Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
23Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Sociologija kulture i umjetnosti

Sociologija kulture i umjetnosti

Ratings: (0)|Views: 2,647|Likes:
Published by Marinaa Gombar

More info:

Published by: Marinaa Gombar on May 16, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

07/05/2013

pdf

text

original

 
SOCIOLOGIJA KULTURE I UMJETNOSTI
SOCIOLOGIJA KULTURE
KULTURA
Kultura je univerzalni ljudski fenomen, bitna genetička značajka čovjeka. Pojam kulturenužno implicira antropološke i sociološke odrednice. Kultura obuhvaća sve naučene iprihvaćene ideje i proizvode društva. Niti jedna vrsta ne posjeduje kulturu osim čovjeka.Godine 1871.
Edward Taylor 
je u svom djelu ''Primitive culture'' dao definiciju kulture:kultura je ona kompleksna cjelina koja uključuje znanja, vjerovanje, umjetnost, moral,pravo, običaje i bilo koje druge sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao člandruštva. Taylor je prvi uveo riječ ''kultura'' u engleski jezik, preuzeo ju je od njemačkogpovjesničara Gustava Klemana.
A.Kroeber 
i
C.Kluckhohn
su našli 257 definicija kulture.
David Bidney
je sažeo razne definicije kulture i pogreške u tim definicijama u 5 glavnihtipova: pozitivističke, normativističke, metafizičke, kulturalističke i naturalističke teorije ipogreške u njima.
Tipovi definicija kulture
1.Pozitivističke teorijePozitivističke teorije uzimaju u obzir samo kulturne činjenice, građu i praksu tepomoću njih nastoje definirati kulturu kao integralnu pojavu. Primjer je definicija kulture
Ralpha Lintona
prema kojoj je kultura skup naučenih načina ponašanja, sistemavrijednosti, znanja i preuzetih pozicija koje međusobno dijele članovi nekog posebnogdruštva i prenose ih putem tradicije. Ove teorije se zadovoljavaju što nabrajaju činjenice igrađu kulture, a ne vidi se cilj ni smisao koji bi kultura trebala imati za čovjeka i društvo.2.Normativističke teorijeU okviru ovih teorija ističe se cilj, svrha kulture i norme kojima se taj cilj nastojipostići. Primjer je definicija kulture
Moritza Schlicka
prema kojoj je glavna karakteristikakulture obuhvaćanje i organiziranje prirodnih događaja prema nekom planu. Osnovnaintencija ovih grupa teorija je da se naglasi kako je u kulturi važno ono čemu se teži, asporedno je ono iz čega se kultura sastoji.3.Metafizičke teorijePrema ovim teorijama kultura se shvaća kao cjelina koja se sastoji iz više posebnihdijelova, ali se pri tome ne uviđa da među tim dijelovima postoji povezanost i uvjetovanostpa se ti dijelovi promatraju kao zasebne, metafizički izdvojene biti, samostalne i bezikakvih veza. U okviru tih definicija strogo se razdvaja duhovna od materijalne kulture, ačak se razdvajaju i pojedini elementi duhovne i materijalne kulture. Tako na primjer 
MaxScheller 
sužava pojam kulture na način da ga svodi samo na duhovnu kulturu pa onrazlikuje sociologiju kulture od tzv. realne sociologije. Po Schelleru, zadatak sociologije jeispitivanje ljudskog ponašanja u njihovoj socijalnoj određenosti (determiniranosti). Ako jeto ponašanje upravljeno ka duhovnom, onda je ono predmet sociologije kulture, a realnasociologija se bavi onim što je uvjetovano pretežito realnim faktorima (nagonima,
1
 
