PohvaleknjiziProcesprisutnosti

Proces prisutnosti predstavlja udesnu psiholoku i duhovnu pobjedu. Michaelovi uvidi su dublji i obuhvatniji od bilo kojih s kojim sam se susrela tijekom svoje osobne i profesionalne tridesetogodinje prakse. Bit temeljitog psiholokog rada uspio je uskladiti s duhovnim rastom, a to je razumijevanje uspio prenijeti u logian, sekvencijalan i jednostavan proces iscjeljivanja i otputanja starih i tvrdokornih prepreka. Suan Simpson, doktorica psihologije, Parksville, Britanska Kolumbija, Kanada Neete dopustiti da vam proe jo jedan dan, a da ivot ne sagledate na nov nain, otvorenim oima, to vam omoguuju ovi uvidi. Osim toga, ovdje je rije o detaljno objanjenoj metodi kojom moete otkloniti sve ono to vas je uistinu spreavalo u napredovanju. Michael upada u va ivot kao to je Rumijev uitelj Sams upao u njegov, baca sve vae knjige u zdenac, govorei: A sada mi dopusti da ti pokaem kako da pone ivjeti u skladu s onim o emu si itao. Vjerujem da e milijuni ljudi proitati ovu knjigu i njome napraviti veliki korak prema novome svijetu. Stephen Summers, iscjelitelj/kiropraktiar, Austin, Texas, Sjedinjene Amerike Drave Ve me je i samo itanje Procesa prisutnosti ispunilo dubokom nadom da u iscijeliti svoj ivot, jer 25 godina patim od bolova izazvanih reumatskim artritisom. Proitala sam je tijekom odmora, leei na breuljku. Okreui stranice na tom spokojnom mjestu, osjeala sam da proces preuzima moj ivot u svoje ruke... Osjeala sam da se oslobaam. Nora Morin, privatnica, Parksville, Britanska Kolumbija, Kanada Ova mi je knjiga kroz osobno iskustvo pokazala da ne postoji bolji trenutak koji bismo mogli iskusiti nego to je ovaj sadanji te da ne postoji uzvienija spoznaja od one da nas svemir bezuvjetno podrava. Jeevan Gounden, poduzetnik, Johannesburg, Junoafrika Republika

Proces prisutnosti nije samo jo jedna od knjiga za samopomo, nego praktian alat koji nam pomae da uzde svojega ivota i svoje svrhe s potovanjem i suosjeanjem preuzmemo u vlastite ruke. Barbara Mowat, predsjednica Instituta za globalne veze i komunikacije, Abbotsford, Kanada Ovaj mi je proces pomogao da se suoim s vlastitim strahovima i tako se oslobodim vlastite prolosti. Namijenjeno onima koji su voljni prihvatiti stvarnost. Terry Betty autorica, Johannesburg, Junoafrika Republika Je li moda uistinu tono da nama upravlja neki program ijega postojanja nismo svjesni? Proces prisutnosti poziva nas da kroz vlastito iskustvo dobijemo odgovore na to pitanje. Pete Pietrie, hortikulturolog, Dhahran, Kraljevstvo Saudijske Arabije Proces prisutnosti svjea je, originalna i posebna knjiga koja me je ponijela u vie stanje svijesti jo dok sam je itala. Michael Brown nam svojim jezikom nalik uspavanki, svojim snanim i dubokim podukama, kao i kvalitetom vlastite Prisutnosti, pokazuje kako iskoraiti iz paradigme utemeljene na vremenu i zakoraiti u radost i ivotnost tajne prosvjetljenja: svjesnosti sadanjeg trenutka. Victoria Ritchie, urednica/duhovna uiteljica, Mili Valley, Kalifornija, Sjedinjene Amerike Drave Ovaj Proces slian je prljavom staklenom oknu. Na oknu je otisak vae prolosti, moda otisak ruke strogog oca, moda kapljica suze koja je potekla jer nas nitko nije htio sasluati, moda neto slino tome. Putem Procesa moemo otkloniti te otiske i mrlje s prozorskog okna i ponovno otkriti jasnou koja je oduvijek bila ondje. Kod mene je taj proces zapoeo jo dok sam itao knjigu. Vim Rolaff, poduzetnik/fotograf, otok Vancouver, Britanska Kolumbija, Kanada Uistinu mogu rei da sam se u velikoj mjeri oslobodila dugogodinjeg bijesa, kajanja, osjeaja tuge i krivnje, grinje savjesti, straha i depresije. Sharon Botha, vlasnica kafia, Pretoria, Junoafrika Republika Ovo je iskustvo namijenjeno svima nama koji uistinu tragamo za istinom o tome tko smo i to jesmo te zato se uope nalazimo na ovoj planeti.

Nikolas Jankovich, financijski savjetnik, Durban, Junoafrika Republika Ova mi je knjiga pokazala kako trebam djelovati prema vanjskome svijetu, a ne reagirati na njega. Dimitri Anastasiou, vlasnik restorana, Johannesburg, Junoafrika Republika Uspjela sam razrijeiti emocionalne potekoe koje su utjecale na moje osobne odnose i na profesionalna iskustva. Amitha Hughes, televizijska i radijska novinarka, Johannesburg, Junoafrika Republika Sada osjeam duboko razumijevanje prema onome to je prolo, zahvalnost prema onome to je sada i prihvaam ono to tek treba doi. Joan Tinker, Johannesburg, Junoafrika Republika Kad sam postao prisutniji, to me usporilo, tako da se sada bolje mogu usredotoiti na ono to radim ovoga trenutka, a ne samo na ishod. Wepener Botha, neovisni novinar, Pretoria, Junoafrika Republika Proces prisutnosti pruio mi je neposredne i trajne uinke koji su znaajno produbili moje unutarnje spokojstvo, osobne odnose i sposobnost pruanja i primanja ljubavi. Jeremv Harris, geolog/savjetnik na podruju informacijske tehnologije, Guateng, Junoafrika Republika Ova me knjiga potakla da se otvorim velianstvenosti. Sitnice koje su me neko uznemirivale sada me vie ne mogu deprimirati. Tamsin Lodge, izvrni raunovoa, Gauteng, Junoafrika Republika Uz pomo ove knjige spoznala sam da je moja percepcija drugih samo odraz mojeg unutarnjeg stanja. Samantha Jankovich, raunovoa, Cape Town, Junoafrika Republika

sadraj

Zahvale Uvod to je svjesnost sadanjeg trenutka? Prvi dio Usklaivanje s procesom Ritam ponovnog osnaenja Usklaivanje namjere Mehanika procesa Svjesnost pitanja Sedmogodinji ciklus Kretanje s onu stranu gibanja S onu stranu ovisnosti i patnje Zamjenjivanje rezultata posljedicama Drugi dio Priprema za putovanje Trostruki proces 1. Vjebe disanja 2. Izjave za buenje svjesnosti 3. Materijal za itanje i percepcijske metode Ope upute blagog procesa Integrativni pristup Razina ulaska Uvodni pristup Iskustveni pristup Potvrda Trei dio Proces prisutnosti Namjera sluanja Osobna poruka Pokretanje Procesa Odravanje prvobitnog zamaha Prva vjeba Naa unutarnja Prisutnost Volja za disanjem Svjesno povezano disanje

Vjeba svjesno povezanog disanja Doivljaj unutarnje prisutnosti Druga vjeba Identifikacija glasnika Trea vjeba Prihvaanje poruke etvrta vjeba Osjetite da biste iscijelili Obnavljanje ravnotee kvalitete naeg ivota Peta vjeba Buenje unutarnjeg suosjeanja Spaavanje djeteta u nama esta vjeba Smanjivanje negativnog emocionalnog naboja Proces emocionalnog ienja Vjebe u vodi Sedma vjeba Osjeajima prolazimo kroz emocionalno Tijelo Smirivanje ega Preuzimanje kontrole nad negativnim Prihvaanje fizike prisutnosti Osma vjeba Buenje spokojstva putem opratanja Deveta vjeba Obnavljanje emocionalne ravnotee Deseta vjeba ivot sa svrhom: Otputanje drame u korist dharme ivjeti sa svrhom Zahvalnost etvrti dio Posljedice Plodovi Odgovorno irenje svjesnosti sadanjeg trenutka Pria o Cliveu i Nadine Peti dio Dovrenje Sloboda je naa odgovornost Svaka rua ima trn Mo nae Prisutnosti O autoru

Zahvale
Zahvalan sam Chrisu Chapmanu koji me je nauio kako koristiti glavu da bih napisao ono to osjeam u srcu. Doktoru Robertu Prallu to mi je pomogao da ponem. Sari Darden Prali to me uzela za ruku i polako me povela u ovaj pothvat. Zahvalan sam Williamu Reboldu koji je za mene primjer skromnog i uspjenog uitelja. Indiju Maldonadu sam zahvalan to mi je pruio priliku da na prirodan nain postanem svjestan sadanjeg trenutka. Jo Dunning sam zahvalan na tome to me upoznala sa snagom i mogunostima emocionalnog ienja i zabavom koju prua fonetski jezik. Eliavu Medini sam zahvalan to me nije napustio tijekom oluje. Leonardu Mercardu na medicini, bubnjevima, krugu i pjesmama. Gavranu Mercadu sam zahvalan na njegovom prijateljstvu i hrani za gavrana. Mosesu Mercadu zahvaljujem to me podsjetio na igru. Pokojnom Nelsonu Fernandezu sam zahvalan to mi je ukazao na nunost discipline, a Kevinu Costellu na njegovom smijehu i podsjeanju da trebam disati. Pokojnom Jonathonu Bailevu sam zahvalan na tome to je u mom drutvu uvijek bio potpuno prisutan. Zahvalan sam Peteu Pietrieju to me je podsjeao daje mogue napisati ovakvu knjigu i to je sa mnom proao itav put do ovoga trenutka. Pokojnom Colinu Kingfisheru sam zahvalan na tome to me nauio obraati panju, a Davidu i Chen Eagleheart to su mi dopustili da brinem o ognju. Graywolfu i Devaki sam zahvalan to su mi pruili mjesto za ivot kad nisam znao to bih uinio. Zahvalan sam Cahrlesu Ganzonu to mi je spasio ivot i pokazao mi to uistinu znai rije bezuvjetnost. Marvbeth James zahvaljujem to je bdjela nada mnom dok sam ozdravljao, Eriki Cardenas Arrovo to mi je pokazala put kui i pripremila me za putovanje, a Dot Johnson to je ovu viziju poduprla vlastitim tijelom, umom i srcem. Connie Kellough sam zahvalan na njezinoj vrstoj vjeri, besprijekornom vodstvu, blagim i mudrim primjedbama i to je svaku rije na ovim stranicama proela prisutnou svoje panje ispunjene ljubavlju. Zahvalan sam svima koji su mi se obratili traei pomo tijekom Procesa prisutnosti - hvala vam to ste mi svojim primjerom pokazali da djeluje. Hvala vam, jednom i svima.

Uvod

Ponovnootkrivanjesvjesnostisadanjeg trenutka
Jako sam sretan i zadovoljan to je Proces prisutnosti sada dostupan svima. To je iskustvo osmiljeno kako bi bilo prikladno za svakog ovjeka koji zna koliko je vano ponovno se povezati sa snagom svoje Unutarnje prisutnosti. Proces prisutnosti voeno je putovanje koje se sastoji od praktinih i percepcijskih metoda te spoznaja potrebnih za svjesno odvlaenje panje s privida i zamki vremena kako bismo mogli ponovno zakoraiti u sadanji ivotni trenutak. Rije je o bezopasnom i blagom iskustvu koje je lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne. Proces prisutnosti ishod je potrage koja je svjesno zapoela u arizonskoj pustinji 1996. godine. Ondje sam doivio prva tri stvarna iskustva onoga to sada nazivam svjesnou sadanjeg trenutka. Gotovo sam deset godina prije toga bio zaokupljen iznimno bolnim stanjem pod nazivom Hortonov sindrom. Razbolio sam se 1987. godine i bolest se oitovala svakodnevnim napadima neopisivih bolova. Ne elim zalaziti u potankosti o naravi toga stanja, osim to bih elio navesti kako mi je jedan od vrhunskih junoafrikih neurokirurga rekao da se ne zna ni uzrok niti lijek mojoj bolesti. Takoer me je upozorio da bih, zbog intenziteta bolesti, mogao postati ovisan o heroinu ili morfiju ili poiniti samoubojstvo. Pokuavajui pronai lijek, iskuao sam doslovce sve; od posjeta Junoafrikancu Xhosi Sangomi do injekcija kortizona koje su mi ubrizgavali u lice; od otklanjanja umnjaka do razliitih duhovnih iscjelitelja koji su na mene polagali ruke i kristale. Pridravao sam se svih preporuenih alopatskih metoda lijeenja i iz pukog oaja iskuao svaku predloenu alternativnu ideju. Nita mi nije donijelo ni olakanje niti izljeenje. Godine 1994., otprilike godinu dana nakon to sam se iz Junoafrike Republike preselio u San Francisco, pomirio sam se sa spoznajom da mi nita izvana ne moe pomoi, stoga sam se upustio u potragu za samoizljeenjem. Poeo sam prouavati vedsku masau, a onda postao

i majstor reikija. Dok sam eksperimentirao s razliitim fizikim, mentalnim i emocionalnim metodama, otkrio sam da jainu i uestalost bolova uvelike mogu ublaiti ako odrim ono to sam tada nazivao visokom osobnom energetskom frekvencijom. To otkrie predstavljalo je prvu naznaku onoga to sada, prema mome uvjerenju, predstavlja razinu moje svjesnosti sadanjeg trenutka. S monim iskustvom svjesnosti sadanjeg trenutka prvi put sam se upoznao 1996. godine u sauni amerikih Indijanaca u Tucsonu u Arizoni, zahvaljujui vodstvu vraa, pripadnika plemena Yaqui. Mislim da nikada neu zaboraviti ono to sam osjeao tijekom prvih nekoliko trenutaka kad sam iziao iz saune, nakon to sam prvi put u ivotu dva sata proveo okruen vruinom, parom, bubnjanjem, pjevanjem i molitvom. Prvi put u svome ivotu uistinu sam imao osjeaj da svaki djeli mojeg tijela pulsira ivotom. Kao da sam se ponovno rodio, zapravo, kao da sam se rodio upravo u tom trenutku. Toga sam trenutka prvi put okusio to uistinu znai ivjeti. Spoznao sam da do tog trenutka zapravo i nisam ivio svoj ivot, nego se on odvijao sam od sebe. Tada jo nisam uspio shvatiti potpuno znaenje toga iskustva. Bio sam svjestan samo jednog: da prvi put mogu osjetiti krv kako mi tee ilama, dah koji mi prolazi kroz plua, ritam vlastita srca i prisutnost vlastitog Unutranjeg Bia koje poskakuje od radosti i zahvalnosti. Drugi susret s dubokom svjesnou sadanjeg trenutka doivio sam nekoliko mjeseci kasnije, popivi aj od kaktusa pejotla. Pejotl se smatra jednom od najalkalnijih tvari na planetu. Ameriki Indijanci koji u svojim obredima Crkve amerikih Indijanaca tu biljku koriste kao sveti sakrament, o njoj govore kao o lijeku. Nakon to sam popio lijek doivio sam jaku unutarnju nelagodu i muninu, to je trajalo sat vremena, a nakon toga mi se inilo da sam se probudio iz dubokog i mranog sna, doivjevi iskustvo potpune svjesnosti sadanjeg trenutka. Osjeao sam se potpunim. Osjeao sam se cjelovitim. Bio sam fiziki posve prisutan, um mi je bio bistar, emocije uravnoteene, a duhovno sam bio povezan s vlastitim Biem. Tijekom tog iskustva osjeao sam se sposoban osjetiti svoju Unutarnju prisutnost i komunicirati s njom, kao da sam se upoznao s najdragocjenijim dijelom vlastita Bia kojeg su mi sve do tog trenutka skrivale beskonane smetnje vanjskoga ivota. Tijekom tog iskustva uspio sam, metaforiki govorei, zakoraiti kroz koprenu. Na drugoj strani iskusio sam da je sveukupnost ivota povezana istom bliskom, inteligentnom Prisutnou. Uvidio sam da nam je istinska, svjetlosna ljepota prirodnoga svijeta ovog planeta skrivena zbog nae zaokupljenosti vremenom. U tome sam trenutku

takoer postao svjestan da je moja bolest nastala zbog toga to je moje tijelo inilo sve to je bilo u njegovoj moi da me prizove svijesti, jer sam nesvjesno rasipao panju na izmiljenu mreu vremena i vezao se za nju. U tom novom stanju svijesti bol nisam doivio kao neprijatelja, nego kao prijatelja i pomonika koji me posluno priziva da se vratim Sadanjem trenutku vlastitog ivotnog iskustva. Shodno tome, prihvatio sam ideju da je najvelianstvenije putovanje u koje se mogu upustiti usmjeravanje vlastitog iskustva prema postizanju trajnog stanja posvemanje svjesnosti sadanjeg trenutka1. Bilo mi je jasno da drugima ne mogu biti ni od kakve koristi dok ne otkrijem kako bih to mogao postii. Takoer mi je bilo posve jasno da se u to putovanje moram upustiti na prirodan nain. To je morala biti staza kojom moe krenuti svaki ovjek na planetu, bez obzira na svoje ivotne okolnosti. Stoga se to postignue moralo temeljiti na unutarnjem radu, a ne na vanjskim uvjetima, lijekovima, instrumentima, ceremonijama, obredima i ritualima. Te iste godine doao sam do prve zamisli o tome kako bih mogao poeti ostvarivati taj zadatak, kad sam se upoznao s oiglednom, ali na neki nain posve zanemarenom metodom svjesnog povezanog disanja. Rije je o svjesnom disanju bez prekida. Moda se doima jednostavno, ali svjesno povezano disanje fiziki je naporno, a potie duboke mentalne i emocionalne promjene. Nakon parne kupelji i iskustva s pejotlom, svjesno povezano disanje bio je moj trei uvid u iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka. Nakon to sam nekoliko puta disao na taj nain, spoznao sam da je ishod tih intenzivnih iskustava takoer i drastino povean osjeaj svjesnosti sadanjeg trenutka, kao i da ta iskustva automatski smanjuju fiziki bol. Povezano disanje pokrenulo je nastanak revolucionarnih uvida. Jedan od njih bila je i spoznaja da je moja namjera da se iscijelim posve pogrena. Zato nikada nisam uspio, usprkos iskrenim naporima. Prirodna metoda disanja omoguila mi je da se tijekom nekoliko stvarnih trenutaka odvojim od svog vanjskog ivotnog iskustva i da prihvatim injenicu kako postoji znatna razlika izmeu mojeg Ja i mojeg iskustva. To prije nisam uspio uoiti. Oduvijek sam bio toliko duboko zaokupljen svojim vanjskim iskustvima da sam ih pogreno smatrao poetkom i krajem onoga to i tko jesam. Ta mi je metoda disanja omoguila da jasno shvatim kako nisam ja postao neuravnoteen, nego je moj ivot izgubilo ravnoteu te ga treba hitno uravnoteiti.

Koristei se svjesnim povezanim disanjem da bih postao to prisutniji u svome ivotu, otkrio sam da automatski poinjem donositi odluke koje se temelje na osjeaju unutarnje emocionalne dobrobiti. Shodno tome, sve vea ugoda i sklad automatski su se oitovali i u mojim vanjskim iskustvima, a bolovi su se postupno poeli povlaiti. Nakon dugogodinje teke patnje zbog bolova i razoaranja, tjeskobe, bijesa, tuge i depresije koji su bili njihova posljedica, shvatio sam da ne postoji velianstveniji instrument iscjeljivanja od vlastite Unutarnje prisutnosti. Podjednako je vana bila i spoznaja da je moj vlastiti dah klju koji otvara vrata iskustva te Prisutnosti. Godine 1997. i druge sam poeo upoznavati s tom metodom disanja, paljivo promatrajui posljedice koje su doivljavali. Duboko proivljeni trenuci tijekom kojih sam se upoznao s prve tri metode buenja svjesnosti sadanjeg trenutka postali su mjerilo kojim sam mjerio sva svoja kasnija istraivanja na podruju umijea iscjeljivanja. Ako bi metoda koju sam istraivao vodila prema poveanoj svjesnosti sadanjeg trenutka, prihvatio bih je kao stvarno iskustvo. Ako nije, nisam elio gubiti vrijeme na nju. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka postalo je pouzdani barometar uz pomo kojeg sam mogao odbaciti sve nekorisne rituale i obrede koji umijee iscjeljivanja nerijetko prikazuju u lanom svjetlu. Osim to sam istraivao svjesno povezano disanje, takoer sam se dao na prouavanje amanskog pristupa. etiri godine proveo sam u Crkvi Pevote amerikih Indijanaca kao Poglavica vatre. Da bih sudjelovao u ceremonijama sa ivuim precima staze pejotla, Indijancima Huichol, preko arizonske granice preao sam u Meksiko. Kad god sam imao priliku svojim sam se tijelom, umom i srcem koristio kao laboratorijem za eksperimente za poticanje svjesnosti sadanjeg trenutka, a svojim ivotnim iskustvima kao podrujem na kojem sam prouavao posljedice. Radio sam s razliitim uiteljima i uio od njih te sam svaku takozvanu iscjeliteljsku metodu iskuao na sebi. Tijekom godina u meni se poeo razvijati sve snaniji osobni odnos prema onome to sada nazivam Unutarnjom prisutnou. Postao sam svjestan da svjesnost sadanjeg trenutka nije samo stanje Postojanja, nego samo Postojanje. Svjesnost sadanjeg trenutka zapravo je Prisutnost. Spoznao sam da su Postojanje i stanje Postojanja jedno te isto. Kad ovjek zakorai u Postojanje, on to i postaje. Stoga je svjesnost sadanjeg trenutka stanje postajanja. To je svjesnost koja ostvaruje svoj najpotpuniji potencijal. Dok sad razmiljam o tome, moja osobna odiseja mogla bi se doimati romantinom. Meutim, zbivanja su esto bila nejasna, a rijetko kad jednostavna. U poetku nisam imao nikakvog uporita za razumijevanje

svjesnosti sadanjeg trenutka. Nisam posjedovao rjenik kojim bih drugima mogao objasniti to to pokuavam postii. Iao sam korak po korak, slijedei stazu koja mi se samo naizgled doimala smislenom. U brojnim prigodama jako bih se zbunio i obeshrabrio. Ponekad bih posumnjao u vlastito mentalno zdravlje. Na svu sreu, uvijek sam se ponovno uspijevao povezati s vlastitim ciljem: povezao bih disanje i ponovno zaronio u svoju Unutarnju prisutnost, to mi je prualo potvrdu i ohrabrenje. Tako bih se prisjetio da je moj cilj zapravo posve jednostavan. Tada to nisam mogao izraziti rijeima, ali sada mogu: Kako bih mogao postajati sve prisutnijim i to tako da ostavim trag za druge koji takoer ele biti prisutni u svojim ivotnim iskustvima? Tada nisam shvaao da sam, upustivi se u takvu potragu, zapravo u konanici tragao za konkretnim postupkom. Meutim, sada jasno uviam da su, kao posljedica moje namjere, moja kasnija ivotna iskustva na svjestan i nesvjestan nain razotkrivala praktine metode, percepcijske instrumente i znanje koji su danas evoluirali u Proces prisutnosti. Ideju postizanja svjesnosti sadanjeg trenutka zapravo sam izvukao iz mentalnog carstva i ukorijenio je u fizikom carstvu kao praktian, metodiki postupak. Godine 2002., nakon devetogodinjeg putovanja, vratio sam se kui u Junoafriku Republiku, svjestan da sam okonao prvi korak svoje potrage. Prikupio sam osnovne elemente za moan postupak koji bi i drugima mogao omoguiti da pokrenu, odre i nastave prikupljati svjesnost sadanjeg trenutka. Neto kasnije te iste godine, 15 godina nakon to sam se sruio pokraj seoskog puta u Transkeiju2 tijekom prvog napada Hortonovog sindroma, poeo sam svjesno ivjeti svoju svrhu poduavajui druge ljude Procesu prisutnosti. Sada, kad je Proces prisutnosti dostupan itateljima u ovoj knjizi, poduzeo sam jo jedan znaajan korak na svome putovanju. Bez obzira na broj pojedinaca kojima sam osobno pomogao dok su prolazili Proces prisutnosti, kad god vidim to taj postupak prua svakome tko je voljan zakoraiti u vlastitu emocionalnu provaliju, ispuni me duboko divljenje. Proces prisutnosti rijedak je dragulj. Predstavlja unutranje dveri koje svakoga od nas uvode u metodiki postupak za prevladavanje vanjskih prepreka, onoga to nas odvaja od svima nama 2 Transkei, bivi bantustan, iii crna domovina, u Junoafrikoj republici jedno od deset podruja predanih veinskom crnakom stanovnitvu tijekom 50-ih godina 20. stoljea u okviru vladine politike aparthejda ili rasne segregacije (prim. prev.)

zajednikog doivljaja, a to je naa Unutarnja prisutnost. Taj je proces poziv da zakoraimo na stazu koja nas automatski vodi oslobaanju od nevidljivog zatvora nesvjesnog uma rasprene panje. Mogu posvjedoiti da se svaka osoba koja se obavee da e krenuti tim putem i stii na odredite doslovce ponovno raa u vlastitom ivotu. Takvi ljudi postaju zagovornici samoga ivota i meu svojim obiteljima i u svojoj zajednici kreu se kao donositelji mira. Dok sam tijekom toga Procesa pomagao drugima i besplatno darivao svoje spoznaje o umijeu pomaganja, postalo mi je jasno da nisam voljan prihvatiti se poduavanja drugih koji bi tada mogli pomagati pri istom poslu. Smatram da bi takav pristup razvoju ovakvoga rada doveo do razvodnjavanja i pogrenog tumaenja metode te da bi se pretvorio u specijalizirani oblik ostvarivanja prihoda, umjesto da ostane svima dostupan instrument buenja. Vlastito me iskustvo nauilo da nas samo sam ivot moe pripremiti i oboruati cjelovitou koja nam omoguuje da pomaemo drugima, a to se postie tako to nas ivot poziva da budemo cjeloviti kako bismo ponajprije pomogli samima sebi. Ni sve informacije svijeta ne mogu nadomjestiti stvarno ivotno iskustvo. Stoga sam, umjesto da Proces prisutnosti preobrazim u metodu koju bi prenosili obueni pomagai, odluio izravno ga predati svima vama putem ove knjige. Tako ete ga uvijek imati uza se u njegovom najistijem obliku. Proces prisutnosti je, stoga, promiljeno napisana i predstavljena knjiga koja vam omoguuje da vi sami postanete pomaga na vlastitom putovanju prema svjesnosti sadanjeg trenutka. Svatko tko se pokuava probuditi iz nesvjesnog sna vremena moe se upoznati s mojim radom samo plativi cijenu knjige, a ne i naknadu pomagau. Meutim, preporuujem vam da tijekom ovog velianstvenog putovanja pomaete jedni drugima te da si meusobno pruate potporu u za vas prikladnom obliku, kakav god on bio. Beskrajno sam zahvalan svim uiteljima koji su mi izloili svoja ivotna iskustva tako da sam uspio razotkriti ovaj dalekosean postupak. Osobno smatram da Proces prisutnosti svakome omoguuje da iskusi mo vlastite Unutarnje prisutnosti, a da ne mora koraati dugakom i tegobnom stazom koju sam ja proao. Sada mi je takoer jasno da biljni pripravci i rituali, iako mogu potaknuti iskustvo ili sjeanje na svjesnost sadanjeg trenutka, predstavljaju vanjske instrumente koji samo ukazuju na pravi put. Oni su putokazi, a ne sam put. itavog sam ivota te vanjske instrumente, rituale, lijekove i posveene ljude koji su se njima bavili prihvaao kao mone saveznike. Svjestan sam da su se sudbinski nali na mome putu kako bi mi pomogli da se prisjetim onoga to je mogue i onoga to je s

vremenom zaboravljeno. Meutim, ne vjerujem da oni predstavljaju sam put do odredita, jer se put krije u svakome od nas. Iako vanjski rituali i ljekovite tvari uistinu potiu iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, nakon kratkog razdoblja njihov uinak gotovo potpuno nestaje. Stoga ih oni ljudi koji se njima koriste kako bi zakoraili u stanje Postojanja moraju neprestano ponavljati, a time se oslanjaju na vanjski svijet. Te im metode svakako omoguuju duboke uvide, ali ne i popratna ivotna iskustva potrebna za trajno zadravanje uvida u svojoj svijesti. Na taj su nain potencijalno korisne, ali i navode na krivi put. Smatram da se stvarno i trajno iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, kako bi se odralo, mora postii na prirodan nain i u vlastitoj nutrini, putem svjesnog i trijeznog jaanja i primjene osobne unutranje volje i discipline. Postizanje svjesnosti sadanjeg trenutka predstavlja nain ivota, a ne jednokratni i kratkotrajni uitak. To je putovanje, a ne odredite. Ljepota Procesa prisutnosti je u tome to pred nama otvara put kojim se moemo vratiti izvornom stanju spontane radosti i stvaralatva, jer ne zahtijeva umjetne instrumente ili vanjske aktivnosti, ceremonije, rituale, dogme ili sustave uvjerenja. Potrebna je samo svjesna i disciplinirana upotreba panje i namjere. Doivljaj Procesa automatski pokree unutarnje instrumente koji su nam svima zajedniki, omoguujui nam da prikupimo ono to ovoga trenutka smatram najdragocjenijim i najrjeim na naem planetu: svjesnost sadanjeg trenutka. Zahvaljujui ovoj knjizi to iskustvo sada moemo postii u okviru svog svakodnevnog ivota, ne izlaui se opasnostima, bez obzira na to gdje se nalazimo u tom ubrzanom obrascu ivljenja ili kakav nam je poloaj. To iskustvo ni na koji nain ne zahtijeva odvajanje od mjesta koje nam je dodijelila sudbina. Proces prisutnosti nas uz to upoznaje s idejom koja je posve strana vanjskome svijetu promjenjivih uvjeta: da mo nae Unutarnje prisutnosti ne poznaje nikakve prepreke. Osobno sam se uvjerio da Proces uspjeno razrjeava depresiju, rak, fobije, ovisnost o drogama i alkoholu, tugu, bijes, strah, alergije, nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje unutarnje neravnotee. Takoer ubrzava oporavak od tjelesnih ozljeda, poboljava sportske i stvaralake sposobnosti te oivljuje duhovne aktivnosti od joge do meditacije. Taj mi Proces neprestano pokazuje da nas nae duboko potisnute emocionalne tegobe na nesvjestan nain odvajaju od sadanjeg trenutka u ivotnom iskustvu te da mentalna stanja uma uzrokovana tim odvajanjem vode do fizikih oitovanja neravnotee koja se pretvaraju u simptome bolesti. Proces prisutnosti u svojoj je sutini put koji nam omoguuje da se oslobodimo emocionalnih blokada i integriramo ih. Stoga je to putovanje prema naem emocionalnom rastu, put svjesnog odrastanja.

Razvijanje svjesnosti sadanjeg trenutka stvarno je i intenzivno putovanje ispunjeno zadovoljstvom i naizgled posve neogranieno. Ono potie nain Postojanja koji nam omoguuje da ivimo svjesno, a ne da samo reagiramo na ono to ivot donese. Automatski nas vodi prema onome to nam je zajedniko, a ne prema onome to nas razdvaja. No, sve dok svjesnost sadanjeg trenutka ne osjetimo na svjestan nain, ona predstavlja stvarnost skrivenu svjetovnim zahtjevima i ometanjima vanjskoga svijeta. Svjesnost o Unutarnjoj prisutnosti najrjee je blago na svijetu koji nas i svjesno i nesvjesno porobljava prividnom mentalnom paradigmom to je nazivamo vremenom. U svijetu u kojemu danas ivimo svjesnost sadanjeg trenutka predstavlja nepoznatu zemlju, ali i uvijek otvorene dveri osobnog osloboenja. Poput vas, i ja sam tek znatieljni istraiva tog nepoznatog unutarnjeg kontinenta. Ne samo to je buenje svjesnosti sadanjeg trenutka u naem ivotnom iskustvu najvei dar koji moemo pokloniti sebi, ono je istodobno i na najodgovorniji doprinos ovjeanstvu. Kad zakoraimo u to iskustvo, postajemo jedno s njim. Proces prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buenje moi nae Boanske prisutnosti. Ta prilika nije sredstvo za ostvarenje nekog cilja, nego je dar koji nam omoguuje da preobrazimo itavu svoju ivotnu percepciju. Stoga ne smijemo uriti. Prema tom se iskustvu ne smijemo odnositi kao prema zadatku kojega moramo obaviti kako bismo nekamo stigli. Sve ono za ime tragamo ve nas je pronalo. Ve eka u naoj unutranjosti. Proces prisutnosti prilika je da iskusimo osobnu potvrdu te istine. Uspjeno sam razrijeio nesvjesno emocionalno stanje koje se oitovalo u obliku tegobne bolesti. To sam postigao zakoraivi u blizak odnos s Unutarnjom prisutnou. Ta ista svemona Prisutnost prebiva i u vama i strpljivo eka da blagoslovi kvalitetu itavog vaeg ivotnog iskustva. Hvala vam to sami sebi poklanjate taj prekrasan dar. Srdaan pozdrav, Michael

tojesvjesnostsadanjegtrenutka?

Svjesnost sadanjeg trenutka stanje je Postojanja, a ne neto to mi inimo. Stoga je lake rei to nije, nego to jest. Pouzdan pokazatelj da smo zakoraili u svjesnost sadanjeg trenutka je to to je nae ivotno iskustvo, bez obzira na to kakvo izgledalo izvana u bilo kojem trenutku, iznutra proeto dubokom zahvalnou. Ta se zahvalnost ne temelji na usporeivanju. To nije zahvalnost koju osjeamo samo stoga to nam se ivot odvija upravo onako kako mi to elimo ili stoga to nam sve ide od ruke. To je zahvalnost zbog poziva, zbog putovanja, zbog dara samog ivota. To je zahvalnost koja se ne temelji na konkretnim razlozima. Zahvalnost je jedinstven pokazatelj koliko smo prisutni u svom ivotnom iskustvu. Ako ne osjeamo zahvalnost za to to smo ivi, to je stoga to smo odlutali od sadanjeg trenutka u prividno mentalno podruje koje nazivamo vremenom. Malo je ljudi koji su u stanju biti prisutni u svom ivotnom iskustvu, jer smo se svi rodili u kulturi koja postoji u svijetu vremena. To je prokletstvo onoga to nazivamo civilizacijom. Zudjeli smo za napretkom, ali napredak nas u veini sluajeva vodi do takvog ustrojstva ivota u kojemu ne moramo biti prisutni dok se odvija. Sto nam ivot postaje automatiziraniji, to se manje bavimo umijeem ivota. Teko je biti zahvalan u svijetu vremena, jer se ini da se nita ne odvija onako kako bi se po naem miljenju trebalo odvijati. alimo za prolou, vjerujui da e nam u budunosti biti bolje, dok sadanji trenutak smatramo dogaajem kojeg moramo promijeniti. Stoga u svakom trenutku razmiljamo o onome to nije bilo dobro u prolosti i u mislima planiramo promjene koje moramo postii kako bismo naposljetku postigli stanje mira i ispunjenja kojemu teimo. Budui da takve prilagodbe nau pozornost neprestano usmjeravaju u nekakvu velianstvenu budunost, zaboravili smo kako danas moemo stii do bilo kakve smislene prekretnice. Zbog toga je svijet u kojemu sada ivimo, kao i sve to on obuhvaa, samo sredstvo za postizanje nekog cilja. Takav nam se nain ivota doima normalnim. Doima se

normalnim, jer nemamo pristupa drukijem iskustvu svijeta koji se kvalitativno razlikuje od onoga u kojemu ivimo. Nemamo drukije iskustvo s kojim bismo mogli usporeivati ovo sadanje. ivei na taj nain neprestano preskaemo sadanji trenutak. Iako je prolost nestala i ne moemo je promijeniti, a budunost se jo nije ostvarila, ipak se mentalno bavimo tim prividnim trenucima, umjesto da se potpuno posvetimo jedinom trenutku u kojemu uvijek boravimo te da ga iskusimo. Budui da po navici prebivamo u mentalnom stanju koje nam omoguuje da razmiljamo i projiciramo panju u te prividne trenutke, potpuno proputamo stvarna fizika i emocionalna iskustva koja nam se dogaaju ovoga trenutka. Gotovo potpuno zanemarujemo jedini trenutak koji sadri ivotnost i puninu onoga to ivot uistinu jest. Mislimo da ivimo, ali to zapravo nije tono. Mi samo postojimo. Mislimo da se kreemo, ali se zapravo vrtimo u krugu. Potpuno smo se posvetili mentalnim stanjima i rtvujemo im iskustva fizike prisutnosti i emocionalne ravnotee. Shodno tome, mentalno nam je stanje, koliko god mi vjerovali da je napredno, optereeno zbunjenou. Toliko smo navikli na to stanje ne-postojanja da nam se ini savreno prirodnim. Teimo upravo takvom stanju. No, ono nije prirodno, jer ne poznaje ni ravnoteu niti sklad. Toga smo svjesni, jer usred tih mentalnih skokova svi osjeamo da neto nije kako treba biti. Nedostatak spokojstva koje osjeamo u svojoj nutrini odraava se kao neprestani kaos koji doivljavamo u svojim vanjskim ivotnim iskustvima. Nedostatak unutarnjeg mira takoer se odraava i u nainu na koji uvijek ustuknemo od svakog iskustva nepokretnosti ili tiine. Krilatica ovoga doba glasi: Sto vie buke, to vie kretanja. Ne znamo to je to to nam nedostaje, jer se ne moemo sjetiti to smo to izgubili. Ne moemo to ni pronai, jer ga traimo u slikama prolosti i u naziranju budunosti. Nae ponaanje ispunjeno nezasitnim potrebama i eljama svjedoi o ispraznosti koju ne moe ispuniti na trenutani pristup ivotu. U svojoj oajnikoj potrazi za mirom prevrnuli smo svaki dio ovog planeta. No, nikakvo djelovanje ne ispunjava mirom nae stanje Postojanja, jer smo odavno zaboravili da mir ne moemo pronai u djelovanju. Ne moemo ga prisilno ostvariti niti mehaniki postaviti. Stanje unutranjeg nemira oituje se u obliku fizikih, mentalnih i emocionalnih simptoma nelagode i bolesti. Bez obzira na to to uzimamo, bez obzira na to kamo pobjegnemo u pokuaju da ga izbjegnemo, bez obzira na to kako se odvajamo od njega svojim beskonanim djelovanjem, neprestano nam se ini da je stvarno olakanje nadohvat ruke. Upravo kao to ljudsko bie lieno sna neminovno

doivi fiziki, mentalni i emocionalni slom, to to zanemarujemo oazu svjesnosti sadanjeg trenutka jednako nas tako brzo vodi do iskustva planetarne drutvene dezintegracije. Proces prisutnosti pokuava ublaiti nau sudbinu, mentalno stanje ivljenja u vremenu, neumoran bijeg od jueranjeg dana i neobuzdanu jurnjavu za sutranjim, u kojem nema ni mira ni spokoja. Pomaui nam da shvatimo kako je svatko od nas dospio u ovakav poloaj, istodobno nam prua metodiki postupak i percepcijske metode koje nam omoguuju naputanje tog privida. Dobacuje nam ue svjesnosti i daje snagu da se izvuemo iz provalije zaokupljenosti prolou i budunou, kako bismo se mogli vratiti na jedino vrsto, sigurno i mirno tlo: sadanji trenutak. Proces prisutnosti u tome uspijeva osvjeujui izvornu Prisutnost koja je naa istinska bit, potiui nas da svjesno ponemo razotkrivati neizvornu la koju smo stvorili kako bismo se zatitili od straha, bijesa i tuge. Pokazuje nam da svoje iskustvo svijeta moemo promijeniti samo ako se oslobodimo percepcijskog virusa vremena te da je stoga oslobaanje od te mentalne bolesti najuzvieniji oblik sluenja koji ovog trenutka moemo prihvatiti. Iskustva koja stvaramo kako bismo se osjeali sigurno i prihvaeno u ovome svijetu nisu naa istinska bit. Bez obzira na to to nam nosi budunost, jedini trenutak koji za nas moe biti stvaran nema nikakve veze s jueranjim danom ili s onim to bi se moglo dogoditi sutra. Sve dok nesvjesno reagiramo na dogaaje u svojemu ivotu, ne uspijevamo uoiti to nam je pred nosom. Prebivamo u nonoj mori vlastitog uma, bjeimo pred duhovima prolosti i projiciranim utvarama budunosti. Ne bismo trebali tako ivjeti. To nije ivot. Ono to ivot uistinu jest, ne moe biti obuhvaeno vremenom. Nae iskustvo koje se temelji na vremenu pakao je izazvan naim osjetilima, okruen reetkama naih nerazrijeenih strahova, bijesa i tuge. Nikamo nas ne vodi, nikamo nas nije vodio i nikamo nas nee odvesti. Nita se ne dogaa u vremenu. Mi samo mislimo da se neto zbiva. Iako je to moda jedini oblik ivotnog iskustva kojeg smo trenutano svjesni, dobra je vijest da to ipak nije jedino nama dostupno iskustvo. Istodobno sa svijetom vremena postoji jo jedna paradigma. Nazivamo je sadanji trenutak. Svjesni smo da postoji, jer svi za njime tragamo, iako svjesno ne shvaamo da udimo upravo za time. Svi znamo da postoji, jer su u njega zalazili majstori ena i duhovni uitelji svih stalea i uvjerenja, kao i mnogo obinih ljudskih bia razliitih zanimanja, a mnogi i sada ive ondje. Ovog trenutka na naem planetu postoji sve vea skupina ljudi koja ivi u svjesnosti sadanjeg trenutka.

Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka dostupno nam je gdje god se nalazili. Da bismo ga potaknuli nikamo ne moramo ii, niti se moramo uputati u bilo kakvo vanjsko djelovanje. Meutim, ne moemo ga svjesno doivjeti dok se nae nesvjesno vrsto dri za privid prolosti i budunosti. Putovanje kroz Proces prisutnosti automatski aktivira nau sposobnost svjesnog percepcijskog prelaska iz svijeta utemeljenog na vremenu, u kojemu se sada nalazimo, u stanje Postojanja za kojim smo tragali u svom beskonanom djelovanju. Pomae nam da bez napora zakoraimo na udesnu stazu koja vodi prema sve iroj svjesnosti sadanjeg trenutka. Pomae nam da ponovno usmjerimo pozornost i namjeru, da svjesno pokrenemo vlastitu svijest prema sjaju nae Unutarnje prisutnosti koja nas oekuje. Poziva nas da svjesno zakoraimo u sadanji trenutak svojega ivota i da stoga prigrlimo stanje Postojanja u kojemu smo otvoreni radosti, zdravlju i obilju, koji proimaju svaki trenutak ivota. Svakoga nas trenutka okruuje radostan, zdrav ivot ispunjen obiljem. ivot u vremenu nosi nas poput bujice i baca nas ovamo-onamo. Stoga nam ivot prolazi u borbi, umjesto u primanju. Svjesnost sadanjeg trenutka nije apstraktna ideja, nego iskustvo. Nain Postojanja lien napora, koji predstavlja pravo svakog ljudskog bia na ovome svijetu. Ostvarenje takve svjesnosti neminovna je posljedica nae ubrzane evolucije. Ovog trenutka sve koji su voljni poziva da primimo njegove blagoslove. Svakoga od nas doziva tihim glasom: Zastani! Nema kamo ii, nema to raditi, ali moe biti! To je poziv, to je putovanje, to je dar koji nam prua Proces prisutnosti. to je, dakle, svjesnost sadanjeg trenutka? To je stanje Postojanja u kojemu bez ikakva napora prihvaamo izvornu i boansku prisutnost, to mi i jesmo, u svakom trenutku koji nam je Bog darovao, kako bismo svjesno mogli odgovarati na svako iskustvo koje nas zadesi. Ako to postignemo, odgovor e uvijek biti isti: zahvalnost; bujica zahvalnosti koja odnosi sve nae privide. Dok ivimo u vremenu moe nam se uiniti da je naporno i komplicirano postii takvo stanje. No, taj je proces posve nenaporan i prirodan, jer je svjesnost sadanjeg trenutka pravo koje smo dobili roenjem. Razmetni sin vraa se kroz vrata kraljevstva svjesnosti. Tei je bio pokuaj traganja za onim to nismo ni znali da smo izgubili. Najbolja od svega je spoznaja da nas je ono to smo traili ve pronalo.

Prvidio Usklaivanjeprocesom

Ova je knjiga ustrojena tako da podrava iskustvo koje sam nazvao Proces prisutnosti. Dok je itamo, tekst nas polako uvodi u proces, poziva nas da ga iskusimo i, konano, postupno nas izvodi iz njega u njime preobraeno ivotno iskustvo. Proces prisutnosti je, stoga, knjiga usmjerena na svjesno pokretanje svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad dovrite putovanje bit ete u stanju sami sebi pomagati tijekom vlastitog trajnog putovanja u svjesnost sadanjeg trenutka. Takoer ete se ponovno povezati s onim vidom svog Postojanja koji e vam uvijek biti na raspolaganju i voditi vas. Stoga ete se osloboditi potrebe da takvu pomo traite izvana. U tome smislu Proces prisutnosti predstavlja instrument osloboenja. Proces prisutnosti je putovanje prema vlastitoj nutrini koje namjerno i svjesno odabiremo. To e nas putovanje povesti kroz zaboravljene uspomene u nepoznata emocionalna podruja koja zbog toga u poetku moemo smatrati neugodnima. Putovanje je osmiljeno da nam uspjeno omogui da zakoraimo s onu stranu potisnutog straha, bijesa i tuge koja prodire u naa ivotna iskustva. Unutarnje podruje u koje emo zakoraiti u poetku nam se moe uiniti stranim, ali to je samo zaboravljen krajolik kroz koji moramo proi da bismo se uspjeno ponovno sjedinili sa svojom bezazlenou, svojom spontanom radou i svojim uroenim, stvaralatvom. Proces prisutnosti je staza koja nas uspjeno vodi na putovanje onkraj unutarnjih ruevina prolosti, kako bismo se mogli vratiti u samo sredite svoje Unutarnje prisutnosti. Iako nam se moe uiniti da putujemo sami, to nije tako i nikada ne moe biti tako. Prvi dio ove knjige namjerno je osmiljen kako bi nas pripremio za tu spoznaju. Napisan je da bi potaknuo odnos s naim Unutarnjim pomagaem. Iako ovog trenutka moda i ne znamo kamo idemo ili kako emo onamo stii, jedan dio naeg Bia to ipak zna. Postoji dio naeg Bia koji zna sve. To je onaj dio koji nas je doveo do poetka ove staze to vodi u nau vlastitu unutranjost. Taj izvorni dio naega Bia, koji nazivamo Unutarnjom prisutnou, zna za ime uistinu tragamo i

to nam je potrebno da svjesno doemo do tog otkria. Najbolji nam je prijatelj, najbliskiji drug, na junak i poasni straar. Nosi nau zastavu i nae zalihe. Oduevljeno nas alje na put i ekat e nas s radosnom dobrodolicom u trenutku kad postignemo ispunjenje. Prvi dio Procesa prisutnosti automatski nas osnauje kako bismo mogli prihvatiti poruke koje dolaze od nae Unutarnje prisutnosti. Poduava nas razumijevanju jezika izvornosti kojim je taj Proces ispisan. U tom postupku nema nikakvih potekoa, jer itanjem automatski uimo sve to trebamo znati o komunikaciji sa svojim Unutarnjim pomagaem. Potrebno je samo ne uriti, paljivo itati i dopustiti informacijama da nam se polako slegnu. Nije prijeko potrebno zapisivati biljeke ili svjesno pamtiti bilo koji dio teksta. Meutim, tijekom mirnih trenutaka, kad ino oputeni i spremni prihvatiti poruke, korisno je razmiljati o onome to smo proitali. Ako u bilo kojem trenutku imamo osjeaj da smo preoptereeni, to je znak da moramo odloiti knjigu kako bismo integrirali proitano. U ovom kontekstu integrirati znai ostaviti sebi dovoljno vremena i prostora u emocionalnom, mentalnom i fizikom smislu kako bismo proradili proitano ili iskustva koja je tekst u nama pokrenuo, kako bismo iz njega mogli izvui mudrost. U drugom dijelu ove knjige, pod naslovom Integrativni pristup, detaljnije emo raspravljati o predmetu integracije i o tome kako je on ukljuen u pristup Procesu prisutnosti. Procesu prisutnosti moemo pristupiti na dvije razine, uvodnoj i iskustvenoj. Prvi dio ove knjige ima osobito vanu ulogu utoliko to nam pomae da donesemo utemeljenu odluku o razini koja je za nas najprikladnija. Uz to to nam prua priliku da odluimo, prvi dio nas takoer poinje povezivati sa sveobuhvatnim namjerama Procesa prisutnosti. Odreuje nam namjeru. Usmjerava -pozornost. Upoznaje nas s Unutarnjim vodiem. Otvara nam vrata i ukazuje na put. Priprema nas i jami nam uspjeh.

Ritam ponovnog osnaenja Proces prisutnosti nije samo knjiga, nego iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka predoeno u- obliku knjige. Zbog toga je napisana i ustrojena na moda neuobiajen nain. Iako zaokuplja um kao instrument

koji nam pomae pri pokretanju svjesnosti sadanjeg trenutka, nije napisana za njega. Um koji razmilja nikada ne moe iskusiti svjesnost sadanjeg trenutka, jer djeluje samo u okviru paradigme utemeljene na vremenu. Kad uistinu zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, gubitak misli bit e jedan od pokazatelja da se to uistinu dogodilo. Meutim, budui da smo postali sluge vlastitoga uma, umjesto da on slui nama, postizanje unutarnje tiine i smirenosti zahtijeva promiljeni postupak ukidanja djelovanja. Proces prisutnosti upravo to i jest: proces ukidanja djelovanja. Zbog toga bi vam se tijek ovoga teksta mogao initi posve neuobiajenim. Um koji razmilja i ego kojega on podrava ponekad se mogu usprotiviti tijeku teksta. Mogu nam rei: Tu se sve ponavlja. To je ve napisano i detaljno objanjeno, pa zato onda ponovno prolaziti kroz iste stvari? Zar autor smatra da smo neinteligentni? Budui da se kod uma koji razmilja uvijek radi o razumijevanju, mogao bi tako reagirati na tekst. Kad povjeruje da je neto ve shvatio, uvrijedi se ili mu je dosadno ako se ista tema ponavlja, osobito ako se ponavlja na posve isti nain. Um koji razmilja ne uoava nijednu drugu svrhu informacija osim njihove instrumentalne uloge razumijevanja ili analize. No, informacije sadrane u ovoj knjizi posjeduju dublje, svrhovitije dimenzije nego to je puka pomo pri razumijevanju. Jedna od tih dimenzija je i u tome to nam informacije s ovih stranica takoer omoguuju da se blago uskladimo s ritmom ovog posve zakuastog postupka. Kad se um koji razmilja susretne s nekom knjigom, automatski pretpostavlja da je napisana za njega. Stoga bi elio da svaka reenica bude nova i uzbudljiva, da svako poglavlje zavri s napetou. udi za neprestanom promjenom i ovisan je o njoj. eli se zabaviti. Ne moe podnijeti tiinu i mir koji pripadaju svim ciklikim iskustvima, osobito dubini tiine i mira iz koje izranja ova knjiga i u koje nas poziva. Za um koji razmilja ciklusi su besmislena ponavljanja. Zbog toga um ne moe sjediti na plai i mirno promatrati beskonane valove. Niti moe uivati u tiini Suneva zalaska. Ne moe uivati u nepokretnosti stabla. Kad ugleda jedan val, jedan zalazak ili jedno stablo, vjeruje da ih je vidio sve. Ponavljanje ga ljuti i tjera ga da kae: Kakav je smisao u ponavljanju? Na taj nain reagira usprkos injenici da su misli kojima se bavi najee uistinu besmisleni ciklusi ponavljanja. Um koji razmilja udi za bukom, kretanjem, uzbuenjem, neprestanom promjenom i onome to smatra novinom. No, ivot u svojoj najskrivenijoj biti uope nije nov. ivot je uvijek onakav kakav je oduvijek bio i nikada nee odstupiti od svoje najdublje istine. U tom smislu ivot

je na ovome svijetu beskonana nepokretnost i tiina koja u skladu s plimom neprestanih ciklusa poprima oblik i naputa ga. Ti ciklusi se ne ponavljaju, nego predstavljaju osnaenje. U ovome pojavnome svijetu predstavljaju sam ritam Postojanja. To je kvaliteta svjesnosti koju bismo trebali odravati dok itamo 0 Procesu prisutnosti. Ono to na misaoni um u tekstu knjige doiv ljava kao ponavljanje zapravo je osnaenje. To je postupno buenje ritma svjesnosti sadanjeg trenutka. Ovaj tekst nije napisan kako bi pruio zabavu misaonom umu. Um nam u ovome sluaju moe samo pomoi dok itamo i omoguiti nam da u mentalnom smislu prihvatimo informacije kako bismo ih mogli asimilirati u tkanje svojih fizikih i emocionalnih iskustava. Kad proitamo knjigu, bit e nam jasnije zato je tekst tako ustrojen i zato se neke informacije cikliki ponavljaju na stranicama koje itamo. Meutim, bilo bi korisno shvatiti namjere koje se kriju iza ustrojstva teksta prije nego to ga ponemo itati. Tako emo smiriti misaoni um 1 zatiti se od njegove sklonosti dosaivanju ili ljutnji. Kao to sam ve rekao, tekst Procesa prisutnosti osmiljen je kako bi pokrenuo postupak koji e nam omoguiti rastvaranje lanih percepcija koje skrivaju nau Unutarnju prisutnost od svijesti. Kad se proces jednom pokrene, on uzrokuje pomake u percepciji, a stoga i promjenu kvalitete naega ivotnog iskustva. Ono nesvjesno u nama poinje izranjati u svjesni dio svijesti. Dok nesvjesno izranja, moraju nam se ponavljati neke informacije kako bismo ostali svjesni da se i treba dogaati ono to se dogaa. Tekst e uz to postupno poticati svjesnost o naem djejem ja, vidu naega Postojanja kojeg smo automatski odbacili kad smo iskoraili iz djetinjstva. Dok taj na dio izranja u svijest kako bi se iscijelio, moraju nam se ponavljati neke informacije kako bi nae djeje ja bilo sigurno da je posve bezopasno pridruiti nam se u Sadanjem trenutku naeg sadanjeg ivotnog iskustva. Tekst se stoga ne obraa samo onome dijelu nas koji svjesno okree ove stranice. Istodobno se obraa i naem djejem ja, kao i drugim vidovima nae svijesti kojih jo nismo svjesni. Djeci je takvo ohrabrenje potrebno, kao i nesvjesnom koje jo prebiva u nama kad odrastemo. Ustrojstvo teksta takoer uzima u obzir i injenicu da nam Proces prisutnosti prua dvije razine s kojih moemo pristupiti iskustvu svjesnosti sadanjeg trenutka. Na prvu razinu ulazimo itanjem teksta. Druga razina ulaska obuhvaa iskustveni postupak koji se postupno odvija tijekom jedanaest tjedana ili due. Ono to nain se moe initi kao ponavljanje dok jednostavno itamo cijeli tekst do kraja ni u kom

se sluaju nee initi takvim ako odvojimo 77 ili vie dana da dovrimo Proces. Ponavljanje u takvim okolnostima slui osnaenju. Ono je ritam nae poviene svjesnosti. Ova je knjiga rijeka informacija koje aktiviraju iskustvo i nosi nas prema vjenom oceanu svjesnosti sadanjeg trenutka. Ponekad tee polagano, ponekad bujica ubrzava, a ponekad nam se ini da plovimo pokraj istih obala. No, tekst je namjerno tako napisan kako bi nas sigurno i polako odveo s onu stranu uma koji razmilja, u zagrljaj posveene tiine i mirnoe iz kojih izvire sveukupan ivot. Stoga bi bilo dobro da knjigu itate otvorena uma i da strpljivo prihvatite nain na koji je napisana. Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo preskakali neke dijelove. Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo preskakali neke reenice ili odlomke samo zato to ih um koji razmilja smatra besmislenim ponavljanjem. Informacije u ovoj knjizi namjerno su prikazane slojevito i posebnim redom vanosti. Napisane su u obliku iji je cilj pripremiti nas da unesemo velike promjene u kvalitetu naeg ivotnog iskustva bez pomoi vanjskih pomagaa. Stoga tekstu trebamo pristupiti zrelo i odgovorno. Pridravajui se jednostavnih uputa, itajui stranicu za stranicom, korak po korak, iz dana u dan, iz trenutka u trenutak, polako emo proistiti svoja opaanja i svjesnost sadanjeg trenutka trajno unijeti u svaki djeli ivota. Usklaivanje namjere Namjera Procesa prisutnosti je pokretanje svjesnosti sadanjeg trenutka, neograniene moi i mogunosti nae Unutarnje prisutnosti. Naa Unutarnja prisutnost ne poznaje razliite stupnjeve teine i stoga nas pokretanje takvoga stanja Postojanja osnauje da svjesno proradimo prirodu svakog neintegriranog ivotnog iskustva. Meutim, stvarnost Unutarnje prisutnosti i svjesnosti sadanjeg trenutka ne moemo pronai u idejama, niti ih idejama moemo procjenjivati. Nitko nam ih drugi ne moe objasniti. Prije nego to ponemo shvaati to uope znai rije Prisutnost, moramo je iskusiti na vlastitoj koi. Stoga je itava ova knjiga poziv da doivimo takvo iskustvo, da otvorimo vrata i sami zakoraimo u takvo stanje Postojanja, kako bismo na temelju vlastitog iskustva shvatili kakav dar uistinu predstavlja svjesnost sadanjeg trenutka. Nije nimalo vano jesu li informacije u ovoj knjizi tone ili nisu. Vano je samo hoe li iskustvo potaknuto itanjem i primjenjivanjem tih informacija poeti usmjeravati nau pozornost s iskustava utemeljenih u

vremenu na svjesnost sadanjeg trenutka. Rijei koje majka pjevui kao uspavanku tek roenom djetetu posve su nevane, jer ih dijete ionako ne razumije. Uspjenost uspavanke moe se mjeriti samo po tome je li njen emocionalni sadraj uznemireno dijete uljuljao u san. Na isti nain tekst ove knjige moe se procjenjivati tek ako se upitamo je li uspjeno potaknuo iskustva koja nas vode svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad uemo u Proces prisutnosti, istovremeno se obvezujemo da emo i dovriti putovanje. Takvu obvezu moramo bezuvjetno preuzeti, jer ne znamo to je tono Proces prisutnosti sve dok ne stignemo do njegovog kraja. Prvi dio ove knjige paljivo je osmiljen da nam prui ohrabrenje i neophodne informacije na temelju kojih bismo mogli preuzeti takvu obvezu. Vei je dio ovoga putovanja osmiljen tako da nas dovede do onih mjesta u nama koja nam moda jo nisu poznata te da nas provede kroz njih. Stoga emo neminovno doivjeti iskustva u kojima e nam se initi da ne znamo kamo smo se uputili ili da ne razumijemo to nam se dogaa. To je normalno. Tako i treba biti. Tijekom Procesa prisutnosti u tim trenucima neznanja dolazi do ubrzanog osobnog rasta. ak i kad stignemo na kraj putovanja, moda e nam biti teko drugoj osobi objasniti to se dogodilo. I to je normalno, jer vei dio putovanja odvija se na podruju srca, a ne uma. Meutim, kad stignemo na odredite, nimalo neemo sumnjati da je to iskustvo jedan od najdragocjenijih darova ljubavi koje smo sami sebi poklonili. U ivotu automatski rastemo uzimanjem pravilne ili prikladne prehrane. Kad zakoraimo u prvo kolsko iskustvo potreban je i mentalni rast. No, emocionalni razvoj, koji najee poinje naglo usporavati negdje u sedmoj godini, ne dobiva stvarnu pozornost dok odrastamo. Ljudi su dokazali da su iznimno prilagodljivi u fizikom smislu. U posljednjih stotinu godina postali smo i divovi uma, ali tuno je to smo u emocionalnom smislu sve slabiji. Uznemirenost u svijetu u kojemu danas ivimo svjedoi da na svijet predstavlja igralite emocionalno nezrelih ljudi. Putovanje u koje se uputamo u Procesu prisutnosti stoga je u svojoj biti ostvarenje emocionalnog rasta putem ponovnog buenja fizike prisutnosti i umne jasnoe. Fizika je prisutnost iskustvo do kojega dolazi dok uimo kako zadrati svijest u fizikome tijelu. Veina ljudi vjeruje da prebivamo u tijelu, ali to nije tono. Da bismo razmiljali o prolosti ili budunosti moramo zakoraiti u mentalno carstvo, a ono nije ogranieno na fiziki mozak. iri se u skladu sa irenjem naih misli. Ako razmiljamo o prijatelju u drugoj zemlji ili prebiremo uspomene na posljednji zajedniki

susret, pretpostavljamo da smo i dalje u svome tijelu, ali zapravo nismo. Nalazimo se ondje gdje nam je usmjerena pozornost. Ni u kom sluaju nismo fiziki prisutni. Moda nam se neto dogaa pred oima, ali dok smo izgubljeni u mislima, to uope ne primjeujemo. Fiziki smo prisutni samo kad svjesno postignemo svjesnost sadanjeg trenutka. Fiziko je tijelo posve prisutno, iako odraava naa prola iskustva i projekcije budunosti. Posve je prisutno u svom djelovanju. Srce kuca samo u Sadanjem trenutku. Kad iskusimo fiziku prisutnost, osjeamo kucanje vlastitog srca. Tome se iskustvu najvie pribliavamo sluajno, neposredno prije neke nesree ili kad se iznenada uplaimo. Nekoliko trenutaka nakon takvog iskustva svjesnost u potpunosti obuhvaa nae tijelo te osjeamo kako nam krv juri kroz ile, a srce snano udara u prsima. Meutim, ako ivimo u mentalnome carstvu kojeg nazivamo vremenom, tada nismo ni svjesni da imamo srce, a kamoli da bismo ga uli ili osjetili. Stoga Proces prisutnosti poinje tako to nam pomae da postignemo fiziku prisutnost, ili sposobnost da svoju svjesnost poinjemo sidriti u vlastitom fizikom tijelu. Sljedei su koraci postizanje mentalne jasnoe i emocionalne uravnoteenosti. Postizanje fizike prisutnosti, mentalne jasnoe i emocionalne ravnotee predstavlja postupak koji uinkovito potie emocionalni rast. Kasnije emo detaljno istraiti zato je namjera za poticanje emocionalnog rasta jedini prirodni nain na koji moemo poeti razrjeavati simptome fizike i mentalne neravnotee. Emocionalni rast predstavlja jedno od najizazovnijih postignua u ovome svijetu, jer mu ljudi koji nas okruuju rijetko kad podravaju, a jo rjee ga razumiju. Iako je svrha uputa koje dobivamo tijekom ovoga putovanja u tome da nam to zahtjevno iskustvo bude to jednostavnije, svrha samoga putovanja nije u tome da bude jednostavno ili da se dobro osjeamo od samoga poetka. Kad otupimo u emocionalnom smislu, tada kaemo da se osjeamo dobro, lijepo, fino, super i sjajno. Tijekom ovoga iskustva vlastiti napredak ne bismo trebali procjenjivati po tome koliko se dobro osjeamo. Proces prisutnosti nas potie da se prisjetimo kako da se osjeamo stvarnima. Osjeaj stvarnosti u poetku moe obuhvaati i doivljaj potisnutih emocionalnih stanja kao to su strah, bijes i tuga. Proces prisutnosti nam pomae da blago pristupimo svojim potisnutim emocijama koje inae ne bismo eljeli priznati. Tijekom Procesa namjerno doputamo da se to dogodi, jer su potisnute emocije nesvjestan uzrok postupaka i iskustava koji nam sada nisu korisni. Kad pristupimo tim

potisnutim emocijama i otpustimo njihov negativan naboj, automatski poinjemo vraati ravnoteu kvaliteti svih ivotnih iskustava. U okviru ovoga Procesa iskustveno emo shvatiti zato se moramo posvetiti zadatku emocionalnog rasta, ak i ako nismo sposobni shvatiti zbog ega je to prijeko potrebno. Kao to emo otkriti, mentalno razumijevanje rijetko je kad dio emocionalne integracije. Poput svih putovanja koja vode u nepoznato, gdje smo bili i zato su se neki dogaaji morali dogoditi, moi emo shvatiti tek kad stignemo na odredite i promislimo o putovanju. Tijekom itavog Procesa prisutnosti rije emocija koristim kao istoznanicu za energiju u kretanju. Da bismo se emocionalno razvijali najprije je potrebno da se oslobodimo svojih potisnutih i blokiranih emocija, a onda trebamo nauiti kako odgovorno usmjeravati tu osloboenu energiju kako bi poboljala kvalitetu svih naih ivotnih iskustava. Da bismo to postigli nauit emo nekoliko jednostavnih, ali vanih percepcijskih metoda koje e nas do kraja ivota, bez obzira na sve, usmjeravati prema radosnim i izvornim iskustvima. Proces prisutnosti ne mijenja ono tko i to jesmo. To nije mogue. U njemu je rije o oslobaanju od vezanosti za vlastiti umjetan identitet, tako da se postupno moemo vratiti svjesnosti izvorne Prisutnosti. Rije je o prelasku od lai prema Prisutnosti. Rije je o svjesnom povezivanju s onim vidom naega Bia koji se nikada ne mijenja te o izraavanju potovanja prema tom uvijek prisutnom vidu naega Bia. Ne trebamo postati neto drugo ili netko drugi, nego se prisjeamo i proivljavamo tko i to uistinu jesmo i to smo oduvijek bili. U Procesu prisutnosti nije rije o promjeni onoga to su zvijezde upisale na naem elu, rukama i nogama, nego o buenju potpuno cjelovitog potencijala svakoga trenutka koji je sudbina unaprijed odredila. Rije je o tome da poinjemo odgovarati na svoj ivot dok se ovoga trenutka odvija pred nama, a ne o tome da reagiramo na njega kao da se trebalo dogoditi neto drugo. Namjera je Procesa prisutnosti razotkriti nam kako naa pogrena elja za mijenjanjem onoga to nam se u bilo kojem trenutku dogaa najee proizlazi iz nae nesposobnosti da budemo potpuno prisutni i da u potpunosti uivamo u svom udesnom ivotnom iskustvu onakvom kakvo ono jest ovoga trenutka. Proces prisutnosti u nama budi svjesnost kako je u naravi naega odnosa prema onome to nam se ovoga trenutka dogaa da posijemo sjeme onoga to e se tek dogoditi onkraj granica trenutanog ivotnog iskustva. Taj nam proces pomae da uvidimo kako je kvaliteta sjemena koje sijemo u bilo kojem trenutku svaki put drukija u skladu s naom

odlukom jesmo li odabrali reagirati na svoja iskustva ili odgovarati na njih. Kad reagiramo na iskustva to znai da odluke donosimo na temelju onoga to mislimo da nam se dogodilo juer i to e nam se dogoditi sutra. Na iskustva odgovaramo kad odluke temeljimo na onome to nam se dogaa upravo ovoga trenutka, upravo ovdje, a to moemo tek kad se oduimo od postupaka i sustava uvjerenja koja nas tjeraju da reagiramo. Proces prisutnosti pomae nam u tom oduavanju. U Procesu prisutnosti nema pogreaka, jer je rije o individualnom putovanju na koje nas pokree predanost, znatielja i namjera. Ne moemo ga iskusiti umjesto nekog drugog ili zbog nekog drugog. Poticanje svjesnosti sadanjeg trenutka podrazumijeva individualnu odgovornost. Stoga je to iskustvo po samoj svojoj naravi zatieno od usporedbe ili prosuivanja. Proces prisutnosti nije sredstvo za bilo kakvu svrhu, nego nastavak ivotnog putovanja u koje smo se ve upustili prema biti vlastite svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad se otputimo na ovaj dio naega ivotnog putovanja, moemo se obvezati da emo, bez obzira na sve, svjesno pratiti vlastiti emocionalni razvoj do kraja svojih ivotnih iskustava. Zaponimo jasnom namjerom da pokrenemo Proces prisutnosti. Bilo bi dobro da na trenutak ostanemo mirni i paljivo razmotrimo sljedee pitanje prije nego to nastavimo itati. Koja je namjera mog ulaska u Proces prisutnosti?

