovog tapa uas, tapa vjenosti; F je okrunjen dvostrukom krunom Gornjeg i Donjeg Egipta, ureusom s glavom zmije i glavom orla, a crna uska upletena brada privrena mu je trakom koja se vrsto i neprimjetno usijeca u viline kosti; znai da su ovo posljednji dani dvadesetetverodnevne sveanosti i da e se sada ogromne raskone lae boga Amona oca, boginje Mut majke i boga Khonsua sina, vratiti u svoj hram u Karnak, gore, tri kilometra niz Nil. Ja koje blagoslovljene vode boga Hapija teku El-Hidrovom knjigom, a ja, i da okean pomenem, papir bi bio mokar samo ono kratko vrijeme dok se ne osui trag tinte kojom ispisujem tu rije. Ali, zar su ve prola dvadeset i etiri dana otkako sam u ovim slovima? Vidi slova koja se vole, vidi slova koja skladno hode jedno uz drugo; vidi ovo p iz sljedee rijei koje pogledom obuhvata sve do kraja ovog reda, a onda se gubi u magliastim daljinama margine ovog lista, a i to je samo prividno, jer je ono, zasigurno, pogled nekog od egipatskih bogova, a niko ne zna koje je slovo njihov izistinski znak; p je, dakle, zamka, skrivenost; znam samo da je to smijeno p i znak neije znatielje, gladi duha, pogled oduevljenja i pogled sumnje i pitanja, pristajanja u samoi, gotovo odbijanja pri sklanjanju pogleda s p; to je samo ono to Egipanin vidi, a, zapravo, ne zna ko mu usliava molitvu za oslobaanje od tereta nevolje u koju je upao. Ovo m iz rijei misli, ovo iz rijei udnja; koje je z ovdje zlo? koje je n nevino? koje je r ovdje rugoba, to se hrani tuim ivotom? koje je slovo objeeno sa zidina naglavake, iju je glavu soko ugrabio s koca? ne mogu vidjeti nijednom slovu nije potpalo vrijeme za moje oi; samo Alah zna koja e slova biti igosana, a koja nee; nijedna sudbina, nijednog od ovih slova, nije dovrena, sva su iva, vidim ih kako se pomiu, kako hode. Aait se sasvim uklopila u procesiju, gura se ispred atora s kuhinjama; odjednom je previe buke i divljanja za me, trenje i zveke sistruma, klepeta krotalona, piske rogova, praine, mirisa i znoja. Ali, koje je ovo doba, kako se zove onaj faraon? Da mi je izai iz ovih slova, ja bih po hlapljenju vremena znao gdje sam. Hlapljenje nekog doba nikad nije zabiljeeno, jer nema naina da se to uini, i to se i ne ini, ali ja prepoznajem i pamtim miris vremena. Mogu se zabiljeiti mnogi dogaaji, upamtiti datumi i imena i sve to zorno nacrtati i zapisati, ali hlapljenje nekog doba ne moe nikako; ljudsko sjeanje i znanje siromano je za tu odliku. Hlapljenje odreenog doba, kraeg ili dueg, svejedno, ne moe se niim prenijeti nekome, nekom narednom pokoljenju, ono ostaje u iskustvu samo onih koji su ga odivjeli, udisali, pa ni oni ga nisu svjesni, jer ga ne mogu porediti s nekim prethodnim isjekom vremena koje je ishlapilo, jer ga nisu ivjeli; hlapljenje jednog doba moe se samo osjetiti, iskusiti, a kako se ljudi ne sjeaju hlapljenja nijednog vremena, nijedne zajednice, nijednoga grada svoje povijesti, ne znaju imenovati ni hlapljenje koje netom ive. Otuda su ljudi ve hiljadama godina u nekoj vrsti ekanja i iekivanja, ne mogu predosjetiti budunost, jer su ispustili bitno svojstvo svoje prolosti. Tek odnedavno eprkaju po historiji, a i to uzalud.
Hlapljenje donekle osjeaju starci, ali oni samo mau glavama i govore neto nejasno i neodreeno. I vidoviti, ali oni samo nagaaju. Ja jesam osjetio i upamtio hlapljenje mnogih doba, ali hlapljenje nije ono to se zove sutina nekog doba, ono je hlapljenje i ono ishlapi, pa opet hlapi drugaije, kao da govori isto, a hlapi drugaije, ili govori drugo, a hlapi isto. I ja sam o tom svom iskustvu razgovarao i sa Ukletim Jevrejinom i sa Ukletim Holananinom, ali razgovor je tekao slabo i zapinjui, jer je hlapljenje nekog vremena teko rijeima iskazati, a oni tom razgovoru nisu pridavali nikakvu vanost, njih to nije naroito zanimalo. Ali, ako hlapljenje nekog doba i zbivanja ne mogu opisati, uvijek ga lahko mogu prepoznati, osjetiti. To je nekakav dah, neko isijavanje, neki mirisi, neto to se ne da imenovati, neto nevidljivo, neto to ljudi nose u svojim pogledima, nainu na koji govore, u svojim kretnjama, na svojoj odjei, neto to je neprekidno prisutno u zraku; nevidljivo i neimenovano, to hlapljenje je, ipak, dovoljno vrsto da se od njega odbije sve to mu ne pripada: kakva rije, kakva misao, kakva namjera, ono je toliko vrsto da ga ne moe prokinuti ni zloinac svojim bodeom, ni djevojka svojim poljupcem, i oboje, i sve drugo, zauvijek ostaje u njegovim granicama; hlapljenje je naoko puki neuhvatljivi uzduh svuda prisutan, u svakoj pori svega to ivi, od kamena do ovjeka. Izbija iz ljudi, biljaka, zemlje i neba, iz boli i lai, smijeha i iskrenosti. Ne znam gdje taj dah, taj duh vremena ostavlja tragove, ne znam ime se mjeri, oslukuje, ogleda i poima, pa ipak, moda ovjek ne bi ni trebao, ni morao pamtiti nita drugo iz svoje povijesti, osim tog ozraja vremena, i moda je u tome sva pouka za njega. Ali ono to se zove duh vremena samo je blijeda naznaka samoga hlapljenja, a pouzdana naznaka zablude i odvoenja na krivi trag, ono je zauvijek neuhvatljivo. Ono to se pie i zna, pamti i ui, samo je goli kostur, skelet umrlog vremena. Svuda oko mene, izmeu gusto natiskanih ljudskih tjelesa, bila su isto tako gusto natiskana slova hijeratskog pisma i ja sam, ve umoran od dugoga itanja, s naporom sricao slova i kretao se veoma sporo. Svaki as bi mi neko gruhnuo u lea, ili promakao pored mene okrznuvi me. Aait ree: Ti pladnjevi, gospodaru Neferti, bljete na suncu i privlae mnoge poglede. Ja se bojim da ih neko ne otme i ne pobjegne; zaas bi se izgubio, nikada ga ne bismo ni stigli, ni uhvatili, ni pronali! To su moji pladnjevi!, rekoh. Jesu, ali ko je vidio da se u ovakvoj guvi toliko srebra, naoigled svih, tako oito nosi u rukama. Ne vjerujem ja da iko u ovoj gomili zna itati hijeratsko pismo, koliko se sjeam, to je pismo kojim se slue sveenici po hramovima. Ako neko nekome hoe neto da otme, ili ukrade, ne mora znati itati. Te pladnjeve treba prikriti. Kako?, upitam, ne mogu ih drati pod pregaom. Kad bismo sili do vode oblijepila bih ih muljem, ree Aait. Napreui se, jer su mi sva slova ve titrala pred oima, stanem traiti one rijei koje bi nas odvele do vode. Najprije potraim rije Iom, ime poudnog boanstva mora po ijim obalama raste dobra jelovina od koje su sagraene goleme lae Amonove porodice, najvee lae na Nilu, vee od kebenita, laa koje plove Crvenim morem. Onda sam dugo morao ponavljati rije za zlato, jer su lae bile ukraene s nekoliko hiljada kilograma zlata, a ponavljao sam i rijei srebro, bakar, tirkiz, lapis lazuli. Na pramcu i krmi Amonove barke ukazae se dvije goleme ovnujske glave, iste onakve kakve su se u
beskrajnom nizu sfingi nizale s obje strane poploane aleje, od Karnaka do Luksora, kojom se i kretala procesija Lijepe sveanosti. Iz jednog poveeg gnijezda-slova vinue se dva orla-leinara i sletjee na barku boginje Mut, a odmah za njima prhnue i dva sokola koja prispjee na lau boga Khonsua. Od samo jedne jedine rijei mornar ukazae se stotine mornara, ali su stajali na obali. Od jedne jedine rijei vojnik ukazae se stotine vojnika odjevenih u iste uniformirane pregae, sa lukovima, sulicama, kratkim ubojitim sjeivima i konim titovima. Na povike oficira vojnici i mornari potegoe konopce i uz bodrenje naroda, svirku, igru i molitve, povukoe lae. Uto se Aait i ja naosmo kraj vode i ona odmah, urno, sve tri tacne zamrlja muljem, saeka da se blato malo sasui, pa ih ponovo tutnu u moje ruke. Onda opra i onu svoju zdjelu. Aait nije znala da je Amon Ra sada najmoniji bog u Egiptu, a nije znala ni to da je sedam dana i sedam noi plovidbe niz Nil daleko od svoje kue u Memfisa. Ona nikad nije vidjela nijednu piramidu, ni od onih najveih, ni od onih najmanjih, pa ak ni oserovu, onu koju sam sagradio ja, jer nisu bile ni sagraane za njena ivota. Ona nije znala da je najmanje esnaest stoljea daleko od svoga groba. Pa ipak, ona se niemu oko sebe nije udila, ni slovima, ni ljudima, ona je bila sasvim zadovoljna samo svojom brigom za mene, njena odanost bila je potpuna, i jedino bi je kakva prisila, ili smrt, mogli od mene udaljiti. Za drugu ast, osim slube u mojoj kui, ona nije ni znala ni marila, u me se sasvim pouzdavala. Nilom, ija se druga obala nije ni nazirala, plovilo je na hiljade laa, barki, amaca i splavova. Sada su teglenice na vesla vukle sve tri ogromne raskone lae netera na kojima su stajale jo i tri neplo vee, prenosive lae istih netera, u svojim leitima, iznesene iz hramova u prethodnoj ophodnji, a u kojima su opet bila sve tri boga od pozlaena drveta: Amon, Mut i njihov sin Khonsu. unuvi, osjetim da sam unuo kao Neferti, a ne kao Abdulah, jer je uei poloaj u drevnom Egiptu bio kao sjedei poloaj u potonjim vremenima. Umoran, oborim glavu na koljena da malo predahnem, da odmorim pogled, a kad sam podigao glavu i otvorio oi, na Nilu se, umjesto plovila, u skupinama i pojedinano, njihalo i ljuljukalo bezbroj velikih i malih providnih, kao vodom ispisanih, hijeroglifa. U jatu gusaka, koje su se sporo gegale uz obalu rijeke, ugledam i jednu prozirnu i nepominu. Prekrasna patka u letu, rairenih krila, lebdjela je kao stakleni hijeroglif. I ne samo jedna. Tri pera istine boginje Maat, okrenuta nebu, nepomino su visila u zraku. Hijeroglifi, koji su sada prekrili sve oko nas, bili su providni i kroz njih se moglo nesmetano prolaziti, pa ih nisam morao ni itati, nigdje vie nije bilo ni crnih ni crvenih znakova hijeratskog pisma. Najzad emo saznati kojeg sam ono faraona vidio, pomislim.
Olja Savievi Ivanevi
SNIJEG
Tereza, Tereza, procurilo je niz ulicu. Nije jo ni svanulo, a babe koje ekaju da iptar s bukom otvori vrata duana vidjele su kad je projurila s malim ruksakom na leima. Neke su isturile glave prema Dugoj ulici i pratile kako se mlada ena (vrlo mlada ena), penje prema autobusnoj stanici. iptar jutros kasni s kruhom jer je sino poelo snijeiti, a ovdje i obian pljusak izaziva prometni kolaps. Vrijeme se zamrzne i prostor i sve u njemu se ukoi. Ni more se ne ljulja, ljudi kroz otvorene kure ili kroz plastine grilje gledaju u snijeg u okviru prozora kao u snijeg na ekranu. Kroz grilje su vidjeli i Terezu: u platnenim patikama i novom crvenom demperu koji se s prednje strane zaokruio u veliku loptu, u klupko vune pod kojim spava jedna maca neroena. To vie, ni kad bi htjela, ne moe sakriti ta Tereza koja nekamo ide s ruksakom na leima. Prema autobusnoj, izgleda. Ne uspijeva vie zakopati ni muki kaput koji je obukla, njegov. Hoe li snijeg padati cijeli dan kao to kau meteorolozi? Svi govore o tome, jer ovdje snijeg pada jednom u pet godina i nikad ne pada dovoljno dugo da se zadri. Ve su se zabijelile palme i cvijee na balkonima pod kojima prolazi. I ona misli kako u tome ima arolije.
Za Terezom su ostali otisci starki broj 37, tragovi stopa koji presijecaju plau i nastavljaju dalje kao da pijesak ne zavrava, kao da se ta plaa popela skroz gore do ceste gdje Terezinih tragova nestaje iza kuice fast fooda na kojoj pie kebab i topli sendvii, a moda i dalje, do magistrale i iza novih peterokatnica. Ako stisne oi i zakilji prema brdima, ona postaju sprudovi od stiropora. U autobusu sjedi nekoliko ena nosova crvenih od hladnoe, okrenutih prema zamagljenom staklu, vjerojatno istaice i blagajnice u novom oping centru na izlazu iz naselja. Neke klimnu umjesto pozdrava, druge je jedva primjeuju. Broji sitni i kod ofera kupuje kartu. Na zadnjem se sjedalu kao i obino vozi Siromani Saa. Nekad ga sretne u gradu, on obilazi tekate i ica kune, a ljudi govore: Jadan ti je, a nije ni Cigo. I vade kunu ili dvije za vodene oi Siromanog Sae. On promatra Terezin veliki trbuh i vlano svjetlo koje se ljeska u tamnoj kosi i taj ga prizor tjera na neko radosno nekontrolirano mirkanje, tik. Svia mu se ona, ovako okrugla, topla i blistava, Saa se nasmije svaki put kad joj zgrabi pogled. Tereza vadi jednog medu iz novanika i utiskuje mu ga u aku. Di ide Tere? pita je Saa i kopa nos. To te se ne tie, odgovara. Ali glas joj je blag, a lice djetinjasto, bez ijedne otre crte. I ne kopaj rudnik, kae mu. Ne na zlato, kae i izlazi iz autobusa, jer na ovoj stanici presjeda, i mae Siromanom Sai. On se tako vozi i grije se. Danas je hladno. I gluho, iskljuen ton. Neko vrijeme Tereza ostaje stisnuta ispod plastike zapiane ekaonice, pogledavajui uz cestu koja je izvela iz grada i naselja, a onda se odlui nastaviti pjeke. Mogue taj autobus i ne vozi danas, misli. Sad kad nema nikoga tko bi je mogao zaustaviti i pitati, Tereza gazi sporije, noge su joj tee, a patike potpuno mokre. Gazi kroz sve dublji snijeg. Bila je tako tanka da ju je zvao guterice, a sad se gega uz cestu, nezgrapna i tijelo je ne slua, kasni za njom ili je izdaje. Povremeno opsuje kamiondije ako je preplae sirenama. Oni su razdraljivi od none vonje po ovakvim uvjetima. Registarske tablice su s juga i jugoistoka Europe. Sa cerada kamiona lome se i padaju na asfalt gromade blatnjavog leda. Ali ve iza benzinske, gubi se ponovo Terezin plitki trag sa zvijezdom na peti, jer snijeg pada gue. Zamakla je iza hangara i skladita, tamo gdje prestaju kue i put, meu upavu brnistru i kutravu drau na neobraenoj poljani povie koje se, sa zapada, gruvaju tamni oblaci. Kozje su staze zatrpane, zametene onim stiroporom to se truni nad tvojim ispupenim mekim trbuhom, nad tvojom, kozo nedokazana, tvrdom glavom. Je li kriva kuja, on ili ona, Terezi vie nije vano, vrijeme je da se vrati doma. Kozo nedokazana. To joj je rekao prije deset dana, uzeo psa i nestao. Kuja je kriva. Kuja se zove Penelopa, pit bull najgadnije stvorenje koje je Tereza vidjela, udovite. Od poetka se nisu mogle.
To je zato ta si ti maka, guterice, rekao je on. A nije istina, rekla je Tereza, ja volim neke pse. Labradore i haskije, rekla je. Izmeu nje i Peni, kako je zvao kuju, nije se razvila naklonost, ni podnoljivost, iako je Tereza ta koja je hrani dok je on u Malom raju. Nikad ga nema, on cijele dane i noi radi na nogama. Zato mora strugat pete u kadi kao ena, misli Tereza. Ali nije kuja kriva. On je kriv. Prvi put je kuju, nakon to je napala neku djecu, odnio kod roaka na selo, ali vratila se nakon dva tjedna. Nali su je pred vratima gdje sjedi i eka. Kasnije je ilo lake, s tim instinktom, valjda. Svaki put se vraala sutradan ili za nekoliko dana. Ve su na neki naini znali da e je ponovo nai navrh skala, pred ulazom, iekivali su. Njega je to zabavljalo, Tereza je bila ozbiljna. Zato je Penelopu odveo na neki otok, ali se nakon petnaest dana, krvave njuke i ranjenih apa opet vratila, trajektom valjda. Ima toga kod pasa, govorili su. Leala je na otirau izbaena jezika. Njemu je to bio znak. Dok je komadima vate namoenim u rakiju brisao poderane psee ape, Tereza se naslonila na zid i promatrala ih. Rekao je da e, ako kuja ovo preivi, tetovirat malog pit bulla ispod lijeve sise. Da su je dica draila, to svi znaju. I nijednom nije pogledao Terezu. Luak, rekla mu je. Nema anse da u donit bebu doma, u isti stan. Mii mi je s oiju. Nema anse idi a i ti. I ona. Ali nije on kriv. Ja sam. Prve je dane izdrala da ga ne zove. Trei dan je provela s glavom nad wc-koljkom, povraajui. I etvrti. Zvala je, ali nije odgovarao. Kasnije je mobitel bio stalno iskljuen. Ve sedmog dana je svima sve oprostila, tako je svima lake. Nije on kriv, nije kriv pas, nije Tereza kriva. Desetog se dana uputila k njemu u Mali raj. Ima on jo jednu sisu za istetovirat. Zaustavlja se ispod neke smokve koja joj ne prua zatitu i tu svlai mokre arape, iz ruksaka vadi i navlai suhe. Noge zatim zamata u najlon kese, pa preko toga obuva sleene patike. Tu joj se, kad je zastala, uini neto udno: kao da je prate. Napravi jo nekoliko koraka, malo se pritaji iza stare trafostanice. Saa, pa isusatimilog. Hoda etveronoke, s ispruenim rukama i nogama. Kako su radili u koli na satu tjelesnog. ta je? Iden za tebon. Vrati se okle si doa. Krene, a on za njom. Na triba me pratit, fala ti, jo malo pa san stigla. Idi sad a. eka me mu doli u Malom raju. Jel istina da ti je mu pobiga? Rekla je ena u autobusu. Svaki moe i di ga volja, nismo u srednjem vijeku.
Ako je pobiga, mogu ja bit mu. Mislija sam ti ja to bit. Ustane i strese snijeg. Tereza produi korak, a onda se okrene naglo prema Siromanom Sai koji je ostao stajati neodluan bi li ili ne bi nastavio za njom: On je u Malom raju, radi tamo, za ankom. Moda si ga vidija, jedan visoki mravi momak s kujom, pit bullom. Zove se Penelopa. Ili Peni. Nije mogue, nema ti toga tamo. Jel tebi snig lii na cukar ili sol? Tereza ga pogleda crnim oima kao da ga vidi prvi put. Kako nema? Na cukar, kladim se ta oe. Zato nikome na sol?! A meni totalno na sol. Nema ga? ponovi Tereza blago, odsutno. Nosin smee Renati, dva puta sedmino, iz Malog raja. Ona ima pet maki, tri perzijske. Nee ukele. Momaka visokih ima, ali nema pasa. Renata je vlasnica Malog raja. Ne zna se koliko ima godina, moda trideset, moda etrdeset, zato je zovu TV-voditeljka, zbog silikona. Kad je prolog ljeta vidjela Terezu namignula je u pravcu anka: Koji puter ova tvoja, ivo dijete. A on se nasmijao, to e. Zato me Voditeljka plaa, rekao je Terezi, da se smijem. Usta razjapljenih prema nebu Siromani Saa hvata pahulje: Jel tebi snig lii na milkejk il na bjelance ili na kokice? Meni na veliko vrsto bjelance, na paradiot. Tereza se nasmije bez radosti, naglo, kao da joj je pobjeglo. Na stiropor, kae i dri nekoliko sekundi oba dlana pritisnuta preko oiju. Zatim opusti ruke, poloi ih na trbuh i ozbiljno doda: I na paradiot. Tereza, Tereza, zarolalo se niz ulicu. Opet su isturene glave iza rubova kua pratile kako se mlada ena, vrlo mlada ena, sputa od autobusne prema moru, pa preko plae. Veer se navukla rano i odjednom, a hladna bodljikava kiica pretvorila snijeg u itku ukastu masu i u bljuzgave lokve. S balkona pod kojima Tereza prolazi slijeva se bistra voda. More je zakuhalo i ljudi su pozatvarali kure, ali su kroz nove plastine grilje svejedno vidjeli Terezu kako se vraa sama, mokre kose i zaarenih oiju, u novom crvenom demperu koji se lijepo zaokruio s prednje strane. Ta Tereza koja nema kamo nego praznoj kui, primijetili su. Pred vratima njihovog stana, kao da se nikad nije ni pomakla s tog mjesta, strpljivo sjedi Penelopa. Ui, kae psu bezbojnim glasom. Ui. I mali runi pas ue, njukajui oprezno, sputenog repa, a ena brzo zatvori vrata.
Tanja Rosi
Kraj graanske epohe

Ostavio sam tamo i Pjera dela Franeska uzeo sam samo oev eir, koji drugi ovek u ovoj noi ima eir svog mrtvog oca? Radomir Konstantinovi, Dekartova smrt
Pravni dokument: elja i legitimizacija

Dekartova smrt Radomira Konstantinovia jedna je od retkih knjiga srpske kulture koja je neposredno po sopstvenom objavljivanju iste godine, zapravo imala tu ast da se o njoj objavi zbornik radova, studija, eseja i prikaza (O Dekartovoj smrti Radomira Konstantinovia, zbornik radova, prired. Nenad Dakovi i Radomir Kuzmanovi, B92, Beograd, 1998). Moda ba zato to je Dekartova smrt, uslovno reeno, a pre svega, knjiga o ocu. Mogue je, naravno, dopuniti ovaj iskaz jo ponekim: Dekartova smrt je i knjiga o biblijskoj emi odnosa oca i sina, uvek iznova munoj a zgodnoj da se na osnovu nje uprilii pripovedanje prie ili pouno kazivanje parabole. Budui da podrazumeva smrt oca i, kroz svest o toj smrti, ponovno roenje sina, u njegovoj punoj samosvesti, takva knjiga je, nuno, i knjiga o samoj smrti, i potom, o samom pripovedanju koje se, pak, raa tek iz potpune samosvesti sina, tj. njegove potpune svesti o sopstvenoj smrti i njenoj neumitnosti. to bi, u nekom manje uslovnom ali ne i bezuslovnom zakljuku, znailo da je sin onaj koji govori (tj. pripoveda) a otac onaj koji uti; da je svaki pripoveda, dakle, neumitno - neiji sin. Pitanje je samo kakav i iji? Dekartova smrt je, takoe, i knjiga o epohalnoj krizi maskuliniteta (o kojoj e se tek pripovedati), o zaljuljanosti itavog jednog poretka. Samo pomeranje profesionalnih identifikacija, tj. razlika u profesionalnom opredeljenju, izmeu oca i sina u Dekartovoj smrti govori o tom procesu. Otac-pravnik,predstavlja zakon po sebi i njegovog uvara. Ma kakav da je zakon u pitanju, pa ak i zakon koji odobrava zakon, kako kae Kordi, otac Konstantinovi e ga zastupati. Profesionalno iskliznue iz opredeljenja za uvanje zakona u profesionalno opredeljenje u kome se ivi od parazitiranja u okviru zakona, na raun zakona ili zahvaljujui zakonu zakona, ve pokazuje da se veoma kasno ali upravo zato dramatino deava jedna epohalno nova konstelacija na relaciji otac-sin. Belani o toj konstelaciji pie:
K. je, ne bez razloga, bio opsednut pitanjem oeve slube zakonu ili redu i poretku, gde je on (otac) pokazivao izrazitu sklonost ka savrenstvu zakonomernosti, ili ponavljanja, u potpunoj predvienosti svega, i nemogunosti iznenaenja, ili sluaja, ma kakvog. Pri tome, K. nije imao nikakvih iluzija u vezi sa injenicom da Montenj, poput Platona, Hegela, Marksa i Paskala, nije voleo pravnike: ni Isus, ne verujem da je Isus mogao da voli pravnike. Ali odsustvo ljubavi prema pravu i pravnicima, kod ovih velikih uitelja vere i misli, bilo je uvek drugaije motivisano. Jedno od iskoenih ili poprenih tumaenja ukazivalo bi na to da zakon nije prvi, jer, navodno, prvi je uvek otac (ili: Otac). Suvereni subjekt, Bog, potpisnik nekog Zakona ili Ustava. Zakon je prazna ljutura, mesto mogue nepravde, ruho hajduije, ukoliko nije posvedoen umirujuim likom i reju Oca. Otac je garant porekla i naslea, performativnosti ustanovljenog, povlaenog govora koji ubudue, ne trpi nikakav meta-diskurs.1 (kurziv T.R.) I doista, nije li zanimljivo da je u Dekartovoj smrti, u kojoj je pitanje oinskog koncepta a time i pitanje pretpostavljenog oevog testamenta, toliko hiperbolizovano, i bukvalno, autobiografski, re o ocu-pravniku. Posle oca-klovna (i trgujueg putnika) u Bati, pepelu i Peaniku Danila Kia, te oca-stoika (i lekara, tanije ginekologa) u Cinku Davida Albaharija, evo u srpskoj knjievnosti dvadesetog veka i oca-pravnika, oca-uvara poretka i zakona, onog koji zna kako se u okviru tog zakona i poretka pie i nasleuje, zavetava i ispunjava testament. Interesantno je da upravo pod okriljem takvog oca Konstantinovi pie tekst koji, hiperbolizirajui znaaj oinstva i oinskog naslea u zapadnoj kulturnoj matrici, zapravo eli da dovede u pitanje samu zakonitost tog naslea, tj. oevog testamenta, a ne tek mogunost njegovog preuzimanja i izvrenja. Otuda nije udno to se itava rasprava u pomenutom zborniku radova posveenih Dekartovoj smrti vrti oko pitanja utvrivanja identiteta pravog naratorovog oca kao oko jake sheme legalizacije celokupnog sveta i poretka. Interesantno je da je u raspravi o oinskim figurama-institucijama, koje zapravo simboliu shemu duhovnog a ne biolokog srodstva, strast raspravljanja o identitetu i podobnostima pravog oca koji bi trebalo da bude prepoznat i po adekvatnosti koju pokazuje u odnosu na svoju roditeljsku ulogu; ta rasprava dakle ima isti intenzitet kao bilo koja druga, realna rasprava o identitetu detetovog biolokog dakle pravog oca. U sluaju Dekartove smrti opcije su, u zavisnosti od interpretacije, razliite: pojedini tumai, poput Branke Arsi, tvrde da je Konstantinoviev otac otac-Dekart; pojedini da se radi o hibridnom identitetu u kome sin i otac neprekidno zamenjuju mesta i uloge, te se moe raditi, sa istom izvesnou i o Paskalu i o Montenju i o Dekartu podjednako; dok neki pak, poput Dragana Stojanovia, smatraju da se radi o Isusu i novozavetnoj paradigmi opratanja. Svaka od ovih opcija ima svoju argumentaciju. U okviru svake od njih izdvaja se jedna konstanta: odnos elje i njene legalizacije kao izvor napetosti i nelagode.
1
Milorad Belani, Nav. tekst, str. 130-131.
elja nikada ne sme i ne moe biti legitimna; ona ne moe biti legalizovana niti legitimizovana u okviru zakona/poretka jer, kao to znamo, kao to su Delez i Gatari posebno isticali, prava elja je po svojoj prirodi nuno subverzivna: () elja je po svojoj sutini revolucionarna elja, ne svetkovina! i nijedno drutvo ne moe da podnese postavljanje istinske elje a da njegove strukture eksploatacije, porobljavanja i hijerarhije ne budu kompromitovane. Ako se jedno drutvo poistoveuje sa svojim strukturama (zabavna hipoteza!), onda, ga, elja sutinski ugroava. Dakle, za jedno drutvo je od ivotnog znaaja da suzbije elju, i ak da pronalazi neto bolje od represije (suzbijanja) da bi represija, hijerarhija, eksploatacija, porobljavanje, bili i sami eljeni.2 Pored teme zakasnelosti svoenja sinovljevih rauna sa ocem nelegitimnost elje za govorom jeste nova, kljuna tema Dekartove smrti. Nelegitimnost zbog koje, takoe, elja nikada ne sme niti moe biti izgovorena, bar ne u dijalogu Konstantinovia oca i Konstantinovia sina. Tako se otac Konstantinovievog naratora pojavljuje kao oigledni uvar ne samo zakona poretka ve samog zakona jezika kojim se taj poredak ustanovljuje. ini se, otuda, da je sadraj oevog testamenta oigledan; da su jasni zahtevi koje ovaj strogi otac, ovaj uvar zakona poretka i jezika, majstor protokola evropske graanske istorije, ima nameru da prosledi svom nasledniku. Pa ipak, problemi nasleivanja u jednoj strano hiperbolisanoj, metastaziranoj prii oinstva kakva je Dekartova smrt vie su nego oigledni. Intertekstualni spektakl imena i referenci, taaka i uloga, trebalo bi da bude dovoljan i da na izvestan nain legitimie elju pripovedaa da govori, da pripoveda, da, ispostavljajui raun ocu, ispostavljajui pri tom zakasneli ali ipak pristigli, raun samome sebi. Problem je u tome to otac, onaj koji legalizuje pravo na govor i daje mu legitimitet, koji je u posedu zakona i znanja o tome kako se zakon na pravi nain, ispravno, primenjuje zapravo sankcionie naratorovu elju da govori, ispunjavajui ga strahom da e napraviti greku, da nee pravilno razumeti zakon, da zakon nee primeniti u svom govoru ispravno, da e napraviti prekraj. Problem je, takoe, u tome da iz svih tih razloga otac umesto govora sugerie utanje; otac, tako, kao uvar zakona i jezika ukida i zakon i jezik, utke predlaui njihovo ne-praktikovanje, uzdravanje od preterane konzumacije svih vrsta, pa i konzumacije jezika i govora, sve dok narator nije sasvim siguran da se dolo u situaciju (da su se stekli svi uslovi, pravno gledano) u kojoj e njegov govor biti apsolutno korektan i valjan, utemeljen i opravdan, da, nee, jednom reju, u njemu biti ni jedne jedine greke, da on nee, sam po sebi, predstavljati ni greku ni prekraj zakona. Na ovaj nain otac, na pervertiran nain, kao u nekom obrnutom ogledalu, saima novu poetiku pisanja i pripovedanja; nova pravila javnog govora koja e stupiti na snagu onog dana koji dolazi posle noi u kojoj narator dri, ima, eir svog mrtvog oca uz sebe. Javni govor u tom danu posle te noi vie nee podlegati nikakvim
2
il Delez & Feliks Gatari, Anti-Edip, kapitalizam i izofrenija, prevod sa francuskog Ana Morali, Knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, 1990, str.
sankcijama line graanske odgovornosti za reeno, niti etikim normama asti i ugleda, potovanja date rei. Javni govor postae bestidan i razuzdan, bez mere i stida, sasvim suprotan onom govoru kome je otac Konstantinovi uio svog naslednika. Pisanje se, dakle, u takvom prostoru javnog govora, uvek ispostavlja kao neopravdano i ne-valjano, bilo da sledi zavet starog Konstantinovia i njegov neprimereno visok protokolarni kodeks graanskog dostojanstva i asti, bilo da se eli dodvoriti razuzdanom javnom prostoru govora kojim vladaju nove epohalne sile moi. Pisanje je, u rascepu izmeu ova dva sasvim suprotna, i oito suprotstavljena, koncepta govora u Dekartovoj smrti uvek i samo greka. Uvek i samo prekraj. Narator Dekartove smrti govori dakle iz pozicije nekog ko zna da e svaka njegova elja, pa i sutastvena elja za govorom, biti proglaena protivzakonitom i kanjivom, prepoznata kao ogreenje o protokol, osuena kao jo jedna od bezbroj greaka koje je deak Konstantinovi neprekidno pravio tokom svog odrastanja. Bie to jo jedan, ovoga puta konaan prekraj. Zato se Konstantinovi-narator u svojoj samozatajnosti neprestano pita moe li se sa onim gospodinom Ocem uopte govoriti i sme li se pred njim prozboriti ita?3 Jer u Dekartovoj smrti govor nije mesto svetlosti ve mesto tame, mesto pada i konanog priznanja sopstvene greke, sopstvene, nedostojanstvene slabosti. Govor u Dekartovoj smrti nije mesto svetlosti ve mesto tame upravo zato to je mesto elje. Zbog toga narator-sin u Dekartovoj smrti zna da je ve-uvek kriv jer zakon obeauje, jer je zakonu u interesu da obeasti i da izoblii onoga koga smatra krivim, koga hoe kao krivca, elei da se on osea krivim.4 Otuda narator Dekartove smrti i sedi u tami neme noi uzaludno traei intertekstualnu podrku onih figura evropskog samotnitva koji su tu tamu, jer i oni su mislili da je govor tama, pokuavali i uspevali da opravdaju nekom viom nunou. Ali i kada je intertekstualan, spektakl ostaje samo spektakl, i ne prua nita sem utehe aktivnog sa-uesnikog uivanja u surovoj igri koja se mora zavriti u krvi, ukoliko se oekuje doivljaj istinskog uzbuenja, pravog smisla: Osigurano jedinstvo sa Ocem, jedinstvo vlast bez pobune, mogue je samo po cenu izvesnog ubistva, po cenu krvi. A to ubistvo nije samo oceubistvo, ve je podjednako i ubistvo Sina! Poistoveenje sa ocem, koje je mogue samo kao (simboliko) oceubistvo, nuno zavrava i ubistvom sina, takorei: samoubistvom. Jer, reeno je, nema jedinstva bez ubijanja. Nema jedinstva bez ponitenja razlika i, na prvom mestu, neunitive razlike izmeu oca i sina () Konana, ista, u samoj sebi (mistino) utemeljena vlast je vlast Smrti, vlast krmae (Oca) koja prodire svoj okot ili zmije koja izjeda svoj rep5 Belani posmatra ovaj nalog utanja, jer to je po njemu prvi i osnovni nalog Konstantinovievog teksta, kao nalog jedne apsolutne vlasti, ostvarive samo kroz osiromaenje subjekta kroz proces potpune identifikacije koji otac zahteva. U tom
Bora osi, Nav. tekst, str. 132 il Delez & Feliks Gatari, Nav. delo, str. 5 Milorad Belani, Nav. tekst, str. 132
3 4
smislu otac spreava odstupnicu koju bi sin imao u ideji pisanja kao slobode, svetlosti i ivota. Otac eli da ukine tu ideju i zato, iz razloga svoje apriorne vlasti, izdaje sasvim drugi nalog, oblikuje sasvim drugaiju poruku: Umire se tek u jeziku. To je, ovde, kljuna hipoteza. i, moda, prvi nalog Dekartove smrti.6 Zbog pitanja vlasti, te odnosa figure oca i figure vlasti, vrlo je bitno razmotriti zato otac-pravnik nalae zabranu govora pre nego njegovu dozvolu; zato ostavlja u nalog sinu pre jedno strogo utanje nego zadovoljstvo govora. S druge strane, sam sin osea ovo utanje kao prinudu na govor, kao neizreen zahtev da se (za)pone sa govorom: jer ja sam pred njega izlazio samo kada sam morao neto da kaem: moj otac, koji uti, to je prinuda na govor?7 Skoro andrievska pripovedna situacija, situacija koja sugerie da je u utanju sigurnost ali ipak zahteva oglaavanje, o kojoj Kordi u jednoj od fusnota svog teksta kae: Drama ove prinude na govor je drama prinude na govor Oca u Sinu () I zahtev utanja, oinskog utanja u sinu, ali, pre svega, i nalog sinu da uti, da uti dok govori.8 [kurziv T. R.] Ovo je moda najpreciznije saimanje nemogueg zahteva pretpostavljenog oevog testamenta u Dekartovoj smrti, u kome je, pored zakasnelosti njegove ispostave sinu, jedan od razloga nemogunosti njegovog ispunjenja. Kako se prema ovom nemoguem zahtevu odnosi sam sin? Vano je istai kako se usredsreeni na sina i njegov novi narativni ulog usredsreujemo na samu poetiku nasleivanja i testamenta u zapadnoevropskoj kulturi, onako kako je definie ak Derida, koji istie da naslee sadri suprotstavljene zahteve to znai da je obogaeno upravo onim to nije, odnosno, onim to je poniteno unutar njega samog.9 Sin se tu nalazi u nedoumici kako bi mogli da nasledimo, niti da ne nasledimo, ono to nam je ostavljeno u naslee, to nam je u naslee ostavila jedna kultura.10 Kako, dakle, da zadrimo ili kako da ne zadrimo, famozni oev eir, to naslee oevog autoriteta i pravnikog graanskog ugleda; taj strogi, formalni i usamljeniki beleg uzaludnog dostojanstva evropskog humanistikog naslea koje, kao kakvo breme, vue na dno Konstantinovia-naratora. Samu aporiju naslea poentira i Branka Arsi, tvrdei da je Dekartova smrt zapis o jednom nainu stalnog iskuavanja miljenja, dakle, o jednom ivotu koji ne moe da izae iz sebe, iako je to ne samo njegova najintezivnija elja, nego i njegovo najsnanije htenje.11 to znai da Konstantinovi govori iz pozicije jednog dekartovca ili jednog moderniste, koji bi da bude postmodernista ali to vie, na alost, ne moe, te da je u pitanju miljenje koje ne eli da doe do kartezijanske naravi razumnog miljenja, nego koje, obrnuto, polazei od svoje ve osigurane (kartezijanske) razumnosti, eli od nje da se otisne.12 Obrisi naslea koje je u piIsto, str. 122. Radomir Konstantinovi, Nav. delo, str. 8. 8 Radoman Kordi, Nav. tekst, str. 161., fusnota br. 3 9 ak Derida, Politike prijateljstva, preveo Ivan Milenkovi, Beogradski krug, Beograd, 2001, str. 449. 10 Isto, str. 449. 11 Branka Arsi, Dugo putovanje u Trst, u: O Dekartovoj smrti Radomira Konstantinovia, zbornik radova, prired. Nenad Dakovi i Radomir Kuzmanovi, B92, Beograd, 1998, str. 59. 12 Isto, str. 60.
6 7
tanju u Dekartovoj smrti nisu, dakle, sporni. Nije sporna ni visokorefleksivna naratorova okrenutost sopstvenim nedoumicama o tome da li je ili ne on ve u posedu naslea za koje ne zna kako da ga prihvati/odbije; da li je ve lien slobodne volje odluivanja i izbora, prihvatajuI da se nad njim u potpunosti izvri oeva posmrtna slobodna volja, dakle njena vlast, apsolutna u svakom pogledu. Pitanje je, jedino, koliko je i kako Konstantinovi-narator iskoraio iz svoje usamljenosti u jedan budui oblik; koliko se odmetnuo od tuge filozofije palanke I pokazao da se u srpskoj kulturi i knjievnosti, upravo unitar patrijarhalne palanke, deava promena koja se tie svih, i koja e promeniti prostor javnog govora te palanke.
Slamnati eir sa cvetnim aranmanom

U Dekartovoj smrti ispostavie se, meutim, da e naslee-breme koje Konstantinovi-otac ostavlja u amanet sinu biti oplemenjeno eljom, pre svega eljom da se govori Otac, da se kae Otac, eljom koja nikada ne moe biti legitimnom niti legalizovanom u oevom poretku koji nalae da se govori a uti. Jer ta bi nas ikada moglo obogatiti ako ne ono to nije, ono to nemamo, ono to ne moemo ni imati, niti to smo bili.13 Tako se elja ona elja spomenuta na samom poetku ove analize povodom tumaenja simbolike majinog eira za nizak ukus, eira koji nikada nije bio kupljen ali koji se u halucinacijama sina javlja uvek iznova, u svojoj punoj ivopisnosti ispostavlja dragocenim aspektom naslea jednog oca koji bi da ukine elju kao princip delanja, i koji prilino dugo uspeva da je suspenduje, sa scene javnog govora i pisanja. No njegov sin eli da kazuje i da kae Oca, i ve to, ta elja da se otac kae, bliska elji naratora Cinka da shvati sopstvenu ljubav prema ocu, ukazuje na suprotstavljene zahteve naslea o kome sin razmilja i s kojim mora da rauna. Jer, uporedo sa eljom govora sina mui oseanje povrede zakona, jedna nelegitimnost njegove elje i stoga njegovog statusa sina koga on, ispostavlja se, nije dostojan iz vie razloga. Tako vapaj sumnje u opravdanost sopstvene elje, krik nemoi zbog toga to sin vapi opunomoenje kojim e ga otac ovlastiti na pravo eljenja elje (govora), nalazi svoj izraz upravo u juridistikoj tj. pravnoj terminologiji. Ta terminologija istovremeno razotkriva sina kao kopile a oca, jednog jedinog meu brojnim intertekstom prizivanih oeva, kao lanog, kao onog iji identitet pravog oca nikako nije i ne moe potvrditi: Mi smo, nezakoniti, oe moj (veliki zakonodave) kako da te kaem?14 Takoe, ta terminologija bi trebalo da opravda prekraj pisanja i da mu neku funkciju u okviru zakona te narator Dekartove smrti tvrdi da je pisanje ubijanje nezakonitog, to znai svega sluajnog i nesvodivog na Zakon. Vodi se dakle jedna vrsta spora u kojoj je pokrenut zahtev za legitimizacijom elje (i porekla i veza srodstva) iako narator vrlo dobro zna da njegova elja nikada nee biti legitimisana, kao ni njegov disperzivni diseminativni govor-pisanje u kome se rasipaju reference i imena, seanja i konstatacije; u kome se filozofski diskurs hibridizuje sa knjievnim (ili obratno?). Dekartova smrt je, tako, istovreme13 14
ak Derida, Nav. delo, str. 449. Radomir Konstantinovi, Nav. delo, str. 132.
no ispostavljanje rauna ocu i pokretanje jednog spora koji ima za cilj dokazivanje sinovljevog/oevog identiteta kao pravog a njegove/njihove elje kao ispravne spora koji bi trebalo da legitimizuje elju subjekta ovlastivi ga na pravo javnog govora. I iako se da pretpostaviti da e ovaj spor biti unapred izgubljen taj spor na isti nain kao odlaganje i oklevanje naratora Cinka da (pro)govori ostaje upisan u jezik, u pisanje, u stvaranje nove situacije javnog govora, u reprezentaciju novog modela naratora, a sa tim i novog modela maskuliniteta, u srpskoj kulturi. Ovaj spor se u jednoj ravni Dekartove smrti, ipak reava u korist sina kao subjekta koji eli. To je ravan jezike artikulacije koja o odnosima snaga u Dekartovoj smrti govori mnogo oitije nego bilo koji drugi poetiki aspekt ovog neobinog dela: Otac, majka i sin ne govore istim jezikom. Dekart ne razume Montenja, Montenj ne razume Dekarta, Paskal ne razume Dekarta, Paskal ne razume Montenja, ni Dekart ne razume Paskala, ni Montenj ne razume Paskala.15 U Arsikinoj interpretaciji uloge u Dekartovoj smrti su manje vie jasne: figura oca jeste figura Dekarta, figura sina jeste figura Paskala, dok je figura elje i udnje poistoveena sa figurom Montenja, tj. figurom majke. Otac, Dekart dakle, govori latinskim jezikom, jezikom pravnog i svakog drugog poretka jer svaki otac koji nije otac-Dekart bio bi poludeli, nedgovoran, pospan i kolebljiv, animalan otac, dakle, uopte ne bi bio otac.16 Montenj, meutim, govori francuskim jezikom, ivim i promenljivim jezikom pijace, svakodnevnog govora i elje; jednim ivim i istinitim jezikom ba zato to je nepostojan, nepromenljiv i savren. Jasno je tako da se u Dekartovoj smrti konano se ispostavlja kako figura oca kao figura odsustva istovremeno podrazumeva autoritet i obraun sa njim, narativnu volju i sumnju u nju, sistem totalitarnih zahteva miljenja i njegovo paradoksalno ponitenje uvaavanjem. U ovoj prii, smrt oca nije smrt sumnje u (poetiki) smisao ve smrt sumnje u to da emo ba mi izmai smrti, da emo ba mi ispriati priu sopstvene besmrtnosti. Ali u bogatoj citatnosti Radomira Konstantinovia nema drugog pouzdanja u figuru venog prisustva do figure majke (takoe mrtve kao u Albaharijevom Mamcu) i njene naoko trivijalne udnje za slamnatim eirom sa cvetnim aranmanom koji se kao modni hit prodavao u transkim radnjama ezdesetih godina prolog veka. Figura majke ini Konstantinovievu polemiku sa celokupnim nasleem autoriteta evropske tradicije bajkovitom, transformiui tekst u nostalginu figuru line ispovesti. ta se, u meuvremenu, deava sa Paskalom-sinom, onim koji je pokrenuo spor i u vidu teksta Dekartove smrti ispostavio mrtvom ocu zahtev za legitimizacijom sopstvene elje za govorom: Sin je, jasno, na pola puta izmeu ivog i mrtvog jezika. Paskal-sin nee da govori jezikom oca kojim govori, on bi da govori jezikom Montenjamajke kojim ne moe da govori, zato to ve govori, zauvek govori, oe15
16
Branka Arsi, Nav. tekst, str. 67. Isto, str. 74.

vim jezikom, i boji se da govorei montenjevskim, razuzdanim jezikom, ne izgubi oca, ne izgubi razum, da ne poblesavi i ne poivotinji, plai se da pred ocem ne provali montenjevski jezik, koji je u njemu, ispod pokrova mrtvog, ipak iv, nikad zaboravljen, strah ga je da progovori jezikom ivotinja, jezikom pasa, da ne pokae pobedu ludila nad razumom i to naoigled razuma17 Opet se, strah od ne-legitimnosti elje ispostavlja uzrokom nelagode i napetosti: ali otac je ve mrtav, i moe biti sauvan jedino u jeziku, to donekle opravdava ludu elju kazivanja oca. Upravo putanja te elje i njene drame ine Dekartovu smrt jednom od kljunih knjiga srpske knjievnosti dvadesetog veka. Jezik Konstantinovieve knjige u svom rastrojstvu, i upravo zahvaljujui njemu, u svojoj kosmopolitskoj vrevi referenci i znaenja, u gunguli likova i anrova, u svojoj podeljenosti izmeu literarnog i filozofskog, ini nemoguu ravnoteu protivrenih zahteva oevog testamenta na trenutak moguom. Jezik Dekartove smrti, sav u interpunkciji i neprekidnom prevodu iz jednog koncepta u drugi, iz jedne u drugu paradigmu, miri epohe i kulture, kao i njihove oeve i sinove, ne bivajui pri tome nimalo pomirljiv, nastavljajui da ispostavlja raun i zahteva legitimizaciju sopstvenog prava/elje na govor. Ustanovljavajui u ovoj drami maskuliniteta jednu novu, femininu poziciju slabosti za svog naratora-sina, podjednako nemonog da se odupre svojoj elji i oevom zakonu, Radomir Konstantinovi pokazuje da je doba pisca-kao-herojske-figure odavno prolo. Ukoliko bi se, pak, u sluaju njegovog naratora moglo govoriti o sklonostiza-patnju, onda bi trebalo opet iznova imati u vidu njegovu usamljeniku poziciju u noi: to je no ne-govora, sub-alterna, obespravljenog u ije ime i zarad ijeg dobra e najzad, sasvim legitimno, progovoriti i nimalo herojski koncipirana figura naratora Dekartove smrti.
17
Isto, 73.
Edi Shukriu
POEZIJA
preveo sa albanskog: Ismet Markovi Plavnik
HAMURABIJEV ZAKONIK
lan 226: Ako hirurg... obrie robu ig, neka mu se ruke odsjeku. lan 282: Ako rob kae bogu: Ti nisi bog moj, neka mu otkinu uho. lan 231: Ako je ubijen rob, neka se dadne rob za roba. Oslanjajui se na lan 226, Hamurabijevog zakonika, danom jueranjim prste mi posjekoe jer peat bijede pokuah u prolost skriti Oslanjajui se na lan 226 Hamurabijevog zakonika, veer jueranju osakatie mi, jer ptica poj htjedoh iz sutranjice prenijeti u dananjicu Ubie me u jutro dananje i na osnovi lana 231 zakonika nareenog razmijenie me na pamet njihovu za nekog drugog roba Bijednici, ne znadoe da ponovo sam to Ja, sa hiljadu prstiju, sa sto hiljada uiju i jednom jedinom elinom voljom kaljenom u naratajima
BUENJE NEVJESTE
Da bijah ptica umjesto to nevjesta bih po zelenim granama letjela bih i vidjela enu od suza oslijepjelu, na hiljadu dijelova sreu rasparanu Da bih rijeka umjesto ugarak bola to postadoh ponad razuma bih nabujala dok ne pronaem korito sree svoje Da kamen bih umjesto zida utnje koji bih ponad stijene kruila bih i rum napravila dok ne bih nala mjesto svoje Probudi se ! Nisi prolost Jauk ukletih dnevi kada te niko nije uo Sva se probudi i da si mrtva bila treba se probuditi
SREA DA NISMO BILI PTICE