potrebama).
Friedrich Nietzsche
kulturu shvaća kao jedinstvo umjetničkih stilova jednognaroda; ta definicija je estetičke prirode i još uža od Schellerove.4.Kulturalističke teorijeOve teorije kulturu smatraju kategorijom širom i od samog društva, nastoje društvoobjasniti pomoću kulture (Weber). Ponekad one čak i negiraju postojanje bilo kakve vezeizmeđu društva i kulture. Kulturu smatraju idealnom apstrakcijom koja posjeduje svojvlastiti ontološki entitet koji se gnoseološki može objasniti samim sobom. Dakle, te teorijena kulturu gledaju kao na fenomen
sui generis
(zatvoreni sustav); kultura je sama sebiuzrok i razlog vlastitog postojanja. Dakle,
kulturalizam
je shvaćanje kulture koje kulturusmatra zatvorenim sustavom, a taj sustav se shvaća kao superorganski, supersocijalni,suprepsihološki i superbiološki. Najpoznatiji su: Max Weber, Leslie White, A. Kroeber, K.Mannheim i C. Levi-Strausse.
Mannheim
smatra da društveni organizmi imaju utjecaja naduhovnu strukturu, ali odnos društva i kulture za njega nije uzročni odnos, nego odnosizraza (ekspresije). No, Mannheim je u krivu, jer uzročni odnos postoji.
Leslie White
ističeznaj i ulogu ljudskog rada u stvaranju i razvoju kulture, ističe ekstrasomatski(vantjelesni) karakter kulture. On kaže da se kultura sastoji iz oruđa, instrumenata, odjeće,ornamenata, običaja, institucija, vjere, rituala, igara, umjetničkih djela, jezika, itd. za njega,u toku evolucije čovjek se javio onda kad se kod njega javila sposobnost zasimboliziranjem.5.Naturalističke teorijeOve teorije sve kulturne pojave svode na organsku, biologijsku i psihologijsku razinučovjeka. Po njima, čovjek je po svojoj prirodi predisponiran za kulturu pri čemu sezanemaruje njegova društvena dimenzija.
Otto Spengler 
u svom djelu ''
Propast 
 
Zapada
''smatra da se kulture rađaju, žive, propadaju i umiru poput živih organizama. On razlikujetri osnovna povijesna tipa kulture: apolinijski, faustovski i magijski. 1
)
 Antički (apolinijski)
 
 – po Spengleru, taj tip dominirao je u klasičnom svijetu, a faustovski u modernom;apolinijski tip je statičan, čulan i tjelesan; umjetnost tog kulturnog tipa je jasna; sadržihelenski ideal ''
sofrosine
'' (umjerenost, suzdržljivost – to je jedna od 4 bitne vrline ustarogrčkoj filozofiji) i
ataraksiju
(duševni mir); implicira (sadrži) još i bučnu društvenost; to je kultura trga, narodnih svetkovina, bezbrižnog življenja, kultura javnosti, ali i antičkesudbine, kobi, usuda i tragičnog; taj tip kulture karakterizira i odsutstvo volje.
2)
 Arabijski 
 
(magijski)
– apolinijski i faustovski tip su dva antipoda (dvije kulture suprotne po tipu), amagijski je prijelazni tip. 3)
Faustovski (zapadnoeuropski)
– to je kultura volje i konflikta,kultura nemira i traženja; kultura čovjeka koji promatra sam sebe (introspektivna,refleksivna kultura); kultura osamljenosti (Tristan, Faust, Hamlet); faustovska kultura jeisključiva, ona se želi nametati i vladati pa je stoga agresivna – kultura kapitalizma uagoniji (po Spengleru), počinje umirati. Spenglerovi sljedbenici su smatrali da nacionalnitemperament igra značajnu ulogu u kulturnom opredjeljivanju. Tako je
Ruth Benedict
razvila teoriju ''krizanteme i mača'' – po toj teoriji, neki narodi su po svom urođenomtemperamentu ratoborni (m), a drugi su miroljubivi (krizantema); njena djela:''
Krizantema
 
 
mač 
'', ''
Obrasci 
 
kulture
''. R. Benedict u svom djelu ''
Patterns
 
of 
 
culture
''navodi da određeni narodi i plemena imaju kulturne karakteristike koje je istaknuoSpengler; ona je istraživala pleme Zuni (New Mexico), a njihov mentalitet je označila kaoapolinijski (karakterizira ih trezvenost i umjerenost); Kwatiutle karakterizira jako istaknutosuparntvo, individualizam, snni osjećaji, oni su dionizijskog tipa; Dobuancekarakterizira oprez, podmuklost i bolesna sumnja u susjede.
2
 