Mehanikaprocesa
Proces prisutnosti iskustveno je putovanje tijekom kojega kroz vjebe svjesnog disanja, primjenu Izjave o aktiviranju prisutnosti te primjenu percepcijskih metoda uimo umijee buenja svjesnosti sadanjeg trenutka. Proces prisutnosti nije proces djelovanja, nego prihvaanja nedjelovanja kako bismo bez ikakva napora rastvorili ono to stoji izmeu nas i iskustva istoga Bia. Ionako ve diemo, a ovaj nam Proces omoguuje svjesno disanje. Ionako ve razmiljamo, a ovaj nam Proces pomae da se svojim mislima koristimo tako da od njih imamo koristi. Ionako ve osjeamo, a ovaj nam Proces omoguuje da ponemo osjeati vlastitu prisutnost. Ionako ve itamo, a ovaj nam Proces omoguuje da itanje koristimo kao instrument za mentalno pokretanje svjesnosti sadanjeg

trenutka. Ionako ve automatski koristimo vlastitu percepciju, a ovaj nam proces pomae da svjesno ponemo opaati svijet dok se ovoga trenutka odvija pred nama, umjesto to ga nesvjesno zamjeujemo kroz tumaenja i sustave uvjerenja koji se temelje na iskustvima prolosti. Proces prisutnosti podijeljen je na nizove vjebi s razmakom od sedam dana. Sedmodnevno razdoblje izmeu vjebi omoguuje nam da prikupimo prijeko potrebno iskustvo kako bismo prihvatili informacije koje dobivamo kroz materijale o Procesu. Kad se informacija kombinira s iskustvom, pretvara se u znanje. Kad to znanje postane frekvencija na kojoj temeljimo svoje misli, rijei i djela, tada ostvarujemo sklad koji nazivamo mudrou. Od poetka prve vjebe dobivamo upute o metodi svjesnog povezanog disanja koja je ne samo prirodna, nego i bezopasna. Tijekom itavog trajanja ovoga putovanja trebamo disati na taj nain 15 minuta na poetku i na kraju svakoga dana. Ta je vjeba disanja okosnica itavog Procesa, jer nam omoguuje svjesno i svakodnevno buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. Svakodnevna praksa disanja zahtijeva zrelu razinu predanosti i osobne discipline. Tijekom Procesa prisutnosti koristimo dva najistaknutija instrumenta koja posjedujemo kao svjesna bia, a to su panja i namjera. Panja je instrument naeg mentalnog tijela i predstavlja ono na to se usredotoujemo. Namjera je instrument emocionalnog tijela i predstavlja razlog zbog kojega se usredotoujemo. Svi se koristimo panjom i namjerom kako bismo automatski kretali prema svim svojim ivotnim iskustvima, prolazili kroz njih i naputali ih. To uglavnom inimo nesvjesno. Proces prisutnosti je osmiljen kako bi u te postupke unio poveanu svijest, jer kvalitetu ivotnog iskustva odreuje svjesnost kojom koristimo panju i namjeru. U svakoj vjebi osim svakodnevnog disanja aktiviramo i izjavu za pokretanje Prisutnosti. Nazivamo ih Izjave za buenje Prisutnosti. Izjave za buenje Prisutnosti trebamo primjenjivati kao odgovore na iskustva koja Proces svakoga dana potie u naem svakodnevnom ivotu, a ne kao matanje ili pozitivno razmiljanje. Takoer dobivamo materijale za itanje s percepeijskim metodama i uvidima koji nas automatski bude iz nesvjesnog ponaanja. U Procesu pristitnosti nitko nas ne pokuava poboljati, nego uimo kako svjesno preuzeti odgovornost za pristupanje moi vlastite Unutarnje prisutnosti. Uimo kako sve vie povlaiti svjesnu i nesvjesnu

panju iz prolosti i projicirane budunosti, kako bi nam bila dostupna u sadanjem trenutku naeg ivota. Budui da nas ui kako se moemo odvajati od vlastitih iskustava i promatrati ih, Proces prisutnosti nam omoguuje da uvidimo kako je s nama sve u redu. Nismo slomljeni. Omoguuje nam da integriramo kvalitetu iskustava koja doivljavamo u vremenu i koja moramo uravnoteiti. Proces prisutnosti na taj nam nain pomae da jasno uvidimo kako postoji razlika izmeu nae osobnosti i iskustava koja nam se dogaaju. U nainu i razlogu zbog kojega Proces prisutnosti postie svoju namjeru nema nikakve magije ili misterija. To je jednostavno postupak neega to bismo mogli nazvati Uzvienijom znanou. Povezan je sa Zakonom uzroka i posljedice. Sami emo se uvjeriti da su svi postupci i spoznaje sadrani u tome Procesu posve prirodni i esto sasvim jasni. Ono po emu se Proces prisutnosti razlikuje od mnogih drugih introspektivnih postupaka je injenica da ne sadri vanjske rituale, obrede ili dogme, kao ni igrake ili predmete moi uz koje bismo se mogli vezati. Proces ne obuhvaa sustave uvjerenja, religijske ideje ili filozofiju. Sve to postignemo tijekom Procesa postiemo discipliniranim usmjeravanjem vlastite volje na svjesno koritenje panje i namjere. U Procesu je rije o naputanju prividnih mentalnih podruja naeg uma i prihvaanju stvarnosti vlastitih iskustava i osobnosti. Zbog toga imamo priliku iskusiti svaki dio Procesa u obliku stvarnih dogaaja u svom svakodnevnom ivotnom iskustvu. Primjenjujui iskustvo Procesa u ivotu i pratei rezultate, kroz osobno iskustvo spoznajemo da nita iz vanjskog svijeta ne moe imati moniji i trajniji uinak na nae osjeaje od razvoja izvornog odnosa s vlastitom Unutarnjom prisutnou. U to iskustvo ne moemo ui umjesto nekoga drugoga ili kako bismo nekome neto dokazali. Kad bismo to uinili, bilo bi nam iznimno teko dovriti Proces. Volja da stignemo na kraj putovanja mora u odreenoj mjeri proizlaziti iz nae nutrine, a ne javljati se samo kao reakcija na vanjske okolnosti. Prije nego to se posvetimo Procesu, moramo biti spremni i voljni otpustiti mentalitet rtve, jer e se od nas traiti da preuzmemo potpunu odgovornost za kvalitetu svih naih ivotnih iskustava. Proces prisutnosti nam kroz iskustvo omoguuje da spoznamo kako stvaran rast uvijek proizlazi iz neega to ne znamo. To je iznimno vana istina koju ego ne moe razumjeti, jer je u njegovoj naravi da pretpostavi kako unaprijed ve zna sve to je vrijedno znati. Kad krenemo

na putovanje moramo biti otvoreni za mogunost da ne znamo tko smo, kamo smo krenuli, to uistinu traimo, niti kako bismo to mogli pronai. Moramo biti otvoreni za mogunost da u svemu grijeimo. Ako mislimo da tono znamo to se dogaa u bilo kojem dijelu naega ivotnog iskustva, bit e nam teko prepustiti se Procesu, jer rasti moemo tek kad priznamo da neto ne znamo. Iako to ni u kom sluaju nije presudno, ozbiljno se preporuuje da pojedinci koji odlue krenuti u Proces prisutnosti rade u parovima. Nije rije o tome da se svjesnost postie zajednikim snagama. Budui da je rije o unutarnjem poslu, to je putovanje individualno. Meutim, drutvo na putu od velike je koristi. Postoji nekoliko razloga za to: 1. Pruanje uzajamne potpore. Tijekom putovanja nije nam namjera da se dobro osjeamo, nego da se osjeamo stvarno. Nae izvorno, stvarno stanje Postojanja ispunjeno je spontanom radou i stvara latvom, ali da bismo se ponovno probudili u svom izvornom stanju, moramo proputovati sadanje uvjete svojeg emocionalnog tijela. To nas putovanje vodi kroz potisnuti strah, bijes i tugu. U ovome se svijetu takva stanja emocionalne neravnotee automatski potiskuju, jer smo, ugledajui se na druge, povjerovali kako su takva stanja pogrena. Naa neprestana namjera da se dobro osjeamo u sva kome trenutku proizlazi iz nae stalne elje da potisnemo injenicu kako smo uistinu uplaeni, bijesni i ispunjeni tugom. Kad se prepu stimo Procesu prisutnosti, promiljeno namjeravamo dopustiti tim potisnutim osjeajima da izrone na povrinu. Zbog toga istodobno usvajamo percepcijske metode koje nam pomau da ta neugodna stanja polako uravnoteimo i integriramo. Kad potisnuti osjeaji ponu izranjati na povrinu, prirodno je oekivati da e se ljudi oko nas zabrinuti i nagonski nam pokuati pomoi da se bolje osjeamo. Drugim rijeima, poticat e nas da se smirimo, odnosno da ponovno potisnemo te osjeaje. Ako na putovanje krenemo s prijateljem, imat emo pokraj sebe nekoga tko e nam pruiti potporu u namjeri da se ne smirujemo, nego da nastavimo otkrivati potisnute sadraje. 2. Leanje u kadi. Tijekom sedme, osme i devete vjebe u Procesu pri sutnosti postoji mogunost da legnemo u kadu tople vode. Detalji tog postupka objanjeni su u materijalima Procesa. Iako je taj postupak potpuno bezopasan i za pojedinca, nekima bi mogao biti naporan zbog zdravstvenih problema ili starije dobi. Pod tim je okolnostima prepo ruljivo da netko sjedi pokraj nas dok prolazimo taj dio iskustva. Ta

osoba nema to raditi, ali je dovoljno da bude prisutna, ne prosuujui i ne zabrinjavajui se zbog onoga to nam se dogaa te da nam, ako je to potrebno, pomogne dok ulazimo u kadu ili izlazimo iz nje. 3. Potvrda. Upravo kao i tijekom bilo kojeg drugog putovanja nepoznatim podrujem, susretat emo se s nekim vidovima svojega Bia koji nam nisu poznati. Ako smo u kontaktu s osobom koja i sama prolazi slina iskustva, uvidjet emo da je nae iskustvo upravo onakvo kakvo i treba biti. Bit emo svjesni da su iskustva kroz koja prolazimo zajednika svima. Stoga je bliskost s osobom koja takoer prolazi slian proces bitna zbog toga to njezina prisutnost slui kao potvrda. Nije prijeko potrebno imati nekoga s kim emo podijeliti svoje iskustvo, jer je smisao Procesa prisutnosti u tome to je to putovanje na koje ovjek moe krenuti u vlastitoj unutranjosti, zbog sebe i posve sam. Meutim, drutvo na putu moe predstavljati pomo, potvrdu i ohrabrenje. Integralni je dio Procesa prisutnosti osvjeivanje disanja, jer je disanje najuinkovitije i najdostupnije sredstvo koje imamo i kojim svoju panju moemo usidriti u sadanjem trenutku. U poetku bismo mogli pretpostaviti da je metoda disanja koja se koristi u Procesu ona koja se koristi u metodi rada s disanjem ili preporaanja. Iako ima slinosti, svrha ove konkretne primjene svjesnog povezanog disanja jedinstvena je za Proces prisutnosti i ne bi trebalo pretpostaviti da je povezana s tehnikom disanja ili preporaanjem, te nema istu svrhu, a ni praktini pristup. Osnovna svrha usmjeravanja panje na disanje u okviru ovoga Procesa je aktiviranje i prikupljanje iskustava o svjesnosti sadanjeg trenutka te istodobno osvjeivanje svih nesvjesnih prepreka koje nam onemoguuju spoznaju toga iskustva. Na koji nain i zato svjesno povezano disanje potie svjesnost sadanjeg trenutka? Veina ljudi tijekom dana razmilja o prolosti ili o dogaajima koji se jo nisu dogodili. Um nam je gotovo iskljuivo zaokupljen tim aktivnostima, iako toga nismo ni svjesni. To je mentalna ovisnost i boljka zbog koje je ovjeanstvo zarobljeno u svom unutranjem svijetu privida koji se izvana odraava u obliku trajne neravnotee naeg planeta. U okviru Procesa prisutnosti to prividno i neuravnoteeno stanje nazivamo ivotom u vremenu. U tom stanju ne osjeamo iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, te nemamo ni spoznaju o njegovim posljedicama. Ako nismo postigli barem neku razinu svjesnosti sadanjeg trenutka, ne moemo svjesno i odgovorno usmjeravati

kvalitetu svog ivotnog iskustva, biti uistinu sposobni pomoi drugim ljudima ili doivjeti blisku povezanost sa sveukupnou ivota. Ako ne postoji svjesnost sadanjeg trenutka, ne moemo uvidjeti povezanost uzroka i posljedice. Bie koje je prisutno ne moe svjesno nanijeti zlo drugim ivim oblicima, budui da svjesnost sadanjeg trenutka, koja stvara blisku povezanost sa svime to ivi, omoguuje ovjeku da osjeti posljedice vlastita ponaanja. Neosjetljivost u ponaanju koje dominira naom planetom pokazatelj je izriitog nedostatka svjesnosti sadanjeg trenutka. No, ipak nismo potpuno izgubljeni u prividima paradigme utemeljene na vremenu, jer pojas za spaavanje, za prelazak u paradigmu sadanjeg trenutka, prebiva u svakome od nas, a to je disanje. Dah je pojas za spaavanje, jer ne postoji ni u prolosti niti u budunosti. Kad postanemo svjesni vlastita disanja, pokreemo mono i pouzdano unutarnje sredstvo koje nam omoguuje svjesno povlaenje panje iz prolosti i budunosti. Shodno tome, automatski poveavamo svjesnost sadanjeg trenutka. Usredotoivi panju i namjeru na disanje, jedan dio svoje svjesnosti prisiljavamo da ostane usidren u sadanjem trenutku. Taj jednostavan postupak ima dalekosene posljedice. Izmeu ostaloga, automatski i uinkovito pokree proces koji nam poinje razotkrivati u emu smo se svjesno i nesvjesno vezali za prolost ili budunost i to tako da postajemo svjesni svojih potisnutih i neintegriranih uspomena. Proces prisutnosti je, stoga, osmiljen kako bi nam omoguio da promiljeno pomognemo u razotkrivanju iskustava na svjestan i odgovoran nain. Zato se stavlja velik naglasak na paljivo praenje uputa i postupno kretanje kroz iskustvo kao proces, a ne kao brzu samopomo. Jedna od namjera Procesa prisutnosti je da neintegrirane i potisnute uspomene to lake izvede na povrinu te da nam istodobno omogui da ih integriramo bez ikakve opasnosti, da postignemo mudrost i neutraliziramo njihov razoran utjecaj na kvalitetu naeg sadanjeg ivotnog iskustva. Proces prisutnosti nam pomae da odgovorimo na dva pitanja koja nesvjesno sami sebi postavljamo jo od djetinjstva: to se dogodilo? Kako mogu sprijeiti da se ne dogodi ponovno? Ta dva pitanja kojih nismo svjesni odvlae nam panju od sadanjeg trenutka i usmjeravaju je u hodnike prolosti i projicirane budunosti sve otkako smo djetinjstvo ostavili za sobom. Ta dva pitanja predstavljaju izraz nae tjeskobe. Proces prisutnosti automatski smiruje tu tjeskobu i ublaava je. Iako je okosnica Procesa, svjesno povezano disanje samo je jedan od niza instrumenata koji sainjavaju mehanizam Procesa. Stoga se

Proces ne bi trebao povezivati s jogom pranajame ili bilo kojom drugom metodom koja promiljeno proiruje nau svijest kroz disanje, pokuavajui potaknuti duhovna iskustva ili im pristupiti. Ovaj Proces se ne bavi kontrolom disanja, nego zapravo otputanjem nesvjesne kontrole nad dahom, kako bi se uspostavio normalan i zdrav obrazac disanja. Proces prisutnosti ni u kom sluaju nema tenji prema duhovnosti, iako nedvojbeno posjeduje duhovne posljedice. Najbolje ga je sagledati kao fiziki, mentalni i emocionalni postupak koji ima dalekosean uinak na sve nae razine svjesnosti sadanjeg trenutka u ovome svijetu. U njemu je rije o tome da postanemo prisutni i nauimo svjesno prolaziti kroz sadanja ivotna iskustva, da budemo ovdje i sada.

Svjesnostpitanja
Kad god nam netko postavi pitanje o naem ivotnom iskustvu, zamijetit emo da u mislima automatski pretraujemo pamenje u potrazi za odgovorom. Posljedica tog procesa pretraivanja je da emo neke stvari automatski znati i stoga neposredno odgovoriti, ne razmiljajui o njima. Uinit e nam se da neke stvari ne znamo ili ih se ne sjeamo, te moramo razmisliti kako bismo doli do odgovora. Meutim, otkrit emo da neke stvari barem naizgled ne znamo ak ni nakon dueg razmiljanja te da ih se ne moemo svjesno prisjetiti bez obzira na to koliko razmiljali o njima. Stoga svoju sposobnost odgovaranja na pitanje o vlastitom iskustvu moemo podijeliti u tri kategorije: 1. Neke odgovore znamo. Primjerice, ako nas netko upita kako se zovemo, odgovorit emo bez razmiljanja, jer to znamo. 2. Do nekih odgovora dolazimo procesom razmiljanja. Primjerice, ako nas netko upita koju smo pjesmu s radija prvu zavoljeli, moda emo morati malo razmisliti kako bismo se sjetili naslova i izvoaa. 3. ini se da neke odgovore ne znamo ili ih se naizgled ne moemo sjetiti i u tome nam ne moe pomoi nikakvo razmiljanje. Primjerice, ako nas netko upita to nam se dogodilo u pola jedanaest naveer na na trei roendan, najvjerojatnije je da se toga neemo moi sjetiti, koliko god razmiljali. Shodno tome, mogli bismo zakljuiti da to jednostavno ne znamo. Kad malo poblie razmotrimo prirodu svog mentalnog procesa, zamijetit emo da nam um, kad god nam netko postavi pitanje o naem

ivotnom iskustvu, automatski pretrauje pamenje kako bi se uvjerio moemo li dobiti odgovor na pitanje ili ne moemo. Zamijetit emo da um traga sve do onoga trenutka dok ne kaemo ne znam ili ne sjeam se. im to kaemo, um zavrava istragu i taj emo trenutak najee, bili toga svjesni ili ne, oznaiti ograniavajuom prosudbom. Primjerice, kad shvatimo da se ne moemo prisjetiti odgovora na neko konkretno pitanje o vlastitom ivotnom iskustvu, mogli bismo rei neto slino ovome: Ne mogu se toga prisjetiti, jer mi dugorono pamenje nije osobito dobro. Ne mogu se toga prisjetiti, jer mi to zaista nije vano. Ne mogu se toga prisjetiti, jer je vjerojatno bilo previe bolno. Ne mogu se toga prisjetiti, jer se jako davno dogodilo. Razlog zbog kojeg svoju nesposobnost pronalaenja odgovora na pitanje i zavretak pokuaja prisjeanja odgovora zavravamo ograniavajuom prosudbom na vlastiti raun, krije se u tome to se neki vid naeg iskustva ne moe pomiriti s mogunou da ne zna sve. Umjesto da prihvati ono nepoznato, taj vid naeg iskustva zbog oigledne nesposobnosti prisjeanja automatski okrivljuje neko stanje ili okolnost. U okviru Procesa prisutnosti taj vid vlastita iskustva nazivamo egom. Ego je neizvoran identitet kojeg stvaramo od ranoga djetinjstva kako bismo bezopasno zakoraili u naizgled opasna iskustva ivota u odrasloj dobi. Za razliku od Prisutnosti, ta neizvorna persona funkcionira na temelju pretvaranja. Umjesto da bude spontana, ona je proraunata. Tijekom ovoga putovanja detaljnije emo istraiti narav i ustrojstvo ega. Zasad emo ga definirati kao onaj dio svojega iskustva koji stvaramo kako bismo bili prihvatljivi u drutvu odraslih. Zasad emo o njemu razmiljati kao o neemu to stoji izmeu nas i iskustva svjesnosti sadanjeg trenutka. Vlastita ogranienja ego uvijek prikriva isprikama i okrivljuje nekog drugog. Ograniavajua prosudba koju automatski i esto posve nesvjesno pridajemo sebi kad okonamo potragu za odgovorom nain je na koji ego prikriva injenicu da postoje neke uspomene koje su onkraj njegove sposobnosti razmiljanja. Drugim rijeima, ego ne eli priznati da postoji stvarno ogranienje procesa razmiljanja, da smo ivjeli i prije nego to smo poeli razmiljati te da postoje ivotna iskustva koja prelaze granice razmiljanja. Ego je zaljubljen u um, a stoga i u razmiljanje i razumijevanje. Njegov se identitet temelji na lanom uvjerenju da je um Bog. Ego je odan i nepokolebljiv uenik uma.

Ako bismo iskreno eljeli objasniti svoju nesposobnost pronalaenja odgovora na pitanje o vlastitom ivotnom iskustvu, mogli bismo rei: Trenutano se ne mogu prisjetiti te informacije, jer se neke stvari ne mogu znati ili ih se ne moemo prisjetiti procesom razmiljanja. Ego ne moe podnijeti takvu izjavu, jer on zapravo smatra da um sve zna i razumije te da razmiljanjem moemo doi do svega to je vrijedno znati. Ego pripada mentalnom svijetu. eli da svoja iskustva proivljavamo u uvjerenju kako ono to elimo znati nije istinito, nije se uistinu dogodilo ili zapravo nije vano te stoga nema znaaja za nas ako do neke spoznaje ne moemo doi procesom razmiljanja. Moe smatrati da ne funkcioniramo kako treba i da smo glupi. Zavravajui svjesno traenje odgovora ograniavajuom prosudbom o sebi, odnosno izgovorom, ego uspostavlja samoispunjavajue proroanstvo. Ako kaemo da se ne moemo prisjetiti neega zato to..., automatski zatvaramo vrata koja vode do tih informacija i pokreemo scenarij koji potvruje ograniavajuu prosudbu o sebi. No, svi smo doivjeli situaciju u kojoj nismo svjesno prekinuli misaonu potragu za odgovorom te se odgovor pojavio kad smo to najmanje oekivali. To se najee dogaa kad se pokuavamo sjetiti odgovora koji nam je na vrhu jezika. Budui da nam se ini da je odgovor gotovo nadohvat ruke, ne prekidamo potragu za njim na svjestan nain, nego kaemo neto slino ovome: Znam da to znam. Prisjetit u se. Na vrhu mi je jezika. Zbog takvih izjava ga se i sjetimo. Kasnije, kad nam neto drugo posve zaokupi panju, odgovor se tajanstveno pojavljuje, kao da nam je oduvijek bio na raspolaganju. Takve nam vrste iskustava pokazuju da su nam dostupne sve informacije koje su nam potrebne o naem ivotnom iskustvu, samo ako primijenimo ispravne metode. Ova metoda ne mora uvijek obuhvaati razmiljanje. Ona obuhvaa samo otvorenost prema prihvaanju odgovora od onoga dijela naega Bia koje zna sve. Ideja da do informacija moemo doi i bez svjesnog procesa razmiljanja strana nam je zbog obrazovnog sustava kojim dominira um.

Meutim, mnogi izumitelji mogu posvjedoiti da su do kljunog dijela informacije koji je i omoguio njihov izum doli kad su se prestali baviti svojim zadatkom i posvetili se neemu drugome, primjerice kad su zadrijemati. Pomisao da bismo mogli primijeniti takvu metodu kako bismo doli do informacija ugroava ego, jer razotkriva da na svjesni um nije poetak i kraj svega, to je u suprotnosti s pretpostavkom ega. Um je puki instrument i stoga ogranien. U itavom Procesu prisutnosti potie nas se da postavljamo pitanja o svom ivotnom iskustvu. Da ne bismo oslabili mo i potencijal ovog dijela putovanja, od nas se na samom poetku trai da takvim pitanjima ne pristupamo s ogranienjem. Ako automatski primijenimo navedene ograniavajue izjave ega, liit emo se mnogih dubokih uvida. Takoer emo zatvoriti vrata prekrasnim iskustvima intuicije i nadahnua. Stoga svakom pitanju koje nam je postavljeno tijekom Procesa prisutnosti trebamo pristupiti na ovaj nain: Na ovome putovanju proces pronalaenja odgovora na postavljena pitanja nije toliko vaan koliko iskreno i slobodoumno postavljanje pitanja. Ne trebamo se ni najmanje zabrinuti ako odmah ne dobijemo odgovor na pitanje. Na je zadatak zavren im iskreno postavimo pitanje. Ako se odgovor ne pojavi istoga trenutka, moramo ostati otvoreni i time dopustiti odgovoru da se pojavi kad to najmanje oekujemo. Nema nikakve koristi od intenzivnog razmiljanja o odgovorima, a jo manje je korisno prepustiti se frustraciji zato to svjesno ne moemo doi do njih. Ako tako pristupamo pitanjima na frustraciju emo reagirati okonanjem potrage i ograniavajuim prosudbama. Tijekom Procesa prisutnosti nitko nee ocjenjivati nae odgovore, jer toni odgovori ne postoje. Nae odgovore nitko ne moe i nee ocjenjivati usporeujui ih s drugima, jer je nae putovanje jedinstveno, kako bi odgovaralo naim individualnim potrebama. Ne postoje ni odgovori koje bismo trebali pronai. Pitanje moramo postaviti otvorenog uma, jer tako omoguujemo pojavu odgovora. Svoj emo misaoni proces zatititi od nesigurnog ega koji ga eli zatvoriti tako to neemo automatski okonati potragu za odgovorima, iznosei ograniavajue izjave. Zakon svemira kae da svaki uzrok izaziva posljedicu. To moemo prevesti i rijeima Traite, i nai ete, Trai i bit e ti dano, Kucajte, i otvorit e vam se. Drugim rijeima, kad postavimo pitanje i ne okonamo proces traenja odgovora, odgovor se neminovno mora

pojaviti u naoj svijesti u bilo kojem obliku. Pitanje je uzrok, odgovor je posljedica. Jedno jami drugo. Kad je rije o pitanjima koja nam se postavljaju tijekom Procesa prisutnosti moramo usvojiti upravo takav pristup. Kad god sebi postavimo pitanje, moramo biti strpljivi i dopustiti odgovoru da se pojavi u obliku koji je najkorisniji za nae putovanje Procesom. Naa je trenutana nevolja u tome to mi, prema vlastitim sadanjim spoznajama, ne znamo sve. Zapravo, prema vlastitim sadanjim spoznajama, mi znamo jako malo. No, postoji dio naega Bia kojega moda jo nismo svjesni, koji zna sve. Zna sve, a da ne mora razmiljati o tome. Jednostavno zna. To je naa Unutarnja prisutnost. Ona je tihi svjedok svakoga iskustva koje smo ikada doivjeli i sjea se svakog trenutka tih iskustava, kao da nam se dogaaju ovog trenutka. Za nju se sva iskustva koja smo proivjeli dogaaju ovog trenutka, jer svjesnost sadanjeg trenutka ne zna za vrijeme. Moglo bi se rei da je razlika izmeu ega i nae vjene Unutarnje prisutnosti u tome to ego mora razmiljati kako bi shvatio, dok Unutarnja prisutnost jednostavno zna. Ona zna, jer je stalni svjedok svih naih ivotnih iskustava, dok je arite ega vezano za vanjski svijet i ono to drugi rade u njemu te je odreen njime. Kad pitanju pristupamo s pretpostavkom da do odgovora moemo doi samo razmiljanjem, ego zapoljavamo kao sudionika, a time se istodobno ograniavamo na misaoni um kao na jedini dostupan mehanizam koji moe obaviti zadatak. Na taj nain iskljuujemo svjesnost sadanjeg trenutka. Taj proces iskljuivanja odvija se automatski, jer se naa Unutarnja prisutnost pridrava zakona nemijeanja. Ako uporno zahtijevamo da do informacija doemo iskljuivo procesom razmiljanja i razumijevanja, neemo uspjeti. No, onoga trenutka kad smo spremni prihvatiti zamisao da je ono to smo napravili od sebe (ego) nepouzdano i da je um kao alat ogranien, tada automatski pozivamo svoju sveznajuu svjesnost sadanjeg trenutka da nam prui odgovor. Na taj se nain automatski otvaramo nenapornom stjecanju unutarnjeg znanja. Um e u ovome svijetu uvijek biti sredstvo koje nam prenosi znanje, ali samim tim ne mora biti jedino sredstvo za tu svrhu. Ako sva svoja ivotna pitanja postavimo sa stajalita svjesnosti, u naem svakodnevnom ivotnom iskustvu moe se probuditi energija uvida, intuicije, nadahnua i otkrivenja. Najvanije je da sami sebi dozvolimo preputanje iskustvu znanja, i ne znajui zato, jer emo tijekom Procesa prisutnosti imati pristup iskustvima koja smo doivjeli prije nego to smo nauili jezik. Ta su se iskustva dogaala prije nego to smo s njima mogli povezati mentalne ideje. Mnoga od tih iskustava

sastoje se iskljuivo od osjeaja, vibracija ili osjeta. To su spoznaje. To su energije u kretanju. To su emocionalna iskustva koja su se dogodila prije nego to smo ovladali mentalnim jezikom. To su vibracijska iskustva koja su se dogaala u maternici i nedugo nakon to smo se rodili u ovome svijetu. Ako uporno tvrdimo da uvijek moramo znati zato trebamo prihvatiti ono to je istinito i stvarno za nas, tada svojoj svjesnosti neemo dopustiti da preuzme stvar u svoje ruke i tako potakne te rane vibracijske uspomene kako bi neutralizirala njihov negativan uinak na na sadanji ivot. Pitanja koja odluimo postavljati o itavom svom ivotnom iskustvu iznimno su vana. Zbog Zakona uzroka i posljedice odgovori na ta pitanja uvijek e se oitovati u ovom ili onom obliku, samo ako nam um ostane otvoren. Imajui to na umu, moda bismo mogli razmotriti mogunost da nae ivotno iskustvo u bilo kojem trenutku predstavlja razotkrivanje odgovora na pitanja koja postavljamo. To nam jo nije jasno zato to veinu pitanja postavljamo, a da toga nismo ni svjesni. Proces prisutnosti pomae nam da ublaimo tu potekou, jer nam pokazuje kako da ponemo otklanjati nesvjesne postupke i istodobno svjesno postavljati korisna pitanja. Ako shvatimo i prihvatimo da emo neminovno dobiti odgovore na sva naa pitanja, tada se moemo u potpunosti usmjeriti na proces postavljanja korisnih pitanja i prestati pokuavati smisliti odgovore. Od nas se trai da nam um bude otvoren. Pozvani smo da istraimo iskustvo primanja. To iskustvo moemo potaknuti ovoga trenutka postavljanjem sljedeeg pitanja: Koja su najkorisnija pitanja to ih moemo postaviti prije nego to se prepustimo Procesu prisutnosti?

StazasvjesnostiiSedmogodinjiciklus
Dva otkrivenja koja su potaknula namjere Procesa prisutnosti i njegovu mehaniku su Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus.

Stazasvjesnosti
Kad prepoznamo Stazu svjesnosti i ponemo djelovati u skladu s njom Proces prisutnosti postaje iznimno moan, ali istodobno i posve nenaporan, jer je on- automatski i prirodan za sva ljudska bia. Sve to iskusimo nastaje zahvaljujui uglavnom nesvjesnoj primjeni nae

panje i namjere dok hodamo tom stazom, koja je naa prava priroda. No, iznenaujue je to to ostaje dobro skrivena sve dok na nju ne usmjerimo svoju svjesnu panju. Razumijevanje jednostavne dinamike Staze svjesnosti pomae nam da shvatimo zato je prijeko potrebno pristupiti emocionalnoj jezgri svojih iskustava i prilagoditi je kako bismo potaknuli stvarnu promjenu u psihikim i fizikim vidovima svojega ivota. Kad u svom ivotnom iskustvu svjesno prepoznamo Stazu svjesnosti i Sedmogodinji ciklus, bit emo sposobni bolje shvatiti uzroke mnogih neugodnih iskustava koja nam se javljaju, ili emo barem znati gdje bismo mogli poeti tragati za njihovim uzrocima. Stazu svjesnosti lako je uoiti promatranjem normalnog razvoja tek roenog djeteta. Iako je nae emocionalno, mentalno i fiziko tijelo ve vidljivo i od trenutka roenja razvija se istodobno jedno uz drugo, postoji poseban put kojim se naa individualna svjesnost koristi kako bi svjesno zala u njih. Dijete najprije plae (emocionalno tijelo), nakon toga ui govoriti (mentalno), a tek tada ui hodati (fiziko tijelo). Staza svjesnosti stoga se razvija Od emocionalnog preko mentalnog do fizikog tijela! Kad napustimo maternicu mi smo prvenstveno emocionalna bia. Izraavamo samo emocije. Ne posjedujemo verbalni jezik i njegove asocijativne ideje kojima bismo mogli identificirati svoja iskustva ili uinkovito komunicirati s njima. Jo ne posjedujemo ni motorike vjetine kojima bismo mogli fiziki sudjelovati u bilo emu. Svijet doivljavamo kao istu energiju u gibanju ili emociju. U tom iskljuivo emocionalnom stanju ostajemo sve dok neto ne prepoznamo. Tako nam se svjesnost poinje razvijati u carstvu emocija. Do drugog koraka na Stazi svjesnosti, mentalnog carstva, dolazimo nauivi namjerno koristiti emocije kako bismo postigli odreeni ishod. Kad se to dogodi, nae emocije vie nisu reakcija na okolnosti. Sada postaju sredstvo kojim usmjeravamo ishod svojih iskustava. Drugim rijeima, onoga trenutka kad pla ili osmijeh iskoristimo kao instrument promiljene komunikacije, kako bismo svjesno manipulirali svojim ivotnim iskustvom, tada vie ne izraavamo samo emocije, nego i mentalno sudjelujemo u svome iskustvu. Ulazak u mentalno carstvo potvruje se kad nauimo prvu rije. Naa je prva rije in imenovanja. Automatski se dogaa da imenujemo neto to smo prepoznali i to upravo zato to smo to prepoznali.

Kad postanemo sposobni imenovati vidove iskustva koje prepoznajemo, to pokazuje da se otvaraju vrata prema novom koraku na Stazi svjesnosti, prema fizikome carstvu. Kad ponemo prepoznavati i imenovati vidove svojega iskustva, do toga dolazi zato to nam oni vie ne nalikuju na energiju u kretanju. Onog trenutka kad neto imenujemo, to inimo stoga to nam se vie ne pojavljuje kao energija u kretanju, nego nam se poinje pojavljivati kao konkretna stvar. Neto imenujemo stoga to nam je postalo vano. Prepoznavanje i kasniji in imenovanja posljedica su prihvaanja da se ono to je neko izgledalo kao tijek energije udesno preobrazilo u neto to nam nalikuje na vrstu, gustu i nepokretnu stvar. Proces ulaenja u taj svijet iskustava djelomino se sastoji i od toga to smo na neki nain postali ovisni o tome da u svemu sagledamo stvar. Ta nam ovisnost omoguuje da percepcijski zakoraimo u paradigmu koja se zapravo sastoji iskljuivo od svjetlosti i zvuka ili svjetlosnih, vibracijskih valova energije u kretanju, kao i u tome to doivljavamo naizgled vrsto fiziko iskustvo te paradigme. Da bismo zakoraili u fiziko iskustvo doslovce moramo stvoriti privid zaustavljanja svijeta. Kad smo u djejoj dobi vlastitom percepcijom doslovce zaustavili svijet i poeli ga imenovati, tada smo znatieljno puzali prema imenovanome kako bismo doivjeli osobni kontakt s njim. To vanjsko kretanje nae panje i namjere, potaknuto radoznalou, vodi nas iz isto emocionalnog i mentalnog iskustva prema treem koraku du Staze svjesnosti, a to je fiziko carstvo. Kako bismo se u pravom smislu te rijei potrudili poduzeti prve nesigurne korake u svijet koji nam je vaan znatielja je prijeko potrebna. Staza svjesnosti, koja vodi od emocionalnog preko mentalnog do fizikoga carstva i kojom se svi mi kreemo kako bismo zakoraili u vlastito iskustvo ovoga svijeta, nesvjesno se potvruje vanjskim ponaanjem svijeta. Ako shvatimo kako svijet prepoznaje tu Stazu, spoznat emo Sedmogodinji ciklus.

Sedmogodinjiciklus
Iskljuivo emocionalno iskustvo koje za nas poinje onoga trenutka kad napustimo maternicu poinje slabiti i u mnogim se sluajevima prestaje razvijati kad dosegnemo sedmu godinu. U sedmoj godini dolazi do okonanja djetinjstva. Tada postajemo djeaci i djevojice. Zbog toga se u sedmoj godini kree u kolu, jer to razdoblje naega ivota oznaava toku na kojoj naputamo razvoj emocionalnog tijela i svoje djetinjstvo kako bismo se vie usredotoili na razvoj mentalnoga tijela.

Od sedme do etrnaeste godine uinio mentalnom razumijevanje i razvijamo temelje triju komunikacijskih vjetina: govora, itanja i pisanja. Takoer se uimo ponaati na drutveno prihvatljiv i prikladan nain u drutvu u kojemu smo roeni. Sedmogodinji ciklus intenzivne usredotoenosti na osnovne mentalne vjetine u konanici se poinje usmjeravati na razdoblje koje nazivamo pubertetom. Od otprilike etrnaeste godine mentalni se razvoj poinje okretati onome to drugi smatraju daje za nas potrebno kako bismo prihvatili smislenu fiziku ulogu u drutvu. Takvo prilagoavanje arita nae panje istodobno se oznaava poveanjem fizike svjesnosti o vlastitoj okolini i odnosa koji imamo s njom. Hormonalne promjene koje se odvijaju u tijelu oko etrnaeste godine oznaavaju na odmak od sedmogodinjeg ciklusa mentalne socijalizacije i prilagodbe te nagovjetavaju da zalazimo u trei sedmogodinji ciklus. U njemu se pojaava razvoj naega odnosa s vanjskim, fizikim svijetom. Tada nas proglaavaju tinejderima. Tijekom tog treeg sedmogodinjeg ciklusa postajemo itekako svjesni svojeg fizikog tijela i fizikog mjesta u svijetu. Tijekom toga razdoblja takoer nas privlae ili odbijaju druga ljudska bia. U tome razdoblju biramo svoju skupinu i u njemu se naglasak premjeta na razmiljanje o tome kako emo prihvatiti ulogu fiziki odgovornog i sposobnog ljudskog bia. Okonanje treeg sedmogodinjeg ciklusa potvruje se proslavom 21. roendana. Na kraju toga ciklusa proglaavaju nas odraslima. Proces prisutnosti e nam kroz osobno iskustvo pokazati da zbog naravi te prirodne Staze svjesnosti i tri poetna sedmogodinja ciklusa koji se odvijaju jedan za drugim korijen naih sadanjih fizikih iskustava ne moemo nai u svojim sadanjim vanjskim, fizikim okolnostima, kao ni u sadanjim mentalnim misaonim procesima. Proces e nas najprije poduiti kako da postanemo fiziki prisutni i postignemo mentalnu jasnou, a onda e nam razotkriti da se korijen svih naih dananjih neuravnoteenih iskustava moe pronai u carstvu u kojemu smo ih i zasadili: u neintegriranim emocionalnim iskustvima djetinjstva. Drugim rijeima, Proces e nam pokazati da je prvi, emocionalni, sedmogodinji ciklus naega djetinjstva uzrona toka svih sadanjih neugodnih iskustava. Pokazat e nam da je svaki emocionalni korijen koji smo tada posadili i koji nismo svjesno integrirali u svoje iskustvo izrodio negativne mentalne sustave uvjerenja koji se zauzvrat oituju kao neuravnoteeni fiziki uvjeti ili okolnosti koje doivljavamo ovoga trenutka. U okviru Procesa prisutnosti mehaniku toga postupka saenja korijena nazivamo emocionalnim usaivanjem. Dubinski emo ga istraiti tijekom stvarnog putovanja kroz Proces.

Proces prisutnosti omoguuje nam jedno od najdalekosenijih otkrivenja: veini se ljudi u emocionalnom smislu nije dogodilo nita novo otkako su iskoraili iz svog prvog sedmogodinjeg ciklusa. Iako se ini da neprestano prolazimo kroz nove fizike okolnosti i iskustva, na emocionalnoj se razini zapravo nita ne mijenja. Mi u emocionalnom smislu svakih sedam godina ponavljamo isti ciklus koji je usaen u nae emocionalno tijelo tijekom prvih sedam godina naega ivotnog iskustva. Kad ponemo uiti kako moemo identificirati emocionalne podzemne struje koje proimaju sva naa mentalna i fizika iskustva, jasno emo uvidjeti kako se samo ini da odrastamo i doivljavamo razliita i raznolika iskustva. Kad navrimo etrnaestu godinu naa se panja i namjera obiajno i doslovce prenose na fizike okolnosti naeg ivota. U odrasloj dobi zapaamo samo vrstu povrinu stvari. Budui da se fiziki svijet po svojoj naravi uvijek naizgled mijenja, i doima se da je svakoga trenutka nov, to stvara privid neprestane promjene. To je varka fizikoga svijeta, najvei privid. Na Istoku ga zovu maja. Poduavajui nas kako da zapazimo i ono to postoji ispod fizike povrine stvari, Proces prisutnosti e nam razotkriti istinsku narav maioniarskog trika fizikog svijeta. To e postii koristei se naim mentalnim sposobnostima da zavirimo onkraj fizikog i ugledamo emocionalni sadraj vlastita ivota. Taj uvid dobivamo kad sebi dopustimo da osjetimo vidove svojeg iskustva koje odavno potiskujemo. Kad u tome uspijemo, spoznat emo da svi mi marljivo i posve nesvjesno ponavljamo obrazac utisnut u nae emocionalno tijelo tijekom djetinjstva. Nesvjesno ponavljanje emocionalnog obrasca potie nastanak iskustva koje nazivamo ivotom u vremenu. Kad svijet uspijemo sagledati u energetskom smislu, kao tapiseriju energija u gibanju, kao emocionalnu struju, moi emo uvidjeti da uistinu ivimo u prolosti i stvaramo budunost koja posluno ponavlja emocionalni sadraj povijesti. Otkrit emo da veina ljudi tek po navrenoj sedmoj godini umire emocionalnom smru. To je stvarna smrt, a Proces nas poziva da se iz nje probudimo. Emocionalni obrazac koji se ponavlja je san koji se na povrini doima stvarnim. Kad nauimo zaviriti ispod povrine naeg izmiljenog svijeta, otkrit emo istinu koja e nas zaprepastiti: Odrasli su mrtva djeca. Dijete u nama mora umrijeti kako bismo postali prihvatljivi kao odrasle osobe. Sada je na nama da se probijemo kroz reetke percepcijskog

zatvora odrasle dobi, koji smo sami stvorili, i da oslobodimo svoje djeje ja iz tamnice lai. Kad steknemo iskustvo koje je prijeko potrebno za spaavanje vlastite bezazlenosti, omoguen nam je ulazak u posve novu paradigmu, u kojoj bezazlenost i iskustvo poivaju na uravnoteenoj vagi mudrosti. To emo postii samo ako se upustimo u svjesno putovanje koje vodi u dinamiku naih emocionalnih podzemnih struja, a onda emo i shvatiti zato i mi sami i svi ostali neprestano ponavljamo: Ne znam zato mi se to neprestano dogaa. ili Zato se to uvijek iznova dogaa? Putovanje kroz Proces prisutnosti pomoi e nam da spoznamo kako, iznosei takve izjave ili pitanja, zapravo ne govorimo o fizikom dogaaju, nego o vlastitom osjeaju ili reakciji prema emocionalnom sadraju ivotnog iskustva koje se neprestano ponavlja i tjera nas da stvaramo mentalnu i fiziku neravnoteu. Jednom kad spoznamo da sami nesvjesno ponovno stvaramo emocionalne obrasce iz vlastitog djetinjstva, poduzeli smo prvi korak prema buenju iz tog sna. Tada emo takoer shvatiti da je besmisleno boriti se s fizikim okolnostima vanjskoga ivota kako bismo stvarnu promijenili kvalitetu naih iskustava. Neugodne fizike okolnosti naega trenutanog ivota fizika su oitovanja emocionalnih duhova prolosti. Moemo ih tjerati koliko god elimo, ali ve smo svjesni da nita ne postiemo takvom aktivnou, takvim kretanjem, zbrkom i dramom. Svijet u koji smo zakoraili nije iskljuivo emocionalno iskustvo, nego takoer posjeduje mone mentalne i fizike elemente, i to je glavni razlog zbog kojega ne uspijevamo probaviti emocionalna iskustva iz prvih sedam godina svog ivotnog iskustva. Da bismo u takvome svijetu svoja iskustva u potpunosti integrirali, moramo biti u stanju prigrliti ih u emocionalnom, mentalnom i fizikom pogledu. Tijekom prvog sedmogodinjeg ciklusa posjedujemo snane emocionalne sposobnosti, ali nam mentalne i fizike jo nisu posve razvijene. Zbog toga na pozornicu nesvjesno stupa svijet i negdje oko sedme godine okonava intenzivan emocionalni razvoj, jer sve dok se to ne dogodi mi se neemo usredotoiti na razvoj svojih mentalnih, a kasnije i fizikih sposobnosti, to nam omoguuje da postanemo potpuno integrirana bia. U ovom trenutku nae rasprave vano je naglasiti da postoji jo jedan ciklus koji prethodi emocionalnom ciklusu zapoetom u trenutku

roenja. To je sedmomjeseni vibracijski ciklus. On zapoinje u trenutku kad postajemo svjesni svog iskustva u maternici, otprilike dva mjeseca nakon zaea. Sedmogodinji emocionalni ciklus koji zapoinje trenutkom roenja u ovome svijetu ponavljanje je obrasca koji je u vibracijskom smislu utisnut u nas tijekom tih sedam mjeseci u maternici. Meutim, u Procesu prisutnosti ne pokuavamo integrirati vibracijska iskustva koja smo imali tijekom razvoja u maternici, jer tijekom putovanja kroz ovaj svijet nismo izloeni svojoj vibracijskoj paradigmi, pa stoga ne zadobivamo rjenik kojim bismo o njoj govorili drugima. Ako elimo doi do vibracijskog ciklusa i integrirati ga, moramo se upustiti u vlastito putovanje koje vodi u unutarnju tiinu i nepominost, pomou meditacije. To je istinska svrha meditacije. Ono to mnogi nazivaju duhovnim iskustvom zapravo je vibracijsko iskustvo. Putovanje tijekom kojega svjesno integriramo svoje vibracijsko (duhovno) tijelo moemo poduzeti samo pod vodstvom uitelja ili uiteljice koji su i sami integrirali vlastito vibracijsko tijelo. Budui da nas integriranje vibracijskoga tijela osposobljava da potaknemo unutarnje savrenstvo, bez obzira na savreno nesavrenstvo iskustva vanjskoga svijeta, takve uitelje nazivamo Savrenim ivuim majstorima. Njihova je znanost najuzvienija od svih s kojima se moemo susresti ili koju moemo shvatiti na ovome svijetu. U tu fazu integracije i u kontakt s takvim uiteljem stupamo tek kad se u naoj Dui probudi namjera da se potpuno odvoji od fizikog, mentalnog i emocionalnog iskustva. Proces prisutnosti posjeduje instrumente i spoznaje koji nam pomau da u potpunosti integriramo vlastita fizika, mentalna i emocionalna iskustva, ime nam omoguuje da probudimo namjeru postajanja savrenim Biem u ovome svijetu. Prua nam spoznaje koje nam omoguuju da dosegnemo sam poetak vibracijskog putovanja koje, pak, omoguuje spoznaju tog savrenstva. U povijesnom smislu, put vibracijske integracije naziva se misticizmom. Proces prisutnosti nas poduava da u potpunosti prihvatimo to ivotno iskustvo, a ne da ga zaobiemo. Ui nas da postanemo prisutni ovdje i sada. To postie poduavajui nas kako moemo oslukivati poruke emocionalnih utvara vlastite prolosti te kako se sluiti panjom i namjerom da bismo se vratili onamo gdje je na emocionalni razvoj naglo prekinut, zbog ega se naa svjesnost sadanjeg trenutka preobrazila u smrtonosnu predstavu. Kad to postignemo, najprije spoznajemo zato moramo zaci onkraj vlastitih fizikih privida i proi kroz mentalnu zbrku kako bismo ponovno pokrenuli i oivjeli energije odgovorne za stvarno kretanje u ivotnome iskustvu. Drugim rijeima, spoznajemo zato moramo svjesno

putovati naizgled unatrag du Staze svjesnosti kojom smo krenuli kako bismo zakoraili u fiziki svijet i zato moramo deaktivirati negativne uinke koje sedmogodinji ciklus ima na naa sadanja iskustva. Tek kad to postignemo razderat emo koprenu prolosti i projicirane budunosti, kako bismo uistinu sagledali radost i ljepotu to pripadaju sadanjem trenutku. To nije lak zadatak, ali kad ga se istinski prihvatimo, ubrzo emo poeti shvaati da je to jedna od najvanijih potraga u koju se moemo upustiti tijekom svojega ivotnog vijeka. Putovanje unatrag zapravo i nije najprikladniji opis toga postupka. Razumljiv je, jer ivimo u vremenu i stoga smatramo da se neprestano kreemo naprijed. No, zapravo, sve dok ne integriramo vlastitu prolost vrtimo se u krugovima poput psia koji pokuava uhvatiti vlastiti rep. Putovanje potaknuto Procesom prisutnosti prikladnije bismo opisali ako bismo rekli da zapoinjemo putovati prema unutranjosti te da nas je nae ivotno putovanje dosad vodilo prema van, u fiziko iskustvo. Vanjski vid naega iskustva je fiziki. Ostat e fiziki sve dok oko sebe zapaamo samo stvari. Kad ponemo uiti kako se kretati prema unutra, najprije emo naii na mentalno carstvo. Kad napravimo jo jedan korak prema vlastitome Biu, ponovno emo svjesno zaci u emocionalno carstvo. Emocionalno tijelo se, kako smo upravo naveli, nalazi samo korak udaljeno od vibracijskog, odnosno od onoga o emu razmiljamo kao o izvornom duhovnom iskustvu. Povratno putovanje u vlastitu nutrinu du Staze svjesnosti u koje se moramo upustiti kako bismo postigli cjelovitost u ovom ivotnom iskustvu nije nam potpuno nepoznato. Ve smo esto putovali tom stazom. Kad god poelimo vratiti se ili stupiti u dodir s vlastitim Izvorom, automatski kreemo na to putovanje. Da bismo to jasno vidjeli u stvarnosti, moemo promatrati djecu pri molitvi. Dijete najprije klekne i sklopi ruke (fiziko tijelo), zatim se obrati Bogu (mentalno), a onda nam njegove nevine rijei dodirnu srce i potaknu osjeaje (emocionalno). Stoga se povratak du Staze svjesnosti odvija ovako: Od fizikog, preko mentalnog, do emocionalnog tijela! To je putovanje potpuno suprotno od putovanja prema van kojim naa svijest kree od trenutka kad se naemo u fizikome svijetu. Kao to smo ve spomenuli, meditacija je takoer osmiljena kako bi potaknula povratak u vlastitu nutrinu. Najprije zauzmemo fiziki poloaj, onda ponavljamo mentalnu mantru, a tek tada zazivamo emocionalno iskustvo unutarnje ljubavi i predanosti. To nam emocionalno iskustvo,

pak, osnauje sposobnost poniranja u vibracijsko carstvo. Meditacija je u svojem najiem obliku instrument koji bi nas trebao povui iz iskustva fizikog svijeta, preko mentalnog carstva do samoga naeg srca. Kad se naemo u vlastitome srcu, tada smo samo za korak udaljeni od svoje Boanske prisutnosti. Tada Boanska prisutnost nadgleda na ulazak u vibracijsko carstvo. Proces prisutnosti odaje poast stazi povratka, a to je potrebno kako bismo poeli ponovno buditi svjesnost i odnos sa svojom Unutarnjom prisutnou. Proces prisutnosti u tome uspijeva tako to nam osvjeuje stazu kojom smo svi mi krenuli odvojivi se od djeje emocionalne bezazlenosti i krenuli prema van, u svijet odraslih. Poduavajui nas kako se u prenesenom smislu moemo vratiti u prvi sedmogodinji ciklus, u svoje djetinjstvo, s namjerom unoenja ravnotee integriranjem iskustava koja su se prva utisnula u nae emocionalno tijelo, Proces nam omoguuje da shvatimo to znai ovaj izraz: Ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno neete ui u kraljevstvo nebesko. To uenje moemo izraziti i drugim rijeima: Ako se ne vratimo Stazom, svijesti i ne podarimo mir svom emocionalnom djejem ja, neemo biti u stanju neutralizirati negativan uinak neintegrira-nih iskustava naeg prvog sedmogodinjeg ciklusa. Dok to ne postignemo, ne moemo probuditi stvarno kretanje u svojemu ivotu, niti obnoviti ravnoteu svojih mentalnih i fizikih iskustava u ovome svijetu. Sve dok ne postignemo tu ravnoteu, nismo u stanju prekoraiti okove ovoga svijeta i vratiti se Izvoru. Proces prisutnosti poziva nas da krenemo tom stazom. To nam omoguuje kontakt s naom Unutarnjom prisutnou. Vano je da u ovome trenutku zapamtite kako se sedmogodinji ciklus, to smo ga opisali u ovoj raspravi, prilagoava sadanjem ubrzanju nae evolucije. Ciklusi dananje djece su skraeni na est ili ak pet godina, jer se prijelaz od razvoja emocionalnog tijela do razvoja mentalnog tijela koji se odvija kad krenemo u kolu dogaa u ranijoj dobi. Meutim, u okviru Procesa prisutnosti govorit emo o sedmogodinjem emocionalnom ciklusu, ali svjesni da postoje iznimke u tom pravilu. Prolazei kroz Proces mi svjesno pokreemo promjenu u naemu iskustvu sedmogodinjeg ciklusa. Postupno neutraliziramo negativan

uinak koji taj ciklus ima na kvalitetu naeg sadanjeg ivotnog iskustva. Ponavljanje Procesa poinje u potpunosti otklanjati uinak ciklusa, jer otklanja energetsku prepreku u nama izazvanu emocionalnom smru koju smo doivjeli uavi u odraslo doba. Kad u dovoljnoj mjeri otklonimo uinak tog ciklusa, zatei emo se na samom rubu svoje osobne provalije, mjesta koje odavno izbjegavamo. Ondje blijedi naa svjesnost o vlastitoj prolosti i projiciranoj budunosti i pretapa se u vjeni trenutak Sadanjeg trenutka. Ondje se poinje rastvarati energetsko iskustvo polarnosti i stapati se s vibracijskim iskustvom Jednote. Ne smijemo se zabrinuti zbog toga to jo ne moemo otkriti dokaze sedmogodinjeg ciklusa u vlastitim ivotnim iskustvima. Tragove sedmogodinjeg ciklusa moemo uoiti kad ponemo odvajati panju s povrine ivotnih zbivanja i kad ponemo biti sve svjesniji emocionalne podzemne struje koja nas proima. Za to emo biti sposobni kad postignemo svjesnost sadanjeg trenutka, a to nam omoguuje Proces prisutnosti.