Policijski sat: 21.10 Sjajka svijee pozdravlja mjeseinu u vrijeme opsade U toplom stanu dvojica terorista oruje iste ja itam Uliksa ki Snjeguljicu Na TV-u melju svoje Dom za vjeanje Policijski sat: 21.15 Munje paraju nebo tenkovski projektili bljuju vatru pred oima No postaje ludilo divljatva vjekovnoga i utrpava se u stan bez trunke stida Meci suzavca otrov ire i ne znam ima li ga vie u zraku ili u utrobi Zraka, zraka ! vrite zidovi, iz vaza teku suze, drhti samrtni plamen svijee i Satir kou svlai Daha, daha ! urlam u sebi kao beznadni ljudski zvijer zaboravljajui porod
/Upad srpske policije u pritinsko naselje Ulpijana, 25. februara 1990/
Policijski sat: 22.30 Ne uje se cvrkut vie, ptica sedmodnevna rairila je krila u znak pozdrava posljednjega Mati i ki jadujemo u zagrljaju suza bola suzu otrova stie suze straha suze ljubavi postaju u noi srpskog divljatva Srea da nismo bile ptice ! /Pritina, 1999/
VRAT OVJEKOV
Nisam znala koliko vrat je dug kad fali daha Jer izduen je kad hoe da mu prekrate misli Sad vie straha nemam jer vidim dalje od sebe
OLEV BIK
Ne idosmo do olevih livada Nikad ne idosmo a to jo gore jeste, ne znadosmo da su nam blizu Tamo negdje bijahu, prije no to zagazit e u taj stari Drim i u Susret vremenu zakoraiti Ne znadosmo za livade blagoslovene niti da tamo odemo, da saznanje produbimo olevom vodom. Bik nas bijae prestravio olev bik, Najjai bik od svih bikova na svijetu A brata toga Bika smjetenog u srcu svijeta kako nam stariji govorahu za uhom nosili smo Bik sa olevih livada plaio nas je zagluujuom rikom A neki junak il junakinja mogli su da mu srce ukradu i samo kap vode da mu uzmu jednu jedinu kap, da bi nam put pokazali Ni ne stigosmo da za oleve livade saznamo ni za Bika koji u hladu Hrasta plandovae, a nekmoli da se tamo zaputimo u sredite Lavirinta Tu nam Bika-Taoca Pelazgi ostavie kao to i na Kritu uinie Pod nosom nam je, jadnima, bio a mi ga, slijepci, ne vidjesmo jer ne porastosmo koliko treba i ne dadoe nam
da oleve livade ugledamo i Bika koji nas je ekao tamo da bismo sebe upoznali. O, da smo otili ranije koliko bismo jai bili, jai no to smo bijasmo tumaraju stazama krvavima Kad se pisati pone Knjiga o olevim livadama i snazi Bika koji vodu mudrosti uva mirno emo poivati mirno emo poivati
Mitsko mjesto blizu sela Tupec, Prizren
BUDALE
Kako je mogue oteti se iz kandi smrti, vidjeti oima je i trepavicama dodirnuti korak do njenog sredita napraviti da ti stalno zatvorene oi spasenje budu, da za takom u srcu kao za spokojom udi i da istovremeno hoe ponovo zraak da vidi samo djeli jedan Sunevog Zraka da ponada se da e jo jednom iv ostati ali zaista iv te da za nita vie ne brine nikad da glas ne podigne i... Ah, kako mogue je kako mogue je da (p)ostali smo tolike budale
RADOST IVOTA
Ne znam ta zbilo se s vama, za sebe znam da na licu osjeam zrake sunca svakoga jutra, Budilnik podsjea me da sam jo uvijek potrebna danu, Pljusak kie dok pada smiruje me i puni mi izvore ei, Snijeg kad pada nije mi hladno jer grije me bjelina i Mrak volim jer ne donosi opasnost romantino je paliti svijee ekati Dritu koja kasni, no koja e sigurno doi i ne znam ne znam zato ne dozvoliti radovanje ivotu, jer ivi se ivotu trebaju se radovati ukoliko zaista potuju mrtve
Jasna ami
Pjesme
MOST
Prije no to je bijel, bio je siv Prije nego vrst, bio je poput talasa Prije nego dga, bio je valovit puteljak izmeu dvije tvrave I sedamnaest kua gdje su ivjeli Jedan neenja i Mostari Gradu Sultan darova most poput dge Francuz ree: gordiji je od Trijumfalne kapije Talijan e: Krui je od Rialta Turin : Vii je od munare A Arap: Bijela je kamila Pjesnik zapisa: Labud je izvijenog vrata Galeb rairenih krila Snjena planina Na rijeci Stoljeima slijeu Galebovi na lea kamile boje snijega Vijekovima galebovi skau s lea Kamile u Narentu Koja tee ispod bijele kamile Tiha i prodrljiva Boje ada Kad nahrupie barbari Dga posta razbijeno ogledalo Lea kamile, laa u brodolomu Labudov vrat, ledena baklja Krila galeba, dvije posjeene ruke Izmeu dvije obale Rana
NEWYORKA RAPSODIJA
New York je vatrom Pokropljen i Vjeverice Central parka Rujem krtene Dok na hodoae ide Ljepoti Kao da vlastitu prolost otkriva Odavno za svoju prirodu znajui Prirodu svojim koracima gazi Radost iz drvea u plamen umoenog Izbija i Kao duga se protee Preko granja Parka i avenij Kao da se preko oceana protee I stolje Poput Dame u crnom Johna Singera Sergenta I ti nekoliko stoljea ima i Vatru razgre u hodu Dok u meki tepih listova Kao u molitvene prostirke tone Puteljkom Na had idui Da se pokloni Ljepoti I sa Bronzinovim mladiem sastane A onda u Bcklinov Otok Uplovi
Dok Mezzetin na klupi Serenadu za tebe pjeva S pogledom u azur A Louise de Broglie U azur ogrnuta Iz svakog kutka U tebe netremice zuri Sama da si Ili s prijateljem Koji i sam kao da je Vatrom pokropljen Jednako je I u West Willageu I u Est Willageu Dok veerate uz titraj Svijee Magija doji A njeno mlijeko Iz jesenjeg arenila izmueno I danas katkad sisa U samoi Rapsodije se newyorke Sjeajui Koju pred tobom sklada Sjetnog pogleda Note njene Razailje po skrivenim Kutovima dana Mislei na lice Kao sablja usko i pogled Od enje ispreden U koje gleda dok veerate Uz titraj svijee Sjeajui se I Prisa Pariku maglu Koracima reui
BRIGHTON BEACH
U predveerje Na Washington squareu U Olive Tree Cafeu Gdje svakodnevno bor naruujem i Vino s maslinama Tatjanu Andrejevnu sam srela Koja me sa svojim ivotom Upoznala i newyorkom etvrti Brighton Beach Do koje sam potom vlakom putovala Skupa s pospanim inovnicima S prigradskim maloljetnicima Dadiljama frizerkama sekretaricama i tipkaicama Sa lukim radnicima i molerima S bilderima i poput Woody Allena Krljavim Amerima I sa deraima hamburgera ije salo kao da klopara skupa s tokovima A svi na klupama spavaju U tu etvrt Kao u galeriju Tretjakovskaja Ula sam u Devetnaesti vijek Preda mnom se Divovska slika mora Ajvazofskoga ukazala I plaa ikinovim pijeskom posuta A du nje edrinovo etalite Od drvenih dasaka Na drvenim daskama drvene klupe Na klupama ruski penzioneri Uz flau votke askaju
Dok promiu Ruske mamice s djecom Koja konzerve coca-cole I balone u rukama nose Amerike U sjenovitom ardaku Iznad plae Nesueni Jesenjini u more i zakrvavljeno Sunce gledaju Kao u Novgorodskoj koli obojeno I ute Kraj plae Po kripavim daskama Vuku se pogrbljeni Rjepinovi Nemili uzvanici i Konalovskoga Podmazivai parketa i Gjerasimovljevi beskunici i uikove sobarice s cekerima u ruci i Rjabukinove bolniarke Iskrivljene od previjanja trulih Bogataa i Vasnecove Aljenuke klonule od Masiranja bivih mafioza Iznad njihovih glava Neumorno krilima Zamahuju bijeli Rilovljevi galebovi Uz plau i etalite Nekoliko ruskih restorana i Ruskih kafana s ruskim matrjokama unutra i S natpisima na ruskom iznad vrata Kao da se svi Tatjana zovu
Blizu ruskih knjiara gdje su najjeftinije knjige na svijetu U ruskim kafanama Planduju Pjerovljevi besposliari Koji nikad do Manhattana skoknuli nisu I Rjepinovi muziari i poneki Kiprenskijev Pukin I ute Od newyorke sree Zamukli Sru rusko-ameriku kafu Najjeftiniju u gradu Iz pravih Porculanskih olja Dok jedan par Kuli jede U restoranu gdje sam Pravu kafu iz pravih fildana Htjela popiti i bublik pojesti Neka Brjulova damica satima Ogledalce Ko je najljepi na svijetu Zapitkuje Dok se na stolicama lijeno njiu Nasmijane konobarice Najveselije na planeti i Prekrtenih nogu Posluite se sami Jo razvuenije izgovaraju Na ruskom Sa smijekom Puei Na terasi U svoje noge gledajui A ne u more Vereaginovo I zalazak sunca Kao ja
U ruskoj kafani Na Brighton Beachu Sjedim i u more gledam Koje postaje mranije od Noi na Krimu Ivana K. Ajvazofskog Nakon to sam se naetala Po daskama du etalita Gdje sam na svakom koraku ehova i Damu sa psetancetom Srela Gdje su u kolicima Ruske bebe plakale na ruskom A mame im na irilici Tepale A onda se javljale na amerike cell-telefone Koji su na ruskom Zvonili I Harao uzvikivale Sve je Na Brighton Beachu Slavjanskoe bilo
BIVI PRIJATELJ
Onaj ko ti vie nije prijatelj, nije ti nikad ni bio Aristotel Glava mu je bubanj Na seoskoj svadbi Mjesto oiju Dva proreza Nisu ni kljuaonice Iz bezubih usta Jdom zalijeva procvale ruinjake i behare Nemogue utei Okuenoj slici U pjeni brzaca to iz mrza tee i u hud se ulijeva, Kao u okean U rijeci to iz sedam vatri izvire Potopljen a rajski Perat priinja mu se i Djevianski zdenac gdje lokalnog Iblisa Zavodi U suzama nevinih zagnjuren U bujici leleka U vodama gdje plamenovi plove Bukti u radosti gledajui rane Koje otvara nehajno kao zarale konzerve od sardine Lie prije nego to ubije Ne uz au Uz bavu rakije I s nekoliko sjekira to mu ostae Kao miraz divljeg zaviaja Premekan mu asfalt ulice pa po njemu sadi avle I bodljae Za dojueranje prijatelje
Svoju sreu u tuoj nesrei Vidi Kako poslije svega U Svemilosnog vjerovati Kad su i prijatelji takvi?
VENECIJA
Gleda s prozora U uto-sive cigle Grdobe preko puta i Misli na Ponte Rialto Izlizan od tvojih koraka i Poljubaca u mraku Canal Grande Vaporeti utiani klize I Trg San Marco Na kome se talasa Tvoja mladost Djevica u koljki Andantini i rondini Zvone prijatno u sjeanju ko crkveno zvono na Trgu Tu blizu Tizianova Venus Ve stoljeima Mjerka u zrcalu svoju ulnost Promiu gondole I pacovi uz kanal to Mirisom na sudnji dan sjea A ipak lijep kao rajski potok to tirkizan istie iz fontane Zvei uspomena Na let Na Plamen Dok u tebi Akheron i san uti na rajske vrtove i crkotinu
Hiljadu i jedna no se usidrila tu Pored Kanala Grande Sa zvonicima i arenilom jedrenjaka Probala si eir kod prodavca suvenira I kupila vazu od stakla iz Murana Uz zvuke Kreizlerove glazbe Sve je opet naliilo na Paviljon boura Gondole klize skupa s izmaglicom Sjenke i glasovi promiu Dok ti glava ljekari na krilu ljubavnika Zvuk vesala se primie Mrani oblak lica i tijela u gondoli A slast iri krila poput galeba Sjetila si se Achenbacha i Lijepog djeaka Traga eravog pogleda Na pijesku Lida etnje po pliaku Mora koje vie nije tvoje Pijuckala vino u hladu kronje Bagrema Ili palme Ko zna I vesla kao da su pjevala U daljini a Iz ruke ljubavnika Razlijevala bijela pjena Pjev kao vapaj kazaljke Na nevidljivom asovniku Visconti ti jo sasipa neznanu vatru u Tijelo Umorno od puta Od ljeta I ljet
PLES U VENECIJI
Na potpuno pustom Trgu Gdje se davno Hiljadu i jedna no Usidrila Skupa s laama i tornjevima I arenilom jedrenjaka Umjesto crkvenih zvona Te noi Valceri su odzvanjali - U pupku neba uglazbljeni U slavu tijel to su nevidljivim krilima Zamahivala u plesu Te noi Na pustom Trgu San Marco Ruku za ples pruio si I k sebi privukavi me Ko dugaku maramu od baruna Zavihorio Kroz dirke glasovira prozirnu traku tijela Provlaei Poput zmije Pod frulom arobnjaka Navodio da se izvija Po Trgu Koji je blistao Kao staklo Magliasta nit Tijela U igri zakovitlana koljka je postajala a Perla u njoj zrcalo U kom su se oslikavale Lae Kanal i Zvijezde Skupa s pritajenom udnjom Kao stablo onostranog U nebo si rastao ruke poput korijenja
Pruajui Prstima od paperja Me doticao i Poigravao se Kao s laom od vjetra izvajanom iva si bio i nebrojenim rukama Oblake grlio Mojim korakom upravljajui U plesu Te noi Mjesto zvon na crkvi Valceri su odzvanjali Po uglaanom i pustom Ogledalu Sna Kraj Kanala i laa to su se lijeno ljuljale Gdje se Hiljadu i jedna no odavno usidrila Sa Venerom u koljki Na Venerin brijeg Jedna zvijezda je pala i Neznane melodije - U dnu neba uglazbljene U moj bezdan prosula Skupa s plamenom Kao od stakla Murana Isklesana koljka se otvarala Iz nje lelujala Svila Na azuru istkana U moru okupana More je Svoj nokturno umjelo Dok je zvonio Trg Od glazbe I od plesa podrhtavao Skupa s neizreenim apatom uvstva
BUVLJAK
Na Porte de Vanves Mete Sakate porcelanske lutke Vezeni stolnjaci Progoreni u sredini Klimave i sitne zemaljske kugle to u besanim noima mirkaju na Parike nesrenike i Krnje kristalne vaze koje Zvone Nakit iz belle poque Zaustavljeni asovnici Stare ipke i stare razglednice Starih gradova i sjenovitih krajolika Istroeni staklenci i troni eiri Nepregledno more Nepotreptina A svaka je krinja Iz koje s moljcima Izlijee djetinjstvo Igra ludih eira Bata gliste i pas Iz duboke trave samo rep juri Drveni voz za predgrae Kua crkva i banane Siuna irafa Vensenska uma I slon Marioneta skvrenih nogu u Luxembourkom parku I poni kog jae nedjeljom popodne Ako pojede bananu Iz starog asovnika smjeka se baka s otvorenom Knjigom Iz ipkastog prekrivaa Tetka s kiicom u ruci Kroz koni povez tvoja mati Psalmodira o onostranom
Riui portrete Danteovih junaka U klikeru ko u vraarinoj kugli Slika brata Prste oblizuje Od soli s tacne na kojoj je Roendanska torta i nae elje Za dugim ivotom i zdravljem - Poklon koji prezire dijete Preklinjui da mu bicikl Kupe Kupuje lutku kliker i vlak i ipkasti stolnjak sa vazom Ogledalo klimavu planetu Lude eire Gignol i Bananu Cijelo Djetinjstvo? Prilazi ti damica iz zgrade Kikice joj dvije vragolaste balerine Tamne boje ispod ute kose na tjemenu Na jednoj je crvena mana Ispod crne suknje bijele hlae Ispod zimske jakne Na 40 stepeni A na usnama Osmijeh Pruio se preko lica dug ko tramvajska pruga Pont de Garigliano Chteau de Vincennes to ste tuni pita Ne Nije to sve Iz drvene klompe Die se ples Sur le pont dAvignon Mala kola odjekuje od tvog stepovanja Sa crvenom beretkom na glavi Damica te zaprestraeno gleda
Ko je lud Ona ili ti Ali ona je nasmijana Iz svake razbijene nepotreptine Po jedno krnje sjeanje Zamahuje snano Po licu Lupaju uspomene Kljucaju Uasnije od Hitchcockovih ptica Koliko kota djetinjstvo Pita prodavca Probajte s mladou kao da Odgovara pa Smjekajui se Je li vam dobro pita Kupila si lutku kliker drvenu klompu i drveni voz Rasklimanu planetu i ogledalo I negdje daleko Ostavila Djetinjstvo Misli
SUK
Na porte de Vanves Nedjeljom popodne Useli se Afrika Sa svojim miroijama Sa svojim mousima Sa svojim prakovima Sa svojim jezicima Nerazumljivim I mrakom Sa svojim uljima Sa svojim pijeskom i cvijeem Pustinjskim Sa svojim surmama I svojim ipkama sa Svojim feredama i svojim ljokicama Sa svojim pjesmama punim guturala to se ko krilate zmije izvijaju Meu kupcima Sa svojim lanim svilama I svojim vjetakim nakitom Sa svojim damama u nikabima I svojim mujacima u galabijama I s bezbroj beba u kolicima I sa svojim strancima Francuzima Koji ko kaktusi ljude razgru Koji laktovima hodaju i ulicu Kao da na rukama pronose U sku
Gdje niko ne govori Gdje se samo zveket uje Gdje je sve Dubokim velovima omotano I kad je golo A po ulju klizi Klizi i vriti Na jezicima Nerazumljivim Daleko od Grada U pupku njegovom Nedjeljom popodne
REE PJESNIK
Nauili smo Ne da govorimo nego mrmljamo Tek oslukujui ubor vijeka Koji narasta Stekli smo jezik Ree pjesnik Ne krijui prezir Prema Tolstoju Njegovoj sagi o porodici Rusiji i Djetinjstvu Moda ti muca ne govori Dok rezbari sjeanja Razastrta po stolu Iznova poigravajui se njima Sagu djetinjstva kerajui kao maramu Zaboravljenog doba Na svoj Voleban nain Ne oslukujui zvuke stoljea Ne marei za amor moi Tek uti Usne i Daljinu I sve to u neprospavanim noima Nepokolebljivo postoji Ravnoduna na zvuke svih mrtvih Vjekova Koji u tebi ne ive
Nenad Tanovi
O LJUBAVI NEPROLAZNOJ
Ekser ega se sjea glava eksera? Njenog zagrljaja prstiju neke ruke ili ekia? Ni prstiju ni ekia. Samo udaraca i jeke. U sjeanju ne postoje, Izbrisani su Kina popodneva, Skladni pejsai, Neije oi & Koljena, Daleki horizonti. Ostali su samo udarci i jeke. I tmina u koju se, kao u tajnu, s nadom prodire. Zatim beskrajna besmislenost sljepoe. I sveprisutna Tjeskoba. I nakon svega apsolutna nepokretnost tiine. Tako okrepljujue i otrenjujue. A govorili su mu stalno, neprestano: U ivotu samo treba imati nesavitljivu kimu. Nikada nije pomislio da e mu ona doi glave. Vjerovao je, da e prodirui u nepoznato, postati ljubavnik koji se dugo pamti.
OPAKI SLATKOGOVORNIK VELIKIH LAI ili ONAJ SA SJENOM VELIKE SJEKIRE U OIMA SVOJIM
Ratnici moji donesite mi mozak neba, Sunce, i stavite u rtvenu posudu ispred doma moga. Strano je moje stanite koje sam rukama svojim sagradih: Razapete koe jaguara i lavova su krov kue moje, Osuene koe zmija zastori su na vratima i prozorima, Ojaah blato zidova kostima i lubanjama svojih protivnika, Od kandi puma i zuba stranih zvijeri se melje brano za moj hljeb. Srce ena mi je postelja, mjesto moga ustolienja, mnogo meke od usana njihovih. U mom pogledu bdije neprestano drozd zelenih oiju dera vremena, prodira svoje djece. Ima sedam srca od kojih su dva smjetena u njegovim krilima. Ko ga vidi postane nesretan, Ko ga pokua da ustrijeli sam umre, Ko ga slua sije mrnju i zlo. Krvav mu kljun i kande. Kada psi pojedu sunce iz rtvene posude Drvee e rasti sa korijenjem okrenutim nebu, Ptice jahati na konjima, Svinje e obui ljudska odijela Kue govoriti jezike ljudske. A mi emo se ljubiti i grliti, Jesti hljeb od brana skakavaca, Piti napitke od znoja zmijskoga. I tvoje e sretne oi, poklon mojoj krvoednosti, biti meu zvijezdama. Ne govorite mi nita, moji podanici. Kroz vaa usta ukazae mi se Boija rije. Mogu na tren povjerovati u njegovu, a ne svoju mo. Vidim Nad irokim poljem pada plava kia tvojih pogleda, Nad dalekom umom lije zelena kia tvojih uzdaha, Nad bliskom rijekom kropi crna kia tvojih zagrljaja. A nad mojim nebom vijenci spleteni od riba tvojih grudi neuhvatljivih, Buketi mirisni tvojih prstiju nad pustinjom moga lica.
Ovo je vrijeme kada mi i kamenje moe biti hrana, suhi vreli vazduh pie. Predaleke zvijezde, lepeze nebeske, su ratni bubnjevi. Mom uhu tako drag zvuk. Prepunie se uskoro tvoje krilo od tri kie mojih poljubaca, Pui e ti bedro, Zamoriti gramziva utroba tvoja. I ne sluti, a ve si zazidana u stup zaborava koji se najavljuje jutarnjim snopljem svjetla Ponjevenog na krvolonoj livadi neba - lanog lica vjenosti. Jer ja sam baobab koji hoda - sveto drvo bez sjene. Vjetrovi mi povjeravaju tajne svih strana svijeta. Vidim u budunost. ene koje nemaju djece u podne e doi da struu moju koru Od koje e predvee da ispeku pogae koje e da pojedu Da bi te noi rodile muku djecu. To su budui ratnici koji razumiju ta vjetrovi priaju. I mene je rodila jedna od njih. A ja sam jo gladan kukuruznog hljeba tvojih usana. Tvojih oiju U kojima su suze tvoje sklopljene od sedam razliitih voda. Tvojih poljubaca Satkanih od sedam stotina razliitih grijehova. Zvijezda padalica tvoje kose. Tebe. Crnog hljeba mojih gorkih mora. Ne sluti, a kroz no ka tebi jezdi jelen storogi Koji do zvijezda moe doskoiti I koji na rogovima nosi zvjezdanu prainu. On grenik je i bludnik. Ja vjeiti gubitnik. iljci tvojih rijei, koplja blagoslovena, probadaju moju duu. Al nita mi ne moe. U svom ludilu koje tvoje ime ima Ja pijem svoju krv umjesto vode I vjerujem da me titi sudbina zvijezda sa junog kruga neba Tvojim oima nevidljiv predio. Ljubavna vatra je rijetko obmana. Sve u dati, u sve se pretvoriti, samo da budem tvoj ljubavnik u modroj noi grijeha. Preruit u se u ivotinju etverononu samo da svjedoim srei moga srca ovjenanoj tvojom preljubom.
U moj zagrljaj, tu vjenu stupicu, e te namamiti zlatna kia skupljena iz tri neba Iz pustinje to se prostire preko sedam sunevih godina. Odbacio sam svoj probodeni tit I svjetlosno koplje pobo u zemlju. ekam. Moja je zatitnica sovuljaga gatalica. Ima tijelo psa, a krila orlovska. Obno joj dua lisice prebiva u tijelu, danju ovce. Ona je preljubnica i ubica. Govori brzo i nadahnuto nerazumljive svete rijei. Matovita, nepotena, kolebljiva. Sovuljaga gatalica moja zatitnica. ekam. ekam i razmiljam. Kada zadobijem tvoju ljubav Jesam li Pobjednik ili gubitnik? Svejedno. Tvojoj ljubavi se radujem. Pljakai meda nita mi ne objanjavajte. Sve znam. Doi e vrijeme brisanja poljubaca sa usana. Vrijeme prodiranja svega uraenog, raspadanja ostvarenog. I kada vrijeme vremenom izbrie vremena grijehova naih I due nam pretoi u trave i poljsko cvijee Pravda e doi na svoje. Na svoje e doi pravda. Sjedie na gomili naih rebara i lubanja Sluati eho daleke kie i bliski vjetar u kostima I hod miji kroz travu. Sjedie Pravda sama, zamiljena i nasmijana. Imae na dlanovima svojih ruku sedam razliitih, a mojih mrtvih srca, Sedam osmijeha od sedam ugaslih zvijezda, Sedam bedema nevjere moje. Vidim budunost. Nemilosrdna ruiteljica ima mozak od vode Koji sve brie uei se poput prave ljubavi Da iz mrtvih srca novoj dui sve ponovo stvori isto, a njoj drugaije.
A sve je poelo od jednostavnih rijei. Jedne noi gledajui te u oi izgovorih: Ja te volim. Ja te zaista volim. I pustih te da u to povjeruje.
II
I sve to sauvah u sjeanju (zagrljaj, miris jasmina, poljupce) tek fasada trona je kue koju ne izgradih. A i da je izgradih kripale bi daske stepenica, malter opao, sljemena greda pukla od teine krova i vremena, prozori se izvitoperili, vrata iz arki ispala, Bilo bi runo i pogledati. Pauina i miji izmet po sobama, zaputen vrt, cvijee podivljalo, zmije u ribnjaku, uvarkue i korov svud uokolo. Sada u starakom sjeanju jasmin najljepe mirie. Sada kada su zubi truli, hod nesiguran, mutan pogled. A u umi opet drozd. Ko nekada. Kao nekada. I put pranjav. Nikuda mi se ne ide. Nikoga ne oekujem. Ruka koja je grlila ogrubila. Onemoala. Gledam u dlan utisnute linije ivota. Vinograde ugasle groznice. Izmiljena raskra, zbunjeni horizonti, labirinti ogledala. Nije mi bila suena ni kozija staza historije, ni onaj brod u Lisabonu, ni onaj osmijeh u Parizu. Tek otri miris jasmina. Gdje nestadoe papirni vukovi iz moje krvi? oban pjeva. Maglovite stranputice sanja dua. Slijepe ulice udnje. Tek pokoji prozor. Dvoja troja vrata tuih kua, sada ista. Siva. Neraspoznatljiva. Nekoliko imena. Ljubavnica. Hotela. Putovanja. Je li to ono o emu mnogi sanjaju? Nije mi bila suena strast, tek dahtanje. Oklijevanje. Tatina. Hinjena radost. Glumljena ljubav. Ovo su godine pacova. Svojim se vrlinama podsmijevam, tuim porocima zavidim.
Star sjedim uz uplji oluk i ekam vjetar. Moje je lice jedina adresa koju stekoh. A i ona Neitka. Nemoni se ne broje, ne pamte. Oni ispunjavaju zatrpane hodnike historije u kojima se stapaju u jedno Tama, nitavilo, zemlja, kosti i zaborav. Stoka i ljudi. Izmet i opalo lie. Ko jo pamti vjetrove iz 1574. godine? Koje drvo, koje jedro, koji kamen? ije kosti? Koje more pamti svoje valove, koje vrijeme svoje dane? Ko pamti ita? Ko korake bosonogih po Londonu iz 1423.? Ko lica gladnih iz Pariza iz 1222.? Ko? Ko se sjea ednih usta? Ko onih sasjeenih krstakim maevima, Ko onih pregaenih mongolskim konjima, rasporenih vikinkim noevima, Ko onih zapaljenih u ime krsta i Hrista na lomaama, Ko pravovjernosti, Ko Boije milosti? Ko mieva koji jedu oi palih ratnika, ko glista iz njihovih rasporenih utroba? Ko bezbrojnih pohlepnih ruku na nevinim grudima, Ko mnotva lopovskih prstiju u tuim kesama? Kakvo je bilo jutro 12. aprila 378. godine iznad Swartzwalda, Kakav suton na obali rijeke Hudson 23. oktobra 938. u New Yorku, Kada New York-a nije ni bilo. Ko se sjea zmije u ipraju i mia koga e zmija pojesti? Razmisli, Dani imaju ivotinjska oblija Ponedjeljak je lisica, Utorak tvor, Srijeda vuk, Subota nosorog, Nedjelja leptir. ta nam donosi budunost?
I nad svim peat oblaka, nejasan, nepouzdan, neuhvatljiv, nepostojan. Poput ljubavnih rijei koje opijaju, a ne lijee. Trag krvi u snijegu i na njuci medvjeda. Zalud rad pela, kie rastope med. Crvi i mravi od trupla samo kosti ne pojedu. Moemo li kosti zvati imenom onog koji ih je nastanjivao, Nisu li i one bile i ostale njegova vjena tamnica? U noi krunisanja Riarda Lavljeg srca za engleskog kralja Preklana jevrejska djeca plutaju baena u Temzu. Gdje su nestali zaini iz jela, gdje herojski postupci iz historije, Gdje kukavija djela, gdje neiskazani snovi, A gdje strepnje? Mievi su pojedeni od zmija, zmije od orlova. Vrijeme progutalo zaborav. Lako. Ostali su putevi. Nejasne staze, nevidljive stope. Putokazi koji lau, obmanjuju, nude manje od onog to se oekuje. Raskra. Poslije toliko poljubaca ima li smisla i dalje ljubiti? Ponitava li novi zagrljaj sve prijanje zagrljaje, Nova ljubav sve ostale ljubavi Ko novi peat to zatire tragove svih prethodnih peata na licu voska. Poslije toliko lutanja ima li smisla i dalje na novo putovanje ii istim starim putem? Mora li se uvijek vjerovati? Mora li se zbog nepostojanosti ljepote opet voljeti? Koja korist od svega? Pla djeteta. Nada suprotstavljena pamenju, Ponavljanje istih greaka, istih koraka, istih radnji, i pogleda i poljubaca i zagrljaja. I iluzije da budunost vodi dalje, A oduvijek sve rijeke utiu u isto more. Strah je mnogo razumniji od hrabrosti.
III
IV
Moja zla kob - njene oi meu ugaslim zvijezdama. Krik tiine. Dug. Bezglasan. Gori vrijeme. Osmijesi jutrom su lijepi kao i more. Slutnje skoranje grmljavine due. Ne spominjem sunce, ono je uvijek prisutno. Nisam dozivao ni ljude sa drugih obala. Slabiji sam od tatine, Lomniji od kristala zore, Gospodar otroumnih terazija, Al mnogo jai od ljubavi. Poslije? Poslije sam sanjao mnoge budunosti, bez tebe. Mirne kie. Koraljne otoke u noi. Prazne prozore. Proljea. Korake. Mjeseinu. Tvoje tijelo. Mnoge kronje. Tvoje pokrete. Frule i grmljavina u sobama, Puteve u haljinama od cvijea. Rijei, Tvoje rijei, One neizgovorene. Sada kada je sve to je bilo ljubav tek sjeanje, Prole sree me ine neizmjerno tunim. A vjetar? On duva. Razasut u sva etiri godinja doba. Njene oi, moja zla kob. Ili njena? Uzorana ledina snova. Vidjeh stvari velianstvene: Egipatske tablice zakona ivota i smrti, Magazine krcate ljetopisima asirskih kraljeva, Proroanstva ispisana u kamenu hramova, Razna groblja, mnoga mora.
Al nita se ne moe uporediti Sa crnim stubovima svjetlosti tvojih vlasi. Kapija izgnanstva je otkljuana, A otri vrhovi kopalja briljivo naotreni i premazani otrovom. Ostalo je u oima i na usnama malo gipsa mjeseine I ushienja zaboravljenih ljeta. Moja glava je na pijesku pustinje Dok pada no i pria o svojim mnogobrojnim zabludama. Tama se oslanja na zvijezde, Jedra su razapeta, kobilica broda opravljena. Vrebam udarac junog vjetra na kraju svijeta. Sidro je podignuto, naputena sigurnost zemlje. Moe li ljubav biti najtanija mjera prolaznosti, Poljupci zaborava. Sperite luda obeanja sa usana mlade paprati I spremite se da budete svjea razgoliena zemlja na stolovima histerine historije, Fosilni zub mazge u postelji neupotrebljivog znanja. Strana no pada na postelju vode, Dok kia nanovo ispisuje ljetopise uzaludnih proroka. Kako je svijet bezuman - poput pustinje. Sjena vjetra prelazi preko moga ela, Dok crna mrea svjetlosti tvojih vlasi se rasprostire Iznad svega.
Jasmin Agi
JESEN; pripovijest u deset slika
Sunce je peklo manjim arom nego prethodnih dana, pa ipak dovoljno jako da djeija lea poslije kratkog trka budu oroena krupnim kapima znoja. Ve se rijetko gdje mogao vidjeti djearac koji u laganim plastinim papuama, lijeno se unjajui kroz oblake gradske hladovine, besciljno luta pustim gradskim ulicama. Redovi ispred jedinog stola sa slatkiima od peenog eera u gradu bili su neto rjei, ene nisu vie stojei na suncu svom silinom svoje snage razmahivale lepezu oko lica i ini se da je cijeli grad disao mnogo lake, sa manje tekih uzdaha. Nigdje vie niste mogli vidjeti opor djeurlije kako se tromo vue po podnevnoj sparini, rashlaujui se vodom iz zelene staklene flae kiseljaka. Prorijeeni, odlasci na rijeku zavravali su se divljim trkom tik uz vodu, bacanjem tekog kamenja u duboke dijelove rijeke i sumanutim izbjegavanjem raspojasanih kapljica vode. Sva mahalska djeca, poredana u savrenu ravnu liniju nalik dugom vojnikom paliru stajala bi na kozijem puteljku uz obod rijeke i posmatrala bi kako sunce po vodenoj povrini, samo sebi znanim umijeem, stvara lepravu sliku vatrenih odbljesaka. Stajali bi u tiini divei se nijemoj snazi i neiskvarenoj ljepoti rijeke dobro znajui da vie ne smiju svoje vragolaste igre zavravati akrobatskim poniranjem u njene dubine. Stojei tako na samo nekoliko pedalja udaljeni od tekue vode mogli su osjetiti njenu uzbuujuu studen. Pokoji od odvanijih djeaka skidao bi svoje izlizane tenisice i ponirao bi golo i nezatieno stopalo u rijenu maticu, lanim osmijehom krijui hladnou koja se od tabana preko noge irila cijelim tijelom. Ostali djeaci zadivljeno bi gledali njegov in neviene hrabrosti ne usuujui se ponoviti njegov podvig; neki zato to nisu voljeli trpjeti bol, drugi zato to su dobro znali da e svaki poremeaj njihovog zdravlja biti oit dokaz da su roditeljske naredbe prekrene a roditeljske naredbe, to su najbolje znali, povlae teke sankcije. Nije prolo dugo vremena od onih sretnih trenutaka kada su, ne razmiljajui uopte, sve njihove igre zavravale uranjanjem u otanjenu vodu do iznemoglosti presahle rijeke. Duge, neizdrljive ljetne vruine bile su podnoljivije samo ako bi razodjeveni do djetinje nagosti preznojena tijela hladili u hitroj matrici rijeke. Uranjali bi, izranjali iz bistre zelenkaste rijeke, rairenim rukama razbacivali kapljice vode posvuda oko sebe, svojim sitnim djeijim akama pokuavali su uloviti ribe koje bi, bez ikakvog znaka upozorenja, im bi im se buni djeiji prsti primakli na centimetar dva hitro izmigoljile i neuhvatljivo nestale u bistrom vodenom brzaku. Vrelina sparnih dana bila je podnoljiva samo u okrilju rijeke, na velikom rijenom kamenu, koji je poput nekakvog mitskog titana strio svojom gordom glavom visoko iznad rijene povrine. Na tom kamenu vesela djeSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|257
ija druina provodila je duge sparne dane, bezbrino posmatrajui drugu obalu rijeke i matajui o pustolovinama pomoraca sa velikih mora. Za njih, matica njihove rijeke bila je velika kao okean, a njihov kamen u vodi bio je raskoan gusarski jedrenjak na kojemu su plovili ka nekom udaljenom otoku s blagom, ka nekoj nigdje zapisanoj i nikada vienoj pustolovini. Sada, kada je vrijeme na bezobziran nain pokazalo svoju zlovolju, poredani u nepravilnu vojniku liniju, na sigurnoj udaljenosti od ledene vode, gledali su svoj kamen kao nedostian san, ve polako zaboravljajui kako je to lekariti na njemu dok te sunana vrelina uspavljuje. *** Nije bio zadovoljan, ali dobro je znao da mora. Majka ga je upornou odlune ene drmala dok se nije potpuno razbudio. Prvo to je pomislio, ostavi potpuno gluh na majine prijekore, bilo je da ne pamti ni sam kad se zadnji put probudio ovako rano. ak je osjeao nekakvu neodreenu svjeinu zbog koje je mahinalno deku sa arafom povukao nazad na sebe. Njegova nesmotrena reakcija razljuti majku i ona strogo zapovijedi da se digne iz kreveta, to on konano i uradi. Polagana jutarnja rutina pretvori se u prinuenu urbu. Otra u kupatilo, opra zube manje temeljito nego je to radio u proli ponedjeljak, ispljuska lice mlakom vodom, na silu obavi obe nude i izae iz toaleta. U kuhinji ga, obueni, doekae i otac i majka. Iako mu se nije mililo sjede za kuhinjski stol, odmah preko puta oca koji je zamiljeno ispijao posljednje gutljaje jutarnje kahve i bez mnogo prie, nevoljko pojede dva peena jajeta i dvije krike domaeg hljeba. Znao je da je morao jesti, jer na majinom se nijemom licu jasno vidjela ranojutarnja muiavost i nervoza. Nije imalo smisla proturjeiti ili raspravljati s njom; sve svae zavravale su njenim tekim prijekorom i tvrdoglavom odlunou da nametne svoju volju, to je u krajnjem sluaju znailo da e ne bude li se pokoravao njenim jutarnjim nareenima sjediti za kuhinjskim stolom sve dok ne zavri sa obrokom, pa makar to znailo cjelodnevni izostanak iz kole. A dobro je znao da je izostanak iz kole, bez obzira na razlog, u oima njegovih roditelja bio neoprostivo teak prekraj, koji se bez odlaganja kanjavao na najstroiji nain. Dugo se ve pretvarao kako ne primjeuje nijemi razgovor koji su njegovi roditelji vodili pred njim iz jutra u jutro, dobro pazei da niti jednim znakom ne otkriju nervozu ili strah, moda zabrinutost, koju on sebi nije mogao objasniti. Rutinu je dobro poznavao. Izai e sve troje zajedno iz kue i na betonskom trotoaru ispred njihovog haustora on e skrenuti lijevo nastojei to prije stii do kole, a njih dvoje u tihom razgovoru lijevo, oboje odlazei u radni dan koji e se ko zna kada zavriti. To jutro bilo je suho, sunano i prohladno. Na sebi je nosio teksas-jaknu koju e, kako dan bude odmicao, morati skinuti i nosati zavezanu oko struka. Jer, koliko god jutra bila prohladna, dani su bili veoma topli i ugodni, a svaku fiziki malo zahtjevniju aktivnost pratilo je znojenje od kojeg se majica ispod jakne lijepila za tijelo. Dvije lipe u kolskom dvoritu poele su mijenjati boju, bilo je prvo to je primijetio, primiui se velikom centralnom ulazu u kolu. Nije, osim toga, vie bilo onog otrog i omamljujueg mirisa koji bi ovjeka zapuhnuo svaki put kada bi prolazio ispod njihovih kronji.
Sada su samo pitomo stajale na rubu igralita, nijeme i nepomine. Mjesto njih divljao je veliki kesten. Iz pria starih ljudi doznao je da je kolski kesten stariji od same zgrade kole,a ono to je on sam mogao iz perspektive osnovnokolca posvjedoiti jeste da je stari kesten tamo u kolskom dvoritu stajao kako kakav antiki titan, velike i raskone kronje, ije su grane bezobrazno udarale u sva kolska stakla. Ispod njegovih grana okupljala se djeurlija pomno iekujui da dozreli plodovi padnu na zemlju, da bi onda mogli iz zelene ljuske izvui njegovu tvrdu smeu jezgru. Djeca su dobro znala za ta kestenovi najbolje slue. Bila je to najbolja municija u bezazlenim djeijim ratovima. Ono kestenova to bi ostalo nakon cjelodnevnog gaanja nosili bi kui i stavljali u ormare, jer urbane legende i neprovjerene bapske prie iju istinitost niko nije dovodio u sumnju kazivale su da je kesten najvei neprijatelj plakarskih moljaca i ostalih misterioznih bia koja su ivjela u prostranim i stvarima natrpanim kunim ormarima; nevidljivih neprijatelja koji bi tokom ljeta nemilosrdnou divlje ivotinje znali izjesti najljepe komade odjee. Posebno se majka radovala kada bi nakon kole donio pune depove kestenova. Ta paljiva gospodarica domainstva prvo bi ih temeljito obrisala mokrom krpom, a zatim bi ih pomno poslagala po policama ormara. Svaki put kada bi donio kestenove bio bi nagraen majinom panjom. Ne bi joj tada bilo lijeno cijelu veer stajati uz kuhinjsku pe i praviti palainke, slasticu koju je namazanu s pekmezom od ljiva najvie volio. Prozor u kuhinji ostavljala bi irom otvoren i on bi, ekajui da majka zgotovi veeru, naslonjen na radijator gledao kako iz kole, u kojoj je on bio cijelo prijepodne, izlaze posljednji uenici iz veernje smjene. Nedugo zatim gasila bi se kolska svjetla i on bi se povlaio nazad u kuhinju zatvarajui prozor kroz koji sad u ranu veer nije vie ulazila oputajua milina, ve prije neka uznemirujua hladnoa, prvi nagovjetaj nadolazeeg hladnog vremena. *** Dugo mu se radovala i napokon je doao. Tog jutra probudila se prije svih i leala je u krevetu izgarajui od elje da se roditelji probude da i sama ustane i pone se spremati za polazak u kolu. Za razliku od svog dvije godine starijeg brata ona je kolsku torbu spakovala ve sino; stavila je nekoliko novih svesaka i utu pernicu sa uredno poslaganim olovkama u novu torbu kupljenu prekjuer. Spakovala bi i knjige da je znala koje asove e imati prvi dan, ali ove godine, nije znala zato, raspored asova nije bio kao prethodnih godina zalijepljen na velikim staklenim ulaznim vratima kole. I dok je pokuavala dokuiti razloge neizvjeavanja rasporeda zau majku kako je sa vrata njene sobe tiho doziva, prijatnim glasom koji je vie vodio brigu da ne rastjera snove svoje kerke nego da je probudi. Nije ekala niti trena i javi se majci, ustade iz kreveta i laganim enskim korakom otra u kupaonicu. Poela je kola i srce joj je podrhtavalo od sree. Ranojutarnje radnje odradi s onom dobro poznatom enskom pedantnou uope se ne obazirui na zajedljiva bratova peckanja. Bespogovorno popi olju aja od kamilice koju je otac spremio samo za nju, na izlasku iz kue poljubi roditelje i zaputi se u kolu. Po davno uglavljenom dogovoru, kojeg su se djevojice slijepo drale, ispred drugog haustora ekala je
Emina, kolska prijateljica s kojim je dijelila klupu u uionici i s kojom je svakog jutra zajedno ila u kolu. Na putu se ne desi nita to se nije deavalo i prije. Nekoliko djeaka, onako mangupski u prolazu, povukoe ih za kosu i malo potegnue za ruku od tane koja je visila na leima, na ta one uz hinjene uzvike bola zaprijetie prijavljivanjem uiteljici i oni uz smijeh otrae dalje. Preivjela je gaanje kestenjem, na ulazu u kolu izgrli se s kolskim prijateljicama koje nije vidjela tri mjeseca, na prvim asovima prihvati se svih razrednih dunosti. Bila je najbolja uenica u razredu i voljela je kolu, voljela je prisnost sa svojom starom uiteljicom, voljela je odgovornost i obaveze, voljela se osjeati odraslom. Grozila se dugih toplih ljeta koja su tako mnogo uveseljavala njenog starijeg brata. Dok je on po cijele dane lutao po gradu i odlazio se kupati na rijeku ona je ostajala u kui uvijek dovoljno blizu majke i oca da uje sve njihove tajno izgovorene rijei, da prisustvuje kunim svaama i nemirima, da vidi oaj u njihovim napaenim oima. Ljeto je za nju bilo robovanje kui, uskom prostoru pet soba i povremeni izlasci u veernje etnje kada bi hodala uz roditelje i bila uzorno dijete. U koli je bila druga osoba, mala odgovorna i ozbiljna predsjednica razreda, uenica od najveeg uiteljiinog povjerenja i najbolja drugarica djevojicama koje su u njoj vidjele neformalnu predvoditeljicu njihove enske grupice. Stojiki bi u koli trpjela buku i neozbiljnost djeaka, nered koji su svojim nestalukom stvarali na svakom koraku. Nije se obazirala na njihova zadirkivanja, a svako tipanje i upanje za kosu uredno je prijavljivala uiteljici i zatim uivala gledajui kako pred cijelim razredom trpe kaznu za svoje djeake pasjaluke. Na odmorima bi, dok su se drugi zabavljali kojekakvim djeijim igrama, sjedila na svome mjestu pripremajui stvari za sljedei as. Uiteljiina predavanja sluala bi pomno nastojei odmah razumjeti gradivo i uvijek bi, ama ba uvijek, na kraju sata kada bi ostarjela i od ivota umorna uiteljica zatraila od nekog u razredu da ponovi ta se to radilo na asu, prva dizala ruku i ne bi je sputala dok uiteljica ne bi izgovorila njeno ime i uljudno je zamolila da ostatku razreda prepria ta je sve ula tokom asa. Uionicu je tokom nastave naputala samo za vrijeme velikog odmora kada bi otila do toaleta napuniti praznu flaicu vodom. Po zavretku kolskog dana nije se nigdje zadravala, urila je kui obaviti sve nesvrene kolske zadatke. Roditeljima bi u kui do u detalj prepriavala sve ta se desilo tog dana u koli i, ako je bilo kakvih nedoumica ili nepoznanica, savjetovala se sa njima o najboljem nainu izrade zadae. Pred spavanje popila bi olju toplog mlijeka ne zato to je uivala u njegovom ukusu, nego zato to je vjerovala da se u prohladnim septembarskim noima bolje spava ako se organizam ugrije toplim piem. Lijegala bi s tugom, a budila se s radou, jer voljela je kolu. *** Uao je u godine kada ga je posao ve dobrano zamarao. Sjedenje u kancelariji iziskivalo je poseban psihiki trud, jer sve mu je nekako ilo na nerve, ali najvie tiha kancelarijska doaptavanja. Dobro je znao da mlade radne kolegice ispod glasa, kada zavre sa prepriavanjem restoranskih dogaaja na pauzi, pogrdno priaju o njegovom odnosu prema poslu i njegovom radnom uinku. Samo prije nekoliko sedmica svaki put gada bi im se glave pribliile na samo nekoliko centimetara i kada se iz
njihovog dijela prostorije nije ulo nita drugo osim nerazumljivog amora ustajao je kradom, otvarao prozor i naslonjen na njegov drveni tok puio bi i posmatrao mali trg ispred preduzea trudei se svojski da na licima prolaznika proita njihove ivotne prie. Danas to nije bilo mogue, zbog neprijatne nezgode koja se dogodila prije dva dana, zbog strogog ukora kolegice kojemu se nije nadao, ali kojem se morao povinovati. Kada danas razmisli o tome uvia da je bila u pravu, ali pak nije smjela biti tako direktna i odrjeita, ako nita onda zbog njegove ivotne dobi i godina provedenih u preduzeu. Ali, nije primijetio, zaista nije primijetio, bilo je njegovo jedino opravdanje samome sebi. Nastojei ne sluati njihova prostaka opanjkavanja kolegice iz kancelarije preko puta nalaktio se na prozor odbijajui dimove cigare u mlaku pomrinu kada ga u sanjarenju prekide otar i neprijatno grub glas: Kolega, zatvorite prozor, pa mi se ovdje smrzosmo. Okrenu se iznenaeno i vidje kako njih etiri, glava sputenih na otvorene dlanove, raskolaenih i ljutitih oiju gledaju njegovu raupanu pojavu. Zbunjen neto promrmlja i hitro zatvori prozor, pokuavajui bezuspjeno pronai rijei opravdanja i izvinjenja. Od kako, od prekjuer, cijelo radno vrijeme provodi sjedei za svojim stolom u kancelariji poeo je primjeivati stvari koje su do sada svima osim njemu bile oite. Dan se, inilo mu se, produio, jer skoro sve do juer sa posla se vraao u sred bijela dana, skinutog i pod ruku svinutog sakoa, a danas je mrak poeo padati a on je jo uvijek sjedio u stolici rezignirano ekajui da se radno vrijeme napokon zavri. Nemili kancelarijski dogaaj izotrio mu je perceptivnu mo i on stade zapaati promjene oko sebe i kada nije bio na poslu. Dolazei na posao primijetio je kako osim uobiajenih ranoranilaca koji ure da ne zakasne na posao ulicom prolaze i skupine aka sa svojim velikim i tekim kolskim naprtnjaama. Tu i tamo vidio bi grupice starijih srednjokolaca kako sjede na gradskim klupama i kriomice pue. Najvie od svega zapanjila ga je golotinja drvea. U njihovim kronjama vie nije bilo lia i ogoljena do kosti stajala su sablasna kako kakav prastari kostur iz ormara. Lia je, opet, bilo posvuda. Lealo je razbacano po cesti crvenkasto i uto, lijepilo se za onove od cipela, smetalo je, a istovremeno bilo je nekako romantino susretati ga na svakom koraku, sudariti se sa njegovom lomljivom krhkou. Djeca su ga odnosila na mjesta na koja ga vjetar nikada ne bi bacio, bacala su ga u svojim igrama u zrak i udila se njegovoj oitoj nemoi da poleti, da se vine i nestane na nebeskom obzorju. Njegovoj pojavi radovao se i najsiromaniji dio radnitva. Nekako u vrijeme kada bi se lie nagomilalo svuda po gradu, na njihove adrese stizali bi pozivi iz gradskog komunalnog drutva i tada bi, svi obueni u starinske i demodirane uniforme gradske istoe, izlazile desetine mukaraca da se bore sa lavinom gradskog lia. Velikim drvenim metlama satjerivali bi ih u pozamane gomile na uglovima ulica, ekajui velike teretne kamione u koje bi ih potrpavali i odvozili na gradsku deponiju smea. Ali, sve one gomile lia koje ne bi zavrile istog dana u utrobi kamiona nou bi djeurlija razbacala po cijeloj ulici. One gomile koje ne bi bile rasparane na milione dijelova, bezobrazniji djeaci nou bi palili i mahnito skaui oko njih kao sjevernoameriki indijanci prizivali bi Manitua i ostale bogove prirode. Prolazei na povratku s posla pored sinonjih garea pitao bi se je li i njegov mali bio jedan od tih indijanaca koji nisu ni po koju cijenu htjeli prihvatiti svijet napretka i grevito su branili svoje
pravo na ivot u simbiozi sa prirodom. Nije se ljutio, dapae, razmiljajui kako je moda njegov sin bio jedan od ulinih mangupa, koji je zadavao glavobolje gradskoj administraciji osjeao je oinski ponos i lice mu je sijalo od veselosti. Ipak, dobro je znao da e odmah veeras, pred svojim sinom, a za ljubav svoje supruge, morati otrim rijeima nagrditi te male vragolane i njihove aktivnosti, posebno istiui kako je njihovo ponaanje siguran put u maloljetniku delinkvenciju. *** Nije bilo vie opravdanja za odlaganje, naroito nakon to se Armin jednog jutra probudio sa velikim i runim herpesom na desnoj strani gornje usne. Nazebao je juer tokom dana, sino je gledajui film nekoliko puta rekao da osjea zimu po leima i po rukama, ali ona nije obraala panju. Mislila je da je rije o nekom prolaznom i bezopasnom naletu osjeaja tjelesne hladnoe, ali ugledavi ga jutros sa crvenom flekom na ustima i krvavih oiju znala je da je pogrijeila. Prvo to e danas uraditi kada se vrati sa posla bie zamjena odjee. Prozrana, tanka ljetna odjea zavrit e u fijokama plakara, a zamijenit e je deblja i toplija, primjerenija godinjem dobu u kome se nalaze. Iz osjeaja krivnje dozvoli Arminu da ostane u kui, pobrinuvi se prije odlaska na posao da mu tokom cijelog dana topla deka i jorgan budu uvijek na dohvat ruke. Skuha mu veliki lonac aja i objasni kako da ga ugrije na plinskom tednjaku svaki put kada ga bude htio piti. Strogo mu zabrani da pije hladnu vodu, jede hranu tek izvaenu iz friidera i izlazi iz kue. Nakon toga izae iz kue zanesena mislima. Nehajnost i usporenost izazvanu rastresenou primijetili su svi na poslu. Ne moe se rei da je posao trpio zbog njene nezainteresovanosti i duhovne odsutnosti, svoje obaveze obavljala je strpljivo i predano, ali svako ko bi i na tren zastao da je osmotri mogao je vidjeti kako danas nije unosila onaj samo njoj svojstven ar u rjeavanje poslovnih zadataka. Misli su joj lutale i negdje malo iza podne zamoli efa odjela da je oslobodi od posla za taj dan. Kao opravdanje navede nekakvu jeftinu izliku, poali se na neodreeni umor u tijelu i fiziku iscrpljenost. Otpust bez puno prie dobi odmah nakon traenja, jer ne samo ef, ve cijeli kolektiv je poznavao i cijenio njenu predanost poslu i njeno nikada ukaljano potenje. Pozdravi se sa kolegicama i kolegama, ne dozvoli nikakve rasprave o njenom zdravstvenom stanju, ljubazno odbi prijedlog da je se kui odvede autom i napusti preduzee. Do kue je stigla veoma brzo. Sina kojeg je jutros ostavila bolesnog u krevetu zatee kako, pokriven dekom do brade, gleda televizijsku emisiju o divljim, afrikim ivotinjama. Briljivo ga pomilova po glavi i upita treba li mu neto, a kad on odrino odgovori zaputi se u djeije sobe. Naavi se pred velikim plakarom naslonjenim uz cijelu stranu sobe napokon osjeti olakanje. Nema druge nego odmah prionuti na posao, pomisli u sebi i stade iz njega vaditi odjeu. Prvo je izvadila deblju posteljinu, nekoliko debelih deka i velikih jorgana, zatim iz najdubljeg mraka plakara, zamotanog u najlonsku vreu, izvadi veliki debeli biljac, koji je planirala svako veer prostirati na djeiji krevet. Pamti da je jo majka govorila da svaka bolest dolazi ili od nogu ili od tankog dueka za spavanje i zato je sada izvadila veliki, dlakavi biljac s namjerom da ga svaku veer, ignoriui djeiju ljutnju, jer govorili su da se od biljca
znoje i da ih neugodno uljaju njegove otre dlaice, razastre na njihov krevet. Iza toga, ve pomalo uspuhana i oznojena, poe vaditi topliju odjeu. Debele arape, duge majice, farmerice od debljeg tekstila, ukave i jakne za zatitu od vjetra i obavezno debele arape, desetine pari, novih i izlizanih od nonje. Sve to baci na krevet, a onda stade po kui kupiti odjeu koja e u plakaru zamijeniti izvaenu. Slagala je strpljivo orceve i majice, zamatala papue i sandale u kese i gurala u plakar, trila posebno mjesto za svoje slamnate eire, pakovala svoju biuteriju u kutije od cipela, koje je onda smjetala u dubinu plakara iza kesa natrpanih svakojakom odjeom. Razvrsta na dvije strane koulje od pamuka i lana, a zatim ovu drugu ubaci u posebnu pregradu ormara. Na kraju izvadi iz plakara obuu. Kone tenisice i kone cipele, ak i one modele za koje je znala da e djeca kad ih vide odmah poeti zanovijetati. Ali, na njihove prigovore ostajala je hladna. Moraju ve jednom shvatiti, rezonovala je majinski trezveno, da je njoj vanije njihovo zdravlje, nego njihov izgled i ove godine je bila odluna, budu li zbog izgleda izrugivani u koli, otii i toj neodgojenoj balavurdiji odrati bukvicu. Gledajui ih sad u svojim rukama nije joj bilo jasno ta sa tim cipelama nije u redu. Sjetila se svoga djetinjstva i ondanje oskudice i od te pomisli spopade je blagi bijes koji je, na sreu, brzo proe. Primirivi se, cipele obrisa vlanom krpom, a kad se osuie namaza ih kremom za impregnaciju koe. Radila je u tiini ne obazirui se na stvari oko sebe. Kerku na povratku iz kole priupita kako je provela dan i onda, prije nego je ula odgovor, prionu ponovo na posao. Oznojenoj i ushuktaloj, mu joj na povratku sa posla i ne prie, dobro je znao da ne voli da je se ometa dok radi. Neprimjetno pade no, tama se uvue u kuu. Iznenadi se neprijatno kad to primijeti, ali svjetlo odmah upali. Svjetlost elektrine sijalice u trenu otjera dva nezvana gosta; mrak koji nestade u trenu i njenu nelagodnost, jer u dobro osvijetljenoj kui zamijeti da je sve sreeno i sloeno pod konac, sve je na svom mjestu. Garderobu jednog godinjeg doba zamijenila je druga. *** Dugo iekivanoj suboti svi u kui su se iskreno radovali i kada napokon doe vedra, sunana i topla, raspoloenje svih graniilo je sa neumjerenom razdraganou. Kuna rutina bie razbijena i dan e proi u mukotrpnom radu i veselju, sitnim podbadanjima i grohotnom smijehu. Za ovu sudbonosnu subotu cijele godine parala se svaka para, a cijela sedmica koja je prethodila potroena je na paljive pripreme. Veliki lonci i erpe za kuhanje izneseni su iz podruma, staklene tegle i staklene flae dobro su oprane, a njih dva mukarca oistili su plastino bure kupljeno prije ko zna koliko godina. I kad napokon doe subota cijela porodica zaputi se na zelenu pijacu. Kao i uvijek kada je porodica zajedniki radila neku egzistencijalno vanu zadau svojim enskim razumom i poslovino poznatom trezvenou majka je usmjeravala elje cijele porodice. Njih dvojica, bez ikakvog pretjerivanja, bili su samo radna snaga, posluni izvrioci njenih naredbi. Stvari su bile poredane na taj nain od pamtivjeka i niko se nije bunio, jer svi ukuani, naroito njeni muki lanovi, cijenili su njenu poduzetnost i inicijativu. Pod njenim materinskim nadzorom njihova mala porodica ivjela je ugodno i sretno. Na pijacu se uputie sa metalSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|263
nim kolicima kupljenim prije par godina od nekog naroito mrkog ciganina koji je u cijeloj ariji bio poznat po svome potenju i zanatskoj vjetini. Ne pokajae se, jer za ovo godina koliko su sa pijace prevozili sirovine do kue kolica se pokazae kao veoma korisna i pogodna za rukovanje. Te subote prvo kupie kupus za kiseljenje kod starijeg trgovca porijeklom iz Bugojna. Direktno sa kamiona est velikih mreastih vrea napunjenih glavicama kupusa dva lokalna pijana radnika prikaie na njihova kolica. Do kue su ih vozili polako, pazei na svakom koraku da teina vrea ne prevrne kolica i da se kupus ne bi rasuo po cijeloj ulici. Nakon to kupus unesoe u kuu vratie se na pijacu, gdje se mati sa prodavaima ve pogodila za crvene paprike roge, patlidan i drenjak. Povre i voe privezae sami za kolica i zaputie se kui. Usput su priali o svemu, o ovogodinjim cijenama na pijaci, o koli, o ne tako dalekim vremenima kada se na pijaci nije moglo gotovo nita kupiti, a i roba do koje se moglo doi bila je bezobrazno skupa. U bezbrinom askanju dooe kui, rasteretie kolica na dva tokia i kupljene namirnice iznesoe na balkon. Tad poe pravi posao. Prvo jednu po jednu oprae sve glavice kupusa, iskruie noem njenu tvrdu sriku i napunie svaku glavicu solju. Pripremljene glavice poslagae po veliini u bure, napunie ga vodom, a kad nekoliko glavica sa najgornjeg reda do otvora stade da pliva po povrini vode pritisnue ih sa dvije velike cjepanice. Vodu posolie i zatvorie bure. Glavice su male i mesnate, kupus e se dobro ukiseliti, primijeti otac i doda kako e ove godine sarma sigurno biti puno bolja nego prole. Klimao je zadovoljno glavom i govorio da je ovogodinji kupus odlian. Obraditi drenjak bilo je tee, ali ovom poslu prionue istim arom kao i kiseljenju kupusa. Da bi se drenjak doveo u stanje da se moe kuhati bilo je potrebno, nakon temeljitog pranja, iz svakog ploda izvaditi kopu. Malac se brzo umori i odustade. Roditelji ga pustie da sa drugarima ode u gradski park igrati lopte i nastavie trijebiti drenjak. Taj naporni i smarajui posao radili su strpljivo i kako je vrijeme prolazilo i kako se gomila oienog drenjka u erpi poveavala njih dvoje poee nekim samo njima dvoma poznatim jezikom priati o zajednikom ivotu. Glas im je bio obojen radou i zrelom emotivnou, pokreti su im bili savreno usklaeni i svakom posmatrau koji bi ih samo jednom, makar i ovla osmotrio, odmah bi bilo jasno da pred sobom ima zadovoljni brani par koji je i nakon petnaest godina braka uspio sauvati mladalaku ljubav. Nekoliko puta, mangupski, eretski, ba kao prije petnaest godina, mukarac poljubi enu, a ona ga rukama, zamazanim gnjecavim drenjkom, pomilova po licu. Grleno su se smijali njegovoj maskari koju on namjerno ne pobrisa sa lica. Kad oistie sav drenjak u veliku erpu nalie vode tek toliko da se gusta drenjkova smjesa malo razrijedi, ubacie potrebnu koliinu eera i stavie lonac na poret da se kuha. Otac je vrijedno mijeao smjesu vodei brigu da ne zagori dok je majka za to vrijeme pripremala tegle da se u njih, kad bude gotova, ulije vrua kaa. Kad su se djeca u kasno poslijepodne vratila kui imala su ta vidjeti. Na kuhinjskom stolu poredane sjajile su se tegle s domaim demom od drenjka. Zavritae od sree i zatraie kaiicu da probaju proizvod na ta im majka otvori jednu od tegli i upozori ih prije nego su stali jesti da je dem vru i da ga jedu oprezno, jer ne budu li kontrolisali svoje reakcije mogli bi u urbi opei jezik i nepce. Sijala je od zadovoljstva kad na njihovim licima, prije nego to su stigli bilo ta izgovoriti,
zamijeti grimase oduevljenog iznenaenja. Dem je bio ukusan i bie sav pojeden. Iako ve dobro umorni to vee odluie napraviti ajvar. U ovom poslu, za razliku od ranija dva, uestvovali su svi ukuani. Ispekoe paprike i patlidan za tren oka, a onda svi sjedoe za veliki trpezarijski sto da gule ispeeno povre. Otac, dobro raspoloen, ostavi posao, otvori hladnu flau piva, a kad ga alkohol potpuno opusti i zagrija stade pripovijedati prie iz djetinjstva i mladosti koje je ostatak porodice pozorno sluao. Ne bez razloga, jer otac je bio vrstan pripovjeda, a uz to imao je ta ispriati. Njegov ivot od rane mladosti bio je bogat i zanimljiv. Najvie su voljeli sluati oeve prie o dogodovtinama iz djetinjstva, o ljudima iz njegovog rodnog sela i njegove uspomene na roditelje koji su umrli prije nego to su mu se rodila djeca. Oguljene paprike i patlidane samljeli su i izmijeali, a zatim su kau skuhali u velikom loncu na laganoj vatri. Neki su u ajvar stavljali komadie bijelog luka, ali ne i oni. Njihovi eluci nisu podnosili ukus enjaka i zato im je ajvar bio poseban i blag. U gluho doba noi kada je ajvar bio gotov, presue ga u tegle, a njih poredae u ostavi sa ostalim namirnicama iz zimnice. Nakon dugog dana provedenog u radu legli su prijatno umorni. Kao i svake prethodne i ove godine spremali su zimnicu, ne zato to sebi sve te stvari nisu mogli priutiti u redovnoj kupovini, ve zato to su voljeli spremati i jesti domau hranu, voljeli su te dragocjene trenutke zajednitva, voljeli su vidjeti kako djelo njihovih ruku ispunjava drvene police u ostavi. I dobro su pamtili glad. *** Dani su postajali sve hladniji i boravak napolju, u prirodi ili u nezagrijanim prostorijama bivao je sve neugodniji. Ljudi poee pobolijevati isprva neprimjetno, a onda se prehlada i gripa kao nezaustavljiva pandemija rairi cijelim gradom. Niste mogli proi ulicom a da ne vidite nekog mladia kako crvenog nosa i mrcajui uri da se skloni sa hladnoe, djevojku koja ne isputa ovlaenu maramicu iz ruku ili dijete koje nije kihalo punim ustima. kole i obdanita opustie, neto zbog stvarne razmjere epidemije, neto iz roditeljske predostronosti; onoj djeci koja nisu bila zaraena klicom gripe roditelji nisu dozvoljavali da idu u kolu nadajui se valjda da e ih kuna izolacija spasiti bolesti. to je vie svijeta u gradu pobolijevalo tako razgovori o neobino hladnoj temperaturi za to doba godine postae uestaliji. Poe se svijet prisjeati prolih godina i to su due razgovarali o hirovitostima prirode to su im prie ee zavravale bijesnom konstatacijom kako je i ove godine gradsko preduzee zadueno za zagrijavanje stanova opet podbacilo. Svijet postade ogoren. Bilo mu je ve svega preko glave, i siromatva i laganja i sumnjivog bogaenja preko noi, ali ponajvie, inilo se, nepravde kojoj se nije nazirao kraj. Izgubivi vjeru da e sustav ikada proraditi kako treba i strahujui za svoje zdravlje mnogi se poee grijati alternativnim energentima. Ukljuivali su grijalice na struju kada bi se vratili sa posla, ili bi loili drvima i umurom pei zaostale iz prolosti, palili su male plinske grijalice koje bi stvarale vie psiholoki osjeaj zagrijanosti nego stvarnu toplotu i onda bi se cijela porodica natisla u toj jednoj toploj prostoriji poput izbjeglica u kolektivnim centrima. aj postade veoma traen napitak. Po domovima pili su ga svi u velikim koliinama. Kuhala se nana i kamilica i ipak meu
starijim svijetom, mlaarija sklona pomodarstvu pila je brusnicu, a ako nije bilo nje onda neke vone ajeve koji su svi imali snaan miris, intenzivnu boju i jednak ukus. Godila je toplota vrelog napitka, naroito dok je polagano milila cijelim tijelom i zaustavljala se u donjem dijelu stomaka. U kolama i kancelarijama tokom dana djeca i radnici nisu skidali jakne, a oni to su morali raditi pod vedrim nebom pokuavali su se zatiti kapama i rukavicama. Hladnoa se uvlaila u svaku poru i nakon nekog vremena, valjda potpuno obeshrabren, svijet prestade zanovijetati i nekako se privie na iznenadnu tegobu. Nou su se oni zimogriljiviji pokrivali sa jorganom i dekom, stariji svijet, penzioneri i hronino bolesni lijegali su sa arapama navuenim na noge. ivot postade oskudan. Jedna prostorija, televizijski prijemnik i tiina. Nikome se nije razgovaralo, jer o emu bi ovjek mogao razgovarati po ovakvoj hladnoi ako ne o problemima, a o njima nije vie imalo smisla voditi bilo kakav razgovor. Dobro je bilo poznato da se nedae najbolje trpe u tiini. Jednog dana kada su se ve svi prestali nadati da e stanovi biti zagrijani, u kasno poslijepodne, poe krkljati voda radijatorskim cijevima. Isprva buka nije proizvela nikakav efekat osim nervoze meu ljudima, ali nakon par sati radijatori postae mlaki. Svijetla po kuama se poee paliti istom brzinom kojom su se gasile grijalice i razmontirale pei. U neko doba, ne malo prije poetka dnevnika, u kuama postade ugodno. Djeca, oponaajui roditelje, svako malo dodirom ruke provjeravala bi griju li radijatori jo. Na njihovo iznenaenje i radost svaki put kada bi spustili ruicu na rebro radijatora on je bivao sve vreliji i vreliji. Roditelji, sada oputenije smjeteni na sofama, skeptino bi tvrdili kako ta iznenadna srea nee potrajati dugo i kako bi bila velika glupost vraati grijalice u podrum. Ni sami ne vjerujui u crne prognoze svojih pria nisu mogli sakriti ushienost razvojem dogaaja. Toplina radijatora irila se njihovim domom i njihovim srcima. Preivjet emo i ovo kao to smo preivjeli i sve do sada, ulo se kako svijet, sada sa neskrivenim tonom entuzijazma, govori meusobno. Neprimjetno, prestade se piti aj, odbacie se deke, omladina se poe skupljati po stanovima da dernei i da se provodi. Djeca se poee vraati u kole. Prije nego proe sedmica dana od nepodnoljive hladnoe ivot se vrati u neku normalnu koloteinu i svi od reda zaboravie kako ih je iznenadna hladnoa patila i sikirala. inilo se da gripa nije bila tako jaka i neizdriva i da su mnogi kaljali zato to im ve godinama duhanski dim truje plua. Muki stadoe, pod navalom vruine, subotama uz pie raskopavati koulje i skidati se u potkoulje, a ene nisu vie spavale u trenerkama, i jutrima su opet, prije nego se na dugo vrijeme zabarikadiraju u kupatila, hodale u tankim i prozirnim spavaicama koje su se na njihovim tijelima sputale samo tik ispod guzice. Pitanja se zaboravie i da ste nekoga priupitali da vam objasni zato se nije grijalo od poetka hladnoe zbunjeno bi vas gledao ravno u lice ne znajui o emu govorite. Oni ba naivni iskreno bi vam na pitanje odgovorili protupitanjem: Zar je bilo da nije grijalo? *** Padala je toliko dugo da vie niko nije pamtio kada je poelo. Znalo se samo kako je dola. Nebesko plavetnilo prvo su zakrili sivi oblaci koji su, kako je vrijeme prolazilo, mijenjali boju postajui iz dana u dan sve crnji, a kada je crnilo ispunilo svaki
centimetar vidika poeo je puhati neugodno hladan vjetar. S njim dooe i prve, rijetke kapi kie, sitne i naizgled neprimjetne. Padale su nepredvidivo. im bi ovjek pomislio kako e kiiti do u nedogled oblaci su postajali suhi i tada bi znali protei dani da ne padne niti jedna kap. Svijet navikao na muku svih tih sunih dana nosio bi uporno kiobrane oekujui valjda da e ih vrijeme na prevaru pokuati uhvatiti nespremne i kako e im onda s posebnom slau sruiti na glavu lavinu neeljene vode. Kad je napokon poela padati inilo se da su svi odahnuli, dobro znajui da im sada ne preostaje nita drugo doli naviknuti se na njenu prisutnost i prilagoditi se njenim ubitano monotonim navikama. Padala je u talasima, neprekidno, ne posustajui niti jednog trenutka, obznanjujui svijetu svoju neukrotivu prirodu, divlju narav koja je bila u stanju za tili trenutak izmijeniti lice zemlje. Od njenog prisustva vode su mahnitale, rijeke su se izlivale iz svojih korita, potoci bi se pretvarali u bujice koje bi bez ikakvog razgovora ruile i lomile sve na ta bi naile. Nije bilo naina da se zatiti od njenog dosadnog prisustva osim da se ostane u kui, ali boraviti u zatvorenom prostoru dugo moglo je imati ozbiljnih posljedica. Melankolici, preputajui se diktatu njenog ponaanja, padali bi u polusan provodei dane u stanju nekakve neprirodne mirnoe prikovani za krevet namjeten za nono spavanje i televizor, jedini prozor u svijet izvan njihovog. Nervozne i uroene putnike, lutalice i gluvare razdirao bi unutranji nemir, nevidljiv svrab koji na koi nije ostavljao nikakav trag i oni bi poput vukodlaka na mjeseini hodali po kui zanovijetajui i gunajui. Tad biste morali dobro paziti da vam se put ne ukrsti sa njihovim, jer biste prije nego to shvatite ta se dogaa, upoznali narav teku, tvrdu i svadljivu, narav koja bi olako, ne razmiljajui, rekla grubu rije, ne videi kako njena otrina poput sjeiva turske sablje raskida vae srce u paramparad. Njihovu podivljalu riku nadglasavala bi samo tupa lupa kie o limene okapnice i krovove, lupa koja nije stvarala umiljat zvuk, lupa koju ni najtalentovaniji poet ne bi mogao usporediti sa uzvieno harmoninim zvucima simfonije. Ali, ta lupa ipak se slijevala, nakon dugog i paljivog sluanja i poniranja u snatrenje u nekakav harmonian ali nemelodian pjev, koji bi budio u ovjeku davno zaboravljene uspomene. Ba po takvoj kii ne rijetko u mati sanjara znao je zablistati najvedriji dan prepun razdraganih ljudi, veselja i radosti, dan koji je svojom neponovljivou bio savren kako dan u stvarnosti ne bi nikada mogao biti. Otrjenjenje od snova pratio je umor u nogama, dremljiva iscrpljenost i osjeaj izmjetenosti neuporediv sa bilo kojim drugim ovjeku poznatim osjeajem. ta god o njoj mislili, koliko god nas ljutila padala je neprekidno od trenutka kada jutrom otvorimo oi do trenutka kada ih nou zatvorimo. Padala je, prialo bi se sutradan za stolovima, po cijelu no neprekidno kao da nije znala da moe na sekund da predahne, jer nou nije bilo nikoga da nadzire njeno ponaanje. I tu se pokazala mudrom, jer uvijek je bilo razoaranih bdijaa, koji bi, da je bar za trenutak posustala, rugajui se primijetili njenu slabost. ivot nije mogao biti zaustavljen i ljudi su domiljali razne naine da joj se odupru. Hodajui po ulici rastvarali bi velike, jeftine, kineske kiobrane, ije boje bi se razlijegale po danjem sivilu kao krijesnice po sparnoj avgustovskoj noi. Roditelji bi djecu zagrtali debelim kabanicama od najlona u kojima bi se teko kretali i u kojima bi liili na patuljke iz pria itanih pred spavanje. Nezgodno s njom bilo je to nikako nije potovala privatnost i uvlaila se ljudima, ako ne pod kou onda do svake njene pore.
Na povratku u kuu nije bilo komada odjee nenatopljenog kiom i ako ste eljeli da izbjegnete ozbiljno oboljenje bili ste primorani to prije skinuti se. Imala je udnu naviku da se u potocima sliva niz svaku gradsku kosinu i uz svu volju ulaganu da joj se sklonite sa puta nekada jednostavno nije bilo drugog naina nego da, kreui se prema cilju, progazite kroz nju. Od tog dodira cipele bi postajale toliko natopljene vodom da nije postojao nain hodanja koji bi umanjio njihovu iritirajuu teinu. Nakon cjelodnevnog hodanja u vlanoj obui stopala bi postajala bjelkasto smeurana i ledena, a najbolji nain da se vrati toplina u njih bilo je zamatanje u toplo, vuneno ebe. Po kii je hodao samo ko je morao, nevoljnik kojem nije sueno da dan provede u miru kue, siromah kojeg je muka tjerala da dnevnicu zarauje mijenjajui zdravlje za pare i ludak koji je u svojoj sumanutosti dokuio da je bolje biti sam na kii nego u kui okruen demonima. *** Odjedanput otopli, vrstoa kasnojesenske hladnoe popusti, neprijatna jugovina razmeka i najtvrdokornije srce. Moda i nije bilo toliko toplo, ali pritisnut dahom dalekih tropa svijet natjera da za tili as odbaci teku garderobu koju je ve nedjeljama nerado nosio, doivljavajui je kao kaznu za zlodjelo koje nisu poinili. Stariji se nisu radovali ovom kasnom i iznenadnom ljetu koje ih je u pravilu kosilo kao kuga. Svaki dan zastali bi ispred velikog zida u sreditu grada koji je sluio kao improvizirana oglasna ploa i sa neskrivenim strahom u glasu komentarisali su lica i imena vrnjaka ovjeena na pravougaonim smrtovnicama. Gizdavim gospoama, koje kuu niti na pet minuta nisu naputale nenaminkane i savreno dotjerane, nerviralo je blato, koje se pojavilo niotkud i nisi ga mogao nikako zaobii. Ljepilo se za cipele i arape, za iroke obode sukanja, uvlailo se u kue, jednom rjeju smetalo je. Ali, nisu ba svi bili onespokojeni dolaskom mediteranskog daha. Obradovana, mlaarija mu je pohitila u zagrljaj, punei svake veeri tople novembarske ulice, dugo etajui gradom valjda znajui da moraju iskoristiti priliku, koje sigurno nee biti do proljea. Ove godine, od svih, najvie se varljivom ljetu radovala ona. Jo s poetka jeseni podrezala je dugu, divlju crvenu kosu i kada je vidjela njegovo zabezeknuto lice znala je da se nije prevarila u odluci. Strpljivo je sluala licemjerne komentare zavidnih kolegica koje su njen novi izgled tako slatkorjeivo hvalile da je svaki sluajni prolaznik kroz njihove kancelarije znao da govore neiskreno i s nekom neobjanjivom mrnjom. Osmjesi i ogovaranja, sitne gadosti i podmetanja nekada su joj toliko smetali da je mislila kako e ostane li u njihovoj blizini potpuno poludjeti, ali ove godine je uivala u njihovim slatkim laima i dok je ispijala duge mrcvaree popodnevne kafe nije mislila ni o emu drugom osim o njemu. Otkako ga je upoznala neto se u njenom ivotu promijenilo. Nije mogla opisati ta, ali je promjenu osjeala tako snano i tako prisutno da joj se svijet u kome je ivjela i koji je muio svojom ubitanom monotonou sada inio nevjerovatno neobian. Nije nikome ispriala, ali krajem ljeta, nakon dugog nagovaranja i nekanja, ila je sa njim u luna park postavljen nedaleko od zgrade u kojoj je radila. Vrtei se na besmislenoj vrteki za djecu osjetila je radost malog djeteta, ne zbog zabave koju je sprava proizvodila, ve zbog njegove prisutnosti i tada je, tu u zraku, prvi put outala osje268|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
aj koji je vie prestravio nego obradovao. Nije imala sree s mukarcima zato to se previe davala, zato to ih je straila njena otvorenost, zato to je bila obrazovana, to je uivala raspravljati o svemu, i to je njeno srce bilo njima privrenije to bi oni postajali sitniaviji, sebiniji i narcisoidniji. Ili, su moda takvi bili od samog poetka samo to je njoj trebalo vie vremena da razotkrije njihove prave namjere i kada bi ih na kraju otkrila trpjela je povrijeenost i bol. Uvijek se nekako ispostavljalo da ih interesuje samo njena ljepota i nita vie i da u njoj vide samo sredstvo da utae glad svoje putene poude, a ona je naivno matala da se dadne sva, da s mukarcem bar jednom bude ena. Kada biste je sreli u liftu ne biste nikada posumnjali da je neto mui, osmijehom i ivou krila je sve svoje brodolome i sva svoja razoaranja. Sada s njim bilo je drugaije. Skeptinost i sumnjiavost njenih godina razoruala je njegova djetinja prostodunost, jednostavnost ovjeka koji nije nauio lagati. Dugo joj je trebalo da mu povjeruje, jer tjerana oprezom ene nauene da preivljava u svijetu okrutnosti nije sebi mogla priutiti jo jedan ljubavni fijasko. Osjeala je da nema snage za jo jednu igru pokvarenosti. Kada je mislila da e odustati, kada je svojim insceniranim raspoloenjima nastojala omrznuti u njegovom srcu ostajala je zabezeknuta i zbunjena njegovim reakcijama. Stoiki je podnosio njena lana histerisanja mirno joj opisujui osjeaje koje je dugo krila od svijeta, priao je nevjerovatne prie koje je poudno sluala, nasmijavao je vicevima za koje je i on sam znao da vie nisu smijeni. to se vie trudila da se odvoji od njega to je vie padala pod njegov uticaj. Jedne veeri dok su etali gradom i dok je ona ljuta zbog nekog nevanog incidenta na poslu neraspoloeno tiha i odsutna hodala pored njega on je uhvati za ruku. Ona protrnu, ali ne izvue svoju ruku iz njegovog blagog stiska, ve stade neto govoriti brzo i nervozno. Do kraja veeri bili su par. Voljeli su etati dok su zajedno, ali kia koja je padala zadnjih sedmica nije im to dozvoljavala i sada kakda je vrijeme na neobjanjiv nain postalo snoljivo nisu gubili dragocjene trenutke. Dogovorili su sastanak na uobiajenom mjestu. Hodala je polako znajui da se on nee ljutiti zakasni li malo. Usput je kupila punu kesu vruih kiflica i dok mu se primicala kradom iza lea znala je da e biti sretan kada je ugleda. Tu grozniavu subotnju veer proveli su, nakon dugo vremena, lunjajui gradom, zaustavljajui se pred svakim izlogom, pomno razgledajui njihove sadraje. Pozdravljali su se sa poznanicima i prijateljima koje su sretali, priali su o pozorinom festivalu koji su oboje voljeli. U neko doba, pomalo umorni od etnje, sjedoe na drvenu klupu u gradskome parku. No je bila toliko topla da on raskopa jaknu i ona mu njenim pokretom pomilova prsa. Naslanjajui glavu na njegovo rame hihoui priala mu je nekakav prastari tra. On je nije uope sluao, s osmjehom na licu gledao je prsten koji je sama napravila od komada ice i dugmeta. Kad se mjeseina probi kroz granje breza i osvijetli betonsku stazicu koja je prolazila kroz park njih dvoje su ve dugo bili zagrljeni i nijemi. On je bio spokojan i miran, ona zadovoljna i sretna. *** Izjedao ga je osjeaj krivnje. Cijelu veer sjedio je sam u u sobi naizmjenino gledajui nezanimljiv televizijski program i itajui dnevne novine. U novinama nije bilo nita vrijedno panje tako da je svaki as pogledavao prema supruzi koja
je oputeno izvaljena u ugodnoj sofi listala nekakav magazin za ene. im bi je pogledao ljutnja i krv udarili bi mu u elo i jedva se susprezao da je ne narui na pasja kola. Svaki put kada bi rijei dole na vrh jezika obuzdavao bi se dobro znajui da njegove bijesne reakcije ostavljaju bezmalo udan efekat na njegovu suprugu. Gledala bi ga mirno, sluala njegove eskapade optubi i zamjerki, a kada bi on ve dobro umoran od teatralnog nastupa odustajao od svoga monologa pomiren da nema nikakav uticaj na ponaanje svoje supruge, ona je prelazila u kontranapad. Sam njen pristup porodinim svaama bio je radikalno drugaiji od njegovog. im bi se on primirio poinjala je ona. Tihim, jednolinim glasom iznosila bi sadraj njihove razmirice, ulazei svojim analitikim umom u njegovu sutinu. On bi se isprva branio, pokuavao bi na njene argumente odgovoriti kontraargumentima, nastojao je osporiti njene tvrdnje, ali kako je razgovor tekao tako je njegov glas u njemu bivao sve neprimijetniji sve do trenutka kada se diskusija ne bi pretvorila u njeno autoritativno izlaganje. Okrenute glave u stranu, hinei nezainteresovanost, paljivo bi sluao ta govori i to je due sluao bivao je svjesniji da je u pravu, da je sve to je govorila istina i da je sluajui njene sugestije postupio pravilno. Za vrijeme toplih ljetnih mjeseci svae je esto zavravao odlaskom u etnju, lutanjem prepunim ulicama grada, a na povratku kui neizostavno je zvao kui priupitati suprugu ta eli da joj donose sa svoje odisejade. Koliko god svae bile bune i tihe, koliko god zamjerao supruzi zbog nekih njenih postupaka, odluka i izgovorenih rijei vraao se njenom zagrljaju i njenom umilnom tepanju, sladunjavom objanjavanju geneze problema koje je nerijetko pratila tjelesna sentimentalnost. Veeranja svaa nije se mogla zavriti lutanjem, jer no je bila ledena i ibao je studen vjetar koji je ovjeku svojom gigantskom snagom lomio svu toplotu u tijelu. Stoga je odluio ne produivati raspravu, ali to je due sjedio u sobi otuen od supruge, osjeaj krivnje upornije ga je muio. Nema govora postupio je pravilno, postupio je upravo onako kako odgovoran otac postupa, ali svaki put kada bi djecu kanjavao batinama, koliko god one bile opravdane, razjedao ga je osjeaj krivnje. Ovaj put su pretjerali. Zapravo pretjerao je samo stariji od dvojice bandita njegovog srca, prekardaio toliko da je ih je oboje doveo do ludila. Kada ga je to poslijepodne, pred sumrak, grupa starijih mukaraca dovela kui mokrog do gole koe bio je zbunjen, ali kada su mu pojasnili da je izvaen iz rijeke bio je lud od straha i bijesa. Izvaen iz nabujale smee rijeke, koja je ve danima prijetila da se izlije iz korita i koja je na svojim podivljalim leima nosila stabla iupana daleko u planini. U prvi tren se savladao tek toliko da se zahvali ljudima na nesebino pruenoj pomoi, da ih pozove da uu u kuu popiti neto, a kad oni kurtoazno odbie gostoprimstvo isprati ih gotovo do same ulice, neprekidno se zahvaljujui. U kuu je uao hladan kao pricer, nijem i odluan da kaznu za ovo nesmotrene razbojstvo odmah izvri. Iz ormara u svojoj sobi izvadi stari vojni opasa, zgrabi sina za uho, uvede u kupatilo i iiba po nogama i leima skoro do krvi. Nije se obazirao na njegovu riku i preklinjanja, tukao je tako snano i disciplinovano samo sa jednim ciljem ovim batinama mora mu se izbiti iz glave ta pogubna ludost. Hodati u ovo doba godine uskim rijenim adama bilo je zabranjeno. Tek kad je sjeo u sobi na svoju fotelju, kada je pla u susjednoj prostoriji zamukao i kada je pored sebe na sofi vidio nijemu suprugu kako lei, ruke mu se
stresoe i u cijelom tijelu, od glave do pete, osjeti strah. Doe mu da zaplae, ali se suzdra. ta da je pao pomisli i odmah misao otjera u najdublji ponor podsvijesti. Ohladivi se poeli se svaati sa suprugom, ali je znao da ga ta svaa nee nigdje odvesti. Ljutio se to ga nije branila, to ga nije zatitila svojim tijelom, to njegovo mahnitanje nije sprijeila nekom prijetnjom. A, onda shvati da je namjerno tako postupila, da mu je svojim utanjem i svojom pasivnou pruila potporu u kanjavanju, shvati da je i ona bila svo vrijeme prestravljena. Ostatak veeri provedoe u tiini i mimoilaenju, a spavati odoe ranije nego inae. Cijelu no se okretao na krevetu pokuavajui uhvatiti san koji mu je neprekidno bjeao. Pokrivao se i otkrivao, bivalo mu je as vrue as hladno i kad doe jutro, kad se na istoku probudi sunce i kad u mujezina kako svojim lijepo melodinim glasom navjetava raanje novog dana ustade sretan to se muna no napokon okonala. Prolazei kroz kuhinju nesvjesno proviri kroz prozor i ostade zapanjen. Ne oklijevajui niti trenutka iz kuhinje odjuri u djeiju sobu i probudi sina. Ovaj je jo uvijek bio ljut zbog sinonjih batina, ali oeva djetinja uzbuenost brzo otopi njegovo neprijateljstvo i on gonjen oevim entuzijazmom i vlastitom radoznalou odskakuta za ocem do kuhinjskog prozora. Zajedno razgrnue zavjesu nakon ega mu se sa usana ote prvo uzdah radosnog iznenaenja, a zatim pomirujueg tata. Imali su ta vidjeti. Cijeli horizont bio je zamagljen bezbrojnim pahuljama snijega koje su, krupne kao orasi, padali po zemlji. Letjele su krivudavim putanjama, sudarale se njima pred oima, raspadale da bi na kraju zavravale na deset centimetara debelom snjenom pokrivau. Otac pomirljivo zagrli sina i vlanim usnama poljubi u obraz.
Muzafer aui
Dark waltz
Otkad je moja kerka progovorila a nije dangubila ni trena - zasut sam svemoguim pitanjima. Sve do njene este godine dobro sam se snalazio i uspijevao da izmaknem zamkama to mi ih je neumorno, na svakom oku, postavljala. Odgovarao sam i pojanjavao joj i stvari o kojima sam i sam malo znao. Ali, prolazilo mi je jer sam svakodnevno usavravao vjetinu da nedostatak znanja kamufliram gomilom lijepo sloenih rijei. Bar sam tako mislio dok nisam poeo da hvatam jasne signale koji su govorili da mi ne vjeruje sasvim, da vidi da vrdam, ali je htjela da sa njom razgovaram, pa mi je doputala da izmiljam ili pretjerujem. Priaj bilo to, priaj o bilo emu, samo priaj sa mnom govorio je Lunin pogled. I ja sam priao, ponekad lagao, zanesen matao i bio skoro ponosan na sopstvenu domiljatost. Uio sam, usput, o mnogo emu, zanimao se za teme koje su mi do tada bile potpuno strane i daleke. Djeca vas svojim pitanjima natjeraju da razmiljate o ljudima i ivotinjama, o pojavama i odnosima, na sasvim drugaiji nain. Potaknu vas da mislite i o stvarima koje vam inae nikada ne bi pale na um. Tada shvatite da ona ele da o svijetu saznaju mnogo vie od onoga to vi znate, zapravo: postane vam jasno koliko vi malo znate. A ivjeli ste u uvjerenju da je to sasvim dovoljno i da je sve preko toga nepotrebno i samo optereujue. Ula je zadihana u kuu, umorna od cjelodnevne igre u dvoritu, i, ovla, kao da je nije mnogo briga, izustila pitanje od koga sam se stresao. Prola je kraj mene ne pogledavi me i ne saekavi odgovor otila u kupatilo, a ja sam uznemiren naglo ustao i stao kruiti po sobi. Kako joj odgovoriti na pitanje koje e otvoriti jo stotinu drugih, a ja ni na to jedno jedino nisam spreman? Iako sam ga oekivao godinama i znao da je neizbjeno, zateen sam i zbunjen. Kako da estogodinjoj djevojici objasnim ko je njena majka, kada ni sam ne znam pravi odgovor. Pitala me zato je njena mama stara, a sva druga djeca imaju mlade majke i meni je, ve po njenom glasu, bilo posve jasno da je dolo vrijeme da se neeljena tema otvori. Da zatim
krene krajnje neugodan razgovor za koji ni pretpostaviti nisam mogao kako e se odvijati i okonati. Kada se Luna vratila iz kupatila, nije me zatekla u sobi. Iskrao sam se iz kue nesvezanih cipela i s jaknom u rukama i odloio na razgovor bar na kratko. Otiao sam u borovu umu, besciljno lutao i pokuavao da sredim misli. Nije mi uspijevalo iako je bila jesen i obala pusta i tiha, iako na poznatim stijenama nije bilo ena koje se sunaju. Da su one tu, da ih kia i vjetar nisu rasprili na sve strane, stao bih kraj puta, gledao ih i divio se ljepoti njihovih preplanulih tijela. Znam da bih tek tada bio daleko od bilo kakve smislene prie, ali bijeg je moj vazdanji odgovor na sve s ime nisam u stanju da se suoim. Ovoga puta nemam gdje pobjei, bio sam svjestan, nemam se iza ega skloniti. Mogu se tek na kratko skriti kao noj, nita vie. Izloen sam i go kao pred cijevima na strijeljanju, prolazilo mi je glavom dok sam u gru smiljao kako da mojoj curici kaem da je njena majka, odnosno ena koju tako zove moja majka. Da o njenoj pravoj mami niko nita ne zna, a ja tek malo vie. Da se sjeam samo muzike i crnog, prozranog vela koji je obavijao. Sjeam se, nikada nisam zaboravio, i topline njenog tijela, ali o tome tek ne bih elio da razgovaram s djetetom. Kako se usuditi da joj kazujem ono to nikada nikome nisam... *** Nigdje no nije crna kao u Valdanosu. Nigdje mrak tako vrsto ne obavije stijene, pripije se uz more i zakrili masline. U jednom trenu nestanu sve boje i oblici, sve utihne i zamre, kao da neka dinovska ruka iznenada spusti roletne. Bio sam u barci sam i pokuavao razgoniti nelagodu provjeravajui da li se za ovakav mrak moe bez pretjerivanja rei da se u njemu ne vidi ni prst pred okom. Kad god bih se naao u zgodnoj prilici volio sam da na sopstvenom primjeru vidim koliko su istinite sve te fraze koje se bez razmiljanja i mjere svakodnevno koriste. Neke, poput onih da neko lae kao pas ili pije kao smuk, niti sam mogao, a nisam ni htio provjeravati. Kao to se neto moe bez provjere uzimati za istinito, tako sam i ove besmislice odbacivao i ne pokuavajui da im dosegnem neki, kao, skriveni, dublji smisao. Na sred zaljeva plutala je moja barka, a ja sam pogledavao u crno nebo nestrpljivo ekajui prve znake da stie tek dva dana naeti puni mjesec. Nikada nije prestala da me uzbuuje neminovnost raanja novog dana, izlazak sunca, dolazak noi i uvijek, u minutu, tano pojavljivanje mjeseca. ekao sam ga da pod njegovim fenjerom nastavim loviti lignje. Svake sam veeri izlazio na more sam i ovoga puta sam pomalo alio zbog toga. Bio sam mali u svoj toj tmini, moja je barka bila slamka, a more pod nama beskrajni bezdan, crn i hladan. Trebao mi je neko da se bojimo zajedno, ali ja sam sve dotadanje ortake otjerao. Jedan je mnogo priao, drugi je samo utao, trei je uvijek kasnio i bio nespretan, a etvrti je volio da zapovijeda, a u mojoj barci to je bilo dozvoljeno samo meni. Niko mi nije valjao, niko potaman; alio sam se na ljudsku nesavrenost svima koji su to htjeli da sluaju, a zapravo sam htio rei samo jednu i jedinu prostu istinu: htio sam da budem sam! No, nisam se usuivao da to jasno i glasno kaem jer sam se bojao to e ljudi na to rei. Volio sam esto biti podalje od njih, ali mi, ipak, nije sasvim svejedno to e
misliti o meni, jer znam da o usamljenicima svi misle isto: to su oni koje niko nee ili oni to nikoga nee. to je jednako nenormalno i neprihvatljivo. Ali ne i sasvim tano, jer ve na mom primjeru ta je teorija pokazala svu svoju krhkost: ja nisam sasvim izbjegavao drutvo ljudi, a ni oni me nisu odbacivali do kraja. Voljeli smo se i druili, ali s mjerom pomalo. A u barci okruenoj morem dvoje ljudi su, htjeli to ili ne, jedan zasebni, izdvojeni svijet, mikrokosmos, u kome se pria, voli, mrzi, jede, pije, prdi i pia, a to je ve prevelika bliskost koju ja nisam elio ni sa kim, niti mogao da podnesem. Zato su moji odnosi s okolinom svedeni na podnoljivu mjeru. Po potrebi. Upravo tako: koliko je ko kome trebao. Jer, ako emo poteno, potreba je jedini istinski motiv za zbliavanje i zajednitvo. Ljubav i tobonje nesebino davanje cijelog sebe najee su samo ulog za ostvarenje zamiljene koristi. rtva koju Bog prije ili kasnije vjerujemo u to - nagrauje. Uvijek me zasmije i iznova oduevi duhovito kazana istina da su mukarci izmislili ljubav kako bi lake doli do ... enskog tijela. Mjesec je opet bio taan. Razmicao se teki, neprozirni zastor kao pokrenut zvonjavom budilnika i siva svjetlost naruila je beskrajno nita. Ukazali su se obrisi crnih brda i po ko zna koji put iscrtavana je vjeita granica izmeu neba i zemlje. Istovremeno sa pomaljanjem velike blijede narande, kao otrgnut od nje, niz maslinovu umu, krenuo je hladan vjetar i namrekao povrinu mora. Ali to nije bio samo vjetar, samo obini vazduh u pokretu. On nije doticao moje lice, nije mi mrsio kosu, niti mrznuo mokre ruke, ne. Bio je to glas, vanzemaljski, oaravajui glas. Muzika koja me obavila i za tren uvukla u svoj kovitlac. Bio sam zadivljen, prestraen, uzbuen, zbunjen... Sluao sam opinjen, nevoljan da se branim i potpuno predan boanskim zvucima, nemoan i slab usred vrtloga. ekao sam da budem usisan u neki ogromni slivnik kojim u, poslije nekoliko vratolomnih spirala, zauvijek otei. Umjesto toga, snano sam grabio veslima ka obali, ka izvoru arobnog valcera to su ga maslinove orgulje otegle i razlile kao voda tu na papiru. Gledana s mora i obasjana mjeseinom poznata obala djelovala je udno i strano, iako sam znao svaki njen kamen, stijenu i oblutak. Svaku uvalu, svaki usjek. Od rane mladosti to je moja obala, moje stijenje, moje more, sa svim mladim enama koje tu dolaze. Dolazio sam za njima, bio njihov satelit, njihova sjena, njihov dobri duh koji ih voli i pazi. Jer ja sam se samo divio njihovoj ljepoti, skladu njihovih golih tijela, glatkoi koe. Nikada ni jednoj nisam naudio, niti pomislio uiniti naao, iako su se ponekad, ne shvatajui da sam samo esteta, ljutile i pogrdno mi dobacivale. Dogaalo se i da moram bjeati pred njihovim partnerima, razjarenim grubijanima to ih nikada nisu ostavljali na miru. to su ih bez prestanka dodirivali i spopadali, a pravili se da ih brane od mene koji ih samo njeno, najnjenije milujem pogledom. Sada je bila jesen i plaa je bila pusta i danju, a kamoli nou. Ali na moje zaprepatenje ne i ove noi. Naslutio sam sjene i pokrete i prije nego sam sasvim priao obali. A kada sam barku prislonio uz visoku isturenu stijenu i uspravio se na pramcu, jasno sam ih vidio: mlade, nepoznate ene igrale su na ljunku. Okretale su se ukrug, pratei ritam maslinovog valcera i zanesene zabacivale glavu unazad. Njihove ravne duge kose lelujale su i upijale srebro mjeseine, a kroz pauinaste crne velove nazirala su se njihova tijela, bijela i predivna. One nisu doticale tlo, one
su lebdjele rairenih ruku i sklopljenih oiju. Potpuno slijepe i neosjetljive za svijet oko sebe, izgubljene u transu igre, djelovale su nestvarno i ja sam se pitao da li sve to sanjam. Stajao sam nijem i ne trepui zurio u preplitanje njihovih ruku, let kose, uvijanje tijela i vazduastih velova. Zadivljen gledao sam ljepotu i sklad pokreta, a moje je tijelo bilo ukoeno u okretu, zaustavljeno u neprirodnom poloaju od kojeg sve boli. No, nisam osjeao bol, nisam ga bio svjestan opinjen nestvarnim prizorom. Uivao sam u plesu, ja kojem je igra odraslih uvijek bila besmislena. Ja, koji sam bio ubijeen da ples slui samo za pokazivanje i prizivanje partnera. Ritualna igra ivotinja kada se pare... Ne znam niti u ikada saznati ko je bio u veem zanosu one pleui ili ja gledajui, ali znam da je ta slika, koja me u trenu opinila i zaposjela, postala zauvijek dio mene. Veslao sam unazad, odmicao od obale, nesvjestan svojih kretnji i postupaka. Bjeao sam ne elei to, udaljavao se, a naprezao oi da izmeu stijena nazrem bar jo koji blijesak mjeseine na tijelima arobnica. Htio sam da se vratim, a zahvatao veslima sve jae. Bio sam ve daleko od kraja, zamirala je muzika i nestajale su slike, a ja sam se i dalje osvrtao i smuen neprestano neto traio po barci, ne znajui to. Shvatio sam, napokon, da preturam po svojoj ribarskoj torbi traei u mraku pribor ja sam doao loviti lignje. Mjeseina je tu, nebeska svjetiljka koja e ta predivna morska bia okupiti i dovesti pod moju barku, a lovac u meni, nezasit i krvoedan, punie kofu, strahujui uvijek da je premala i nedovoljno ispunjena. Odavno sam se pomirio sa saznanjem da u lovu postajem ogoljeno i istinsko ja, da se tu do kraja razotkriva sva moja ubilaka strast, da sam samo obina zvijer. Isti kao, uostalom, i svi ljudi na svijetu kada odloe maske i zanemare stege vaspitanja, obrazovanja, morala i civilizacije, koje ih stiskaju, uljaju i sputavaju. Iz ijih okova svako malo ele da iskoe. Uzeo sam pekafondo i odmotao najlon. inio sam uobiajene i svakodnevne kretnje rutinski, bez strasti i ara. I nije ilo: mrsio se najlon, iglice su se kaile o moju odjeu, ubadale me, boljelo je i ja sam se najednom razbudio. Ovo nisam ja, prolo mi je glavom, to nisu moji prsti. Ovo je maina koja me oponaa, ona je hladna, bez osjeaja i volje ne moe se tako loviti... Ugurao sam pribor u torbu, pokrenuo motor i punim gasom krenuo nazad. Zvuk motora rastjerao je bunilo i ja sam opet bio svjestan svoje samoe i nitavnosti usred nepregledne visine nada mnom i tamne, tajanstvene dubine pod sobom. Nisam se mogao smiriti i ugrijati ni kui kraj poreta, nije pomogao aj, ni suva odjea. A onda sam cijelu no proveo zurei u plafon, ustajao da puim, otvarao prozor i gledao u Mjesec. Jesu li jo uvijek one mlade ene tamo, pod ovom istom svjetlou, usred one iste muzike? Zar one zaista postoje? Zar nisu samo plod mate, straha ili poude? Zar ne ive samo u bajkama? Ili sam sve ovo sanjao, nita i niega nije ni bilo, ja samo umiljam, ludim, to li? Nije li osama uzrok mom ludilu? Jesam li nenormalan ve zato to sam drugaiji, to se ne uklapam u savreno iscrtanu emu? Moji vrnjaci su se ve poenili i uzgajaju djecu, rue i stomake, a ja sam sam. Zapravo, ivim s majkom i nije da je ne volim (o, naprotiv!) ali sam, oito, samim tim da mi se uvijek otme rije sam, duboko u sebi svjestan da ona ne treba da bude jedina kraj mene. A drugu ne umijem da naem. Ne snalazim se u drutvu mladih ena,
smuen sam i ukoen i djelujem odbojno. One misle da ih prezirem, da ih ne volim, a samo kad bi znale koliko ih elim. Samo kad bi mogle i da naslute koliko eznem za njihovim drutvom, dodirom, njenou... Ali, kad god sam se naao u njihovoj blizini ja sam bjeao. Smiljao sam najnevjerovatnije razloge samo da se izvuem, bio udan, smijean i spetljan, znam to. A kad bih se, napokon, izmakao od drutva za kojim sam uistinu eznuo, naas bih odahnuo, a zatim dugo tiho patio i proklinjao onoga to me ovakvog stvorio. I obeavao samom sebi da u se promijeniti, da u raskopati grlo i usta, da se bjeanje nee ponoviti... I ponavljalo se, naravno. Onda su svi digli ruke od mene, otpisali me i prekriili. Najupornija je bila majka u nagovaranju da se enim, da stvorim porodicu, ali je na kraju i ona odustala. Pomirila se jednog dana, prihvatila je da je njen sin poseban, da nije kao njegovi vrnjaci i nastavila da me pazi i voli. Drugaiji sam, uvrnut i udan, ali njen. Sljedeeg dana trudio sam se da odagnam misli od prethodne noi u Valdanosu, a zapravo ni o emu drugom nisam mislio. Ni pomiljao nisam da opet tamo odem loviti lignje, ali ve u rano popodne, ranije nego ikad, spremao sam opremu i obuven pogledavao na sat. Kao i prethodne veeri ja nisam bio gospodar svojih pokreta i namjera, ja nisam mogao da upravljam sobom. Radio je to neko drugi, vodila me nepoznata ruka u meni, a ja se nisam mogao otrgnuti i poi kamo elim. Ako sam bilo gdje drugo i elio... U suton, kada podivljaju boje na zapadu, bio sam na vodi i lovio lignje. Tanije, samo sam inio poznate pokrete, trzao rukama i izvlaio, pritom, pokoju agresivnu ljepoticu, ali to nije bio lov, ve samo ekanje noi. Gledao sam u tamu maslinove ume i kada su se izmeu grbavih stabala i krljavih kronji probile prve tanke trake mjeseine, vidio sam, najednom, tijela u pokretu. Uinilo mi se da ujem korake, mlataranje ruku, pucketanje prstima... Zadrhtao sam proboden jezom i bilo mi je namah jasno zato se mjetani oduvijek uasavaju noi u maslinjaku: on odjednom oivi, masline prohodaju, pokrenu svoja kvrgava tijela i slie ljudima! A ovjek zna da se, pored svih utvara i udovita to ih je njegov strah stvorio, najvie, ipak, treba bojati ovjeka. Mjesec je zavladao nebom i one su opet bile tu. Na istom mjestu, sa svim tim srebrnim kosama, istim plesom i muzikom. I ja u svojoj barci, jednako oaran i zanesen. Ali, prenuo sam se uasnut, ne i sam: djevojka je lebdjela prozrana i laka nad pajolama i gledala me prozirnim, vodnjikavim oima. Znatieljno me zagledala izvijajui vrat, kao dijete poklon omotan papirom. Onda je mirovala kao da pozira, okretala se i inilo se da se, zadovoljna sobom, ogleda o mirnu povrinu mora. Bila je blizu, osjeao sam joj dah i mogao sam je dotai, ali sam se ja skupio i prilijepio uz vlane daske prove. Gledao sam, potom, kako se udaljava, kako klizi nad crnom, ravnom ploom. Nestala je iza stijene i malo zatim bila je u kolu sa svojim drugaricama. No, siguran sam da se ne varam, ne zanesena kao i one, jer je stalno pogledavala u pravcu moje barke. I, ba kada sam se pokuavao otrgnuti od vrstih niti to su me svezale, kada sam elio da odem rijeen da se nikada vie ne vratim, ona je opet bila tu. Gledala me u oi, pruila je ruku i dotakla mi lice. Izmakao sam se, pomjerio se tijelom unazad, skoro sasvim legao na provu. Dirala mi je nos, ocrtavala prstom profil, igrala se mojom kosom, a onda se nadnijela nada mnom i prislonila
usne uz moje. Topla hobotnica pripila se i obujmila mi tijelo, a vazduasti veo se prosuo i prekrio mi lice. Njena toplina rastapala je led to me drao u okovima otkad znam za sebe... Nikada vie neu ovdje doi, znao sam, im sam uvali okrenuo lea. Nikada se tu neu vratiti i nikada vie neu vidjeti arobnicu ije sam mirise i sokove imao svuda po sebi. Gotovo je, nje vie nema, bio sam oajan, ona vie nije ista, naruio sam je, oskrnavio. Ili je oskrnavila ona mene, uinila me obinim mujakom, ne znam, ali se u trenu sve promijenilo. Ja sam sada isti kao i svi drugi, grozio sam se, ja sam koristio, upotrijebio, iskoristio njeno tijelo. A ono je stvoreno samo da se gleda, da se potuje, da mu se divi... Kia i jugo, kasna mokra jesen, odvojili su me od barke i lova, pa i od iskuenja da je pod mjeseinom opet traim. Prvi put u ivotu volio sam kiu. elio sam da ona nikada ne prestane, da nebo ostane zauvijek sivo i da se Mjesec nijednom vie ne pomoli nad granama maslina... *** Zadovoljan sam svojim poslom, kao da sam ga sam birao. uvam borovu umu od vatre. Dane provodim izmeu mora i smolavih stabala, nad stijenama koje kao koljke uvaju najljepe bisere ene. Sve su one moje, sve ih volim, mazim pogledom, ljubim oima. Ponekad poelim da sam Sunce i da mogu gledati sve ene svijeta odjednom, milovati svima kou, topiti ih svojim zracima, pa se trgnem, nasmijem sebi ludom i shvatim da sam tu da uvam umu. Kako su ti mladi nesavjesni i neodgovorni, kako se razbacuju opucima, kako su spremni da zapale cijeli svijet za bilo koji prohtjev trena. Danas sam se vratio iz ume malo ranije. Nadam se da e glasine koje sam prosuo gradom sauvati borove umjesto mene. Nisu mladi ba voljni da provjeravaju da li u prvi mrak borovom umom zaista prohodaju udna, nepoznata bia koja vrebaju ljubavne parove. Da ih samo gledaju ili... Dok se tuiram i brijem, zlobno se smijuljim mislei na uspaljene djeake koji prestraeni, najeeni, ve u suton, svoje zbunjene djevojice, urno odvlae iz ume. U koju su ih do maloprije na svaki nain mamili ili silili. Obukao sam bijelu koulju, poslije ko zna koliko doba. Ne pridajem vanost odjei i moje umarsko odijelo sasvim mi odgovara i pristaje, ali danas je poseban dan moja Luna je postala punoljetna. Osamnaest joj je godina, prava djevojka. Boe, kako vrijeme leti: sjeam se kao da je jue bilo kada je majka kao izbezumljena tumarala po kui, vrsto drei u rukama veliku pletenu korpu, ne znajui to bi s njom. Kretala je da je spusti na sto, onda na fotelju, kau, pa bi se prenula i jo jae obgrlila nenadani jutarnji dar, to ga je nala pred vratima. Gledao sam je bunovan i nerasanjen i nita mi nije bilo jasno. Pourio sam za njom, na jedvite jade je sustigao i zaustavio. Pogledao sam u korpu od paljivo ispletene suve laine i sreo se s blijedim licem tek roenog djeteta, koje se jo vie bijelilo virei iz crne, nestvarno tanke svile i odmah sam znao! Samo lice koje je upilo mjeseinu moe biti tako svijetlo, samo svila koja je obavijala tijelo moje vile ima ovaj sjaj! Samo ona moe poslati ovakav dar. Prolo je vie od devet mjeseci moje tuge za njom, skoro trista dana bolnog guenja enje...
Blijeda djevojica dola je da ostane. Svojim Mjesec-licem donijela je i svoje ime Luna. Rasla je uz mene i moju majku i neprestano me salijetala pitanjima. Kada sam izbjegao da odgovorim na ono najtee, a najprirodnije, kada sam pobjegao i nevjeto se skrio, ne kazujui joj ni rijei o njenoj majci, ona je zauvijek prestala da pita bilo to. Ili joj je u trenu sve postalo jasno, ili je mislila da je besmisleno znati sve o svakom cvijetu, peli ili moru, a ne znati ko te rodio, ne znam, ali pitala me vie nije. Bio sam rastereen, olakan i bio sam joj beskrajno zahvalan na tome. Rasla je okruena naom panjom i ljubavlju, strijepnjom i njenou. to starija sve povuenija, sve samotnija, tajanstvenija... Saekao sam da odu njene drugarice, da ostane sama u sobi. Lagano sam, uzbuen i sretan, s posebno vrijednim roendanskim poklonom u rukama, gurnuo vrata njene sobe i zakoraio u polumrak. I stao, ukoio se bez daha, naavi se odjednom, kao i one davne noi, u vrtlogu poznate muzike. Lunina soba bila je obavijena onim istim razlivenim maslinovim valcerom! enski glas, nestvaran u svojoj ljepoti, uzvien nad svim zemaljskim, dopirao je iz jednostavno krojenih zvunih kutija, smjetenih na polici, meu knjigama i lutkama. Kraj muzikog ureaja stajao je plastini omota kompakt-diska sa fotografijom djevojke koja je toliko sliila Luni da sam naas mislio da je ona. Ali, ispod bljedolikog portreta pisalo je Hayley Westenra. Sitnijim slovima: Dark Waltz. Potraio sam pogledom Lunu i nje nije bilo u sobi. Na vrhovima prstiju priao sam irom raskriljenim balkonskim vratima i vidio svoju ker kako ispruenih ruku gleda u Mjesec. Njeno je tijelo bilo obavijeno crnim velom ustalasanim vjetrom, a stopala joj nisu doticala tlo. Lebdjela je zanesena, slijepa i gluva za sve oko sebe. Nije se osvrnula i nije me vidjela. Ja sam stajao uspravan, ukoen i nijem i gledao je nepoznatu i daleku. I ona je, znai, i ona... slutio sam, osjeao, znao... Onda sam se, hodajui unazad, iskrao iz sobe. Prikrinuo sam vrata i ostao priljubljen uz njih da do kraja odsluam muziku roenu u tami maslina. Sjutra je novi dan, sunan i vedar, predviaju meteorolozi. Poraniu na svoje radno mjesto; bie kupaa i etaa, vole i rotilj da naloe, a iskre lete na sve strane. Odavno nije bilo kie, sve je suvo i zapaljivo kao barut. Moram poi u samu zoru, nema meni do jeseni radnog vremena. Zato treba lei rano, valjalo bi se noas naspavati. Luni u poklon ostaviti na kuhinjskom stolu da ga raspakuje i raduje mu se ujutro, dok bude ekala da provri mlijeko za njenu bijelu kafu.
Laslo Vegel
What is Yugoslavia
preveo: Arpad Vicko
Upire u mene pogled pun iekivanja. Gospoa teacher. Ja sam na redu. Da govorim o my country. Tutnula mi je pre neki dan u ruke jedan raskono opremljeni album fotografija, pripremite izvetaj o Jugoslaviji za sledei as, please, rekla je s ljubaznou obaveznom u gradiu kakav je Bell, i s onom prirodnom engleskom melodioznou koju ja nikad neu savladati. Tako je to u redu, uli smo ve prie o Italiji, vajcarskoj, Tajlandu, Japanu, paniji, Junoj Koreji, a sad je Jugoslavija na redu da bude my country, ta sam drugo i mogao da radim, nego da ljubazno ponavljam, yes, my homework, this weekend Ill write my homework, yes, Yugoslavia, yes; nisam mogao da joj kaem, da sam ovamo doao delom i zbog toga da makar nekoliko nedelja ne mislim na sve to, ali my country me, eto, prati kao senka, kao avet, i sad je kao grozomora hrupila u tu juno-englesku stvarnost; kao da sam pedeset godina sanjao, i kao da su me sad grubo probudili, prenuli iz sna, ali na javi se ne snalazim, jer java je manje stvarna od sna, pokuavam da odgonetnem koja je hipnoza stvarna, kakav je san bila ta Jugoslavija?, kakva e biti ta prisilna java?, zurim u nedoumici ispred sebe, zatim oklevajui, podozrivo, skoro kradom sputam album u torbu, zar je Jugoslavija ikad postojala?, ili je ve od roenja bila na samrti, budui oaloeni su oko postelje samrtnika punih pedeset godina ispijali ampanjac, pljakali su je roaci, mrzeli je naslednici, bila je divlja mladika Monarhije, pliani Gulag i komini Borgesland; da li je zaista okonano jedno irealno hibridno razdoblje, pitao sam se pomalo preneraen, pomislivi ak u jednom trenutku, da je moda uopte nije ni bilo, jer vie ni u ta nisam siguran, jue sam jo bio ubeen da je postojala, samo to smo se rastali u krajnje alosnim okolnostima, u okviru jednog grandioznog ratnog obreda, u poslednjem trenutku, u onom ivotnom dobu kada i stisak ruke podsea na rastanak, i sasvim je izvesno da takav rastanak podrazumeva jednoznaan ishod, minobacakom i artiljerijskom vatrom, granatiranjem, razaranjem gradova
su hteli da spree njenu prirodnu smrt, obredno su razorili ono, od ega smo se od poetka opratali, i time se oko mene i ispred mene zatvorio jedan patoloko amnezini krug, tano u trenutku kada su moje oi nauile valjano da zapaaju treperenje travica na prvom hladnom jesenjem lahoru, kada i ovaj prizor budi zadovoljstvo, poput bezbroj drugih, sitnih, jedva uoljivih, prolaznih stvari, moda me i zbog toga zanose drhtaji prolaznosti, jer se u meni sve vie slivaju, meaju pojmovi, da, u meni je ostalo samo jo toliko snage da kaem, nisam se ja, nisam se ja odbio od sveta, nego pojmovi, to jest rei i reenice, s nekom upornom neumitnou, kao to lie opada s grana drvea, kao to cvet cveta ili voe zri, da, ba tako, rei i misli su se otuile od stvarnosti na nain sam po sebi razumljiv, sve vie nalikuju na poutelo, poput re crveno vreme, padaju rei, poput poutelog lia, sa svom ispraznou iza sebe, shvatam, sav preneraen, da sam iveo u jednoj od rei i pojmova otuenoj, dakle prolaznoj zemlji, jedino me tei pomisao, ako su i drave prolazne, onda se i prolaznost moe stoiki, trezvene glave podnositi, to znai da sam bio u izuzetno povoljnoj prilici da vebam uvanje zdrave pameti, za neko drugo vreme, kada e ulog biti daleko ozbiljniji, odnosno, kada e iz mojih oiju nestati i poslednja travka, a dotle u biti zahvalan onom sticaju okolnosti, u kojem sam s ovom priom o Jugoslaviji postao uesnikom jedne uzorne semiotike zavere; video sam kako su propadali svetovi znaenja, kako su iz njih izbijale divlje balkanske politike strasti, koje polako preivljavam s istom onom pomirenou, kao lelujanje travica, moda sam i ja jedna neodluna, mislima zaneta travica, budui da se svi svrstavaju na neku stranu, odbacujui od sebe sloene fantomske pojmove, upajui iz sebe komunistiko srce koje su im, posle Jalte, operacijom usadili u grudni ko, i zavaravajui sebe da komunizam nije natopio njihov duh, sretni, dakle, to operacija na srcu nije uspela, i sad s nekom unutranjom prazninom, grubo reeno, bez srca, prestravljeni rue sve oko sebe, posle ovog sofistikog razdoblja svi trae presnu, grubu jednoznanost; posle jednoznanog socijalizma nali smo se, bauljajui kao bez svesti, u koridoru jednoznanog srednje-istono-evropskog divljeg kapitalizma, uesnici su isti, prepoznajem ak i lica, neslueno monumentalna izofrenija: na dve suprotstavljene strane iste osobe, odraz u ogledalu atakuje na odraz u ogledalu, ali ja ne nalazim svoje mesto ni na jednoj strani, oseam se kao da sam sve izgubio, mada nisam izgubio nita, samo je vreme prolo, poslednji je as, dakle, da priznam, nikad nisam ni imao domovinu, ali nostalgija u meni sve vie jaa; my bad luck: nemam domovinu, ni tajnu, ni javnu, i posle opinjavajueg prizora prolaznosti nemam gde da se vratim, na toj taki poinje moj nesporazum sa svetom, pa najverovatnije i sa gospoom teacher, jer po njoj nostalgija je prilino prirodno i, uglavnom, intimno oseanje, poput igre zapenuanih talasa na mediteranskim obalama, ili nekakvog izleta, dok ono drugo oseanje, oseanje oveka lienog domovine, za nju je skandalozna i nadasve poniavajua situacija, ili je naprosto samo politika, ona i ne pomilja na to, da ovo oseanje moe da bude i apolitino, to sam dobro zapamtio, trudei se da proniknem u duh engleskog jezika, koji mi je nametao drugu vrstu razmiljanja, uvajui za mene jednu sasvim drugaiju priu, koja se uobliila u onom trenutku, kada sam rekao: Im from Yugoslavia, jer time je od280|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
mah stvorena izvesna distanca, izvesna praznina izmeu mene i mog maternjeg, maarskog jezika, te nadalje izmeu mene i jezika mog svakodnevnog ivota, ujedno i jezika moje svakodnevnice, srpskog jezika, od tog trenutka, dakle, iz rovova treeg jezika sam razmatrao, kako se jedan jezik upisivao u drugi, kad god se nisam mogao setiti neke engleske rei, spontano mi je padala na um srpska, ah very good, you are billingual, rekla bi gospoa teacher s osmehom koji je nagovetavao da ne treba ozbiljno uzeti ono to je rekla, jer rekla je to samo iz ljubaznosti, kao dobro vaspitana ena, ali ja sam sav usplahiren uzvratio, its terrible, i ova engleska re je poput reflektora osvetlila svu moju dramu, ali ona nije primetila tu svetlost, svetlost vlastitog maternjeg jezika, jer ona je tu re, terrible, drugaije naglaavala, za nju na maternjem jeziku izgovorena re znai neto posve drugo nego meni, dakle sigurno ne moe ni da zamisli, da bezdomnost i nostalgija mogu ii zajedno, kakav je to ivot, pitala bi; ovaj nadasve neobian i besmisleni spoj unosi pravi haos u misli, najbolje je kad u strani jezik ne upadne spontano nijedna strana re, odnosno, ne sme se prevoditi sa stranog na strani jezik, jer ako se to dogodi, bie to neoboriv dokaz, da postoji jedan uvek pripravan, vrebajui, pre-jezik, koji nema rei, pa zbog toga zanosi u jednom nepredvidljivom pravcu, ka podrujima s one strane maternjeg jezika, ak s one strane stranog jezika, izvan sfere predvidljive sloenosti, gde se ne potuju gramatika pravila, ne samo u reenici, u govoru, nego ni u ivotu, ivot s one strane gramatike je samo jedan alosni incest, sledstveno tome, dakle, samo privid ivota, pa skrueno priznajem: laan je i nestvaran, u krajnjoj liniji, stvar kanjiva, priznajem da je tako, sve je samo privid ivota, to sugerie i prijateljska primedba: you are billingual, to je incest, ne protivreim, poznati su mi argumenti, znam da se iz spoja dveju stvarnih pria raa jedna fiktivna, to je suprotnost jednojezinosti, nevoljko priznajem da u ovoj situaciji nema naina da se stavi taka na kraj reenice, zato su moji pokreti izdajniki nedovreni, slini mojim reenicama, iz ega je mogue zakljuiti da neto ipak oekujem, samo to ve definitivno ostaje nerazreivo pitanje, da li zbog toga to je neto ve definitivno puklo, ili se ve odavno zavrilo, ili moda ekam neto to tek treba da pone; greka u roenju, sudbina kopileta, neuspela politika operacija, poput one operacije na otvorenom srcu, obavljene svojevremeno na Jalti koja je, izmeu ostalog, za posledicu imala i to, da se utopija preselila, posredstvom jezika, u nervna vlakna i u krvne elije, no politics, no minority politics, o emu se mudrijaki avrlja na meunarodnim konferencijama, diplomate sleu ramenima, na apotekarskim vagama odmeravaju, da li su vanija ljudska ili manjinska prava, o tome pametuju sterilni i uglaeni pripadnici evrobirokratije, dok se ljubazno osmehuju s TV ekrana, to je jedina stvarna injenica, svetlucavi ekran, da, zajedno sa njima i ja sam se preselio na gigantski TV ekran, ispostavilo se, da se tamo reavaju sve stvari, u svetu hladno svetlucavih takica; vidi se na njima da im nije jasno, zato prebacuju i ovaj problem na njihova plea, ali ako ve tako stoje stvari, iskazae svoje simpatije prema manjinama, sloie se u svemu sa nama, very well, i to spada u human rights, svetlucanje ogromnog ekrana paralizuje moju volju, ja ne elim nita, sve je to delo ekrana, te divne iluminacije; podsvesno protestujem, prevrnue mi se eSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|281
ludac, povratiu ako i to pretvore, prekrste u politiku, kao to ine profesionalni lideri manjina, koji su se klanjali u Antalovom kabinetu, zatim su se kleli na venu vernost urki, a sada se zaklinju Hornu, tvrde da su oduvek i bili socijalisti, leviari, na svetlucavom ekranu obavlja se nova operacija srca, bljeskaju siune takice ekrana, poput ume signalnih lampica, nita nije vano osim ovih takica, ovde se razobliuju svi znaci, tirade se ukruuju u jednu ogromnu, ljatavu moralnu ruevinu, ova gomila ruevina sve vie raste, postaje nalik na vrh koji se iz ekrana uzdie stremei ravno ka nebu, bojim se visina, strahujem da e me obuzeti vrtoglavica, jer ova nebeska strmina upozorava, da mi se prikrada vreme, kad se ne sme rei ne, sada je opasno rei i da i ne, lini pogled na svet ionako nije bitan, kakvo je to osobenjatvo, grme takice s TV ekrana, re je samo o podrci, odnosno o opstanku, ili kako kau, o ansama opstanka, ako je ikako mogue, molimo u keu, a ovi drugi su zbrisali, premda i oni smatraju da je pitanje opstanka vanije od svega, i oni se zalau za opstanak, u vidu literarne transcendencije, naravno i za to sledi odgovarajua podrka, ako je mogue u keu, niko ne sme otvoreno da kae, da se zapravo radi o jednoj sasvim drugoj prii, o tome da se ne sie na zemlju, ah, niko ne eli da shvati, kakav se diskurs oslobaa kada diskurs biva lien domovine, i dok se besciljno probija napred, stvara sebi jedan krajnje sloeni lavirint, voleo bih da me u tome prate, i da shvate onu drugu priu, moju priu, koja je naprosto u domenu disanja, razmiljanja, rada srca, stanja kostiju, pitanja ljubavi, stida, jedne beketovske situacije, viejezinosti, koju Bog ne razume, vazda pritisnuto bremenom nekakvog neugodnog vika znaenja, niko to ne razume, jer u dananjem svetu sve to je suvie razumljivo, ali i sve to je suvie nerazumljivo, prenemaui se, proglaava politikom, najvie se prenemau ba oni koji za sve mogu da se zahvale politici, za institucije, u kojima mogu da se koopere, politika im je dala titule, poloaje, odlikovanja s kojima se razmetljivo prpoe, u Srednjoj Evropi ovakvi skorojevii svoje doktorske titule istiu i na vrata WC-a, to je toliko uobiajeno, kao guva u autobusima gradskog saobraajnog preduzea, navikao sam se ve na sve to, kao na prazninu kojom zrai moj nemir, na naknadnu muninu svog, svim moguim izazovima popustljivog ega, na okolnost to sa sobom uspevam da se saglasim samo po pitanju sve manjeg broja veoma udaljenih, mahom nedostinih stvari, i na to to svoju doslednost uspevam sauvati samo po cenu neprestanih metamorfoza, krajnje je vreme da raspletem zamrene posledice ovog stanja: Im from Yugoslavia, but Im not a Serb, to znai da sam neto tree, nekakav postmoderni kentaur, i ovaj moj kentaurski karakter svaku dalju re izbacuje iz leita i uspostavlja jednu vrstu pomerene svesti o identitetu jezika; moje ja moe, dodue, da se usprotivi, ali me jezik ne prati u protestu, on preivljava svu onu avanturu koja sledi iz gubitka domovine, i pritom me on sam, lukavo, gura u poloaj apatrida, jer jezik ne stanuje u svetu u kojem ja ivim, ovde su pravila sveta drugaija no to su njegove matrice; pretpostavljam, ak, da se jezik sa mnom osea slobodnijim, to e rei i pokvarenijim, jer sloboda je na neki nain i neka vrsta pokvarenosti, ali sloboda, svojstvena socijalnoj terra incognita, i one matrice, koje sa sobom tegli iz Budimpete, prestoninog grada mog maternjeg jezika, nuno stvaraju konflikte i u njemu, i
u meni; ova sloboda nudi samo oseanje krivice, jer pod pritiskom modela mimoilazimo moj svet, da li da to nazovem dvostrukom pokvarenou, bez obzira na to to je govor, inae, gramatiki taan; ali ne, ne radi se o pokvarenosti jezika, kao to kau, ve o sebinom zaobilaenju vlastitog sveta, vlastite prisutnosti, o kvarenju jezika govore oni koji, prepuni sebe, veruju u jeziki imperijalizam, ire vlast od centra ka periferiji, I am Yugohungarien, Jugomaar, kaem, to uprkos mojoj volji znai da nisam sasvim ni Maar, niti sasvim Jugosloven, o tome da i ne govorimo, da je u svojim dubljim slojevima ovaj jeziki mehanizam ponekad znaio, izvan okvira mog maternjeg jezika, da sam ja faista, na primer, da, tako je naznaeno u udbenicima koji su prevedeni sa srpskog, i ovo kolsko gradivo se neprestano uglavljuje u moje ja, kada se pitam, recimo, what is Yugoslavia, da su Maari faisti, ali kao deca revnosno smo nauili i tu lekciju, nije nam padalo na pamet, niti je bilo dozvoljeno da odgonetamo znaenja, ja sam Maar, rekao sam, to je znailo i to da, s jedne strane, ne smem da znam sva znaenja, ali i to da se, s druge strane, na svaku pojedinu re ustremljuje nepoznati viak znaenja, ali ja sam Jugomaar, nastavljam, i tako sam se uetao u jeziku zamku, na toj taki moje prie se isprepliu, gube se njihove niti, nastaje neka trea pria, koja se ne odnosi ni na koga, niko je ne podrava, niko je ne razume, jer se nikoga ne dotie, svima je daleka, u najboljem sluaju poneko nanjui u njoj neto politiko, sirota manjina, konstatuje, i smatra da je time i apsolvirao pitanje, obeava da e rado prikupljati potpise u mom interesu, u naem zajednikom interesu, to me je naprosto zgranulo, ne treba mi niije saaljenje, utoliko pre, to nema neuspenijeg poduhvata od saaljenja, no politics, protestujem, Ive got a another story, kaem, to je jedna nepravilna pria, ponavljam uporno, iju gramatiku diktira jedna posve drugaija egzistencijalna i emotivna situacija, ali ja uvek ostajem donekle izvan nje, budui da sam jeziki kentaur, to je zapravo najgore, jer time sam ujedno i izvan svega; svestan sam toga, jer primeujem i to, da sam s istim onim srednje-evropskim oseanjem inferiornosti spustio, gotovo kriom u torbu luksuznu foto-monografiju o Jugoslaviji, karakteristinim za veinu srednje-istono-evropskih intelektualaca koji, kad se nau na Zapadu, hteli to oni ili ne, do poslednjeg atoma snage objanjavaju svoju legitimaciju, jedan je snob, drugi je sanjar, trei je karakter bez mane, etvrti bi pak naplatio cenu srednje-istono-evropske bede, voen oseanjem inferiornosti klanja se pred evrobirokratijom, cedi iz sebe prie strave i uasa, ali neovisno od ovih razlika, sasvim je svejedno, ko zbog ega pati, tuguje, oajava, ko je s kim u sukobu, protiv ega se buni kroz itav jedan ivot, budui da smo ipak jednaki u tome, to smo nakon ruenja berlinskog zida svi, ponizno, oprostili Zapadu sva njena neverstva, i nita ne pitamo, ne pitamo ni za Jaltu, ne akamo po tamo potpisanim dokumentima, ne zanima nas politiki Stazi zapada, najpre smo imali Versaj, Trijanon, imali smo Vilsona, Lojda Dorda, Vudroua, zatim su sledili Jalta, Ruzvelt, eril, Staljin, aljkavo obavljene operacije srca, tajni ugovori, ortaki sporazumi, gramzivo komadanje Evrope, u odnosu na to balkanski mirovni pregovori deluju kao lake, ljupke veerinke uz kavijar i ampanjac, ali nas ne zanimaju ovi spisi, hteli bismo da se dokopamo samo vlastitog dosjea, da bismo nakon njihovog unitenja bez grie savesti mogli da sanjarimo o slobodi, human rights, eto ta nam
treba, kursevi i seminari o human rights, dobrotvorne akcije, pokajanje i opratanje, veina nas se na Zapadu zbuni i pred jednim hotelskim portirom, ili konzularnim slubenikom koji odluuje o vizama, da, i to se zove human rights, ili, ne daj boe, pred carinikom, pograninim policajcem koji nas budno posmatra, i odluuje moemo li da stupimo u obeanu zemlju, njegov pogled dopire do samog dna naeg srca, poznaje nas bolje od Klintona, Miterana i Mejdora zajedno, zna ak i to da se beei iz nae tobonje ili stvarne domovine trudimo da se prikaemo kao heroji, da, egzil, istorija patnji, disidentstvo, sloboda, da, izveli smo zaista herojska dela pre no to smo propali, i potom manijaki ponavljamo, we fought tooth and nail, yes, kunemo se, da emo se proistiti, nemamo druge utopije osim zapadne pravne drave, odbacili smo sve druge utopije, pred naim duhovnim oima ne lebde nikakve vizije, mi samo hrlimo u budunost, kakav komunizam, we hate communism, we hate socialism, we fight for freedom, to je naa misija, i nae zanimanje, emu ova borba, upitala bi gospoa teacher, pomalo zaprepaena ovim priama za malu decu, ovim srednje-istono-evropskim intelektualnim titanizmom, deklamovao sam, dakle, svoj tekst, Middle-East-Europa, diktatura, it depend, in Hungary, there used to be dictatorship, in Yugoslavia there is adictatorship, no, there isnt dictatorship, its something like dictatorship, something that looks like war, Im not sure, Im from... maybe from Yugoslavia, its a war there, but I am not a Serb, I am Hungarian, ponavljao sam, gurajui onaj album u torbu, dok mi u uima odzvanjaju glasovi ostalih, ujem onaj uasni hor flagelanata, u kojem svi govorimo svoje, zavaravajui se da smo originalni, i naprosto neemo da znamo, koliko je zapravo banalan jezik ove srednje-istono-evropske bede, ne elimo znati, da govorimo u horu, da u horu patimo, da u horu haluciniramo i da u horu sanjarimo; to e rei da skandalozno liimo jedni na druge, u mrnji, u hukanju, u laktaenju, u bednom tavorenju, u domoljublju, u ulogama boraca za nacionalnu stvar, bolje da se svi pokrijemo uima, voleo bih da vidim makar jednog oveka sa ovih prostora, ko u ivotu makar jednom nije bio nacionalista i ko nije samo na korak od nacionalizma, we bife each other, mrcvarimo jedni druge, hvatamo se za gue gde god naslutimo neku osobenost sudbine, jer nas upravo osobenosti i kruniu, smeo bih da se zakunem, da su ovim Zapadnjacima, ovim srdanim i bogatim Englezima, Amerikance da i ne pominjemo, dozlogrdile nae halucinacije, gorko su se ve pokajali, to su nam napunili glave slobodama, ljudskim pravima, civilnim drutvom, jer za vrlo kratko vreme se ispostavilo, da ne umemo iveti u tome, kau da bismo morali konano da progovorimo o tome to postoji, to je opipljivo, na emu i gospoa teacher insistira, da, what is Yugoslavia, pita, i na to treba jasno, pravilnim reenicama odgovoriti u okviru jednog kratkog izlaganja, koje ne sme da traje due od pet minuta, pet minuta Jugoslavije, zemlja sa stotinu lica, tako su je predstavljali turistiki vodii, mi ivimo u bratstvu-jedinstvu, hvalili su se politiari, ali pustimo sad to, pogledajmo injenice, re je o zemlji u jednom manje poznatom delu Evrope, sa 2969 kilometara kopnene granice i sa 2092 kilometara morske obale, prostire se izmeu 41. i 47. stepena severne geografske irine te 13. i 23. stepena istone geografske duine, ali taj podatak je ve zastareo, ovakve mape vise jo samo nad seditima kupea rasklimanih vagona druge klase, na zidovima uionica
osiromaenih kola, jer nema novaca za nove mape, video sam jednom neku enu na Meridijan-ekspresu, dugo je zurila u tu staru mapu, zatim su joj iznenada suze navrle u oi, ostala je tajna, da li je oplakivala raspalu zemlju ili moda sina, palog na nekom bojitu, ili se samo opratala od zamuzgane geografske karte, budui da joj je preostao samo ovaj mali pramen stvarnosti, samo sa njom moe jo da se obrauna, jer je samo jedna mapa stupila u stvarnost, ona je sad jedina stvarnost, samo nekoliko znakova, ali sasvim je mogue da je ni znaci ne zanimaju vie, i da se rasplakala samo zato to je naputala zemlju, beei od nastupajue, surove, po ivot opasne zime, pravo budi reeno, Jugoslavija se raspala ba na ovaj nain, kao to je ta ena plakala u prljavom kupeu Meridijan-ekspresa, ali o ovom, krvavim ubistvima isprepletenom plau ja, kentaur, nemam prava da sudim, to se jasno videlo iz pogleda te ene koja me je, obrisavi suze, prezrivo i uasnuto odmerila, kao kakvog uljeza, ta me gledate, nisam ja kurva, obrecnula se srdito, ali nakon to je ula da sam na pitanja maarskih carinika odgovarao na maarskom, pa su me ovi ostavili na miru, a njoj detaljno pretresli sav prtljag, sumnjiavo prelistavali paso, dakle nakon toga je neto blaim tonom, ali jo uvek s prizvukom prekora primetila, lako je vama, vi ste Maar; ali ja sam Jugomaar, rekoh melahnolino, no ena je samo odmahnula, i to je neto drugo, odmahnula je isto onako, kao kad u Peti odmahuju, kada treba razumeti nekakvu razliku, yes, difference, ali mi smo ipak jedno, postmodernu primeujemo samo u knjievnosti i umetnosti, ali samo ako je poticala iz istog korena, postmodernizam da, pluralni sistem vrednosti ne, to je univerzalnost kulture suprotstavljenih polova, postepeno priznajem da ja nemam svoju mapu, niti se odreujem prema bilo kojem polu, stojim pred gospoom teacher, morao bih neto da ispriam, neto to ne postoji, to uprkos tome ipak nazivaju stvarnou, moram da odrim predavanje, potom e uslediti pitanja, moe bilo ko da me pita, Japanac, panac, Junokoreanac, Italijan, o prirodnim lepotama, vodotokovima, istoriji, ratovima, narodnim obiajima, kuhinji, gradovima Jugoslavije, i time e me dovesti u krajnje neugodan poloaj, jer neu biti u stanju, pre svega, da odredim ko odgovara, odnosno, ko sam ja, danima razbijam glavu oko toga, what is Yugoslavia, u albumu pie da je neto vea od Engleske, tano 255 804 kvadratnih kilometara, takva je bila, da dodam, ova post-Monarhija, koju su svi oznaili kao svoju tamnicu, da, svi tvrde da je bila tamnica, ogromna tamnica povrine 255 804 kvadratnih kilometara, a mi smo u njoj bili i tamniari i utamnieni, to je bila nekadanja Jugoslavija, zato je i morala da se raspadne, jer su se utamnieni pobunili protiv tamniara, moram da zaponem seansu, sedim pred gospoom teacher i jo uvek ne znam o emu da govorim, pripremio sam vie skica, po jednoj u ovu prilino nestvarnu priu predstaviti kao da se zapravo nita nije ni desilo, na severo-istoku plavi Dunav, na jugu i na jugo-zapadu plavi Jadran, na zapadu sneni vrhovi Alpa, kao da se, dakle, nita nije ni desilo, jer ta zemlja je, zapravo, i bila neka vrsta fikcije; ne, nee valjati, neto bih ipak morao rei, ali u tom sluaju nikako neu moi da izbegnem rat, neko moe da pita: kako je izbio rat?, ta bih na to mogao da odgovorim?, ta?, da su narodi zli, ili da su politiari zli, oni politiari koje je narod slobodnom voljom
izabrao, ili da sve pripiem usudu, da kaem da je kriva ta jeziva istorija, kojoj nikad nee biti kraja, da, moda e onda ipak biti najbolje da govorim o detinjstvu, pisci po pravilu bee u detinjstvo kad god hoe da slau, ili ako se boje, eto, i to je neto, childhood in my country, mogu da uvebavam upotrebu ovih rei, parents, mother, father, procreator, begetter, his wife, they have two children, grandfather, grandmother, grandchildren, Kitty and Alice both have five children, what do you know about the lives of your grandmothers?, ali oprezno, ni rei o tome, ta ih je snalo 41. i 44., uti, oni su sada vlast, govori dravnim jezikom, nosi se u Maarsku, ne priaj maarski, racrac-magarac, maar-maar-kokoar, vi ste mi ubili majku, oca, moj otac lei tamo, u neobeleenom grobu, doli su partizani i bacili ga u krenu jamu, njilai, etnici, komije, komija e te prvi opljakati, zatim vinogradi, cvetne bate, to je ve bolje, to ve vie dolikuje, kako su pesnici pevali o bagremarama, peninim poljima, to e ve biti neto, posle toga treba da kaem samo, recimo, miris dunja, komoda, podnevni zvon i nedeljna pilea supa, idila, tuga, srce me boli u srednje-istono-evropskom vakuumu, tuga se prosleuje uz muzike elje i pozdrave slualaca, Musil i ostali, askamo o njima na konferencijama, oseam nostalgiju prema svom selu, ali navrat-nanos jurim u Budimpetu, uspomena iz detinjstva, yes, shopping, clothing, give me some more whisky, krotke majke i krotki oevi, jorgovan, bate, da, ali ni o tome nisam bio u stanju da sastavim jedno iole verodostojno izlaganje, imao sam stalno na umu, da njih ne zanimaju moje izmiljotine, ono ega nema, treba da govorim o onome to postoji, ali valjda i gospoa teacher zna poneto, svakog jutra najpre prelista Times, mogla je tu da proita da Jugoslavije vie nema, never, Maarska valjda jo postoji, upravo je ovih dana stala na kantar, da, ne sme ni da mrdne, ni da pisne, eka, ta e veliki rei: hoe li je biti, ili nee, ali mnogo je verovatnije, da vie ne ita ove izvetaje, svetu je ve dojadila balkanska kasapnica, dozlogrdile su mu srednje-evropske vakuum-prie, jer ne samo to su uasne, nego su i neizrecivo dosadne, vaniji su meteoroloki izvetaji u Times-u, da, Times wheather report, izvetaj o vremenu ima neospornu prednost i u Bellu, pre svake story about Yugoslavia, nema vremena za Balkan, za Srednju Evropu, ionako samo preko leta ita redovno Times, u preostalom delu godine predaje engleski jezik u paniji, Saudijskoj Arabiji ili pak u Brazilu, hvala Bogu, itav svet se trudi da naui engleski, Yugoslavia, yes, moje izlaganje ima samo jednu svrhu, da pokae, u kolikoj meri sam savladao gradivo, Jugoslavija kao obini homework i nita vie, I live in Yugoslavia, ponavljao sam bezbroj puta na seansama konverzacije, but I am a Hungarian, ah, billingual, primetila je na to gospoa teacher i smekala se ljubazno, mora da je u sebi pomislila, what a nonsense, dovoljno je da ovek zna engleski, ali ja sam nastavio, I speak Hungarian, ali ona nita nije razumela, its a very nice, beautiful country, pre deset godina provela sam tamo deo letnjeg odmora sa muem, rekla je s oitom namerom da me utei, tutnuvi mi u ruke sjajnu foto-monografiju o Jugoslaviji, fotke su bile zaista sjajne, skoro kao na TV ekranu, slovenaki, hrvatski, srpski, bosanski, crnogorski i makedonski gradovi, naravno, kako da ne, izuzetno lepi gradovi, streets, block of flats, railway station,
bridge, beach, river, village, horizon, sea, wood, spade, city, capital, town, neke sam i video, u tome je proao moj ivot, mada moram priznati, nikad nisam imao vremena da se divim njihovim lepotama, ivot mi je proao u stalnoj urbi, titoizam je tada bio u punom sjaju, blistao je poput TV ekrana, a ono to se iza njega krilo, bilo je krcato opasnim i lanim obeanjima, ali bilo je lepo verovati u njih, jer drugaije nije bilo mogue preiveti; morao sam esto da sklopim oi na tim putovanjima, da bih sanjario o tome da u jednom drugde iveti, nije bilo vremena, dakle, da razgledam krajolike, stigao bih u neki od tih gradova, pa bih smesta i produio dalje; i u budue hou ovako da se ponaam, da stignem i da potom poem dalje, mada znam da je to nemogue, eto to je sve to mi se desilo, skoro nita, odnedavno pak ne znam ni to, da li ovi gradovi jo postoje, jedva se i seam nekih od njih; ne, o gradovima ne mogu da govorim gospoi teacher, jer u neminovno zaglibiti u objanjenja, ovaj grad je ovde, onaj je tamo, zato se ovo desilo ba tamo, a ta se desilo ovde, zato su ruili ovaj ili onaj grad, reenica bi se neprestano proirivala, usled ega bih neminovno pomeao vremena; nee valjati, treba da smislim neto to bih mogao izloiti jednostavnim, prostim, prosto-proirenim reenicama, samo nevolja je u tome da, bar kada je Jugoslavija u pitanju, takvih reenica nema, strano je puno rei poput but, perhaps, maybe, possibly, sedim pred gospoom teacher i traim jednostavnu reenicu, traim jedan jezik iz kojeg bih mogao da se osvrnem kao stranac, traim jednu posve otuenu taku, traim domovinu kentaura, ona me posmatra, eka, smeka se, kao uvek, klima glavom, kao da sam ve neto rekao, i kao da se s tim slae, ponovo klimne glavom u znak ohrabrenja, da kaem bilo ta, ali ja utim, sputam pogled na beleke, jezik je prestao da postoji, svaki jezik je prestao da postoji, klopara mi u mozgu misao, batrgam se iz jednog jezika u drugi, i jedan i drugi, svaki ponaosob, za mene postoji na sasvim opipljiv nain, ali samo po cenu nekakvog sloma, nekakvog rascepa, raskola u meni samome, i ako ikad budem ponovo bio u stanju da izmislim sebe, nalikovau na Skadar na Bojani, jezik objanjenja e mene rtvovati; prelistavam svoje beleke, nema vie rei, nestaje freedom, iezava liberty, kill, killer, bucher, ali uskoro potom nestaje sve, kao u magli; future, ta se s tobom deava?, lot, louring, homesick, s njima nestaje i krajolik iz albuma, za mene vie ne postoji, nije mi vie potrebna stvarnost, iscurila je iz rei, i istorija je postala nestvarna, a na drugoj strani nailazim na rei, koje me ne povezuju ni sa im na svetu, slobodan sam, svi smo postali mali tirani, koji mrze tirane; nema istorije, to je plod idealne slobode, ako je ovek slobodan, onda nema detinjstvo, prolost je najpogodnija za literaturu, stvarnost podsea samo na neku fikciju, zanele su nas zabranjene elje, i ti zanosi izviru iz naih pria, postoji u ovoj rascepljenosti i jedna vanzemaljska crta, to je ono to Vi, naviknuti na stvarnost, nikako ne moete razumeti, ne biste razumeli ni ove udesne prie, yes, nastavljam reenicu, Im from Yugoslavia, gospoa teacher odobravajui klimne glavom, i ohrabren time ja nastavljam, govorim kao da itam sa ekrana, vidim, dakle, na ekranu kako nad horizontom sija vie sunca, jer kao da je krajolik natkriljen s vie nebeskih svodova, kau da je uasno iveti pod vie nebeskih svodova, dakle priroda je kriva i bogovi, ovek je uvek neduan, treba ga samo ukljuiti i slike se reaju jedna za drugom, sve ostalo je u dlaku
isto kao u stvarnosti, zime su previe hladne, leta previe topla, klima je prilino neprijatna, industrija nerazvijena, zaduena, da, we owe you, mi smo po prirodi zahvalni i uporni, ankle, back, arm, chest, finger, foot, hair, ear, stomach, leg, mouth, neck, forehead, toe, wrist, i kuhinja nam je odlina, cooker, cup, fridge, steam, sink, ponekad ima i neprilika, have there been any big problems in her life?, has she ever lived abroad?, what happens at the end of the story?, ove godine se apatom proneo glas, da ne treba jesti svinjetinu, jer ah, nothing, we watched a TV last night, yes, its true: u ratnim podrujima izgladnele svinje su razvalile obore i prodrle ljudske leeve, otud zaraza, niko ne zna dokle e da traje, meso je u zamrzivaima, and end of the story; fridge, do you know?, fridge in the kitchen, ne zna se, kad e koji takav kontingent stii na sto, jednom e i to meso biti otopljeno, na prolee nam obeavaju lepi program, inae skoro da se nije desilo nita izvanredno, sve se moe protumaiti i kao neminovnost, kao da smo zapoeli itanje jednog obimnijeg romana, krcatog neoekivanim obrtima, dakle: we watched a TV last night, uetali smo se u fikciju, kako i da oekujemo posle svega da nam se prua uvid u jedan stvarni svet, ne, to je nemogue, mislim da smo celu Jugoslaviju kolektivno izmislili, dont you remember?, ona u stvarnosti nije ni postojala, itali smo samo jedan apokaliptini roman i nismo primetili, da smo proitali i poslednju stranicu, ve smo kao omaijani, nastavili s itanjem, prie su sasvim logiki sledile jedna iz druge, i to je bilo najudesnije u itavoj toj fikciji: ista logika i jeziva doslednost, precizno umetniko strukturisanje i moe se desiti, da mi knjiga ispadne iz ruku i da mi se telo zgri, let it be silence, neka i grob bude ukraen vetakim cveem, da nita ne bude autentino, let it be silence, da ne moram s ekrana posmatrati le, da ne moram pitati, what is Yugoslavia, i da ne pitam, zato nema nikog da zatrpa grob, zato je le na drugom ekranu nesahranjen, da ne vidim tuni kraj, nita nije vie poniavajue, i ujedno sramotnije od kentaura na rubu provalije, koji u svakom trenutku moe da ispadne iz slike, rukom zatrpava grob, jer je ubeen da grobove treba zatrpati, dakle rukom, akama baca zemlju u raku i pita se, gde su grobari, gde je blia i dalja rodbina, gde su naslednici, gde je nestala pogrebna povorka koja je jo maloas u dostojanstvenom mimohodu odavala poast pokojniku, i gde je muzika pratnja, to jo ne moe da bude the end, hteo bi jo neto da kae, ali zapoinje jednu takvu priu, koju ni neprijatelj, ni prijatelj, ni pokojnik, ali ni jedan ivi stvor ne moe razumeti; meutim, on ne zaklapa usta, i ne primeuje, da je prekoraio vreme predvieno za ovu emisiju, ekran snei, bljetavo snei, i njegov, i onaj u koji je, decenijama, piljio.
Dinko Kreho
Ljubav u doba zloina: O romanu Cirkus Columbia Ivice ikia i njegovoj filmskoj verziji
Nelagoda srodstva
Film Danisa Tanovia Cirkus Columbia ne treba smatrati ekranizacijom, odnosno izravnom adaptacijom eponimnog romana Ivice ikia. Ve u prvim minutama filma jasno je da on zapravo predstavlja slobodnu obradu, odnosno loose adaptation niza motiva iz knjige. Na ovoj injenici insistirao je u intervjuima, razgovorima i komentarima ne samo redatelj Tanovi, nego i sam iki koji je, zajedno s Tanoviem, i koscenarist Cirkus Columbije. Veina novinsko-internetskih prikazivaa filma, u skladu sa tvrdnjama tvoraca, naglasili su neovisnost filmske prie u odnosu na romanesknu. Znai li to, meutim, da film ne moemo i ne trebamo usporeivati s knjigom, da je njegov sadraj otuen od vlastitog predloka-koji-to-nije s onu stranu mogunosti komparacije? Ili bismo se ba zbog te injenice potiskivanog srodstva trebali jo jednom vratiti na romaneskni tekst i kontrastirati ga s neovisnom filmskom verzijom? Ne mislim pritom na transmedijsku usporedbu imanentno estetskih dometa jednog i drugog djela. Naime, ono to ikievu knjigu ini jednim od najboljih junoslavenskih romana jest njezina kritika, neskriveno politika otrica. Nacionalizam, nasilje, rat rijetko su gdje drugo ove teme demistifiSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|289
cirane i kritiki predoene na nain na koji su to u Cirkus Columbiji. Otud je i svaka obrada, prerada ili remake ovog romana ma koliko neobavezna bila! etiki i politiki ulog koji valja samjeriti s onim ikievim. U osvrtu koji slijedi elim dati nekoliko opaski o slinostima i razlikama izmeu ikieva romana i Tanovieva filma. Tekst ne pretendira biti cjelovita filmska kritika; on predstavlja uvid u one aspekte adaptacije koje smatram krucijalnim ne samo u sluaju ovog konkretnog filma, nego i za bilo koju i kakvu ekranizaciju, remake, ili verziju Cirkus Columbije.
Heroji i poduzetnici
Pobunit e se narod, im vide kuda ga ovi vode, replika je koju u filmu izgovara Leon Dilber stari komunist koji odrjeito odbija pristati na nacionalistike norme i imperative to su doli na dnevni red poetkom devedesetih. Na stranu Leonova naivna vjera u radni narod, i injenica da je ovaj na politike promjene reagirao ponajmanje kao demokratska snaga sposobna da uzdrma hegemoniju etnonacionalistikih kartela; problem s ovom scenom lei drugdje. Naime, u ostatku Tanovievog filma gotovo i ne vidimo kuda e to oni odvesti narod! Dok roman Cirkus Columbia donosi kritiku kroniku ratnoga stanja, radnja filma izmjetena je u razdoblje neposredno pred poetak rata, i to tako da se film zavrava upravo ondje gdje bismo oekivali da pone s prvim detonacijama u hercegovakim brdima. Ovaj uzmak pred traumatinim Realnim rata sutinski odreuje Tanovievu adaptaciju. Najznaajnija kritika investicija ikievog romana ogleda se u nainu na koji je u njemu predoen i demistificiran munjeviti uspon nacionalizma i konzekventna vladavina nacionalistikih kartela. iki ne samo da demistificira tlapnje o provali drevne mrnje, ve i prevladava apstraktnu, univerzalistiko-pacifistiku kritiku ratnog nasilja, kritiku koja zbog svoje plakatne apolitinosti ostaje nesposobna apelirati na drutvenu transformaciju. Njegov prikaz dolaska etnonacionalizma na vlast prije asocira na teoriju o trajnome vanrednom stanju, odnosno vanrednom stanju kao produljenom stanju bivanja, koju, na tragu Carla Schmidta, razvija Giorgio Agamben. Suspenzija zakonske norme, primjeuje Agamben, lako rezultira time da vladavina iznimke bude ustoliena za novu normu odnosno, zakonska norma ostaje suspendirana na neodreeno, a na snazi je do daljnjeg iznimka od zakona. Sam se Agamben esto poziva na primjer Bushova rata protiv terora, odnosno notornih posebnih mjera koje su funkcionirale kao de facto legitimacija za sve vrste fizikog nasilja, obespravljivanja i diskriminacije. Upravo na taj nain u Cirkus Columbiji iki predoava ratne prilike: nacionalistike elite zapravo vladaju posredstvom trajnoga vanrednog stanja, odravajui suspenziju zakonske norme; ta permanentna iznimka instanca je koja rat protiv etnikog Drugog ne samo legitimizira, nego ga i naturalizira kao prirodno stanje stvari. U ikievu prikazu nema mjesta za apologiju nacionalne Stvari: nisu stranako-mafijaki karteli ti koji su kompromitirali izvorno uzvieni nacionalni Cilj, nego je taj Cilj prazno mjesto koje funkcionira kao puko opravdanje za pljaku, ubojstvo i izrabljivanje. Utoliko je znakovito to zaplet Cirkus Columbije poinje povratkom emigranta Divka Buntia (u
filmu ga glumi Miki Manojlovi) u rodno mjesto, neimenovani hercegovaki gradi: Dvadeset i pet godina kopao je kanale po Njemakoj, utedio je pare, izgradio dvije kue u gradu, kupio veliki bijeli mercedes i sad je doao uivati plodove svoga kopanja. Ova biografska skica sadri sinegdoki prikaz prvobitne akumulacije kapitala u trenutku krize u socijalistikoj Jugoslaviji procesa to je etnonacionalnim elitama omoguio materijalno zalee koje i danas uivaju. U filmu, Tanovi naizgled jo vie naglaava ovu paralelu: on od Divka umjesto obinog gastarbajtera ini politikog emigranta, koji se od supruge Lucije (Mira Furlan) morao rastati stoga to se njezina komunistika obitelj potrudila da ga se optui za suradnju s ideolokim neprijateljem, a sve u skladu s njegovom neprijateljskom obiteljskom prolou (u knjizi, Divko je pretukao Luciju pod utjecajem glasina da ga vara, i naprasno otputovao). Takoer, Divko u filmu s gradonaelnikom Rankom Ivandom euforino slavi slom prethodnog poretka, pri emu se eksplicitno spominju i donacije koje je on iz inozemstva slao (pretpostavljamo antijugoslavenskom undergroundu). Meutim, u klimaksu filma javlja se i jedan mali, ali znaajan detalj, koji podriva sinegdohu Divka kao prototipa nacionalno zapaljenog kapitalistikog poduzetnika. To je trenutak kad on, revoltiran prizorom zarobljenih i isprebijanih sugraana Srba, uzvikuje: Nisam vam ja slao novac da palite kue i hapsite ljude!. U toj sceni sama nacionalna Stvar zadobija svoju apologiju: implicirano je da je nacionalistiko nasilje samo posljedica projekta koji je krenuo nizbrdo, rezultat zastranjenja, a nikako sredstvo i cilj konkretnih politikih projekata. Iz te se perspektive i Divko Bunti ini gotovo kao romantini heroj-idealist zgroen nad grubim oskvrnuem vlastitih ideala. Da se ne radi o mojoj nadinterpretaciji, dobit emo potvrdu u happy endingu: Divko, koji je shvatio vlastite greke, rtvuje vlastitu reputaciju i materijalnu komociju kako bi pomogao dobrim dekima da pobjegnu iz zlog okruenja.
Uloga akceleratora u masovnoj histeriji

ikievo shvaanje ratnog stanja u romanu na pravi nain ilustrira epizoda s akceleratorom. Kad se u gradu prouje kako lokalna tvornica arafa i opruga nabavlja dotad nevien stroj, po imenu akcelerator, ope zanimanje i nagaanje nenadano prerasta u paniku, da bi se ubrzo rasplamsalo u rodoljubivi zanos. Za to je zasluan varoki besposliar Andrija Luka Bili, koji najprije u kafkijanskom maniru optui opinu i opinare da grade pakleni stroj da nas sve lipo potruje; Bilijeva optuba, meutim, vrlo se brzo konkretizira, prepoznajui u apstraktnim opinarima prvog etnikog neprijatelja. Zato, brao, to oni oe da nestane rvacki narod, oe da pobiju i podue nas Rvate i da nam se sime zatire. (...) Za sve su to krivi komunisti i opinari koji oe da nas Rvata odavle nestane i da se ovde nasele Srbi. Da ovo bude njiovo. (...) Ako oni to budu tili napravit, mi smo na svata spremni i neka nas se uvaju., pojanjava Bili svoje vienje pojave akceleratora. Opa histerija koju pobuuje njegova besjeda kulminira u pravim ulinim neredima, koje e tek policijska intervencija (na neko vrijeme) smiriti. Za uspjelost ove romaneskne epizode zasluan je status sredinje figure, famoznog akceleratora: on tu predstavlja upravo ono to se u popularnoj filmskoj teoriji naziva McGuffin predmet koji slui samo
za to da pokree radnju, da se oko njega formira zaplet, dok je njegov karakter sam po sebi irelevantan, i otud posve zamjenjiv (poput dokumenata ili ifri za kojima se traga u pijunskim filmovima). injenica izgradnje novog stroja u gradskoj tvornici samo je povod za nacionalistiku erupciju, a posrednik izmeu to dvoje jest Bilijevo tumaenje, odnosno gesta simbolizacije te injenice; akcelerator je sluajni element iskoriten tek za to da njegovoj pripovijesti prui privid ideoloke konzistentnosti. Tu izlazi na vidjelo ulog sutinske arbitrarnosti u ispisivanju etnonacionalistikih naracija: na mjesto akceleratora mogao je doi bilo koji drugi predmet, sve dok slui tome da pokree i legitimizira ideoloku pripovijest. Epizoda s akceleratorom, unato velikom potencijalu za ekranizaciju, u filmu je posve izostala. Taj izostanak simptomatian je za Tanovievu strategiju normalizacije strategiju kojom on unaprijed zatomljuje kritiki efekt to ga je film, poput romana, mogao sadravati.
Martin goes to Hollywood

Jo jedan problem Tanovieva filma u odnosu na ikiev roman tie se samog oblika koji poprima filmski zaplet ili, preciznije, fenomena holivudizacije kojem redatelj nije mogao ili nije elio umai. Dopustimo na trenutak digresiju, i zamislimo na trenutak da se Cirkus Columbia doista adaptira u Hollywoodu: prvo to bi tamonji producenti na razini fabule izmijenili vjerojatno bi bio kraj. U romanu, pripovjeda Martin Bunti (u filmu: Boris Ler), emigrant, u ratom opustoenom rodnom mjestu susree se s Majom, keri svoga prijatelja i mentora Leona Dilbera, koja takoer planira otii to prije. U zavrnici romana sve upuuje na to da e Martin i Maja nakon svih pretrpljenih nedaa pronai utjehu jedno u drugome, odnosno da e protutea provali povijesnog nasilja biti konstituiranje ljubavnog para. Do toga, meutim, nee doi, i to iz posve trivijalnog razloga: ba kad se trebaju zajedno ukrcati na autobus do Zagreba, Martina kondukter ne puta u autobus jer nema otprije kupljenu kartu. Neto ranije pak doznajemo i za krajnji ishod Martinove ostvarene ljubavne veze, one s maehom Azrom: njihova ki Anka naprasno je umrla. iki nam oito sugerira kako je ratna trauma u toj mjeri potresla ekonomiju normalnih libidinalnih odnosa, da je rezultat toga sama nemogunost uspostavljanja loginog ljubavnog odnosa. Kraj kakav nalazimo kod ikia gotovo je nezamisliv u mainstream hollywoodskoj produkciji, gdje je naelo proizvodnje para, kako stalno ponavlja Slavoj iek, jedna od kljunih ideolokih procedura pomou kojih se svaka velika pria uprizoruje na filmskom platnu. U Cirkus Columbiji, meutim, velika tragina pripovijest ne ostavlja nam nikakav nusproizvod; upravo suprotno, povijesno nasilje ne doputa razvijanje male protupripovijesti, ono unaprijed ukida mogunost uspostave neke isto intimne, nepolitike razine ljudske egzistencije. Tanovi, s druge strane, u potpunosti preuzima hollywoodski recept. Martin i njegov najbolji prijatelj Pivac (Mario Knezovi), seksualno neiskusni mladii, uivaju blisko prijateljstvo sa snanim homoseksualnim natruhama; kad Martin, nakon to Divko izbaci Luciju iz stana, biva izvrgnut podsmjehu arije, Pivac jedini staje na njegovu stranu. Kako se, meutim, Martin zbliava s Azrom (u filmu: Jelena Stu292|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
pljanin), Pivac postaje sve nesnoljiviji, provocirajui Martina svakojakim opscenim aluzijama, to e kulminirati u pravom histerinom ispadu. Tek nakon fizikog sukoba s Pivcem i njihova konanog raskida moe zapoeti Martinova romansa s Azrom. Nije sluajno da, nakon scene strastvenog seksa meu njima, saznajemo kako se Pivac pridruio novoformiranoj (para)vojsci; tovie, u nastavku dogaanja on je taj koji svojim novim kolegama otkriva Martina kao izdajnika koji je JNA rezervistima dojavio za pripremljeni napad na njihovu kasarnu. Koristei mreu novouspostavljenih odnosa moi, on se eli osvetiti Martinu, odnosno pronai erotsku satisfakciju koju smatra da mu je ovaj ostao duan kroz rituale vojnikog nasilja. Kad se, nakon svih nedaa, Martin i Azra uz pomo osvijetenog Divka izvuku iz grada, slijedi istinski happy ending: s jedne strane, oni se spaeni udaljavaju autom, dok se s druge Lucija, koja ipak nije otila, ponovno sastaje s Divkom. Eksplozije koje uz odjavnu picu vidimo kako odjekuju po okolnim brdima ne uspijevaju nam nagovijestiti ratni uas s kojim smo u romanu suoeni: one se prije mogu tumaiti kao eksternalizacija Martinova probuenog libida, provala osloboene seksualne energije, negoli kao provala konkretnog, povijesno jasno odreenog nasilja. Nadalje, valja obratiti pozornost i na sam lik Pivca. U filmu, on utjelovljuje stereotip troubled teena: seksualno neiskusan, nesiguran u vlastitu seksualnost, sklon histerinim epizodama, itd. Takvom karakterizacijom priskrbljeno je pop-psihologijsko objanjenje za njegov trenutani preobraaj u nasilnika i agresivnost, pa i sadizam koji ispoljava spram dojueranjeg prijatelja. U romanu je, meutim, situacija s Pivcem znatno drugaija: on je patoloki showman, egzibicionist koji ide dotle da ustrijeli etvero najbliih susjeda samo da bi dospio u centar pozornosti. Politika ga nije zanimala i mislim da nikog nije mrzio zbog politike ili nacije., zapisuje Martin o Pivcu. Uvjeren sam da je tih etvero ljudi pobio samo da bi grad o njemu priao, samo da bi panja mahale bila usmjerena na njega. Njemu je samo to u ivotu bilo vano. Morbidni Pivev show, egzekucija koju uprizoruje samo zato da bi ostala zabiljeena, da bi se o njoj ulo i govorilo, svojevrsna je romaneskna najava srebrenikog snuff uratka snimke ubojstva etvorice bonjakih mukaraca od strane paravojnog odreda korpioni koji e iroj javnosti postati poznat godinu-dvije po izlasku romana. Filmski Pivac, pak, mentalno je nestabilan mladi koji je u prijelomnom trenutku jednostavno zastranio. Od provincijskoga mangupa i Martinova najboljeg prijatelja on tako postaje agresivni vojnik spreman da u ime Nae Stvari Martina hladnokrvno ubije. Zavrne nam eksplozije sugeriraju da je i Pivac, poput Martina, na kraju pronaao vlastitu satisfakciju. Rat kod Tanovia vidimo u tek tolikoj mjeri da ga moemo pop-psihoanalitiki lagodno svesti na puku provalu seksualne energije materijalizirane iz napetosti izmeu likova.
Pripitomljavanje traume
Naveo sam i komentirao niz problematinih mjesta koje moemo uoiti u Tanovievom filmu. Sva se ona, meutim, daju podvesti pod zajedniki nazivnik, a to je fenomen retroaktivne normalizacije nacionalizma, a u konanici i same ratne traume. Ova se pojava u filmu oituje na vie razina. Najoitija od njih jest zamagljivanje saSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|293
mih drutvenopovijesnih okolnosti u kojima se film odvija: ne doznajemo otkud je dola nacionalistika pomama, i je li ona uope proizvedena, ili se javlja kao prirodna katastrofa (tu se Cirkus Columbia razlikuje od Tanovieve Niije zemlje). Da je, primjerice, epizoda s akceleratorom uvrtena u film uprizorena, dakako, na nain na koji je to u romanu kritiki komentar bio bi jasan, makar prividno potisnut na margine. Ovako nad cjelokupnom politikom pozadinom ljubavno-obiteljskog zapleta ostaje svojevrsna mistina aura gledatelj je u iskuenju povjerovati da su tu doista u igri famozne vie sile, a ne politike, materijalne, nikakvim fatumom predodreene okolnosti i injenice. Dok u romanu iki razotkriva upravo jezivu racionalnost i pragmatinost politik etnikog razgranienja, u filmu se rat ukazuje kao opskurna pojava s onu stranu razuma. Takoer, tu su Tanovievi holivudizacijski zahvati: podreivanje cjelokupnog zapleta logici ljubavne prie, odnosno logici konstituiranja ljubavnog para, te nakalemljeni happy ending, s Divkom i Lucijom koji se voze na vrtuljku dok Martin s Azrom putuje u bolje sutra. Te intervencije potencijalno okantnoj romanesknoj prii o nasilju, ratu i logorima daju poznat, prihvatljiv oblik, nebrojeno puta vien na velikom platnu.
Ivana Seletkovi
Don Giovanni opera kao naracija/naracija opere

I. Mozart & ideja (raanje Don Giovannija)
Toan naziv Mozartovog1 Don Giovannija (kako stoji u librettu Lorenza da Pontea) je Don Giovanni ili Kazna jednog razvratnika (Don Giovanni ossia il dissoluto punito). Ideja ove opere je determinirana postojeim mitom o Don Juanu vidljivom u knjievnim i glazbenim uradcima nastalim prije Mozartove opere. 5. veljae2 na pozornici kazalita San Mois u Veneciji postavljen je Gazzanigov Don Giovanni ossia il convitato di pietra s tekstom Bertatija. Uspjeh je neizmjeran. Pria o razvratniku, koji kameni kip s groblja poziva na veeru, te se on uistinu i pojavi i poalje ga u pakao, je prastara i postoji u mnogo verzija u mnogim zemljama.
Dorothea Leonhart u biografiji naslovljenoj Mozart jedna biografija na 12. str. navodi da je od sedmero djece Leopolda i Marianne Mozart preivjelo samo dvoje djece i to Maria Ana zvana Nannerl roena 1751. i Chrysostomus Wolfgang Theophil. Teophil znai onaj koji voli Boga (Bogoljub), pa je prozvan i Amad, a kasnije u Italiji i Amadeo. U Njemakoj se od 1783. sve ee predstavlja kao Wolfgang Amadeus. 2 Ovaj datum se odnosi na godinu 1787. U travnju iste godine je zavren Da Ponteov libretto za Mozartovu operu.
1
Gazzanigov Don Giovanni sljedee zime 1787 88 postaje operni dogaaj u Rimu, kojim je i Goethe vrlo impresioniran. Nije postojao nitko, tko nije htio vidjeti Don Juana kako se pri u paklu te guvernera, kao blaenog duha, koji putuje u raj, kasnije pie Zelteru. Naravno, Da Ponte zna za golemi uspjeh te opere u svom rodnom gradu Veneciji, iji je tekst i partiture beki intendant ve naruio, kad se Mozart sredinom veljae vratio iz Praga s novom scritturom. ... Za Mozarta sam odabrao Don Giovannija koji mu se beskrajno svidio, pie on i preuzima Bertatijev libreto kao podlogu svom djelu na tako izravan nain kakav danas vie ne bi bio doputen, no u njegovo vrijeme nije nikome smetao.3 Libretist Da Ponte, kako navodi David Cairns u Mozart and his Operas4 vjerojatno je piui libretto imao pred sobom i Molireovu dramu Don Juan, dramu Tirsa de Moline El burlador di Sevilla, moda i Il Convitato di pietra Giacinto Andrea Cicogninija. Ta vjerojatnost ili injenica po sebi ide u prilog tenji da se umjetnosti (ili ideje) ponovo poveu u jednu cjelinu. itava pria koja se temelji na relaciji knjievnost glazba ponovo se potvruje. Reenica Charlesa Rosena5 u poglavlju pod naslovom Komina opera funkcionira kao objanjenje Mozartovog zanimanja za melodramu. Prema njoj: Njegov kratkotrajni interes za melodramu, dok je bio u Manhajmu, predstavlja entuzijazam mladog kompozitora koji je upravo otkrio da muzika na sceni moe uiniti vie nego to je ispunjavanje zahteva pevaa ili izraavanje oseanja, te da moe da same i postane jedno i sa zapletom i sa intrigom.6 I zaista, konkretan dokaz toga interesa se nalazi u skladateljevoj biografiji7, gdje Mozart opratajui se od prijatelja obitelji Weber8, dobiva poklon od Fridolina Webera: jednu knjigu iz etverodjelnog paketa Molirea na koju ispisuje posvetu na talijanskom svojemu amicu koji odlazi i koju e Mozart sauvati do kraja ivota. Mozart je dakle itekako mogao biti upoznat sa dramom, dovoljno kompetentan9 da ue u svijet knjievnosti i glazbe oekujui konkretan ishod u konstruiranju Don Juana10.
Leonhart, Dorothea. Mozart - jedna biografija, 176/177. Cairns, David. Mozart and his Operas, 148. 5 Rosen, Charles. Klasini stil -Haydn, Mozart, Beethoven, 357. 6 Rosen, Charles. Klasini stil -Haydn, Mozart, Beethoven, 358. 7 Leonhart, Dorothea. Mozart - jedna biografija, 51. 8 Mozartova supruga Konstanca je kerka Fridolina Webera. Skladatelj ju je upoznao za svoga boravka u Mannheimu. 9 to potvruje i sam Richard Wagner na poetku svoje Opere i drame (str. 11.) postavljajui retoriko pitanje koje glasi: Da li je mogue pronai ita savrenije od svakog pojedinanog delia njegovog Don ovanija? 10 Svoju sposobnost da glazbom izrazi ono to ne moe niti jednom drugom umjetnou, Mozart potvruje ocu iz Mannheima (Mozart. Pisma ocu, 66.) 8. 11. 1777. godine na samome poetku pisma: Najdrai tata! Ne mogu pisati poetski, nisam pjesnik. Ne mogu tako umjetniki rasporediti fraze da daju svjetlo i sjenu, nisam slikar. Ne mogu ak ni jezikom, ni pantomimom izrei svoje nazore i misli, nisam ni plesa. Ali mogu tonovima, glazbenik sam. Posljednja reenica: Ali mogu tonovima, glazbenik sam; govori o Mozartovoj svijesti. Vlastito priznavanje kompetentnosti oekuje dosljednu realizaciju opere.
3 4
Jedan podatak, ponovno izveden iz Mozartove biografije moe potvrditi ideju o stvaranju/konstruiranju Don Giovannija. Stvarna linost ija biografija se podudara s biografijom Don Juana je jedan Mozartov suvremenik. Sadraj Don Giovannija vjerojatno mu posebno odgovara: On sam, jedan od najpoznatijih ljudi svog stoljea, velike inteligencije, dobrote i putenosti, istovremeno je i jedan od najhimbenijih zavodnika u svetskoj povijesti utjelovljenje ovjeka neodoljive erotske privlanosti: Giacomo Casanova, tad 62 godine star, krezub i uniten, od prije dvije godine knjiniar grofa Waldsteina u dvorcu Dux u ekoj. Osim Casanove postoji jo jedan povijesni uzor nezasitnog, neodoljivog Don Juana, koji je po svojoj zlobi puno sliniji razuzdancu Mozartove opere od plemenitog Venecijanca: To je panjolac Rodrigo Borgia, otac Lukrecije, kasniji papa Aleksandar VI., kojemu su pripisivana najvea umijea zavoenja i zaluivanja. Je li otiao u pakao, svakako ostaje nerazjanjeno.11 Aristokracija koja je najzaslunija za otvaranje vrata svijeta operi, javno tijelo koje je staralo o njoj, zbog nametanja vlastitih pravila i manipulacije, biva ismijana od strane jednog najznaajnijih skladatelja uope Wolfganga Amadeusa Mozarta12. *** Ispreplitanje svih segmenata dovedenih u vezu s Mozartovim Don Giovannijem (kao primjerice i ovog prethodnog o aristokraciji) oekuje objanjenje poimanja simbolike/simbolinog13 uope (epohalni aspekt!) ali i u knjievno-glazbenoj sintezi poigravanja mitom. Mozart je svog Don Giovannija shvatio idealno, kao ivot, kao snagu, ali kao neto idealno koje se odnosi na stvarnost (...).14 Apercepcija prema kojoj unutar postojeeg i vidljivog postoji vidljivo postojee na razini kontemplativnog (razmatrajueg) koncepta prepoznavanja, jednostavno je traenje jo jedne simbolike ili simbolinog u onome to je ve i ranije prepoznato kao takvo. Mit je sam po sebi simbolian, odnosno prema shvaanju pojma simbol, mit je utjelovljenje. Don Juan je utjelovljenje zavodnika.
Leonhart, Dorothea. Mozart - jedna biografija, 189-190. Konstatacija koja ide uz ovaj zakljuak je i ova Charlesa Rosena (Klasini stil. Haydn, Mozart, Beethoven, str. 402.) prema kojoj: Skoro svaka umjetnost je subverzivna: ona napada utvrene vrednosti i zamenjuje ih svojim sopstvenim kreacijama; ona zamenjuje poredak drutva svojim sopstvenim. Uznemirujue sugestivni aspekti Mocartovih opera i moralni i politiki samo su povrinska pojava ovakve agresivnosti. Njegova dela su u mnogo emu napad na muziki jezik u ijem je stvaranju i on uestvovao (...) 13 Biti (Vladimir Biti. Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije) pod simbolom navodi postojanje dva oprena tumaenja pojma: 1) visoko arbitrarna ili konvencionalna znaka i 2) kao ikonino (tj. podudarnou) motivirana znaka. Prvo tumaenje mutatis mutandis zastupaju npr. Peirce, Morris, Cassirer, Bloomfield, Lotman i Lacan, a drugo npr. De Saussure, Hjelmslev, Barthes i Todorov. ini se da ovaj tekst o Don Giovanniju slijedi Ecovo shvaanje simbola (koje takoer navodi Biti). Za nj simbol nije toliko posebna vrsta znaka koliko poseban nain njegove upotrebe (interpretacije): svaki se znak (tekst) moe proitati na simbolian nain. 14 Kierkegaard, Sren. Ili ili, 130.
11 12
Prva razina prepoznavanja simbola je vezana za tu funkciju zavodnika, sve druge su vidljivo postojee ukoliko se ta funkcija zavodnika dovede u prostor i vrijeme umjetnosti koja upotrijebi mit, povijesti koja jo jednom potvrdi njegovo postojanje i biografije umjetnika koji iz odreenog razloga posee za mitom. Upotrebljavajui izraz oneobiavanje15, ruskih formalista16 i ne zanemarujui osnovnu svrhu upotrebe simbolike u radu o Don Giovanniju, najednostavnije je zakljuiti da ovaj rad prvenstveno eli oneobiavati mit o Don Juanu na primjeru Mozartove opere. Dva ina ove opere, te svi likovi u njoj: Don Giovanni, plemi, razvratnik bas ili bariton, Leporello, njegov sluga bas, Donna Ana, plemkinja koju Don Giovanni bezuspjeno napada sopran, Don Ottavio, obeanik Donna Ane tenor, Commendatore, stariji plemi, otac Donna Ane bas, Donna Elvira, dama koju je Don Giovanni volio i ostavio u Burgosu sopran, Zerlina, seljanica sopran, Masetto, Zerlinin mladoenja bas, sluge, seljaci, muziari, zbor, i svi elementi koji se dovedu s njima u vezu imaju svrhu oneobiavanja, pronalaenja simbolike u ve postojeoj. Poetak ulaska u taj svijet simbola opere Don Giovanni predstavlja njezina uvertira. Ova uvertira nije nikakva meavina tema. Ona nije lavirintski protkana asocijacijama ideja. Ona je saeta, odreena, vrsta tvorevina i, pre svega ona je proeta celim biem opere. Ona je mona kao misao nekog boga, dinamina kao ivot sveta, potresna u svojoj ozbiljnosti, treperava u svom zadovoljstvu, smrvljujua u svom uasnom besu, obodravajua u svojoj veseloj radosti, potmula u svojoj presudi, kretava u svom zadovoljstvu, ona je polagano sveana u svom upeatljivom dostojanstvu, ona je dinamina, leprava, razigrana u svom uivanju. I to nije postigla ispijanjem krvi iz opere, ne, ona se odnosi prema njoj kao predskazanje. Muzika se razvija u uvertiri u celom svom bogatstvu, sa nekoliko monih udara krilom nadnosi se, tako rei, nad samu sebe; nadnosi se nad mesta gde eli da se spusti. Ona je borba ali borba u viim podrujuma vazduha. Onome ko slua uvertiru. Poto se poblie upoznao sa operom,
Najjednostavnije taj postupak objanjava Viktor klovski u svojem tekstu Umetnost kao postupak (Poetika ruskog formalizma, str. 87.) kada navodi primjer postupka oneobiavanja kod Tolstoja. Postupak oneobiavanja kod Lava Tolstoja sastoji se u tome to on stvar naziva imenom, a opisuje kao da je prvi put vidi, a dogaaj kao da se prvi put odigrao: sem toga, opisujui stvari, on ne upotrebljava uobiajene nazive njenih delova ve im daje imena odgovarajuih delova drugih predmeta. Navodim primer. U lanku Sramota L. N. Tolstoj ovako oneobiava pojam ibanja: ... ljude koji bi prekrili zakon treba svlaiti, obarati na pod i ibati po stranjici, a nekoliko redova dalje: ... ibati po golom debelom mesu. Uz to i komentar: Zato upravo taj glupi, divljaki nain izazivanja bola, a ne neki drugi: zabadanje igala u rame ili u koji drugi dio tela, stezanje ruku ili nogu u stegama, ili neto slino. 16 Da bi se shvatile osnove ruskog formalizma, dovoljno je znati da je to metodoloka orijentacija u prouavanju knjievnosti u Rusiji 1915 1928.(...) Formalistima su se smatrali V.klovski, B. Ejhenbaum, L. Jakubinski, R..Jakobson, J.Tinjanov, B. Tomaevski, O. Brik i dr. (...) Ruski formalizam je poricao biografizam, historizam i sociologizam u prouavanju knjievnosti, traei metode koje bi odgovarale specifinosti knjievnog djela. Posebnu panju posveivali su nastajanju knjievne forme, odgovarajui na pitanje kako je napravljeno knjievno djelo, upravo kao je od amorfnog materijala iz ivota stvorena umjetniki relevantna stvar tj. knjievno djelo (B.Ejhenbaum, Kako je napravljena Gogoljeva Kabanica, 1919). Bit se postupaka svodi na ouenje (...) R .f. je postigao znatne rezultate u prouavanju pojedninih elemenata knjievnih djela, napose na podruju izgradnje fabule u proznim djelima. (...). Ovi podaci su preuzeti iz Renika knjievnih termina.
15
svakako e se initi da se probija u tajnu radionicu, tamo gde se snage koje je upoznao u komadu pokreu pravom snagom, gde se sa svom silom meusobno kre.17
II. Specifikacija = Don Giovanni ili pria o zavodniku