Sorokin
u svom djelu ''
Social 
 
and culture
 
dinamics
'' razlikuje tri kulturnasupersustava:
1)
idejni 
 
 – usmjeren je na duhovni, nadosjetilni svijet;
2)
osjetilni 
 
 –usmjeren je na materijalni svijet;
3)
idealistički 
 
 – mješoviti, prijelazni. On smatra da krizanašeg doba ne znači propast američko-europske kulture nego nestajanje osjetilnogsupersistema koji se zamjenjuje idejnim sustavom.
Integralna, sintetička definicija kultureSintetička definicija
glasi: kultura je skup svih procesa i tvorevina što su nastalekao rezultat materijalne i duhovne intervencije čovjeka u prirodi, društvu i ljudskom duhu;osnovni smisao kulture je održavanje i napredak, dakle humaniziranje čovjeka, njegovogdruštva i života. Kultura kao univerzalni ljudski fenomen jest njegovanje, usavršavanječovjekovih prirodnih datosti i svojstava, oplemenjivanje njegovog svijeta, uljuđivanjecjelokupne organizacije njegovog života. Kultura je ozbiljenje ideje humaniteta. Dakle,kultura je cjelokupnost i rezultat materijalnog i duhovnog proizvođenja i stvaralaštva tenjihovih rezultata i tvorevina kojima čovjek u povijesti namiruje svoje složene potrebe iosmišljuje, tj. kultivira svoje življenje.
Prednosti ove sintetičke definicije su
: ta definicijaobuhvaća i materijalnu i duhovnu kulturu; ona ima humanistički vrijednosni predznak; izkulture isključuje sve one procese koji ne doprinose napretku čovjeka. Analiza svakekulturne pojave pokazuje da se kultura dovodi u najužu vezu s društvenim interesima ipotrebama i u tome je bit društvenog karaktera kulture.Kultura se, dakle,
u integralnoj definiciji
shva kao povijesna, razvojna idinamična kategorija koju treba promatrati u svjetlu vremenskih i prostornih, tj. povijesnihpromjena. Znači, kultura je povijesna, društvena kategorija koja se mijenja s promjenamadruštvenih uvjeta na koje i sama utječe. Stoga određenja kulture moraju obuhvatiti osimstalnih elemenata kulture i one dinamične procese, tj. njihovo međusobno uvjetovanje iprožimanje.
Dvije opće značajke kulture
su: 1) odnos kulture spram prirode koja seljudskom intervencijom mijenja pa se često kaže da je kultura druga priroda;
2)
kultura jeistovremeno i nastojanje čovjeka da se razvije i uljudi, da socijalizira i personalizira svojedate i urođene sposobnosti i mogućnosti. Najopćenitija,
antropološka definicija kulture:
kultura je cjelokupni način života određenog povijesnog vremena i prostora.Funkcije i komponente kultureOsnovne funkcije kulture su: 1) komunikacija sa svijetom, s drugima i sa sobom iosmišljavanje svijeta pomoću označavanja; da bi se čovjek snalazio u svijetu, mora imatispoznaje o svojoj okolini i sebi samom; 2) čuvanje stečenih spoznaja, informacija i znanjačemu služe specijalne kulturne ustanove (arhivi, muzeji, biblioteke i galerije).
Kulturasadrži 2 osnovne komponente: 1)
očuvanje i prenošenje postojećih stvorenih kulturnihvrijednosti (tradicija);
2)
proizvođenje novih kulturnih vrijednosti. U svaku kulturu spadaju ineke norme koje mogu biti pravne, običajne, moralne, a kojima se nastoji reguliratiponašanje ljudi u smjeru za zajednicu i u smjeru onog što je korisno i svrsishodno. No, ukulturu spadaju i određene
''negativne'' norme (zabrane i tabui)
koje nastoje potisnuti ionemogućiti neka nedruštvena ponašanja i dezorganizaciju društva. Nacionalne kulture injihove osobitosti (jezik, religija) – te posebnosti su sastavnice kulture čovječanstva.
Sociologija kulture i njoj srodne znanstvene discipline
3

Activity (23)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Iva0s liked this
Jovana Rancic liked this
Faruk Kovač liked this
Faruk Kovač liked this
Arnela Skoro liked this
Arnela Skoro liked this
Marija Schöppl liked this
Marija Schöppl liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->