Kretanjesonustranugibanja
Za preputanje Procesu prisutnosti pripremamo se, izmeu ostaloga, i pozivom da promijenimo svoju percepciju nekih vidova vlastitog ivotnog iskustva. Primjerice, od nas se trai da ne prosuujemo vlastito iskustvo Procesa u skladu s tim koliko se dobro osjeamo dok ono traje. Od nas se takoer trai da ne oekujemo kako e to putovanje biti lako. Umjesto toga, trebali bismo eljeti stvarno iskustvo, ak i ako nam se u poetku uini neugodnim. Od nas se trai da prihvatimo mogunost kako je osobni emocionalni rast klju obnove ravnotee i kvalitete naega ivotnog iskustva. Trebamo prihvatiti i injenicu da do osobnog emocionalnog razvoja dolazi samo ako se predamo iskustvu neznanja. Kako bi nam bilo lake predati se, trebamo razmisliti o promjeni prema postupku postavljanja pitanja i dobivanja odgovora. To moemo uiniti ako se usredotoimo na postavljanje pitanja, a ne na poktiaj pronalaenja odgovora. Na taj nain doputamo odgovoru da se neoekivano pojavi, a time se automatski otvaramo iskustvu primanja. Sada se od nas trai da promijenimo svoje shvaanje o onome to smatramo kretanjem. Openito govorei, kad u okviru svojega iskustva vanjskog fizikog svijeta govorimo o kretanju, mislimo na fiziko zbivanje, kao to je kretanje s jednog mjesta na drugo, ili mislimo na neku fiziku aktivnost, kao

to je okretanje preslice ili pokretanje nogu i ruku. Sto se tie vanjskog fizikog svijeta, ne moemo putovati ako se ne kreemo. No, kad se prepustimo Procesu prisutnosti i dovrimo ga, doivjet emo posve stvarno kretanje koje nije povezano s vanjskom fizikom aktivnou. Kretanje s kojim emo se upoznati stoga nije ono koje bismo automatski mogli povezati s idejom kretanja. U okviru Procesa prisutnosti vanjsku fiziku aktivnost ne smatramo stvarnim kretanjem. Za tu vanjsku aktivnost bolja je rije gibanje. Posljedica preputanja Procesu prisutnosti je doivljaj stvarnog kretanja, koje nije povezano s vanjskim gibanjem. to znai kretanje koje nije povezano s vanjskim gibanjem? To najbolje moemo objasniti sljedeim primjerom: ako nismo zadovoljni kvalitetom svojeg ivotnog iskustva, moemo pokuati promijeniti okolnosti preseljenjem u drugo mjesto, grad ili dravu. Za to je potrebno mnogo vanjskog gibanja. No, kad se smjestimo u novome gradu, usprkos promijenjenim vanjskim okolnostima i gibanju u vanjskome svijetu, osjeaj nezadovoljstva ipak se vraa. To se dogaa zbog toga to se u vlastitoj nutrini nismo pomakli ni milimetra, bez obzira na vanjsko gibanje. Svi smo mi u ovom ili onom obliku doivjeli slino iskustvo. Postoji izreka koja prikladno saima tu nevolju: Kamo god poli, sebe vodimo sa sobom. Takvo ponaanje, takvo jurcanje naokolo pri kojem nikamo ne stiemo, oblik je kretanja koje vanjski svijet uvelike odobrava kao sredstvo ublaavanja nezadovoljstva u pogledu kvalitete ivotnog iskustva. U okviru Procesa prisutnosti takvo besmisleno vanjsko kretanje smatramo zbrkom. Bolja je rije drama i tom emo se rijeju koristiti u ovome tekstu kako bismo opisali tu vrstu besmislene aktivnosti. Drama se ne odnosi samo na besmisleno vanjsko, fiziko gibanje, nego i na sveukupnu besmislenu mentalnu i emocionalnu aktivnost u naem iskustvu. Jedna je od namjera Procesa prisutnosti da nas izvede iz drame te da nam istodobno pomogne da potaknemo stvarno kretanje u svom ivotnom iskustvu. Poanta je u tome to je naa narav takva da emo se uvijek prikloniti drami, sve dok ne iskusimo stvarno kretanje u svojemu ivotu, a sve dok se priklanjamo drami, neemo ni pokuati pokrenuti bilo kakvo stvarno kretanje u svom ivotnom iskustvu. Proces prisutnosti nam pomae da se oslobodimo takvog nesvjesnog pristupa ivotu. Da bi nam u tome pomogao, potie nas na unutarnje kretanje tako to nas polako i svjesno oslobaa blokiranih emocija. Kad obavimo taj unutarnji zadatak, automatski emo aktivirati stvarno vanjsko kretanje u ivotnom iskustvu, a da se neemo morati prikloniti besmislenoj vanjskoj zbrci ili

drami. Tek emo tada biti spremni odbaciti dramu, jer emo itekako postati svjesni njezine besmislenosti. Kad se prepustimo Procesu prisutnosti stvarno kretanje koje namjeravamo pokrenuti kree se od: Djelovanja prema Postojanju. Gledanja prema sagledavanju. Povrnog sluanja prema pravom sluanju. Pretvaranja do Prisutnosti. Neravnotee prema ravnotei. Razdvojenosti prema Jednoti. Reakcije prema akciji. Neizvornosti prema izvornosti. Rascjepkanosti prema integraciji. Traganja za sreom prema otkrivanju unutarnje radosti. Osvete i okrivljavanja prema opratanju. Pogrenog opaanja prema ispravnom opaanju. Prigovaranja i nadmetanja prema suosjeanju. Nesvjesnog ponaanja prema svjesnom postupanju. ivota u vremenu prema doivljaju svjesnosti sadanjeg trenutka. Ti razliiti oblici kretanja samo su razliiti opisi posve istog pomaka u opaanju, percepcijskog pomaka za koji nije potrebno vanjsko gibanje. Taj pomak ne moemo postii promjenom uvjeta vanjskog iskustva svijeta. Ne moemo ga postii pokuajima. Ne moemo ga postii dramom. Moemo ga postii samo nedjelovanjem i rainjavanjem. Moemo ga postii iskljuivo radom na vlastitoj unutranjosti. Razumijevajui narav stvarnog kretanja u okviru Procesa prisutnosti utedjet emo sebi energiju koju bismo potratili na pokuaj okonanja tog iskustva uz pomo bilo kakve nepotrebne vanjske aktivnosti. Sto se pri tome misli? Kad se upustimo u ovakvu vrstu iskustva o kojoj je rije u Procesu prisutnosti, to nerijetko inimo stoga to pokuavamo promijeniti sebe. No, otkrit emo da se ne moemo promijeniti, nego moemo promijeniti samo kvalitetu svojega iskustva. Ako ne shvaamo tu vanu istinu uputamo se u beskonano vanjsko djelovanje. Zbog toga sveukupno vanjsko gibanje kojega se prihvaamo kako bismo se promijenili neminovno rezultira samo nepotrebnim troenjem energije. Zbog toga to u vanjskome svijetu vidimo takve primjere, teko nam je shvatiti da svoje okolnosti uistinu moemo promijeniti bez ikakve drame. Primjerice, kad se prepustimo ovome iskustvu, moda smo ve donijeli

odluku da svoje putovanje opteretimo nepotrebnom dramom. Osim to smo krenuli s Procesom prisutnosti, moda smo odluili da emo se osloboditi puenja ili drugih ovisnosti, prihvatiti posebnu dijetu, dodati vjebe u svakodnevni raspored ili produiti vrijeme vjebanja. Glavni razlog zbog kojeg ovo iskustvo namjeravamo nadopuniti vanjskom dramom je vi tome to Proces prisutnosti moda smatramo metodom kojom moemo promijeniti sebe. Moda jo uvijek vjerujemo da smo mi ono to nam se dogaa, umjesto da shvatimo kako mi doivljavamo svoja iskustva. Kad pogreno vjerujemo da smo ono to nam se dogaa, tada emo vjerojatno pokuati vratiti ravnoteu u svoj ivot i promijeniti prirodu svojeg ponaanja, svoj izgled ili ivotne okolnosti. No, nas ne odreuje nae ponaanje, izgled i ivotne okolnosti: to su samo iskustva koja nam se dogaaju. To su oznake naega ega. Kad pokuavamo promijeniti te povrne vidove svojega unutarnjeg iskustva, uvijek se priklanjamo drami. Tijekom trajanja ovoga putovanja ne bismo trebali pokuavati promijeniti svoj izgled, ponaanje ili ivotne okolnosti, jer e to samo poveati dramu i oduzeti nam energiju. Iskustvo Procesa postat e dramatinije, jer e ti pokuaji premjestiti arite nae panje na bavljenje posljedicama, a ne uzrocima naih okolnosti. Kad postanemo dovoljno zreli da moemo proitati i shvatiti ove informacije, moemo biti posve sigurni da su na izgled, ponaanje i ivotne okolnosti u ovome trenutku nagomilane posljedice nerazrijeenih nelagoda naega emocionalnog tijela. Stoga je pravo kretanje, odnosno trajna promjena, u naem vanjskom iskustvu mogue samo ako promijenimo unutarnji uzrok vanjskih dogaaja. Ako pokuavamo promijeniti ponaanje, izgled ili ivotne okolnosti, time ne postiemo trajni uinak. Proces prisutnosti e nam jasno pokazati da stvarne i trajne promjene vanjskoga iskustva moemo postii iskljuivo promjenom uzroka, poticanjem stvarnog kretanja u stanju naeg emocionalnog tijela. Stoga se u Proces prisutnosti ne smijemo uputati s namjerom da istodobno uvedemo velike vanjske promjene u svome ponaanju, izgledu ili ivotnim okolnostima. Tijekom ovoga putovanja iznimno je preporuljivo da se usredotoimo na ono to se od nas trai u svakom trenutku. Tijekom Procesa moramo izbjegavati sve porive za uvoenjem bilo kakvih drastinih promjena ili donoenjem veih ivotnih odluka. Takvi e se porivi pojavljivati, ali moramo im se oduprijeti. Tijekom ovoga putovanja porivi za drastinim postupcima pojavljivat e se kao

reakcije na nesvjesna pitanja koja izranjaju u procesu. Priklanjanje vanjskoj drami bit e oitovanje nae nesvjesne elje da ovladamo onim to nam se dogaa ili da ublaimo taj proces. Reakcije uvijek dovode do drame i zbrke. Navest e nas da prihvatimo previe zadataka odjednom, ime nesvjesno sabotiramo vlastiti Proces. Stoga se tijekom putovanja kroz unutarnji proces trebamo odmoriti od vanjske drame. Imajmo na umu da u ovome Procesu nije rije o promjeni vlastite osobnosti nego o promjeni kvalitete naih iskustava. Proces prisutnosti e nam kroz stvarno iskustvo pomoi da ta iskustva integriramo. Razlika izmeu unutarnjeg putovanja u svjesnost sadanjeg trenutka i drugih, vanjskih putovanja u koje smo se moda uputali u pogrenom pokuaju da se promijenimo je u sljedeem: dok pokuavamo uvesti vanjske promjene ponaamo se kao da premjetamo radio po sobi elei pronai radijsku postaju. Ovo putovanje, u kojemu emo nauiti kako promijeniti kvalitetu naega iskustva, za razliku od pokuaja promjene samih sebe, trai da radio ostavimo upravo ondje gdje se i nalazi. arite svoje pozornosti i namjere usmjerit emo na pokretanje gumba za traenje postaja. To je mnogo jednostavniji pristup nego priklanjanje vanjskoj drami i omoguuje nam da uspjeno pronaemo glazbu koja nas raduje. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka za kojim tragamo nije negdje vani, u svijetu, i ne moemo ga ostvariti bavljenjem u vanjskome svijetu ili nekontroliranim jurcanjem. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka unutarnje je postignue. Kad ga dosegnemo unutarnjom tiinom i mirnoom, automatski e se odraavati u naem iskustvu vanjskog svijeta. Za pokretanje svjesnosti vlastite Unutarnje prisutnosti nije potrebna drama. Ta je svjesnost slobodna, ne zahtijeva nimalo truda i dostupna je svima, bez obzira na vanjske podjele prema boji, staleu, uvjerenju, obredima, ritualima i dogmama. Da bismo se mogli upustiti u to putovanje potreban nam je samo postupak kojim emo u svom ivotnom iskustvu postaviti temelje unutarnje tiine i mirnoe gdje nas strpljivo eka iskustvo vlastite Unutarnje prisutnosti. Proces prisutnosti posve je jednostavan. Meutim, mi ga moemo uiniti kompliciranim ako mu pokuamo neto dodati ili ako se previe trudimo. Ako pokuamo neto izvesti u vanjskome iskustvu, samo emo potratiti energiju. Od nas se zahtijeva samo jedno, da se svakodnevno pridravamo trojstva koje sainjava ustrojstvo ovoga putovanja: vjebi disanja, Izjava za buenje Prisutnosti i itanja materijala s razliitim percepcijskim metodama koje emo nauiti primjenjivati u svom ivotnom iskustvu.

Sonustranuovisnostiipatnje
Kad je rije o Procesu prisutnosti, ovisnosti i bolesti (kronina bolest/ oboljenje) predstavljaju isto stanje: i jedno i drugo su vanjska oitovanja nerazrijeene nelagode emocionalnog tijela. Osim toga, iako sada neemo konkretno raspravljati o takvim stanjima, smatramo da u istu kategoriju s ovisnostima i bolestima spadaju i sve alergije. Alergija je stanje koje je potpuno suprotno ovisnosti. Kad smo ovisni, u svoje polje neprestano privlaimo konkretno vanjsko iskustvo, a kad imamo alergiju, neprestano odbijamo konkretno vanjsko iskustvo iz svojeg okruenja. Meutim, uzroci tih stanja povezani su s nerazrijeenom nelagodom u emocionalnom tijelu. Proces prisutnosti iznimno je uspjean, jer nas dovodi do potpunog neutraliziranja naih ovisnosti i bolesti, bez obzira na to koliko nas dugo mue ili u kojoj smo im mjeri dopustili da utjeu na na ivot. Proces nam ne obeava lijek, jer pravi lijek je odr/edite, nego nas ui kako krenuti na trajno unutarnje putovanje prema emocionalnoj ravnotei koja e nas automatski odvesti onkraj oitovanja tih vanjskih iskustava neravnotee. Nitko nije neosjetljiv na vanjsko iskustvo uravnoteenog ivljenja, bez obzira na to koliko je teko stanje u kojemu se nalazimo. To je pitanje osobne volje, predanosti i dosljednosti. Ako uistinu namjeravamo potaknuti mo svoje Unutarnje prisutnosti i ako nam je ta namjera neprestano na umu, uspjeh je neminovan. Proces prisutnosti e nam pokazati da su sve ovisnosti, bez obzira na to je li rije o zabranjenim drogama, alkoholu, hrani, seksu, kockanju ili lijekovima, zapravo postupci samoizljeenja koji se oituju u pokuaju da ublaimo nelagodu u emocionalnom tijelu ili ovladamo njome. U tome su smislu ovisnosti i oboljenja istovjetna stanja s razliitim vanjskim maskama. Kad se ne bi priklonio postupku samoizljeenja, kod ovisnika bi se neminovno pojavila neka bolest. Kad bi se lijekovima na recept uspjeno potisnula bolest, tada bi se isto stanje oitovalo kao ovisnost. Oba su stanja vanjsko oitovanje neugodnog naboja u emocionalnom tijelu. Posve isti emocionalni naboj moe se oitovati kao ovisnost ili kao bolest, ovisno o individualnim okolnostima. Tu uzronu unutarnju nelagodu nazivamo negativnim emocionalnim nabojem. Svi posjedujemo negativan emocionalni naboj sve dok ponovno ne zakoraimo u posvemanju svjesnost sadanjeg trenutka. Kad u dovoljnoj mjeri neutraliziramo negativan emocionalni naboj vie ne postoji temelj za ovisnosti ili bolesti. Stoga ne postoji nita to bismo trebali lijeiti i .zato se nae ovisniko ponaanje ili simptomi automatski povlae. Na temelju te jednostavne spoznaje Proces zauzima

stav koji bismo mogli smatrati neuobiajenim ili spornim kad je rije o vraanju ravnotee ljudima koji su se priklonili ovisnikom ponaanju ili lijekovima na recept kao sredstvima ublaavanja ili ovladavanja nelagode u svom emocionalnom tijelu. Da bismo mogli krenuti s Procesom od nas se ne trai da se odreknemo svojih pokuaja samoizljeenja. Drugim rijeima, kao to se od nas ne trai da dodatno poveamo vanjske aktivnosti (dramu) dok se bavimo ovim Procesom, takoer se ne trebamo prisiljavati da se odreknemo ovisnosti ili lijekova prije uputanja u Proces. Od nas se trai da imamo na umu kako je nae ovisniko ponaanje ne samo posljedica, nego do ovoga trenutka naeg ivotnog iskustva takoer i prijeko potreban in samoizljeenja. Meutim, od nas se trai da se svojih postupaka samoizljeenja odreknemo dok se bavimo svakodnevnim vjebama disanja i dok itamo napisane materijale za svaki sastanak. Pokuamo li se odrei tih postupaka samoizljeenja prije nego to smo poeli uspjeno smanjivati negativan naboj u emocionalnom tijelu, upast emo u stanje nesvjesnosti u kojemu moda ne bismo mogli nastaviti s Procesom, osjeali bismo se preoptereeni i izgubili bismo snagu, te bismo se s jo veim intenzitetom vratili svojim ovisnikim postupcima. Medicinski savjet: Na isti se nain od ljudi koji pate od neke bolesti ne trai da promijene lijekove ili bilo koju drugu propisanu terapeutsku metodu kad zaponu s Procesom. Trebamo nastaviti ivjeti kao i prije. No, trebamo pomno pratiti uinke koje propisani lijekovi imaju na naa ivotna iskustva dok smo u Procesu. Ako otkrijemo da se reakcija na lijek mijenja, odmah se moramo posavjetovati s lijenikom, zatraiti pregled i provjeriti stanje. To je prijeko potrebno jer, kako se negativni emocionalni naboj smanjuje, tako se smanjuje i potreba za lijekovima. To se oituje u injenici da nam lijekovi postaju prejaki. Tada trebamo otii lijeniku i zatraiti ponovni pregled te smanjenje propisane koliine lijekova. Prije nego to se prepustimo Procesu prisutnosti od nas se ne trai da se bilo ega odreknemo, jer nita ne moemo promijeniti bavei se posljedicama. Ne zaboravite, sve nae ovisnosti i bolesti su posljedica, pa su posljedica i ovisniko ponaanje i potreba za uzimanjem lijekova. Umjesto da energiju troimo na prisilan pokuaj odricanja, korisnije je

da se usredotoimo na neutraliziranje uzroka naega stanja tako to emo se pridravati uputa koje dobivamo u Procesu. Meutim, moramo naglasiti da od Procesa prisutnosti ne moemo imati koristi ako smo pod tako jakim utjecajem lijekova ili drugih tvari da smo posve nesposobni baviti se itanjem, Izjavama za buenje Prisutnosti i vjebama disanja. Pod takvim je okolnostima pametnije najprije otii na rehabilitaciju kako bismo se oslobodili ovisnosti i ponovno postigli razinu mentalne jasnoe koja nam omoguuje baviti se zahtjevima Procesa. Rehabilitacijska terapija moe nam pomoi da se oporavimo, tako da nam se uvelike pobolja razina razumijevanja. Meutim, takva vrsta oporavka je, kao to emo to uskoro objasniti, samo opasno stanje tihoga oajanja. Bez obzira na to, bistri nam um, a time omoguuje da se pridravamo discipline. Kad proemo kroz rehabilitacijsku terapiju odmah se trebamo posvetiti Procesu prisutnosti i poduzeti neophodne korake kako bismo promijenili uzrok svojih neuravnoteenih ivotnih iskustava. Kad iskustveno proemo kroz Proces prisutnosti i to najbolje to moemo, negativan emocionalni naboj automatski e se i znaajno ublaiti. Takoer emo nauiti percepcijske metode koje e nam omoguiti da ga neprestano neutraliziramo. Kad se jednom upustimo u Proces on neminovno vraa ravnoteu kvaliteti naeg ivotnog iskustva. Razdoblje koje nam je potrebno da bismo potpuno vratili ravnoteu naem vanjskom iskustvu ovisi o tome koliko smo spremni raditi na sebi. to vie smanjimo svoju unutarnju, emocionalnu nelagodu, to e naa vanjska ovisnost biti blaa i manje e nam trebati razliiti lijekovi. U jednom trenutku vino e nam postati gorko, cigareta odvratna, a droga odbojna. Dok su nam sredstva za samoizljeenje potrebna, samo nam se ini da nam pruaju uitak ili nas lijee. Kad nam vie ne trebaju, zadovoljstvo se pretvara u gorinu, a olakanje u nelagodu. to prisutniji postajemo u svom fizikom, mentalnom i emocionalnom tijelu, to vie osjeamo kako uistinu na nas djeluju lijekovi ili droga. Nema nikakva zadovoljstva u gutanju potencijalno otrovnih tvari. ini nam se da su nam takvi postupci korisni samo zbog nelagode u emocionalnom tijelu. Smanjenjem emocionalnog naboja koji izaziva neuravnoteena stanja automatski ruimo temelje na kojima ona poivaju. Ako ve godinama pribjegavamo postupcima samoizljeenja i uzimaju lijekova, vano je da se Procesu prepustimo s jasnom namjerom neutraliziranja uzroka nelagodnog iskustva, ali se ne smijemo muiti s posljedicama. Zbog svoje ovisnosti moda osjeamo dubok stid i krivnju. To je posve nepotrebno. Pokuavamo se sami izlijeiti zato to je drutvo kao cjelina nedovoljno fiziki prisutno, nedovoljno mentalno razvijeno ili nedovoljno zrelo u

emocionalnom smislu da bi nam moglo pomoi. Dakako, nije rije o tome da za svoje stanje krivimo drutvo, jer u konanici smo mi sami, prema Zakonu uzroka i posljedice, odgovorni za vlastitu sudbinu. Vano je da se podsjetimo: Svaki oblik ovisnosti pokuaj je samoizljecenja. Svaka ovisnost samo je iskustvo koje nam se dogaa. Sva iskustva koja nam se dogaaju moemo promijeniti. Takoer je vano da za dugogodinju ovisnost odvojimo dovoljno suosjeanja i vremena kako bi se mogla razrijeiti i neutralizirati. Programi lijeenja ovisnosti openito uvjeravaju ovisnike da e uvijek biti ovisni i da stoga do kraja ivota redovito moraju sudjelovati na skupnim sastancima, inae bi mogli nazadovati i ponovno poeti uzimati droge. Proces prisutnosti potie nas da se suprotstavimo tom zastarjelom sustavu uvjerenja i neminovnom, samonametnutom stavu da smo zarobljenici mentaliteta rtve, kakvog podravaju i odravaju beskonani skupni sastanci. Takoer, od ovisnika koji ve pohaaju te skupne sastanke zrai seda pomno promatraju na koji nain ovisnici koji apstiniraju ili su se oporavili svoju ovisnost prenose u druge vidove svog ivotnog iskustva. Izlijeeni alkoholiari vie pue. Izlijeeni puai vie jedu. Izlijeeni narkomani uzimaju sredstva protiv bolova. Oporavak (in prikrivanja potisnutih problema koje nae ivotno iskustvo pokuava razotkriti) uvijek dovodi do tihog oajanja, dok razotkrivanje (prihvaanje potisnutih problema koji izranjaju na povrinu kao sirovine emocionalnog rasta) uvijek vodi ispunjenom ivotu. Kad se neutralizira negativan naboj u naem emocionalnom tijelu, automatski e se smanjiti ili posve nestati potreba za redovitim odlascima na skupne sastanke, kao i potreba za lijekovima. Ovisnost nije ni zloin ni lijek, ali ni doivotna zatvorska kazna. To je iskustvo, a sva se iskustva mogu promijeniti. Proces prisutnosti trai od nas da prihvatimo mogunost kako stojimo na samom rubu evolucije zdravstvene skrbi. Prije smo morali odlaziti nekom drugom da bismo dobili informacije o vlastitom zdravstvenom stanju, kao i metode uz pomou kojih bismo mogli unijeti stvarne promjene u kvalitetu naih ivotnih iskustava, a sada bismo mogli spoznati da sposobnosti koje smo automatski traili u vanjskome svijetu zapravo prebivaju u svakome od nas. Sve dosad, grupna paradigma programa od dvanaest koraka predstavljala je prijeko potreban dio nae evolucije. Mnogima je pomogla da preu rijeku, a inae bi se utopili. No, sada imamo

cilj prema kojemu moemo plivati. Naa Unutarnja sigurnost je stijena, vrsto tlo koje e nam omoguiti da ponovno zagazimo na suho. Od nas se sada trai da razmislimo i o postojanju trinaestoga koraka, na kojega neemo naii u vanjskome kretanju, nego u dubljem zalaenju u vlastitu nutrinu. Time ni na koji nain ne nijeemo iskustva koja su nas dovela do ove toke, nego ih prihvaamo kao prijeko potreban dio svoje evolucije. No, to je kao da se penjemo stubama. Ako ne podignemo nogu sa stube na kojoj se nalazimo, ne moemo je spustiti na sljedeu, onu koja nas poziva da porastemo od oporavka do otkria, od tihog prihvaanja vlastitih nevolja do smjelog skoka koji nas vodi u podruje mogunosti bez ikakvih potekoa. Od ljudi s kroninim, neizljeivim ili takozvanim smrtonosnim bolestima Proces prisutnosti zahtijeva da se suprotstave zastarjelim sustavima uvjerenja medicinske i psihijatrijske struke. Ne smijemo vjerovati da je bolest neizljeiva samo zato to nam lijenik to kae. Na jeziku izvornosti rije neizljeiv znai ne znam kako bih vam mogao pomoi. No, lijenici se tom rijeju koriste elei nam rei umrijet ete i nitko vam ne moe pomoi. Moramo se suprotstaviti slijepim sustavima uvjerenja onih pojedinaca koji djeluju samo na povrini ivota, kao i onima koji sve sagledavaju s intelektualnog stajalita. Medicina je izvrsna kad je rije o rjeavanju, kontroliranju i ublaavanju fizike simptomatske traume. Meutim, vei dio lijenika jo uvijek ne posjeduje dovoljno razumijevanja za uzroke ovisnosti ili bolesti. Primjerice, ako doivimo automobilsku nesreu i ozlijedimo se, ili ako su simptomi nae bolesti ili ovisnosti stigli do toke u kojoj nam ivot postaje nepodnoljiv, odlazak lijeniku ili medicinskom strunjaku apsolutno je prijeko potreban. Oni znaju namjetati kosti i viati rane. Znaju ublaiti i kontrolirati fizike, mentalne i emocionalne simptome tako da moemo normalno funkcionirati. Meutim, elimo li neutralizirati uzroni emocionalni naboj koji nas nesvjesno dovodi do nesrea s ozljedama ili izaziva teke fizike, mentalne ili emocionalne bolesti, tada je lijenik vjerojatno posljednja osoba od koje bismo trebali traiti pomo. Tijekom svojeg kolovanja nauili su traiti fizika objanjenja bolesnih stanja. Specijalizirali su se za podruje posljedica, a ne uzroka. Proces prisutnosti samopouzdano kree u novom smjeru. Svima koji su voljni baciti se u vlastitu emocionalnu provaliju pokazuje da iskrenim predavanjem procesu emocionalnog rasta ovjek moe u potpunosti otkloniti uzrok ovisnosti i bolesti. To ne znai da je rije o lagodnom ili brzinskom pristupu. Lagodan pristup obuhvaa zabranjene droge, farmaceutske lijekove i operacije. Emocionalni rast jedan je od najteih

putova kojim se moemo uputiti u ovom emocionalno neuravnoteenom, mentalno konfuznom i fiziki rastresenom vremenu. No, on nam zbog Staze svjesnosti koja nam je svima zajednika, jami uspjeh. Koliko god emocionalni rast moe biti teak nekim ljudima, daleko je prihvatljiviji od ovisnosti koja nastaje ako smo doivotno osueni na sastanke grupa za potporu. Takoer je mnogo prihvatljiviji nego ivot s fizikom bolesti koja je postala nepodnoljiva zbog popratnih pojava lijekova koje uzimamo. Proces prisutnosti nas poziva da te neugodne stvari u potpunosti ostavimo za sobom. Na kraju krajeva, bez obzira na njihov oblik, ovisnost je bolest, a bolest je ovisnost. U drutvu kao cjelini jo se vjeruje da do ovisnosti dolazi zbog siromatva, lijenosti, nedostatka obrazovanja, slabosti karaktera ili nagovaranja drugih. Svi su ti takozvani uzroci ovisnosti zapravo posljedice i stoga niemu nisu uzrok. Sve ovisnosti izaziva unutarnja emocionalna nelagoda. Ovisno o teini naeg stanja moda emo kroz Proces morati proi i nekoliko puta kako bismo posve neutralizirali uzroni naboj u emocionalnom tijelu. Prvo dovrenje Procesa moe nam u poetku pomoi da neutraliziramo negativan emocionalni naboj kako bismo se uspjeli bez potekoa odvojiti od svoje ovisnosti ili smanjiti uzimanje lijekova u toj mjeri da ne osjeamo neugodne popratne pojave. Kad drugi put proemo kroz Proces, to bi nam moglo pomoi da doemo do dubljih svjesnih uvida o uzroku emocionalne nelagode kako bismo se svjesno prihvatili njezina neutraliziranja. Trei prolazak kroz Proces mogao bi nam pomoi da panju posve odvojimo od vlastitih nevolja te da ponemo istraivati vlastitu ivotnu svrhu. Kad to postignemo, uistinu emo shvatiti da nam je i najsitniji djeli vlastite prolosti pomogao dovodei nas do cjelovitosti koju nam prua svjesnost sadanjeg trenutka. Tada emo spoznati da se krivnja, stid i aljenje zbog onoga to smo proivjeli temelje samo na pogrenom tumaenju. U sadanjem trenutku uvijek nas proima zahvalnost. Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, automatski osjeamo zahvalnost za svaki dio naega putovanja koji nas je potaknuo da se vratimo u samo sredite vlastite Unutarnje prisutnosti, jer sadanji trenutak obuhvaa sve i time svako ivotno iskustvo prepoznaje kao blagoslov.

Ovisniko ponaanje ili teka bolest ne odraavaju se na nau osobnost. To su samo iskustva koja nam se dogaaju. Jednom kad steknemo uvid koji se krije u tome iskustvu, moemo ga promijeniti i nastaviti svojim putem.

Zamjenjivanjerezultataposljedicama
U ivotu esto ne kaemo ono to mislimo i esto ne mislimo ono to kaemo. Primjerice, veina ljudi govori o obilju, a zapravo misli na novac. Veina ljudi govori o zdravlju, mislei zapravo na vlastiti izgled, a kad govorimo o radosti, zapravo mislimo na sreu. Golema je razlika izmeu iskustva radosti, obilja i zdravlja te novca, ljepote i sree. Radost, obilje i zdravlje su sveobuhvatni, a novac, ljepota i srea iskljuuju sve ostalo. Radost je stanje u kojemu sve moemo iskusiti bez prosudbi ili zabrinutosti. Obilje se odnosi na zahvalnost za sve one fizike, mentalne i emocionalne energije koje proimaju nae iskustvo ivota. Zdravlje se odnosi na dobrobit svakog dijela naeg fizikog, mentalnog i emocionalnog iskustva. Da bismo bili sretni, mora nam se neto dogoditi ili ne dogoditi, novac je samo novac, a ljepota je povrna. U Procesu prisutnosti nisu vani srea, novac ili izgled. Taj proces priprema vrt naega ivotnog iskustva kako bi posadio, odnjegovao i donio plodove svjesnosti sadanjeg trenutka: radost, obilje i zdravlje. Zbog naih nesvjesnih potreba i elja vjerojatno emo se u to putovanje upustiti s posve konkretnim i stoga iskljuivim namjerama. To je prirodno. No, u Procesu nisu vane konkretne stvari, nego irenje obzorja naega ivotnog iskustva kako bismo postali sveobuhvatni i sve prihvatili. Jednota sve obuhvaa i sve prihvaa. Proces prisutnosti nas podsjea da radost, obilje i zdravlje prebivaju u svemu. Stoga je radost obilje, obilje je zdravlje, a zdravlje je radost. Ako uistinu prigrlimo jednu od tih kvaliteta u svoj ivot, automatski ih prihvaamo sve. Prirodno je da tijekom Procesa prisutnosti tragamo za rezultatima. Svi smo odrasli u svijetu u kojemu gotovo svaki vid naega iskustva predstavlja sredstvo za ostvarenje nekog cilja, u kojemu se prosuuje ishod gotovo svake nae aktivnosti. Stoga je malo vjerojatno da smo nauili to je bezuvjetnost. Prirodno je to elimo kontrolirati vlastiti napredak i tijekom Procesa uspjeh mjeriti promatranjem okolnosti vanjskoga ivota,

iako se od nas trai da to ne radimo. U poetku se ne bismo trebali zaokupljati rezultatima, jer neemo znati gdje ih trebamo traiti te emo se neminovno usredotoiti na pogrene vidove vanjskog ivotnog iskustva. U Procesu ne postoji standardizirano mjerilo kojim bismo mogli procjenjivati uspjeh. Naa lana oekivanja uvijek e nas obeshrabriti i ispuniti nas sumnjama, zato to e nae traganje za rezultatima u poetku uvijek biti motivirano nesvjesnim potrebama i eljama. Kad bismo se mogli pravo zagledati u vlastitu nutrinu, uvidjeli bismo da: Nismo svjesni da nam je samo jedno uistinu potrebno i da samo za jednim uistinu udimo, a to je ispunjavanje velike crne rupe u vlastitu srcu. Cilj Procesa prisutnosti nije zadovoljavanje nesvjesnih potreba i elja, jer njih nikada nitko ne moe zadovoljiti. To je definicija elje: nezasitna emocionalna glad. Stoga cilj Procesa nije zadovoljenje elja, nego da nas naui kako da ih premostimo da bismo mogli iskusiti makar jedan jedini trenutak stvarne mogunosti izbora. Razumljivo je da trebamo i elimo znati to se uistinu dogaa kao posljedica Procesa. To je prirodno i posve prihvatljivo. Ako se pridravamo jednostavnih uputa koje dobivamo na poetku i tijekom Procesa, uvijek emo dobivati potvrdu da se neto dogaa. Potvrdu emo dobivati, jer je Proces neto posve stvarno i stoga ima neposredan uinak na naa unutarnja i vanjska iskustva. Meutim, poetne posljedice Procesa moda nee biti u skladu s naim eljama ili oekivanjima. Zapravo, rijetko su s njima u skladu, a evo i zato: Bez obzira na to koliko smo, prema vlastitome uvjerenju, fiziki spremni, bez obzira na to koliko smo, prema vlastitome uvjerenju, mentalno razvijeni, bez obzira na to koliko smo, prema vlastitom miljenju, emocionalno zreli ili duhovno svjesni, svi mi na odreenoj razini kreemo na ovo putovanje u nadi da e ono utrnuti oganj naih nesvjesnih potreba i elja. Otkako smo napustili djetinjstvo nae svjesno i nesvjesno mjerilo postignua postao je stupanj do kojega smo bili u stanju potisnuti svoje potrebe i elje, i to je gruba injenica ivota u ovome svijetu. Ako ne potisnemo one nemirne unutarnje glasove, automatski pretpostavljamo da nita ne postiemo. Ako ih uspijemo potisnuti, osjeamo se uspjenima. Zbog toga nas vanjski svijet neprestano odvlai s pravog puta: jer se on obraa iskljuivo naim potrebama i eljama, a ne i nama.

U prolosti smo moda pokuali umiriti unutarnje pokuaje privlaenja pozornosti mijenjanjem vanjskih fizikih okolnosti uz pomo posta ili vjebi uz pomo lijekova i/ili ovisnikog ponaanja. Moda smo svoje potrebe i elje pokuali utaiti hranom, seksom, radom ili pomaganjem drugima. Moda smo ih pokuali priguiti promjenom mentalnih okolnosti uz pomo metoda za kontrolu uma, hipnoze ili pozitivnog miljenja. Moda smo itali knjige o samopomoi, odlazili na New Age radionice, moda smo satima ili godinama odlazili na terapiju. Kao to emo uoiti, nijedna promjena potaknuta vanjskim pristupima nije trajna. Samo je prividna, poput hodanja po vodi umara nas, a nikamo ne vodi. Ono to postiemo tim metodama nije stvarno, a samim tim ni trajno. Zahvaljujui svojim naporima dugo moemo ostati u stanju oporavka, ali negdje duboko u dui bit emo svjesni opasnosti koju nam donosi takvo emocionalno stanje. Ovisnik koji se izlijeio jo je i ezdeset godina kasnije u opasnosti da e se vratiti starim navikama. Do toga dolazi zbog toga to se in oporavka odvija u umjetno stvorenom miru tihog oajanja. Oporavak nije otkrie, a bez stvarnog otkrivenja ne moe doi do stvarne i stoga trajne preobrazbe kvalitete naeg ivotnog iskustva. U oporavku je panja usmjerena na posljedice, dok se otkrivanje bavi dubinskim uzrocima. Ako se bavimo posljedicama, ne moemo promijeniti nijedan uzrok, tako da je naa jedina nagrada kad postignemo oporavak neminovno tiho oajanje samozavaravanja. Proces prisutnosti traga za uzrokom, jer u njemu vrijedi pravilo: kad se pobrinemo za uzrok, posljedice automatski slijede. Zbog toga se Proces prisutnosti ne bavi rezultatima. Mi vie volimo govoriti o posljedicama. Kad govorimo o rezultatima, razmiljamo o ishodu koji nije posve zajamen. Rezultati nikada ne mogu imati jamstvo. Moramo ih stupnjevati, a preesto su povezani s traenjem priznanja i odobravanja. Stoga u okviru ovog procesa vie volimo govoriti 0 posljedicama. Posljedica je uinak. Posljedice se automatski odvijaju kao odgovor na uzronu prirodu ovoga Procesa. U Procesu prisutnosti uvijek je rije o uzronosti i stoga su posljedice neizbjene. Rezultate preesto odreujemo prema ispunjenju svojih nesvjesnih potreba i elja. Posljedica je uinak uzronog djelovanja. Rezultat je preesto samo miljenje. Stoga Proces prisutnosti od nas trai da se odreknemo razmiljanja o rezultatima 1 ponemo razmiljati o posljedicama. Ve smo govorili o Stazi svjesnosti i o Sedmogodinjem ciklusu pa stoga ne moramo detaljno objanjavati zastoje proiavanje emocionalnog tijela prijeko potrebno za ponovno uspostavljanje ravnotee kvalitete naega ivotnog iskustva. Ako nam to jo nije jasno, bilo bi dobro ponovno proitati odjeljke o Stazi svjesnosti i o Sedmogodinjem ciklusu. Taj nam tekst pokuava dati do znanja da posljedice dobrovoljnog bavljenja

emocionalnim tijelom kako bismo neutralizirali negativan emocionalni naboj uz pomo svjesnog disanja, mentalne jasnoe i osjeaja, u poetku nisu u skladu s naim oekivanjima. Kad si aktivno dopustimo da postanemo svjesni svog negativnog emocionalnog naboja, takvo iskustvo nitko ne bi rado prizvao u svoj ivot jer, kao to smo ve rekli, u poetku nije nimalo jednostavno i vjerojatno se neemo dobro osjeati. Upravo zbog toga ima stvaran i neposredan uinak na na ivot. Razmislite o tome kakva je to rije uinak. Na negativan emocionalni naboj glavni je razlog zbog kojeg ovoga trenutka ne doivljavamo kvalitetu nenaporne radosti, obilja i zdravlja u svom ivotnom iskustvu. On predstavlja blokadu u emocionalnom tijelu koja stvara otpor. Budui da ne znamo to bismo s njom napravili, dodatno joj se opiremo potiskujui je iz svijesti. Taj se otpor gomila i stvara vruinu, a vruina uzrokuje nelagodu. Da bismo se mogli nositi s nelagodom pokuavali smo biti sretni, dobro izgledati i dovoljno zaraivati kako bismo se u svom ivotnom iskustvu to bolje osjeali. Dok naim mislima, rijeima i djelima dominira nesvjestan negativan emocionalni naboj, ivot doivljavamo kao neprestani napor usmjeren na ispunjavanje naizgled beskonane provale potreba i elja koje izviru iz nas. Pod takvim okolnostima uope i ne moemo osjetiti stvarnu radost, obilje i zdravlje. Za razliku od beskonane potrage za sreom, novcem i savrenim izgledom, prava radost, obilje i zdravlje ne predstavljaju sredstvo za ostvarenje nekog cilja. Stoga ih moemo doivjeti samo kad uistinu spokojno prihvaamo trenutak u kojemu ivimo. Radost, obilje i zdravlje automatski su popratni proizvodi svjesnosti sadanjeg trenutka. Poput Unutarnje prisutnosti, i oni ve prebivaju u nama, samo to smo mi svoju panju usmjerili na drugu stranu. U iskustvo poput Procesa prisutnosti moemo zakoraiti izmeu ostalog i stoga to potajno eznemo za arobnim tapiem koji bi raskidanjem svih potekoa sve doveo u red. To je normalno. Mi ivimo u drutvu opsjednutom trenutanim zadovoljenjem elja. Osim toga, ve odavno patimo zbog emocionalnih nelagoda i ivimo na nekoj od razina tihoga oajanja. Na svu sreu, kao to nas ui vlastita prolost, ne postoji brz i lagodan put kojim bismo mogli zaobii svoje sadanje okolnosti, koji bi imao bilo kakav stvaran, a samim tim i trajan uinak na kvalitetu naeg ivotnog iskustva. Mnogo je staza kojima moemo pobjei, ali ni na jednoj od njih neemo pronai mir. Gruba istina o emocionalnom tijelu glasi: ne moemo ga zaobii. Jedino nam preostaje posvetiti mu se i proi kroz njega.

Odnos sa sobom moemo produbiti samo ako se zagledamo duboko u sebe. Proces prisutnosti ui nas svemu to nam je potrebno da bismo se mogli zagledati u vlastitu nutrinu. Kad se na kraju osvrnemo za sobom, otkrit emo da smo malo toga morali dati kako bismo stigli na odredite. Meutim, svjesno sudjelovanje i predanost Procesu donose nagradu, jer kroz razumijevanje i iskustvo postajemo sposobni prigrliti odgovornost. Evo zato sam napisao ovaj dio knjige: zato to e nas to bolje trenutano razumijevanje prave prirode ovog putovanja spasiti od nepotrebne drame, lanih oekivanja i otpora te uzmicanja pred fizikom, mentalnom i emocionalnom nelagodom. Moramo prihvatiti injenice. Ako smo se rodili u ovome svijetu i ako smo postali normalni graani svoje zajednice, ve samo to znai da u naoj nutrini bjesni oluja, jer ono to se u ovome svijetu prihvaa kao normalno zapravo je stanje tihog oajanja. Koliko god mi eljeli zanijekati njezino postojanje, ne moemo prikriti unutarnju oluju kojom smo ovladali i primirili je. Na itavoj planeti vidimo vanjske rtve tog unutarnjeg stanja. To je oluja dvojnosti. To je rat izmeu izvornosti i neizvornosti. To je velika provalija izmeu Prisutnosti i lai, golem kanjon straha, bijesa i tuge izmeu odraslog i djejeg;. Ako tragamo za stvarnim mirom, tada u tu oluju moramo zakoraiti svojevoljno i svjesno. Da bismo uli u nju ne moramo se baviti problemima vanjskoga svijeta, jer dveri koje vode u kaos nalaze se u svakome od nas. Proces prisutnosti nas poziva da svjesno zakoraimo u vlastitu unutarnju oluju, kao to skaka bungee jumpinga skae u provaliju. Naa e Unutarnja prisutnost biti sigurnosni pojas koji e uvijek upravljati naim koracima, bili oni hrabri ili budalasti. Usmjeravat e nas u samo sredite oluje i pomagati nam dok ne stignemo na drugu stranu. Svjestan ulazak u oluju omoguit e nam rast kakav jo ne moemo ni zamisliti. Olujni vjetrovi iz naeg e ivotnog iskustva rastjerati maglu ivota u vremenu, a olujne bujice e nas isprati od privida. Naa unutarnja emocionalna oluja predstavlja vrata. Spreava one koji jo nisu spremni za to da premoste provaliju, to naim unutarnjim konfliktima omoguuje da se rastvore u Jednoti. One kojima je jo potreban odmor nagovara da ostanu u snu vremena. Unutarnja oluja nije neto sluajno. Ona nas i poziva i zaustavlja te predstavlja obred prelaska Due. Iako u rukama drimo knjigu, Proces prisutnosti nije vanjsko putovanje, nego unutarnje. Zasad moda jo i ne razumijemo potpuno to to znai, ali emo zahvaljujui tom iskustvu postati svjesni pravog

znaenja unutarnjeg putovanja. Unutarnje putovanje znai da se nita ne mijenja u vanjskome svijetu. Taj emo svijet ostaviti na miru. Neemo poeti istiti zrcalo pokuavajui otkloniti mrlje sa svog ivotnog iskustva. Zrcalo ili iskustvo o svijetu smatrat emo sredstvom koje nam omoguuje da jasnije uoimo mrlje. Promjene koje emo uvesti odvijat e se unutar nas, budui da je to jedino mjesto gdje moemo unijeti stvarne, a samim tim i trajne promjene. Nae se emocionalno tijelo nalazi u nama, iako ga moemo eksternalizirati kad se prepustimo drami. im krenemo na ovo putovanje, posljedice e se automatski oitovati u obliku posve stvarnih promjena naega emocionalnog tijela. U postizanju tih promjena blago nam i promiljeno pomae svjesno povezano disanje, itanje tekstova, Izjave za buenje Prisutnosti i percepcijske metode. Najvanije je da shvatimo ovo: bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili nismo, arite nae panje i namjera u poetku e se usmjeriti na negativan emocionalni naboj, a evo i zato: Kad krenemo na ovo putovanje, time izraavamo svoju suglasnost da se svjesno pozabavimo vlastitim emocionalnim blokadama. Moramo nauiti kako se uhvatiti ukotac s tim blokadama, jer njih uspjeno neutraliziraju prisutnost nae svjesne panje i naa suosjeajna namjera. Nitko ih ne moe razrijeiti umjesto nas. Taj e zadatak obaviti naa svjesnost sadanjeg trenutka. Da bismo povratili ravnoteu, moramo biti svjesni to je neuravnoteeno. Drugim rijeima, kako bismo mogli otkloniti potekou, moramo osjetiti gdje se nalazi. Takoer je vano zapamtiti da u okviru ovog zadatka, budui da smo ga prihvatili od svoje volje, neemo dobiti vie nego to moemo podnijeti, ali ni puno manje od toga. Ako ovog trenutka prihvatimo neke spoznaje, putovanje e nam biti ugodnije. Jedna od tih spoznaja glasi: Sveukupno nae iskustvo vanjskog svijeta samo je posljedica. Zato moramo prigrliti tu spoznaju? Kad panju i namjeru promiljeno usmjerimo na negativan emocionalni naboj, doivjet emo vanjsko fiziko, mentalno i emocionalno iskustvo koje odraava ono na to se usredotoujemo iznutra. Vanjski odraz (posljedica) svjesnog i dobrovoljnog usmjeravanja panje na unutarnji negativni emocionalni naboj (uzrok) kod veine ljudi izaziva osjeaj nezadovoljstva, loiji izgled i muno natezanje s novcem. Drugim rijeima, kad se upustimo u Proces prisutnosti, izvana se moe initi da nam se vanjsko ivotno iskustvo

pogorava! Moe nam se uiniti da ne samo to nitko ne obraa pozornost na nae potrebe i elje, nego i da su one same pretjerane. To nije stvarno. Nije istina. To je samo odraz neega iz djetinjstva. Meutim, budui da smo gotovo ovisni o uvjerenju kako je posljedica zapravo uzrok, a i zato to smo uznemireni zbog vanjskog svijeta, vjerojatno je da emo na tu nenadanu promjenu okolnosti negativno reagirati. Stoga moramo biti budni. Moramo biti svjesni. Poglavlje pod nazivom Potvrda napisano je i namjerno uvrteno u drugi dio ove knjige kako bi nas potaknulo da to svjesnije prolazimo kroz nenadane vanjske promjene. Ako nam se uini da nae ivotno iskustvo postaje jo tee, nelagodnije ili udnije, moramo se podsjetiti da se to dogaa zbog Procesa prisutnosti, jer panju namjerno usmjeravamo na svoje emocionalne blokade. Moramo se podsjetiti da su vanjski pokazatelji vee uznemirenosti u naem ivotnom iskustvu zapravo jako pozitivni! Oni su jasni znaci napretka. No, takoer moramo imati na umu da je u naoj nutrini dijete kojemu je potrebna srea, koje pokuava dobro izgledati i namjerava zaraditi mnogo novca kako bi moglo to vie kupovati da bi se osjealo sigurnim. Tom djejem vidu naeg Bia nenadana bi se promjena ivotnih okolnosti mogla uiniti katastrofalnom, kao da je doao smak svijeta. Na jednoj razini to je i tono, jer je to kraj naeg lanog svijeta. Naa se gluma mora ukinuti kako bismo ponovno mogli doivjeti svoju Unutarnju prisutnost. Stoga dok proivljavamo ta negativna iskustva moramo imati strpljenja i suosjeanja prema sebi. Zato se od nas trai da imamo povjerenja u Proces. Zato se kae da je jedini izlaz proi kroz Proces. Zato se kae da Proces trebamo dovriti bez obzira na sve. Bolje je i ne kretati na to putovanje ako mislimo pobjei im se ponemo suoavati s vlastitim emocionalnim blokadama. Nenadano vanjsko iskustvo fizike, mentalne i emocionalne nelagode uvijek e proi im dovrimo Proces, jer su takva iskustva dio Procesa. Ona u svakom sluaju prolaze. Na povrinu izranjaju da bismo ih neutralizirali, a neutraliziramo ih upravo na takav nain - ne potiskivanjem, nego kad im dopustimo da izrone. To to se ne osjeamo dobro ne znai da neto ne valja. Dobro je kad smo zbunjeni i neugodno se osjeamo dok raiavamo emocionalne nakupine. To je u poetku korisna posljedica. Ne znai da pogreno radimo na Procesu samo zbog toga to nam postaje sve nelagodnije. Zapravo, istina je posve suprotna. Ako ponekad osjeamo fiziku, mentalnu i emocionalnu nelagodu, to je znak da dobro napredujemo. Kad je rije o postignuima ili uspjehu svijet nas ui neto posve suprotno.

Samo ako na vlastitoj koi iskusimo to znai proi kroz neugodna iskustva spoznat emo da smo upravo mi sami posve odgovorni za kvalitetu svog ivota. Samo ako to postignemo postat emo svjesni da je na emocionalni rast jedna od naih najveih odgovornosti. Tek emo tada uistinu uvidjeti da je vanjski svijet odraz naeg unutarnjeg stanja. Tek kad proivimo to iskustvo spoznat emo zadivljujuu mo svoje Unutarnje prisutnosti. Na taj nain se Proces prisutnosti koristi iskustvom kao sredstvom potvrde, i to ne iskustvima koja bismo poeljeli ili koja su nam potrebna, nego iskustvima koja su prijeko potrebna za nae osloboenje, jer nam ukazuju na to to je stvarno i mogue. Kako se pribliavamo zavrnoj fazi Procesa prisutnosti, kvaliteta naega ivotnog iskustva automatski e se pribliiti stanju sve dubljeg sklada. Ovaj put obnovljeni osjeaj uravnoteenosti nee nalikovati na tiho oajanje zbog toga to kontroliramo ili ublaavamo svoje unutarnje emocionalno stanje. Ravnoteu emo postii zato to smo neutralizirali dio svog negativnog emocionalnog naboja. Tada emo doivljavati sve vie trenutaka spontane radosti, prirodnog obilja i zdravlja. Ako se nakon toga upustimo u raiavanje sljedeeg sloja emocionalnih nakupina, moemo ponovno krenuti u Proces te ponovno svjesno i promiljeno zaroniti u svoje emocionalno tijelo. Proces prisutnosti moemo ponavljati kad god za tim osjetimo potrebu. Svaki put kad iznova krenemo nai emo se na ve postignutoj toki svjesnosti sadanjeg trenutka. Svaki put kad svjesno odluimo zakoraiti u svoje emocionalno tijelo s namjerom poboljavanja kvalitete svog ivotnog iskustva, init e nam se da je vanjski svijet ispunjen nelagodom upravo zbog toga to panju namjerno usmjeravamo na unutarnje nelagode. Drugim rijeima: Upravo zato to smo voljni osvijestiti neuravnoteene dijelove svoje osobnosti, uravnoteuje se kvaliteta naih iskustava. Proces prisutnosti nas poziva: Da kroz svoje iskustvo shvatimo kako se ne trebamo plaiti niti odupirali neminovnim nelagodama koje se pojavljuju tijekom raiavanja emocionalne neravnotee, a time tijekom procesa emocionalnog rasta. Kroz iskustvo emo nauiti da na emocionalno raiavanje ne reagiramo dramatinim ponaanjem, kao da je doao smak svijeta. Kroz iskustvo emo nauiti prihvatiti nelagodu kao znak unutarnjeg napretka. Proces prisutnosti nas poziva da svjesno zajaimo vlastitog unutarnjeg zmaja i kroz iskustvo nauimo da ga moemo ukrotiti tek kad ga svjesno odluimo zajahati.

Svaku izjavu o tome da u kvalitetu svojeg ivotnog iskustva moemo unijeti stvarne i trajne promjene ne iskusivi ono to um smatra nelagodom trebamo doekati sa sumnjom. Upravo je naa spremnost za svjesnu komunikaciju s unutarnjom nelagodom alkemija koja pokree preobrazbu. To ne znai da moramo patiti nepotrebno ili bez razmiljanja, nego da se, ako elimo potaknuti stvarnu promjenu u kvaliteti naega ivotnog iskustva na stvaran nain moramo suoiti sa stvarnou. Ako nam je to nelagodno, moramo biti svjesni da je suoavanje s nelagodom ono to nas vodi stvarnosti, a ne njezino izbjegavanje. Stoga je Proces prisutnosti bojinica emocionalnih ratnika. Taj nam Proces prua priliku da dobrovoljno napravimo korak naprijed i isuemo ma kojim se moemo osloboditi vremena. Tijekom Procesa ito se odvaja od kukolja. Takav rad i nije zamiljen da bude lak ili jednostavan, da u njemu lako pronaemo sreu, postanemo lijepi ili zaradimo novac, nego da postanemo stvarni, da u emocionalnom smislu odrastemo, da pronaemo izvornost i integritet, da objema rukama zgrabimo vlastiti ivot i uskrsnemo iz emocionalne smrti. Um e pronai milijune prihvatljivih izgovora za odustajanje. Kad poelimo promijeniti kvalitetu svog ivota dogaa se neto udno. Postoji dio naega iskustva koji zapravo ne eli promjenu, a to je um. Obraa nam se govorei, bolja je nevolja koju poznaje, nego dobro koje ne poznaje. U poetku nas uvijek ohrabruje kad zaelimo neto promijeniti, no to je samo varka. Samo se pretvara da je na naoj strani kako ga ne bismo prozreli. Pretvara se stoga jer zapravo vie voli ono to mu je poznato. Zato se tako teko rjeavamo navika. Um uope ne odobrava promjene! Ohrabruje nas, pa nam ak i dobrovoljno pomae ukazujui nam na mnotvo sjajnih i matovitih naina na koje moemo promijeniti kvalitetu svog ivota. No, onog trenutka kad uistinu pokuamo provesti neki od tih prijedloga i ponemo neto mijenjati u svom ivotnom iskustvu, zasvirat e drugu pjesmu. Onog trenutka kad mu nae iskustvo postane nepoznato, proet e nam misli idejama kao to su loe, pogreno, opasno, tetno, zlo, nelagodno i tome slino. Te e rijei u nama izazvati strah, a strah e izazvati sumnje i preispitivanja o novom smjeru kojim smo krenuli. Um e nas uvjeriti da se vratimo onome to nam je poznato kako bismo ponovno osjetili ugodu, ak i ako je rije o navici koja nas doslovce unitava. Bolje je zlo koje poznajemo! Stoga, ako umom procjenjujemo posljedice svojih pokuaja uvoenja bilo- kakvih stvarnih promjena u kvaliteti naega ivotnog iskustva, zaglavit emo.

Zaelimo neto promijeniti. Dobijemo i priliku za to. Prihvatimo je. Poinjemo se drukije osjeati. Um nam kae da je to pogreno. Uplaimo se. Okrenemo se protiv onoga to nam je promijenilo iskustvo. Vraamo se onome to je poznato i sigurno. Nita nismo postigli. Osjeamo se frustriraniji nego prije i izgubili smo jo jednu iluziju. Um je ojaao, a mi smo oslabili. Zbog toga se savjetuje da se posvetimo dovrenju Procesa prisutnosti bez obzira na sve. Kad ponemo, mora nam biti jasno da namjeravamo i zavriti proces bez obzira na to kroz kakva emo iskustva proi. Moramo dovriti svaku vjebu bez obzira na to to nam govori um, jer je um posljednji koji bi prihvatio ili potaknuo promjene koje emo osjeati u vanjskom ivotnom iskustvu kad se suoimo s unutarnjom emocionalnom nelagodom. Ako ne doemo do kraja, um e dodatno ojaati i jo vie dominirati naim duhom.

Drugidio Pripremazaputovanje

Prije nego to se otputimo na bilo kakvo putovanje dobro je paljivo se pripremiti, jer priprema poveava kvalitetu putovanja, a time osigurava i uspjean zavretak puta. Drugi dio knjige Proces prisutnosti upravo nam u tome pomae. Saznali smo kakva je namjera naeg putovanja, a sada moramo obaviti posljednje pripreme prije nego to se prepustimo iskustvu.

Trostrukiproces
Sada smo spremni poblie promotriti ustrojstvo Procesa prisutnosti, kao i praktine detalje o samom postupku. Trojstvo ovoga procesa sastoji se od vjebi disanja, Izjava za buenje Prisutnosti i teksta za itanje koji sadri percepcijske metode.

1.Vjebedisanja
Bit Procesa prisutnosti svjesno je povezano disanje, jer je ono glavni instrument za osvjeivanje sadanjeg trenutka. Vjebe disanja, koje emo nauiti u prvoj vjebi, treba obavljati dvaput dnevno najmanje petnaest minuta, bez obzira na sve. Naa mo lei u dosljednosti. Dosljednost je najvanija. Ako se ovoga dijela Procesa pridravate samo povremeno, stvorit ete si nepotrebne potekoe na putu. Ako se posvetimo ovom dijelu Procesa, vjebe disanja e nas svjesno prenijeti do kraja puta. Izbjegavamo li vjebe disanja, morat emo se dodatno truditi da ga dovrimo. Tako emo se i nesvjesno prikloniti vanjskoj drami i zbrci kako bismo imali osjeaj da se neto dogaa. Dok svjesno povezujemo svoje disanje istodobno se odvijaju dva vana procesa: 1. Prvi proces je buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. To je automatski popratni proizvod disanja bez pauze. U svakom trenutku u kojemu panju i namjeru usmjerimo na disanje bez pauze, prikupljamo

svjesnost sadanjeg trenutka. Namjera koju gajimo tijekom vjebe disanja je da nijednom ne zastanemo dok vjeba traje, jer tako prikupljamo svjesnost sadanjeg trenutka. Na um i ego pruit e nam na stotine sjajnih fizikih, mentalnih i emocionalnih razloga da prekinemo vjebu ili zastanemo u disanju. Zadatak nam je disati bez pauze bez obzira na sve. To, pak, ojaava volju. Zasad moramo znati samo jedno: u Procesu nema niega vanijeg od svakodnevnog obavljanja vjebi disanja. Zanimljivo je da su ljudi jedina bia koja diu i dosljedno, iako nesvjesno, ine pauze u ciklusu disanja. Promatrajte psa ili maku i uvidjet ete da diu bez pauze. Ako se uznemire ili uplae, njihovo se povezano disanje ubrzava i pojaava da bi postali jo svjesniji sadanjeg trenutka i unijeli to vie kisika u organizam. U usporedbi s njima, ljudi neprestano ine pauze u disanju. Kad se uznemirimo ili uplaimo, posve prestajemo disati ili ponemo disati neravnomjerno, to moe dovesti do hiperventilacije ili astme. Kad god se prepustimo prividnom mentalnom carstvu koje nazivamo vremenom, ponemo zastajkivati u disanju. Kad god nas zaokupe prolost ili projicirana budunost, kad god iskoraimo iz sadanjeg trenutka usmjeravajui panju onkraj svojih sadanjih okolnosti, diemo s pauzama. Kad god nismo prisutni disanje nam prestaje biti povezano, jer samo u sadanjem trenutku moemo povezano i svjesno disati. Promotrimo li ljude koji nas okruuju, uvidjet emo da u disanju neprestano ine pauze. Bia koja diu, a ne ive u vremenu, ne rade nesvjesne pauze. Jedna od dobrobiti Procesa prisutnosti je i to to nam automatski usmjerava panju na nae nepovezano disanje. Zbog toga u svoj obrazac disanja automatski poinjemo vraati ravnoteu. Nain na koji diemo, osobito tijekom vjebi disanja, vjeran je odraz naina na koji ivimo. Jesmo li povezani i prisutni, ili smo odvojeni i neprisutni? 2. Tijekom svjesnog povezanog disanja odvija se jo jedan proces, a to je unoenje vee koliine kisika u organizam. Tijekom vjebe disanja dolazi do poveanog unosa kisika u organizam jer se obrazac disanja normalizira. Sva bia koja diu (osim kitova, dupina, tuljana, krokodila, nilskih konja i drugih koji namjerno zadravaju dah), diu potpuno i bez pauze kako bi odrali potpunu svjesnost sadanjeg trenutka i unijeli dovoljno kisika u organizam. Ljudi ne samo to u disanju rade pauze, nego po navici koriste manje od 20 posto kapaciteta plua. Ne samo to ivimo odvojeni od sadanjeg trenutka, nego se ujedno izlaemo opasnom manjku kisika. Dobrobiti poveanog unosa kisika najbolje

se mogu izraziti sljedeom izjavom: kisik je u prenesenom smislu na fizikoj razini sam ivot. Ako malo razmislimo o tome, shvatit emo da je u naem interesu unijeti dovoljno kisika u fiziko tijelo. Tijekom vjebi disanja dobro je duboko i potpuno disati, ali takvo disanje ni u kom smislu nije presudno, i to zato to se Proces prisutnosti u ostvarenju svojega cilja ne oslanja na unos kisika u organizam, nego na buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka automatski se poveava kad diemo svjesno i povezano. Povean unos kisika u organizam dodatna je dobrobit. Sto prisutniji postajemo, to se e za kisikom dodatno poveava. Svjesno povezano disanje ni u kom sluaju ne smijemo zamijeniti s hiperventilacijom, koja je najee posljedica neravnotee izmeu koliine kisika i ugljinog dioksida, a do nje dolazi zbog prisilnog, neprirodnog, pretjeranog i traumatskog disanja. Svjesno povezano disanje unosi ravnoteu, nije nimalo neprirodno te otputa traume, umjesto da ih potie. Svaka nelagoda koju osjetimo tijekom svjesnog povezanog disanja predstavlja traumu iz prolosti koja izranja na povrinu da bi se integrirala uz pomo svjesnosti sadanjeg trenutka. Sve nelagode koje iskusimo tijekom vjebe svjesnog povezanog disanja su prolazne te ih moramo radosno doekati, a ne izbjegavati. Tijekom poetnih faza svake vjebe svjesnog povezanog disanja svi emo se suoavati s razliitim razinama vlastitog otpora. To je normalno. Ili emo mi prevladati njega, ili e otpor prevladati nas. Postoje tri razine otpora koje se mogu pojaviti tijekom vjebi disanja: 1. Prva razina otpora je fizika, a oituje se kad kaemo: Ovo mi se ne svia. Previe je naporno. 2. Druga razina otpora je mentalna, a oituje se kad kaemo: Ovo mi se ne svia, jer se zapravo nita ne dogaa. 3. Trea razina otpora je emocionalna, a oituje se kad kaemo: Mislim da sada mogu prestati, jer se osjeam dobro, sjajno ili fino (ili se posluimo bilo kojom emocionalno otupjelom rijeju). Bit emo svjesni da smo se posve oslobodili otpora kad usred vjebe disanja iskreno kaemo: Ovo je izvrsno. ini mi se da bih zauvijek mogao disati na taj nain.