Okosnica svake verzije mita o Don Juanu je (gotovo) identina18 jer sadri osnovnu karakteristiku centralnoga lika. Ipak, upeatljive su samo pojedine koje su i danas prisutne (u obliku uprizorenja). Tako i Jean Rousset (Mit o Don Juanu) navodi sljedea dva kljuna autora drama19. Tirso de Molina (Seviljski zavodnik i kameni gost, 1630.) i Molire (Don Juan, 1665.) su kreatori tih dvaju dramskih pria o zavodniku. One nastaju prije Mozartove operne verzije prie. Zavodnik, Don Juan se neprestano zaljubljuje, sve ene su mu privlane i vezane njegovom ambicijom da budu zavedene. Sukladno sa koncepcijom toga shvaanja ide izjava Mozartovog Don Giovannia koji u prvoj sceni drugoga ina kae: Sve je to ljubav; tko god je vjeran samo jednoj, okrutan je prema drugima; ja, koji nosim u sebi tako iroko osjeanje, volim sve njih; i kako ene ne razumiju te stvari, moju prirodnu dobrotu zovu obmanom. I Molireov Don Juan u drugoj pojavi prvoga ina razmilja na identian nain kada njegov sluga Zganarel20 pone spoitavati vlastitome gospodaru zbog ljubakanja na sve strane: ta! Ti misli da se treba privezati za prvu na koju naiemo, da se radi nje odreknemo svih ostalih, pa ni pogled da ne bacimo na njih? I jeste mi to neka divna stvar po svaku cenu hteti ostati pri lanoj vrlini vernosti, sahraniti sebe zauvek u jednu jedinu ljubav i, jo mlad, biti mrtav za svaku lepoticu koja bi mogla izai na oi! Ne, ne, stalnost je samo
Kierkegaard, Sren. Ili ili. Str. 123. (Autor pie o uvertiri Mozartovog Don Giovannia. Citat pripada poglavlju Unutranja muzika konstrukcija opere.) 18 Kao primjer moe posluiti Ujevievo definiranje Don Juana (Ujevi, Tin. Opojnost uma, 69.); ono je miljenje o onome to Don Juan simbolizira : Don Juan ne voli naroito enu kao osobu; on voli svoje pustolovine; on je superiorni amater u osjeaju. I koliko treba apskozne pripreme za razumijevanje Filozofa romantike don Juana, naoko uprljanoga tolikim gnusom! Pjesnik, za razliku od don Juana, voli; on enu voli specifiki kao takvu, svaku na svoj nain. On ne trai rtve nego ideale. Svaka je za nj vjeita, i on za nju pronalazi najljepe rijei.(...) 19 Ostale takoer spominje autor u knjizi iako daje prednost ovim spomenutim autorima, ukljuujui i Mozatra i Da Pontea. Na kraju knjige su svi izvori nabrojani kao aneksi (str. 265. 272.) podijeljeni u dvije grupe. Prvu ine sva djela namijenjena pozoritu, neovisno o injenici da li je rije o glazbenim ili dramskim, dok drugu skupinu ine pripovijesti. U prvoj skupini se nalaze, uz ve spomenutog Molirea, De Molinu i Mozarta, primjerice i Gluck (balet), G. B. Shaw, dok se u drugoj npr. nalaze E. T. A. Hoffmann i Byron. 20 U Mozartovoj operi ime sluge Don Giovannija je Leporello. Nije na odmet spomenuti da je Leporello zapravo Don Giovannijev alter ego, to potvruje i David Cairns u Mozart and his Operas, str. 153. te Kierkegaard u Ili ili ( str. 121. ) kada zakljuuje: Najvanija linost komada, pored Don uana, oigledno je Leporelo.
17
***
za glupake; pravo je svake lepotice da nas oara, a ako smo se s nekom od njih ve ranije sreli, to jo ne moe uskratiti njihov opravdani zahtev da dobiju nau ljubav. Mene, eto, lepota ushiuje ma gde je sreo, i ja se lako podajem slatkoj vlasti kojom nas ona privlai. Sasvim je uzaludno to sam se nekoj obavezao, jer ljubav koju oseam prema jednoj lepotici nikako me ne obavezuje da budem nepravedan prema ostalima; ja imam otvorene oi, da bih mogao videti vrline sviju njih, i svakoj odajem potovanje i plaam danak na koji me primorava priroda. I desilo se bilo ta, ja ne mogu svom srcu da uskratim nita od onoga to naem da je dostojno ljubavi; pa da imam deset hiljada srdaca, kao bi mi ih zaiskalo kakvo lepo eljade, ja bih mu ih poklonio sva. Najzad, naklonosti koje tek nastaju imaju neizrecive drai, a sve ljubavno zadovoljstvo ba i jeste u promeni. Nema ti veeg uivanja nego stotinama sitnih laskanja osvojiti srce kakve mlade lepotice, gledati kako se iz dana u dan napreduje, svojim zanosom, suzama i uzdasima savladati bezazlenu stidljivost due koja se jogunasto brani, stopu po stopu uklanjati slabaki otpor koji ona stavlja pred nas, savladati kolebljivost koje ona smatra au, pa je polagano odvesti onamo kuda hoemo. A kad ve jednom zagospodarimo, nismo vie kadri nita ni da kaemo ni da elimo; svreno je sa svim onim to je u ljubavi lepo, pa i mi zadremamo u miru takve jedne ljubavi, osim ako nam neka nova lepota ne razbudi elje i svojim primamljivim draima ne pokrene nae srce na nova osvajanja. Jer, najzad, nita nije toliko slatko kao likovati nad otpornou kakve lepotice; a u toj oblasti ja imam ambicije onih pobednika koji neprestano lete iz pobede u pobedu i koji su nesposobni da postave granice svojim eljama. Nema toga to moe obuzdati plahovitost mojih elja; oseam se tako kao da imam srce koje bi moglo voleti itavu zemlju; pa kao Aleksandar Veliki, i ja bih voleo da ima jo svetova, kako bih i na njih proirio svoja ljubavnika osvajanja.21 Ovaj citat ima funkciju povezivanja dvaju autora simbolom zavodnika koji figurira na identian nain iako je rije o operi i o drami. Ono to oba Don Juana govore to ih odreuje kao likove, jer i u drami i u operi naracija govori o liku i lik je dio naracije, s tim da je naracija opere potpomognuta glazbom - dimenzijom vie nego to je to sluaj u drami. Drugi znaajan lik u operi je Leporello. Njegova uloga alter ega je burleskno iskarikirana zamjenom identiteta koju Mozart preuzima iz komine drame. Slinost sluge i gospodara je tolika da zbog nje jedan enski lik (Elvira) ne slutei biva prevaren. Rije je o scenama II. i III. drugoga ina. (...) DON GIOVANNI: Ah bjei, ti si velika budala! Dobro sluaj: kada doe ovamo, idi i zagrli je, budi malo njean, oponaaj moj glas i pokuaj da je odvede negdje drugo. LEPORELLO: Ali, gospodaru... DON GIOVANNI: (mae Leporellu pitoljem ispred nosa) Bez pogovora! LEPORELLO: Ali ako me prepozna? DON GIOVANNI: Samo e te prepoznati ako ti to eli... Tiina, otvara: pazi sada. (Sakriva se.)
21
Molire. Don Juan, 114-115.
Scena III: prethodni; Donna Elvira. DONNA ELVIRA: Tu sam! DON GIOVANNI: (Pogledajmo ta e da uradi.) LEPORELLO: (Kakva prevara!) DONNA ELVIRA: Da li mogu da vjerujem da su moje suze pobijedile tvoje srce? Voljeni Don Giovanni se dakle kaje, vraa se svojoj dunosti i mojoj ljubavi?... LEPORELLO: Da, ljepotice! DONNA ELVIRA: Okrutnie! Kada biste Vi znali koliko suza i koliko uzdaha ste me Vi kotali? LEPORELLO: Ja, ljubavi moja? DONNA ELVIRA: Vi. LEPORELLO: Jadnice! Kako mi je samo ao! DONNA ELVIRA: I neete mi vie pobjei? LEPORELLO: Neu, draga moja. DONNA ELVIRA: Zauvijek ste moji? LEPORELLO: Zauvijek. DONNA ELVIRA: Najdrai! LEPORELLO: Najdraa! (Ovo mi se svia.) DONNA ELVIRA: Ljubavi moja! LEPORELLO: Moja Venus! DONNA ELVIRA: Izgaram od elje za Vama! LEPORELLO: Ja sam pepeo. DON GIOVANNI: (Prevarant se zagrijava.) DONNA ELVIRA: I neete me varati? LEPORELLO: Neu sigurno. DONNA ELVIRA: Obeajte mi. LEPORELLO: Kunem se ovom rukom koju ljubim zanosno... ovim lijepim oima... Odnos svih likova u operi konsolidiran je idejom o kanjavanju centralnog lika prie o Don Juanu. S tom konstatacijom se slae i Jean Rousset. Ovaj autor piui o mitu o Don Juanu od poetaka do danas, smatra da je od krucijalne vanosti za mit pojava mrtvaca, odnosno Kamenog gosta. Kameni gost je spona vezivanja usmene tradicije s knjievnou. On koji se pojavljuje kako u samoj operi tako i u dramama spomenutih autora, kako opet saznajemo od Rousseta22, ima ulogu kanjavanja onoga koji kri (a to bi bio Don Juan, odnosno, Don Giovanni), ne samo moralne23 kodekse, ve i religijske principe. STOP
Mit o don Juanu, Prvi dio, poglavlje 1. Prikazanja mrtvaca, te drugi dio (Varijacije) poglavlje 1. Geneza, dokazuju da se pojava mrtvaca moe tumaiti kroz odnos prema mrtvima, odnosno naruavanje toga odnosa koji pak ima vezu sa kranskom tradicijom. Religija je ta koja kao nunost postavlja potovanje prema mrtvima i njihovim skeletima. Don Juan taj odnos naruava onoga trenutka kada Kamenog gosta rugajui mu se, poziva na veeru. 23 Iako taj podatak opovrgava Harnoncourt u Glazbenom dijalogu (str. 156.) kada pie: Ni Monteverdi ni Mozart nisu se deklarirali spram moralnih pitanja u svojim operama. Prema tome, tvrdnja ili jedno tumaenje moe biti tono ukoliko postoji izvjesna doza rezerviranosti prema autorovoj biografiji.
22
Kameni gost, usmreni Komandant konstruiran je uz pomo kranske vizije o moralu i kanjavanju krenja toga morala. Sakupljeno je vie od 250 usmenih verzija, ne raunajui pisane verzije kojima su se bavili propovednici XVI i XVII veka.24 U svima se s jedne strane nalazi lik koji ismije mrtvaca pozivajui ga na veeru i taj mrtvac koji osuuje postupak ruganja, odnosno nepotovanja prema mrtvima, njihovih kostiju, te naposljetku, neadekvatan odnos prema njihovom poivalitu. Nadopunjuju se religijska i moralna opaska vezane striktno likom Don Juana. Stav Crkve prema mrtvima je jedna stepenica, nakon koje e uslijediti sljedea. Ona predstavlja koncept braka, istoe i vjernosti. Danteova knjievnost25 je samo jedan primjer crkvenog, odnosno, religijskog utjecaja na poimanje ljubavi i istoe. Takvo shvaanje se nadovezuje na kult Djevice Marije26 simbolino prisutnog i danas unutar katolike Crkve. Djevica Marija to je bezgreno zaela Isusa, simbol je platonske ljubavi koja gaji tjelesnu i duhovnu istou. Srednjovjekovna knjievnost upotrebljava tu simboliku djevianske istoe. Dante svoje najznaajnije djelo Boanstvenu komediju posveuje eni, Beatrice s kojom nije stupio u fiziki kontakt. Usmena tradicija, iznjedrivi mit o Don Juanu, mijea ga sa europskom tradicijom uope. Dante je kanon te iste tradicije. Don Giovannija je mogue interpretirati kao opoziciju vizije slobode i ljubavi propagiranu od strane Dantea i kranskog stava o istom. Bipolarno gledite gdje je razgranieno dobro od loeg rezultat je vremena prije stasanja mita o Don Juanu. Kako religija sa svojim utjecajem slabi, tako drutvo posee za simbolikom koja e odraavati buenje iz religijskog mitolokog sna. Moralni i religijski kodeksi se preklapaju stvarajui jednostavnu distinkciju primjerenog i neprimjerenoga ponaanja. (...) Doivljavanje Don ovanija kao napad, u isto vreme i frontalni i sa strane, na estetike i moralne vrednosti, korisniji je za razumevanje opere i Mozartove muzike uopte, nego onaj odnos zdravog razuma koji nestrpljivo odbacuje ovaj aspekat.27 Primjereno ponaanje bi oito bilo ono koje Don Giovanni vlastitim postupcima kri. Samim tim to spletkari i lae, on na najbeskrupulozniji nain radi protiv drugoga. Drugi, ili Drugo umanjene vrijednosti zbog prijevare, jesu ene kojima se on poigrava. Dok naoigled opera poprima veoma seriozan karakter jer se poigrava moralom, s druge strane su pojedini likovi graeni tako da se dovode u relaciju sa kominom operom, pa prema tome i krenje morala biva komino.
Rousset, Jean. Mit o Don Juanu, 114-115. Uz osnovni izvor Boanstvenu komediju koji bi posluio kao dokaz utjecaja religijskih mitova na knjievnost i poimanje ivota uope, jer Danteova Komedija je slika koncepta srednjovjekovnog svijeta; sekundarna literatura (tj. jedna od moguih studija, odnosno analiza) koja govori i o Danteu i o srednjem vijeku je Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje Ernsta R. Curtiusa, posebice poglavlje naslova Dante i srednjovjekovlje. 26 Kult Djevice Marije nastao u 13. stoljeu simbolizira duhovnu ljubav. Taj koncept ljubavi ne postoji u helenskoj Grkoj. 27 Rosen, Charles. Klasini stil. Haydn, Mozart, Beethoven, 401.
24 25
To je vidljivo u dijalogu, odnosno duetu Don Giovannija i Zerline br. 7. scene IX. prvoga ina koji prethodi pridruivanju Donne Elvire ( jo jedne rtve Don Giovannija) navedenom paru. Dijalog slijedi nakon to Leporello od njih uspijeva odvesti Masetta. Masseto je mukarac za koga se Zerlina treba udati, no pojava Don Giovannija sasvim oekivano, zavoenjem Zerline, naruava taj odnos/plan. Dijalog/arija izgleda ovako: DON GIOVANNI: Konano smo slobodni od tog glupog klipana, lijepa mala Zerlina, to kae na to, moja draga? Zar ne znam kako da dobijem ono to elim? Pokuava da zagrli Zerlinu ali ona ustukne. ZERLINA: Gospodine, on je moj zarunik! DON GIOVANNI: Tko? On? Da li misli da jedan poten ovjek, plemi na to sam ponosan, moe trpjeti da to malo dragocjeno lice, to slatko lice, niski prostak uvrijedi? ZERLINA: Ali, gospodine, dala sam mu rije da u se udati za njega. DON GIOVANNI: Takva rije ne znai nita: ti nisi predodreena da bude seljanka, te nestane okice dosudit e ti drugu sudbinu, te draesne male usne ti bijeli i mirisni prstii; to je kao dodirivati trsku i mirisati rue. ZERLINA: Ah, ja neu DON GIOVANNI: ta nee? ZERLINA: Neu da budem prevarena na kraju. Znam kako ste rijetko vi plemii iskreni i ozbiljni sa enama. DON GIOVANNI: Oh, to je kleveta meu svjetinom! Aristokracija ima iskrenost oslikanu u oima. Hajde sada, ne gubimo vrijeme; hou odmah da te oenim. ZERLINA: Vi? Don Giovanni mae rukom u smjeru svog zamka.
*Nakon ovoga dijela dueta nastavlja se dio poznat kao La ci darem la mano gdje se glasovi Don Giovannija i Zerline sve ee izmjenjuju. U njemu je vidljivo kako nagovorena Zerlina napokon poputa Don Giovannijevom udvaranju.
(...) DON GIOVANNI: Ja, sigurno. Ona mala kua je moja, biemo sami. I tamo, moj biseru, vjenat emo se. Tamo emo spojiti ruke, tamo e mi rei pristanak; vidi, nije daleko, hajdemo draga. ZERLINA: Hou, i neu, moje srce malko drhti, biu sretna, tono je, ali moda me ipak ismijava, ali moda me ipak ismijava! DON GIOVANNI: Hajdemo moja slatka radosti! ZERLINA: ao mi je Masetta! DON GIOVANNI: Promijenit u ti sudbinu! ZERLINA: Uskoro se neu vie opirati, neu se vie opirati, neu se vie opirati! U meuvremenu, Dona Elvira se pojavljuje sa strane i promatra to se dogaa. DON GIOVANNI: Hajde, hajde! Tamo emo spojiti ruke ZERLINA: Hou, i neu DON GIOVANNI: Tamo e mi rei da
ZERLINA: Moje srce malko drhti DON GIOVANNI: Hajdemo, draga moja, odavde ZERLINA: Moda me ipak ismijava DON GIOVANNI: Hajde, moja slatka radosti ZERLINA: ao mi je Masetta Stidljivo poputa Donovoj ruci na drugoj strani. DON GIOVANNI: Promijenit u ti sudbinu ZERLINA: Uskoro se neu vie opirati, neu se vie opirati! DON GIOVANNI: Hajdemo! Hajdemo! Zerlina se priljubljuje uz Dona. ZERLINA: Hajdemo! ZERLINA i DON GIOVANNI: Hajdemo, hajdemo dragi, da se oslobodimo muka nevine ljubavi! Hajdemo, hajdemo, draga, da se oslobodimo muka nevine ljubavi! DON GIOVANNI: Hajdemo! ZERLINA: Hajdemo! Hajdemo! DON GIOVANNI: Hajdemo! ZERLINA i DON GIOVANNI: Hajdemo dragi, da se oslobodimo muka nevine ljubavi! Ovaj enski lik opere Don Giovanni zbog svoje naravi (naina na koji je konstruiran)je srodan likovima karakteristinim za operu buffa (tzv. kominu operu)28. Namijenjena uloga (komina) se istie onda kada Don Giovanni atakira njene planove za udaju obeavajui joj to isto, a da ona pri tom ne sluti prijevaru. Zbog nje je ta prijevara samo komina bez mogue moralne opaske unutar komine situacije izazvane kominom konstrukcijom lika koji ini njen sastavni dio. Odnos Zerlina Don Giovanni prvenstveno slui kominom prikazivanju zavoenja29. Dio libretta koji oslikava taj segment nalazi se u treoj sceni prvoga ina kada se Don Giovanni istodobno poigrava Zerlinom i Donnom Elvirom30 obraajui se as jednoj as drugoj: DONNA ELVIRA: Stani, huljo! Nebesa su me sprijeila da ujem tvoje lai; ali dola sam na vrijeme da sauvam ovu nesretnu djevojku iz tvojih okrutnih ralja! ZERLINA: Jadna ja! ta ujem! DON GIOVANNI: Sebi. Kupide, pomozi mi! Sa strane Donna Elviri. Moj idole, zar ne vidi da se elim zabaviti?
Cairns, David. Mozart and his Operas, 157. (Ovaj autor na dotinoj stranici usporeuje lik Donne Anne i Zerline. Priroda prvog lika ima karakteristike, kako istie high seria style (visokog seria stila), dok citirajui jedno Mozartovo pismo za lik Zerline tvrdi da the third female role must be entirely buffa and so can all the men`s, if need be (trea enska uloga mora cijela biti buffa a takve mogu biti i sve muke ako zatreba). Dalje isti autor potvruje da su sva tri muka lika iz opere Don Giovanni upravo tako i konstruirana (Leporello, Masetto, the Don himself are buffo characters with a difference, but still recognizably in the tradition. Leporello, Masetto i sam Don su buffo likovi s razlikom, ali svejedno prepoznatljivi u tradiciji.) 29 Kierkegaard (Ili ili, str. 93.) naziva Zerlinu predmetom zavoenja te zakljuuje da se Mozart trudio da uini Cerlinu isto tako beznaajnom koliko je to samo mogue. 30 C. Rosen (Klasini stil..., 398.) navodi da Donna Elvira, Don Giovanni i Don Otavio (obeanik Donne Anne) posreduju izmeu opere buffa i opere seria.
28
DONNA ELVIRA: Da se zabavi? To je tono! Da se zabavi! Okrutni ovjee, znam kako se zabavlja. ZERLINA: Don Giovanniju. Ali gospodine Plemenitau, da li ona govori istinu? DON GIOVANNI: Zerlini. Nesretna sirotica je u mene zaljubljena, a iz saaljenja se pretvaram da je volim; moja je nesrea to sam ljubazna srca. DONNA ELVIRA: Ah! Bjei od izdajice! Ne dozvoli da kae bilo ta vie; njegove usne lau, njegov izraz lica je varljiv! Naui iz moje patnje da mi povjeruje; i neka moja opasnost stvori tvoj strah, o bjei, bjei! Ah, bjei od izdajice! Ne dozvoli mu da kae bilo ta vie; njegove usne lau, njegov izraz lica je varljiv, da izraz lica mu je varljiv! Donna Elvira uzima Zerlinu za ruku i one zajedno odlaze. (...) Evidentno Zerlinina uloga ne funkcionira poput Komandantove ili uloge druga dva enska lika. Ta opoziciona enska grupa31, koju ine Donna Elvira (ali lik ipak nije u potpunosti seria lik) i Donna Ana32 (iji je otac Commendatore, mrtvac koji kanjava a koga je ubio Don Giovanni), nadaju se kanjavanju Don Giovannija. Konstrukcija njihove profane osude nadopunjava se sakralnim odgovorom na isto. Zato je bitna uloga Komandanta33. On realizira/dovrava tenje Donne Ane i Donne Elvire. Kao oivljeni mrtvac jedini je lik mita u funkciji poveznice sa onostranim. Komandant viestruko kanjava. Najprije zbog ubojstva ( jer Don Giovanni ga je usmrtio kada ga je Komandant pozvao na dvoboj branei ast kerke), a zatim kanjava preljub i ismijavanje mrtvaca pozivanjem na veeru. Prvi zloin koji zasluuje kaznu je ubojstvo. Ono se dogaa na poetku opere u prvoj sceni prvoga ina nakon to Donna Ana pobjegne od nasrtaja Don Giovannija. Situacija izgleda ovako: Dolazi Commendatore, sa svetiljkom u jednoj a maem u drugoj ruci. Donna Ana bjei u palau, ostavljajui Don Giovannija i Commendatorea da se suoe. COMMENDATORE: Ostavi je, prokletnie, i sa mnom se bori! DON GIOVANNI: oholo. Idi, neu se poniziti borei se s tobom. COMMENDATORE: Misli da e mi tako umaknuti? DON GIOVANNI: Idi, neu se poniavati, ne! COMMENDATORE: Misli da e mi tako umaknuti? LEPORELLO: na strani. Kad bih barem mogao pobjei odavde! DON GIOVANNI: na strani. Prokletnik! COMMENDATORE: Bori se! Don Giovanni izvlai ma. DON GIOVANNI: Prokletnie! Prokletnie! Pazi, ako hoe da gine! Izbija baklju iz ruke Commendatorea, i oni se bore. Nakon nekoliko udaraca, Don Giovanni smrtno ranjava Commendatorea, koji pada na zemlju.
Jean Rousset u Mito o don Juanu enskoj grupi posveuje drugo poglavlje prvog dijela (Ana i enska grupa), te takoer i drugo poglavlje treeg dijela Antologije sainjene od citata autora koji su pisali o enskoj grupi. 32 Ovaj lik u potpunosti je pripada operi seria. 33 I ovome liku (na opem planu, odnosno njegovoj funkciji uope neovisno o autoru i umjetnikoj vrsti), i njegovoj simbolici Jean Rousset posveuje dva poglavlja Mita o don Juanu, a to su Prikazanja mrtvaca i Mrtvac koji kanjava.
31
Kranska tradicija je u mogunosti objasniti genezu ove simbolike na sljedei nain. Bog je Mojsiju (koji je spasio izabrani Boji narod), sklopivi s njim savez, dao Deset zapovijedi34. Tih Deset zapovjedi slui da bi se izbjeglo Boje kanjavanje nakon ovozemaljskog ivota. Don Giovanni otvoreno kri nekoliko tih zapovjedi. Kri zapovijed ne ubij jer ubija oca Donne Anne i zapovijed ne uini preljuba jer je zavodnik kojemu je cilj da osvaja ene neovisno o njihovo statusu (to je vidljivo u drugoj sceni prvoga ina kada Leporello Donni Elviri pokazuje biljenicu u koju je Don Giovanni zapisivao svoja osvajanja). Obmana ili la je takoer na popisu prekrenih zabrana Deset zapovijedi Bojih. Uz zabrane postoji i Sedam svetih sakramenata (takoer dio kranskoga nauka35) po kojima se ravna svaki moralan religiozan ovjek. Slijedei zapovjedi, vjernik indirektno postepeno slijedi i sakramente. Svaka greka nije nadoknadiva, ali ukoliko se iskreno pokaje, ovjek moe oekivati Boju nagradu ili spasenje na onome svijetu. Moralna kataklizma dogaa se onda kada se pokajanje izbrie iz prakse. Jedno pokajanje pri skonanju ivota moe spasiti duu. Don Giovanni konstruiran tom indoktrinacijom slui kao primjerak apsolutnog nemorala jer se ne pokaje ak ni na kraju ivota. Aluzija takve osude prikazana je u XV. sceni Drugoga ina. Scena XV: Prethodni; komandant. KOMANDANT: Don Giovanni, pozvao si me da ruam s tobom; evo, doao sam. DON GIOVANNI: Ne bih nikad povjerovao ali u uiniti ta mogu! Leporello, neka odmah donesu novi pribor za jelo! LEPORELLO: (izviruje ispod stola) Ah, gospodaru, gotovi smo! DON GIOVANNI: Idi, rekao sam ti... (Leporello izlazi prestraen i hoe da izae.) KOMANDANT: Ostani!Ne hrani se jelom smrtnika ko je jeo hranu nebesku. Druge brige, tee od te, dovele su me ovamo! LEPORELLO: ini mi se da imam groznicu, ne mogu da se prestanem tresti. DON GIOVANNI: Onda govori: ta trai, ta hoe?
Biblija, str. 58-59. Skraen oblik zapovjedi (da ga vjernici lake upamte, dio je svakog molitvenika) izgleda ovako: 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih bogova uz mene. 2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud. 3. Spomeni se da svetkuje dan Gospodnji. 4. Potuj oca i majku, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji. 5. Ne ubij. 6. Ne sagrijei bludno. 7. Ne ukradi. 8. Ne reci lana svjedoanstva. 9. Ne poeli tueg enidbenog druga. 10. Ne poeli nikakve tue stvari. 35 ine ih (takoer su, kao i Zapovjedi sastavni dio molitvenika): krtenje, potvrda (krizma), euharistija (sv. priest), pomirenje (pokora, ispovijed), bolesniko pomazanje, sveeniki red, enidba.
34
KOMANDANT: Rei u ti; sluaj me, nemam mnogo vremena. DON GIOVANNI: Govori, govori, sluam. KOMANDANT: Pozvao si me na veeru, sada zna svoju obavezu; odgovori mi: Da li ide sa mnom na veeru? LEPORELLO: (iz daljine, drhtei) Uasno! On nema vremena, oprostite. DON GIOVANNI: Niko me nee zvati kukavicom! KOMANDANT: Odlui se! DON GIOVANNI: Ve sam se odluio. KOMANDANT: Ide li? LEPORELLO: (Don Giovanniju) Recite ne! DON GIOVANNI: Moje srce kuca vrsto: ne bojim se, idem! KOMANDANT: Dajte mi Vau ruku! DON GIOVANNI: Evo je! Boe! KOMANDANT: ta ti je? DON GIOVANNI: Kakva je ovo hladnoa? KOMANDANT: Pokaj se, promijeni ivot: ovo ti je posljednji trenutak! DON GIOVANNI: (uzalud pokuava da se oslobodi)Ne, ne, ne kajem se, bjei od mene! KOMANDANT: Pokaj se, bludnie! DON GIOVANNI: Neu, budalo stara! KOMANDANT: Pokaj se! DON GIOVANNI: Ne! KOMANDANT i LEPORELLO: Da! DON GIOVANNI: Ne! KOMANDANT: Ah, Vae vrijeme je prolo. (Odlazi. Plamen sa vie strana, zemljotres.) DON GIOVANNI: udni potresi mi napadaju duh... Odakle dolaze ova strana vatra! HOR: (iz dubine)Sve je to premalo za tvoje grijehe. Doi, eka te vee zlo! DON GIOVANNI: ta mi kida duu? ta mi kida utrobu? Kakav uas, kakvo ludilo! Kakav pakao! Kakav strah! LEPORELLO: Kakav uas na licu! Kakvo prokletstvo u pokretima! Kakvi vrisci, kakvi jauci! Tako sam prestraen! (Plamenovi rastu; Don Giovanni tone.) DON GIOVANNI: Ah! (Zemlja ga guta.) LEPORELLO: Ah! Zahvaljujui Mozartovoj biografiji (kroz koju se zaista uvijek eli objasniti itav Mozartov glazbeni opus36, pogotovo opere jer se smatraju izriitom refleksijom njeto je vidljivo u svim referencama.
36
govog poimanja ivota37), simbol Komandanta se moe dovesti u kauzalnu relaciju sa Mozartovim ocem Leopoldom. Upravo tako i izgleda njegova reinterpretacija u filmu Amadeus38. Salieri gledajui uprizorenje Don Giovannika, u oivljenoj statui, basu koji svom silinom govori da! dok se Don Giovanni odupire paklu, prepoznaje lik Mozartova oca. Taj otac kanjava sina zbog razvratnoga ivota. Taj ivot je mimo planiranoga. Leopold Mozart uvijek je polazio od pretpostavke da njegov sin, kao i on sm uostalom, te kao i svi drugi u to vrijeme, eli napredovati u drutvu. Ne samo radi novca ve i stoga to svaki vii drutveni poloaj automatski donosi vie slobode i veu zatienost. Vaei zakon tako ini jasnu razliku izmeu prekraja nekog obinog vojnika ili dvorskog sluge i jednog kavalira. Stoga Leopold Mozart nastoji odgojiti sina tako da jednog dana postane dvorski kapelmajstor, daleko od podreenih slueih umjetnika, te da ivi u sloju utjecajnih, obrazovanih ljudi, koji posjeduju duh ili barem stil.39 Prieljkivani drutveni napredak sina nije se ostvario. Mozartova dezorijentiranost je vidljiva u biografskim podacima. Pisma iz 1771. godine svjedoe da se Mozart pomirio s injenicom da ga ne izbjegavaju samo beko visoko drutvo, prijatelji i kolege, nego i njegova supruga.40 Leopold Mozart umire 28. svibnja 1787. godine. Od 4. travnja sin zna za teku bolest svog oca (...) Ali umirui Leopold Mozart uzaludno eka svoga sina.41 Iste godine nastaju libretto i opera Don Giovanni. Zato je itekako mogue da opera zbog oeve smrt posjeduje elemente Mozartove osobne tragedije. Zbog suradnje W. A. Mozarta s Da Ponteom u stvaranju libretta42 za svoje opere, ne treba zanemariti mogunost nazonosti te simbolike Komandanta koja crpi fragmente iz stvarnosti. Razjareni duh mogao bi biti duh razoarana oca Leopolda. Nije li i Mozart u elji za slobodom ispoljavao sklonost hedonizmu43?
Tako je itava Mozartova biografija od strane Dorotheae Leonhard (Mozart jedna biografija) sinteza razuzdanosti i zanosa, neutaene elje za uspjehom. (itava biografija ocrtava poetnu elju za sjajem velikih dvorova, za visostima, bogatstvom, elegancijom i ljepotom, zahtjevnim narudbama [str. 17.]) 38 Rije je o filmu Miloa Formana Salieri (Mozartov suvremenik, skladatelj i u filmu predstavljen kao njegov glavni rival) u njemu ima ulogu pripovjedaa. Film sadri i dio biografskih podataka. 39 Leonhart, Dorothea. Mozart jedna biografija, 104. 40 Leonhart, Dorothea. Mozart jedna biografija, 252. 41 Leonhart, Dorothea. Mozart jedna biografija, 178./ 179. 42 Tu injenicu nam potvruje David Cairns u Mozart and his Operas, str. 141. i str. 147. 43 Autobiografija (koja se temelji na sauvanim pismima i podacima o Mozartovom ivotu) objanjavajui Mozartov ivot uz konstantna novana dugovanja i neiscrpan hedonizam poklapa se sa slikom Mozarta u u biografiji Dorotheae Leonhart, njegovom slikom u sauvanim u Pismima ocu, takoer i vienjem Mozarta o ijoj veliini u svijetu glazbe pie Massimo Don u poglavlju Od Mocarta do Betovena ili: od Kanta do Hegela svoje Filozofije muzike, str. 85. Autor zapoinje navedeno poglavlje infantilnim i vulgarnim rijeima iz pisma upuenog roakinji Mariji Ani Tekli (dreck, dreck! dreck! o dreck! o ssses wort! dreck! schmeck! auch schn! dreck, schmeck! dreck! leck o charmante! dreck, leck! das freet mich! dreck, smeck und leck! Schmeck dreck, und leck dreck! Nun um auf etwas anders zu kommen; haben sie sich diese fasnacht schon braf lustig gemacht. (Seri peri! kakac mljakac! Ljis!! sklis! o armante! kaka draka! I to je lijepo! govance umance! kaka sraka, laka kaka! liz, zviz, ugriz! ba me veseli, samo seri! o radosti! o lepote!). Konano i onaj iz filma Amadeus je upravo taj Mozart. Salieri (iz filma) ga smatra razmaenim i raskalaenim i zato nedostojnim glazbenoga dara.
37
Opis dogaaja iz Mannheima 1777/78. ide u prilog potvrdnom odgovoru. (...) Sa sve veom udaljenou nestajao je i pritisak oeva autoriteta, a radost zbog neovisnosti bila je sve vea.44 Biografija rjeava svu moguu simboliku enigmu oeve uloge i kanjavanja. Slava budi instinkte u enama; Mozartova je erotska privlanost porasla s aurom njegovih trijumfa. Marljivo je njegovao ljubav..., piu jedne novine nakon njegove smrti, i pri tom ne misle na njegov brak. Bio je i preoputen u svom ponaanju prema enama, kako kasnije govori jedan suvremenik obitelji Novello, te ... uvijek je bio zaljubljen u svoje uenice.45 Ako se biografskim podacima pridrui sljedei zakljuak Derika Kuka mehaniki nastaje konkluzija prema kojoj su nuno povezani elementi naracije opere i opere kao naracije. Taj sveukupan postulat o operi (fertilan zbog svih segmenata koje posjeduje u jedinstvenom umjetnikom djelu) bi izgledao ovako: Preesto se zaboravlja da je Mocart iveo do onog doba kad je francuska revolucija ve poela; da je doao u estok sukob s nepravednim aristokratskim patronom; da Figaro i Don ovani sadre izvesnu dozu satire na raun aristokratije; da je pretrpeo neverovatnu nepravdu da se dozvolilo da, iako genije, umre u bedi u 36. godini ivota; i da je on izrazio raspoloenje buntovnikog nezadovoljstva svojom muzikom koja je smatrana u elegantnom XVIII veku ravim ukusom ili ravom formom. U Mocartovoj linosti sadrani su elementi heroizma, buntovnitva i protesta, u kontekstu kompozitorovog poloaja sluge u XVIII veku (...) Mocart nudi svoj emocionalni stav u izrazima muzikog stila XVIII veka i u formalnom okviru klasine simfonije46 (...) Klasini kompozitor ne pokazuje otvoreno svoja oseanja, ve utkiva svoja subjektivna oseanja u lucidnu, opte vaeu, objektivnu izjavu. 47
Leonhart, Dorothea. Mozart jedna biografija, 30. Leonhart, Dorothea. Mozart jedna biografija, 212. 46 Ovaj stav prema kome se Mozartov stil ne razlikuje od njegovih suvremenika, u smislu inovacije, dijeli i Nikolaus Harnoncourt u svome Glazbenom dijalogu, odnosno, tekstu naslovljenom Mozart nije bio inovator to uostalom dovoljno govori o Mozartovoj glazbi. Naravno, takav stav ne eli aludirati na lo glazbeni status, ve na sposobnost da se jedan glazbeni izriaj izgradi na ve postojeim pravilima bez kljunih inovacija (kljune inovacije bi bile, primjerice Wagnerovi leitmotivi kratka glaz. ideja povezana sa likom, idejom ili sl. u drami, te npr. prva upotreba dvanaesttonske tehnike kod Schnberga). Prema tome, slobodno se u tom kontekstu Mozartu moe pripisati stvaralaka virtuoznost. Harnoncourt na str. 96. to potvruje sljedeim rijeima: Njegova glazba utjelovljuje danas najvii stupanj razjanjene vedre harmonije. S osjeajem sree hvalimo one interpretacije u kojima vlada elizijska savrenost, gdje nema napetosti u vezi s tempima (oznaka za brzinu kao to je npr. vivace-ivahno, adagiosporo i sl.) koji moraju biti apsolutno prirodni, u vezi s dinamikom (razlike u jakosti zvuka; najvanije dinamike oznake su: p-tiho, pp-vrlo tiho, mp-srednje tiho, mf- srednje glasno, f-glasno,jako, ff- vrlo glasno,vrlo jako.) koja nipoto ne smije biti otra. Ne osjea se nikakav konflikt, nema nikakva oaja. Ova glazba reducirana na svoj mudri osmijeh i na smirenu, savrenu harmoniju (suzvuk, nauk o suzvuju koji teorijski istrauje njegove vrste i zakone spajanja). (...) Mozartova je glazba, po mom miljenju, tako savrena i zbog toga to sadri i to, ali i beskrajno mnogo vie od toga. Ona sadri posvemanju puninu ivota, od najdubljeg bola do najie radosti. Ona izlazi na kraj s najemernijim konfliktima, esto ne nudei rjeenja. Nerijetko je zastraujue izravno kako nam prinosi svoje zrcalo. Ona je mnogo vie nego lijepa, ona je strana u onom starom smislu ove rijei: uzviena, sve pronie, sveznajua je. 47 Kuk, Derik. Jezik muzike, 276-277.
44 45
eljko Kipke
Deset dana veljae
UVOD BIJELI MAI. Moja prva dnevnika pria trajala je punu godinu dana i zvala se Od veljae do veljae (Durieux, Zagreb, 2005). Zavrio sam je s priom o malom bijelom maiu koji 2005. nije doivio kraj simptomatinog mjeseca. to zbog zime, a to zbog okrutnih susjeda. est godina poslije pojavio se drugi bijeli mai ije je krzno proarano s nekoliko fleka okera i crne. Mala divlja ivotinja za sada je dobro miljenik je svih stanara i susjeda iz okolnih kua. DAN 1. FAIR GAME. ovjek bi pomislio da se iza naslova krije potena igra. Tako je, naime, distributer za hrvatsko trite preveo naslov filma Fair Game. Politiki triler prema istinitim zbivanjima i likovima sve je samo ne pria o potenoj igri. Naprotiv, rije je o filmu koji koristi metafore iz politikog argona kojima se oznaavaju delikatni sadraji. Fair game je sintagma za otvoreni lov na neposlunog agenta Amerike obavjetajne slube (CIA). Nju su rije je o Valerie Plame (igra je Naomi Watts) predsjednikovi ljudi pokuali rtvovati kako bi opravdali efov ratni angaman u Iraku. Dakako, zavjera iz 2003. je razotkrivena i nakon sedam godina stavljena na filmski ekran. Nevjerojatno je kako glavna glumica u trenutku kada daje izjavu pred dravnim povjerenstvom slii na stvarnu Valerie koja se pojavljuje u zavrnim kadrovima na ekranu unutar ekrana. Na trenutak mi se uinilo da nema fizike razlike izmeu fikcijskog i stvarnog lika. Moda zbog injenice to je redatelj, nakon prve reenice Naomi Watts pred povjerenstvom, s punog ekrana preao na manji pa je dokumentarna snimka s televizijskog ekrana dodatno stanjila razlike izmeu ive agentice i njezine filmske inaice. GHOST WRITER. Prie o preklapanju stvarnosti i filmskih proizvoda nisu nove, no uvijek su iznova intrigantne, posebno ako su drugaijeg predznaka ili na tragu novoga obrasca. Slinom sam preklapanju svjedoio otprilike prije tri mjeseca, nakon to sam odgledao film Romana Polanskog Ghost Writer. Gledao sam ga nakon to su ga u vicarskoj uhitili za silovanje maloljetnice koje je poinio davnih dana u Americi pa mi je, moram priznati, bilo udno to se to zbiva u jeku reklamne kampanje za spomenuti film. No, nakon to sam ga odgledao i shvatio da se redateljeva fikcijska pria oeala o zanimljivu vezu izmeu biveg britanskog premijera, njegove ene i Amerike obavjetajne slube, potez amerike administracije je dobio suvisli okvir. Barem iz mog rakursa gledanja. Kada sam poznanika upozorio kako ta
dva podatka filmski zaplet i hapenje koincidiraju te da slian tretman britanske potpore amerikom angamanu u Iraku do sada nisam primijetio na filmskom ekranu, samo je odmahnuo. Na moju priu o pijunu u branom krevetu biveg britanskog premijera podozrivo se nasmijao. Kasnije u doznati da je pogledao Pisca iz sjene u DVD formatu, a njegovu e prvotnu reakciju zamijeniti opaska o tome kako je Polanski napravio dobar film. NJUKALO POLANSKI. U svakom sluaju, formula s Irakom, obavjetajnim slubama, britanskom potporom i zavjerom iz Bijele kue je nepresuna. Njezini su rakursi iznenaujui i zaudno je kako se elementi dva scenarija o zavjeri kontra Iraka poklapaju u bitnim elementima. Moda je njukalo Polanski stvorio obrazac na koji politika elita ne eli niti moe gledati dobrohotno. Kako bilo, ostaje injenica da je redatelj uhapen u vrijeme dok je film kruio po festivalima i kinodvoranama. A tolike su godine prole od optube za silovanje. Redatelj je u meuvremenu primio brojna priznanja i nagrade pa se pitam zato se toliko dugo ekalo naime, pipci amerike dravne administracije seu do najzabitijih mjesta na Zemlji i ire. DAN 2. PERJE U DVORITU. Ujutro sam naiao na dva kruga oerupanog perja u susjedovu dvoritu. Maja zajednica, koju uporno hranim, preko noi se pretvara u predatorsku. Posebno ih iritira jato golubova do ijih jedinki teko dopiru, no povremeno poneka neoprezna ptica zavrava na nonom jelovniku. U sreditu drugog kruga od perja uoio sam krvave ostatke ptijeg tijela. CRNI LABUD. Istoimeni film u popodnevnoj projekciji za predstavnike medija i filmofila zavrio je krvavo. Balerina je do kraja odigrala ulogu u Labuem jezeru ajkovskog, a predanost samoj ulozi platila je duevnim rastrojstvom i krvavom ranom koja se rapidno irila njezinim dresom od bijelog perja. Slika jutarnjeg dvorita premjestila se na filmski ekran. Drugi su protagonisti, no metafora je ista i kae: nou su sjene krae nego danju. Zvijer konstantno vreba iz prikrajka i dovoljan je trenutak neopreznosti pa da sve poe po zlu. Od trenutka kada je Nina Sayers (igra je Natalie Portman) dobila ulogu kraljice u poznatom baletu u njezin se ivot sudbinski umijeala zvijer iz prikrajka crni labud. Ne samo u formi manine paranoje, nego i fiziki, pri emu njezina koa poinje proizvoditi podlogu za preobrazbu u plat od crnog perja. Njezino drugo lice ili nona figura skratila je sjenu balerine zbog ega su obje morale platiti ivotom. Neoprezna je ptica u susjedovu dvoritu, takoer, nakratko zaboravila na instinkt. Odnosno, skraivanje razmaka izmeu ivota i fikcije obavezno zavrava tragedijom. S druge strane, filmska pria koja govori o tankoj granici izmeu svakodnevice i libreta za balet pati od neloginosti. Jedna, nezanemariva, ef je baleta (igra ga Vincent Casel) koji se u svojoj trupi ponaa kao seksualni predator u vlastitom kokoinjcu, premda bi po prirodi stvari trebao podravati posve drugaiju seksualnu orijentaciju.
DAN 3. EJLA KAMERI. Mlada je bosanska umjetnica u Beu na sajmu antikviteta pronala dvadeset i pet minijaturnih sliica iz vremena Hitlerova politikog uspona. Koristila ih je za instalaciju u galeriji u Grazu Camera Austria, prema istoimenom asopisu koji se uglavnom bavi fotografijom. Postavila ih je u drvene okvire na nogarima i dopunila ih rukom pisanim stihovima pjesama u rasponu od Judy Garland pa sve do Lou Reeda, Pink Floyda, Led Zeppelina, Talking Headsa, Beatlesa, Sheryl Crow, Leonarda Cohena itd. Na prvi se pogled inilo kako poetska veza izmeu sliica i stihova pokriva bilo koju zajednicu, njezinu drutvenu i prirodnu panoramu. Sve dok se na fotografijama nisu pojavile vizure nacistikih skupova, portret Fhrera, pa ljudi koji se penju po stablima kako bi mogli vidjeti i sluati omiljenog vou Sve dok se ugoaj savrenog dana (prema stihovima Lou Reeda Perfect Day) u idilinom pejzau nije preobrazio u tjeskobnu abecedu. U tom je trenutku uspostavljena muna veza izmeu blitzkriega i sarajevske opsade. U tom su trenutku glazbene metafore o sjenama, nebeskim stepenicama i dobrim namjerama napustile izlizani kliej o bezimenom krajoliku i futuristikoj dokolici. AUSTRIA TABAKWERKE AG. Duhanska je tvrtka sliice stavljala u kutije cigareta u svrhu tihe propagande. Trebalo je puaima diljem zemlje i na taj nain pribliiti ideju zajednitva, nacionalsocijalizma, priu o idealnom drutvu budunosti i tome slino. Povijest kae kako su gotovo sve drutvene zajednice pogleda uprta u grandioznu sliku budunosti poivale na represivnim institucijama, beutnim tiranima, prijekim sudovima i zaluenim mnotvom. Ta se projekcija stoljeima obija o glavu njihovih nositelja. Sjevernoafrike zajednice trenutno prolaze pakao idealnih projekcija. POLJSKI. Na jednom TV kanalu povrno sam registrirao priu o nekom plemenu (afrikom ili indonezijskom?) koje ne projicira budunost. S lanovima zajednice nemogue je razgovarati o njoj, a kamoli planirati neto konkretno za idui dan. Zaboravljaju sve to im se predlae za sutra jer ive u vjenoj sadanjosti. Nakratko sam prebacio na drugi TV program jer su krenule reklame, no za tri minute prilog je netragom nestao s ekrana. Kako se nenadano pojavio tako je i otiao. Samo sam zapamtio da se govorilo poljski. Bijelac koji je lanove arhaine zajednice nagovarao na budunost govorio je slavenskim jezikom. DAN 4. VEERNJI POZIV. Sipao sam maju hranu u posudice na otvorenom kada je zazvonio mobilni telefon. ovjek se predstavio kao kolekcionar i objasnio mi da se sprema kupiti neku moju sliku koju su mu ponudili. U poetku bijae simetrija, naveo je naziv, ak i dimenzije, raspitivao se za certifikat, pitao me kako moe znati da slika nije krivotvorina i sline gluposti. Inae, taj je dan u tiskovinama izaao lanak o tjeralici za pet vrijednih slika u kolekciji biveg hrvatskog premijera. ovjek s druge strane aparata zapravo je pleo mreu kako bi isposlovao susret u mom ateljeu. Inzistirao je na tome da mi donese sliku na uvid, naravno, ako je kupi te da
ja potvrdim njezinu autentinost. Pokazalo se da je moja priljivost u nepoznata kupca izazvala silni apetit. ovjek e mi se javiti za koji dan i potvrditi da je kupio sliku te traiti susret, a ja u pristati, samo da ga se rijeim. Meutim, do susreta nee doi jer se moja trenutna slabost s vremenom pretvara u bijes, pa u kratkim SMS-om otkloniti susret. Simptomatino je kako je nepoznati kolekcionar brzo reagirao, iako je bio vikend i vrijeme popodnevnog odmora. Nema problema, moe bilo koji dan, samo u isto vrijeme. SUMNJA. Nekoliko je injenica zbog kojih sumnjam u njegove namjere. Prije svega, promptno reagiranje na moj prvi i ujedno posljednji SMS. Naime, predvidio sam brzinu i ponudu za novi susret, pa mogu skromno rei da sam proitao njegov psiholoki profil u mjeri u kojoj mi je potrebno da bih se zatitio od neovlatenog upada u moj radni prostor. Zatim posebna znatielja oko izdavanja certifikata za slike, pa njihove cijene, pa dovlaenje slike koju mu nisam prodao nego je platno kupio negdje drugdje, pa dvostruki zvuk u mobilnom aparatu tijekom prvog razgovora... Zatim koincidencija poziva i novinskog napisa o potrazi za nestalim slikama iz kolekcije biveg premijera. Ba me zanima, hoe li hajka na moj atelje stati na tome? LE SAMOURA. U kasni sam sat pogledao Melvilleov film s Alen Delonom u naslovnoj ulozi. Usamljeni je gradski tigar vjeto manipulirao policijom te ih je na kraju doveo u zabludu nakon koje vie nije bilo povratka. Vrhunska se manipulacija u zavrnici plaa glavom, bez obzira s koje strane dolazila bilo represivne institucije i njezinih njukala bilo progonjene zvijeri. Na pici francuskog filma stoji citat o usamljenosti samuraja koja se jedino moe mjeriti s tigrovom u dungli, odnosno dungli na asfaltu. Isti se citat naao i na pici eksperimentalnog filma Ivana Faktora koji je premijerno prikazan u Kinu Tukanac u drugoj polovini sijenja. Posvetio ga je pokojnom kolegi i prijatelju umjetniku Tomislavu Gotovcu. Usamljeniku i udaku koji je vlastiti stan ispunjavao razliitim predmetima i tiskovinama te je na taj nain sebi ograniavao kretanje i oteavao disanje. Usamljeni je umjetnik od stana napravio dunglu kroz koju se jedva probijao. U 22 minute filmskog eksperimenta redatelj nije uspio pribliiti duh zagrebake wunderkammere brojnoj publici u kinodvorani. Bez obzira na to to je posudio naslov Melvilleova filma, ulomak iz buido filozofije o samurajevoj usamljenosti te injenice da je film sniman jo za ivota umjetnika i pod njegovim patronatom. DAN 5. AUTOBUSNI KOLODVOR. Zaustavili smo se u nekom kafiu autobusnog kolodvora. Marinko je izaao po nekom poslu, a Neo je pitao to emo popiti dok sam Jerku Denegriju objanjavao Raspuinovu rendgensku strategiju u doba carske Rusije. Pomno je pratio moju priu o policijskom praenju ruskog udotvorca izuzetne ivotne energije, koji je svakodnevno vodio prostitutke i ugledne dame u peterburke hotele i tamo ostajao otprilike dva sata. Ponekad je u istom danu znao u dva navrata ponoviti istu radnju, ali s dvije razliite dame upitna morala. Ne bi to bilo nimalo udno da tijekom ispitivanja jedna od njegovih klijentica nije objasnila
kako se u toj sobi nita posebno nije zbivalo. udak bi sjedio preko puta nje, nudio pivo i strijeljao oima njezino razgolieno tijelo. Na izlasku joj je rekao da ima loe bubrege, a 26 godina kasnije ena je zavrila na operacijskom stolu gdje joj je odstranjen bubreg. Prema tome, ruski muik sa silnim energetskim potencijalom u sebi u hotelskim je sobama vjebao i potvrivao vjetinu rendgenskog pogleda. Svjedokinja je dodala kako se plaila prodornog pogleda te bi svaki put odahnula kada bi za odlazak u hotel odabrao neku od njezinih kolegica. O rendgenskom sam pogledu opirnije pisao u svojoj knjizi koincidencija (Figura 17 Nebo moe priekati, Durieux, Zagreb, 2007) DVA NJUKALA. Za susjednim je stolom sjedio mladi obrijane glave i sumanuta pogleda. Dok je sluao moju priu neprestano je trzao glavom, ak nije skrivao znatielju nego je besramno sluao to se zbiva za naim stolom. Meutim, ja nisam mogao prei preko injenice da nas netko promatra sa strane i pomno upija tui sadraj. Ubrzo je izaao, no tim inom nije poljuljao moju sumnju u dounika ili prikrivenog bira. Ni Jerko ni Neo nisu dijelili moju nelagodu, tovie prihvaali su je s dozom simpatije prema nekome tko projicira sadraje koji su, po njima, u znatnoj mjeri upitni. Zatim se s lijeve strane pojavio tip koji je vie sluao to priamo nego to se koncentrirao na listanje dnevnih novina. Stvarno bih pretjerao da sam inzistirao i na tom sluaju. U meuvremenu se kafi ispraznio pa smo se i mi digli od stola. Na putu prema automobilu proli smo pokraj mladia sumanuta pogleda. Pojavio se niotkuda, s ruksakom u ruci i jaknom na sebi u lokalu je inae sjedio bez iega, samo u koulji te izlizanim trapericama. Kako je automobil grabio prema jugu tako su polagano blijedile slike njukala iz kolodvorskog kafia. DAN 6. KAZALINA MIMIKA. Otiao sam na zagrebaku premijeru Gogoljeva Revizora te napustio predstavu nakon pauze. Ne zato to nije bila dobra, nego zbog duine trajanja i neudobnih sjedita. Ne pamtim kada sam izdrao puna tri sata na nekoj predstavi. S obzirom na redateljsku koncepciju komad je bio naporan za nositelje glavnih uloga. Vili Matula kao gubernijski ef nije mogao sakriti znoj na licu, no uloga mu je sjela i prvi je dio odigrao suvereno. Pogotovo scene u kojima je mimika tijela i lica zahtijevala dobru koordinaciju, fiziku umjenost i kondiciju. Sve do trenutka kada je redatelj protagonistima koji su svi odreda nosili suvremene uniforme crno odijelo, uske crne kravate i bijele koulje zamijenio iste za povijesne kostime. U tom je trenutku pala tenzija, kostimi su prekrili grimase i nikakav napor na tijelima i licima glumaca nije mogao izai iz povijesnog kaveza. Kao da je lakrdijaka odjea izbrisala granice izmeu glumaca i kulisa. Treba, dakako, uvaiti injenicu da sam otiao prije kraja predstave. No, prije nego sam napustio glavnu dvoranu Zagrebakog kazalita mladih zapamtio sam ukoeno tijelo Vilija Matule, dakako i ostalih protagonista, a pogotovo njegove ene u predstavi (igrala ju je Nina Violi), glumice koja je drastino pala nakon navlaenja tekog kostima. Njezina prepotencija tijekom prvog dijela predstave nestala je kao noem odsjeena nakon to je utonula u teku opravu.
VRTNI PATULJCI, CRVENI I PLAVI. Dan ili dva kasnije animirana 3D predstava na temu Shakespearove tragedije pod nazivom Gnomeo i Julija bila je sve samo ne dosadna. Bila je simpatina i vrlo duhovita filmska reanimacija klasine prie sa zabavnim zavretkom. Dramatini sukob familija premjeten je u dva susjedna vrta, meu patuljke s crvenim kapama, s jedne strane, i plavim kapama, s druge. Njihovi se vlasnici, sredovjena ena i stariji gospodin, takoer ne trpe te se svakodnevno aste pogrdnim izrazima. Ekranizacija je trajala upola manje od kazaline predstave, a povezuje ih je slina redateljska koncepcija mimike. U kazalitu su protagonisti uvjebali mimiku servilnosti do stanja ukoenosti, dok je vrtnim patuljcima od kamena ili lijevanog betona bila imanentna. Njihova se servilnost ili lakrdijaka ukoenost aktivirala samo u blizini ljudskih jedinki. U svim ostalim sluajevima mala su se duhovita stvorenja pretvarala u ive zvrkove. DAN 7. BRITANSKI IMPERIJ. Publika u prepunoj dvorani broj 11 pozorno je pratila filmsku dramu britanskog kralja koji je imao govornu manu te je silnu energiju troio na istupe u javnosti. inilo mi se kao da je servilnost britanskih podanika prela na gledatelje u zagrebakoj kinodvorani. Nije bez razloga David Icke, gostujui prije nepune dvije godine na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, upozoravao gledatelje kako europska birokracija pod tajnim vodstvom britanske kraljevske familije gomila legislativu na hrvatskim granicama kako bi se u skoroj budunosti njezini itelji u novoj koloniji osjeali kao kod kue. Zanimljivo je kako se nominacije za Oscara lijepe na gotovo sve filmove o lanovima britanske kraljevske obitelji, bez obzira na njihovu umjetniku kvalitetu. Trenutno je u hollywoodskoj perspektivi glumac koji igra kralja s govornom manom, inae oca aktualne Kraljice Engleske (Colin Firth). Helen Mirren je prije etiri godine ve dobila nagradu Amerike filmske akademije za ulogu Elizabete II u jednom posve ispraznom komadu. SANJAO SAM ENGLESKU KRALJICU. U knjizi koju obiavam zvati katalog snova (Sei-khai-reich, Puko otvoreno uilite Velika Gorica, 2006) objavio sam san o engleskoj kraljici. Prenosim ga u cijelosti: Engleska se Kraljica nije mogla nauditi mojem odbijanju njezine sluavke. Jednostavno je eljela ugoditi svakom mojem kapricu, ignorirajui injenicu da sam oduvijek zazirao od toga da me netko slui. Smatrao sam da je sluenje poniavajui posao za obje strane jednako je muno za slugu kao i njegova privremenog gospodara. Pravio sam se blesav pred Njezinim Visoanstvom koje je bilo vrlo mlado, energino, pa ak i privlano. Sjedio sam za irokim okruglim stolom, a nasuprot nesuena mi sluavka. Netko je ispred nje stavio jogurt i oieni orah na tanjuru. Instinktivno sam predvidio enin pokret i znao da u tog jutra dorukovati samo jogurt. Posegnula je u smjeru tanjura, ostao sam bez oraha i naljutio se na Englesku Kraljicu, jer mi je unato protivljenja nametnula svoju sluavku (san od 12. sijenja, 2006). ORAH I JOGURT. Kada bih danas, s odmakom od etiri godine tumaio san, krenuo bih od figure ploda koji neodoljivo podsjea na ljudski mozak. Engleska e biro316|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
kratska palica, prema snu, zagospodariti mentalnim resursom novih kolonija. Uostalom, stanje stvari na Balkanu ve jasno pokazuje u tom smjeru. A jogurt je topla voda koju radosno otkrivamo svaki put kada budui gospodar ostavi prostor nade u povoljno rjeenje birokratskih zapreka. Meutim, ona je (nada) isprazna poput umjetnog sadraja u plastinoj ai s tvornike trake. DAN 8. THE WAY BACK. Film o Poljaku koji predvodi epski bijeg iz Staljinova gulaga, zapravo je jo jedna zapadnjaka propaganda kontra omraenog mu komunizma, njegovih ideologa i beskrupuloznih voa. I mala se Hrvatska pridruila stoljetnom obraunu s komunizmom, s obzirom da su njezine represivne institucije krenule u odluan obraun sa poiniteljima masovnih egzekucija na kraju i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Pojedinci koji su u doba komunistikog reima bili na elu represivnog aparata, a za koje se sumnja da su stajali iza likvidacije civila i vojnih lica, u poodmakloj su ivotnoj dobi. Psi tragai zduno ruju po jamama diljem zemlje, a njihovi gospodari najavljuju veliki obraun s nepravdama iz prolosti. Uostalom, takvi su standardi povijesne kozmetike u koju, svakako, spada i Weirov recentni film atraktivnih panoramskih snimaka ruskih uma, mongolske pustinje i tibetanskog kra. Treba, konano, do temelja sruiti mit o proleterskom drutvu jednakih predispozicija nad kojim dominira Staljinova tvrdnja o tome kako je zahvalnost bolest od koje pate psi. Neto slino izgovara Valka (igra ga Colin Farrel), takoer bjegunac, ne iz politikih razloga ili nehumanih uvjeta u gulagu nego zbog kockarskog duga. Izgovorio ju je tijekom kockarske groznice u baraci sibirskog logora. Pa ipak, kada grupa bjegunaca stie do mongolske granice vjerni je komunistiki pas nee prijei, jer, kako kae, nije on politiki obiljeen, ne bjei od zatvora nego vjerovnika u sibirskoj pustoi koji mu radi o glavi. Strpat e ga u neki drugi zatvor u kojem za poetak nikome nije duan. Na njegovim su prsima tetovirani Lenjin i Staljin, na njih ne da, tovie divi se kodnom imenu diktatora ovjek od elika koji je bez ikakve dileme promijenio sudbine milijuna ljudi. Prema tvrdnjama poznavatelja ruskih prilika, filmska tetovaa na Valkinim prsima nema realnu podlogu u razdoblju s kraja tridesetih. Filmska se digresija dotakla esto prikrivenog drutvenog standarda po kojem su glasnogovornici drugaijih politikih opcija opasniji po drutveno zdravlje od opakih razbojnika i ubojica. WILLY EL CASPER. I taj je bjeao, ali iz Meksika u Texas jer je prekinuo pseu pokornost ulinoj bandi i njezinu voi pod nadimkom Maioniar. Bjeao je pod krinkom imigranta iz Srednje Amerike u potrazi za pristojnim ivotom. Sin nombre je film o epskom bijegu na sjever, od Hondurasa, preko Gvatemale i Meksika sve do amerike granice i dalje. Weirov put je u suprotnom smjeru, prema jugu, od Sibira i Bajkalskog jezera, preko Mongolije, Kine i Tibeta sve do Indije. U oba sluaja, imena su nevana jer prijelaz preko silnih granica ljude pretvara u vukove bez identiteta. Nakratko se psea pokornost pretvara u vuji oprez i razdraljivost, ali ne zadugo. Willy El Casper e izgubiti glavu prije nego ue u rijeku koja ga dijeli od amerikog sna. Likvidirat e ga maloljetni delikvent kojega je osobno
doveo i preporuio marero zajednici. Weirovi e bjegunci, ukoliko preive, u konanici vratiti psei integritet. Poljaci svakako, po povratku u domovinu poslije pada komunizma, pod paskom birokratizirane Europe. Prema tome, jedino se na putu bjegunci oslobaaju psee pokornosti. Marero Willy je slobodan od trenutka kada na krovu transportnog vlaka maetom zasjee Maioniarev vrat pa sve do trenutka kada ga na nekoliko metara od rijeke hicima iz pitolja zaustavi maloljetni El Smiley. PSEA POKORNOST. Staljinova metafora o pseoj bolesti ima dva lica te nema tog pojedinca kojega se ne dotie. Samo tijekom bijega njezin je utjecaj znatno smanjen. A potom slijede konzekvence kojih su osloboeni jedino diktatori. S vremena na vrijeme i to se mijenja kako to pokazuju aktualni nemiri u sjevernoafrikim metropolama. DAN 9. POLICIJSKI PSI. Krenuo sam prema fotografskom studiju kako bih ispravio pogreku na jednoj slici iz serije Devet ivota. Dvanaest sam ilustracija namijenio za asopis Sarajevske biljenice te sam, primijetivi propust, morao dodati jedno slovo u citiranoj sintagmi koju je svojedobno izgovorio Jean Cocteau. Ispustio sam slovo o u pridjevu policijski, a citat glasi: Vie volim mace od pasa jer ne postoje policijske mace. Prije dva tjedna slike su ostavljene u studiju i od tada seansa fotografiranja ne staje. to zbog refleksa na platnu, previe ute u tonu ili pak moje greke u tekstu pisanom na slici. Serija platna samo je dio priprema koje su prethodile radu na filmu Bulevar devet ivota. TO U NJEMU IMA NEDOPADLJIVO? Na putu do studija proao sam kontrolu u tramvaju i susreo mladog arhitekta. Rekao mi je kako mu se svia kratki tekst o srei kojeg sam pisao za Jutarnji list. U brzinski sroenom tekstu perspektivu sree lomio sam kroz priu portugalskog knjievnika Fernanda Pessoe o bankaru anarhistu, i zakljuio dijalokom listom jednog horor filma u kojem zli demon Lilith, skriven u tijelu atraktivne ene, na pitanje zato se vraa u ovaj svijet i to joj se u njemu toliko dopada, odgovara protupitanjem a to u njemu ima nedopadljivo? Zatim sam na povratku kui susreo arhitektovu enu, na posve drugom mjestu, to je znailo da je pria o policijskim psima za taj dan zavrena, jer mi je zagrebaki standard akauzalnosti jo jednom potvrdio kako se koincidencije ne zbivaju tek tako i sluajno. ena je vrlo pozorno sluala moje objanjenje okolnosti pod kojima sam susreo njezina ovjeka. Sumnja je pravi stimulans, poput injekcije adrenalina. DAN 10. KARA BOGAZ. Svaki dnevnik, crtica ili pamflet ima svoju sredinju toku iz koje sve ide ili su u nju slijeva. Borges je spominjao Alefa, a mojih deset dana veljae doseglo je maginu formulu Kara Bogaz ili Kara Bugas kako pie na pici nikad prikazivanog sovjetskog filma iz 1935. godine redatelja Aleksandra Jefimovia
Razumnija. Prikazivanje filma najavljeno je uz zagrebako predstavljanje knjiga Franka Westermana, novinara i publicista iz Holandije koji je neko vrijeme boravio u ruskoj metropoli. U moskovskom je arhivu naiao na bunkeriranu kopiju filma koji, zapravo, nikad nije bio dovren niti je krenuo u distribuciju. Premda je, prema navodima knjievnika, zadovoljio sve mjere socijalistike propagande, tiho je povuen iz zavrne produkcije i stavljen ad acta. Nitko nije elio inicirati Staljinov bijes nakon to je doznao da je filmska pria o turkmenistanskim pustarama i proizvodnji pitke iz slane vode Kaspijskog jezera najprije prikazana francuskom piscu, komunistikom aktivistu i novinaru Henriju Barbusseu. Diktator je vidio njegovu pozitivnu kritiku o filmu tiskanu u Izvestia od 27. kolovoza 1935, dakle, prije nego to ga je potvrdilo cenzorovo oko. Nitko od zaduenih za promociju i distribuciju igranog komada nije elio riskirati. Strategija zaborava pokazala se manje tetnom od finalizacije materijala. VODENI RESURSI. Dok se u hrvatskoj stvarnosti trenutno vodi tihi medijski rat oko prodaje domaih vodenih resursa, u filmu prikazanom na TV ekranu jedne zagrebake itaonice prekrajala se vodena masa uz istoni rub Kaspijskog jezera. Magnetizam malog jezera prislonjenog uz veliko privukao je redatelja filma kao i Konstantina Paustovskog prema ijoj je noveli pisan scenarij, premda knjievnik nikada nije vidio turkmenistanski lokalitet. Na njemu su sovjetski inenjeri prekrajali prirodu vode, no sve je ostalo na propagandi jer u prirodi je vode prilagoavanje novim okolnostima, zbog ega joj se mijenjala struktura te je u konanici samo lokalno stanovnitvo ispatalo. Prema novim istraivanjima prirodu vode je nemogue ukrotiti bez dalekosenih posljedica po okolinu i ire. O primjerima ruske diktature nad vodenim resursima govori Westermanova knjiga Inenjeri due. Namjerno zaboravljeni film o turkmenistanskom lokalitetu dobra je metafora za toku u kojoj se sudaraju anegdote o Staljinovoj opsjednutosti filmom, pseoj pokornosti, holandskom njukalu, graditeljskim nebulozama u prolosti, politikoj propagandi, znanstvenicima koji tvrde kako je Kara Bogaz posljedica svemirske nepogode udara asteroida o zemljinu povrinu i tome slino. Na marginama iste metafore pritajila se pria o dounicima i filmskoj stvarnosti koja u znatnoj mjeri odraava svakodnevicu i obrnuto. VINO I GRICKALICE. Westermanovu sam knjigu dobio prije nego to je slubeno izala sredinom 2007. Neko vrijeme mi je smetala na polici pa sam je preselio izvan Zagreba. Premda sam odustao od njezina sadraja ipak sam otiao uivo posluati autora. Vjerojatno je presudila projekcija nepoznatog filma. Od samog je poetka bilo jasno kako e igrana struktura koja se temeljila na estetici nijemih komada rastjerati vei dio publike. U prvih dvadeset minuta osulo se drutvo, no oni bezobzirniji se nisu dali. Sve dok nisu, uz glasne komentare, pojeli grickalice i popili ponueno vino. Tek tada su sebi i rijetkim filmofilima u publici morali priznati da ih digitalizirana kopija sovjetskog filma doista ne zanima. Meu njima je prednjaio Predrag Matvejevi. ini se da sam i ja bio bezobziran prema sadraju knjige Inenjeri due kada sam je maknuo s police. Odluio sam to ispraviti.
OD ANTIKE DO RENESANSE. Dan ranije, na predstavljanju knjige Hansa Beltinga na temu kraja povijesti umjetnosti sve su uene glave u zagrebakom Muzeju suvremene umjetnosti nudile primjere iz prolosti kako bi pokazale i dokazale da se ta grana znanosti ve od pamtivijeka bavi slinom dilemom. Promocija se pretvorila u dva mala predavanja o tome to su sve izlagai (Marcel Bai, arko Paji) proitali i kakve su tajne veze nali u pisanoj ostavtini od antike pa do renesanse. No, mene je vie od toga zanimalo to se trenutno zbiva na relaciji recentne umjetnike prakse i znanosti koja sebi tepa da je povijest umjetnosti. Radikalniji bi diskurs ipak zahtijevao poznavanje ive umjetnike scene, a manje silnih teorija i knjiga kojima se uene glave brane pred najezdom umjetnikih strategija. AMOR. U doba kada su pravila umjetnikog ponaanja sve samo ne pravila nemogue je iznai teoretsku jedinicu koji bi pokrila ivo stanje stvari. Teko je formacije bez prepoznatljivog stila ili poeljne strategije opravdati u pisanom obliku. Stoga sam predavanja o kraju povijesti umjetnosti doivio kao niz opravdanja za postojanje teoretske discipline koja, dakle, uestalo preispituje razloge vlastita postojanja, pa se, s obzirom na to, opasno pribliila umjetnikoj praksi. U trenutku kada su sudionici za stolom glasno zastupali ideju o tome kako je okvir vaniji i razumljiviji od sadraja ili njegove slike, odnosno, kada su predavai izveli performans pred uglavnom mlaom publikom, teko je bilo ne primijetiti u tom dogaaju svojevrsnu muzejsku instalaciju. Na kraju, ista je publika oba predavaa nagradila pljeskom jer su, pretpostavljam, po njezinu miljenju dobro odradili svoje predstave. Meutim, ona druga, iva praksa o koju su se samo oeali ili uope o njoj nisu govorili, ostala je izvan dosega njihovih teza. O njoj najrjeitije govori fraza Umjetnost uvijek nae naina. Svojedobno sam je izvukao iz komercijalnog okvira amerikog filma Jurassic Park u kojem je na mjestu umjetnosti stajao ivot. Ni staro ni dopunjeno izdanje Beltingove knjige nisam itao, niti u ga itati, posebno ne nakon baroknih predavanja u skuenom prostoru kojeg je pred kraj zamalo nadjaao djeji amor iz neodreena smjera.
eljko Kipke
Bulevar devet ivota

UVOD. Kau da mace imaju devet ivota. Nepredvidljive su, zbog ega su prie o njima uvijek uzbudljive, pa tako i ova koja slijedi.
F1: Maji rakurs/Cat Perspective, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F1. Maji se rakurs sudbinski umijeao u moj nakon to sam u jednoj knjizi naiao na aljivu opasku privatnog detektiva: Vie volim mace od pasa jer ne postoje policijske mace. Od tada je prolo vie od est godina. Tijekom toga razdoblja figure i asocijacije su se mnoile, udaljavajui se ponekad samo zato da bi se vratile u drugaijem ruhu i pod krinkom novog, atraktivnijega prizora. Netko e, po inerciji stvari, konstatirati kako je rije o pukoj fikciji. S oprezom u odgovoriti da je rije o nizu zbivanja, lokacija i sugestija koje nadilaze puku fikciju, jer ih je teko, gotovo nemogue odvojiti od stanja stvari na terenu. Sve to treba je prepustiti se i ekati na signale, kao to to ine brojni istanbulski ribii na mostu preko Zlatnog roga. Ljudi love ribu imuni na prometnu vrevu, vremenske nepogode ili znatielju silnih prolaznika.
F2: Parianke/Parisian Ladies, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F2. Godinama sam nenametljivo slijedio maje figure, bez velikih oekivanja. Jednostavno su se lijepile za moje oi. Isprano uta u tuniskoj pustinji podsjetila me na ljubimca sa zagrebake Martinovke. Njemu sam ak posvetio trominutni film. Ili siva i nepomina, kao iz granita isklesana ivotinja, tik uza zid jednog marokanskog povijesnog zdanja. Pa prljavo uta na terasi marakekog lokala. Uporno mi se zavlaila ispod crne kone jakne. Zatim onaj niz parikih ena pod maskama na prvi dan Nove 1956. u bekom magazinu Der Stern. Posve sam neoekivano naletio na ilustraciju. Pa devetnaesti nastavak prie o dvostrukoj pijunki La Chatte iz Drugog svjetskog rata. Njezin je nadimak u mnchenskom asopisu Quick iz iste 1956. pocrvenio. Oba sam tjednika naao u istom bekom duanu.
F3: Dislokacija duana/Relocation of a Shop, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F3. Za kratkotrajnog posjeta gradu predosjetio sam da neto s lokalom ne tima. Vlasnici su preselili u drugi kvart radi jeftinije najamnine. Nova je lokacija uzbudljiva na posve drugaiji nain, bez obzira na to to je daleko od magistralnih tokova i ive uline vreve. Dislokacija duana sa starim filmskim asopisima utjecala je na nastavak prie o majim figurama. Dakle, prelomila se u gradu u kojemu ih na ulicama neete uivo susresti. Jedino u knjigama i starim asopisima. Dodue, ideja o Bulevaru devet ivota krenula je iz Zagreba, prve je konkretne obrise dobila u Beu, a potom u Istanbulu. No prije odlaska u turski megalopolis nekoliko kratkih napomena.
F4: Metafora/Metaphor, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F4. Bulevar devet ivota nije stvarna lokacija. Nije trasa koja bi vodila prema nekom trgu ili markantnoj graevini. Prije je metafora u kojoj se sudaraju prie o pijunima, nadzornim kamerama, majoj strategiji, preruavanju, promjeni identiteta i tome slino. Bulevar devet ivota je plod autorove mate i zapravo je posljedica zanimanja za maji pogled. Moda ak pokuaj maskiranja stvarnosti putem fikcije. Pogreno bi bilo traiti ga meu manje ili vie poznatim etvrtima europskih ili, primjerice, bliskoistonih metropola.
F5: Libido/ Libido, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F5. Moja je potraga za nepoznatim bulevarom, moglo bi se tako rei, krenula u obrnutom smjeru. Godinama sam, ponavljam, nenametljivo slijedio maje figure. Bez velikih oekivanja, jednostavno su se lijepile za moje oi. Meu njih ubrajam i naslovnice talijanskog ilustriranog tjednika Incom s poetka pedesetih. Na poleini jednog zavodnik svjetskog glasa Porfirio Rubirosa sjedi za stolom. Njegov bi se libido, bez pretjerivanja, mogao usporediti s majim. Rimski sam tjednik izvukao iz hrpe novina u jednoj transkoj staretinarnici.
F6: Muzej nevinosti/Museum of Innocence, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F6. U Istanbul sam doao posjetiti Muzej nevinosti Orhana Pamuka, daleko od svih turistikih ruta. Da, ulica je ukur Cuma, broj 24, potvrdio je trgovac iz susjednog duana. Potvrdila je to i nenadana pojava mace na vratima nesuena muzeja. Trgovac je objanjavao da je ideja o muzeju propala prije nego to je zgrada dovrena. Drugi kau kako turski pisac jo uvijek skuplja rekvizite za zbirku o traginoj vezi dvoje daljnjih roaka. Na stranici 266 hrvatskog prijevoda Orhanova romana majka budueg osnivaa muzeja kae kako je sumnjala u njegovu bivu zarunicu jer nije voljela mace. Posve dovoljno za odlazak u Istanbul. ukur Cuma je ivopisna ulica na Beyoglu, pravo osvjeenje, rekao bih i dodao jedna je od ulica koja vodi prema Bulevaru devet ivota.
F7: Majstor/Artisan, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F7. Druga je svakako ona u kojoj sam naiao na crnu kunu plou s imenom vlasnika i brojem njegova apartmana. I tu se u blizini skrivao maak. U istoj sam ulici u radnji naruio slinu plou s natpisom Boulevard des neuf vies. Na francuskom, jer metafora je krenula iz Pariza, s njegovim maskiranim ljepoticama i dvostrukom pijunkom kodnog imena La Chatte. Majstor je zbog narudbe ostao u radnji sve do deset naveer. Vano je bilo zaraditi, bez obzira na to to je bila subota, a tekst njemu nerazumljiv. Kada sam doao po tablu, crni je maak straario nekoliko koraka od radnje. Posve razumljivo onome tko je odluio proiriti shemu fiktivnog bulevara.
F8: Mladi konobar i crte/Young Waiter and a Drawing, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F8. Proirio sam je posve nenadano, u jednom istanbulskom lokalu dok sam u dokolici skicirao nepostojeu trasu. Mladom se konobaru svidio crte i paljivo je sasluao krto objanjenje. U tom trenutku, daleko na istoku, shvatio sam kako je nevidljivi bulevar sastavljen od ulica, sokaka i rekvizita koji govore o njemu. Na izravan ili neizravan nain. Usputne anegdote, maje figure ili pak neugledne oznake sve to vodi prema njemu. Dakle, u okruenju nevidljivog bulevara montana je etvrt sastavljena od dislociranih ulica. Lerchefelderstrasse, Mariahilferstrasse, Reindorfgasse, Lindengasse, ukur Cuma, Haci Ali Sokak, Galata Kprs, Via Malcanton
F9: Zelene oi/Green Eyes, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F9. U parikom sam lokalu nastavio razraivati mreu ulica koje vode prema bulevaru. Za razliku od istanbulskog, francuski konobar nije pokazao zanimanje za skicu. U francusku sam metropolu doao kako bih snimio nekoliko kadrova zatvora u Fresnesu u kojem je dvostruka pijunka La Chatte provela neko vrijeme za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Alle des Thuyas je jedna od ulica u okruenju nevidljivog bulevara. U njoj je dvostruka pijunka provela est godina ivota. Prvo su je osudili na smrt, pa su kaznu preinaili u doivotnu, no izala je iz zatvorskog kompleksa poetkom pedesetih. Presudio je, vjerojatno, klie o devet ivota. Krui legenda o njezinim zelenim oima i majoj lukavosti. Aleja u Fresnesu u pokrajini Val-de-Marne svakako je trasa prema nevidljivom bulevaru. Ne zbog impozantnog zatvorskog kompleksa, nego zbog prekrajanja ljudskih sudbina u njemu. La Chatte je, naputajui aleju, krenula u njegovu smjeru, nakon ega joj se postepeno gubi trag.
F10: Le Chat/Le Chat, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F10. Na ulicama Pariza nema maca, netko bi dodao kako se rijetko viaju u javnosti. No, zato se pojavljuju u imenima lokala, hotela ili na tandovima gdje se nudi turistiki ki. U ulici koja vodi prema najpoznatijem parikom muzeju kupio sam plastificiranu tablu s reklamom sapuna Le Chat tvrtke iz Marseillea. Kao podsjetnik da sam u toj luci, prije dvadesetak godina, nesvjesno krenuo u potragu za nevidljivim bulevarom. Naime, u lukom sam gradu traio bizarne veze izmeu razliitih stvari i sadraja te ih ugraivao u svoje slike. Ali to je neka posve druga pria.
F11: Dvije skice/Two Sketches, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F11. Na osnovi dvije skice istanbulske i parike krenuo sam razraivati kartu ulica i trgova koji vode prema Bulevaru devet ivota. Odluio sam je iscrtati na povrini platna. Na nain na koji bi je trasirale male lukave ivotinje. ak sam se drznuo oponaati njihov optiki rakurs. Na njoj su se nali gotovo svi lokali, graevine, bulevari, ulice i sokaci koji su utjecali na smjer moje potrage. Nala se i lokacija za Muzej nevinosti neostvareni san popularnog turskoga knjievnika. U njemu su trebale biti smjetene razliite stvari filmski plakati, nakit, posue, pepeljare, kutije cigareta i slino po kojima se mjerilo vrijeme tragine ljubavi dvoje daljnjih roaka. Drugim rijeima, antimuzej u malome, kao kompleksno ogledalo u kojemu se odraavaju turske sedamdesete i ire. Tabla koju sam donio iz Istanbula visokog je sjaja i upija sve to joj se nae u blizini. Njezin se sadraj bez obzira na francuski naslov kuha iza teko raspoznatljivih refleksa na crnoj povrini. U stanju su ga odgonetati pojedinci koji poznaju maji rakurs. Moda je istanbulski muzej stao zbog silnih refleksa u zgradi, odnosno prevelikog vlasnikova apetita koji je rasprio pievu konstrukciju. Pogotovo ako se u istoj osobi susreu pisac i vlasnik muzeja.
F12: Istanbulska tabla/Istanbul Plate, 2011. ulje na platnu/oil on canvas, 60 x 80 cm
F12. Bulevar devet ivota je, za promatrae sa strane, samo tabla bez konkretnog mjesta. Za mene je sustav promjenljivih veza izmeu razliitih zbivanja, ljudi i svakojakih rekvizita. Nije ni sinonim za udotvorni eliksir ivota. Tek oznaka za beskonani niz digresija u kojemu se posve dobro snalaze pojedinci s razvijenim osjeajem za maji rakurs. Nestabilan i promjenljiv niz koji privlai vrsne detektive. Svi ostali proi e pokraj table kao da je nema. P.S. Nakon Istanbula zaelio sam se Pariza, no put me odveo u poljski grad Toru. Odsjeo sam u staroj jezgri sveuilinog gradia u hotelu Pod crnom ruom. U hotelskom predvorju paradirale su dvije mace, elegantna siva i krupna uta. Bez velikih oekivanja stigao sam na pravu adresu. Potvrdila je to i maja figura iznad ulaza u bar na poetku ulice u kojoj se nalazio hotel. Tih sam dana promatrao istu nebesku konstelaciju koju je pet stoljea ranije gledao i Nikola Kopernik. On je pratio putanje nebeskih tijela ne bi li resetirao pravila i fiksirao novo sredite univerzuma. Ja sam se ograniio na kretanje malih ivotinja ispred recepcije te na poruke upisane u njihova krzna. Na poljski sam sjever otiao, ini se, kako bih prisvojenoj mrei ulica pribrojio jo jednu. Kratak boravak u Kopernikovu rodnom mjestu ponukao me je da svoj rakurs pomaknem to blie majem. Iz tog rakursa tabla s imenom zagonetnog bulevara nije oznaka za sredite. Prije e biti simbol disperzije, sinonim za rasprivanje ideja i razliitih lokacija u svim smjerovima.
Dubravka uri
Teorijsko-interpretativni modeli u postjugoslovenskim pesnikim kulturama

Uvod: Postjugoslovenska komparativistika ili komparativne postjugoslovenske studije
Moda bi se ova uporedna analiza teorijskokritiarskih modela koji se nalaze u osnovi pisanja o savremenim poezijama u postjugoslovenskim (slovenskim) pesnikim kulturama (u slovenakoj, hrvatskoj, srpskoj, crnogorskoj, makedonskoj i bosanskohercegovakoj poeziji), mogla delimino podvesti pod uporednu analizu o kojoj je u tekstu Kanon u meukulturnim zajednicama i interkulturna povijest knjievnosti u Sarajevskim sveskama pisao Zvonko Kova. Poto sam u podnaslovu ovog uvodnog dela teksta upotrebila termin postjugoslavensko, rekla bih da je jugoslavistika postojala dok je postojao dravni okvir Kraljevine Jugoslavije ili SFRJ. Ona jo uvek postoji, jer su studije Jugoslavije ve neko vreme u usponu, jer elimo iz nove istorijske perspektive shvatiti ta je ta zemlja bila i koji su se oblici kulture u njoj razvijali. Uporedno prouavanje postjugoslovenskih kultura se razvilo da bi se prouilo ta se deavalo u novonastalim kulturama posle raspada zemlje, i posebno je zanimljivo slavistima doktorantima iz Evrope i Sjedinjenih Amerikih Drava. Mada moj poduhvat nije teio sveobuhvatnosti, nadam se da e potai na razmiljanje i dalja uporedna prouavanja, koja bi bila sveobuhvatnija i iz nekih drugih perspektiva. Korpus kritiarskih tekstova, onih koji su mapirali polja poezije u novim dravama nakon raspada SFRJ i ratova, zavisio je od materijala koji sam mogla prikupiti tokom kraih i duih boravaka u novoosnovanim dravama. Brojni prijatelji i prijateljice su me godinama snabdevali relevantnim knjigama i asopisima, ili su se potrudili da ih dobijem tokom rada na ovom tekstu. Svima se zahvaljujem. Na osnovu materijala, kojim sam raspolagala, a koji je, zapravo, fragmentarni, pokuat u pokazati kako se danas pie o poeziji u postjugoslovenskim kulturama. Ili: mogla bih se prepoznati u slici antropolokinje koja ulazi na nepoznate terene novih
pesnikih postjugoslovenskih kultura, koje joj se ine i novim i poznatim. Ulazim kao uljez ne bih li posmatrala, sa sopstvenim stavovima i predrasudama, oformljenim na osnovu bavljenja eksperimentalnom amerikom poezijom i zauzimanjem kritikog stava u odnosu na dominantni tok srpske pesnike kulture u kojoj se oblikuje moj rad. Ako se osvrnem unatrag, pre 1991. godine, mogu, gotovo sa sigurnou, rei da je poezija i diskurs o poeziji bio najrazvijeniji u Sloveniji. Slovenaka pesnika scena je bila najraznovrsnija, najuticajnija, umetniki najemancipovanija. Jedan od razloga za takvu situaciju bio je taj to su se pojavili znaajni kritiari-teoretiari koji su o poeziji znali aktuelno i interesantno pisati. Taras Kermauner, Tine Hribar, Janko Kos i Denis Poni svakako su bili meu najuticanijim. Iz dananje perspektive, ini se da je situacija za poeziju najpovoljnija u Hrvatskoj. Po broju antologija i tekstova koji mapiraju pesniku scenu, hrvatska pesnika kultura prednjai u odnosu na ostale postjugoslovenske kulture. Simptomatian mi je bio poetak Predgovora u antologiji Utjeha kaosa, u kojem je antologiar Miroslav Mianovi napisao: Razgovarajui svojedobno s mlaim pjesnikom iz drugog, nama bliskog jezika i kulture, iznenadio sam se zbog njegova iskrenog ushienja i uvjerenja da u razgovorima o suvremenom hrvatskom pjesnitvu postoji osjeaj preglednosti i usustavljenosti, pripadnosti poetikama i generacijama, standard vrednovanja i itanja neprekidno nadolazeih pjesnikih glasova. (Mianovi 2006: 7) Generalno bi se moglo rei da je poslednjih dvadeset i vie godina poezija kao umetnost marginalizovana, a njena marginalizacija se deava u specifinim drutvenim kontekstima. Ako se posmatra savremena pesnika produkcija, ini se da je u Sloveniji, bar po broju izdatih knjiga i luksuznoj opremi, poezija manje vie zadrala status vanog kulturnog proizvoda. Pa ipak, manje je pesnikih antologija, manje se o poeziji pie nego to se nekad inilo. U Hrvatskoj kao da se odvija renesansa poezije, to se oituje u broju antologija, i u koliini knjiga sakupljenih kritika. Gotovo svi antologiari su se potrudili da u konstrukciji savremene hrvatske poezije aktiviraju razliite teorijsko-kritiarske modele. Svako od antologiara (i retkih antologiarki), na drugaiji nain kritiarsko-teorijski konstruie polje savremene hrvatske poezije. U itanju tekstova o poeziji u postjugoslovenskim kulturama zanimae me to da li kritiarski diskursi konstruiu kanon kao dominantno modernistiki ili antimodernistiki. Da li antologije ulaze u rat, kreirajui bitno drugaije paralelne, meusobno iskljuujue kanone. Da li su takozvane male kulture u stanju da generiraju paralelne kanone, osim kada je u pitanju enska knjievnost? Postaviu pitanje koje su diskurzivne granice kanona? Da li je on u dominantnom toku postavljen kao modernistiki i koji su problemi ako postoji borba da se kanon emancipuje savremenijim praksama, koje su zasnovane na modernistikoj pesnikoj paradigmi propitivanja jezika? Treba imati na umu jo jednu vanu napomenu. Zahvaljujui mogunostima interneta u smislu stvaranja virtuelnih pesnikih zajednica koje prevazilaze lokalne i regionalne granice i mogu dosegnuti globalnu prepoznatljivost i prisutnost, informacije u pesnikim zajednicama nesmetano kolaju, posebno poslednjih bar
pet godina. U opticaju je mnotvo pesnikih modela, koji utiu na lokalnu i na regionalnu pesniku praksu. Budui da je poezija dostupna preko interneta, mogue je slobodnije razvijati pesnike prakse, koje ne zavise iskljuivo od uvara koji lokalno nadgledaju pesniku produkciju, to utie da se i najkonzervativnije pesnike prakse menjaju i emancipiraju. S druge strane, usled, rekla bih, tri decenije dominiranja proze, poezija ipak ponovo ulazi u modu, to pokazuje da se interes za nju iz dana u dan poveava. Sve je vie ljudi koji je piu, mnogi pesnici i pesnikinje koji su 90-ih odustali od poezije, ponovo joj se vraaju, itd. Svi ovi inioci govore o tome da se pesnike scene menjaju neverovatnim ubrzanjem, to moe stvoriti probleme u recepciji i kritiarkom pokuaju da se scena opie, sistematizuje, ime se zapravo konstruie. Pravljenje antologija i reinterpretacija pesnikog polja je projekt vaan za konstrukciju novih nacionalnih i dravnih identiteta u postjugoslovenskim kulturama. One diskurzivno i ideoloki premouju jaz izmeu socijalistikih jugoslovenskih poezija i novonastalih kultura u novim uslovima globalizma. Nameu imperativni zahtev za redefinisanjem nacionalnog identiteta u kontekstu novih dravnih, politikih i ekonomskih okvira. Mnogi od autora kojima se bavim imaju svest o tome.
Slovenaka poezija: pesnika samosvest i poezija kao supstitucija slovenstva

Velika veina tekstova objavljenih u antologijama, koji mapiraju slovenaku poeziju od 90-ih godina 20. stolea poziva se na tekst Duana Pirjevca Pitanje poezije. injenica da je Slovenija poetkom 90-ih dobila status drave, aktuelizirala je ovaj izuzetno vaan tekst. Zato bih se najpre osvrnula na njegove osnovne teze. Napad na pesnike eksperimentatore koji se dogodio krajem 60-ih u kontekstu socijalistike Slovenije naveo je Pirjevca, koji je stao u odbranu novih pesnika, da interpretira poloaj poezije u slovenakoj kulturi. Burna reakcija u vidu najgrubljih napada na pesnike, dovela je do zakljuka da nema naroda koji bi u odreenom trenutku svoje istorije posveivao (...) toliko intenzivne panje poeziji. (Pirjevec 63) Po Pirjevcu, temeljna struktura slovenakog nacionalnog postojanja u potpunosti se formirala u Preernovo doba, izrazila se u njegovoj poeziji odredivi celokupno budue postojanje, to zapravo znai da je, unutar slovenake istorije, poezija jedina prava, a time i za samo postojanje odluujua svest: poezija je, prema tome, jedina samosvest slovenakog naroda. (Pirjevec 106) Drugim reima, od 20. stolea knjievnost je bila sredite slovenake kulture, jedini legitimni organ svesti slovenakog naroda, njegovog samoutemeljenja i legitimiteta. Pirjevec je pisao da su Slovenci bili narod bez drave, narod u zakanjenju, neistorijski narod. (Pirjevec 113) Slovenci se upravo poezijom mogu legitimirati kao realna istorijska injenica, te se moe rei da se u slovenakoj istoriji i sama poezija utemeljila kao utemeljenje naroda. (Pirjevec 108) U sklopu umetnosti knjievnost je najbolja jer je njen medij jezik, a jezik je po sebi, temeljna nacionalna manifestacija, potvrda i izraz naroda (Pirjevec 117). Slovence je definisao kao blokirani ili zakoeni pokret:
Narod kao blokirani pokret je takva velegrupa koja je gotovo sasvim bez sopstvenih, to jest, nacionalnih institucija, pa dakle, i bez sredstava za svoju istorijsku realizaciju i punovanost, i spolja i iznutra. U tom sluaju, realna egzistencija naroda kao naroda moe se zbivati jedino putem onih aktivnosti kojima je za njihov opstanak potrebno najmanje institucionalne podloge, od nauke do umetnosti. (Pirjevec 117) Zato, po reima Duana Pirjevca: Poezija kao instrument samopotvrivanja naroda ne moe biti preputena na milost i nemilost samovolje pojedinih pesnika, pa stoga nije dozvoljeno eksperimentisati pesnikom reju, niti je, pak, pretvoriti u hermetini i maltene nerazumljivi jezik. (Pirjevec 120) Sintagmom preenovska struktura oznaio je tip poezije koja obavlja nepesnike funkcije, negirajui pri tome odreeni nain bavljenja poezijom. To znai da ova struktura poeziji postavlja odreene granice. Naputanjem preernovske strukture poezija se vraa sebi, pie Pirjevec, to znai da razvija samosvest o sebi kao jeziku i bavi se sopstvenom logikom. Sada bih se usredsredila na to kako savremeni antologiari tretiraju Pirjeveve ideje. Matev Kos smatra da se Pirjevevo razmiljanje ne odnosi toliko na samu bit poezije, koliko na drutvene okolnosti njezine percepcije i na njeno istorijsko delovanje. U antologiji Vraamo se uveer Antologija mlade slovenske poezije 1990 2003, Kos je pisao da u nedemokratskim okolnostima, pjesnika magija jezika nerijetko je bila i manifestacija slobode. Preciznije reeno, poezija je bila simbolika ekonomija slobode. (Kos 2006: 152) U tekstu V objemu dveh struktur, antologiar Peter Kolek e se takoe baviti Pirjevevom preernovskom strukturom. Istaie da se poeziji u Sloveniji pripisuje narodnotvorna uloga, i da je ona sutinski formulisana u drugoj polovini 20. stolea. (Kolek 2006: 624) Po Koleku, moe se rei da je slovenaka poezija 20. stolea od samog poetka bila obuhvaena dvema makrostrukturama: preernovskom i murnovskom. S jedne strane nalazi se preernovska struktura, a druga vrsta poezije je ista poezija, koja nije zainteresirana za neposredni interes naroda niti za bilo kakav istorijski ili idejni pokret, koji pripada sferi drutvenosti. Koncept iste poezije je, smatra Kolek, najmonije zahvatio poeziju Josipa Murna. Tako se iz preernovske strukture izdvojila jedna paralelna, ali autonomna struktura, i koju on naziva murnovskom strukturom. Kolek e pisati: Kao to je reeno, osnovna razlika izmeu njih zasniva se na odnosu prema narodnotvornom interesu, na prihvatanju ili odbijanju posredovanja izmeu univerzalne lepote/duha i naroda. U irem smislu ta razlika govori i o odnosu prema konkretnoj nacionalnoj istoriji i njoj pripadajuoj konkretnoj drutvenosti, to znai, da preernovska struktura uzima oboje za svoje afirmativno polje murnovska struktura pak se kloni takvog zna336|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
enjskog polja, ignorie ga ili ga odbija. U preernovskoj strukturi takva afirmacija moe deklarativno biti ospoljena, njen najoigledniji primer je tzv. angaovana meuratna i poratna poezija ili intimno pounutranjena, kakva je veim delom tzv. intimistika poezija pedesetih i ezdesetih godina. U murnovskoj se strukturi odustajanje od nacionalnog principa odraava kroz mono razliite pesnike stavove, od metafiziko-egzistencijalistikih, koji su bili znaajni za izuzetno moan tok naeg simbolistikog pesnitva, do estetiki-lingvistikih poetika, koje sainjavaju ultramodernizam ezdesetih i sedamdesetih godina. (Kolek 2006: 635) Opisujui prelaz iz 80-ih u 90-te, Matev Kos e objasniti da je u nadolazeoj godini slovenake dravne samostalnosti, kada su prilike u Jugoslaviji bile sve blie taci usijanja, slovenako pesnitvo ivelo u oazi meusobne hipertolerancije. Njegovi protagonisti govorili su o individualnoj samoi, dok je glas poezije u iroj javnosti, u drutvenom kontekstu dramatinih politikih promjena i raanja drave/a, bio slabo, ili gotovo jedva ujan, mada su meu stegonoama demokratskih promena bili i neki veliki pesnici. Poezija kao praksa je na marginama drutvenog interesovanja, ali kao nadomestak toga i u skladu sa istorijskim utemeljenjem pesnika kao drutveno nacionalno angaovanog bia, pesnici se politiki angauju u nacionalnoj konstrukciji drave i njenog pozicioniranja u ratnim uslovima. Vei deo pisanja Mateva Kosa ide ka tome da objasni promenu do koje je dolo. Godina 1991. donela je Sloveniji samostalnost, a tada su izale i znaajne pesnike zbirke nove generacije, u sri nacionalne kulture, a zbiljski na margini drutvenog interesa. (Kos 2006: 158) Beseda se vzdiguje v dim Stoletje slovenske lirike 1900 2000 Denisa Ponia objavljena 2002. bila je prva u nizu slovenakih antologija u koju sam imala uvid. Na nedvosmislen nain ona je nastala kao dravotvorni projekt, na ta ukazuje moto na njenom poetku: Pro domo sua. Piui o slovenakoj poeziji Poni, na tragu Duana Pirjevca, konstruie poeziju kao politiki projekt naroda, kojim narod izraava, odrava i iskazuje svoju nacionalnu samosvest, i tenju za osloboenjem, tj. oformljivanjem samostalne drave. Pratei mene slovenake poezije tokom 20. stolea, on pie o estetskim kriterijumima i jeziku poezije, istovremeno ocrtavajui politiki i kulturni kontekst u kojem se pesnika praksa odvija. Politiki pozicionirajui pesnike u vremenu, Poni objanjava razliite politike opcije koje su eksplicitno ili implicitno zastupali. Knjiga prati desetlea: 1900-1909; 1910-1919; 1920-1929; 1930-1939: 1940-1941; 1950-1959; 1960-1969; 1970-1979; 1980-1989; 1990-2000. U odeljku koji se odnosi na drugo desetlee Poni je pisao: Germanizaciju Slovenaca u Austrougarskoj zamenila je planska srbizacija u Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji. (Poni 2002: 76) Ovde bih pomenula nedavno istraivanje beogradske antropolokinje Lade Stevanovi, koja je prouavala konstrukciju jugoslovenske nacije u dejem asopisu Jugoslovene, u kojem je pokazala da je postojala dominacija srpskog nacionalnog i kulturnog identiteta, kao i pokuaj graenja simetrije izmeu srpskog i hrvatskog identiteta, dok je slovenaki na vie naina bio marginalizovan.
Piui o periodu od 1960. do 1969. Poni izdvaja tri pesnika smera: tradicionalnu poeziju, koja je proizala iz tradicije koja see sve do romantizma. Ona pesnika shvata kao subjekt koji se bori za bolji svet. Drugi smer se oblikuje oko pojma stiska subjekta i njegovog jezika. Pesnici ovog smera nisu verovali u pozitivne humane vrednosti, nisu imali poverenje u istoriju kao nosioca smisla ni u kolektivnu svest, te je njihov odnos prema tradiciji ambivalentan. Iz nje preuzimaju rei koje potvruju njihov izvorni pesimizam. Trei smer, koji traje od 1966. do 1971. obuhvata pesniku avangardu. U pitanju su pesnici koji objavljuju u zborniku EVA, oblikujui novi tip konkretne i vizuelne poezije, radikalno se udaljavajui od modela slovenakog pesnitva. Ne zanima ih tradicija i njena obaveznost prema jeziku kao nosiocu nacionalnih vrednosti, samim tim i mitskih struktura. (Poni 2002: 184-188) Poni ovde ve napominje da je u narednom desetleu Toma alamun razvio svoj poetiki princip u sistem kakav slovenaka poezija do tada nije poznavala. alamunova rana poezija se oblikovala u okvirima poetike neoavangardizma, u drugom periodu on prelazi u krajnji, iznutra jo uvek razdrobljeni modernizam, a zatim se vraa na ishodita preenog puta. Njegova kasna poezija (iz 90-ih) dostie ponovo intenzitet sa poetka 70-ih. Poezija Tomaa alamuna je centrirana kao najznaajnija i najuticajnija. Antologija se zavrava reima: Ako je poezija moderne bila znak poetka, alamunova postmoderna poezija je znak kraja stolea. (Poni 2002: 281) Ovoj Poniovoj antologiji je prethodila obimna studija pod naslovom Slovenska lirika 1950 2000. U njoj ovaj kritiar deli slovenaku poeziju posle Drugog svetskog rata u nekoliko razdoblja sa njihovim poetikim dominantama. Polazi od slovenake posleratne lirike, koja se nalazi izmeu revolucionarnog zanosa i line stiske u periodu od 1950. do 1953. Kontrola nad reju, do koje dolazi nakon revolucije, postala je osnovno oruje u borbi protiv onih koji drugaije misle. Ali lirika kakvu je propisivao socijalistiki realizam polako je gubila na intenzitetu. Razdoblje izmeu 1953. i 1960. opisuje naslovom U presecanju znaenjskih struktura kada se u liriku vraa intimizam, a sa njim i oseaj za sentimentalno, unutranji monolog usamljenog, izgubljenog, razoaranog lirskog subjekta. O periodu od 1960. do 1966, moe se govoriti kao o polifoniji estetskih i idejnih pesnikih struktura. Poni pie: Tako smo na poetku procesa koji je sredinom i u drugoj polovini ezdesetih stvorio svojevrsnu polifoniju pesnikih struktura, od sasvim tradicionalnih s jedne strane do ultraavangardnih s druge strane. (Poni 2001: 144) U periodu izmeu 1966. i 1975. postavlja se, smatra Poni, pitanje lingvizma, ludizma, karnizma i novog formalizma. Za ove pesnike poezija nije sredinja pojava, oko koje su nanizani svi, za narod i njegovu istoriju znaajni problemi, ve se oni oprezno pozivaju na radikalne eksperimente avangardista. (Poni 2001: 215) Period od 1970. do 1976. postavlja pitanje kraja modernizma ili poetka postmodernizma i on e ga objasniti na sledei nain: Prva polovina sedamdesetih je razdoblje koje je stilski, idejno i estetski teko opisati jedinstvenim oznakama koje bi oznaile vane karakteristike njegove makropoetike. S jedne strane su jo vidljivo ivi i delujui odjeci
tokova koji su se oblikovali sredinom ezdesetih, avangardna igra s jezikom i znaenjem kao materijalom nisu sasvim iezli (...) s druge strane, pojavljuju se glasovi o vraanju poezije u podruje uvstvenosti i ulnosti, to otvara jezik ka novim izraajnim mogunostima, a mogue je pronai i glasove koji se zauzimaju ne samo u poeziji ve i u njenoj refleksiji za novu formalnu strogost, koja pesniku omoguava da ima bolji pregled nad svojim delom, istovremeno itaocu sa metrikim pravilima pesme otvara nove svetove. Kao trea mogunost otvara se rasprava o postmoderni, o izlasku iz ispranjenog sveta u svet irealnih ispovednih mogunosti; novi formalizam i postmoderna se takmie u traganju za dodirom s poezijama prolosti, koji su neoavangardni pesnici sasvim prekinuli. (Poni 2001: 152) O periodu izmeu 1977. i 1985. govori se kao o novom formalizmu i poecima postmodernizma. Poni pie da oznaka novi formalizam ne eli biti formalistina i da se s njom ne mogu pokriti sve pojave nastale u poeziji u drugoj polovini 70ih. Ona upozorava na injenicu da se pesnici vraaju strofi, stihu, metrikim i ritmikim pravilima. U poslednjem poglavlju, Postmodernizam se nastavlja (1985 ), u sreditu panje je poezija Uroa Zupana. Poni istie uticaj amerike poezije, posebno njujorke kole i objanjava da je i Zupanu, kao pre vie desetlea i alamunu, Slovenija tesna, te ima potrebu da prostor poezije otvori za istonjaku duhovnost i za ritmove ivota karakteristine za Njujork. (Poni 2002: 311) Kos e u tekstu Strah od slobode Savremena slovenaka knjievnost izmeu marginalnosti i globalnosti takoe ukazati na uticaj njujorke kole, kako na novu slovenaku, tako i na poljsku poeziju. Ovaj uticaj tek sad u veoj meri i sa velikim zakanjenjem dolazi i do Srbije. Mada se Slovenska lirika 1950 2000 uglavnom bavi pesnicima, Poni je u antologiju Beseda se vzdiguje v dim Stoletje slovenske lirike 1900 2000 uveo za slovenake antologije neuobiajeno veliki broj autorki. Kanon je proiren i autorima iz dijaspore. U tekstu Strah od slobode Matev Kos je pisao da je poezija autora roenih 60-ih i jo vie 70-ih godina 20. stolea esto obeleena sintagmom urbana poezija ili po amerikim uzorima, posebno takozvane njujorke pesnike kole, poezija otvorene forme. (Kos 2010: 247) Uz vanu napomenu da se sa urbanom poezijom otvorene forme moemo sresti ve od 60-ih godina u ranoj poeziji Tomaa alamuna. Ali, treba istai da Kos smatra da se mlaa poezija autora poput Uroa Zupana ili Primoa unika, vraa modernizmu na nain koji nije radikalan, ve je umereno pismo bez otrih rubova. (Kos 2010: 247) Ako posmatramo postjugoslovenski pesniki prostor, jedino je beogradska Ainova kola poezije i teorije poetkom novog milenijuma razvila radikalnu pesniku praksu. Kada piu o novoj pesnikoj generaciji, koja se pojavila u samostalnoj Sloveniji, mnogi se interpretatori slau, da, kao to je to Peter Kolek, iskazao, u njihovoj poeziji ima malo istorije, a Kos pie o kraju metafizike, novom intimizmu i poetici malih pripovesti. Knjiga Sprehodi po slovenski poeziji, Irene Novak Popov obuhvata niz eseja koji se dijahronijski bave odreenim temama iz slovenake poezije. Naveu neSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|339
koliko naslova: Drave i gradovi u slovenakoj poeziji, Vremenska strukturiranost i tematizacija vremena u slovenakoj lirici, Pomeranje vizuelne imaginacije u slovenakoj poeziji, itd. Ovde e me posebno zanimati tekst Savremena poezija slovenakih pesnikinja, nastao 1997., uz napomenu da je autorka uredila trotomnu antologiju slovenakih pesnikinja Antologija slovenskih pesnic koje obuhvataju periode 1825 1941., 1941 1980. i 1980 2000. Tekst o savremenoj poeziji slovenakih pesnikinja poinje reima: Pisati odvojeno o enskoj poeziji je delikatan postupak jer unapred rizikuje identifikaciju sa pretpostavkama feministikog separatizma: zauzimanje za ensku autonomiju i odvajanje od patrijarhalnih drutvenih struktura i praksi, kritika i problematizacija dominantnih vrednosti i interesa, alternative i menjanje istorijski uslovljenih kulturnih uslova. Ako se tog istraivanja lati ena, lako sklizne u samozadovoljno pristrasno preterivanje, koje podsea na donkihotovski sukob sa samorazumljivim tvravama moi. Zato moja namera nije posebno problematizirati pitanje ko i u ijem interesu stvara knjievne vrednosti. Svesna sam da su rei u delima ena drutveno-diskurzivno uslovljene, jer ene usled svoje nemoi ( jo) nisu (bile) vredan predmet istraivanja. (Novak Popov 250) Ona istie da su enske studije u Zapadnoj Evropi i Americi vie desetlea prisutne na univerzitetima, da nauku o knjievnosti bogate dekonstruisanjem patrijarhalnih hijerarhija znaenja, otkrivajui znaaj enskog pisma i enskog subjekta. Ta tendencija je dola i do Slovenije u kojoj se u tom smislu obavljaju arheoloka istraivanja. Polazei od toga da pesnikinje teko ulaze u kanon (gledajui retrospektivno, Slovenija je bila fenomen u jugoslovenskom socijalizmu po emancipovanosti u raznim pravcima od svakodnevnog ivota do nauke i poezije kao profesionalnog polja bavljenja, ali je u politici roda bila meu najkonzervativnijim pesnikim scenama). Razmatrajui metodoloke pristupe koji bi se mogli primeniti u prouavanju autorki, Novak Popov pie da joj je smislenije da se o pesnikinjama raspravlja ili kao o enskim glasovima u okviru mukih pesnikih formacija ili u smislu autonomnog kontinuiteta, koji povezuje generacije baka sa majkama, kerima i unukama. Ginokritiki kontekst na koji se poziva (teoretiarke poput Elaine Showalter, Chris Weedon, Sandra M Gilbert i Susan Gubar) dovodi je do zakljunih rei ovog teksta da postoji obrazac koji se moe generacijski uoiti ako se enska tradicija shvata kao jedinstven kontinuitet: bake su prihvatale dominantne obrasce stvaranja, keri su protestvovale protiv majki, a unuke konano nalaze vlastiti identitet. (Novak Popov 285) Kanon slovenake poezije je u 80-im ukljuio gej pesnika Braneta Mozetia, to je bio jedinstveni sluaj u socijalistikim jugoslovenskim kulturama. Danas je zanimljivo da je Josip Osti, bosanskohercegovaki pesnik, prevodilac sa slovenakog, postao deo slovenakog pesnikog kanona (Kolek 2007: 193).
Hrvatska poezija: Izmeu interpretativnih sukoba i koncenzusa kanona1

Na poetku prikaza savremene hrvatske kritiarske, a posredno i pesnike scene, moe se rei da je u 80-im godinama ekipa okupljena oko zagrebakog asopisa Quorum postavila snanu pesniku-kritiarsko-teorijsku paradigmu, koja je relevantna i u novim politikim i ekonomskim uslovima tranzicijske samostalne drave Republike Hrvatske. Doktorska teza Tvrtka Vukovia objavljena pod naslovom Svi kvorumai znaju da nisu kvorumai ovu pesniku, ali i kritiarsku paradigmu, nedvosmisleno postavlja kao dominantnu u 80-im. Moglo bi se rei da je antologija, koju su 1995. uredili pesnici, urednici i kritiari quorumai, Branko egec i Miroslav Mianovi, meu prvima koje simboliki premouju jaz izmeu dve epohe i konstruiu novi kanon hrvatske poezije. Oni e na kraju kratkog uvoda samosvesno napisati: Objavljivanje ove panorame upravo u asopisu Quorum jamano nije iznenaenje, jer od 1985. godine na njegovim su stranicama generisane i promovisane gotovo sve bitne ideje koje sada, u brzom, retrospektivnom itanju pronalazimo u pjesnikim projektima koji su obiljeili zadnjih petnaest godina. (egec, Mianovi 4) Quoruma Milo urevi e pisati da je Quorum imao edukativno-angaovanu funkciju, koju su imali i drugi dotadanji asopisi u hrvatskoj nakon Drugog svetskog rata. Istaie da je preko Quorumovih tekstova i edicija knjiga mogue shvatiti jedno snano strujanje, koje je oblikovalo razumijevanje knjievnosti odnosno poezije na nain koji je u svakom sluaju i danas vrlo aktualan i prisutan. (urevi 106) O ponovnom znaaju Quoruma za 90-te, Sanjin Sorel e napisati: Negdje sredinom devedesetih godina (granina godina bi mogla biti 1995.), (...) Quorum ponovo postaje sredinji naratajni asopis, prije svega kulturoloki prostor koji svojom koncepcijom nastoji valorizirati vlastito naratajno iskustvo (1985.-1990.), ali ga i istovremeno uiniti prototekstom najmlaeg pjesnitva. (Sorel 113) Nakon zavretka rata u Hrvatskoj pojavljuje se nova generacija pesnika, iju e poeziju, svojim kritiarsko-teorijskim aparatom, autori, neposredno ili posredno proizali iz quorumake paradigme, Kreimir Bagi i Tvrtko Vukovi, konstruisati kao pesniku paradigmu, koja se razlikuje od quorumake. Ta paradigma je, tvrde oni, odgovor na dve dominante. Ona je odgovor na rat koji se vodio u Hrvatskoj, i na ideoloke borbe koje su ga pratile, to je mogue iitati iz Bagieve konstrukcije stvarnosnog pjesnitva 90-ih. Odgovor je na promenjeni politiko-ekonomskodravni okvir o emu je pisao Vukovi. Ako itamo Bagia i Vukovia, mogli bismo rei i to da je ovde u pitanju bio odgovor generacije koja je u novim uslovima teila da se uspostavi kao relevantna u dominantnom toku, tragajui za novom pesnikom paradigmom, da bi se odvojila od prethodno dominantnih pesnikih modela.
1
Hrvatskom kritiarskom scenom sam se detaljno bavila u tekstu Mapiranje pesnikog polja Kritiarsko-teorijski modeli u interpretaciji savremene hrvatske poezije, koji je u poneto skraenoj verziji objavljen u podlistku Danasa Beton, br. 103, Beograd, 21. septembar, 2010, str. I i II. Dostupno na: http://www.elektrobeton.net/mixer2010.html#103
Bagievoj i Vukovievoj konstrukciji kanona savremene hrvatske poezije suprotstavie se dvojica autora iz Rijeke, pesnik i kritiar Sanjin Sorel i pesnik, kritiar i urednik VBZa, Ervin Jahi. Ovde u konstruisati stvarni ili potencijalni antagonizam koji se odvija na relaciji Zagreb Rijeka, centar i periferija ili izmeu dva zagrebaka centra moi, asopisa Quorum i izdavake kue VBZ, iji je Jahi urednik. Dok se centriranost modernistike paradigme u hrvatskoj pesnikoj kulturi u mnogim tekstovima podrazumeva, Sorel posebno naglaava tu injenicu (Sorel 177). Vano je kako se Sorel i Jahi odreuju prema arhaizaciji pesnikog polja poezije 90-ih. Piui o reakcijama na rat koje se oituju u poeziji, koju naziva ratnim pismom, Sorel objanjava da e to ratno pismo otvoriti prostor vie ili manje retrogradnim nacionalnim tendencijama koje e Batinu, odnosno Tradiciju, nastojati, a znaajnijim dijelom i uspjeti, ideologizirati i vie no to je ve sama njome obiljeena. (Sorel 116) Jahi otro kritikuje poeziju 90-ih, nastalu promenom drutveno-politike paradigme, koja se po njegovim reima izvitoperuje u monologinost nacionalno-mitskog koncepta, koji afirmira tradicijske modele kulture u slubi konstituiranja novoga nacionalnog identiteta, nacionalne kulture, nacionalne drave. (Jahi 27) Takva poezija, istie on, zaboravlja evropski identitet hrvatske poezije i zadrto insistira na njegovim etnikim korenima, postavljajui u prvi plan kolektivizam na tetu simbola urbane kulture, koja poetkom 90-ih uzmie pod naletom folklornih i reideologiziranih koncepata. U Sorelovom opisu, sloenost hrvatske poezije od 90-ih pokazuje se u reakcijama na rat, u urbanom karakteru tretiranih opusa, u uvoenju religije kao znaajne teme (pre svega katolianstva ali ono se javlja u urbanim poetikama). Sorel istie i vanost pitanja roda, ukazujui na znatno prisustvo pesnikinja u poeziji od 1991. U mnogim delovima teksta modernitet se konstruie kao odnos tradicije i savremenosti. Postavljajui u sredite svog interesovanja poeziju iskustva jezika devedesetih, Sorel ovaj pojam uvodi kao univerzalno-stilsku kategoriju, a ne kao istorijsku formaciju. Poezija iskustva jezika se jednim delom objanjava posredstvom analize sadraja. Istiui vanost ove paradigme u kontekstu hrvatske poezije u smislu usredsreenosti na jezik i njegovo propitivanje, kao argument on navodi razuenost jezika na teritoriji Republike Hrvatske: tokavski je uspostavljen kao dominantan, te on stoga govori o kolonizatorskoj naravi tokavskog idioma unutar hrvatske kulture (Sorel 213) u odnosu na kajkavski i akavski idiom. U kontekstu srpske kulture, treba naglasiti da je pesniki eksperiment bio uspostavljen kao znaajan u AP Vojvodini kao multikulutralnom i multijezikom prostoru. Ervin Jahi kritikuje narativni model stvarnosnog pesnitva, njegov kolokvijalni iskaz i nemetaforini jezik, koji podnose buku i bes vulgarizama, skarednosti, neimaginativnih reenikih nizova. Po Jahiu, u stvarnosnoj poeziji /n/emetaforian iskaz i gotovo novinarski jezik, narativnost, govorna fraza, fabularnost, apoteoza dogaaja, opsesija trenutanim i vidljivim, empirizam te hipertrofirana vlastitost kao lirska tema (Jahi 28) konstitutivni su elementi veeg dela mlaih pesnika. Jahiev, ali i Sorelov model diskurzivno se postavlja nasuprot modela stvarnosnog pesnitva, koji su uspostavili Bagi i Vukovi. S druge strane, poslednja u nizu objavljenih antologija Drugom stranom Antologija suvremene hrvatske
stvarnosne poezije, koju je uredio pesnik i prevodilac Damir odan, konstruie dominantni tok hrvatske poezije u smislu stvarnosnog pesnitva, uvrstivi u nju i poeziju Ervina Jahia. U obimnoj Jahievoj studiji Od ruenja do zidanja ( jedan mogui pogled na hrvatsko pjesnitvo od 1989. do 2009.), posebno bih istakla poglavlje Rasuti identiteti, jer ono pokazuje mehanizam graenja nacionalnog kanona hrvatske poezije. Dominacija modernistike poezije dozvoljava da se u taj model inkorporiraju drugi modeli, koji bi moda naruili istotu modernistike paradigme, to se ne deava, jer ta paradigma u ovom modelu, mada dozvoljava prisustvo onoga to u nazvati stranim telima, ipak tim stranim telima oduzima bitna svojstva jer ih saobraava sopstvenoj dominanti. Tako e Jahi na nekim primerima dozvoliti irenje modernistikog kanona u razliitim pravcima: u mitsko-episkom pesnitvu Petra Gudelja, u postmodernistikoj paradigmi Ivana Rogia Nehajeva, konfesionalnoj poeziji Enesa Kievia, enskosti identiteta u pesmama Sonje Manojlovi, realitetu jezika Branka Malea, koji je uspostavljao totalitarizam oznaitelja, mekom lirizmu unutar iskustva jezika Seada Begovia, preispitivanju semantikih veza Anke agar, konkretizmu Branka egeca, ili poeziji Arsena Dedia, pa sve do rukopisa koje oznaava nazivom ratno pismo, itd. Kada su u pitanju pesnikinje, treba istai da je 2004. izala antologija enske poezije, Petnaest hodoasnica, koju je uredila pesnikinja, kritiarka, naunica Tea Beni Rimay. Naredne godine objavila je jo jednu antologiju pod naslovom I bude uma Mala studija o poeziji ena, u kojoj je pisala studije o 15 autorki, od Dore Pfanove do Ane Brnardi, i nainila izbor iz njihove poezije. Kada se posmatraju antologije hrvatske poezije, moe se dobiti utisak da su u njih ukljueni manje vie isti pesnici i pesnikinje. Ovde u se posluiti reima Miroslava Mianovia, koji je u Uvodu u antologiju Utjeha kaosa pisao da Izbori, pregledi i antologije zaposjedaju javni prostor (kulture) i u trenutku zatvaraju sliku poezije koja traje, koja se dogaa i obnavlja sa svakom novom knjigom. (Mianovi 8) Mianovi istie da se novim pristupima, u saglasju sa novim teorijama i znanjima poezija ponovno vrednuje, njena tamna mjesta se osvetljavaju i ona se u celini rekontekstualizuje. (Mianovi 9-10) Dakle, kada itamo kritiare koji piu o poeziji i kada se suoavamo sa razlikama u interpretaciji, moramo imati na umu da se dinamika polja poezije u sadejstvu prakse i kritiko-teorijskih interpretativnih modela menja sinhronijski i dijahronijski velikom brzinom. Da sami autori i autorke u kratkom vremenskom periodu manje ili vie, ali svakako mnogo bre nego ikada ranije, menjaju strategije pisanja ili sinhrono upoljavaju razliite pesnike modele koji su globalno uspostavljeni kao dominantni u savremenoj svetskoj poeziji, a raznovrsni teorijsko-kritiarski korpusi nam omoguavaju da kanon na razliite naine ureujemo i konstruiemo. Gledano sa strane, dobija se utisak da hrvatska pesnika kultura lako podri i u kanon ukljuuju nove autore i autorke. Ona je integrativna i po tome to u njenom kanonu mogu postojati pesnici i pesnikinje koji pripadaju jo nekoj, konkretno, bosanskohercegovakoj, pesnikoj kulturi (kao primer moe se navesti Jozefina Dautbegovi). Ona ima i sposobnost proirivanja kanona koju je aktivirao pesnik,
kritiar i antologiar Milo urevi. urevi je kanon hrvatske poezije proirio u dva bitna smera. Uvrstio je pesnike koji deluju i u drugim umetnostima, te imaju, kako je sam u uvodu pisao, drugaiji, netipian, odnos prema poeziji, kao to je, na primer, pesnik i umetnik Vlado Martek. S druge strane u antologiju je ukljuio i lezbejsku autorku Sanju Sagastu. urevi je, kao i nekolicina drugih antologiara, poput Miroslava Mianovia, ukljuio i Arsena Dedia, koji je jedan od dobitnika prestine pesnike nagrade Ivan Goran Kovai. Na samom kraju izdvajam tekst Darije ili, Poezija kao emancipatorski diskurs, delimino objavljen na internet asopisu Agon, a zatim i u njenoj knjizi Muza izvan geta. U pitanju je jedinstveni poduhvat, u kojem pesnikinja i kritiarka mapira najmlau pesniku scenu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Srbiji. Tekst je mogao nastati samo u trenutku kada, zahvaljujui internetu i pesnikim itanjima u regiji, postjugoslovenske pesnike scene imaju potrebu da znaju vie jedna o drugoj. Ipak, Darija ili je prva i za sada jedina koja se usudila da paralelno predstavi vie postjugoslovenskih pesnikih scena i to je uspeno realizovala. Tekst je nastao i kao logian rezultat ilikinog feministikog i politikog aktivizma u polju poezije. Nazivam ga politikim u smislu da je delovanje aktera i akterki na pesnikoj sceni uvek eksplicitno i implicitno politiki akt (u teoriji se govori o politici pesnike forme, o politici teorije i o politici kritike).
Crnogorska poezija: postmoderna i naputanje epske pesnike paradigme