Bez obzira na iskustvo koje proivljavamo tijekom vjebi disanja, korisno je prisjetiti se da cilj svake vjebe postiemo ve i samim tim to diemo bez pauze. Od tih vjebi ne smijemo oekivati svojevrsna duboka iskustva. Ne smijemo im pristupiti ni s kakvom drugom namjerom osim odravanja povezanog disanja. Svaka vjeba disanja je drukija i ne postoji iskustvo koje bismo trebali doivjeti. Tijekom Procesa prisutnosti vjebe disanja ne radimo s namjerom da doivimo neko osobito iskustvo, jer takvo iskustvo je sam na ivot. Takoer je vano imati na umu kako e se tijekom Procesa prisutnosti javljati trenuci kad neemo moi ostati svjesni tijekom vjebi disanja, nego emo utonuti u san. Do toga moe doi zbog otpora onome to se dogaa, ali esto nije tako. Kad svjesno povezujemo svoje disanje promiljeno se usidrujemo u sadanjem trenutku, umjesto da na nesvjestan nain doputamo panji da odluta u prolost ili projiciranu budunost. Shodno tome, budui da naa panja ne naputa sadanji trenutak i ne odlazi lutati vremenom, te prividne i nesvjesne toke u vremenu dolaze blie k nama. Sve dok ne postignemo odreen stupanj svjesnosti sadanjeg trenutka, te prividne toke mogu prevladati nae pokuaje usidravanja u sadanjem trenutku i povui nas za sobom u vrijeme. Zbog toga bi se moglo dogoditi da bez upozorenja utonemo u san, jer se stanje u kojemu nismo svjesni sadanjeg trenutka doima kao san. Tek kad se probudimo i otkrijemo da smo spavali umjesto svjesno disali, shvatit emo to se dogodilo. Dok svijest pokuavamo odvojiti od vremena takvo je iskustvo prirodno za svakoga od nas. Ne smijemo se koriti zbog toga. Moglo bi nam se dogoditi da tijekom nekih razdoblja putovanja kroz Proces prisutnosti zapadnemo u obrazac spavanja: svaki put kad ponemo s vjebom disanja, gotovo istoga trenutka zaspimo. Ne trebamo brinuti zbog toga. Moramo ustrajati. Moramo proi kroz to iskustvo. Moramo biti ustrajnti dok ne probijemo zid nesvjesnosti. Tijekom svakodnevnih dosljednih vjebi disanja na kraju emo prikupiti dovoljno svijesti o sadanjem trenutku kako bismo dok diemo uspjeno usidrili panju u njemu. Tada nas vie te nesvjesne toke u vremenu nee odvlaiti u san, nego emo mi svoja nesvjesna iskustva iz prolosti izvui u sadanji trenutak u kojemu e se integrirati. Nesvjesna iskustva su puki prividi, a nijedan privid ne moe preivjeti, u sadanjem trenutku. Kako se svaki od njih integrira, postizat emo sve veu osobnu svjesnost sadanjeg trenutka.

2.Izjavezabuenjesvjesnosti
Tijekom svake vjebe dobivamo Izjavu za buenje svjesnosti. Te su izjave usmjerene na nae svjesno i nesvjesno misaono polje. Osmiljene su kako bi ponovno povezale obrasce naega ponaanja i sustave uvjerenja, a i da bi potaknule svjesnost onih vidova naega iskustva koji su u emocionalnom smislu blokirani i potisnuti. Kad postanemo svjesni tih potisnutih problema, moi emo ih integrirati. Sto se vie posvetimo mentalnom ponavljanju Izjava za buenje Prisutnosti, to e one biti uinkovitije. Ego e se povremeno odupirati Izjavama i odbacivati ih. To je normalno. Svaki trenutak u kojemu shvatimo da smo zaboravili u sebi ponavljati Izjavu i ponemo je ponovno ponavljati zapravo je prijeko potreban dio Procesa prisutnosti. Stoga se ne smijemo osuivati kad se ini da smo posve zaboravili ponavljati Izjave. Proces zaboravljanja i ponovnog prisjeanja nevjerojatno nam je koristan, jer jaa mentalni mii kojim panju usmjeravamo na sadanji trenutak. Ti Pokretai Prisutnosti takoer su osmiljeni tako da zamijene nae loe razmiljanje (neproduktivne misaone obrasce) s odgovornim mentalnim procesima. Stoga bi Izjave za buenje Prisutnosti bilo korisno ponavljati kad god nismo mentalno zaokupljeni. Pokretai Prisutnosti nisu puko sanjarenje niti pozitivno razmiljanje, nego su uzroni. To znai da se ne bave posljedicama naih emocionalnih blokada, nego njihovim uzrocima. Osoba koja zbog vlastitog siromatva neprestano ponavlja Ja ivim u obilju, bavi se pozitivnim razmiljanjem ili sanjarenjem. Svoju mentalnu afirmaciju crpi iz nekog vanjskog fizikog oitovanja (posljedice) unutarnje emocionalne blokade. Takva mentalna afirmacija ne dopire do uzroka njezinog siromatva. Drugim rijeima, nedostatak novca, na koji se oito usredotoila, posljedica je emocionalne blokade, a ne njezin uzrok. Stoga e mentalna afirmacija biti jalova. Pokretai Prisutnosti koje dobivamo tijekom ovoga Procesa nisu samo mentalne afirmacije. Oni se ne obaziru na fizika oitovanja (posljedice) emocionalnih blokada, nego se izravno usmjeravaju na nesvjesne uzrone toke nelagode u kvaliteti naeg ivotnog iskustva. Te su Izjave takoer povezane sa spoznajom da elimo li ostvariti spokojstvo najprije moramo postati svjesni kaosa u svojemu ivotu, jer tek razrjeavanjem kaosa uistinu postajemo sposobni ponovno uspostaviti mir. Na taj su nain Izjave za buenje Prisutnosti namjerno osmiljene kako bi nam panju usmjerile prema nesvjesnim vidovima naeg iskustva koji imaju negativan uinak na kvalitetu naeg sveukupnog ivotnog iskustva. Priroda Procesa prisutnosti je takva da ne elimo pobjei od svojega kaosa niti ga ignorirati, nego svjesno usmjeravamo panju na njega

tako da ga svjesno i odgovorno razrijeimo. Time postajemo mudriji. Ako svjesno prihvatimo odgovornost za kvalitetu svih iskustava koja nam nisu korisna, automatski se oslobaamo potrebe da se promijeni itav svijet kako bismo mogli uivati u kvaliteti svojeg ivotnog iskustva. Izjave za buenje Prisutnosti mogli bismo nazvati i svjesnim odgovorima, jer ih, izmeu ostaloga, koristimo i kao sredstva svjesnog odgovaranja na iskustva na koja bismo inae nesvjesno reagirali.

3.Materijalzaitanjeipercepcijskemetode
Materijal za itanje uz svaku vjebu, kao i ono to smo dosad proitali, paljivo je osmiljen za oslobaanje. Ti materijali nisu napisani u odlomcima, stranicama ili poglavljima, nego u reenicama. Sadre goleme koliine informacija koje ne moemo shvatiti tijekom kratkog ili brzog pregleda. U njima su sadrane godine iskustva i spoznaja koje su saete u misli kako bi olakale osobne uvide. Napisane su ne samo za nau svijest, nego i za onaj vid naeg iskustva koji se trenutano odvija posve nesvjesno. Zbog toga bi nam se ponekad moglo uiniti da se ponavljaju. Ova je knjiga zapravo dugaak i promiljen niz Izjava za buenje Prisutnosti. Nee nam biti ni od kakve koristi ako materijale za itanje ostavimo za posljednji trenutak svake vjebe. Materijali dodijeljeni svakoj vjebi osmiljeni su kako bi u mentalnom smislu potaknuli svjesnost sadanjeg trenutka. Svaka nova vjeba sadri percepcijske metode koje trebamo koristiti tijekom vjebe, pa se ne bismo smjeli uriti sa itanjem, jer je ono vanije od svega. Ti su pisani materijali osmiljeni kako bi ublaili proces pomaui nam da postanemo to svjesniji onoga to nam se dogaa na svakom koraku puta. Takoer je iznimno korisno ponovno proitati te tekstove u redovitim razmacima, jer e se uvidi koje dobivamo iz njih s vremenom produbljivati kako se produbljuje i naa osobna razina svjesnosti sadanjeg trenutka. Percepcijske metode s kojima se upoznajemo kroz itanje osmiljene su za postizanje ravnotee u naem ponaanju, tako da ne reagiramo automatski nego promiljeno postupamo, a istodobno zamjenjuju neproduktivne sustave uvjerenja s onima koji e nam biti od koristi i koji e poboljati sveukupnu kvalitetu naeg ivota. Kao svaki drugi novi poduhvat, Percepcijske metode koje smo uveli u Proces prisutnosti trebamo ee ponavljati da bismo imali najvie koristi od njih. Od njih emo imati koristi samo ako ih uvijek iznova primjenjujemo u svom ivotu. Kad je rije o primjeni Percepcijskih metoda, ne postoji nikakvo djelovanje, nego su to naini unutarnjeg odgovaranja na kvalitetu vanjskih iskustava. Meutim, te metode od nas zahtijevaju da se potrudimo svjesno i odgovorno provoditi svoje misaone procese.

Opeuputeblagogprocesa
Sljedee informacije pomoi e nam da si razjasnimo namjere Procesa prisutnosti kako bismo mu ostali predani. Ovdje emo ponoviti neke informacije koje smo ve proitali, kako bismo ih ukratko saeli i dodatno naglasili. Ovaj odjeljak knjige trebamo ponovno proitati uvijek kad nam neto nije jasno, kad smo zbunjeni ili imamo pitanja o onome to nam se dogaa. 1. Prije poetka prve vjebe vano je unaprijed odrediti opu namjeru u pogledu onoga to bismo mogli postii ovim putovanjem, jer e nam to olakati posao. Najbolje je ako tu namjeru moemo izraziti jednom jednostavnom reenicom. Ta e se namjera ostvariti, jer Proces prisutnosti je proces u kojemu je namjera najvanija. Meutim, putovanje prema ostvarenju te namjere moda se nee odvijati onako kako smo to mi predvidjeli. Na unutarnji razvoj uvijek proizlazi iz onoga to ne znamo i njegov tijek ne moemo predvidjeti. 2. Podjednako je vano prihvatiti injenicu da e se naa poetna namjera kasnije mijenjati ili emo je ak potpuno odbaciti. Do toga dolazi zato to u Proces ulazimo s potrebama (problemima iz prolosti) i eljama (nadama za budunost). Meutim, kako napre dujemo, te e se potrebe i elje poeti osipati, a to e nam omoguiti da kroz Proces proemo bez ikakvih uvjeta. 3. Posve je vjerojatno da e se tijekom Procesa pokazati neke okolnosti koje bi mogle dovesti do neizbjenog odgaanja vjebi disanja. Oko tih stvari ne smijemo raditi problem ili dramu. Tek emo kasnije shvatiti zato se to dogaa. Kad odredimo svoje namjere i posvetimo se dovrenju ovoga procesa, kako nam je reeno, moramo to bolje iskoristiti svaki trenutak. 4. Ovaj se Proces uvijek odvija u nau korist. Meutim, ono to je za nas korisno nije uvijek u skladu s naim osobnim eljama. Stoga ni pod kojim uvjetima ne smijemo ubrzavati proces ili pretpostaviti da znamo to bi se trebalo dogoditi ili kako bi se neto trebalo odvijati. Bilo bi dobro da se suoimo sa injenicom kako bismo dosad ve bili ostvarili ono to elimo, da smo znali to uistinu elimo i kako to postii. Naa je odgovornost da tijekom Procesa to detaljnije slijedimo upute. 5. U ovom Procesu nema mjesta naporu. U vanjskome svijetu ne postoji nitko tko bi nam za to mogao odati priznanje, ne postoji nitko na koga bismo trebali ostaviti dojam i tko bi mogao prosuivati na napredak. Takoer ne postoje mjerila prema kojima bismo mogli usporeivati svoj napredak. Ako se to vie pridravamo uputa, automatski emo stii onamo gdje elimo biti.

6. Da bismo se osjeali potpunima, moramo dovriti Proces. 7. Kad god obavljamo vjebe disanja trebali bismo se udobno odje nuti u iru odjeu i, ako je to ikako mogue, obavljati ih uvijek na istom mjestu. Vjebe disanja takoer moramo obavljati potpuno sami. Proces se sastoji od rada na sebi i ne treba ga obavljati pred drugima ili kao sredstvo privlaenja pozornosti. Tako ponaanje upuuje na dramu i njime nita neemo postii. 8. Vjebe disanja nije preporuljivo raditi na prazan eludac ili nakon obilnog obroka. 9. Iznimno je preporuljivo svakoga dana tijekom trajanja Procesa popiti barem litru i pol iste vode, jer Proces prisutnosti automatski potie izbacivanje otrova iz tijela. Sat vremena prije vjebi disanja ne bismo trebali popiti previe vode. 10. Stroga je preporuka da prije obavljanja vjebi disanja ne uzimamo lijekove koji uzrokuju pospanost. Uzimajte samo prijeko potrebne lijekove ili one koje vam je propisao lijenik. 11. Budite svjesni da e se naa fizika, mentalna i emocionalna is kustva tijekom ovog putovanja mijenjati kad ponemo ponovno uspostavljati ravnoteu kvalitete naeg obuhvatnog ivotnog iskustva. Na te promjene ne smijemo reagirati kao da su neto loe. Ponekad bismo se mogli osjeati nelagodno, iz naeg e se organizma kroz eludac izbacivati otrovi, mogli bismo osjetiti razliite bolove koji su posljedica ozljeda iz prolosti, a sada izranjaju kako bi ih naa svjesna panja integrirala. Izbjegavajte dramu i nemojte nepotrebno odlaziti lijenicima. Ako stanje potraje i zahtijeva pomo kako bismo mogli nastaviti s procesom, svakako bismo se trebali posavjetovati s lijenikom. Meutim, ne smijemo se nepotrebno preputati fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj drami, jer e nas to odvesti s pravoga puta. Takoer trebamo izbjegavati tablete protiv bolova, ako nas neto zaboli. Kako bismo uspjeno proli kroz Proces trebamo biti svjesni tih razliitih stanja nelagode koja izbija na povrinu. 12.Iznimno je preporuljivo da tijekom itavog trajanja Procesa ne uzimamo alkohol. ak i u malim koliinama alkohol uspavljuje nau izvornost i potie dramu. To nam postaje jasno tek kad postignemo odreenu razinu svjesnosti sadanjeg trenutka. Meutim, ako s Procesom zaponemo uvjereni da smo ovisni o alkoholu, najbolje bi bilo da prihvatimo savjet iz poglavlja S onu stranu ovisnosti i bolesti.

13.Takoer se preporuuje da tijekom itavog Procesa ne uzimamo marihuanu ili bilo koje tvari koje mijenjaju stanje uma. Takve tvari, osobito marihuana, onemoguuju svjestan pristup, a time i svjesnost o stanju naeg emocionalnog tijela. Stoga je tetno uzimati marihuanu, jer ona predstavlja prepreku i onemoguuje nam uspjeno oslobaanje trauma potisnutih u emocionalnom tijelu. Traume koje bi potisnula od nae svjesnosti upravo su one koje su uzrok ovisnosti ili potrebe za umrtvljivanjem, kao i postupaka samoizljeenja. 14. Usprkos opem miljenju, i marihuana i alkohol izazivaju jaku ovisnost. Pogreni stavovi o ovisnikoj naravi tih tvari proizlaze iz pogrenih uvjerenja o stvarnoj naravi ovisnosti. U okviru Procesa prisutnosti ovisnost ne definiramo samo kao naviku koju ne moemo kontrolirati, nego i kao aktivnost koja nas privlai kad se suoimo s konkretnim emocionalnim okidaima. Openito pravilo glasi: vjebe disanja najbolje je raditi kad nismo pod utjecajem tvari koje nam mijenjaju stanje uma. Trijezno stanje preduvjet je postizanja izvornosti, 15.Proces prisutnosti postie izvrsne uspjehe u neutraliziranju ovisnosti. Svaka ovisnost obuhvaa postupke koje nesvjesno potie elja za umirenjem i kontroliranjem nelagode iji je uzrok negativan naboj u emocionalnom tijelu. Proces prisutnosti ne pokuava kontrolirati ovisniko ponaanje, jer bi to znailo da se bavi samo posljedicama. Proces prisutnosti automatski pristupa potisnutom emocionalnom naboju i polako ga otputa, neutralizirajui tako temeljnu emocionalnu nelagodu, uzrok svih vrsta ovisnosti. U okviru Procesa smatra se da ne postoji neizljeiva ovisnost te nas proces potie da se oslobodimo mentaliteta rtve. Takoer nas poziva da prerastemo uvjerenje kako nas ovisnost osuuje na beskonane odlaske na sastanke skupina za potporu. 16. Ako u proces ulazimo kako bismo nekome udovoljili tada ni na kojoj razini ne moemo ui u to iskustvo i uivati u njemu. Ta je injenica iznimno vana. Ako pokuavamo proi kroz Proces kako bismo nekome udovoljili ili utjecali na nekoga, putovanje e nam biti preteko. Isto tako ne moemo neutralizirati ovisnost samo zato to to netko zatrai od nas. Unutarnjim radom na sebi ne moemo se baviti da bismo zadovoljili neije zahtjeve ili potrebe. U veini sluajeva pojedinci koji ne stignu do kraja putovanja neuspjeh dozive stoga to su se u Proces upustili s nekom drugom namjerom, a ne s iskrenom eljom da promijene kvalitetu vlastitog iskustva samoga sebe.

17. esto se dogodi da se ak i kad u ovakav proces dobrovoljno krenemo ipak odupiremo propisanim zadacima, kao djeca kad trebaju napisati zadau koja im se ne svia. Proces nije zadaa, nego rad koji nas vodi vlastitome domu. Svaki djeli i element Procesa paljivo je osmiljen na temelju dugogodinjeg osobnog iskustva. Nain na koji se Proces prisutnosti objanjava i njegovo ustrojstvo ima za cilj pruiti nam potporu i usmjeriti nas kako bi na najblai nain postigli to veu dobrobit. Kad se prepustimo Procesu, nae predavanje mora biti apsolutno. Tek emo kasnije razumjeti vrijednost njegova ustrojstva. IS.Tijekom ovog putovanja ego bi mogao zakljuiti da treba promijeniti ustrojstvo Procesa. Primjerice, mogao bi odluiti promijeniti rijei u nekoj od Izjava za buenje Prisutnosti ili ne proitati neke dijelove Procesa, jer se ne slae sa sadrajem. Ego bi mogao odluiti da se ne moramo baviti nekim od percepcijskih metoda, jer smo ve radili takve stvari. Ako osjetimo potrebu da promijenimo bilo koji dio Procesa, moramo se suoiti s dvije injenice. Prvo, samo bi ego mogao pokuati neto promijeniti u ovome materijalu. Drugo, ego nikada ne zna sve. Moe misliti ili vjerovati da sve zna, ali u stvarnosti ne zna nita. 19. Kao i u bilo kojem drugom djelovanju, to vie damo od sebe, to emo vie primiti. esto ne radimo ono to se od nas trai, ak i ako smo svjesni da je to za nae dobro, jer samo na taj nain moemo barem donekle kontrolirati naizgled beskrajan kaos naeg ivota. Jednom kad ponemo s Procesom moramo dati sve od sebe da se ne odupiremo onome to se od nas trai, u nesvjesnom ili ak svjesnom pokuaju da ovladamo dogaajima. Ovo je putovanje prilika da shvatimo to uistinu znai predati se. U Procesu prisutnosti predati se ne znai da diemo ruke od svega. Zapravo znai da ne odustajemo bez obzira na sve. U Procesu prisutnosti predavanje je iznimno vano. 20. Ne moemo kontrolirati posljedice ovoga Procesa, iako emo to vjerojatno pokuati. Ne moemo kontrolirati svjesnost sadanjeg trenutka. Moemo samo poloiti temelje koji nam omoguuju da ostvarimo tu svjesnost kao dio svoje svakodnevne svjesnosti. 21. Ego je alergian i na samu pomisao da bude prisutan, jer se njegov identitet temelji na vremenu. Sadraj ega temelji se na tri stvari: na naem ponaanju, izgledu i ivotnim okolnostima. U okviru dina mike tog trojstva uoit emo promjene do kojih dolazi zbog naeg rada na sebi. Stoga je Proces prisutnosti moan protulijek glupostima ega. Kao to smo ve rekli, kad shvatimo da se odupiremo nekim

dijelovima Procesa, do toga dolazi zato to namjeravamo zatititi ustrojstvo vlastitog ega. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama. 22.Imajte povjerenja u Proces. U trenucima sumnje i zbunjenosti te e vam rijei posluiti kao sredstvo za spaavanje. Na ovom emo putovanju doivjeti trenutke dvojbi i zbunjenosti, jer neke dijelove tog iskustva neemo uspjeti usmjeravati, kontrolirati ili razumjeti umom. Stoga kad mu se jednom prepustimo, moramo imati povjerenja u Proces, bez obzira na sve. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama. 23.Tijekom Procesa mogli bismo doivjeti intenzivan otpor prema onome to nam se dogaa. Takve su pojave normalne kad na povrinu stanu izvirati duboko nesvjesni problemi. Tijekom vjebi disanja osjetit emo elju za snom ili prekidom vjebe. Otpor nas moe navesti da izbjegavamo ponavljanje Izjava za buenje Prisutnosti. U takvim se trenucima iskuava naa volja da budemo prisutni u vlastitome ivotu. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama. 24. Otpor bi se takoer mogao oitovati kao nesklonost obavljanju svakodnevnih vjebi disanja, odgaanju vjebi, a i u obliku bijesa i razdraljivosti u odnosu na sam Proces te kao osjeaj depresije ili beznadnosti. Mogao bi se oitovati i na fizikoj razini, u obliku simptoma prehlade i gripe te drugih razliitih potekoa s pluima koje nam naizgled omoguuju da s pravom odgodimo ili otkaemo vjebe disanja. No, moramo ih se pridravati, osobito ako nam nije do toga. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama. 25. Sve to nam se dogaa od trenutka kad zaponemo s prvom vjebom disanja dio je Procesa prisutnosti. Tu izjavu emo moda shvatiti tek naknadno, ali dobro je da je ve sada utisnemo u polje svojega uma. Sve je dio Procesa! Naa Unutarnja prisutnost pomagat e nam svakoga dana i svake noi, a i jo dugo nakon to zavrimo desetu vjebu. Nain i razloge njezina djelovanja objasnit emo tijekom Procesa. 26.Tijekom Procesa prisutnosti poet e izranjati nesvjesne uspomene kako bismo svjesno mogli neutralizirati njihov negativan uinak na kvalitetu naeg ivotnog iskustva. Budui da smo potisnute neeljene uspomene pretvorili u lijep umjetniki oblik, te nesvjesne uspomene nee izranjati u mislima u obliku slika, nego u obliku vanjskih dogaaja ili ponaanja drugih ljudi. Odnosno, postajat emo sve svjesniji da nas ponaanje ljudi koji nas okruuju

i vanjskih okolnosti koje doivljavamo namjerno podsjeaju na prolost. Tijekom Procesa emo nauiti kako svjesno integrirati te uspomene odraene u vanjskome svijetu kako bi se neutralizirao njihov negativan uinak na kvalitetu naih ivotnih iskustava. 27. Nikada nemojte zaboraviti da je ovdje rije o procesu. On poinje kad mu se prepustimo i ne dosee vidljiv kraj dok ga cijeloga ne proemo. ak je i tada na samom poetku. U sredini Procesa moemo imati osjeaj da nikamo jo nismo stigli, a to je upravo stoga to smo usred Procesa. 28. Kad dovrimo Proces spoznat emo da smo ugledali vrata, nauili kako se otvaraju, a ostatak naega ivotnog iskustva je prilika da svjesno zakoraimo u to to nazivamo svojom Unutarnjom prisutnou. Proces prisutnosti stoga nije sredstvo za postizanje bilo kakvoga cilja; on je poetak dugoronog ivotnog putovanja samootkrivanja. 29. Kad stignemo na kraj Procesa postat emo egrti praktinog umjet nikog oblika koji e nam pruiti znanje, iskustvo, Percepcijske metode i fiziku praksu, to e nam omoguiti da proradimo i integriramo kvalitetu svakog dogaaja koji nas zadesi. Ta sposob nost e otkloniti tjeskobu iz naeg ivotnog iskustva. Ako odgovorno nastavimo istim putem s kojim nas je upoznao Proces, na bankovni raun koji nazivamo vlastitom svjesnou pohranjivat emo sve vie svjesnosti sadanjeg trenutka i tako postajati sve svjesniji. 3O.Kad zavrimo sa itanjem ove knjige, bit e nam od velike koristi ako je ponovno polagano proitamo iznova. Dok prolazimo kroz Proces prisutnosti, postajat emo sve svjesniji sadanjeg trenutka. Shodno tome, kad ponovno proitamo knjigu, itat emo je na razliitoj razini svijesti. Stoga emo uivati u mnotvu uvida koje nismo shvatili tijekom prvoga itanja. Svakako emo doi do novih otkria, a moda emo se ponekad i nasmijati vlastitoj drami. 31. Od disanja jo nitko nije umro!

Integrativnipristup
ak i ako vjerujemo da nam je djetinjstvo bilo lijepo, sama injenica to smo se rodili u uvjetovanome svijetu znai da smo svi doivjeli neugodna fizika, mentalna ili emocionalna iskustva. Naa izvorna bit je u tome da smo mi bezuvjetna bia i stoga je na nekoj razini bilo kakvo uvjetovano iskustvo donekle traumatino.

Jedno od otkrivenja Procesa prisutnosti iskustveno nam pokazuje da se tijekom prvih sedam godina naega ivota svako neugodno iskustvo potaknuto naim dolaskom u uvjetovani svijet utisnulo u nae emocionalno tijelo te djeluje na njega. To znai da se vi emocionalnom tijelu uvaju biljeke o tim iskustvima. Kad tijekom naeg rasta stigne trenutak u kojemu smo spremni zakoraiti onkraj ogranienja koja naim sadanjim opaajima jo uvijek nameu ta iskustva iz djetinjstva, moramo se zaputiti do svojega emocionalnog tijela. Da bismo postupno i odgovorno izvrili taj zadatak, od srca se preporuuje integrativni pristup. Integrativni pristup u obnavljanju ravnotee kvalitete ivota temelji se na spoznaji da stanje cjeline mijenjamo im promijenimo dio bilo kojega vida vlastitog iskustva. Takoer se temelji na spoznaji da se posljedice koje te promjene imaju na cjelinu prirodno odvijaju na onaj nain koji najvie koristi dobrobiti cjeline. Integrativni se pristup takoer temelji na spoznaji da ako elimo potaknuti uinkovitu i trajnu promjenu u kvaliteti itavog iskustva, tada moramo mijenjati uzroke, a ne petljati s posljedicama. Tijekom Procesa prisutnosti pojedinani dijelovi naeg ivota na kojima radimo kako bismo pokrenuli promjene u kvaliteti cjelokupnog ivota su fiziko tijelo (osjeti), mentalno tijelo (misli) i emocionalno tijelo (osjeaji). Tijekom rasprave o Stazi svjesnosti objanjeno je zato se uzrok kvalitete naih iskustava u ovome svijetu temelji u emocionalnom tijelu. Ako nam to nije jasno, bilo bi dobro ponovno proitati tekstove Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus. U ovoj raspravi dodatno emo istraiti tu temu kako bismo objasnili zato je prijeko potrebno postojanje dviju razina ulaska u Proces prisutnosti, a i da bismo dodatno naglasili vanost strpljivog, polaganog i odgovornog pristupa tom iskustvu. Ako nismo zadovoljni kvalitetom svog iskustva, u svijetu u kojemu danas ivimo vjerojatno emo pokuati neto promijeniti bavei se vanjskim fizikim okolnostima. Tako postupamo stoga to nam je vanjski, fiziki vid iskustva najopipljiviji i najdostupniji. Meutim, iako u fizikim okolnostima relativno brzo moemo neto promijeniti, te promjene nisu osobito trajne, jer su fiziki vidovi naih okolnosti uvijek posljedice, a ne uzroci. Osim toga, narav naeg fizikog iskustva neprestano se mijenja, pa to god promijenimo to e se s vremenom neminovno ponovno promijeniti. Da bismo u fizikome svijetu neto brzo promijenili moemo se posluiti i silom, ali to znai da emo morati koristiti veliku koliinu energije da odrimo promijenjeno stanje. Stoga uvoenje i odravanje fizikih promjena u pokuaju da promijenimo

kvalitetu ivotnog iskustva zahtijeva kontrolu i ublaavanje okolnosti. Takve promjene zahtijevaju neprestanu primjenu sile da bismo ih odrali. To je nemogu zadatak. Kvalitetu ivotnog iskustva takoer moemo pokuati promijeniti u mentalnom smislu, mijenjajui miljenje. Time se bave teajevi o moi uma i pozitivnom miljenju. Promjena miljenja o neemu na kraju e dovesti do promjene kvalitete iskustva. No, da bismo uoili posljedice mentalnih promjena u n'zikome svijetu trebat e nam due vremena nego da smo neto promijenili u fizikom svijetu. Takve mentalne promjene traju neto due, sve dok ponovno ne promijenimo nain razmiljanja. Doseg i trajanje nae sposobnosti mijenjanja kvalitete ivotnih iskustava uvoenjem mentalnih promjena su nestalni, jer takav pristup neprestano mora braniti svoja postignua od prirode i sadraja nesvjesnih misaonih procesa. Pravu narav svojih nesvjesnih misaonih procesa uistinu moemo upoznati samo promatranjem okolnosti koje oitujemo u svome iskustvu, a koje se naizgled suprotstavljaju sadraju pozitivnog razmiljanja. Ako svjesno promijenimo nain razmiljanja o svojim okolnostima, to ne znai da emo se automatski drukije i osjeati u vezi tog. Stoga ak i ako svjesna promjena naina razmiljanja naposljetku dovede do promjena u fizikim okolnostima, nikakva kontrola uma nee nam omoguiti da postignemo izvoran osjeaj spokojstva sve dok se ne ponemo osjeati drukije. Nesvjesni osjeaji i nesvjesni misaoni procesi koji iz njih izviru i dalje uznemiruju nae spokojstvo. Iskustvo mira nije rezultat samo pozitivnog miljenja, nego ga prati i osjeaj. Da bismo postigli eljeno stanje Postojanja osjeaj i misaoni proces moraju se blisko uskladiti. Stoga, kao i kad pokuavamo uvesti iskljuivo fizike promjene, tako i pri uvoenju iskljuivo misaonih promjena u pokuaju poboljanja kvalitete vlastitog iskustva, rije je o petljanju s posljedicama, a ne uzrocima. Na svu sreu, posjedujemo i mogunost izravnog pristupa samim temeljima nae nelagode i uvoenju uzronih promjena. To moemo postii poticanjem promjena u stanju emocionalnog tijela. Taj je put najtei, ali je jedini uistinu uinkovit i koristan. Iako je teko promijeniti stanje emocionalnog tijela, jednom kad to postignemo, posljedice su dugotrajne. Kako bismo potaknuli promjene u emocionalnome tijelu, moramo mu se polako i dosljedno pribliavati. Za to je potrebna predanost i ustrajnost. Taj proces uvelike nalikuje ruenju velikog stabla. Udaramo po njemu sjekirom i ponekad nam se taj posao moe uiniti beskonanim. Izgleda kao da se nita ne dogaa. Tada, bez ikakva upozorenja, zaujemo lomljavu i drvo se srui za nekoliko sekundi.

Kad pone padati, nita ga ne moe zaustaviti. Kad padne na tlo, vie ga ne moemo vratiti na njegovo mjesto. Slino je i s promjenom uvjeta emocionalnog tijela. Dosljedno se bavimo njime, a ponekad imamo osjeaj da nikamo ne stiemo. No, nenadano dolazi do pomaka, a kad se to dogodi, nita ga ne moe zaustaviti. Kad doe do tog unutarnjeg pomaka, vie nije mogue vratiti emocionalno tijelo u prethodno stanje. Zbog sklonosti emocionalnog tijela nenadanim pomacima, takvo iskustvo potencijalno moe biti traumatino ako mu ne pristupimo svjesno, blago i odgovorno. Stoga se ne preporuuje naglo poticanje promjena. Najvanije je da budemo blagi, strpljivi i odgovorni. Proces prisutnosti je i osmiljen na taj nain. Neemo se baciti na emocionalno tijelo samo zato to znamo da se ondje kriju uzroci kvalitete naih sadanjih ivotnih iskustava i to samo ondje moemo doprijeti do njih. Proces prisutnosti marljivo nas priprema i u fizikom i u mentalnom smislu za taj postupak, tako da budemo u stanju podnijeti te nenadane pomake. Ako im odgovorno pristupimo, nenadani pomaci u emocionalnom tijelu udesna su iskustva jer to uzrokuju i neposredne percepcijske pomake. Od trenutka pomaka, svijet doslovce sagledavamo drukijim oima. Posljedica emocionalnih promjena postupno se proiava i oituje se u kvaliteti naeg mentalnog i fizikog iskustva. Kad se to dogodi, promjena je trajna i ne moramo se truditi oko njezina odravanja. Mijenjanje uvjeta emocionalnog tijela omoguuje nam da ne napravivi ni koraka zakoraimo u novo iskustvo svijeta. Kad na taj nain pristupimo zadatku koji je pred nama, to se naziva integrativnim pristupom. Kako bismo stekli dublji uvid u to na koji nain promjene u fizikom, mentalnom i emocionalnom tijelu utjeu na kvalitetu naih ivotnih iskustava, istrait emo stanje odrasle osobe koja se bori s ozbiljnom pretilou. Budui da je pretila osoba u naem primjeru posve normalna odrasla osoba, i nju su moda, kao i sve nas, posve zaarali fiziki vidovi njezina svijeta. To znai da osoba smatra kako se uzrok njezina nelagodnog ivotnog iskustva krije u povrini stvarnosti. Zbog toga e zadatku mravljenja vjerojatno pristupiti kao da je rije o iskljuivo fizikom postupku, pretpostavljajui da otklanjanje pretilosti jednostavno obuhvaa otklanjanje pretjerane masnoe iz fizikog tijela. Ako se prikloni tom fizikom pristupu, mogla bi se odluiti za prehranu bez masnoa ili se koristiti tabletama za mravljenje koje e rastvoriti masnoe u organizmu. Takoer bi mogla zapoeti s programom vjebi ili produiti vrijeme vjebanja kako bi sagorjela nepotrebne kalorije. Mogla bi se ak podvrgnuti radikalnom fizikom postupku kao to je

podvezivanje eluca ili spajanje zubi. To su sve fiziki pristupi. Svi se bave posljedicom, a ne uzrokom debljine. Razlikuju se po vremenu potrebnom za oitovanje posljedica, ovisno o tome koliko su drastine njihove fizike mjere. Ti su pristupi naporni. Neki od njih doslovce trae krv, znoj i suze, kao i znatna financijska sredstva. Meutim, ak ako i doe do gubitka teine, to ne jami ishod za kojim je osoba uistinu tragala. Moda se neko vrijeme bolje osjea jer i bolje izgleda, ali i taj e se osjeaj s vremenom izgubiti, jer uzrok pretilosti nikada nije fiziki. Nijedna dijeta nije dugorono uspjena. Podvezivanje eluca ne moe otkloniti nelagodu emocionalne uznemirenosti koju pretila osoba ne moe probaviti. Spajanje zubi ne omoguuje pretiloj osobi da se izrazi i tako pozabavi potisnutim emocijama. Stoga, iako takvi postupci mogu donijeti brze rezultate ovisno o njihovoj drastinosti, osjeaj dobrobiti koje kroz njih dobijemo nije izvoran i stoga je privremen. Kad se unutarnja bol naposljetku vrati, moe postati razorna, jer vie nema oduka. Takvi fiziki postupci ne razrjeavaju nesvjesne negativne mentalne aktivnosti koje se odnose na sliku o samome sebi, niti mogu utiati unutarnje emocionalne erupcije koje se na fizikoj razini oituju kao prejedanje. Mogu zaustaviti prejedanje, ali ovisnost o hrani kao sredstvo samoizljeenja, umirenja i kontrole nad onim to se dogaa u emocionalnom tijelu prenijet e se na druga podruja. Osoba neko vrijeme moe bolje izgledati, ali su joj misli i dalje proete negativnou. Bez obzira na to koliko je kilograma izgubila kirurkim ili nekim drugim putem, ispod povrine se ipak nee osjeati dobro. To e se pokazati kasnije. Posljedice uvoenja drastinih fizikih promjena osjete se u naem odnosu prema mentalnom i emocionalnom tijelu. Iskljuivo fizike promjene pogoravaju nam mentalno i emocionalno stanje. to svoju patnju vie prikrivamo oslanjajui se na fizike promjene, to se u mentalnom i emocionalnom smislu loije osjeamo. Na kraju e se umjetan mjehuri kirurki oblikovanog lijepog tijela rasprsnuti u mentalni kaos i emocionalnu katastrofu. To e se kad-tad dogoditi. Onoga trenutka kad se novom fizikom izgledu vie nitko ne bude divio, osobu e proeti unutarnji oaj. Kad putem iskljuivo fizikih promjena pokuavate razrijeiti nelagodu u kvaliteti svog ivotnog iskustva, stvarate emocionalnu bombu. Jednoga e dana eksplodirati. Ako pretila osoba doe do svojevrsnih spoznaja zahvaljujui neprestanim neuspjesima do kojih dovodi iskljuivo fiziki pristup, mogla bi pokuati promijeniti svoje psihiko stanje. Drugim rijeima, mogla bi promijeniti nain razmiljanja o hrani koju jede ili o slici koju o sebi ima itavog ivota. Mogla bi stii do toke u kojoj bi shvatila da

joj negativni misaoni obrasci nisu korisni. Mogla bi krenuti na teaj o moi uma ili pozitivnih afirmacija. Takvim e pokuajima promjene naina razmiljanja neto postii, iako e ishod biti ogranien. Ako se dosljedno pridrava stava da je um jai od materije, na kraju e poeti mravjeti, ali samo do odreene toke. Promijenit e svoje fiziko stanje, ali mnogo sporije nego da se zadrala na fizikim postupcima. Naalost, svaka promjena koju postigne putem promjene naina razmiljanja takoer e biti privremena, jer se jo uvijek bavi samo posljedicom, odnosno vlastitim mislima. Jo nije pokuala uistinu promijeniti uzroke. Pod takvim okolnostima mogla bi smravjeti, ali nee dosegnuti optimalnu teinu. Ako i uspije u tome, morat e se truditi da je odri. Do toga dolazi zato to, iako je uspjela potaknuti promjenu u svjesnim misaonim procesima, nee uspjeti zatiti kvalitetu svog iskustva od negativnog djelovanja nesvjesnih misli. Integriranje nesvjesnih negativnih misaonih obrazaca mogue je samo kad promijenimo uvjete emocionalnog tijela, iz kojega misli i izranjaju. Stupanj do kojeg se nastavlja negativna nesvjesna zbrka pretile osobe stoga e odreivati i stupanj do kojeg e se njezino tijelo drati pretjerane teine. I dalje e biti u opasnosti da povremeno isklizne iz tranica. Kad se to dogodi, ponovno e poeti jesti prevelike koliine pogrene hrane, a poet e gajiti i negativne misli o svom nediscipliniranom ponaanju. To se dogaa usprkos tome stoje zakljuila da negativne aktivnosti nisu korisne. Do toga dolazi zato to nije u stanju zaustaviti vlastite nesvjesne misli koje joj unitavaju sav trud. Moda e fiziki malo bolje izgledati, moda e i malo bolje misliti o sebi, ali usprkos svemu tome, nee se uistinu bolje osjeati. Budui da se u emocionalnom smislu ne osjea bolje, uvijek e biti u opasnosti da se ponovno prikloni hrani ili drugim negativnim aktivnostima koje joj pruaju utjehu, a mogle bi potaknuti i debljanje. Promjene koje je unijela u svoje svjesne misaone procese takoer e se negativno odraziti na njezino emocionalno stanje, jer ako mijenja narav svojih svjesnih misaonih procesa, a ne pozabavi se nesvjesnim mislima, onda je jednostavno rije o mentalnoj kontroli. Prije ili kasnije izgubit e kontrolu i prevladat e je plima emocionalne zbunjenosti. Da bi se s time mogla nositi, priklonit e se negativnom fizikom ponaanju. Kad naposljetku otkrije da nije u stanju unijeti bilo kakve stvarne i trajne promjene ni u fiziko ni u mentalno stanje, naposljetku e se odluiti problemom debljine pozabaviti u emocionalnom smislu. To je, dakako, za veinu ljudi najtei put, jer moramo biti spremni postati ono to jesmo. Zbog toga ljudi najee tek na kraju razmiljaju o takvom pristupu. Za uvoenje promjena u emocionalno tijelo potreban je postupan i dosljedan

rad. To nije instant rjeenje, ali kad obavimo taj posao, posljedica je trajna preobrazba. Koliko god mogao biti naporan, emocionalni rad donosi dalekosene pozitivne posljedice, jer se bavi uzrocima. Debela osoba koja razrijei emocionalne probleme odmah se poinje bolje osjeati, to se oituje u svakom vidu njezinih misaonih procesa, a i u njezinim fizikim okolnostima. Automatski se mijenjaju njezine navike u jelu i pristup fizikim odnosima sa svijetom. Zbog toga se tjelesna teina uravnoteuje automatski i bez ikakva napora. Ne mora se pridravati dijete, nego automatski poinje jesti zdraviju hranu. Hranom vie ne potiskuje nerazrijeene emocije, pa stoga automatski jede manje. Ne mora zapoeti ekstremno naporan program vjebi, jer automatski uiva u svome svijetu tako to fiziki sudjeluje u njemu. Budui da je na uzronoj razini promijenila kvalitetu svoga ivotnog iskustva, takva osoba takoer vie ne mora brinuti o nenadanom vraanju pretilosti. Kao to smo naveli na poetku ovog poglavlja, integrativni pristup mijenjanju kvalitete ivotnoga iskustva temelji se na spoznaji da su fiziko, mentalno i emocionalno tijelo odrazi jedan drugoga, te da su njihova iskustva povezana. Takoer se temelji na spoznaji da ne smijemo, elimo li uistinu promijeniti kvalitetu ivotnog iskustva, gubiti vrijeme i energiju bavei se iskljuivo posljedicama nerazrijeenih iskustava iz djetinjstva. Moramo mijenjati uzroke. Kad ne bismo tratili vrijeme na fizike ili mentalne postupke, nego se umjesto toga usredotoili na emocionalno tijelo, to bi bio najbri put kojim bismo unijeli brze, djelotvorne i trajne promjene u kvalitetu ivotnog iskustva. Meutim, bavljenje iskljuivo emocionalnim tijelom uope nije blag pristup i moe izazvati traumatina iskustva. Najblai pristup uvijek je integriran i cjelovit. Obuhvaa istodoban rad na fizikom, mentalnom i emocionalnom tijelu, kao i namjeru da postupno stignemo do uzrone razine, emocionalnoga tijela, i pozitivno je izmijenimo. Drugim rijeima, ne trebamo se baciti na uzroke samo zato to znamo da postoje. Pristupamo im blago i metodiki, kao da je rije o posve malom maiu uplaenom bukom. Uzimamo u obzir da se negativan emocionalni ciklus koji se od djetinjstva nesvjesno ponavlja u naem ivotnom iskustvu ne moe iskljuiti preko noi. Zbog toga je Proces prisutnosti ustrojen da bismo se uz njegovu pomo blago, metodino, dosljedno i promiljeno uputili Stazom svjesnosti, integrirajui fizike, mentalne i emocionalne postupke s obuhvatnom namjerom obnavljanja ravnotee emocionalnog tijela. To je umijee integrativnog pristupa u okviru kojega se polagano kreemo slojevima posljedica sve dok ne dodirnemo i ne promijenimo uzrok. Dvije razine ulaska-u Proces prisutnosti osmiljene su na temeljima integrativnog pristupa. Zbog razliitih uvjeta naih individualnih

iskustava u ovome svijetu, Proces prisutnosti ima toku ulaska i pristupa, ugodnu i pristupanu svima koji pokuavaju obnoviti ravnoteu kvalitete ivota. Ideja primjene integrativnog pristupa u obnavljanju ravnotee kvalitete ivotnog iskustva stoga je ujedno i jednostavna i iznimno sloena. Obuhvaa i zdrav razum i paradoks. Svoje namjere ostvaruje u trenutku, ali omoguuje da se njezine posljedice tijekom vremena proiavaju u naoj svijesti i oituju u njoj. Istodobno je zamjetljiva na povrini stvari, a i aktivna ispod povrine. Integrativni pristup nazivamo radom na procesu, a odvija se na prirodan nain. Da bi tekao kroz sve svoje pothvate u obliku svjesne struje, potrebna mu je izdrljivost i strpljivost. Integrativni pristup radi sa svim dijelovima cjeline, ali je usmjeren na uzronu toku. Prua sigurnost, jer kad se promjena pokrene na uzronoj toki, posljedica e se automatski oitovati u cjelini. Uz to e se posljedice odvijati ritmom koji je najbolji za dobrobit cjeline i budi povjerenje u takav proces. Nema potrebe za urbom, jer se svako potaknuto iskustvo mora u potpunosti prihvatiti da bi se njegove dobrobiti potpuno apsorbirale i uklopile u cjelinu. urba izaziva loe prihvaanje iskustva i zastoj. Paradoks ivota u vremenu sastoji se u tome to dobrobiti, ishode i posljedice onoga to dovrimo elimo vidjeti istog trenutka. Kad dovrimo nekakav posao, odmah elimo dobiti plau. Kad postignemo neto to nam je vano, istog trenutka elimo dobiti priznanje. Takav je na mentalitet brze prehrane i brzog ritma. Ne tedimo novac kako bismo kupili prvi automobil, nego odemo u banku i kupimo ga na kredit. Tinejderi oekuju da e preko noi postati odrasle osobe, a odrasli oekuju da e tijekom jednogodinjeg izvanrednog studija moi savladati etverogodinji fakultet. Suvremene majke i oevi vie ne ekaju da im se djeca rode na prirodan nain. Cesto se dogodi da majka svrati u bolnicu istog dana kad joj je termin za porod i trai da joj izvade dijete izmeu dva sastanka. ak se i povre i voe proizvodi uz pomo genetskog inenjeringa da bi bre raslo. Ako ono to elimo ne moemo dobiti istog trenutka, potrait emo to negdje drugdje. Ovisni smo o trenutanom zadovoljenju elja. Meutim, nikada ne osjeamo zadovoljstvo, jer iako se trudimo da sve dobijemo istog trenutka, nikada nismo prisutni u sadanjem trenutku da bismo u tome mogli i uivati. Onog trenutka kad dobijemo to elimo, panja nam istoga trenutka naputa sadanji trenutak i uputa se u planiranje sljedeeg pothvata. Time smo stvorili svijet u kojemu nije nezgodno ivjeti u dugu, u posuenom vremenu, na raun neije tue energije. Vie ne posjedujemo ni svoje kue, ni automobile, pa ak ni svoju odjeu. Oni

su vlasnitvo banke. Oduzeli smo samima sebi zadovoljstvo postignua. Vie ne postoje obredi prelaska, nego sve ide ubrzanim ritmom. Djeca ele biti tinejderi, tinejderi ele biti odrasli, odrasli ele prije tridesete postii i ostvariti svoje ivotne ciljeve. Neprestano jurimo korak-dva ispred samih sebe, uvjereni da postoji odredite na kojemu e nas doekati beskonana srea, priznanje, ugodan i raskoan ivot. Neprestano bjeimo od neega i prema neemu, a budui da se svi tako ponaaju, takav pristup i ponaanje koje ga potie prihvaamo kao neto posve normalno. U svemu to inimo u mislima iskaemo iz vjenosti sadanjeg trenutka. Ne obraamo pozornost na tijek ivota. Proces prisutnosti i njegove posljedice kreu se drukijim ritmom, jer je tu rije o putovanju kroz proces, a ne o trenutanom zadovoljenju potreba. Nije rije o tome da ga trebamo obaviti to je prije mogue. Posljedice koje pokreemo dovrenjem ovog procesa ostvaruju se uglavnom zbog blagosti integrativnog pristupa. Ako se paljivo pridravamo uputa i kreemo se korak po korak, ako smo dosljedni i predani elji da proces dovrimo bez obzira na sve, proi emo kroz obred prelaska koji e nas podsjetiti to znai rije proces. Spoznaju o tome to je proces ne moemo dobiti iskljuivo putem mentalnog iskustva, nego samo putem integriranog emocionalnog, mentalnog i fizikog iskustva. U svijetu trenutanog zadovoljenja potreba iznimno je rijedak sluaj da netko spozna vrijednost procesa. Rad na procesu ima jak uinak na kvalitetu naega ivotnog iskustva, jer je ivot u sadanjem trenutku prirodan proces. Razumijevanje moi ritma rada na procesu ne mora utjecati na nau sposobnost zaraivanja za ivot niti je poboljati, ali e svakako poboljati nau sposobnost da se prepustimo ritmu samoga ivota. ivot koji istjee iz svjesnosti sadanjeg trenutka polako se kree. Budui da je integrirano i uzrono, ujedno je i u trajnom stanju odmaranja. Smireno i spokojno poiva u spoznaji da su posljedice neminovne. Nema potrebe za urbom. Takvo se putovanje ne ograniava ni na kakvo odredite na koje se mi ograniavamo dok ivimo u vremenu.

Razinaulaska
Proces prisutnosti je proces namijenjen svima podjednako, jer je uzrok naih neuravnoteenih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava posve isti: nesvjesna ovisnost o mentalnoj navici ivota u vremenu u pokuaju da pobjegnemo neugodi koja izvire iz emocionalnog tijela. Meutim, budui

da ljudi u Proces kreu s razliitom jainom nelagode pohranjene u emocionalnom tijelu i razliitim stupnjem spremnosti, Proces ima dvije razine ulaska, koje se razlikuju po intenzitetu. Primjerice, osoba koja vjeba disciplinu poput pranajama joge ili koja se bavila drugim emocionalnim metodama proiavanja, mogla bi odabrati drukiji nain ulaska u Proces od osobe koja eli neutralizirati dugogodinju ovisnost o heroinu ili alkoholu. Zbog prikupljenog iskustva sa svjesnim disanjem ili unutarnjeg emocionalnog rada, prva osoba moda posjeduje slabiji emocionalni naboj od druge. Zbog toga bi mogla ui dublje u svoje emocionalno tijelo, a da ne osjeti otpor koji bi je naveo da u potpunosti napusti Proces. Mogla bi odabrati intenzivniji pristup. Stoga se u iskustvu osobe krije razlog zbog kojeg bira jednu od razina ulaska u Proces. Odabir razine ulaska u Proces presudan je korak u kojemu se moramo posluiti i zdravim razumom i intuicijom. Ako se prenaglo opteretimo prevelikom koliinom posla, postoji mogunost da e se javiti jak unutarnji otpor koji e se odraziti u obliku nenadanog poveanja vanjske zbunjenosti i kaosa. Nepotreban otpor mogao bi nas navesti da napustimo Proces. Zbog toga vjerojatno neemo dovriti putovanje. Stoga ne smijemo uriti u Proces prisutnosti gajei iluziju da e sve biti u redu samo ako to obavimo ili ako s tim zavrimo to je prije mogue. Proces prisutnosti se ne odnosi samo na sljedeih nekoliko tjedana naeg ivota, nego na njegov ostatak. U njemu otkrivamo kako moemo odgovorno proivjeti svaki trenutak sve dok na raspolaganju imamo trenutke koje moemo ispunjavati snagom svoje Prisutnosti. Proces prisutnosti ima dvije razine ulaska: uvodnu i iskustvenu.

Uvodnipristup
Uvodni pristup jednostavan je i lak: nastavljamo itati ovu knjigu kao roman. Ne zamaramo se ponavljanjem Izjava za buenje Prisutnosti, vjebama disanja, percepcijskim metodama. itamo tekstove za svaku vjebu kao da je rije o obinim poglavljima. Drugim rijeima, psihiki prolazimo kroz Proces prisutnosti i suzdravamo se od bilo kakvog svjesnog fizikog i emocionalnog sudjelovanja. Ve i tijekom itanja moemo doi do znaajnih uvida i dobrobiti, a uvodni pristup e narn u tome pomoi. Ovaj je tekst prepun snanih trvida te e ve samim itanjem i razumijevanjem automatski i bez imalo napora poeti mijenjati nain na koji se odnosimo prema svojemu ivotnom iskustvu. Podarit e nam prekrasan uvid u prirodu svjesnosti sadanjeg trenutka.

Uvodni pristup savren je za one koji nisu sigurni je li Proces prisutnosti bezopasan, kao i za one koji prvi put tragaju za razumijevanjem svjesnosti sadanjeg trenutka, a ne za njegovim iskustvom. Kad itanjem knjige dovrimo uvodni pristup, moemo se vratiti na trei dio knjige koji sadri Proces prisutnosti u trajanju od deset tjedana i zapoeti s iskustvenim pristupom. No, moemo ponovno krenuti od poetka teksta. injenica da smo ve proitali knjigu nee umanjiti doivljaj. Posve suprotno, umnogome e ga poveati! Tada emo zakoraiti u Proces sa vrstim, mentalnim temeljima, svjesni onoga to nas eka. Kad uspostavljenom temelju dodamo i iskustvo, otkrit emo dodatne spoznaje u tekstu koje nismo zapazili tijekom prvog, uvodnog itanja.

Iskustvenipristup
Iskustveni pristup osmiljen je za blag ulazak u Proces u fizikom, mentalnom i emocionalnom smislu. Obuhvaa postupan uvod u sveukupnost trojstva Procesa prisutnosti: vjebe disanja, Izjave za buenje Prisutnosti i percepcijske metode. Ako u Proces prisutnosti elimo ui kao u iskustvo i to vie dobiti, preporuljivo je da kroz njega proemo barem dvaput. Drugim rijeima, preporua se da iskustveni pristup proemo dvaput, bez obzira na to kako doivljavamo svoje sadanje stanje emocionalnog blagostanja. To je samo preporuka. Kad prvi put dovrimo iskustveni pristup, preporuuje se da se nekoliko tjedana odmorimo od vjebi, da bi dolo do fizike, mentalne i emocionalne integracije. Nakon pauze moemo ponovno proi kroz Proces prisutnosti. Kad kreemo od iskustvenog pristupa iskreno se pridravajui jednostavnih uputa, postii emo mnogo vie nego to bismo postigli sa svim svojim vanjskim djelovanjem. Iskustveni pristup posve je jednostavan. Sastoji se od: 1. Vjebe disanja dvaput dnevno u trajanju od 15 minuta, bez obzira na sve. 2. Ponavljanja u sebi tjedne Izjave o buenju Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni neim drugim, 3. Paljivog itanja teksta za svaku vjebu i primjenjivanja percepcijskih metoda prema uputi. Tijekom sedme, osme i devete vjebe dolazi do otklona od ove rutine. Kad poinjemo s tim vjebama trebamo lei u kadu tople vode na 20

minuta prije petnaestominutne vjebe disanja. Dok leimo u kadi ne moramo svjesno povezivati disanje, nego panju usmjeriti na emocionalno iskustvo potaknuto toplinom vode i na iskustvo u cjelini. Desetu vjebu vie ne radimo u kadi. Sve upute za taj postupak navedene su u tekstu. Tijekom pauze izmeu jednog i drugog iskustvenog pristupa preporuuje se da svjesno razmiljamo o procesu, ali je prijeko potrebno da dvaput dnevno radimo vjebe disanja u trajanju od 15 minuta. Zapravo, preporuuje se da est mjeseci nakon dovrenja Procesa prisutnosti nastavimo sa svakodnevnim vjebama disanja. Kad prvi put dovrimo iskustveni pristup, napravimo pauzu da bi dolo do integracije i kad smo ponovno spremni za povratak Procesu, doi emo do prekrasnog otkria. init e nam se da tilazimo u potpuno novo iskustvo. Zbog probuene svjesnosti sadanjeg trenutka u Proces emo zakoraiti s drukijom razinom svijesti. Shodno tome, tekst i Izjave za buenje Prisutnosti takoer emo doivjeti na novoj razini svjesnosti. Povremeno e nam se uiniti da tekst itamo prvi put. To je prirodno. Takvo iskustvo doivljava svatko tko drugi put ue u Proces. Zbog toga Proces moemo ponavljati kad god to poelimo. Sam je Proces neutralan. Uvijek e nam odraavati potrebe nae trenutane razine svjesnosti. Ljepota Procesa prisutnosti je u tome to jednom kad dovrimo i uvodni i iskustveni pristup, Proces moemo ponavljati koliko god puta elimo. Svaki put kad mu se vratimo doivjet emo drukije iskustvo, a svako ponovljeno iskustvo odvodit e nas sve dublje u emocionalno tijelo. Mnogi su ljudi mnogo puta proli kroz to iskustvo i uvijek su stizali do dubljih razina emocionalnog ienja. To im je omoguilo postizanje sve vee svjesnosti sadanjeg trenutka i sve bolje postizanje ravnotee u kvaliteti ivota. Moglo bi biti korisno da o Procesu prisutnosti razmiljamo kao o priruniku koji nas poduava kako svjesno i odgovorno iz trenutka u trenutak upravljati svojim ivotnim iskustvom. Uvodni pristup bi u tom sluaju predstavljao teoretski pregled zadatka koji je pred nama, a iskustveni bismo mogli smatrati praktinim uputama. Kad jednom nauimo svjesno i odgovorno upravljati fizikim, mentalnim i emocionalnim vidovima svojega ivotnog iskustva, svoja bismo novootkrivena opaanja mogli prenijeti u ivot da vidimo za to su uistinu sposobna. Razumijevanje i usavravanje osnovnih spoznaja na svakom ivotnom podruju uspostavlja vrste temelje za uspjenost. Tako je i u Procesu prisutnosti. Zbog toga iskustveni pristup moemo ponavljati vie puta.

Ne trebamo se uriti da bismo nekamo stigli. Ako urimo, neemo shvatiti smisao. Trebamo razmiljati o putovanju, a ne o odreditu. Potekoe koje nas sada odvlae od sadanjeg trenutka u ivotu mogu nam se initi golemima. No, ako vie puta lagano proemo kroz iskustveni pristup, postupno emo ih nadrasti i doi do uistinu prekrasnih otkria. Izmeu ostalog, spoznat emo da se osobni problemi pred nama pojavljuju kako bismo njihovim razrjeavanjem dobili priliku da nauimo metode koje su nam prijeko potrebne da bismo postali svjesni i odgovorni u usmjeravanju iskustva zvanog ivot. Kad nekoliko puta proemo kroz iskustveni pristup, prikupit emo dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da svoju panju i namjeru odvojimo od osobnih problema i usmjerimo ih prema svijetu oko nas s namjerom da postanemo istinski korisni. Kad postanemo dostupni i stoga istinski korisni, tada preuzimamo odgovornost svih koji su odluili biti budni meu onima koji se jo uvijek nesvjesno trzaju u snu vremena. Pozvani smo da prigrlimo umijee svjesnog ivljenja. Nae nas putovanje vodi do buenja iz vremena, kako bismo postali prisutni u svijetu. Obeano nam je da emo postati dostupni, a time i istinski korisni. Na dar dobivamo svjesnost o moi vlastite Unutarnje prisutnosti.

Potvrda
U ovome odjeljku pronai ete odgovore na pitanja koja bi se mogla pojaviti kad uemo u Proces prisutnosti i proemo kroz njega. Takoer sadri objanjenja mnogih iskustava s kojima se moemo susresti. Te su informacije smjetene neposredno prije opisa samog Procesa kako bismo ih bolje zapamtili. Time osiguravamo smanjenje razine tjeskobe koju moemo osjetiti kad se unutarnje i vanjske okolnosti ponu prila-goavati promjenama koje namjerno uvodimo u stanje emocionalnog tijela. Preporuljivo je da ponovno proitamo ovaj odjeljak knjige ako

ikada osjetimo zbunjenost ili se zapitamo treba li se dogaati ono to se dogaa. Zato se ovaj dio zove Potvrda. Napomena: Vano je imati na umu da se na ovom popisu nalaze neka iskustva koja bi se mogla pojaviti dok prolazimo kroz Proces i koja bi mogla potrajati i nakon to ga dovrimo. Meutim, to nije popis onoga to trebamo postii ulaskom i dovrenjem Procesa. Posljedice dovrenja Procesa prisutnosti koje nam se razotkrivaju detaljno su objanjenje u odjeljku pod naslovom Plodovi i cvjetovi. 1. Ljudi oko nas mogli bi se poeti drukije ponaati. Samo gledajte. To se dogaa zbog toga to se u nama neto mijenja, a odraava se u naem vienju drugih. 2. Mogli bismo bez ikakva razloga osjetiti tjelesne bolove i nelagodu. Nemojte se zabrinjavati. Tijelo se koristi nelagodom kako bi nam privuklo panju kad je ona usmjerena na vrijeme. Bol je jedan od naina na koji nam fiziko tijelo pomae da svjesnost usmjerimo u sadanji trenutak. Ako panju bez ikakvih prosudbi, zabrinutosti i li prigovora usmjerimo na nelagodu, doivjet emo poveanje svjesnosti sadanjeg trenutka. 3. Simptomatska stanja koja smo osjetili pri ulasku u Proces prisutnosti mogu se poveati. Do toga dolazi zato to se tjelesna stanja pojaavaju kad se pozornost usmjerava na fiziko tijelo. To poveanje prisutnosti moe se oitovati kao pogoranje simptoma, no nije tako. Nerijetko je to prvi korak u stvarnom izljeenju. 4. Mogli bismo otkriti da osjeamo velik otpor prema izvoenju vjebi disanja, mentalnom ponavljanju pokretaa Prisutnosti, prema itanju teksta za svaku vjebu i prema primjeni percepcijskih metoda. To je znak da na povrinu poinju izranjati duboke, nesvjesne, odavno potisnute uspomene. Ne brinite. Tako i treba biti. Moramo imati na umu da su tijekom itavog ivota ta neprihvaena iskustva bila skrivena od svijesti. Sada se dogaa neto posve suprotno, namjerno im doputamo da izrone, jer smo u stanju svjesno ih neutralizirati. No, dok izranjaju svi e nam nai uvjetovani nagoni govoriti da je to to se dogaa pogreno, neugodno, zastraujue, nekontrolirano. To je glas ega. Dok se to dogaa osjeat emo prirodan otpor prema svemu onome to potie tu nenadanu promjenu okolnosti. Stoga emo se odupirati itavom Procesu prisutnosti. Otpor moramo prihvatiti kao pozitivan pokazatelj uspjenosti Procesa. Umjesto da, osjetivi otpor, odustanemo od svojih obveza, ti osjeaji nas trebaju motivirati

5.

6.

7.

8.

9.

da nastavimo bez obzira na sve. Ako tako uinimo, probit emo se na drugu stranu otpora i osjetiti otputanje nesvjesne teine koju nosimo gotovo itavog ivota. Na povrinu bi mogle izai i stare povrede. To se dogaa zato to smo sada spremni i voljni pozabaviti se njima svjesni sadanjeg trenutka. Prije smo ih nesvjesno potiskivali, umirivali ili kontrolirali njihove simptome. Tada nam je potrebna vlastita Prisutnost i njezina suosjeajna panja. Ponekad bismo se mogli osjeati rastreseno ili zbunjeno. Tako se osjeamo jer postajemo svjesni da nismo prisutni u svojemu ivotu. Takva se stanja rastresenosti i zbunjenosti pojavljuju tijekom itavog naeg ivota. Sada kad postajemo svjesniji sadanjeg trenutka jasnije ih sagledavamo. Upravo to to smo ih svjesni omoguuje im da se integriraju u cjelinu. Mogli bismo otkriti da naizgled vie ne brinemo zbog onih stvari koje smo prije silom kontrolirali ili koje su nam se inile iznimno vanima. Prepustite se struji, pustite neka vam se to dogaa, jer je korisno. Do toga dolazi stoga to su mnogi nai prioriteti prije bili uspostavljeni u korist drugih, a ne u nau. Kako postajemo sve prisutniji, spoznajemo da moemo biti odgovorni za kvalitetu samo vlastitog iskustva. Ne moemo biti odgovorni za kvalitetu iskustva drugoga ovjeka. Moda vjerujemo da jesmo odgovorni, ali to je samo privid. Kako postajemo sve prisutniji, taj privid nestaje i stoga prestajemo tratiti energiju kako bismo pokuali kontrolirati vanjski svijet i ljude u njemu. Moemo poeti izraavati svoje miljenje u okolnostima u kojima bismo ga inae zadrali za sebe. To e se dogaati kad se pone buditi nae izvorno ja, to je prekrasno, iako bi nam u poetku moglo biti nelagodno. Lijepo je kad nauimo rei ne kad to elimo, i rei da kad tako i mislimo. Meutim, kad se to pone dogaati mogli bismo imati osjeaj da pogreno postupamo. Moramo potovati sebe. Ne uistinu znai ne. Mogla bi nam se promijeniti financijska situacija i moglo bi nam se uiniti da imamo sve manje novca. To je samo privremeno. Sjetite se da je novac metafora za nau osobnu bujicu energije, a time i za kretanje iskustva naeg ivota. Kad svjesno promotrimo svoje emocionalne blokade, to se u naem iskustvu vanjskoga svi jeta nerijetko automatski odraava u obliku poremeaja financijske situacije. Do toga dolazi osobito ako smo jako vezani uz novac ili ako

vlastitu vrijednost mjerimo novcem. Kad raistimo tu unutarnju emocionalnu blokadu, novana situacija ponovno e se popraviti. 10. lanovi obitelji, partner ili bliski suradnici mogli bi nas poeti upozoravati da ne budemo tako usredotoeni na sebe. To se dogaa zato to moda prvi put u ivotu poduzimamo neto kako bismo brinuli o sebi, umjesto da pomaemo drugima i oni e se nelagodno osjeati kad s njih skrenemo panju. Ne brinite. Preivjet e. Neki e od njih moda ak i shvatiti da je emocionalni rast prijeko potreban. 11.Mogli bismo se bez ikakva razloga osjeati jako pospani. Do toga dolazi stoga to smo panju usmjerili na potisnute nesvjesne probleme. Kad se usmjerimo na unutarnje nesvjesno podruje, izvana se to odraava kao pospanost. To je dobar znak. Trebamo se odmarati kad god moemo i ustrajati kad ne moemo. 12.Moda e nam biti teko zaspati. To se dogaa zbog toga to nas poviena razina svjesnosti sadanjeg trenutka ispunjava energijom. Nee nam biti ni od kakve koristi da se itave noi okreemo u krevetu. Korisnije nam je da ustanemo i neto napravimo, ili da sjednemo i svjesno proivljavamo to stanje budnosti. Ti trenuci ka-snonone budnosti darovi su vieg stanja svijesti. 13. Mogli bismo poeti sanjati ivopisne snove. Poneki bi nas mogli prilino uznemiriti. Nerijetko e nam otkriti mnogo toga o prirodi procesa kroz koji prolazimo. Poviena svjesnost u snovima pojavljuje se zahvaljujui emocionalnom odvijanju procesa dok spavamo. Nijedan od tih snova nemojte doslovno shvaati, osobito ako se u njima pojavljuju ljudi koje poznajete. U okviru Procesa prisutnosti mukarci stariji od nas u prenesenom smislu predstavljaju na odnos s ocem, a samim time i ono to moramo nauiti kad je rije o upravljanju sobom. ene starije od nas u prenesenom smislu predstavljaju odnos s majkom i ono to moramo nauiti kad je rije o brizi za sebe. ene nae dobi metaforiki predstavljaju nau ensku stranu, odnos prema emocijama i iscjeljenje koje moemo postii. Mukarci nae dobi metaforiki predstavljaju nau muku stranu, a samim tim i stanje naih umnih aktivnosti i pouke koje trebamo usvojiti. Pojedinci mlai od nas predstavljaju nau muku i ensku stranu u istoj dobi. Slike iz snova uvijek trebamo shvaati simboliki. Te su slike glasnici koji prenose metaforike poruke. Da bismo ih protumaili trebamo se zapitati to neki simbol znai nama. Jezik snova rijetko kad je doslovan, a najee je metaforiki.

14. Mogli bismo postati mrzovoljni i razdraljivi bez ikakva razloga. Vjerojatno smo tijekom najveeg dijela ivota iznutra bili mrzovoljni i razdraljivi, a sada tim osjeajima doputamo da izrone na povrinu. Smijemo biti takvi sve dok se ne istresamo na drugima. U okviru Procesa prisutnosti nauit emo percepcijske metode koje e nam pomoi da integriramo te osjeaje. 15. Moda nam se vie nee sviati drutvo prijatelja s kojima se obino druimo. Kad se pojave takvi osjeaji, moramo ih potovati. 1 to je prilika da nauimo rei da, kad tako mislimo i, to je nerijetko mnogo vanije, rei ne, kad uistinu to i mislimo. Proces nas poziva da postanemo izvorni. To je prilika da pronaemo svoje vlastito mirno mjesto u svijetu. 16. Mogli bi nam telefonirati ljudi iz prolosti ili lanovi obitelji s kojima podue nismo komunicirali ili nam se javiti na neki drugi nain. Iako je Proces individualno putovanje, djeluje na itavu nau obitelj i na sve koji su kroz prola iskustva energetski povezani s nama. Ne zaboravite da se na odnos sa svakom osobom temelji na tome kako je doivljavamo. Kako se naa opaanja mijenjaju, tako se mijenjaju i nai odnosi. Nenadano javljanje ljudi s kojima podue nismo komunicirali pozitivan je znak da postiemo neto stvarno. Kad tiistinu promijenimo stanje svog unutarnjeg svijeta, automatski se mijenja i na vanjski svijet. Javljanje ljudi iz prolosti nerijetko predstavlja poziv svemira da se s nekima od njih pomirimo, da preuzmemo odgovornost za kvalitetu naih prolih iskustava i da se uvjerimo u vanjski odraz rada na vlastitoj unutranjosti. 17. Mogli bismo postati potiteni. Mogli bi nam poeti nedostajati neki ljudi ili bliski prijatelji iz prolosti. Rije je o uspomenama koje su se uzburkale kako bismo mogli integrirati vezanost uz te ljude. Dok se bude duboke uspomene, u arite dolaze slike koje povezujemo s njima. Nama zapravo ne nedostaju ti ljudi ili slike, nego je rije samo o integriranju prolosti. Prolost je prohujala i vie ne postoji. Vezani smo samo za privid. 18. Moda e nam biti naporno druiti se s roditeljima ili bliskim lanovima obitelji. To ni na koji nain nije povezano s njima. Takvi se osjeaji pojavljuju jer su nam najbliskiji ljudi najjasnije zrcalo u kojemu se odraavaju problemi koje bismo radije sakrili od sebe. Proces prisutnosti e nas nauiti kako protumaiti ta iskustva da bi se na emocionalni razvoj temeljio i na njima. 19. Djeca bi nam se mogla poeti drukije ponaati. Moda e se ponaati upravo onako kako smo se i mi ponaali u njihovoj dobi. Do

toga dolazi stoga to e i djeca postati zrcala kako bismo u vanjskome svijetu mogli sagledati nerazrijeene probleme iz djetinjstva s kojima se bavimo iznutra. Trebamo promatrati, ali ne nesvjesno reagirati. Ponaanje koje uoavamo nije stvarno, nego je odraz, uspomena. Dok integriramo uspomene iz vlastitog djetinjstva automatski oslobaamo vlastitu djecu, tako da vie ne moraju nositi nae probleme. I njihovo e se ponaanje automatski preobraziti. Svaki put kad dovrimo Proces zamijetit emo da nam djeca postaju vedrija i radosnija. 2O.Djeca bi nam se mogla razboljeti ili osjetiti simptome prehlade i gripe. U prirodi je ovoga svijeta da naa djeca automatski pokupe i nose ono to nismo razrijeili putem procesa utiskivanja. Kad se upustimo u ovo putovanje naa djeca u svojem emocionalnom tijelu ve nose probleme koje nismo integrirali. Stoga, kad ponemo istiti vlastito emocionalno tijelo, doi e do automatskog pomaka u emocionalnom tijelu nae djece. Do toga moe doi putem tjelesnih simptoma, misaone zbrkanosti ili emocionalnih ispada. Kad dovrimo proces i postignemo novu razinu emocionalne ravnotee, i djeca e to osjetiti. To se ne odnosi samo na nau djecu. Kad ponemo s Procesom, isto e se dogoditi i svima ostalima koji su nam osobito bliski. Meutim, za razliku od nas, oni e kroz proces prolaziti potpuno nesvjesno. Stoga moramo imati razumijevanja za svoje najblie. Takoer se ne smijemo zabrinjavati dok prolaze kroz svoje emocionalne, mentalne i fizike promjene. Ne zaboravimo, oni su naa zrcala. Ako osjetimo potrebu da neto poduzmemo, to se mora odnositi iskljuivo na nas, a ne i na njih. 21. Mogli bismo biti plaljivi bez ikakva razloga. Kad se to dogodi, odvojimo u svom svakodnevnom iskustvu trenutak-dva u kojima nas nitko nee ometati kako bismo mogli proivjeti te osjeaje. Samo plaite! Pla oslobaa emocionalno tijelo od otrova kao nijedna druga ljudska aktivnost. Meutim, svoju svrhu postie samo ako plaemo s namjerom, odnosno ako se suzama ne koristimo kao sredstvom privlaenja tue panje i suosjeanja. Usprkos onome to nam govore mnogi terapeuti, ako plaemo posve sami kad smo u emocionalnom procesu, to je mnogo korisnije, jer je takav pla ist i izvoran. U tome sluaju ne pretvara se u povrnu dramu ili sredstvo ega. Plaite! Samo plaite! Svaka suza koju prolijete isprat e tanak premaz lai koja prekriva svjesnost sadanjeg trenutka. 22.Na povrinu mogu izroniti stari problemi za koje smo mislili da smo ih ve razrijeili. To se dogaa zato to smo u prolosti samo ovladali njima ili ih primirili. Sada, kad ponovno stjeemo svjesnost

sadanjeg trenutka, oni izranjaju na povrinu kako bismo ih mogli uistinu integrirati. 23.Moglo bi doi do promjena u prehrambenim navikama. Do toga dolazi zato to, dok prikupljamo sve vie svjesnosti sadanjeg trenutka, automatski postajemo svjesniji osjeta u fizikome tijelu. Sto prisutniji postajemo, to smo svjesniji na koji nain hrana zapravo djeluje na nae tijelo. Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, to nerijetko donosi promjene u naoj prehrani, tako da vie ne jedemo mrtvu i teku hranu, nego ivu i laganiju. 24. Mogli bismo osjetiti elju za namirnicama u kojima smo uivali u prolosti. To se dogaa zato to budimo uspomene iz tih razdoblja. Uivajte, jer nee dugo trajati. 25.Ponekad bismo se mogli osjeati kao da su nas dogaaji svladali. To e proi. Rije je samo o nakupljanju energije u emocionalnom tijelu. Neemo biti optereeni s vie stvari nego to moemo podnijeti, ali esto ni s mnogo manje. Budimo jaki. 26.Mogli bismo iskusiti osjeaje koje ne moemo ni opisati niti prepoznati. To e se dogoditi kad na povrinu izrone uspomene na iskustva koja su se dogaala prije nego to smo ovladali jezikom. Stoga se ta iskustva kreu poljem nae svjesnosti u obliku osjeaja ili osjeta koje ne moemo objasniti niti opisati. Prepustite se osjeaju. 27. Moglo bi nam biti iznimno teko drugima objasniti to prolazimo tijekom Procesa. Najbolje bi bilo da im ni ne pokuavamo objasniti nain na koji Proces djeluje, nego da im damo knjigu kako bi je sami proitali ili da ih ohrabrimo da sami istrauju. Proces prisutnosti je unutarnje putovanje i stoga postoji jako malo uporinih toaka koje bi nam mogle pomoi da im objasnimo kroz to prolazimo. Zapamtite, sve to doivimo smjeteno je u kontekst naeg iskustva kao cjeline, i stoga zbivanja lako moemo shvatiti samo mi. Ako drugim ljudima pokuamo objasniti neke izdvojene dijelove ovoga Procesa, oni e se pomuiti da shvate pojedinane dijelove informacija, jer nee imati kontekst u koji bi ih mogli smjestiti. Uvijek imajte na umu koliko smo informacija morali proitati i prihvatiti prije nego to smo se uope prihvatili Procesa. Sve su te informacije iz ove knjige u skladu te stvaraju viedimenzionalni unutarnji put kojim prolazimo jako tekim terenom na posve jednostavan i njean nain.

Treidio ProcesPrisutnosti

Sada smo mentalno spremni za unutarnje putovanje koje e imati dalekosean i udesan uinak na kvalitetu naeg ivota. Savreno je prirodno i zapravo sasvim zdravo ako osjeamo zbrku u oekivanjima, pa ak i buenje tjeskobe. Dok kreemo na put utjeit e nas i ohrabriti misli koje bismo trebali dobro zapamtiti: Za bavljenje Procesom prisutnosti nisu potrebne nikakve kvalifikacije osim nae spremnosti. Ne postoji neki odreen nain na koji bismo trebali prolaziti ovo iskustvo, osim to trebamo slijediti upute koje smo dobili, i to to tonije. Ne postoji iskustvo koje bismo trebali ili ne bismo smjeli doivjeti. Postoji samo nae iskustvo. A ono e za nas uvijek biti najkorisnije. Uspjeh emo doivjeti ve i samim time to se pridravamo upida i dovrimo Proces. I samo dovrenje donosi nam uspjeh. Uspjeli smo kad ga dovrimo.

Namjerasluanja
Nije potrebno pamtiti sve to smo dosad proitali. Proces prisutnosti je iskustvo u kojemu ono to trebamo znati saznajemo kad nam je to potrebno. Drugim rijeima, ono to trebamo znati najee emo saznati neposredno prije nego to nam je to znanje potrebno ili upravo u tom trenutku. Meutim, ako smo skloni ponovno proitati bilo koji od prethodnih dijelova knjige prije nego to krenemo s prvom vjebom, tada trebamo potovati svoje osjeaje i proitati to elimo. Kroz tu nam se sklonost obraa na unutarnji glas, na unutarnji pomaga. Dok ulazimo u Proces prisutnosti bilo bi dobro da svjesno odredimo namjeru kako emo biti otvoreni prema svom unutarnjem pomagau.

Tijekom itanja prvog dijela ove knjige na se unutarnji pomaga ve probudio. Bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili nismo, ve smo dobili pouke o njegovom nainu sporazumijevanja. Taj nain sporazumijevanja nazivamo jezikom izvornosti. Jezik izvornosti idejni je okvir koji se u naem umu automatski uspostavlja kao posljedica itanja ove knjige. Taj nam idejni okvir omoguuje da postignemo dublje razumijevanje Izjava o buenju Prisutnosti, teksta kojega itamo i percepcijskih metoda s kojima se susreemo tijekom Procesa. Takoer nam omoguuje da polako i relativno nenaporno ovladamo sloenim i osjetljivim unutarnjim postupcima. Tihi glas naeg unutarnjeg pomagaa prvenstveno nam se obraa putem intuicije. Sada zalazimo u iskustvo u kojemu se poinjemo svjesno koristiti intuicijom. Ona e nam uvijek tono rei to moramo znati u pravom trenutku kad nam je to znanje potrebno. Meutim, sada moramo nauiti oslukivati njezin glas. To emo postii metodom pokuaja i pogreke, zapaanjem posljedica do kojih dovodi zanemarivanje intuicije i obraanja panje na nju. Putem emo nauiti vjerovati intuiciji bez ikakvih dvojbi, jer emo kroz vlastito iskustvo spoznati da joj je stalo samo do nae dobrobiti. Unutarnji pomaga ne pokuava manipulirati naim umom niti nas zanositi u emocionalnom smislu. On se ne uplie. Ne kanjava nas kad ne obratimo panju na njega niti se povlai od nas zato to ne prihvaamo njegovo vodstvo. On ne podrava nau dramu. Izraava se jezgrovito. Kae ono to ima za rei i ne pokuava se nadvikivati s egom. Prua nam neposredne spoznaje i ne prisiljava nas da dugo pokuavamo shvatiti to je rekao. Kad ne posluamo svoje unutarnje znanje spotaknut emo se i tada emo shvatiti da smo trebali sluati. Kad posluamo unutarnji glas doivjet emo uspjeh i tako emo postupno poeti prihvaati taj glas nimalo ne sumnjajui u njegove motive. Kad mu nauimo vjerovati metodom pokuaja i pogreke, automatski emo poeti preobraavati itav svoj ivot, koji e postati lagan i nenaporan. Upute koje stiu od unutarnjeg pomagaa nerijetko e nam se doimati besmislenima, smatrat emo ih samo predosjeajima. To se dogaa zato to nam se unutarnji pomaga obraa s onu stranu vremena i stoga unaprijed zna to e se dogoditi u naem unutarnjem i vanjskom ivotnom iskustvu. Zbog toga nam se ponekad ini da njegove objave nisu uvijek u skladu s onim na to smo u tome trenutku usmjerili panju. Stoga moramo imati povjerenja u svoje predosjeaje, osobito kad se ini da ne posjedujemo nikakvo logiko znanje kojim bismo ih mogli objasniti. Oslukivanje glasa unutarnjeg pomagaa predstav-

lja klju za otkljuavanje vrata koja vode prema iskustvu svjesnosti sadanjeg trenutka. Proces prisutnosti promiljeno otklanja prepreke stvorene beskonanim dozivanjima oholog ega kako bismo unutarnjim uhom ponovno mogli uti milozvuan, tih glas svoje Unutarnje prisutnosti. Kad se uspostavi ta unutarnja komunikacija, tada smo sve postigli.

Osobnaporuka
Dragi prijatelju, estitam to si stigao dovde i potiem te da svlada itav put. I sam sam proao tim putem, i to ne jednom. Taj sam put otkrio koraajui njime, a ne govorei, itajui ili razmiljajui o njemu. Budui da sam ga sam itavog preao, pruam ti sigurnost da e ti, ako se pridrava jednostavnih uputa, ovo putovanje biti bezopasno, lako i prepuno dubokih uvida i potvrda. Tu sam stazu utro vlastitom cjelovitou. I mnogi su drugi pridonijeli uinkovitosti ovog iskustva uspjeno preavi istim, putem. Mnogi i ovog trenutka zajedno s tobom hodaju tom stazom. Svi koji su stigli do odredita doivjeli su uspjeh. Dok se sprema zapoeti Proces prisutnosti, molim te da odredi kao svoju namjeru da e ga dovriti bez obzira na sve. Molio bih te da prihvati kako u ovom kratkom razdoblju koje ti je potrebno da stigne do odredita svoga putovanja ne mora razrijeiti sve to uzrokuje neravnoteu u kvaliteti tvog ivota. Tim istim putem moe proi nekoliko puta kako bi zadobio vrsto uporite na stazi svojega ivota. U Procesu prisutnosti dovrenje ne oznaava okonanje, nego stizanje do one etape tvojega putovanja na kojoj si spreman i sposoban preuzeti potpunu odgovornost za kvalitetu svog ivotnog iskustva. Na stranicama ove knjige nalazi se sve to bi ti uope moglo biti potrebno da bi kvalitetu svjesnosti sadanjeg trenutka unio u svaki svoj korak. itaj, primjenjuj i vjebaj te e stii onamo gdje uistinu eli biti. Zapamti, tvoj je ivot tvoja boanska sudbina koja se promiljeno odvija u skladu sa svetim nacrtom koji te u svakom trenutku poziva da bude prisutan i ispuni svoj najuzvieniji potencijal. ivot je prekrasan dar kojega moe vidjeti kad ga svjesno razotkrije. Svoju slobodu osvaja vlastitim stavovima. Odlui biti svjestan. Odlui biti prisutan u svakom trenutku svog ivota. Odlui suosjeajno i sa zahvalnou proi kroz svako svoje iskustvo.

elim ti sreu iz dubine svojega srca. Prisutnost u mojoj unutranjosti ista je kao i Prisutnost u tvojoj. Stoga zajedno kreemo, zajedno putujemo, zajedno stiemo na odredite. Hvala ti to ima vjere u ono to nam je zajedniko. Hvala ti za tvoje drutvo na ovom najljepem od svih putovanja. Srdaan Michael pozdrav,

PokretanjeProcesa
Sada smo spremni za prvu vjebu, za svjestan poetak putovanja kroz Proces prisutnosti. Pokretanje je jednostavan postupak: 1. Najprije zapamtimo navedenu Izjavu o buenju Prisutnosti. 2. Tada proitamo itav tekst uz prvu vjebu. 3. Nakon toga sjednemo u skladu s uputama iz teksta uz prvu vjebu i barem 15 minuta povezano diemo. Molim, obratite panju: zbog duine nekih tekstova uz vjebe vano je odvojiti dovoljno vremena za itanje tijekom kojega nas nitko nee uznemirivati, a tek onda moemo poeti sa svakom vjebom. Vano je tekst za svaku pojedinu vjebu to prije pregledati, ali bez ikakve urbe. Tekst za svaku vjebu sadri percepcijske metode koje trebamo vjebati tijekom sedam dana. Stoga nam ni na koji nain ne bi bilo korisno kad bismo itanje teksta ostavili za posljednji trenutak. Kad prvi put proitamo tekst, moemo ga ponovno itati tijekom sedam dana prije pokretanja sljedee vjebe.

Odravanjeprvobitnogzamaha
Evo to trebamo raditi sedam dana izmeu pokretanja svake nove vjebe: 1. im se potpuno probudimo i neposredno prije odlaska na spavanje svakoga dana trebamo raditi petnaestominutne vjebe disanja. 2. Ponavljati Izjavu za buenje Prisutnosti za odreenu vjebu kad god nismo zauzeti u mentalnom smislu. Kad ponemo s novom

vjebom i primimo novu Izjavu za buenje Prisutnosti odmah moramo prestati koristiti pokreta Prisutnosti iz prethodne vjebe. 3. Ponovno proitati tekst i primijeniti percepcijske metode prema uputama. Ako se u ovo putovanje upustimo s uvjerenjem da emo usput pronai dovoljno vremena da se pozabavimo Procesom, to automatski, prije nego to ponemo, izaziva neuspjeh i nesvjesno potkopavanje naih napora. Stoga se moramo obavezati da emo slijediti upute koje dobivamo tijekom putovanja i pridravati ih se bez obzira na sve, jer naa dosljednost uvelike poveava mo Procesa prisutnosti. Dosljednost je uvijek monija i uinkovitija od povremene drastine aktivnosti. Neminovno e se pojavljivati okolnosti koje bi nas mogle sprijeiti da provedemo svoje namjere u pogledu neke vjebe. Tada moramo nauiti predati se procesu. Ako se usprkos naim najboljim namjerama stvari oko nas odvijaju tako da nas spreavaju u naim obavezama, ne smijemo se boriti protiv njih. Trebamo se jednostavno prepustiti. Meutim, preputanje ne smijemo zamijeniti s otporom ili smiljanjem izgovora. Preputanje i otpor moemo razlikovati zahvaljujui zlatnom pravilu: ako osjeamo olakanje to smo sprijeeni u vjebama, tada je najvjerojatnije da je rije o otporu i da smo nesvjesno doveli do takvih okolnosti koje usporavaju na napredak. Ako smo iskreno razoarani to nismo u stanju izvriti svoje obveze u okviru procesa, tada je najvjerojatnije da nam je inteligencija nae Unutarnje prisutnosti promijenila raspored, jer je tako najbolje za nas. Kasnije emo uvijek moi odrediti to se uistinu dogodilo. Ego e nam pruiti mnotvo razloga zbog kojih ne moemo ispuniti svoje obaveze u Procesu, osobito u trenucima kad izranjaju nesvjesne uspomene koje treba integrirati. Tada uviamo vlastitu istinsku razinu samodiscipline i osobne volje. Ako ispunjavamo svoje svakodnevne zadatke u okviru Procesa, automatski jaamo i prikupljamo samodisciplinu i osobnu volju. Ne smijemo se ni mentalno niti emocionalno okrivljavati ako putem padnemo. Ako ustanemo i nastavimo, to nije neuspjeh. Pad se pretvara u neuspjeh ako odustanemo prije nego to smo stigli na odredite. Ponimo.

PRVAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Odluujem iskusiti ovaj trenutak.

NaaUnutarnjaprisutnost
Od roenja nas ue da se od ostalih ljudi razlikujemo prema svom identitetu. Drugim rijeima, navode nas da povjerujemo kako se na stvarni identitet temelji na izgledu, ponaanju i individualnim ivotnim okolnostima. Stoga smo u zabludi kad vjerujemo da se naa osobnost svodi na nae tijelo, postupke i okolnosti u kojima ivimo. No, te vanjske oznake jednostavno sainjavaju prolazna iskustva koja nam se dogaaju te nam ne govore i ne mogu nam rei tko mi uistinu jesmo. Pravilnije bi bilo rei da nae tijelo, ponaanje i ivotne okolnosti zapravo sainjavaju trojstvo od kojega se sastoji ustrojstvo naeg ega, ono to pokazujemo vanjskome svijetu i ono to vanjski svijet vidi. No, tko i to mi uistinu jesmo? U prirodi je svih naih iskustava da se neprestano mijenjaju po svom obliku i kvaliteti. Svako iskustvo svoj oblik dobiva na temelju naih misli, rijei i djela, dok kvaliteta tih iskustava u potpunosti ovisi o naem tumaenju iskustava u bilo kojem trenutku. Nae se tijelo, ponaanje i ivotne okolnosti neprestano mijenjaju. Iskustva dolaze i prolaze,'a mi ostajemo. Ako spoznamo da je promjena ono trajno to se provlai kroz sva naa iskustva, doli smo do dalekosenog uvida, jer sada zasigurno znamo da posjedujemo stvarnu mogunost promijeniti kvalitetu iskustva koje nam se dogaa. Ta spoznaja je sama bit Procesa prisutnosti. U Procesu nije rije o pokuaju da promijenimo sebe, nego da promijenimo kvalitetu svog ivota.

Proces prisutnosti djeluje sa stajalita da nije mogue promijeniti ono to uistinu jesmo, jer mi smo vjena Prisutnost. Zasad bismo vlastitu besmrtnost trebali prihvatiti kao zamisao ili zgodnu ideju. Meutim, jednom kad nauimo svjesno se odvojiti od svojih iskustava, jasno emo uvidjeti da mi koji prolazimo kroz iskustva ostajemo nepromijenjeni, iako se iskustva neprestano mijenjaju. Ono to uvijek ostaje nepromjenjivo jednostavno mora biti vjeno. Stoga tijekom Procesa prisutnosti imamo priliku shvatiti i zapamtiti da emo u tihoj, nepominoj i nevidljivoj kvaliteti nae Unutarnje prisutnosti pronai onaj dio svog bia koji ponajvie odraava tko i to jesmo. Neki su taj dio naega Bia nazvali promatraem stoga to sve promatra i zna sve to nam se dosad dogodilo. Kad u potpunosti zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, takoer emo otkriti da naa Unutarnja prisutnost zna sve to e nam se dogoditi u budunosti. Dok stvaramo svjestan odnos s naom Unutarnjom prisutnou spoznat emo mnogo toga, primjerice: - Naoj Unutarnjoj prisutnosti nita nije ni tee ni lake od neega drugog. Ne postoji neto to ne bi mogla postii. - Unutarnjoj prisutnosti najvie je stalo do naeg blagostanja. Ona nas poznaje bolje nego to mi ovoga trenutka poznajemo sebe, a zna i to e nam vratiti izvornu radost. - Prisutnost svih ljudi je Jedna te ista kao i Prisutnost u svim ostalim ivini biima. Drugim rijeima, sve to ivi posjeduje zajedniki, stvarni identitet. - Prisutnost u nama i Prisutnost u svim ivim biima blisko je, dosljedno i vjeno povezana. Naa je Unutarnja prisutnost naa veza sa sveukupnim ivotom. - Prisutnost u nama nee se uplitati u na ivot. Bavit e se samo onim dijelovima naeg ivotnog iskustva koje joj svjesno predamo. Na najvei zadatak je da se nauimo predati svojoj Prisutnosti i to je jedna od najmonijih pouka koju moemo nauiti tijekom putovanja kroz Proces prisutnosti. U poetku bismo ove tvrdnje mogli smatrati idejama koje moemo prihvatiti ili odbaciti. Meutim, kako postajemo sve svjesniji osobne Prisutnosti (odnosno, to prisutnijima postajemo u svome ivotu), stei emo iskustva koja e nam pomoi da iz prve ruke shvatimo kako je to

istina. Tako emo zauvijek zapamtiti ta otkrivenja, jer svjesnost sadanjeg trenutka, kad je jednom osvijestimo, rijetko kad nestaje. Razvijanjem odnosa s naom Unutarnjom prisutnou kroz vjebe disanja, Izjave o buenju Prisutnosti i percepcijske metode bit emo u stanju jasno sagledati da je ono to smo od djetinjstva prihvaali kao vlastiti identitet neto posve neizvorno. Naa unutarnja, izvorna Prisutnost posve je razliita od naeg vanjskog, neizvornog identiteta odrasle osobe. Ovaj e nam proces omoguiti da ponemo spoznavati kako je ono ime se razlikujemo od drugih zapravo onaj dio nas koji je najogranieniji i najodvojeniji od njih. Takoer e nam pomoi da shvatimo kako se poistovjeivanjem s tim iskljuivo vanjskim atributima (izgled, ponaanje i ivotne okolnosti) otro ograniavamo i odvajamo od neograniene ivotnosti sveukupnog ivota. Ako nam je identitet odreen iskljuivo vanjskim atributima, tada se temelji na tumaenju. Drugim rijeima, rije je o izmiljenoj ideji o tome tko i to jesmo, utemeljenoj na okolnostima u prolosti, buduim projekcijama, na miljenjima i tumaenjima drugih. Mi nismo odreeni svojim tijelom ili ponaanjem, kao ni okolnostima svog ivota. Cjelokupno nae vanjsko ivotno iskustvo je privremeno i neprestano se mijenja u fizikom, mentalnom i emocionalnom smislu. Sve e to proi, a mi ostajemo. Stoga nae vanjsko ivotno iskustvo nije istinski odraz onoga to ili tko jesmo. Tonija definicija onoga tko ili to jesmo glasi mi smo ono to nam je zajedniko sa sveukupnou ivota. to nam je to zajedniko sa sveukupnou ivota?

Voljazadisanjem
Proces prisutnosti zapoinje kad se prvi put umirimo s namjerom da svjesno povezujemo disanje. U poetku bi i nama, kao i mnogima drugima koji su se upustili na to putovanje, moglo biti prilino teko svakoga dana obavljati vjebe u trajanju od 15 minuta. Zapravo, moglo bi se dogoditi da ponekad osjeamo jak otpor prema tim vjebama. Prvih 15 minuta vjebanja, dok sjedimo sami i diemo, nerijetko bi moglo postati najduih 15 minuta koje smo dosad doivjeli. Ako shvatimo zato se to dogaa i da to nije nimalo neobino, zadatak e nam biti laki, pa bi nas to moglo ak i motivirati da prebrodimo tu psiholoku prepreku. Jer, upravo je o tome rije. Moramo se probiti

kroz prepreku kad i ako se pojavi, jer sve za ime tragamo prebiva s druge strane naega otpora. Moglo bi nam biti neopisivo teko sjediti dvaput dnevno najmanje 15 minuta i povezivati disanje, ali ne stoga to je sama vjeba naporna. Ako se pridravamo uputa za vjebe disanja, diemo pravilno. Diemo normalno. Nije potrebno nikakvo naprezanje i nikakvo posebno dranje. Od nas se, zapravo, nita ne trai. Tonije bi bilo rei da neto rainjavamo ili da se preputamo iskustvu nedjelovanja. Stoga problem uope nije u fizikom djelovanju i naporu potrebnom da bismo tijekom 15 minuta ujutro i naveer svjesno povezivali disanje. Glavni razlozi zbog kojih nam je u poetku teko posve su razliiti od onoga to moda mislimo. Postoje dva glavna razloga, a oni su zapravo samo dvije polovice iste stvari: 1. Prvi razlog: Moda svjesno ili nesvjesno ulazimo u Proces prisut nosti zato to nam je netko rekao da bismo to trebali napraviti ili zato to vjerujemo da emo time dobiti neto od nekoga iz vanjskoga svijeta. Drugim rijeima, moda je netko vjerovao da bi nam mogao ili trebao pomoi uvodei nas u Proces, a mi smo pristali i poeli vjebati da bismo udovoljili toj osobi ili je umirili. Moda smo imali i drukije vanjske motive koji su nas potaknuli na to. Primjerice, moda vjerujemo da e nam se, ako ponemo s Procesom, partner vratiti, jer emo razrijeiti probleme koji su doveli do razdvajanja. Moda mislimo da emo, ako proemo kroz Proces, iznenada poeti zaraivati gomilu novca. Te proizvoljne primjere spominjem samo zato da bih vam prikazao situacije u kojima bi na nau namjeru za preputanje procesu mogli utjecati drugi ljudi ili druge stvari izvan nas. Ako je tako, u poetku emo se muiti, jer ako to radimo zbog nekog drugog, a ne zbog sebe, moglo bi nam biti teko smoi dovoljno snage da proemo kroz to iskustvo. Volja za dovrenjem Procesa mora potjecati iz nas samih i mi je moramo potaknuti. Unutarnjim se radom ne moemo baviti umjesto nekoga drugoga. Ne moemo disati umjesto nekog drugog. 2. Dragi razlog zbog kojega nam je moda teko dvaput dnevno izvesti vjebe disanja mogao bi se skrivati u injenici da je to prvi puta u naem ivotu da radimo neto stvarno za sebe. Kao to moete vidjeti, prvi i drugi razlog dvije su polovice iste cjeline: nedostatak volje. Svatko tko krene u Proces nalazi se u slinoj nevolji. Svi mi

nosimo oiljke od upozorenja u pogledu naega ponaanja, izgleda i oekivanja od ivota koje smo dobili iz nekog vanjskog izvora. Kao djeca smo uz pomo vodstva, ohrabrenja i upornosti naih roditelja zakoraili u svijet reda, rutine i prikladnog ponaanja. U poetku je nedostatak volje bio posljedica naeg bliskog odnosa s majkom. Jeli smo, odijevali se, kupali i ponaali onako kako nas je prva uputila majka. Nakon toga smo se ponaali u skladu s onim to smo smatrali prikladnim u oima majke i oca. Zbog toga naa dananja nesvjesna motivacija naina prehrane, odijevanja, kupanja i ponaanja gotovo iskljuivo potjee iz odraene prisutnosti drugih u naem ivotu. Te druge nesvjesno koristimo kao trajne odraze majke i oca. Kroz prisutnost drugih jo i danas pokuavamo udovoljiti majci i ocu i umilostiviti ih, kako bismo mogli zadobiti njihovo odobravanje i bezuvjetno prihvaanje. Dok smo rasli kroz djetinjstvo, ranu mladost i dosegnuli odraslo doba, ta se poetna motivacija ponaanja u skladu s maminim i tatinim eljama neminovno preobrazila i premjestila. Dok smo bili mladi, to je prisilno ponaanje u skladu s roditeljskim zahtjevima, za koje smo vjerovali da e nam osigurati ljubav i odobravanje roditelja, bilo posve automatsko. Tijekom tinejderskih godina nae se ponaanje preobrazilo zahvaljujui automatskoj elji da se uklopimo meu svoje vrnjake. Kad smo zakoraili u odraslo doba, potreba za vanjskim odobravanjem zaogrnula se eljom da budemo odgovorni ili da napredujemo. Stoga moramo otvoreno rei to je nae ponaanje: elja da dobijemo reakciju, drama uprizorena u svrhu privlaenja vanjske pozornosti. Kod nekih ljudi ta se elja mogla oitovati posve suprotno. Drugim rijeima, eljeli smo ne uklopiti se i ne napredovati. Taj je otpor takoer reakcija i moe se pratiti do naih prvih odnosa s roditeljima (ili njihovim zamjenama). Bez obzira na to kako smo zamaskirali svoju elju za panjom i bez obzira na to kako je opravdavamo, dublje e samoispitivanje uvijek razotkriti neizvornost nae situacije. Tragedija je u tome to moemo proivjeti itav ivot i ni na trenutak se ne zaustaviti kako bismo postigli bilo to stvarno, a time i trajno za sebe. ak bi i sama pomisao o takozvanim postupcima u vlastitu korist mogla uzrokovati duboki osjeaj krivnje. Moda ak vjerujemo da smo sebini ako brinemo o sebi. To se dogaa zbog toga to se u iskustvu utemeljenom na vremenu, kakvo je u naem suvremenom drutvu, od nas oekuje da funkcioniramo kao vicarski sat. Od nas se oekuje da ivimo kao neodvojiv kotai drutvenog mehanizma, a svako ponaanje koje bi nas moglo odvojiti od toga mehanizma i koje se bavi naom individualnom evolucijom

pokuava se osujetiti, jer se njegova vrijednost za cjelinu ne moe sagledati u samom poetku. ivot u potrazi za odobravanjem i priznanjem drugih ljudi u tolikoj je mjeri dio iskustva drutva u kojemu danas ivimo da najee ne moemo ak ni sagledati istinsku prirodu svoje nevolje. Ne moemo uoiti da imamo jako slabu, a esto i nikakvu volju. Sve radimo zbog nekog drugog ili za nekog drugog. Kad bi nas netko izdvojio iz nae sadanje okoline i smjestio na idilian pusti otok te nam ispunio sve elje, osim drutva drugih ljudskih bia ili kunih ljubimaca, veina bi ljudi umrla. Razlog se krije u tome to je itava naa motivacija za djelovanjem od samog poetka naeg ivota potaknuta prisutnou drugih ljudi. A ako i ne bismo umrli, doivjeli bismo duboku unutarnju preobrazbu. Nismo dobili priliku da razvijamo vlastitu volju za djelovanjem koje bi bilo neovisno od onoga to se dogaa izvan nas. Jedini je znak takvoga stanja koji moemo svjesno uoiti sklonost da kaemo da kad mislimo ne i ne kad mislimo da. To je rjeit simptom nedostatka volje, a posljedica je to to naim ponaanjem upravljaju vanjske okolnosti. Ako se barem jednom u ivotu zateknemo u takvoj situaciji, moemo biti sigurni da to stalno inimo, iako toga nismo ni svjesni. Kad poduzmemo prvi korak bilo kakvog stvarnog djelovanja u vlastitu korist, kao to su petnaestominutne vjebe disanja, takoer moemo biti sigurni da bismo se mogli suoiti s tekim otporom ako uistinu ivimo za odobravanje i priznanje drugih. Taj je otpor nevidljiv, ali bi nam se u poetku moglo uiniti da ga ne moemo prevladati. Mi zapravo ivimo u stalnoj reakciji na vlastito iskustvo svijeta. Kad ivimo na taj nain, jedina aktivnost koja nam se ini imalo vrijednom bila bi ona koju podrava, priznaje i nagrauje vanjski svijet i ljudi koji ive u njemu. Ako smo slini veini ljudi na svijetu, tada e nam se doimati besmislenim svaki stvaran in u vlastitu korist, svako odgovorno djelovanje, svako djelovanje od kojega emo, barem u poetku, samo mi imati koristi i zbog kojega moramo ohrabrivati, priznavati i nagraivati sami sebe. Za takvo ponaanje usmjereno na sebe nemamo nikakvih uporinih toaka, kao ni bilo kakvih uspomena s kojima bismo usporedili njegov ishod. Takva e nam se aktivnost u poetku doimati besmislenom pa e otpor prema njoj biti iznimno snaan. Mogli bismo ak imati osjeaj da smo sebini ili da sami sebi ugaamo. Svaki otpor prema svakodnevnim vjebama disanja vjerojatno e se poveati kad drugima ispriamo svoje namjere. Takav rizik preuzimamo

kad drugima govorimo o onome to radimo sa svojim iskustvima, o onome to radimo za sebe, jer emo u veini sluajeva o tome govoriti samo kako bismo dobili podrku od drugih ili kako bismo potvrdili i opravdali svoje napore kao vrijedne i prikladne. S takvom se nevoljom suoavamo kad poinjemo s Procesom prisutnosti. U poetku emo biti skloni drugima priati o tome, prikrivajui elju za opravdanjem pod maskom obinog razgovora. Svemir ima smisla za alu pa e nau instinktivnu elju za opravdanjem svojih napora doekati s ovakvim primjedbama: Die? No, pa valjda ve ionako zna disati. Moda emo morati pretrpjeti i ovakve primjedbe: Pa i ja sam to pokuala. Nimalo mi nije pomoglo. uo sam za to. Uope ne koristi. Zato bi se vraali u prolost? Bolje ti je da ostane tu gdje jesi. I ja bih se time htjela baviti, ali trenutano imam previe posla sa stvarnim svijetom. Tada emo osjetiti jo vei otpor prema svakodnevnim vjebama disanja, jer nam nitko nije potvrdio da su nae namjere uistinu valjane i vane. S druge strane, kad bi svi nai prijatelji stali uz nas, govorei nam kako je Proces prisutnosti velianstven i plemenit pothvat, stvari bi izgledale malo drukije. To bi nam zapravo uvelike olakalo svakodnevno izvoenje vjebi disanja. Bilo bi nam lake, jer bismo s prijateljima mogli razgovarati o tome i primati njihove pohvale zbog svojih valjanih napora. No, u takvom sluaju ne bismo dobili nita stvarno od svojega rada, jer bi nam se inilo da sve to smo postigli ima nekakvu vrijednost samo u oima drugih ljudi. Neminovno bismo pogrijeili kad bismo drugima rekli to radimo kako bismo dobili njihovu potvrdu, jer ljudi se najee tako ponaaju. Ne bismo trebali troiti previe energije na tako uzaludan posao. Na kraju se moramo zadovoljiti vlastitom procjenom. Da bismo u Procesu prisutnosti mogli postii bilo to stvarno, moramo biti svjesni da smo se u ovo putovanje upustili samo zbog sebe, da e na unutarnji uspjeh neminovno donijeti dobro svijetu oko nas. No, za poetak mi sami moramo ponjeti plodove svoga truda, jer ne moemo dati ono to nemamo. Prva nagrada koja nam mora pripasti jaanje je vlastite volje za djelovanjem usprkos svemu onome to se dogaa izvan nas. Tu nagradu automatski dobivamo kad marljivo povezujemo disanje dvaput dnevno u trajanju od najmanje 15 minuta, bez obzira na sve ostalo. Svaka dodatna vjeba postojano jaa nau volju, jer dok diemo,

to radimo sami, za sebe, a ne za druge. Nitko ne moe disati za nas. Dosljednost u vjebama disanja pravi je recept za jaanje volje. Nitko ne mora razumjeti zato to radimo. Nai e napori biti jasni i oigledni samo onima koji su spremni napraviti neto stvarno u svom ivotu, odustati od automatskog reagiranja i poeti svjesno promiljati dogaaje. Povremeno e ak i nama biti teko shvatiti zato uope obavljamo vjebe disanja ili zato smo se upustili u Proces. To je prirodno, jer ego ne moe shvatiti ideju da smo sami odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava. Ego razumije samo prebacivanje krivnje na drugoga. Stoga se trebamo posvetiti tom djelovanju, makar i ne razumjeli zato to inimo. Svakoga dana moramo obavljati vjebe disanja bez obzira na sve ostalo, jer su one u okviru Procesa prisutnosti najvaniji in nedjelovanja kojim moemo ovladati u vlastitu korist. Svakodnevne su vjebe disanja sjeme biljke koja e donijeti plodove za kojima tragamo. Moemo poeti tako da svakodnevne vjebe disanja osmislimo kao vrijeme koje je za nas posebno. To je nae vrijeme. Trebamo pronai mjesto i vrijeme, a najbolje je svaki dan vjebati u isto vrijeme i na istom mjestu, na kojemu emo svakoga dana obavljati taj poseban zadatak. Rutina obuzdava nediscipliniran um, a dosljednost jaa volju za djelovanjem. Tijekom trajanja Procesa itavo e nam iskustvo biti mnogo jednostavnije ako s vjebama disanja zaponemo i zavrimo svaki dan. Neka te vjebe budu poetak i kraj naopakih situacija tijekom dana. Uzdiui vlastiti odnos s dahom ivota na takav poloaj u dnevnoj rutini, polagat emo temelje ponovnog roenja vlastite volje za ivotom. Ta se volja ne temelji na neemu ili nekome izvan nas. Ona prebiva u nama, a u njoj se krije mo koja proima sveukupnost ivota.

Svjesnopovezanodisanje
Onog trenutka kad prvi put sjednemo i ponemo svjesno povezivati disanje zapoinje nae putovanje kroz Proces prisutnosti. Posve je jednostavno. No, ta jednostavna vjeba posjeduje mo, jer kroz svakodnevno vjebanje dolazimo do znaajnih otkria. Poet emo razotkrivati sve svoje stvarne ivotne potekoe koje smo uspjeno skrivali od sebe. Kroz tu jednostavnu vjebu polako emo doprijeti do onih dijelova vlastite svijesti koji su nam

se inili nedostupnima. Poet emo automatski privlaiti ono to nam je potrebno da bismo obnovili ravnoteu kvalitete svog ivota. Ta nam jednostavna vjeba omoguuje sve to i jo mnogo vie stoga to je svjesno povezano disanje jedan od najbrih naina ponovnog buenja svjesnog odnosa s vlastitom Unutarnjom prisutnou. Ako se ne pridravamo vjebi disanja, Proces se pretvara u bujicu pametnih rijei i ideja. Samo nam svjesno povezano disanje omoguuje da probudimo mo vlastite Unutarnje prisutnosti, a time nam omoguuje da iskustveno zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka. Funkcije vjebe disanja u okviru Procesa prisutnosti su sljedee: Pomae nam da postanemo svjesniji disanja e Pomae nam da dosljedno prikupljamo i odravamo svjesnost sadanjeg trenutka Pomae nam da ostanemo prisutni tijekom dana kako bismo na iskustva koja zahtijevaju nau panju mogli odgovarati, a ne reagirati Pomae nam da svjesno utonemo u san Pomae nam da opustimo i smirimo fiziko tijelo zahvaljujui veoj koliini kisika koja ulazi u organizam Ujutro nas ispunjava energijom, a naveer nas smiruje Pomae nam da dosegnemo dublje uvide o Izjavama za buenje Prisutnosti, percepcijskim metodama i tekstu Uvodi nas u praksu meditacije, ako ve ne meditiramo Poboljava praksu meditacije

Stoga se tijekom itavog Procesa moramo obvezati da emo vjebe svjesno povezanog disanja obavljati svakoga jutra im se probudimo i svake veeri prije spavanja.

Vjebasvjesnopovezanogdisanja
1. Zauzmemo udoban poloaj, uspravnih leda i sklopljenih oiju. Dobri su poloaji prekrienih nogu na jastuku ili na obinom stolcu. Bolje je ne sjesti na krevet. Cilj je zauzeti poloaj koji nas ne uspavljuje, a prua nam priliku da zaboravimo na tijelo. 2. Treba nam biti ugodno toplo.

3. Prirodno povezujemo disanje. Drugim rijeima, udiemo i izdiemo bez pauze. Diemo blago, samo se lagano trudei da malo jae udah nemo. Izdisaj je automatski i oputen in. Korisno je vizualizirati vodoskok: energija je potrebna samo za bacanje vode u zrak, jer e je sila tea automatski spustiti. Udah je voda koja prska u zrak, a izdah voda koja se bez napora vraa tlu. Iako se lagano trudimo tijekom udaha, a oputamo tijekom izdaha, vano je da i udah i izdah traju podjednako dugo te da meu njima nema apsolutno nikakve pauze. Namjera nam je da udah i izdah postanu jedan jedini dah, neprekinuta struja. Ni na koji nain ne smijemo neprirodno disati ili pokuati mijenjati prirodan ritam disanja. 4. Najbolje je disati na nos, ali ako nam je nos zatvoren, moemo disati i na usta. Ne smijemo disati istodobno i na nos i na usta. Ne smijemo udisati na nos, a izdisati na usta ili obrnuto. Takvo disanje moglo bi uzrokovati neravnoteu u razinama kisika i ugljinog dioksida u organizmu. 5. Ako elimo, disanje bismo mogli uskladiti s Izjavom za buenje Prisutnosti. 6. Kad poveemo udah i izdah, istog smo trenutka zakoraili u svjesnost sadanjeg trenutka, tako da se nae poimanje vremena automatski mijenja. Stoga bi nam u poetku mogao biti potreban sat da znamo koliko dugo vjebamo. 7. Kad dovrimo vjebu trebali bismo skrenuti panju s disanja, mirno sjediti i uivati u unutarnjoj nepominosti i spokojstvu. Unutarnja nepominost i tiina temelj su svjesnosti sadanjeg trenutka. Kako napredujemo mogli bismo osjetiti potrebu da vjebu disanja dvaput dnevno tijekom dana radimo due od 15 minuta. To je dobro. Meutim, vano je postaviti namjeru da neemo vjebati manje od 15 minuta bez obzira na sve. Um/ego je neogranien kad je rije o pronalaenju izgovora kojima bismo opravdali to ne moemo odvojiti to malo vremena za sebe. Ne nasjedajte njegovim glupostima. Zlatno pravilo za sve vjebe disanja glasi: Sve ono to se dogodi tijekom vjebi disanja na fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj razini i treba se dogoditi. To pravilo nema iznimaka. Osobito se treba primijeniti kad nam iskustva poprimaju oblik fizike nelagode, mentalne zbunjenosti ili

emocionalne uznemirenosti. Bez obzira na prirodu naeg iskustva, bez obzira na to smatramo li ga tigodnim ili neugodnim, moramo nastaviti s povezanim disanjem, ostati to oputeniji i ne prekinuti vjebu sve dok se ne iskustvo ne razrijei. Ako nastavimo povezano disati i ostanemo to oputeniji, nelagoda koja se pojavila tijekom vjebe proi e sama od sebe. Trnci u rukama i nogama mogu se zadrati i kad zavrimo vjebu. To je prirodno i pozitivno. Meutim, postoji velika razlika izmeu trnaca i iskustava povezanih s blagom ili ak jaom nelagodom. Tijekom fizike, mentalne ili emocionalne nelagode nikada ne smijemo prekinuti vjebu. Ako ostanemo oputeni i nastavano povezano disati, neugodna e se iskustva, kakva god bila, razrijeiti sama od sebe. Nelagoda koju doivimo tijekom vjebe svjesno povezanog disanja pozitivan je pokazatelj da nesvjesna emocionalna iskustva izranjaju na povrinu kako bi ih mogla neutralizirati prisutnost nae svjesne i suosjeajne panje. Svaka nelagoda koju zamijetimo tijekom vjebi disanja uvijek se odnosi na prolost koja prolazi. Imajte povjerenja u proces i dovrite vjebu. Ako vjebu zavrimo prije nego to se nelagoda razrijei, tada emo to neintegrirano iskustvo ponijeti u svoje svakodnevno iskustvo gdje emo ga nesvjesno oitovati kao oteane vanjske okolnosti. Proces prisutnosti iznimno je blag i apsolutno bezopasan ako se pridravamo tih jednostavnih uputa. Ne dopustite nelagodi koja se pojavi da vas odvue u izmiljene strahove, nego je shvatite kao monu potvrdu da ono to proivljavamo ima stvarne posljedice. U Proces bismo trebali imati povjerenja bez obzira na okolnosti. Normalno i prirodno disanje nikada nikoga nije povrijedilo. Ponekad bi nam se tijekom vjebi disanja moglo dogoditi da zapadnemo u nesvjesno stanje. Takvo se stanje pojavljuje u obliku nenadanog sna. To je prirodan dio procesa. Dogaa se kad se duboke nesvjesne uspomene aktiviraju i ponu izranjati na povrinu. Ako esto imamo osjeaj da tonemo u san, odnosno ako nam se ini da zaspimo svaki put kad ponemo s vjebom disanja, preporuljivo je udvostruiti ritam disanja sve dok se ponovno ne osjetimo prisutnima. Drugim rijeima, dvostruko ubrzavamo ritam kojim diemo i koji nas je vodio u iskustvo nesvjesnosti. Iako ubrzavamo brzinu disanja, udah i izdah moraju biti ravnomjerno uravnoteeni.

Pojava zastoja izmeu udaha i izdaha udvostruavanjem brzine disanja svodi se na najmanju moguu mjeru. Zamijetit emo da u san tonemo uvijek na kraju izdaha. Udvostruavanje ritma disanja smanjuje mogunost te pojave. Kad se ponovno osjetimo svjesnijima, moemo se vratiti uobiajenom ritmu disanja. to prisutniji postajemo, to e nas rjee prevladavati nesvjesno koje izranja na povrinu. Drugim rijeima, kad zapadnemo duboko u nesvjesno stanje, iz tog iskustva moramo izii s disanjem.

DoivljajUnutarnjeprisutnosti
Ne postoji nita to bi se moglo mjeriti s doivljajem moi i udesnosti nae Unutarnje prisutnosti. Jednostavna vjeba disanja omoguuje nam da zakoraimo u stanje svijesti u kojemu nam je to iskustvo dostupno. Meutim, ego je alergian na svjesnost sadanjeg trenutka i stoga e uiniti doslovce sve da nas sprijei u doivljaju tog iskustva. Da bismo se izvjebali u prevladavanju nestaluka ega i da bismo uspjeno poloili temelje iskustva Unutarnje prisutnosti, dok vjebamo disanje na umu moramo imati dva zlatna pravila: 1. Bez obzira na sve disati moramo bez zastoja. To je najvanije. Nae iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka tijekom vjebe prikuplja se ovisno o duini razdoblja tijekom kojega smo disali bez zastoja. Stoga nam disanje tijekom vjebe mora biti povezano bez obzira na sve. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka taloi se eksponencijalno sa svakim trenutkom u kojemu nam je disanje povezano. Onoga trenutka kad zastanemo, makar i samo na nekoliko sekundi, naa sve jaa povezanost s tim iskustvom i svijest o njemu poinju se gubiti i mogli bismo imati osjeaj da smo izgubili svjesnost koju smo ve probudili. Vano je, meutim, znati da prikupljene posljedice vjebe disanja ne gubimo zato to smo zastali, ali moemo izgubiti osobnu svijest o vlastitoj Prisutnosti. Tijekom vjebe moramo paziti da ni zbog ega ne napravimo pauzu. Ako moramo otii u kupaonicu ili se zaogrnuti, to moramo napraviti ne prekidajui disanje. Ako moramo ispuhati nos, nakaljati se, zijevnuti ili popiti gutljaj vode, to moramo napraviti urno i odmah se vratiti vjebi disanja. Ako izrone potisnute emocije koje tee oslobaanju te osjetimo potrebu za suzama, moramo si dopustiti to iskustvo oslobaanja, ali im se ono okona odmah se moramo vratiti vjebi.

2. Tijekom vjebe disanja u fizikom smislu moramo ostati to nepokretniji. Svjesnost sadanjeg trenutka ne stvara se samo svjesnim povezivanjem disanja, nego i odravanjem nepominosti tijekom itave vjebe. Sve to se tijekom vjebe dogaa na fizikoj razini, osim samoga disanja, odnosi se ili na otputanje prolih dramatinih trenutaka ili na pokuaj ega da nas istrgne iz tiine u kojoj prebiva naa Unutarnja prisutnost. Za nas je uvijek najbolje da zanemarimo elju za kretanjem i ostanemo usredotoeni na Izjavu za buenje Prisutnosti i na disanje. Ne bismo se trebali ekati, mekoljiti, njihati ili pokretati, kao ni preputati nenadanoj elji da radimo jogu, pjevuimo ili govorimo. Takve su stvari nepotrebna drama koja istoga trenutka unitava svjesnost sadanjeg trenutka. Da bismo iskusili udesnost i mo vlastite Prisutnosti, moramo nauiti sjediti mirno poput kipa i povezivati disanje kao da bi jedan jedini zastoj mogao donijeti iznenadnu smrt. U okviru naeg putovanja Procesom prisutnosti ne postoji nijedan drugi tjelesni pokret, osim prirodnog i uravnoteenog udisaja i izdisaja, koji bi mogao izazvati osjeaj svjesnosti sadanjeg trenutka. Sve ostale vrste gibanja, koliko god nama mogle biti vane, samo su drama koju stvara ego. Stoga u Procesu trebamo imati na umu sljedee: Tiina, nepokretnost, svjesno povezano disanje i usredotoenost na Izjavu za buenje Prisutnosti predstavljaju najbri put do sadanjeg trenutka. Sve ostalo je ometanje. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka ne moemo izazvati prisilno. Moemo samo poloiti temelje tom iskustvu. Svjesnost nae Unutarnje prisutnosti ulazi nam u svijest onda kad to najmanje oekujemo. I to nam neto govori o tome kako nije dobro oekivati. Od ovoga trenutka nadalje... Vaan je svaki trenutak svakoga dana trajanja Procesa. Svaki svjesno povezani udah i izdah u svakoj vjebi disanja olakavaju nam taj Proces, odnosno, ine ga svjesnijim. Stoga bismo trebali to vie iskoristiti svaki trenutak kako bismo se blisko povezali s velianstvenom snagom, naom Unutarnjom prisutnou. Kad ostvarimo tu povezanost, tada smo postigli sve.

Kad se iskreno prepustimo svakom dijelu Procesa, poboljat emo kvalitetu sveukupnog ivotnog iskustva. To nam iskustvo prua priliku za ponovno emocionalno roenje u ivotu za koji smo oduvijek nasluivali da postoji, ali je uvijek nekako ostajao izvan naeg dohvata. Proces prisutnosti predstavlja priliku da se okrenemo vlastitoj nutrini i pokrenemo uzrone dogaaje koji e nam omoguiti da obnovimo svoje izvorno stanje radosti, stvaralatva i spokojstva. To nitko ne moe postii umjesto nas. Nitko to nije nikada uspio postii za nekog drugog, niti ikada hoe. Mi jesmo i uvijek emo biti apsolutno odgovorni za kvalitetu svojeg ivotnog iskustva. Svi u ivotu dobivamo mogunost izbora i prilike. No, samo nas vlastiti koraci mogu povesti prema onome to je stvarno, a time i trajno. Pomoi e nam ako svakoga jutra nakon vjebi disanja svjesno odredimo da emo tijekom dana teiti odravanju osjeaja svjesnosti sadanjeg trenutka. U praksi to moemo postii pridravajui se jednostavne metode: Tijekom dana, kad postanemo svjesni disanja, a to e nam se dogoditi, neka nas disanje podsjeti da u mislima ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti. Kad se, pak, prisjetimo izgovoriti Izjavu za buenje Prisutnosti, a to e nam se dogoditi, neka nas ona podsjeti da svjesno povezujemo disanje. Ako tijekom dana ostanemo to prisutniji i fiziki i mentalno, vea je vjerojatnost da emo promiljati svoja iskustva, a ne samo reagirati na njih. Takoer emo biti prisutniji u svakom djeliu svojih svakodnevnih aktivnosti. Meutim, moramo imati na umu da emo proivljavati razdoblja kad e se initi da smo posve nesvjesni, bez obzira na to koliko se gorljivo posvetili procesu. To je znak da na povrinu izranjaju duboko potisnute uspomene, jer smo tada spremni integrirati ih. Neka takvi trenuci budu potvrda da se Proces odvija upravo onako kako je i zamiljeno. Budui da Procesom upravlja unutarnji pomaga, nee nas opteretiti s vie posla nego to moemo podnijeti. Nerijetko emo otkriti da neemo dobiti ni puno manje.

Od nas se tijekom sljedeih sedam dana trai da: 1. Dvaput dnevno obavljamo petnaestominutne vjebe disanja, neposredno nakon to se potpuno razbudimo i neposredno prije odlaska na spavanje. 2 . Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti za tu vjebu kad god u mislima nismo zauzeti neim drugim. 3. itamo tekst. Najbolje vrijeme za svakodnevno itanje teksta je odmah nakon jutarnje i veernje vjebe disanja, jer nam je tada poviena razina svjesnosti sadanjeg trenutka. Konkretnije upute: dok radimo vjebe disanja trebali bismo promatrati to se sve pokree u naem tijelu osim podizanja i sputanja plua. Dok diemo nema potrebe da se bilo koji dio tijela pokree u skladu s pluima. Izvjebajmo se da ostanemo posve mirni. Isto tako paljivo oslukujmo trenutak kad nam se udah preobraava u izdah i kad se izdah preobraava u udah. Prekida li se dah tijekom tih prijelaza? Ako se prekida, tada jo uvijek imamo zastoje u obrascu disanja. Budimo strpljivi sa sobom dok uimo svjesno povezivati disanje. Obrazac disanja nam je ve po dugogodinjoj navici isprekidan. Takoer je dobro nakon nekoliko prvih vjebi disanja ponovno proitati upute o vjebama disanja kako bismo bili sigurni da pravilno diemo. Time se zavrava prva vjeba.

DRUGAVJEBA
Naa Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Prepoznajem svoje odraze u svijetu.