Prikaz crnogorske pesnike kulture poeu raspravom knjievnog kritiara V l a t ka Simunovia, koji je za makedonski asopis Blesok sastavio antologiju crnogorske poezije pod naslovom U materiji prozor crnogorsko pjesnitvo 20. vijeka /panorama/. Simunovi u predgovoru prati kako se menjao status Crne Gore, kako je ona sticala i gubila dravnost tokom 20. veka i pie o politikim borbama, o globalnim i lokalnim promenjivim politikim i kulturnim dominantama. Najpre se ukazuje na injenicu kako je Crna Gor u 20. vek ula kao knjaevina/kraljevina, a nakon Prvog svetkog rata je izbrisana sa politike mape svijeta. U Drugom svetskom ratu, crnogorski narod se svrstao na stranu antifaistike koalicije, te su vodei pesnici mahom bili pripadnici komunistikog pokreta. Po Simunoviu, Crna Gora je kao jedna od est jugoslovenskih republika nakon Drugog svetskog rata delimino obnovila svoju dravnosti, i ula u finalni proces konstruisanja crnogorske nacije. Simunovi je pisao: Poetkom posljednje decenije dvadesetog vijeka Crna Gora se nala na povijesnoj prekretnici. Drugi put u toku jednoga vijeka /kao politiki subjektivitet/ ona je pred nestankom. (...) Zajednica je otro bipolarizovana. Aktuelizuje se pitanje crnogorske dravne samostalnosti, prava na imenovanje jezika crnogorskim nacionalnim imenom... [iz rukopisa] Ukazujui na politiku bipolarnost, ovaj kritiar zatim ukazuje da se ona konstruie i kroz poetike razlike. Oni koji negiraju etniku samobitnost po njemu su
u temeljnom nesporazumu sa epohom u kojoj ive i stvaraju u okvirima standarda srpskog knjievnog jezika. Oni koji nastoje afirmisati crnogorski individualitet, stvaraju heterogene stvaralake strategije i odani su vrednostima otvorenog drutva. Zanimljivo je kako Simunovi konstruie pesniki kanon: Crna Gora je multietnika i multikulturalna drava. Njena recentna knjievna scena segmentirana je i s pravom danas moemo govoriti o crnogorskoj, srpskoj, bonjakoj, hrvatskoj, albanskoj knjievnosti u Crnoj Gori. Prireiva terminom crnogorsko pjesnitvo oznaava totalitet pjesnike egzistencije koja se ispoljava na tlu Crne Gore, a ne etniku pripadnost autora niti pripadnost njegovog djela kulturolokom obrascu odreenom crnogorskim nacionalnim imenom. Zanimljiva je i aproprijacija bosanskohercegovakog pesnika Marka Veovia crnogorskoj kulturi. Videemo kasnije kako i makedonska poezija, u tekstu Katice ulavkove, integrie sve one druge, pre svega Albance, u nacionalni pesniki kanon. Sledi itanje dva teksta koja mapiraju knjievnu i ue pesniku scenu Crne Gore, Borislava Jovanovia, koji, kao i Simunovi, pokazuje povezanost politikih procesa (osamostaljivanje drave Crne Gore) i promena koje se epohalno deavaju u polju crnogorske poezije. Jovanovievi tekstovi su programski, oni na nivou kritiarskog diskursa sa punom sveu artikuliu epohalni politiki i poetiki rez u savremenoj crnogorskoj knjievnoj kulturi, a ve naslov knjige Crnogorski knjievni urbanitet Nacionalna literatura na prelazu milenijuma, pokazuje o kakvom je rezu re. U uvodnom tekstu koji je naslovljen kao i knjiga, autor istie da je crnogorska knjievnost sa postmodernim duhom ula u potpuno nov ciklus, koji je po formalnim i estetskim dometima najznaajniji. U toj novoj knjievnoj paradigmi najvanija je karakteristika urbanitet. Jovanovi istie da je 90-ih godina 20. stolea knjievna scena Crne Gore postala pluralna, a to je bio uvod u konanu dekonstrukciju naeg epskog nartanija svijeta (Jovanovi, 2005: 16), i to stanje on naziva pretknjievnim. Dalje objanjava da se znaaj u produkciji takozvanih malih knjievnosti, poput crnogorske, vidi u onome koliko su one ovladale recentnim duhom literarnog i koliko su, zapravo, kompetentno indeksirale pismo kojeg do tada nijesu batinile ili je to bilo u nedovoljnim koliinama da bi bilo konzistentno. (Jovanovi 2005: 17). Nasuprot pretknjievnom stanju, koje se temeljilo na epskim usmenim modelima, tek od 90-ih godina nastaje crnogorska knjievnost u Biblioteci i iz Biblioteke. Jovanovi istie da je ta knjievnost s jedne strane nacionalna, a s druge evropska. Crnogorska knjievnost stalno je zaostajala, a sada njena proizvodnja postaje usaglaena sa aktuelnim evropskim i svetskim tokovima. Artikuliui to zaostajanje, Jovanovi je pisao: Podsjeamo: u vrijeme kada se intenzivnije zainjava crnogorska knjievnost vrijeme Njegoa njegovi savremenici su pisali neke druge knjige: literaturu koja e promijeniti kasnije tokove svjetske knjievnosti. Pisano je na nain koji ne samo to je bio antiromantiarski, ve i nekonSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|345
vencionalan, intimiziran, boemian, uklet. Ve od tada poinje relativizacija knjievnog teksta, nain njegove recepcije, s dominatnim nagovjetajima ispitivanja onoga to se zove nepjesniki materijal. (...) U to vrijeme, kada je knjievna misao u Crnoj Gori pod vrhunskim uplivom deseterake svijesti i usmenjake kulture u evropskoj, odnosno, svjetskoj literaturi nastale su knjige koje e biti distributeri skoro svih poetika prolog vijeka. (Jovanovi 2005: 18). Osvrui se na stanje knjievnosti tokom 90-ih, ovaj kritiar postavlja pitanje knjievnih dominanti kao homologno politikim opcijama. Gusle kao simbol retrogradnih, nazadnjakih politikih, a samim tim i poetikih tendencija, povezuje se sa anticrnogorskom i ovinistikom revolucijom, koja je dovela do ratova u bivoj Jugoslaviji. Nasuprot literarnom primitivizmu, Jovanovi istie postmodernu i smatra da je ona u crnogorskom kontekstu vie od jednog knjievnog pravca. Njena je funkcija bila da u kratkom vremenskom intervalu kompenzira sve ono ega u celokupnom 20. stoleu u crnogorskoj knjievnosti, ali i ire u crnogorskoj kulturi i istoriji nije bilo, te znaajno, programski, proklamuje: Mi tek s postmodernom izlazimo iz mnogih antikvarnica naeg duha. Mi tek sa postmodernom i primjenom njenog mehanizma dekonstrukcije, ulazimo u nov prostor itanja i pisanja ukupnog crnogorskog iskustva. Mi smo tek kroz postmodernu stigli do nekih dubokih i standardnih formi modernog. Rije je o crnogorskom duhovnom i estetskom istilitvu, odnosno, o prelomnici izmeu devetnaestovjekovne i treemilenijumske Crne Gore. (Jovanovi 2005: 21) Smetajui postmodernu u istorijski i kulturni kontekst Jovanovi pie da postmoderna u Crnoj Gori nastaje paralelno sa padom komunizma u Istonoj Evropi i paklenim jugoslovenskim raspadom. Ona raskida sa crnogorskim epskogenim duhom i guslarskim osnovama crnogorskog sveta. Nasuprot postmodernoj diversifikaciji, odnosno pluralizaciji i osavremenjavanju knjievne scene, on postavlja amfilohizaciju Crne Gore, koristei ime Amfilohija Radovia kao simbol politikih i poetikih tenji koje spreavaju napredak, a tee nasilnoj reepizaciji kulture. Ovako formulisan knjievni i poetiki stav nedvosmisleno govori o polju knjievnosti kao polju politikih borbi u kojima se poetika povezuje sa politikom i politikim borbama. Dok epska matrica u knjievnosti, a posebno u poeziji, u prvi plan postavlja sadraj, postmoderna, po Jovanoviu, inaugurie knjievnost forme. Jovanovi pie da je istoricizam zamenjen esteticizomom. Postmoderna uvodi crnogorsku knjievnost u modernitet i na scenu postavlja sve ono ega u crnogorskoj knjievnosti nije bilo, ili nije bilo u dovoljnoj meri da bi se moglo govoriti o postojanju standardne knjievne prakse. Zanimljiva je njegova konstrukcija dva knjievna lika Njegoa. S jedne strane postavljen je Njego Gorskog vijenca, dela koje je nastalo na usmenoj tradiciji, sa ratnikim etosom, a sa druge strane je Njego Lue mikrokozme, dela nastalog u Biblioteci i to evropskoj (Jovanovi 2005: 24), sa utemeljenjem metafizike poetike.
Drugi tekst Borislava Jovanovia o kojem e biti rei predgovor je antologiji Biblion, objavljen pod naslovom O autopoetinosti je rije (ili izlazak iz zajednike pjesme). I ovde se radi o programski nedvosmisleno artikulisanom tekstu. Imajui svest o tome da je, kako sam kae, crnogorska knjievnost imala mnoge knjievnoistorijske hendikepe on pie: Skoro cijelo jedno stoljee crnogorska knjievnost nijesu ni okrznule neke od fundamentalnih knjievnih revolucija. Upravo za toliki period nijesmo imali ni jedno relevatno knjievno djelo. Zaobili su nas simbolizam, impresionizam (osim u slikarstvu), ekspresionizam i druge knjievne kole i pokreti. Primjera radi: izmeu posljednje Njegoeve knjige Lani car epan Mali (1851) i prvog modernog knjievnog teksta Mrtve rukavice (1927) Rista Ratkovia prolo je osamdeset godina. (Jovanovi 2006: 11) Jovanovi smatra da je suvie dugo u crnogorskoj paradigmi dominirao epski narativ i realistiki diskurs (Jovanovi 2006: 11). Promenu do koje je dolo u crnogorskoj poeziji Jovanovi definie terminima intematizacija i razmetaforizacija. Prvi termin, intematizacija znai prelaz sa velikih, lokalnih i patetino obojenih tema na tematiziranje intelektualnog i artistikog konteksta. Uz primedbu da su danas na pesnikoj sceni i postmoderna i gusle, on istie postmoderno bavljenje mikrolirskim, i pie istorijske suze zamijenjene su mitskim i metafizikim stanjem sopstvenog iskustva (Jovanovi 2006: 15). Objanjavajui pojam razmetaforizacija Jovanovi konstatuje da je u velikom delu crnogorske poezije previe praznih i konvencionalnih metafora. Nasuprot tome, pesma je eruditski oznaena i ojeziena naracija (Jovanovi: 2006: 16) Jovanovi objanjava: Sve nae teorije bile su pamtivjeno epske. Epske su bile ne samo nae teorije poezije (knjievnosti) ve i teorija ivota, teorija smrti, teorija drave, teorija budunosti. Epska nam je bila i teorija melanholije. Oslobaanje od epskih teorija je odvajanje od (pod)mitljivih monogenih slika svijeta. U poeziji se to prelomilo kroz vapaj za elitnim, hijeratskim pismom umjesto pukog, odnosno, demotskog. (Jovanovi 2006: 17-18) Na kraju on poredi sline iskorake u istonoevropskoj poeziji, pominjui poljsku, rumunsku i makedosnku, u odnosu na koje se iskorak u crnogorskoj poeziji dogodio sa kanjenjem. U tekstu CG poezija CG poetesa Jovan Nikolaidis takoe istie arhainost crnogorske poezije i, kao i Jovanovi, ukazuje na savremeni rez u odnosu na tradiciju i istie vezu sa evropskim kontekstom. Rez se ogleda u odbacivanju veeg dela pesnike kulture, koja se opisuje na sledei nain: No valja pomenuti da je ta lirika, od pedesetih naovamo, krivo nazvana crnogorski modernizam (krivo, jer je crnogorska poezija sveg tog vremena bila zapravo samo apologetska i epigonska sljedbenica odline srpske lirike i odocnio odjek ruskih simbolista i proleterskih pjesnika, kao i francuske moderne), ipak dala nekoliko valjanih poeta. (Nikolaidis 182).
U pomenutom periodu istiu se pesnici Risto Ratkovi, Mirko Banjevi, Radovan Zogovi i jo nekolicina. U kontekstu pomenutog reza, u evropeizaciji i osavremenjavanju crnogorske poezije, nastaje i ono to Nikolaidis naziva enskim pismom. On istie da modernizam u knjievnosti nije mogu bez epohalno odreene drutvene modernosti, koja podrazumeva korenite drutvene promene. Crnogorska postmoderna nacionalna knjievnost definisana je temeljnim antitradicionalizmom, a to je znailo da novi pesnici i pesnikinje nisu mogli da trae uzore u svojim prethodnicima, jer oni nisu ni bili vrijedni osobitog ugledanja (Nikolaidis 183). I na kraju ovaj autor se pita da li je ispravnije nove autore i autorke nazvati postmodernim ili neomodernistima, ostavljajui buduim teoretizacijama da odgovore na njega. U ovom kontekstu znaajan je i tekst Marinka Vorgia Jesu li bogovi manji ako je tikla vea, koji se bavi pesnikinjama. Izostanak pesnikinja iz antologija Vorgi objanjava injenicom da ih je teko bilo nai u ne preterano razuenom arhipelagu crnogorske knjievnosti, ali jo vie nesklonou patrijarhalne drutvene i pesnike strukture da enskim glasovima omogui da se uju. Vorgi istie da se tokom 90-ih, u okrilju nove postmodernistike pesnike paradigme, odvija prva velika literarna intervencija, onoga to se moe nazvati enski poetski princip, drugim reima, pie Vorgi, u pitanju je podrivanje falocentrinih temelja i dokidanje epsko-patrijarhalnih, veristikih i socio-romantiarskih matrica knjievnosti koja je kao takva trajala do kraja veka (Vorgi 2008.) Ocenjujui da je upravo enska poezija ono to je nedostajalo, on istie da nove pesnikinje, za razliku od starih, unose u crnogorsku poeziju oseajnost, koja joj je nedostajala, lirsku zapitanost o pojedinanom i intimnom, prebiranje po svakodnevnom, a tretiranje ljubavi, koje postaje bitno, naputa u poeziji pesnikinja registre sentimentalnih tonova i motiva. Vorgi pie: Ovakva demarkacija predstavlja bitnu poetsku prekretnicu u crnogorskoj poeziji, poeziji koja se sporo kretala upravo zbog tereta velikih tema kojih se u svojoj epskoj inerciji retko oslobaala tokom dvadesetog veka. I kao to nam je veledogaanje strukturiralo mentalitet, tako se i pesniki oseaj sa nevericom odnosio prema svim onim motivima u kojima se nije oseao miris epohe i veliine. Zbog toga je upis bez pretencioznosti, motivima i simbolima koji esto dolaze iz obinog i svakodnevnog bitna strategija ovih enskih rukopisa. (Vorgi 2008).
Srpska poezija: Saglasja (i sukobi) antimodernistikih i modernistikih pesnikih paradigmi

Raspravu o srpskom pesnikom kanonu poinjem napomenom o sopstvenom mestu u srpskoj pesnikoj kulturi. Moj odnos prema savremenom srpskom kanonu je ambivalentan i preteno kritiki, a jasno je vidljiv u prisustvu, odnosno odsustvu moje poezije u savremenim antologijama i tekstovima koji mapiraju pesniko polje. Na poetku treba odmah rei, i to da u poreenju sa slovenakim i hrvatskim scrakanonom, srpski pesnikim kanon nije postavljen kao dominantno moderni348|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
stiki. Od Drugog svetskog rata antimodernistika pesnika paradigma je konstantno, u veoj ili manjoj meri, snana i uticajna, te taj temeljni antimodernizam u velikoj meri utie i na forme moderne poezije, postavljajui im diskurzivne granice. Antimodernistika tendencija je posebno bila snana tokom 90-ih, u toj meri da je gotovo sasvim potisnula urbanu poeziju. U savremenoj srpskoj pesnikoj kulturi postoji nekoliko zanimljivih fenomena. Na prvi fenomen je jednom prilikom ukazao hrvatski pesnik i urednik Ervin Jahi iznevi zapaanje da u srpskoj kulturi postoje, s jedne strane, kanonske antologije, koje su sveobuhvatne, a postoje i programske antologije, koje su parcijalne, jer predstavljaju samo jednu pesniku tendenciju. Ali funkcija programskih antologija moe biti razliita. One jedan pesniki pravac mogu postaviti kao dominantan u generaciji, koja se u jednom trenutku kanonizuje u dominantnom toku. Tu funkciju je imala antologija Tihomira Brajovia, Rei i senke Izbor iz transsimbolistikog pesnitva devedesetih (1997), potvrdivi sredinje, kanonsko, mesto pesnika transsimbolista u generaciji roenoj oko 1960. godine (videti uri 2010). Antologija Diskurzivna tela poezije Poezija i autopoetike nove generacije pesnikinja (2004) je programska u primarnijem smislu: ona je na pesniku scenu postavila sasvim drugaiju poetiku od dominantnih pesnikih struja tog perioda. Njen programski manifest je jasan i oblikovao se u institucionalnim okvirima Ainove kole poezije i teorije. Programska je i antologija Radmile Lazi, Zvezde su lepe ali nemam kad da ih gledam antologija srpske urbane poezije (2009). Od prilino heterogenog korpusa, ova pesnikinja i antologiarka konstruisala je pojam urbane poezije, koncepcijski se suprotstavljajui optoj inkluzivnosti u onome to u nazvati politikama kanonskih antologija i pregleda, koji uzimaju itav raspon poezija od epskih (antimodernistikih) do modernistikih i postmodernistikih, koje su tretirane kao jednakovredne. Drugi fenomen srpske pesnike kulture ine tri antologije enske poezije. Antologija Radmile Lazi Make ne idu u raj objavljena je 2000, Diskurzivna tela poezije izala je 2004, a antologija Jelene Kerkez Tragom roda, smisao angaovanja pojavila se 2006. Njihov nastanak ne bio bio mogu bez snanog feministikog pokreta i njegovih institucija (uri 2008). Trei fenomen, na koji elim da skrenem panju je taj da su se dve kanonske antologije srpske poezije pojavile u Zagrebu. Antologiju Nebolomstvo Panorama srpskog pesnitva kraja XX veka (2006) uredila je kritiarka Bojana Stojanovi-Pantovi, a antologiju Iz muzeja umova Antologija novije srpske poezije 1988 - 2008 (2009) uredio je pesnik i kritiar Nenad Miloevi. Antologija Bojane StojanoviPantovi izazvala je burne polemike najpre unutar hrvatske pesnike kulture, a ubrzo i unutar srpske. Za kritiare ove antologije bilo je problematino to to je antologiarka u predgovoru osudila srpski nacionalizam pod vladavinom Miloevia, kritikovala je arhaizaciju poezije, ali se u tekstu istovremeno eksplicitno pozitivno odreivala prema fenomenu arhaizacije poezije, te je i u izbor uvrstila pesnike koji su se mogli shvatiti kao podravaoci miloevievske politike. Ove reakcije govore o tome da polje poezije, kao i celokupno polje kulture, nije konstruisano izvan polja politike, ono se ne moe od njega odvojiti. Pojam politika pesnike forme, koji su
definisali ameriki jeziki pesnici znai da je poezija politika ne samo u smislu sadraja kojim se poezija bavi, ve i na nivou pesnike forme (o politici poezije videti uri 2010. i Arsenijevi 2010). U predgovoru svoje antologije Nenad Miloevi pominje sva vana imena u kanonu srpske poezije. Mnogi pomenuti pesnici bili su problematini za hrvatsku kulturu u antologiji koju je sainila Stojanovi-Pantovi, ali poto se Miloevieva antologija bavi pesnicima i pesnikinjama roenim od kraja 50-ih do poetka 80-ih godina 20. stolea i usredsreuje se samo na urbane opuse, njihovo prisustup je u potpunosti marginalizovano i neutralisano. Miloeveva antologija potvruje kanon, jer pominje sve velikane, ali ga istovremeno i proiruje, odnosno emancipuje. Emancipuje ga uvoenjem urbanih pesnika i izostavljanjem arhainih opusa, kao i uvoenjem pesnikinja kojih u veini nedavno objavljenih antologija nema. Znaajno je i hrabro uvrtavanje velikog broja najmlaih pesnika i pesnikinja. Antologija obuhvata i za srpski kanon neobino veliki broj pesnikinja, to ne iznenauje jer je Miloevi dugo vremena bio vezan za ProFeminu. Ni veliki broj najmlaih autora ne udi, s obzirom da je on niz godina urednik u ediciji Prva knjiga Matice srpske. Miloevi intervenie u srpski pesniki kanon dvostrukim zahvatom: prihvatajui, s jedne strane, njegove antimodernistike temeljne postavke, a s druge strane, uvoenjem netipinih opusa. Kanon, kako ga je Miloevi konstruisao, obuhvata neverovatan raspon poetika: na jednom kraju je narodnjaki pesnik, akademik Matija Bekovi, a na drugom filozofkinja, feministkinja i eksperimentalna pesnikinja Maja Solar. I u predgoviru i u samoj antologiji Bojane Stojanovi-Pantovi postoji slian raspon, od Matije Bekovia preko Slobodana Time (koji je prvi put ukljuen u jednu kanonsku antologiju) do Ainove autorke Natalije Markovi. Na kraju, govoriu o sopstvenom tekstu Srpska poezija i efekti globalizacije, u kojem sam reinterpretirala polje srpske poezije od 70-ih godina 20. veka, jer mi se inilo da novi drutveni uslovi zahtevaju nove kontekstualizacije poezije kao drutvene prakse. Odbacila sam i samu pomisao da bi se kanon mogao predstaviti kao saglasje jednog idealnog poretka, jer je ovako eliotovsko organistiko shvatanje kanona u tzv. velikim kulturama odavno naputeno. Istakla sam da su pesnike formacije, koje su postojale u ovom vremenskom okviru bile u antagonistikim odnosima. Pojam kritika ili veristika poezija odnosi se na beogradske pesnike iz 70ih, ija je poezija postavljena kao hegemona. Vojvoanska scena je oblikovala radikalne pesnike prakse u konceptualnoj poeziji i vojvoanskom tekstualizmu, koji su bili u potpunosti marginalizovani. Poezija loma jezika iz 80-ih bila je, smatram, kompromisno reenje izmeu veristike i eksperimentalne poezije. Ona je koegzistirala sa poezijom nove ulnosti koju vezujem za nekoliko rafiniranih beogradskih pesnikinja iz 80-ih (Nina ivanevi i Ivana Milankova, na primer). Vano mi je bilo da naglasim iri okvir srpskog kulturnog prostora, u kojem nastaju pesnike produkcije 90-ih godina 20. veka, a koji se u kratkom vremenskom periodu ubrzano menjao. Ve nazivi drava govore o definiuim konceptima dravnosti i nacionalnog i kulturnog identiteta. Nakon raspada SFRJ nastaje drava sastavljena od Srbije i Crne Gore, pod nazivom Savezna Republika Jugoslavija. Ona je imenom elela svima da kae: mi smo prava Jugoslavija, mi je nasleujemo
i mi je uvamo, a svi vi koji ste iz nje izali, vi ste je unitili. Drava zatim dobija naziv Republika Srbija i Crna Gora kada je u borbama izmeu srpskih i crnogorskih politiara prevladao stav da je ona nov politiki entitet u novom drutvenom i politikom okruenju i da je sa Jugoslavijom i njenom istorijom zavreno. Konano, odvajanjem Crne Gore od Srbije, nastaje Republika Srbija, sa svim potisnutim traumama katastrofalne viedecenijske politike i izgubljenih ratova. Jasno je da su na delu bile dinamine promene i viestruka redefinisanja srpskog nacionalnog i dravnog identiteta, a to je znailo da se menjao i politiki i nacionalno-dravni okvir proizvodnje kulture. Vei deo 90-ih godina u srpskoj kulturi prevladava poezija koju nazivam postsocijalistikim antimodernizmom. Ruralna poezija je u Srbiji oduvek bila vaan segmet pesnike kulture, jer ruralno je uvek odreeno kao podruje projektovanja temelja nacionalnog identeiteta. Nasuprot toga, moderna poezija se smatra zastupnicom iskvarene, otuene, odnaroene, presaene moderne zapadne kulture. Transsimbolistika poezija postaje paralelni dominantan tok zahvaljujui zajednici kritiara i pesnika okupljenih oko asopisa Re. Poezija divlje enskosti predstavljena je u antologiji Diskurzivna tela poezije, a ova skupina pesnikinja, poznata pod nazivom Ainova kola poezije i teorije, ubrzo e razviti postsocijalistiki tranzicijski eksperimentom u poeziji, netipian za postjugoslovenske pesnike kulture i u tom smislu jedinstven. Izdvojeno mesto zauzima pesnik Dejan Ili sa konceptom poezije referencijalnog obrta, koja se postavlja izmeu hajdegerovske ontologije jezika i vitgentajnovih jezikih igara. Treba izdvojiti i tranzicijsku narativnu poeziju (uri 2008), kao i policentrinu pesniku produkciju Neolita, skupine mlaih novosadskih pesnika i pesnikinja. Ovim tekstom na nekoliko naina proirujem kanon. Najpre uvoenjem lezbejske autorke Jelene Labris i njene knjige Lady M Simbolina zaljubljenost lepote, kao primer onoga to nazivam poezijom politike identiteta. Zatim, elim da prekoraim granice jednog jezika i jedne kulture i mapiram autore i autorke koji su u svom radu prelazili granice jednog jezika i jedne kulture, stvarajui simbolike i doslovne zone kontakta (poezija Aide Bagi, aktivizam Darije ili, prevodilake nomadske strategije Orcsika Rolanda i Lukasza Szope, Litkon, itd).
Makedonska poezija: dominacija enskog interpretativnog i pesnikog diskursa

Na poetku odmah moram rei da se polje makedonske poezije razlikuje od ostalih postjugoslovenskih po tome to su brojniji glasovi teoretiarki, nego teoretiara. Samim tim je posebno mesto u njihovim spisima dato fenomenu enskog pisanja, koji je videli smo, u svim postjugoslovenskim kulturama znatno prisutan. Teoretiarka Lidija Kapuevska-Drakulovska je u tekstu Alisa u zemlji poezije pisala da je makedonska poezija danas u senci romana, te da je dominacija proze osetno uticala na samu poeziju. Sklonost ka naraciji u domenu pesnikog diskursa vidi se u usponu poeme kao lirsko-epsko-dramske vrste. Dok e u tekstu ( 1948 1954) ova ista autorka
pisati da veliki broj ljudi veruje da je makedonska poezija evropska pojava, i da su Makedonci pesnika nacija. Taj mit se ne reflektuje samo na planu kreacije, ve i na recepciju. Kao i u mnogim drugim postjugoslevenskim nacijama i makedonske autorke istiu da njihova poezija pripada evropskom kontekstu. O generaciji roenoj izmeu 1948. i 1954, koja je samostalnim zbirkama ili objavljivanjem pesama po asopisima na knjievnu scenu stupila 70-ih godina 20. stolea, Kapuevska-Drakulovska je pisala: To je generacija za koju se kae da je definitivno raskrstila sa folklorom i sa nacionalnom tradicijom koja, za razliku od prethodnika (trea po redu generacija savremenih makedosnkih pesnika modernistika) ivi u mirnijem vremenu i stvara poeziju koja je ve u svojoj davnanjoj osnovi, kosmopolitski obojena. [iz rukopisa] Ona istie i interdisciplinarnost u poeziji ovih pesnika i pesnikinja koji nemaju kompleks velikih kultura i njihovih knjievnosti, i spremni su da uu u globalizacijske kulturne procese. U ovom kontekstu vano je spomenuti i fenomen makedonske poezije, koju Kapuevska-Drakulovska imenuje enskim pesnikim diskursom, jer jednu treinu u ovoj generaciji ine pesnikinje. One su radikalno raskinule sa tradicijom i sa stereotipnim modelom enskog sentimentalnog (neoromantiarskog) pisma. Ova generacija je revolucionarna, jer je korektiv u odnosu na sliku makedonske poezije i knjievnosti u celini, kao tradicionalno dominantno mukog polja bavljenja. Time se, smatra ona, demokratizovao sam knjievni ambijent i ublaila se rodna diskrepancija. Oni ne deluju samo kao pesnici/pesnikinje, ve i kao esejisti, kritiari, prevodioci, pa se u toj injenici vidi polivalentnost interesa i vokacija. Opta odrednica koja bi po ovoj kritiarki mogla da se primeni na ove autorke i autore je postmodernizam, dominantna stilska tendencija u celokupnoj makedonskoj (ali i u evropskoj i svetskoj) knjievnosti od kraja 60-ih godina 20. stolea do sada. Postmodernizam u poeziji se manifestuje u vidu semantikog i formalnog pluralizma. (...) - pluralizam u pogledima na svet, u ideolokim konceptima, u uvstvima i govoru (heteroglosija) (iz rukopisa). Pluralizam podrazumeva da ne postoji jedan dominantni model ili trend u novoj makedonskoj poeziji. Nosei stilogen faktor u poeziji je orijentacija prema takozvanoj stvarnosnoj poeziji, koja se zanima sa diskurse koji konstruiu realnost. To podrazumeva usredsreivanje na poetike koje se bave prizemnim, koje kontaminiraju ono to smo navikli da shvatamo da je poetski tekst. Postoji i poezija naunog jezika, koja funkcionie kao simbioza lirskog i racionaliziranog, nauno-objektivnog iskaza. Pominju se i poezija esejiziranog teorijskog jezika, semioloka poezija i intertekstualizirana poezija. Kao i u veini drugih postjugoslovenskih poezija, dominantni tok se moe opisati na nain kako je Kapuevska-Drakulovska opisala poeziju pesnikinja i pesnika ove generacije: U pitanju je poezija koja je spoj tradicionalne i savremene retorike ili sinteza potencijala makedonskog folklora i evropskog pesnikog iskustva, sa vidljivim linim diskursom (iz rukopisa). U tekstu Kome je i kakva pesma oporuka? teoretiarka Elizabeta eleva e zapisati da se u poslednjoj dekadi 20. veka u makedonskoj knjievnosti reflektuju
line, ali i generike teme ljudskog bia, suoenog sa horizontom ivotne prolaznosti, neminovnog oprotaja sa postojanjem i svetom oko sebe (eleva 198). Isto tako, za makedonsku liriku u tranzicji karakteristina je resakralizacija pesnikog sveta i govora i obredno mitska slikovitost. eleva istie da pesnik naseljava vie domovina, ili drugim reima da je pesnikov Dom u pluralu. Kao i u veini drugih posjugoslovenskih knjievnosti, i u makedonskoj grad je kao nikada do sada u izi interesovanja, ime se ideoloki poentira urbana komponenta, jeziko stilski urbanizam, nekonformizam u stilu i pisanju koje se odvija u urbanoj tranziciji, a vezuje se, pre svega, za generaciju pesnika roenih nakon 1970. Tranzicijska generacija, smatra eleva, napada sve recidive malograantine, kao to su nacija, drava, i sama porodica. Pod pojmom enska post-poezija eleva pie o mlaim autorkama koje razvijenom erudicijom i sa samosveu potkopavaju patrijarhalne obrasce i poimanje enskosti. Objasnie: (...) post-poezija predstavlja optimalni nain za iskazivanje i kalemljenje bogatog retorikog i diskurzivnog registra, uoljivo je prisustvo postupaka narativizacije i dramatizacije, naglaena je esejizacija, parodizacija, polemizacija diskursa. Post-poezija sastavlja opori kola kanonizovanih sa idiomima popularne kulture, kao i uzajamnu provokaciju ulica i bibiloteke. (eleva 201) Pesnikinja i teoretiarka, Katica ulavkova je u tekstu : iz 1999. godine, postavila pojam enskog pisma u istorijsku perspektivu, podseajui nas da je u okviru nasleene tipologizacije narodne poezije junoslovenske usmene tradicije uobiajena podela na muke i enske pesme. Muka poezija je postala paradigma epske, narativne knjievnosti, dok je enska poezija postala paradigma lirike. Postoje i meane, muko-enske, androgine vrste, poput drame, balade i poeme. ulavkova izvodi optu kritiku falocentrizma, na osnovu francuskih feministikih teorija. Ona objanjava binarne opozicije ensko-muko, emocionalno-intelektualno, ulno-spiritualno, intuitivno-racionalno, tamno-svetlo, pasivno-aktivno. Izvodei kritiku patrijarhalnih kultura koje diskriminiu ene, pisala je: Makedonska stara i srednjevekovna poetska/knjievna praksa pokazuje da je ena mogla biti nadareni narodni anonimni tvorac i peva, rapsod i kaziva usmenih umotvorina (Dafina, Depa Kavaeva, Viktorija Popstefanija...), ali ne i autor (etablirani pisac) (iz rukopisa) ulavkova postavlja pitanje da li je opravdano izdvojiti autorke iz Republike Makedonije (i navodi imena makedonskih i albanskih pesnikinja, koje piu na albanskom u Republici Makedoniji) u posebnu grupu koja se prepoznaje i identificira i po tome to njihova poezija ima specifina svojstva koja prepoznajemo kao posebno poetsko pismo. I pored toga to u Makedoniji pesnikinje piu na razliitim jezicima razliitih narodnosti, mogue je izdvojiti neke odlike pesnikinja, kao to su: oseanje za paronomnost, estetska pragamatinost, interdiskurzivnost, interteksualnost, intermedijalnost kao osobene tehnike memorije i mnemotehninosti enskog pisma, androgena struktura (ili muki element u enskom pismu), itd.
enskom knjievnou se bavila i Jasna Koteska u tekstu Makedonska enska knjievnost od asimbolike ka feminizmu. Kada pie o 60-im godinama 20. stolea, koje su oznaene prodorom moderne u mukoj lirici, ene su tada bile sasvim retke na pesnikoj sceni. Koteska koristi psihoanalizu u svojoj interpretaciji. Ona izdvaja tri faze u makedonskoj enskoj knjievnosti. Prvu fazu naziva bolnom asimbolinou. koja podrazumeva bolno progonstvo ena s onu stranu jezika (Koteska 162). Druga faza je faza iskustva sa telom, /oslobaanje od bolne asimbolike ili njene dopune, opsesivnog govora u tuem glasu, u makedonskom enskom pismu dogaa se bar dve decenije nakon zapadne seksualne revolucije (Koteska 165). Treu fazu ona naziva fazom postmodernizma i feminizma, koja se jednim delom odvija u postkomunistikom periodu.
Bosansko-hercegovaka poezija: ka politici nade

Koliina strahote i bezumlja koju su doiveli oni koji su preiveli rat u Bosni i Hercegovini rezultirala je u podruju kulture nekim izuzetno dragocenim politikim stavovima. Veliki deo dananjih protagonista na toj sceni bio je primoran da dui ili krai period izbegne iz zemlje, te im se pruila prilika da se obrazuju na najboljim svetskim kolama. Primenjivanje tog znanja u kontekstu BIH, treba na ozbiljan nain da zaokupi nau panju. Usled sloene politike situacije u posleratnoj Bosni i Hercegovini, neki od najzanimljivijih protagonista te sredine ponudili su, smatram, najizazovnije odgovore o odnosu politike i kulture, primenivi najaktuelnije teorije. U veini tekstova koje sam itala dominira stav da se pojam nacionalnog knjievnog kanona ne moe uzeti kao neto to je samo po sebi podrazumevajue, a to se u konstrukciji kanona u veini ostalih postjugoslovenskih pesnikih kultura ini. To je zato to su se ostale knjievnosti i kulture konsolidovale, a to u BiH nije mogue zbog sloenog odnosa razliitih konstitutivnih entiteta. Ovaj pregled poeu ukazivanjem na dva teksta objavljena u Sarajevskim sveskama, jer daju globalnu kritiku stanja studija knjievnosti u takozvanim malim kulturama, posebno u BIH, a moglo bi se rei da se ta zapaanja manje ili vie mogu primeniti i na jo neke postjugoslovenske prostore. Piui 2005. godine tekst za temat posveen pitanjima kanona, jedna od najznaajnijih teorijskih figura posleratnog perioda, Nirman Moranjak-Bambura, iznela je otru kritiku stanja u BiH. Ona upozorava da zagovornici knjievne istorije smatraju da je ona jedina legitimna disciplina knjievnih studija, a da nikada nisu spremni suoiti se sa samom istorijom knjievnosti kao disciplinom (Moranjak, 60) Dodala bih da su, bar u Srbiji, a ini se i u Bosni i Hercegovini, studije nacionalne knjievnosti, ali i komparativistika, osnovane kao istorijska disciplina i kao knjievna kritika, te da studije knjievnosti nisu bile u stanju da se razviju do knjievne teorije. Zato je ova teoretiarka pisala da je savremena knjievna teorija bauk za humanistiki antiteorijski orijentisane kritiare (Moranjak, 61). O samom kanonu pisala je, dovodei ga u vezu sa konstrukcijom nacionalnog identiteta:
Kanonizacijom nazivamo drutvenu instituciju koja pripisuje odreenim tekstovima orijentiuu funkciju i odreuje njihov nain itanja. Ona se trajno odrava u vremenu, tako to jedan literarni kanon odreuje izbor tekstova koji se upisuju u kulturno pamenje jer stabiliziraju i definiraju identitet neke grupe (Moranjak, 63) Navodim jo jedno vano mesto u njenom tekstu: Velike nacije imaju novac, mo i vrijeme da demokratski (dakle, bratski), pregovaraju oko starih i novih kriterija vrednovanja. Male nacije s osvetnikim prezirom vode ratove oko moguih mjesta samoidentifikacije, sanjajui o svojoj veliini u parametrima velikih nacija. Male nacije nemaju vremena da, poput posljednje konstituirane velike nacije u XIX vijeku Nijemaca, zamiljaju velike projekte nacionalnog obrazovanja. Kako preko noi moraju da se modernizuju i tako doista postanu nacije ili bar fingiraju devetnaestovjekovnu konfiguraciju nacije-drave, da bi sebi stvorile (samo)osjeanje ukljuenosti u globalne procese posthistorijskog svijeta (a ovaj, ini se, ve gleda u lea starim formacijama), male nacije bivaju prisiljene da prisvajaju raspoloiva znanja u njihovim gotovo formulaikom obliku. Kako nisu proizvoaice vaeeg znanja, male nacije pate od kompleksa kako da vlastite strategije pamenja kulture uguraju u institucionalni kvazieuropski okvir. Velike nacije mogu sebi da dozvole da se dobrohotno rugaju normativnom humanizmu prolosti, dok malim nacijama normativni humanizam u prosvjetiteljskom kljuu posljednji adut u rukavu (Moranjak 68) U tekstu Nacionalni knjievni kanon mjesto moi Enver Kazaz je ukazao na spregu knjievno teorijskih pristupa i politikih okvira u socijalizmu, te je objasnio kako je u 90-im godinama 20. veka na scenu stupio nacionalizam sa svojom totalitarnom ideologijom i predmodernom funkcionalizacijom knjievnosti. (Kazaz 124) Zanimljivo je njegovo sledee zapaanje: No, socijalistiki kanon u BIH pao je neto ranije, i to zahvaljujui radu unutar same struke. Naime, izdavaka kua Svijetlost izdala je poetkom devedesetih tri antologije nacionalnog pjesnitva bonjakog (tada muslimanskog), hrvatskog i srpskog, iji su autori bili Enes Durakovi, Mile Stoji i Stevan Tonti. (Kazaz, 125) Slian stav e kasnije izrei i Damir Arsenijevi, po kojem su ove antologije pokazale da su njihovi sastavljai utke prihvatili etnonacionalistiku logiku (Arsenijevi: 82). Ove tri antologije nacionalnih poezija BIH po Kazazu su nastale u vreme dominacije socijalistikog knjievnog kanona, ali i u vreme kada socijalistika ideologija dolazi do svog kraja. One su razorile dominaciju socijalistiko-modernistikog imenovanja i kanoniziranja bosanskohercegovakog knjievnog kanona kao celine. Razbijanjem tog korpusa u tri nacionalne knjievnosti (bonjaku, hrvatsku i srpsku) nagovestile su dananje stanje. Socijalistikom knjievnom kanonu
kao jedina alternativa ponuen je nacionalni kanon. Vano je naglasiti i to da je po Kazazu vladajui bonjaki, knjievni kanon, ali i ostali, udovite (bastard) nastalo anahronom saradnjom anahrone politike sa anahronom kulturalnim ideologijama. (Kazaz 131) On insistira na tome da kultura i umetnost ne samo da su sjajno saraivale sa faiziranim balkanskim ideologijama, nego su ih i proizvodile. (Kazaz, 132) tavie, kultura je tako postala, izmeu ostalog, rodno mesto faizma. Moranjak-Bambura i Kazaz izveli su kritiku savremene kulture, ukazujui na njenu spregu sa ratno-hukakim ideologijama, osudivi temeljno neznanje koje odreuje polje knjievnih studija. A nova generacija teoretiara/teoretiarki formulie nove politike u polju kulture i u polju poezije. U nastavku u interpretirati dvoje autora, Damira Arsenijevia i Jasminu Husanovi, koji su 2006. godine u knjizi Kultura i obrazovanje u Bosni i Hercegovini - Na tragu novih politika, sa jo nekoliko teoretiara i teoretiarki iz generacije roene oko 1970, oblikovali platformu koja se ini vanom za kulturni prostor BIH, ali i za ostale postjugoslovenske prostore. U Uvodu: o viziji i zborniku, Arsenijevi i Husanovi su insistirali na tome da o kulturi i obrazovanju treba pisati politiki: Politiki govoriti o kulturi i obrazovanju znai govoriti protiv iskljuujue nacionalistike utopije kao i protiv liberalnog konformizma koji samo odrava satus quo. (Arsenijevi, Husanovi 9) Ono to e ovo dvoje autora sa saradnicima/saradnicama ovde postaviti kao program, svako e razvijati dalje u sopstvenom radu. Oni e ustvrditi: Politika kritika kulture je pozicija koja tvrdi da je kultura proizvod politike, a ne obratno. (Arsenijevi, Husanovi 10) Njihova namera je intervenisanje u kultralnoj memoriji, te stoga insistiraju na praksama repolitizacije. U knjizi Izmeu trauma, imaginacije i nade Kritiki ogledi o kulturnoj produkciji i emancipovanoj politici, Jasmina Husanovi sa pozicija nove politike teorije, zasnovane u teorijama Agambena, ieka, itd, obuhvata analizu politike i kulture, kako u periodu jugoslovenskog socijalizma, tako i u periodu ratova u bivoj Jugoslaviji, posebno BIH, kao i u poratnom dobu. Posebno je za studije poezije vana kritika koju je razvila a uperena je protiv onoga to naziva folklornom matricom, jer je ova paradigma u veini jugoslovenskih kultura bila postavljena kao dominantna, odreujua i ograniavajua. Folklorna matrica se zasnivala na epskom diskurzivnom univerzumu unutar knjievnosti i kulture. Objanjavajui ovu matricu, ona razjanjava dominaciju folklorne pesnike paradigme u veini jugoslovenskih kultura posle Drugog svetskog rata, ali i iru konstrukciju socijalistikih kulturnih identiteta i kulturne produkcije. Jasmina Husanovi je pisala: U bivoj Jugoslaviji posebna mitsko-poetska kulturna matrica zasnovana na folkloru i tradiciji bila je zajednika os simbolikih borbi izmeu raznih imaginacija koju su karakterizirali dominantni politiki diskurs projekta nacionalne drave. Ona je bila kod kojim se sainjavalo drutveno tkivo, pamenje i samopoimanje, materijal za simbolike, mitoloke i ideoloke dimenzije koje su karakterizirale institucije jugoslovenskog drutva i dominantne imaginarije kao sauesnike u rasapu tog drutva. U
kontekstu BiH od 90-tih naovamo ova je matrica izuzetno bolno osigurala politiku efikasnost i povlatenu poziciju vladajuim klasama i njihovim projektima raspodjele kapitala kroz etnonacionalno-neoliberalne, i duboko faisoidne projekte. Simboliki kapital koji folklorna epska diskurzivna matrica posjeduje, njegovo pretakanje u politiki i ekonomski kapital, te s tim vezani procesi metaforizacije, igrali su sredinju ulogu u projektima razbijanja i graenja drava tokom zadnjih decenija, kao i u prethodnim ratovima modernog perioda. (Husanovi 77). Govori se o hegemoniji folklorne matrice, koja je duboko depolitizirajua, to znai da ima atemporalnu strukturu mita i univerzalne Istine. (Husanovi 78): Usidrivi u (politiku) imaginaciju tu strukturu distinkcije (razluivanja i raspoznavanja) na liniji ukljuivanje-iskljuivanje, i uinivi je temeljnom armaturom poretka bivanja, folklorna matrica sposobna je opsluivati cijeli spektar politikih ciljeva, to je razlog njenog zamaskiranog kontinuiteta koji potcrtava promjene reima u (post)jugoslovenskim zemljama. Bez obzira na progresivnu modernizaciju drutva, popularni i populistiki, epski i tradicijski kulturni obrazac ostao je netaknut, skupa sa svojim glavnim karakteristikama: tvrdokornim patrijarhalizmom, antiintelektualizmom, politikim populizmom, sumnjiavou spram humanistike inteligencije, hvaljenjem militaristike organizacije, ratnikim duhom, i silovitou, nepotovanjem produktivnog rada, i tako dalje. (Husanovi: 81) Ova teoretiarka istie da se glavna simbolika ili kulturna borba deavala na marginama vidljive politike u Bosni i Hercegovini i pre raspada Jugoslavije, u poljima kulturne i knjievne produkcije, kroz dihotomiju izmeu ruralnih, odnosno tradicionalistikih i urbanih, odnosno modernih imaginarija, bez kritikih uvida u njihovo sauesnitvo i komplementarnost u mnogim instancama politikog. (Husanovi 82) Pisala je: Politike prakse tako drastinog stepena ne mogu bez imaginarija i kapitala koji podupiru afekat i radikalni rez dravotvorenja, u posjedu uinkovito iskoritenih kulturnih/drutvenih matrica uglavljenih u dominantne reime moi-znanja. Folklorna matrica je, pak, decenijama bivala drutveno-historijski pozicionirana na nain koji joj daje hegemoni status u politikoj realnosti BiH i njenih susjeda. Osnovni fond kulturnog znanja s obzirom na ovu matricu, na koju rauna polje diskursa i praksi dravotvorenja, utemeljen je i otjelovljen u habitusu koji su drutveni imbenici usvajali i kroz primarnu socijalizaciju i kolovanje u bivoj Jugoslaviji, ali dominantna je bila i ona socijalistika matrica. Sa raspadom nadreenih matrica imaginiranja drutvenosti, epska matrica je uskoila uz ve spreman simboliki presti i kapital koji se lako dao i daje prevesti u modernu politiku i dravotvorenje. Patrijarhalna i kolonijalna, iskljuiva i moSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|357
nistika matrica istrajala je unutar jugoslovenskog drutvenog poretka i suparnikih imaginarija na multinacionalnom fonu, a ne samo unutar etnonacionalnih i neoliberalnih diskursa multikulturalizma koji su uslijedili. (Husanovi: 97-98) Za prouavanje poezije i kritike, odnosno, istoriografije Bosne i Hercegovine, ali i jugoslovenskog i postjugoslovenskog kulturnog prostora vana je knjiga Damira Arsenijevia, Forgotten Future: The Politics of Poetry in Bosnia and Herzegovina. Arsenijevi je detaljno i precizno analizirao razliite istoriografske i pesnike diskurse od 80-ih godina 20. stolea preko ratnog do poratnog doba. Autori o kojima raspravlja i njihovi spisi iz doba socijalizma obeleeni su socijalistikim univerzalizujuim humanizmom, i u tom smislu bismo mogli njihove stavove da shvatimo kao tipine za vei deo kritiarske jugoslovenske scene. Bosansko-hercegovaku istoriografiju tog perioda odlikuju polovi odreene etno-nacionalne i teritorijalnointegrativne bosanske knjievne istoriografije. (Arsenijevi 2010: 46) Ivan Lovrenovi se po Arsenijeviu 80-ih opirao etno-nacionalnom konceptu bosanske knjievnosti kao u krajnjoj liniji politikom konceptu. Protivio se politizaciji kulture i knjievnosti, nudei koncept kulture kao neutralnog polja bavljenja. Po Arsenijeviu, Lovrenovi je etno-nacionalnu imanenciju zamenio drugaijom vrstom imanencije - one kulturne i knjievne vrednosti koje su, iz Lovrenovieve perspektive, na nekom viem nivou od politike. (Arsenijevi 2010: 46) Slinu poziciju je zauzimao i Radovan Vukovi. Miodrag Bogievi je predsatvnik dominantnog marksistikog jugoslevenskog socijalistikog pravca u knjievnoj kritici tog vremena. Arsenijevi pie da je za jugoslovensku marksistiku kritiku etno-nacionalizam bio traumatian element. I Hanifa Kapidi-Osmanagi je odbijala da se bavi politikom, zalaui se za depolitizovanu apstraktnu univerzalnost poezije. (Arsenijevi 2010: 49 i 50) Arsenijevi zamera kritiarima i kritiarkama da su zanemarili ono to on naziva poezijom razlika, koja je imala radikalnu transformativni potencijal. Upravo ta poezija daje glas onima koji su simptom u simbolikom poretku (ene, gej i lezbejski autori-autorke). Arsenijevieva namera je da u knjizi preispit konformistiku logiku koja je, od poznih 80-ih, taktiki prihvatala etno-nacionalistiku logiku kao jedinu moguu politiku alternativu ubrzanom propadajuem socijalizmu. (Arsenijevi: 52). Bavei se zatim ratnim istoriografijama, Arsenijevi pie da je rat period kada etno-nacionalne elite proizvode svoje verzije knjievnog kanona, koji je zasnovan na mitskim i linearnim narativima etnikog identiteta kao ugroenog i prirodnog (Arsenijevi: 53). On posebno istie termin Nikole Koljevia domaa univerzalnost, kojim se subjekt poistoveuje sa etnijom, vrsto uspostavljajui svoje fantazmatske i ideoloke koordinate, kojima upravljaju oni koji se smatraju velikim nacionalnim bardima (Arsenijevi: 53). Pa ipak, ova etno-nacionalistika paradigma knjievne istoriografije, koja na knjievnost gleda mitologizirano i deistorizirano, nije ni u kom smislu homogena. Arsenijevci naglaava da dok su diskursi Srba i Hrvata o reetnizaciji Bosne i Hercegovine teili jedinstvu i totalnosti stvaranjem knjievnih kanona povezivanjem sa knjievnou u Srbiji i Hrvatskoj, jo
je zanimljivije stvaranje bonjakog knjievnog kanona. Razmatrajui posleratnu bosansku istoriografiju, Arsenijevi pie da je politika meunarodne zajednice postavila granice i depolitizirajue norme koje spreavaju svaku mogunost sveopte rekonfiguracije simbolikog prostora u Bosni i Hercegovini. Po Arsenijeviu: Iz perspektive ovog diskursa tolerancije, bosanske knjievne istoriografije postaju igralite viestrukih identiteta, sada dalje otvorenih za uestvovanje irokog opsega kulturalnih grupa. U ovom polju, svaka mogunost drutvene transformacije zamenjena je slobodnom igrom viestrukih glasova. tako je svaka rasprava o solidarnosti i jednakosti kulturalne participacije priguena traganjem za veom partikularnou i potovanjem razlika. (Arsenijevi 2010: 60) U posleratnom periodu liberalni konformistiki intelektualci nastavljaju depolitizujui metod kritikujui etnonacionalizam, a prihvatajui logiku tolerancije iz pozicije koju smatraju neideolokom, zalaui se za prednosti politike identiteta. Za razliku od pozicija multikulturalne tolerancije, etnonacionalistikog i liberalnog konformizma, Arsenijevi se, zajedno sa jo jednim brojem intelektualca, zalae za u potpunosti politizovanu kritiku kulture. Projekti koje u tom smislu istie jesu projekt Nedada Ibrahimovia, koji uspostavlja bosanske knjievne studije kao kulturalne studije i rad Nirman Moranjak-Bambura na enskoj bosanskoj istoriografiji, u kojoj koristi koncept enskog pisma. Posleratna konstrukcija bosanske knjievne istoriografije se odigrava unutar multikulturalnog diskursa takozvane etnike tolerancije i drutvene, istorijske i politike amnezije koju namerno namee meunarodna zajednica, koja uva mir i osigurava posleratnu rekonstrukciju zemlje. Po Arsenijeviu, svaka mogua drutvena transformacija se zamenjuje slobodnom igrom viestrukih glasova. Tako svaka rasprava o solidarnosti i jednakosti kulturalne participacije je uguena zahtevom za veu participaciju i potovanje razlika. Analizirajui poeziju koja se stvarala pod znacima etnikih identiteta, Arsenijevi je izloio njihove konstruktivne principe. Po njemu ideoloki mehanizam koji je u pozadini ovih pesnikih ostvarenja povezuje etniju sa mitskim vremenom i narativom o velikoj prolosti i jezikom ponovo se zahteva pravo na teritorije i to prisvajanjem toponima kao etnikih imena. Drugim reima, uspostavlja se veza izmeu etnije i zemlje, pri emu se, objanjava Arsenijevi, etnija naturalizuje kao organska geografija, upisana i legitimisana krvlju i lanstvom u njoj. Ovo se moe izrei i tako to se uoava da se uspostvalja sankrosanktni odnos izmeu geografije, etnije i Boga. (Arsenijevi 2010: 123) I Jasmina Husanovi i Damir Arsenijevi se u poslednjim poglavljima svojih knjiga zalau za kulturalne prakse koje e otvoriti mogunost novog poetka i novih povezivanja u razorenoj zajednici. Poslednj poglavlje pod nazivom Novi imaginarj II - Politika svjedoenja traumi i emancipovani potencijal u odabranoj kulturnoj produkciji u Bosni i Hercegovini Jasmina Husanovi poinje reima Sasvim je izvjesno da nam je prijeko potreban novi, radikalni drutveni imaginarij kada je u pitanju politika svjedoenja koja navigira trijadu goli/ugroeni ivot - suverena mo SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|359
biopolitiki nomus carstava oko nas. (Husanovi: 193). Na poetku petog poglavlja svoje knjige, pod naslovom Towards the Politics of Hope: Poetry and the Postwar Period in Bosnia and Hercegovina, Damir Arsenijevi e napisati: U ovom poglavlju istraujem i osnaujem repolitizujui potencijal poezije koja ne samo da daje glas alternativnim modalnostima subjektivikacije i posreduje ga, ve i izumeva nove solidarnosti ne bi li se oduprle iskljuivanju. Tvrdim da se u ovoj poeziji repolitizacija nalazi u odgajanju novih zajednica onih koje e izvesti snanu kritiku i etnonacionalistikih i liberalnih amnezija. (Arsenijevi 2010: 161) Feministika teorija je u Bosni i Hercegovini snano prisutna i kod autorki i kod autora. Kao primer feministikog promiljanja u kritiarkom diskursu posluie mi tekst Tatjane Bijeli (Ne)vidljivost ene kao pjesnikog subjekta. Stvaralatvo ena Tatjana Bijeli postavlja u istorijsku perspektivu, istiui da je stvaranje knjievnosti donedavno bilo iskljuivo muka privilegija, jer je njena falocentrina kanonizacija dugo podravala norme patrijarhalnog drutva (iz rukopisa). Namera joj je bila da ovim tekstom povee naine na koji autorka, savremena pesnikinja, izraava svoj subjekt i strepnje, te da se to povee sa postojeim teorijskokritikim kontekstima enskog autorstva. Pozivajui se na autorke poput Christine Battersby, Sare Ahmad, Vicki Bertram, ona razmatra pitanje autorstva kako je ono postavljeno u postmodernizmu i kako ga feministika kritika tretira. I kao to smo videli, puno je tekstova i antologija na postjugoslovenskom kulturnom kulturnom prostoru koje mapiraju, kako to T. Bijeli objanjava, matrilinijske knjievnosti unutar glavnih knjievnih tokova, osiguravajui osnaenje i kontinuitet enskog autorstva (iz rukopisa). Pozivajui se na Sandru M. Gilbert i Susan Gubar, ona objanjava ginokritiarkse pojmove strepnja od autorstva, i pristupa analizi sadraja tri pesnikinje, Aleksandre vorovi, Stanislave Gavrilovi i Tanje Stupar, ukazujui i na antologije enske poezije koje su se pojavile u novim dravama nakon raspada SFRJ.
Zakljuak
Veina tekstova o kojima sam pisala pokazala su da pitanja poetika i poezije nisu odvojena od politikih pitanja. Knjievnost je jo uvek u takozvanim malim kulturama bitna za konstrukciju nacionalnih identiteta, te se pesnikom produkcijom oni ponovo izvode. U nekim kulturama su u prethodnom periodu u dominantnom toku izvedeni otri rezovi u odnosu na tradiciju. Najoiglednije je to u crnogorskoj poeziji, iji se protagonisti nisu ustruavali da beskompromisno i kritiki odbace vei deo sopstvene tradicije. U nekim kulturama, poput srpske, i dalje se vode borbe izmeu modernistikih i antimodernistikih pesnikih tendencija. Ta borba je u ovom trenutku neizvesna, mada globalizacijski trendovi u celom svetu ubrzano menjaju nacionalne poezije irom sveta i emancipiraju ih. U svim postjugoslovenskim kulturama pokazuje se prilina emancipacija u pogledu prisustva pesnikinja u kanonu, ali vei je broj kritiara koji diskurzivno oblikuju polje nacionalne poezije,
nego kritiarki, uz jedini izuzetak Makedonije. U veini kultura su se pojavile antologije enske poezije, ali gej i lezbejska kultura ostaju mahom nevidljive ili su nepostojee. Kulture se razlikuju i po tome da li i kako integriu u kanon one druge koji se uglavnom mogu doiveti kao strana tela u skladnom nacionalnom saglasju kanona. Isto tako, sve kulture nisu u stanju da dozvole postojanje autora i autorki koje imaju dvojni ili trojni pesniki identitet.
Literatura
Arsenijevi, Damir (2010). Forgotten Future: The Politics of Poetry in Bosnia and Herzegovina, Nomos, Baden-Baden. (Deo knjige je preveden: Damir Arsenijevi, Bosna Pharmacos - Ka politikoj kritici kulture, prevod Alja Demiragi, Sarajevske sveske, br. 15-16, Sarajevo, 2007, str. 115-141.) Bagi, Kreimir (2001). Pjesniki narataj devedesetih, u Re, br. 61.7, Beograd, str. 157-168. Beni Rimay, Tea (2005). I bude uma - Mala studija o poeziji ena, altaGAMA, Zagreb. Bijeli, Tatjana (2008). (Ne)vidljivost ene kao pjesnikog subjekta, Zbornik radova sa naunog skupa odranog na Filoloko-umetnikom fakultetu u Kragujevcu 31.10 i 1.11. 2008. godine, Kragujevac, str. 381-395. Brajovi, Tihomir (1997). Rei i senke Izbor iz transsimbolistikog pesnitva devedesetih, Prosveta, Beograd. urevi, Milo (2006). Predgovor, Milo urevi, Ruenje orfikog hrama - Antologija novije hrvatske poezije, VBZ, Zagreb. uri, Dubravka (2010). Politika poezije Tranzicija i pesniki eksperiment, Ain, Beograd. uri, Dubravka (2010). Mapiranje pesnikog polja - Kritiarsko-teorijski modeli u interpretaciji savremene hrvatske poezije, Danas - Beton, br. 103, Beograd, 21. septembar, 2010, str. I i II. Dostupno na: http://www.elektrobeton.net/mixer2010.html#103 uri, Dubravka (2010). Antologiarska kanonizacija poezije (Nenad Miloevi, Iz muzeja umova Antologija novije srpske poezije 1988-2008 VBZ Zagreb 2009) Polja br. 463, Novi Sad, 2010, str. 210-212. (objavljeno i u Poezija, br. 1-2, Zagreb 2010, str. 111-112). uri, Dubravka (2008). Marginalizacija poezije i uspon pesnikinja u Srbiji na prelazu iz 20. u 21. vek, Sarajevske sveske, br. 21-22, Sarajevo, 2008, str. 554-564 egec, Branko i Miroslav Mianovi (1995). Uvodna biljeka, u Branko egec i Miroslav Mianovi, Strast razlike / Tamni zvuk praznine - Hrvatsko pjesnitvo osamdesetih i devedesertih, u Quorum, br. 5-6, Zagreb. Jasmina Husanovi (2010). Izmeu traume, imaginacije i nade - Kritiki ogledi o kulturnoj produkciji i emancipativnoj politici, Fabrika knjiga, Beograd. Jahi, Ervin (2010) U nebo i u niks - Antologija hrvatskog pjesnitva 1989.-2009. VBZ, Zagreb.
Jovanovi, Borislav (2006). Biblion - Crnogorska poezija devedesetih /izbor/, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Cetinje. Jovanovi, Borislav (2005). Crnogorski knjievni ubranitet - Nacionalna literatura na prelazu milenijuma - eseji, prikazi, lanci, Centralna narodna biblioteka ore Crnojevi, Cetinje. Kapuevska-Drakulovska, Lidija (2007). Alisa u zemlji poezije, Sarajevske svetske, br.15-16, Sarajevo, str. 142-146. -, . ( 1948-1954) (iz rukopisa) Kazaz, Enver (2005). Nacionalni knjievni kanon -mjesto moi, Sarajevske svetske, br.8-9, Sarajevo, str. 123-134. Kerkez, Jelen (2006) Tragom roda, smisao angaovanja, Deve, Beograd. Kolek, Peter (2007). Slovenaka pesnika tranzicija (poezija nakon 1990. godine), prevela Ana Ristovi, Sarajevske sveske br. 15-16, Sarajevo, str. 188-195. Kolek, Peter (2006). V objemu dveh struktur, u Peter Kolek, Nehvita sladkih ro - Antologija slovenske poezije 20. stoletja, Beletrina, tudentska zaloba, Ljubljana. Kos, Matev (2006). Oholost i pristranbost - Knjievni spisi, prevela mr.sc. Ksenija Premur, Naklada Lara, Zagreb (slovenako izdanje 1996). Kos, Matev (2010). Strah od slobode - Savremena slovenaka knjievnost izmeu marginalnosti i globalnosti, prevod Ana Ristovi, Sarajevske sveske br27-28, Sarajevo, str. 238- 251. Kos, Matev (2006). Vraamo se uveer - Antologija mlade slovenske poezije 1990-2003, prevela Ksenija Premur, Hrvatsko drutvo pisaca/Durieux, Zagreb. (slovenako izdanje tudentska zaloba 2004). Koteska, Jasna (2005). Nevolje s kanonizacijom, Sarajevske svetske, br.8-9, Sarajevo, str. 75-86. Koteska, Jasna (2003). Makedonska enska knjievnost od asimbolike ka feminizmu, Sarajevske svetske, br.2, Sarajevo, str. 159-173. Kova, Zvonko (2005). Kanon u meuknjievnim zajednicama i interkulturna povijest knjievnosti, Sarajevske svetske, br.8-9, Sarajevo, str. 87-100. , (1999). : ( ) Lazi, Radmila Zvezde su lepe ali nemam kad da ih gledam - antologija srpske urbane poezije (2009) Lazi, Radmila (2000). Make ne idu u raj, Samizdat FreeB92, Beograd. Mianovi, Miroslav (2006). Utjeha kaosa (Antologija suvremenog hrvatskog pjesnitva), Zagrebaka slavistika kola, Zagreb. - Miloevi, Nenad (2009). Iz muzeja umova Antologija novije srpske poezije 1988-2008 VBZ Zagreb. Moranjak-Bambura, Nirman (2005). Nevolje s kanonizacijom, Sarajevske svetske, br.8-9, Sarajevo, str. 51- 74. Pirjevec, Duan (1983). Pitanje poezije i nauke o knjievnosti, prevod sa slovenakog Marija Mitrovi, Vuk Karadi, Beograd. (Prvobitno objavljeno u
knjizi Duan Pijevec, Vpraanje o poeziji, vpraanje naroda, Zaloba Obzorja, Maribor 1978) Novak Popov, Irena (2003) Sprehodi po slovenski poeziji, tudentska zaloba, Litera, Ljubljana. Nikolaidis, Jovan (2007). CG poezija CG poetesa, Sarajevske sveske, br. 15-16, str. 182-187. Pavlovi, Danica i drugi (2004) Diskurzivna tela poezije - Poezija i autopoetike nove generacije pesnikinja, Ain, Beograd. Poni, Denis (2002). Beseda se vzdiguje v dim - Stoletje slovenske lirike 19002000, Cankarjeva zaloba, Ljubljana. Poni, Denis (2002). Slovenaka lirika 1950-2000, Slovenska matica, Ljubljana. Simunovi, Vlatko (2009). Vo materija prozorec, prevod na makedonski jezik Igor Isakovski, Blesok Skopje. Sorel, Sanjin (2006). Pjenitvo devedesetih (muke periodizacije), u Sanjin Sorel, Isto i razliito - Antologija i studija hrvatskog pjesnikog narataja devedesetih, VBZ, Zagreb. Stevanovi, Lada. Nacionalno vaspitanje: Konstrukcija jugoslovenske nacije u asopisu Jugoslovene (1931-1941) , ProFemina (u tampi). Stojanovi-Pantovi, Bojana (2006). Nebolomstvo - Panorama srpskog pesnitva kraja XX veka, Hrvatsko drutvo pisaca/Durieux, Zagreb. eleva, Elizabeta (200/). Kome je i kakva pesma oporuka? - Par utisaka o tranziciji i makedonskoj poeziji, Sarajevske svetske, br.15-16, Sarajevo, str. 197-202. odan, Damir (2010). Drugom stranom - Antologija suvremene hrvatske stvarnosne poezije, Naklada Ljevak, Zagreb. Vorgi, Marinko, Jesu li bogovi manji ako je tikla vea, u dodatku Art, Vijesti, Podgorica, 19. april 2008. Vukovi, Tvrtko (2002). to je stvarno u stvarnosnom pjesnitvu Etika itljivog teksta, u: Postmodernizam, iskustva jezika u hrvatskoj knjievnosti i umjetnosti, Zbornik radova II. znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem, Zagreb 29.XI. 30. XI. 2002. Vukovi, Tvrtko (2005). Svi kvorumai znaju da nisu kvorumai, Disput, Zagreb. ili, Darija (2010). Muza izvan geta, Biakova, Zagreb 2010. Videti i asopis Agon: http://www.agoncasopis.com/Broj_06/o%20poeziji/5_darija_zilic.html.
Milorad Belani
O post-totalitarnoj kritici
(Povodom filozofskih spisa Zorana inia1)
Bolest spekulativne sinteze

Zoran ini je knjigu Jesen dijalektike (Ideje, Beograd, 1987) u celosti posvetio ispitivanju krajnjih filozofskih pitanja u opusu Karla Marksa, a pitanje o utemeljenju socijalne kritike je, u tom kontekstu, imalo centralnu poziciju. Pieva namera nije bila da rekonstruie pravog ili autentinog Marksa, to su u to vreme, po pravilu, inili praxis filozofi, tako da njegovo istraivanje Marksovih socijalnokritikih ideja u Jeseni dijalektike ne moe da se nazove apologetskim nego upravo kritikim. Zato ta knjiga nije dovodila u pitanje samo teorijsku sudbinu jednog znaajnog i spornog autora, kakav je bio Karl Marks, nego, implicitno, i teorijsku sudbinu same kritike kao takve. Najzad, re je o knjizi koja je pisana u jednom vremenu u kojem je re kritika izgubila strateki, filozofski znaaj koji je nekad imala. To je vreme u kojem je i samo globalno kretanje sveta poelo da gubi kritiki smisao. Izgledalo je da neoliberalna (post)filozofija razmene (na tzv. slobodnom svetskom tritu) predstavlja ne samo kraj svake kritike (= prosvetiteljske) filozofije nego i, takorei, reenu enigmu same Istorije. No, pre objavljivanja Jeseni dijalektike ini je objavio nita manje znaajnu knjigu Subjektivnost i nasilje (Beograd, 1982) koja je bila usmerena na kritiku totalitarnog prosvetiteljstva, odnosno na kritiku nasilja koje nuno proizlazi iz svakog preambicioznog prosvetiteljskog projekta i njegove velike, po pravilu spekulativne, sinteze koja eli da pomiri sve protivurenosti sveta. U tekstu Sinteza kao nasilje (v. asopis Trei program, br. 135-136), koji je u potpunosti posveen toj veoma znaajnoj inievoj knjizi, ukazao sam na injenicu da je kritika prosvetiteljske kritike drutva bila svojevrsna priprema za kritiku Marksove socijalne kritike iz Jeseni dijalektike. Takoe, u tom tekstu sam pokuao da inieve analize, koje se uglavnom odnose na Hegela i Kanta (tim redosledom), tumaim u kljuu savremene (problemske) aktuelnosti. Naime, knjiga Subjektivnost i nasilje nije samo znaajan prilog naoj filozofiji na kraju XX veka nego je i prilog razumevanju onoga to je, kako bi sam ini rekao, vie od filozofije, dakle razumevanju jednog vremena u kome moderna sintetika racionalnost (uobliena u znanje, projekt ili konstrukciju) esto trpi efekte neeljenog, kontrasvrhovitog povratka na put pred-modernog nasilja! Sada se ve jasnije nazire zalog (koji je uvek zalog budueg) ili zalaganje (angaman) na koje nas nagovara inieva kritika totalitarnog prosvetiteljstva. Re
1Tekst je deo vee studije posveene filozofskim spisima Z. inia.
je, svakako, o zalaganju za drutvo bez nasilja, drutvo koje utemeljuje i ini legitimnom jednu kritiku uperenu protiv drutva-nasilja ili, ako hoete, autoritarnog/ totalitarnog drutva. Naravno, to je i motiv inievog angaovanja u tranzicionom preobraaju srpskog drutva na kraju XX i poetkom XXI veka. Zato taj motiv, koji proizilazi kako iz kritike totalitarnog prosvetiteljstva, tako i iz kritike Marksovog shvatanja socijalne kritike, moe i sam da se nazove socijalnim. Sada se postavlja pitanje: pod kojim uslovom kritika socijalne kritike moe da bude na valjan nain socijalna? Zakljuak koji iz Subjektivnosti i nasilja moemo da izvuemo je dosta jednostavan i glasi: pod uslovom da nije previe radikalna! Naprosto, radikalna kritika (ili: destrukcija) kritike nije mogua, kao to nije mogue pojesti poslednjeg kanibala... Iz slinih razloga nije mogue ni to da socijalno neodgovorna kritika na odgovoran nain likvidira socijalnu kritiku... U svakom konkretnom liku modernosti postojale su razno-razne kritike prakse, rutine, pa i mode. Najvanija od svih bila je ona moda koja je dovela u pitanje fundamentalnu krizu modernosti ili, kako bi rekao Zoran ini, fundamentalnu krizu novog veka (v. Jesen dijalektike, str. 35), a to je bila revolucionarna moda. Eto zato se u modernosti, takorei nuno, pojavljuje i jedna strategija koja je morala biti zainteresovana (a ne bezinteresna) da u drutvenu krizu koja trai razreenje ue, da je do kraja osvetli (po pravilu eshatolokom svetlou) i da je onda iznutra radikalno (= revolucionarno) razrei. Iako je Marks u toj prii bio izuzetna figura, on je, ipak, reprezentovao samo jednu od vie kritikih mogunosti. Radikalna kritika se, naime, pojavljivala i pre Marksa i nije mogla, pa ni htela, da bei od krize i od kako teorijskog tako i praktinog interesa da se ona razrei. U Subjektivnosti i nasilju (iji podnaslov glasi: Nastanak sistema u filozofiji nemakog idealizma, Beograd, 1982) ini je podvrgao kritici spekulativni model kritike. Njega je, ponajpre, zanimalo sintetiko i sistemsko prevladavanja fundamentalne krize veka. A ta kriza je bila na uzoran nain oliena u pojavi jakobinskog terora, te rak-rane radikalnog nastupa modernosti. Protivurenosti koje su dogurale do antagonizma mogle su samo spekulativno da se razree. U samoj praksi takva spekulativna reenja su, naravno, zahtevala viak nasilja. inieva kritika spekulativnog (hegelijanskog) razreenja moderne krize povukla je za sobom strogi zakljuak: svaka budua kritika koja tei da za stvarnu krizu modernosti iznae radikalno reenje, dakle, neto to bismo mogli nazvati velikom spekulativnom sintezom ili velikom priom o definitivnim pomirenjem kriznih protivurenosti, trpi iste one (stare) prigovore koji su se mogli uputiti i Hegelu. A to su, naravno, prigovori za nasilje...
Moda je istina jedna, samo nas je previe

Posle sloma hegelijanske sinteze/sistema izgledalo je da se reenje istorijskih protivurenosti, budui da one ostaju nereene, pomera u budunost. Ili preciznije: posle uvida u neuspeh hegelijanske sinteze, reenje za (buduu) sintezu moralo je da se potrai drugde, izvan spekulativnog sistema (ukljuujui tu i mladohegelovsku spekulaciju) i prema tome u praktinom domenu ili, kako bi se to danas reklo, u
domenu konkretnog angamana. Svakako, modernost u meri u kojoj je njena kriza rasla u sebi je otvarala prostor za radikalnu kritiku koja je upuivala, referirala na krizu i tako je krizu dovodila do pojma i odluke. Kritika je (ve po svojoj etimologiji, rei e ini) momenat krize, ali momenat u kome je kriza dospela u fazu odluke (Jesen dijalektike, st. 35), odnosno u kome je kritika postala svest krize, a time ve i samo vrelo odluke. Istorija, po svoj prilici, nije mogla da izbegne iskuenje jedne takve kritike, kao to nije mogla da izbegne ni njene praktine konsekvence. Re je, svakako, o buduoj sveobavezujuoj, i praktiki do kraja izvedenoj, totalnoj ili totalitarnoj sintezi, koja razreava iste one istorijske sukobe, napetosti, protivurenosti i antagonizme koji su u Hegelovoj misli razreeni na spekulativan nain. Umesto Hegelovog Mudraca u ijoj se glavi sustie razreenje svih protivurenosti sveta, sada imamo kolektivnog mudraca koji se zove revolucionarna partija na vlasti. Valja jo jednom napomenuti: ini je u Subjektivnosti i nasilju ukazao na niz argumenata koji svedoe o tome da mehanizam budue (post-hegelijanske, utopijske) sinteze, ukoliko bi se ona shvatila kao produetak velike, hegelovske sinteze, u socijalnom ivotu nuno vodi nasilju koje ne samo to ne reava postojeu krizu nego joj dodaje i jedan esto nepodnoljivi viak nasilja. Ukratko, ini se da buduu sintezu, koja teko da moe da izbegne radikalnost svoje apriorne pozicije u socijalnom domenu, uvek vreba opasnost mogueg totalitarizma! Budui da je kritika momenat krize, nju produbljena kriza ne moe da ospori, ve samo da podstakne na jo veu estinu... Nikakva kriza (ili neuspeh) u revolucionarnom kretanju nije mogla da uzdrma kritiki smisao Marksove pozicije, naprosto zato to je njen smisao bio utemeljen u jednoj prevratnoj, revolucionarnoj konstrukciji iji apriorizam u naelu nije mogao da se uzdrma, budui da je bio usidren u nedoglednoj, eshatolokoj budunosti. Ali, tu ipak imamo jednu veru, jednu odluku i, moda, opkladu. A sve to s tekim posledicama! Otkud vera u pojam (revolucije) koji je, u praktinoj ravni, ve u Marksovo vreme trpeo znaajne neuspehe? U kojoj je ravni (ako je re o ravni) taj pojam crpeo svoju izvesnost ili svoju legitimnost? Po iniu, to je bila ravan prosvetiteljstva. Zahvaljujui filozofskoj revoluciji u Nemakoj prosvetiteljstvo je dobilo izgled najvieg stupnja metafizike subjektivnosti. U jednoj vanoj fusnoti ini tvrdi da Marksov pojam kritike predstavlja, u izvesnom smislu, realizovanje prosvetiteljskog pojma kritike, koji je ve svesno praktian (v. str. 27). Otuda, zatim, sledi pojam revolucije koja legitimie kritiku, kao to kritika strateki produbljuje i konkretizuje sam pojam revolucije. Naravno, uz takav pojam kritike vezuje se, nuno, i izvestan pojam emancipacije. Nemogue je preokretanje bilo kakvih vrednosnih opozicija bez oslobaanja od prethodne hijerarhije, prethodnog stanja Stvari. U stvarnoj politikoj praksi snage dekompozicije, najee, pretvaraju zahtev za sintezom u puko trebanje (143), koje ostaje bez snage, jer dejstvuje bez posredujue moi. Ali, u razdobljima u kojima se velika utopijska sinteza pokazuje praktiki delotvornom, njeni nalozi, takoe najee, nisu dati u normativnoj nego u indikativnoj formi, budui da je umno i stvarno tu ve poistoveeno. Naravno: uz nasilje. Kao to se konzervativnim kritiarima Francuske revolucije inilo da se epohalna nesrea zbila samo zato to su se, nekim sluajem, vlasti doepale proSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|367
palice i avanturisti, tako i filozofija uma misli da totalitarizam predstavlja njegovu sluajnu sklonost, koja se, opreznim ophoenjem sa njim, moe neutralizovati (S., 34). Jedini lek protiv te predrasude je respektovanje izvesnog pokazatelja nasilja. Vea koliina nasilja jednaka je manjoj koliini istine. Pa ipak, mogue nasilne konsekvence socijalne kritike ne iskljuuju injenicu da je unutar graanskog sveta mogua kritika koja govori o njegovoj krizi i moguoj (socijalnoj i demokratskoj) emancipaciji u njemu. Nije problem u tome to se Marks zalagao za socijalnu kritiku, kao to su to, uostalom, inili i mnogi drugi u njegovom vremenu. Problem je u tome to je on tu kritiku temeljio na jednoj u isti mah filozofskoj i revolucionarnoj totalizaciji. Ta totalizacija je ujedno bila istorijska logika svekolikog dogaanja. Pitanje o nainu na koji Marks utemeljuje svoj kritiki postupak znai dakle u prvom redu pitanje o nainu odreenja krize. Kritika je tu uvek legitimisana posredno, kao rezultat jednog objektivnog procesa, koji njenoj normativnosti oduzima subjektivnu obojenost i pretvara je u objektivno izricanje suda nad istorijskom realnou (uvek u ime istorijske logike, tj. u ime istine same te istorijske realnosti) (Jesen dijalektike, 28). Moda je istorijska istina jedna, ali nas je zaista previe. Zato ona ne bi smela da bude spekulativno nadmona, a praktino nemona, kao to je to u hegelijanskoj verziji sinteze ili u utopijskim predstavama ranih socijalista. Ona bi morala da se koreni u istorijskom nasilju koje je izazvalo krizu, odnosno u realnoj, borbenoj snazi koja je, tek, u stanju da sintetiki razrei krizu. Ali, nikad do kraja. Nikad bez mogue sumnje u vlastitu mo, vlastiti domaaj. Drugim reima, istorijska istina ima mo da otvori perspektivu poravnanja (ili neutralisanja) istorijskih protivurenosti, ali nema mo da tu perspektivu zatvori, da je uini spekulativno-konanom, da je uklopi u perspektivu jednog velikog, holistikog identiteta (= zatvorene slike sveta). Ili, to se svodi na isto: malih, u sebi blindiranih, regionalnih identiteta.
Ne samo posmatra nego i akter

Ako se povrno proita inieva Jesen dijalektike lako bi moglo da se zakljui da je u toj knjizi Marks podvrgnut razornoj kritici, tako da od njegove kritiko-teorijske strategije tu, zapravo, nije ostao ni kamen na kamenu. Ipak, ta kritika je u isti mah bila duboko razumevajua. Problem je u tome to je Jesen dijalektike knjiga koja je, na izvestan nain pobedila. Praxis filozofi su njenu pojavu u svom ideolokom spokojstvu, jednostavno, preutali. Ali, ona je otvorila mnoga nezaobilazna pitanja. Mi ovde izdvajamo sledee: da li neuspeh Marksovog utemeljenja socijalne kritike (ije razmere ini detektuje) sadri u sebi i fatalnu klicu neuspeha socijalne kritike kao takve? I ta se, u tom sluaju, nudi kao alternativa? Naravno, i sam Marks je nasledio razliite modele kritike drutva, poev od filozofskih, pa do socijalnih. Pri tom, i on je bio otar kritiar tih kritika, kao i raznoraznih nekritikih, apologetskih shvatanja o postojeem drutvu, koja su iskljuivala svaku socijalnu kritiku. Skoro sve nasleene modele kritike Marks je smatrao nemoguim, dakle, ili idealistikim (Hegel, mladohegelovci itd.) ili utopijskim (socijalni utopisti). Kasnije, kada se marksizam ideoloki i politiki razvio, pojavili
su se i alternativni oblici kritike drutva koji nisu potpuno odbacivali Marksa (tj. socijalnu kritiku), ali su korigovali njegov radikalizam. Sami ortodoksni marksisti su tu vrstu alternativne kritike nazvali revizionizmom. Nepokolebljivi radikalizam u Marksovom stanovitu ogledao se u ideji revolucionarne destrukcije kapitalizma i stvaranja jednog potpuno novog, pravednog drutva. Marks je, kao i njegovi sledbenici, lakonski verovao da e za destrukciju kapitalizma dovoljno biti da se destruira ili uniti njegova vladajua klasa. Njemu nije padala na pamet pomisao da itava operacija moe da se izvrgne u dravni kapitalizam. Zamisao radikalne destrukcije (= revolucije) koja strateki opredeljuje socijalnu kritiku nuno je poivala na filozofskim pretpostavkama koje, meutim, nisu bile do kraja ili dovoljno eksplicirane. Re je, pre svega, o praktinoj (a ne spekulativnoj) sintezi objektivnog i subjektivnog, empirijskog i transcendentalnog, stvarnog i umnog. Marks je o tome eksplicitnije govorio samo u periodu dok jo nije bio marksista! Reena sinteza mogua je jedino unutar ovekove predmetne delatnosti (proizvodnje, rada). Pri tom, ona nikad nije sasvim dovrena, jer je raspeta izmeu izvesne socijalno nedovoljne (otuene) datosti i jo ne ostvarenog (normativnog) obeanja. Zato je ta sinteza svojim najboljim delom data tek u budunosti. Ona je, dakle, obeana sinteza. Njena nedovrenost u sadanjosti socijalnu kritiku legitimie kao potrebnu, moguu i realnu. Ako takva praktina sinteza ne bi ve u zaetku postojala, onda bi socijalna kritika zavravala ili u normativnim, idealistikim konstrukcijama ili u utopijskim matarijama U svojoj prvoj knjizi ini je, videli smo, ukazao na totalitarne implikacije hegelijanske spekulativne sinteze. Ali, zakljuak o totalitarnom karakteru sinteze (ukoliko ona tei konanom reenju) ne moe da se mehaniki prenese iz analiza kojima se bavi Subjektivnost i nasilje na analize kojima se bavi Jesen dijalektike, odnosno: od Hegela ka Marksu. Zato to nije mogue? Zato to ini u Jeseni dijalektike pokazuje da Marksov koncept budue sinteze (za razliku od Hegelove/totalne) poiva na praktinim pretpostavkama koje nisu spekulativno rasvetljene, a esto su i heterogene, odnosno nekoherentne. Marksovi sledbenici su te pretpostavke pokuavali da rekonstruiu iz simptomalnih najava, iz mrvica ili paria misli koje su izvorno (= kod Marksa) imale mrave totalizujue pretenzije. Jedina pretpostavka od koje Marks nije odstupao jeste pretpostavka o nunosti revolucionarne destrukcije kapitalizma. Ta nunost je, po njemu, u isti mah socijalno-kauzalne (teorija sloma) i socijalno-politike (teorija klasne borbe) prirode. Ali ve ta fatalna pretpostavka povlaila je za sobom fatalizam svih drugih... inievo filozofsko stanovite i posebno ono iz Jeseni dijalektike ima bez sumnje (formalno) obeleje kritike. Ili, bar, ono je posredovano implicitnom ili eksplicitnom kritikom (izvesnog prosvetiteljstva, zatim, Marksove socijalne kritike, a kasnije, u knjizi Jugoslavija kao nedovrena drava, i kritike naih politikih prilika s kraja veka). Pa ako tu ukljuimo i inievu politiku praksu, kao praksu raskida sa autoritarnim (Miloevievim) reimom, onda bi se moglo rei da je i sam taj raskid delo sasvim konkretne praktino-kritike delatnosti (neki su to to se desilo 5. oktobra nazivali revolucijom, ak i plianom), iji je nimalo zanemariv akter, a ne samo posmatra, bio i sam Zoran ini. Pitanje je samo: na emu se temeljila ta
kritika (teorijska i praktina) strategija? Koji model kritike nam je ona nudila u naslee? Jedno je sigurno: kritiar ne moe da ne bude i uesnik. On ne moe da pobegne od performativnog znaenja vlastite kritike. Nije li, ipak, u svom politikom delovanju, ini batinio neto od kritike tradicije koju, u Jeseni dijalektike, podvrgava razornoj kritici?
Kritiar nije voa

Rodno mesto svake kritike je prosvetiteljstvo. ini je bez preteranog dvoumljenja smatrao da manje-vie svaka, pa i Marksova kritika nasleuje prosvetiteljsku tradiciju koja polazi od francuske, preteno materijalistike filozofije, a kulminira u nemakom idealizmu. Na tom u isti mah prosvetiteljskom i spekulativnom fonu nastaje i Marksov pojam revolucije koji legitimie (prethodno datu) kritiku, kao to kritika strateki produbljuje i konkretizuje samo kretanje revolucije. Iako je imao niz primedbi na raun mladohegelovskog shvatanja kritike (videti, recimo, Svetu porodicu), Marks nikada nije odustao od tog pojma. tavie, on je smatrao da kritiku treba vratiti njenoj izvornoj (= radikalnoj, revolucionarnoj) ulozi koju je imala u prosvetiteljstvu. Kakva je to bila uloga? U samoj Enciklopediji (v. odrednicu: Critique) pojmu kritike se nudi prvorazredna, vodea (avangardna?) uloga. Kritiar je voa (guide) koji je u stanju da razlikuje istinu od mnenja, pravo od autoriteta, dunost od interesa, vrlinu od slave. U stvari, kritika ima sposobnost da oveka, kakav god da je, svede na uslovnost graanina (condition de citoyen), a pomenuta uslovnost je, onda, temelj zakona (base des loix). Naravno, taj koncept kritike bio je sasvim dovoljan da se, njime, odrubi glava svakom monarhu, ukoliko ona viri iznad uslovnosti graanina, koja je temelj zakona. Takav koncept kritike se, ujedno, profilisao kao utemeljujua pretpostavka moderne demokratije. Ali, naravno, on sam nije mogao da do kraja zadovolji Marksa. Pisac Komunistikog manifesta je kritici poverio jednu u isti mah radikalnu i produenu ulogu, s one strane demokratije, naime, poverio joj je zadatak koji prekorauje suene okvire isto graanske uslovnosti. Kakav je to bio zadatak? Bez sumnje: globalan. U stvari, Marks je kritiku graanskog sveta hteo da istovremeno izloi kao teoriju krize i teoriju opte (totalne) emancipacije, tvrdi ini (167). Tu jo jednom vidimo da nije re o popravljanju stanja u samom graanskom svetu nego da je re o njegovom revolucionisanju. Da li je takav pristup je morao biti radikalan, holistiki, totalan? Opta ili totalizujua strategija emancipacije nolens-volens zahteva korenite, revolucionarne promene, te tako, bez sumnje, predstavlja prvu pretpostavku budueg nasilja. Kritika postaje praktina, tj. praktino-kritika delatnost koja vri totalnu transformaciju sveta, poev od destrukcije postojeih (kapitalistikih) odnosa. Zahvaljujui takvoj kritici, nemogue postaje mogue, ali samo uz prisilu i obavezno ideoloko minkanje stvarnosti Ipak, sve to ne znai da unutar samog graanskog sveta nije mogua kritika koja govori o njegovoj krizi i moguoj (demokratskoj, pa i socijalnoj) emancipaciji u datim drutvima. Time se Maksov koncept kritike vraa onoj pluralistikoj situaciji u kojoj su se posle ranog prosvetiteljstva, odnosno posle Enciklopedije u filozofiji
profilisale razliite kritike strategije, odnosno konkurentske kritike alternative, meu kojima je bilo i utopijskih, a kasnije i revizionistikih. Raslojavanje drutva na fonu opte graanske uslovnosti nije moglo da ne stvori mnotvo ideolokih aspiracija koje su iskljuivale jednoumni koncept istorije. U svakom sluaju, to je povratak kritikom pluralizmu. Neuspeh kritikog monizma i jednoumlja ne podrazumeva, bar ne nuno, i neuspeh kritikog pluralizma. Ako kritiku veemo uz jednu holistiku strategiju koja cilja na jedan (Istorijski) Um i jednu (Celosnu) Istinu, onda krah te strategije moe da lii na devastiranje polja kritike. Ali to nije nuna posledica. Marks smatra da ono najaktuelnije u istoriji, a to je, svakako, Stvar revolucije, mora da se posmatra sa stanovite jedne subjektivnosti koja se razvija i iji razvoj ima kako subjektivne tako i objektivne aspekte. Ipak, ta Marksova pozicija nije potpuno originalna. Ona je, smatra ini, samo jedan oblik ve uspostavljene filozofije subjektivnosti, zasnovane na liniji Dekart Hegel. Marks samo pokuava da idejno-istorijski utemelji novovekovno iskustvo o subjektivnosti sveta u kojem u konstituciji sveta centralna uloga, oigledno, pripada subjektivnosti. U stvari, Marks od Hegela preuzima tezu da je subjektivnost supstanca ljudskog sveta (istorije), ali je materijalistiki formulie, shvativi subjektivnost kao predmetnu delatnost, kao rad (37). Bez obzira na materijalistiko situiranje subjektivnosti kao, pre svega, predmetne delatnosti/rada, tu, jo uvek, imamo neku vrstu transcendentalne filozofije koja se, rei e ini, sutinski ne razlikuje od onoga to imamo u idealistiki profilisanoj metafizici subjektivnosti, odnosno u nemakom idealizmu. U stvari, polazite Marksovog/materijalistikog shvatanja istorije je postavka metafizike subjektivnosti, u skladu s kojom supstanciju treba misliti kao subjektivnost (isto). Takvo shvatanje istorije mogue je samo kao spekulativna sinteza koja je od Poetka obeana, ali se tek na Kraju u punom smislu realizuje. Pri tom, naravno, ova supstancom noena subjektivnost mora da ima vou: mudraca ili revolucionarnog lidera koji e ukazivati na pravac plovidbe Eshatoloki karakter te misli je vie nego oigledan.
Ni kapitalizam ni nacionalizam nisu reena enigma kritike

Istorija je pokazala da je kritika kapitalizma, naroito ako se on shvata kao neprikosnoveno totalizujue kretanje, mogua, ali da nije mogua i njegova revolucionarna destrukcija; nije, naime, mogue a da se, kao kompenzacija, ne ustanovi: ili varvarstvo ili neka vrsta dravnog kapitalizma. Pa ako, dakle, totalna kritika nije mogua, onda ostaje da je mogua ne-totalna, ne-cela! Nezamislivo je moderno drutvo bez uvek novih mogunosti kritike. To, zatim, podrazumeva da ni kritika socijalne kritike ne moe da bude radikalna, dovrena, jer bi se i takva kritika temeljila na totalitarnim implikacijama spekulativne sinteze! U tom kontekstu nama se, sada, namee nezaobilazno pitanje: koje filozofske pretpostavke socijalna kritika ne bi smela da ima ukoliko bi elela da bude poteena kritike? To je pitanje o jednoj drugaijoj, moguoj socijalnoj kritici. ini je verovao da utemeljenje socijalne kritike kod Marksa, kako god da se rekonstruie, poiva, ipak, na neodrivim, utopijskim pretpostavkama. Ali,
on nije verovao da slom komunistike utopije (na vlasti) jednom za svagda dovrava priu o krizi i kritici. Da tu priu nije mogue dovriti, pokazuje, na indirektan nain, iniev interes za Rajharta Kozeleka i njegovu knjigu Kritika i kriza (podnaslov: Studija o patogenezi graanskog sveta, prevod i predgovor: Z. ini, Beograd, 1997). Iako je Kozelekovo kritiko deifrovanje patogeneze graanskog sveta projektovano s jednog (rekli bismo: hobsovsko/mitovskog) stanovita koje ni sam ini ne prihvata, ipak, taj autor (Kozelek) pokazuje da kriza modernosti nije zakljuena stvar i da nove epizode uvek mogu da se oekuju... U Jeseni dijalektike ini se ne bavi eksplicitno bilo kakvim povoljnim, alternativnim reenjem za socijalnu kritiku i pogotovu ne ukoliko bi ona bila inspirisana Marksovom humanistikom, autentinom milju. U vrema kada ini ispisuje svoju analizu, dakle, na kraju XX veka prevladalo je uverenje da radikalne Marksove pretpostavke (makar bile i humanistike) nuno, pre ili kasnije, vode u totalitarizam, te da je zbog toga Marks naprosto mrtav. Ubrzo je nastala i klima antimarksistikog zastraivanja koja danas na ovim prostorima deluje opskurnije od prethodno postojee klime marksistikog (antikapitalistikog) zastraivanja! Ta opskurnost, bez sumnje, ima jake razloge u injenici da je antimarksizam, kao i antititoizma, bio legitimaciono sredstvo razaranja SFRJ i, naravno, konstituisanja (ne samo) Srbije kao suverene drave Zastraivanje ovde, oigledno, ima konstitucionalno znaenje! Svaka kritika titoizma i marksizma, ma koliko bila nedemokratska, palanaka, grubo nacionalistika ili, ak, nacistika (= ljotievska), pokazuje se kao dobrodola, budui da utemeljuje novu dravu. Tako se pokazuje da je Marks na ovim prostorima temeljno (i moda vie nego igde?!) usmren, ali da, time, problem socijalne kritike ni izdaleka nije reen. I to to taj nereivi problem nije reen moda i nije strana stvar, ali je gadno to to je on, naprosto, gurnut pod tepih. Umesto kritike koja bi omoguila nove i bolje, civilizacijske oblike ivota na datim prostorima, sada je aktuelna jedna kvazi-socijalna kritika koja se bavi nedovrenom konstitucijom zajednica, tj. geostratekim, etnocentrikim, kvazi-istorijskim, kartografskim (itd.) implikacijama te konstitucije koja je nastale na fonu raspada Jugoslavije kao nedovrene drave (to je, ujedno, naziv vane inieve knjige), pa je i sama ostala nedovrena. Kao, pre svega, kritika politike ekonomije, Marksova socijalna kritika je sugerisala neke istorijske alternative kapitalizmu koje su se proizvodno pokazale kao neuspene, a ponegde (recimo: Kina iz razdoblja kulturne revolucije, Kamboda itd.) i katastrofalne. A opet, to nikako nije znailo da su problemi koje je istakla ta kritika samim odustajanjem od radikalnih reenja reeni. Naprotiv, kritika politike ekonomije je u mnogim svojim aspektima i danas aktuelna, bez obzira to su se njene radikalne, revolucionarne alternative pokazale kao promaene. Sam ini nije sumnjao u to da je pojam emancipacije na nuan nain sredinja taka svake socijalne kritike (v. Jesen dijalektike, str. 103), s tim to on tu taku nije smatrao previe celishodnom. Samo, ta inieva distanca se pre odnosila na Marksovo (radikalno) shvatanje emancipacije koje je tom pojmu davalo sasvim osobeno znaenje nego na sam pojam generalno uzev. Iako je Jesen dijalektike knjiga koja se kroz pitanje o utemeljenju (podsetimo da podnaslov knjige glasi: K. Marks i utemeljenje kritike teorije) bavi kritikom
Marksove socijalne kritike, ona se na indirektan (i implicitan) nain bavi i granicom koju u sebi nosi ta kritika (Marksove kritike). Budui da konanog reenja za kritiku nema, onda ni kapitalizam ni nacionalizam nisu jednom za svagda reena enigma kritike. Mada pria o (trijumfalnom) kapitalizmu esto deluje kao pria o kraju istorije, ona ima ipak samo ideoloki (a to znai previe zainteresovani) karakter. Ukoliko nema konanog (u isti mah globalnog i definitivnog) reenja za kritiku, ukoliko nema privilegovane take u kojoj kritika nuno prestaje, ukoliko nema kretanja koje samim svojim pozitivitetom ukida negativitet kritike, to znai da je sama kritika nuna, da je trajno i neumoljivo prisutna, da je uvek mogua i potrebna jednom drutvu koje bi htelo da ide napred. Prema tome, ako je nemogua velika kritika pria koja svojim reenjima samu sebe ponitava, onda to, oigledno, nema znaenje kraja same kritike. Kritika teorija i praksa su vie nego ikad nune u savremenim drutvima, jer one nude legitimitet demokratskom kretanju.
Umesto dogme: afinitet za demokratiju