Da bismo pokrenuli ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Proitamo itav tekst. Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Identifikacijaglasnika
Jedna od najmonijih preobrazbi koju emo automatski iskusiti kao posljedicu dovrenja Procesa prisutnosti naa je evolucija od bia koje reagira u bie koje svjesno djeluje. Ta e unutarnja, uzrona prilagodba naem opaanju svijeta, a samim tim i na vanjski odnos s njom, poboljati kvalitetu itavog naeg ivota. Ako odluimo biti odgovorni za kvalitetu svih svojih ivotnih iskustava, posljedice su vjene. Kad god se posljedice naih misli, rijei i djela oituju nakon dueg vremena, ini nam se da su posve neovisne o bilo kakvom uzroku. Tada zakljuujemo da nam se mnogo stvari u ivotu dogaa tek tako, a ne zbog nas. To nam omoguuje da prihvatimo mentalitet rtve ili pobjednika, to znai da se ili alimo zbog svojih iskustava ili nadmeemo s iskustvima drugih ljudi. Zbog toga to dolazi do odmaka izmeu uzroka i posljedice, nikada nam ne pada na um da se zapravo alimo na sebe i na posljedice vlastitih djela ili da se zapravo nadmeemo sa sobom zbog prepreka koje smo sami stavili na vlastiti put. Prihvaanje mentaliteta

rtve ili pobjednika nimalo se ne razlikuje od ponaanja psa koji juri za vlastitim repom. Jedina je razlika u tome to se pas bolje zabavlja. Reaktivno ponaanje temelji se na uvjerenju da se stvari jednostavno dogaaju i da je stoga naa dunost nametnuti dogaajima vlastitu volju. Taj nam se privid ini stvarnim samo zato to ivimo u vremenu. ivot u vremenu je nesvjesno stanje u kojemu nam je panja gotovo iskljuivo usredotoena na prolost i budunost koju smo projicirali za sebe. Posljedica takvog nesvjesnog stanja je u tome to je odmak izmeu naih misli, rijei i djela te njihovih neminovnih fizikih, mentalnih i emocionalnih posljedica tako velik da se uspijevamo uvjeriti kako nismo uzrok gotovo nijednom od svojih sadanjih ivotnih iskustava. Drugim rijeima, dok ivimo u vremenu, ne moemo jasno uoiti povezanost uzroka i posljedice. To se dogaa zato to se energetska povezanost izmeu svih uzroka i njihovih neminovnih posljedica odvija u sadanjem trenutku. Sadanji trenutak, kad ga nismo svjesni, postaje slijepa toka nae svijesti. Ta slijepa toka, odnosno nedostatak svjesnosti sadanjeg trenutka, onemoguuje nam da zapazimo povezanost i trajnost sveukupnosti ivota. Da bismo mogli zapaziti povezanost i trajnost sveukupnog ivota, trebali bismo biti svjesni bliskosti uzroka i posljedice. Ako ne uspijevamo uoiti povezanost uzroka i posljedice, imamo dojam da se na ivot odvija na kaotian, sluajan nain, bez ikakva smisla ili svrhe. Stoga, dok ivimo u vremenu itav ivot tragamo za smislom ivota. U sadanjem trenutku uivamo u ivotu proetim smislom. Stoga je vrijeme iskustvo u kojemu se javlja privid kanjenja, zastoja ili praznog prostora izmeu bilo koje misli, rijei ili djela te njihovih neminovnih posljedica. Taj oigledan zastoj, kanjenje ili prazan prostor izmeu bilo koje misli, rijei ili djela te njihovih neminovnih posljedica odaje dojam da dva dogaaja uope nisu povezana. Kanjenje, zastoj ili prazan prostor su privid, jer su sve misli, rijei i djela blisko povezani sa svojim posljedicama i nikada se ne mogu odvojiti. Povezani su u energetskom smislu. To je zakon uzroka i posljedice s kojim se uzdie i sputa plima i oseka itavog svemira. Jedna od prepreka koje nam onemoguuje uoavanje tog svemirskog zakona na djelu je naa panja koja se usredotoila na povrinu stvari. Budui da sve oko sebe sagledavamo kao vrstu povrinu i budui da se sa svime odnosimo iskljuivo u skladu s onim to opaamo, javljaju se dvije posljedice: 1. Ne moemo opaziti nita od onoga to se skriva ispod povrine i stoga nismo svjesni stvarnog i energinog unutarnjeg sadraja

ivota. Shodno tome, ne uviamo da je sve povezano sa svim drugim. Do toga dolazi zato to se svi izvorni odnosi izmeu ivih oblika odvijaju u njihovoj unutranjosti. 2. vrstu povrinu onoga na to usredotoimo panju smatramo preprekom, kao da odvaja predmet promatranja i sve ostale predmete ili ivotne oblike. Stoga ne opaamo povezanost sveukupnog ivota. Povezanost izmeu svih ivotnih oblika unutarnje je iskustvo. Ishod takve percepcijske ovisnosti (jer uistinu je rije o ovisnosti) u kojoj smo usredotoeni na povrinu stvarnosti je u tome to vie ne uviamo energiju koja protjee kroz sve ivotne oblike i izmeu njih. Da bismo poeli ponovno buditi vlastitu sposobnost opaanja sadraja i povezanosti sveukupnog ivota, odnosno da bismo u sutini poeli zapaati igru uzroka i posljedice svakoga iskustva u svome ivotu, moramo ponovno nauiti ili se prisjetiti ivot promatrati kao energiju u kretanju. Takvu promjenu naega opaanja moemo potaknuti svjesnim uvjebavanjem preusmjeravanja panje na emocionalni sadraj vlastitih iskustava. Drugim rijeima, najprije moramo postati svjesni vlastitih energija u kretanju, a tada e svijet koji nas okruuje automatski poeti odraavati tu svjesnost. Kad svjesnim povezivanjem disanja probudimo svoju svjesnost sadanjeg trenutka, krenuli smo na putovanje u kojemu se budimo iz nesvjesnog stanja ivota u vremenu u svjesno emocionalno iskustvo koje nam omoguuje da uoimo tijek osobne energije. To je posljedica Procesa prisutnosti. Posljedica toga postupnog pomaka u svjesnosti je da se naizgled skrauje udaljenost izmeu mnogih naih misli, rijei i djela te njihovih neminovnih fizikih, mentalnih i emocionalnih posljedica. Nerijetko imamo osjeaj da vrijeme ubrzava, no mi zapravo postajemo sve svjesniji emocionalne podzemne struje vlastitih iskustava, energetske veze koja povezuje sve uzroke i posljedice, a protee se itavim naim ivotom. Energetska nit predstavlja prag sadanjeg trenutka, a naa sposobnost da je uoimo predstavlja ponovno roenje svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka postaje nam sve jasnije kako je, dok ivimo u vremenu, kvaliteta ivota kojim ivimo uglavnom posljedica. Sto se vie budimo u svjesnosti sadanjeg trenutka, postaje nam sve jasnije da je nae trenutano ivotno iskustvo posljedica sustava uvjerenja koji se ponovno pojavljuju, a nastali su na temelju neintegriranih iskustava iz djetinjstva. Tek u tom trenutku

uistinu spoznajemo da su nepreradene emocije iz djetinjstva, koje ne uspijevamo uoiti, uzrok fizikih i mentalnih okolnosti, odnosno kvalitete naega ivotnog iskustva odrasle osobe. Izuzev slijepe toke nastale u naim opaajima zbog nedostatka svjesnosti sadanjeg trenutka, postoji dvostruki razlog zbog kojih su ti uzroci, ti sustavi uvjerenja, ukorijenjeni u emocijama i nevidljivi naoj uobiajenoj, svakodnevnoj fizikoj i mentalnoj svijesti. 1. Veina uzroka utisnuta je u emocionalno tijelo prije nego to je naa svijest svjesno prela u mentalno carstvo, stoga sada ne pre bivaju u nama u obliku misli, rijei i ideja, nego u obliku osjeaja. Priroda ivota odrasle osobe koja ivi u vremenu je takva da se prema svojoj prolosti odnosimo na misaon nain, a ne emocionalno, i stoga nam te emocionalne uzrone toke vie nisu vidljive. 2. Kljuna emocionalna iskustva iz prolosti koja imaju negativan uinak na na sadanji ivot po samoj su nam svojoj prirodi nelagodna, stoga smo ih nagonski smjestili podalje od svijesti, kako bismo mogli nastaviti sa svojim ivotom. To se naziva potiskivanjem. Pravi smo majstori umjetnikog oblika prikrivanja onog sa ime se ne znamo nositi. Da bismo mogli ivjeti ivotom odrasle osobe ta smo neugodna emocionalna iskustva doslovce morali ostaviti za sobom, a usput smo od sebe uspjeno sakrili uzroke mnogih svojih sadanjih nelagoda. Zbog toga sada nismo u stanju svjesno povezati te uzrone dogaaje i njihov trajni uinak na sadanje okolnosti. Stoga nam se ini da nam je ivot kaotian. Mentalitet rtve ili pobjednika obrazac je ponaanja koji se temelji na naoj nesposobnosti uspostavljanja povezanosti izmeu trenutanih okolnosti naeg ivota i nesvjesnih sustava uvjerenja koje aktivira potisnuta emocionalna nelagoda iz prolosti. Kad kreemo s Procesom prisutnosti, namjera nam je da nam u svijesti ponu izranjati te potisnute emocije iz djetinjstva i negativni sustavi uvjerenja iz kojih su potekli. To sada postaje naa namjera, jer uimo kako ih moemo integrirati i istodobno neutralizirati njihov negativan uinak na na sadanji ivot. Taj postupak moemo usporediti sa staklenkom u kojoj se nalaze ulje i voda. Voda predstavlja ono tko i to mi uistinu jesmo, a ulje je zbir svih naih neugodnih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava. Dok ivimo ivotom reakcije, u okviru mentaliteta rtve ili pobjednika,

beskonano potresamo staklenku pokuavajui na taj nain neto promijeniti u svojim okolnostima. No, ulje i voda tako se izmijeaju da vie ne moemo odvojiti jedno od drugog. To beskonano djelovanje stvara samo zamagljenu mjeavinu. U Procesu prisutnosti najvanije je nedjelovanje. Taj nas proces ui da spustimo staklenku sa svojim ivotom i ostavimo je na miru. Tada se ulje automatski uzdie na povrinu i odvaja od vode. Ulje predstavlja nae nesvjesne uspomene iz djetinjstva i negativne sustave uvjerenja koji su proistekli iz tih uspomena. Kad se prihvatimo nedjelovanja oni e se automatski uzdii na povrinu naeg ivota. Proces prisutnosti nas uvodi u podruje nedjelovanja, a istodobno nas ui kako moemo poeti skupljati ulje svojih potisnutih emocija s povrine ivotnog iskustva. Dok to radimo staklenka naega ivota sadri sve manje i manje ulja. Voda, odnosno iskustvo ivota, istodobno postaju sve bistriji. Dok prolazimo kroz Proces prisutnosti, automatski poinjemo postajati svjesni tko i to uistinu jesmo te nam panju vie ne odvlae iskustva koja smo izmislili kao reakciju na unutarnje nelagode. Na svu sreu, neemo morati ponovno iskusiti, oivjeti ili proivjeti sva svoja potisnuta iskustva iz djetinjstva. Ona veinom nemaju nikakvu stvarnu vrijednost za nas. Mnoga e se pojaviti u naoj svijesti, a onda jednostavno izai iz nje kao osjeaji koje naizgled niemu ne moemo pripisati. Mi trebamo postati svjesni detalja samo onih potisnutih uspomena iz kojih u ovom trenutku moemo izvui svojevrsnu mudrost. Mudrost koju crpimo iz prolih iskustava mogla bi nam olakati emocionalni rast i posluiti kao primjer koji bi mogao olakati emocionalni rast ljudi oko nas. Kad potisnuti osjeaji ponu nestajati, to se dogaa kad ih ponovno iskusimo, u poetku bismo ih mogli doivjeti kao iskustva koja nam se dogaaju prvi put. No, kako postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, spoznat emo da su to emocije kojih smo se i nesvjesno drali i skrivali ih u vlastitoj nutrini itavog svog ivota. Dobit emo upute kako se moemo koristiti svojom panjom i namjerom da ih integriramo. Da bismo proveli taj zadatak potrebne su nam samo potpuna panja i suosjeajna namjera. Budui da su te potisnute uspomene i emocije koje ih prate duboko utisnute u nae nesvjesno, nerijetko su nam vidljive samo kao bezimeni osjeti ili ih uope ne zamjeujemo. Zbog toga ih se ne moemo prisjetiti u obliku slika, kao to se dogaa u sluaju sjeanja na skorije dogaaje iz naeg ivota. Stoga se one u naoj svijesti i nee pojavljivati na taj nain.

Naa je namjera izvui ih na povrinu ivotnog iskustva kako bismo ih mogli svjesno integrirati, te e se pojaviti u obliku odraza i projekcija. Odraz je pojava iskustva u naem ivotu koje nas na neto podsjea, dok je projekcija ponaanje koje usvajamo dok reagiramo na takvu uspomenu. Primjerice, ako nas netko podsjeti na majku ili oca, to je odraz. Ako se tada prema toj osobi ponemo ponaati kao prema roditelju na kojeg nas podsjea, to je projekcija. Odraz se pojavljuje prvi, a za njim ubrzo slijedi projekcija. Taj proces esto nazivamo okidaem ili pronalaenjem bolne toke. Mi zapravo vidimo duhove iz vlastite prolosti (odrazi), a onda jurimo za njima (projekcije). Prije nego to ponemo buditi svjesnost sadanjeg trenutka, odrazi i projekcije u poetku se pojavljuju kao da su jednostavno pali s neba, neovisno o naem ponaanju. U poetku nam se ini da je rije o naizgled sluajnim i kaotinim vanjskim okolnostima ili o neizazvanom i uznemiravajuem ponaanju drugih ljudi. No, kako postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, moi emo uvidjeti da nam se, kad god nas neto dotakne i izazove emocionalnu nelagodu, to dogaa s nekom svrhom. Posjeuju nas duhovi prolosti kako bismo dobili priliku da ih svjesno istjeramo i da nas vie ne progone. Kako bismo prepoznali odraze vlastitih nesvjesnih uspomena u svijetu oko sebe, trebamo zapamtiti zlatno pravilo: Kad god se dogodi neto to nas uznemiruje, bez obzira na to je li rije o nekom dogaaju ili ponaanju druge osobe, zapravo se suoavamo s odrazom iz vlastite prolosti. Kad god na takva zbivanja reagiramo fiziki, mentalno ili emocionalno, rije je o projekciji. Naalost, to pravilo nema izuzetaka. Ako nas bilo to emocionalno uznemiri, aktivno se prisjeamo neega to je bilo skriveno u nesvjesnom dijelu nae svijesti. Zbog prolih emocionalnih iskustava mi smo energetski vezani uz taj dogaaj i ta nas iskustva progone. Zbog toga reagiramo na njih. U poetku moda nismo sposobni shvatiti da su uznemirujue okolnosti u sadanjem ivotu zapravo emocionalne uspomene iz prolosti koje sada izranjaju na povrinu, i zbog toga smo, jer ivimo u vremenu, skloni usredotoiti panju na fizike vidove uznemirujuih okolnosti. Drugim rijeima, panju nam najee privlai fiziki dogaaj ili ponaanje osobe koja nas uznemiruje, umjesto da se osvrnemo na

emocionalnu reakciju koju taj dogaaj ili ponaanje izaziva u nama. Kao da smo zaarani povrinom vlastitog ivotnog iskustva. Stoga se sada moramo izvjebati da zaemo ispod povrine, jer emocionalni naboj uznemirujue okolnosti uvijek izaziva uspomena koja izranja na povrinu, a ne fiziki dogaaj ili neije ponaanje. Najranije uspomene dostupne su nam iskljuivo u obliku emocionalnog naboja i kako bismo stekli vjetinu potrebnu da ih prepoznamo, moramo nauiti zaviriti ispod povrine fizikih okolnosti naega ivota onakvog kakav je u ovome trenutku. Moramo postati svjesni emocionalnih struja koje teku ispod iskustva naeg fizikog svijeta. Fiziki se svijet po svojoj prirodi neprestano mijenja i ako se usredotoimo na povrinski dio bilo kojeg dogaaja, vie je nego vjerojatno da emo pretpostaviti kako je ono to nam se dogaa u bilo kojem trenutku neto posve novo. Budui da se fizike okolnosti naeg ivota neprestano mijenjaju, na povrini nam se ini daje rije o posve novim okolnostima. No, injenica da nas neke okolnosti, a ne neke druge, uznemiruju i da automatski emocionalno reagiramo na te konkretne okolnosti, dovoljan je dokaz da ono to se u tome trenutku dogaa uope nije neto novo. Taj dogaaj na nas utjee emocionalno zato to nas na neto podsjea. Potie nau emocionalnu reakciju jer je rije o odrazu, a najee se odraava neto ega se radije ne bismo prisjetili i zbog toga se ljutimo. Takva pojava uvijek je odraz, a naa reakcija na nju uvijek je projekcija. Bilo koji dogaaj u naemu ivotu koji u nama potie negativne emocije uvijek je poruka iz prolosti koja se prenosi u sadanjost, U okviru Procesa prisutnosti takve dogaaje nazivamo glasnicima. Evo i jednog od vidova Procesa prisutnosti koji izaziva duboko strahopotovanje: tijekom itavog ovog putovanja naa e nas Unutarnja prisutnost uznemirivati namjerno nam aljui vanjske glasnike (odraze iz nae prolosti), kako bi nam pomogla da se prisjetimo neintegriranih uspomena iz djetinjstva koje smo odavno potisnuli. Unutarnja prisutnost tako postupa zato to je pojava odraza (ili glasnika) jedini nain da svoju duboko potisnutu prolost sagledamo na takav nain da s njome moemo svjesno raditi. To se dogaa zato to e potisnute uspomene, ako ne budu u stanju izroniti i ako ih ne uspijemo svjesno integrirati, i dalje davati podrku negativnim sustavima uvjerenja koji nam nisu od koristi. Priroda tih smiljenih iskustava je takva da u poetku izazivaju nelagodu, ali se ona zapravo pojavljuju da bi nas oslobodila, a ne ponizila.

Proces nas ohrabruje da prihvatimo i to bolje iskoristimo te namjetaljke i od nas trai da mu ne pristupamo s namjerom da nam odmah u poetku bude ugodno ili da se dobro osjeamo. Takve bi nas namjere mogle udaljiti od iskustava koja se namjerno pojavljuju kako bi nam olakala emocionalni rast. No, mogli bismo se zapitati kako je naa Unutarnja prisutnost u stanju slati nam te glasnike i tako potaknuti priliku da razmiljamo o svojoj neintegriranoj prolosti? Odgovor je posve jednostavan. U prvoj vjebi upoznali smo se s karakteristikama Unutarnje prisutnosti. Meu njih spada i injenica da je Prisutnost u nama blisko i neprestano povezana s Prisutnou u svim drugim ljudima. Kad je rije o Procesu prisutnosti, ta je znaajka jako korisna. Naoj Prisutnosti omoguuje da potakne ljude i dogaaje u naem ivotu da ponavljaju postupke i uvjete koji nas podsjeaju na odnose i zbivanja koja smo odavno potisnuli. Drugim rijeima, dostupnost nae Prisutnosti omoguuje joj da nam namjesti neki dogaaj kad, gdje, kako i s kim joj se ini prikladnim. Vano je imati na umu da se to dogaa samo u svrhu naeg emocionalnog razvoja. Postupak buenja nesvjesnih uspomena putem glasnika (odraza) integralni je dio Procesa prisutnosti. To nam omoguuje da postignemo ono to ne moemo postii u uobiajenoj verbalnoj terapiji. Moemo biti sigurni da emo do kraja putovanja iskusiti dovoljan broj tih promi-ljenih, namjetenih dogaaja kako bismo otklonili sve sumnje je li taj postupak promiljen ili nije. Uistinu je promiljen. Na kraju Procesa emo iz vlastitog iskustva nauiti da se svaki put kad se uznemirimo suoavamo s promiljenim i namjetenim zbivanjima kojima je cilj raistiti blokirane emocije. Moda to neemo htjeti priznati u trenutku kad se dogodi, ali bit emo svjesni da je tako. Naalost, smijena strana tih namjetaljki najee nam je vidljiva tek kasnije. Meutim, zbog ponovljenih iskustava sa sigurnou emo spoznati da je Prisutnost u svakome od nas dosljedno i blisko povezana s Prisutnou u ostalim ljudima. Naa Unutarnja prisutnost doslovce moe djelovati kroz sve i svakoga kako bi nam pomogla u emocionalnom razvoju, a tako i postupa. Ta bi nam spoznaja u poetku mogla biti pomalo zastraujua, jer emo shvatiti da nas ta udesna mo strogo nadgleda u svakom trenutku. No, na kraju e nam donijeti izniman osjeaj ugode kad nam postane jasno da nikada ne moemo biti osamljeni, izgubljeni ili bespomoni. Jednostavno smo snivali u snu vremena. Dok lutamo kroz zastraujue hodnike vremena, uope nismo svjesni iskustva svoje Unutarnje prisutnosti.

Jedan od najznaajnijih uvida koje stjeemo tijekom Procesa prisutnosti jest svjesnost da su sve okolnosti naeg ivota doslovce predstava promiljeno postavljena u nau korist. Ona se odvija kako bismo ono to smo duboko potisnuli mogli vidjeti odraeno izvan sebe. Putem emo takoer imati priliku za spoznaju da su odrazi (uspomene) koji nas navode da projiciramo (reagiramo) zapravo nae vlastite potisnute uspomene i stoga su znaajne samo nama. Bit emo svjesni da je to tono, jer ako se pribliimo glasniku, osobi koju je Prisutnost navela da nas uznemiri, i zapitamo ga zato se tako ponaa prema nama, najvjerojatnije e nas samo zbunjeno pogledati. Moda smo ve u prolosti i doivjeli takvo zbunjujue i krajnje frustrirajue iskustvo. Ako mu pristupimo i postavimo mu pitanje, glasnik e nas najvjerojatnije pogledati kao da smo poludjeli, jer osoba koja odraava nae uspomene uope nije svjesna tog dogaaja i njegovih implikacija. Nae uspomene potaknula je Prisutnost kako bi nam olakala posao. Glavni glumci te uprizorene drame neprestanih namjetaljki su lanovi nae najblie obitelji, bliski prijatelji i kolege. Meutim, kako bi nau panju usmjerila na neintegrirano unutarnje stanje, Prisutnost se moe posluiti bilo kojom osobom i bilo kojim dogaajem vanjskog svijeta. Tijekom takvih namjetenih iskustava trebamo shvatiti da nai odrazi nisu stvarni, ali da projekcije imaju posve stvaran uinak i posljedice. Zbog toga e nam u okviru isktistava Procesa prisutnosti koristiti sljedea uputa: Dok traje ovo putovanje trebamo pokuati mirno sjediti i promatrati svoj ivot kao da gledamo predstavu u kazalitu. Tijekom predstave ne ustajemo sa svog mjesta i ne suoavamo se s glumcima samo zato to su rekli ili napravili neto to nas je uznemirilo. Na sjedalu ostajemo zato to smo prihvatili da je ono to se pred nama odvija dio predstave te da glumci emocionalno djeluju na nas samo zato to odraavaju neto blisko naem srcu. Upravo emo tako tijekom Procesa prisutnosti i kasnije proivljavati izranjanje svojih nesvjesnih emocionalnih uspomena. Te su se uspomene uvijek pojavljivale na isti nain, samo to ih mi ne moemo vidjeti u ovom iskustvu utemeljenom na vremenu. Kad uistinu shvatimo kako funkcioniraju ta namjetena iskustva, nasmijat emo se pri pomisli kako smo estito i esto nasjeli. Na jednoj razini itav je ivot namjetaljka. To je takozvana kozmika ala. Kad uistinu nauimo nasmijati se pri pomisli koliko smo puta dokraja nasjeli i kako nesvjesno reagiramo na takva iskustva, vie se neemo moi prestati smijati.

Ako reagiramo na ljude ili okolnosti koji slue kao okidai naih uspomena, ubili smo glasnika Prisutnosti. Poet emo uiti percepcijske korake koji nas vode odgovaranju, a ne reakciji. Evo u emu se sastoji kljuna razlika izmeu reakcije i svjesnog djelovanja: Reagiranje je nesvjesno ponaanje u kojemu nam je energija usmjerena prema svijetu u pokuaju da se obranimo ili napadnemo. Reagiranje je drama koja se odigrava u pokuaju da umirimo prirodu svojih iskustava ili ovladamo njima. Predmet svake reakcije je okrivljavanje ili osveta. Svjesno djelovanje je svjesna odluka da svoju energiju zadrimo i konstruktivno je okrenemo prema unutra, s namjerom da je iskoristimo za integraciju i oslobaanje nesvjesnih sadraja. Klju takvog djelovanja je odgovornost. Odsad pa nadalje, dok prolazimo kroz svoja svakodnevna iskustva, odvijat e se neke okolnosti koje e magnetski privlaiti nau panju. To su okolnosti na koje trebamo obratiti panju, tako da ih preradimo iznutra. One magnetski privlae nau panju zato to su energetski povezane s naom potisnutom prolou. Te e se konkretne okolnosti izdvojiti od svih ostalih koje proivljavamo utoliko to emo prema njima osjetiti snanu emocionalnu reakciju. Nerijetko emo tu emocionalnu reakciju osjetiti kao nelagodnu ili neugodnu. U poetku emo na namjetaljke reagirati nesvjesno, sve dok ne postignemo svjesnost sadanjeg trenutka, kad emo se moi ponaati svjesno i odgovorno. Stoga je vano da nikada ne zaboravimo kako duboko potisnute uspomene izranjaju u prvi plan nae svijesti: ne kao slike u mislima, nego kao zbivanja i nain na koji se ljudi ponaaju u okolnostima vanjskog svijeta. U ovoj vjebi zadatak nam je identificirati glasnike koji se pojavljuju u naem ivotu. Kad u tome uspijemo probudit emo kvalitetu sagledavanja koja nam omoguuje da ponemo primjeivati ono to se uistinu dogaa ispod povrine fizikih okolnosti u svijetu. Razvoj te vjetine razlikovanja ui nas kako se koristiti umnim sposobnostima da bismo zavirili ispod povrine fizikih iskustava i sagledali emocionalne struje svojih potekoa. Ta je vjetina osobito vana jer nam omoguuje da razlikujemo ono to se uistinu zbiva od onoga to je zapravo naa odraena uspomena. Tek kad smo sposobni ovladati zadatkom uinkovitog identificiranja glasnika, bit emo spremni i sposobni istjerati duhove prolosti. Ako uspijemo identificirati glasnike, postat emo istjerivai vlastitih duhova. Tada svoju svijest moemo poeti usmjeravati podalje od privida stvorenih snom koji nazivamo vrijeme.

Tijekom sljedeih sedam dana trebamo: 1. Dvaput dnevno raditi petnaestominutne vjebe disanja. 2. Ponavljati Izjavu za buenje Prisutnosti za ovu vjebu kad god nismo zaokupljeni drugim mislima. 3. Citati tekst. Konkretne upute: Od nas se trai da u svom svakodnev nom ivotnom iskustvu obratimo panju na ono to nas magnetski privlai, odnosno da tragamo za glasnicima, ljudima ili okolnostima koji pokreu nae potisnute uspomene. Nemojte ubiti glasnika! Kraj druge vjebe

TREAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Svjesno promiljani sva svoja iskustva.

Kako bismo pokrenuli ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo itav napisani tekst. Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Prihvaanjeporuke
Kad uemo u Proces prisutnosti od nas se trai da ne reagiramo automatski na ivotna iskustva, nego da ih promatramo kao da je rije o predstavi. To nije tako lako provesti kao to se ini, jer ivei u vremenu svi smo ovisni o pukom, nesvjesnom reagiranju prema vlastitom ivotu. ini nam se da je takvo reagiranje normalno ponaanje, jer zapravo svi ljudi na planetu do odreenog stupnja ive u stanju reakcije. Stoga nam se u poetku ini da se od nas trai da se ne ponaamo normalno. U drugoj vjebi od nas se trai da ponemo prepoznavati odraze svojih nesvjesnih uspomena i sustave uvjerenja u svijetu promatrajui ivot s namjerom identificiranja glasnika kojeg nam alje Unutarnja prisutnost. Te je glasnike lako identificirati, jer se materijaliziraju u obliku bilo kojeg dogaaja ili bilo ijeg ponaanja koje nas uznemiruje. Nakon toga moramo dati sve od sebe da ne ubijemo glasnika, nego da promatramo kako se dogaaj odvija u naemu ivotu dok sjedimo u gledalitu i promatramo predstavu. Na taj nain otputamo glasnika, a istodobno priznajemo da se vrijednost iskustva krije u poruci, a ne u njezinom donositelju. Ne okrivljujemo potara zbog toga to nam donosi

raune i ne okrivljujemo zrcalo ako nam se ne svia vlastiti izgled. Slino tome, besmisleno je reagirati na vlastite odraze u svijetu. Prava je ludost reagirati na vlastite odraze u ovome svijetu. U ovoj vjebi od nas se trai da napravimo korak dalje. Kad otpustimo glasnika vano je kako emo primiti poruku. U poetku bi nam moglo biti teko, jer smo dosad vjerojatno navikli automatski reagirati kad god bismo se uznemirili. Meutim, budui da dvaput dnevno svjesno povezujemo disanje i time dosljedno poveavamo svjesnost sadanjeg trenutka, sve smo svjesniji. Svjesnost sadanjeg trenutka omoguuje nam da postanemo svjesni kako je sve ono u naem iskustvu to nas uznemiruje promiljeno orue kojim barata naa Unutarnja prisutnost da bi nam poslala sliku naih nesvjesnih emocionalnih potekoa. Unutarnja prisutnost to postie preobraavajui nae iskustvo svijeta u zrcalo, tako da u vanjskome svijetu vidimo odraene uspomene i emocije koje smo duboko potisnuli. Da bismo uspjeli u zadatku shvaanja poruke moramo biti spremni da: 1. Skrenemo pozornost s glasnika (fizikog dogaaja ili neijeg po naanja) 2. Odmaknemo se od glasa u glavi koji nas potie da nesvjesno reagiramo (mentalni dogaaj) 3. Panju usmjerimo na vlastite osjeaje kao posljedicu dogaaja koji nas je uznemirio (emocionalni dogaaj) Tog se zadatka moemo prihvatiti postavljajui sebi sljedee pitanje kad god nas neto emocionalno uznemiri: Kakvu su konkretnu emocionalnu reakciju ovaj dogaaj ili osoba potaknuli u meni? Odgovarajui na pitanje preporuljivo je da opiemo emocionalnu reakciju koristei se jednom jednostavnom rijeju. Da bi nam bilo lake pronai rije koja tono opisuje kako se osjeamo zbog te namjetaljke, mogli bismo naglas izgovoriti: Osjeam se... (Opiite osjeaj jednostavnom rijeju.)

Da bismo dovrili reenicu moemo spomenuti rijei kao to su bijesno, tuno, povrijeeno, osamljeno, uplaeno, zastraeno, stidljivo i slino tome, sve dok ne pronaemo rije koja odgovara naem emocionalnom stanju. Znat emo kad smo se povezali s pravom rijeju, jer e nae tijelo fiziki reagirati na emocionalnu reakciju koju verbalno opisujemo, odnosno, moda emo osjetiti trnce u rukama, stezanje u solarnom pleksusu, ubrzavanje rada srca, toplinu u licu ili bilo koji drugi tjelesni pokazatelj. Kad uz pomo te jednostavne metode utvrdimo rije koja opisuje emocionalnu reakciju kao posljedicu utjecaja glasnika, tada smo i slubeno primili poruku od glasnika. Sada smo spremni za sljedei korak: primiti informaciju sadranu u poruci. Spremni smo uvidjeti da ta konkretna emocionalna reakcija, koju je u nama potaknuo vanjski svijet, zapravo nije nita novo u naem ivotu, nego reakcija na ono to se ponavljalo u prolosti. Da bismo to jasno uvidjeli, moramo si postaviti pitanje: Kad sam zadnji put doivio/doivjela tu posve istu emocionalnu reakciju? Otkrit emo da nas um vodi prema posljednjem takvom dogaaju. (Ne zaboravite, ako se ne moete odmah prisjetiti odgovora, trebate ostati otvoreni i dopustiti da vam va Unutarnji pomaga prui odgovor kad to najmanje oekujete.) Ne trebamo se baviti fizikim detaljima prethodnog dogaaja, niti se uputati u razgovor sa sobom o tome, nego samo potvrditi pojavu istovjetne emocionalne reakcije koje smo se prisjetili te nastaviti pretraivati svoju prolost. Trebamo postaviti pitanje: Kad se prije toga pojavila ta posve ista emocionalna reakcija? Kako nastavljamo postavljati to pitanje, postupno otkrivamo emocionalni obrazac koji se ponavlja i vraa unatrag sve do naeg djetinjstva. Ako nam je teko slijediti taj emocionalni put, moda je to zbog toga to smo se previe usredotoili na fiziki vid zbivanja. Fizike okolnosti koje se odvijaju u naoj prolosti i koje su izazivale uvijek iste emocionalne reakcije uope ne moraju biti sline. One e u metaforikom smislu biti istovjetne, ali njihov simbolizam moda neemo biti u stanju otkriti sve dok ne postanemo svjesniji sadanjeg trenutka. Stoga moramo biti sigurni da je naa namjera tijekom te vjebe konkretno usredotoiti panju na prisjeanje slinih emocionalnih reakcija, a ne na pregledavanje prolosti u potrazi za slinim glasnicima.

Koristan uvid koji bi nam mogao pomoi u potrazi za konkretnim emocionalnim ponovljenim obrascem potjee iz spoznaje da se sve najvanije emocionalne okolnosti u naemu ivotu ponavljaju otprilike svakih sedam godina. Stoga, ako imamo potekoa u pronalaenju slinih emocionalnih reakcija, moemo otii sedam godina u prolost od posljednje pojave i potraiti poznat emocionalni obrazac. Primjenjivanjem te jednostavne metode bit emo u stanju putovati unatrag kroz okolnosti svog ivota do toke koja se nalazi u blizini odgovarajueg iskustva iz djetinjstva ili tono u njemu samom. Prirodno je da nam nee biti posve jednostavno otkriti poetni, uzroni dogaaj koji je utemeljio sedmogodinji obrazac, jer se to dogaalo prije nego to smo ovladali jezikom kojim izraavamo ili stvaramo ideje svog iskustva. Kljuni dogaaj mogao se zbiti pri porodu, ili tijekom prve ili druge godine ivota dok smo sa svijetom imali iskljuivo emocionalni odnos. Zbog toga je taj dogaaj zabiljeen u obliku osjeaja koje nam je teko izraziti rijeima. Da bismo doli do to vie informacija o emocionalnoj reakciji koja se ponavlja i na koju nam je panju skrenuo glasnik trebamo postaviti jo dva pitanja. U prenesenom smislu napravimo korak unatrag, odmaknuvi se od uznemirujueg dogaaja ili odnosa i konkretnog emocionalnog obrasca koji se ponavlja i koji smo identificirali te itavu priu promotrimo kao in u predstavi. Drugim rijeima, moramo se potpuno odmaknuti od itavog dogaaja i promotriti ga kao da nije povezan s nama. Tada moemo postaviti pitanje: Na to me to podsjea? i/ili: Tko se tako ponaao prema meni ili u mojoj blizini? Odgovor na ta dva pitanja najvjerojatnije e u poetku ukazivati na dogaaje koji se upravo sada odvijaju u naih odnosima. No, ako nastavimo pretraivati vlastito iskustvo, ta e nas pitanja povesti na putovanje koje see unatrag, kroz bive odnose, sve do prvog odnosa s majkom ili ocem ili oboje. Kad postavimo ta dva pitanja to e nam pomoi da uvidimo kako su neintegrirane emocije koje se kriju u nama, bez obzira na to je li rije o strahu, bijesu ili tuzi, u nas utisnuli roditelji ili svojim odnosom prema nama ili svojim meusobnim odnosom. Svako ponaanje je naueno. To se odnosi i na sve nae emocionalne reakcije. Kad god nas neto pokrene u emocionalnom smislu, inimo ono to smo u poetku preuzeli od neke druge osobe promatrajui njezino

ponaanje u trenucima kad je bila uznemirena. To su nae drame koje ponavljamo kad god netko stisne pravu tipku. Svi imamo svoje nauene drame koje automatski izvodimo kad god netko stisne odreenu emocionalnu tipku. Zbog toga svatko na ovome svijetu do odreenog stupnja ivi ivotom reakcije. Dok ivimo u vremenu, svijet je nesvjesna drama u kojoj prolost i projicirana budunost piu scenarij naih ivotnih iskustava. Proces prisutnosti je prilika da se probudimo iz te drame. Prvi korak u buenju iz drame napravit emo kad svoje ponaanje uskladimo s onim to se dogaa u sadanjem trenutku, a ne s onim to se dogaalo u prolosti ili s onim to e se, prema naem miljenju, dogaati u budunosti. Ako elimo biti u stanju razlikovati sadanji trenutak od duhova vremena, moramo znati razlikovati odraze od stvarnih zbivanja. Zbog toga sada moramo nauiti kako napraviti korak unatrag od glasnika i posluiti se svojom energijom da pristupimo poruci na koju nam skreu panju. Ako u sebi postavimo niz pitanja kad god nas neto emocionalno uznemiri, umjesto da svoju panju reaktivno projiciramo prema van, poet emo se baviti porukom i zadobit emo duboke uvide u uzroke svog emocionalnog ponaanja koje se ponavlja. 1. Kakvu su konkretnu emocionalnu reakciju taj dogaaj ili osoba izazvali u meni? Na to pitanje odgovaramo naglas, govorei: Osjeam se... (Opiite konkretni osjeaj jednom jednostavnom rijeju.) 2. Kad sam posljednji put doivio/doivjela tu istu emocionalnu reakciju? 3. Kad sam prije toga dogaaja doivio/doivjela posve istu emocionalnu reakciju? To pitanje ponavljamo sve dok ne stignemo do izvora tog dogaaja. 4. Na to me to podsjea? I/ili: Tko se tako ponaao prema meni ili u mojoj blizini? U okviru Procesa prisutnosti taj postupak dobivanja informacija od glasnika uz pomo niza pitanja naziva se primanje poruke. Kad odluimo odvratiti panju s fizikog dogaaja koji je pred nama (odraza/ glasnika) i usmjeriti je na emocionalnu reakciju koja se javila u nama (poruka), uvelike smo se udaljili od mentaliteta rtve ili pobjednika. Ako odluimo da emo svjesno djelovati, a ne samo reagirati, istog trenutka poinjemo neutralizirati naizgled nesvjestan i automatski nagon za reakcijom. Ono to u poetku doivljavamo kao sluajne, kaotine

dogaaje pretvara se u dragulje uvida koje stjeemo u pogledu naih obrazaca ponaanja te oni postaju osnova naeg emocionalnog rasta. Kad svjesno odluimo slijediti svoje emocionalne reakcije koje se ponavljaju i pruaju sve dalje u prolost, time smo se uvelike udaljili od reakcije, prihvaajui svjesno djelovanje. Primjenjujui taj postupak ubrzo emo postati svjesni da fizika, mentalna i emocionalna neugoda u naem ivotu ovoga trenutka uope nije sluajna. Kad primimo poruku moi emo jasno uvidjeti da je sve ono to negativno pokree nae emocije dio obrasca usidrenog u udaljenoj prolosti zbog kojega se nesvjesno ponavljaju nae nerazrijeene i potisnute uspomene iz djetinjstva. Sve dok to sami jasno ne shvatimo, neemo biti u stanju neutralizirati taj obrazac. im ga razumijemo, sve e se promijeniti, jer ono ega nismo svjesni i to je samim tim nevidljivo, naa spoznaja uzdie na razinu svjesnosti i jasnoe. Neko vrijeme emo moda i dalje ponavljati te nauene drame, ali emo biti svjesni to radimo. Shvatit emo da reagiramo im to uinimo ili vrlo brzo nakon toga. Na kraju emo glasnika uspjeti uoiti na kilometar udaljenosti i zaustaviti se prije nego to odreagiramo. Primanje poruke mijenja sve, jer shvaamo da emocionalne reakcije koje se javljaju kao posljedica pojave glasnika ni na koji nain nisu povezane s naim ivotom odrasle osobe. Rije je o neintegriranim osjeajima koje potiskujemo godinama, o nerazrijeenim osjeajima iz djetinjstva koji se probijaju u iskustvo odraslog ovjeka, a da toga nismo ni svjesni. Ti osjeaji promiljeno privlae nau panju u obliku vanjskih okolnosti i ponaanja drugih ljudi kako bismo dobili priliku da ih uoimo, priznamo njihovo postojanje i integriramo ih. Sve dok sami sebi ne dopustimo da ih svjesno integriramo, dosljedno e se ponavljati u ovom ili onom obliku u naem iskustvu odrasle osobe, a nerijetko e nam se initi da se suprotstavljaju naim interesima. Proces prisutnosti nas poziva da ponemo sazrijevati u emocionalnom smislu, a to se dogaa kad prestanemo samo reagirati i ponemo svjesno djelovati. U prenesenom smislu, odluili smo duboko udahnuti, lagano se izmaknuti iz uznemirujue situacije te zadrati hladnokrvnost i svjesnost. Ako nam je u trenutku emocionalne uznemirenosti nezgodno baviti se vlastitim emocijama, dogaaj moemo pohraniti u banku. Nakon toga trebamo odvojiti malo vremena za sebe i postaviti navedena pitanja. Kad uhvatimo priliku za to prisjetit emo se namjetaljke i emocionalne reakcije koju je probudila te krenuti unatrag, pratei njezino pojavljivanje kroz prolost, sve dok ne stignemo do poetnog, uzronog dogaaja.

Ne zaboravite, iznimno je vano postavljati pitanja. Odgovori e se automatski pojaviti ako zadrimo otvorenost uma. Isto tako imajte na umu da nas postavljanje pitanja ne odvodi u prolost, iako se tako ini. Prolost vie ne postoji kao neto iza nas ili neto emu se moemo vratiti. Neintegrirana iskustva iz prolosti, pak, uistinu postoje kao uvjeti u naem emocionalnom tijelu i potrebna im je naa suosjeajna panja. Mi se, zapravo, ne vraamo unatrag, nego ulazimo unutra. Neintegrirana iskustva iz djetinjstva nastavljaju izranjati u naem ivotu odrasle osobe u obliku fizike, mentalne i emocionalne neravnotee sve dok ne stignemo do toke u kojoj moemo primijeniti percepcijske metode kojima ih razrjeavamo i zbog toga se trebamo posvetiti tom unutarnjem radu. Ako uspijemo skrenuti pogled s glasnika kako bismo dobili poruku, poeli smo uspijevati u tome poslu. Napomena: Ako imamo ikakvih potekoa s ovom vjebom, moda su se one pojavile zbog naina na koji srno pristupili pitanjima. Kad ponovno proitamo tekst pod naslovom Svjesnost pitanja iz prvoga dijela knjige, prisjetit emo se na koji nain trebamo pristupiti pitanjima tijekom itavog Procesa prisutnosti.

Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da: 1 Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja. 2 Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3 Proitamo napisani tekst. Konkretnije: Zadatak je da nauimo primiti poruku kad god nam glasnik prijee preko puta. Svaki put kad nas neto uznemiri taj osjeaj moemo svladati postavljajui navedena pitanja. Time zavrava trea vjeba.

ETVRTAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Svoju unutarnju ravnoteu obnavljani suosjeajnom predanou.

Kako bismo aktivirali ovu Vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo itav napisani tekst. Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Osjetitedabisteiscijelili
Razmislimo o iskustvima koje smatramo bolnim i nelagodnim. Kad god u okviru ovog Procesa govorimo o bolu i nelagodi, time mislimo na sva neuravnoteena stanja, bez obzira na to oituju li se na fizikoj, mentalnoj ili emocionalnoj razini. Svi mi, zbog toga to ivimo u vremenu, proivljavamo iskustvo bola i nelagode na fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj razini. Bol i nelagoda su rijei kojima obiavamo opisivati energetsko stanje emocionalnog svijeta koje mentalno i fiziki doivljavamo kao pogreno, nelagodno, neproduktivno, neugodno, loe za nas, tetno i/ili neprirodno. Zahvaljujui naem mentalnom i fizikom opaanju takvih emocionalnih stanja, na njih automatski reagiramo sa strahom i otporom. Od trenutka kad zakoraimo u ovaj svijet na primjeru drugih uimo da se bola i nelagode trebamo plaiti i odupirati im se te pokuati ovladati njima, ublaiti ih, odvojiti se od njih, otupjeti ih, drogirati, pa ak i operativno ih otkloniti. Poueni primjerima drugih ljudi poinjemo vjerovati da su bol i nelagoda neprijatelji te da im moramo pobjei ili ih svladati pod svaku cijenu im se oituju u naemu iskustvu. Drugi

nas navode da povjerujemo kako su bol i nelagoda uvijek pokazatelji da neto nije u redu. U ovome je svijetu jako rijedak sluaj da nas netko potakne ili ohrabri da na svoja iskustva boli i nelagode odgovaramo oslukujui ih, umjesto bjeei od njih. Tijekom Procesa prisutnosti od nas se trai da razmotrimo mogunost kako se iskustva bola i nelagode oituju namjerno, a zbog toga su i svrhovita. Drugim rijeima, kad nam se dogodi takvo iskustvo, do toga dolazi zato to se i trebalo dogoditi. Od nas se trai da se otvorimo ideji kako su bol i nelagoda kljuni oblici komunikacije koji u naem ivotnom iskustvu imaju prijeko potrebnu i dragocjenu funkciju. Pozvani smo da promijenimo svoje shvaanje bola i nelagode te prirodu svog odnosa s njima. Pozvani smo da razmislimo nisu li nam bol i nelagoda prijatelji, a ne neprijatelji te nisu li nam moda doli pomoi, a ne nanijeti nam zlo. Razmislite to postie iskustvo bola i nelagode. Uvijek posluno skree arite nae panje na odreenu toku u naem fizikom, mentalnom ili emocionalnom iskustvu. Zato? Razmislite kako nagonski reagiramo na takvo iskustvo. U metafori-kom smislu bjeimo u suprotnom smjeru odvlaei panju od podruja na kojemu osjeamo bol i nelagodu. Dajemo sve od sebe kako bismo tabletama, alkoholom ili razliitim medicinskim zahvatima ukinuli vlastitu svjesnost takvog iskustva. Drugim rijeima, automatski se pokuavamo oduprijeti tom iskustvu i potisnuti ga, pokuavajui njime ovladati i umiriti ga. Kakve su nae pretpostavke? Takvim reaktivnim ponaanjem nikada se ne oslobaamo bola i nelagode, nego ih samo potiskujemo i odgaamo na neko vrijeme. Bol ili nelagoda e se neminovno ponovno pojaviti u nekom drugom trenutku i dalje nam pokuavajui skrenuti panju ili se u drugom obliku oitovati negdje drugdje. Razmislite o ovoj mogunosti: Najbolnije u nelagodi i boli mogao bi biti na otpor. Nae potisnute uspomene sustavno e izranjati tijekom Procesa prisutnosti kako bismo ih mogli integrirati uz pomo suosjeajne panje. Bol i nelagoda u tijelu, umu i srcu nae su fiziko, mentalno i emocionalno tijelo koje nam skree panju kako bismo im se mogli posvetiti. No, nas uvijek neto nagoni da pobjegnemo od tih iskustava

ili da naemo nekog drugog tko e im se posvetiti. Od nas se sada trai da razmislimo o ovome: moda smo u prolosti doivjeli neuspjeh pri razrjeavanju boli i nelagode stoga to panja nekog drugog ovjeka ne moe integrirati naa iskustva umjesto nas. Budui da je u stanju neravnotee nae fiziko, mentalno ili emocionalno tijelo, stoga samo naa panja moe uistinu obnoviti ravnoteu naeg iskustva. Svi nam proroci, duhovni uitelji i sveti tekstovi govore da sveprisutnost koju nazivamo Bogom prebiva u svakome od nas. Kad bismo na nekoj razini mogli prihvatiti tu zamisao, u poetku makar samo kao apstraktnu ideju, tada bismo takoer mogli poeti prihvaati i drugu mogunost, da u svom ivotnom iskustvu svoju izravnu povezanost s bliskom prisutnou i neogranienom iscjeliteljskom moi onoga to Bog za nas predstavlja moemo pronai u prisutnosti panje koju svjesno usmjeravamo. Meutim, mogunosti koje sadri ta spoznaja ostaju puko filozofiranje ako ih ne ponemo iskustveno istraivati. elimo li spoznati je li to tono, moramo svjesno i suosjeajno usmjeriti panju s namjerom razrjeavanja vlastitog stanja fizike, mentalne i emocionalne neravnotee. Drugim rijeima, od svog iskustva trebamo napraviti vlastiti eksperimentalni laboratorij. Tijekom Procesa prisutnosti promiljeno se koristimo dahom kao instrumentom koji nam pomae da panju ponovno usmjerimo na fiziko, mentalno i emocionalno tijelo te da je privremeno usidrimo ondje. Time, izmeu ostalog, postajemo svjesni bolova i nelagoda koje nas prate otkako smo bili djeca i koje smo uspjeno potiskivali iz svijesti. Sljedea metafora prikazuje na koji nain dugogodinji potisnuti bolovi i nelagode mogu privui nau panju, to je posljedica poveane svjesnosti sadanjeg trenutka. Jednom tjedno odlazimo prijatelju na aj. Svaki put kad ga posjetimo u njegovu domu provedemo otprilike sat vremena. Nakon nekoliko godina takvih posjeta jednom tjedno mogli bismo pretpostaviti da smo prilino upoznali njegov dom. Prijatelj nas jednog dana obavijesti da mora otputovati na tri tjedna i zamoli nas da pripazimo na njegov dom. Pristanemo i preselimo se u njegov stan. Ve prvoga dana poinje se dogaati neto neobino: u njegovu domu poinjemo zamjeivati stvari koje nikada prije nismo vidjeli, kao to su napuklina u stropu ili slika u hodniku koju svih tih godina nismo zamijetili. Kako dani prolaze, otkrivamo da zamjeujemo sve vie detalja koje nismo uoili tijekom brojnih prethodnih posjeta. Isto se dogaa kad odluimo svjesno povezivati disanje. Umjesto da neprestano ulazimo i izlazimo iz mentalne paradigme koju nazivamo vremenom, promiljeno smo odluili svjesnost usidriti u vlastitom tijelu.

Zbog toga uoavamo fizika, mentalna i emocionalna iskustva koja nam se u poetku mogu uiniti nepoznatima. No, nisu nepoznata. Prate nas tijekom najveeg dijela ivota. Nismo ih bili svjesni, jer nismo bili dovoljno dugo prisutni da ih zapazimo. U poetku emo mnoga od njih doivljavati kao bolna i nelagodna. Zato? Zato to su bol i nelagoda sredstva kojima se fiziko tijelo koristi kako bi nam privuklo i zadralo panju. Ako sada odluimo pobjei od tih novih iskustava, otupjeti ih lijekovima ili ih ak odstraniti operativnim putem, ukinut emo smisao vlastite odluke da ih uope i postanemo svjesni. To je situacija za koju bismo mogli rei bez muke nema nauke. Umjesto da se odupiremo bolu i nelagodi, pozvani smo istraiti to iskustvo. Trebali bismo se oduprijeti refleksu koji nas navodi da potisnemo to iskustvo ili da potraimo nekoga kome bismo ga mogli predati. Trebali bismo zakoraiti s onu stranu svih postupaka koji potiskuju to iskustvo i koji nam omoguuju da se nastavimo pretvarati kako je s nama sve u redu. Pozvani smo da smjelo odgovorimo na poziv vlastita tijela, da mo svoje panje uzmemo u vlastite ruke s namjerom da je suosjeajno usmjerimo na obnavljanje ravnotee u kvaliteti svog ivota. Drugim rijeima, Proces prisutnosti od nas trai da donesemo odluku kako emo se drati svoje namjere i neemo se skrivati od svoje boli ili je prepustiti nekome drugome. Prvi put u ivotu od nas se trai da vjerujemo u uroenu mo svoje Unutarnje prisutnosti. Pozvani smo da prevladamo snaan reaktivan refleks koji nam govori da nagonski pobjegnemo od fizikog, mentalnog i emocionalnog bola i nelagode. Od nas se trai da ih prigrlimo i posvetimo im svoju punu pozornost i suosjeajnu namjeru, da povezujemo disanje i duboko se zagledamo u njih. Ne bismo trebali pobjei, nego nas se potie da se suoimo s njima i dobrovoljno potraimo njihovo sredite kako bismo se mogli otvoriti novim uvidima. Nauk o obnavljanju ravnotee u fizikim, mentalnim i emocionalnim iskustvima bola i nelagode posve je jednostavan. Odluujemo da emo biti prisutni u svom bolu i nelagodi s jasnom namjerom da ih suosjeajno ublaimo posvetivi im svoju potpunu panju. Ta odluka postupno i blago mijenja itav na odnos s onim to smatramo bolom i nelagodom. Umjesto da se prema njima odnosimo kao prema napadaima, odluujemo im pristupiti kao majka koja njeno

tjei uznemireno dijete. Takva preobrazba u pristupu oslobaa u nama energiju iscjeljivanja te vie ne izvlai oklop i ratno oruje. Rat koji se u nama vodi ne moe nam omoguiti da spoznamo unutarnje spokojstvo za kojim tragamo. No, to spokojstvo nam prua mo koja prebiva u njenoj majinskoj ljubavi. Tu blagotvornu mo posjeduju sva ljudska bia. Ona nam pripada po roenju i prebiva u naoj Prisutnosti. Unutarnja prisutnost je mo za koju ne postoje potekoe. Ona nam pripada te uz njezinu pomo svjesno moemo usmjeravati vlastitu panju i namjeru. Uzaludno je uvijek bjeati i ovisiti o panji drugih ljudi, traei od njih da obnove ravnoteu u itavom naem iskustvu, kad sveukupna sila svemira tiho i strpljivo eka u nama. Sada se od nas trai da se posvetimo posvemanjoj preobrazbi svojih namjera. Od nas se trai da odluimo osjetiti fizike, mentalne i emocionalne osjete koje smo oduvijek potiskivali i od kojih smo bjeali. To je presudan korak koji nam omoguuje da se oslobodimo duhova prolosti. Poput svakog drugog vida Procesa prisutnosti, ni taj korak ne moe umjesto nas napraviti netko drugi. Obnavljanje ravnotee u iskustvima put je koji moemo utrti samo vlastitim koracima. Bez obzira na to koliko drugo ljudsko bie moglo biti struno ili iskusno, nikada nee biti u stanju istinski osjetiti nau fiziku, mentalnu i emocionalnu bol i nelagodu. Ako nismo u stanju osjetiti ono to doivljavamo, drugi ovjek ni na koji nain ne moe istinski obnoviti ravnoteu naih iskustava. Kad bi drugo ljudsko bie uspjelo obaviti takav zadatak, to bismo nazvali magijom, a magija je privid u umu onoga koji vjeruje i zabluda u rukama maioniara. Takvi magini prividi uvijek se s vremenom pokazuju uzaludnim, iako se u poetku ini da su stvarni. Vrijeme uvijek razotkriva da ne posjeduju trajne temelje. Stvarna i trajna promjena moe se ostvariti iskljuivo u naoj unutranjosti svjesnim usmjeravanjem nae vlastite pozornosti i namjere. Roeni smo opremljeni instrumentima za obnavljanje ravnotee u kvaliteti naih iskustava. Ne moramo se koristiti tuom opremom, niti bismo od nje imali koristi. Kako bismo obnovili ravnoteu bilo kojeg iskustva moramo biti u stanju procijeniti koliko je to iskustvo neuravnoteeno. To ne moemo ako neravnoteu ne uspijevamo svjesno osjetiti. Strojevi, instrumenti i struni terapeuti ne mogu osjeati umjesto nas i nikada ne mogu obaviti takav pothvat. Osjeaji i iscjeljivanje dvije su polovice od kojih se sastoji cjelovit postupak koji nam omoguuje obnavljanje unutarnje ravnotee. Sve dok ne prihvatimo taj uvid i ne ponemo postupati u skladu s njim neemo biti u stanju obnoviti ravnoteu kvalitete svojih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava.

Obnavljanjeravnoteekvalitetenaeg ivota
Sada emo nauiti postupak za obnavljanje ravnotee u kvaliteti naeg ivota. Tu percepcijsku metodu trebamo primijeniti kad god to od nas trae glasnici u obliku bola i nelagode. Da bismo krenuli na putovanje koje e nam omoguiti da ponovno postanemo sposobni obnoviti ravnoteu vlastite boli i nelagode, potrebna nam je iskrenost proeta strpljivou, suosjeajnom namjerom i obuhvatnom, nepodijeljenom panjom. Kad suosjeajnu panju u potpunosti usmjerimo na bol i nelagodu, zamijetit emo da se poinje mijenjati narav osjeta koje doivljavamo. Te promjene trebamo zapaati znatieljno i bez prosudbi. Od ovoga postupka ne trebamo oekivati zadovoljstvo, nego promjenu stanja. Nakon toga moramo priznati te potvrde u kojem god se obliku pojavile. Ponekad e nam se initi da se stanje u poetku pogorava, ponekad mijenja oblik, kree se tijelom, slabi, rastvara se ili preobraava. Jednom kad svjesno ponemo igrati svoju ulogu s panjom i namjerom, moramo dopustiti osjetima boli i nelagode da se razvijaju vlastitim ritmom. Sve drugo bi znailo povratak starom i neprijateljskom pokuaju umirenja i ovladavanja iskustvima. Naa Unutarnja prisutnost ne poznaje nikakve potekoe. Ishod prepustimo njoj. Kako se bol i nelagoda mijenjaju, moramo im i dalje pruati panju kao to roditelj prepun ljubavi tjei povrijeeno dijete. Najvanija je dosljednost. Ako se groznica poinje povlaiti, to ne znai da djetetu vie nije potrebna majina panja. Trajna panja omoguit e nam da se pone postupno vraati u stanje ravnotee. Vano je imati na umu da smo tijekom najveeg dijela svog ivota zanemarivali i potiskivali bol i nelagodu. Prema njima smo se odnosili kao prema neprijatelju, a ne kao prema glasnicima koji nam pomau, to oni uistinu i jesu. Stoga moramo biti strpljivi. Dijete koje roditelji godinama zanemaruju ne moe se istog trenutka otvoriti prema njima samo zato to roditelji nenadano ire ruke da ga zagrle s ljubavlju. Dijete oklijeva. Najprije promatra jesu li roditelji dosljedni i iskreni. Stoga ne smijemo uriti i ne smijemo odustati zato to ne shvaamo neposredne posljedice. Ovdje nije rije o brzinskom rjeenju, nego o promjeni itavog naeg pristupa u dugogodinjem neprijateljskom stavu koji smo imali prema vlastitoj fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj neravnotei. Ako imamo dovoljno strpljenja i ustrajnosti u odnosu prema bolu i nelagodi, neminovno emo otkriti da:

Nita od onoga to dolazi iz vanjskoga svijeta nema stvaran i trajan uinak na ono to se dogaa u naoj nutrini. Kad nam iskustvo signalizira neravnoteu, to mi nazivamo bolom i nelagodom, potrebna je iskljuivo naa intimna panja prepuna ljubavi. Ako kroz svjesno povezano disanje ostanemo prisutni i ako panju ispunjenu ljubavlju usmjerimo na sredite boli i nelagode, ispunit emo svoj dio u procesu obnavljanja ravnotee vlastitih iskustava. Mi uzrono djelujemo na vlastito iskustvo. Naa Unutarnja prisutnost e se pobrinuti za sve ostalo. Od nas se trai da potaknemo proces i da imamo povjerenja u njega. Evo kako moemo potaknuti proces: 1. Udobno sjednemo uspravnih lea i sklopljenih oiju. Moemo prekriiti noge ili sjesti na stolac. Cilj nam je poloaj koji omoguuje budnost. 2. Pobrinemo se da nam je dovoljno toplo. 3. Svjesno povezujemo disanje. 4. Svu svoju panju usmjerimo na bilo koju bol i nelagodu koja se javlja, bez obzira na to zamjeujemo li je na fizikoj, mentalnoj ili emocionalnoj razini. Ne prosuujemo je, nego na nju suosjeajno usmjeravamo panju. 5. Namjera nam je da u potpunosti iskusimo bol i nelagodu. Ako je bol po svojoj naravi fizika, tragamo za sreditem osjeta i obraamo panju na njega. Ako smo zbunjeni, sjednemo i promatramo prirodu svog misaonog procesa. Ako osjeamo emocionalnu uznemirenost, sjednemo i oslukujemo osjeaje te im doputamo da teku kako ele. Ne prosuujemo, ne brinemo i nita ne planiramo. 6. U poetku bi nam se moglo uiniti da se stanje na bilo koji nain pogoralo. To je automatska posljedica usmjeravanja panje na osjeaj i pozitivan je pokazatelj. Ne znai da se stanje uistinu pogoralo, nego da ga postajemo sve svjesniji. Moramo imati na umu da ono to osjeamo dok obavljamo taj zadatak ulazi u nau svijest, tako da ga Unutarnja prisutnost moe preobraziti. Moramo dati sve od sebe kako bismo boli ili nelagodi dopustili da se kreu vlastitim ritmom. 7. Tijekom tog iskustva vano je odravati povezano disanje. Sto god se dogodi kao posljedica toga postupka i treba se dogoditi. Iskustva razliitih ljudi meusobno se razlikuju, a meusobno se

razlikuju se i iskustva jednog ovjeka u razliitim fazama procesa. Trebali bismo ostati usredotoeni na iskustvo sve dok se ne povuku osjeti koje doivljavamo kao bol i nelagodu. Kad je rije o akutnim i dugotrajnim stanjima moda emo postupak trebati napraviti nekoliko puta kako bismo imali osjeaj da je okonan. Najvanija je strpljivost. Sto se vie koristimo ovom metodom, to ona postaje uinkovitijom. Zdravo je i korisno svakoga dana nekoliko trenutaka usmjeravati panju na one vidove iskustva koje smatramo bolnim i neugodnim. Svaki put kad sebi na taj nain pruamo panju, poveava se mo nae panje i namjere. Svaki put kad osjetimo dobrotvorne posljedice takvog rada poveava se mo nae vjere u vlastitu Unutarnju prisutnost. Ova nam metoda automatski omoguuje da njeno brinemo o sebi.

Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da: 1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja. 2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3. itamo napisani tekst. Konkretnije upute: Kad god postanemo svjesni bilo kakve boli i nelagode, ne trebamo im se odupirati, nego suosjeajno obratiti panju na njih u skladu s uputama u tekstu za ovu vjebu. Ovdje zavrava etvrta vjeba.

PETAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Suosjeajno prihvaam vlastitu nevinost.

Da bismo aktivirali ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo sav tekst. Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Buenjeunutarnjegsuosjeanja
U svima nama sniva trojstvo oca (vodstvo), majke (brinost) i djeteta (nevinost, radost i stvaralatvo). To trojstvo budi namjeru za ponovnim uspostavljanjem odnosa s vlastitim djejim ja i prua nam mogunost da se prisjetimo kako moemo sebi aktivno pruiti kvalitetu bezuvjetne ljubavi koju smo traili u djetinjstvu, ali je nismo dobili. Namjera za ponovnim uspostavljanjem odnosa ispunjenog ljubavlju s vlastitim djejim; aktivira proces u kojemu uimo kako postati vlastiti roditelj. Povezivanje s djejim ja poziva nas da zakoraimo na stazu brinosti prema sebi, stazu poploenu suosjeanjem. Ta nas staza poziva da probleme s roditeljima kojih nismo svjesni prevladamo tako to emo krenuti putem kojim nas moe voditi samo opratanje. Svaki napor koji poduzmemo kako bismo ponovno uspostavili odnos ljubavi s vlastitim djejim ja nagrauje se sve obuhvatnijim osjeajem svjesnosti sadanjeg trenutka. Mnogi su ljudi naizgled jako spremni pomoi drugima, ali kad je rije o prijeko potrebnoj sposobnosti pomaganja samome sebi, otkrivamo da ne znamo nita. Takoer shvaamo da smo skloni dubokom osjeaju grinje savjesti kad god za sebe pokuamo napraviti neto stvarno i

ispunjeno ljubavlju. To se dogaa stoga to nas samo na nesvjestan osjeaj bespomonosti i potrebitosti navodi da se rtvujemo u ime pomaganja drugima. Ako pokuavamo pomoi svakom ovjeku na vlastitu tetu, na to nas uvijek nagoni odraz nae vlastite bespomonosti koji se zrcali u svijetu oko nas. Ne moemo davati ono to nemamo, stoga sklonost prema izvornom sluenju razvijamo tek kad nauimo istinski brinuti o sebi i bezuvjetno se voljeti. Ako svjesno ne zakoraimo u sadanji trenutak i vlastiti ivot, neemo biti u stanju istinski i uinkovito pomagati drugim ljudima. Prvi korak u uenju brinosti i bezuvjetne ljubavi prema sebi jest spoznaja o tome koji dio naega bia uistinu pati i udi za panjom. U odrasloj dobi proivljavamo mnotvo fizikih, mentalnih i emocionalnih stanja neravnotee, a kad nam se to dogodi, najee se iz petnih ila trudimo potisnuti patnju ili se odvojiti od nje. Moda traimo panju od drugih. Dok ivimo u paradigmi utemeljenoj na vremenu nismo vi stanju uvidjeti da nijedna fizika, mentalna i emocionalna potekoa ne izvire iz onoga to nam se dogaa ovog trenutka, iako se jasno odraava u trenutanim zbivanjima. Tijekom etvrte vjebe trebali bismo sebi dopustiti da osjetimo sve svoje boli i nelagode bez ikakva straha i prosudbe. Ako dopustimo sebi to iskustvo, spoznat emo da sve nae boli i nelagode sadre emocionalni obrazac. Identitet tog obrasca jedan je od mnotva osjeaja koji izrastaju iz trojstva straha, bijesa i tuge. U okviru Procesa prisutnosti takav emocionalni obrazac nazivamo emocionalnim nabojem. Moemo mu nadjenuti razliita imena, od straha i bijesa do tuge. Taj emocionalni naboj neugodan je osjeaj i napravit emo doslovce sve da ga ne osjetimo. Kako napredujemo kroz Proces prisutnosti postajat e nam sve jasnije da nas emocionalni naboj skriven u pozadini naih boli i nelagoda nagoni da u prenesenom smislu pobjegnemo od sadanjeg trenutka i odvojimo se od njega. Ako reagiramo na taj naboj vie nismo prisutni, nego ivimo u lai, naputamo izvornost i preputamo se drami. Dosad smo ve nauili gdje je uistinu usidren emocionalni naboj. Nauili smo kako ga pratiti unatrag u vremenu. Ako se osvrnemo na vlastiti ivot i ako svoja prola iskustva ne sagledamo kao fizike okolnosti nego kao neprestano ponavljanje emocionalnog obrasca, uoit emo jasnu stazu slinih emocionalnih obrazaca koja se protee sve do djetinjstva. Na toj stazi otkrivamo da fizika, mentalna i emocionalna neravnotea u kojoj ivimo danas nema nikakve veze s naim sadanjim ivotom odrasle osobe. Neravnotea se samo ogleda u njemu.

Staza nam pokazuje da su dogaaji prije sedme godine potaknuli sva iskustva neravnotee. Jedno od najveih otkrivenja glasi: Iscjeljivanje nije potrebno naem iskustvu odrasle osobe, nego naem djetinjstvu. Od trenutka kad smo djetinjstvu okrenuli lea kako bismo mogli postati prihvatljivi u svijetu odraslih, nae se djeje ja koristi fizikim, mentalnim i emocionalnim stanjima neravnotee kako bi pokualo privui nau panju. Djeje;' pokuava privui nau panju kako bismo se svjesno i suosjeajno pozabavili s neintegriranim emocionalnim stanjem u kojemu smo ga ostavili. Sve dok se svjesno ne pozabavimo neintegriranim iskustvima djetinjstva, nae iskustvo odrasle osobe i dalje e predstavljati samo posljedicu neintegriranog djetinjstva. U okviru vremena nae iskustvo odrasle osobe samo je odjek djetinjstva. Na ivot odrasle osobe i dalje e predstavljati naizgled kaotino i nepovezano iskustvo koje na okupu dri naizgled sluajne pojave fizike, mentalne i emocionalne neravnotee sve dok ne integriramo djetinjstvo. U ovom dijelu Procesa prisutnosti od presudne je vanosti da shvatimo kako je neuravnoteeno iskustvo u odrasloj dobi posljedica, a ne uzrok. Ta je spoznaja presudna stoga to je uzaludno baviti se posljedicama, budui da stvarnu promjenu moemo provesti samo na razini uzroka. Jedina je vrijednost simptoma neravnotee u odrasloj dobi njihova uloga natuknica uz pomou kojih moemo uspjeno usmjeravati svijest prema uzrocima u djetinjstvu. Sve dok se ne upustimo u taj zadatak, neemo moi postii uspjeh. Potraga za sreom, odnosno, poriv da ovladamo vanjskim okolnostima i ublaimo ih kako bismo se mogli osjeati ugodno nije nita drugo nego pokuaj petljanja s posljedicama kako bismo promijenili uzrok. Takvo djelovanje nije mogue i odvodi nas sve dalje i dalje od uroene radosti koja nam je ve dostupna i eka nas u djejem ja. Djeje ja je utoite nevinosti, radosti i stvaralatva. Kad zanemarimo stanje neravnotee odriemo se svoje uroene nevinosti, radosti i stvaralatva te energiju troimo na pokuaje da budemo sretni pokuavajui neto napraviti sa sobom. I tako se suoavamo s jo jednim velikim otkrivenjem: Kao odrasle osobe nikada neemo biti u stanju iskusiti izvorni mir

ako nismo spremni uputiti se unatrag kroz vrijeme i prostor te spasiti svoje djeje ja dovodei ga u sigurnost sadanjeg trenutka, gdje mu moemo pruiti bezuvjetnu ljubav i panju za kojom ezne. O metaforikom vraanju u prolost i spaavanju djejeg ja moemo razmiljati kao o nekoj vrsti putovanja kroz vrijeme. Meutim, ovaj oblik vremenskog putovanja nije znanstvena fantastika. Ne odvija se negdje drugdje, a svrha mu nije posjeivanje udaljenih mjesta. To nas putovanje odvodi u vlastitu nutrinu, a svrha njegove due je suosjeajno ponovno povezivanje s odreenim atributom naeg vlastitog Bia od kojeg smo se odvojili i otuili. To je posao koji obavljamo u sebi i koji svjesno povezuje na sadanji trenutak s prolou. Na povrinu sadanjeg ivota prizivamo svoje nesvjesne postupke potaknute prolim iskustvima, kako bismo se ovog trenutka mogli svjesno pozabaviti njima. Ako tome radu pristupimo predano, dosljedno i iskreno, oslobodit emo svoje djeje; njegovih patnji i nelagode. Posljedica spaavanja djejeg ja postupno je oslobaanje sadanjeg, odraslog ja od emocionalnog naboja koji je izvor svih naih neravnotea i odvojenosti. Drugim rijeima, djeje ja brine o emocionalnom naboju. U emocionalnom smislu ono dri uzde u rukama. Poput svakog bezazlenog djeteta djeje ja sve prihvaa kao istinito, stvarno i mogue. Ne zna razliku izmeu izvornosti onoga to vidi na televiziji (oima odraslog ja), i onoga to doivljava kroz odraslo ja tijekom svakodnevnog ivota. Takoer ne poznaje razliku izmeu onoga to vizualiziramo u mati i onoga to doivljava kroz odraslo ja u svakodnevnom ivotu. To znai da je i ranjivo i naivno. Slua sve to mislimo i govorimo, a naim oima promatra sve to radimo. Ui na naem primjeru. Promatra kako se odnosimo prema drugima. Ako kaemo ne kad mislimo da, a da kad mislimo ne, gubi povjerenje u nau sposobnost da brinemo o njegovim potrebama na svim razinama. Budui da je dijete, ivot naeg odraslog ja ne doivljava kao dio sebe. Pretpostavlja da je odraslo ja roditeljski lik posve odvojen od njega. Stoga mu mora pristupiti s besprijekornom namjerom. Moramo mu se obratiti ispunjeni bezuvjetnom ljubavlju, odanou i dosljednou. Ako dosad nismo radili s djejim ja, tada je vano shvatiti daje na odnos s njim ovoga trenutka slian odnosu roditelja koji je godinama zanemarivao svoje dijete. Negdje u sedmoj godini veina urbaniziranih ljudskih bia poinje se pripremati za ulazak u svijet odraslih. Za to je potrebna spremnost da djetinjstvu okrenemo lea. Kako godine prolaze, postoji sasvim mala vjerojatnost da emo se osvrnuti unatrag ili makar samo i razmisliti o stanju djeteta kakvo smo neko bili. U veini sluajeva preko tog dijela

naeg Bia prebacujemo koprenu zaborava i otvoreno priznajemo da se mnogih stvari iz djetinjstva ne moemo prisjetiti. Vie ne vidimo djeje ja, iako ono vidi sve to se dogaa. Vie naizgled ne osjeamo njegovu bol, ali je bol odrasle osobe samo odraz njegovih nerazrijeenih osjeaja. Mogli bismo se zapitati: Zato se sada moramo vraati i baviti se prolou? Zar je ne moemo jednostavno ostaviti na miru i nastaviti sa svojim ivotom? Nalazimo se u nezgodnoj situaciji, jer nas bol i patnja nerazrijeenih problema iz djetinjstva slijedi u obliku emocionalnog traga neravnotee koja unitava naa iskustva odrasle osobe u okviru trajnog obrasca, redovitog i tonog poput sata. Taj sat nije neutralan poput mehanikih satova koje nosimo na ruci. O otkucavanju tog djejeg sata i o uinku koji on ima na na sadanji ivot mogli bismo razmiljati kao o emocionalnom vremenu. Kad nosimo sat i koristimo se njime kao instrumentom kretanja sadanjim trenutkom naeg ivota, to je posve drukije, svjesno iskustvo. Sat u bilo kojem trenutku moemo skinuti s ruke tako da vie ne utjee na nas. Meutim, krhotine emocionalnog vremena neprestano nasru u na sadanji trenutak i odvlae nam panju. Godinama smo ublaavali i kontrolirali uinke krhotina iz djetinjstva koje su se ubacivale u nae iskustvo odrasle osobe, ali prije ili kasnije e se ustremiti poput bijesne zmije i suprotstaviti se i samom tkivu naeg Bia. Nije potrebno da ekamo ivotnu krizu prije nego to ponemo obraati panju na te krhotine, ali ponekad je kriza upravo ono to je potrebno naem oajnom i naputenom djejem ja da nam privue panju. No, onoga trenutka kad se okrenemo svojoj unutranjosti i ponemo se iskreno odnositi prema svome djejem ja ispunjeni bezuvjetnom ljubavlju, suosjeanjem i odanou koje ono i zasluuje, stanje nae fizike, mentalne i emocionalne neravnotee postupno e se poeti smirivati. To je stvaran rad koji dovodi do posve stvarnih posljedica. Kad se djeje ja jednom smiri, smirit emo se i mi. To je posve jednostavna i snana istina. Ako nismo smireni, to znai da se u naem djejem ja odvijaju sukobi. Nemamo se kome okrenuti za pomo i nema drugog rjeenja nego da se suosjeajno okrenemo vlastitoj nutrini i s ljubavlju se pozabavimo tim dragocjenim dijelom svog Bia. Tek kad se upustimo u taj posao moi emo istinski razumjeti to znae ove rijei: Zaista, kaem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno neete ui u kraljevstvo nebesko. (Evanelje po Mateju, 18:2-4)

U prijevodu to znai: tek kad vratimo spokojstvo svom djejem ja moemo ponovno ostvariti i odrati emocionalnu ravnoteu u kvaliteti naeg ivota. Naa elja za ponovnim povezivanjem s vlastitim djejim ja i za razvojem svjesnog odnosa s tim dragocjenim dijelom naega Bia predstavlja razdvajanje ita od kukolja. Nikada nije prekasno za sretno djetinjstvo. Osobito kad spoznamo da u raju nema odraslih ljudi.

Spaavanjedjetetaunama
Tijekom putovanja kroz Proces prisutnosti nailazili su i nailazit e brojni trenuci kad se uope ne osjeamo prisutnima. U tim bismo se trenucima rastresenosti mogli osjeati razdraljivi, tjeskobni, ljuti ili ak prepuni straha, bijesa i tuge. To su trenuci kad se od nas oekuje da se svjesno okrenemo djejem/. To su trenuci u kojima se najvie moramo potruditi da zapamtimo kako stanje neravnotee koju osjeamo ni na koji nain nije povezano s onim to se dogaa ovog trenutka. Stanje neravnotee je zov u pomo jako emocionalnog, djetinjeg dijela naeg; zarobljenog u mentalnoj ideji koju nazivamo prolou. I to trebamo napraviti? Kako da unitimo tu ideju i u odnos s djetetom u sebi unesemo svjesnost sadanjeg trenutka? To je posve lak zadatak za koji nam je srce potrebnije od uma. Trebamo pronai mirno i udobno mjesto ili priekati dok ne ostanemo sami, kako nas nitko ne bi uznemirivao. Tada sklopimo oi i zamislimo svoje odraslo ja (osobu kakva smo sada) kako stoji pred naim djejim ja. U mislima prizovemo sliku djeteta kakvo smo nekada bili koje proivljava posve istu razinu emocionalne neravnotee koju mi sada osjeamo u svom iskustvu odrasle osobe. Taj je naizgled izmiljen scenarij posve stvaran, jer su osjeaji koji nas trenutano uznemiruju zapravo izranjanje potisnutih uspomena koji odjekuju iz naih djejih iskustava. Simptomi su odjek. Simptom je djeli neintegriranih kronolokih dogaaja. Kad zamislimo taj prizor trebamo se suosjeajno odnositi prema svom djejem ja kako bi to uinio roditelj ispunjen ljubavlju i njenou. U tom zamiljenom prizoru svom djejem ja moramo dopustiti, pa ga ak i ohrabriti, da izrazi svoje osjeaje bez ikakve cenzure ili prosudbe. U prenesenom smislu dijete moramo uzeti u naruje, bezuvjetno ga voljeti i tjeiti. Moramo napraviti to god je potrebno. Dok tako s ljubavlju brinemo o svom djejem/ automatski budimo svog unutarnjeg roditelja i dolazimo u stanje suosjeanja. Kao roditelj prepun ljubavi moramo svoje djeje ja upitati to mu se dogodilo i zato je tako uznemireno.-Moramo ga samopouzdano i iskreno uvjeriti da emo brinuti o njemu i da emo mu pruiti bezuvjetnu ljubav kakvu i

zasluuje. to je najvanije, moramo uvjeriti svoje djeje ja da e i dalje ivjeti dobro, usprkos strahu koji proivljava. Moramo mu priati o svom ivotu odrasle osobe i pozvati ga da ponovno postane svjestan sudionik onoga to iz dana u dan doivljavamo. Na taj nain omoguit emo mu da pobjegne iz zatvora ideje prolosti te da zakorai u posve stvarno iskustvo naih sadanjih okolnosti. Kad osjetimo emocionalni odgovor na to iskustvo, znat emo da smo uspjeli u svojim naporima komunikacije s djejim ja. Na nae iskreno suosjeanje djeje ja nerijetko odgovara suzama olakanja. Naa iskrena namjera obnavljanja ravnotee svjesnom komunikacijom s njim za djeje ja odgovor je na njegove molitve. Suze oznaavaju poetak oslobaanja negativnog emocionalnog naboja koji nam je kao odrasloj osobi uzrokovao nelagodu u ivotnom iskustvu. Suze koje nam teku niz obraze nisu suze odrasle osobe, nego suze koje nismo mogli isplakati dok smo bili djeca. Moramo ih pustiti da teku. One predstavljaju blokiranu i ustajalu energiju koja je dotad nesvjesno zagaivala na ivot i unosila neravnoteu. Da bismo se mogli vratiti na pravi put moramo pustiti suze neka teku. Takav emocionalni odgovor znai da se izmeu naeg odraslog i djejeg ja ponovno uspostavila povezanost. Ne smijemo brinuti ako u poetku komunikacije s djejim; ne osjetimo emocionalni odgovor. Djeje ja nerijetko je posve otupjelo zbog zanemarivanja i naputanja. Dunost nam je da ustrajemo bez obzira na ishod. Namjera nam mora biti bezuvjetna. Zadatak nam je da djetetu, bez obzira na sve, pruimo bezuvjetnu ljubav. Suze e se esto pojaviti kad ih najmanje oekujemo i nakon njih emo osjetiti veliko olakanje. Jednom kad nae djeje ja uistinu shvati kako smo se vratili da ga spasimo, poet emo primati plodove vlastite bezuvjetne ljubavi, suosjeanja i odanosti: sve dugotrajnija razdoblja spontanog mira, radosti i stvaralatva. Otkrit emo da nam vie nisu vane one sitnice koje su nas ljutile i u nama izazivale razdraenost. Spontano emo uivati u zaigranosti s drugima i doivjeti trajno smanjenje fizike, mentalne i emocionalne neravnotee. Vie neemo ivjeti s osjeajem da smo ispunjeni emocionalnim nabojem, nego ivotom ispunjenim samopouzdanjem i spoznajom da mi njime upravljamo. Drame ili stanja lanosti postupno e zamijeniti sve jae zraenje Prisutnosti. Kao i u drugim aktivnostima, da bismo ponjeli nagrade zbog toga to smo spasili svoje djeje ja potrebni su nam praksa, predanost i dosljednost, a takoer i iskrenost i potenje. Zapamtite, nitko ne odustaje od pokuaja da naui voziti automobil samo zato to tijekom prve lekcije ne uspije postii veliku brzinu na autocesti. Ne smijemo se

odrei svog djejeg ja, kao ni svoje sposobnosti da stupimo u kontakt s njim, samo zato to ono oklijeva odmah nam pristupiti i povjeriti nam se. Dok mu se pribliavamo moramo imati na umu koliko dugo smo zanemarivali njegove povike u pomo umirujui ga i kontrolirajui njegove pokuaje da nam privue panju. Moramo biti strpljivi, iskreni i, to je najvanije, dosljedni. Ako imamo na umu da je svako neugodno iskustvo u odrasloj dobi poziv u pomo iz vlastite prolosti te ako uz pomo bezuvjetne ljubavi, suosjeanja i predanosti odgovorimo na taj poziv kad god je to mogue, tada emo automatski pokrenuti proces koji e poeti obnavljati ravnoteu u kvaliteti naeg ivota. Iz idejnog zatvora prolosti poet emo oslobaati najbolji dio onoga tko i to jesmo. Tada emo poeti razumijevati zato se kae: Sadanjost je najvei dar. Nema uzvienijeg poklona koji bismo mogli dati sami sebi nego to je ponovno buenje djeje radosti i stvaralatva uroenih naoj zajednikoj Unutarnjoj prisutnosti.

Tijekom sljedeih sedam dana od nas se zahtijeva da: 1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja. 2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3. Proitamo napisani tekst. Konkretne upute: Kad god smo misaono rastreseni ili se emocionalno i fiziki osjeamo neugodno, to je znak i poziv iz prolosti da u sadanjem trenutku uspostavimo vezu s djejim ja. to ee se otvorimo tome dijelu svog Bia, to emo biti uspjeniji u obnavljanju ravnotee u kvaliteti itavog naeg ivota. Ovdje zavrava peta vjeba.

ESTAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Neutraliziram svoj negativni emocionalni naboj.

Kako bismo zapoeli ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo itav pisani tekst. Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Smanjivanjenegativnogemocionalnog naboja
Stigli smo do one toke u Procesu prisutnosti u kojoj smo se upoznali s razliitim postupcima percepcijskih metoda osmiljenih da nam pomognu svjesno smanjiti intenzitet onoga to nazivamo negativnim emocionalnim nabojem. Tu metodu nazivamo Procesom emocionalnog ienja. Ljepota te percepcijske metode je u tome to je poinjemo primjenjivati ve samim razumijevanjem njezinog mehanizma. To je tako zbog toga to se njezina primjena ne sastoji u djelovanju, nego predstavlja stanje Postojanja. Prije nego to je dodatno istraimo, najprije emo pomnije promotriti narav emocionalnog tijela u vremenu i izvan njega te podrijetlo onoga to nazivamo negativnim emocionalnim nabojem. Najuzvienija primjena naeg fizikog tijela u sadanjem trenutku odnosi se na to to ga koristimo kao sredstvo i arinu toku u kojoj svjesno moemo usidriti sveukupnu mo svoje svjesnosti sadanjeg trenutka u ovome svijetu. ivot u fizikom tijelu prilika je da naa Dua jo dok je u ovome svijetu dosegne svoju punu svjesnost, odnosno stopostotnu svjesnost sadanjeg trenutka. Drugim rijeima, ivot je prilika da postanemo potpuno svjesni svog ivotnog iskustva. Da

bismo to postigli nae se mentalno i emocionalno tijelo mora takoer uskladiti sa svojom najuzvienijom primjenom. Najuzvienija primjena mentalnog tijela je u svjesnom usmjeravanju arita vlastite pozornosti. Najuzvienija primjena emocionalnog tijela je u poticanju snage naih namjera. U tom je smislu mentalno tijelo navigacijski sustav vjetine naega Postojanja, a emocionalno tijelo je rezervoar s gorivom koje sadri razliite emocije ili razliite vrste goriva koje trebaju pokrenuti razliit intenzitet stvarnog kretanja u ivotnom iskustvu. Meutim, te strukturalne potencijale ne moemo ispuniti dok ivimo u vremenu, nego svoje fiziko tijelo koristimo kao prazno gradilite ili u najboljem sluaju kao privremeno utoite izmeu misaonih izleta u nepostojeu prolost i budunost. Za nas je to mjesto na kojemu zastajemo izmeu planiranja. Fiziko i mentalno tijelo takoer koristimo kako bismo obavili mnotvo poslova - uglavnom beskonanih poslova koji su slabo ili esto ba nikako povezani sa svrhom nae Due. Najvei dio svog ivota potroimo na gomilanje stvari koje ne moemo ponijeti sa sobom na putovanje onkraj granica svojih sadanjih okolnosti. Takoer neto radimo kako bismo privukli panju i kako bi netko priznao i opravdao nae postojanje na ovome svijetu. Da bismo to postigli, koristimo se mentalnim tijelom kao instrumentom razmiljanja, analize i kontroliranja vlastitih iskustava, a emocionalnim kao sredstvom umirivanja, projekcije i stvaranja svih oblika drame. Zbog toga esto imamo osjeaj kao da nikada nikamo ne stiemo, jer u stvarnosti je to upravo tako. Na svu sreu, Proces prisutnosti automatski poinje poboljavati takvu situaciju. To postie na sljedei nain: 1. Upuuje nas kako se koristiti dahom da bismo trenutano akti virali fiziku prisutnost. 2. Daje nam Izjave za buenje Prisutnosti i pisane tekstove koji aktiviraju i potiu mentalno usmjeravanje. 3. Pomae nam da ponemo svjesno oslobaati svoje zalihe goriva uvodei nas u emocionalni proces ienja i tako nas upuuje kako svjesno ukinuti dramu. Dok ivimo u vremenu i pokuavamo se dobro ili barem ugodno osjeati, prebivamo u iskustvu suprotnosti. Pokuavamo se dobro provesti zato to se osjeamo loe i pokuavamo si olakati, jer nam se ivot ini jako tekim. Jedini je problem u tome to dok tratimo vrijeme jurei za jednim iskustvom kako bismo mogli pobjei od drugoga,

zapravo neprestano odskakujemo od zidova zatvorske elije koju smo sami napravili. Takva zbrka moe potaknuti pravu lavinu vanjske aktivnosti i mi moemo doivjeti raznolike fizike, mentalne i emocionalne okolnosti, ali zapravo nikamo ne stiemo. Zbog toga se od nas trai da u Proces ne ulazimo i da napredak ne prosuujemo na temelju toga koliko se dobro osjeamo ili koliko nam je taj zadatak lak. Kad je rije o ostvarenju emocionalnog rasta, dobro i lako nisu mjerilo uspjeha, nego najee pokazatelji izbjegavanja, otpora i poricanja. Kako bismo potaknuli stvarno kretanje u svome ivotu, percepciju moramo uzdii do toke na kojoj emocionalna iskustva vie nije prijeko potrebno oznaavati kao dobra ili loa. U svjesnosti sadanjeg trenutka ne postoje dobre ili loe emocije, nego samo energija u kretanju. Postoje samo razliiti stupnjevi goriva za razliite intenzitete unutarnjeg kretanja. Da bismo postigli pravu mjeavinu goriva i da bismo ovladali to veim dijelom udaljenosti koju moemo obuhvatiti u svom ivotnom iskustvu, moramo biti spremni koristiti se itavim nizom goriva koja su nam dostupna. U tome se krije prava radost i stvaralatvo. elimo li postii frekvenciju stvarne radosti i stvaralatva, trebamo sve obuhvaati, a ne iskljuivati. U okviru ivota u vremenu radost zamjenjujemo s vanjskim, promjenjivim iskustvom sree, a stvaralatvo s vanjskom zauzetou stvaranja ili gomilanja stvari. No, kad se dobro osjeamo nismo radosni, jer je radost osjeaj svega. Stvaralatvo se ne odnosi na preureivanje sadraja fizikoga svijeta kako bi nam ivot bio laki ili jednostavniji, nego na prihvaanje svega kao sredstava namijenjenih da nam pomognu ostvariti na najuzvieniji potencijal. Meutim, jo dok boravimo u polariziranom iskustvu utemeljenom na vremenu, prijeko je potrebna komunikacija istom takvom terminologijom. Stoga emo neugodno stanje emocionalnog tijela opisivati rijeima negativnog emocionalnog naboja, jer njima prikladno opisujemo stanje emocionalnog tijela koje nam ne koristi u onome smislu koji razumijemo. Stoga moemo rei da posjedujemo i pozitivan i negativan emocionalni naboj. O negativnom naboju moemo razmiljati kao o neemu to ograniava stvarno kretanje naeg ivota, a o pozitivnom kao o neemu to ga potie. I za pozitivan i negativan emocionalni naboj moemo rei da je kroz proces emocionalnog utiskivanja, tijekom prvog sedmogodinjeg ciklusa, postao dijelom naeg iskustva. Emocionalno utiskivanje je pojam kojim se u Procesu prisutnosti koristimo kako bismo opisali nesvjestan postupak prenoenja u kojemu se na nas prenosi preslika emocionalnog sadraja emocionalnih tijela naih

roditelja (ili njihovih zamjena). Kad navrimo sedmu godinu u emocionalnom smislu nastavljamo ondje gdje su oni zastali. Taj proces utiskivanja odvija se kroz itav niz interaktivnih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava. Kako bismo mogli ui u ljudsku rasu i odigrati svoju ulogu svi mi preuzimamo emocionalnu palicu od roditelja. To je neizbjena posljedica djetinjstva. Rije je o svetom sporazumu koji sklapamo jedni s drugima, o posljedici odnosa koje smo imali jedni s drugima, a koji se proiruju onkraj granica ovog ivota. Na Istoku se o tome govori kao o karmikom odnosu. To je posljedica koja povezuje pojedinane Due u skupine nazvane obiteljima. Nije rije o tome da smo uistinu povezani samo s tim odreenim Duama. Prisutnost u nama zajednika je svim ivim oblicima. Na bliski odnos u ovom ivotu s bilo kojom drugom Duom odreuju iskljuivo nai bivi meusobni odnosi. Pozitivan emocionalni naboj kojega su nosili nai roditelji i kojeg aktiviraju naa iskustva s njima prije nego to navrimo sedmu godinu takoer nam se prenose na isti nain, ali pozitivan naboj ne vodi onome to doivljavamo kao fiziku, mentalnu i emocionalnu nelagodu. Pozitivan emocionalni naboj koji primamo od roditelja ne ograniava nau sposobnost doivljavanja stvarnog kretanja, nego budi u nama stvaralake porive, nadahnue i elju da ostvarimo iskustvo svrhovitog ivljenja. Prvo sedmogodinje razdoblje prenoenja emocionalne palice s roditelja na djecu moe se smatrati i promiljenim procesom prenoenja sudbine. Do toga dolazi zato to sadraj naeg prvog sedmogodinjeg emocionalnog ciklusa uspostavlja obrazac koji potie odvijanje i cikliko ponavljanje emocionalnih, mentalnih i fizikih okolnosti naeg ivota. Naa sudbina u svakom ivotu prenosi se vibracijski tijekom, posljednjih sedam mjeseci u maternici, u emocionalnom smislu prenosi se tijekom prvih sedam godina nakon roenja, mentalno izmeu sedme i etrnaeste godine, a u fizikom do dvadeset prvog roendana. U svakom od tih sluajeva sudbina se prenosi utiskivanjem. Tijekom prvih sedam mjeseci utisci se uglavnom prenose vibracijama aktivnosti koje doivljavamo u majinoj maternici. Do toga dolazi svrhovito kroz nae iskustvo njezinih otkucaja srca, disanja, cirkulacije, tjelesnog kretanja, odjeka njezina glasa i slino tome. U prvih sedam godina utisci se prvenstveno prenose putem interakcije s roditeljima i bliom obitelji. Tijekom tinejderskih godina na nas utjeu kolovanje i vrnjaci. Od etrnaeste do dvadesei prve na nas utjeu prve ljubavi i odnosi sa irim fizikim iskustvom svijeta. Kad navrimo dvadeset prvu godinu

sudbina nam se u vibracijskom, emocionalnom, mentalnom i fizikom smislu utisnula u iskustvo. Dok ivimo u vremenu ini nam se da se ta iskustva utiskivanja odvijaju sluajno i nasumce, no to nije tako. Pokazatelj koji govori u kojoj mjeri ulazimo u svjesnost sadanjeg trenutka je razina do koje opaamo koliko se odvijalo svako pojedino ivotno iskustvo. Kao to smo govorili pod naslovima Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus, mi zasad nemamo vibracijski jezik kojim bismo se mogli posluiti da svjesno pristupimo iskustvima utisnutim na vibracijskoj razini te da ih razrijeimo. Taj e se jezik prirodno pojaviti u naoj svijesti kad za to budemo spremni. Stoga integracija vibracijskog tijela nije zadatak koji bismo mogli obaviti bez pomoi. Zato zasada kao uzronu toku odabiremo emocionalno tijelo u koje moemo unijeti stvarne i trajne promjene u kvaliteti naeg ivota. Iako je jo relativno potisnut, nezreo i nefunkcionalan, ipak posjedujemo zajedniki emocionalni jezik. Svoja iskustva moemo osjeajno proivjeti. Jedna od glavnih namjera Procesa prisutnosti je otkriti, razviti i istraiti posljedice umjenosti u jeziku naeg emocionalnog tijela. Kad u tome uspijemo, lake emo dosegnuti stanje Postojanja koje nas automatski otvara vibracijskoj svijesti. Svjesnost sadanjeg trenutka je peron do kojega moramo stii kako bismo uhvatili vlak koji nas nosi prema vibracijskoj paradigmi. Sve dok se ne osvijestimo u onoj mjeri u kojoj moemo na emocionalnoj razini svjesno komunicirati sa sedmogodinjim ciklusom i mijenjati ga, ivimo i ne znajui da smo njegovi zarobljenici. Kad smo spremni i sposobni da postanemo svjesni mehanizma svoje utisnute sudbine, to nam omoguuje da svjesno i odgovorno sudjelujemo u njoj i usmjeravamo je. Tek tada poinjemo ponovno uspostavljati i istraivati ono to sada smatramo slobodnom voljom. Svjesno sudjelovanje u vlastitoj sudbini dogaa se kad ponemo svjesno neutralizirati neravnoteu u emocionalnom tijelu smanjivanjem negativnog emocionalnog naboja i poveavanjem pozitivnog. Kad ta dva naboja uravnoteimo, iskustvo emocionalnih polariteta se rastvara te se na odnos s emocionalnim tijelom obnavlja u svom najuzvienijem potencijalu. Na taj nain poinjemo preuzimati uzde u svoje ruke i stoga ivimo svrhovitim, ivotom. U tome smislu preuzimanje odgovornosti za kvalitetu (emocionalni sadraj) vlastitog ivota predstavlja vrata koja vode do stvarne osobne slobode. Stoga smo se tijekom prvih est vjebi Procesa prisutnosti usredotoili na buenje svjesnosti o svjesnom smanjivanju uinka negativnog emocionalnog naboja. Od sedme vjebe sve se vie usmjeravamo na

aktiviranje svjesnosti o pozitivnom emocionalnom naboju. Na taj nain poinjemo svjesno postavljati temelje za povratak u ravnoteu. U idealnom sluaju pokuavamo postii ravnoteu izmeu negativnog i pozitivnog emocionalnog naboja kako bismo doivjeli emocionalni sklad bez obzira na ivotne okolnosti. Takva je emocionalna ravnotea mogua tek kad razinu boli i nelagode smanjimo do toke u kojoj sve emocije moemo smatrati energijom u kretanju, a ne zastraujuim iskustvima na koja trebamo reagirati. Za postizanje emocionalne ravnotee potrebno je u vlastitoj nutrini dosegnuti stanje prihvaanja u kojemu vie ne osjeamo potrebu birati emocije koje elimo iskusiti. Drugim rijeima, da bismo iskusili stvarnu emocionalnu ravnoteu, moramo se posve odvojiti od polarnosti u kojima se kreemo, kad nam do jedne emocije nije stalo vie nego do druge. Prije nego to smo tu energiju poeli imenovati, prije nego to nam je postala vana, osjeaji su nam jednostavno bili energija u kretanju. To je bilo prije nego to smo poeli pokuavati unijeti nekakav smisao u osjeaje, dok smo bili u stanju prije smisla. Povratak u svjesnost sadanjeg trenutka prilagodba je naih opaanja koja e poeti obnavljati na neutralan odnos s energijom. Tada e energija kretanja postati poticaj koji e pokrenuti stvarno kretanje u kvaliteti naih iskustava. Tada moemo svrhovito ivjeti. Radost je mogua tek kad sve energetske okolnosti prihvaamo na isti nain. Najjednostavnije reeno, glavna znaajka negativnog emocionalnog naboja je nelagoda. Rije je o zarobljenoj, blokiranoj, umirenoj i kontroliranoj energiji. Na otpor njezinoj uroenoj prisili za kretanjem izaziva rascjep, a kroz taj rascjep u svaki vid naeg iskustva poinje ulaziti vruina. Ta unutarnja vruina itav ivot pretvara u pakao. Toliko smo navikli na nju da uglavnom i ne znamo da postoji. No, njezin se odraz oituje u vanjskome svijetu. Naa vanjska iskustva postaju pravi spremnik ognja. Svoje vanjske okolnosti oblikujemo zagrijavajui ih, kuhajui ih i spaljujui. Grijemo svu svoju hranu i mnoge napitke, od kave do alkohola, stvarajui toplinu u svome iskustvu. Mnoge tvari o kojima smo ovisni, kao to je eer, u naem tijelu uzrokuju toplinu. ak smo izmislili i cigarete pomou kojih spaljujemo i zagrijavamo zrak koji udiemo. Nai vanjski oblici ne mogu se kretati kroz ovaj svijet bez toga procesa gorenja. Takvo postupno zagrijavanje vanjskog svijeta oitovanje je naeg unutarnjeg ognja kojega nismo ni svjesni. Intenzivan otpor vlastitoj izvornosti potie njegov plamen.

Sve dok se osjeamo ugodnije u stanju lai nego u stanju Prisutnosti, osjeat emo se ugodnije ivei u vruem svijetu. Ako ne uspijevamo zapaziti svoju unutarnju vruinu, takoer ne moemo zapaziti ni to pakao uistinu jest. Takvo emocijama potaknuto stanje unutarnje vruine nazivamo razliitim imenima, ali njegovi najvaniji predstavnici su strah, bijes i tuga. Strah, bijes i tuga su mentalne definicije posljedica unutarnje vruine. Razumijevanje odnosa izmeu vruine i negativnog emocionalnog naboja, kao i spoznaja da je emocionalno tijelo metaforiki povezano s elementom vode, prua nam posve nov uvid u mnotvo jezinih izraza koji opisuju to emocionalno preoptereenje: Vrue kao u paklu. Pei na laganoj vatri. Uskipio sam od bijesa. Isputanje pare. Gubim hladnokrvnost. Vaditi kestenje iz vatre. Razina unutarnje vruine ili nelagoda emocionalnog tijela odreuje se intenzitetom poetnih djejih iskustava koja su je i izazvala. Osim metafo-rike paklene vatre u koju smo pretvorili svoje iskustvo vanjskoga svijeta, unutarnja nelagoda u ponaanju oituje se na dva glavna naina: 1. Drama. Prva posljedica pretjeranog negativnog emocionalnog naboja je vanjska drama. To su nae predstave kojima privlaimo panju i prihvaanje drugih ljudi. Svi mi imamo itav niz iskuanih i provjerenih predstava koje smo osmislili kad su drugi obeshrabrivali nae izvorno ponaanje, kad smo se izvjebali da se odupremo spontanosti. To su nae reakcije prema svijetu. Tijekom djetinjstva smo, u okviru emocionalnog utiskivanja, svi proli kroz iskustva u kojima su drugi suzbijali nae izvorno ponaanje i preoblikovati ga razliitim stupnjevima discipline u proraunatu prikladnost. To su radili kako bismo postali drutveno prihvatljivi u svijetu odraslih. Spontano, radosno i kreativno dijete ista je energija u pokretu. Da bi dijete moglo ui u svijet odraslih i postati njegovim dijelom, odnosno da bi moglo poeti ivjeti u vremenu kako to nazivamo u okviru Procesa prisutnosti, roditelji i okolina u kojoj dijete ivi promiljeno iskorjenjuju djetetovo spontano ponaanje. Iako se spontano ponaanje smatra zgodnim kod dvogodinjaka, ono postaje neprikladno kod osmogodinjaka, a kod osamnaestogodinjaka ak

i nezakonito. Primjerice, ako dvogodinjak tri gol na javnome mjestu, to je posve u redu, ali ako bi osmogodinjak gol trao po koli to bi se smatralo neprikladnim, a u veini drutava nezakonitim za osamnaestogodinjaka. Ovdje ne raspravljamo o tome bi li spontano ponaanje trebalo ublaiti. Bavimo se posljedicama takvog ina. Preoblikovanje spontanog ponaanja najee potiu i obavljaju roditelji koristei se rijeima prestani i ne. Ono to ljudi ne uspijevaju zapaziti je da spontano ponaanje nikada ne prestaje kad ga se prekida nasilnom disciplinom. Jednostavno se preobraava u neto drugo. Postaje proraunata drama. Pretvara se u otpor. Djeju Prisutnost zamjenjuje la odraslih. Naa proraunata drama je uspjena utoliko to postajemo prihvatljivi za svijet odraslih, ali u istom trenutku ta prihvatljivost nae izvorno ja ini neprihvatljivim i nama samima. Takvo unutarnje stanje stvara sukob, a taj se sukob kasnije odraava prema van u obliku privlaenja panje i prihvaenosti u svijetu. To je nadahnue za najvei dio nae drame. Trajni otpor prema vlastitoj izvornosti takoer je i katalizator za stalni porast topline u emocionalnom tijelu, jer otpor po svojoj prirodi izaziva rascjep, a rascjep vruinu. Jednom kad spoznamo da neki dijelovi naeg izvornog ponaanja vie nisu prihvatljivi, osmiljavamo male predstave kako bismo postali prihvatljivi. Naa procjena o uspjenosti tih predstava temelji se na tome koliko panje dobivamo od roditelja i bliske obitelji dok ih provodimo. esto je bilo kakva panja, makar i negativna, makar i s neugodnim posljedicama, bolja od nikakve. Shodno tome, na je repertoar predstava bio osmiljen tako da sadrava ponaanja koja izazivaju i pozitivnu i negativnu panju. Te neizvorne predstave postale su dio naeg dramskog repertoara koje ponavljamo sve do danas kad god od ljudi oko sebe traimo panju ili prihvaanje. Zelju za panjom i prihvaanjem mogue je pozitivno i stvaralaki usmjeriti, to se postie mnogim oblicima izvoakih i stvaralakih umjetnosti. Meutim, potrebno je najprije nauiti kako da sami sebi pruimo panju koju elimo dobiti od drugih. U pozadini elje za panjom i prihvaanjem lei udnja za smanjenjem nelagode ili vruine uzrokovane negativnim emocionalnim nabojem. Naa drama predstavlja uvjerenje da e netko drugi ublaiti ili otkloniti nelagodu umjesto nas. 2. Postupci samolijeenja - ublaavanje i kontrola. Druga je posljedica jakog negativnog emocionalnog naboja takoer vrsta dramatinog ponaanja, koja izvire iz reakcije na unutarnju nelagodu.

To ponaanje, pak, nije usmjereno prema van i prema drugima od kojih elimo prihvaanje i panju, nego je usmjereno prema unutra, prema nama samima, u pokuaju da ublaimo iskustvo unutarnje nelagode. U okviru Procesa prisutnosti takvo ponaanje nazivamo samolijeenje, a ono se oituje kao ublaavanje i kontrola. Kad god se u naem iskustvu pojave okolnosti koje dovode do prodiranja negativnog emocionalnog naboja u svijest, odnosno kad god se iznutra osjeamo jako nelagodno, pokuavamo ili ublaiti svoje iskustvo ili ovladati njime. Detaljnije emo promotriti ta dva oblika ponaanja. Ublaavanje je poremeaj enske strane u nama i pokuaj da potisnemo osjeaj nelagode. Primjerice, stalna potreba za alkoholom je namjera da ublaimo unutarnju nelagodu i pokuaj da utopimo svoje stvarne osjeaje. Obino se govori da pijanci u alkoholu utapaju svoju tugu. Kontrola je poremeaj muke strane u nama i namjera da ovladamo svojom nelagodom ili da je prevladamo. Navika puenja i potreba za cigaretama je namjera da ovladamo svojom nelagodom. Kad god ne znamo to se dogaa i kad god imamo osjeaj da gubimo kontrolu, posegnemo za cigaretom, jer dok puimo barem znamo to se dogaa i stoga nam se ini da smo ovladali neugodnim trenutkom. Puenje marihuane jako je moan i omiljen oblik samoizljeenja na ovom planetu, jer umiruje te daje osjeaj kontrole. Postupci ublaavanja i kontrole obuhvaaju i posve oite i sasvim suptilne oblike ponaanja. Sve dok u znatnoj mjeri ne smanjimo negativan emocionalni naboj svi se na jednoj ili drugoj razini bavimo samoizljeenjem. Naa potraga za sreom oblik je samoizljeenja. Naa potreba da se dobro osjeamo najee se temelji na pokuaju ovladavanja situacijom. Kad u sebi kaemo: Samo polako, najee je rije o pokuaju ublaavanja nelagode. Identitet negativnih emocija koje se kriju u naboju moemo otkriti ako prekinemo sa svojim navikama i/ili ovisnostima. Emocije koje nakon toga izbiju otkrit e prirodu i intenzitet negativnog emocionalnog naboja koji potie postupke samoizljeenja, iako toga nismo svjesni. Sve vrste ovisnosti oblik su samoizljeenja, a sve se prenose vibracijskim, emocionalnim, mentalnim i fizikim utiskivanjem. Uinkovito smanjivanje negativnog emocionalnog naboja jedina je uzrona terapija za ovisnost koja ima stvaran i trajni uinak. Vanjska, fizika navika postupaka samoizljeenja posljedica je unutarnjeg emocionalnog stanja, tako da prekidom navike neemo postii nita stvarno ako ne oslobodimo

uz nju vezan emocionalni naboj. Takav prekid je nekoristan, jer e se samoizljeenje nastaviti u nekom drugom obrascu ponaanja. Osoba koja upravlja vlastitim ivotom opsegom negativnog emocionalnog naboja razlikuje se od osobe koja kroz svoj ivot nosi naboj. Kad u na krug svijesti ue neka osoba, nije istoga trenutka oito vlada li svojim ivotom ili nosi teret. Meutim, sve emo saznati ako neko vrijeme promatramo njezino ponaanje. Svatko tko nosi znatan negativan emocionalni naboj prije ili kasnije prepustit e se fizikoj, mentalnoj ili emocionalnoj drami. To e se automatski oitovati u vanjskim ivotnim iskustvima te osobe. Njezin e ivot biti protkan postupcima samoizljeenja, imat e svoje oblike ublaavanja i ovladavanja, odnosno navike i ovisnosti. Drutveno prihvaanje alkohola i cigareta omoguuje nam da otvoreno primjenjujemo postupke samoizljeenja ne osjeajui nelagodu zbog svoje nesposobnosti da integriramo neugodno unutarnje emocionalno stanje. Dobra je vijest da u zatvoru svojih navika ne moramo ostati itavog ivota. Od samog poetka Procesa prisutnosti vjebamo svjesno postati snaniji kako bismo svjesno mogli poeti smanjivati negativan emocionalni naboj primjenom percepcijske metode koju nazivamo Procesom emocionalnog ienja. Ve smo se upoznali s elementima te metode, jer tijekom posljednje etiri vjebe obavljamo etiri njezina dijela. To je snano, a ipak i blago orue osmiljeno da nas u fizikom, mentalnom i emocionalnom smislu udalji od reaktivnog ponaanja i priblii obrascu svjesnog djelovanja. To je vano, jer svako reaktivno ponaanje uzrokuje vruinu u emocionalnom tijelu. Marljivom primjenom Procesa emocionalnog ienja kad god i gdje god nam je to mogue postupno preobraavamo kvalitetu itavog svog ivota. Vie neemo pokuavati postii sreu ili se dobro osjeati, nego emo sebi pruiti priliku da postavimo temelje izvornoj radosti i stvaralatvu. Dosljedna primjena te metode svako e tegobno iskustvo automatski preobraziti u priliku za emocionalni rast. Nijedan rascjep vie nee poticati pojaavanje vruine, nego e se pretvoriti u priliku za kretanje. Tako i treba biti. Ovladavanje metodom Procesa emocionalnog ienja okonat e nau tjeskobu, jer e nam njegove posljedice nedvojbeno pokazati da moemo svjesno integrirati svaku ivotnu situaciju koju doivljavamo kao neugodnu.

Procesemocionalnogienja
Dosad smo u okviru Procesa prisutnosti nauili etiri percepcijske metode:

1. U drugoj smo vjebi nauili kako izranjanje vlastitih unutra njih, neintegriranih uspomena uoiti u obliku vanjskih odraza u svijetu. To smo nazvali identificiranje glasnika. 2. U treoj smo vjebi nauili kako iz emocionalnog sadraja tih uspo mena doi do informacija. To smo nazvali primanje poruke. 3. U etvrtoj smo vjebi nauili kako suosjeajno osjetiti bol i nelagodu sadrane u uspomenama koje izranjaju na povrinu i to raditi s njima. Rekli smo da ih trebamo osjetiti da bismo se iscijelili. 4. U petoj smo vjebi nauili kako ponovno uspostaviti energetsku povezanost s djejim ja- uzronom tokom tih uspomena. Proces emocionalnog ienja je postupak u kojemu se kombiniraju ta etiri pojedinana koraka u jednu obuhvatnu percepcijsku metodu. Koristimo li se njome dosljedno, moemo aktivno ucrtati novu stazu nae svjesnosti, na kojoj se iz ljudskog bia koje reagira automatski preobraavamo u ono koje svjesno djeluje. Ta metoda takoer potuje Stazu svjesnosti. Kad god primijenimo tu metodu, smanjivat emo negativan naboj utisnut u emocionalno tijelo tijekom prvih sedam godina ivota. Kako se vruina, a time i nelagoda u emocionalnom tijelu smanjuje, automatski se poinju razotkrivati negativni sustavi uvjerenja o sebi i svijetu kojega doivljavamo. Tim se procesom automatski smanjuje drama koju stvaramo u svom ivotu kako bismo privukli panju i prihvaanje. Postupno i njeno se ukidaju uzroci naih postupaka u cilju samoizljeenja. Stoga nam i unutarnja i vanjska iskustva automatski postaju ugodnija. Ta e ugoda procvjetati u unutarnje spokojstvo i vanjski sklad. Dosljednom primjenom ove metode jednom i zauvijek emo spoznati gdje se krije naa mo: u naoj Unutarnjoj prisutnosti. Trajnom primjenom Procesa emocionalnog ienja ostvarit emo neposredne posljedice, a one e nam potvrditi da kvalitetu svih vanjskih iskustava odreuje unutarnje stanje. Onoga trenutka kad to shvatimo svjesno emo ponovno ostvariti vlastitu slobodu, jer emo tada, na temelju svoga iskustva, biti sigurni da smo mi sami apsolutno odgovorni za kvalitetu (emocionalni sadraj) svojih ivotnih iskustava. Ponovljenom primjenom ove metode neminovno dolazimo do te spoznaje. Za primjenu Procesa emocionalnog ienja potrebno je da spremno prihvatimo odgovornost. Ve smo uili koristiti se njome tijekom posljednje etiri vjebe. Njezina je metodologija ve postala dijelom naeg percepcijskog pristupa. Sada su nam potrebni samo inicijativa

i strpljivost. Ni hodati nismo nauili s prvim korakom. Dok uimo primjenjivati ovu metodu kao da ponovno uimo hodati. Prvi put u svom ivotu odrasle osobe moramo nauiti ustati i odgovorno stajati na vlastitim nogama. Stoga se od nas trai da budemo strpljivi i predani. Tu metodu moramo primjenjivati kad god imamo priliku i biti strpljivi dok se posljedice njezine upotrebe oituju u kvaliteti naeg ivota. Mo Procesa emocionalnog ienja je u tome to djeluje na uzronoj razini i stoga su njegove dobrobiti neminovne. Nain djelovanja te metode bit e nam razumljiv, jer smo ve nauili svjesno reagirati na dogaaje, a postigli smo dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da u tome i uspijemo. Od tog trenutka u Procesu prisutnosti ritam smanjivanja negativnog naboja u naem emocionalnom tijelu doslovce je u naim rukama. Nesvjesne neintegrirane uspomene, koje su korijen negativnog emocionalnog naboja i koje sada izranjaju na povrinu kako bismo ih se oslobodili, lako moemo identificirati zato to e se na nekoj razini pojavljivati kao konkretne okolnosti ili postupci drugih ljudi koji nas uznemiruju. Openito govorei, kad smo uznemireni, nae ponaanje slijedi odreenu stazu koja nas vodi u predvidljivo stanje djelovanja nazvano reakcijom. Tim smo reakcijskim stanjem ovladali jo kao djeca promatrajui kako se roditelji odnose prema nama i kako se odnose prema svojim preprekama i problemima. Procesom emocionalnog utiskivanja reaktivno ponaanje automatski se prenosi na nas. Ako u nekoj fazi ivota svjesno ne odluimo oduiti se takvog ponaanja i zamijeniti ga odgovornim ponaanjem, tada se reaktivno ponaanje automatski prenosi na nau djecu. Reaktivno ponaanje uvijek dodaje ulje na vatru, a svjesno djelovanje je zalijeva vodom. I tu je rije o vruini. Kako se ponaamo dok nesvjesno reagiramo na svoja ivotna iskustva? Kad se dogodi neto to nam nije po volji ili naizgled vrijea nau osjetljivost, automatski se uzrujamo. Ve smo samim tim reagirali. Reakcija je svako fiziko, mentalno ili emocionalno ponaanje koje potvruje da uzrok, a time i odgovornost, za bilo kakvo uznemirujue iskustvo automatski pripisujemo vanjskim imbenicima. Reaktivno se ponaanje izravno ili neizravno okree okrivljavanju. Jedini ishod okrivljavanja drugih; htjeli mi to priznati ili ne, jest krivnja, aljenje i stid. Svi smo proli kroz iskustva u kojima smo se uznemirili, nekoga

okrivili, a kad smo se naposljetku sabrali postidjeli smo se vlastitog ponaanja. To je puko traenje energije koje moemo izbjei. Ustrojstvo reaktivnog ponaanja izgleda ovako: Uznemirenost - okrivljavanje - osjeaj grinje savjesti, aljenje ili stid. Ustrojstvo reaktivnog ponaanja istrait emo detaljnije, jer sada smo ve dovoljno svjesni sadanjeg trenutka da bismo tono mogli uvidjeti to se uistinu zbiva: 1. Najprije emo istraiti ideju uznemirenosti. Moda i nismo toliko uznemireni, koliko imamo osjeaj da nas je netko nasamario. To nam se sigurno nije dogodilo samo jednom. Oigledno je da se dogaaj koji nas uznemiruje uvijek i neprestano ponavlja u naem ivotu upravo zato to reagiramo. Reakcija je ponavljanje nekog djelovanja, odnosno ponovljeno djelovanje. Dogaaj koji nas uznemiruje ne vodi do nekog novog obrasca ponaanja, nego izaziva uobiajen i predvidljiv obrazac ponaanja koji se pojavljuje svaki put kad se u naem iskustvu dogodi slina situacija. Prva faza reaktivnog ponaanja svodi se na to da se ponaamo kao da smo uznemireni. Iz toga proizlazi auto matsko odigravanje proraunate, uobiajene i samim tim predvidljive fizike, mentalne ili emocionalne drame. Ta je drama utisnuta u nae emocionalno tijelo tijekom djetinjstva dok smo promatrali kako su se nai roditelji nosili sa slinim uznemirujuim dogaajem. 2. Druga faza reaktivnog ponaanja: kad god se uznemirimo, pri klanjamo se posve specifinoj vrsti drame koja uvijek ima isti cilj - okrivljavanje drugih. Drugim rijeima, drama koju odaberemo iz svog prokuanog i iskuanog repertoara je ona kojom se koristimo kako bismo nekom drugom pripisali odgovornost za dogaaje. Okrivljavanje spada u one jedinstvene okolnosti u kojima se dramom koristimo ne samo kako bismo privukli panju (najee suosjeanje), nego i u svrhu skretanja panje s nas samih i prebacivanja na nekoga ili neto drugo. U ivotu se okrivljavanju priklanjamo sve dok sami nismo spremni preuzeti odgovornost za kvalitetu svih svojih isku stava. Drugim rijeima, okrivljavanje je in optuivanja zrcala za sliku koju nam odraava. No, okrivljavanje ima i posljedice. Kad nekoga okrivljavamo, time razotkrivamo izvornu prirodu vlastitog ponaanja, odnosno automatski sebi oduzimamo mo, jer nesvjesno objavljujemo da sebe radije promatramo kao rtvu i bespomoan plijen.

3. Iz tog odricanja od vlastite moi stiemo do tree faze reaktivnog ponaanja, a to su osjeaj krivnje, aljenje i stid. Svjesno se moemo osjeati krivima, moemo osjeati aljenje ili stid zbog svojega ponaanja i reakcije kad smo se uznemirili, ali ne dogaa se samo to. Kad druge okrivljujemo zbog kvalitete svog ivota nesvjesno osjeamo krivnju, aljenje i stid zato to na taj nain izdajemo sebe. Sebe izdajemo tako to okrivljavanjem drugih oduzimamo mo vlastitoj dui, objavljujui da smo robovi okolnosti koje su naizgled izvan nae kontrole. Kad to uinimo, u prenesenom smislu okreemo leda zakonu uzroka i posljedice, a to znai da odbacujemo sve ono zbog ega smo ravnopravni i slobodni. Obrazac reaktivnog ponaanja oigledno nam ne koristi ni na jednoj razini. Usvojili smo ga tijekom emocionalnog utiskivanja, a isto ga se tako jednostavno moemo osloboditi. Odluimo svjesno zacrtati nov smjer u vlastitom ponaanju. Umjesto da se pokoravamo tom prastarom reaktivnom obrascu, imajmo vjere u sebe, jer smo dosad prikupili dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da bismo se zaustavili i spoznali da svaki put kad se uznemirimo padamo u zamku. Tu svjesnost moemo ojaati prisjetimo li se da svemir promiljeno odigrava predstavu kako bismo i u vanjskome svijetu vidjeli ono to smo od sebe sakrili u vlastitu unutranjost. Imajui to na umu, odluit emo primijeniti etiri jednostavna koraka Procesa emocionalnog ienja kad god se uznemirimo. Prvi korak: otputanje glasnika. U prvom koraku trebamo priznati da osoba ili dogaaj koji su nas uznemirili ni na koji nain nisu povezani sa stvarnim dogaajem, nego su samo glasnici. Oni odraavaju uspomenu koja izranja iz nae neintegrirane prolosti. Besmisleno je ubiti glasnika, jer su svemiru na raspolaganju neograniene zalihe. Stoga u prvom koraku Procesa emocionalnog ienja otputamo glasnika. U sebi mu moemo zahvaliti to nam je uinio veliku uslugu i pustiti ga da ide svojim putem. Drugim rijeima, ne trebamo reagirati i ispuhati se na njemu, nego moemo rei: Dobro bi mi dolo da malo budem sam/sama. U poetku bi taj korak odupiranja porivu koji nas tjera da reagiramo mogao od nas zahtijevati hrabrost i jaku samokontrolu, jer se odupiremo dugogodinjoj navici automatskog odigravanja drame. Ve smo pripremljeni na takav in. Drugi korak: primanje poruke. U drugom koraku ne trebamo se automatski prikloniti predvidljivoj, iako nesvjesnoj, fizikoj, mentalnoj ili emocionalnoj drami, nego trebamo shvatiti poruku. I to smo ve uvjebavali. Da bismo to postigli, panju usmjerimo prema unutra,

opisujui sami sebi prirodu emocionalne reakcije koju smo doivjeli u namjetaljci. Pronaemo rije koja saeto opisuje tu emocionalnu reakciju. Glasno kaemo sami sebi: Ljutit sam. Tuna sam. Povrijeen sam. Osamljena sam... Traimo na taj nain sve dok ne pronaemo rije koja u fizikom smislu odgovara naoj emocionalnoj reakciji. Ako smo bijesni, moda smo se zacrvenjeli, ruke nam drhte ili osjeamo teinu u solarnom pleksusu. Kad pronaemo rije koja opisuje emocionalnu reakciju, obavili smo i drugi korak. Trei korak: osjetite. Umjesto da ono to osjeamo prenesemo u vanjski svijet priklanjajui se okrivljavanju, sada to iskustvo moramo svjesno okrenuti unutra. Moramo ga osjetiti. I to smo vjebali. Ovaj je korak izniman dio itavog procesa, jer svoje emocije vie ne projiciramo u svijet, kako smo najee postupali u prolosti kad bismo se uznemirili, nego ih odluujemo internalizirati i integrirati to iskustvo. To se posve razlikuje od potiskivanja. Svjesna odluka o internaliziranju uznemirenosti kako bismo od nje neto mogli nauiti nije potiskivanje, nego otkrivanje. Nazivamo je i zadravanje. Potiskivanje je in u kojemu se pretvaramo da se neto nije dogodilo. Sada odluujemo biti prisutni u onome to nas je uznemirilo, to nam omoguuje da shvatimo kako fiziki, u vlastitome tijelu, moemo osjetiti ono to smo prije smatrali da se dogaa u vanjskome svijetu. Sebi moramo dopustiti da bez cenzure ili prosudbi osjetimo emociju kojoj smo uspjeno nadjenuli ime. U biti, ovisno o tome koliko puta nas je uznemirio isti dogaaj, rije je o tome da nam glasnik pokuava usmjeriti panju na injenicu da u nama postoji emocionalna blokada koju ne elimo osjetiti. etvrti korak: doi i proi. Kad emocionalnu blokadu osjetimo kao fiziki osjet u vlastitom tijelu, spremni smo preobraziti je uz pomo boanske alkemije, izvodei je iz svog tijela snagom suosjeajne Prisutnosti. I za ovaj smo se korak ve pripremili. Suosjeanje u okviru Procesa prisutnosti znai: Doi i ja u te pustiti da proe bez ikakvog mijeanja i straha ili prosudbe. U ovoj bismo fazi procesa opravdano mogli rei: Ma dajte! Bijesan sam, ruke mi se tresu, eludac mi se stisnuo, a trebao bih se iznenada prebaciti na suosjeanje! Uozbiljite se! Upravo se i namjeravamo uozbiljiti. Buenje suosjeanja usred emocionalne reakcije obuhvaa i sudjelovanje djejeg/. Kako bismo to postigli, vano je da se podsjetimo kako emocionalna reakcija, koju je u nama potaknuo glasnik, nema nikakve veze s naim sadanjim ivotom

odrasle osobe. To je vrisak djejeg ja, odjek prolosti koja priziva nau panju, jer samo naa panja moe obnoviti stvarnu ravnoteu kvalitete svih naih iskustava. Stoga na svoje emocionalno iskustvo odluujemo odgovoriti sklapanjem oiju i zamiljanjem svoga djejeg ja koje se zbog namjetaljke glasnika osjea upravo kao i mi sami. I to smo ve vjebali. Ako prigrlimo svoje djeje ja, automatski budimo suosjeanje. Time govorimo: Moe doi k meni, a ja u te bezuvjetno voljeti sve dok ne proe ono to te plai, ljuti ili rastuuje. Kad iskreno pristupimo svom djejem ja, prsa e nam se automatski ispuniti emocijama kojima se dugo odupiremo. Potisnute emocije izranjat e u valovima i rastvarati se u suzama. Osjetit emo energiju kako se uzdie iz solarnog pleksusa kroz prsa i vrat te naposljetku izlazi iz tijela. Nerijetko moemo imati osjeaj da vruina doslovce naputa tijelo. Kad se ti osjeaji primire, osjetit emo olakanje i spokojstvo. Dosljednom primjenom Procesa emocionalnog ienja otkrit emo da se glasnik koji nas je uvijek iznova uznemiravao vie ne vraa. Zato bi se i vratio kad smo svjesno primili poruku? Ponekad emo dva ili tri puta tijekom nekoliko dana ili tjedana morati proi kroz taj postupak emocionalnog ienja kako bismo obnovili ravnoteu nekog konkretnog iskustva. No, svojom predanou i odanou svakako emo je obnoviti. Sto marljivije primjenjujemo Proces emocionalnog ienja, to smo vjetiji i uinkovitiji. Stoga nova staza nauenog odgovornog ponaanja izgleda ovako: Otpustimo glasnika - prihvatimo poruku -osjetimo je - pustimo je da proe. Tom metodom moemo razrijeiti neslaganja, iscijeliti fizike bolesti i integrirati svaku konfliktnu situaciju stanja i zbunjenosti koje nam se pojave u ivotu. Svaki put kad je primjenjujemo bit emo podjednako zapanjeni spoznajom da kvalitetu svakog vanjskog iskustva moemo preobraziti ako ga svjesno prenesemo u vlastitu nutrinu i suosjeajno promijenimo. Ova metoda bez ikakve dvojbe potvruje da je kvaliteta svakoga vanjskog iskustva puki odraz naeg unutarnjeg emocionalnog stanja. Dokazuje da mir ovisi samo o nama, a ne o drugim ljudima. Pokazuje nam da se u svakoj neuravnoteenoj odrasloj osobi krije zanemareno dijete. Takoer nam razotkriva da suze iscjeljuju duu te da je suosjeanje klju kojim ponovno moemo otvoriti dveri vlastita srca.