Budui da mi ne znamo kuda svet u globalnim razmerama ide, onda je naa odgovornost za stav prema tom kretanju zaista neizbena. Budui da globalno kretanje nije zaokrugljeni belutak koji se kotrlja niz padinu predvidljivom brzinom i pravcem, iz toga sledi da mi moramo da, u granicama mogueg, preuzmemo odgovornost za njegovo kretanje! Ako je pria o globalnom kretanju ili projektu istorije danas iskljuena (tzv. kraj velikih pria), to ne znai da kritika kriznih situacija i stanja savremenosti nije mogua, da nije mogua socijalna kritika u jednom manje ambicioznom (lienom metafiziko-eshatolokih pretenzija) i, zapravo, pluralistikom, demokratskom obliku. Vana teorijska implikacija te injenice glasi: re kritika i sintagma socijalna kritika ne mogu tek tako da se odbace ili iskljue iz teorijskog registra! Pa ako je to tano, onda i ljudi koji su stvarali istoriju tog kritikog diskursa poev od Kanta, Hegela, Marksa, kritike teorije drutva itd. ne mogu da budu lieni vlastitog znaaja i doprinosa, kao, uostalom, i vlastitih zabluda. Naravno, mogue je razlikovati teorijsku (implicitnu, pojmovnu) kritiku od socijalne kritike. Ali, nikome nije stalo da neku socijalnu kritiku stavi samo na popravni teorijski ispit. U pitanju je uvek i socijalna legitimnost same kritike. Zato ni inia ne zanima problem unutranje nekoherentnost ili nedoslednosti Marksovog stanovita nego i (mnogo pre) problem njegove (konstitucionalne) nasilnosti, to je, ipak, neto sasvim drugo! Ustanoviti jedan poredak, ali bez temelja (kakav je, bez sumnje, komunizam) mogue je, samo, uz izvesno nasilje koje uzvratno, kontrasvrhovito, kontraindikativno inkriminie sam taj poredak, ini ga nelegitimnim i nepravednim. A kritika zbog nelegitimnosti, bez sumnje, cilja na neku drugu, alternativnu legitimnost ili neku istinsku utemeljenost. Tako danas imamo situaciju u kojoj se misli da je slom komunizma uinio automatski, bez razmiljanja to da kapitalizam postane Istina savremenog sveta. Ali, ta Istina je jo daleko od istine. Isto vai i za uvek privremeni poredak koji nazivamo nacionalizmom. Nije dovoljan slom jedne prethodno postojee, ideoloki profilisane i nedovrene drave, da bi nacionalizam postao naa Istina. Slom komunizma ne znai da e njegov eshatoloSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|373
ki presto bilo koji poredak, od nacionalistikog do kapitalistikog, moi na trajan nain da okupira. Istorijska eshatologija je podlona samo uzurpaciji, a to, pre ili kasnije, znai i kontraindikativnim efektima. Zato je u savremenom istorijskom kretanju, u odnosu na svaku eshatoloku, bezrezervnu apologiju ovog ili onog (homogenizovanog i hegemonog) Poretka nuno legitiman jedan izvorno prosvetitetljski koncept kritike koji se kree u dovoljno prostranim i, zapravo, otvorenim okvirima graanske civilizacije. Ujedno, to je koncept iju tradiciju batini savremeno shvatanje demokratije, ne samo one koja je institucionalno ve tu, nego i demokratije koja e tek doi Kod inia se mogu nai obrisi takvog shvatanja kritike i demokratije. Naalost, on ni praktino (politiki) ni teorijski (filozofski) nije, iz poznatih razloga, mogao u potpunosti da razvije i odelotvori svoj bezrezervni afinitet za demokratiju. O kakvom afinitetu je re? Najpre, re je o neemu to nije samo jedna re i svojina jednog oveka. I mnogi drugi autori su svedoili o tom afinitetu. Oseam ovde potrebu da ponudim primer aka Deride koji je govorio o svom/naem bezrezervnom ukusu, ako ne i bezuslovnoj naklonosti: mi delimo... nazovimo to paljivo bezrezervni ukus, ako ne i bezuslovnu naklonost za ono to se, u politici, naziva republikanskom demokratijom kao univerzalizujuim modelom, delimo, dakle, ono to povezuje filozofiju sa javnom stvari, sa publicitetom, i opet, sa obelodanjivanjem, ponovo sa prosvetiteljstvom, ponovo sa objavljenom vrlinom javnog prostora, emancipujui je od bilo kakve spoljne moi (koja nije laika, koja nije sekularizujua), na primer, od dogmatike, ortodoksije ili religioznog autoriteta (bilo da se radi o odreenom poretku doxe ili verovanja, to ne znai i od svake vere) (v. . Derida: Vera i znanje, Svetovi, Novi Sad, 2001, par. 11). Iako Derida nije spreman, kako sam tvrdi, da prihvati sloeni i heterogeni marksistiki diskurs o dravi, o njenoj monopolskoj (zlo)upotrebi od strane vladajue klase i o kraju politikog, odnosno o odumiranju drave, iako, takoe, nije sklon da podvrgne radikalnoj sumnji samu ideju juridikog, on ipak smatra da je mogua kritika idealizovane pozicije prava, odnosno kritika navodno nezainteresovane, od svake ideologije (= interesa) oiene autonomije juridikog. Isto vai i za socijalnu kritiku. Ona ostaje mogua, bez obzira na neuspeh njenih idealizovanih, eshatolokih projekata. Ali to je socijalna kritika koju, smatra Derida, pokree jedno oseanje pravde koje nikad nema dovoljno, koja je uvek odgoena, druga. I koja, prema tome, nikad nije supstancijalno definisana, nije, hegelovski reeno, supstanca koja postaje subjekt. iniev pragmatizam, iako se bavio prioritetima koji imaju ekonomski i politiki smisao, ipak nikada nije zaboravljao na ono to je kritika sr same demokratije, nije zaboravljao na pravdu koja se prostire i izvan (institucionalno) etabliranog poretka, pravdu koja ne moe da se zaustavi (definitivno kodifikuje), koja je uvek i svuda u dolasku, u tranziciji. Zato je to, ujedno, pravda koja ne moe da se ne konfrontira s avetima prolosti!
Florence Graham
Mahmutehajieva Tajna Hasanaginice

prevela sa engleskog: Irena lof
Jo od 1774. godine kada je talijanski opat Alberto Fortis objavio Hasanaginicu u svojoj knjizi Viaggio in Dalmazia, pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize, ova pjesma ne prestaje fascinirati knjievni svijet. Meu piscima osamnaestog i devetnaestog vijeka, Goethe, Scott, Coleridge, Mickiewicz i Pukin napisali su verzije ove pjesme. Tek e se kasnije, zahvaljujui Vuku Stefanoviu Karadiu, pjesma vratiti svojim slavenskim korijenima i svom izvornom jeziku. Njen povratak se deava u vrijeme uobliavanja nacionalnih ideologija u zemljama Junih Slavena. Iako je pjesma oito muslimanska, ova njena strana se ignorie, ako ne i namjerno zatire, zato to je antimuslimanstvo kljuni sadraj ovih nacionalnih ideologija. U svojoj knjizi Tajna Hasanaginice, Rusmir Mahmutehaji pjesmu vraa u njeno izvorno stanje, kada je pjesnikinja bila u dodiru sa svojim jastvom i kada je kroz nju ova pjesma kazivana. Umjesto tumaenja razliitih verzija pjesme, autor svoju panju usmjerava iskljuivo na Fortisovo izvorno izdanje pjesme. Opredjeljujui se za ovu verziju, verziju koja je pretrpjela najmanje izmjena, u njenom doslovnom zapisu on pronalazi intelektualne i knjievne dubine i razotkriva tajne unutar parametara perenijalne filozofije neodvojive od muslimanske intelektualne misli. Neophodno je naglasiti da Mahmutehajieva filozofija dijeli istu kolu misli kao Rumi i Hafiz i Hvaljeni, i suprotstavlja se militantnom islamskom fundamentalizmu ije su pristae uzurpirale ime Islama u svojim nastojanjima da se domognu svjetske moi. Ovaj fundamentalizam u direktnoj je suprotnosti s Mahmutehajievim sveprihvatajuem islamom viestrukosti u Jednom. Perenijalna filozofija nas ui da poezija moe biti sredstvo kojim e se Jedan obznaniti u rijeima, slikama i muzici. Kada se ovaj fenomen desi, bitno je sagledati pjesmu na svekolike naine, jer viestrukost vodi ka Jednom. Upravo zato to je pjesnikinja bila sredstvo izraavanja Jastva, poruka pjesme je daleko kompleksnija
od jednostavne prie koju kazuje: Hasan-aga vie ne eli biti oenjen Hasanaginicom, njen brat joj pokuava pomoi spasiti obraz tako to e je preudati za kadiju, na kraju ona umire, srce joj se slama od pomisli na njenu sirotu djecu. Svojom dubokom i kreativnom analizom kompleksnih religioznih simbola u pjesmi, Mahmutehaji otkriva njenu inspirativnu poruku, jer Hasanaginica rtvuje sebe i svoje ovozemaljsko blago svjedoei i postajui jedno sa svojim Jastvom. Tajna pjesme lei u njenoj simbolici. Na poetku pjesme, pjesnikinja gleda ka uzvisini, pitajui se, to se bjeli u gori zelenoj? / Al su snjezi, al su labutove? / Da su snjezi ve bi okopnuli, / Labutovi ve bi poletjeli. I snjegovi i labudovi znakovi su uzdizanja iz doline ka nebesima, iako se jednako lako mogu opet spustiti, iz nizine svijeta njegovim viim slikama, pa preko njih sve do poela (Mahmutehaji, str. 29). Ovo predstavlja povratak istoti i Duhu, i snijeg i labudovi ljudski su vodii na njihovom duhovnom putu ka Jastvu. Znak Duha je ptica koja je istodobno u ovjeku i izvan njega. Ptica je otjelotvorenje Sutine, koja odluuje da ivi, zna, hoe, moe, govori, gleda i slua kroz ovjeka (str. 31). Bog preko Hvaljenog (Muhamed) kae da je svakom ovjeku za vrat vezana ptica i da ko god je voen, samo za svoje dobro je voen. Ako ovjek prati svoju pticu, ostvarit e svoj najvei potencijal, kao to je Poslani savreno ostvario svoj: Taj Poslani je najvia ljudska mogunost i ptica jastva svakog ovjeka. (str. 31). Snijeg je znak nebeske brige za istotu svijeta. Kako bi primilo Sveti Duh i postalo Boja Kua, savreno ljudsko srce mora se oprati snijegom. Tek tada e put oienja, koji vodi razliitim stazama i sa svih strana brda, postati jasan. Cilj putovanja je dostii mjesto na kojem voda poinje, jer Bog kae, Sve ivo oblikovali smo iz vode (str. 32). Hvaljeni opisuje kako su mu prila dva ovjeka odjevena u bijelo, nosei zlatnu zdjelu punu snijega. Zlatni bazen ispunjen snijegom simbolizira Um i njegovu istotu. Ljudi prinose zdjelu sa snijegom Hvaljenom jer je on vei od bilo kojeg ovjeka, zbog svoga najmilosrdnijeg, najieg srca. Zbog svoje milosti on je bit ovjeka, vjeno primatelj. Materni vjesnik volje Boje. Ovo putovanje tragom vode, od koje je sve ivo nastalo, predstavlja ovjekovo nastojanje da dosegne vrh svoje duhovne planine i izvor iz kojeg potie njegovo duhovno obnovljenje. Postajui jedno s Izvorom, slijedei svoj Um, ovjek svoje jastvo predaje Jastvu. Bjelina koju pjesnikinja vidi nije snijeg, nit su labudovi, nego ator age Hasanage. Iako je Hasan-aga Hasanaginicin mu na povrinskom nivou, na simbolikom nivou on je drugi vid Hasanaginicina jastva, koje predstavlja bijeli ator. ovjek dostie svoj najvii duhovni nivo kada postane robom Bojim, nakon to je proitao Knjigu, i moe prepoznati svih devedeset i devet najljepih Bojih imena. Tada ovjek postaje gospodin, aga, koji pomae putnicima i ratnicima da ponovo nau svoj put ka Bogu. Bog se otkriva kao Lijepi (hasan). Konano jastvo Hasanaginice, koja vidi Hasan-agin bijeli ator u planini, ezne da se pridrui svojoj drugoj polovini lijepom gospodinu ali njeno nie jastvo je prijei stidom (ali ljubovca od stida ne mogla) da se uspne na planinu i vida mu rane ljute koje u borbi zadobi. Njeno nie jastvo tek treba prepoznati Jastvo kojem se njeno vie jastvo ve predalo. Pjesnikinja nita ne kae o tim ranama: jesu li rane u jastvu ili tijelu? Iako su rane drugaije od smrti, koja ovjeka istinski razbudi, i one ine da se ovjek okrene
Duhu i Svjetlosti. Rane predstavljaju izazove i padove ovjeka na duhovnom putu ka Jastvu. Mahmutehaji nadahnuto primjeuje kako su geografske i vremenske odrednice uticale na pjesmu. Ovo je naroito bitno kada se govori o Hasan-aginim ranama. Iako se ne zna taan datum nastanka, pjesma je vjerovatno nastala oko 1717. godine. 1717. imotski kraj potpada pod mletaku vlast i muslimana nestaje njihova prisutnost je unitena ubijanjima, progonima i pokrtavanjima. Hasan-aga je ivio na granici izmeu turske i mletake teritorije. Ako je elio da ima uspjeha u svijetu i bude bogat, morao je prei na kranstvo. Svojim prelaskom na kranstvo pokazao bi neposluh prema Bogu. Ako bi ostao posluan Bogu, postao bi rtva vladajue vlasti. Njegove rane predstavljaju duhovnu borbu koja nastaje kada se konano jastvo Hasanaginice bori s njenim viim jastvom koje je u dodiru s Jastvom. Iako se to nigdje ne kazuje, mater i sestrica koje vidaju rane Hasan-agine potvrda su da je on/Hasanaginicino vie jastvo ostalo vjerno Bogu. Hasan-aga je s majkom i sestrom povezan preko maternice, koja je konani znak Boje milosti i veza s njom. Mahmutehaji briljantno zakljuuje da ove dvije ene utjelovljuju Hvaljenog: obje su enskog roda, stoga primatelji, koje primaju svu Boju milost koja slijedi. Muhamed je materni vjesnik, jer se u potpunosti otvorio i primio Boga. Samo uz maternog vjesnika kao primatelja svega od Boga i davatelja primljenog stvorenjima razrjeivo je pitanje o znanju i milosti kojima Bog obuhvaa sve (str. 74). Hasan-aga nije sam, preivio je svoje putovanje kako bi ga Bog obuhvatio kroz Hvaljenog. Inspirativna poruka alosne pjesance plemenite Hasanaginice ni na koji nain ne umanjuje njene tragine elemente. Na povrini, pjesma je tragina jer majka umire, za sobom ostavljajui petero siroadi. Na jednom drugom nivou Hasanaginica je pria o radosti, jer ona postaje jedno s Jastvom; meutim, tragini element ostaje jer pjesnikinja zakljuuje da nijedno ljudsko stanje nije dostiglo Jednoga, ak ni s Hvaljenim kao vodiem. Na poetku pjesme, Hasan-agin ator predstavlja Hasanagnicino duhovno stremljenje. Meutim kasnije, kada je Hasanaginica prisiljena odrei se svoje djece, uloga njenog mua u pjesmi se mijenja. Hasan-aga je taj koji Hasanaginicu izgoni iz kue i, traei od nje da ode, on izgoni Boga. Time unitava Jedno koje su on (davatelj) i njegova ena (primatelj) do tada imali. Dopustio je svom smrtnom jastvu da preuzme kontrolu: u uzdizanju svog mukog i oinskog poela ostao je bez maternjeg vjesnitva pokazanog u eninom tistvu kao polovici njegovoga duga prema Bogu Djeca postaju oinsko a ne materno blago (str. 90-91). Hasan-aga se silaskom s planine udaljava od Boga, dok se Hasanaginica uzdie, pratei Hvaljenog. Izgon primatelja takoer aludira na izgon muslimana s teritorija pod mletakom vlau. Mahmutehaji prekrasno naglaava duhovni nesklad izmeu Hasan-age i Hasanaginice u njihovom vienju svoje sirote djece. Hasan-aga priziva djecu, odvraajui ih od majke, od Hvaljenog. inei to, on ih navodi da zanijeu Hvaljenog. On svoju djecu vidi u materijalistikom smislu, uvjeren da je sam kadar brinuti se o njima i bez Boga. S druge strane, Hasanaginica uvia da su njena djeca siroad, kao i sva bia Boja. Umiruu, Hasanaginica pokazuje svoju odanost Hvaljenom, pokaSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|377
zuje djeci da samo pratei Njega oni nee biti istinska siroad. Hasanaginica, srca ardaskog, nauila je to na vlastitom primjeru. Hadera je protjerana u pustinju, sa svojim sinom Ismailom. Ne elei ga gledati kako umire, ona ga ostavlja. Tek tada uje Boga koji joj kae da je On uo pla svoga djeteta, djeteta pod kojim e veliki narod stasati. ak i ako Hasanaginica ostavi svoju djecu, oni nikada nee biti istinska siroad, jer ba kao i sa Ismailom, Bog je s njima. Njenom smru djeca nee svoju majku pretvoriti u ikonu koju e slaviti i voljeti kao to to njihov otac prieljkuje za sebe; njihova slava i ljubav ii e direktno Bogu. Jedan od najinteresantnijih pasusa je onaj gdje Mahmutehaji preispituje znaenje poklona koje Hasanaginica na odlasku daje djeci. Dva starija sina dobit e nozve pozlaene, kao simbol iseljenja ili hidre. Samo je jedan cilj koji pozlauje noge putnika, a to je put ka Hvaljenom. Tim darovima majka im kazuje da ni protjerivanje iz doma nije razlog da odustanu od svoje veze sa i svog puta ka Bogu. Njene dvije keri dobivaju ohe do poljane kojim im majka oporuuje da uvaju stid koji je naslijee Vjesnikovo. Sve dok je u njima stida, tu je prisutan i materni vjesnik kao najprea i najvrjednija ljudska mogunost (str. 121). Svome sinu u beici ostavlja uboke ili u boi haljine. Ti darovi predstavljaju njenu zatitu. Kada ga drugi budu zazivali da krene putem koji nije Boji, neka se on njoj okrene, odjene svoju ubogu odjeu i prati Hvaljenoga na putu ka Bogu. To su zapravo dronjci, koji ga trebaju podsjetiti da ga nikakvo blago nee sauvati i zatiti od iskuenja na njegovom putu ka Bogu. Upotreba numerologije koja bi moda promakla nekome manje perceptivnom, ali ne i Mahmutehajiu, nudi bitan duhovni uvid u pjesmu. Na poetku pjesme, Hasan-aga i Hasanaginica su objedinjeni u jedno, kao polovicu duga Bogu (str. 112). Sa svoje petero djece oni utjelovljuju est dana i nebesa, s Bogom kao sedmim, skupa predstavljaju savrenu sedmost. Na kraju pjesme, Hasanaginica dijeli svoju tajnu sa svatovima koji takoer uestvuju u zajednikom svjedoenju jednosti Boga i poslanosti Hvaljenog. On (Oni) je trinaesti i posljednji meu osobama koje je pjesnikinja spomenula do tog asa Hasan-aga, njegova mater i sestrica, Hasanaginica i njeno petero djece, njen brat i mati, te kadija (str. 114). Obraa se svatovima kao trinaesta meu njima, est ena i est mukaraca. Trinaest je broj Hvaljenog. Isus je trinaest meu dvanaest apostola. Ime Muhammad poinje trinaestim slovom hebrejskog i arapskog alfabeta, i njegova brojna vrijednost je etrdeset. Zajedno, ova dva broja daju pedeset tri kojem odgovara brojna vrijednost arapskog imena Ahmad (Prehvaljeni). Stari zavjet ima dvadeset est knjiga, a Novi zavjet dvadeset sedam, to ukupno ini pedeset tri. Mahmutehajiev najintrigantniji primjer numerologije tie se same strukture pjesme. Pjesma se sastoji od devedeset dva stiha. Nedostaje sedam stihova da bi utjelovila devedeset devet najljepih Bojih imena. Ovih sedam nedostajuih stihova odgovara poloaju Hasan-age i Hasanaginice zajedno s njihova tri sina i dvije keri, u savrenom ishodu svega iza svih est dana stvaranja i iza svih est nebesa u onoj punini povratka i razrjeenja svih razlika (str. 126). Za svu ljudsku patnju, nagrada eka u pravdi i milosti. Nipoto ne treba zaboraviti izvanrednu opremu knjige. Dizajn i ilustracije poznatog sarajevskog umjetnika Devada Hoze predivan su estetski izraz Mahmute378|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
hajeve duhovne poruke. Knjiga je tampana u tri nijanse mekog papir be, sivoj i svijetlosmeoj, aludirajui na starost i mudrost drevnih tekstova. Be nijansa papira na kojem je tampan glavni sadraj knjige i siva, na kojoj su tampane biljeke i drugi dodaci, kao da su u suprotnosti jedna drugoj, poput dva jastva. Na svakoj stranici nalazi se mala ilustracija. Ove ilustracije su dio grafikog ciklusa koji je Hozo naslikao za vrijeme svog studija na Univerzitetu u Ljubljani. Svojim ornamentima, ove grafike podsjeaju na islamsku kaligrafiju, s prizorima iz prirode i uskim i irokim potezima. Ove ilustracije, iako samo malo vee od palca, bogate su detaljima i kao da ine ciklus minijaturnih dragulja koji krase tekst. Prizor koji se najee ponavlja je prizor kadije, suca koji kao da kontrolie i odobrava sadraj knjige. Na kraju svakog poglavlja nalazimo pravougaoni oblik jednakih dimenzija. On nekada sadrava sliku, a nekada je to obini prazni sivi prostor, koji moda simbolizira nepoznato, ili pak sjedinjenje s vjenim. Najsnaniji prizor u knjizi tampan je na dvije stranice smeeg papira. Ba kao i Hasanaginica, ova ilustracija je mona tajna. U prvom planu je slika konja. Njegovo tijelo, iako uplje, ispunjeno je kaligrafskim uzorcima. ta tano konj radi odnosno osjea ostaje nejasno. Da li njae kao magarac koji se suoio sa zlom ili se propinje u bijesu? Da li dolazi nosei poruku smrti? Prizor podsjea na strah koji Hasanaginica osjea kada zauje topot kopita koji se pribliava dvoru: Jo je, jadna, u toj misli stala, / Jeka stade konja oko dvora: / I pobjee Hasanaginica / Da vrat lomi kule niz pendere. Iako kopita pripadaju konju njenog brata, Hasanaginica, koja oekuje dolazak svoga mua, ovu jeku pripisuje njemu. Konj moda predstavlja elju Hasan-age da svoju enu otrgne od puta Bojeg. Moda ovaj konj sa svojom izvijajuom, kovitlajuom ornamentikom dodatno simbolizira Hasanaginicinu duhovnu krizu u koju ona zapada nakon to je se mu odrekne, ili sukob njenih dvaju jastva, time ilustrujui sredinji sukob u pjesmi. Tajna Hasanaginice obitava u njenom simbolizmu. Ljepota Hasanaginice i dvoznanost njene tajne poruke stoljeima je intrigirala itatelje i knjievne kritiare. Raniji kritiari s javnou su dijeli razliita tumaenja pjesme, ali je njihov pogled uvijek bio ogranien. Istraujui islamske elemente pjesme, Mahmutehaji se prepustio svojoj ptici koja ga vodi u svjetlost skrivenu u sjenkama viestrukosti. Dosljedan perenijalnoj filozofiji muslimanske intelektualne misli, on ne proputa istraiti nijedan od moguih puteva tumaenja; umjesto toga, on rastvara znaenje pjesme, otkrivajui planinu moguih puteva kojima se polovice jastva spajaju i uzdiu ka Jednom i Jedinom Bogu u Jednom.
Senadin Musabegovi
Znak-tijelo-pismo u varijacijama Nusreta Paia
Tekst o slikarstvu Nusreta Pai zapoeo bih pitanjem: kako i na koji nain likovna poetika Nusreta Paia, dok odgoneta odnos tijelo-znak-pismo, uranja u dramu savremenog svijeta ivota? Jer, i onda kada se trojstvo elemenata - tijelo-znak-pismo, na kojem Pai gradi svoju poetiku, reflektira kao univerzalni, aistorijski problem to nadilazi vremenski kontekst, i suoava sa naelom i jezgrom prvotnog imenovanja i oznaavanja svijeta, ono upravo kroz diskontinuitet ova tri elementa, uplivava u rasklimanu logiku savremene stvarnosti i iz te neautentine, rasute stvarnosti, u kojoj se privid, kako to kae Guy Debord, stavio na mjesto stvarnosti, crpi svoju inspiraciju. Drama prvobitnog imenovanja svijeta se tako dosee kroz diskontinuitet, a ne kroz aistorijsko kosmiko jedinstvo, te se granica izmeu tijela-znaka-pisma formira iz fragmenata i krhotina savremenog svijeta ivota, a ne kroz simboliku harmoniju ovjeka i svijeta. Traumatsko nejedinstvo, dakle, uspostavlja odnos izmeu tijela-znaka-pisma kroz diskontinuitet, kroz pukotine, kroz poroznu granicu i, na taj nain, se suoava sa dramom prvobitnog imenovanja svijeta i, ujedno, sa dramom savremenog ivota.
Tijelo-znak-krik
Odnos izmeu tijela-znaka, te tijela-pisma u likovnom smislu je kod Paia povezan sa njegovom vertikalom, prepoznatljivim elementom njegove poetike, dok njihov odnos, u kontekstu ikonografskih sadrina, moe se sagledati u logici krika, u kojoj se logika tijela i logika jezika kroz raskol ujedinjuju. Da bih ovaj odnos uinio
to razuenijim i jasnijim, pozvau se na nekoliko primjera iz istorije umjetnosti, koji se upravo bave fenomenom krika. Naime, krajem devetnaestog stoljea, odnosno dvadeset godina pred Prvi svjetski rat, nastao je uveni Krik Edwarda Muncha, koji dramu modernog ovjeka ospoljava u njegovoj usamljenoj odbaenosti: krik koji odzvanja iz unutranjih vorova neurotine psihe modernog ovjeka, sve pretvara u jedinstvenu vibraciju koja izlazi iz naslikanog tijela i rastae se u odzvanjajuim talasima kroz vanjski prostor. Krik, iako rastae tijelo u skoro besteinsku supstancu i izjednaava unutranjost i spoljanjost, izlazi iz samog tijela, i, time, ujedno, ospoljava svoju unutranju alijenaciju, strah i strepnju. Francis Bacon, koji je stvarao nakon Drugog svjetskog rata, kroz krik izraava tijelo bez organa, kako bi to rekao Gilles Deleuze. Krik kod njega, zapravo, iznova formira organe tijela i tako se tijelo, u svom nedovrenom postajanju, otvara nepokretnom putovanju, u kojem se odnos izmeu statikog i dinamikog, kretanja i mirovanja, figure i pozadine rasklimava i gubi svoju distinktivnu mo: u mirovanju je putovanje, u statinom dinamino, a sama se figura rastae u pozadini. Kod Bacona, za razliku od Muncha, krik formira tijelo. Ne radi se o tome da tijelo postoji prije samoga krika, ve da krik stvara tijelo, transformie ga u animalno, rasparava ga kroz horizontalno, nomadsku gravitaciju, u kojoj sam prostor, iako se ne gube tektonska obiljeja figure i pozadine, postaje rastezljiv: u kriku se granice to dijele subjekat i objekat rastau. Moe se rei da izrazi depresije u njegovim radovima upravo hvataju nestabilne titraje ljudske psihe koji zaas prelaze sa infernalnih razarajuih emocija na rajski pejsa. Ali, kako to da Bacona zanima apstrakcija, formalni vizuelni principi to utjelotvoruju krik, a ne sutina samoga krika, ono to ga izaziva, unutranji uas pojedinca. Razlika izmeu Muncha i Bacona je, zapravo, u tome to kod prvog krik odzvanja iz unutranjosti, to znai da postoji njegova zvuna artikulacija u vizuelnom smislu, te da e je neko uti, odnosno razumjeti sam krik, pa bio to i sam gledalac, dok Bacon izraava krik koji guta tijelo u njegovoj beujnoj samoizolaciji, u baenosti tijela u krletki prostorne izolacije. No, ne saoptava li Bacon kroz nezainteresovanost za uas u kriku jedan intenzivniji stepen strepnje i nemira u samome tijelu, a koji se transponira u ravnodunost na nain kako o tome govori Renata Salecl: druga strana ljubavi nije mrnja, veli ona, ve ravnodunost. I, ne prepoznaje li se klaustrofobino i izolirajue nasilje, o kojem svjedoe Baconove slike, o ravnodunosti vojnika koji su kao mehanike lutke izvravali naredbu svojih pretpostavljenih i ubijali milione ljudi u konclogorima, koji su, guei u sebi svaku spontanost i kreativnu slobodu, kliktali slavi velikog lidera i dobrovoljno ginuli na stratitima za ostvarenje njegovog sna. Ravnoduan je pritisak prsta na jedno dugme koji moe da uniti svijet; ravnodunost je stvarno djelovanje politike biomoi koja se najoitije otjelotvoruje u sudbini logoraa muslimana koji u svojim mehanikim pokretima vie nisu razaznavali razliku izmeu ivota i smrti. Ni Munch ni Bacon nisu predstavili na svojim platnima objekt strepnje koji izaziva krik, iako je on u svojoj odsutnosti prisutan: uzrok se, zapravo, ne moe prostorno locirati, ograniiti na objekat ili subjekat, zato to on otjelotvoruje impersonalnu logiku tajanstvenih i potresnih sila dvadesetog vijeka, ija razarajua mo se naroito ospoljila u masovSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|381
nim ubistvima tokom Prvog i Drugog svjetskog rata. Otuda je rat mjesto granine situacije, koja se i u jednom i u drugom sluaju reflektira. Andy Warhol, trei umjetnik, koji je stvarao u vrijeme Hladnog rata, u uvenim fotografijama saobraajne nesree, dramu tijela pretvara u traumu znaka. Naime, on je iskoristio fotografije saobraajne nesree, reproducirao ih, i tako se poigrao sa aurom, sakralnim odnosom prema smrti, kao o neemu to je nezamjenjivo, autentino i neponovljivo: mehaniko kopiranje i tancanje apsorbuje traumu smrti u traumu bezlino istog. Autentian odnos prema smrti ubila je fotografija, novinsko reklamni spektakl, u kojem je privid zamijenio stvarnost, a ivot i susret sa smru trauma reprodukcije. Ali, uprkos ukazivanja na pogubne efekte masovne komunikacije, Warhol, fasciniran njezinim senzacionalizmom, povrnom bljetavou, nije pronaao alternativni jezik koji bi razradio, razobliio njezinu zaaranu opnu potroake reprodukcije; naprotiv, on je, kroz repeticiju, fascinaciju, uivanje u prolaznom i privid koji zamjenjuje stvarnost, gradio svoju poetiku. Zato, kada kae da ponovljena fotografija saobraajne nesree stvara nezainteresovanost, onda on time ne nastoji da razoblii mehanizam nezainteresovanosti, nego se upravo identificira sa samom mainom, kako bi, zapravo, postao maina mehanike reprodukcije. Tako se i tijelo Marilyn Monroe kroz masovnu reprodukciju, isueno od bilo kakve strasti, kako ree Fredric Jameson, transformisalo u robu i isparilo u vlastitoj slici. Za razliku od Muncha, koji kroz krik samoizolovane graanske monade razbija opnu unutranje usamljenosti, straha i otuenja, Warhol predstavlja smrt samoga subjekta, iji izraz nije podijeljen na vanjskost i unutranjost, niti izraava strah i otuenje kroz linu pobunu; on kroz proces fragmentizacije oznaava kraj buroaskog ega i, ujedno, kraj jednog jedinstvenog i linog stila to svoju osobenost gradi na zamahu etke. No, ako je to tako, onda se postavlja pitanje: kakav je uopte odnos izmeu krika i tijela kod Warhola? Zapravo, krik kod Warhola je prisutan u odsustvu, to ne znai da on prikriva traumu koja bi trebala da izazove krik; naprotiv, on je stalno osvjetljava, predstavlja je do krajnjih granice sve dok ona ne izazove suprotan efekat: ravnodunost. Nije uopte sluajno to smo sva tri ova umjetnika povezali sa ratnom situacijom. Jer, Krik Muncha, iako je nastao dvadeset godina prije Prvog svjetskog rata, proroki otjelotvoruje beznae vojnika koji su poli u Veliki rat sa nadom da e se, rtvujui se za ideju Dulce et Decorum est Pro patria mori, osloboditi graanskog morala i regenerisati muke vrijednosti junatva i asti. Umjesto toga, zaglibljeni u blatu rovova i postajui topovsko meso i anonimna brojka za ubijanja, zatekli su se u situaciji u kojoj je industrija smrti sve ratnike vrijednosti usisala, a oekivanja od nauke i znanosti da kroz ideju Progresa stvore novu budunost, rastoila su se u hladnoj logici vojne tehnologije brze i efikasne smrti. I, upravo zato u Munchovom Kriku moemo razumjeti uas ovjeka, suoenog sa anonimnou umiranja. S duge strane, Krik Francisa Bacona izraava tijela to naglo gube organe u nuklearnom bljesku, kao poslije iskustva atomske bombe i holokausta, dok se u reprodukcijama Andy Warhola raskriva logika Hladnog rata u kojem medijski spektakl postaje glavno sredstvo za inveniranje mita o neprijatelju. Logika tijela i logika jezika kroz raskol ujedinjuju.
Krik silovanih ena

Za vrijeme opsade Sarajeva Nusret Pai je, nakon svojih Svjedoka postojanja, izloio u Collegiumu Artisticumu rad Izlomljene ene, u kojem je kroz izduene, lomljive vertikale, izrazio tjelesnu patnju silovanih ena, to su u ratu u Bosni postale masovna pojava. Krhke i lomljive vertikale napravljene u drvetu, terakoti ili nacrtane na papiru, besteinski vise u prostoru i giacometijevski se izduuju. Na lomljivom drvetu ili savitljivom papiru one, gubei giacometijevsku sjenku, ne izraavaju dramu drveta ili materijala od koga su sainjene; naprotiv, izgubivi teinu koja ih ne spreava da se pomjere na svaki dodir daha, ili fijuk vjetra, one su postale nijemi, dematerijalizirani svjedoci svoje vlastite patnje, koja traje u vremenu. Rijeju, one su postale znak koji se izraava preko vertikalne linije. Njihovo tijelo je kroz patnju izgubilo supstancu, izduilo se, izgladilo vlastite udove, i pretvorilo u spermatozoidni oblik na kojem je prepoznatljiva jedino glava sa koje, umjesto oiju, bljete ogledala to metu utrobe raja promauju. El Greco je desupstancijalizaciju tijela izrazio kroz mistinu svjetlost koja se u obliku plemena votanice izvija iz njegovih likova i kree u liku vertikale ka gore, ka nebu. Desupstancijalizaciju tijela u njegovoj patnji, Pai isto tako predstavlja kroz vertikalu, ali vertikalu koja ne ide samo ka nebu; ona sama kao da u sebi sadri svoju zemlju u koju se sputa i nebo koje se iz nje opet uzdie. Sama vertikala, kao linija, oznaava dinamiku: ona je odreena tenjom da se ide gore, ka nebu, ili da se sputa dolje, ka zemlji. No, Paieva vertikala je lebdea; ona kao da sama u sebi stvara besteinski prostor. U samom prostoru, koji je razapinje izmeu gornjih i donjih sila, ona se ne izvija. Postavi znak, pismo, u kojem se uobliilo tijelo, ona dinamiku zemaljskih i nebeskih sila nosi u samoj sebi i, kako to sam Pai kae, kao kapljasta struktuirana energija i misao svojom prisutnou u vasioni svjedoi o ljudskom postojanju. Stoga, i kada je postavljena horizontalno, ili kada je isprekidana, ona zadrava svoju besteinsku vertikalnost1. Ovdje bi se moglo postaviti pitanje: zato se Pai koristi vertikalom, a ne horizontalom da bi izrazio bol i patnju silovanih ena? Za Pieta Mondriana horizontala je enski princip; ona je simbol za smirenost, vrstou, mir. Zar onda, ako je rije o silovanim enama, nije loginije predstaviti ih iz enskog principa, iz horizontale? No, Pai je isto tako svjestan da su poinioci zloina silovanja upravo i htjeli da enu svedu na horizontalu, da je podrede svojoj vertikalnoj mo i da u njoj, kao pasivnoj, mirnoj supstanci, ispiu svoja znaenja. Predstavivi enu kao vertikalu, nije li joj onda Pai podario neprimjereno muko svojstvo, uglavio je, zapravo, na povlateno mjesto mukarca? Meutim,
1
Povodom svojih Svjedoka postojanja, postavljenih u devastiranom kinu Sutjeska, u decembru 1992. godine, kada je opsjednuti grad najee granatiran, Pai je na skromnoj afii, koja je najavljivala izlobu, zapisao: U svim radovima su jako izduene vertikalne ljudske figure, koje taloei iskustva i sjeanja rastu i izduuju se zadravajui od atributa ljudskog tijela glavu sa zrcalnim oima. Meditirajui o ovim vertikalama izduujem ih sve dotle dok se ne javi nedoumica: da li akvarelisane figure izrastaju iz dubine vremena stremei u visinu ili pak vie isteui se da bi dosegnule tle? Hoemo li se moda beskonanim izduivanjem dematerijalizirati i tako samo kao kapljasta struktuirana energija i misao svojim prisutnou u vasioni svjedoiti o ljudskom postojanju?
razlog zato je Pai izrazio ensko tijelo kroz vertikalu nije u tome da joj se doda ili oduzme pravo glasa, nego da se time dekonstruie sam falocentrini simboliki poredak koji i poiva na vertikali. Jer, ako je tijelo postalo vertikalni znak, ono sebe ne prepoznaje u tome znaku, niti se sa njime stapa u neko kosmiko jedinstvo, ve sam znak, pismo govori o nasilju koje ono upisuje na tijelu. Silovane ene ne svjedoe samo o konkretnom nasilju koju su mukarci druge nacionalnosti nad njima izvrili, kada je na njihovim tijelima, kao nad teritorijem, sama nacionalna ideologija upisivala svoju mo, to je simboliki najsigurniji nain osporavanja mogunosti iste loze i prava na granicu i teritoriju ljudima druge nacionalnosti (Rada Ivekovi), nego: na njihovim tijelima se ospoljava nasilje samog jezika kada on, iz apsolutne muke perspektive, imenuje i odreuje svijet. Stoga, rad Izlomljene ene ne govori samo o konkretnom politikom problemu rata u Bosni i Hercegovini, u kojem su se masovno silovale ene druge nacionalnosti (Bonjakinje), ve i o univerzalnom problemu falogocentrinog funkcionisanja samog jezika. No, kako ene koje su prole kroz stravino iskustvo silovanja mogu uopte da iskau svoju traumu u jeziku koji i sam poiva na falogocetrinom principu, a usto je i tradicionalno odreen? Rei da one to mogu u jezikim pauzama, u grekama, u nespretnostima, u omakama, znai misliti na dekonstrukciju samog jezika, u kojoj se jedino i ispoljava njihov autentini krik, bol, patnja. Zato tijelo u Paievim Izlomljenim enama i nije izreklo svoju patnju u samom znaku, u vertikali, niti su znak i vertikala postali samo tijelo, nego u diskrepanciji, u nepodudaranju izmeu znaka i tijela, vertikale i mesa. U dekonstrukciji samoga znaka, jezika iskazana je ustvari fragmentacija, unutranja razdijeljenost i patnja tijela ija trauma se ne uklapa ni u jedan simboliki poredak. Dinamika Paieve vertikale je u njezinoj dekonstrukciji: tek u ne-podudaranju oznaitelja sa oznaenim progovara jezik zaumne tiine, nalije zgusnutog krika tijela suoenog sa licem smrti, to se koprca u mreama impersonalnih ratnih strategija. Najzad, ako je Munch izrazio traumu tijela kroz krik koji razdire tijelo, Bacon kroz krik koji kreira tijelo, Warhol kroz repeticiju istog snimka, znaka, onda to Pai radi kroz ne-podudaranje tijela i znaka. I svi su ovi umjetnici svjedoili o svom vremenu i, ujedno, na direktan ili indirektan nain, o formama i sadrajima ratovanja u dvadesetom vijeku. Jedno od najnovijih obiljeja rata, a o kojem svjedoi Pai, jeste podatak da se on u Bosni odvijao pred TV-kamerama. Da bi tragedija, ubijanje, smrt postali razumljivi kod za svjetsku javnost kako bi se ona alarmirala, pokrenula svoju umrtvljenu svijest i savjest i probudila svoje uspavane moralne kategorije empatije, suosjeanja, alosti prema rtvama, raskomadana tijela graana Sarajeva punila su konzumeristike snove nezainteresovanih svjetskih TV-gledatelja. Da bi svijetu predoili svoju patnju, uas sa kojim se susreu, graani Sarajeva izlagali su, kao na rtvovanoj pozornici, svoja tijela kao objekte za impersonalni pogled masovnih medija. Ali, oni nisu time postali subjekti koji proizvode prepoznatljive znakove svoje patnje; oni su postali roba koja se konzumira radi moralno patetinog diskursa samilosti, suuti. Tragedija snimljena i emitovana poslije TV-reklama u kojima se prikazuju grudnjaci, pampers pelene, sredstva za odepljivanje lavaboa, grickalice za nokte, i sama postaje
slika za konzumiranje. Stoga, da bi odista autentino artikulirao tu patnju, Pai uvodi ne-podudaranje znaka i tijela; ostajanje u sferi njihovog podudaranja znailo bi za njega pristajanje na sliku masovnih medija u kojima je privid zamijenio stvarnost, a ljudi postali roba za konzumiranje. Vertikalo tijelo sadri u sebi i logiku izmicanja od pogleda drugog. Ne radi se o tome da ono bjei u nevidljivost, u nepostojanje, nego da se samo pismo, postajui vertikalno, izduuje i kroz beujni krik, kojeg isputa, odvaja od sila zemljine tee, koje ga ukivaju u patnju, u zarobljeni doivljaj samog sebe ukovanog u tijelo. Za razliku od Munchovih i Baconovih tijela, Paieve vertikale prepoznaju, dok isputaju neujni krik, uzrok patnje na vlastitoj koi - delatovo lice, njegov dah, miris, pogled. A jedan od najveih strahova tijela u toku rata je lice delata koji nad golim tijelom rtve ispisuje svoju mo. Postajui nijemi svjedoci koji svojim tijelom povezuju nebo i zemlju, Paieve vertikale tijela silovanih ena, meutim, prevazilaze delatski pogled, koji na njima upisuje svoju mo, transcendirajui ga u svojoj duhovnosti. I dok se El Grecovi likovi uzdiu prema nebu kroz duhovnu patnju, iluminaciju, i mistino se oslobaaju od svega onoga to je materijalno, tjelesno i tako transcendiraju, u obliku plamena votanice, zemaljske okove, Paieva vertikala izraava duhovnost u samoj tjelesnosti koja nije vie razapeta izmeu sila zemlje i sila neba, ve ih nosi u samoj sebi: vertikala-pismo izraava unutranji prostor samog tijela, koji kroz patnju objedinjuje zemlju i nebo. A ako vertikala demaskira muki falogocentrini princip funkcionisanja jezika, onda smisao vertikale u radovima Nusreta Paia je u dekonstrukciji i demaskiranju nje same, koje se, izraeno logikom pisma, ostvaruje kroz ne-podudaranje znaka i tijela. Time se vertikala ne gubi, niti relativizira; naprotiv, ona time dobija jednu novu dimenziju koja se sastoji u tome da izraava i svoje vlastite pukotine, svoju vlastitu isprekidanost. Ona to ini i onda kada se nalazi i u horizontalnom poloaju. Time je binarna podjela na vertikalu i horizontalu sasvim poljuljana: Paieva vertikala sadri u sebi svoju vlastitu pukotinu, prekid, horizontalu i, ujedno, krik samog tijela, koji nije iskazan principom jedinstva, ve nejedinstva.
Razapeta vertikala
Figuru razapete vertikale Pai koristi i u radovima nastalim poslije rata. Zapravo, realnost rata se toliko uvukla u nae ivote da je i nakon petnaest godina ne primjeujemo kao neto to je prolo. A, mit o preivljavanju tokom rata zamijenio je mit o preivljavanju na osloboenom tritu. Samo to je mit o preivljavanju u ratu nosio u sebi stanovitu dozu entuzijazama, prkosa i direktnog obraanja samom tijelu, dok je mit o preivljavanju na tritu odreen egoistinom, zaaurenom trkom za novcem: ratnu opsadu je zamijenila opsada trnih centara koji se, kao zloudni tumori, ire po svemu. Ponekad se tijelo lake borilo protiv granata, nego protiv zavodljivog reklamnog senzacionalizma. Pai prati ovu zamjenu tako to svoju vertikalu-pismo uvodi u novi kontekst, u novu situaciju. Iako je sam rat, dogaaj iz mnotva ulaza i izlaza to razbija sve okvire, posebno relaciju izmeu centra i periferije, omoguio razbijanje tafelajske slike, Pai je, moglo bi se rei, u poslijeratnom periodu napravio skok
ispitujui granice raznih medija: videa, instalacija, tafelajske slike, skulpture, kako bi, svoj ve prepoznatljiv vlastiti idiom, nastojao da pronae u novom kontekstu. Rijeju: on se bavio aproprijacijom vlastite poetike u novim medijima. Tako, na primjer, u toku rata uzimajui i stavljajui na mjesto platna novinski papir dnevnog lista Osloboenje da se izvjetaji sa ratita ili svjedoenje o stranim masakrima i stradanjima naroda doimaju kao svojevrsni komentar-podloga naslikanog. (Pai), on time ispituje znaenje samih likovnih figura i same podloge. Ovaj postupak Pai nastavlja da koristi i u poslijeratnom periodu, s tom razlikom to novinski papir, kao podloga, ne svjedoi vie o stradanju naroda ve o samom novinskom senzacionalizmu, pri emu promjena sadraja u novinskim izvjetajima mijenja odnos izmeu podloge i naslikanog. Slino tome, Pai je, za vrijeme opsade, u svom glasovitom ciklusu Sarajevska biblioteka - istorija svijeta, koristio spaljene i nagorjele knjige iz Vijenice, sarajevske biblioteke koja je izgorjela, da bi u njihovu izgorjelu utrobu smjestio izlomljenu i isprekidanu vertikalu figure-ovjeka; knjiga je imala funkciju slojevitog platna, krletke, groba, a izlomljena vertikala figure-ovjeka pisma koje svojim vlastitim tijelom ispisuje logiku istorije. Spaljene i nagorjele knjige su svjedoile o ruenju kulture, a sama instalacija je iznova stvarala smisao spaljenoj stvari, kako ne bi zavrila na otpadu i ubritu istorije. Pai koristi i djeije igrake, magine muzike kutije koje kad se otvore sviraju, a figure-igrake - kauboja, vjetrenjaa, motora, u njoj se pokreu kao u cirkusu. Na njima su ucrtani vertikalni likovi koji se kreu kao u filmu, a itava postavka lii na instalacije nadrealista, koji su istraivali realnost i istinitost filma ne samo u kadru, rezu, montai, nego i u samom mehanizmu kamere koja se kree i stvara zbiljnost slike. No, kakva je veza izmeu djeije igrake i vertikale? Poznato je da je umjetnost uvijek htjela da dotakne utopijski raj djetinjstva u kojem jo niko nikada nije bio, niti ostao. A to znai vratiti se neemu to smo odavno zaboravili, odnosno, vratiti se svijetu sanjanom otvorenih oiju to se odmotava kao boanska knjiga-slikovnica u beskrajnoj igri ogledala u kojima se kao u svijet nastanjujemo, a svijet u nas. Umjetnici moda uvijek ive dramu nemogunosti povratka na neutralni, bezazleni djeiji pogled koji nije optereen konvencijama, emama to kanaliu nau percepciju. Pa i onda kada su nastojali da pobjegnu u neku zemlju, koja je neoptereena civilizacijskim stegama, kao na primjer Paul Gauguin, ili kada su koristili maske afrikih plemena, kao Modigliani i Picasso, moda su i tada htjeli da otkriju ar djetinjstva, koji nije sputan krutim racionalnim normama i principima. I Paieva vertikala lik-figura posjeduje neto od primordijalnog djejeg crtea. Ali, i pored njene elementarno infantilne snage ne bi se moglo rei da je Paieva poetika zasnovana na nekom bijegu u egzotino ostrvo djetinjstva, sa kojeg je sva traumatska realnost protjerana i nestala. Naprotiv, njegova vertikala sadri ar ponavljanja djeije igre to se javlja u raznim kontekstima, kao Nietzscheov vjeni krug koji se stalno pojavljuje u razlici, u drugaijem kontekstu i, u isti mah, nosi u sebi traumatsko jezgro odvajanja i razluivanja. Ipak, Pai nije negirao tafelajsku sliku, kao ni pokret kistom, ni, samim tim, moderni likovni izraz. Stoga, logika ponavljanja kod njega nije zaeta u ideji praznine samog subjekta i nemogunosti njegovog dosezanja. Naime, moe se uoiti da djeija igra ponavljanja u njegovom djelu ne razbija subjekat do krajnjih granica
unutranje praznine; naprotiv, iz njega progovara ar, ivotni entuzijazam u kojem se u svakom novom ponavljanju, u svakoj novoj igri i ritmu, infantilno uenje poklapa sa filozofskim uenjem spram svijeta.
Gubljenje mjesta u gradu

U Paievim radovima posveenim gradu zvuni ritam je uhvaen u ritmu grada, njegove buke, to kroz svoju haotinost stvara mnogoliki susret razliitih elemenata. No, ta je grad u tom mnogolikom susretu razliitih elemenata? Labirint, splet usamljenih lica, brzine u mnogostrukim pravcima, iaeni detalji koji izmiu cjelini, vorovi ulica i susreta, svjetiljke to sputaju zvjezdano nebo na zemlju, neuhvatljivi obris dogaaja, samoa okova, kripa konica to se poklapa sa ropcem starca, koncentrisana buka to se kao tumor po zemlji iri, ureeni haos u kojem nastaju ljudska lica, kretanje u mnotvu... I upravo izazov sa kojim se Pai suoava je izazov susreta sa neuhvatljivom mapom grada, u kojoj nije fiksirano niti jedno mjesto prema geometrijskom i pravom obliku arhitektonskog reda i zakona. U njemu je cirkulisanje koji izmie svakoj teritorijalnoj fiksaciji i odreenju, pulsacija, nomadski pokret koji stvara prostor, a ne da prostor mehaniki kontrolie pokret. Instalacije o gradu sadre vie slojeva. Nije rije, dakle, o tome da postoji samo jedan kvadrat-prozor u svijet i da se kroz njega fiksira znaenje gledanja, nego da se vie slojeva, planova sukcesivno reda jedan za dugim i da se u njihovoj igri pomjeranja, izmicanja, stvara znaenje samog gledanja i znaenje samog grada. Predstavljanje grada je upravo i omoguilo da se dekonstruie fiksirana slika. Time je i rasprava o renesansnoj perspektivi da li ona predstavlja priblian nain ovjekovog gledanja u kojem slika postaje predmet, a predmet slika2; ili je ona socioloka konstrukcija, simbolika struktura iji su standardi povezani za datu kulturu i osobu, za dato vrijeme3; ili se ona moe razumjeti u dvostrukoj funkciji, s jedne strane, kao trijumfalno davanja znaenja realnosti kroz objektivnu distancu i matematsku proporciju, ili, s druge strane, kao izraz ovjekove volje za mo u nastojanju da izbrie distancu izmeu sebe i svijeta4 - ila u pravcu njene problematizacije. Zapravo, zahtijevajui idealan kanonski nain koji poiva na dvostrukoj piramidi izvan platna, na vrhu piramide, oko je posmatraa, idealna taka, iz ijeg se vrha zahvata znaenje prizora, a na platnu, susret paralelnih linija, koji se zbog iluzije daljine pribliavaju i sljubljuju perspektiva fiksira samog posmatraa i ujedno fiksira sam prostor prema sukcesivnom nizu planova koji se prema matematskim proraunima redaju jedan poslije drugog. Heinrich Wlfflin istie da je razlika izmeu baroka i renesanse u tome to planovi u renesansi redaju kao niz statinih pozorinih zastora, dok u baroku bestjelesni pokret struji kroz prostor i rasklimava fiksiranu tektonsku odreenost, te se u prelazu, titraju planovi meu-
O tome ire: E. H. Gombrih, Umjetnost i iluzija, Psihologija slikovnog predstavljanja, Beograd, Nolit, 1984. O tome ire: Nelson Goodman, Jezici umjetnosti: Pristup teoriji simbola, Zagreb, KruZak, 2002. 4 O tome ire: Erwin Panofsky, La prospettiva come forma simbolica e altri scritti, Milano, Fertinelli, 1997.
2 3
sobno poklapaju, ukrtaju i time stvaraju uskomeanu dinamiku samoga prizora.5 Tako barok omoguava, u svojim nedovrenim cjelinama i isprekidanim linijama, ne naruavajui ni tektoniku slike, ni perspektivu, aktivniji udio posmatraa u sklapanju znaenja slike. Kod Paia igra planova naruava perspektivu. On istrauje pokret u relaciji mnotva planova koji, iako su postavljeni sukcesivno, ne izazivaju vizuelni utisak sukcesivnog niza, nego doivljaj prostorne dinamike u kojem su daljina i blizina izmijenili svoja mjesta i rastau se kao nomadska mnogostrukost. Razlog zato se kod Paia gubi fiksiranost slike upravo je u kretanju kroz grad, gradska dinamika koja se ne zaustavlja i ne zadrava na jednom mjestu, nego je u stalnom odlaganju, izmicanju od zatvorenog, omeenog mjesta. Stoga, Paiev doivljaj grada nije kao kod Baudelairea, koji iz perspektive usamljenog etaa posmatra samou prolaznih prizora, ve sam grad, njegova neurotina samoa, koja kroz njega govori. Pai slua njegovu dinamiku logiku u samoj strukturi planova koji se uspostavljaju kao mnotvo kanala na televizijskoj slici, koja se na zatvara na jednoj perspektivi, na fiksiranom pogledu determinisanom geometrijom, ve je u stalnoj izmjeni, titranju. Zato se scene, prizori vertikalnih likova, gledaju kao kroz televizijski ekran, koji nije prozor u svijet, ve mnotvo prozora to osvjetljavaju samou i nasilje to izbija iz gradskih soba, krletki u kojima titraji televizijske slike modeliraju realnost. Luciano Fontana je, na primjer, buio rupe i pravio rezove u svojim platnima, ne zato da bi iskazao strah od slike u ikonoklazmu, ve da bi kroz upljinu otvorio prostor koji se iri izvan platna, gdje sama rupa problematizira, umjesto geometrijske perspektive, iluziju dubine, treu dimenziju. U ciklusu radova Bena Nicholsona White Relief postavljeno je vie glatkih slojeva u drvetu, jedan iza drugog, na kojima je otvor na prvom u obliku kruga ili kvadrata, ime se stvara dvostruki efekat: mi vidimo rupu, prazninu, koja je, istovremeno, i geometrijski oblik, to se ire i suava, zavisno od tog iz kojeg ugla ih gledamo. Autor je svjesno razvio dvosmislenost vizuelnog doivljaja izmeu praznine i geometrijskog oblika, ime se u statinom reljefu, unutar njegovog prostora, stvara efekat pribliavanja i udaljavanja. Pai je takoe kroz mnotvo planova izrazio rastezljivost gradskog prostora, samo to kod njega plohe nisu sljubljene kao kod Nicholsona i to su na mjesto geometrijskih oblika postavljeni vertikalne figure-likovi koje se istovremeno pribliavaju i udaljavaju. Njegove vertikalne figure ne poznaje samo jednu svoju pozadinu, ona je slojevita, i dok pogledom prelazimo po njima, statini slojevi se, kroz slojevitost optikog ukrtanja planova, kreu, a, samim tim, se s njima kreu i vertikalne figure. Dakle, odgovor na pitanje zato Pai naruava geometrijsku perspektivu je, prije svega, u tome da bi se otvorila dinamika u kojoj se slika ne poklapa sa stvari, niti stvar sa slikom. Zahvaljujui tome se simbolika norma, kojom kanonski prepoznajemo svijet, rastae i raskrinkava, a onda i definitivno problematizira, a matematski se doivljaj prostora zarad slobode pokreta koji nije determiniran ukoenom geometrijom, uruava. Isto se tako ovjekova volja za mo, koja je u tome
5
O tome ire: Heinrich Wlfflin, Temeljni pojmovi povijesti umjetnosti. Problem razvoja stila u novijoj umjetnosti, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti (Kontura), 1998.
da se slikom vlada svijetom, gubi u svakom novom prizoru, u svakoj novoj sceni, poruci, zato to se ne radi o fiksiranoj taki iz koje se kontrolie svijet, ve o nomadskom mjestu koji se uvijek gubi i nestaje. Stoga, Paievi radovi ne zahtijevaju jednu perspektivu, niti jedan ugao iz kojeg bi se promatrali; naprotiv, oni zahtijevaju samo kretanje gledaoca i pritom su oni sami, takoe, u pokretu koji, prevazilazei logiku okvira, razglobljava logiku centra i periferije. Na toj osnovi Pai pravi kolae u kojima lijepi prizore iz gradskog ivota, ali princip koji ih povezuje nije vrst, sve izgleda devijantno, iskrivljeno, kao da sve ispada iz poderane filmske trake koja neurotino uveava i smanjuje odreene prizore, a Mondrijanova geometrija, koju ponekad koristi, vie je u tome da bi iskazao ne geometrijski red i poredak, nego nemir i raskol.
Pismo izmeu znaka i njegove reference

Ali, ta je za likovnog umjetnika pismo? Naime, kada itamo pismena mi onda pismo i ne zapaamo. Kada kaemo, na primjer, tijelo, mi i ne primjeujemo vizuelni oblik slova t-i-j-e-l-o odvojeno od znaenja; ona su skoro progutana istim tim znaenjem6. No, ako je kazano da je kod Paia veza izmeu znaka tijela i samog tijela u njihovom ne-podudaranju, kakvo je onda mjesto i uloga pisma, kao treeg lana, izmeu znaka i njegove reference? Nesumnjivo, ona je u posredovanju. Pismo, kao trei lan ovog trojstva, daje mu dinamiku; ono postaje znak tijela i sama njegova referenca koja je stvarno tijelo pretvoreno u vertikalu. No, to ne znai da je time pismo sintetiziralo znak i njegovu referencu; naprotiv, ono ih je postavilo u njihovoj razlici, pukotini. Naime, pismo koje je kao vertikala predstavljeno preko linije koja je odvajanje jedne povrine od druge, dijeljenje, razluivanje preko dijeljenja, raskola naglaava vezu izmeu znaka i njegove reference; ono je njihova kopa. Kroz raskol, kroz pukotinu Pai u svojim radovima upravo i postavlja pitanje o prvobitnom imenovanju svijeta, o vezi izmeu principa boanske i ljudske kreacije. No, ta je u tom kontekstu sa savremenom realnou o kojoj je ranije bilo rijei? Ona je realnost koju Pai susree ovdje i sada, u Bosni i Hercegovini, u njenoj nacionalnoj podijeljenosti, teritorijalnoj razmeenosti, u unutranjoj raspoluenosti ljudi koji u njoj ive. Ustvari, pismo-vertikala postavi znak i postavi tijelo osvjetljava samo tijela onih koji ive politiku realnost u Bosni, a koja je u znaku ne samo vanjske, ve i unutranje podjele i raskola. Zacijelo, pismo je vertikala, vertikala je linija, linija je razgranienje, a razgranienje je politika granica koje se ne koristi da bi se iscrtala granica izmeu svijeta i tijela; ona je u samome tijelu. Rijeju: samo tijelo doivljava nacionalnu granicu, podjelu kao vlastito sopstvo. Nacionalistike politike, to strateki proizvode unutranju rascijepljenost, podjelu u samome tijelu, nastoje upravo da pomire nacionalnu mitoloku fantaziju sa realnim tijelom, koristei upravo ratnu naraciju kako bi u realna tijela upisali politika
6
I Joseph Kosuth i Rene Magritte su na razliite naine izrazili raskol i ujedno vezu izmeu pisma, znaka i stvari, koju znak i pismo oznaavaju.
znaenja, kao to su to, na primjer, veza sa tradicijom i zemljom kroz natopljenu krv predaka i brae; mitoloko obnavljanje, regeneracija vlastite vitalnosti kroz ratno rtvovanje, poklanjanje vlastitoga tijela na oltar otadbine... Graani su se u ratu susreli sa situacijom da politika odluka nije neto apstraktno, odvojeno od svakodnevnog ivota, ve da je ona dio vlastitoga tijela, da ona prolazi kroz svaki njegov dio i da direktno odluuje o pitanjima ivota i smrti. I, upravo zato to je u ratu izbrisana granica izmeu privatnog i javnog, etnonacionalne fantazije koriste ratnu naraciju kako bi kroz ratnu fantaziju, a preko nevidljivih oiljaka, unutranjih podjela, trauma koje stalno proizvode kod vlastitih sljedbenika, a koje oni doivljavaju kao jedinstvo vlastitoga tijela sa nacionalnom znakovljem i simbolikom prodrle u samo tijelo, iznutra ga kontrolisale, ule u njegova nesvjesna politika znaenja. Pismo-vertikala upravo osvjetljava taj nevidljivi ig ispisan na tijelima, njihovu unutranju podjelu, traumu. Moe li onda uopte pismo, koje znai podjelu, liniju, granicu da predstavi jedinstvo u fragmentiranoj i diskontinuiranoj stvarnosti koju ivimo danas i ovdje? Ono na ta upuuje logika pisma koja se razvija u Paievim radovima je da se otjelotvori nevidljivi peat razjedinjenja, diskontinuiteta, jer pismo iznosi, takoe, i traumu odvajanja, dijeljenja, granice, raskola; intencija njegovog pisma i jeste u tome da kroz nejedinstvo trai jedinstvo. Uostalom, ni nacionalistika euforija ne poiva na tome da stvara neko zbiljsko jedinstvo sa tradicijom, sa kolektivom, sa kultom pretka, ve na tome da se kroz fantaziju jedinstva proizvodi permanentno nejedinstvo, kako bi etnonacionalna fantazija stalno proizvodila rasulo, rasklimanost, unutranju podijeljenost. Stoga, mogue zajednitvo izmeu naroda koji ive u Bosni i Hercegovini i jeste zajedniko sagledavanje upravo unutranje podijeljenosti, traumatske granice, nejedinstva, na ta i poziva Paievo pismo koje logiku - ti si onaj koji dijeli i koji si podijeljen transformie u logiku ti si onaj koji pie i koji si napisan.
EnverKazaz DavorBeganovi BeqCufaj
BALKAN
Enver Kazaz
Historiografski i kulturnopovijesni metanarativi o osmanskoj Bosni

1. Ideoloka mo i kulturnopovijesno pamenje
Kulturnopovijesno pamenje danas u BiH, unutar etnonacionalistikog ideolokog konteksta, ali i u ranijim povijesnim periodima, nije jedino ideoloki konstrukt koji se mijenja u skladu sa promjenom institucija moi i njihovom logikom fukoovski shvaenog panoptikog discipliniranja i mentalne kapilarne kontrole ukupne drutvene scene. Ono je istodobno i temelj ideologije i jedan od njenih osnovnih instrumenta, te podloga za politiku mo kojom ideoloki monik nastoji vlastitu intrepretaciju kulture i prolosti nametnuti ukupnoj drutvenoj zajednici. Na toj osnovi kulturnopovijesno pamenje i ideologija omoguuju jedno drugom egzistiranje, argumentacijsku liniju i uvjerljivost, a sloenu kulturnopovijesnu sliku, mozaik njene raznorodnosti svode u meusobnom podravanju na jednostavan sistem ideolokih parola, da bi ideologija za sebe monopolizirala prolost i kulturnu tradiciju s ciljem proizvodnje podobnog i kolektivnog i individualnog identiteta koji nije nita drugo do identitet podanika. Tu ideologija kao suvremena mitologija, (Terry Eagletton), srno ivi od kulturnopovijesnog pamenja, pri emu se ono javlja ne samo u funkciji njene argumentacijske mree, nego je i njen izvor i njen proizvoa, a u tom procesu kulturnopovijesno pamenje nastoji to vie ideolokih subjekata ukljuiti u svoju metanarativnu razinu.
U studiji Nadzirati i kaanjavati Michel Foucault, govorei o hijerhijskom nadzoru institucija moi nad individualnim i kolektivnim tijelima, panju usmjerava izmeu ostalog i na sistem kolstva kao proces mentalne dresure, kako bi pokazao da se svevidea, panoptika kontrola ideoloke moi razvija preko disciplinskih institucija: Disciplinske institucije su stvorile aparaturu za nadozor ije je dejstvo bilo poput mikroskopskog posmatranja ljudskog ponaanja; zahvaljujui preciznim analitikim raspodelama do kojih je u tim institucijama dolo, formirano je oko jedinki ustrojstvo za osmatranje, beleenje i dresiranje... Savreni disciplinski aparat omoguivao bi da se sve neposredno vidi, i da se sve moe sagledati jednim pogledom. Njegovo sredite bilo bi ujedno i izvor svetlosti kojim se sve osvetljava, i mesto gde se sustie sve to treba znati: savreno oko kojem nita ne moe promai, sredite ka kojem su okrenuti svi pogledi.1 Otud kulturnopovijesno pamenje spada u aparat mentalnog nadziranja i individua i kolektiva, pri emu se zananje preko obrazovnih inistitucija u konanici profilira kao ista ideoloka mo, njena fukoovski shvaena centralna svjetlost kojom je sve u drutvu osvijetljeno. Borei se da izgradi odgovarajuu sliku prolosti, ideologija uvodi u proces formiranja i mijenjanja kulturnopovijesnog pamenja elemente kanoniziranja, selekcije i intrepretacije, pri emu slika prolosti legitmira ideologijska stajalita o sadanjosti i svakom obliku konstrukcije poeljne budunosti. Na toj osnovi kulturnopovijesno pamenje i ideologija tijesno sarauju ne samo u nadziranju drutvenog prostora, ve i u nadzoru nad vremenom, pa se od ideologije prisvojeno kulturnopovijesno pamenje javlja i kao okupator ukupnog vremena, i njegovog perfekta, i njegovog prezenta, a pogotovu njegovog futura. Borba za konstrukciju poeljnih slika i intrepretacija prolosti na toj osnovi postaje mentalnom okupacijom ukupne dimenzije vremena, dok ideologija u konstruiranju slike prolosti preuzima obrasce mitskog i mitotvornog miljenja, a u konstruiranju slika budunosti ulazi u prostor utopijskog obeanja, u dananjem bosanskom sluaju impregniranog imperfektnim i pluskvamperfektnim naracijama i arhainim vrijednostima. Procesom kanonizacije ideoloka mo se nastoji utemeljti kao isto znanje, otud ona sebi potinjava i znanstvenu zajednicu i ukupno znanje, traei od njih da oforme simboliki imagniraj prema kojemu e se usmjeriti i indvidualni i kolektivni sistem identifikacija koji e stvoriti uvjete za intrepretaciju stvarnosti svakom i individualnom i kolektivnom subjektu. Procesima selekcije, tijesno skopanim sa procesima kanonizacije, ideologija u kulturnopovijesnom pamenju odbacuje one elemente koji na razliite naine remete istou stvorene slike, zapreavajui im da pomute fuokoovski shvaenu sredinju svjetlost i onaj jedan jedini pogled osvjetljavanjem kultrnopoivjesnih zbivanja iz perspektive margine i periferije. To znai da selekcija i kanonizacija iskljuuju iz kulturnopovijesnog pamenja svaku drugost ili, pak, kreiraju sistem slika o drugosti koji je usklaen sa principima sredita moi. Sistemom intrepretacije prolosti ideologija razvija metaovjeritelje znanja, onaj metanarativni, metaoznaiteljski sistem prema kojem interpretacija ne samo da se usmjerava ve i
1
Miel Fuko: Nadzirati i kanjavati, Izdvaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad, 1997, str. 169-170.
ukupan povijesni okvir tumai iz te metanarativne perspektive, a tumaenje ima za cilj da sadanje ideologme ukomponira u prolu stvarnost koja potom postaje argumentom ideologije u konstrukciji njenog sistema vrijednosti. Stoga je iz perspektive epistemolokog skepticizma Haydena Whitea i njegovog stava o narativnosti historiografije, a pogotovu iz optike kulturne historije, te teza Dominica La Capre o dijalokoj i karnevalesknoj historiografiji2 nuno promotriti sisteme kulturnopovijesnog znanja u BiH, te procese na osnovu kojih to znanje proizvodi predstavu o esencijalistikom karakteru identiteta, individulanog, kolektivnog, rodnog, klasnog, religijskog ili ma kojeg drugog.3 Kada se iz takve perspektive promatra odnos centra, periferije i margine te nainu na koji ovdadnja historiografija predstavlja prolost, onda u prvi plan izbija stav da su tri ovdanje historiografije ne samo etniki funkcionalizirane ve i etnonacionalistiki instrumentalizirane, te prevashodno narativne i mitoloki koncipirane, a na mjestu gdje bi se trebale zatei injenice nalazimo fikciju, odnosno sistem tropa u historiografskom diskursu.
2. Manihejska matrica zananja - osmanofobni i osmanofilini metanarativi kao objasnidbene strategije historiografije i faktori izgradnje ideolokih naracija
Podrobnije propitivanje predstava koja je historiografija i kultrunopovijesno pamenje proizvodi u ovdanjem vladajuem konceptu kolektivnog identiteta o periodu osmanske vladavine Bosnom i Hercegovinom vodi ka zakljuku da je historiografija za raun svojih bilo osmanofobnih, bilo osmanofilnih metanarativa iskljuivala
Poblie znaenje pojmova vidjeti u: Nova kulturna historija, uredila i predgovor napisala Lynnn Hunt, Zagreb, 2001. 3 Od Nietzscheovog osobenog epistemolokog loma i metahistorijskih obrazloenja naina na koji historiografija proizvodi slike povijesne zbilje, preko Faucaltovog revidiranja historiografije u povijestima ludila, sekuslanosti i glasivote povijesti zatvora, historiografija vie ne moe raunati na epistemoloku neupitnost. U razigravanju modela historiografskoga pisma od brodelovskog koncepta strukturalistike kulturalne i povijesti mentaliteta, te teza o povijestima dugog i kratkog trajanja, od analistikih prepspektiva do interdisciplinarnog upliva antropologije, etnografije, kulturologije u kulturnu povijest i njihovog insistiranja na ispitivanju odnosa povijesti simbolikih imaginarija prema povijestima elita, te kasnijem uspostavljanju teorijskog odnosa izmeu koncepta povijesti odozdo spram povijesti odzogo, ili zasnivanja modela socijalne povijesti - na Zapadnim sveuulitima i van njih razvila se opirna teorijska rasprava o karakteru samog ina predstavljanja prolosti u historiografskim naracijama. Posljedice te rasparave jesu pokolebavanje predstave o neupitnosti samog ina reperezantacije prole zbilje u historiografskome tekstu. No, one gotovo upoe nisu ni dodirnule ovdanju historiografiju. Naprotiv, destabilizacija historiografije na Zapadu dovedena do episetmolokog preispitivanja njenog znanja, svoj odgovor na junoslavenskom prostoru, a pogotovu u BiH ima u mitiziranju historiografskog pisma o emu izravno svjedoi i izjava jednog od najuglednijih ovdanjih historiira, Mustafe Imamovia, da je ponosan ako je Bonjacima u svojoj Povijesti Bonjaka stvorio povijesne mitove. Historiografija je jedna od onih discipilina koja je ovdanjim ideologijama ponudila moralno i svako drugo opravdanje za njihov militantni nacionalizam, priskrbila im argumentaciju, pa ak i isporuila zahtjev da na rigidan nain tumae prolost kako bi na toj osnovi konstruirale drutvenu sadanjost i ukupnu drutvenu budunost.
2
itave slojeve povijesne zbilje i marginaliziranih glasova historiografskog i kulturnopovijesnog znanja, eda bi u konanici ostvarila monoloki koncept (Dominck La Capra) povijesti u ime ove ili one vrste ideoloke moi. U svojoj Metahistoriji, kako Lloyd S. Kramer navodi u tekstu Knjievnost, kritika i historijska imaginacija: knjievni izazov Haydena Whitea i Domincka LaCapre, White je pokuao objasniti literarne kodove klasine historiografije, da bi doao do zakljuka da sva historijska djela imaju dubok strukturalni sadraj koji je openito poetski i specifino lingvistiki po svojoj prirodi, a koji slui kao predkritiki prihvaena paradigma onog to bi specifino historijsko tumaenje trebalo biti.4 Slijedei ovaj Whiteov stav Kramer zakljuuje: Ova razina duboke strukture postaje nezaobilazna polazna taka iz koje povjesniar izvodi jedan bitno posteki in, u kojem preoblikuje povijesno polje i uspostavlja ga kao podruje na kojem e primijeniti specifine teorije kako bi objasnio ta se zaista dogaalo u njemu.5 Na toj osnovi White je doao do zakljuka da historiografija operira objasnidbenim strategijama, koje povjesniar preuzima iz svoje kulture, a broj e se strategija dostupnih povjesniaru u smislenom prikazivanju povijesnih dogaaja poklapati sa brojem generikih tipova pria koje su dio kulture kojoj povjesniar pripada.6 U tom smislu, objanjavajui podruje preoblikovanih narativnih startegija, White razlikuje etiri naina mogueg zapleta (romantini, tragini, komini, satiriki), etiri naina mogueg argumentiranja (formistiko, mehanistiko, organistiko, kontekstualistiko) i etiri naina ideolokog impliciranja (anarhistiko, radikalno, konzervativno, liberalno), a sve to poiva na etiri knjievna tropa koji nepoznati svijet ine poznatim (metafora, metonimija, sinegdoha, ironija).7 Kada bi se iz takve perspektive pokuao dekonstruirati model kulturnoppovijesnog pamenja i historiografskog diskursa o osmanskoj vladavini u BiH, u pravi plan bi svakako izbio zakljuak da su osamnofobni i osmanofini metanarativi u njemu posluili kao vajtovski shvaene objasnidbene strategije, te da se historiografija uglavnom oblikuje romantinim i tragikim zapletima, operirajui mehanistikim i organistikim modelima argumentiranja koji su smjeteni u radikalno, rigidino i konzervativno ideoloko impliciranje, a dominatni tropi koje koristi jesu metafora, odnosno sinegdoha. Osmanofobni historiografski metanarativ razvijan je u svom prvom obliku kao antiosvajaki, oslobodilaki stav. Njegovo porijeklo nalazi se u anrovima usmene knjievnosti, epici prije svega, a potom u predajama i legendama, kao zamjenama za historiografski diskurs u usmenoj, odnosno pukoj kulturi, da bi se utemeljio u elitnoj kulturi ideoloki i etniki funkcionaliziranog, epski kodiranog romantizma, prije svega u epovima, gdje su reprezentativni primjeri Njegoev Gorski vijenac,
Lloyd S. Kramer: Knjievnost, kritika i historijska imaginacija: knjievni izazov Haydena Whitea i Domincka LaCapre, Nova kulturna historija, uredila i predgovor napisala Lynnn Hunt, Zagreb, 2001., str. 157. 5 Isto, str. 157. 6 Isto, str. 158. 7 Isto str. 159.
4
Mauraniev Smrt Samil-age engia, a neto ranije barokni Gunduliev Osman, ili jo ranije renesansna Marulieva Judita. Ideoloki raster osmanofobnog metanarativa u pukoj ili elitnoj knjievnosti jeste ovaj ili onaj tip etnike, odnosno ideologije jugoslavenstva, kao fokusa oko kojeg su se okupljale tenje za oslobaanjem junoslavesnkih etnija/nacija od osmanske vlasti. Osmanofobni metanarativ se iz knjievnosti preselio u historiografiju, a obje je, pak, neprestano natkriljavala ideologija. Taj metanarativ e tokom dvadesetog vijeka a pogotovo na njegovom kraju, prije svega u knjievnosti etnonacionalistiki funkcionaliziranog neoromantizma, pogotovu u ideoloki funkcionaliziranom novopovijesnom romanu sa monumentalistikom gestom u svojoj osnovi, te ranijoj formi ovog romana, klasinom historijskom romanu romantiarskog tipa kojemu je cilj konstruirati osnove etnikog identiteta i etnike ideologije, posluiti kao pokrie za militantni nacionalizam i promoviranje imperijalne, osvajake ideologije, namjesto oslobodiliake iz devetnaestog i ranijih vijekova kada su junoslavenske etnije bile porobljene od strane Osmanskog carstva. To znai da se osmanofobni metanarativ kao osnova kulturnog i povijesnog pamenja izmetnuo na prelomu dvadesetog i dvadesetprvog stoljea u rigidnu, osvajaku etnonacionalistiku ideologiju, pri emu je funkciju osmanskog osvajaa kao slike divljeg, neprijateljskog, imperijalnog Drugog u njemu zauzeo religijski i etniki Drugi. Jednostavno reeno, nova je ideologija vjeto iskorisitila stare ideoloke mrnje, pri emu je religijska naracija posluila kao temelj za konstrukciju svake vrste diskursa o etnikom/nacionalnom drugom kao neprestanom neprijatelju. Ratne rtve takvog ideolokog obrata u kulturnom i povijesnom pamenju, ali i u knjievnosti jo se zbrajaju na traginom junoslavenskom prostoru. Osmanofilni metanarativ, pak, razvija se tokom dvadesetog vijeka kao odgovor na onaj osmanofobni. Cilj mu je u poetku razoriti sterotipne predstave osmanofobne historiografije i kulturnog pamenja, ali sa uspostavom pseudodemokratskog pluralizma u BiH, osmanofilni metanarativ slui kao podloga za etnonacionalistiko bosno i bonjakocentrino izmatavanje prolosti. Pri tom je historiografija napunjena mitskim narativnim strukturama. Njihov temelj jeste slika prema kojoj je Osmansko carstvo, kao islamocentrina teokratska imperija, bilo u svojoj osnovi humano, emancipatorsko, veoma tolerantno, postalo izvorom bonjakog etnikog identiteta i bosanskohercegovakog multikonfesionalizma, multietninosti i multikulturalizma, da bi etniki funkcionalizirano kulturnopovijesno pamenje smjestilo u osmansku vladavinu Bosnom predstave o rajskom dobu Bonjaka i mit o stalnoj toleranciji islamocentrine, teokratske imperijalne vlasti prema onim etnikim zajednicama koje su nositelji neislamskog religijskog identiteta. Osmanofobni metanarativ u svom poetku, tokom svoje antiosvajake, odnosno oslobodilake faze, metodom selekcije, kanonizacije i interpretacije izostavljao je iz kulturnopovijesnog pamenja one slojeve povijesne stvarnosti koji su remetili istotu ideoloki konstruirane slike prolosti, a u tako reduciranoj slici taj metanarativ vidio je opravdanje za gradnju etnike herojske kulturne paradigme i stvaranje sistema identifikacije kolektiva sa epskocentrinom, ideolokom konstrukcijom etnikog heroja. U trenutku kad oslobodilaku fazu ovog metanarativa
zamijeni ona osvajaka, kad se namjesto osvajakih Osmanlija u ideolokoj konstrukciji kao etniki neprijatelj pojave Bonjaci, ili, pak, svi drugi nesrbi, kad, dakle, etnonacionalistika ideologija poinje sa imaginiranjem slika sveprisutnog neprijatelja, osmanofobni metanarativ javlja se u etnonacionalistikoj ideologiji kao fukoovski shvaen jedan jedini pogled i centralna svjetlost kojima se sve osvjetljava i sve vidi, a pogotovu ukupno etniko vrijeme u kojem se neprestano tei za proirenjem etnikog i duhovnog i dravnog prostora. I osmanofilni i osmanofobni metanarativ, dakle, kroz sebe proputaju i u sebe usisavaju razliite ideoloke naracije. Prvi, kao tvorevina one ideologije koja je u BiH razvijana u vrijeme emancipacije njene dravnosti poslije ezdestih godina prolog vijeka u sastavu SFRJ, u sebe je usisavo ideologije jugoslavenskog decentriranog multikulturalizma, bratstva i jedinstva, te komunistikog internacionalizma da bi nakon pada komunistike ideologije i njene verzije multikulturalizma u centar ovog metanrativa ula bonjaka etnonacionalistika ideologija i njena bonjakocentrino i islamocentrino profilirana naracija o bosanskohercegovakom (pseudo)multikulturalizmu, pri emu je u prvi plan izbacivana teza da je taj multikulturalizam nastao u tzv. milet sistemu Osmanskog carstva. Osmanofobni metanarativ u sebe je usisao takoer ideoloke diskurse. Prvo je to bio sluaj u devetnaestom vijeku, vremenu formiranja etnikih identiteta na junoslavenskom prostoru, sa srpskom i hrvatskom etnikom ideologijom, te razlitim verzijama ideologije jugoslavenstva, a pogotovu sa tzv. pijemontino postuliranim srbocentrinim jugoslavenstvom. Nakon sloma komunistike ideologije tokom traginih devedesetih godina prolog stoljea u centar ovog metanarativa uplivae djelimino hrvatska, a pogotovu srpska etnonacionalistika ideologija, a on e toj ideologiji posluiti kao izvor za motivaciju ratnika i pokretaka snaga ratne mainerije. U konanici taj metanarativ izrae u sistem motivacije za ratne zloine i geonocid u Srebrenici, te mjesto ideoloki postuliranog njihovog moralnog opravdanja. 8
3. Ka glasovima margine i periferije ili mnogostruka unutranja lica unutranje zemlje u dijalokom modelu kulturnopovijesnog pamenja
Hayden White i Dominck LaCapra polazei od teze o tekstualnosti historije i tekstualnosti historijskih konteksta, ukazuju na to da historiografija u svojoj narativ8
Treba se u tom smislu sjetiti samo udovinih rijei Ratka Mladia, komandanta Vojske Republike srpske, prilikom zauzimanja Srebrenice. Tada je Mladi u trijumfalistikom zanosu govorio u televizijske kamere da napokon je dolo vrijeme da se on, njegova vojska i Srbi u cjelini osvete Turcima na tom prostoru nakon Bune protiv dahija. Ne treba posebno naglaavati da Mladi u tom trenutku vri moralnu pripremu i stvara moralno opravdanje za geonocid, pozivajui se upravo na osmanofobni metanarativ iz ije perspektive je izvedeno i historiografsko znananje, ali i predstava o identitetu povijesti i ukupnom kulturnopovijesnom identitetu to ju je na osnovu osmanofobnog metanrativa razvila znanstvena i ideoloka mo u cilju stvaranja etniki iste tzv. Velike Srbije.
noj konstrukciji prole zbilje nuno reducira njenu mnogostrukost i njene razliite glasove na jedinstvenu, zaokruenu, koherentnu i cjelovitu sliku sa odnosima stalne kauzalnosti. LaCapra, pozivajui se na Bahtina i dosege polifoninosti, dijaloginosti i karnevalesknosti modernog romana, ukazuje na mnogostrukost prolosti, na sisteme zatomljenih i potisnutih, marginaliziranih i iskljuenih glasova iz historiografije, te na koncu insistira na uspostavljanju dijalokog, ak karnevalesknog modela povijesti. Zbog toga on, usvajajui model deridijanske dekonstrukcije historiografskog diskursa, podvalai da sam kontekst je neka vrsta teksta, on ne iziskuje sterotipno ideoloko opisivanje ve interpretaciju i konstruktivisiku kritiku. Povjesniar bi stoga trebao itati kontekst s osjeajem za knjievni proces intertekstualnosti, a ne voen kauzalnim poimanjem odraavanja. iroko rasprostranjeno uvjerenje o suprotnosti izmeu tekstova i stvarnosti je neodrivo, jer se prolost pojavljuje u obliku tekstova i tekstualizirane ostavtine memoara, izvjea, objavljenih spisa, arhiva, spomenika, i tako dalje.9 Ovaj zakljuak vodi LaCapru ka stavu da povjesniari vide kontekst kao bitan i esto jedinstven uzroni faktor u historiji, a to on pripisuje neprekinutom utjecaju zapadne metafizike tradicije ak i u najsekularnijim i najpozitivistikijim radovima suvremene historiografije. Povjesniari ele opisati stvarnost koja postoji s one strane tumaenja ili izvan tekstova na nain koji rekapitulira davnu metafiziku elju za istim bitkom, a njihov kontekstualizam sadri platonizam tradicije koja poiva na idealiziranom konceptu punog, temeljnog znaenja. Dodue prvi pokreta u metafizici ili teologiji (Ideja ili Bog) ustupa mjesto Kontekstu, ali taj novi prvi pokreta funkcionira na isti nain kao i tradicionalni metafiziki, transcendirajui jezik i odreujue konano znaenje.10 Na toj osnovi i LaCapra i White dolaze na razliite naine do istog ili slinog zakljuka o metanarativnoj dimenziji historiografskog diskursa, da bi ga ba zbog toga podvrgli kritici. LaCapra u tom smislu istie neku vrstu historiografskog pseudomimetizma kao osnovu na kojoj se grade predstave prole zbilje naglaavajui da je kontekst uvijek jeziki postuliran, tekstualan, a da u dijalokom modelu povijesti dolazimo do mogunosti artikuliranja mnogostrukosti prolosti, dok bi u karnevalesknom doli do dehijerarhizirane slike prolosti. Budui da tzv. objektivistiki povjesniar situira prolost u tradicionalni logocentrizam, u ono to Derida naziva transcendentalni oznaitelj, jasno je da povjesniar postavlja sebe u poloaj transcendentalnog oznaitelja koji proizvodi ili stvara zanaenja prolosti.11 Tako se u konanici i White i LaCapra dodiruju ne samo u tezi o narativnosti historiografije, nego i u tezi da su knjievnost, historiografija i mit sustavi koji na slian ili identian nain proizvode znaenja, da tek sa izgubljenim povijesnim glasovima kad ih vratimo u historiografsku ili kulturnopovijesnu sliku prolosti dobijamo polifonijski bahtinovsko-lacaprijnsku sliku prole zbilje. A ona ne moe biti zarobljena niti nietzscheanski shvaenom monumentalistikom
Isto, str. 165. Isto, str. 165. 11 Isto, str. 176.
9 10
historiografijom u kojoj se skrivalo nasljee kranske potrebe za vjerovanjem u jednog jedinog istinskog Boga ili nasljee svjetovnog pandana kranstvu pozitivistiku znanost, s njezinom potrebom za vjerovanjem u jedan cjelovit i neupitan sustav prirodnih zakona12 No, da bi se na osnovu Whiteovih i LaCaprinih teza dolo do mogunosti dekonstruiranja osmanofobno ili osmanofilno zasnovanih historiografija i koncepata kulturnopivijesnih pamenja, neophodno je vidjeti kako se i na koji nain utemeljuje u takvim historiografijama koncept periferije i margine, te kako se, na koji nain osama selekcije, interpretacije i kanonizacije uspostavljalju u njima identitarni koncepti i procedure, pa potom i hijerarhija identiteta, i na koncu kako se iz takve vrste histiriografskih i kulturnopovijesnih naracija iskljuuju perferni i marginalni glasovi koji remete predstavu o cjelovitosti i koherentnosti povijesti i njene slike u historiografiji i kulturnopovijesnim naracijama. Osmanofobni metanarativ utjecao je na izmatavanje mita o iskljuivoj nasilnosti, teroru osmanske uprave nad neislamskim zajednicama u BiH u sastavu Osmankog carstava. A osmanofilni metanarativ utjecao je na izmatavanje mita o tolerantnosti osmanske vlasti u BiH, to je dajui neislamskim zajednicama prava poupt onih u glasovitoj Ahdnami sultana Mehmeda II Osvjaa, odnosno sultna Fatiha kako se esto danas u bonjakocentrinom javnom diskursu imenuje, koju je on dao Bosanskim franjevcima razvila savreno tolerantan i demokratian model drave i drutva oitovan u milet sistemu unutar kojeg su nemuslimanske zajednice stekle ne samo pravo na ispoljavanje vjere, ve ak i status punopravnosti unutar imperije. Na toj osnovi izgraena je manihejska matrica historiografskih znanja u bosanskohercegovkoj etnonacionalistiki ideologiziranoj i etniki razgranienoj historiografiji. Izmeu ove dvije historiografske mitocentrine naracije uklijetena je povijesna stvarnost, njena mnogostrukost i bahtinovska polifoninost, pluralnost lica povijesti, koja je po logici izgradnje historiografskog mita morala biti svedana na idealistiki postuliranu cjelovitost, jednost, koherentnost. Manihejska matrica historiografskog i kulturnopovijesnog zananja proizvela je, nadalje, metanarative bosanskohercegovakog dravnog kontinuiteta i diskontinutiteta kao objasnidbeno-argumentacijske strategije kroz iji okular je viena ukupna, pluralana bosnaskohercegovaka prolost. Prema metanarativu bosanskohercegovakog dravnog kontinuiteta u bosanskohercegovaku povijest upisan je mit o idealistiki koncipiranoj stalno tolerantnoj, a ne dijalektiki napetoj mulitkulturalnosti, mulitietninosti, multireligioznosti zemlje, pri emu je iz izmatanog identiteta apsolutno tolerantne srednjovjekovne Bosne, zemlje Dobrih Bonjanja, kao osnove na kojoj je razvijana idealistika konstrukcija tzv. bogumilske unutranje zemlje izrastao identitet apsolutno tolerantne osmanske Bosne, koja je nastavila u Osmanskom carstvu svoj
Isto str. 178.
12
dravnopravni kontinuitet.13 Pri tom je postuliranjem bogumilskog mita14 na kategoriji Dobrih Bonjanja,15 trocrkveni karakter srednjovjekovne Bosne, sa dominantnom ulogom bosanske crkve kao heretike a ne izmatike u odnosu na papinski Rim, zamijenjen troreligijskim karakterom osmanske Bosne sa dominatnom ulogom islama. Jasno je da se u ovakvom postuliranju historiografske naracije u funkciju lakapirijanski shvaenog transcendenatlnog oznaitelja historiografije smjestio osmanofilni metanarativ koji nije premreio samo historiografiju, ve i knjievnost, razliite javne diskurse, etnografiju, a pogotovu znanost o knjievnosti i rudimentarne oblike dananje bosanskohercegovake kulturologije. Metanarativ bh. dravnog kontinuiteta, pogotovu u aspektu neprestane bosanske hiljadugodinje dravnosti provuene od srednjovjekovlja do dananjih dana, utemeljuje se, zapravo, na brisanju ili zanemarivanju te mitskom interpretiranju historijskih injenica da je BiH bila pod upravom dva osvajaa, Osmanskog carstva i Austoro-Ugarske imperije, te da se u sastavu Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, a potom u sastavu komunistike verzije Jugoslavije prenosio na osvajaa ili na veu razinu vlasti, te u potpunosti gasio na ovaj ili onaj nain njen suverenitet. Tom metanartivu cilj je, dakle, brisanje sjeanja na povijesno iskustvo osvojenog, tj. na povijesno iskustvo potinjavanja osvajau, odnosno kolonizatoru. Na toj osnovi osvaja/kolonizator postaje biopolitiki blizak, familijaran, postaje, da tako kaem, izvor identiteta, a ne alteritet, ne onaj kolonizatorski ili imperijalni Drugi, koji nastoji radikalno transformirati sve potiinjene, osvojene/kolonizirane identitete. Taj model pripitomaljavanja osvajaa/kolonizatora u konanici vodi ka potpunoj identifikaciji osvojenog sa osvajaem/kolonizatrom, pa se osvojeni/kolonizirani, identificiran sa osvajaem/kolonizatorom, pojavljuje i na simbolikom i na referntnom planu kolektivnog identiteta kao mitski potomak mitskog roditelja.16
Mit o dravnopravnom konitnuitetu razvijen je posebno za vrijeme zadnjeg bosanskog rata kao ideoloki argument u borbi za tzv. jedinstvenu, cjelovitu i graansku BiH u kojoj bi po logici ideoloke i politike moi Bonjaci kao veinska mogli dominirati nad ostalim etnijama i nacionalinim manjinama. Histriografsko utemeljenje ovom mitu ponajvie je omoguio Mustafa Imamovi u svojoj Povijesti Bonjaka. Ideju hiljadugodinjeg kontinuteta kao osobenu vrstu pseudoznanstvene mantre, ideoloka i znanstvena mo ubacila je u kolski sistem, a ona je prepokrila ukupan drutveni horizont. Stoga je ta ideja vrlo esto koritena i kao najji argument u ovdanjim polemikama, pa se gotovo u pravilu nalazi kod istih zagovornika: Muhameda Filipovia, Demaludina Latia i itavog niza slinih ovdanjih intelektualaca. 14 O ovom mitu ire vidjeti u. Dubravko Lovrenovi, Povijest est magistra vitae, Sarajevo, 2008. i: Dubravko Lovrenovi, Steci, Sarajevo, 2009. 15 Ova kategorija kada se ozbiljnije analizira u svom je temelju implicitno rasistika, jer podrazumijeva da su samo Bonjani dobri, dok su drugi konceptulaizirani kao nedobri, dakle, ili zli, ili nasilni, ili totalitarni, pri emu je pravni termin, to je dokazao Sreko aja za ovu kategoriju, prebaen na ravan konstrukcije mentaliteta, odnosno mentalitetskih crta 16 O tom procesu apsolutnog izjedanavanja osvojenog sa osvajaem, koloniziranog sa kolonizatorom ponajbolje svjedoe dananje izjave pojednih nosilaca javne moi u BiH. U tom pogledu treba samo podcrtati izjave reisa Mustafe Ceria o identinosti Turaka i Bonjaka, koje, kako je jednom rekao Ceri, kao da je ista mati rodila. U tim izjavama ne izjedanaava se samo Osmansko carstvo sa dananjom Turskom, nego se i dananja BiH, bonjakocentrino i islamocentrino viena, izjednaava sa Osmanskom imperijom.
13
Metanarativ stalnog disokntinuiteta bh. dravnosti, pak, zaboravljajui razliku izmeu koncepta povijesti odozgo, politike povijesti, dakle, i povijesti odzodo, tj. povijesti svakodnevnice, odnosno brodelovskih koncepta kratkog i dugog trajanja - insistira na stalnom uspostavljaju povijesnih lomova i rezova u bosanskohercegovakoj prolosti. Preko tih rezova ili povijesnih lomova ne prelaze nikakve energije kulturnopovijesnog identiteta ili energije modela bosanskohercegovakog interkulturlnog i interreligijskog dijalektiki napetog poliloga u kojem su neprestano pristune snage plodotvornog dijaloga razlika, ali i skubi meu njima, jedan sloeni povijesni dinamizam u dijalogu i dijaleketika napetost u procesima transformacije identiteta. Ukupan kulturni identitet svodi se, pri tom, na koncept elitne, visoke kulture, koja je u doba vladavine Osmanskog carstva u BiH ne samo polijezina, ve i iskljuivo religiocentrino zasnovana, vie na principima monologa, a ne interkulturnog dijaloga profilirana, dok se puka kultura i fenomen njenog dugog trajanja sa stalnim intrekulturnim dijalogom u sebi, kao i koncpeti mikoropovijesti i mikrokulturnih strategija, onaj iroki i neopisivi sloj kulture svakodnevnice negiraju kao faktori izgradnje etnikog i kulturnog identiteta i faktori izgradnje kulturnopovijesnog pamenja. 17 Manihejska matrica znanja postavljenja u dva metanarativa kulturnog i povijesnog identiteta, proizvela je, dakle, manihejsku matricu hsitoriografskih interpretacija, te manihejsku matricu selekcije u konstrukciji kanona simbolikog imaginarija, a onda i manihejsku matricu ukupnog kulturnopovijesnog pamenja. Ideja stalnog diskontinuiteta, nadalje, zaboravalja i da se strategije osvajaa u pravilu zasnivaju na tom da osvojenog ubijedi u to kako on uva neke svoje ranije idenitarne osnove. Zato se na razini politikog definiranja kolonizranog/osovjenog osvaja/kolonizator vrlo esto ponaa tako da osvojenog/koloniziranog stavlja u poloaj neke vrste teritorijalne zasebnosti, poloaj pokrajinstva unutar svoje ukupne teritorije, kako bi primirio i prebrisao njegovu svijest o ranijoj razlici, pogotovu razlici prije osvajanja/koloniziranja. Ta strategija osvajaa/kolonizatora ponajbolje se ogleda u inu nominacije osvojenog prostora. Srednjovjekovno bosansko kraljevstvo na taj nain postae bosanski paaluk ili bosanski sandak unutar Osmanskog carstva, a potom e u sastavu Austrougarske imeprije dobiti i svoju Zemaljsku vladu. Osvojenom je, znai, ostavljena mogunost zasnivanja svijesti o zasebnosti svog teritorijalnog identiteta, odnosno ostavljena mu je mogunost da konstruira sistem simbolikih razlika, dok se na razini referencijalnog okvira pravnog poretka i njegovo pravo i njegova razlika gase. Takva strategija osvajaa/kolonizatora neprestano tretira teritorij osvojenog/ koloniziranog, ma koliko ga osvaja ukljuivao u stanje vlastitosti, kao svoju periferiju obiljeavajui ga na simbolikom planu identiteta kao unutranju drugost.
17
O ova dva modela, viskom i niskom, kulture u tradiciji BiH inspirativno je pisao Ivan Lovrenovi u svojoj glasovitoj knjizi Unutarnja zemlja, koje je objavljena u vie izdanja i u prevodu na vie jezika, a zadnje dopunjeno i proireno izdanje objavljeno je u Sarajevu, 2010.
Izglobljena iz osmanofobnog i osmanofilnog kulturnopovijesnog metanarativa Bosna i Hercegovina unutar Osmanskog carstva i postoji stalno na simbolikoj ravni identiteta u formi periferije, koja je vrlo esto tretirana ne samo kao unutranja drugost osmanskocentrino sktrukturirane Imperije ve i kao granica prema kraanskocentrino shvaenom Zapadu sa svim paradoksalnim i promjenjivim stanjima koje nosi fenomen graninosti. Na toj osnovi dalo bi se govoriti o tome kako je metanarativ unutranje zemlje i izrastao, svjesno ili ne, na osnovu simbolikih strategija koje su prema Bosni i Hercegovini kao simbolikoj unutranjoj drugosti postavljali odreeni centri kulturalne religijske, politike ili neke drugo moi, bilo da su smjeteni u Rim, Carigrad, Be ili neki drugi centar ideoloke, religijske ili politike moi. Poziciju periferije i unutranje drugosti Bosna e zadobiti i u sastavu AustroUgarskog carstva, kada se njen identitet saidovski orijentalizira, ba kao to se okcidentalizirao u doba osmanske vladavine. A to znai da su oba osvajaa/kolonizatora u Bosni imali namjeru provoditi strategije proizvodnje vlastitosti u punoj ili unutranjoj drugosti, odnosno da su razvili forme potianjavanja kroz strategije osmaniziranja, odnosno austrougariziranja, pri emu se ovo drugo vrlo esto znalo pojavljivati i kao isto austriziranje/germaniziranje Bosne. Proizvodnja osvajaevog simbolikog imaginiraja u prostoru koloniziranih kultura stalno rezlutira novim i novim hibridima, u onom smislu u kojem o novonastalim identitetima granice i periferije kao stalnom procesu hibridizacije govori Homi Babha u svojoj knjzi Smjetanje kulture.18 Unutar periferije i vlastite unutranje drugosti osmanski osvaja, ba kako je to inio i auostrougraski kolonizator, stalno je provodio strategijski proces uspostavljanja unutranjih razlika, razlika dakle u samoj periferiji. Osmansko carstvo, kao teokratska, islmocentrina imperija to je inio s obzirom na imperijalni i religisjki identitet, dok e se auostrougraksi kolonizator oslanjati na strategije spreavanja razvoja procesa etnikog samoosvjeenja insistirajui na ranije uspostvaljenim religijskim, a ne razlikama u etnikim i kulturnim identitetima. Na toj osnovi osvaja u periferiji proizvodi margine, odnosno zasniva procese ukljuivanja i iskljuivanja tzv. marginalnih identiteta. Marginalizacija identiteta tee du osnove uspostavljanja razlike u odnosu na simboliki, kulturoloki, politiki, ideoloki, ukupan identitarni i svaki drugi imperijalni centar. U Osmanskom carstavu taj centar jeste islamocentrini imperator, kojeg na ideolokom i politikom planu simbolizira sultan, a na kulturolokom i religijskom - islam i s njim skopana kultura kao simboliki temelj teokratskog carstva.
18
Vidjeti: Homi Baba: Smetanje kulture, Beograd, 2000.

Mnogostruka unutranja lica unutranje zemlje, tj. mnogostruke igre razlika u periferiji kao unutranjoj osvajaevoj drugosti proizvedene su, dakle, u odnosu na Imaginarni Centar, koji sistemu vlasti i omoguuje legitimaciju i opravdanje za sporovoenje fukoovske panoptike strategije potiinjavanja, nadzora, discipliniranja, kanjavanja, ukljuivanja, iskljuivanja, diskriminiranja, marginaliziranja itd. Cilj je, pri tom, te strategije uiniti nevidljivima, jer, ne zaboravimo, najefikasnija je ona vlast koja ode u nevidljivost kako podvlai Faucault. Ako se iz ovakve perspektive promotre osmanofobni i osmanofilni metanarativi kao vajtovske objasnidbene strategije, onda je jasno da one u maksimalnoj mjeri reduciraju kulturnopovijesno pamenje i koncept kulturnopovijesnih identiteta, da bi ih na koncu pred recepijente ispovratile kao istu ideologiju. Promotrena kao unutranja drugost Osmanskog carstva, kao njegova periferija i kao granini prostor, odnosno homibabinski limes, osmanska Bosna postaje uistinu sloen i hibridan prostpor u kojem se razigravaju mnogostruke unutranje razlike. U odnosu na projektivni Imaginarni, tj. Simboliki Centar koji proizvodi osmanskost, muslimansko stanovnitvo je postavljeno u poziciju neprave ili nepotpune osmanskosti, pa je ono unutranja drugost osvajaa, tj. onaj identitet koji je uveden u osamskocentrino i islamocentrino zasnovan hijerarhijski poredak identiteta i dravnopravne norme, ali svoja identitarna prava crpi samo i iskljuivo u odnosu na islamskost, ali ne i osmanskost tog Imaginarnog, odnosno Simbolikog osvajakog Centra. Kao unutranja drugost u odnosu na osvajaev identitarni Imperijalni Centar, muslimansko stanovnitvo u okviru milet sistemu se na prostoru periferije pojavljuje kao nadreeni identitet identitarnim osnovama neislamskih religijskih zajednica, te vri njihovu marginalizaciju, pri emu te zajednice postaju pune ili krajnje drugosti u odnosu na osvajaev i Imperijalni i Simboliki centar identiteta. Tako one u tijelu osvajaa postaju unutranji Simboliki Drugi, tj. unutranji Simbol Vanjskog Neprijatelja; odnosno, te zajednice u identitarnom smislu postaju svakodnevne mikroslike prekograninog, izvantjelesnog neprijatelja u tijelu osvajaa, neka vrsta kulturolokog i religijskog virusa kojeg valja neprestano kontrolirati. Neislamske zajednice otud su sa stajalita politike identiteta tretirane kao puna neislamskost i neosmanskost u imperijnoj hijerahiji Identiteta. One su stoga u odnosu na vrh hijerarhije i identitarni centar Imperije izvanjskost, koja je pravno preko milet sistetema inkroporirana u tijelo Imperije, a identitarno kao unutranji simbol vanjskog neprijatelja nesilamske zajednice postaju simboliki virus u osmanskom hijerarhjiski strukturiranom poretku identiteta A to znai da su islamskost i osmanskost temeljne vrijednosti na kojima se ustoliuje mo i imaginarnog i referentnog aspekta imperijalnog identiteta Osmanskog castva. U odnosu na te vrijednosti izvedena je hijerarhijska struktura identitarne moi iz koje i prositiu modeli marginaliziranja i diskriminiranja neosmanskih i neislamskih identiteta u ovoj imperiji. Kao neprava ili nepotpuna osmanskost u odnosu na Simboliki centar Imperije, muslimansko stanvnitvo u BiH ima mogunost zasnivanja svijesti o svom posebnom teritorijalnom identitetu, pa e se iz te svijesti vrlo esto postavljati
razlika u odnosu na projektivni teritorijalni centar Imperije. Ta teritorijalizacija identiteta rezultirae npr. polemikim pjesmama u korpusu poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima sa projektivnim simboliko-teritorijalnim osmasnkim Centrom, to je sluaj sa npr. Nerkesijnim ili pjesmama Zijajije Mostarca. Prihvatajui islamskost kao temeljnu identitarnu vrijednost, muslimansko stanovnitvo se u formama svoje elitne, religocentrine kulture ulanava u tijelo islamskog jezika, arapskog, a onda i u tijela drugih orijentalnih jezika, persijski i turski, dok u svojoj pukoj, usmenoj kulturi, njegujui je na maternjem jeziku nastoji sauvati preanje, predosvojene/kolonizirane osnove identiteta i razliku u odnosu na simboliki centar identiteta Imperije. U tom pogledu mogue je govoriti o viestrukosti, odnosno dijaloginosti, kulturalnoj polijezinosti identiteta svake zajednice unutar osmanskog milet sistema. Katoliko i pravoslavno stanovnitvo zbog uspostavljanja islamocentrinog Simboliko-imaginarnog centra identiteta Imperije zadobija na njenoj periferiji i kulturoloki i ukupan identitarni status pune i prave vanjsko-unutranje drugosti koja se, dakle, vidi kao granini fenomen iji identitet izvana prodire unutra preko granica Carstva. Zato je to stanovnitvo, dananjim rjenikom reeno, okcidentalizirano u Osmanskom carstvu; ono zadobija status Simbolikog Drugog iz kojeg onda proizilaze razliiti stupnjevi njegove drugosti: religijska, socijalna, jezika, kulturoloka itd. Naravno, zbog strategije izgradnje slike Velikog, Simbolikog Neprijatelja koju provodi svaka, pa i Osmanska imperija, neislamsko stanovnitvo na periferiji Carstva dobija i status Simbolikog Neprijatelja, zbog ega je vrlo esto podvrgnuto ne samo marginalizaciji i diskriminaciji, ve i procesima kanjavanja, o emu zorno svjedoe franjevake kronike, kao najizrazitiji pisani dokumenti o tom aspektu povijesti osmanske Bosne, koje su, ustvari, dokumenti to mogu spadati u kategoriju bordelovski shvaene povijesti svakodnevnice koju ispisuje marginalizirani i diskriminirani povijesnokulturni identitet. Lien osmanofobnog i osmanofilnog metanarativa koji ureuju kulturnopovijesno pamenje, kulturnopovijesni diskurs mogao bi krenuti u svojoj deskripciji i analizi osmanskog razdoblja bosanskohrecegovakog dijalektiki napetog hibridnog kulturnopovijesnog identiteta od principa ukljuivanja, a ne iskljuivanja razlitih kulturnopovijesnih glasova, pri emu bi se moglo doi do bosanskohercegovakog povijesnog as centrifugalno, as centripetalno postavljenog intrekulturnog modela poliglasja, a naspram osmanofobno ili osmanofilno postulirane monocentrinosti identiteta moglo bi se doi do policentrine perspektive njegove/njihove hibridnosti. Na drugoj strani, monoloki koncept ispisivanja kulturnopovijesnog identiteta mogao bi biti zamijenjen dijaloki/polilokim koji bi namjesto dosadanjeg monocentrinog modela kanona mogao upisiviti u povijest policentrini, sa perspetkivom stalnog ukljuivanja i nadopunjavanja mozaika kanonskih centara. S tree strane, pak, revizija znanja mogua je samo kao njegova dekonstrukcija, to podrazumijeva da se interpretacija mora osloboditi nadlenosti svojih metaovjeritelja, osmanofobonog i osmanofilnog metanarativa koji kao deridijanski transcedentalni oznaitelji neprestano lebde nad interpretacijama prolosti i ureuju njihov epistemoloki poredak.
4. Studija sluaja Ljetopis kreevskog samostana Marijana Bogdanovia kao marginalni glas koji decentrira i dekonstruira metanarativni sistem kulturnopovijesnog pamenja
I osmanofobni i osmanofilni metanarativ prenebregavaju u svojoj metaovjeriteljskoj nakani svaku tenju interpretacije kultunopovijesnog identeta da sagleda mnogostruka lica svakodnevnice u mnogostrukim unutranjim identitarnim licima unutranje zemlje. Kao izraz epistemolokog utemeljenja povijesti odozgo, ova dva metanarativa naprosto ne vide da se u svakodnevnom kulturnopovijesnom identitetu javljaju disonantni glasovi koji ne dozovoljavaju bilo kakvu monoloku predstavu o organskoj cjelovitosti i koherentnosti kulturnopovijesne slike i identiteta osmanske Bosne. Osmanofobni metanarativ u temeljnim dokumentima osmanske vlasti u BiH vidi iskljuivo imperijalnu strategiju porobljavanja i potinjavanja, dok osmanofilni u tim istim dokumentima vidi dokaz tolerantnosti imperijalne vlasti. Tako se jedna ista povijesna stvarnost vidi na dva dijametralno suprotna naina. 19 Pogotovo je to sluaj sa uvenom Ahdnamom,dokumentom kojim je sultan Mehmed II Osvaja garantirao prava franjevakoj zajednici u BiH. Na drugoj strani, to je sluaj i sa proklamiranom strategijom milet sistema kojom je Osmanska imperija ukljuivala u svoj pravno-noramtivni poredak neislamske, odnosno neosmanske zajednice/identitete, ali je u praksi njihov identitet marginalizirala ili je, pak, nastojala iskljuiti ga iz hijerarhjiskog subordinirajueg poretka identiteta iji centar i vrh zauzimaju identitarne vrijednosti osmanskosti i islamskosti. Lien metanarativne osnove, opis hibridnog, policentrinog, dijalektiki napetog kulturnopovijesnog identeta osmanske Bosne du linije mnogostrukih lica u mnogostrukoj slici unutranje zemlje, ukljuuje franjevaku kulturnu liniju na viestruk nain. Ona je, kako je vie puta naglaavao Ivan Lovrenovi,20 dvostruka margina, ili margina margine. Na jednoj strani ta linija kulture marginalizirana je i pojavljuje se u funkciji marginalnog identiteta u odnosu na religiocentrini poredak osmanskocentrine i islamocentrine hijerarhije identiteta Osmanskog carstva. Na drugoj strani, pak, ona je u odnosu na katolikocentrinu kulturu svoje epohe ne samo u prostornom smislu periferna, nego je i marginalizirana, budui da se razvija u islamocentrinom prostoru kultura suprotnom katolikocentrinom hijerhijskom poretku, tj. monocentrino i panhrvatski pojmljenom hrvatskom kulturnom identitetu. Na jednoj strani, ona se vidi kao okcidentalizirajui kulturnopovijesni identitet u orijentalnocentrino pojmljenom kulturnom tijelu osmanskog kulturnog identiteta, a na drugoj strani, iz katolikocenDubravko Lovrenovi suoen sa ovim aspketom historiografije u BiH govori o tri naporedne etniki funkcionalizirane historiografije koje na tri naina predstavljaju jednu istu povijesnu realnost. ire o tome vidi u njegovoj knjizi Povijest est magistra vita, Sarajevo, 2008.. 20 O tome je podrobno pisao Ivan Lovrenovi u knjizi Bosnaski Hrvati, esej o agoniji jedne orijenalnoevropske mikro kulture,
19
trine perspektive procjenjivanja identiteta sagledava se kao orijentaliziran okcidentalni identitet. 21 Ljetopis kreevskoga samostana Marijana Bodganovia prati vrijeme od 1765. do 1872. godine, a pripada i veoj ljetopisnoj cjelini koja obuhvata period od neto vie od pola stoljea, precizno od 1765. do 1817. godine, ali nakon 1872. godine ispisuju ga druge autorske ruke.22 Ovdje autorstvo nije nevano, mada osnovni princip anra, neutralnost linog uplitanja u predoavanje dogaaja i izvjetajno objektivistiki diskurs kronike, iskljuuje mogunost autorskog preoblikovanja normativnosti anra na kojoj poivaju franjevake kronike. Tu objektivnost zadrava i Marijan Bogdanovi, ali on vrlo esto zna i iz linog, emotivnog i intelektualnog ugla komentirati dogaaje. A njegovi komentari, s obzirom na funkcije23 koje je obnaao, nisu nevani. Kao kustos, odnosno zamjenik provincijala i biskup, fra. Marijan Bogdanovi ima daleko ire uvide u poslove zajednice, kontekst
Franjevake kronike, ma koliku slavu stekle, pogotovo s Andrievim pozivanjem na njih i pogotovu s obzirom na injenicu da je ovaj veliki pisac, i ne samo on, iz njih crpio osnove svoje filozofije bosanskohercegovake prolosti ak teme i motive, pa i dijelove fabula svojih pria i romana, kao da su ostale nedovoljno istraene u bosanskohercegvakoj, ali i hrvatskoj nauci o knjievnosti. Veina tekstova o njima, izuzimajui one Ivana Lovrenovia, pogotovo njegova razamatranja o bosanskohrvatskoj kulturi i kronikama kao jednom njenom sloju iz knjige Bosanski Hrvati esej o agoniji jedne orijentalno-evropske mikro kulture, (Sarajevo, 2010.) su, zapravo, pozitivistiko deskriptivni. Slava kronika kao da ne dozvoljava njihovo istraivanje iz perspektive poststrukturalistikog teorijskog konteksta za iji operativni instrumetarij i teorijska polazita kao da su one i pisane kao anr koji iz prirode svoje nefikcionalnosti baca dodatno, neobino, koso svjetlo na sve fikcionalne anrove, decentrirajui pri tom kanonski poredak, te estetku normu i njenu hijerarhiju u interliterarnoj bosanskohercegovakoj zajednici. Nefikcionalni anrovi i njihova pozicioniranost u postmodernom poetikom kontekstu dodatno su osvijetlili ove kronike, koje kao da svoj daleki odraz imaju u tekstovima savremenih bosanskohercegovakih pisaca i intelektualaca o zadnjem bosanskom ratu i njihovoj nakani da iz perspektive ratne svakodnevnice i pozicije malog ovjeka i instrumentarija povijesti odzodo opiu ratni pakao i pusto postapokaliptinog stanja bosanskohercegovake tranzicije. Jednom rijeju, franjevake kronike, kao najdragocjeniji nefikcionalni anr tradicije interliterarne bosanskohercegovake zajednice naprosto vape za poststrukturalistikim kosim itanjima koja bi vidjela njihove mnogolike veze sa modernistikim i postmodernim fikcionalnim literarnim anrovima i na nov nain osvijetlila njihovu funkciju u zasnivanju alternativnih, subverzivnih modela kulturnopovijesnog pamenja i identiteta onim moodelima koji na osnovu naprijed opisanih metanarativa nastoje uspostaviti iskljuive, koherentne, cjelovito zaokruene monoloke i monocentrine koncpete kulturnopovijesnog identiteta. 22 Fra Ignacije Gavran u iscrpnom pozitivistiko deskriptivnom predgovoru Ljetopisa kreevskoga samostana, Zagreb 2003. godine daje opasku o autorstvu: Ako uzmemo da je II. dio pisao fra Aneo unji, stariji, to ga je on, koji se rodio 1798. ili 1799. , mogao pisati tek izmeu 1823. (tj. nakon to je postao sveenik) i 1832. (kada je postao biskupov tajnik i vie nije bio u Kreevu). Okolnost da je tekst pisan Kujundievim pravopisom govori takoer za te godine (ako moda i nije autor fra Aneo unji), jer su se Kujundieva pravila pojavila 1822. a nakon dva desetljea zamijenila ih u Bosni Gajeva... to se tie III. dijela, za koji znamo da ga je pisao fra Aneo unji, mlai, mislimo da je pisan koncem ezdesetih godina XIX stoljea. 23 Fra Marijan Bogdanovi izmeu ostalog obavaljao je, kako naglaava fra Ignaicije Gavran u predgovoru Ljetopisu kreevskoga samostana, i najdgovronije dunosti u franjevakoj prooviniciji: 1765. godine izabran je za kustosa ili zamjenika provincijala, a 1768. u Stonu je od stonskog biskupa Petra Budmanija 8. V. 1768. primio biskupsko posveenje.
21
njenog rada, ciljeve, obaveze, sve ono to ini cjelinu njenog ivota, nego neki drugi na hijrehijskoj ljestvici dunosti franjevake provincije znatno nie pozicionirani njeni pripadnici. Zato se u njegovim, ponekad i emotivno naglaenim, komentarim te funkciji koju obnaa i iz ije perspektive poesto i pie ovaj ljetopis zorno otkriva pozicija kranske, odnosno franjevake zajednice u osmanskoj Bosni, koja je, kako to naglaava i Ivan Lovrenovi, za Franjevce u cijelom periodu osmanske uprave misijska zemlja. Zapravo, mjesto iz kojeg pie, legitimira njegov pogled na tadanji kontekst ukupne franjevake literature, to ga u vrlo kratkim crtama, a veoma precizno opisuje Ivan Lovrenovi, piui o franjevakoj knjievnosti: etiristoljetna historija franjevake spisateljske prakse moe se u najgrubljim obrisima podijeliti u dva razdoblja - predmoderno i moderno. Znaajno je da ta podjela slijedi opu evropsku povijest ideja i drutvenih kretanja, s time da se manifestacije modernosti u Bosni pojavljuju sa zakanjenjem, te u skromnim i hibridnim oblicima. Prvo, predmoderno razdoblje obuhvaa XVII, XVIII i dio XIX stoljea, a u historijsko-politikom smislu dijeli se na dva otro razliita podrazdoblja: do Bekoga rata (1683 1699) i poslije njega. Do Bekoga rata osmanlijska osvajanja pomaknula su granice Carstva na sjever do Budima i na zapad do jadranske obale. Redovnici franjevake provincije Bosne Srebrene, kao jedine priznate katolike institucije u evropskom dijelu Carstva, pastoriziraju katolike na cijelome tom ogromnom prostoru od Jadrana do Transilvanije i Bugarske, od Albanije do Panonije. Openito govorei, u ekonomskom i zakonskom pogledu vladaju u tom razdoblju stabilnost i red. Sasvim drukije prilike, pak, nastaju u Bosni nakon povijesnoga poraza Osmanlija pod Beom i utvrivanja novih granica Carstva na Dinari, Savi i Dunavu. Bosna postaje serhat, vojna predstraa Carstva, vjerska struktura stanovnitva se drastino mijenja katolici i franjevci se masovno iseljavaju, ostaju aktivna samo tri samostana (Fojnica, Sutjeska, Kreevo), a iz prekosavskih i prekodinarskih krajeva u Bosnu slijevaju se muslimani. Provincija Bosna Srebrena nala se na teritoriju triju drava (Austrije, Venecije i Osmanskoga Carstva), to e postupno dovesti do njezinoga smanjivanja u granice Bosanskoga paaluka i do odvajanja novonastalih franjevakih provincija u Dalmaciji, Slavoniji, Ugarskoj. Ope prilike naglo se pogoravaju (bezakonje, korupcija, sve vee bogaenje i poveanje autarhine moi muslimanskih feudalaca, pobune, hajduija), pojaava se vjersko-ideoloka netrpeljivost, zapoinje proces dugotrajnoga i nezaustavljivog propadanja osmanskoga vojno-ekonomskoga sistema.24 Ako se ima u vidu da Bogadnovi pie iz konteksta dugotrajnog i nezaustavljivog propadanja osamanskoga vojno-ekonomskoga imperijalnog sistema, onda je pozicija njegova svjedoenja i biljeenja dogaaja vezanih za kreevski samostan, u stvari, ona perspektiva koja ponjabolje svjedoi o poloaju franjevake zajednice kao pune unutranje drugosti, tj. unutranjeg Simbola Vanjskog Neprijatelja Imperije. Pri tom, Bogadnoviev ljetopis ulazi u kontekst velikog vojnog poraza osmanskog imperijalnog sistema, onog u ratu s Rusijom, te u kontekst rata sa Crnom Go24
Ivan Lovrenovi: Franjevka knjievnost, tekst u rukopisu.
rom. Ti se konteksti neposredno odraavaju na unutranje stanje u Bosni, na rast agresivnosti insititucija imperijalne vlasti prema neislamskim zajednicama, na poveanje stupnja diskriminacije i marginalizacije, pa i nasilja ispoljenog prema franjevakoj, odnosno kranskoj zajednici u cjelini. Te kontekste Bogdanovi ne slika detaljno, ali im posveuje znatnu panju govorei o njima jednom posredno, kad je u pitanju rat s Rusijom, i drugi put neposredno, kad je u pitanju rat s Crnom Gorom i kad vlast uslovljava franjevaku zajednicu tjerajui njene pripadnike da postanu neka vrsta vojnih pijuna i obavjetajaca Carstva. Bogdanovievu poziciju posrednog i neposrednog svjedoka opisanim dogaajima precizno komentira i fra Iganicije Gavran,25 naglaavajui da je u prvom dijelu, do 1768. on ljetopisac kao okularni svjedok koji govori po sjeanju i dokumentima na osnovu kojih pie, a da je nadalje sve do konca svog rukopisa, kao neposredni svjedok dogaaja, pisao pratei dogaaje u stopu. Bez obzira na tu granicu, koja razdjeljuje tematsko organiziranje rukopisa u prvoj cjelini od njegove dnevnike-kroniarske organizacije u drugoj, valja istaknuti da se autorsko ja u skladu s pravilima anra uvijek neutralizira u maksimalnoj mjeri, pa namjesto autora svjedoe sami dogaaji, tj. njihova vjerna, dokumentarna deskripcija. Ali, iza te neutralnosti, poesto upliva Bogdanoviev kroniarski glas, te optika iz koje gleda dogaaje i opitika iz koje svjedoi, ono njegovo mjesto s kojeg govori, pri emu se ne remeti kriterij objektivnosti, ali se naglaava emotivno-etika zainteresiranost za zbivanja i odgovornost za njih. Odgvornost koju podrazumijeva i funkcija to je obnaa, ali i ukupna moralna odgovornost za zajednicu jednog od njenih kljunih ljudi. Upravo ta dvostrukost rukopisa veoma je znaajna za oslikavanje hijerahije identiteta i identitarne pozicije franjevake zajednice u osmanskoj Bosni. To je i razlog zbog kojeg je izabran ovaj, a ne neki drugi franjevaki ljetopis/kronika za studiju sluaja u ovom tekstu. Bogdanoviev ljetopis panju koncetrira na deskripciju temeljnog dogaaja obnovu kreevskog samostana nakon to je on nesretnim sticajem okolnosti potuno izgorio. Meutim, ono to bi po proklamiranom osnovu ideologije vlasti i proklamiranom osnovu prava koja je dodijeljena zajednici, dakle, po proklamiranim osnovama sultanove Ahdname i dodijeljenog prava u milet sistemu, trebao biti jednostavan i lagan posao, pretvara se u pravu muku za franjevaku zajednicu, a pogotovu za samog Bogdanovia kao jednu od najodgovornijih osoba zajednice.
25
Fra Ignacije Gavran u tom smislu pie: Bogdanovi, oigledno, rauna da je vjeran prikaz stvarnog stanja pravi nain da se postigne svrha za kojom ide. (Ostaviti mlaim naratajima, primjer vlastitog rada, odnosno opis dogaaja, kako bi oni na osnovu iskustva starijih generacija mogli da uspostave koordinatni sistem vlastitog identiteta i steknu iskustvo za njegovo ouvanje, prim. E: K.) Vano je, nadalje, znati i vrijeme kad je on zapisivao dogaaje. Kroz tri prve godine (1765-1767) ini se da on nije pisao (Gravran, oito misli, na kroniarsko-denevniki metod pisanja, prim. E. K.) jer je to gradivo izloeno sustavno, po temama, a ne po mjesecima, i redovno nema naznake pojedinih dana, pa poesto nisu navedeni ak ni mjeseci kad se neto dogodilo. Dogaaje iz tih godina Bogadnovi je zapisao najkasnije 1768.; pisao je po sjeanju, oslanjajui se moda na neke biljeke i knjige rauna. Tada, tj. u proljee 1768., dok opisuje jedan suvremeni dogaaj, on kae vidjet emo ta e iz toga izai. Otada, a osobito od 1769., on poinje biljeiti grau po mjesecima i oito se vidi to on oekuje da e se dogoditi za mjesec dana u asu dok zapisuje te retke. Prema tome, on je vremenski blizak, okularni svjedok dogaaj prvih triju godina, zbivanja od 1768. prati u stopu.
Iz te muke i proistie prva fabularna linija ovog ljetopisa. Za nju bi se moglo rei da je dokumentarni odraz povijesnog, ideolokog, politikog i ukupnog konteksta u kojem u prvi plan izbija princip imperijalnog potinjavanja i kaanjavanja identiteta unutranjeg Simbola Vanjskog Neprijatelja. U nju, tu dramski napetu fabulu, po logici tragiki definiranog agona ulazi pria karakteristina za politiki roman visokog modernizma i postmodernizma. Naime, onaj roman u kojem osioni vlastodrac sudi bez krivice, progoni bez osnova, eda bi na pozadani tog tragiki intoniranog agona izrastao itav pejsa patnje unutar koje progonjeni neprestano dokazuje svoju nevinost, demonstrirajui samo jednu jedinu stvar pokuaj da ostvari svoja prava koja su mu davno dodijeljena. Borba za dozvolu da se obnovi samostan traje nekoliko godina uz ogromno podmiivanje raznih funkcionera imperijalne vlasti, a li ne samo njih, ve i ljudi izvan sistema vlasti koji kao posrednci izmeu franjevake zajednice i vlasti dobijaju vanu ulogu u veoma dobro organiziranom lancu korupcije. Na koncu, i kad dobiju dozvolu, Franjevci moraju dokazivati ono to je obuhvaalo davno proklamirano i dodijeljno pravo od strane Imperatora. Druga fabularana linija koja se otkriva u Bogdanovievom ljetopisu jest ona vezana za kontekst destrukcije, propadanja i raspadanja same osmanske imperijalne vlasti u osmanskoj Bosni, pokrajini shvaenoj kao unutarnja drugost i periferija Imperije. Naime, pozicija posrednog svjedoka ratu s Rusima u Ljetopisu postaje pozicijom neposrednoog, okularnog rekao bi fra. Ignacije Gavran, svjedoka destrukcije Imperije iznutra. Na toj osnovi oslikava se horizont osmanske Bosne kao unutranje drugosti i periferije Imperije u procesu propadanja, gdje muslimansko stanovnitvo odbija bespogovornu sluiti imperatoru i gdje je mobilizacija za rat doivjela svoju suprotnost. U ovom fabularnom toku pokazuje se kako namjesto reda ukupnim imperijalnim poretkom postupno, ali neumoljivo ovladava kaos, te kako taj kaos proizvodi nasilje i korupciju, da bi u konanici osmanskom Bosnom ovladao princip azakonitosti i amoralnosti po kojem, oigledno funkcionira itava Imperija zahvaena procesom propadanja. Trea fabularna linija moe se definirati kao borba za opstanak i preivljavanje u nemoguim drutvenim okolnostima. Naime, franjevaka zajednica izloena je svakodnevnoj torturi lokalnih monika i manipulatora, koji vjeto za lini interes koriste hijerarhijski poredak identiteta u Osmanskom carstvu i marginalizaciju kranskog identiteta u tom poretku, te nasilniki bahato, vlastodraki osiono, politiki manipulativno koriste svoj poloaj u vlasti da bi se obogatili na raun franjevake zajednice. Tako ovaj ljetopis ispisujui kroniarski dnevnik svakodonevnce, ustvari, razvija tragiki intoniran zaplet o svakodnevnom i svakovrsnom nasilju nad, u osmanskoj Bosni, manjinskom, marginaliziranom i diskriminiranom kranskom zajednicom koja se tom nasilju ne moe oprijeti ni na koji zakonit nain, jer zakon i proklamirana prava ne vrijede u svakodnevnim ivotnim praksama. Stoga elni ljudi zajednice i provode svakodnevni postupak korumpiranja osionih lokalnih monika, eda bi pokuali na toj osnovi ostvariti svoja prava i opstati na prostoru koji se ispostavlja kao neprijateljski. etvrta fabularna linija, u itavom nizu drugih, jeste ona o svakodnevnim praksama ouvanja vlastititog religijskog i kulturolokog identiteta, svijesti o za410|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
sebnosti unutar imperijalnog tijela koje nije samo na simbolikom planu Imperijalni Simboliki Drugi, nego je i na egzistencijalnom planu ugnjeta koji prijeti ak i fizikom, a ne samo religijskom, kulturolokom ili ma kojem drugom opstanku zajednice. Na toj osnovi povijest fizikog opstanka postaje povijest razliitih modela prihvatanja Simbolikog Imperijalnog Drugog, koji na razini svakodnevnice, predstavljen kroz korumpiranu i bahatu vlast, razvija prakse ugnjetavanja, uz rast svijesti franjevake zajednice da mora preivjeti u stranom imperijalnom tijelu. Iz takvog poloaja i razvija se mnogostruko uslovljen hibridni identitet franjevake zajednice kao graninog identitarnog fenomena, kao to se u osmanskoj Bosni na slian nain razvija i niz drugih hibridnih identiteta, a i sama Bosna kao periferija Imperije postaje identitarni hibrid. Dakle, samo na osnovu ove etiri izdvojene fabularne linije Bogdanovievog ljetopisa dobijamao sliku svakodnevnih praksi mukotrpne borbe za opstanak franjevake zajednice, pri emu se otkriva da proklamirane ideogije Ahdname i milet sistema, te proklamirana prava koja proizilaze iz tih ideologije bivaju negirana, ponitena i oduzeta u svakodnevnim ivotnim praksama zajednice koja je identitarno tretirana kao virus u tijelu imperije i njene kulture. Pri tom, marginalizirani i diskriminirani glas tog virus, tj. Simbola Vanjskog Neprijatelja posvjeduouje da je virus raspadanja prisutan ve u samom hijerahijskom poretku Imperije, da se ona, da tako kaem, raspada kao bolesno tijelo zaraeno virusima nasilja i korupcije, te da je to tijelo neizljeevo zaraeno. Ove etiri linije svaka na svoj nain dekonstruira oba pomenuta metanarativa. Onaj osmanofobni, jer se oduzeta prava, bez obzira na muku traenja, ipak vrate, a zajednica uspijeva opstati, plaajui za svoj opstanak ogroman novac i neprestano korumpirajui osione monike koji su zakonitost zamijenili bezakonjem, a pravdu i pravinost koje proizilaze iz zakona i proklamirane ideologije logikom vlastitog bezonog bogaenja. Jednom rijeju, sralost sa zemljom i vezanost za puk kao filozofija svakodnevne ivotne prakse franjevake zajednice, to je esto naglaavo i Ivan Lovrenovi, u ovom ljetopisu postavlja se kao snaga naspram ne samo imperijalnog neprijatelja i njegove ideologije ve i snaga naspram njegovog sistema vladanja zaraenog korupcijom. Na taj nain stie se dvostruka slika iskustva osvojenog u njegovoj svakodnevnoj ivotnoj praksi. Sa razine ideologije, Imperija i njen identitarni centar uputaju u pravo onaj subjekt kojeg tretiraju kao unutranji Simbol Vanjskog Neprijatelja, ali sa razine svakodnevnog ivota sistem vlasti koji predstvalja imperijalni identitarni centar iskljuuju iz prava pomenuti subjekt, no ne zarad ideologije ili hijerarhije identiteta, ve zbog line koristi. Pri tom, Bogdanovi, i ne samo on, kao jedan od kljunih ljudi zajednice ne porie lojalnost imperatoru, niti tei zasnovati neku oslobodaliku ideju koja bi rezultirala oruanom ili nekom drugom vrstom pobune protiv Imperijalnog centra. Ta lojalnost posvjeduuje stupanj ukljuenosti u Imperiju, iz ega proizilazi u najmanju ruku dvostruk identitet franjevake zajednice ona predstavlja identitet osmanskih, orijentalnih krana, ali istodobno i identitet krana s granice koji nadilazi tu orijentalnost po stupnju ukljuenosti u obzor evropskoga kranstva. Ta dvostrukost istodobna orijentalnost i evropskost, istodobna lojanost Imperatoru i borba za ouvanje identiteta
u uslovima njegove marginalizacije, pratie ovu zajednicu sve do dolaska AustroUgarske imperije. O njoj moda ponjabolje svjedoe Jukieve elje i molbe krana upuene sultanu Abdul Medidu u kojima se od Imperatora moli potpuno ukljuivanje kranskog stanovnitva u imperijalni sistem namjesto pozicije iskljuivanja i njih i njihovog identiteta, diskrimanicije i marginalizacije, te negiranja ve ranije steenih prava. Praktiki, Juki trai status punopravnog graanstva kranima unutar islamocentrino i osmanskocentrino pojmljene teokratske imperije. Meutim, u povodu ovog ljetopisa moe se govoriti o paradoksalnosti svakodnevnih ivotnih praksi u osmanskoj Bosni, u kojoj se imperijalni identitarni i ideoloki centar povlae u nevidljivost i nedostupnost, a sistem vlasti postaje vidljiv, odnosno naglaeno prisutan kroz kategorije bezakonja, amoralnosti, korpucije i ahumanosti. Osmanofilni metanarativ, pak, ne moe odrati svoju metaovjeriteljsku poziciju u suoenju sa ovim ljetopisom, jer dvostrukost imperijalnog djelovanja u Bosni negira monologinost i monocentrinost tog metanarativa i njegov monoloki pristup mnogostrukim licima svakodnevnih ivotnih praksi. Osmanofilnoj monologinosti i monocentrinosti direktno se suprotstavlja svakodnevnica franjevake zajednice koja se moda ponjabolje moe opisati na slijedei nain: ta zajednica u svakodnevnici trpi nasilje ljudi iz lanaca vlasti koji ne potuju prokalimiranu ideologiju i zakonske procedure, a zajednica tom nasilju suprotstavlja dobro razvijen, sofisticiran sistem korupcije koja joj omoguuje ne samo fiziki ve i identitarni opstanak u kontekstu kaosa koji proizvodi lanac korumpirane vlasti. Osmanofilini metanartiv previa upravo povijest svakodnevnice, ne uviajui da postoji ogromna razlika izmeu prokalmirane ideologije Ahdname i njene svakodnevne realizacije. Ahdnama, kao ideoloki okvir kojim se garantiraju prava na ispoljavanje vjere, organiziranje vjerskih institucija, odravanje rituala, sve dok se pokorava imperatoru - u svakdonevnci biva suspendirana otvorenim nasiljem i bezakonjem. Milet sistem kao pravni i politiki garant, te ideologija ukljuivanja neislamskih zajednica u Imperiju zarad njihovog potinjavanja Imperatoru, na razini svakdonevnih ivotnih praksi biva suspendiran. Na toj osnovi oba metanarativa postaju deridijanskim praznim oznaiteljima, jer niti jedan niti drugi ne pokrivaju u svojoj monologinosti i monocentrinosti raznolikost ne samo lica povijesnih zbivanja, ve i raznolikost lica svakodnevnih ivotnih praksi. O toj raznolikosti ponajbolje svjedoe mikrodetalji iz svakodnevnice koje daje Bogdanoviev ljetopis. Nakon to u predgovoru upotrijebi biblijsku figuru o izbavljenju naroda, Boganovi naglaava: Nitko, naime, tko nije vidio ili doivio, ne bi mogao vjerovati koliko u ovim osmanskim krajevima krani duhovno i materijalno trpe, kad se dogodi ovakav sluaj, (poar u kojem izgorio samostan, prim. E. K.) ili, koliko je teko kod ovih vlasti dobiti doputenje da se ponovo sagrade crkve i samostani. A poslije ovakvog komentara slijedi itav niz dokumentarnih iskaza u kojim se posvjedouje koliko su Franjevci platili pojedinim vlastodrcima da dobiju dozvolu za obnovu izgorjelog samostana i na kakve sve muke su pri tom naili, te koliko i kako se dovijajuju korpumpirani valstodrci da ospore svoje prethodne stavove, da bi preko
novih izmuzli jo vie novca za sebe. Tu liniju fabule u dokumentarnom iskazu moda najbolje posvjedouje slijedei primjer: Za izvjetaj i kadijin eif ili trud platio je gvardijan 22 groa; uzeo ga je da bi s njime slobodnije mogao otii na via sudita. I eminu smo dali kao jabuku za taj posao i za to da nas ubudue pomae 22 groa. U te iste sate stie glas o promjeni pae, elik-pae, silno rava ovjeka i bezduna lakomca; on je prole jeseni nemilosrdno ogulio fojniki samostan uzevi mu oko deset kesa. Namjesnik ili kajmekam novog pae zasjeo je istog dana u Sarajevu i odmah sebi pozvao tri gvardijana. Mi jadnici fratri ve suzama okupani zbog ovako neizrecive tete, nae krajnje bijede, sablazni puka a posebno zbog silne potekoe pri poslovima ove vrste /gradnje samostane i crkve/ pomislimo malko odahnuti uzdajui se u dobrotu novog pae i zatitu tog Denetia, koga smo nakon vijeanja uzeli kao zatitnika u svemu i za sve. Ali pusta jada! Kad su mu spomenuti m.p. Bogdanovi i onaj isti gvardijan dali 63 groa da im bude zatitnik, doivjee da im nisu dali ak ni pristupiti k novom pai.26 Ili, pak, slijedei detalj, nevezan za gradnju samostana i crkve u Kreevu, ve za redovne obaveze zajednice prema vlastodrcima, ovog puta obaveze koje se ispunjavaju po dolasku novog vezira: Kad su zavrili ono to su po obiaju morali prilikom dolaska vezira, kreevski fratri predadu predstavku s molbom da im oprosti dio obiajnog dulusa (redovni porez koji samostan plaa veziru, op. E. K.) koji njih zapada, budui da nemaju ni samostana ni crkve. ehaja, vrlo gadan ovjek, rodom iz Zenice, podere im predstavku i rekne da se njemu mora bezuvjetno dati obiajni iznos novca i kad bi ostao na ivotu samo jedan samostan; neka druga dva samostana dadnu itavu svotu. Dobro odmjerivi te ehajine rijei, fratri se pobojae da bi moglo slijediti najgore da, naime, redovni dulus ne poraste za onaj /kreevski/ dio, kad se kreevski samostan opet sagradi; to bi cijeloj Provinciji bilo na golemu tetu. Zbog toga Kreevljaci javno pred ehajom podloie da e ponovno plaati treinu...27 A o ekonomskom, socijalnom i ukupnom egzistencijalnom iznurivanju zajednice, koja plaa redovne obaveze, i biva neprestano izloena vanrednim, te o razmjerama korupcije ponablje svjedoe slijedei navodi kao slike mikro historije, odnosno svakodnevnih ivotnih praksi. Tako su za dobijanje dozovole za gradnju samostana u samo jednom navratu, navodi Bogdanovi, predstvanici zajednice vlastodrcima isplatili slijedee iznose: Izdaci koje smo tamo nainili jesu kao to slijedi: /1/ Pai je dano 1500 groa /2/ Njegovom prvom slubeniku, ehaji 500 groa /3/ Haznadaru 30 groa /4/ Beiragi 250 groa /5/ Njegovim slugama 9 groa /6/ a/u/laragi 150 groa.28
Marijan Bogdanovi: Ljetopis kreevskoga samostana, Zagreb, 2003, str. 55-56 Isto, str. 67 28 Isto, str. 80-81
26 27
A potom za isti dokument i pregled lokacije gradnje plaaju nove naknade korumpiranim vlastodrcima: Muli je za muraselu dano na broj 1000 groa; Njegovom zamjeniku, naipu, koji je - kako rekosmo- kao povjerenik pregledao i mjerio 40 groa; Njegovom biljeniku ili atipu 62. groa; esriji, naem zagovorniku kod mule, 25 groa; Naipovu sluzi 11, groa; Muzur/u/ 11 groa; Jednom prijatelju naeg emina po imenu Jaramuza 25 groa; Fojnikom sudu ili kadiji 62 groa; Eminu 400 groa Njegovim slugama 10 groa, Naim susjedima, nekome 6, drugom 4, treem 2, nekome 1; /dali smo/ gotovo svima, onim opakijim neto vie, /drugima/ manje, kako nam je govorila naa razboritost i koliko je njihova zloa traila. Zajedno s drugim trokovima u kafani i hanu platili smo za te pridolice, sraunavi /u sve/ 76 groa.29 Valja imati u vidu da osim ovakvog vida diskriminacije franjevake zajednice, ona vrlo esto biva izloena i nasilju ba zbog religijske razlike, odnosno religijske drugosti u odnosu na projektivni identitarni centar imperije. U krugu kreevskog samostana deavaju ak dva ubistva koja su izvrili nasilnici i pri tom proli bez kazne. Na razliite naine pripadnici zajednice, bez obzira na njihovu funkciju, izloeni su prijetnjama i ucjenama i od strane vlasti, ali i od strane nasilnika iz muslimanskog puka. Na koncu, moe se zakljuiti da Bogdanoviev ljetopis daje iscrpnu sliku povijesti nasilja nad franjevaakom zajedncom u periodu od 1765. do 1772. godine, da bi se nasilje nastavilo i u druga dva dijela ovog ljetopisa, koja ne pie Bogdanovi, nego drugi autori. Kada se ima u vidu da Bogdanoviev ljetopis donosi bezbroj dokumentarnih iskaza o postupcima diskriminacije, marginalizacije, stalnog iskljuivanja identiteta koji je centralnim dokumentom Ahdnamom dobio pravo ispoljavanja svog religijskog identiteta i religijskog organiziranja, a u milet sisetmu bio uvuen u pravo pripadnja Osmanskoj imperiji, onda je jasno da sa stajalita povijesti svakodnevnice postaje neodriv ne samo metanarativni sistem tzv. politike povijesti, odnosno nietzscheanski shvaenog monumentalistikog koncepta povijesti, koji postoji kao deskripcija i analiza samo velikih povijesnih dogaaja i akcija tzv. velikih povijesnih linosti. Neodriv pred mnogostrukim licem svakodnevnice marginalizira29
Isto, str. 84. Razmjere korupcije i koliina plaenog novca moda se najbolje mogu mjeriti cijenom rada, a o visini isplaenog novca za korumpiranje valstodraca, ponjablje svjedoi slijedei podatak: U jednom grou bilo je 1750. godine 120 jaspri. Kosac se u Fojnici 1760. plaao dnevno po 24 jaspre uz hranu, tesarska nadnica je, kao to emo vidjeti , znatno vea (50 jaspri), a zidarska 80, navodi u biljeci pripreiva ovog izadanja Bogdanovievog Ljetopisa, fra. Ignacije Gavran. To znai da je npr. mula samo za pregled lokacije inkasirao na svoj raun 1 500 zidarskih nadnica; dananjim rjenikom reeno, ako se zna da je zidarska nadnica danas minimalno oko 40 KM, mula je tada na ruke dobio 60. 000 KM.
ne franjevake zajednice postaje i metanarativni sistem vladajueg monolokog i monocentrinog modela kulturne povijesti, bez obzira na svoju osmanofobnu ili osmanofilnu metanarativnu utemeljenost. Ovaj ljetopis otkriva mnogostruke naine hibridiziranja jednog manjinskog, graninog identiteta pokazujui da se homibabnski shvaen limes ne zasniva samo u prostornoj osi kulture i identiteta, ve se on prua i du vremena. Isto tako se proces hibridizacije svakve vrste osmanskobosanskog identiteta ne zbiva samo u prostoru, ve traje u vremenu. A hibridizacija je, zaparavo, kljuni pojam kojim je mogue opisivati procese identitarnog oblikovanja u osmanskoj Bosni. Hibridizacijom je mogue deskribirati policentrini, dijalektiki napet, poliloki utemeljen identitet osmanske Bosne kao unutranje drugosti i prefirije Osmanske imperije u odnosu na njen imperijalni identitarni centar utemeljn na ideologijskim imperijalnim vrijednostima osmanskosti i islamskosti. Njome je, nadalje, mogue oznaiti i stanje ukljuenosti u imperijalni poredak identiteta franjevake zajednice, ije je kraanstvo ukljueno po osnovu proklamirane ideologije, ali je po po osnovu svakodnevnog provoenja pravne prakse i funkcioniranja vlasti neprestano izloeno procesima diskriminacije, marginalizacije i potpunog identiranog iskljuivanja. Hibridizacijom je mogue tumaiti i dvostrukost u identitetu te zajednice, njenu verziju prakse ostvarivanja identiteta unutar imperijalne osmanskosti, pri emu se taj idenitet pokorava imperatoru, ali se neprestano samopoima i kao osmanska kranskost, pa potom i kao dio ire pojmljenog evropskog kranskog identiteta. Njom je mogue i opisivati identitarnu imperijalnu strategiju koja franjevaku zajednicu u odnosu na Imperiju poima kao unutranji Simbol Vanjskog Neprijatelja, kao to se pomou nje moe opisivati i stanje drugih zajednica u odnosu na taj imperijalni centar. Tako se npr. hibridizira identitet muslimanske zajednice u osmanskoj Bosni. I to ne samo u odnosu na njegovu povijesnu dimenziju, i ne iskljuivo zbog njegove raspoluenostii na puki, svakodnevni, niski i visoki, elitni, religocentrini sloj kulture. Nego i zbog procesa iskljuivanja tog identiteta iz vrijednosti osmanskosti, koja ga u zbog njegovog bosanskog identiteta iskljuuje iz sebe, kao to ga zarad identitarne vrijednosti islamskosti ukljuuje u imperijalni identitarni centar i daje mu povlaten poloaj u osmanskoj Bosni kao periferiji, pa unutranjoj Drugosti za osmanskosti Carstva. Na slian nain kao franjevaka, pozicionira se i ortodoksna religijska zajednica u relaciji prema ideolokim narativima imperijalnog simbolikog centra. I ona po principu potinjavanja identitarnim kategorijama osmanskosti i islamskosti, te gradnje svog identiteta postaje hibrid kao i franjevaka, odnosno kranska zajednica. Ako je hibridizacija kljuni proces igre razlika meu identitetima koji ulaze u poredak milet sistema, onda je ona i kljuni pojam kojim se moe opisivati vremenska vertikala tih identiteta i proces akultarcije u njoj, naravno shvaen na nain suvremene antropologije.30 Hibridizacija je nemogua bez dijaloginosti i poliloginosti u komunikaciji meu identitetima, kao to je na drugoj strani nemogua bez svijesti o dijalektikoj
30
O tom procesu ire vidjeti u. Kristijan ordano, Ogledi o intrekulturnom dijalogu, Beograd.
napetosti i stalnom klizanju svakog identiteta ne samo du ose vremenskih razlika, ve i ukupnih razlika meu razliito pozicioniranim identitarnim tijelima u odnosu na projektivni imperijalni Simboliki centar, pri emu neprestano traju igre razlike izmeu imperijalnog centra i njegovih periferaija i margina. Hibiridizacija je nemogua i bez svijesti o iskustvu potinjavanja, marginaliziranja, diskriminiranja i preobraavanja osvojenih/koloniziranih u odnosu na osvajaev/kolonizatorov identitarni simboliki i ideoloki centar. Gotovo prirodan proces u praksama svakodnevnice, tj. u ivotnim praksama svakog identiteta, hibridizacija se otkriva i kao unutarnji dijalog u svakom osvojenom identitetu du vremenske linije njegova uobliavanja u osmanskoj Bosni. Upravo se preko svijesti o hibridnosti identitarnih procesa te zahvaljujui epistemolokom obratu vajtovski ili lakaprijanski shvaenog skepticizma vezanog za historiografsko znanje, ali svijest prirodi fikcionalizacije i tropinosti historiografskog diskursa - i dolazi do saznanja o neodrivosti osmanofilnog i osmanofobnog metanarativa koji ureuju danas ne samo ovdanje povijesno znanje, nego i suvremeno poimanje kulturnopovijesnih identiteta. ekajui lakparijanski model dijaloke povijesti, franjevake kronike i Bogdanoviev ljetopis u njima kao da ekaju svoja nova, poststrukturalistika itanja u kontekstu ideolokog pritiska na svaki sistem kulturnopovijesnih intrepretacija. No, tog pristiska nije se oslobodila intrepretacija ni ostale, ukupne, dakle, kulture, to znai da mi ne ivimo danas u BiH samo monoloki model drutvenog znanja kao etnonacionalistiku ideologiju, ve je ta ideologija prepokrila i ukupnu kulturu, ovladala identitarnim procedurama i interpretacijama identiteta, jednom rijeju, ona je postala novom mitologijom naih ivota.
Davor Beganovi
Postapokalipsa u zemlji dobrih Bonjana. Kulturkritik kao izvor kulturalnog rasizma

Tjeskobna je ali istovremeno i otrenjujua injenica da se bosanska filozofija, politologija, sociologija pa i znanost o kulturi ni za vrijeme rata a ni po njegovu zavretku gotovo uope nisu bavile teorijom graanskog rata. Ozbiljne se diskusije voene u tome smjeru mogu pronai u tekstovima Uge Vlaisavljevia i Senadina Musabegovia,1 ali su politiki verificirane instancije moi od kojih se oekivalo oficijelno djelovanje ija je zadaa bila ozbiljno se zabaviti takvim pitanjem doslovce potonule u katastrofikome diskurzu. I ne samo to: sam je katastrofizam stupio u osvajaki pohod koji je doveo do opeg ogrubljenja javnosti, to je, opet, za posljedicu imalo nacionalistiko ujednaavanje kolskoga sistema. Ono to je pri tome zaprepaujue i skandalozno jest kratko trajanje kulturalnoga pamenja i zapostavljanje sjeanje na zloine prologa graanskog rata.2 Osobito je to upadljivo usporedi li se sa slinom situacijom u Europi 17. i 18. stoljea i s ogromnim brojem knjiga i rasprava posveenih problemu drutvenoga pristupa krizi. U svima se njima nastoji stvoriti manje ili vie diferencirana slika opasnosti nastupajueg graanskog rata ili onoga koji se ve nalazi u toku. Element koji u (post) jugoslavenskome drutvu nedostaje jest Kulturkritik.3 U usporedbi s njezinim polaganim nastajanjem u doba prosvjetiteljstva mislioci na Balkanu nisu se pokazali sposobnima ponuditi iole odgovarajuu varijantu. Ostali su izolirani u svojoj autistinoj ustrajnosti s obzirom na razlikovanje vlastitog i tueg to je, u krajnjoj konzekvenci, dovelo do cvjetanja rasistikih ideja.
Osobito, Vlaisavljevi, Ugo: Rat kao najvei kulturni dogaaj. Ka semiotici etnonacionalizma, Sarajevo 2007 i Musabegovi, Senadin: Rat. Konstitucija totalitarnog tijela, Sarajevo 2008. 2 Svjestan sam da je rabljenje sintagme graanski rat u sluaju oruanih sukoba koji su potresli Bosnu i Hercegovinu u posljednjoj dekadi dvadesetoga stoljea nuno ogranieno. Povjesniarske diskusije s tim u vezi ukazuju na dvostruku karakterizaciju samoga rata: i graanski ali i agresorski, od strane Srbije a kasnije i Hrvatske. Slina se diskusija vodi i u Hrvatskoj, no ini mi se neopravdanim zapostaviti komponentu secesije i ustrajavati na iskljuivome (i nepobitnom) sudjelovanju srbijanskih (odnosno jugoslavenskih) trupa u vojnim operacijama na tlu strane drave. Ipak je upotreba kategorije graanskoga rata legitimna, ako ne i kljuna, osobito u vezi s argumentacijom koju razvijam raspravljajui o bujanju Kulturkritik. 3 Termin ostavljam, namjerno, u izvornom njemakom obliku jer smatram da bi svi prijevodi doveli do distorzije njegovoga znaenja, kojim se podrazumijeva neto vie od kritike same kulture, a njegove su sastojnice po sebi dovoljno jasne i ne trae neko dodatno objanjenje.
1
Kako bih to preciznije istraio taj kobni razvitak, pokuat u mu se pribliiti u tri nejednaka povijesna koraka. Pri tom u, prvo, pruiti kratki prikaz stanja u Kraljevini Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata, kako bih, kao drugo, osmotrio zastiranje apokaliptike misli u epohi komunizma osuenoga na napredak. Kao tree, na kraju u osmotriti povratak apokalipse i njezino uvrenje u graanskim ratovima na kraju 20. stoljea. Naravno, to e biti najdulji i najvaniji dio moje rasprave. Pri tome me u najveoj mjeri zanima Bosna i Hercegovina i osobito virulentna verzija pseudokulturnokritikoga diskurza koja se pojavila na njezinu teritoriju, da bi se ponajvie koncetrirala na presjecitu srpskoga i bonjakoga. Kulturkritik tu ni u kojem sluaju nije filozofijom proet oblik sueljavanja sa svijetom koji je postao tu, ve diskurz zaronjen u odurni, otvoreni rasizam. Stoga i termine koje ovdje rabim uvijek treba uzimati cum grano salis. Paradigmatske u primjere interpretirati kao oajniku borbu u formiranju prekarnih kolektivnih identiteta, to bi zapravo trebala biti i glavna teza mojega rada. Prekarnost nastaje tamo gdje se stvorene drutvene i kulturalne konstrukcije ne mogu odluiti izmeu inkluzije i ekskluzije, izmeu integracije i dezintegracije. Jednostrano protumaene, ekskluzija znai razaranje, inkluzija asimilaciju i transformaciju. Makar se povijesno uvjetovana situacija za Srbe priinja neto jednostavnijom, zbog njihove neposredne geografske povezanosti s maticom Srbijom, nego za Bonjake (to vrijedi mutatis mutandis i za bosanske Hrvate), to je tako, kao to se trude pokazati redovi koji slijede, samo na prvi pogled. Povezanost sa Srbijom nije ni izbliza toliko jednoznana a trzavice koje se pojavljuju i realiziraju na gotovo svim podrujima simbolike konstrukcije jedinstva u jednoj na taj nain stvorenoj stvarnosti, daleko su snanije nego to se moe pretpostaviti na osnovu oficijelno doputenoga i odobrenoga diskurza. No analize politike retorike i njezinih prefinjenosti bit e ovdje, naalost, zanemarene ili, u najmanju ruku, potisnute u stranu. Ono to se ini znaajnim jest upravo odvajanje od matine zemlje, kolikogod se ono rijetko i tedljivo pojavljivalo. Za rije se moe javiti, kao to je to bilo u vrijeme Radovana Karadia, u obliku biti bolji, ali jedna enja za biti drukiji uvijek je prezentna. No kako bih sve te konkretne povijesne injenice uinio razvidnijima, potreban mi je teorijski okvir koji e mi omoguiti da dokaem kako su tek situacije nalik na graanski rat s kraja osamdesetih i poetka devedesetih godina prologa stoljea bile u stanju generirati takve diskurze kako bi ih i same u infernu rata vodile sve dalje i zaotravale sve vie.
1. Uvertira
Klasino djelo njemake poslijeratne historiografije, studija Reinharta Kosellecka Kritika i Kriza4 (orig. izdanje 1959.), polazi od sljedee premise: Europska se povijest proirila kao povijest svijeta i dovrava se u njoj, utoliko to je uinila da se cijeli svijet nalazi u stanju trajne krize. (1) No to nije sve: po Kosellecku je ta polazina situacija uvjetovana utopijskim vjerovanjem europskoga prosvjetiteljstva u jedinstvo svijeta. To jedinstvo valja, ako je nuno, postii i silom. Iza te se nakane, opet,
4
Koselleck, Reinhart: Kritik und Krise. Eine Studie zur Pathogenese der brgerlichen Welt. Frankfurt/M, 1973.
da prepoznati duboki procjep kojega je proizveo povijesni lom izmeu apsolutizma i prosvjetiteljstva. Dok se apsolutizam moe razumjeti kao gotovo nuna reakcija na uase graanskoga rata, politika se teorija prosvjetiteljstva formira kao reakcija na aberacije apsolutizma, osobito protiv apsolutizacije dravne moi u rukama pojedinih osoba, to znai protiv drutvene krize. Prosvjetitelji prepoznaju krizu kao takvu i u svojim je spisima podvrgavaju kritici. Bilo bi odve jednostavno tvrditi da je ta kritika inicirala novi graanski rat i legitimirala nasilje, ali na nain koji su predloili prosvjetitelji jedva da je moguno dosei jedinstvenu cjelinu, te ona u dobroj mjeri ostaje utopijska. Upravo tu presee glavna Koselleckova teza: Kritiki proces prosvjetiteljstva izazvao je krizu u istoj mjeri u kojoj mu je njezin politiki smisao ostao prikriven. Kriza se toliko zaotrava zato to je se nikada ne shvaa politiki, ve ostaje prikrivena u povijesno-filozofskim slikama budunosti pred kojima blijedi svakodnevno dogaanje: ono se moe utoliko neobuzdanije usmjeriti ka neoekivanome razrjeenju. (5f.) Kritika i kriza su na taj nain neizbjeno ukrtene;5 ono to Koselleck ustvruje za jednu epohu europske povijesti moe se gotovo bez izuzetka proiriti i na ostale. Politika kriza postaje katalizatorom opisivanja problema. Glavna zadaa nove klase mislilaca, koje se oznaava kao Kulturkritiker, jest prevladavanje, izbjegavanje, ali i generiranje i potpaljivanje takvih problema. Ovdje se ne kani ni izbliza pokazati ili razmatrati cjelokupne osebine Kulturkritik. No ono to je za mene vano jest tenja te vrste razmiljanja da se aktivira osobito u vremenima krize i da se vrijeme krize smatra plodotvornim za irenje kulturno-kritikoga diskurza. Povijesni razvitak Kulturkritik ini mi se gotovo odluujuim za njegovu buduu zloupotrebu u Jugoslaviji u raspadanju s kraja 20. stoljea. Pri tome se radi o sve intenzivnijoj upotrebi toga pojma u okvirima konzervativnoga tugovanja za izgubljenim jedinstvom zlatnoga doba. U tome kontekstu dolazi do radikalnoga pojednostavljivanja ideja izvorne Kulturkritik, onakve kakva je predoena u radovima Rousseaua ili Schillera, kao i njezina kreativnog obogaenja u djelu Friedricha Nietzschea. Ona postaje sve vie sabiralitem rasistikih ideologija progresivnog i scijentistikog 19. stoljea. Kriza koja se nasluuje u Jugoslaviji u svojemu se politikom razvoju sve intenzivnije oituje kao poziv na jedinstvo, a potom i na istou, pri emu kategorija rase poinje igrati sve znaajniju ulogu. Promotrene u kontekstu Jugoslavije historijske analogije to ih Koselleck konstruira u svojemu pregledu nastanka filozofije povijesti, te s njime povezanim sinergijama kritike i krize, pojavljuju se u osobito jasnome svjetlu. Ipak u se oduprijeti kunji njihova daljnjeg elaboriranja i posvetiti se konkretnoj recepciji kulturno-kritikog diskurza u Kraljevini Jugoslaviji, da bih se kasnije vratio na tu prekarnu povezanost.
U svojim dvama kljunim pojmovima Koselleck pronalazi i zajedniku etimologiju: u grkome : razdijeliti, izabrati, prosuditi, odluiti [...] K r i s i s isprva znai podjelu i sukob, ali i odluku, u smislu konane odluke ili donoenja suda ili prosudbe uope, svega onoga to danas spada u podruje kritike. (196f.)
2. Spengler u niijoj zemlji

Mislioci moderne konzervativne revolucije u Jugoslaviji drali su se jednoga potencijalno revolucionarnog dogaaja, naime osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, dravne tvorevine nastale nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Kako bi se takva, dotada nepoznata, politika veliina mogla i ideoloki odrediti, bilo je nuno pronai elemente koji bi pod isti krov doveli ljude to su, dodue, govorili istim (Hrvati i Srbi) ili slinim (Slovenci) jezikom, ali koji politiki nikada nisu ivjeli zajedno. Po tadanjim znanstvenim kategorijama rasna se pripadnost sama po sebi ponudila kao vezivni faktor. Putevi su se socijalnoga darvinizma pripremali na prijelazu 19. i 20. stoljea, osobito u djelima poznatoga prirodoslovca i polihistora Jovana Cvijia. Pod Cvijievim utjecajem stajao je i povjesniar Vasa ubrilovi, iji je spis Iseljavanje Arnauta iz 1937. eklatantni primjer rasizma. Time su jugoslavenska vrata bila otvorena za Oswalda Spenglera i njegovu Propast Zapada.6 Njegovo je glavno djelo u Kraljevini Jugoslaviji prevedeno relativno brzo (1936-7) nakon pojavljivanja u Njemakoj (1922). Knjiga je objavljena u izdavakoj kui jugoslavensko-idovskog intelektualca i knjiara Gece Kona7 koji je, skupa s cijelom obitelji, postao jednom od prvih rtava nacistikoga reima u Jugoslaviji. Ubijen je odmah po ulasku njemakih trupa u Beograd a njegove knjige iz magacina odnesene su u Be gdje su ukljuene u fond Nacionalne biblioteke. Kon je publicirao i Cvijievo glavno djelo Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje, izvorno objavljeno u Parizu 1918., kao i Karakteorologiju Jugoslavena, iznimno utjecajan spis Vladimira Dvornikovia u kojemu se navodno, ali politiki teko ostvarivo, jedinstvo svih jugoslavenskih etnija detektira na osnovu zajednikih rasnih osobina. Time se konstruira jugoslavenska nacija koja odgovara dalekosenim planovima monarhistikoga unitarizma te ga ovjerovljuje na pseudo-znanstveni nain. Tako se vani tekstovi o rasnoj teoriji paradoksalnim obratom publiciraju u izdavakoj kui jednoga utjecajnog idova. Neu se uputati u interpetiranje te tune injenice, ve u se koncentrirati na pogovor Spenglerova prevoditelja Vladimira Vujia i saeti njegove glavne teze.8 Po Vujiu je Spengler protivnik znanosti (a on pod znanou podrazumijeva prosvjetiteljstvo), jer u igru uvodi dva glavna momenta koji ne ele imati nita zajedniko sa njom: sudbinu i sluaj. Tako se u gledanju ovog mislioca ukrtavaju matematiar i pesnik, naunik i vizionar, pozitivist i sintetiar na udan nain; i iz tog tako ukrtenog tkiva raa se jedna integralna vizija istorije, za koju ne bismo umeli rei da li je matematiko-egzaktna ili poetsko-vizionarna zato to je oboje,
pengler, Osvald: Propast Zapada 1-4. Beograd 1990. (Izvorno 1936-7) O Geci Konu vidi opirnije Kstner, Christina Das Schicksal des Belgrader Verlegers Geca Kon, u: Mitteilungen Buchforschung 205-1. 7-19. Dostupno na www.buchforschung.at/pdf/MB2005-1.pdf 8 Vladimir Vuji bio je filozof koji je prvi u Srbiji zastupao ideje iracionalizma. Poslije rata pao je u zaborav, kako bi na kraju 20. stoljea u jeku jaanja nacionalnog misticizma bio ponovno otkriven. Osobito mi se zanimljivim priinja lanak Aleksandra Miljkovia Filozofski pisac Vladimir Vuji u asopisu simptomatina imena Srpska organska misao, 2/1999, 164-174.
6 7
izgraena kroz originalnu i snanu linost.9 Nakon ovoga uvoda Vuji se posveuje opisivanju glavnih Spenglerovih teza. Ne udi to se njegova interpretacija punktualno usmjeruje na pitanje religije odnosno socijalizma. Spengler nije ni socijalista, ni kranin, on ostaje goli naturalist im se vine iznad slike istorije po kulturnim krugovima, koju je uspeno i snano sagledao i u ijem okviru ume da vidi neobino jasno religiozni problem, njegovo centralno mesto i svu nemo progresistikih snova socijalizma i svu karikaturalnost njegovu prema pravom religioznom impulsu. (302) Neprijatelji su tu, kao i herojska figura. Religija po sebi nije dovoljna, socijalizam je definitvno carstvo zla. Spengler stoji kao jedini koji moe prepoznati i spoznati gdje se nalazi istina o kulturi, o svijetu i o civilizaciji. Za Vujia se sada postavlja najvanije pitanje: Gdje smo mi? On pri tome previa bitnu, ako ne i odluujuu injenicu: za Spenglera to mi ne postoji. Junoslavensko pleme, kako ga Vuji njeno zove, ne spominje se u Propasti Zapada. to onda preostaje autoru predgovora? On mora upisati mi u Spenglerov tekst. Strategija mu slijedi predvidive puteve: kao prvo, nuno je postaviti nas u Spenglerovu tabelu kulturalnoga razvitka i propadanja i onda, u drugom koraku, u toj naoj kulturi pronai odreene figure-povijesne linosti koje bi potvrdile Spenglerove teze. Po Vujiu je svijet Junih Slavena okruen trima monim kulturama: antikom, maginom i faustovskom. Dok antika taj svijet opskrbljuje podzemnim materijalijama koje se mora iskapati, dvije su dominantne kulture magijska i faustovska. Njih dvije postavljaju June Slavene u jednu poziciju izmeu, na limes, i to izmeu Orijenta i Okcidenta. Jer mi smo uvek jedno sudbinsko izmeu koje ustvari sainjava svu tragiku naih istorija, no da li i snagu njihovu? (326) U te se okvire uglavljuje i naa kultura, a prema Spenglerovoj tabeli moe ju se saeti na sljedei nain: Moglo bi se rei da je antika kultura za nas podzemlje, magiska prolost s neizbrisivim tragovima, faustovska moan pritisak koji nas je slio u pseudomorfoze, a nova hrianska kultura perspektiva budunosti i za nas. (327) udnovata mi-retorika na ovoj toki dosee vrhunac. Vuji iju se poziciju dotada nije moglo sa sigurnou locirati, te se nije moglo odrediti na koga se odnosi osobna zamjenica, potee sve svoje kljune argumente i povezuje ih s povijesnim osobama na osnovu kojih njegove teze pronalaze potvrdu. Iznenadno se heroji srpske kulture pojavljuju kao predstavnici pojedinih faza junoslavenskog plemena: Sveti Sava je magiar, Dositej stoji za pseudomorfozu na prijelazu u vrijeme prosvjetiteljstva, a vjeiti Njego jest Faust. A onda se pojavljuju junaci iz epskih pjesama, vidovdanski mit (pobjeda u porazu kao topos). Sve su to signali koji ukazuju na kulturnokritiku poziciju. No oni trebaju ponuditi i drugu perspektivu koja navijeta i mogunost kraja vremena krize. U vrenju i ukrtanju sudbinskih linija penglerovih kultura u naim linostima od ranga i znaaja, u naim strujama i pokretima: koliko sudbinske borbe koja u sebi krije linije budunosti, koliko simbolik, koliko novih aspekata i plodnih perspektiva! (isto) Mi smo Srbi, naa kultura je srpska. Tu su konstrukciju kao ideoloki preduvjet prihvatili desni srpski politiari i preinaili u jasnu potvrdu srpske rasne superiornosti, to je dovelo do jednostavnijeg obraunavanja s protivni9
Vuji, Vladimir: Pogovor, u: pengler 4. 297. Sljedei navodi u zagradama.

kom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za srpske su nacionaliste ti protivnici bili prije svega bosanski muslimani. Stoga se moe i pretpostaviti da su takva rasisitka izvoenja na odluujui nain snizila prag nasilja te tako doprinijela tekim masakrima Bonjaka, osobito u istonoj Bosni. Kraljevina Jugoslavija politiki je iznimno krhka graevina. Kriza u njoj dolazi kako izvana, tako i iznutra. S njom povezana kritika javlja se za rije kao obeanje spasa s jasno istaknutim apokaliptikim akcentima. Junaci iz prolosti pronalaze mjesto u pengleriziranju povijesti srpske kulture, ali rasna teorija Cvijia, koja je epigonski proirena na osnovi sabiranja materijala u kolosalnome (bar to se tie opsega) Dvornikovievu djelu, jo uvijek ne mutira u rasizam. Njega valja traiti tek u pravoslavno-kranskim spisima Nikolaja Velimirovia ili u politikim memorandumima Vase ubrilovia. Izbijanje Drugog svjetskog rata donijelo je sa sobom ono najgore to se zbilo u nacionalnoj mrnji u Jugoslaviji. Za Kulturkritik tamo jedva da je i bilo mjesta. Nadomjestila su je djela koja su bila nagovijetena u intelektualnoj reakciji na potencijalni graanski rat.
3. Nulti stupanj Kulturkritik socijalistika Jugoslavija

Poslije Drugog svjetskog rata, koji je sa sobom donio i poraz desne Kulturkritik,10 u Jugoslaviji dolazi do velike utnje svih teorija koje se kreu u pravcu rasnoga ili religijskog poimanja drugosti, odnosno stvaranja nacija. S tim u vezi pojavljuje se samo jedan znakovit izuzetak: muslimanski stanovnici Bosne i Hercegovine. Oni, koje se sada zove Muslimanima, mogu se smatrati velikim dobitnicima jugoslavenske nacionalne politike. Njihov je posebni poloaj u svojoj lucidnoj analizi prepoznao Ernest Gellner: Fascinantan i i iznimno rasvjetljujui dogaaj nedavno se zbio u Jugoslaviji: u Bosni si je biva muslimanska populacija konano osigurala, i to ne bez tekih napora, pravo da se opiu kao Muslimani, kada ispunjavaju rubriku nacionalnost u popisu stanovnitva. To nije znailo da su oni jo uvijek vjerujui muslimani koji prakticiraju svoju religiju, a jo manje da su se identificirali kao ista nacionalnost s drugim muslimanima ili bivim muslimanima u Jugoslaviji, poput kosovskih Albananca. Govorili su srpsko-hrvatski jezik, bili su slavenskoga porijekla s muslimanskim korijenima. Ono to su podrazumijevali bilo je da se ne mogu opisati ni kao Srbi niti kao Hrvati (unato tome to su s Hrvatima i sa Srbima dijelili jezik), zato to su njihove identifikacije sa sobom nosile implikaciju da su katolici ili pravoslavci; a opisati se kao Jugoslaveni bilo je odve apstraktno, uopeno i beskrvno.
10
Lijeva se Kulturkritik, bar u liberalnim ezdesetim, tolerirala. To se osobito odnosi na asopis Praxis koji je dostigao i meunarodni ugled. Najvaniji filozofi toga kruga bili su usko povezani s Frankfurtskom kolom i u svakom ih se sluaju moe smatrati zastupnicima kulturnokritikih ideja kakve se nalaze u djelu Adorna, Horkheimera ili Marcusea.
Stoga im je bilo milije opisati se kao Muslimani (to im je konano bilo doputeno), pri tome mislei na Bosance, Slavene, bive muslimane koji su se utjeli etnikom grupom, makar se ona lingvistiki i ne mogla razlikovati od Srba i Hrvata i makar je vjera koja ih je odlikovala u dananji dan zapravo i oronula vjera. [] Biti bosanski Musliman danas ne znai vjerovati da ne postoji drugi Bog osim Boga i da je Muhamed njegov prorok, ve je upravo potrebno izgubiti tu vjeru.11 Bilo bi pouno provjeriti u kojoj su mjeri Gellnerove teze danas izgubile na vrijednosti. No jedna se injenica ve sada ini i vie nego jasnom: proces nation building koji je protjecao u Bosni i Hercegovini ezdesetih godina bar su na margini pratili i tekstovi kojima se u zemlji inaugurirao diskurz Kulturkritik. To prije svega vrijedi za tekst Bosanski duh u knjievnosti, ta je to? filozofa Muhameda Filipovia.12 Objavljen je u asopisu ivot 1967. i od tada se o njemu uvijek iznova raspravlja, isprva kritiki od strane komunistikih vlasti, no u ranim devedesetim, zbog ponovnog oivljavanja nacionalnih i nacionalistikih ideja, prevashodno pozitivno, kao o jednome od kamena temeljaca u nastajanju bonjake nacije, to je sadanje zvanino ime Muslimana. Stoga bih htio samo ukratko ukazati na nekoliko Filipovievih teza koje su bitne za najvaniji dio moje rasprave. Kao polazina toka njegovih razmatranja Filipoviu slui jedan knjievni tekst, zbirka pjesama Kameni spava Maka Dizdara iz 1966. koju eshatoloki interpretira, skupa s romanom Dervi i smrt Mee Selimovia iz iste godine, kao obratnicu u povijesti bosanske kulture. S Dizdarom i Selimoviem u bosanski su svijet dola dvojica mesija koji su bili sposobni bosanskome duhu podariti njegovu konkretizaciju u obliku nacije. Ono to je prolo (romantiko, kozmopolitsko, orijentalno, okcidentalno) bilo je tek himera koja e sada nestati. Uvjeren sam da se ova poezija, kao i neka druga djela novijeg vremena kod nas, mogu uspjeno i pravedno ocjenjivati, i da im se moe izdati odgovarajue priznanje, samo ako se ona promatraju u svjetlu svoje prave i najdublje uloge u duhovnom ivotu ovog naroda, tj. ako se ona ocjenjuju i promatraju sa stanovita uspostavljanja i afirmacije njegove kulture, iskustva, tj. njegovog sopstvenog duha. Jedna poezija moe biti vrijedna i znaajna, a takve ocjene je ve dobila poezija Maka Dizdara, ne po nekim apstraktnim, estetskim, literarno-poetskim vrijednostima koje bi bile predmet hladne i neutralne estetske ekspertize, nego po spoju i jedinstvu tog opeg, univer11
12
Gellner, Ernest, Nations and Nationalism, Ithaca, New York 1983. 71f. Muhamed Filipovi (1929) u odreenim se krugovima smatra najznaajnijim bonjakim intelektualcem. Ugled zahvaljuje prvenstveno spisu o bosanskome duhu. U komunistikoj je Jugoslaviji taj tekst uglavnom preuivan, no u vrijeme nezavisnosti Filipovieva se uloga kao duhovnoga oca nacije pojavila u punoj snazi. Ona zasigurno nije neosporavana. Osobito je u posljednje vrijeme Filipovi raskrinkan kao intelektualni arlatan. O tome vidi Haveri, Tarik, as lobotomije (Sarajevo 2008) i Veovi, Marko, Tunjo veliki i u Tunje mali, Sarajevo 2009; u njemakoj se slavistici ulogom Filipovia u suvremenoj bosanskoj kulturi intenzivno bavio Riccardo Nicolosi.
zalnog, estetskog, poetskog i onog specifinog to karakterizira iskustvo, kulturu, mentalitet, historiju, sudbinu, tj. uope duh jednog naroda. Kao bosanska, ova poezija je prije svega odreena svojim bosanskim duhom i u tome lei njena glavna vrijednost sa stanovita Bosne.13 Po retorikom duktusu i po primijenjenim toposima ovaj tekst nije bitno udaljen od Vujievog, pisanog trideset godina prije njega. Ovdje su sadrane sve Vujieve/Spenglerove kljune rijei, no prije svega pojmovi sudbine i duha. Filipovi razvija jednu povijesnu konstrukciju koja svjedoi o gotovo kanjivoj zaboravnosti. Zaboravila se i zanemarila vlastita kultura, osudilo ju se na propast. Sva su svjedoanstva materijalne kulture nestala: kue, crkve vie nisu tu, isto tako ni pismena svjedoanstva. Ono to je preostalo potiskuje se ili gura ustranu. Pribliava se doba apokalipse, ali, kao to je to uvijek sluaj u eshatolokome miljenju, apokalipsa je istovremeno i otkrovenje, spas. Ovaj put taj spas treba traiti u knjievnosti koja je jedina sposobna iznova uspostaviti izgubljene vrijednosti, postaviti ih na novu osnovu koja treba sluiti kulturalnome zasnivanju jedne nacije. Potpuno anakronistino Filipovi se javlja sa svojom koncepcijom duhovne obnove iz organicistikog 19. stoljea: To je taj teki, gromadni, kameniti i goroviti duh, velikana iz skaski, taj spori, uronjeni i zaronjeni u sebe zatvoreni duh ovjeka prirode. To je kontemplativni duh uronjavanja u ono to je bilo i prolo, u vjeno, iza granica prolaznog, u ono sa one strane tekog, nestalnog i tegobnog ovozemaljskog zbivanja i zbitka. To negiranje granica vremena i prostora kao uvjeta ljudskosti, to vjeno tradicionalno i tradicionalistiko bivanje kao ovjek, ljudi koji jesu, koji su bili i koji e biti, sve u jednom neprekinutom nizu. Taj duh krte rijei i uzdranog pokreta, krte are i blijede boje, lien bogatstva i lepravosti, lien nijansa i kolorita, masivan, siguran, stalan, stanac, taj suzdrani i jedva negdje u prikrajku na kraju linije, u odsjaju boje, na rubu are, na kraju misli, na izdancima loze, na skrivenim i prikrivenim mjestima, u minijaturi, i uope u nevidjelu, ulno razigrani i pohotno ivotni duh, elja, enja i nagon. to se nudi u ovoj dijatribi? Kao prvo gomilanje tautolokih iskaza koji nikamo ne vode; redanje epiteta kojima se ukazuje na neto autohtono i to u izravnoj vezi s navodnom topografijom Bosne koja se, naravno, bez ikakva truda moe raskrinkati kao fiktivna i imaginarna. No prije svega se radi o pseudofilozofskom ili pseudoznanstvenom diskurzu koji treba zastrijeti skandaloznu prazninu rijei njegova stvoritelja. Upravo je u tome, paradoksalno, sadrana i produktivnost takvoga argona: neto to se ne iskazuje dovoljno jasno u diskurzu se Kulturkritik bez problema moe
13
Filipovi, Muhamed Bosanski duh u knjievnosti, ta je to?, navedeno prema internet-izdanju Ovaj tekst nije samo sadrajno sumnjiv ve i estetski iznimno tanak heremenutiki i filozofski rad. Te je elemente Filipovieva pisanja uvjerljivo analizirao Tarik Haveri.
tumaiti na proroki nain. Tim se lakim hermeneutikim pomjeranjima Filipovievi iskazi u vezi s brojnim temama mogu interpretirati kao da su u skladu s razliitim ideolokim sistemima. Stoga je njegov tekst od strane komunista dodue proglaen opasnim, ali ga se prikriveno toleriralo. U procesu nation building takvi su sadraji bili, nakraju, korisni, jer se u njima nikada nije prekoraila posljednja granica ona kojom se drugi predoavao kao neprijatelj koga valja unititi. Kako bi se uinio i taj posljednji korak bila je potrebno jedno gotovo nezamislivo pojaanje krize. Drugi se svjetski rat, bar u njegovom najveem i najznaajnijem dijelu, moglo shvatiti kao borbu protiv neprijatelja izvana. Pojaavanje potencijala nasilja u Jugoslaviji s kraja 20. stoljea, koje je pripremano sinkronizirano od strane intelektualnoga i politikoga vrha Srbije, obiljeilo je i zvjezdani as neprikrivene desne Kulturkritik. U njoj su se produbile i maksimalno zaotrile i rasistike komponente.
4. Postapokalipsa i njezine posljedice

Odluujui je moment u procesu otvorenog prizivanja krize u Jugoslaviji bez dvojbe bio Memorandum SANU (1986.). Zacrtan i zamiljen kao jedna vrst dijagnoze krize srbijanskoga drutva u Jugoslaviji ije se politiko ureenje sve intenzivnije kretalo u pravcu konfederacije, spis je avansirao u prijedlog za rjeavanje onoga to je, isprva, dijagnosticirao dakle same krizne situacije.14 U tim se prijedlozima argumentira, osobito kada je u pitanju kriza na Kosovu, jednim modusom u kojemu se da naslutiti oslobaanje od diskurza politike korektnosti kakav je vrijedio u socijalistikoj Jugoslaviji. Naravno, postavlja se pitanje nije li ta korektnost nametnuta odozgo, silom, no krajnje su konzekvence diskurzivne promjene povezane i s odbijanjem antifaistike tradicije ime su se otvorila vrata rasizmu, pa i antisemitizmu. Pandorina je kutija bila otvorena a kroz uski su se procjep poele uvlaiti dotada jedva zamislive ideje. Tradicionalno naslonjeni na desnu retoriku, ti su diskurzi nisu imali to traiti u poslijeratnoj Jugoslaviji. U dugakome procesu, koji je zaet ezdesetih, dolo je do povratka tih ideja u jednoj zemlji koja je samu sebe utjela kao vrsto usidrenu u ideoloke matrice partizanske borbe protiv okupatora i domaih izdajnika. Te fenomene u Srbiji i u Hrvatskoj ovdje mogu samo marginalno dotaknuti, dok se sredite mojega interesa definitivno premjeta na Bosnu i Hercegovinu.15
Nije sluajno da se srbijanska konzervativno-nacionalna inteligencija iznova posvetila formi koja je tako mono proela posljednje godine krizama potresene Kraljevine Jugoslavije. Jedan sam izdanak kulture memoranduma ukratko spomenuo u vezi s rasistikim spisom Vase ubrilovia koji se 1937. pozabavio protjerivanjem Albanaca s Kosova. Cirkularnost se ne nagovjeuje samo u preuzimanju forme, ve i u prenoenju filozofskih ideja u potpuno promijenjenom kontekstu. Kraj osamdesetih godina u Srbiji je i vrijeme ponovnoga objavljivanja klasinih spisa Kulturkritik. Drago Kalaji, nova zvijezda na faistikom nebu Srbije, publicira Spenglera i Otta Weinningera, a istovremeno se pojavljuje obnovljeno izdanje Dvornikovieve Karakterologije Jugoslovena. 15 Ponovno oivljavanje antisemitizma u Srbiji uvjerljivo je predoio Jovan Byford u knjizi Denial and Repression of Anti-Semitism. Post-communist remembrance of the Serbian Bishop Nikolaj Velimirovi (Budapest, New York 2008).
14
Tamo se, od poetka devedesetih, nije moglo previdjeti zgunjavanje signala koji su svi ukazivali na jaanje desnih ideologija. Politika je kriza jo jednom izazvala diskurz kritike koji, ipak, bar u toj ranoj fazi, nije u potpunosti mogao rasprostrijeti svoju artikulaciju. Ostao je prikriven u prikladnim politikim govorima i povremenim pismima itatelja. No sve je intenzivnija propaganda vodila ka oslobaanju okovanih diskurzivnih formi koje su bile u stanju dovesti do izraaja i promijenjene odnose moi. S preuzimanjem moi Slobodana Miloevia, naime, nacionalisti su u Srbiji sve ee dolazili do rijei i prouzroili jedno dotada neshvatljivo iskliznue ideologijskoga diskurza u pravcu desniarske, rasisitike struje miljenja. Njihova se retorika relativno lako preselila i u Bosnu i Hercegovinu, isprva u imitaciji mitinga dogaanja naroda, a potom, sve slobodnije, u napisima kojima se isticala razliitost Srba, po svaku cijenu. Nije sluajno to je profesorica biologije na sarajevskome univerzitetu Biljana Plavi postala lanicom prvog viestranakog predsjednitva Bosne i Hercegovine. Njezini rasistiki spisi jo uvijek ekaju detaljnije znanstveno istraivanje. No ta su manje ili vie sporadina dogaanja eskalirala tek s izbijanjem rata u Jugoslaviji kojega su, na svoj nain, i prizivala. Cijepanje drutvenih struktura prema nacijama potkopalo je izmijeanu zajednicu i zahtijevalo jasne linije razdiobe koje su se morale kretati po dihotomijskim naelima, kako bi se skupine stanovnitva mogle dividirati po nacionalnoj pripadnosti. Opet se moram punktualno usmjeriti na pojedine tekstove i autore kako bih bar djelimice iscrpno mogao opisati taj razvitak. I dalje slijedim tezu da je otro razgraniavanje bilo nuno da bi se kolektivni identiteti mogli konstruirati na nain koji bi zadovoljio nacionalistike tendencije unutar drutva. S bonjake je strane upravo stoga bilo iznimno vano napasti jednu skupinu koja nije mogla ili htjela spasti u imaginiranu konstrukciju iste nacije. Rije je o djeci iz takozvanih mijeanih brakova. Koncentrirani je napad, voen i koordiniran iz redakcije nacionalistikoga asopisa Ljiljan (oficijelni glasnogovornik nacionalne stranke Bonjaka SDA), zapoeo urednik Demaludin Lati16 svojim tekstom Bezbojni koji se pojavio 10.6.1994., dakle jo za vrijeme rata i opsade Sarajeva. Lati, islamski teolog, argumentira isprva polemiki i usmjerava svoj gnjev na liberalnu skupinu intelektualaca okupljenu oko Kluba 99. Kao povod mu slui sastanak kluba na kojemu su se sudionici izjasnili za Bosnu bez nacionalnih granica a kao podlogu za takav stav naveli injenicu da je, unato tome to se rat nalazi u punome jeku, u Sarajevu sklopljeno 15% mijeanih brakova. Lati je pokuao izvri ruglu tu instituciju koju se moe promatrati kao posljednji bastion zajednikog ivota u Bosni, i to rabei tvrdnje koje se beskompromisno slue elementima diskurza desne Kulturkritik. Kao prvo, on pozicionira
16
Demaludin Lati bio je pjesnik koji je u politikome procesu protiv bosanskih muslimana 1983. (najvjerojatnije posljednjem velikom montiranom sudskom procesu u Jugoslaviji) bio osuen skupa s Alijom Izetbegoviem. Njegove manje ili vee neizdiferencirane ideje iz toga vremena sve su se vie kretale u pravcu bonjakoga nacionalizma, tonije nacionalnoga ekskluzivizma. Od pjesnika se pretvorio u islamskoga teologa i glavnog ideolokoga zastupnika desniara u Bosni i Hercegovini. Danas je Lati u politikome zapeku, ali se uvijek iznova javlja u diskusijama koje se odnose na kulturalni identitet Bonjaka. U tim mu raspravama, iznimno neartikulirano, najee sekundira brat, Nedad.
bosanske muslimane u tipini kontekst imaginarne tolerancije i suivota u kojima ih se predouje kao rtve vlastite naivnosti. Sljedei se korak u njegovu dokaznome postupku odnosi na nadmo Bosne u odnosu na zapadnu civilizaciju: Narod koji samo geografski pripada Evropi, koji u svojoj ukupnoj tradiciji batini pozitivne vrijednosti za koje se danas samo zalae zajednica zapadno-evropskih drava, i BiH kao ivi univerzitet potovanja vjerskih, i.e. nacionalnih razlika, mogu biti uitelji, nikako uenici Kontinenta iza kojeg stoje inkvizicijske lomae i etnika ienja, svjetski ratovi, faizam i komunizam, moralna anarhija, sekularizam... Da, sekularizam je prava meta moga napada, i pri tome mislim na svjetonazorski, ne i politiki sekularizam.17 Kljuni se momenti Kulturkritik daju jasno razaznati: Europa kao gojilite ekstremizma i moralnoga rasapa, a Bosna kao zemlja vrijednosti koje Zapad jo uvijek nije dosegao i moe im samo teiti. Na drugome se mjestu nalazi slabo prikriveni, apozicijski postavljeni, iskaz kojim se intendira izjednaavanje nacionalne i religiozne pripadnosti. Prvome dijelu, usmjerenom ka Europi, slijedi drugi, namijenjen lokalnoj upotrebi. Bonjaki lanovi liberalnog Kluba 99 od ovdanjih e Muslimana napraviti mutave uenike jedne civilizacije u rasulu, napravit e od ovoga naroda jednu bezoblinu masu, narod u vjerskoj i politikoj amneziji jer oni misle da put do slobodnog drutva vodi preko odbacivanja nacionalnih, a pogotvo vjerskih posebnosti u BiH. (isto) Time Lati ocrtava liniju razdiobe izmeu dvaju neusporedivih civilizacija koja se protee du podjele kultura. Njegov drugi pseudoanalitiki korak ide u pravcu istoga rasizma. Usmjeren je izravno na ljude i povezuje in oplodnje i raanja s neistim genima onih koji u njemu sudjeluju, te ukazuje na katastrofalne posljedice koje proizlaze iz takve nepromiljenosti: Mjeoviti brakovi, neka vrsta zastave pogreno shvaenog zajednikog ivota, veinom su propali brakovi, u njima nastaju teki sukobi, djeca iz takvih brakova su frustrirana porijeklom, i sa takvim degutantnim preporukama (za sklapanje mijeanih brakova D.B.) valjalo bi jednom prestati. (114) Ovdje se razgoliuje diskurz rase koji, za razliku od kolonijalnih tekstova u kojima boja koe bar na optikoj razini moe tvoriti kriterij razdvajanja, cilja na jasnu nacionalnu komponentu. Istovremeno je i rije o apelu upuenome odgovornim moralnim instancama, osobito islamskoj zajednici samoj, da zaponu s propagandnim ratom protiv mijeanih brakova, budui da djeca iz njih, nakraju, postaju potpuno strani vlastitom narodu i tradiciji. (115) Lati je svojim natpisom prouzroio snanu protureakciju koju ovdje ne bih htio ponavljati. elio bih se idalje baviti kulturnokritikim diskurzom i predstaviti Latieve branitelje i istomiljenike. Njih bi se moglo podijeliti u dvije skupine:
17
Lati, Demaludin, Bezbojni, u: Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (iz.) Mjeoviti brakovi, Sarajevo 1996. 111-116, ovdje 113f. Ostali navodi u tekstu.
otvorene i prikrivene radikale. Prvo se posveujem prikrivenima. Oni svoje narative prilagoavaju oekivanjima adresanata. Pri tome nastaje dvostruki diskurzivitet ije smo klice mogli promatrati ve u Latievu tekstu. Dvostruki se diskurzivitet prema unutra pojavljuje kao strategija legitimiranja moi, a prema van kao pojava koju bi se najbolje moglo subsumirati pod pojmom pretvaranja (Dissimulatio). Najvaniji je predstavnik te grupe Enes Kari. I on je islamski teolog, ali s utjecajem i ugledom koji je, ak i u zapadnim znanstvenim krugovima, neusporedivo vei od Latieva. U njima on vrijedi za liberalnoga muslimana koji se zauzima za dijalog meu religijama.18 Njegov tekst, objavljen pod naslovom Dobroudnici19 (pri emu osobitu panju treba pokloniti navodnim znakovima!), usmjerava panju recipijenata na upravo tu, dobroudnu, komponentu njegova iskustva sa Zapadom, tuim i neprijateljskim svijetom. Tamo je s osobitom brinjom izuavao novine koje su slijedile taktiku takozvane Dobroudnosti: Da bi duhovno kolonizirao jedan narod ne smije ga mijenjati u krupnicama, ve u poetku u sitnicama. (115) Tu je mudrost nauio od svojega profesora s Yale University.20 Kariev je tekst s pripovjedno-tehnikoga stajalita konstruiran kao fiktivni dijalog izmeu njega i spomenutoga (naravno anonimnog) profesora. Fiktivno se u retorikome smislu sadri u tome da Amerikanac govori prepoznatljivim bosanskim dijalektom, a cjelina je komponirana kao pripovjedni tekst. Iza toga se krije pria kojom se to je jo jedno tajno oruje Kulturkritik eli poduiti. Vaspitati u procesu pripovijedanja pria, rabiti elemente fantastike, poput sna, ali iza njih prikriti poduku to je Karieva dvostruka strategija. Fikcionaliziranjem se postie vaan cilj: on sam se ne pojavljuje kao autor istina; one se u svijet pripovjednoga teksta unose putem posrednika ime se poziva na neosporive autoritete. Ovdje su tri najvanija: kao prvo, ve spomenuti profesor s Yalea, potom nena Hanifa i, nakraju, anonimni katoliki sveenik. Tako se konstruira pripovjedni trokut u kojemu alegorijske figure zastupaju odreene pozicije koje pripovjeda, kao vrhovna narativna instanca, ovjerovljuje i otvara prostor za njihovu slobodnu upotrebu (naravno, on je i glavni korisnik te licentia poetica). Nena Hanifa je zastupnica poslovine narodne prirodne mudrosti. Ona djeluje poput osobe koja je, zahvaljujui naivnoj perspektivi, sposobna raskrinkati tajne planove koji se kriju iza navodno dobroudnih radnji: U urnalistici vi morate biti vjeti. Nikada nemojte sve rei, ali provucite itateljstvu nit! Tj. komunistiki upljuvak, rekla bi moja nena Fatima. Teologija veli: Nije satana kod onih kod kojih je ostavio svoje prdei! (120) Neprijatelji su obiljeeni, ali ne u rijeima pripovjedaa, ve onih koji posjeduju su-viak informacija. No jedan korak dalje ide profesor s Yalea.
Ta je pozicija i nagraena na odgovarajui nain. Kari je u trenutku u kojemu ovi redovi nastaju gostprofesor na Ludwig-Maximilian sveuilitu u Mnchenu, gostujua profesura koju daruje jedan od najveih svjetskih osiguravajuih koncerna Allianz. Cilj joj je iriti toleranciju izmeu religija, a nastala je kao neposredna reakcija na dogaaje od 11. rujna. 19 Kari, Enes: Dobroudnici, u: Rijaset islamske zajednice (iz.), 117-124. 20 Valja obratiti panju na to da Kari ime sveuilita pie u njegovu amerikome izvornom obliku.
18
Komunisti Rusi su htjeli iskorijeniti Estonce, Litvance itd., upravo mjeovitim brakovima! Znate vi, bolan (sic!), profesore Kariu, da je Rusa komunista bilo mnogo, znate vi, siguran sam, da i vai velikosrbi pjevaju onu pjesmu Nas i Rusa trista miliona! Onda se alje na vas dva i pol miliona Bonjaka u Bosni osam miliona Srba, pa onda vai komunisti kau: Idu na Plitvice Janko i Halima! To su, izvijestila me je CIA, bili jedno predstavnici Be i Ha branoga vjenanja u srenoj komunistikoj Jugoslaviji! To je objavljivalo redovito Osloboenje, znate vi taj list profesore Kariu. A nakon slanja etnikih sinova na vae keri etnici e na vae gradove poslati, bogme i granate. (123f.) Kakvu se kodiranu poruku ovdje prenosi? Tajna sluba (CIA koja nema pametnijega posla nego da svoje strogo povjerljive informacije o zavjerama prosljeuje profesorima s Yalea) promatra kako Srbi infiltriraju Bonjake i kako ih, ciljanim mijeanjem rasa, eli iskorijeniti. Radi se o komplotu kojega, u obliku narativa, uprizoruje ameriki profesor-savjetnik tajne slube. Teorija zavjere, jo jedna od konstanti i sredinjih toposa desnoga kulturnokritikog diskurza, u ovome sluaju prominenciju stjee ne samo legitimacijom koju joj pridaje tui glas. Komplot u takvoj konstelaciji postaje stvar koju njome izravno pogoeni mogu shvatiti tek naknadno, potrebna joj je neka vrst otkrovenja da bi uope i mogla postati prezentna kao sadraj spoznaje. Ono to Kariu jo nedostaje jest jasna poruka koja treba teiti poduavanju njegova itateljstva i njegovu voenju ka ispravnome putu. Zato je nuno bar djelimino naputanje strategije pretvaranja i oslobaanje dotada predoenih razmiljanja od vela anonimnosti. Unato tome, on taj proces deanonimizacije ne moe sprovesti sam. Opet mu je potrebna tua pomo koja se ovaj put pojavljuje u obliju tree paradigmatske figure, koju sam ve spomenuo, naime katolikoga sveenika: Kao pripadnik muslimanskog naroda i vjernik molim da svi u Bosni imaju svoje bae i da svak svoje zelje otud bere! Taj mi je stih jednom kazao jedan ueni katoliki sveenik. Daj, Boe, da potujemo obraz jedni drugima ovdje u Bosni, i da ga ne kaljamo kao to nam ga kaljaju komunisti iz Osloboenja. Podaj, dragi Boe, pameti Osloboenju, da nam ne kalja nae ehide i nau ehidsku krv! (124) Krivnju za nesreu bosanskih Muslimana snose mnogi, ali najvei je njezin dio na leima komunista koji su se namjerno brinuli o tome da svatko ne preuzme kontrolu iskljuivo nad svojim vrtom. Ponovno anonimni nositelj te istine (katoliki sveenik) jest Kariev alibi. Za itatelje Kulturkritik poruka je poraavajua: hice odozgo ispaljuju etnici, protiv njih se ipak moe boriti, ali valja uvidjeti injenicu da su Srbi (ovdje osobitu panju treba obratiti na inzistentno izjednaavanje Srba i etnika) nacionalno svjesno i bar po tome slini nama. Ono protiv ega se daleko vie, i drugim sredstvima, trebamo boriti jesu komunistike poruke nacionalne, religiozne i, ako se ba hoe, rasne jednakosti. To je u veo tolerancije zamotana poruSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|429
ka mrnje i netolerancije. Ova verzija bonjakoga nacionalizma, nastala kao reakcija na agresivnost srpskoga, uvrstila se u vremenima nakon rata i nailazi sve vie istomiljenika unutar redova bonjake zajednice. O tome govori i radikalizirajua uloga religioznog voe Bonjaka, reisa Mustafe Ceria. No ve su i za vrijeme rata radikali skinuli maske i odustali od preruavanja te se poeli sluiti diskurzom istoga rasizma. Opet u se posluiti dvama primjerima: tekstom Nejma vie Nina nana... kasnijega profesora znanosti o knjievnosti s tuzlanskog sveuilita Vedada Spahia, iz asopisa Zmaj od Bosne21 a onda znanstvenim izvedbama sarajevskog sociologa Fuada Saltage iz knjige Anatomija srpske destruktivnosti (1994). Rasizam Vedada Spahia je ekstatian i brahijalan, u njemu se rabi retoriki egzaltirana forma kojom se eli posvjedoiti jedva prikriveni trijumfalizam pred uenom pobjedom nad omrznutim protivnikom djecom iz mijeanih brakova koja se nalazi na dohvatu ruke.22 Dolazi do bitnoga zaotrenja Latievih teza. No uzrok je tome prije svega neobuzdana retorika. Slino Kariu Spahi operira kategorijama iz svijeta usmenoga. One vie ne slue ponovnome oivljavanju navodne narodne mudrosti, ve skretanju panje na suvremenu, napola zabavnu, napola ozbiljnu formulaciju. Njegova je polazina toka kuplet kojega se esto rabilo u predratnoj Bosni i Hercegovini kada bi se pomalo posprdno govorilo o djeci iz mijeanih brakova. Sadraj mu se moe oznaiti apsurdnim, moda ak i glupavim, ali jedva nacionalistikim, ili ak rasistikim: Nina nana svoga pehlivana / pola Vlaha, pola Muslimana. Akrobatska pozicija subjekta kupleta ukazuje na ravnoteu koju je de facto nuno odravati, ve zbog samog njegova mijeanog porijekla. Promjena smisla kakvu poduzima Spahi aksioloki je usmjerena. Testiraju li se potencijalne mogunosti autorovih intencija vidjet e se da su sve one, manje ili vie, zasnovane na psiholoki motiviranoj zavisti. Jedva prikriveno, on optuuje djecu iz mijeanih brakova kao privilegirane lanove jugoslavenskog socijalistikog drutva. Proli sistem mjeance je tetoio, ukazivao im ansu za probitak eo ipso, samim faktom da su eljad iz mijeanog braka. Jer zaboga, njihovi roditelji nikako ne mogu biti sumnjivi, oni bratstvo-jedinstvo, tu zjenicu oka komunistike diktature uvruju u svojoj postelji. Ali, nisu Jugoslavija i blagodeti njenih iluzija bili samo pro forme (sic!) ljubljene u domovima mijeanih. Dapae, svete tekovine revolucije tu su njegovane poput ikone.23
Zmaj od Bosne bilo je nomme de guerre legendarnog bosanskog junaka iz 19. stoljea, Husein-bega Gradaevia, koji je stradao u borbi protiv Turaka. Njegova se borba kasnije, u nacionalno-romantikom kljuu, poela tumaiti kao ustanak u ime nacionalnog osloboenja Bosne. Sam se asopis promatrao kao svojevrstan bedem protiv komunistike, ili bar lijeve, Tuzle. 22 Teko je obuhvatiti sve facete Spahieva rasizma. Ovdje mogu samo ukratko ukazati na to da djeca iz mijeanih brakova nisu jedine rtve njegova fanatizma. Mali se uvid u njegovo ponaanje prema Drugome moe stei uvidom u sljedei citat: Srpsko prokletstvo je genetskog porijekla. Glupost, primitivizam, smrad, zatucanost, zov tue krvi hereditarne su kategorije u biu srpskog naroda. Nav. prema Veovi, Marko etnja po Sarajevu i po internetu, u: Dani 629, 3.7.2009. 23 Spahi, Vedad, Nejma vie nina nana,u: Zmaj od Bosne. s.a. 2 (istakao D.B.)
21
Narativna je situacija sljedea: na jednoj strani imamo prolost, komunistiki obiljeenu, s ideologijom izjednaavanje i brisanja razlika izmeu religija i nacija. No to je vrijeme prolo. Nastaje novi svijet u kojemu komunistike iluzije nemaju to traiti a na njihovu mjestu stupaju religiozno osvijeeni drutveni slojevi.24 Duhovno proienje u apokalipsi rata u Spahievom emfatikom diskurzu sobom nosi i rasno koje e postapokaliptikoj Bosni darovati vladavinu jedne nepomuene skupine. No poslije Stranog suda za jednu skupinu vie nee biti mjesta u novome drutvu: za mjeance. Oni ne ispunjavaju uvjete opstanka u promijenjenoj konstelaciji: Status predestiniranih favorita jamen im u bivem reimu od Triglava do evelije uinio je i to da su mjeanci u intelektualnom pogledu bivali poglavito tipini mediokriteti. Zato? Pa ranom spoznajom da im bez plaho zahmeta u ivotu uglavnom ide ko po loju, mjeanci se obrazovno, intelektualno, poesto i moralno zaputaju i ostaju duduci i tokmaci cijelog ivota. (isto) U ovim recima dolazi do doslovnoga zgunjavanja diskurza rasne mrnje. Jedini problem koji se ovdje postavlja pred Spahia jest relativno teko odreenje zato su mjeanci toliko drukiji i na osnovu ega se ta Drugost moe detektirati pa onda i determinirati. Druge boje koe nema, i jezik je isti, pokatkad ak i imena. Svatko tko moe razmiljati lako e doi do spoznaje da je test inteligencije kao kriterij razgranienja teko sprovediv. Stoga i autor ostaje kod plakativnih iskaza koji pregrijanom retorikom stjeu vie emocionalno znaenje, no ono se ni u kojem sluaju ne moe prevesti na razinu smisla koji bi bio prijemiv i na sloenijim intelektualnim stupnjevima dokazivanja. Upravo zbog pokuaja da se uzdigne na tu razinu je Fuad Saltaga, kada se radi o tituli bosanskoga rasiste Nr. 1, nepobjediv.
5. Scientia postapocalyptica
Postapokaliptiki diskurz Kulturkritik koji se intenzivno irio po novinama i asopisima pseudoznanstvenu inaicu pronaao je u tekstovima teoretiara rase Fuada Saltage, najznaajnijeg predstavnika neorasizma u redovima Bonjaka. Kao stanovitu protuteu Saltagi na srpskoj strani promotrit u zbornik tekstova Jagnje Boije i zvijer iz bezdana. Saltagina knjiga, objavljena 1995. pod naslovom Anatomija srpske destruktivnosti,25 zapoinje s pretpostavkom da Srbi nikada nisu na istinski nain primili kranstvo.
Kao to sam ve pokazao u prolome odsjeku, bosanski su muslimani, to se tie nacionalnoga osloboenja, najvie profitirali od nacionalne politike socijalizma. 25 Ovdje ne mogu ni priblino analizirati sve elemente knjige. Zbog toga e i neki vani dijelovi Saltagine motivacije ostati neprokomentirani. Pa ipak ne mogu se suzdrati da ne citiram vie nego zabavnu posvetu: Aliji Izetbegoviu, najveoj historijskoj linosti Bonjaka, koji je svojom milju i inom konstitucije suverene Republike Bosne i Hercegovine anatomiju srpske destruktivnosti u odnosu na Bonjake uinio izlinom za naredna pokoljenja. Gotovo je nevjerojatna ulizika energija koja se iitava iz ovih redaka i koja je, bez ikakve dvojbe, spiritus movens Saltagina pothvata.
24
Uvijek su ostali tamo gdje se nalaze od 7. stoljea, vremena u kojemu su se doselili na Balkan. Razvidno je da se i Saltaga slui omiljenim sredstvom Kulturkritik, zahvatanje u prolost kako bi se uz njezinu pomo objasnila sadanjost. Prema tome je srpska religija paganska, ona se samo preruava u kransko-ortodoksnu kako bi i dalje mogla vriti rituale razaranja. No otkuda Saltaga crpi dokaze za svoju teoriju? To se ini kljunim pitanjem koje na kraju nudi i ne toliko iznenaujui odgovor: osobno od samoga kreatora rasne teorije na Balkanu, ve spomenutoga Jovana Cvijia. Taj neobini obrat pokazuje koliko je tanak sloj koji bosanskoga autora dijeli od znanstvenika ije bi se djelo zapravo moglo recipirati samo na osnovu povijesti kulture, nipoto kao izvor relevantnog znanstvenog materijala. Saltagin anakronistiki pristup svjedoi o dvije stvari: na jednoj strani se nalazi vlastita lijenost (ili intelektualna nesposobnost) percipiranja, obrade i primjene novih razvitaka na podruju znanosti, stoga mu jedino preostaje recikliranje beznadno zastarjelih teorija; s druge se strane bonjaka pseudoznanost openito priinja preslikom srpske. Ona nije sposobna potraiti uzroke krize u suvremenim ideolokim i politikim uvjetima, ve tei, tovie samu sebe prisiljava, projicirati ih u pradavna vremena navodnog nastanka nacija. U zavrnome u poglavlju pokazati da je ta tendencija aktualna i danas, 14 godina nakon kraja rata (i nastanka Saltagine knjige) i to ne samo zato to su njezini producenti jo uvijek djelatni. No prvo bih htio istraiti kako Saltaga (zlo)upotrebljava Cvijia (pa i Dvornikovia). Cviji ekstrahira pojedine karakteristike srpskog (dinarskog) mentaliteta koje interpretira kao pozitivna svojstva narodnog karaktera.26 Jedan od najznaajnijih je plahoviti27 dinarski tip.28 Iz ove oznake Saltaga bira dimenziju nasilja i aplicira je na mentalitet cijeloga naroda. U smjesi s ve ranije spomenutim junatvom nastaje ovjek koji tei tomu da sve sukobe u svijetu ivota rijei na osnovu sile. Neto to Cviji tumai kao pozitivnu komponentu (heroizam) Saltaga u svome prevoenju razumije kao potpuno negativno i pripisuje svemu srpskome jedan nagon za smru. U toj obskurnoj varijanti Kulturkritik imamo posla s dvostrukim obratom: jedna se anakronistika znanstvena pozicija prihvaa bez rezerve i onda ju se ex negativo zloupotrebljava u vlastite svrhe. Nastaje apsolutna slika genetski preskribiranoga zla koje je uz sve to jo i kulturalno uvjetovano. Njegovo otjelotvorenje i postvarenje realizirano je u srpsko-crnogorskoj agresiji protiv Bosne i Hercegovine. Saltagina analiza tu agresiju oslobaa svih stratekih, politikih ili ideolokih razloga i projicira je u jedan tamni svijet koji kao jedini motiv sa sobom nosi fatum: Ta je destrukcija poprimila krvavi vidan oblik kao plahovita rezultanta svih onih nekada zatamnjenih nagona, poriva, doivljaja koji se u inu agresije gromoglasno manifestuju kao svetkovine nagona smrti, u kojima su uitak i nasilje identini. Subjekt agresije, preteno onaj dinarski plahoviti tip su oni suvremeni retuirani subjekti kumstva, dobrosusjedstva, bratstva to pridaju mali znaaj ivoO upotrebi pojma nacionalni karakter u Jugoslaviji za vrijeme ratova prouzroenih njezinim raspadom usp. Kecmanovi, Duan: Nacionalni karakter: Razm( j)ere zloupotrebe. Belgrad 2005. Jedna od glavnih figura u Kecmanovievoj studji je Jovan Miri, sainitelj vanoga priloga u zborniku Jagnje Boije i zvijer iz bezdana. 27 Termin, kojega Saltaga alternativno koristi je violentan, Cvijieva posuenica iz francuskog. 28 Saltaga, Fuad, Anatomija srpske destruktivnosti, Sarajevo 1995. 8.
26
tu u poreenju sa slavom steenom krvlju, s drutvenim prestiom koji dodjeljuju znaci smrti. (11) Cvijieva nacionalno-romantika tvrdnja da su Srbi svoje zemlje oslobaali stalnim junatvom, neprekidnim portvovanjem (nagon za smrti) i krvlju i da mlaki, nepotpuni i oportunistiki naini ne dolikuju ponosnom narodu29 navodi Saltagu na sljedei zakljuak: Socijalni nagon (Srba D.B.), kolektivistiki instinkt destrukcije ili nagon za smru se oituje kroz razliite forme: prolijevanja ljudske (sic!) krvi, etnikog ienja srpskih zemalja od nesrpskog stanovnitva ili, ako dinarski Srbin mora pod veom vojnom ili socijalnom silom podlei, popustiti, on e unititi sve to bi neprijatelju moglo koristiti. (158f.) Ta se destrukcija usmjerava i protiv vlastitih dobara, te time postaje autodestrukcija. Vrhunac te eksplozivne mjeavine Saltaga opisuje na sljedei nain: Energini i impulzivni, nisu kreatori suvremene duhovnosti njihova odlika je akcija, akcijom stvaraju socijalni dinamizam destrukcije. Meu njima postoje ljudi ija se karakterologija saima u kulminaciji portvovanja, koji lako i nesvjesno rtvuju ivot za nacionalnu stvar, to utie zarazno ingeniozno na socijalnu sredinu, na individue manje jakog temperamenta. Ingenioznou jedni povuku druge, a tree uutkuju. U energinom i impulsivnom korpusu dinarskog tipa imamo jedne pravedne kao Bog, drugi mrze nesluenom mrnjom, razdraljivost vodi do usijanja, a ovi su temeljni subjekti dinarske devize osveta osveta. Kroz metamorfozu promiu se u razvratnike ija je real-taktika podvala i smicalice. (159f.) Ostavit u ovaj citat bez komentara. Ne ini mi se da je neki ba i potreban. Nitko ne govori bolje o sebi samome nego Saltaga. No preliminarno se moe donijeti sljedei zakljuak: bonjaki se rasizam manifestirao i u novinama, i u pamfletima preruenim u znanstvene oglede.30 Motivaciju za takav postupak valja traiti u jednome vremenu obiljeenom graanskim ratom koji je u redovima najbrojnije bosansko-hercegovake nacije do maksimuma zaotrio potragu za vlastitim kolektivnim identitetom. Iz te je potrage proistekao diskurz dihotomije koji je vlastito profiliranje vidio i doputao jedino u distanciranju i diferenciranju od drugoga. Jagnje Boije i zvijer iz bezdana nosi podnaslov Filosofija rata. Naravno da je ta filozofija, upravo onako kao to je kod Saltage bio sluaj sa znanou, pseudofilozofija. Vano je zamijetiti znastveno preruavanje zbornika. Svi prilozi su opskrbljeni tipinim aparatom: saecima, kljunim rijeima, fusnotama, ak se i strana imena, to se protivi srpskom pravopisu, ne piu fonetski ve etimoloki. Ta je maskarada potrebna kako bi se neemu to sa znanou nema veze pridao znanstveni obol. Tenor tek29 30
Cviji, Jovan, Dinarski Srbi i njihov violentni tip. (Nav. prema Saltaga, 158) Teze Karia, Spahia i Saltage prihvaene su kao istinite od veine stanovnitva, a da se pri tome stupanj njihove istinitosti nikada nije propitao na ozbiljniji nain. Mada su sva tri autora ostvarila jedva zasluenu karijeru u sveuilinom sistemu Bosne i Hercegovine, oni su danas potonuli u politiku beznaajnost. Saltaga, da spomenem samo njegov primjer, dosegao je najnii stupanj moralne propasti. Optuen je, kao dekan sarajevskog Pravnog fakulteta, zbog korupcije i smijenjen s dunosti.
stova jest ekskulpacija Srba od bilo kakve krivnje za ratove koji su izbili u Jugoslaviji nakon njezina raspada. Pri tome je u igri, upotrijebim li imagoloku terminologiju, strategija koja se dijametralno razlikuje od Saltagine: dok on radi uz pomo heterostereotipova, autori se zbornika koriste autostereotipovima i tek ponekad otklizavaju u vrednovanje ili sniavanje vrijednosti drugoga. Kako bih ostao u okvirima Bosne i Hercegovine ovdje u promotriti tri teksta bosansko-srpskih autora, dok u ostale (u najveem dijelu pravoslavne sveenike) ostaviti po strani; pri tome u uiniti jedan izuzetak, koji se moe protumaiti i kao programatski motiviran: ukratko u se pozabaviti prilogom Amfilohija Radovia, enormno utjecajnog sveenika. Njegov je tekst usmjeren na legitimiranje srpskog agresorskog rata u Jugoslaviji devedesetih godina prologa stoljea. Pri tome se koristi vie puta spominjanom strategijom Kulturkritik zahvaanjem u prolost. Osoba koja dogaaje u sadanjosti treba opravdati i naknadno ovjeroviti jest Vladika crnogorski Petar I Petrovi koga Amfilohije iskljuivo oznauje kao Svetoga Petra. On je vodio tri rata: jedan protiv sebe samoga, drugi protiv unutarnjeg i trei protiv vanjskog neprijatelja. Prvi je za Amfilohija uzvien, ali ipak marginalan, dok druga dva zasluuju veu panju. Upravo na tom kljunom mjestu on se slui jednim toposom, tovie doprinosi njegovoj daljnjoj izgradnji, koji e i u ostalim prilozima biti od iznimnog znaaja vitetvo. Zato i kada ratuje, on ratuje na viteki nain.31 No to znai viteki? Odgovor na to pitanje Amfilohije ostaje duan. On se povlai u nejasnu metaforiku koja mu omoguuje da neto emu bi zapravo trebalo objanjenje a priori definira kao pozitivno. Bez toga objanjenja ne preostaje nam nita drugo nego da vitetvo shvatimo kao oblik duhovne otmjenosti. Rat protiv neprijatelja vodi se samo ako je nuan. Istinski vitez iskuava sve mogunosti kako bi ga izbjegao: On se neprekidno trudi piui paama i vezirima, i onim hercegovakim, i bosanskim, i skadarskim, piui Napoleonovim generalima, i sa njima se susreui da se izbjegne svako krvoprolie, svaki sukob. I maksimalno se pri tome poniava i smirava. (20) Drugi za Amfilohija ne igra nikakvu ulogu. Postoji jedna pozitivna figura koja se bori za dobrobit svih koji tu dobrobit shvaaju kao takvu. Drugi su krivi jer Sveto ne mogu ili ne ele opaziti. Naravno, ovdje nije rije o Petru I Petroviu a ni o 19. stoljeu. Viteko, otmjenost i moralna nadmo jesu komponente koje valja alegorijski primijeniti na Srbe i Crnogorce s kraja 20. stoljea. One slue legitimiranju jednoga rata koji im je nametnut i kojega ne tumae kao oruani sukob, ve kao borbu pravde protiv nepravde. Stoga rat postaje etika prigoda. Prvi koji je tu filozofiju prizvao u ivot kao ratnik i pjesnik bio je Radovan Karadi.32 Njegov prilog stoga valja razumjeti kao kulturnokritiko opravdanje vlastitih djela za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. On konkretizira historijsko-alegorijsku figuru iz Amfilohijevog teksta i prevodi je u suvremenost. Unato tomu ta figura ostaje anonimna. Njezina se alegorijska funkcija dodue retoriki razrjeuje, no jo uvijek se zadrava visok stupanj kodiranja. Konkretno se prikriva iza anonimnog
Radovi, Amfilohije, Sveti Petar Cetinjski i rat, u: Mladenovi, Rado M. i Jeroakon Jovan (ulibrk) (Prir.) Jagnje Boije i zvijer iz bezdana, Cetinje 1996. 19. 32 Karadi, Radovan, Da li je ovo bio rat?, u: Mladenovi (Prir.). 27-30.
31
ratnika koji se vraa u domovinu. Parataksa ubrzava ritam pripovijedanja i poveava napetost: Ratnik se vraa u svoj kraj, svoje selo, kui. Vitez. Praslika. U predahu rata vraa se onima koje je ostavio, sa kojima se dirljivo opratao kad se uputio da ispuni svoj viteki poziv, jer je negdje, u nekim prestonicama, politika postala nedovoljna, pa je odlueno da se ta politika nastavi drugim sredstvima, kako bi rekao Clauzewitz (sic!). (27f ) No promotri li se ovaj poetak pripovjednoga teksta paljivije, u oi odmah upada iznimno vana stvar: mi ne znamo gdje je otiao ratnik. Zato se uope negdje zaputio? to ga je potjeralo od kue? Svi faktori kojima bi se motiviralo kretanje su izostali. Ono to je prisutno jest putanja vraanja a tek su u njoj sadrani motivi buduih akcija: on pronalazi svoju kuu razorenu, obitelj iskorijenjenu. To je polazina situacija koja je tipina za pripovjedne tekstove iz korpusa junoslavenskog epskog usmenog pjesnitva. Zbog osvete vitez zapoinje svoj bojni pohod protiv neprijatelja. No taj je pohod u Karadievom pripovjednom tekstu izostavljen. Ono to je zapoelo kao narativ raspruje se u nizu poopavajuih iskaza koji nisu u stanju izgraditi pripovjednu motivaciju, ve opravdanje za ratnika djelovanja pronalaze u filozofiji povijesti shvaenoj kao genetski uvjetovanoj instituciji, a koja posreduje duboku, uroenu mrnju protivnika: Na ratnik, koga po svetu zovu imenom bosanski Srbin, uvek je trpeo koliko se moglo trpeti. Nema pod kapom nebeskom trpeljivijeg naroda od ovoga, zvanog bosanski Srbi. Sva svoja duhovna blaga vekovima je uvao zakljuana u grudima, ne ispoljavajui ih potpuno ni kada je sam sa sobom. Pravio se nevet i neuk, a u sutini je bio plemi i vitez. Ukrivao je svoju srpsku sutinu, da bi je sauvao. Ali komiju-ubicu nije mogao da prevari. U svakom ratu ubica je razarao njegove grudi u potrazi za njegovom skrivenom, srpskom sutinom. I zatirao je sve srpsko, do ptice na grani, kako bi istrebio i iskorenio, onako kako je car Irod radio. (29) Karadi se ovdje koristi biblijskom metaforikom (navodno se unitenje srpskoga stanovnitva izjednauje s ubijanjem idovske prvoroenadi to ga je zapovijedio kralj Herod), kako bi se otkrilo srpsko bie koje tu naciju tjera na pretvaranja kako bi mogla preivjeti ili joj podaruje uzvieniju moralnu poziciju jer je prinuena krenuti u rat. I jo vie: sama je egzistencija Srba casus belli. Korak dalje u izgradnji eshatoloke pozicije kree se Mladen ukalo.33 Njegova se biblijska pozadina ponajbolje oituje u upotrebi imperfekta, glagolskog vremena potpuno neprilagoenoj normalnoj znanstvenoj komunikaciji. To gotovo izgubljeno vrijeme karakteristino je za epske pjesme, ali i upravo za Bibliju u kojoj se, u Daniievu prijevodu, ekstenzivno primjenjuje i moe se smatrati standardom. Autor
33
ukalo, Mladen, Pukotina stvarnoga, nastavak, in Mladenovi (Prir.). 55-63.

se poziva na svoj raniji tekst u kojemu analizira fotografiju na kojoj se vidi Arapin kako dri odsjeenu glavu jednoga srpskog civila. Povod je nastavku informacija da je sestra Srbina kojemu je odrubljena glava izvrila samoubojstvo. Neverificirani samoubilaki in u kulturnokritikom obratu prenosi se u zlatnu prolost, u mitsko vrijeme epskih junaka. Upravo je stoga imperfekt toliko vaan. U gramatikome smislu on zvui arhaino, ali na semantikoj razini gradi prijelaz u pravcu eshatologije Kulturkritik: Prije etiri godine napisah tekst pod naslovom Pukotina stvarnog? Gdje se proglasih rtvom literature i gdje pisah o jednoj fotografiji. (55) Kao intertekst ukalu slui tubalica sestre Batrieve iz Njegoeva Gorskog vijenca. Sjetit emo se uloge koju je Njego igrao kod Vujia i vidjeti da se u sedamdeset godina jedva to promijenilo u recepciji. Uvijek kada se radi o prizivanju vremena slave i on je tu. Pri tome je analogija najmonija figura misli koja je sposobna premostiti distancu i ponovno uspostaviti izgubljeno jedinstvo prolosti i sadanjosti. Sestra Batrieva zapijeva, lelee, a druga Sestra, Sestra Bez Imena, dopunjava; jedna narie, druga lelee o istom bratu, Bratu o kojem roman zbori, roman ovovremeni kao i nekadanji. (60) Anonimna ena u ovoj pseudobiblijskoj dekoraciji nastupa kao figura koja, ponovno ustala nakon Stranoga suda, kuje jedinstvo vremena to su se razdvojila jedno od drugoga. Karadiev je vitez pronaao svoj enski pendant. Njego je prisutan i u posljednjem prilogu koji me ovdje zanima, naime napisu Srbi i rat Predraga Lazarevia.34 No on se u njemu pojavljuje vie kao moralna instanca, negoli kao aktualna linost. Lazarevi proiruje povijesnu perspektivu kako bi njome obuhvatio i srpski srednji vijek. On se slui odreenim floskulama koje mu pomau da Srbe prikae kao moralno superioran narod. Tako tvrdi, naprimjer, da je osveta bila nepoznata u srpskoj knjievnosti. Dospjela je u nju tek s partizanskom knjievnou, po zavretku Drugog svjetskog rata. No samo ju se trpjelo kako bi odmah po njezinu raskrinkavanju kao partizanskoga mita i nestala. Osobito je vaan njegov pokuaj rehabilitacije glavnih likova srpskog nacionalizma i antisemitizma. To su episkop Nikolaj Velimirovi i general Milan Nedi, premijer kvislinke vlade u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Akcija spasavanja je oklijevajua, zbiva se na rubovima teksta kao da Lazareviem jo uvijek vlada strah pred antifaistikom doktrinom komunizma. Unato tome ona je i vie nego evidentna a novi kvalitet koji sobom nosi valja traiti u pseudohistorijskome luku kojega napinje. Nedi se posmatra u istome kontekstu s Carom Duanom kao uskrsnue mitoloke figure srpskoga srednjevjekovnog vladara. U Lazarevievim autobiografskim sjeanjima Nedi, pod ijom je vlau Srbija praktiki oiena od idova, uzdie se do figure spasitelja srpskoga puanstva s one strane granice matice zemlje. I srpski i bonjaki nacionalisti, vidjeli smo, sataniziraju drugoga. No upadljive su dijametralno suprotne strategije koje pri tome slijede. Dok Bonjaci srpskoga protivnika predouju kao rasno tuega, Srbi postupaju drukije: oni ne govore izravno toliko o neprijatelju koliko o samima sebi. Stalnim naglaavanjem vlastitih kvaliteta postiu da se Bonjaci pojave kao manjevrijedni. Radi se, oito je, o samosvjesnom provoenju moi koja se manje brine o drugome nego to sama sebe,
34
Lazarevi, Predrag, Srbi i rat, in: Mladenovi (Hg.). 205-212.
narcistikom samohvalom, konfigurira i konstituira. Jednom se povui sa scene, ostaviti drugoga pod svjetlom reflektora, drugi put izostaviti drugoga, inscenirati sebe kao nositelja vrijednosti koje se kod protivnika ne mogu pronai. Te dvije strategije mogu se jasno ogledati kao zrcaljenje onoga to iz Bosne i Hercegovine treba prodrijeti prema vani, kako bi se svijetu posredovala slika o sebi, kako bi ga se primoralo da zauzme stranu u bosanskome ratu. No hektiki rad na uvjeravanju, okrenut prema unutra, svjedoi o nesigurnosti koja pogaa samo pitanje o kolektivnome identitetu. Nakon to je rat zavren, ta se kobna potraga nastavila, ak i ubrzala i intenzivirala. Rat i s njim povezana Kulturkritik nisu bili u stanju dati pravi odgovor na pitanje o vlastitome identitetu koje je nastavilo svoju dominaciju na politikom, ideolokom i kulturalnom polju u Bosni i Hercegovini.
6. Koda
Nestabilna politika situacija u Bosni i Hercegovini generirana nesretnim rjeenjem rata Dejtonskim sporazumom, a perpetuirana njegovim dogmatskom i okotalom primjenom, sobom nosi trend oivljavanja i sve intenzivnije primjene rasistikih i ksenofobnih matrica, ije smo zaetka nali ve na samome poetku krizne situacije. U zemlji, a u tome se moda krije i najvea tragedija Bosne, nije proveden istinski proces denacifikacije.35 Neki ratni zloinci su dodue krivino gonjeni i osueni, ali nikada nije dolo do temeljnog sueljavanja s njihovim, i ne samo njihovim, politikim i ideolokim teorijama. Stoga Kulturkritik ostaje prisutna, a mjesta njezina prakticiranja su tisak (kolumna) i blogovi. Premjetanje Kulturkritik u masovne medije vodi ka javljanju ressentimenta kao pervertiranja kritike, tonije Kulturkritik, jeftina kopija ije rabijatne interpretacije, uspjeno zabarikadirane pred vlastitim pretpostavkama, sprovode zaglupljivanje kulturalne svijesti.36 Nivo samih priloga iznimno je razliit. U ponekima se pokuava objektivnim analizama, drugi, sa svoje strane, ele unititi protivnika u polemikome aru, dok se u nekima razvijaju diskurzivne strategije koje djeluju iskljuivo uvredljivo. Uzet u tri primjera kojima ukazujem na stanovite elemente desnoga skretanja kao posljedice graanskog rata. Prvi je kolumna kazalinog reditelja Jovice Pavia iz dnevnog lista Glas Srpske, drugi blog Rajka Vasia, generalnog sekretara stranke premijera Milorada Dodika SNDS koja se nalazi na vlasti u Republici Srpskoj, a posljednji tekst tuzlanskog novinara Fatmira Alispahia, napisan kao program specifine bonjake kulture sjeanja. Paviev tekst poinje tipinim kulturnokritikim aluzijama na krizu Zapada. Pri tome je novo to se iznosi neverificirana trvrdnja da je zapadnoeuropska civilizacija roena na Balkanu. Balkanu raspetom na krst u ime spajanja, mirenja i ljubavi, i uvek raspinjanog od zle ruke, a i od zla u nama, dakle, da je ta, zapravo zapadnohrianska civilizacija dola do svog kraja upravo kad je bila najmonija.37
O tome vidi Kazaz, Enver Bez minimuma katarze, u: Dani, 648. 13.11.2009. Konersamnn, Ralf: Kultrukritik. Frankfurt/M., 111f 37 Pavi, Jovica. Kraj ili poetak. www.glassrpske.com/vijest/16/kolumne/19787/cir/Kraj-ili-pocetak. htlm. 12.9.2009.
35 36
Nije jasno da li autor rabi metaforiku konstrukciju ili to misli doslovce. Jedini argument za tu kreacionistiku tezu jest ad nauseam upotrijebljena odnosno zloupotrijebljena floskula o Balkanu kao mostu koji povezuje Istok i Zapad. Tim nam daje naslutiti da je raspad Balkana, kojega izjednauje s kolijevkom Okcidenta, predznak propasti samoga Zapada. Pri tome se ne moe pozvati na boljega svjedoka od Spenglera (kao da oslukujem Osvalda penglera, isto). Sam Zapad aktivira, u vrijeme svoje apsolutne premoi virus samounitenja i nestanka. Paviu je potreban jo jedan svjedok iz najplodnijeg doba Kulturkritik kako bi svojim tezama pridao dodatnu teinu. Rije je o ruskome spisatelju Maksimu Gorkom i njegovoj drami Na dnu. Njegov je kulturni pesimizam vezan za kontekst i odnosi se na politiku i ekonomsku situaciju u Rusiji u vrijeme smjene stoljea. Dekontekstualizacija vodi apokaliptikom zakljuku: Na ruevinama jednog sveta, u doslovnom kao i u prenesnom smislu, unutranji vapaj, bezmerna nesrea, jad i beda, a nada i strast, ivot dar kao udo, istovremeno prizivaju Boga jo jednom, e da bismo se spasili... (isto) to preostaje autoru nego pogled u svetlu budunost [...] kroz tamne naoari. Zapanjujue je kako Pavi u svojoj viziji doista ostavlja itateljstvo u tami. Nema konkretnih uporita koja bi uvrstila njegovu argumentaciju. Ne ukazuje ni na kakve opipljive trenutke u povijesti koji bi mogli objasniti njegov pesimizam. Retoriki izgrauje jednu poziciju koja se moe opravdati jedino iz same sebe. Solipsizam se utvruje kao iskazna forma. Samo Glas Srpske kao mjesto objavljivanja kolumne da naslutiti da kriza identiteta (a jedino o tome moe biti rijei) konkretno mjesto ima u okviru politike ugroenosti srpskoga naroda. Kroz prozor se daleko vie naginje politiar i bivi novinar Rajko Vasi. On svoje teze najee iri preko bloga. No njihova banalnost ne smije zavesti na krivi put i sprijeiti da se vide glavne ideje koje se kriju u njima. Ono to kod Pavia izlazi na vidjelo tek kroz veo napuhane retorike pesimizma kod Vasia se pojavljuje u punome svjetlu. Radi se o najvirulentnijoj temi u suvremenoj Bosni i Hercegovini: izgradnji kolektivnog identiteta bosanskih Srba. Nakon neuspjeha s Miloeviem i njegovim vjernim slugom Karadiem novi reim pod Miloradom Dodikom i dalje njeguje bliske odnose sa Srbijom (koja sa svoje strane kao da je pobijedila u tekoj borbi s Miloevievim naslijeem), no u isto vrijeme promatra u izvjesnoj mjeri autohton poloaj bosanskih Srba kao kvazi differentia specifica u odnosu na maticu. Stoga su Vasievi nezgrapni iskazi usmjereni na perpetuiranje pitanja o Kada, Gdje i Tko Srba unutar Bosne i Hercegovine. Kada se odnosi na pravi moment za otcjepljenje Republike Srpske od Bosne, Gdje na pretpostavljenu teritorijalnu neovisnost i mogue granice koje bi trebale obiljeiti teritorij nove nacionalne drave. Ta dva kompleksa tema teko je, mada ne i nemogue situirati unutar kulturnokritikog diskurza. Stoga u se usredotoiti na pitanja koja se odnose na Tko u kojemu je evidentnost kulturno-kritikoga diskurza neprevidiva. Tko naime jest bosanski Srbin?38 Diskusija je potaknuta Vasievom tvrdnjom da idov ne moe biti predsjednik Bosne i Hercegovine. Liberalni su krugovi u
38
Mora se opaziti da se to pitanje uvijek postavlja u maskulinome obliku. U toj konstelaciji ene jedva da igraju neku ulogu.
glavnome gradu drave tu spornu izjavu iskasapili u njezinoj politikoj dimenziji. Na to je Vasi odgovorio blogom pod naslovom Da li da se demantujem?. Retoriko pitanje potvruje da se on ne kani demantirati dakle jedan idov po njemu doista ne moe biti predsjednikom Bosne i Hercegovine. Argumentacija se kree na dva kolosijeka: to je, kao prvo, nemoguno jer prema Ustavu predsjednik moe biti biran samo iz redova neke od tri konstitutivne39 (Bonjaci, Hrvati ili Srbi) nacije; no tek to pokua potkrijepiti svoje argumente Vasi otklizava u jedva prikriveni rasizam. Zato njegov izbor pada na idove?40 On ga dodue pokuava relativirati i tvrdi da isto mutatis mutandis vrijedi i za Maare, Zimbabveance, Fince ili Tuarege, da bi, samo nekoliko redaka dalje, svoje floskule usadio jo dublje unutar rasistikoga uzorka. Pri tome se mora raditi o neemu nesvjesnome, jer on pored ve spomenutih Tuarega navodi jo jednu grupu koja je na cijelome Balkanu najsnanije ugroena rasizmom naime Rome: Svaka ast svakom narodu, pa i Ciganima i Tuarezima, koje najvie volim i cijenim, ali oni ne mogu, osim ova tri naroda sretnika, biti predsjednici, bez obzira da li mijenjali ustav ili ne.41 Neukusni humor krije se u ljubavnoj izjavi (Zato bi, naime, Vasi volio Tuarege?) no njime se zasjenjuje daleko vaniji iskaz u drugome dijelu reenice: njemu uope nije stalo do juristike korektnosti. ak i kada bi se Ustav promijenio idov ili Ciganin ne mogu postati predsjednikom. Tehniku nemogunost da jedan idov postane predsjednik Bosne treba ostaviti po strani (Bosna je, isprva u vrijeme Shoah, a potom i u graanskom ratu toliko etniki oiena od idova da statistika vjerojatnost takve odluke biraa i biraica tendira ka nuli) i upitati se nad Vasievim izborom neprimjerene nacije. Zato upravo idov? Zato ne Nijemac, Maar ili Ukrajinac? Zato su stereotipi jo uvijek toliko prisutni da si osoba koja obnaa tako visoku politiku dunost moe dopustiti tako trapavo i neodmjereno iskliznue? Odgovor se krije u latentnom rasizmu, u ksenofobiji koja svoje glavne protivnike, Bonjake, u konstitutivnoj konstelaciji ne smije dodirnuti, ali utoliko vie svoju mrnju projicira na idealnu neprijateljsku sliku, idealnoga tuinca (idova ili Roma). Ostaje mi promotriti i kratko komentirati razvitke na bonjakoj strani. Ve spomenuti znanstvenici nastavili su djelovati, no figura koja u dananjoj Federaciji Bosne i Hercegovine otjelotvoruje diskurz rasne mrnje i ksenofobije jest Fatmir Alispahi.42 Ono to me zanima jesu njegove izvedbe o genocidu koji su, bez ikakve dvojbe, doivjeli Bonjaci za rata 1992-1995. Stoga razmaOdmah se postavlja pitanje revidiranja takvih ustava i nacionalno-romantiarskih komponenata iz 19. stoljea koje su upisane u njima. 40 Nakon Vasieva iskliznua njegov se politiki ef Milorad Dodik pobrinuo za pomirenje i iskazao predsjedniku Izraela Shimonu Peresu podrku i razumijevanje za postupke izraelske vojske u pohodu na pojas Gaze. Komentari izraelske vlade i javnosti su manje ili vie izostali. 41 http://vasicrajko.blogspot.com. 12.09.2009 42 Alispahi je u posljednjim godinama od uvjerenoga ljeviara konvertirao u zagrienog nacionalistu i islamistu. U ratnim je godinama bio odluan protivnik asopisa Zmaj od Bosne i pozicija zastupanih u njemu. Najradikalnije, najuvredljivije i najmunije lanke iz njega skupio je i priredio u knjizi Krv boje benzina (1996). Moj zadatak nije traiti motivaciju koja stoji iza te njegove promjene.
39
tram tekst kola kulture pamenja napisan povodom godinjice masakra u Srebrenici. Alispahiu je stalo do toga da dezavuira pokuaje oslobaanja Bonjaka iz vjenoga statusa rtve. Pri tome se poziva na povijest, na genocidalni karakter Srba i Hrvata, no poruke su mu upuene Bonjacima. Izjednaava ih s idovima i pokuava ih uvjeriti da preuzmu (navodnu) idovsku kultruru sjeanja kao uzor. Propagandistike se ideje usmjeravaju protiv izdajnika u vlastitim redovima koji su akceptirali rjeenje za zavretak rata pronaeno u Daytonu te samim time i trajno razaranje bonjake nacije. Svoje ranije tekstove u kojima besramno negira Holokaust sada tumai kao trik koji je sloio senzibilizranju navodno besvjesnih Bonjaka za njihovu vlastitu tragediju. Ono to je osobito podmuklo jest na prvi pogled opravdana Alispahieva kritika komercijaliziranja komemorativnih dogaaja koji se odigravaju na godinjicu masakra u Srebrenici. Te sveanosti on kontekstualizira konstruiranom usporedbom sa idovskim sjeanjima na Holokaust. U Jevreja cijela godina, svaka godina, vrvi od dogaaja kojima se pamti holokaust, nema dana, nema noi, nema programa na radiju i tv, nema kolskog asa a da nad njim ne lebdi jevrejska rtva. Ta jevrejska kultura pamenja ne ivi samo na okupiranoj palestinskoj zemlji, jer je Izrael gdje god je jevrejska kua, a gdje je Izrael tu je i jevrejska rtva. Ako se Jevrejima ne gadi svaki svoj dan poinjati sjeanjem na rtve holokausta, zato bi se Bonjacima gadila prisutnost bonjake rtve u bosanskoj svakodnevnici? Zato to Jevreji nemaju kompleksa ni prema sebi, ni prema drugima, dok su Bonjaci isprepadani pitanjem - a ta e rei Srbi, a ta e rei Hrvati, ako budemo pamtili rtve etnikih, odnosno ustakih zloina? Mogli bi se uvrijediti svojom sramotom. Moglo bi se pomisliti da idovi trebaju sluiti kao primjer. No tada Alispahi preokree svoju argumentaciju i u tekst ugrauje elemente koji podcrtavaju liniju razdiobe izmeu dvaju naroda. Prezrive rijei koje fungiraju kao priznanje tu su jednako vane kao i aluzije na povijesne momente koje idove prikazuju u negativnom svjetlu. Vrvjeti, lebdjeti, gaditi se to su iskazi kojima se posreduje retorika usmjerena na proizvodnju niih instinkta. Ona slui kao uvoenje u svijet jednoga kliea kojima se idovi stavljaju na isti stupanj kao i ovdje jedva spomenuti glavni neprijatelji Bonjaka Srbi. Valja podsjetiti na injenicu da je srpska ofenziva protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine devedesetih bila ideoloki pripremana tvrdnjama da su srpske zemlje tamo gdje ive Srbi ili jo zaotrenije tamo gdje se nalaze srpski grobovi. Osim toga, inzistentno se ustrajavalo na nedokazanoj injenici o genocidu nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu, ime su se Srbi, intenzivnim lobistikim radom, izjednaavali s idovima. Asocijativni niz na taj nain povezuje i sadanjost Srba i idova te ih i jedne i druge stavlja u neprijateljski poloaj prema muslimanima kako bosanskim tako i palestinskim. Zaboravljajui pocijepanost samoga izraelskog drutva u vezi s palestinskim pitanjem, Alispahi generalizirajui tvori konstrukciju u kojoj se, spominjanjem okupiranih teritorija, aludira i na navod440|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
nu zapadnu islamofobiju. Antisemitizam je stvar jasnoga politiko-idolokog opredjeljenja, a ne taktike za postizanje kratkoronih ili dugoronih ciljeva. U nastavku Alispahi razvija blago modificiranu verziju mita o dobrim Bonjanima. Pri tome prenosi cijelu konstrukciju u jednu varijantu u kojoj se bosanska dobrota predstavlja kao naivna glupost. Ta smijena potreba da se dodvoravamo i dopadnemo drugima, uglavnom tako to emo od sebe praviti budale, manje vrijedne, i prezira vrijedne, autsajdere zbivanja, bivanja, a i snivanja. Da smo mi, Bonjaci, od tog cirkuzanja samih nad sobom imali bilo kakve koristi, da su nas Srbi i Hrvati ime nagradili, kao to se nagradi meeda kad na vaeru plee sa halkom u nosu - pa ne reci, ali izigravati budalu zato to misli kako se nekome svia da bude budala - e, to je izvan svake normalne norme! (isto) Alispahiev poziv upuen Bonjacima cilja na njihovo oslobaanje iz toga prekarnoga poloaja, prihvaanje agresivne pozicije koja e ih, tek ona, dovesti u jednak poloaj s ostalim junoslavenskim nacijama. Pri tome namjerno previa da se takva pozicija moe realizirati samo na tetu drugih i, u krajnjoj izvedbi, na svoju vlastitu. No ti su drugi ionako manje vrijedni i trebaju se pokoriti volji snanijih (Bonjaka) ili nestati. to je cilj Alispahievih izvedbi? Pred nama se opet otvara zapanjujua paralela sa diskurzom srpske Kulturkritik: Bonjacima se mora pridati novi, vri identitet. Izgraditi ga glavna je zadaa kolskoga sistema. Ako ovaj koji je sada vaei nije dovoljan, potrebno je zasnovati novi u kojemu e centralno mjesto zauzeti tema genocida nad Bonjacima, i to promatranoga kao trajnog povijesnog dogaaja koji se linearno protee u periodu od preko dvije stotine godina i obiljeuje na najintenzivniji nain bonjako drutvo. Po Alispahiu se Bonjaci najmanje od 1878. nalaze u stalnoj borbi za opstanak. Najvanije je neodustati od te borbe. Tko je napusti rizikuje da nestane, stil je te borbe jednak plivanju u bosanskim brzacima.43 U djeci stalno drati prisutnu svijest o ugroenosti, o katastrofi kulturalnoga nestanka, jest ona zadaa koja se postavlja pred cjelokupnu zajednicu, a jedino e generacije odgojene na naelima takve interpretacije povijesti biti sposobne odati bonjaku zajednicu u jednoj za nju ekstremno neprijateljskoj okolici. Alispahi zatvara i petrificira krug navodne mrnje i osvete koji je dominanta ivota u Bosni i Hercegovini od dolaska Zapada u nju. Na taj se nain, s drukijim predznakom, i on uklapa u sliku o zemlji mrnje kojoj nema pomoi, ni izvana ni iznutra. Graanski rat u Bosni i Herecgovini oito nije zavren. Kao u kakvu cirkularnom pokretu moe se promatrati kako diskurz Kulturkritik, koji je pripremao ratne sukobe, i dalje ivi u rovovskim bitkama poslijeratnog vremenena. On se usredotouje na problem koji se stilizira kao pitanje ivota i smrti na kolektivni identi43
Alispahi, Fatmir. Ko napusti borbu za opstanak, napustio je borbu za ivot, u: Novi Horizonti. asopis za naunu, kulturnu i duhovnu afirmaciju. http://novihorizonti.ba/clanci2/htlm. 12.9.2009.
tet. To se pitanje uvijek iznova rasprostire kada doe do neke nove krize, perpetuira ga se u stalnome osjeaju ugroenosti. Sama po sebi, ta e situacija nuno voditi do daljnjeg zaotravanja kulturnokritikoga diskurza, njegove ksenofobine varijante, koja se nee stidjeti ni upotrebe najodurnijih rasistikih kliea. Izlaz se iz nje ne moe predvidjeti. Ostane li politiki poloaj takav kakav jest (a nema nikakve nade da e se neto u skorije vrijeme promijeniti) intelektualna e scena Bosne i Hercegovine prohoditi uhodanim stazama. Graanski se rat etablirao kao vrsti dio kulture zemlje.
Beq Cufaj
Foto: Jrgen Sieckmeyer
Putovanje Balkanom. Jedno sjeanje

prevod s njemakog Mira orevi
MOJE PUTOVANJE POINJE SREDINOM NOVEMBRA. Da sam krenuo avionom, ono bi za dva i pol sata bilo zavreno. Ali ja sam ve i prije 11. septembra nerado letio i zato se za dugo putovanje od Njemake preko Austrije, Maarske i Srbije do Kosova radije opredjeljujem za kopneni put. Voz za Budimpetu na mnchenskoj glavnoj stanici se razlikuje od ostalih vozova. Ima samo dva vagona tamne boje. Pred vagonima eka kondukter koji ne samo da eli vidjeti vozne karte putnika ve, prije nego to e im pokazati kupe u kojem treba da provedu putovanje, trai i njihove pasoe. Kondukter je Maar. Ima brkove i njemaki govori isto tako polako kao i svoj maternji jezik. Predajem mu voznu kartu i paso i naruujem dva piva, za koje plaam dvostruku cijenu. To nije s moje strane nikakav znak pretjerane velikodunosti, ve to inim iz praktinih razloga. Jo uvijek posjedujem jednu od onih crvenih putnih isprava, kakve su se izdavale u Titovoj Jugoslaviji, a u njoj se nalazi itavo mnotvo viza i peata svih moguih engenskih i ne-engenskih drava. Takav paso zapravo ve odavno ne vai, jer sve to je uneseno daje povoda policajcima na granici, pogotovo u Maarskoj, da nadugo i nairoko ispituju, pri emu se ovjek ponekad osjea kao da je ordinarni zloinac. Kondukter razumije moju napojniku poruku, to me je izuzetno smirilo.
Kabinu dijelim s jednim koreanskim turistom. Sporazumijevamo se na engleskom. On je ovjek mojih godina, dolazi iz Seula i putuje Evropom. Razgovaramo o naem kontinentu i ja dolazim do zakljuka da Korejanac pria o Evropi kao to mi obino govorimo o Aziji. To znai da je ona za njega knjiga sa sedam peata. U Budimpeti e, najavljuje, svakako jesti gula s paprikom. Interesuje ga ta ja sebi kao Nijemac i Evropljanin namjeravam kupiti u Budimpeti? Pokuavam mu objasniti da nisam Nijemac iako ivim u Njemakoj, i zanemarujem drugi dio pitanja koje se odnosi na mene kao Evropljanina. Ali Evropljanin vjerovatno jeste? Upita me Korejanac, odustajui od daljih informacija o mojoj omiljenoj hrani i razlogu mog putovanja. Kada se ovjek na putu iz Mnchena nakon itave noi vonje probudi neposredno pred Budimpetom, odjednom se nalazi u jednom potpuno drugom svijetu. Tamo, odakle dolazim, sve je sreeno i do detalja propisano pravilima, dok ovdje sve djeluje depresivno, umorno i neizvjesno. Maarskom kondukteru se na putu od Mnchena promijenio ak i izraz lica. Ne pitajui nas jesmo li dobro spavali, vraa nam pasoe i servira kafu. Poto sam ju popio, ponovo sam u stanju da razgovaram. Tako pokuavam da svog korejanskog saputnika upozorim da bi se u Budimpeti morao uvati lopova. Pri tom ne mislim toliko na spretne deparoe koliko na taksiste, a pogotovo na recepcionare u hotelima. Oni se neprestano trude da dospije do nekoga s kim su povezani. Taksista te dovozi do hotela u kojem na recepciji radi njegov neak, ovaj ti preporuuje (vjerovatno kineski) restoran svoga roaka koji te onda alje u kafi svog dobrog prijatelja. U Maarskoj se turista gotovo nikako ne moe osloboditi spleta ovakvih veza i vezica. Korejanac mi odlunim pogledom potvruje da je shvatio. Nadam se da jeste. Zatim se voz zaustavlja na eljeznikoj stanici Keleti. Samo to ovjek izae iz voza, ve ga salijee na desetine taksista i starih ena s natpisima, meu kojima se na udnovatom engleskom jeziku mogu proitati poruke kao hotel for fast free. Za razliku od prethodne veeri sada na voz meu ostalim vozovima na stanici djeluje ak atraktivno. U guvi Maara koji ovdje iznose svoje turistike ponude izgubio sam Korejanca, s kojim nisam imao prilike ni da se pozdravim. Ve dvije godine nisam nogom kroio na tlo Balkana, to je za stanovnika ove evropske regije prilino dugo. Kao to se danas svuda i neprestano govori o Avganistanu i ratu protiv terorizma, tada su jo svi listom govorili o Balkanu. Evropa i Amerika su vodile rat za Kosovo, i po prvi put od Drugog svjetskog rata u bombardovanjima su neposredno uestvovali i njemaki vojnici. TRI GODINE PRIJE KOSOVSKOG RATA, negdje sredinom devedesetih godina, imao sam posljednji kontakt sa srpskom policijom. Tada sam bio student i mene su policajci na ulici s jo trojicom mojih kolega pretukli do krvi. Jedini razlog za taj napad: Ilegalno smo nastavili studij nakon to su nas istjerali iz dravnih uionica. Nakon toga sam napustio zemlju i srpske policajce viao jo samo na televiziji i na fotografijama. Sada sa strahom i nelagodom oekujem svoj naredni susret s ljudima u plavoj uniformi. Prilikom polaska u rano jutro moj njemaki prijatelj me nastoji jo jed444|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
nom rijeima osloboditi straha. Sve je u redu, ree, otkako je Miloevi u zatvoru, u Den Haagu, u Srbiji se mnogo toga promijenilo. To vai i za policiju. Strah je neto sasvim normalno, pokuavam da umirim samoga sebe, dok se pribliavamo graninom prelazu prema Jugoslaviji. Prije svega za Albanca sa Kosova, tu na tom mjestu, poslije svega to se dogodilo. U rano jutro na granici izmeu Maarske i Vojvodine gotovo da jo uopte nema saobraaja i tako nije trebalo puno vremena da stignemo pred crveno-bijelu rampu. U kuici s prljavim prozorima sjedi jedan policajac i uzima nae pasoe, koje mu dodaje moj prijatelj Nijemac. Sa sjedita suvozaa posmatram kako neto zapisuje i kako prije svega paljivo razgleda paso koji nije njemaki i to s imenom koje zvui albanski. Policajac ipak ne postavlja nikakva pitanja. Mom prijatelju Nijemcu saoptava da mora da plati taksu za automobil i samo nekoliko minuta kasnije nalazimo se u najbogatijoj srpskoj pokrajini, Vojvodini. Tmurno jutro kao da odraava moje raspoloenje dok se vozimo kroz zelenu ravnicu, iznad koje se nadvija tanka sumaglica. ta li nas jo eka? Moj prijatelj govori maarski i zato moe da se preko radija maarske nacionalne manjine u Vojvodini informie o najnovijim vijestima iz Beograda, to podrazumijeva i aktuelnu temperaturu i vlanost zraka. Toga dana se meutim u vijestima najvie govori o protestima specijalnih jedinica Crvenih beretki protiv vlade. Po naredbi Miloevia i njegovih visokih policijskih funkcionera pripadnici ovih ozloglaenih trupa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu ubili su na stotine i hiljade ljudi. Razlog za pobunu ovih specijalista za ubistva i teror treba traiti u Den Haagu. Iako se o tome javno ne govori, gotovo svako zna da u tribunalu za ratne zloine postoje duge liste imena, na kojima se nalaze i imena mnogih od ovih stasitih momaka, uniformisanih u amerikom stilu, Miloevievih tienika. Osim toga je vrlo vano da taj Damaklov ma visi nad glavama ratnih zloinaca, u prvom redu srpskih, ali i onih koji pripadaju ostalim balkanskim narodima. Da bi promijenio temu, prijatelj me pita za moj sasvim lini odnos prema Vojvodini. Priam mu o svom djedu koji je poetkom Drugog svjetskog rata bio prisilno regrutovan u armiju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Poginuo je odmah na poetku njemake invazije. Nikada se nee saznati ko ga je ubio, nacisti, Srbi, Maari, ili se naprosto ubio sam. ezdeset i jednu godinu poslije njegove misteriozne pogibije putuje evo, upravo sada, njegov unuk kroz ovaj isti kraj, u kojem negdje na nepoznatom mjestu lee njegove kosti. Brzo napredujemo i zato postajemo optimistini u oekivanju da emo skoro stii u Beograd. Na cestama na prilazu grada nailazi samo po koji kamion i relativno mali broj putnikih automobila. to se vie pribliavamo centru grada, to se vie usporava naa vonja. Na kraju, promet je posve paralizovan i za nama se formira sve dua kolona vozila, gore nego to je to u nekoj njemakoj metropoli u vrijeme najvee saobraajne guve. Moj njemaki prijatelj je uznemiren. Tako neto on jo nikada nije doivio, iako je putujui i ranije na Kosovo ili u Makedoniju, ve esto vozio ovom trasom. Zaustavljeni smo dakle u Beogradu, koji bi na osnovu svog imena trebalo da bude bijeli grad, meutim on je ustvari siv, nepodnoljivo siv.
Pokuavam da se naalim: Beograani su vjerovatno nauli da tu prolazi neki kosovski Albanac i zato su ulice zatvorene. U meuvremenu je sve stalo. Moj saputnik telefonira s prijateljima u Beogradu i saznaje da su Crvene beretke blokirale Savski most. Boje se da bi inieva vlada neke od njih mogla deportovati u Den Haag, kao to se to ve desilo Miloeviu. Moja ala dakle uope nije bila bez veze. U svakom sluaju ovjek nema dobar osjeaj ukoliko mora proi pored ubica, koje su jo k tome blokirale put. Bude se sjeanja. Napredujemo korak po korak. Nakon sat vremena, koji smo proveli uz srpsku narodnu muziku i vijesti na srpskom i maarskom jeziku, konano pred sobom imamo stasite mladie, uniformisane u amerikom stilu. Iste onakve kakvih se sjeaju ljudi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Oni u stavu pozor stoje na poluzatvorenom mostu kao na nekoj paradi, primajui zviduke podrke, uz uobiajeni nain pozdravljanja (tri rairena prsta na podignutoj ruci, to je klasini znak srpskih nacionalista), svojih ekstremno patriotski nastrojenih sunarodnika, koji su se tu okupili u velikom broju. Mjestimino se grle ubice sa svojim oboavaocima iz mase naroda. ta ja osjeam u tom trenutku? Ne mogu to da opiem... Meni lino je jako stalo da odavde odem to je mogue bre, ali moj njemaki prijatelj jo eli da se sretne s nekolicinom poznanika iz Njemake koji rade u Beogradu. Tako sam prisiljen da jo neko vrijeme podnosim deprimirajuu atmosferu ovog grada u kojem nisam bio vie od pet godina: sve je sivo poput pepela, zgrade, ulice, automobili, lica ljudi... Za vrijeme vonje moj prijatelj neprestano kaiprstom pokazuje as lijevo, as desno, kako bi mi ukazao na rane, koje je Beograd pretrpio za vrijeme NATO-vog bombardovanja: tu ministarstvo odbrane, tamo generaltab, a u pozadini zgrada televizije. Teko oteene, s razjapljenim upljinama vrata i prozora, ove zgrade izgledaju kao uginule ivotinje koje se niko nije potrudio pokopati. Sastanak mog prijatelja s poznanicima traje neto due nego to je bilo predvieno. To to je auto nepropisno parkiran, umiruju nas poznanici, nema veze, jer u Beogradu svi parkiraju nepropisno. A kad policija jo vidi inostrane tablice, ne ostavlja ni opomenu. U meuvremenu se Srbi prema strancima ophode s puno obzira. Dok je moj prijatelj zaokupljen susretom, imam vremena da se malo ogledam po gradu. Zaista udno. Ovdje imam toliko prijatelja i poznanika, ali nemam snage da i jednog od njih nazovem. Vjerovatno i sam elim da se u ovom glavnom gradu osjeam kao stranac. Neto kasnije smo pozvani u jedan kineski restoran. Taj lokal zapravo i ne djeluje sasvim kineski, ali kuvar koji se mogao vidjeti kako u kuhinji za mnogobrojne goste spravlja jela bio je zacijelo Kinez. Za beogradske prilike je bogati kineski mni gotovo nedostino skup, kota osam njemakih maraka... Odmah nakon ruka kreemo dalje, u pravcu Kosova. Na autoputu iza Beograda ima jo samo malo vozila, nikakvo udo kod tako skupe putarine. Prolazimo kroz sredite Srbije, ali ne vozimo uobiajenom trasom preko Nia i Prokuplja ve, ne razmiljajui unaprijed, vozimo od Nia prema Leskovcu, da bismo od tamo preko Medvee stigli na Kosovo. Nad srpsku pokrajinu se polako sputa no. Prolazimo kroz varoice i sela, koja u tami djeluju jo zaputenije nego to je to sluaj po danu. itava Srbija sa
slomljenim, iscrpljenim i deprimiranim ljudima djeluje kao tamna peina. Nema nita gorega za jedan narod od takve depresije, kaem. Moj njemaki prijatelj misli isto. Prolazimo kroz prljave, slabo osvijetljene ulice Leskovca. Poslije toga se utisak pustoi sve vie poveava. Vozimo se uz poduu padinu i stiemo do graninog prelaza kod Medvee. Zaustavljaju nas etvorica do zuba naoruanih policajaca. Ovo nisu ljubezni momci, ovo su grubi srpski policajci koji su na Kosovu godinama obavljali svoju dunost. Beskrajno dugo listaju nae pasoe, dok se moj njemaki prijatelj udom udi kako je mogue da nas na granici, koja na osnovu oficijelnog stava Srbije uope ne postoji, podvrgavaju tako detaljnoj kontroli. Jedan od policajaca nas upozorava da moramo pouriti ukoliko jo danas elimo da preemo prijeko, jer veani na kontrolnom punktu KFOR-a na drugoj strani za pola sata, to znai u 20.00 sati, zatvaraju granicu. Ne obazirui se na to njegovi kolege demonstrativno ne ure s pregledom naih pasoa. Morali bi provjeriti njihovu ispravnost, kae jedan od njih. To je nemogue, kae moj prijatelj, u ovoj kolibi sigurno nema ni kompjutera ni telefona. Hoe namjerno da nas zadravaju. Sve skupa traje pedeset minuta s posljedicom da bi nam dvojica vedskih vojnika na drugoj strani ljubezno saoptila, da se naalost moramo vratiti u Srbiju jer je ve prolo 20.00 sati. Uas! Natrag u tu veliku, crnu rupu! Moj njemaki prijatelj me tjei: Neka im bude ta malena pobjeda. Danas ti kradu nekoliko sati, prije dvije godine su te jo mogli liiti ivota. Vozimo natrag u pravcu Nia, a od tamo preko Kurumlije do Merdara. Tri nepotrebna sata. Ali granine formalnosti su ovdje obavljene brzo. Prijeko, u domovini oekuju nas mnogobrojna svjetla. Ulice su asfaltirane, a svjetlee reklame benzinskih pumpi i trgovina daju ovjeku osjeaj da je dospio u jedan drugi svijet. Srpski mrak smo ostavili iza sebe, za danas, zauvijek. ZEMLJA U KOJU SADA DOLAZIM NIJE VIE ISTA KAO DVIJE GODINE RANIJE kada sam posljednji put bio ovdje. Tada, neposredno poslije rata, dvije treine sela na Kosovu su bile razorene, polovina gradova opljakana i sruena, itava (privredna, politika i kulturna) infrastruktura zemlje s dva miliona stanovnika bila je na koljenima. Tu je jo uvijek ono za itav Balkan karakteristino blato. Ali inae se tokom godina mirovne misije KFOR-a dosta toga promijenilo; ljudi (i domai i stranci), ulice, kue, trgovine... Nestalo je panike i nervoze od prije dvije godine. Dvojezini, a ponekad i trojezini (albanski, srpski, engleski) natpisi na svjee asfaltiranim putevima, semafori i prije svega revnosna domaa policija, daju jednu sasvim neuobiajenu sliku. Dvije godine ranije ovdje su dominirali maniri divljeg zapada, zbog vozaa bez vozake dozvole i vozakih tablica na automobilu cestovni promet je bio nesiguran. Danas je to nezamislivo. Otkako postoji nova kosovska policija u svojim svjetlo plavim uniformama, u ijem su sastavu Albanci, Srbi i pripadnici drugih manjina, mukarci i ene (kakva senzacija na junom Balkanu!), niko vie, kada je rije o kontroli saobraaja i borbi protiv svakodnevnog kriminala, ne trai internacionalnu Coca-cola-policiju. Da bi se sprijeila korupcija, novane kazne se vie ne plaaju na licu mjesta (to je takoe na Balkanu novina), ve policija zadrava linu kartu, koja se vraa tek poto je kazna plaena. Nove kosovske, tek
provizorno izdate line isprave u meuvremenu su priznale dvadeset i tri drave. Vojnici KFOR-a su naravno jo uvijek tu, ali se dre diskretno u pozadini. Danas se u glavnom gradu vie ne osjea ona odvratna tromost javnog ivota. Danas se vie ne provodi itav dan besposleno u kafani, ve se tu samo popije kafa, razmijeni nekoliko rijei s prijateljima i uri za svojim poslom. Jedan od mojih prijatelja je vrsto uvjeren da su Kosovari u svom odnosu prema radnoj disciplini i brizi za steeno vlasnitvo u meuvremenu postali kao Nijemci. On dodue jo nikada nije bio u Njemakoj i uope ne poznaje Nijemce, ali u sutini je u pravu da se neto ovdje iz temelja promijenilo. Prije su ljudi samo oplakivali svoju napaenu zemlju i jadali se zbog nedostatka nezavisnosti, danas idu za svojim poslom, ne boje se niega osim da bi se stranci mogli povui s Kosova. Od etrdeset posto zaposlenih, koliko se vjeruje da ih ima na Kosovu, dvadeset i pet posto radi u internacionalnim institucijama kao to su KFOR, UNMIK i OSCE, ili pak kod razliitih nevladinih organizacija. Postoji meutim velika bojazan da e se Kosovo sa svojom neproduktivnom sivom ekonomijom i rukovodeom politikom nomenklaturom, kojoj je jo uvijek najvanije da velikim rijeima tretira pitanje nezavisnosti umjesto da planira budunost zemlje i uspostavi nezavisne strukture, u narednim godinama razvijati u mnogo sporijem tempu nego to je predvieno. Najgore bi svakako bilo povlaenje internacionalnih organizacija s Kosova. U meuvremenu su na lokalnom planu ali i na planu itave zemlje uspjeno provedeni izbori, meutim i nadalje je neophodno prisustvo internacionalnog supervizora, koji bi se brinuo da albanski i srpski Kosovari postepeno naue da zajednikim snagama i mudro upravljaju zemljom. Mislim da do sada misija UN-a nigdje nije bila uspjenija, ree mi Tom Koenigs, njemaki zamjenik danskog opunomoenika UN-a, Hansa Haekerupa. Kada je prije dvije godine tek preuzeo ovu dunost u Pritini, jo me je prilikom etnje salijetao kojekakvim pitanjima. Danas je on taj koji mi daje informacije o onome to se dogaa u mojoj domovini. Nema toga to on ne bi znao. A naroito je ponosan na kosovsku policiju. istai ulica u Pritini imaju ista radna odijela kao njihove kolege u Frankfurtu. I to je njegovo djelo. Mrano poglavlje poslijeratnog Kosova je meutim pitanje snabdijevanja strujom, to jo uvijek ne funkcionie kako bi trebalo. Investirano je vie od osamsto miliona maraka, a niko tano ne zna kuda je taj novac nestao, ak ni oni za koje se govori da su oni ti koji su ga uglavnom ukrali, to znai nekolicina briselskih birokrata i domai rukovodni kadrovi kosovske energoprivrede. Niko ne zna kuda tee struja koja se tu proizvodi. I Tom Koenigs moe samo nagaati. Ipak su stranci, ali i mnogi Kosovari, za problem struje nali rjeenje. itavom Pritinom odjekuje buka rezervnih agregata za struju. ovjek od njih ne uje samoga sebe kad hoe da telefonira. A grad se gui u izduvnim gasovima. Polako se opet navikavam na ivot ovdje. Ali ne mogu a da ne konstatujem da vie ne pripadam istinski ovamo, da nisam dio ove nove stvarnosti koja bi se mogla oznaiti kao poetak normalizacije. Zacijelo se ne moe oekivati da se nakon deset godina ratovanja na Balkanu problemi meu susjedima mogu rijeiti od danas na sutra. Dodue u meuvremenu na Kosovu opet radi itav niz slovenakih i hrvatskih firmi, ali gotovo niti jedna srp448|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
ska. Srbi su dobrovoljno ili prisilno napustili zemlju, pa se privredna djelatnost Srbije ograniava uglavnom na to da se preko posrednika iz Srbije Albancima prodaju kue i imanja na Kosovu. Tako su vremenom nekada srpski stanovi, koje su poslije rata zauzeli Albanci, do sada i pravno promijenili svoje vlasnike. I u domenu sporta i kulture, ivot Kosova izlazi iz izolacije. Hrvatski koarkaki i fudbalski klubovi igraju u Pritini, a kosovski timovi nastupaju u Hrvatskoj. Od idue godine e na Kosovu postojati njemako-francuska kola i ameriki koled. Prije svega velike zemlje se sa svojim predstavnitvima postepeno spremaju na due prisustvo u zemlji. JO MI PREOSTAJE SAMO NEKOLIKO DANA do povratka u zemlju u kojoj se u meuvremenu osjeam bolje. Ali svakako elim da imam kosovsku linu kartu. Nju moram da izvadim u Deanima, mom rodnom mjestu na zapadu Kosova. Vonja autom po asfaltiranoj cesti sada ide mnogo bre nego dvije godine ranije. Saobraaj je prilino gust. Na krovovima benzinskih stanica vijore se zastave iz itavog svijeta. Neprestano se mimoilazimo s patrolnim kolima kosovske policije ili patrolama KFOR-a. Na spaljenim kuama pored ceste postavljeni su novi krovovi. Gradovi koji su u ratu najvie oteeni, Pe i akovica, mogu se jedva prepoznati. Oni su gotovo potpuno obnovljeni. Prije dvije godine su tu jo spaljene ruevine podsjeale na rat, danas to ini itavo mnotvo gotovo nepodnoljivo kiastih spomenika. Opravdavam ove izrode prenaglaenog nacionalnog patosa historijskom potrebom da se nadoknadi ono to su Kosovari sticajem okolnosti propustili. Osim toga, danas u svakodnevnoj stvarnosti malo ko razmilja o patriotizmu. Jedino od ega Kosovari s pravom ne odstupaju je uvjerenje da Kosovo vie nikada nee pripadati Srbiji. Miloevi je u Den Haagu pred sudom pa vie niko nema elje za daljim ratnim sukobima. Naravno da su osjeaji prema Srbima jo uvijek neprijateljski, ali ti se konflikti u meuvremenu izraavaju na kako tako normalnoj razini, a to znai u politici i u medijima. U mom rodnom gradu, Deanima, opet se potvruje utisak da jugozapad Kosova pripada najkarakteristinijim krajevima Balkana. Ovdje, u gradovima i selima doline Dukagjini, u podnoju planinskog masiva Prokletija, ovjek se osjea kao da je na kraju svijeta. U zaleu planina se nalazi nepoznata zemlja. Nebo je gotovo zastraujue plavo. Veinu ljudi, koje susreem na ulicama ovog gradia, ne poznajem. Ponekad, ako mi se neko lice i uini poznatim, pokuavam da rujem po vlastitom sjeanju, ali to ba nije jednostavno. Neko je u meuvremenu stekao vie bora, kod drugog je kosa gotovo sasvim osijedjela. Ono to se nije promijenilo je veo praine koji ovdje prekriva naprosto sve. Nekoliko zgrada vie ne postoji. Na jednoj banderi stoji osmrtnica: otac Albana, mog prijatelja iz mladosti. Obojicu, ni Albana ni njegovog oca, nisam ve vidio godinama. Zapravo bi bio red da posjetim porodicu i izrazim sauee, ali to bi za mene, mislim, bilo previe. Svuda naokolo praina, a stare podne daske uasno kripe im na njih stanem. U hodniku je mrano. Pogledi ljudi koji stoje pred ulazom u opinsku kancelariju zapravo ne bi smjeli biti isti kao ranije, dok su ovdje jo drugi vladali. Na vratima visi mnotvo saopenja, odluka i cirkularnih dopisa, i sve to prekriveno tamnim slojem praine. Poto ne znam gdje treba da ponem itati, radije kucam na vrata i
ulazim, ne saekavi obavezno Ui!. Tu sam suoen s etiri ili pet ljudi koji sjede naokolo na stolicama i stolovima. S desne strane se nalazi stativ s fotografskim aparatom, koji vjerovatno slui za izradu fotografija, neophodnih za registraciju. Konstatujem da veinu prisutnih u prostoriji poznajem od ranije, ali se ne usuujem pretpostavljati da se oni mogu sjeati mene, djeaka iz kvarta. Poinjem da govorim i objanjavam da dolazim iz daleka, da sam doao ovamo iz velike daljine iskljuivo da bih se registrovao. Mladi koji je za to nadlean, oko kojeg stoje njegov otac i sestra, mi objanjava da je to apsolutno nemogue... u pogreno vrijeme i uopte... Ostali paljivo sluaju dok ja pokuavam da ga nagovorim da mi uini nemogue. Ubrzo obojica uviamo da po svojoj prilici neemo nai zajedniki jezik i zato kreemo u kancelariju efice. Dok prolazimo hodnikom, neumitno pomiljam na pitanje Milana Kundere: ta je ovjek kada nije u svojoj domovini. Kancelarija efice je takoe puna ljudi, ali svjetlija je i znatno istija. Ispostavlja se da je efica jedna neobino lijepa dama koju sam, upitavi odakle je, kao i mojim smijekom na odgovor da dolazi iz Ugande, vjerovatno uvrijedio. Kako se ovjek ne bi glupo nasmijao kada izdaleka doe u svoj rodni gradi i tu na odgovornom mjestu zatekne nekoga ija je domovina jo mnogo, mnogo dalje. U svakom sluaju nisam se mogao dogovoriti ni sa eficom, koja uporno insistira da se neko moe registrovati samo u mjestu svog stalnog boravka. Propis koji mi ita ta lijepa ena iz Ugande potie od mog njemakog prijatelja, supervizora. A ovaj me onda na telefonu poduava kako sam ovaj propis mogao lako zaobii, samo da sam dami jednostavno preutio da ne stanujem stalno u mjestu svog porijekla. Ali sada je prekasno. Osim toga, iskreno reeno, vie nemam ni najmanje volje da se i dalje izlaem kripanju poda i pogledima familije, okupljene u velikoj, ali ne sasvim istoj kancelariji. Radije u to jo jednom pokuati u Pritini. Obje dame na prijavnom uredu glavnog grada Pritine ophode se prema meni veoma susretljivo. Utivo mi saoptavaju da registracija naalost ovdje nije mogua, da se ona mora obaviti kod nadlenih vlasti u rodnom mjestu. Dakle, kod dame iz Ugande. Ja im govorim da je to naalost nemogue, okreem se da idem i pozdravljam ih, ne gledajui im u oi. Ne mogu se sjetiti da sam se ikada ranije od bilo koga opratao, a da ga pri tom nisam gledao u oi. Nakon to su moji pokuaji da se registrujem potpuno propali, moram se polako pomiriti s konanim rastankom od svoje domovine, to se na kraju i dogaa. A pri tom sam zauen ali i zadovoljan s onim to sam vidio, i ime sam ponovo potvrdio sopstveno miljenje da ovjek i onda kada se svojoj zemlji pribliava bez gorine, moe iskusiti da ga ona odbaci, da bi se onda sretan konano mogao vratiti svom vjernom pisaem stolu. Naputam visoki planinski masiv i to s pitanjem punim bojazni, kakva li jo skrivena, neizvjesna budunost predstoji njegovom podnoju, dakle mom zaviaju, a i onoj drugoj strani, dakle Albaniji. Moj povratak me ponovo vodi kroz Srbiju. Ustvari bih bio radije putovao preko Albanije, pa bih preko Jadrana preao u Italiju i onda nastavio put za Njemaku, ali to se naalost ne moe, jer s Kosova nema ceste koja vodi u Albaniju. Dodue, posto450|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
ji cesta duga 250 kilometara koja povezuje Prizren s lukim gradom Durrs, ali ta je u oajnom stanju, osim toga opasna (odroni, duboki klanci, drumski razbojnici), a putovanje traje najmanje etrnaest sati. itava se Evropa boji velike Albanije, a kad tamo, nema ni potene ceste izmeu njena dva potencijalna dijela! Ali pustimo to! U svakom sluaju ponovo se vraam pravcem preko Srbije i Maarske, ovaj put dodue bez pratnje njemakog prijatelja, ve se vozim autobusom austrijske registracije, punim Albanaca iz itavog Kosova. Usput se potvruje moje uvjerenje da prekrajne kazne koje se plaaju na licu mjesta podstiu korumpiranost policije. Svaki od inievih policajaca koji nas zaustavlja uzima pet maraka, pa tek onda autobus moe da nastavi put. Kontrole su dodue na svih pet mjesta obavljene uz smijeak, brzo i bez problema. S druge strane granice maarski policajci nastavljaju tamo gdje su njihove srpske kolege stale. Toj se lakrdiji izlae svako ko putuje tim dijelom Balkana bar tako dugo dok ostatak Evrope to bude dozvoljavao. U BERLINU sjedim s ambasadorom Michaelom Schferom, opunomoenikom njemakog ministra za inostrane poslove za Jugoistonu Evropu. On misli da za Kosovo postoji samo jedan put: da se tamonje drutvo najprije otvori prema susjedima a tek onda prema Evropi. To isto vai za Srbe, koji se, kao to obojica znamo, jo uvijek nalaze u stanju najdublje depresije. Zacijelo e proi jo nekoliko godina pa da Kosovari shvate da samo otvorenost prema susjedima i zatita manjina moe pomoi njihovom privrednom napretku i poboljanju ivotnog standarda, a isto toliko e jo vremena proi da se Srbi oslobode iz svoje duboke depresije. Vano je meutim da je Balkan, kako se ini, prevaziao fazu divljeg nacionalizma. To prije svega treba zahvaliti intervenciji i pomoi Zapada najprije u domenu ljudskih prava, a zatim i u pogledu razvoja demokratskog drutva. Ta pomo e u budunosti biti data i ostalim zemljama, ukoliko im bude potrebno.`
BorisA.Novak
MOJ IZBOR
VojkaSmiljani-iki
Knjiga mrtvih Smiljania u Sarajevu
Boris A. Novak
Zapis na margini Knjige mrtvih
Poema Knjiga mrtvih Smiljania u Sarajevu Vojke Smiljani iki je potresno pjesniko djelo. U oi odmah pada podudaranje prezimena pjesnikinje i junak njene pjesme, to daje jasan znak potpune identifikacije izmeu njene (auto)biografije i predmeta njenog knjievnog teksta. Taj gest je u dananjem vremenu, kada vlada svemona ideologija postmodernistike fikcije i kada se itav svijet mijenja u tekst, u svjetlucanje privid, veoma rijedak i odvaan. Od ingardenovske fenomenoloke estetike navikli smo misliti da je knjievno djelo kvazi-realnost, a postmodernizam je toj estetskoj kvazi-realnosti dao status najrelevantnije i ak jedine realnosti. Cinizmu manipulacije koja od povijesti pravi kola, a od jedinstvene, nepovratne egzistencije ljudskog bia samo citat, Vojka Smiljani iki suprotstavlja najvii mogui garant istinitosti svojih rijei. itav svoj ivot. Svoje tijelo. Tim gestom poezija (p)ostaje posljednje utoite autentinosti. Van svake sumnje, taj gest je opasan. Opasan je za pjesnikinju, i opasan je za itaoca. Pjesnike koji na tako direktan nain izgovore temeljnu traumu svog ivota poezija spri. To znam iz vlastitog iskustva. Druga opasnost sastoji se u tome da zbog vjerodostojnosti povijesnih podatak, koji su ugraeni u teksturu tog pjesnikog teksta (i koji u stihovima neobino stvarno neobino dobro zvue!), italac suvie sui traginost poruke na konkretna pomenuta imena, na konkretan sluaj obitelji Smiljani, i da se time smanji estetski domet i univerzalnost pjesnike poruke. Mogu zamisliti da bi se to moglo desiti ak i nekim blagonaklonim itaocima, koji bi teinu sudbine svih tih mrtvih stresli sa sebe emocionalnim trikom, da se ta tragedija, dodue, dogodila, ali se dogodila drugim ljudima, ne njegovoj ili njenoj obitelji, ne njemu, ne njoj. Iskustvo mog vlastitog itanja te poeme je dijametralno suprotno. Prvoosobni lirski subjekt te poeme (kao to se kae u uenom, kobajagi naunom argonu knjievne teorije) nije arogantni monstrum koji sve zna i koji svima soli pamet, nego drhtei, nesigurni glas pjesnikinje koja istrauje povijesnu istinu, da bi dokuila to se dogodilo sa svim tim njoj dragim i bliskim biima. Ba to bolno treperenje glasa, na rubu tiine, ba sve te elipse nemogunosti iskazivanja sve te strave, omoguili su mi identifikaciju ne samo sa sudbinom Vojke Smiljani iki, njenih predaka i roaka, ve i sa mojom vlastitom sudbinom. I ja na osnovi rijetkih sauvanih tragova iz ivota svojih tragino preminulih predaka i roaka traim istinu njihovih ivot i smrti, pokuavam dokuiti ko je ona ljepotica na fotografiji i to znai sjena na licu strica, na njegovoj posljednjoj fotografiji, sniSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|455
mljenoj nekoliko dna prije njegovog stranog kraja, usporeujem prie iz obiteljskog predanja sa podacima povijesne nauke, dekonstruiram zvanine, obiteljske, a i line legende U tom tonu sam napisao svoju pjesniku zbirki MOM: Mala Osobna Mitologija (2007), koja je bila predstavljena i u Sarajevskim sveskama (broj 27-28, 2010) u odlinim prijevodima Tonka Maroevia i Josipa Ostija. U tom tonu ve godinama pokuavam napisati ep. I zato sasvim pouzdano znam, osjeam na vlastitoj koi, da nijedno fiktivno ime ne moe Vojki a i nama, itaocima njene poeme zamijeniti energiju ivota i smrti koju zrae stvarna, istinita imena mrtvih, kao to je Darinka Zec (Vojkina baka) ili imena u slijedeoj pasai: Polako gotovo sa nelagodom otvaram Knjigu mrtvih to lii na pergament Niu se imena mrtvih Smiljania I ni jedno mi ne znai nita Poslednje koje je upisao moj deda svojim Lepim rukopisom koji smo svi nasledili je KOVILJKA Iz mraka godina i seanja izranja pria o KOVILJKI ena jednog od sinova umrla od tuberkuloze lepotica Taj isti sin posle e se jo jednom oeniti lepom devojkom Koju nee ubiti tuberkuloza nego Luburi Videla sam na nekoj ploi rtava faizma njeno ime A onda lepim dedinim rukopisom: Marko Lazo uro Borislav piro Jesu li bili sinovi, braa oevi nema traga udo kao da ene u Smiljania nisu umirale Jedna od rijetkih preivjelih Smiljania, Vojka Smiljani iki, time im podie spomenik ne, ne spomenik, jer je spomenik kamen, ohlaeno sjeanje. Podie im spomen. Da ih spasi iz zaborava. Da im vrati dostojanstvo linog imena. Knjiga mrtvih Smiljania u Sarajevu svojom traginom intonacijom upisuje se u veliku tradiciju elegij, kao to je epohalna Stojanka, mati Kneopoljka Skende456|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
ra Kulenovia, a upisuje se i u kontekst suvremene knjievnosti. Ba na razini tretmana linih imena valja spomenuti inovativni, potresni dokumentarni roman Sonnenschein Dae Drndi. Neobian potez inkorporiranja sto strana linih imena 9.000 Jevreja, deportiranih iz Italije ili ubijenih u Italiji i dravama, koje je okupirala, u godinama 1943-45, prevazilazi svaku moguu fikciju. Naslov tog poglavlja je poruka koja vai i za etiku Vojke Smiljani iki i poetiku njene poeme: Iza svakog imena krije se pria. itajui Knjigu mrtvih Smiljania u Sarajevu osjeam da je to temeljna pria, temeljna sudbina ljudskog bia, ene i pjesnikinje koja se zove Vojka Smiljani iki. A osjeam i to da je to istovremeno i moja pria, moja sudbina. I doivljavam Vojku kao svoju stariju sestru. Da li poezija moe postii vie?
Vojka Smiljani-iki
Knjiga mrtvih Smiljania u Sarajevu

Kada je umrla moja poslednja sarajevska tetka lepotica Nasledila sam neto skupocenog porculana i brdo fotografija Vie nema nikoga ko bi mi rekao: Ko su ti momci u velikim crnim eirima I vitke devojke na sarajevskim ulicama Jedva prepoznajem jednog mladog ujaka na dubrovakim kapijama Meu slikama krhka knjiica boje duvana: ITULA SMILJANIA U SARAJEVU Nikad nisam videla tu knjigu Niti je iko pominjao njeno postojanje O smrti se ne govori meu vaspitanim svetom ne budi neukusna Kae moj sin kada pomenem smrt Polako gotovo sa nelagodom otvaram Knjigu mrtvih to lii na pergament Niu se imena mrtvih Smiljania I ni jedno mi ne znai nita Poslednje koje je upisao moj deda svojim Lepim rukopisom koji smo svi nasledili je KOVILJKA Iz mraka godina i seanja izranja pria o KOVILJKI ena jednog od sinova umrla od tuberkuloze lepotica Taj isti sin posle e se jo jednom oeniti lepom devojkom Koju nee ubiti tuberkuloza nego Luburi Videla sam na nekoj ploi rtava faizma njeno ime A onda lepim dedinim rukopisom: Marko
Lazo uro Borislav piro Jesu li bili sinovi, braa oevi nema traga udo kao da ene u Smiljania nisu umirale A onda na drugoj strani: Stevo Jeka Dimo Sofija Risto Pero Znala sam priu o Petru Bio je svetenik i udavio se u Drini I evo me kao Pimen Sedim i zapisujem u knjigu mrtvih One koje sam znala Jesam li ja poslednji pisar Smiljania Smiljani Rade moj deda umro je u maju 1945. Poto je Sarajevo osloboeno (Visok, prav u traftastim pantalonama i crnom redengotu sa leptir manom i kragnom poput ledenice. Najlepi u lepom plemenu Smiljania) Sedam dana posle njega e moja baba Darinka Zec /Ja konj preivela Osmana deset godina/ Sinovi moga dede su umirali ovim redom: Ugljea 1942. u Jasenovcu klavir, Prag Vaso 1967. u Beogradu orgulje, harmonium elo Gete iler i Mokranjevo opelo Rakija, to je poznato Ali njegova majka ne bi volela da se to pominje Ostavimo zasada rakiju po strani Duan 1973. u Sarajevu (u kome je sazidao sve lepe kue) Prag zauvek, Prag veita ljubav Znam da je svirao neki instrument ali koji ne seam se Uro 1973. takoe u Sarajevu Sveto 1991. U Beogradu violina, Prag, ali najvanija pria za nas je bila da je u HOTEL EVROPI pobedio na simultanci Aljehina
Drim da su sretni, nisu videli ovaj rat Valjda su im dva prethodna bila dovoljna Keri moga dede moje tetke upisujem njihova imena: Milena, Nata, Mara (to je ona od koje sam nasledila knjigu mrtvih Smiljania) Nasledila sam od te tetke i kuu Ali ta kua je sada u drugoj dravi Nemam snage da traim da mi ta drava vrati kuu Uostalom ovo i jeste doba u kome niko nikome nita ne vraa Zajedno sa mrtvim Jer ni mrtve ta drava ne vraa A zatim su poeli da umiru mladi Smiljanii: Prvo Rade, sin Vasin bas, gitara rakija takoe Pa Ranko, sin Duanov flauta, kada nije gradio crkve rakija takoe Dobro je govorila baba Darinka U svakom Smiljaniu ui po jedan Ciganin U jednoj ruci emane u drugoj okanj Pitala sam uvenog zagrebakog profesora Hudolina ta je to sa Smiljaniima i rakijom Je li to nasledno? ( poto sam jednog od njih vodila na leenje posle pokuaja ubistva Leenje nije uspelo ali mislim da ni o tome ne treba govoriti) Jo jedan je iv od tih unuka moga dede (On svira klavir I lep je i prav je, i visok je na dedu) Ali neu pominjati njegovo ime Da ne opomene zle Duhove Njegovo ime nee biti zapisano mojom rukom U knjigu mrtvih Smiljania Da umrem? Kome u predati ovaj Pergament Sa duama Smiljania Ko e upisati moje ime Da li da svojom rukom Kao to sam upisala njihova imena upiem svoje I opomenem sebe Da je vreme Ili ene u Smiljania ne umiru
(NE) VIDLJIVI
Markoudi JanoBanjai PalBander ItvanBesede Belaorba MagdolnaDanji KalmanFeher ItvanKonc FerencMauri
Izbor iz savremene maarske knjievnosti u Vojvodini
Marko udi
Rubni mozaik sloene simbolike

- o ovom izboru -
Svojevrstan panoptikum knjievnosti vojvoanskih Maara koji se nalazi pred itaocima, priredio je Jano Banjai (Bnyai Jnos, 1939), kritiar, esejista i univerzitetski profesor, dugogodinji urednik novosadske izdavake kue Forum i asopisa Hid, vrstan poznavalac svih aspekata knjievnosti vojvoanskih Maara (Disciplina rei, 1972; Prekid tradicije, 1998, Zatieni gubitnik, 2008), kome dugogodinje kritiarsko iskustvo omoguava izvanredan dijahronijski uvid u tu knjievnost, dok mu, s druge strane, neumorni italaki entuzijazam i radoznalost za novo, pruaju dobru obavetenost o najnovijim strujanjima u ovoj literaturi, koja je ve odavno prevazila status folklornog rariteta i nekakvog marginalnog manjinskog egzotikuma. Starijim itaocima sa ex-jugoslovenskih prostora ne treba posebno predstavljati sada ve klasine velikane maarske knjievnosti Vojvodine koji su ve odavno iskoraili iz uskog manjinskog kanona i na velika vrata uli u korpus celokupne maarske literature, kakvi su, recimo, prozaici Mihalj Majtenji i Ervin inko, pesnik Ferenc Feher ili istoriar knjievnosti i kritiar Imre Bori, uz jo mnoge druge, naravno. Oni su nali dostojne naslednike u dananjim autorima, koji ne samo to su svoje uitelje po mnogo emu nadmaili, ve su bogatstvom i raznovrsnou svojih poetikih opredeljenja raslojili, razgranali i pluralizovali maarsku knjievnu scenu Vojvodine. Takav kvantitet i kvalitet, kao i sada ve neosporni kanonski znaaj korpusa jedne ovakve literature, treba li naglaavati, stavlja prireivaa jednog ovakvog izbora pred nimalo lak zadatak. Banjai se u svom izboru rukovodio trima fundamentalnim principima: generacijskim, poetikim i anrovskim, nastojei da pronae pravi balans izmeu ta tri elementa. Stariji, afirmisani i kanonizovani pisci dobili su, naravno, svoj prostor u ovom izboru, ali to nipoto nije otilo na utrb onih mlaih, pa ak ni najmlaih i jo manje afirmisanih autora. Naime, prireivau jedne ovakve antologije potrebna je izvesna doza kritiarske i selektorske hrabrosti: on se ne moe oslanjati iskljuivo na kanon (ak i ako je on sam u dobroj meri prethodnih decenija doprinosio njegovom stvaranju i uvrivanju, to ovde jeste sluaj), ve mora i da rizikuje treba da pokua, samim inom izbora mlaih autora, da ukae na pravce u kojima bi, po njegovom miljenju, ta literatura mogla krenuti; od njega se to oekuje, ak i po cenu da negde promai, da katkad pogrei u svojoj oceni ili predvianju. I upravo ta vrsta kritiarske hrabrosti i preuzimanja rizika nije, ini se, manjkala prireivau ovog panoptikuma. Drugi vaan zahtev za prireivakim balansiranjem jo je oigledniji, i krije se u nalaenju prave mere izmeu proze i poezije. Jer, u celini bi se za maarsku
knjievnost moglo rei da je njome oduvek dominirala lirika (i da ak i danas, u vreme totalne, globalne prevlasti romana kao anrovskog udovita koje sve druge knjievne vrste nemilosrdno prodire, ona nije izumrla; naprotiv). I ta lirika je po pravilu angaovana, kako je to jednom napisao njen verovatno najbolji jugoslovenski tuma i prevodilac, Danilo Ki. No, ta angaovanost najrazliitijeg tipa nikada nije uspela da ubije njene inherentne poetike kvalitete. Ogroman je splet istorijsko-politikih okolnosti koji maarskoj poeziji kroz istoriju nisu nikada omoguili da se larpurlartistiki i parnasovski pozabavi sama sobom, svojom inherentnom, kako bi ruski formalisti rekli literaturnou, i ovde sad nema prostora za njihovo razglabanje (uostalom, ta pojava je, izgleda, zajednika za celokupan prostor, kako bi sami Maari rekli, srednjo-istone Evrope). I moda je to (uz, naravno, brigu o jeziku koja je Maarima od davnina usaena u kulturni model) jedan od razloga zbog ega se ta angaovanost nastojala kontrapunktirati jednim vrlo strogim zahtevom za versifikacijskom, formalnom savrenou. Sve negde do ezdesetih-sedamdesetih godina prolog veka najvei deo maarske lirske produkcije grozniavo se pridravao zahteva za formalnom savrenou i krajnje lepim, estetizovanim jezikim objektima. A to je, uostalom, i razlog zato je proza (i pored velike i znaajne pripovedake tradicije, setimo se samo Mora Jokaija, Kalmana Miksata, igmonda Morica, ule Krudija, Deea Kostolanjija...) u maarskoj knjievnosti uvek bila nekako na drugom mestu. U tom smislu se ni maarska knjievna scena Vojvodine nije razlikovala mnogo od one u matinoj dravi, te je stoga prireiva morao da se uhvati u kotac sa jo jednom starom predrasudom, i da pronae pravu meru izmeu poezije i proze, u najirem smislu. I u tom svom naumu prireiva je takoe uspeo, no injenica da je za naslov itavog izbora odabrana poema Itvana Domonkoa (Domonkos Istvn, 1940) Havarija, ipak kao da govori o neumitnom opstajanju tog starog obrasca o dominaciji poezije. Ipak, Havarija i njen autor nisu tek bilo kakva usputna stanica u istorijatu maarske knjievnosti Vojvodine. Domonko i njegova poezija imaju, iz dananje perspektive gledano, po mnogo emu ikoniku funkciju u kolektivnom pamenju vojvoanske maarske knjievne scene. Pripadnik uklete, politiki, kulturno, drutveno i na sve druge naine progonjene generacije izuzetnog multimedijalnog asopisa j Symposion, Domonko, koji je krajem sedamdesetih emigrirao u vedsku i poslednje dve decenije gotovo da uopte i ne objavljuje, svojevremeno je ve svojom prvom zbirkom pesama (Ratka, 1963) izazvao panju i pokrenuo, i u maarskoj knjievnosti Vojvodine, raspravu koja se izgleda nikada i nigde ne moe zaobii spor starih i modernih, u kojoj ova dva suprotstavljena pola ne predstavljaju nuno antagonizam dveju generacija. Stari su bili sablanjeni ne samo Domonkoevim svetogrdnim odnosom prema jeziku, njegovim gotovo teatralnim rasturanjem strogih i nedodirljivih, odavno zastarelih versifikacijskih zahteva, ve i njegovim odbijanjem da svoju poeziju na bilo koji nain stavi u slubu nekog oblika, makar i krajnje ublaene socijalne i realistike ili predstavljake tematike. Danas bi se njegovo moda i kljuno delo, poema Havarija (ovde predstavljena u sjajnom prevodu Judite algo), sa svojim naglaenim anti-lirizmom i manifestnom, provokativnom deretoriziranou (iza kojih se, naravno, krije vrhunsko, upravo do
perfekcije dovedeno jeziko majstorstvo, zajedno sa versifikacijskom maestralnou prvoga reda) moglo itati i kao jezivo proroanstvo ne samo sudbine maarskog pesnika sa (geografskog i kulturnog) ruba, ve i itavog junoslovenskog kulturnog prostora, ili onoga to e od njega ostati nedoreene jezike krhotine i gramatike razvaline Domonkoevog lucidno buncajueg lirskog subjekta kao da nagovetavaju zanemelost pred uasom koji dolazi. Domonkoev obraun sa ablonski i ziheraki shvaenom tradicijom kroz prividno totalno razaranje jezika prisutno je i u poeziji njegovog generacijskog prijatelja, saradnika i koautora nekih zajednikih izdavakih projekata, Ota Tolnaija (Tolnai Ott, 1940). Samo to se kod Tolnaija ta pobuna u poetku izraava na jedan, na prvi pogled, bar jeziki posmatrano, manje radikalan nain Tolnai, recimo, potpuno izostavlja interpunkciju, ne pie velika slova, ne daje naslove svojim pesmama i sl. On, za razliku od Domonkoa, potpuno izbacuje rimu iz svojih pesama. Dugogodinje Tolnaijevo bavljenje likovnom kritikom (Goli pajac, 1992) dovelo ga je do specifine sinteze jezikog i likovnog izraza; ekstremno vana, gotovo neuralgina vorita njegovog stvaralatva (kako poezije, tako i proze, mada se kod njega i ne moe povui tako radikalna anrovska granica) jesu mnogobrojni motivi sa slika savremenih, uglavnom jugoslovenskih, slikara. Posebno vaan motiv Tolnaijevog stvaralatva predstavlja Jadransko more (on je patentirao danas ve optepoznatu anegdotu da se maarski pisac iz Jugoslavije razlikuje od onog iz Maarske po tome to ima more; danas ga, eto, vie nema...). Takoe je neizostavni element njegove poezije uzdizanje naizgled nitavnih umetnikih predmeta, rukotvorina, goblena, na razinu gotovo mitskih simbola. Ta poetika nitavnog vremenom se kod njega samo jo vie pojaava. Tolnaijeva prozna dela veeg obima i meovitog anrovskog sklopa (npr. knjiga intervjua pod naslovom Pesnik od svinjske masti, 2004) ostaju sutinski fragmentarna, puna nedovrenih planova i projekata. Najzaokruenija i, uslovno reeno, najitljivija dela ostvario je na polju novele u njegovim se novelama meaju fantastino groteskne situacije sa jednim hipersenzibilnim, treptavim humanizmom i saoseanjem sa marginalcima i drutvenim izoptenicima najrazliitijih vrsta (Gogoljeva smrt, 1972, Knjiga proze, 1987). Mnoga dela dostupna su mu i u prevodu (Kua insekata, Pesnik od svinjske masti i dr.). Meutim, treba istai da je na Domonkoevo i Tolnaijevo pesniko sazrevanje i formiranje, osim savremenih zapadnih uzora (Anri Mio), mnogo uticalo prijateljstvo sa, od njih neto starijim Itvanom Koncom (Koncz Istvn, 19371997), pesnikom koji se smatra jednim od zaetnika moderne intelektualne lirike meu vojvoanskim Maarima. Njegova zbirka Prevrednovanje (1969), koja ve naslovom nedvosmisleno najavljuje program ponovnog, kritikog itanja tradicije, bila je svojevremeno uzdignuta od strane mlaih pesnika vojvoanske (neo)avangardne struje na nivo kultne lektire. Pesnici Kalman Feher (Fehr Klmn, 1940) i Itvan Branjo (Brasny Istvn, 1943 2009), iako pripadaju priblino istoj generaciji kao Domonko i Tolnai, ne spadaju, ue gledano, u simpozionovce. Kalman Feher pie poeziju hermetinog tipa, a motiv ubrita iz njegove moda i najpoznatije pesme Januarski ilibar kao da predstavlja nekakav daleki odjek kiovsko-ejkinske poetike (vaniSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|469
je zbirke pesama: Sto tubalica, 1966, Lov na prepelice, 1971). Znaajan je i njegov knjievnoprevodilaki rad: prevodio je moderne jugoslovenske pesnike, jedan je od maarskih prevodilaca i prireivaa poezije Vaska Pope i Slavka Mihalia. Itvan Branjo je, pak, uao u knjievnost vanom zbirkom Divlje vode (1966), no, vremenom e proza zadominirati glavnim tokom njegovog opusa, i to jedan vrlo specifian tip refleksivne proze dnevnikog tipa, sa majstorskim unutranjim monolozima kojima vladaju emotivna stanja na irokoj skali od euforije, preko melanholine rezignacije, do neurotinog, kivnog negodovanja, predstavljena adekvatnim, tekim jezikom isprekidanog ritma. Taj unutranji monolog, na ivici izofrenog buncanja, ti neobini zapisi duboko usamljenog osobenjaka, udaka, razoaranog idealistiki nastrojenog individualiste ispresecani su, meutim, gustim tkanjem veoma lucidnih zapaanja vezano za manjinsku egzistenciju, za ciklino i farsino, no uvek negativno ponavljanje istorije, ali i za sudbinu oveka uopte. Tri predstavnika proznih pisaca predratne i ratne generacije nala su se u ovom izboru. Nandor Gion (Gion Nndor, 1941 2002) spada u red najznaajnijih vojvoanskih maarskih pripovedaa dvadesetog veka. Kada je ovaj pripadnik prve generacije okupljene oko kultnog Symposiona 1969. godine objavio svoj i danas uticajan roman Moj brat Joav, svima je postalo jasno da pred sobom imaju pisca vanredno snanog pripovedakog dara. U narednim godinama opsesivna tema postae mu opis ivota u siromanim atrljama na rubu malih vojvoanskih gradova, i njegovo majstorstvo stvaranja osobene atmosfere malih, zatvorenih gradia iz kojih nema izlaza, sve vie e dolaziti do izraaja; Gionova sposobnost da toplim, pastelnim bojama naslika komplikovani svet detinjstva iskristalisae se u njegovim izvanrednim romanima za decu i omladinu (Kormorani se jo nisu vratili, 1977). U ovom izboru dat je odlomak iz takoe kultnog Gionovog romana Vojnik sa cvetom (1973). Nita manji znaaj nema ni delo Gionovog vrnjaka Lasla Vegela (Vgel Lszl, 1941), autora veoma dobro poznatog irom bive Jugoslavije. Vegelov prvi roman, Memoari jednog makroa (1967), njegov prevodilac, jugoslovenski knjievnik Aleksandar Tima nazvao je romanom novosadskog asfalta koji u knjievnost vojvoanskih Maara na velika vrata uvodi urbane, gradske teme, teme jedne studentske, buntovnike generacije. Slinu problematiku Vegel razrauje i u ostalim svojim romanima (kod nas je jo, u sjajnom prevodu Radoslava Mirosavljeva, objavljen i roman Dupla ekspozicija, 1983. godine u izdanju beogradske Narodne knjige i sa nadahnutim pogovorom Slobodana najdera). No, moda jo vaniju komponentu Vegelovog stvaralatva u poslednje vreme predstavlja njegova esejistika iz devedesetih godina i iz prve decenije ovoga veka (Odricanje i opstajanje, ivot na rubu, Exterritorium) mahom dostupna u kvalitetnom prevodu Arpada Vicka , kao i njegove refleksivne dnevnike zabeleke (Ispisivanje vremena, u meuvremenu), iji je lajtmotiv preispitivanje moralne uloge intelektualca u jugoslovenskim ratovima devedesetih i kritika nacionalistike, totalitarne svesti uopte. U ovaj izbor je od prozaista roenih pre rata, pored Giona i Vegela, uvrten i od njih neto stariji Itvan Nemet (Nmeth Istvn, 1930), pisac istanane lirske proze sloene simbolike. Posmatrako-putopisni predloak izuzetne deskriptivne potencije samo je, meutim, povod za dublju, ka sebi okrenutu, skoro potpuno lirsku
refleksiju. Kao i kod Tolnaija, Nemetova nostalgija za Mediteranom postae atmosferska konstanta teksta, ali ona e kod ovog pisca verovatno i zbog generacijske razlike izmeu njega i Tolnaija biti tradicionalnija, fabularno stroe organizovana, a fiktivni dijalog sa preminulim maarskim klasicima koji su nekada boravili u gradu Gundulia i Milana Miliia, delovae sasvim neposredno, autentino i neiskonstruisano. Od pesnika roenih u godinama neposredno posle drugog svetskog rata, koji su se mahom formirali i pesniko ime stekli u asopisu j Symposion, u ovaj pregled uvrtena su etiri autora. Ferenc Mauri (Maurits Ferenc, 1945) je po osnovnoj vokaciji (apstraktni) slikar na njegovim slikama odmah pada u oi opsednutost linijama, njihovim komplikovanim rasporedom i vetim protkivanjima; esto te linije dobijaju konture nekakvih zastraujuih ivih bia, ljudi-crva, kao u Kafkinoj pripoveci Preobraaj. Uostalom, mnoge Maurieve slike inspirisane su knjievnim delima i motivima, to njihov autor uopte i ne krije, naprotiv, jedan tematski ciklus mu se upravo i zove Kafka. U poeziji, Mauri je batinik jednog tradicionalnijeg, ali ipak maksimalno svedenog, ekonominog, skoro minimalistikog izraza. U njegovim pesmama dominira intenzivan rad seanja i pokuaj lirske rekonstrukcije jedne mladalake, ak i deje, zauvek nestale punoe doivljaja. Pal Bender (Bndr Pl, 1947), duhoviti i ironini majstor stiha, boji svoje pesme dosledno sprovedenom meavinom crnog humora i melanholije. Zoltan Virag, teoretiar iz Maarske, oznaio je mikromagiju detalja rubne egzistencije, duhovne munine i emera svakodnevnog ivota na periferiji, kao jednu od najvanijih odrednica Benderove poezije. Benderov lirski subjekt decenijama ve pokuava, prolazei kroz razne metamorfoze (Krupije deli samog sebe, 1986; Jue je bilo jednostavnije, 1993; Knjiga moje promene, 1999) da preispita probleme (svog) porekla, pripadnosti, jezike odreenosti, i (ne)mogunosti dijaloga sa drugim, bliskim i dalekim svetovima, u emu vanu ulogu igra permanentno ponovno iitavanje tradicije. Bela orba (Csorba Bla, 1950) je pesnik veoma modernog izraza koji, kao dobar poznavalac tradicije, majstorski vlada tajnama vezanog stiha, no te ablone vrlo esto razbija, i to na najneoekivanijim mestima (zbirke Strategija, 1980; Fiks-idejno osveivanje, 1989). Pa ipak, sutina orbinog poetskog oneobiavanja mnogo vie lei u izvrtanju anrovskih oekivanja, kao npr. u ovde uvrtenoj pesmi Elegija (u izvanrednom prevodu Judite algo). Magdolna Danji (Danyi Magdolna, 1950), inae znaajna teoretiarka i tuma knjievnosti, svoju erudiciju prenosi donekle i u pesme za nju bi se, barem za jedan deo njenog opusa (u kome centralno mesto zauzima zbirka Pesme sa Palia iz 1995. godine) moglo rei da je istinska poeta doctus svoje generacije. Neretko, meutim, njena u osnovi intelektualizovana lirika, vodei skriveni dijalog sa tradicijom, dobija nenije, melanholino-memoarske prizvuke. Vano tematsko vorite njenih pesama je moda i najvea poetska opsesija svih epoha, komplikovan odnos mukarca i ene, prikazan esto sa ogoljenom i zastraujuom autentinou. Istaknuto mesto u panteonu pesnika roenih u prvoj deceniji posle rata, pripada Janou Siveriju (Sziveri Jnos, 1954 1990). Ako je i Oto Tolnai bio na rubu progona zbog liberalne politike objavljivanja koju je hrabro forsirao kao urednik j
Symposiona, ipak nijedan urednik ovog asopisa nije doiveo takav politiki i ljudski progon kao ovaj izvanredni, rano preminuli pesnik; taj se progon, pokrenut od strane pokrajinskih partijskih poslunika i aparatika, koji je, po mnogima, i naeo pesnikovo krhko zdravlje, moe uporediti jedino sa neuvenom hajkom koju je zbog svoje Grobnice za Borisa Davidovia svojevremeno doiveo Danilo Ki. Iako, sticajem sudbinskih okolnosti, nije stigao do potpune pesnike zrelosti, Siverijev pesniki program je moda i najsveobuhvatniji i najambiciozniji: u svojim, esto klasino intoniranim, formalno doteranim i visoko intelektualiziranim pesmama on nastoji da sveobuhvatno ispita ljudsku egzistenciju. On je pesnik bunta i nesree; tek povremenom, fino doziranom ironijom uspeva da stia emer svojih, esto neobarokno okienih stihova. Osim znaajnog opusa to ga je za svog kratkog veka ostavio (nekoliko kljunih pesnikih zbirki, meu kojima se istiu Slobodne vebe, 1977, Hladna proba, 1981, Vavilon, 1990 i dr.), njegov moralni lik ostao je uzor hrabrosti, pobune i umetnike beskompromisnosti i nepokolebljivosti mlaim generacijama pesnika. Od prozaika roenih neposredno posle rata pre svega treba istai Erebet Juhas (Juhsz Erzsbet, 1947 1998), spisateljicu jedne lirski utiane, prvorazredne enske proze. Njene glavne teme, kao i kod velikih graanskih pisaca na prelomu devetnaestog i dvadesetog stolea, jesu turbulencije u drutvu i porodici izazvane drutvenim i istorijskim kataklizmama; njeni viestruki naratorski glasovi kao da se svi trude da sauvaju od zaborava jedan nestali, graansko-gospodski svet vojvoanskih gradia. Svoje najvie domete Erebet Juhas ostvarila je na polju pripovetke, iji je jedan od najveih majstora na ovim prostorima (Niko, nigde, nikada, 1992; Moja bespua, 1996). Jo jedna spisateljica iz ove generacije, Marija Vaai (Vasagyi Mria), predstavljena je u ovom panoptikumu odlomkom iz svog kratkog romana Silentium album (Bela Tiina), u kome se preispituju granice upliva transcendencije u literaturu. U tom svom pokuaju Marija Vaai se slui jezikom enske proze specifinog rafinmana: treptaji tela, jedva primetne finese neverbalne komunikacije, dramatika sukoba fikcije i (provincijalno zatucane) stvarnosti, suptilan prikaz ivota jedne zauvek izgubljene etnike i kulturne skupine vojvoanskih Jevreja kao i majstorska poreenja jesu dominante njene proze. Romanopisac, kritiar i dugogodinji urednik Foruma, eze Borda (Bords Gyz, 1948) takoe se naao u ovom izboru sa jednom pripovetkom. Bordaevu prozu odlikuje minuciozno slikanje detalja, sposobnost strpljivog, pronicljivog sluanja ljudi, uivljavanje u njihove sudbine i talenat da se tako dobijena graa umetniki preoblikuje u zanimljivo, dinamino tivo u kome se tei konzervaciji duha jednog prohujalog vremena. Umetniki nain na koji se to postie je osoben: Bordaev narator to ini kroz forsiranje naizgled sitnih, tehniko-zanatskih finesa, doaranih jednom realistinom, relativno tradicionalnom pripovedakom tehnikom, iza kojih se nasluuju velike turbulencije istorije, prikazane oima deteta. Poseban peat ovoj, neto ire shvaenoj generaciji autora roenih posle rata (ovde razmatramo autore roene u drugoj polovini etrdesetih, odnosno pedesetih godina prolog veka), daju dvoje vrsnih teoretiara, Kornelija Farago (Farag Kornlia, 1956) i Alpar Loonc (Losoncz Alpr, 1958). U svojim knjievnoteo472|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
rijskim radovima Kornelija Farago udarila je temelje jednoj novoj, drugaijoj perspektivi interpretacije, zasnovane na osobenom hermeneutikom tumaenju poetike prostora, a na Katedri za maarski jezik i knjievnost u Novom Sadu, gde radi kao profesor teorije knjievnosti, stvorila je jednu novu, prilino uticajnu kolu miljenja, prihvaenu i u samoj Maarskoj (Prostorni pravci i distance, 2000; Kulture i narativi, figure stranosti, 2005). Alpar Loonc, pak, u svojim esejima i studijama (koje veoma esto pie i na srpskom jeziku), sreno spajajui svoja iroka pravnika, filozofska i socioloka znanja, ne libi se tekog zadatka da na fenomenoloki uzbudljiv i inovativan nain preispita neke danas aktuelne pojave duhovnog, ali i svakodnevnog ivota (Hermeneutika seanja, 1998; Suverenitet, mo i kriza, 2006). Kada je re o generaciji autora roenoj ezdesetih godina, najzapaenije delo nesumnjivo je ostvarila Ildiko Lova (Lovas Ildik, 1967). Pripovetke i romani ove subotike spisateljice privlae itaoce zanimljivom, neretko i dramatino zaotrenom tematikom, protivrenim spojem bogatstva jezikih registara i (prividne) lakoe pripovedanja, kao i izuzetnim oseajem za detaljan prikaz unutranjih proivljavanja glavnih, uglavnom enskih likova. Ildiko Lova je u svojoj poetikoj evoluciji prevalila put od refleksivnih eseja jedne gorko-ironine, generacijske nostalgije za prolou i bivom Jugoslavijom (u zbirki pripovedaka Via del corso), do sasvim izmatanog, ali zastraujue autentinog prikaza unutranje drame nesreno stradale supruge velikog, ukletog subotikog klasika, Geze ata u knjizi panska nevesta (koja je u odlinom prevodu Arpada Vicka odnedavno dostupna i na srpskom), delu sa zavaravajuim anrovskim samoodreenjem devojaki roman. Prozaista Arpad Na Abonji (Nagy Abonyi rpd, 1965) i pesnik Itvan Besede (Beszdes Istvn, 1961) pripadaju, uslovno reeno, senanskom kruoku stvaralaca. ivopisni potiski gradi Senta izrastao je, naime, poslednjih nekoliko godina u jedan od vodeih centara kulturnog ivota maarske manjine u Vojvodini. Itvan Besede je u tom gradu osnovao izdavaku kuu zEtna, koja je tokom protekle decenije objavila nemali broj kvalitetnih beletristikih, knjievnoteorijskih i esejistikih naslova ne samo Vojvoana, ve i autora iz Maarske. Prozu Arpada Na Abonjija karakterie jedna moderna varijanta apekovsko-borhesovske atmosfere tajnovitosti i mistinosti. Ovaj talentovani pripoveda u svojim kratkim priama, u kojima glavna tematska vorita ine naratorova putovanja po (zapadnoj) Evropi (Trikovi sa ogledalom), neoekivanim obrtima dri itaoca sve vreme u pripravnosti; paljivi italac e, meutim, iza napete i tajanstvene radnje, primetiti i jedan drugi, vaan sloj Na Abonjijeve proze, a to je jedna fina, melanholina ironija, iskazana pre svega na sopstveni raun. Ta ironija, meutim, poprima tragine tonove u do sada verovatno i najvanijem Na Abonjijevom delu, romanu Do Budimpete i nazad, koji je Jano Banjai u svojoj kritici s pravom nazvao vojvoanskim maarskim romanom devedesetih godina glavni junak prinuen je da pobegne od prisilne mobilizacije u matinu dravu Maarsku, ali budui da je roeni apatrid i individualista, nigde ne moe istinski da se skrasi; no i ovde Na Abonjijev narator ne doputa sebi da sklizne u jeftinu patetiku. Poezija Itvana Besedea, pak, primer je srenog spoja potovanja tradicije, i jednog ironinog i duhovitog, ali uvek sa merom primenjenog, izrugivanja velikim istorijskim mitovima. Besede, kao
retko koji pesnik novije generacije, suvereno vlada tradicionalnim versifikacijskim emama koje uglavnom sreno i nimalo ablonski koristi, ali ih jo ee svesno i neoekivano dekonstruie, to njegovoj poeziji daje poseban kvalitet (Iz daljine Andromeda, 2007). Besedeove kratke prozne zapise (Erupcija Sunca, 2008) odlikuje prividna objektivnost i gotovo tolnaijevska opsednutost (starim), esto nitavnim predmetima, spoj etnografskih zapisa i futuristikih projekcija, uvek prelomljenih kroz individualnu refleksiju i veitu nemirnu zapitanost. Meu piscima roenim sedamdesetih godina, valja istai Arona Bluma (Aaron Blumm, pravo ime Gabor Virag [Virg Gbor], 1973), iji na prvi pogled realistini, gotovo dnevniki intonirani zapisi iz ivota koji sve vie prerastaju u sloene psiholoke karakterizacije likova kroz naizgled nebitne momente, zaista nose u sebi neto zastraujue, kafkijansko, kako je to s pravom primetio Jano Banjai. Naroito se to odnosi na ovde uvrtene Vonje biciklom sa Zolijem Terekom. Blumova naratorka, pomalo (?) luda izoptenica iz drutva, ini, zapravo, vaan spoj Viragovog dela sa tradicijom vojvoanske maarske proze (sablasni Geza at u svom obimnom opusu ima i delo Dnevnik jedne duevne bolesnice po kome je snimljen i film; treba rei da, recimo, i proza Ota Tolnaija obiluje drutvenim izoptenicima najrazliitije vrste). Bicikl, kao naizgled banalan deo ravniarskog kolorita (iako nikada ne bismo smeli da smetnemo s uma da je i faktiki osniva institucionalno shvaene literature vojvoanskih Maara, lekar Kornel Senteleki, do svojih pacijenata uvek iao biciklom), ovde je uzdignut na simboliki nivo, a simbolinost naratorkinog lepog sna, tj. serije snova u kojima se vozika biciklom sa svojim (nesuenim) voljenim, a koji permanentno biva prekinut komarnom stvarnou, ne treba valjda posebno ni objanjavati. Zatim bi od te generacije pisaca roenih sedamdesetih godina, trebalo pomenuti era Serbhovata (Szerbhorvth Gyrgy, 1972), kome to, naravno, nije pravo prezime. Ovaj autor, naime, samim svojim umetnikim imenom (Horvat je esto maarsko prezime, dok Serb takoe postoji u nomenklaturi maarskih prezimena, no neto je ree zastupljeno tu je npr. sjajni predratni klasik Antal Serb, iji se roman Putnik i meseina, uzgred budi reeno, moe odnedavno itati i u nadahnutom prevodu neumornog Arpada Vicka) stavlja do znanja da mu je itekako stalo do jednog ve nepostojeeg, bastardskog i prokaenog identiteta. er Srpskohrvat, ili Srpskohrvatski er/ole/ore/uri(ka) tako postaje vie od imena, i prerasta u poetiko opredeljenje: no, nije ovde re o nekakvoj petparakoj jugonostalgiji, a pogotovo ne o poetikom opredeljenju u pravom smislu rei, naroito ako se zna da je glavnina Serbhorvatovog opusa u stvari publicistiko-esejistikog anra (pajz, 2000). Vie je to jedan svesni, lini, autorski kontrapunkt njegovim esto urnebesno duhovitim i crnohumornim tekstovima u kojima maestralno dekonstruie politiku, istorijsku, a esto i knjievnu la kako u Srbiji (a i ire), tako i u Maarskoj (a i ire). To je, ujedno i fina aluzija na optepoznatu, ali nikada dovoljno razraenu i argumentovano dokazanu tezu da su sve manjine bive Jugoslavije (pogotovo one koje su i jeziki razliite, a koje imaju iza sebe jednu snanu matinu dravu Maari, Italijani, Rumuni, Bugari, Albanci), sa nasilni(ki)m rasparavanjem tog velikog kulturnog prostora prestale da doivljavaju novoustanovljene nacionalne, a ipak marionetske dravice (slobod474|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
na parafraza teze Vedrane Rudan) zapadnog Balkana (da upotrebimo tu danas popularnu i politiki korektnu, pomalo kominu sintagmu) kao svoju domovinu. Zoltan Danji (Danyi Zoltn, 1972), autor koji na neki nain i sam pripada senanskom kruoku (mada iza njega ve stoji zapaen uredniki i akademski rad u Maarskoj, na polju izrade kritikog izdanja dela kultnog filozofa Bele Hamvaa) je, pak, levitirajui u prvoj deceniji novog milenijuma izmeu poezije i proze (Paralele s flamingom; Glatko ogledalo jezera, kad talasi utihnu, 2010), stvorio jednu osobenu, teko prevodivu teksturu, u ijem centru se ipak nalazi osetljiva, krhka i nigdene-pripadajua jedinka sa strahovitim bezdanima svojih unutranjih trvenja. Fina autoironija i blagi humor jesu, meutim, onaj element koji dri njegove tekstove daleko od bilo kakve primisli na patetinost ili, daleko bilo, svakidanju manjinsku (viktimoloku) jadikovku. Neto mlai od gorepomenutih autora je pisac i publicista ula Mirni (Mirnics Gyula, 1978) koji je, dajui svom zapaenom izboru pripovedaka (Jan Berger se vraa kui, 2008) reit podnaslov Zbirka mojih odabranih rei (slova/beseda), autopoetiki svesno gurnuo u prvi plan neposrednost iskaza i retoriki karakter svoje proze, ime, kao i veina post(post?) modernista zapravo u izvesnoj meri zavarava svoje itaoce re je, naime, o vrlo zreloj, dobro konstruisanoj prozi napetog fabularnog tkanja, na kojoj se mogu primetiti uticaji velikog korpusa savremene svetske proze (pre svih Rejmonda Karvera i Roalda Dala). I najzad, ali ne na poslednjem mestu, treba pomenuti dvoje autora iz najmlae garde, roene u prvoj polovini osamdesetih godina, koji su ve uspeli da se nametnu. Pesnikinja Ana Terek (Terk Anna), kako primeuje Jano Banjai, svesno odustajui od bilo kakvog tipa vezane poezije, nastoji da svojim pesmama udahne sveinu neposrednog doivljaja. Nezaobilazna enska uloga lirskog subjekta i kod nje se, naravno, podrazumeva, ali je njeno emancipovano autopoetiko preosmiljavanje sasvim u skladu sa onim to bi se moglo oekivati od jedne, u najboljem smislu te rei, mlade intelektualke internet-generacije. A toj generaciji pripada i mladi prozaista Tama Ki (Kiss Tams). Jano Banjai primeuje da italac ima utisak kako ovaj mladi pisac grau za svoje kratke prozne zapise crpe direktno iz iskustva; ta vrsta naratorskog gubitka poetike distance je, meutim, svesna i poetiki sasvim opravdana kao i u pesmama Ane Terek, neposrednost iskaza i njegova retorika snaga (pojaana deretorizovanjem toposa ljubavi), lee upravo u prilagoavanju zahtevima najnovije italake publike, odrasle u jednom drugaijem medijskom univerzumu koji je, bar na prvi pogled, znatno manje optereen posrednitvom i jednodimenzionalnou tvrdih autoriteta. Trebalo bi, na kraju, ponovo istai staru istinu da nijedan izbor, pa ni ovaj, uprkos najboljim namerama njegovog prireivaa, ne moe pretendovati na potpunost. Veliki broj kvalitetnih pisaca stasalih u poslednjih nekoliko decenija u Vojvodini, miljeu koji polako uspeva da prevazie svoju poslovinu blatnjavo-pranjavu (u zavisnosti od godinjeg doba) provincijalnost, ovde nije mogao biti uvrten. Bie moda prilike jednom da se i ta svojevrsna nepravda, nezaobilazna u svakom prireivakom poslu ovoga tipa, ispravi.
Jano Banjai
Maarska knjievna i asopisna kultura u Vojvodini

(od poetaka do danas)
preveo Marko udi
Istorija knjievnosti vojvoanskih Maara mogla bi se napisati tragom istorijata njenih asopisnih zametaka, njenih asopisa i drugih periodinih publikacija. Sve ono to se u ovoj knjievnosti zaista dogodilo, na posredan ili neposredan nain vezuje se za antologije i almanahe, zbornike i periodina izdanja. Kultura asopisa mogla bi se, pak, opisati iz vizure ire knjievne kulture. Iz tog razloga, ukoliko bismo stavili sebi u zadatak da skiciramo dananje stanje knjievnosti vojvoanskih Maara, jedan od puteva kojim bi se moglo krenuti jeste istorijat asopisa, jer upravo knjievni dodaci pojedinih listova i zbornika izdanja mogu predstavljati putokaze koji vode ka cilju. Poeci i ono to je potom usledilo Meu institucijama knjievnog ivota istaknuto mesto pripada asopisima. Zgodni su za brzo objavljivanje novih dela, saoptavanje knjievnih planova i potreba, a ne na poslednjem mestu i za najavu italakih oekivanja. Na stranicama asopisa niu nova imena, neretko se itave generacije tu formiraju. asopise, meutim, ne odlikuje samo sposobnost vrbovanja novih autora, skretanje panje na sebe, podupiranje autorskih namera i ciljeva, njihov domen nije samo najavljivanje novoga, ve im je zadatak i vrednovanje, i moda se upravo ovde oituje knjievnoistorijski znaaj pojedinih asopisa. Institucije knjievnog ivota kao to su asopisi u istoriju literature ulaze voeni onim knjievnim vrednosnim sistemom koji na svojim stranicama zastupaju; vrednosni sistem knjievnosti mora se negovati i tititi, ali i zastupati, i ba to jeste zadatak kojeg se moe latiti i koji moe ispuniti asopis. I to ne samo forsiranjem kritikih rubrika, nego i izborom i objavljivanjem knjievnih priloga. Profil asopisa odreen je upravo knjievnih vrednosnim sistemom koji on zastupa i podupire. A to znai da je asopis okrenut licem i prema prolosti i pre476|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
ma sadanjosti, jer iz prolosti on bira sebi tradiciju i taj izbor sutinski odreuje ulogu koju ima danas. Tradicija znai autoritet, a knjievnost dananjice oduvek se osvrtala na autoritet tradicije. Ona se po pravilu njoj suprotstavlja, ali pokuaji da se ona srui samo jaaju mo njenog autoriteta; to je ono po emu se nain funkcionisanja literature kroz vreme bitno razlikuje od naina na koji funkcioniu, recimo, nauka ili politika; nauna dostignua zastarevaju, a politika mogu dospeti na ubrite istorije. Nasuprot njima, literatura drugaije doivljava prolo vreme, budui da u nizu njenih kodova istaknuto mesto zauzima sposobnost obnavljanja, iz ega proizlazi da se ona nalazi u stanju permanentnog kretanja kroz vreme, zaboravljeni se mogu ponovo otkriti, a slavljenici zaboraviti. asopis je, pak, delom protagonista, a delom i uvar ovog veitog kretanja. Zato se moe rei da asopisi, ukoliko zastupaju pravi, a ne lani sistem vrednosti, mogu iskoraiti iz svoje uloge faktora knjievnog ivota i postati iniocima knjievne istorije. Mnogo je primera za tako neto, kako u istoriji knjievnosti, tako i u istorijatu asopisa. Skrenuo bih panju na jedan od tih primera. U dvanaestoj knjizi glasovite edicije Naa batina (Hagyomnyaink) novosadske izdavake kue Forum, Imre Bori je pod naslovom Valja nam uzorati ledinu (Ugart kell trnnk) objavio izbor iz Vojvoanskog pisma (Vajdasgi rs), tog ranog pokuaja stvaranja asopisa u literaturi vojvoanskih Maara. Ovaj izbor po reima Imrea Borija predstavlja dokument jedne epohe, ali i potovanja vredno naslee sviju nas. Prireiva ovog zbornika smatra Vojvoansko pismo jednim od predaka naih dananjih asopisa. Ova publikacija, plod idealistike inicijative istaknutog prevodioca i pesnika Zoltana uke, koju je zatim ureivao Kornel Senteleki, zapravo i nije bila asopis u pravom smislu rei, budui da je ispoetka predstavljao tek dodatak Ilustrovane nedelje (Kpes Vasrnap), lista takoe pod ukinom ureivakom palicom, da bi se potom osamostalio, no on e tu svoju samostalnost ubrzo, nakon svega 13 objavljenih brojeva, opet izgubiti. Vie je razloga zbog kojih treba uzeti u obzir ovu, isprva tek u vidu dodatka objavljivanu, a zatim i samostalnu publikaciju. U prvom redu zato to je njen urednik bio Kornel Senteleki ,koji se poetkom prologa veka, preko burnih rasprava, ali sa nedvosmislenim ciljem vrbovanja, prihvatio uloge organizatora, a moglo bi se ak rei i osnivaa knjievnosti vojvoanskih Maara. I nije sluajno Zoltan uka, koji je ve imao iskustva sa ureivanjem i izdavanjem asopisa osnovao je i izdavao poetkom dvadesetih godina u Novom Sadu aktivistiki asopis Put (t) koji je neredovno izlazio, a i Ilustovana nedelja, iji je urednik bio, objavljivala je beletristike priloge upravo Kornela Sentelekija zamolio da ureuje taj u poetku tek dodatak, a potom i samostalni asopis. U prvi mah Senteleki odbija ovu ponudu, rekavi sledee: Ne poriem: planova, elja, sanjarija imam, ali strah me je da gradim na podlozi od koje sam oduvek eleo pobei, a to je stvarnost. I zato ne mislim da bih bio sposoban za ulogu koju ste mi Vi namenili. Nisam ovek nagodbi i kompromisa, ne bar u onoj meri koju bi od mene zahtevala publika, a pisci pogotovu. Pod stvarnou od koje bi da bei, Senteleki je razumeo tadanje oajno stanje vojvoanske literature. On, meutim, dodaje da nema nikakvih principijelnih zamerki na plan Zoltana uke. To je u ovom pismu, moe biti, nagovetaj zaokreta, jer se Senteleki na kraju prihvatio ureivanja ovog dodatka. Dao
se u prepisku najirih razmera, sainio spisak imena svih pisaca na koje bi mogao da rauna, inicirao je i planirao, jer je znao ono to e zajedno s ukom iskazati u apelu upuenom potencijalnim saradnicima: Svi mi, ovdanji pregaoci maarske kulture, oseamo koliko nam u Vojvodini nedostaje jedan nezavisan knjievni i kritiki pregled koji bi dao mesta dragocenim knjievnim delima, originalnim umetnikim idejama, vrednosnim uvidima, vrednim i dragocenim planovima, svemu onome to dosad, bez prave podloge, nije moglo ak ni da proklija... Nasuna je, dakle, potreba za jednim pregledom koji bi maarskoj kulturi ovdanjoj udahnuo ivot, oko koga bi se ona grupisala u kolektiv i zaivela jednim slobodnim, istim ivotom. Ovaj apel ujedno je i programski predlog. On izraava misao da bi jedan tako zamiljeni pregled, sa redovnom dinamikom izlaenja, mogao postati plodno tle za klijanje i razvoj literature, umetnosti, planova i namera. Dvadesetih godina, u novoustanovljenim dravnim granicama, vojvoanski Maari, prisiljeni na status manjine, polako poinju da dolaze k sebi, sve vie jaaju glasovi za i protiv postojanja samostalne knjievnosti vojvoanskih Maara, 1928. godine bie ak, opet u izboru Zoltana uke, objavljena antologija pod naslovom Snop (Kve), sa deklarisanim ciljem da predstavi maarske pesnike iz Vojvodine. Knjiga sadri pesme etrnaest ve ranije afirmisanih pesnika, a njena neskrivena namera bila je da povee lokalne knjievne snage u svojevrstan snop, jaajui tako poziciju zagovornika osnivanja samostalne maarske literature Vojvodine. Istom se namerom rukovodio i Senteleki kada se na kraju ipak prihvatio nimalo jednostavnog posla ureivanja tog dodatka, a zatim i asopisa. Znao je Senteleki da taj asopis ne samo to e pruiti mogunost za publikaciju autorima nekih dobro ocenjenih pesama, novela, studija i eseja, nego da e zajedno sa tim on dati priliku i obezbediti preduslove za konstituisanje, za osnivanje itave jedne knjievnosti, precizno formulisano jedne manjinske maarske knjievnosti. Zoltan uka, kako se ispostavlja iz prepiske njih dvojice, rukovodi se plemenitim ciljem osnivanja asopisa; Sentelekija, meutim, opseda vea misao, ideja osnivanja itave jedne zasebne knjievnosti u istorijskim okolnostima koje za tako neto nisu bile nimalo povoljne. uka je zaokupljen sadanjou, a Senteleki misli na budunost, na sve ono to nadilazi datu situaciju i trenutak. Tu stvarnost od koje bi da pobegne. Vredelo bi se na trenutak osvrnuti na razloge zbog kojih je Senteleki u prvi mah odbio ukinu ponudu. Rekao je da ne zna za kompromise i nagodbe... Senteleki je na osnovu svojih iskustava iz dvadesetih godina dobro video, a mogue da ga je neujednaeni kvalitet sadraja antologije Snop na to i upozoravao, da manjinskoj maarskoj literaturi koja se pred njegovim oima konstituie, preti opasnost od provincijalizacije, banalizacije i samozadovoljstva; vrsto je verovao da se ne moe izgraditi asopis i zasnovati knjievnost bez adekvatnih kriterijuma izbora i bez uverljivog zastupanja jednog vrednosnog sistema. Pozivanje na nunost udruivanja nije dovoljno jak razlog da se ine ustupci bezvrednim i osrednjim delima samo zato to ovde pripadaju, to su izrasla iz ovoga tla. Senteleki nije spreman da sklopi kompromis sa provincijalnou, pa ni sa provincijalnim piscima, on ne eli da se nagodi sa mediokritetima, i to je razlog njegovog poetnog zazora, a kada se na kraju ipak bude latio zadatka, uinie to iz uverenja da je ureivanje tog novinskog dodatka, a potom i asopisa zapravo kritiarski zadatak, te da kritika, ispunjavajui
ovu svoju ulogu, moe da doprinese stvaranju kvaliteta, budui da lestvicu vrednosti manjinske knjievnosti, kao uostalom, ni veinske, ne moe odreivati sam njihov manjinski ili veinski status, kao i da njene vrednosti ne proizlaze iz njenog istorijskog ili drutvenog statusa, ve iskljuivo iz literature; tek sama literatura moe konstituisati vrednosne kriterijume, stvarajui na taj nain preduslove za osnivanje jedne relativno samostalne manjinske knjievnosti. Upravo je zato toliko neophodan asopis, asopis iji e stupci slobodno stajati na raspolaganju svim dragocenim reima i mislima, stoji u ukinom i Sentelekijevom, ovde ve citiranom apelu piscima. Oni to zovu slobodom, kojoj vide dva uzroka, s jedne strane taj da su, po njihovom miljenju, pisci sa ovih prostora kako na planu umetnikog vjeruju, tako i u stvarima svetonazora golemo razliiti, te se stoga ne moe ii samo jednom linijom, a s druge strane taj to Vojvoansko pismo tei sveobuhvatnosti i potpunosti, a to se moe postii samo obezbeivanjem najvee slobode. Pa onda dodaju kako mi ne obilujemo vrednostima, te da zato nikoga ne moemo iskljuiti sa stubaca dodatka, odnosno asopisa, samo zato to se razlikuje ili predstavlja drugaija knjievna i umetnika shvatanja. Potrebno je obratiti panju na jo neto. U apelu se posebno naglaava znaaj rubrike Posmatra koja bi, prema zamislima urednik, trebalo da se bavi svim kulturnim pojavama, knjigama, izlobama, pozoritem, muzikom, dogaajima iz duhovne i prirodnonaune sfere, sociolokim i filozofskim problemima itd. to znai da oni to zasnivanje knjievnosti postavljaju u iri, takorei kulturni kontekst. Oni ele da, pored knjievnosti, i ovdanjoj maarskoj kulturi udahnu ivot. Sadrinska struktura asopisa je dakle takva da se on, premda eli biti primarno knjievnom publikacijom, oslanja na celokupnu kulturu, polazei po svemu sudei od pretpostavke da u nedostatku kulturnog konteksta ni knjievnost ne moe slobodno da se afirmie. Bie to naznaka one znatno kasnije, tek posle Drugog svetskog rata formulisane misli, da ne postoje parcijalne kulture to znai da manjinska kultura moe opstati samo osnivanjem potpunog, adekvatnog i odrivog sistema institucija, asopisa i izdavaa, pozorita, obrazovnih i naunih institucija, zajednica i drutava. asopis e svoju namenu izvriti tek ako svoju slobodu bude gradio na takvoj potpunosti. Drugo je pitanje ta je od ovih plemenitih ciljeva ostvarilo Vojvoansko pismo pod urednikom palicom Kornela Sentelekija, kao to je drugo pitanje i to zato novinski dodatak, a potom i asopis nije naiao na iru podrku, zato se Senteleki stalno zlopatio sa manjkom rukopisa i, u krajnjoj liniji, zato je Vojvoansko pismo, skupa sa drugim slinim inicijativama, bilo kratkog veka. Pokrenuto je 1928. godine, a ve sledee se gasi. asopis u permanentnoj krizi, urednik u stanju hroninog razoaranja tako bi se mogla rezimirati intimna istorija Vojvoanskog pisma pie Imre Bori u pogovoru zbornika Valja nam uzorati ledinu. Vojvoanskom pismu je, zajedno sa drugim onovremenim publikacijama, sa pomenutom pesnikom antologijom, sa almanasima u obliku novinskih dodataka, sa prvim knjigama, polo za rukom da ljude, nevoljno saterane u status manjine, trgne iz umalosti, iz sve jae provincijalizacije i raznih vidova zatvorenosti. Tako je ono, s jedne strane, postalo deo istorije knjievnosti i tako se, s druge strane,
ugradilo u kontinuirano naslee kasnijih, ve trajnijih asopisa kao to su Kalana (Kalangya), koju je 1932. godine osnovao takoe Senteleki, a naroito u naslee dve godine kasnije, 1934. godine osnovanog, i do danas postojeeg asopisa Hd (Most). Kalana je, kako to ve sam njen naziv sugerie (re Kalangya bi se najpriblinije mogla prevesti kao krst, bala, snop hrane) pratila i odravala onaj princip udruivanja i urednike koncepcije kojoj su temelji udareni jo pesnikom antologijom Snop (Kve), a koja je nastavljena i u Vojvoanskom pismu; asopis Kalana je, pod urednitvom Kornela Sentelekija, Karolja Sirmaija i Janoa Hercega redovno izlazila sve do svog konanog gaenja 1944. godine. Za razliku od Vojvoanskog pisma i njegovog naslednika Kalane, iji je cilj bio da obuhvate celokupnu manjinsku kulturu, Hid je u startu postavio drugaije ciljeve: nije ga zanimala celokupna kultura, ve je, kao asopis vojvoanske omladine bio vesnik raslojavanja u kulturi i knjievnosti vojvoanskih Maara. asopis je poev od 1936. godine skrenuo ka radikalnoj levici, da bi u periodu od 1938. do zabrane, 1941. godine bio prema formulaciji Imrea Borija maarskojezini organ Komunistike Partije Jugoslavije. Nakon to je Baka vraena pod jurisdikciju Maarske, asopis je zabranjen, jedan deo njegovih saradnika je ubijen, a drugi su dospeli u zatvor. Antologija Hidovih martira koji su izgubili ivot u ratu objavljena je 1981. godine, a priredio ju je Karolj A. asopis je obnovljen 1945. godine i od tada stalno izlazi. U predratnom Hidu je opet po uvidu Imrea Borija beletristika igrala tek drugo-, ili treerazrednu ulogu. Mogli bismo pronai nekoliko razloga za ovaj, u sutini, negatorski stav, pie ovaj vrsni istoriar knjievnosti, jedan od njih je nesumnjivo optuujua sumnja prema aktivistikoj literaturi ekspresionizma, kao naslee dvadesetih godina. Hidovo gledite ve se snano vezivalo za ideale socijalne knjievnosti, a njegov glavni kriterijum bio je socijalni svetonazor, dok su formalni zahtevi i estetski aspekti potisnuti u drugi plan. Moramo, meutim, pomenuti i to da oko Hida nije bilo nijedne snane spisateljske linosti koja bi svojim knjievnim delom opravdala pravo na postojanje pesama ili novela u asopisu... Najznaajniji tekstovi Hida bile su, meutim, sociografije, anr sa same margine lepe knjievnosti. Hid, koji je u jesen 1945. godine u Subotici obnovljen, nastavio je tradiciju predratnog aktivizma, mada se sve vie okretao literaturi, ali je jo uvek proklamovao ideale socijalne knjievnosti; tek e na samom poetku pedesetih godina, pod urednikovanjem Mihalja Majtenjija (1951 1955) odustati od ovog sve siromanijeg naslea, otvarajui se sve vie prema knjievnosti, a tu tendenciju e, ne naputajui sasvim ni svoje kriterijume iz Kalane, nastaviti da neguje i Jano Herceg (1955 1957), da bi zatim, u eri urednikovanja Nandora Majora (1957 1962), odkrinuo vrata filozofiji i kritici. Potom je pod urednikom palicom pesnik Joefa Papa (1963 1964) i Karolja Aa (1965 1975), ojaala beletristika dimenzija asopisa, da bi onda Jano Banjai (1976 1984) pokuao da nae balans izmeu beletristike i teorijske esejistike, sa naroitim osvrtom na negovanje kritike rubrike; tu e tendenciju, opet sa pojaanim nasleem Kalane, odrati i Imre Bori (1985 2004), da bi se asopis pod urednikom Laslom Geroldom (2005 2008) u potpunosti transformisao, ak i u dizajnu. U toj transformaciji znaajnu ulogu odigrala je Kornelija Farago, koja je od 2009. godine glavni urednik Hida.
Za vreme kontinuiranog izlaenja Hida u Vojvodini su osnivani i novi asopisi; iz dodatka nedeljnika Ifjsg (Omladina) osamostalio se 1965. godine asopis j Symposion, od kojeg su pisci koji su devedesetih godina emigrirali u Maarsku osnovali asopis Ex Symposion, dok su oni koji su ostali napravili asopis Symposion koji, dodue, izlazi prilino neredovno. 1971. godine je u Subotici osnovan asopis zenet (Poruka), koji ve godinu ili dve ne izlazi. Nedavno je u Mulji pokraj Zrenjanina osnovan asopis Sikoly (Vrisak). Dodaci i asopisi koji su uestvovali u zasnivanju manjinske maarske knjievnosti , kao i druga periodina izdanja koja su pratila istoriju formiranja ove knjievnosti i u njoj imala ulogu inicijatora, ine jednu razvijenu manjinsku asopisnu kulturu sa znaajnom ulogom na karti manjinske kulture. Potvrdila se stara spoznaja Sentelekija i ostalih da bez asopisa sa relativno redovnom dinamikom izlaenja nema knjievne kulture, jer asopisi, osim to piscima, pesnicima i drugima obezbeuju prostor za publikaciju, zapravo ispisuju ivotnu priu knjievnosti. Ne moe se ni biografija veinske a ni manjinske literature napisati ako se ne uzmu u obzir asopisi. A to podjednako vai i za prolost i za sadanjost asopisa. asopisi se raaju i nestaju, i premreavaju svojim ivotom istoriju knjievnosti, a sem toga, naroito na planu manjinske prosveenosti, predstavljaju nosee stubove ne samo knjievne, ve i celokupne kulture. Ono to se sada deava U prireivanju Kornelije Farago, u izdanju novosadskog Foruma i subotikog letjela, nedavno je pod naslovom Ritulis labdajtkok (Ritualna loptanja) objavljena Hidova antologija. Zbirka sadri tekstove mladih, odnosno onih mlaih saradnika asopisa Hid: pesme, prozu, putopise. Veoma informativan pogovor za knjigu, u kome interpretira i vrednuje radove svih autora zastupljenih u njoj, napisala je Silvija Sabo. I sama Silvija Sabo spada u te autore, tako da je u knjizi predstavljena itava jedna ekipa, pa ipak, nije to tek defile generacijskih isposnika, budui da meu lanovima te ekipe ima i ve nagraivanih autora sa pozamanim opusom od nekoliko objavljenih knjiga, ali i istinskih poetnika koji su, nakon svojih pionirskih tekstova u Hidu, predstavljeni i u antologiji. To da se ovaj izbor ipak ne raspada u paramparad, nesumnjiva je zasluga urednice i njenog znalakog i obazrivog izbora, toga zapravo, da svi autori, i oni ve dobro poznati i oni koji su tek na poetku, prate aktuelne trendove knjievnog razmiljanja i stvaranja. U njihovim se reenicama, pasusima, izboru teme i aparaturi jezikog oblikovanja prepoznaju post-tendencije, ali i ono to dolazi nakon posta. Vidi se u tim tekstovima da se njihovi autori nisu slepo priklonili nijednoj struji ili tendenciji, a ni jedni druge ne prate suvie disciplinovano, jer je oito da svi oni razliito razmiljaju o literaturi, poetici i estetici. Uprkos tome, Silvija Sabo u prvoj reenici svog pogovora s pravom govori o propusnosti meu tekstovima uvrtenim u ovu antologiju, o tome zapravo da uprkos vidljivim razlikama oni imaju zajednikih crta, no one ih ne meusobno ne pribliavaju, naprotiv, pre e biti da ih razdvajaju, kao to se i u svojim identinostima ili slinostima takoe bitno razlikuju. Potrebno je ovde raunati sa barem
dva faktora koji obeleavaju te istovetnosti i te razlike. U prvom redu na injenicu da njihovo pojavljivanje na neki nain stvara vezu, s jedne strane sa onima pre njih, naroito naravno sa svetom knjievnog iskustva nekoliko Symposionovih generacija, a s druge, pak strane, sa najnovijim deavanjima u savremenoj maarskoj i exjugoslovenskim knjievnostima. To znai da su autori Ritualnih loptanja otvoreni kako za tradiciju, tako i prema savremenim vrednostima, i oni tu svoju otvorenost nikako ne ele da negiraju, tavie, primenom vie varijanata intertekstualnosti dokazuju tu otvorenost, to se moe primetiti kako u arhitektonici tekstova, u rasporeivanju doivljajnog materijala, tako i u raznolikosti oblikovanja grae. To njihovo vezivanje bilo za knjievne tendencije nedavne prolosti, bilo sadanjosti, po svemu sudei potie iz njihove sjajne knjievne informisanosti. Upravo zato treba posebno naglasiti da je moda i najvanija znaajka antologije mladih Hidovih saradnika ta visoka knjievna kultura. Odrasli na literaturi prolosti i sadanjice, upueni u razgranatu paletu raznorodnih knjievnih teorija, oni ne zaobilaze ni istorijsku uslovljenost literature, iz ega proizlazi da je njihova knjievna kultura izuzetno visoka, to se moe proitati i iz toga da u irokom luku zaobilaze naslee predstavljake poezije i proze, jer slutimo iz tekstova sakupljenih u zbirci ne prihvataju nita osim samih sebe, svoje knjievne kulture i preko nje, svoju orijentaciju u svetu. Sve ono to ne spada u domen literature ostavljaju drugima. A injenica da iz ovoga ipak ne sledi nikakav otklon od sveta, od onog ovde i sada, moe se, osim njihovom ve pomenutom otvorenou koja je, opet, uzrokovana sjajnom teorijskom i istorijskom pripremljenou objasniti i time da su shvatili i umeli da primene pravilo da knjievnost ne moe da se povinuje spoljnim nalozima, da literatura ne moe prihvatiti zadatke koji nisu inherentni njenoj prirodi; ona ima jedan jedini zadatak, a to je stvaranje vrednosti; a vrednost ovog uvida lei upravo u tome da literaturu par excellence knjievnom ini upravo to to je kadra da ispuni i ulogu koja nju samu daleko prevazilazi, bilo u ivotu jedne generacije, bilo u ivotu drutva. Tenja za stvaranjem vrednosti jeste onaj faktor koji uva autore ove antologije kako od provincijalizma, tako i od bauka uslunosti. Pri svemu tome, oni se slue aparaturom citatnosti i intertekstualnosti, birajui sebi uzore; u njihovim stihovima se vide, u prozi im se prepoznaju tragovi prethodnika, kako u nainu prekoraivanja anrovskih stega i modusu oblikovanja reenica i stihova, tako i u viestrukim zaletanjima da se trai i pronae lini glas, individualizirani izraz. U tekstovima im se vidi i prepoznaje poznavanje tradicije i teorijska pripremljenost na kojoj naglaavam to jo jednom grade svoju knjievnu kulturu, jednu graevinu sastavljenu iz mnotva sitnih delova koja bi se mogla zamisliti i kao nekakva sjajna, ljatea kulturna palata, ali koju, takoe, moemo sebi predstaviti i kao neku naputenu, natrulu seosku kuu. Oni su se prihvatili ureenja te i takve, viestruko itljive graevine, i u tom prihvatanju su sebi odredili jedan jedini pravac, odabravi put koji vodi prema knjievnoj vrednosti. U tome se vide i njihove slinosti i razlike. Drugi faktor sa kojim se mora raunati jeste sam asopis za koji su vezani bliim ili daljim sponama. Neto se ponovo deava oko Hida, i to je dobro za knjievnost. Duga poglavlja istorije asopisa Hid mogu se meriti i trenucima kada je on imao
inicijativu, kada je premaivao sopstvene zadatosti i iz obinog asopisa prerstao u poprite knjievnosti i knjievnih promena. Tek se sada zaista vidi, kada upravo u Hidu moemo itati seanja Nandora Majora na aprilski Hid koji je vremenom prerastao u legendu, u kolikoj se meri istorija knjievnosti vojvoanskih Maara stopila sa istorijom njenih asopisa, sa predratnim Vojvoanski pismom i Kalanom, a zatim i sa znatno novijim Symposionom i j Symposionom. asopisi su u ovoj kulturi uvek bili vie od pukih periodinih publikacija koje pruaju priliku da neko u njima neto objavi; oni svedoe o knjievnim promenama, ali su bili i inicijatori knjievnih promena. Ritualna loptanja nastavljaju tu tradiciju asopisne inicijative, a odatle putevi vode u mnogim pravcima, kao to je i sama antologija nastala ugradnjom materijala sa raznih strana. Ima ve neko vreme od kada Hid okuplja mlade pisce, ak i organizovano, pruajui mladima i poetnicima mnogo vie od puke mogunosti za objavljivanje. Kruok oko Hida danas je ve postao vaan faktor nae knjievnosti, i za sada se oglaava tekstovima, ali moglo bi doi vreme kada e nastupiti kao zajednica i postati delatni faktor uobliavanja knjievnog ivota. Ovoga puta, kao to se moe naslutiti, ne sa generacijskim predznakom, kao to su to inili oni pre njih, ve i sada opet aludiram na, po mom miljenju, najvaniji kvalitet Ritualnog loptanja predstavljanjem svoje knjievne kulture. Kulturnoformativna i odravajua uloga literature u manjinskim uslovima ivljenja moe imati vei naglasak, i taj naglasak je neto to ne samo to ne bi smelo da se sakrije, ve bi ga, naprotiv, trebalo zaotriti. Upravo zato se najvei deo tekstova skupljenih u antologiju Hida moe vrednovati sa stanovita knjievne kulture. Imena su u antologiju uvrtena abecednim redom, tako da se sve vreme smenjuju pesme i proza. Sada se, u pokuaju da u nekoliko rei opravdam ono to sam dosad rekao, ne bih drao redosleda zadatog sadrajem knjige. Prvo u o pesnicima. Pada u oi da pesnika ima manje nego prozaista: zastupljena su dva pesnika, Miklo Benedek i Ana Terek; u prvom sluaju re je o pesniku tradicionalnijeg tona, dok pomenuta mlada pesnikinja odreuje pesmu iz vizure naracije, as svedenije, as razliveno, no oba se ova pesnika slue sredstvima slobodnog oblikovanja stiha; izbegavanje formalnih ogranienja donosi im neposrednost saoptavanja, naroito u pesmama Ane Terek. Negde na granici stiha i proze levitira Karolj Barlog, snano se poigravajui, na granici ruenja iluzija, sa biblijskim narativom o stvaranju sveta. Tri novele ule Mirnia iz ove antologije stroe se dre pravila novelistike forme, poigravajui se sa anegdotom; nasuprot njemu Kalman Jodal u potpunosti naruava formu, orijentiui se iz knjievnih figura u pravcu drugih umetnosti. Izmeu ove dvojice autora udenuli su se Tama Ki i Atila irbik sa svojom u dobroj meri autobiografskom prozom, ili barem prozom koja nosi na sebi zbunjujue znake autobiografinosti. Kratke proze Tamaa Kia saoptavaju o neposrednom iskustvu, a poglavlja romana Atile irbika prate puteve seanja. Dva traktata abe Presburgera ironinim tonom istovremeno pribliavaju i udaljavaju pripovetku od eseja. Novele Zoltana Danjija, u kojima se pripovedanje seni upotrebom kondicionala, primeri su jezikog eksperimenta. Biciklistike prie Arona Bluma svojom doraenou i svedenom formom odudaraju od tekstova ostalih ovde zastupljenih prozaika; dok itamo te biciklistike prie, ini nam se da kao da negde iz daljine dopire nekakva kafkijanSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|483
ska atmosfera, i to je u njima znatno jae od sudara snova i stvarnosti, neba i zemlje. Tekstovi Orolje Benik usredotoeni su na porodicu, prikazujui porodicu delom iz deje, a delom iz feminine adolescentske perspektive. Putopisi o Norvekoj i Holandiji era Serbhorvata predstavljaju posebnu aru u tkanju ove knjige. Junak ovih tekstova je gledalac, a gledalac era Serbhorvata vidi mnogo tota, mnogo vie i drugaije od obinog putnika, jer ne slua ni turistike vodie ni bedekere. On, umesto bedekera, sa sobom nosi domae knjige i njih ita u zemlji fjordova i u svetu graditelja koji su ukrali zemlju od mora. On vidi sebe i svoj dvostruki svet dok posmatra gradove i planine, kue i spomenike. U naslovu prisutna lopta koja se dri u vazduhu pie Silvija Sabo u pogovoru jeste odgovornost recipijenta, drugim reima, itaoca, koji ima priliku da se iz ove knjige valjano informie o najnovijim zbivanjima u knjievnosti vojvoanskih Maara.
Izbor iz Savremene maarske knjievnosti u Vojvodini *
* U prolom broju Sarajevskih svezaka ( 29/30) u rubrici (Ne)vidljivi posveenoj stvaralatvu nacionalnih manjina u regionu, objavili smo eseje o Savremenoj maarskoj knjievnosti u Srbiji i Vojvodini U ovom broju emo objaviti Savremenu poeziju; a u iduem broju Savremenu pripovetku. Integralne tekstove moete itati na naoj web-stranici www.sveske.ba
Pal Bender
preveo Arpad Vicko
KRAS
Kia bije po stenama, krune se kvaice sa slova. Nigde ni jedne travice. Kamene kue. Pejsa ne poznaje ukrase bez teine. Vetar govori u prostim reenicama. Re poput kamenia odbija se od stene. Bez prideva odjekuje svetom.
PREOKRENUO...
Vetar nam preokrenuo raspoloenje. Ovo je knjiga, ovo prozor, ovo stena. Ni trenutka nije bilo bonace. Ovaj pepeo, ova prozor, ova stena. Juni je vetar potisnuo severni. To je pepeo, to je sra, to je stena. Vetar nem preokrenuo raspoloenje. Ovo je pepeo, ovo ubre, ovo pesak, ovo vetar. Raspoloenje nam se zakovitla, muti, komea. Vetar nam preokrenuo raspoloenje, - kaem ja na obali oko 5h posle podne. Taj olovni, teki juni vetar kaem ja. Neprestano, tamo, na istom delu obale, posle podne oko 5h. Taj vetar kaem taj juni vetar. Oko 5h posle podne kaem, sada ve unedogled: - taj vetar, taj vetar, taj vetar. To je vetar, duva vetar kaem. Neprestano govorim, ponavljam, ne zatvaram usta, neprestano govorim, toga dana, na toj obali, tako oko 5h posle podne, i puna su mi ve usta: taj vetar, to je vetar, duva vetar, muti nae raspoloenje, kaem toga dana, na toj obali, tako oko 5h posle podne unedogled.
STROGO POVERLJIVO
U mesecima koji se zavravaju na slovo R koljkino meso je najukusnije. ----------------------Prozor s pogledom na more. Naoari za sunce, suncobran. Pneumatini gumeni duek. Osuena sperma na suneru. Nasukana barka na alu. ----------------------Za mesece bez slova R lanovi lokalnog vatrogasnog orkestra uvebavaju lagere. Umesto mareva. Plavo-bele zlatne uniforme dospevaju na dno ormara. I kurve gradia obnavljaju svoju garderobu i znanje stranih jezika. ----------------------Miris borovih uma i katrana. So. Hladovina vinskih podruma. -----------------------
AUTOPORTRET IZMEU DVE TAKE

Prema prvobitnoj podeli uloga trebalo je da igram za akciju nesposobnu krunisanu glavu. Kao posebno poverljivom na kraju mi je dat delikatan zadatak razvodnika, o ijim bismo prednostima puno mogli da priamo. (Na poslu taan, poten, pomalo mek.) Uprkos grekama (kojih sam svestan), na kraju inova dlanovi bi se sudarali emu se sada ponovo, s rukama na srcu,
zahvaljujem.
FALSIFIKAT
Ruka ti nije posluna, mami te na drugaiji potpis. Dve-tri decenije se potpisuje svuda gde treba i sada ovaj tvoj novi potpis ne priznaju, ne primaju nigde. Iz nude biveg sebe falsifikuje.
KRALJ SE OBUKAO
Rue li ovu kuu ili grade? Nigde nikog, nagomilane cigle. Kia, vetar a potom sunce zatim ponovo: itd. Kupujem kartu, putuje. Bilo kako bilo: Klija seme slogovi postaju rei: ma-ma, ta-ta. I onda jednog lepog dana izae deak na oak da vidi povorku sa golim kraljem na elu. Nema povorke, ni kralja, ali tu je oak, tu je Sada ve: ako niko nikad vie jednog dana ja u i tada rado da umrem. Itd. itd. rekao bih. Ako nema kue, nije potrebna ni brava. Ako kralj nije goliav, ta da uzvikne deak? Odgovor moje biti samo jedan: za tim odgovorom tragam.
napredujem.
deak.
TAMO GDE MOJE IME...

etrdeset i est godina sam ovde inkognito. U zemlji u kojoj ivim administracija ne poznaje vokal niti slovo . Nema dokumenta na kojem je pravilo ispisano moje ime.
S ovako iaenim prezimenom postadoh prezimenjak jednog literarnog junaka najveeg prevaranta u svetskoj knjievnosti. Ovim ini mi se ne prestaje slinost meu nama: za protekih bezmalo pet desetlea morao sam i ja da poinim tota. Poradio sam na tome da me lako mogu raskrinkati iznad naslova deset knjiga mogu proitati moje pravilno ispisano ime. Raskrinkavanje? Okrivanje? Vaar tatine! ja jo jedino prieljkujem da mi ponekad poe za rukom da sklopim takve reenice kojima bih mogao da ubedim sebe da sam jo iv. Da sam jo iv. Ali ne bilo gde i ne pod bilo kojim imenom.
DONATOR
Svesrdno je ponudio usahlu ruku i propale bubrege. Lano srce i kratkovido oko. Hromu nogu. Natrul zube. Krivima zamenie nae prave udove. Spretno nam presadie njegove faline organe. rtvovao se za nas da bi on ostao a mi prestali da budemo.
Itvan Besede
preveo Predrag udi
NOGE IM KRATKE
O mestu, mogli bismo o mestu rei, da je prilika da se premosti nekakav neshvatljiv raspon bezmostni, a uokolo panorama za one to patuljci postaju starei. O mestu bismo mogli rei koje otkrili nikad nismo jer, takorei, vidimo naseljeni svet, i divimo se kako mu ograda pada, a u dubini postavismo amfitetar gde se dvaputa dnevno odigravaju uda. Dok se ne prolomi prostor vreme, to je teorijska taka susreta, izgubismo svaki prtljag, u seanju trag prizora na ici plesaa dve ene i jedan bada, s trupom normalnim, al noge mini, blamaa.
RODOLJUB
Toliko sam se usedeo na ovom ostrvu da sam njegov najvei breg postao, panjak njegovih stada, grotlo najveih peina, govornica govornika, brlog krvolonog medveda, grobnica pokopanih leeva, dokaza konkretnih. Toliko sam se usedeo ovde da sam postao vie od rodoljuba, vie od postolja trapavih spomenika to zure u daljinu i umro sam za sve ono to orave biste u daljini vide, i za ovu zemlju, i za ostanak, poginuo sam i za onaj svet. Stvari neba odvijaju se visoko nada mnom, pevaju reke, hue mora gore, u oblacima, kako li sam, dovraga, naao ovu grudu i stavio je namesto srca ba ovde, kako to da sam ba ovde poinuo, i kako to da nisam pomiljao na to da e me u meuvremenu san zaboraviti ovde?
Bela orba
prevela Judita algo
ELEGIJA
(Elgia) Halava je pesma. Ve je izjela sve oko mene. Spalila sve mostove. Temerin? Frankfurt? Zanzibar? (U ispravama nebeski letovi.) Zanavek, zar, dokle e u nosnicama da pupi fin miris cimeta, joj, mi blagi, mi glupi, klupa se, deli i cveta savren ir. Ako mru pa neka ive faktori jelisejski, pukaju, pupupu, mudri neoarkadski poe-traktori. Pesma je halava. Sve je ve izjela. Kao bradati rinocerosi crveni kurukuz na mrazu. I pih razbeaste se.
CVOKOEMO MALO
(Vacogunk kicsit) Pljesne onaj izvestan jedini goli dlan. Neko ponovo ide ukrug. Otar em u konjskoj gubici. Pipam je evo, tvrda je, tvrda nam glava, a pamet ovrsla. Sluaj me, nek se zgruavaju bar hleb i so, i u grlu re kao pilea krv to curi na tlo. Evo da, hiljaditi put, ukaem na ludu Mojsijevu ovnujsku glavu. Da kao rublje, o sebe okaen, pobelim od mraza. Najzad, jedna dobra fiksna ideja, ukoena sintagma-magma uvek uini da verujem: zajednica. Reju, da tota poverujem. Reju, da tota ne verujem. I ti. Ni ti.
Magdolna Danji
preveo Arpad Vicko
PRIJATELJU
(Bartomnak) Neprisutan. Uvek neim spreen. Na dnu mora u koljci prebiva. Prodreti k tebi nemogue je. Tako eli. Neizrecivo dovoljan samom sebi. Moe biti prekomeran. eli ponoviti sebe. Stvari su bez teine. I sve krhkije. A da si spominjan, veruje. Ipak ostaje. ini sve po njihovoj volji, i to kruenje prija ti. Njihova sigurnost si. Slepo ogledalo. Praina i dim u oima ti, kad odlazi preplaeni su Dotie ih uskom rukom, umiruje. Ponekad sav pobledi od bezumnog nemira. Pozivajui se na sebe i na tebe, u odlasku. Vage su za njih sve krhkije.
NA VEKE VEKOVA
(Mindtig)
preveo Slavko Matkovi
Mszly Mikls-u Ako je ovde samo o meni re, pa neka bude. Sve e se ionako pretvoriti u ono to mora. I nemam volju spasavati ono to se spasti da. Jer nije radost da nas vuku za kosu kao dobrog Smejati se. Ali ni utati. I sve to ne radi iste Jer koja je mudrost vredna pokajanja, koje je toliko iva da se pretura preko glave po kori leda, u podneblje kada na pola sata sunce grane... O emu to sad opet priam! A ne prepirem se. I gle ipak se sudaramo sa udom i ne udimo se, Poput starih majstora eeno zlato zubima svojim merimo, poput nepostojeih stvari, koje se ni ne mogu... Iz loze sutranjicu?! Jer se ne
ludaka... privrenosti. ponekad
mada... zamisliti
moe odrei bolesnog prokletstva merenja... O gramzivosti mila moja! uzalud opomena. Bacimo je sve do zvezda i gledamo za njom kako se kotrlja po trotoaru, kikoemo se poput onih to nemaju pametnija posla, niti su ga imali, krivimo se poput slova s! Ja mislim i umreti ovako s kikotom do venosti bez saveta.
Kalman Feher JANUARSKI ILIBAR

Uvredljivo raskriljen nebeski svod. Treperavi Svetlaci zvezda i ko zna koliko puta ve Dva jogunasta para oiju. Smetlite, odbaeno ubre. Smrzla slamka Prasne i kripne sivi pesak na putu. ovek u sreditu. Stoji. Naokolo jalova brda uglja. Slika koja se suava i udaljava. Zvezdano nebo. Mraz. ovek prema vratima gleda, Oblak pare pre glasa: Pokupi jaja.
UBISMO GRAD
Ubismo Grad Zbog vijugavih kopija mustri lepih zabata, Koje su naele stamenu materiju Pre nego to je prekrila praina I pre nego to smo pod njima osetili dom svoj Sad ve i Grad izbegavamo: Ponavljanje je to glasova orgulja, I kao pobijeni negdanji glasovi, Ne vraamo se na njegove ulice, nego Doputamo da nau pesmu vetrovi odgude. Donkihotska koplja su to, Na njih se hvataju lakoverni Koji su do sada navikli da motre inove oveka. Na njih se hvataju i ame tako kao i u snu nezadovoljne ene koje po mustrama rade.
ZASEJASMO SVAKU STOPU ZEMLJE

Zasejasmo svaku stopu zemlje, Nad njom e nabujati sene: Seanje e ih sauvati ako o njima prozborimo, Ako se pobijemo i izmirimo, Jer ivot na ne zavisi od toga vie. Jedno vreme sasvim zaprtimo atare na svoja lea, Jedno vreme svet e biti naa briga, I blistav e se vrteti oko nas: A mi emo se tek tada prikloniti rei, Mi koji sada ne moemo izdrati muk. Sedeemo na ivici oranica, Jo emo paziti na mee: Neemo dopustiti da nas maina mirno, Uz buno kloparanje ponje. Tamo ostajemo. Izbie iz nas Paprene anegdote: Riju po nama maljave ilice, Doivljavaju poslednje svoje zadovoljstvo Kad nam mrve kosti, A naa privrenost dobija venu parcelu.
BANAT
preveo Sava Babi
1. Izgubljena vera svakog anela Gola je ovde prostrta, U svom bolu ovako dospela je U ovaj bremenit kraj gde moe bestidno da se nogata. Brdo daleko! Nebo visoko! Pod nama je ova zemlja da izmeu nas ne bude razlike, Pod nama je crna, tvrda, I u kletvi tvrda. Krv nam cedi. Pije. Oko nas iri oi kotrljana, Huka duh odvojen od zemlje i ono
to se iz grudvi prosulo: Da nas dograbi usev, Da nas uhvati usev, Gusta detelina da ublai na pad, kad ve ne moemo Dalje da produbljujemo svoj ivot ovde, u ovom kraju. Jer propade nam oinji vid, Jer propade nam stopa hod, Bez njega Bez njega Ni sena naa se ne uzbuuje, Ne dolazi kriom devojka Na zelen hum, crnu zemlju. Zalud ga ucenjujemo, jer nae dane, eto, uini istinskim. 2. Sena divljeg drveta bogate kronje, Zalud mu tamane seme Istraje poput pustinjaka, Dok uspostavlja beskonano Rotiranje zemlje i zvezda. 3. Mesto koliko dlan, Ipak nas ne iba! Stub kostiju Ovde Nas dri. Ako se srui konano nas prekrije, A u bezrazlono otvorenim Dubokim ranama tada se istimo, U jeziku se istimo, kao materica koja je ve donela svoj plod. Sve blagosloveno a ujedno prokleto Ovo svakodnevno mesto, Kad se zgomila Oko mudrosti. To je postalo znak nae snage. Toliko moi valjda moemo dozvoliti sebi U doba oruja I u doba embriona, Oni koji preive slavu iznad ove zemlje, Oni koji izdre poraz ispod ove zemlje, Kad zaklimamo glavom.
4. Ve se okamenila letina oko naih kostiju, Ali ne primeujemo. Sva mesta zaposele oi. Koliko dlan je mesto to koje ne ibaju. A ne verujemo! Moda Kad slika naa nestane i sa zida. 5. Ve je izgledalo da emo vatrom Pobediti sve to se povuklo iza obzorja Ka velikim krvavim valovima, Ali slatina je brzo splasnula I dopustila Zlu da utekne. Samo tad bee spokojno ovde, u ovom kraju: Tragovi tenkova mogli su biti ba kao i are sejaica. Samo tad bee spokoja ovde, u ovom kraju: U po bela dana ljudi su kradeni iz atara. U oima naim jo dugo su ograde sjale. U duama naim jo dugo su se jendeci nazirali. 6. Utopili smo se u naredbi: Bee to nit pauine, U njenom naruju raalo se oekivanje, I konano bi dovoljna bila ta oivljena Rilica straha, ivima Za naviku, jer je bez izuzetka skrojena za mrtve: Prema grehu, Prema ivotu, Prema smrti. Nije bila vana vera njihova, niti pleme. Samo su golubovi bili vani, da ih prekriju Kao perai mrtvaca, S kojima zajedno donose mir i spokoj. 7. Lice nam je katkada tamno kao senka, Kad se javi nad divljim vodama i plovi Ne da nam da se oistimo, Ne dam da pogledamo u nebo Sami u sebe da nestanemo, to bi bilo jedino Pravo delo koje nas zadrava, dok se ne jave
Jesenje kie, nadojena praina, blato. Posle svega mogu da iknu ile, Da puze vree, Na jaoj sui sve moe u prah da se preobrati Pre nego ljudi, S otrijim bolom nego to se moe otrpeti Jer svanue svakako donosi promenu, Kad je ve svejedno na nebo ili u vodu pogledati.
Itvan Konc
prevela Judita algo
PONOVNO VREDNOVANJE
Ponovo vrednujem doba, strategija znaka unakaava masku mog zderanog lika u sferi nervnog podzemlja nesrene pesme. Tu se zagubi smer... Radou predela i dalje treperi seanje objekta, nasuprot bezmernoj estini. Gle, samo je ovo tajna teksta! (Stil ceremonije otmena je podrobnost) Zamrena vera iskraja zakona delo je zrelo za rtvu a ushienje dalje komplikuje dramu...
MOGUI PREDGOVOR JEDNOJ BUDUOJ VELIKOJ PESMI

Izmiljao bih imena cveu, hladovite ake zamanih latica poput oka, mirkajui da prihvate-razotkriju tajnu slepog svetla; ne inim ipak ono to bih hteo. Pesak dotie nostalgiju piramida cvokoui ne-biti, zvezde ekaju budunost ovee! S t v a r n o s t: tvoja strana sila, ritam me znojav prati, zateen sam vlastitim strahom. Izmiljao bih imena cveu,
hladovite ake zamanih latica poput oka, da primirim pesmu.
PANTOMIMA
Za Katalin Ladik Pria je bezbedno skretanje... Sova formira oveka; nikakva dvosmislenost: mata je samo perje uho i oko, moda jo vidi neto i novinuje se gledalac, zna da se nita vie ne mie. Telo je glavna atrakcija; (uveane vane povrine), tu nagib udova iskazuje kretanje prekomernom govorljivou. I telo sledi ritam u ispravnom smeru. Mnogostruko je pogodno telo; moe se: paliti, bti, hraniti, uspravno, vodoravno, ljubiti, tai, arati, moe se: naslikati a ume da prestane samo ili u mnotvu... Telo je nepogrena mera. I tako je tajna, teta je tajiti, gospodo gnomi, i tako je roba... Samo slediti treba ispravan smer. Povratak Sovi; nikakva dvosmislenost: samo perje (Jedan jedini simbol, po sceni ushodan evnuh u fereci.)
uho i oko.
CRNO-BELA OPERETA
U spomen Ezri Paundu sofa skriva fino uglaan pejza u ludnici uuuuu-um likuje sparuje se mudri su slaba rasplodna stoka ovako perverzno voleti mrzeti oveka samo je sumarna anamneza blud blud je naravno lud samo se u bludu moe radovati mesu pisati pesmu kidati krpe lepog morala urlati bol u sumnjivom ritmu dahtati miljenje izrei politiku slikati po nebu i reetkama sklapati mozaik zgodan trik neto kao cilj kao budunost za koji vredi umreti reira vlastiti pogreb vee zabavan dirigent i on i on i on i on nije otkrio nikakav smisao izvan smisla je lutao Amerikom Italijom negde je siao sa izdajnike mape i happy and
NALIK ANTIKIM UBICAMA

Rastrzana nijansama; cenjena igra, iri se isto uzbuenje melodinih koraka a prefinjen huk sve daljeg agora osvetljava pobedu galame: ovde re, njen zatvoren, na tablu razapet oblik, preseca pesmi put; objanjenje je tek mrani samozvanac. Opisati svet oko sebe: podrava me vraeni trenutak; prijatan poslanik, poput nesigurnog glumca zamuckuje slava, a predstava se tanji u majstorsku priu, klopka je uzburkana pouka vremena, i delo zahteva nagradu; u zasedi, suoen sa delom, majstor izbegava krv.
Ferenc Mauri
preveo Arpad Vicko
NEMI ANELI
tihoitja iz pedesetih godina iznad gvozdenog kreveta u ketnjoj kuhinji isus na peninom polju divi se punim klasovima leim sklupan uz mamine noge ekam mirisne tople cipovke valjda e se pojaviti * debeli aneo gega se po brvnu na zidu predsoblja otresa sa sebe rosu sa njegovih krila cedi se ukasta masna svetlost * albert je video avola piao je u sumrak po strnitu itao je crvenkasto
* pretukoe na smrt korbaem jednog sveca na dolmi priala je tetka ostade od njega krvava rupa * nemi aneli nad dunavcem lebde vrebajui iz uarenog peska ekamo uznesenje * na kutiji za alevu papriku video sam prvi put u ivotu gonodlu lepa duga crna gondola ljuljakala se na talasima kanala grande u pajzu na najgornjoj telai * mama je okreila klozet blistao je sneno belo na tron u vrhu bate
* na svetu anu baka je skuvala pasulj jeli smo ga jeli s kiselim krastavcima sve do mraka * mama na kuhinjskom pragu sedei na hoklici pomalo drhturavo ita blagoslovena jutarnjom svetlou * baka nam na uskrnju nedelju dolazi na ruak u pletenoj korpi donosi darove * mama je umrla odmah posle uskrsa od tada post i rat * penasto bele puslice svetle u crnoj tepsiji dozvoljeno ih je samo gledati
* na veliki petak kokice i krika hleba sa sirom malu dimljenu unku ve smo omirisali na tavanskim merdevinama * i albert se doterao ist eir bela koulja dudovaa do veeri * vrua pita s jabukama posuta eerom u prahu u crnoj tepsiji aneoski prizor u letnjoj kuhinji * u ogromnom crnom konom kaputu batrga se silvai dounik spiclov ledeno ljubiasto jesenje nebo namerilo je da ga smodi
ovaniPaskoli
izboriprijevod KoljaMievi
Kolja Mievi
ovani Paskoli, pesnik s tri radna stola
ovani Paskoli, ije se ime, a ne samo stihovi, moda po prvi puta pojavljuje ovim naim knjievnim prostorima koji su na sreu iri od onih u kojima se ivi roen je poslednjeg dana godine 1855. u gradiu San Mauro di Romanja. Njegova mladost je oznaena s nekoliko smrti: kad je imao dvanaest godina izgubio je oca i nikada nije uspeo da sazna ime njegovog ubice, niti da razjasni okolnosti pod kojima se to dogodilo a zatim su mu umrli majka, brat i dve sestre. ovani Paskoli je 1906., kao prvi italijanski pesnik, dobio Nobelovu nagradu za knjievnost, ega se danas niko ne sea. U Bolonji je najpre bio student klasine knjievnosti, profesor mu je bio ozue Kardui, veoma slavan italijanski pesnik, koga je zamenio za katedrom, kad se Kardui povukao. Zbog optuni za pripadanje anarhistikom pokretu, Paskoli je bio prinuen da se povue ak na Siciliju, gde je u Mesini predavao latinsku knjievnost. Zahvaljujui jednoj zlatnoj medalji, koju je osvojio kao najuspeniji autor pesama na latinskom jeziku na konkursu u Amsterdamu, kupio je u Kastelvekiju, u Ligurskom zalivu na sasvim suprotnom kraju Italije od Mesine jednu kuu u kojoj je iveo do kraja ivota. Iako je umro u Bolonji, 6. aprila 1912., sahranjen je, svakako po svojoj elji, u Kastelvekiju. Njegova kua je pretvorena u muzej. Kao profesor klasinih knjievnosti, Paskoli je poznavao grki i latinski jezik; prevodio je, veoma verno i pesniki, vee odlomke iz Homerovih epopeja, Ilijade i Odiseje, a 1897. objavio je i svoja tumaenja Dantea. Pisao je poeziju na grkom i latinskom, i u svome domu u Kastelvekiju gde je proveo najsrenije godine svoga ivota imao je tri radna stola, svaki za jedan jezik! Ovaj poslednji podatak, da je Paskoli bio strunjak za Homera i Dantea, znaajan je za itaoca koji e se upustiti u itanje Poslednjeg putovanja, poto u toj mikroepopeji Paskoli razrauje mit o Odisejevom povratku.
Znamo kako se to dogodilo u Odiseji: nakon godina lutanja, Odisej se vraa u Itaku preobuen u prosjaka, i, zatekavi svoju kuu ispunjenu Penelopinim proscima, koje poubija, ostaje na Itaki, uz sina i vernu enu. Danteov Odisej videti pevanje XXVI Pakla odbija da se u povratku iz Troje vrati odmah na Itaku i uspeva da nagovori svoje umorne drugare da se upute iza Herkulovih stubova (Gibraltar) da bi videli svet koji niko pre toga nije video; Paskoli, meutim, predlae jedno novo itanje; njegov Odisej, nakon devet godina provedenih na Itaki, i vuen eljom da jo jednom vidi sva mesta kroz koja je proao, odluuje da krene na taj put, to i ini. Paskoli je ostvario mikro-epopeju podelivi je na 24 pevanja, kao i Odiseja, a zbir stihova svakog svih pevanja iznosi 12111, to je tano deseti deo zbira svih stihova Ilijade! to se tie ritma, opredelio se za ritam jedanaesterca koji je Dante koristio u svojoj Komediji, ali bez tercine i ak bez ikakve fiksne versifikacije, iako se povremeno u tekstu susreu asonanse i rime, kao da su sluajno pale u tekst! Neto od toga sauvano je i u prevodu. Ali u prevodu je pre svega sauvan ritam jedanaesterca, i svi ostali efekti - kojima je Paskoli svakako eleo da svojoj arhainoj temi da moderniji ton - od estih opkoraenja, inverzija, do raznih ponavljanja, sasvim u duhu homerovske poetike, kao i odsustva znakova upravnog govora, to itaocu nee predstavljati posebnu tekou, iako moe da ga iznenadi. Poslednje putovanje, pored podele na pevanja, podeljeno je simetrino i na dve celine od po dvanaest pevanja ali ta podela nije naznaena nikakvim grafikim ili nekim drugim znakom poto se prvih dvanaest celina deava na kopnu, a sledeih dvanaest na moru, upravo suprotno, i kao u ogledalu, u odnosu na Odiseju gde se radnja u prvih dvanaest pevanja deava na moru, a sledeih dvanaest na kopnu!2 Paskolijevu poemu otkrio sam sluajno, zahvaljujui improvizovanom ulasku u jednu od brojnih specijalizovanih pariskih knjiara, traei neke sasvim druge knjige. Od prvog proitanog stiha, znao sam da sam u knjiaru Gijom Bude uao zbog Paskolija i Odiseja; istog dana sam zapoeo da prevodim. Danteov jedanaesterac, kojim sam preveo njegovu Komediju na srpski, i, pre toga, na francuski, bio je ve je kruio mojim krvotokom, a osloboenost od zahteva tercine omoguavala je ipak da se bre napreduje, mada sam povremeno alio za trojnom rimom! Itd.
Paskoli je do tog savrenog broja doao tek u drugom izdanju svoje poeme, 1910, poto je u prvom izdanju iz 1904. broj stihova iznosio 1212! Pesnik se verovatno zabrojao, ali je 1910. namerno izostavio jedan stih iz pevanja XIII, i tako dobio eljenih 10%! 2 Ovu loginu podelu (more/kopno kod Homera, i kopno/more kod Paskolija, kojom je istaknuta ta unazadna radnja Paskolijeve poeme, dugujem Evangeliji Sted, Evanghlia Stead, francuskoj helenistkinji, koja je 2009. objavila knjigu pod naslovom Druga Odiseja, u koju je uvrstila i prokomentarisala pesnike tekstove od Alfreda Tenisona do Borhesa na temu Odisejevog povratka; meu tim tekstovima nalazi se i Poslednje putovanje ovanija Paskolija koje mi je posluilo kao osnova za ovaj prevod. Retka knjiga koju je komponovala Evangelija Sted moe posluiti kao jedna od mogunosti oivljavanja one poezije za koju - ak i Homerovu - u svojoj nepromiljenosti smatramo da joj je zauvek odzvonilo!
1
Ne elim da itaocu dajem bilo kakva uputstva za itanje ovog teksta, to bi bilo neutivo. Jedino bih rekao da e njegovo zadovoljstvo, i bolje razumevanje Paskolivijevog postupka, biti vee ukoliko pre toga proita Danteovo XXVI iz Pakla, kao i koji odlomak iz Odiseje! U pevanju XII Paskoli ini jedan tehniki virtuozni potez, i deli jednu re, lenta-mente, polagano, na slogove; on time oponaa slini efekat koji je izveo i Dante u XXIV pevanju Raja, lomei na slogove re od petnaest slova, differentemente, razliito, na dve celine, differente i mente! Dante je imao svoje razloge u vezi s tim lomljenjem, Paskoli svoje; on je verovatno hteo da diskretno naglasi injenicu da se posle toga XII pevanja s kopna preseljavamo skupa s Odisejem, na more! Ovo otkrie, meutim, ne dugujem gore pomenutoj helenistkinji!
ovani Paskoli
Poslednje putovanje
preveo s italijanskog: Kolja Mievi
I. MLATILO I kormilo on k ognjitu upravi na Itaki, taj Junak moreplovac. Smoren, vraa se iz lutanja zemljom, tekom od izboina, koje skona nose na svom snanom ramenu veslo. Traae one koji ne znaju more ni crne lae crvenih pramaca, i ne stavljaju so u svoje jelo. Vie je puta ve zasjala luna izme crnih hridi, uzalud trae plavo more da u njem svoj sjaj skvasi; ve dugo nebo nije osetilo miris soli, nego miris zelenog: kada mu prie jedan drugi putnik, to ree; a vetar urlae noni svom snagom, oko njih, u planinama, ko medved pao u duboku jamu: Strane, ti ide kralju? Oh! prekasno! Kraljevo ito ve je na tavanu, bog neki die taj lahor to duva jo danas, a jue odnese plevu. Danas, o ti radnie odocneli, nekorisno je to tvoje mlatilo. Ree; al srce svo bi osmehnuto Junakovo dok miljae na rei starca mrtvog, slepog, sa ezlom zlatnim. Koji slep vidi i sve zna ak mrtav: kroz visoke topole i vrbe besplodne, sred magle, on je pio u jaruzi krv, rekav: Sirotane, imae mir kad dobro napravljeno veslo lae bude nazvano unititelj slame. Sad mu se srce, od te misli, smeka.
I: Zemni stvore, krilo! ne mlatilo! ree. Al nek. Sad zabosti ga elim ovde u sveoptu sasuenost tla. Sve ima kraj. Gnev jednog boga dugo nosi me ve kao list iban vetrom . A drugi jo Odiseju to ree: Ko si ti meu ljudima? doao kako me nas? Ne kroz vetar suvi, kao nekakav labud dugovrati, ve taru jedno koleno drugo. Kai mi, priaj bez okolienja.
II. KRILO
I tad e Junak to mnogo doivi: Sve ja ti priam bez okolienja. Postoje, neznani vam, ljudi isto smrtni, al kao bogovi, nebeski, koji, ne nogama, ko volovi spori hodaju, i ne pomou kolen, ve odrazima vazduastih ruku, ko ptice, a imaju boju zraka pod sobom, iroko. Videh putuju cvetanje zvezda izvan prslog neba pod oima mojim, i vozaa Kola prate me zvide volovima kroz dalj, i kad izbie toci na vrh zlatni drhtavog peska plavetnoga puta. Ne irimo izme neba i neba krila uvek: esto slui nam vetar: dok on puta krik otar, kroz nozdrve iroke sledimo vetar lak i lud, koji nas vodi, a ja rukom snanom drim kajase da mu usporim hod. Al jedan bog nas mrzi, ko to zemlja vas mrzi, to vas trpi, al prezire. Jer sve ima kraj. Al daj da moj biki doe od kralja, i jagnje, i nerast; da tu ast ukaem tom neznanom bogu. A drugi odgovori jo zapanjen: Neznan je velik, i vei, kad je bog. stog idi kralju, jer blagog je srca danas, jer korpe su mu pune zrn.
Tad junak boanstveni u jedan d poumljen svoje veslo zabi, lako krilo sa korom od grumenja soli. Bogu prezriv zbog njegovog Kiklopa rtvova bikia, i jedno jagnje, i treeg nerasta jahaa svinj; I tad sie, i za njim vie luna sledilo je i sve jedna za drugom se, krue kroz hridi strme, zgasi. Poslednja, puna zatrepta nad morem iskriavim, i iznad belog peska, malenu i crnu pokaza im lau i drugare mu to ekahu motre breg, nmi. A on razvi jedro. Vide gde izbie zlatni tokovi Kola poiznad peska puta plavetnoga: jo vide dim to se penje, jo vide Itaku stenovnu, i svoj velik dom. Tada kormilo k ognjitu upravi.
III. DRALOVI BRODARI

I tada pesma stie iz visine, vrh oblak, lutalic dralova. Obesi o vrst klin kormilo, i spij. Kokice su pobegle od strele Orionove, i pale u more. Ukotvi na obali sad svoju lau crnu kamenjem, da s vetra ne drhti, Junae; jer e zaduvati vetri. Otepi dno broda, da sva voda istekne i ne prevri opkope, Junae; jer e da zapadaju kie. Obesi o klin kormilo, i u kui dri na suvom konopce svijene, sav pribor, svako krilo broda, i spij. Ve stie zima, stie studen otra od koje u umama drhte zveri to bee jezne s rpom na stomaku: dok na tri noge, lea prelomljenih na pola, sa sivom glavom pognutom, starac koraa ispod belog snega; i jadni prosjak ide kod kovaa, u kovanicu otprtu, da usne
malo na toplom u mirisu bronze. Moreplove od sto vetih varki, spij u tolkoj kui, il, drae l ti je, tle dubi sad, ko to si dubio more. To bi pesma to razdirae srce kormilara, koji upravi rudo ka pristanitu, i bi smoren vodom; jer prooe, najavljujui krikom ljudima nevreme, vetar sneg i dad, i s tim nestanak svake dobre zvezde; i kroz oblake stisnutoga srca, alju promukli krik prema oluji, grehu, i krila im tukoe vazduh.
IV. DRALOVI RATNICI

Zborahu, Spij, brodaru, Ori, seljaku, iznad oblak, lutalice drali. Ori: trangu pluga na jaram volova stavi: jer ima ih, site od trave, u tali, o sine Laertov. Spravi od koe jednog, ubijenog, par nazuvaka, to brane od studi, al pre tog obloi ih filcom; a saie tetivama od vola koe tvojih prvoroenih koza, da ti od vode zatite ramena; a na glavu svoju stavie glavu starog vuka, da te greje i zubma krgue belim kroz spu i vetre. Orati polja, a ne more, as je, onaj kad se na nebu vie ne zna gde je ta grupica od sedam zvezda. ezdeset dana po povratku sunca, kada se vrati predvoditelj Kola, tada lahor je blag, more je mirno; sja Ratar* uvee, a u svitanje ve vrativi se, lastica cvrkue da je more mirno, a lahor je blag. Lahor doziva sebi jedro, more doziva sebi veslo; a kukavica ostaje da pria vinogradaru.
* U originalu: Boote. Paskoli je doao do te rei prevodom grke rei. Misli se na sazvee Arkturus, ali ime nije lako objanjivo, ni prevodivo; to sazvee se pojavljuje i u pevanju VI. Prevodilac.
To bi pesma koja razdire srce tog bez volova i to tek ima plug; uzalud kae: Posudi mi tvoj par! Radi se; i sad svaki zemljodelac seje, a posle, zatien od gladi, slua zviduk vetrova, tutanj vod, nasmejan. A tad ba drali iahu k Okeanu, u rat, u dugim nizma, ispunjajui svod jeanjem trub.
V. ZABODENO VESLO
I devet leta kraj ognjita osta, u svojoj kui, Junak moreplovac: nije ga vie na lutanje morem zvala sudba, nit na lutanje zemljom. Jer starost mu je omekala ude malo po malo. Sad morala smrt je izvan mora da pronae ga, blaga, vrlo blaga, ne strelama nenim da ga rani, nego da lako duva u zublju njegovu, koju ve uragan iiba, i da jae je razbukta. A uokolo bee narod sreni, kojim je sin, roen ne u bitkama, vladao mudro u velikom miru. U svinjcu vernog svinjara su rasli nerasti gojni sa belim kljovama, na ograenim panjacima pasli spori su volovi irokih ela, i jo brojnije iz Nerita koze brstie vise ikaru i grmlje, a duboko pod visokim bi krovom zlata, bronze, mirnog ulja maslinskog. Al retka bee u tom domu gozba, nije se vie uo vedri agor u atriju punom senki; jer starac ne hte vie ni nareske od vola, ni jela puna nerastove masti; udeo je, zalud, tek biljnu hranu, blagi lopo, jer ko ga jede sit je, ne eli drugo neg da brsti lopo. Tako je prag Odisejeve kue visoke ve zaboravio rapsod
s pesmama mnogim, i prosjaka zdrtog, dok jedan kvari drugi krasi gozbu. A Laertid ivljae tu usamljen sad izvan mora, kao staro veslo s korom od grumenja soli, daleko od slanih lahora zabodeno u tle, i stenjeno, krilo, grudama tekim. I siva je Junakova glava drhtala ispred umora plamena, kao tamo u usamljenom dolu to veslo dok duvao je severnjak.
VI. VRETENO OD VATRE

I za devet godina on zau glas, ispod oblak, dralova lutalic to zborahu: Ori, to zborahu: Spij; i izmenjujui povike bitke tukli su vazduh veslima u nizu: dok ratujemo, ori, o seljae; spij, o moreplove, mi plovimo. A pesma im srce Junaka je grizla, zatvorenoga ljudima ko ratar kom za setvu nedostaju dva vola. Seae uz oganj, a stara ena, radnica dobra, spram njega seae, utljiva. A u aavome drelu dimnjaka, povuene vetrovima vlanim, sijahu nepomine iskre; sijahu tako nepomine iskre du truloga ruba crnih lonaca. Od toga se gubio sa oima sviknutima na nebo trka morem. A razaznavao je vedrim nebom u bekstvu Plejade i tog Ratara* usnulog kasno i Medveda, jote zvanog Kola, koji stalno se vrti, i samog i to uvek prati mornara.
* Videti fus-notu u pevanju IV! Prevodilac.
I blistavi Odisej prui jedro vetru ravnomernom, i stee uad, a dobri mu drugari iscrpljeni
stavie vesla na njihova mesta. I laa jednim pomeranjem jedra polete sama u no ozvezdanu, i na klupama mornari su spili, a ona gnana vetrom i kormilom. Junak leae u koi s dlakama, nad spremitem, na pramcu lae, a, iza glave, cepalo se more kroz velik lom i nagla obasjanja. On bi zagledan gore u zvezd trag, ali mu oi san pritiskae, blag, i nije uo nita do zvidanje vetra kroz uad vrstu i potpornje. A ena oslonjena na zid drugi ne prekidae zvidanje vretena.
VII. SPLAV
A zborae mu potovana ena: Boanski Odiseju, danas mi lii na dan kad te videh. Sedeh spram tebe, ovde, na svom seditu. Ti sit mora, bi, boanski Odiseju, sit krvi! Kao sad. Nmog videh te u sjaju ognjita, oiju sputenih vrsto. Oiju sputenih vrsto, kraj stuba, on utae: jer sluao je srce svoje to jeae kao ps u snu. I jedan list brljana na suvi panj pade, a iz ugarka nekakav um itei izbi; al Junak kripanje sluae splava dobro povezanog, koji sam zdla na ostrvu pustom. Osamnaestog jutra oseti splav kako se die od udar vetra otroga; a ovek sam na barci b, a barka sama b sred mora: sami s ponekom zalutalom pticom. A tamo otkud sjala je ve zora pojavljivao se oblak mrani vijenac, a tmurni vali provu udarahu; tako i jedro pade. A ovek tad u ispred sebe pesmu uvijenih koljki, i nasluti iza
njih opasnost, okrutnog boga mor, to stiae na svoja polja modra. Vide ga, i nasmeja se bog gromkim suvim glasom koji odjeknu tamno; i prie. On sluae kloparanje tokova i njisak morskih konjica. A letela je sve do neba pena iz njinih njuki koje vakahu em; a uragan vlani estokim biem ibae njima sapi zmijolike. Sami na moru behu ovek i bog; a bog dizae iz talasa prsa silna, i vrtee glavom; a zrakom vitlao je svoj bljetavi trozubac.
VIII. LASTAVICE
I devet godina on ekae smrt to izvan mora morae ga blaga nai; a desete, tu kad svanu zora, dooe njemu lastavice, s mora. Tad jo spae na krevetu zranom kog stub od divlje masline nosae usaen u tle; sanjae mornare rasute, kako zbore morem plavim. A probudi se sa uima punim promukle im graje; i sede sluae; behu lastavice, i pun bi atrij senoviti njihovog amorenja. I baci preko ramena tad koe kozje, na noge navue opore volujske naglavke; a s vuje glave znade istaknut belinu onjak. I tiho krenu iz sobe, da moda ne bi ula blago kripanje ena; al on jo bi u snu, silnom, boanskom, veoma blagom, nalinome smrti. I skide kormilo iznad ognita, dimnog, i uze sekiru dvoseklu. Al mudar nije krenuo ka moru, odmah, neg preko obronaka s hraem, jednom napornom stazom, a od sveta srete gotovo nikog putem pustim: i ree nekom pastiru vitkome,
da je za suvu topolu sekira: i sluavci e nekoj podboenoj da je za jedan od zabrana preka; tako je zborio taj upreda lai i ne bee bez kril njegov govor. A sam kad osta skrenu ponudivi prepredeno lice lahoru slanom. Hrae mu pred noge bacae lie rie, to utae mu pod korakom. Pupae maslina, beljae trnje, A jabuka svi se cvetima rujnim. A s visokog Nerita kukavica priala je o plimi i oseci. Junak oseae ve ispod nogu ne vie lia nego kripu peska; ne vie trnje procvalo, ve vide hrapave oblike belih koljaka; i najzad stie pred more plavetno Junak starac sa kormilom o vratu i dvoseklicom; a nemirno more, more beskonano, prebuno more, prepozna ga na duni tog asa u neprebrojnom osmehu talas.
IX. RIBAR
Al videi ga, evo naglo jedna pastavica skrenu prodorno kriknuv. Vraala se. A Odisej oima ispitivae sav siv al i vidik ne bi l spazio svoju lau na suvom. Al zalud: i vide oveka, starca u krpama, povijenog nad peskom, kako merka tu gde grcae more naizmence. Stade nad njim i ree: Nemamo nita, o ribaru peska? Ve videh, lutaju na crnoj lai, oveka to sedi na otroj hridi drei nit zaustavljenu vrh val: al ta duga nit koju dnu olovo vue, nosi ribama mamac bronzan koji ih hvata; a prikriva zub krug uglaani od volovskog roga. Jer ovek, kada izmuen je glau,
jede ak svetu ribu koja meso sirovo guta. Videh ak ljude gde bacaju mree sa vitkih laa, sve lebdei nad bezdnom punim riba, kao liska i gnjurci crnoperi. I videh ribe na sivome pesku kako skau, prieljkujui vodu, baene izvan mree od bezbrojnih niti: i kako mru na sjajnom suncu. Al ne videh bez mamca i bez mree nikoga da vlane plenove hvata, o stare, i nikog to se hrani slinim hrapavim koljkama iz vode to prte njihov brod, niti rakove to prte teki nakovanj kova. A odrpanac tad Junaku starom: Jadan je golja to na gozbi prezre to to mu kralj nosa ezla baci, kotani zglavak ili masni komad. Jer: Sve, dobrom, a jadnom sinu: Nita. Uzmem to mi vrli domain nudi, to daje, ljuto gunaju u srcu, al daje: more to sija i peva, zbilja je gluvo, al gluvlji je ovek. Tad prosjaku stari Junak uzvrati: Zar nema brdska Itaka svog dobrog kralja to skupi mnogo s bronzom zlata? ko njemu hrani neraste i koze? iji hleb dobri mirie iz korp? Zar jak um Odisejev tu ne vlada, to mnogo lutae, pate u srcu? i bi prosjak i odrpanac isto. Zar ne zna kuu povisokih streja, od Laertid sjajnog Odiseja?
X. KOLjKA
Odrpanac tad ne okrenu glavu od mora naizmeninog, i dre na uhu grubu uvrnutu koljku kao da sluae. Onda odgovori: O Laertida sjajni Odiseju, znam ja tvoju kuu. Ali ja prosjak plaljivi nisam, poto bejah peva
junak, gospodar sm sebi. Nalazih rasute po srcu beskrajne pesme. Za te, boanski Odiseju, pevah kad atrij crni napunie mrtvi nalik na one ribe koje ribar puta da umru pod bljetavim suncem. I jo vidim sluavke izgubljene peru vodom spuvama upljikastim krv, a b mnogo jecaj i krik. Za tebe pevah, a ti piju vino nem sluao si. A zatim re neka povredila te. Sad sluam rapsoda sm, u tiini. Jer odbacih liru, ja. Tad je uze svojom vetom rukom da on je slua, neki mornar starac crvenook. Ko sad njom svira? Vetar. Tad Rapsodu stari Junak uzvrati: Terpijad Femio, a moja starost ubija mene, i tebe: jer nam uze ono to volesmo. Al ne to nova ne injae mi se pesma najnovija Femijeva, o Femio: novija i lepa: behu mi stara Odisejeva dela, san je ivot kad je ve odivljen: san; jer je ono, to nije sve, nita. Ja, najzad probuen u domovini, bejah kao ovek koji u novu zoru sanja, ne zna ta sni, i misli kako je lepo mislit ko on to b. Stog elim opet potonuti u san, naem li na dnu zaborava taj san. A ti e sa mnom. Al reci mi pravo: koju pesmu slua, kog blagog rapsoda? Ne znam, na stenovitom ostrvu, nikog ijim su srcem zasejane pesme. A stari Rapsod starom Junaku tad: Ovu, od ovog. Jedne male koljke izduene, grube svana, plavetne iznutra, i iste, ne, Junae, vee od naeg uha; a unutra more svo s burama i tekim bonacama, s otrim vetrovima i hukom vod. Jedna koljka uska, da bi je uho usko ulo, al da je uje celu;
to je Rapsod. Takav ti ne bi mio. Uz osmeh stari Junak prozbore: Terpijad Femio, naraste more!
XI. LAA NA SUVOM

A stari Rapsod i stari Junak tad krenue du spruda zvunoga mora, vrlo zamiljeni, i tu, uz al ............., mala i crna ukaza se laa. Videe pramac, i duga mu senka bi peskom; jo ne b visoko sunce. A iznad njih izme mora i neba letee beli galebovi krie. I vide oko Junakovo da sve b katran: i vide da kamenovi dlom su na zemlji, jer tih vetar nije vie ni ljuljukao lau; i vide u krugu da pribor otri visi iz ptlja od volujske koe; i vide da iz gornjeg dela pramca vire vrsi udeenih vesala. Srce mu se smeka, jer spremna za put b laa; a on je iao ukrug, ko oko bojnih kola brz upravlja pre neg to dva konja stavi u jaram. I kad bi uz pramac crvene boje, vide kako sede ukrug na pesku njegovi druzi svi okrenuti moru utljivo; i upijali su sunce, i zvuk daka prolenog povetarca sluahu u svojim bradama belim. Seahu ko uvek s dugim veslima stari druzi Odisejevi alom, a deset leta ekahu ga uz more u lepo doba i do nove zore. A ugledavi lastavicu, ene ponee na brod dignute na glave amfore pune plamenoga vina i pune jema sitnoga meine. I pre nego to prva zora prosu svoje rue, dolaahu na more, s veslima dugim Odiseja druzi, nose na snanim ramenima vesla,
svaki svoje. Zatim sede na pesku, pod pramcem obojenim u crveno, oima rujnim brojahu talase, sluahu vetar u svojim bradama, sluahu galebove otrog krika, pesmu na moru dalekih mornara. T kad bi sunce potonulo, i kad na sve strane zavlada tmica, uze svak svoje veslo i kuama samnim vraahu se nemi stazama tamnim.
XII. KORMILO
I evo tek to stari Junak stie ustae svi, u njeg zagledani. Kao kad u ljutu zimu volovi stoje, vezani, pred svojim jaslama; kad lee na tlu preivaju obrok jadni, dok uokolo pljuti voda; ako sa svenjem mirisnoga sena govedar doe, ustaju, ma polagano, ne skidaju oi sa svenja: tako ustadoe stari, al nijedan ne prie, iz srameljivosti, blie. A on, pod kosmatom glavom vuka, Zborae ovo sred morskoga huka: Drugari, ujte ta mi srce eli otkako sam se vratio zauvek. Zauvek? ree, a, Ne, odvrati srce. Vratiti se, da; al zavriti, ne. Da mogu, vraena umi, ta vesla pustit koren u tle, opet prolistat! Al ne! Ne moe crna laa postat kroz fijuk vetra okrugla sen bora. A ipak ne eli crva da je grize, ve talase, ve vetar i uragan. ak i ja oblake elim, a ne dim; vetar, a ne tek zujanje vretena; ne ravnoduni oganj koji hre, ve nebo i more to sja i peva. Drugari, kao nae more ja sam, belo na rubu, ali plavetno na dnu. Ne znam gde ostavih, kad sam ue presekao, lud ko to beh, sekiru;
u morskoj izbi pod silnim lovorom, sred mekih polja ljubiica i aa*.
* Zbog ritma, opredeljujem se za ovu ree, ili uopte nekoritenu re, umesto: celer! Prevodilac.
Il tu gde behu psi zlatni uvari, na vjeki vjekova, pred lepom kuom, il gde ljudi imaju lavova stas tukoe dugim repovima vide ns, i ne znam gde jo. A vraam se. Vidim, to uinih od istine je manje. Vi to znate, vi to nosiste alom meine sitnoga jema, i vino boje plama u zatvorenoj bavi, jedno je naa krv, a drugo je sr. A vi ispuniste smolom dno broda, kao uljem, za gologa atletu; i nosiste uad u kome zmije spie, u klupku, il zvide na vetru; im kamenove skinuste, doneste vazduasta jedra; uspavanoj lai, to sanja uvek kad lei na suvom, doneste svaki svoje krilo vesla; a sad dakle ta ureenoj lai najvie manjka, stari druzi? Moru stara laa: drubo, evo kormila. Tako zborae kroz umorenje val.
XIII. ODLAZAK
I evo svima se oboji srce plavetnom bojom za tim negde dalje; i videli su tu senku Kiklopa i uli pesmu one arobnice: prvi je zvide vodio u brda toliko ovaca ko to je val; druga je pojui besmrtno tkala svoje platno iroko kao more. I svi na more izvukoe lau na gredama oblim kao tokovi; vezae ue za jednu mastiku to se na otrom zelenila rtu; i uav stari Junak ve u oko
stavi bez greke rudo kormila; i osta uspravan na tad na palubi. Bee tu sedei kraj njega Rapsod. I jednim znakom on pozva veslae da uu u lau i uzmu vesla. On onda uad presee sekirom. A kukavica pevae u granju, me lozama pevae vinogradar, prolazae veliko stado alom uz neprekidno tuenje jagnjadi, ene dine na venim perilima tukle su rublje snano avrljaju, a iz kua Itake brdovite ve dizao se uvis dim jutarnji. A mornari sede na svome mestu izbeljivali su talase veslima. A Femio vide vrh klupka uadi smotane svoju zvunu liru, onu koju odbacio je, a koju starac oiju rujnih bee srean nao i odno na brod svojim drugarima; kao za dete mala lastavica mrtva koju, tako mrtvu, miluje blago prstima krhkim, i pria joj i strepi i nada se da e poletet. I Femio uze liru, i blago taknu je, zatim, snano je zatrza za veslae. A taj prodorni poziv u zaboravnome srcu veslaa prenu usnule pesme; i pognuti nad veslima, pevahu muklim glasom: Evo laste! Evo laste! Otvori! Jer lepo vreme nosi, i lep gd. Jest crna slea a prsa joj bela. Jest dola od tog koji moe mnogo. Oh! otvori ti lino vrata kue da ue ovde spokoj i obilje, da vino smo prevri sve bave i hleb sezamov sm ispuni nave. Ti nam sezamov hleb moe dati! Brzo, jer ovde boravit neemo. Otvori, jer sam na pragu bosih stopa! Otvori, jer nisam starac ve deai!
XIV. PROSJAK
Pevahu: i pesma im bee dete bivih vremena; nisu znali drugu. A u potpalublju sav potonuo u blagi sanak, naglo protegnu se, i protrlja oi dvema akama, Iros, prosjak. A niko nije znao da bi tu, kao velik crv zatvoren u najeenoj auri mekanoj, moda da spava. Jer znade zimi da u brodu Odisejevom spava, kad bi ga istero iz tople tale zemljoradnik, il boje se pas pastirevih. Za lepoga vremena spavao je ispod zvezda u rosi Ali sada zaboravi na starost alosnu i glad; kad ga zvuk i pesma probudie. Srce u njemu zaigra: Ne ujem li zvuke tanane lire? Dakle to ne bi san, ono kad nosih proscima, proscima mrtvim, poruku: i eto u atriju mranom liru uh, i glase im pukle dok umiru. Zaista uo je zvuke malopre i laganu pesmu kroz lom talas, Ko gatalinka to moli i trai Malo vode, dok jako sija sunce. A u sebi zborae Iros prosjak: Da l sam u stvarnom atrijumu ivih? A moda me izvukoe za noge na dvorite, poto su mi vilicu slomili najpre ispod uha akom? Kao kad se Odisej boanski tuko s Irosom, ko on u krpama. Tako dumae i stade na noge i ruke, a glava mu je buala, hodei posrtao je kao pjan od odve vina: i pred Odiseja stade, kre ruke, i pred veslae, straan. Tada b prekinuta pesma, vesla dignuta ne takoe vodu, a pramac lae uzdizo se, kao pobesneli konj, i baci na lea,
pred noge Femija i Odiseja, Irosa prosjaka. I svak prepozna njega kad, grle im kolena, pade na kolena, a krv mu se do brade slivala sa usana i iz nosa. I blagi smeak oteo se svima, jak, beskrajan. A on tek tada shvati, i vide Itaku kroz dalj, i vide kue ve male otkud se dim dizo: i lupi se dva bedra i zaplaka. A smeei se stari Junak mu ree: Ne brini. Tu krov, log i hleb i vino imae do mile volje na brodu, pij i jedi i spij, Irose ne-Irose.
XV. OLUJA
I vrh val devet dana je laa jurila noena veslima krilnim, i no i dan, jer Odisej na dvoje podelio je svoju slavnu drubu; i dok jedni spahu drugi veslahu. Desetoga dana svea zora rana raspri u lakome vetru rue. On postavi tad u leite jarbol od jele, i podupre ga sa strane konim uetima, i podie jedro, za obe strane stee vrsto potpornje pramca, tako i na krmi. I vetar udari sred jedra, a val brujao je svuda ispod broda. A oni vezae svi visoko jedro du broda koji jurio je brzo; i stavi sred njih amforu sa vinom Iros prosjak, i sve gegajui se davae ga mornarima na mestu; i smeh poe. A devet dana vodom vodili su ih vetar i kormilar. Desetog dana oblana bi zora, i nasta no, i estoka oluja dve tri rupe napravi na jedru; a Laertov sin tada spusti jedra i ree da svi bace se na vesla; a oni na to povijeni snano
zaveslae. I devet dana behu bacani vodom i vetrima kobnim. Najzad se vetri i vali smirie, u suton, videe obalu jednu. Ka njoj upravi stari Junak lau, u neku mirnu kao krevet valu. I tako svladani snom i umorom spavahu na alu uz klopot vode. Al nije spavao Odisej, m bi iscrpljen. Ve pomiljae u srcu da stigo je na ostrvo Kirkino: vide kuu zidova uglaanih, ko u snu, i kako stiu spori lavovi, i zevaju crne njuke ire, i usto mau repovima; a velik atrij odjeknu od pesme tkalje. Tada Odisej progovori: Tarpijad Femio, spi li? uj me: san blag i zaboravljen ponovo sanjam! To bee ljubav; to mi sad osvaja, ko oluja upravo stala, srce. To ree: a kroz no silnu i mirnu spavae vetar, a dizala se kosa*
* La falce, za koenje trave. Mislio sam da prevedem sa: srp; ali nije isto. Prevodilac.
vrh estar i um, bele lune na zalasku, a irio se opoj velikih otvorenih aki cvea jo nevienog. A iroko more jo sealo se, a dugi su vali beli od pene na alu jecali.
XVI. OSTRVO EEJA

I u rumenome odsjaju zore shvati da to bi ostrvo Kirkino. I ree Femiju, dragom Rapsodu: Terpijad Femio, kreni sad uz mene s lirom, da ona slua tvoju pesmu smrtnu, i venoj je naui himni. A Irosu e, to deli jestivo: Ostani s drugarima uz more sivo, i jedi i pij, da te ona tapom
svojim ne udari, pa da jede ir i da narie, ljutei ga, glasom drugim, o Irose ne-vie-Irose. Tako zborae osmehnut, i poe s milim Rapsodom, kroz estar i gaje, i vide vrh s kog jelen veliki je rogova ravastih sio da pije. Ali ne vide veliki dom Kirkin. Tada mu ree vrlo dragi Rapsod: Ona je iza. Jedna bura je elja, ko oblak oima kad se vetar spusti. Al on prepozna mesto, gde mu prie bog to spasava, i prepozna dolac gde je ubrao dobru travu, to crn ima koren, i cvet kao mleko. Ali ne vide veliki dom Kirkin. Tada mu ree vrlo dragi Rapsod: On je tu ispred. Starost je bonaca, to jako smara, al ne snai mnogo. I nastavi kroz brda i kroz dolje, i ume i gaje, napreu uho da uje zevanje lavova, budnih dok tud prolaahu, i venu pesmu tkalje, pesmu boginje raspevane. I nita ne u na ostrvu pustom, i nita ne vide; a sunce tada skri se i zvezdana tmica svud pada. I Junak ree svom dragom Rapsodu: Odve na nebu visoko su zvezde, da bih jo stazu mogao da vidim. Stog spavajmo tu, i dosta mlak krevet nainimo; jer podie se vetar. To ree, i oba legnu u mnoge opale listove, koje oluja zgrnu oko stabla staroga hrasta; i na toj hrpi kao dva ugarka behu, stari, s jo neto malo ognja, ispod sivog neplodnog pepela. A iznad njih je sva uma strepela. I tad srce Junakovo u riku lavova. Spavali su celog dana, zna se, a visoka kua bi blizu. Uistinu on zau glas prodorni, u daljini, glas boginje, to, sama,
nije spavala i jo svuno tkala. Ne spavae ni Odisej, ve esto vrtio se na liu utavome.
XVII. LJUBAV
I u rumenome odsjaju zore nije vie uo riku lavova, to, najzad smoreni od bdenja, spie s njukom sputenom na njihove ape. Spavae i ona, u jutra sjaju, bleda, bez psa, na znanom leaju. A stari Junak tad starom Rapsodu: Hajdmo svak svojim putem: to je bolje. Al znak bie: tebi lira, Rapsode, to izdaleka ak do srca doe. A naem li ja to mi srce eli tad poslau ti ratni poklik veli, kakav sam slao u krvavom boju, junak od bronze vrh mrtvaca nagih, ja; da ga uje srce ak s daljine. Ree, a preuta da u lavove no prethodnu, i boginju to peva. I svaki krenu svojim drugim putem kroz estar i gaj i breg i dol i u junak samo um hraa, nita drugo, kroz nalet vetra, i kako daleko daleko peva vekovito more. A ne vide kuu on, nit lavove usnule s njukom pruenom du ap, ni svoju boginju. A sunce pada, a svi se mrakom skrie puti tada. I pusti tad on ratni poklik veli Jer nai starog Rapsoda bar eli: i napree sluh na svaki uanj ne bi li bar mu uo lire pesmu; i on u je; sve bliu nju sluae, stalno sve alniju, stalno sve blau, pevaju ljubav, to spava u srcu, a onda kad je probude, umire. u je blizu, ne vide je, i vide na gustoj gomili listova suvih Rapsoda mrtvog; i moda sad, idu nevidljivim putem kroz topole
i kroz vrbe koje svoj plod gube, doticao on prstima je mrtvim liru od slonokosti; tako pesma bi tuna, daleka i uzaludna. Al bee gore, na grani od hrasta, zvuna lira, gde nju je okaio Femio, mriju, da Junak primeti sjajnu na suncu il zvonku na vetru: na vetru koji svija stabla, vetru to nosi izdvojeni jecaj mora. I Junak zaplaka, i krenu tmuran na svoju lau, ostavivi mrtvog blagog Rapsoda, vrh kog pokretae lie suvo i zlatnu liru vetar.
XVIII. OSTRVO KOZ

Tad otplovi daleko, pun beznaa, i hita vodom devet dana laa katkad veslom a katkad belim jedrom. I stie najzad na ostrvo divlje koje, bez ljudi, samo koze hrani. I tu svi strti od sna i umora spavahu na alu uz umor mora. Al u rumenome odsjaju zore vide Odisej zaviaj Kiklop, ni dalek ni bliz, i seti se onog to uini snagom i lukavou nad divom, onim koji jede ljude. I zaboravan, potrai Rapsoda da mu kae: Terpijad Femio, san blag i zaboravljen ponovo sanjam: to bee slava... Ali glas Rapsoda spavae ispod utavoga lia, a lira mu je pevala u vetru blagu ljubav koja spava u srcu i koja jedva prenuta, umire. A Junak ree starim veslaima: Drugari, ujte. Ovde su tek koze; i tu se moemo obiljem mesa nahraniti, sve do zalaska sunca. Al ne: elim ih uzeti pastiru, ovce i koze; jer tako je bolje. Tu je, kao na vrhuncu umovitom,
moj pastir. Ja ga oslepeh. Al mi srce veliko ne miruje; jer on svog oca namoli da povratak moj s druzima sprei, i brod mi smrvi, da grem s drugim. Nek zna da imam drubu i da stiem na svojoj lai dok ponovo stiem. Hajdmo: na moru naiemo pilju svu, znam dobro, lovorom pokrivenu. Da imam jo svog boanskog Rapsoda! da pesmu Odisejevu unutra peva, i da taj dolaze u pilju stane slep, i slua pesmu njegovu sa stadom ukrug, sa bradom na boru. Ree to, i s dugim veslima druba pope se na brod, i podie uad. Sedei tako na svojim mestima izbeljivali su vale veslima. I bliei se, videe na moru u jednoj vali, pilju, pokrivenu s lovora puno i ukrug ogradu od grubog kama i vitih borova i lisnatog hraa. Tad Junak stari: Iskrcajmo se ovde, da um vesla ne uje: uho je oko za slepca, i da ne nae stenu za nas, ko onu koju odroni gore sa crnog vrha i pogodi nas. Od tog more zadrhta. I pokaza im breg visoki, al bez vrka, koji se dizao samotan.
XIX. KIKLOP
Evo: on ree druzima da stanu tu kraj lae i da uvaju lau. A on, sam, ka pilji usmeri krok da ga vidi i ne bude vien, dok vodi zvidei stada u planinu. Tada Junaku ree Iros prosjak: Rado bih s tobo vido tog oveka to tolko jede, i doneo, moda iz njegovih sita kolute sira, i koje jagnje iz njegovih tala. Jer Iros je gladan. Bude l unutra grd Kiklop, ti bar zna da je Iros brz
nije l jak; da je ko Irida s neba to gre na vetru s nogama od vetra. Junak se smeka i ve oba kreu, prosjak i Junak, stiui do pilje. Ne bi unutra. Paso je na bregu debela stada. A oni, zbunjeni, videe sita s obiljem sireva i prepune jagnjadi i koz tale, al razdvojene, da se mogu razlikovat stare od mladunadi i tih to siu. A iz jednog tora izie ena, s detetom na sisi, vrlo visoka ena, koja ree: Namernici, veseli bili! Ko ste? otkud stiete? s im trgujete? Al ovek stado sad na bregu dri; ubrzo e doi, jer sunce pri. Al vi pojedite neto, ekaju. Smee se Irosu, stari Junak ree: Gostoljubiva gospo, i ti isto. Al poe l ovek da potuje nakon svega Bogove vrle, i zna li zakon, mada jo uvek ivi u peini, ko njemu slini, na strmome bregu? A ena vrlo visoka mu ree: Namernici, svak u svom domu vlada, i svoje ene i dece on je gazda. Al ne potkradamo druge; to oni lutaju zalud na crnim laama, banditi to nam jaganjce i koze uzee. Drugima nesreu nose po cenu svoga ivota. Al vi ste stari, i traite dar ovde, ne plen. K Irosu stari namignu: tad ree: Gostoljubiva gospo, predobro znam ta je gostoprimstva vinji dar. u se zagluno blejanje u taj par izbliza; a neko je uz zvuk gajda dozivao svud rasprena stada: a iz tora se zau meketanje kozli jae neg ono jagnjadi. On stizae, i s ogromnim treskom spusti na tle veliki tovar drva pred pilje: i od tog odjeknu pilja. A Iros se sklupa u dnu drhtei.
XX. SLAVA
A ovek ue, i velika ena krenu mu ususret, i sinovi njeni mnogi za njom i jo ovce i koze sve jedna drugoj zakruju prolaz da dou do malih. I beskonano bi blejanje, i krici i zvidanje. Ali ubrzo nasta muk, i svako sisae prsa mrdajui repom. I ovek vide da se Junak stari udi u srcu to on bee ovek; i prozbori on reima krilatim: Goste, jedi. Svega imamo dosta. A pastiru odvrati Junak stari: Domaine, kai. Stiem s daljine, silne daljine; ali ve po pesmi rapsod luta uh za tu pilju. uh za ogromnog oveka diva to ivljae s mnogo belih stada, divljano, tamo ispod brega, dokon, ko velik vrh; i bi s okruglim okom... A pastir stari Junaku odvrati: Iz unutranjosti zemlje, ja, davno, stigoh i ne znam za ljude divove. A Junak nastavi, a deica Okruivahu pastira, paljiva: Da ima tek jedno oko na elu, kao bronzani novac, kao sunce, plameno, prazno. tap mu jedan bor b, a vrh grdnog brega s prakom u borbi bacao je u more, i huk se mora uo kad kamen padne odozgora. A pastir izme svojih pastiria, zamisli se, i ree visokoj eni: Je li o tome zborio tvoj otac? Neki mudrac, dobar ovek, i velik zvan Telemos Eurimid zborae da kamenje pljuta po moru, neko, tu, s tog brega, i da se ue tutnji svu no, da se oko pojavljivalo na vrhuncu, okruglo oko plamno... I pastira upita dovitljivi: A oko ko mu iskopa te noi?
A pastir Odiseju odgovori: Na bregu? Oko? Ko iskopa? Niko. ne uh nita, ne videh nita. S la dolazi nam, ne od drugde, nesrea. Skona: a s dna Iros prie, t ree: Ti ima samo decu za ispomo. Uzmi mene, mada sam star, al niko ne tri tako brzo, kad mi treba nai jagnje il uhvatiti jarca. Tom, pastiru, to nema skrovita druga, ta pilja je dobra. Biu tvoj sluga.
XXI. SIRENE
Tad otplovi daleko, pun beznaa. I stojei na provi Junak stari gledao je crnu zemlju Kiklop, i ugleda tad, na divljem vrhuncu brda, udaljenijega od drugih, u rumenome nebu pramen dima, vit, lak, ko taj to die se u osvit iz vatre koju pastir pali nou. Al veslai sviti preko vesala videe, ko u ljubiastom moru, da trepere duge senke Kiklop stalih na alu ko surova brda. A srce pritom Odiseju starom cviljae u njem kao ps to sanja: Moj san ne bee nita drugo do san; i vetar i dim. Tek istina vredi. I tada pomisli na dve Sirene. To bi kao cvetni dol usred mora. U velikoj tiini u njihov poj: Zaustavi lau! Sluaj Sirene Koje imaju glasove medene; niko ne prolazi na lai crnoj a da ne zastane da poslua nas, a svako ko slua voli nae pesme, ko nas uje zaboravit nas ne sme: jer nama znano je sve to se zbiva na zemlji gde ima toliko ljudi! Seao se, i pomisli da Kirka zavidila bi mu na toj lepoti: znati stvari. Znade arobnica
to, me svojim travama i zverima. Al ovek uspravan, s milju na nebu, morao je stati, sluat m kosti kasnije mu izbelele u travi, m koa to ih svija skvrila se. Nije mogao proi dalje, makar zabranjivae si da vidi enu i dragog sina i rodni zaviaj. A starcima svitim stari Junak tad: Ljudi! Treba toj srei da se krene: uti kako pevaju dve Sirene. elim uti taj pev, stojei na provi, nevezan za jarbol dok laa plovi: slobodan! Diu vrh veslaa smelih glavu belu poput jedara belih; i to na zemlji zbiva se iz trena saznau s usana dvaju Sirena. Ree, i tae veslaima srce, to sede veslima tukoe vodu, ele znat ta se u zemlji zbiva, da l daje plodove vinograd kamni. Da l se krava oteli, da li sused sakupi vie jema ili manje, i ta im sada radi verna ena, da l ide na izvor, il tka u kui.
XXII. NA PUTU
I evo doe na otok lotos. A sede uz al mukarci i ene siti lotosa, tonue u zaborav. I skoie, veslaima prosedim nose vrlo pobono cvetnu hranu. O tako stari to lutate morem, jedite med zaborava, sad je as! Laa proe i polako na nebu njihov uspavani zov ve izeznu. I otud stie na otok kamenja. A ispod stena bejahu divovi, ko na strai, i na lau urlaju bacahu kamenje teko sa puno treska. Jedva izbavila se laa. A otuda stie na ostrvo mrtvih; a behu du ala mukarci i ene,
siti ivota, kraj vrb i topol; okreu glavu; i videe te stare; a neka dete prepozna me njima, starije od njih, i, alosni zbog njih, plakahu: Doite na odmor, as je! Laa proe, i slabaan na moru Tad njihov posmrtni amor ieznu. I otud stie na ostrvo sunca. A pasle su u poljima junice bele i crne, pod straom boginj. Mukanje neko ue u svetlosti zlatnoj. Jedva se udaljila laa. I otud stie na ostrvo vetra. A pod zidom vide od vrste bronze est deaka i est djeva na strai. A oni videe lau, i belog kormirala to im bi kao labud il roda, jedna Odiseja pozna, to, m star, jo izazivae vetre; i samo jednom zviznuvi na starce svi sakrie se ispod glatke hridi. I tada bes ih ponese vetrova, danju i nou, i baci ih prema ploveim stenama, al tako brzo da udarajui stenje tvrdo promie kao strela crna laa. A tada ih ljuti orkan nemili upravi prema Haribdi i Scili. I tek to u Junak da Scila laje, ko uplaeno pod mesecom pseto, zau Haribdu kako kljua buno ba kao krag na velikoj vatri; i dvanaest ruku isprui Scila, i vodu slanu izbljuva Haribda: uzalud. Bee ve minula laa. I vratie se vetri svojoj kui svijenoj bronzom, mrano mrmljajui me sobom, bsni. I tad bi mir novi bez najmanjeg daka, a iznad mora bog jedan moda uspava valove.
XXIII. ISTINA
A cvetna poljana bee u moru, moru glatkom ko nebo; a pesma nije odjekivala dveju Sirena, jo, jer poljana bejae daleko. A star Junak oseti da mukla neka sila jure ispod mora mirnog, gurae lau prema Sirenama; i ree svima tad da dignu vesla: Laa sad sama ide nam, drugari! Nek um vesala ne omete pesme Siren. Sad emo ih uti. Pesmu bezbrini sluajte, s rukom na veslu. A struja sva stiana i blaga Sve vie napred nosila je lau. I boanski Odisej tad na kraju cvetnoga ostrva vide Sirene, polegle u cveu, glava poduprtih rukama, tako da gledahu kako sunce se rumeno naspram njih raa; gledahu nepomine; a duga sen im brazdala je iza njih ostrvo cvea. Spavate? Svanulo je. Ve vam oi sunce trai ispod kapaka mekih. Sirene, ja sam jo uvek taj smrtnik to vas sluae, al ne mga stati. A struja sva stiana i blaga sve vie napred nosila je lau. A stari vide tad da dve Sirene, s trepavkama dignutim iznad zen, gledahu napred, oiju uprtih u sunce, il njega, njegov brod crni. A nad nepominim spokojem mora jasnim i vrstim glasom on se javi. To sam ja! Ja, to vraam se da saznam! Jer mnogo videh, kao to vidite me. Da; ali sve to gledah na svetu gledalo me; pitalo me: Ko sam ja? A struja sada bra i blaga sve vie napred nosila je lau. I starac vide velik hum od ljudskih kostiju, i koa strunulih ukrug, pokraj dve Sirene, tu nepomine
polegle na alu kao dve stene. Vidim. Dobro. Nek i moj grubi kostur uvea taj hum. Al vas dve, zborite! al recite mi istinu, bar jednu, meni, pre neg umrem, da iveo sam! A struja sada jo bra i blaga sve vie napred nosila je lau. A dizahu mu k lai svoja ela, i ne skidahu oi, dve Sirene. Nemam vie vremena. Preklinjem vas! Recite mi bar ko sam? Ko sam bio? A izme dve hridi skri se laa.
XXIV. KALIPSO
A more plavo to voljae, dalje gurnu jo Odiseja, devet dana i noi, i odgurnu ga na otok daleki, u pilju, gde je na ulazu vinova loza s grozdacima tekim. A tamna svud ukrug rasla je uma od jov i empresa mirisavih: a sokoli, sove i bune vrane tu gnezdie se. Ali ive due, ni boga ni oveka, tu ne bee. Sad su kroz lie umsko sokolovi tukli krilima umnim, a sove iz rup, s drevnih stabala, hukahu, a na granima su agorile bune vrane o tom to se zbi na moru. A ta to tkae pevaju u pilji, u svetlosti mirisnoga kedra, stade, uvi neki tresak u umi, i u srcu ree: Jao meni kad uh glas vrana crnih i hukanje sov! A kroz guste kronje sokoli lete. Ne videe l na povrini vode kakvog boga, to kao div gnjurac stie vrh morskih neplodnih bezdana? Ili pre ide ko vetar bez traga Vrh tog polja ljubiica i aa? Al dalje od mojih uiju mu re! Bogovi zamrzee usamljenu Prikrivaicu*. A znam to, otkada
oveka kog voleh njegovoj patnji morem poslah. O ta uste, o sove okruglih oiju, i vi bune vrane?
* Nasconditrice; pesnik je verovatno sam skovao ovu re, ime za nimfu Kalipso. U svakom sluaju on ga pie velikom slovom, kao vlastito ime! Prevodilac.
I evo izie s unkom u ruci zlatnim, i gleda. Na zemlji je izvan mora, naspram pilje, leao ovek, jo pljuskan valom; a tek belom glavom, da bi se videlo da zna tu pilju, mrdae, a nad ovekom vitica visae loze s grozdacima tekim. To bi Odisej: vratilo ga more boginji njegovoj: vratilo ga mrtvog ovoj Prikrivaici usamljenoj na ostrvu pustom ali zelenom na samom pupku veitoga mora. Vraa se nag on to spr suzama veno ruho to mu boginja dav; u svojoj smrti jo drhtav i beo on koji venu mladost nije hteo. A ona vi oveka oblakom svojih kosa; i zakuka nad valjem ispranjenim, gde ga ni ne u niko*.
* Nessuno. Poslednja Paskolijeva aluzija na Homerovu Odiseju u kojoj se Odisej predstavio Kiklopu pod imenom Niko; videti pevanje XX, Slava. Prevodilac.
Ne bit nikad! ne bit nikad! i nita, al manje mrtva ne ne biti vie!
PORTRET SLIKARA
EdinNumankadi
Alma Lazarevska
O crteu prije svih faza
Edin Numankadi (i on) je od onih slikara za koje e vam rei da su prolazili kroz faze. Uete u atelje Edina Numankadia i sve te faze moete pogledati na jednom mjestu. Slijedim upute strunjaka i hroniara. Jedno je i laiku jasno. U svemu to vidi vlada minimalistiko naelo. I u svemu onaj zajedniki imenitelj po kojem sudi da, makar se pominjale faze, drastinih promjena u stvaralatvu ovog autora nema. Tek razgranavanje, oplemenjivanje, poigravanje u plemenitom smislu rijei. Uvijek je zanimljivo i lijepo boraviti u ateljeu Edina Numankadia. A stvara od ranih sedamdesetih do dananjeg dana. Ve su rana djela svjedoila potpunu umjetnikovu zrelost, reeno je za Numankadia. I ve su rana djela iskljuivala predmetni svijet, jasno vam je i bez da vam se kae. Nema naznaka redukcionistikog procesa, uobiajenog kod veine slikara koji su zavrili u apstrakciji. Slika je od samog poetka osloboena predmetne stvarnosti i svakog iluzionizma. Pod vostvom strunog posmatranja uoava da je polje slike iz druge dekade ispunjeno tragovima procesa rada. Kao da gledamo ishod ritualnog akta u kome se oslobaa energija Numankadievog tijela. Naziv ovih slika eksplicira Numankadievu intenciju? Tragovi. Nije sluajno to e kasnija, ratom i opsadom obiljeena faza, pod naslovom Zapisi, korespondirati s ovom. Nije li ljudska elja za ostavljanjem traga i zapisivanjem (sebe), dramatino podstaknuta ovakvim okolnostima. U njima si s nitavilom suoen u varijanti u nita pretvaranje. Granata to umije uraditi nepogreivo: u nita te pretvoriti. Pronai e geler, djeli granate, svoje mjesto u Numankadievom radu. Ali, saekajmo s gelerom do jedne od narednih faza. U mirnodopskim Tragovima Numankadi ostavlja otvoren proces slikanja: nanoenje slojeva boje, zatim struganje jo svjeih namaza, pa grebanje i plitko zasijecanje u pigment. Dominacija, zapravo iskljuivost crno-sivo-bijelog. Pepeo i metalna ljaka. Boja je na neko vrijeme (isposnika gesta a ne zasienje?) odloena. U svijetu predmetnog preobilja, postii maksimum uz minimalna sredstva.
Na slikama iz sredine osamdesetih su mrljaste nakupine, zaustavljen zamah autorove ruke. Sada se jasno izdvajaju dominantne zone, podruja gdje je slika zgusnutija, nabijenija. Jednako vane su i zone tiine. U njima, zapravo, pronalazim klju Numankadievog ateljea. Nevjerovatan broj crtea Numankadi e stvoriti u nekoliko mjeseci na prijelazu iz 1985. u 1986., kazuje hronika. Sazrijeva ono to se moglo uoiti jo i u ciklusu Tragovi. Slikanje je sada postalo nesumnjiv ritualni akt, akt oslobaanja. Poetkom devedesetih na Numankadievo stvaranje djeluje izrazita vanjska prisila. Tih e godina odbaciti sliku i slikanje. Tako pie. Meni koja sa Numankadiem dijelim ambijent ivljenja tih godina opkoljeno Sarajevo, izraz odbaciti nije potaman. Nije li uvjetima u kojima je tada stvarao istini blia konstatacija da se povinovao neumoljivom: nema! (Nije li neka zaumna volja htjela da Numankadi onu stvaralaku eksploziju 1985 1986 proivi ba pred opsadu, kao da zadihan eli pretei kraj?) U uvjetima nemanja papira, platna, boje, a iz nepresuene, opsadom ak potencirane potrebe stvaranja, Numankadi posee za materijalom koji je pristupaan, kojeg:ima! Tako e, primjerice, na sto sasvim obian, ni po emu naroit, poloiti predmete svoje ratne svakodnevnice. Imala sam priliku u Kopenhagenu 1996., kada je taj grad bio evropskom prijestolnicom kulture, na jednoj prestinoj (kae li se to tako?) izlobi gledati Numankadiev Atelje. Sjetih se tada, ja koja sam i sama preivjela opsadu: umjetnost pouava, ini da ono to znate iskrsne pred vama kao novina, kao prvi put vieno. Efekat pouenja. Bijah na trenutak Dankinjom, suoenom sa Ateljeom Sarajlije Edina Numankadia. ak i kada sam kao dio tog Ateljea uoila asopis i u njemu moj tekst. Moju fotografiju ak ! U startu se opredijelivi za nepredmetno slikarstvo, Numankadi, prividno paradoksalno, otkriva privlanost predmeta. Zainteresiran je za njih, ali ni ovaj put ne u tafelajsko-slikarskom odnosu, nego u skoro pa grozniavom skupljakom nagonu. Numankadi predmete koji sami po sebi nemaju novcem iskazanu vrijednost, dovodi u nove spojeve, suoava ih, sukobljava, meusobnu im ljubav i dijalog preporuuje i otkriva. Predmeti svjedoe sami sebe, ali i uzajamnost. A u svemu: ona naroita tiina koju pamtimo iz predratnih Tragova. Ispranjene, odbaene, ko zna gdje i kako pronaene, kutije su naseljene predmetima koji se u stvarnom ivotu nisu sretali. Da sam u pravu potencirajui imperativ nemanja kao pokretaki impuls, svjedoi injenica da je jedna od prvih koje su posluile u seriji Kutije, bila ona u kojoj su nekada obitavale boje. Boje su potroene (kao da su nestale ), ne mogu se nabaviti jer grad je (svijet!) opkoljen, valja se iz te opkoljenosti oslobaati. Prazninu e Numankadi ispuniti dostupnim predmetima koji e kutiji podariti nov ivot. Sad dolazi na red pomen onog gelera. Ne sjeam se da li ba u prvoj, poinuo je u jednoj od Numankadievih Kutija. U poslijeratnim Zapisima, koje dijelom radi paralelno sa Kutijama, a koji oigledno batine Tragove, polje slike postaje podloga za tekst. Ili bar tako djeluje ? Jer, teko ete taj tekst proitati. Uostalom, naivno je i pokuavati ili eljeti. Deformisan je do nivoa neitljivosti. Ne kao krabotina, nego kao drevni zapis ili zapis raen u grozniavoj urbi da ruku koja ispisuje kraj ne pretekne. Moram naglasiti da fiziku prisutnost autorovu, dok sam posmatrala Zapise u ateljeu, nisam iskoristila
da upitam: ta ovdje pie, ija se ovdje sentenca citira, Edo? Ba me ni u primisli, a sklonu knjizi i rijeima, nije interesiralo. ak da mi je i ponueno, odbila bih da sasluam. Rije je ispranjena, tekst je puki, beskonani niz koji treba da se izbori za novu ljepotu. Mudrost sentence vie ne impresionira. Tekst je postao prividno beskrajni, horizontalni niz koji djeluje kao puls, ritam, zagonetka. Mogu bez napora zamisliti kako Numankadi klei nad tim papirima, bijelim plohama, kako ih ubrzano ispisuje. Jednako ih ubrzano, ak grozniavo, na uvid posjetiocu ateljea, lista. Klasini odnos slikar-tafelaj mi ba vie nikako ne naumpada u Numankadievom sluaju. Premda, rekvizita nije napustila atelje. Na tafelaju nije rad u procesu, nego izloena slika iz ranije faze. Ovo to kao recentni rad gledam, je slikarstvo u koje su do granica fizikog trpljenja ukljuena koljena, kima dramatian fiziki, tjelesni rad. Koljena i u molitvi trpe, nije zgoreg pripomenuti ovdje. Klei Numankadi i dok radove lista, kleim i ja dok ih gledam. Pobrojah ukratko ono to se u mnogom tekstu o Edi Numankadiu moe proitati. No, meni je sve vrijeme na umu ono to nigdje nije naglaeno, a to sam ugledala prvi put uavi u atelje, ne libim se rei: prijatelja. Ne ba u prvi tren, ali istraujui ovaj zaseban svijet, zaustavila sam pogled na neemu to u prvi mah nije djelovalo kao da tom svijetu pripada. Mali format, crte: star mukarac, oito Bosanac, oito Bonjak. Rasan crte, pomiljam dok mu se pribliavam, zagledam. Moj dedo, Hakija Numankadi, kae mi se i ta reenica se doima kao od onih koje su odgovori na nepostavljena a podrazumijevajua pitanja. Moj crte, dodaje Numankadi iz ezdeset i neke godine. A ja gledam taj mali format, tog Hakiju Numankadia, i pomiljam: prije svih faza. Govori ovo kao da se izvinjava. Za predmetnost ili za nevjetost? Ovo drugo ne moe biti. Crte je vjet odlian, zapravo. Zato pominjem rad prije svih faza? Pominjem Numankadiev rad koji nije naao mjesta u Numankadievom javnom ivotu? Jer, ini mi se obaveznim da predstavljajui Edina Numankadia naglasim kako njegova manifestirana nezainteresiranost za predmetni svijet nije maska za nevjetinu crtanja. U apstrakciji se esto pokua udomiti nemanje talenta za crte u osvajanju predmetnog svijeta. A od crtea i predmeta je, ipak, sve poelo ? Numankadi nije od onih slikara koje je jedan poznati ovdanji dramatiar nepogreivo nazvao onima to ni zeca ni lisicu ne znaju nacrtati (naumpadaju mi bizon i Altamira). I bez da pominjem ovu injenicu, vino e oko u platnima, naroito kartonima, Edina Numankadia, prepoznati rad ruke koja je vina predmetu, ali u tome ne osjea put kojim do neiskazivih ciljeva eli putovati. I opet poseem za scenom iz nejavnog ivota Numankadievih slika. Jedna se, iz ciklusa Zapisi, kao prijateljev dar, naselila u moj stan. Moja majka,ugledavi je prvi put, prije no joj sasvim prie, u suspregnutom zadovoljstvu prepoznavanja zapostavljene zaviajnosti pita: Je li ovo levha ? Skoro da mi je ao da joj odgovorim: nije. Za nepoznavaoce: za izradu levhe je potrebno umijee, zanat, preciznost ruke, finoa zgloba. Vjera. Moja ih je majka prepoznala? Po muslimanskom vjerovanju aneli ne ulaze u domove gdje su pas i slika. Kod austrijske autorice Barbara Frischmuth itam Sam Muhammed nije zabranjivao
slike. Samo mu aneo nije mogao ui dok su one visile na zidovima. Poloene na pod, anelu vie nisu kodile. Sve ovo saznajem tek poto sam po ko zna koji put morala posjetiocima objanjavati zato ono neto slika to ih ima u mom stanu nisu objeene na zid nego poloene na pod, a na zid naslonjene. Moje je objanjenje uvijek bilo: ma kako mi neke slike bile drage, nepirkosnoveno su mi vani bijeli goli zidovi. Mora da u nama obitavaju vjerovanja i obiaji kojih smo nesvjesni. Jedna od slika koja je najprirodnije poloena uz moj zid jesu Zapisi Edina Numankadia. Vremenom je poela ivjeti naroitim nejavnim ivotom. Vremenom mi se otkrilo kako se u njoj, u staklu ispod kojeg poiva, prekrasno zrcali kronja preko puta mog prozora. U svako doba godine. Kako pored nje kao u gesti pripadajueg pripajanja polaem bijelu vazu Finca Alvara Aalta s ovdanjim bijelim divljim potonicama. Ne biva to sa svakom slikom. Kako preko nje sasvim prirodno prebacujem starinsku ipku ili prefini runi rad bosanske ene. Sve ovo mislim pred informaciju da je izloba radova Edina Numankadia upriliena u Kurumli Medresi. Kad odem i pogledam izlobu zakljuim da odavno u ovom prostoru nije bilo slika koje su se tako prirodno uklopile. Gledajui sjetila sam se onog malog formata crtea koji ivi privatni ivot u ateljeu Edina Numankadia. Dedo Hakija Numankadi. Uzrono posljedine veze poivaju izvan eksplikacija. Kao to je u slikama Edina Numankadia prepoznat utjecaj Behaudina Selmanovia, jednog od najotmjenijih najprefinjenijih, najarobnijih bonjakih slikara. A preko njega, utjecaj bosanske, bonjake tkanice u kojoj bijelo na bijelom jeste vrhunska magija. Monografija Numankadi poklonjena mi je uz posvetu pod kojom je post scriptum: Pii, Alma! Listam pred dovravanje ovog teksta Monografiju. Provjeravam svoju pretpostavku. Bila sam u pravu! Te piem: zato, Edo, u Monografiji tvog crtea Hakije Numankadia nema? Crte prije svih faza... zato ga nema? Da se ja pitam
Biljeke o autorima
Samuel bogar (Postojna, 1962.) je slovenaki politiar. Trenutno obavlja dunost ministra vanjskih poslova Republike Slovenije. Daa Drndi (Zagreb, 1946), imala je nekoliko sasvim razliitih ivota, u razliitim gradovima razliitih zemalja, uz razliite ljude. Studirala je medicinu, udala se za zubara, diplomirala je anglistiku, razvela se od zubara, magistrirala je dramaturgiju, doktorirala na temu protofeminizma i ljevice. Bavila se dokumentarnom radiofonijom, napisala je tridesetak radio-drama, prevodila je, poduavala je, plivala je, liila je stanove, lakirala je parkete, pravila je namjetaj, druila se sa svojim djetetom trinaest godina intenzivno, onda je ponovno poela pisati. Ne zna kukiati, ali zna kuhati. Vie joj se nita ne radi. Ne voli pisati svoju biografiju. Knjige proze: Put do subote (Prosveta, Beograd, 1982), Kamen s neba (Prosveta, Beograd, 1984), Umiranje u Torontu (Adami Arkzin, Rijeka Zagreb, 1997), Canzone di guerra (Meandar, Zagreb, 1998), Totenwande (Meandar, Zagreb, 2000), Doppelgnger (Samizdat B92, Beograd, 2002), Leica format (Meandar, Zagreb, 2003, (Samizdat B92, Beograd, 2003), After Eight knjievni ogledi (Meandar, Zagreb 2005 ), Sonnenschien (Fraktura, Zagreb, 2007). Trenutno je stacionirana u Rijeci. Dr. Ferid Muhi, (Mahoje, 1943) profesor je savremene filozofije na Univerzitetu Kiril i Metodije u Skopju. Akademsku ka-
rijeru zapoeo je kao asistent na Institutu za socioloka istraivanja u Skopju 1970. godine. Karijeru je nastavio na Skopskom univerzitetu 1974. kao asistent, a potom kao vanredni profesor (1976 1980.), a od 1980. godine kao redovni profesor. Gostujui profesor je na Florida State University, Syracuse University, New York State University, ISTAC Kuala Lupur, na Sorboni i nekoliko junoevropskih univerziteta. Pored savremene filozofije njegova profesionalna specijalnost su i kulturna antropologija, estetika i filozofija politike. Objavio je, izmeu ostalog: Kritiki metodi, Filozofija ikonoklasike, BiH: Motivacija i meditacija, tit od zlata, Noumenologija tijela, Jezik filozofije, Logos i hijerarhija, Miljenje u akciji, Smisao i vrlina itd. Njegov poetski opus sabran je u djelima: Falco Peregrinus, Sto koraka iznad i Dim ugarka snova. Robert Alaozovski (1973, Strumica,). Magistar je komparativne knjievnosti Univerziteta u Skopju. Dosad je objavio tri knjige: zbirku umetnikih i neumetnikih tekstova Floriljegij (2002), dvojezino, makedonski i engleski, na internet portalu kulturne ustanove Blesok, i knjievnu studiju Obvineti za postmodernizam (2003, njegov magistarski rad) makedonske suvremene proze u izdanju Magora i knjiga filmskih i filmoliterarnih studija i eseja Krupen kadar (Templum 2007). Prevodi tekstove i knjige sa engleskog i srpskog. Radi kao urednik u asopisu Margina i izdavakoj kui Templum. Svoje tekSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|567
stove objavljivao u gotovo svim kulturnim asopisima u Makedoniji. Bavi se kulturnim menadmentom, kao projekt-koordinator u Kulturnom centru Toka u Skopju. lan je Drutva nezavisnih pisaca Makedonije. Irfan Horozovi (Banja Luka, 1947). Filozofski fakultet (Komparativna knjievnost i Jugoslavenski jezici i knjievnosti) diplomirao u Zagrebu. Bio je urednik Studentskog lista, Pitanja i Puteva. Bio je odgovorni urednik u izdavakoj djelatnosti Novog glasa u Banjoj Luci. Urednik je u Igranom programu RTV Federacije BiH. Dramski tekstovi su mu izvoeni na radiju (esta smrt Benjamina Talhe, Zadovoljtina, Kuburovi, Posuena reenica), u teatrima (Ruiasta uiteljica, Soba, Pehlivan Arif Tamburija, eremet, Proba, Tri Sabahudina) i na televiziji (eremet). Neki od tih tekstova su prevedeni i igrani u vedskoj i Poljskoj. Jedna adaptacija knjige Talhe pod nazivom Prie iz edrvanskog vrta postavljena je u Rimu. Po njegovom scenariju snimljen je animirani film Leda II u reiji Ivana Tomiia i igrani film Zaboravljena poslovica u reiji Dubravka Bibanovia, 2003. Dobitnik je Nagrade Sedam sekretara SKOJa (1972), Nagrade grada Banje Luke (1980), Nagrade Udruenja knjievnika BiH (1988), Nagrade za najbolju knjigu za djecu u BiH (1987), Nagrade Drutva pisaca Bosne i Hercegovine za 1998. godinu, Nagrade Mea Selimovi (za najbolji roman objavljen u 2002. na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore), te drugih nagrada i priznanja. Zastupljen je u brojnim antologijama pripovijetke, poezije i drame, te prevoen na vie jezika. ivi u Sarajevu. eherzada Dafi (Cazin, 1983). ivi u radi u Bihau od 2002. godine. U vrijeme studiranja osnovala i ureivala asopis kontraSt. 568|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
Bila lanica u vie nevladinih organizacija, u sklopu jedne ureivala ekoloku reviju EKUS. Trenutno radi na Univerzitetu u Bihau, asistent iz oblasti knjievnosti. Uestvovala na naunim skupovima u Beu, Zagrebu i Sarajevu gdje je objavila radove iz knjievnosti i kulturalnih studija. U Zagrebu je na zavrnoj godini Poslijediplomskog doktorskog studija knjievnosti, izvedbenih umjetnosti, kulture i filma. Zvonko Kova (1951.) zaposlen je kao redovni sveuilini profesor junoslavenskih knjievnosti na Odsjeku za junoslavenske jezike i knjievnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Gimnaziju je zavrio u akovcu, a diplomirao, magistrirao i doktorirao na Sveuilitu u Zagrebu. Predstojnik je Katedre za poredbenu povijest junoslavenskih jezika i knjievnosti, a u novom studiju june slavistike predaje, uz knjievne poredbeno-junoslavistike kolegije, teme iz novije slovenske te suvremene bosanske i interkulturne knjievnosti. U svojim istraivanjima, osim pojedinanim piscima, posebno se bavio pitanjima zaviajne (kajkavske) knjievnosti, interpretacije knjievnosti i esejistike, kao i problemima slavistike i reforme studija te metodolokim pitanjima junoslavenske poredbene i interkulturne povijesti knjievnosti. Pie i objavljuje knjievnu kritiku i poeziju od studentskih dana. Tihomir Brajovi (Podgorica, 1962), profesor Junoslovenske komparatistike na Katedri za srpsku knjievnost sa junoslovenskim knjievnostima Filolokog fakulteta u Beogradu. Bavi se knjievnom kritikom, teorijom i istorijom knjievnosti. Nagrade: ore Jovanovi (2000), Milan Bogdanovi (2001). Knjige: Kontroverzni metatekst, Ogledi, Beograd, 1992. Poetika anra, Beograd, 1995. Rei i senke, Beograd, 1997. Od metafore do pesme, Pritina Beograd, 1998.
Teorija pesnike slike, Beograd, 2000. Oblici modernizma, Beograd, 2005. Identino razliito, Komparativno-imagoloki ogled, Beograd 2007. Kratka istorija preobilja, Kritiki bedeker kroz savremenu srpsku poeziju i prozu, Zrenjanin 2009. Zaborav i ponavljanje, Ambivalentno lice moderniteta u romanu Na Drini uprija, Beograd 2009. Jasmina Mojsijeva-Gueva (1964, Skopje) rukovodilac Odjeljenja za makedonskobalkanske knjievne veze u Institutu za makedonsku letraturu. U svom dugogodinjem istraivakom radu ostvarila je vie nauno-istraivakih projekata u zemlji i u inostranstvu. Pie eseje i studije iz oblasti balkanistike, komparativne knjievnosti i makedonistike. Autor je knjiga Tragikomino kod inge,(1997), Lice i nalije (2000), ingina apartna poetika( 2001) i Makedonsko-srpske i srpsko-makedonske knjievne veze(2002), Izgubljeni humanizam (2004), Simbiotike strategije (2008), U potrazi za samim sobom (2010), koautor i prireiva knjige Fenomen Ljubavi u balkanskoj literaturi i kulturi (1999, Retorika i ljubav (2001), Imagimarno u balkanskim literarturama (2006), Realno-Imaginarno (2006). Dr Andrea Lei-Thomas je studirala (u Beogradu i Londonu), predavala (u Londonu i Sarajevu) i pisala o komparativnoj knjievnosti i knjievnoj teoriji (posebno o strukturalizmu, naratologiji, i Bahtinu, kao i o problemu pamenja). Sada predaje knjievnu teoriju na Odsjeku za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Sonja Stojmenska-Elsezer (1963) je istraiva i profesor na odjelu za teoriju literature i komparativne knjievnosti pri Institutu za makedonsku literaturu Univerziteta
Sv. Kiril i Metodij u Skopju, Republika Makedonija. Bavi se knjievnom komparatistikom, sa posebnim akcentom na poredbenom prouavanju slavenskih literatura. Glavni je urednik meunarodnog asopisa za komparativnu knjievnost i kulturoloka istraivanja Kontekst. Autor je djela: Pulsirajua filologija (1997), Igropis: eseji o knjievnom ludizmu (2004), Poredbena slavistika (2005), Zagrizi jabuku: antologija makedonske erotske proze (2006), Komparativna knjievnost ( hrestomatija iz edicije Teorije drugosti) (2007), Ekvilibrium/Equilibrium (2009), i dr. ura Strsoglavec (1967), docentica na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Ljubljani, gdje predaje kolegije iz junoslavenskih knjievnosti i prevoenja; bavi se i slovenskim jezikom kao stranim. Prevodi s/na junoslavenske jezike. Sanjin Sorel (Rijeka, 1970.) U Rijeci nakon srednje kole zavrava Filozofski fakultet na kojemu je i doktorirao (2003.) s temom Mediteranizam i tijelo u poeziji Tonija Petrasova Marovia. Poeziju, prozu, kritike i eseje te znanstvene studije objavljuje u veini tuzemne periodike, pa i poneto izvan nje. Do sada je objavio: Palimpsest (poezija, Rival, Rijeka, 1997.), Sonetaria (poezija, Ceres, Zagreb, 2001.), Hologrami, udnje, strojevi zavoenja (poezija, MH Sisak, 2001), Apokalipse (poezija, Naklada MD, Zagreb 2002.), Rijeka knjievna avangarda (studija, ICR, Rijeka, 2002.), Flumen Viti (ICR, Rijeka, 2003.), Ljubavi (poezija, DHK, 2004.), Mediteranizam tijela (studija, Altagama, Zagreb, 2003.), Isto i razliito (VBZ, 2006.), Bakunjin (HDP, 2006.), Kritike i tome slino (MH Osijek, 2007.), Vragovi na kruhu i vodi (poezija, Stajergraf, Zagreb, 2008), Lica sanjarija (eseji, Stajergraf, Zagreb, 2008.), Knjiga trgovaca (poezija,
Naklada Bokovi, Split, 2009.), Obiteljske tajne (prie, Jesenski i Turk HDP, 2009.). Tatjana Beanovi je diplomirala Srpskohrvatski jezik i jugoslovenske knjievnosti i Engleski jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta Veljko Vlahovi u Nikiu. 1999. godine zavrila je postdiplomske studije, smjer Nauka o knjievnosti na Filolokom fakultetu u Beogradu. Doktorsku disertaciju pod naslovom Poetika Lalieve trilogije (Zlo proljee, Lelejska gora i Hajka) odbranila je 23. novembra 2004. na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu, pred komisijom: prof. dr Novica Petkovi (mentor), prof. dr Jovan Deli i prof. dr Aleksandar Jovanovi. Kritof Jacek Kozak je godine 2003. doktorirao iz uporedne knjievnosti na University of Alberta u Edmontonu, Kanada. Od 2005. predaje na Odelenju za slovenistiku Fakulteta za humanistike studije na Univerzitetu u Primorskoj u Kopru. Dr. Kozak objavio je dve monografije, vie naunih i strunih lanaka, radi jo kao prevodilac, pozorini kritiar i dramaturg. Njegova su podruja zanimanja filosofija knjievnosti, teorija i istorija knjievnosti, posebno drame, istorija tragedije i knjievnost 20. veka, moderna i postmoderna drama te pitanja identiteta, identifikacije u knjievnosti. Mihajlo Panti (1957, Beograd), prozni pisac, kritiar, univerzitetski profesor, urednik u izdavakim kuama i asopisima. U rodnom gradu zavrio je celokupno kolovanje, ukljuujui i doktorat na Filolokom fakultetu, gde i sada predaje. U knjievnosti je debitovao poetkom 80-ih godina, da bi do danas objavio vie od etrdeset knjiga studija, eseja, knjievnih kritika i antologija, te devet knjiga pria, od kojih su neke, poput Vondera u Berlinu, Novobeogradskih pria, Sedmog dana koave ili zbirke Ako je to ljubav 570|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
(Andrieva nagrada, 2004), postale vrlo itane. Prie Mihajla Pantia prevedene su na dvadesetak jezika, uvrtene u mnoge antologije i preglede, i objavljene u vie posebnih inostranih izdanja. Iako krcate literarnim aluzijama, Pantieve prie uvek svedoe neposredno, gradsko iskustvo i zapravo ih sve objedinjuje pokuaj da se u malim ritualima obezliene svakodnevice, meu anonimnim ljudima opsednutim veitim pitanjima sudbine, nesnaenosti, ljubavi i smrti, otkrije neki vii smisao, koji e iskupiti njihove neobeavajue ivote. Od novijih autorovih dela treba spomenuti kapitalnu Antologiju srpske pripovetke (1-3), potom kolekciju sabranih pria pod naslovom Sve prie Mihajla Pantia (1-4), te pripovedake zbirke Ovoga puta o bolu i Prie na putu. Enver Kazaz (1962), pjesnik, knjievni kritiar i historiar knjievnosti. Predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je glavni urednik je u izdavakoj kui Zoro i glavni urednik asopisa Lica, te lan redakcije asopisa Knjievna revija, a saraivao je sa mnogim asopisima u BiH i inostranstvu. Priredio je za asopis Lihtuncgen iz Graca izbor iz knjievnosti Sarajeva. Objavio je pjesniku zbirku Trai se, monografiju Musa azim ati knjievno naslijee i duh moderne, zbirku eseja i knjievnih studija Morfologija palimpsesta, Antologiju bosanskohercegovake pripovijetke XX vijeka (koautorstvo sa Ivanom Lovrenoviem i Nikolom Kovaem), knjievnohistorijsku studiju Bonjaki roman XX vijeka, zbirku eseja Neprijatelj ili susjed u kui, te antologiju savremene bosanskohercegovake proze pod naslovom Rat i prie iz cijelog svijeta, (koautorstvo sa Ivanom Lovrenoviem). U tampi su mu dvije zbirke eseja. Uestvovao je na brojnim domaim i meunarodnim naunim skupovima, a tekstovi su mu prevoeni na engleski, njemaki, poljski, francuski i bugarski.
Anton Berishaj (Podgorica, 1965). Objavio je pesniku zbirku Jutarnje cvee, Podgorica 1986, kao i knjige studija: Retorika i literarnost, Pritina 2005, i Per-formativna knjievnost, Pritina 2010. Profesor je knjievnosti na Filolokom fakultetu Univerziteta u Pritini. U asopisima i raznim publikacijama objavljivao je poeziju, prozu, recenzije, kritiko-teorijske rasprave i studije o raznim knjievnim problemima. Preveo je na albanski brojne knjievne teoretiare, posebno ruske formaliste i eke strukturaliste. Miklav Komelj (1973) je svoju prvu pesniku zbirku Lu delfina (Svetlo delfina) (1991) objavio kao osamnaestogodinjak, pri emu je iznenadio svojom zrelom poezijom. ak ni klasian oblik soneta nije mogao prikriti Komeljevu inspiraciju, mladalaki ivot i ljubav, kojoj je Komelj u poeziji pristupio na veoma zreo nain. Njegova druga pesnika zbirka Jantar asa /Jantar vremena/ (1995) nastavlja tradiciju soneta, dok trea zbirka Rosa (2002) predstavlja promjenu u Komeljovoj poeziji, s obzirom da su njene pjesme u slobodnom stihu, a sadrinski se pjesnik pomjera ka sferama spoznaje svog bola, sudbine i smrti. Komeljeva poslednja pesnika zbirka Hipodrom je objavljena 2006. godine, a iste godine i njegova slikovnica za djecu Zverinice (Zvjerice). Komelj redovno objavljuje svoje pjesme u knjievnim asopisima (Nova revija, Literatura, Apokalipsa...), prevodi poeziju i dramu (Neruda, Pazolini, Nerval, Pesoa), i objavljuje naune lanke i eseje s podruja istorije umjetnosti, teorije, savremene umjetnosti i filma. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je doktorirao s vieslojnom i interdisciplinarnom disertacijom Pomeni narave v toskanskem slikarstvu prve polovice 14. stol. (Znaenja prirode u toskanskom slikarstvu prve polovine 14. vijeka), za koju je dobio nagradu Zlati znak ZRC.
Nedad Ibriimovi (Sarajevo, 1940.) bosanskohercegovaki knjievnik. Autor je brojnih pripovijesti, drama i romana (Ugursuz, Karabeg, Braa i veziri, Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedadom Ibriimoviem Bosancem, Woland u Sarajevu, Vjenik, El-Hidrova knjiga). Dobitnik mnogih nagrada i priznanja, meu kojima su najznaajnije Nagrada Bonjake zajednice kulture Preporod (2005.), Nagrada izdavaa Bosne i Hercegovine (2005.) i Nagrada Hasan Kaimija (2005.). Olja Savievi Ivanevi (Split, 1974), autorica je nekoliko pjesnikih zbirki, knjige pria Nasmijati psa (2006) i romana Adio kauboju (2010). Za rukopis Nasmijati psa nagraena je Prozakom; dobitnica je prve nagrade Ranko Marinkovi Veernjeg lista za kratku priu te nagrade Kiklop za najbolju zbirku poezije Kuna pravila (2007). Knjige su joj prevedene i objavljene u Njemakoj, Maarskoj, Makedoniji i Srbiji. Poezija i proza ove autorice prevedene su na dvadesetak svjetskih jezika. Uvrtavana u domae i strane izbore i antologije. ivi i radi u Splitu kao slobodna spisateljica. Tatjana Rosi (Beograd, 1962), doktorirala na Filolokom fakultetu u Beogradu. Kao stalni istraiva saradnik radi na Institutu za knjievnost i umetnost u Beogradu, na projektu Savremene knjievne teorije i njihova primena. Predava je u Centru za enske studije i istraivanja roda u Beogradu. Pored knjievne kritike aktivno se bavi i studijama kulture i roda, s posebnim fokusom na savremene teorije maskuliniteta. Autor je knjige Proizvoljnost dnevnika: romantiarski dnevnik u srpskoj knjievnosti (1994) i antologijskog izbora iz savremene srpske proze Bizarni raskazi objavljenom na makedonskom jeziku 2002. godine u izdavakoj kui Magor iz Skoplja. Autor je brojnih studija i eseja iz
istorije i teorije srpske knjievnosti, kao i iz oblasti studija kulture i roda. Edi Shukriu (Prizren, 1950) je pjesnikinja, dramska spisateljica, profesorica i politiarka. Doktorirala je Istoriju nauke i Arheologiju na Univerzitetu u Pritini. Njen knjievni rad obuhvata est knjiga poezije i tri predstave. Trenutno je potpredsjednica PEN Centra Kosova. Dobitnica je naune nagrade Gani Bobi za svoju publikaciju Proto-Urban Dardanije (Dardanije protourbane, 1996) i nagradu pisaca Kosova Udruga za svoju knjigu poezije Nnqielli (1990). Bila je stipendist na Univerzitetu u Harvardu (2002) i sudjelovala je na Meunarodnom programu za pisanje na univerzitetu u Iowi (2005). ef je kosovskog Vijea za kulturnu batinu. Jasna ami je bosanski i fracuski pisac; na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala orijentalistiku i magistrirala iz opte lingvistike; doktorat (Doctorat dEtat) iz sufizma odbranila na Sorboni (Sorbonne Nouvelle) u Parizu. Bila vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, direktor istraivanja u CNRS-u, Paris, saraivala s evropskim i amerikim listovima; saradnik na RFI -u i France Culture, Pariz; predavala jezike, istoriju i knjievnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch, Strasbourg; drala predavanja i uestvovala na naunim skupovima na evropskim i amerikim univerzitetima. Autor knjiga poezije, romana, pripovijedaka, eseja, nauno-istraivakih radova, drama koje pie na francuskom i na bosankom (sh) jeziku. Prevodila s mnogih evropskih i orijentalnih jezika na bosanski, kao i s osmanskog turskog i bosanskog (sh) na francuski (npr. I. Andri, Prokleta avlija). Autor vie dokumentarnih filmova i pozorinih predstava koje postavlja na teatarske scene Pariza i Sarajeva; ivi u Parizu. Laureat francuske knjievne nagrade Stendhal (Missions Stendhal) za 2008. Objavila izme572|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
u ostalog: LAmoureux des oiseaux / U ptice zaljubljen, Bf ditions, bilingvalno izdanje; Pavillon bosniaque, Dorval ditions, Histoire inacheve, d. Lil sauvage; Dvn de Kim, ADPF, Recherche sur les civilisations,Paris, Bosnie - Pont des deux mondes, ISIS, Istanbul; na bosanskom: Mraz i pepeo, Soba s pogledom na okean, Portret Balthazara Castiglionea, Carstvo sjenki, Mistika i mistika, itd. Nenad Tanovi je zavrio Elektrotehniki fakultet u Sarajevu, magistrirao Tehniku fiziku u Beogradu i doktorirao na ETF-u u Sarajevu. Danas je redovni profesor na Prirodnomatematikom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Objavio Oblike bosanskih dua 1995. i 2006., Vitezi Kulina bana 1996., Iaene prie 1997., 28 mjeseevih lica 1998., Da li zna da u Bosni 2003. Ve sedam godina radi na knjizi od oko 600 stranica N, LJIVICIMA U PROLJEE, SIRU I KUPUSU . Jasmin Agi (Zenica, 1982). U rodnom gradu je zavrio osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi na BH Radiju 1 u redakciji za kulturu i obrazovanje. Objavljuje knjievnu kritiku. Muzafer aui (1959). U Ulcinju zavrio osnovnu kolu i gimnaziju, a u Sarajevu, na FPN, diplomirao urnalistiku. Objavio zbirku pria Predstave subotom uvee (2008. godine) a u pripremi za tampu je rukopis druge knjige. ivi u Ulcinju. Laslo Vegel (1941), romansijer, dramski pisac, esejista, pozorini kritiar. Najvanije knjige: Memoari jednog makroa (roman, 1967), Dupla ekspozicija (roman, 1983), Pareneza (roman, 1987), Vitgentajnov razboj (knjiga eseja, 1993; Regionalna Pulicerova
nagrada Maarske), Velika istono-srednjoevropska Gozba stupa u Pikarski roman (roman, 1996), Exterritorium (roman, 2002), Judita i druge drame (knjiga drama, 2005). Romani i eseji Lasla Vegela prevedeni su na vie evropskih jezika. Dinko Kreho (Sarajevo, 1986) publicist i knjievni kritiar. Diplomirao knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Zanima se za materijalistiku kritiku kulture i medija, marksistiku teoriju, psihoanalizu. Ivana Seletkovi je roena u Slavonskom Brodu. Zavrila master studij komparativne knjievnosti u Sarajevu. Objavljivala poeziju u gimnazijskim zbornicima radova. Godine 2010. u asopisu (sic!) objavljen je rad Glazbeni labirint. Uskoro bi trebali biti objavljeni i radovi u asopisima: Zarez, Zenike sveske i Odjek. eljko Kipke (akovec, 1953), slikar, pisac, povremeno djeluje u podruju filma. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu (1971 1976). Pohaao je Slikarsku majstorsku radionicu u Zagrebu (1976 1981). U poetku se bavi primarnim i analitikim slikarstvom, a od 1982. unosi ekspresivnost u svoja platna. U prvoj polovici osamdesetih snima kratke filmove u S8 formatu kojima dokumentira vlastite akcije u javnim prostorima. U New Yorku izlae na skupnoj izlobi u Artists Space 1989. Tijekom 1991. boravi u Marseillesu gdje prireuje samostalnu izlobu. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1993, a dvije godine kasnije na Kairskom biennalu. Pie eseje i kritike o eksperimentalnom filmu te likovnoj praksi u dnevnoj tampi i asopisima. Punopravni je lan Meunarodnog udruenja likovnih kritiara (AICA) od 1997. Sudionik je Szeemannove autorske izlobe Blut & Honig Zukunft ist am Balkan u Klosterne-
uburgu (Wien) 2003. Selektor je hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom biennalu 2007. godine. U posljednje vrijeme snima kratke filmske prie temeljene na snovima i koincidencijama (Invisible Sculpture, 2006; Niner Stretch, 2007; Mali maak i lav, 2008; Nevidljive galerije, 2009). Objavio je osam knjiga od zbirke teoretskih lanaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, zbirke kratkih pria do jednogodinjeg dnevnika (Od veljae do veljae, Zagreb 2005), kataloga snova (Seikhai-reich, Velika Gorica, 2006) te knjige koincidencija (Figura 17 Nebo moe priekati, Zagreb, 2007). ivi u Zagrebu. Dubravka uri (1961, Dubrovnik), docentkinja na Fakultetu za medije i komunikacije. Bila je saradnica umetniko-teorijske Zajednice za istraivanje prostora. Od 1994. godine predaje u Centru za enske studije, zamenica je glavne urednice asopisa ProFemina, 1997. godine pokrenula Ainovu kolu poezije i teorije. Objavila je knjige: Jezik, poezija, postmodernizam (2002), Govor druge (2006), Poezija teorija rod (2009), Politika poezije (2010), sa Mikom uvakoviem uredila knjigu Impossible Histories Historical Avant-Gardes, Neo-Avant-Gardes, PostAvant-Gardes in Yugoslavia 1918-1991 (2003, 2006), sa Vladimirom Kopiclom uredila i prevela antologiju savremene amerike poezije Novi pesniki poredak (2001), jedna je od uredica antologije Diskurzivna tela poezije (2004). Milorad Belani (Zagreb, 1943). kolovao se u Beogradu, gde je 1970. godine na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju. Bio je urednik asopisa Theoria, organa Filozofskog drutva Srbije. U vie navrata je na Skuptinama drutva biran za lana izvrnog odbora. Kao predsednik Filozofskog drutva Srbije, aktivno se zalagao za uvoenje viepartijskog sistema i za demoSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|573
kratizaciju Srbije. Doskora je bio urednik u III programu Radio Beograda. Objavio je knjige: Isto i sasvim drugo (Filozofski eseji), Beograd, 1983; Nulta taka ideologije, Bgd, 1989; Strategije tumaenja (Rikerovo shvatanje hermeneutike), Novi Sad, 1991; Postmodernistika zebnja, Novi Sad, 1994; Fragmenti o smislu, Bgd., 1994; Evropa na Balkanu, Bgd., 1998; Odgoena demokratija, Bgd., 2004; Genealogija palanke, Bgd., 2004; Nasilje, Bgd., 2004; Razlozi za dekonstrukciju, Beograd, 2005; O demokratiji koja e doi, Beograd, 2006; Zakon pisanja, Beograd, 2007; Polemologike, Beograd, 2008; Smrt slike, Beograd, 2009; Rasrediteni logos, Beograd, 2010). Florence Graham je studirala jezike, knjievnost i muziku na koledu Velsli. U Bosni i Hercegovini je ivjela etiri godine gdje je radila kao profesorica engleskog jezika i muzike u Franjevakoj gimnaziji u Sarajevu. Na engleski jezik prevodi sa bosanskog, ruskog, francuskog i njemakog. Prevela je roman Enesa Karia Pjesme divljih ptica na engleski jezik. Senadin Musabegovi (Sarajevo, 1970). Osnovnu i srednju kolu je zavrio u svome rodnom gradu, gdje je upisao i Filozofski fakultet. Prvu knjigu poezije Udarci tijela objavljuje 1995. godine. Druga knjiga poezije Odrastanje domovine izlazi 1999. godine, za koju dobija nagradu Drutva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u Bosni i Hercegovini 1999. godine, kao i nagradu Planjax, takoer za najbolju knjigu pjesama objavljenu u Bosni i Hercegovini u 1999. godini. Knjiga je prevedena na francuski i italijanski jezik. Trea knjige poezije Rajska lopata mu je izala 2004. godine. Pjesme su mu uvrtene u svjetske antologije poznatih izdavakih kua: Gallimard, Carnet de Sarajevo, Actes Sud, La paix en tutes letters, 574|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
Anchor Books, Words Without Borders, Graywolf Press New European Poets. Na Sienskom univerzitetu u Italiji diplomirao je politiku filozofiju kod profesora Stevena Lukesa s radom Subjekat, Mo, Maska, a na European University Insititute u Firenzi 2004. godine je odbranio doktorski rad na engleskom jeziku sa temom Rat konstitucija totalitarnog tijela. Prevoen je na poljski, italijanski, engleski, francuski, vedski i arapski jezik. Angaovan je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i ef je Katedre za historiju umjetnosti. Davor Beganovi (Banjaluka). Od 1991. ivi u Njemakoj. Studirao opu i uporednu znanost o knjievnosti i slavistiku u Beogradu, Zagrebu i Konstanzu. Radio u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Banjaluci, bio urednik za teoriju knjievnosti u asopisu Putevi. Znanstveni suradnik na Odsjeku za slavistiku Sveuilita u Konstanzu gdje je predavao i bosanski/hrvatski/srpski jezik i knjievnost. Od ljetnog semestra 2010. asistent na Odsjeku za slavistiku Sveuilita u Beu. Objavio monografije Pamenje traume, Apokaliptika proza Danila Kia (2007) i Poetika melankolije, Na tragovima suvremene bosansko-hercegovake knjievnosti (2009). Priredio, skupa s Peterom Braunom, zbornik tekstova Krieg Sichten. Zur medialen Darstellungen der Kriege in Jugoslawien (2007). Preveo i priredio dvije knjige s izborom tekstova Renate Lachman: Phantasia Memoria Rhetorica (2002) i Metamorfoza injenica i tajno znanje (2007). Beq Cufaj (Deani, 1970) zavrio je studije knjievnosti na Pritinskom univerzitetu. Do sada je objavio etiri knjige poeziju, prie, eseje i roman. ivi u Nemakoj i na Kosovu. Pie za albanske i nemake novine. Njegove knjige i tekstovi objavljeni su na raznim evropskim jezicima.
Boris A. Novak (Beograd, 1953) je slovenski pjesnik, dramatiar i prevoditelj, redovni profesor komparativne knjievnosti i literarne teorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani, potpredsjednik Meunarodnog PEN-a i dopisni lan francuske pjesnike akademije Mallarm. U devedesetim godinama organizirao je humanitarnu pomo za izbjeglice iz nekadanje Jugoslavije i pisce u opsjednutom Sarajevu. Izmeu ostalog napisao je zbirke pjesama Ki sjeanja, 1001 stih, Krunidba, Vrtlar tiine, Majstor nesanice, Alba, arenje, Obredi oprotaja, Dlaneno platno i MOM: Mala Osobna Mitologija, tragediju u stihovima Kasandra (koja kroz mitoloki okvir Trojanskog rata govori o opsadi Sarajeva i stravi jugoslovenskih ratova), a za djecu brojne knjige poezije te lutkarske i radio-igre. Prevodi sa francuskog (Verlaine, Mallarm, Valry, Jabs), okcitanskog (provansalski trubadurji), engleskog (Heaney), nizozemskog (Paul van Ostaijen, Monika van Paemel) itd. Objavio je vie znanstvenih djela, izmeu ostalog Oblik, ljubav jezika (recepcija romanskih pjesnikih oblika v slovenskoj poeziji), Sonet i Pogledi na francuski simbolizam. Knjievni izbori njegovih pjesama objavljeni su u SAD, Francuskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Slovakoj i Makedoniji. Primio je vie priznanja, meu njima nagradu Preernovog sklada za poeziju, Sovretovu nagradu za prevoenje te Zlatni znak Znanstveno-raziskovalnog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti za teoretski rad. Udruenje knjievnika Bosne i Hercegovine uruilo mu je meunarodnu nagradu Bosanski steak za knjievni opus. Vojka Smiljanic-iki, izvrna urednica Sarajevskih sveski. Pjesnikinja, prevodilac. Urednik je Antologije savremene alirske poezije. Prevodila je djela M. Yourcenar, M. Diba, J. J. Rabearivela, S. Heaneya, M. Longlaya, K. Raine, E. de Luca, P. Holappa, M. Lacherafa, J.
Senaca, M. Haddada, R. Boudjedra, Y. Septija. Objavljene knjige: Pesme, Tkai vetrova, Pepelnica, Druga Zemlja, Prevoenje mora. Marko udi (1978), istoriar knjievnosti, esejista i prevodilac. Bavi se savremenom maarskom knjievnou i teorijom prevoenja. Prevodi sa maarskog jezika. Objavio je knjigu Danilo Ki i moderna maarska poezija (2007). Prevodi knjige klasinih i savremenih maarskih autora (Dee Kostolanji, Peter Hajnoci, Oto Tolnai). ivi i radi u Beogradu. Jano Banjai (Bnyai Jnos, Subotica, 1939), esejista, kritiar i teoretiar knjievnosti. Radio je kao profesor maarske i uporedne knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i Filolokom fakultetu u Beogradu. Bio je urednik izdavakog preduzea Forum iz Novog Sada. Bavi se strukturom maarskog stiha i problemima savremene maarske lirike. Kao kritiar, pomno prati savremenu srpsku i maarsku knjievnu produkciju. Najvanija dela: A sz fegyelme (Disciplina rei, eseji i studije, 1972), Knyv s kritika (Knjiga i kritika, sabrane studije 1977), Hagyomnytrs (Prelom tradicije, eseji, kritike i studije, 1998), Mit visznk magunkkal? (ta nosimo sa sobom, studije i kritike, 2000) i dr. Dobitnik je nekoliko prestinih knjievnih nagrada u zemlji i inostranstvu. Pal Bender (1947), pesnik i knjievni prevodilac. Od 1980. godine do penzionisanja 2010. radi kao dramaturg Novosadskog radija. Dobitnik nekoliko znaajnih nagrada, meu kojima se posebno istiu nagrada Ervin inko (1973), kao i Knjievna nagrada asopisa Hid u dva navrata (1993. i 1999. godine). Najvanije pesnike zbirke: Tipopozis, kpversek (Tipopoezija, slikovne pesme, 1970), Karszt (Kras, 1974), Vrkp (Krvna slika, 1978), Versek Pesme. Dvojezina zbirka, prevod Arpad Vicko, A krupi kiosztja nmagt (KruSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|575
pije deli samoga sebe, 1986), A vltozsom knyve (Knjiga moje promene, 1999). Prevodio je, izmeu ostalog, i poeziju Slavka Mihalia. Najvei broj Benderovih pesama preveo je Arpad Vicko. ivi u Temerinu. Itvan Besede (1961), pesnik, vlasnik i urednik izdavake kue zEtna iz Sente. U periodu od 1989 1991 bio je glavni urednik asopisa j Symposion. Dobitnik je nagrade Ervin inko za 1989. godinu. Najvanija dela: Kvnja-e a pirosat? (elite li crvenu?, pesme, 1988), Messzirl Andromeda (Iz daljine Andromeda, pesme, 2007), Napkitrs (Erupcija Sunca, prozni zapisi, 2008). ivi i radi u Senti. Bela orba (1950), pesnik, etnograf, publicista i pedagog. Dobitnik nagrade Ervin inko za 1981. godinu. Najvanija dela: Stratgia (Strategija, pesme, 1980), Temerini nphagyomnyok (Narodni obiaji u Temerinu, etnografska studija, 1988), Rgeszmlet (Fiks-idejno osveivanje, 1989). Radi u Novom Sadu kao lektor na Katedri za maarski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta. Magdolna Danji (1950), pesnikinja, kritiarka, teoretiarka knjievnosti i knjievni prevodilac. Magistrirala je na univerzitetu u Bielefeldu sa tezom o poeziji Paula Celana, a doktorirala na Katedri za maarski jezik i knjievnost u Novom Sadu, sa disertacijom o poeziji Janoa Pilinskog. Glavno polje njenog knjievnonaunog interesovanja je semantika poetskog izraza. U periodu izmeu 1974 1980 godine bila je glavni i odgovorni urednik asopisa j Symposion. Najvanija dela: Palicsi versek (Pesme sa Palia, 1995), rtelmezsek (Tumaenja, odabrane studije, 2010). ivi i radi na Paliu. Kalman Feher (1940), pesnik i knjievni prevodilac. Bio je glavni urednik asopisa Hd (1965 67) i j Symposion (1974 75), 576|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33
direktor i glavni urednik izdavakog preduzea Forum (1982 86). U periodu od 1986. do 1991. godine obavljao je dunost ambasadora Jugoslavije u Bangladeu. Najvanija dela: Akvrium (Akvarijum, pesme, 1964), Szz panasz (Sto albi, pesme), Frjvadszat (Lov na prepelice, pesme, 1971), Szemkt (Bunar oka, pesme, 1999), Szz panasz s ms versek (Sto albi i druge pesme, izabrane pesme, 2010), Prevodio je Vaska Popu, Slavka Mihalia i dr. Itvan Konc (1937 1997), pesnik i advokat. Dvostruki dobitnik knjievne nagrade asopisa Hid (1970, odnosno 1987. godine). Najvanije zbirke: trtkels (Prevrednovanje, 1969), Pesme (dvojezina, srpsko-maarska zbirka pesama sa pogovorom Lasla Vegela, 1978), Ellenmglya (Kontra-lomaa, pesme u izboru Magdolne Danji, 1987), sszegyjttt versei (Sabrane pesme, 2003). Najvei deo radnog i ivotnog veka proveo je u Kanjii. Ferenc Mauri (1945), pesnik i akademski slikar. Autor nekoliko vrlo zapaenih izlobi. Bio je grafiki urednik asopisa j Symposion i izdavakog preduzea Forum. Najvanije pesnike zbirke: Piros Frankenstein (Crveni Franketajn, 1970 sa predgovorom Ota Bihalji-Merina), Telep (1975), Miniatr galria (Minijaturna galerija, 1982), Szrklet szrkletben (Sumrak u sumraku, pesme, 2006). ivi i radi u Novom Sadu. Kolja Mievi (Banja Luka), studije knjievnosti zavrio u Beogradu, ivi i radi kao samostalni umetnik, izmeu Pariza i Banje Luke. Objavio vei broj knjiga prevoda s francuskog i drugih evropskih jezika, od trubadura do savremenih pesnika. Na francuski je preveo Danteovu Boanstvenu komediju, Riznicu Bruneta Latinija, devet varijacija Gavrana Edgara A. Poa, kao i antologiju pesnitva XIX stolea Les saluts slaves, u kojoj
su zastupljeni pesnici svih bivih jugoslovenskih republika. Pored osam pesnikih zbirki na srpskom i isto toliko na francuskom jeziku, 1991. je objavio prevod Mocartove poslednje godine Teodora de Vizeve i ora de Sen-Foa, kao i knjigu muzikolokih pesama Mocart susree Skarlatija (najpre na francuskom a zatim u vlastitom prevodu na srpski). Objavio je i knjigu o kantatama Johana Sebastijana Baha Svete, laku no, a pripremio je za tampu i veliku Lirsku istoriju evropske muzike avolova kua. Alma Lazarevska diplomirala je na Katedri za komparativnu knjievnost i teatrologiju sarajevskog Filozofskog fakulteta. Objavila knjige: Sarajevski pasijans, U znaku Rue, Smrt u Muzeju moderne umjetnosti, Biljke su neto drugo. Mjesec i Dua je dio dnevnika koji je ispisivala tokom dvoipomjesenog boravka u Bostonu, kao gost University of Massachusetts, Boston, 2009. godine. Edin Numankadi (Sarajevo, 1948.). Zavrio Pedagoku akademiju Katedra za likovno obrazovanje u Sarajevu. Studirao historiju jugoslovenskih knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. lan ULUBiH-a od 1974.godine. Studijsko putovanje stipendija fonda M. Pijade za Pariz 1976. godine. Osniva je grupe Prostoroblik. Cite International des artis, Paris 1990., SAD 1991., vajcarska 1994., Velika Britanija 1994., Koreja 1998. ivi i radi u Sarajevu.
EXECUTIVE SUMMARY
This double issue (32 33) of Sarajevo Notebooks is dedicated to the current literary, cultural and political problems of academic communities and societies in the countries of former Yugoslavia. The question several authors are trying to either provide an answer to, or simply rephrase it, can be formulated as follows - Is there a need for a comparative study of literature in the former Yugoslavia. The topic of the issue entitled Intercultural and Comparative Study of Literature offers a studious and exhaustive text by Zvonko Kova Slavic Studies vs. Regional Literary Studies. Kova, as a pioneer in intercultural approach to the study of South Slavic literature, discusses both the problems of classic Slavistics in the context of comparative studies, and the problems encountered by the departments for the study of Slavic literature in the countries which were formed after the partition of the SFRY. With her text Philology in Time, Still, Andrea Lei puts the problems of the history of national literatures back into the context of philology and earlier critique of philology. Tihomir Brajovi places the South Slavic studies between luxury and scientific need, while Mihajlo Panti writes that comparative studies of South Slavic are not only possible, but necessary. ura Strsoglavec brings an exhaustive diachronic overview of the Department of Slavonic Languages and Literature in Ljubljana, Kritof Jacek Kozak discusses in his text entitled Politics of Literature and Interculturality the opposite concepts of the national literature and inter-literal communities. Jasmina Mojsijeva Gueva and Sonja Stojmenska-Elsezer examine the totality of the problems from the Macedonian perspective, Anton Berishaj writes about the possibilities for Balkan studies, and Enver Kazaz puts the problems of the South Slavic studies back into the context of the symbolism of poetic tendencies of the early twentieth century. In this issue, the writer Daa Drndi keeps a very inspiring diary. The diary was written during and after the writers stay in Amsterdam, and it abounds in the impressions of an ordinary passer-by, as well as in observations on culture, history and politics. The Dialogue with Ferid Muhi, a Macedonian and Bosnian philosopher is led by Robert Alaozovski. In the second Dialogue eherzada Dafi talks to the novelist Irfan Horozovi. This issues section (In)visible, which is dedicated to minority literature of Southeastern Europe, presents the literature of Hungarians in Vojvodina. With informative theoretic and critical introductory texts by Marko udi (Marginal MoSARAJEVSKE SVESKE N 32/33|581
saic of Complex Symbolism) and Janjo Banjai (Hungarian Literary and Magazine Culture in Vojvodina), Notebooks bring you the poetry of Pal Bander, Itvan Besede, Bela orba, Magdolna Danji, Kalman Feher, Itvan Konc and Ferenc Mauri. This issue of Notebooks presents the poetry of Bosnian-French poet Jasna ami, and the poetry of Edi Shukriu from Kosovo. A chapter from the last novel by Nedad Ibriimovi entitled El Hidro Book is also included in this issue, as well as the short stories by Jasmin Agi (Autumn: a Story in Ten Pictures), Nenad Tanovi (On Everlasting Love), Muzafer aui (Dark Waltz), Olja Savievi-Ivanevi (Snow) and Tatjana Rosi (End of the Bourgeois Epoch). In a very detailed essay The Role of the Term Totalitarianism in the Constitution of the Field of Eastern Art, Miklav Komelj examines the Western stereotypes related to Eastern art, and the Eastern artists contribution to the creation of stereotypes. In the essay with a lyrical overtone What is Yugoslavia, Laszlo Vegel deals in a humorous and somewhat ironic way with the impossibility of the boundaries of national identity in the contexts of exile and the understanding of otherness. Film criticism on Circus Columbia by Danis Tanovi, based on Ivica ikis novel, is written by Dinko Kreho who ponders on the inability and lack of will on the part of filmmakers to deal in more detail with the important issues in society. In her essay Theoretical and Interpretative Models in Post-Yugoslav Poetic Cultures Dubravka uri offers a very comprehensive and valuable overview of poetic practices, and the canonization of poetry in the literatures of South Slavic language/s, while Ivana Seletkovi through musicology essay on Mozarts Don Giovanni examines the narrative nature of the language of opera. Milorad Belani reads the philosophical writings of the murdered Serbian Prime Minister Zoran ini in light of post-totalitarian critique. Davor Beganovi (Post-apocalypse in the Country Good Bosnians. Kulturkritik as a Source of Cultural Racism), Enver Kazaz (Historiographical and Cultural Metanarratives in Ottoman Bosnia) and Beq Cufaj (Travelling the Balkans. A Memory) deal with the Balkans in this issue. In The Passport section, Kolja Mievi discovers for the South Slavic audience the Italian poet, Nobel laureate and an expert in Hellenic and Roman literature, Giovanni Pascoli, and brings Pascolis poetic reading of Ulysses. In the Portrait of a Painter section, Alma Lazarevska presents Edin Numankadi, while in My Choice Boris A. Novak opts for the poetry by Vojka Smiljani-iki.
Ovaj broj Sarajevskih svezaka izdan je uz financijsku podrku Vlade Republike Slovenije i u suradnji Mediacentra sa Beletrinom Academic Press. Mediacentar Sarajevo Direktor: Boro Konti Kolodvorska 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Telefon: (+387 33) 715 861 Telefax: (+387 33) 715 860 E-mail: sarajevske.sveske@media.ba www.sveske.ba www.infobiro.ba Beletrina Academic Press Bortnikov trg 2, 1000 Ljubljana, Slovenija Telefon: +386 (0)1 200 37 00 Telefax: +386 (0)1 200 37 19 E-mail: info@zalozba.org www.studentskazalozba.si Osniva: tudentska organizacija Univerze u Ljubljani. Korektura: Kenan Efendi Dizajn naslovne strane Ognjenka Finci Amra Zulfikarpai Grafiko oblikovanje: Adnan Mahmutovi tampa: Kovertelux, Sarajevo Tira: 1500 Cijena: 29 EUR asopis izlazi etiri puta godinje. ISSN 1512-8539 Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, broj 02-15-5451/02 od 28.08.2002. godine, asopis Sarajevske sveske osloboen je plaanja poreza na promet proizvoda. Sarajevo Ljubljana, 2011.

Sarajevske Sveske 32 33 Small 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sarajevske Sveske 32 33 Small 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

asopis Sarajevske sveske izraava zahvalnost sljedeim institucijama, dravama i pojedincima na njihovoj podrci Sarajevo Notebook magazine would

Ferid Muhi i Robert Alaozovski Irfan Horozovi i eherzada Dafi

Davor Beganovi Beq Cufaj

Boris A. Novak Vojka Smiljani-iki

Itvan Besede Bela orba Magdolna Danji Kalman Feher

Kolja Mievi ovani Paskoli

BILJEKE O AUTORIMA EXECUTIVE SUMMARY

8|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|9

Foto: Tina Kosec/BOBO

Balkan: svi smo potrebni jedni drugima

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|13

Georg Breitner Amsterdam

26|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Ferid Muhi i Robert Alaozovski

Power and size do not matter

68|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Irfan Horozovi i eherzada Dafi

Kua od lijepih rijei

Nije dovoljno biti svjestan puta, treba ga savladati. (Kalfa: 71)

74|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

INTERKULTURNO POREDBENO IZUAVANJE KNJIEVNOSTI

Slavistika vs. regionalna knjievna komparatistika

92|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Junoslovenska komparatistika: Luksuz ili nauna potreba?

94|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|95

96|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|97

98|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

lanci, razgovori, pisma, 458. Isto, 459.

100|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|101

102|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Le comparatisme sud-slave: le luxe ou la ncessit scientifique?

104|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Regionalna komparativistika situacija i perspektive

Filologija u vremenu, jo uvijek

114|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

116|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|117

118|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Knjievnost malog naroda i strani utjecaj, po ko zna koji put

120|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|121

122|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|123

124|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Kontekstualizacija i knjievno obrazovanje

126|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

SARAJEVSKE SVESKE N 32/33|127

130|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Juna slavistika u Ljubljani

132|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

134|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

136|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Interkulturalno izuavanje knjievnosti

Jurij Lotman: Struktura umetnikog teksta, Nolit, Beograd, str. 326.

140|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

142|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

144|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33

Mira Elijade: Slike i simboli, str. 198.

148|SARAJEVSKE SVESKE N 32/33