Vjebeuvodi
Konkretna svrha ovog odjeljka je priprema za vjebe u vodi koje emo obavljati tijekom sljedee tri vjebe. Ako zbog nekog stanja ili okolnosti ne moete potpuno lei u kadu s vodom, tada morate jednostavno nastaviti kao i dosad, s petnaestominutnim vjebama disanja i tijekom sedme, osme i devete vjebe. Ipak, korisno je proitati informacije o vjebama u vodi, jer biste kasnije mogli imati koristi od toga. Sljedee tri vjebe provodimo tako da legnemo u kadu s toplom, ne vruom, vodom u trajanju od 20 minuta. Dok smo u vodi ne trebamo svjesno povezivati disanje. Trebamo leati to mirnije i panju usmjeriti na emocionalna iskustva koja e izranjati u svijesti kao posljedica leanja u vodi. im izaemo iz kade trebamo obaviti petnaestominutnu vjebu disanja. Mogli bismo otkriti da nakon leanja u kadi vjeba disanja pobuuje dublja fizika, mentalna ili emocionalna iskustva. Ne zaboravite, ako nam se neko iskustvo uini neugodnim, moramo nastaviti s povezanim disanjem i ostati oputeni koliko god trajalo. Osim tri vjebe u vodi koje moramo napraviti da bismo aktivirali sedmu, osmu i devetu vjebu, doputeno je, pa ak i preporuljivo, tijekom ta tri tjedna raditi dodatne vjebe u vodi. Kad stignemo do ove faze Procesa prisutnosti, neka nas prati spoznaja da nas je sve ono to smo dosad proivjeli pripremilo za vodene vjebe. Stoga imajmo samopouzdanja i u ovom dijelu putovanja. Sljedee bi vas informacije trebale uvjeriti da su vodene vjebe posve blage: 1. Vano je da tijekom 24 sata prije vodenih vjebi pijemo dovoljno vode. Vodu bismo trebali prestati uzimati dva sata prije vjebe u kadi, kako vjebu disanja ne bismo obavljali s punim mjehurom. Do tada e nam tijelo biti dovoljno natopljeno vodom. 2. Kad poinjemo s vodenom vjebom, moramo se uvjeriti da je voda dovoljno topla. Dok ulazimo u kadu voda ne smije biti neugodna, nego topla na dodir. Idealna temperatura za ovaj postupak je ista kao i temperatura naeg tijela. Preporuuje se da nabavimo termometar koji e nam pomoi da iskuamo vodu prije ulaska u kadu, kako bi nam to iskustvo bilo ugodno i blago. 3. Tijekom vodene vjebe trebamo leati u vodi tako da smo posve prekriveni njome i da nam iz nje viri samo lice. Vano je da nam voda tijekom itave vjebe prekriva podruje srca. 4. Ako tijekom vjebe netko sjedi pokraj nas, bilo bi dobro da dogo vorimo znak (primjerice, kuckanje po kadi), kako bi nas ta osoba

mogla upozoriti ako nam odluta panja. Kad se to dogodi, izgledat e kao da smo zaspali, ali zapravo ne spavamo, nego jednostavno nismo prisutni. 5. Ako nam zbog bilo kojeg razloga vodena vjeba postane neugodna, moramo se opustiti podsjeajui se da je sve ono to nam se dogaa tijekom te vjebe prirodno. Svaka nelagoda koja se pojavi znak je da se na povrini pojavljuje negativan emocionalni naboj. To naposljetku prolazi. Ako ostanemo oputeni i smireni, naboj e se raspriti. Zapamtite, nelagodu osjeamo zato to negativan naboj prolazi kroz nae polje svijesti i izlazi iz njega. Jedino ga se tako moemo osloboditi. 6. Korisno je tijekom vodene vjebe u mislima ponavljati Izjavu o buenju Prisutnosti. Zdravstveni savjet: Starijim se ljudima i onima krhkog zdravlja zbog sigurnosti preporuuje da tijekom vodene vjebe netko sjedi pokraj njih. Ako gajite ikakve sumnje u pogledu sigurnosti obavljanja vodenih vjebi, najprije se posavjetujte s lijenikom. Ako imate osjeaj da bi vam se zdravstveno stanje zbog bilo kojeg razloga tijekom ove vjebe moglo pogorati, prije nego to ponete posavjetujte se s lijenikom.

Tijekom sljedeih sedam dana od nas se zahtijeva da: 1. Dvaput disanja. dnevno obavljamo petnaestominutne vjebe

2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3. Proitamo napisani tekst. Konkretnije upute: Proces emocionalnog ienja trebali bismo obavljati kad god imamo priliku, odnosno kad god se uznemirimo. S vremenom emo potpuno usvojiti tu metodu i ona e postati dio nas. No, dok ne dosegnemo taj stupanj moramo se svjesno i dosljedno koristiti njome. Osim toga, prije prve vodene vjebe ponovno proitajte tekst ispod naslova Vodene vjebe. Ovdje zavrava esta vjeba.

SEDMAVJEBA
(prva vjeba u vodi) Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: U ovom se tijelu osjeam sigurno.

Kako bismo aktivirali ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo cjelokupan napisani tekst. Legnemo u kadu punu tople, ne vrele, vode i leimo u njoj barem 20 minuta, a onda se odmah prihvatimo petnaestominutne vjebe disanja.

Osjeajimaprolazimokrozemocionalno tijelo
Sada smo dosegnuli vanu prekretnicu u Procesu prisutnosti, stoga emo nakratko ponoviti neke informacije koje smo spomenuli u prvom dijelu knjige. To e nam pomoi da integriramo dosad prijeen dio putovanja i da se pripremimo za nov teren. U prvom dijelu ove knjige upoznali smo se sa Stazom svjesnosti. To je staza kojom se naa svijest kree dok ulazimo u iskustva ovog emocionalnog, mentalnog i fizikog svijeta. Kratko prisjeanje na uvide koje dobivamo kad smo svjesni te staze pruit e nam bolje razumijevanje vanosti iskustva koje Proces prisutnosti sada otvara pred nama, odnosno, naeg ulaska u dublju emocionalnu svjesnost. Kao to je objanjeno u prvome dijelu knjige, Stazu svjesnosti lako je identificirati promatranjem uobiajenog razvoja novoroeneta. Iako je emocionalno, mentalno i fiziko tijelo ve vidljivo i razvija se od

trenutka naega roenja, postoji posebna staza kojom se individualna svjesnost koristi kako bi svjesno ula u njih. Kao novoroeno dijete najprije zaplaemo i nasmijemo se (emocionalno tijelo), nakon toga uimo govoriti (mentalno), a tek tada nauimo hodati (fiziko). Stoga staza kojom se svijest kree dok ulazi u ovaj svijet tee ovako: Od emocionalnog preko mentalnog do fizikog tijela. U prvome dijelu ove knjige poblie smo se upoznali sa Stazom svjesnosti kad smo saznali za postojanje sedmogodinjeg ciklusa i njegovog razvoja od trenutka naega roenja prema iskustvu koje nazivamo odraslo doba. Panju nam je privukao nain na koji je emocionalno iskustvo, pokrenuto onoga trenutka kad smo napustili maternicu, poelo slabiti, a u mnogim sluajevima ak prestalo s razvojem kad smo dosegnuli sedmu godinu. Kraj prvog sedmogodinjeg ciklusa oznaio je kraj djetinjstva. Tada smo proglaeni djeacima i djevojicama. To je oznailo ulazak u razdoblje ivota u kojemu smo se intenzivnije usredotoili na mentalni razvoj. Zbog toga kolovanje poinje oko sedme godine. Taj drugi sedmogodinji ciklus trajao je negdje do etrnaeste godine. Tada smo postali tinejderi. Nakon toga se razvoj sve vie bavio preuzimanjem smislene fizike uloge u drutvu. Okonanje treeg sedmogodinjeg ciklusa oznaeno je dogaajem kao to je proslava naeg 21. roendana. Tada smo proglaeni mladiima i djevojkama. Tri sedmogodinja ciklusa ponovno su naglasila vanost staze kojom se kretala naa svijest dok smo se razvijali u emocionalnom, mentalnom i fizikom smislu. S naeg sadanjeg stajalita mogli bismo rei da se staza svjesnosti razvijala kao sredstvo koje nam je omoguilo da uspjeno uemo u drutvo i u njemu pronaemo svoje mjesto. Takoer smo saznali da ta staza i njezin razvoj kroz prva tri sedmogodinja ciklusa slui kao sredstvo utiskivanja nae sudbine u nae iskustvo na emocionalnoj, mentalnoj i fizikoj razini. Staza svjesnosti zapravo je fraktal i stoga je moemo promatrati kako sustavno tee kroz mnoge vidove naeg ivota. U prvom dijelu ove knjige takoer smo se upoznali s nainom na koji se ta staza automatski preokree kad god sudjelujemo u aktivnostima s namjerom da svoju svijest ponovno poveemo s vlastitim Izvorom. Drugim rijeima, kad se ponovno pokuavamo vratiti u svoj vibracijski dom, kreemo se unatrag. To jasno vidimo dok promatramo dijete u molitvi, koje najprije klekne i sklopi ruke (fiziko tijelo), zatim se obrati Bogu (mentalno), a njegove rijei molitve diraju nas u srce (emocionalno

tijelo). Meditacija je jo jedan primjer vraanja unatrag vlastitim tragovima: najprije zauzmemo stav (fiziko tijelo), zatim ponavljamo mantru (mentalno), a tek tada se u nama budi iskustvo unutarnje ljubavi i odanosti (emocionalno). Na taj nain je preokrenut smjer Staze svjesnosti kojim se koristimo da bismo uli u ovaj svijet ovakav: Od fizikog preko mentalnog do emocionalnog tijela. Proces prisutnosti velianstven je utoliko to nas vodi na putovanje koje nam omoguuje da se ponemo uinkovito vraati vlastitim tragovima du te staze kako bismo mogli ponovno uspostaviti povezanost s vlastitom Unutarnjom prisutnou. Proces nam, a da toga nismo ni svjesni, omoguuje da najprije ponovno probudimo fiziku prisutnost, zatim mentalnu jasnou, a tek tada emocionalnu ravnoteu. Budui da je staza svjesnosti uspostavljena kad smo zakoraili u ovaj svijet, ne moemo se sluajno ponovno povezati sa svojim Izvorom. Ako namjerno ne krenemo unatrag, ne moemo se vraati njome. Ako najprije ne postignemo fiziku prisutnost, zatim mentalnu jasnou, a onda emocionalnu ravnoteu, i to upravo tim redoslijedom, svaki je na pokuaj ponovnog povezivanja s Unutarnjom prisutnou neizvoran. Ako ponovno istraimo ustrojstvo Procesa emocionalnog ienja, jasno moemo uoiti uspjeh Procesa prisutnosti dok nas pravilno vodi stazom povratka do nas samih. Ta metoda sustavno preokree stazu svjesnosti kojom smo zakoraili u iskustvo ovoga svijeta i stoga se njome trebamo koristiti kad god to moemo. U okviru Procesa emocionalnog ienja najprije uimo otpustiti glasnika (fizika razina), zatim primiti poruku (mentalna), a onda osjetiti da bismo iscijelili (emocionalna razina) te naposljetku pronai suosjeanje prema sebi (vibracijski pomak u naem ponaanju koji je preduvjet za ponovno povezivanje s Unutarnjom prisutnou). Kad smo zapoeli s Procesom prisutnosti, promiljeno smo bili navedeni da zakoraimo na stazu koja nas vraa unutarnjoj svijesti i da krenemo njome unatrag. Vjebe disanja odmah su nam poele pomagati u ponovnom buenju fizike prisutnosti. Izjave za buenje Prisutnosti, napisani tekstovi i percepcijske metode zajedniki su nam ponovno poele buditi mentalnu jasnou. Dok sada prolazimo kroz sljedee tri vjebe svjesno obavljamo zadatak ponovnog buenja emocionalne svijesti leei u kadi punoj tople vode. Kasnije emo objasniti zato i kako taj postupak olakava postizanje sve vee emocionalne svjesnosti.

U sedmoj vjebi svjesno dolazimo do emocionalnog dijela naeg obratnog putovanja stazom svjesnosti. Mnogima bi od nas ovaj dio putovanja, kretanje kroz emocionalno carstvo, mogao biti izrazito naporan zato to kroz emocionalno carstvo ne moemo proi razmiljajui, nego samo osjeajui. Tijekom ove faze Procesa podsjeamo se na sljedee: Ne moramo znati razloge da bismo prihvatili kako je ono to osjeamo ili ono to nam prenosi na Unutarnji Pomaga stvarno i istinito za nas. Sada se od nas trae osjeaji, za razliku od razmiljanja, kako bismo mogli ui u dublji odnos s vlastitom Unutarnjom prisutnou. Da bismo shvatili zato nam osjeaji, a ne razmiljanje, pomau u uspostavljanju dubljeg odnosa s Prisutnou, mogli bismo rei da se osjeaji odnose na ono to je bilo prije razuma. Za uspostavljanje izvornog odnosa s Unutarnjom prisutnou trebamo prestati u svemu traiti razloge. Ako u sve oko sebe pokuavamo unijeti nekakav smisao, tada smo previe zaokupljeni mislima. Kad smo previe zaokupljeni mislima iskustvo moemo prihvatiti kao stvarno i istinito samo ako ga najprije shvatimo. Tada dospijevamo u nevolju, jer naa Unutarnja prisutnost posjeduje znanje za razliku od razumijevanja. Ona ne razmilja, ne razmatra i ne prouava. Dok obavljamo vodene vjebe, primjerice, nije prijeko potrebno da shvatimo to nam se dogaa kako bi to iskustvo bilo vrijedno. Iskustvo je valjano zato to ga proivljavamo i zato to ga osjeamo, a ne zato to razmiljamo o njemu. Kako bismo poeli obnavljati svoju emocionalnu ravnoteu, sada moramo proiriti fiziko i mentalno iskustvo kojim smo se dosad bavili tijekom Procesa prisutnosti i otvoriti se, preputajui vodstvo vlastitom srcu. Emocionalna ravnotea iskljuivo je stvar srca. U svijetu koji jo ne shvaa da je stanje emocionalnog tijela od iznimne vanosti u evoluciji ljudskih bia, pitanja srca nisu uvijek jednostavna. No, upravo nam srce, a ne um, omoguuje da iskusimo dubine vlastite ovjenosti. Stoga je prirodno i posve oekivano da tijekom ove faze putovanja prema svjesnosti sadanjeg trenutka nastavljamo razmiljati i u mislima se probijati kroz ono to nam se dogaa. Pokuavat emo shvatiti. Naa redovna i uvjetovana potreba da pokuamo shvatiti to nam se dogaa izazvat e razliite stupnjeve zbunjenosti. Stoga je vano da prolazei sedmu, osmu i devetu vjebu imamo na umu sljedeu spoznaju:

Ovoga je trenutka, dok prolazimo svojim emocionalnim tijelom, korisno ako osjetimo zbunjenost. Ona je pokazatelj napretka. Zato? Zato to od zbunjenosti imamo koristi. Ona nam onemoguuje da se kroz emocionalno carstvo probijamo uz pomo ega. Ako sebi dopustimo da ne moramo razumjeti kako bismo spoznali, putovanje kroz ovaj dio iskustva bit e nam mnogo jednostavnije i lake. Ako se pomirimo s unutarnjom zbunjenou i prihvatimo je kao privremenu nunost te kao znak napretka, neemo se uputati u nepotrebne drame ili se vratiti reaktivnom ponaanju. Nema niega loeg u tome ako od ovoga trenutka pa sve dok ne zavrimo s devetom vjebom ponekad osjetimo zbunjenost zbog toga to nam se dogaa. Kad ponemo sa sedmom i prvom vodenom vjebom do zavretka devete trebamo se kretati s osjeajima. Prolazei s osjeajima kroz emocionalno carstvo u emocionalno tijelo unosimo dodatnu svjesnost i spretnost. Budimo ga. Ta dodatna svjesnost automatski smanjuje negativan emocionalni naboj, jer nam omoguuje da arite Procesa usmjerimo prema emocionalnim blokadama koje naizgled ne postoje dok prednost dajemo ivotu u vremenu i dok preteno ivimo u vremenu. Posebno smo se uvjebavali za ovaj emocionalni vid putovanja i stoga smo dobro pripremljeni. Bilo bi korisno da ponavljanjem posveenosti itavom Procesu sami sebi svjesno olakamo prolazak kroz ovo izazovno raskrije u naoj pustolovini koja vodi do svjesnosti sadanjeg trenutka: Svakoga dana, bez obzira na sve, moramo obavljati vjebe disanja. Izjave za buenje Prisutnosti moramo ponavljati s novom odlunon. Moramo marljivo istraivati nove percepcijske metode koje emo nauiti. Procesom emocionalnog ienja moramo se i dalje koristiti kao maem. Kad god se pojavi nelagoda, moramo je osjetiti da bismo je iscijelili. Sada smo ve daleko stigli na putu ponovnog uspostavljanja otvorenog kanala prema Unutarnjoj prisutnosti. Nije to mala stvar. Staza svjesnosti kroz koju smo proli ulazei vi ovaj svijet omoguila nam je da stignemo ovamo i usidrimo svoju svjesnost. No, to je tek pola prie. Proces prisutnosti vodi nas i do druge polovice kako bismo mogli postii cjelovitost i tako obnoviti svjesnost o vlastitoj Svetosti. Proces prisutnosti omoguuje nam da svjesno stojimo u tom vanjskom svijetu i istodobno pratimo unatrag vlastite tragove i uspostavljamo svjesnu vezu sa svojom Unutarnjom prisutnou, stanjem Postojanja iz kojega smo potekli.

Kad to postignemo, uspostavili smo otvorenu liniju komunikacije koja nam omoguuje da svjesno prebivamo u ovom uvjetovanom svijetu, istodobno povezani s neuvjetovanim Izvorom koji je stvorio svaki dio naeg iskustva. Mogunosti nam postaju neograniene. Uzdiemo se u stanje Postojanja u kojemu smo u svijetu, ali mu ne pripadamo. To nam omoguuje da stojimo na mjestu s kojega moemo dodirivati ovaj svijet kroz svoju zajedniku Prisutnost, ali on vie ne dopire do nas. To postignue nas preobraava iz rtve ili pobjednika u instrument najuzvienijeg sluenja. Postizanje tog zadatka omoguuje nam da zakoraimo u krajnje, neistraeno podruje vlastitoga Ja. U carstvima ljudskoga istraivanja ovo nas putovanje preobraava u junake svjesnosti. Preli smo dugaak put i prevladali mnoge prepreke da bismo postigli to stanje Milosti. Stoga zastanimo na trenutak kako bismo pohvalili sebe to smo stigli tako daleko. Trebamo znati da je ono to nas jo eka zahvaljujui svemu to smo iskusili postalo mnogo lake i blae iskustvo. Sve to nam se ikada dogodilo, bez obzira u kojemu obliku, promiljeno nas je dovelo do ovog trenutka. Stoga budimo zahvalni na velianstvenosti putovanja u koje smo se upustili. Poeli smo kao nesvjesna molekula, a sada smo prigrlili neogranienost svjesnosti sadanjeg trenutka. Svjesno prihvatimo to zadivljujue postignue vlastitom nutrinom i dopustimo mu da nas osnai za nepoznatu stazu koja neprestano vodi prema naprijed, prema unutra i u visine.

Smirivanjeega
Tijekom prvih est vjebi Procesa prisutnosti usredotoili smo se na aktiviranje procesa rainjavanja i na uenje postupaka potrebnih da bismo Proces emocionalnog ienja mogli primijeniti u svom svakodnevnom iskustvu. in rainjavanja odlikuje namjera da potisnutim uspomenama iz prolosti dopustimo da ponu izranjati na povrinu kako bismo ih mogli svjesno integrirati. Ta je namjera utvrena i aktivirana onog trenutka kad smo prvi put poeli svjesno povezivati disanje u prvoj vjebi. Proces prisutnosti olakava nam provoenje te namjere redefiniranja prolosti, ili barem njegove ideje, na takav nain da iz onoga to smo proivjeli moemo dobiti iskustvene uvide. Zahvaljujui tome, postajemo svjesniji naslijeenih postupaka i sustava uvjerenja koji nam nisu od koristi.

Namjetaljke kroz koje smo proli proteklih tjedana pokazuju nam da se ispod svake potisnute uspomene, ograniavajueg sustava uvjerenja i nekorisnog obrasca ponaanja krije negativan emocionalni naboj. Vjebe disanja izvlae negativni emocionalni naboj na povrinu, jer je upravo on odgovoran za fizika, mentalna i emocionalna stanja neravnotee koja se pojavljuju u naem ivotu otkako smo napustili djetinjstvo. Taj je emocionalni naboj takoer odgovoran za sve drame i postupke samoizljeenja u kojima svjesno i nesvjesno umirujemo i kontroliramo svoj ivot. Isti nas je naboj drao vezanima za prolost i/ili projicirao nau panju u neodreenu budunost, a da toga nismo bili ni svjesni. Tijekom sljedee tri vjebe takoer emo disati. Mnogi e leati u kadi punoj tople vode. To nije kazna, nego vana metoda i sigurnosna mrea osmiljena kako bi nam pomogla da napravimo preicu kroz varljive predjele ega. Ne zaboravite da se ustrojstvo ega sastoji od naeg ponaanja, izgleda i okolnosti naeg ivota. Drugim rijeima, sve dok ne integriramo traume iz djetinjstva, naim ponaanjem, izgledom i ivotnim okolnostima u velikoj mjeri upravlja negativan naboj emocionalnog tijela, bili mi toga svjesni ili ne. Meutim, izgled, ponaanje i ivotne okolnosti u oima ega ine sveukupnost onoga tko i to smatra da jesmo, odnosno sveukupnost onoga to bi elio da vjerujemo. Stoga je negativan emocionalni naboj pijesak na kojem ego gradi svoj iluzorni identitet. Kako bi obranio taj prividni identitet i onemoguio nam da spoznamo istinsku prirodu svoje izvorne Unutarnje prisutnosti, ego se trima vanjskim atributima koristi kao sredstvima kojima nas navodi da povjerujemo kako smo se uspjeno razraunali sa svojim negativnim emocionalnim nabojem. Moe nas navesti da se ponaamo i izgledamo kao da smo posve u ravnotei, osobito kad se pribliavamo jezgri svojih potekoa. Takoer moe oblikovati uvjete naih ivotnih okolnosti kako bi se inilo da smo po svim mjerilima uspjeni i napredni, iako smo zapravo povrijeeni i patimo ispunjeni tihim oajanjem. Ego dobro zna kako moe stvoriti privid kao da je sve dobro, lijepo i krasno. Zato se ego tako ponaa? Zato eli stvoriti privid da je sve u redu? To ini kako ne bismo propitivali dogovor u skladu s kojim mu doputamo da upravlja naim ivotom, iako tog dogovora nismo ni svjesni. To ini zato to se u potpunosti oslanja na negativan emocionalni naboj koji mu omoguuje i samo postojanje. Negativan emocionalni naboj je gorivo koje hrani sve nae drame, a svaka drama je pijana ludost ega. Zapamtite da je ego ono to smo osmislili kao djeca kako bismo zamijenili izvorno ja. Ego je neautentina la koja prikriva izvornu Prisutnost. Zbog

toga on automatski oblikuje na izgled, ponaanje i ivotne okolnosti sve dok ne uspijemo neutralizirati nesvjestan i negativan emocionalni naboj. U tome uspijeva tako to projicira neizvornost koju je stvorio na temelju naih djejih strahova, bijesa i tuge. Neizvornost je oklop koji nas titi od svjesnosti i moi Unutarnje prisutnosti. Ego nas ohrabruje da ponosno navuemo taj oklop. Navodi nas da povjerujemo kako je oklop, odnosno neizvornost, prijeko potrebna kako bi nas zatitila od nepredvidljivosti vanjskog svijeta. Zbog toga ego tako snano potie i podrava ulogu rtve ili pobjednika. Drei nau panju usmjerenu na potencijalnog neprijatelja iz vanjskog svijeta, drei nas kao zaarane zrcalom i naim odrazom u njemu, mi i dalje ostajemo nesvjesni ivue Prisutnosti koja stoji pred zrcalom. To je jedan od razloga zbog kojih u ovoj fazi Procesa prisutnosti koristimo instrument koji, iako nam je poznat, primjenjujemo na nain posve stran dogovoru koji smo sklopili s egom. S egom smo se dogovorili da je kupanje namijenjeno odravanju istoe dragocjenog tijela, uivanju i oputanju. Kupanje je sredstvo odravanja istoe i njegovanja izgleda, smirivanja napetosti i poboljanja naih trenutnih ivotnih okolnosti. No, kupanjem se neemo koristiti zbog tih razloga, nego da bismo se oslobodili negativne energije emocionalnog tijela buenjem njegove poveane svjesnosti. Na koji je nain i zato leanje u toploj vodi uinkovito pri buenju svjesnosti negativnog emocionalnog naboja te pri njegovom smanjivanju? Bit e nam korisno ako ukratko ponovimo. Kad naputamo djetinjstvo i ulazimo u svijet odraslih od nas se trai da do odreenog stupnja postanemo neizvorni. Jednostavno reeno, to znai da uimo rei ne kad mislimo da i rei da kad mislimo rei ne. Odrasla osoba je, posve jednostavno reeno, dijete koje se odupire. Kako bismo se prikazali odraslima moramo se neprestano odupirati potrebi za vlastitom izvornou. Po prirodi smo spontano radosna i kreativna bia, stoga je bilo koje drugo stanje Postojanja koje prikazujemo neizvorno. Apsolutno je rije o drami i otporu. Kad ve dobrano zakoraimo u iskustvo odrasle osobe tako smo vjeti u prikazivanju neizvornosti da se poistovjeujemo s tim lanim stanjem kao da je rije o normalnom ponaanju. Svi smo uli djecu kako govore: Pretvarat emo se da smo.... Djeca time zapravo govore: Budimo slini odraslima. Vlastita izvorna priroda moe nam postati tako nepoznata da bi nam u drutvu ljudi koji se spontano preputaju radosti i kreativnosti moglo biti neugodno, mogli bismo se naljutiti, postati razdraljivi ili se ak

postidjeti. Meutim, potajno nas privlae ljudi koji izraavaju vlastitu izvornost. Nazivamo ih slobodnim duama, osebujnima, umjetnicima ili ekscentricima. Pridajemo im etikete kao da u neemu grijee, kao da su oteeni i treba im popravak. No, oni su nai potajni junaci i kad odu uvijek alimo za njima. Takvi su ljudi prekrasna zrcala koja u na ivot ulaze kako bi nas podsjetila na dijete koje je umrlo u nama. Na trajni otpor emocionalnoj izvornosti u emocionalnom tijelu stvara vruinu, jer svaki otpor izaziva rascjep, a rascjep stvara vruinu. Trajni otpor izvornosti dovodi do stalnog gomilanja vruine, a tu nakupljenu vruinu u okviru Procesa prisutnosti nazivamo nabojem. Upravo taj naboj postaje jezgra svih naih fizikih, mentalnih i emocionalnih nelagoda. Unutarnja vruina u emocionalnom se obliku oituje izvan nas te je definiramo kao strah, bijes ili tugu. Rije je o negativnom emocionalnom naboju kojeg emo prizvati u svijest i smanjiti tijekom vodenih vjebi i svjesne primjene Procesa emocionalnog ienja. Kako ulazimo sve dalje u odraslo doba, nesvjesno usvajamo postupke za umirenje i kontroliranje u pokuaju da se uhvatimo ukotac s nelagodom negativnog emocionalnog naboja. Svi su nai neugodni emocionalni, mentalni i fiziki simptomi izravna veza sa skrivenim negativnim emocionalnim nabojem. No, mi to ne shvaamo, nego automatski i nesvjesno pribjegavamo umirenju i kontroli, to u nae iskustvo unosi jo tei oblik neravnotee. Takvu automatsku i nesvjesnu reakciju na simptome neravnotee takoer je u nas utisnulo ponaanje roditelja i njihove reakcije na vlastiti negativan emocionalni naboj. Usprkos svim naim naporima da potisnemo taj osjeaj nelagode, negativan emocionalni naboj neminovno preplavljuje nam ivot i oituje se u obliku straha, bijesa i tuge. Strah, bijes i tuga predstavljaju emocionalno trojstvo nelagode koje uzrokuje sve bolesti to danas postoje u svijetu. Kad zaponemo s Procesom prisutnosti, najprije radimo na ostvarenju fizike prisutnosti. Stoga postajemo svjesni neugodnih fizikih osjeta u tijelu, neproduktivnih vidova naeg svakodnevnog ponaanja i negativnih odnosa s vanjskim svijetom koje prije moda nismo ni zapaali. Tada postiemo svojevrsnu mentalnu jasnou i poinjemo povezivati svoje sustave uvjerenja i sveopu kvalitetu svog ivota. Meutim, mnogi kljuni dogaaji koji su u nae emocionalno tijelo utisnuli neravnoteu koju sada namjeravamo neutralizirati dogodili su se prije nego to smo ovladali jezikom i/ili apstraktnim idejama. Stoga ne moemo pouzdano razmiljati o tim dogaajima, niti ih dotaknuti govorom. Upravo u tome tradicionalna terapija doivljava neuspjeh i postaje jednako zastarjela kao ok terapija. Upravo zbog takvih dogaaja 20 minuta leimo u kadi tople vode prije vjebi disanja.

Postoje mnoga objanjenja koja govore zato voda budi emocionalni sadraj naeg iskustva. Openito je prihvaeno da je element vode snano povezan s emocijama. Suze su tekue. O moru govorimo kao o oceanu emocija i ocean shodno tome predstavlja emocionalno tijelo planeta. Ve smo nagovijestili da su emocije zapravo energija u kretanju, a ako je ikada postojala energija u kretanju na ovom planetu, to su onda tekuine koje neprestano teku njegovom povrinom i ispod nje. Poput planeta, i nae je ljudsko tijelo sastavljeno od vie tekuine nego krute tvari. Mjesec se takoer openito povezuje sa enskim naelom, a stoga i s emocijama. Znamo da pun Mjesec djeluje na emocionalni sadraj ovjeka, kao to djeluje i na plimu i oseku svake vee vodene povrine. O samim emocijama moemo razmiljati kao o plimi i oseki koje se uzdiu i sputaju u naoj nutrini. Kad je netko previe emocionalan, kaemo da su ga preplavili osjeaji. Mnotvo je povezanosti i metafora u kojima se povezuju voda i emocije. Jasno je da su voda i emocije oduvijek bile blisko povezane. Voda je energija u kretanju koju moemo promatrati, usprkos tome to nam je pozornost prikovana uz fiziki svijet. Energetski tok nam je vaan. Promatranje kretanja vode u ivotu prua nam materijal za ovakve izraze: Ne uznemiravaj se, samo se prepusti. Leanje u toploj vodi u okviru Procesa prisutnosti omoguuje nam da u negativan emocionalni naboj koji nosimo buenjem svjesnosti emocionalnog tijela unesemo stvarne promjene. Upravo naa svjesnost o tom negativnom naboju dovodi do ponovnog uspostavljanja unutarnje ravnotee. To nam postaje oito kad due vrijeme leimo u kadi. Time aktiviramo carstvo istih osjeaja, ono podruje u kojemu smo boravili prije nego to smo nauili verbalno komunicirati. Takoer aktiviramo vibracijske uspomene na boravak u maternici, kao i na sam trenutak roenja i prvih nekoliko emocionalnih godina ivota. Ta iskustva pripadaju meu posljednja u kojima smo bili potpuno prisutni. Kad u svrhu postizanja svjesnosti sadanjeg trenutka legnemo u toplu vodu, budimo svjesnost emocionalnog tijela. To nam je iskustvo neugodno zbog svega to stoji izmeu onoga tko i to mislimo da jesmo sada i jezgre nae izvornosti. Drugim rijeima, nelagoda koju osjeamo naa je drama, la, a time zapravo dinamika naeg ega. Zato ljudi koji se neugodno osjeaju zbog svojih emocija openito ne vole dugotrajne tople kupke. Svaka nelagoda koja izroni na povrinu tijekom vodene vjebe i tijekom vjebe disanja negativan je emocionalni naboj koji moramo integrirati kako bismo obnovili ravnoteu kvalitete naeg sveukupnog ivota. Integriramo ga kad ga osvijestimo.

Leanjem u toploj vodi promiljeno suoavamo vruinu izazvanu naim otporom prisutnosti s toplinom vode u kadi. Jedna toplina je stvarna (voda), a druga je lana (emocionalni otpor). Ta se dva stanja topline suoavaju i ako jedno od njih ne popusti, moemo osjetiti sve veu nelagodu ili klaustrofobiju ili imamo osjeaj da e se dogoditi neto strano. Tada zapravo osjeamo nagomilani strah, bijes i tugu koji izlaze na povrinu kako bi ih integrirala naa svjesna panja. Takoer osjeamo oajniku elju ega koji se grevito dri svoje neizvornosti. Dakako da toplina vode u kadi nee popustiti samo zato to nam se ne svia, stoga kroz to iskustvo moemo proi samo ako se oslobodimo negativnog emocionalnog naboja kojeg nosimo. Drugim rijeima, dio ega odumire. Njegovu smrt moemo osjetiti na fizikoj razini u obliku tjelesnih osjeta, na mentalnoj u obliku misaonih procesa, a na emocionalnoj u vanjskim izrazima straha, bijesa ili tuge. Kako odumire stisak ega u naem ivotu, tako se iz emocionalnog tijela oslobaa negativan naboj. Do tog otputanja dolazi u trenutku predavanja ili otputanja. U tom se trenutku jedan dio nae vanjske drame takoer odvaja iz nae svijesti. Stoga se oslobaamo dijela lai i dobivamo dio Prisutnosti. To se takoer dogaa tijekom svakodnevnih vjebi disanja. Ponekad moemo osjetiti kako se u nama uzdiu valovi vruine koji se nenadano povlae, tako da se osjeamo malo hladniji nego to je uobiajeno. Rije je o izranjanju i otputanju negativnog emocionalnog naboja. Mogli bismo rei da tijekom leanja u toploj vodi dio teine emocionalnog tereta prolosti istjee niz odvod. Naa nesvjesna reakcija na taj teret natjerala nas je da usvojimo mnotvo nekorisnih postupaka i negativnih uvjerenja koja nam ne daju nita dobro. Onaj trenutak kad svjesno otpustimo dio negativnog naboja iz emocionalnog tijela vrlo je vjerojatno prvi u naem ivotu kad smo napravili dovoljno mjesta za disanje. Kad se teret smanji, sposobni smo uspravnije stajati, dublje udahnuti i upravo sada i ovdje promotriti obzorje svog ivota. Taj novi nain gledanja mogli bismo nazvati sagledavanje ivota u sadanjem trenutku, za razliku od promatranja kroz iskrivljene naoale prolosti ili projicirane budunosti. Sa svakom dovrenom vjebom u vodi i vjebom disanja negativan emocionalni naboj se smanjuje, a dokaz da se oslobaamo prolosti oituje se na mnotvo naina. Nakon prve vodene vjebe i petnaestominutne vjebe disanja koja slijedi mogli bismo osjetiti prazninu. To je prirodno. Nestaje dio prolosti koji smo i nesvjesno nosili sa sobom (jer ne znamo uvijek kakav teret nosimo) i koji smo pogreno smatrali dijelom vlastite osobnosti. Nakon vjebe moemo osjeati kako nam iz tijela izbija vruina.

Ta se vruina doslovce odvaja od naeg emocionalnog tijela, odnosno, rije je o odbacivanju negativnog naboja. Dan-dva nakon toga esto se javlja osjeaj da nam je tjelesna temperatura neto nia od one na koju smo navikli. Do toga dolazi zato to smo se oslobodili neega emu smo se opirali i sputa se temperatura itavog tijela. Organizam e nam se ubrzo prilagoditi i pronai novu ravnoteu. Ti osjeti mogu nam se u poetku uiniti nepoznatima, ali emo automatski proi kroz njih i prilagoditi im se. Oni predstavljaju fizike potvrde promjena koje smo unijeli u cjelokupno stanje naeg emocionalnog tijela. Pojavljuju se automatski, jer se potisnute uspomene koje aktiviramo i iznosimo na povrinu tijekom prvih est vjebi sada uinkovito raiavaju poput ulja s povrine vode. Meutim, u svemiru nema praznog prostora. Zbog toga od ovoga dijela Procesa moramo istodobno poeti ispunjavati svoju nutrinu pozitivnim obrascima ponaanja i idejama koje e nam biti korisne. Drugim rijeima, sada nam prioritet mora postati zamjenjivanje sve slabijeg nesvjesnog i negativnog emocionalnog naboja sve jaim svjesnim i pozitivnim emocionalnim nabojem. Zbog toga se sada moramo poeti usredotoivati na fiziku prisutnost, mentalnu jasnou, emocionalnu ravnoteu i povezivanje sa ivotnom svrhom. Naa je ivotna svrha svjesna povezanost sa samim ivotom. Kad sami upravljamo vlastitim ivotom automatski ivimo svrhovito. ivimo promiljeno. ivimo kako bismo se oslobodili. Tijekom sljedee tri vjebe vano je imati na umu sljedee: sa svakom vjebom u vodi i sa svakom vjebom disanja postajemo sve svjesniji emocionalnog tijela. Dvadesetominutnim leanjem u vodi nakon kojeg odmah slijedi vjeba disanja ubrzano aktiviramo svjesnost sadanjeg trenutka. To znai da e nam se razmak izmeu misli, rijei i djela te njihovih posljedinih oitovanja (kvalitete naeg ivota) doimati sve krai i krai. Sada, zapravo, uviamo povezanost uzroka i posljedica u svojem ivotu. Ta poboljana percepcija doima se poput ubrzanog prolaenja vremena. Kako bismo u tom iskustvu uivali, a ne ga se plaili, ovoga se trenutka moramo obavezati da emo biti odgovorni za sve svoje misli, rijei i djela. Sijati smijemo samo ono to elimo ponjeti. Moramo se truditi da se ne preputamo starim obrascima negativnog razmiljanja. Moramo se posvetiti koritenju Procesa emocionalnog ienja kad god osjetimo uznemirenost. Moramo nastaviti disati dvaput dnevno tijekom 15 minuta bez obzira na sve. Od ove toke Procesa moemo lei u kadu tople vode koliko god esto elimo, nakon ega odmah trebamo obaviti vjebu disanja. Sto ee leimo u toploj vodi s namjerom buenja svjesnosti emocionalnog

tijela, to e negativni naboj bre izlaziti na povrinu gdje se oslobaa. Meutim, nita ne smijemo forsirati. Upozorenje: Svjesno povezivanje disanja tijekom leanja u toploj vodi, za razliku od onog kad samo mirno leimo u kadi, pojaava svjesnost emocionalnog tijela. Tu vjebu ne bi trebali raditi pojedinci koji prvi put prolaze kroz Proces ili oni koji vodene vjebe obavljaju bez pomonika. Svjesno povezivanje disanja za vrijeme leanja u toploj vodi ubrzava proces i moe dovesti do nenadanog izranjanja straha, bijesa i tuge iz prolosti. Stoga nam je za takvu vjebu potrebno vodstvo, iskustvo i prisutnost prijatelja koji e ondje biti u svojstvu svjedoka. Stoga se ne preporuuje da radimo te vjebe. U okviru Procesa prisutnosti, kao to je to izloeno u ovoj knjizi, jednostavno leimo u toploj vodi tijekom 20 minuta, a onda izaemo iz kade, obriemo se i odmah ponemo petnaestominutne vjebe disanja. Ako tijekom vjebe disanja osjetimo emocionalnu, mentalnu ili fiziku nelagodu, trebamo nastaviti odravati povezanost disanja sve dok to iskustvo ne proe. Pridravanje tih jednostavnih uputa osigurava postupan i njean proces.

Preuzimanjekontrolenadnegativnim
U okviru Procesa prisutnosti detaljno se govori o negativnom emocionalnom naboju. Postojanje negativnog naboja gotovo da nam prua priliku da krivnju za svoje sadanje okolnosti prebacimo na prolost. Naalost, od takvog naina razmiljanja nema nikakve koristi, osobito zato to sada svjesno i dosljedno smanjujemo uinak negativnog emocionalnog naboja na sadanje okolnosti. Vrlo je vjerojatno da smo tijekom posljednjih est vjebi vie obnovili svoju emocionalnu ravnoteu nego tijekom itavog dosadanjeg ivota. Sljedeih nekoliko vjebi ubrzava taj postupak. Uskoro neemo imati nikakvih izgovora za to to ne uivamo u svom ivotu, bez obzira na to kako se on odvija. Ili moda ipak hoemo? Tijekom itanja prvog dijela knjige dobili smo savjet da pitanjima pristupamo na nov nain. Od nas se trailo da se usredotoimo na proces postavljanja pitanja, ni na koji nain ne forsirajui odgovore. Sada samo na trenutak moemo zaboraviti tu uputu, jer pred nama je nekoliko pitanja koja e dobiti odgovore. Dok itamo ono to slijedi, moramo imati na umu da nas istina uvijek oslobaa, osobito ako je moemo priznati sami sebi. Ni na koji nain ne moemo zanijekati da se na ivot odvija upravo onako kako smo usmjerili panju. Isto tako, kvalitetu svih naih ivotnih

iskustava odreuje kvaliteta naih namjera. Razmislimo li na trenutak 0 tome, shvatit emo da je to istina. Upravo kao to nas zakon uzroka 1 posljedice smatra sve podjednako odgovornima za svaku misao, rije i djelo, kvaliteta naih iskustava sastoji se od panje i namjere. Ta univerzalna postavka sve nas smjeta na razinu igralita. Tko bi drugi i mogao biti odgovoran za posljedice misli, rijei i djela koje svjesno izraavamo? Ako smo u stanju prihvatiti tu istinu, tada razmislimo o sljedeim pitanjima: Ako moemo svjesno odabrati ljubav, zato onda mrzimo? Ako moemo svjesno odabrati sklad, zato se onda svaamo? Ako moemo svjesno odabrati mir, zato onda odabiremo sukob? Ako moemo svjesno odluiti da drugima pruimo podrku, zato onda odluujemo biti podrugljivi? Ako moemo svjesno odabrati smijeh, zato onda biramo tugu? Ako moemo svjesno odabrati osmijeh, zato se onda odluujemo za mrtenje? Ako moemo svjesno odabrati zahvalnost, zato se onda odluujemo aliti? Ako moemo svjesno odluiti da emo ohrabrivati druge, zato onda odluujemo da emo se natjecati? Ako moemo svjesno odabrati samopouzdanje, zato se onda preputamo sumnjama? Ako moemo svjesno odabrati da nam bude ugodno, zato onda odabiremo patnju? Ako moemo svjesno odabrati optimizam, zato se onda preputamo negativnostima? Odgovor na ova i na sva ostala pitanja koja pitaju zato i dalje nastavljamo zraiti negativnost umjesto ohrabrujueg zraenja nae Unutarnje prisutnosti uvijek je jedan te isti. On glasi: Umjesto da odaberemo razvijati emocionalnu zrelost koja je potrebna kako bismo sebi pruili panju koja nam je potrebna, radije se preputamo vanjskoj drami kako bismo tu panju mogli dobiti od drugih. Kad se posvetimo tome da sami sebi pruimo panju koja nam je potrebna, posvetili smo se vlastitoj slobodi. Sadanji trenutak savren je trenutak u kojemu moemo odabrati emocionalni rast. To moda nije najjednostavniji izbor, ali je svakako najodgovorniji.

Prihvaanjefizikeprisutnosti
Prihvaanje fizike prisutnosti prvi je korak koji moramo poduzeti u ivotu kako bismo trajno napustili reaktivno ponaanje i usvojili svjesno djelovanje. Ako u svom ivotu nismo fiziki prisutni, ne moemo donositi odgovorne i korisne odluke. Odgovorno ponaanje je uzrono i zato e nas automatski dovesti do poveanja unutarnjeg spokojstva i vanjskog sklada, ali da bismo probudili to stanje Postojanja, moramo biti prisutni u svome ivotu. Ako nismo prisutni u fizikome tijelu, tada lutamo mentalnom razinom. To znai da naa svijest lebdi nekim idejnim prostorom kojega nazivamo prolou i budunou. Tada ivotne odluke donosimo na temelju opaaja koje primamo na tim prividnim mjestima. Kako bi nam te odluke na bilo koji nain mogle biti korisne? Odluke utemeljene na dogaanjima iz prolosti i eventualnim dogaanjima iz budunosti najee su reaktivne, a samim tim i uvijek tetne za nas. Najee se temelje na posljedicama pa su stoga neuinkovite. Zbog toga su svakodnevne vjebe disanja toliko vane. Svjesno povezano disanje najbri je postupak za izvlaenje svijesti iz mentalnog stanja ivota u vremenu, kako bismo mogli poeti prikupljati i odravati svjesnost fizike prisutnosti. Tijekom djetinjstva smo poeli usvajati naviku mentalne evakuacije fizikog tijela i bjeanja u prividno mentalno iskustvo koje sada nazivamo vremenom. To smo inili jer smo se plaili onoga to nam se dogaalo u sadanjem trenutku. To je posve jednostavno - osjeaj vlastite Prisutnosti izgubili smo zbog straha. Strah nas nagoni da napustimo fiziko tijelo. Svoju smo izvornu Prisutnost zamijenili za oklop lai. Proivljavali smo iskustva koja su uzrokovala strah, a budui da nismo shvaali to nam se dogaa ili to bismo u tome pogledu mogli poduzeti, u mislima smo pobjegli u prividne hodnike vremena. Na tom nestvarnom mjestu mogli smo se pretvarati da je sve u redu ili da e biti u redu jednoga dana. No, vie se ne nalazimo vi toj situaciji. Tijekom proteklih est vjebi stekli smo dublji uvid u uzroke fizike, mentalne i emocionalne neravnotee. Takoer smo usvojili percepcijske metode koje e nam pomoi da poloimo temelje povratka svjesnosti sadanjeg trenutka. Primjenom Procesa emocionalnog ienja ve smo poeli mijenjati svoj stav prema vlastitom ivotnom iskustvu te vie ne reagiramo, nego svjesno djelujemo. I sama injenica da smo stigli do ovoga dijela Procesa prisutnosti dokaz je da smo iskreno odluili preuzeti odgovornost za kvalitetu svog ivota. Sada nam vie nee biti teko u mislima napraviti skok koji e nam omoguiti prihvaanje injenice da su sva tegobna (zastraujua) iskustva

koja su nas muila u prolosti zapravo uvijek bila zamaskirane prilike za rast i razvoj. U vremenu to nismo mogli uoiti, ali nam postaje posve oigledno kad postignemo svjesnost sadanjeg trenutka. Kad uspijemo napraviti skok u percepciji, kad uvidimo da je sveukupan ivot prilika za razvoj, tada na svjesnoj razini vie nemamo razloga za strah. Zato se plaiti kad znamo da nam se ivotna iskustva dogaaju samo zato da bismo mogli rasti? Osobito sada, kad smo osnaeni percepcijskim metodama koje nam omoguuju da svjesno sudjelujemo u svim svojim iskustvima rasta i da ih integriramo. Ta nam spoznaja prua sigurnost. Sto smo svjesniji svake pojave svojih neintegriranih ivotnih iskustava, to e se na osjeaj sigurnosti postupno poeti iriti i u nesvjesno podruje. To znai da e se i nae djeje ja takoer ponovno poeti osjeati sigurnim kad svjesno preuzmemo odgovornost za kvalitetu svih svojih doivljaja. A sigurno dijete je ispunjeno spontanom radou i kreativnou. Stoga bez straha moemo poeti naputati ovo prividno iskustvo koje nazivamo ivotom u vremenu i vratiti se u svoj jedini stvarni dom kojega imamo dok putujemo sadanjim ivotnim iskustvom, a to je fiziko tijelo. Kad odluimo vratiti se u fiziko tijelo, istodobno smo odluili postati fiziki svjesni svakog dijela svog ivota. Tek otkrivena fizika prisutnost je dar, jer nam omoguuje da svoju energiju preusmjerimo u svjesno kretanje kroz iskustva za koja znamo da su nam korisna. Stoga je ovo trenutak u Procesu prisutnosti u kojemu svjesno moramo prihvatiti zadatak kretanja kroz svoja iskustva. Imamo samo dva instrumenta uz pomo kojih moemo ulaziti, prolaziti i izlaziti iz svojih ivotnih iskustava, a to su panja i namjera. Panja je instrument mentalnog tijela, ono ime se usredotoujemo. Namjera je instrument emocionalnog tijela, ono zbog ega se usredotoujemo. Kvalitetu naeg ivota u svakom trenutku odreuje stupanj svjesnosti panje i namjere. Posve jednostavno, ali moramo biti fiziki prisutni da bismo se svjesno koristili tim percepcijskim metodama na koristan nain. U svakom trenutku ivota automatski se koristimo i panjom i namjerom. Tim smo se instrumentima uglavnom koristili na nesvjestan nain, na temelju onoga to nam se, prema naem uvjerenju, dogodilo u prolosti i to bi nam se moglo dogoditi u budunosti. Drugim rijeima, sve donedavno smo kvalitetu svog ivota osmiljavali djejim tumaenjima i buduim procjenama. Bilo bi tonije rei da smo svom pogreno informiranom djetetu doputali da odreuje to je najbolje za nas na temelju njegovih tumaenja svijeta. Ta su tumaenja prie koje smo priali sebi kao djeca i koje su se otada pretvorile u knjinicu naih nesvjesnih, ali kljunih sustava uvjerenja. Nijedna od tih pria nije istinita i zato bi bilo opasno da tim nesvjesnim, sutinskim sustavima

uvjerenja i dalje doputamo da ulogu igraju mjerila kojim se odreuje kvaliteta naega sadanjeg iskustva ivota. Od najvee je vanosti da se ponemo svjesno kretati svojim iskustvima. Ako panju i namjeru dvaput dnevno usredotoimo na jednostavan instrument upravljanja s kojim emo se sada upoznati, nauit emo kako moemo izvriti taj zadatak. Tijekom sljedee tri vjebe trebamo se koristiti tim instrumentom za usmjeravanje svojih iskustava prema sve veoj fizikoj prisutnosti, mentalnoj jasnoi i emocionalnoj ravnotei. Dosljedna primjena toga instrumenta pruit e nam uvid u posljedice svjesnog upravljanja vlastitom panjom i namjerom. Ovaj jednostavan, ali iznimno moan navigacijski instrument djeluje na temelju pretpostavke da se razliiti atributi nae percepcije moraju uskladiti na odreenu frekvenciju kako bismo postigli konkretnu kvalitetu iskustva. To emo najbolje razumjeti ako zamislimo orkestar. Kako bi postigli meusobni sklad svi glazbenici i orkestar moraju svirati istu kompoziciju. Razliiti atributi nae percepcije na isti se nain moraju svjesno uskladiti na istu frekvenciju kako bismo mogli postii odreenu kvalitetu iskustva. Naa je osobna frekvencija ono o emu najee razmiljamo. Tijekom sljedee tri vjebe taj navigacijski instrument usklauje nau osobnu frekvenciju s fizikom prisutnou, zatim s mentalnom jasnoom, a na kraju i s emocionalnom ravnoteom. Kako bismo ga to bolje iskoristili, dvaput dnevno (ujutro i naveer), nakon petnaestominutne vjebe disanja, sami sebi postavljamo odreena pitanja. Ve smo raspravljali o pristupu kojeg trebamo prihvatiti tijekom Procesa prisutnosti u pogledu postavljanja pitanja pod naslovom Svjesnost postavljanja pitanja. Bilo bi korisno da to ukratko ponovimo. Kad nam u ivotu netko postavi pitanje, istog se trenutka posluimo panjom kako bismo pronali odgovor. Ako ga ne uspijemo pronai, svjesno okonavamo misaonu potragu s ograniavajuom samoprosudbom u pogledu svojih intelektualnih sposobnosti. Proces prisutnosti, a osobito ovaj odreeni navigacijski instrument, trai od nas da prihvatimo drukiji pristup. U ovoj je vjebi vano postavljanje pitanja, a ne pronalaenje ispravnog odgovora. Stoga nije prijeko potrebno u mislima tragati za odgovorom ili ga pokuati nasilno izvui na povrinu. Trebamo iskreno postavljati pitanja i obratiti panju na prvi odgovor koji se pojavi u mislima. Samom procesu odgovaranja ne pridajemo nikakvu vanost. Ako se odgovor ne pojavi, prelazimo na sljedee pitanje. Na taj nain odgovoru doputamo da se pojavi kad to najmanje oekujemo. Ako se odgovor pojavi, zapamtimo ga, a onda prelazimo na sljedee pitanje.

Uinkovitost te metode temelji se na dosljednom postavljanju pitanja, a ne na pronalaenju ispravnog odgovora. Um e se automatski pobrinuti za odgovore. Ti odgovori nam se nee uvijek oitovati kao mentalni koncepti, misli ili slike, nego kao povoljne promjene u kvaliteti naega iskustva, odnosno kao prijateljski naklonjeni glasnici. Najbolje je da pitanja postavljamo neposredno nakon vjebe disanja, jer tada posjedujemo najvie svjesnosti sadanjeg trenutka koja hrani nae svjesne namjere. Svjesnost sadanjeg trenutka uveava sve na to je svjesno usmjerimo. Navigacijski instrument za sedmu vjebu: Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebi disanja svoje iskustvo usmjeravamo prema fizikoj prisutnosti. to je svrha fizike prisutnosti? Koji zvuk povezujem s fizikom prisutnou? Koju boju povezujem s fizikom prisutnou? Koji miris povezujem s fizikom prisutnou? Koji okus povezujem s fizikom prisutnou? Koju emociju povezujem s fizikom prisutnou? Koju teksturu povezujem s fizikom prisutnou? Koji fiziki oblik fizika prisutnost ima za mene? Koji pokret povezujem s fizikom prisutnou? Koji vizualni simbol povezujem s fizikom prisutnou? Na kojem podruju svog ivota u ovom trenutku doivljavam fiziku prisutnost bez ikakva napora?

Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da: 1 Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja. Takoer moemo napraviti i vie od jedne vodene vjebe koja je potrebna za aktiviranje ove vjebe. 2 Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3 Proitamo napisani tekst i primjenjujemo navigacijsku metodu prema uputama. Ovdje zavrava sedma vjeba.

OSMAVJEBA
(Druga vjeba u vodi) Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Odgovoran/odgovorna sam za vlastito spokojstvo.

Kako bismo aktivirali ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo itav napisani tekst. Barem 20 minuta leimo u kadi s toplom vodom, a odmah nakon toga radimo petnaestominutnu vjebu disanja.

Buenjespokojstvaputemopratanja
Na nekoj razini svi smo bijesni, jer kao djeca nismo dobili bezuvjetnu ljubav. Sve su nas samo uvjetno voljeli. To nije optuba, nego tegobna situacija u koju nas dovodi roenje u svijetu u kojemu se stanje neprestano mijenja. Od djetinjstva smo itav svoj ivot i svu svoju energiju troili pokuavajui ivjeti u skladu s uvjetima koji su nam trebali, prema naem miljenju, pribaviti bezuvjetnu ljubav, a da toga uope nismo bili svjesni. To se oitovalo u beskonanom fizikom, mentalnom i emocionalnom djelovanju ili predstavama koje smo odigravali pokuavajui privui panju i prihvaanje. Naalost, druge ljude ne moemo predstavom prisiliti na bezuvjetnu ljubav. Sva panja koju privuemo predstavom po svojoj je prirodi uvjetna. Istina je da smo svaki put doivjeli neuspjeh pokuavajui privui panju za kojom smo eznuli. Neuspjeh smo doivjeli jer bezuvjetna ljubav nije novac, nije neto to moramo ili moemo zaraditi. Ljubav ne moemo postii zaslugama. Ne moramo biti sposobni da bi nas drugi voljeli. Ljubav

je nae pravo po roenju. Ljubav jednostavno jest. Ljubav je sutina onoga tko i to mi jesmo. Primjer ljubavi koji su nam roditelji svojim odnosom prema nama i svojim meusobnim odnosom postavljali tijekom djetinjstva postao je naa temeljna definicija ljubavi. Ona je automatski ishod emocionalnog utiskivanja. Shodno tome, kad god kao odrasle osobe pokuavamo izazvati iskustvo ljubavi, nesvjesno stvaramo fiziki, mentalni i emocionalni scenarij koji e ponovno stvoriti emocionalni odjek to smo ga iskusili tijekom prvih djejih odnosa s roditeljima. Taj odjek uope ne mora biti ugodan, nego samo mora biti slian. Ako smo traei ljubav bili zlostavljani, tada je zlostavljanje postalo dijelom nae djeje definicije ljubavi. Shodno tome, kad god kao odrasli ljudi u svom ivotu osjeamo potrebu za ljubavlju, automatski emo proizvesti iskustvo koje e ukljuivati emocionalni odjek zlostavljanja. Toga uope nismo svjesni, nego postupamo automatski. Zato? Zato to je to jedini nain koji poznajemo da bismo dobili ono to smatramo ljubavlju. No, ljubav koju dobijemo uvijek nas povrijedi. Povrijedi nas stoga to je uvjetovana. Na svjesnoj razini mogli bismo rei: Zato mi se to uvijek dogaa? Razlog zbog kojega uvijek iznova stvaramo isto bolno iskustvo posve je jednostavan. To inimo zato to ne znamo drukije. Takva nam je sudbina. To je otvorena rana u srcu ovjeanstva. Zbog toga mnogi ljudi automatski pretpostavljaju da je ljubav bolna. No, bolan je uvjet, a ne ljubav. U okviru Procesa prisutnosti postupno uimo usmjeriti pogled onkraj ogranienja svojih djejih tumaenja. Uimo odrasti u emocionalnom smislu. Posljedica emocionalnog rasta je da polako poinjemo skidati prividne koprene koje smo postavili na mjesto svojih iskustava iz djetinjstva. Dok se postupno podiu koprene straha, bijesa i tuge, poinjemo ulaziti u posve drukije iskustvo svijeta. To nije iskustvo svijeta sastavljeno od prolosti ili projicirane budunosti, nego iskustvo svijeta kojemu pristupamo kroz svjesnost sadanjeg trenutka. Poinjemo dobivati duboke spoznaje i uvide o stvarnoj prirodi naeg zajednikog ljudskog stanja i to je potvrda da se budimo i ulazimo u svijet svjesnosti sadanjeg trenutka. Jedan od tih uvida glasi: Svatko koga susretnemo traga za iskustvom bezuvjetne ljubavi, kakvim god nam se ponaanje te osobe moglo doimati na povrini. U poetku to ne uspijevamo zapaziti, jer postupci kojima se koristimo pokuavajui privui iskustvo bezuvjetne ljubavi rijetko kad

odraavaju bezuvjetnu ljubav koju traimo. To se dogaa zato to svi mi pokuavamo dobiti ljubav od drugih pa nam se u naem individualnom iskustvu zbog procesa odraavanja ini da svi ljudi na svijetu pokuavaju neto dobiti od nas. Osjeaj da ovaj svijet neprestano neto pokuava dobiti od nas automatski je odraz naeg vlastitog ponaanja. To smo ponaanje usvojili u djetinjstvu oponaajui roditelje. Oni su ga, pak, usvojili oponaajui svoje, itd. Kad postignemo dovoljnu svjesnost sadanjeg trenutka da bismo uistinu uvidjeli kako smo nesvjesno stvorili ivot utemeljen iskljuivo na djejoj definiciji onoga to smatramo ljubavlju, tada moemo prihvatiti smijenu stranu svoje tragedije. Slijepo smo se drali primjera koji su nam postavili roditelji. Zar su se stvari i mogle drukije razvijati s obzirom na taj poetni korak? Zapravo, ispravno bi bilo rei da smo mi svoji vlastiti roditelji sve dok se ne oduimo od uvjerenja koja su utisnuli u nas i dok ih ne prevladamo. To je kao da slijepac vodi slijepca. Razumijevanje i prihvaanje takve mune situacije omoguuje nam da sebi oprostimo zbog svih svojih pogrenih postupaka iz prolosti. Za ljubavlju smo tragali na pogrenim mjestima i na pogrean nain. Taj nam uvid omoguuje da shvatimo zato smo stvarali kvalitetu ivota kroz koji sada prolazimo. U stanje izvornosti moemo zakoraiti ako prihvatimo i priznamo da ne znamo to je bezuvjetna ljubav. To to nemamo pojma to je bezuvjetna ljubav nije stvar nae razine inteligencije ili prirode nae osobnosti. U svijetu u kojemu se uvjeti neprestano mijenjaju, iskustvo bezuvjetne ljubavi najrjei je od svih dragulja. Buenje bezuvjetne ljubavi na ovome svijetu slino je pokuaju udisanja svjeeg zraka u oceanskim dubinama. I tu se krije klju za buenje bezuvjetne ljubavi u ovome svijetu: elimo li u oceanskim dubinama udahnuti svje zrak, bilo bi nam pametnije da ga sami dopremimo onamo. Kad shvatimo vlastitu situaciju, moemo se nasmijati sebi zbog predstava koje izvodimo. Taj je smijeh lijek za kojim zapravo udimo, jer ako smo u stanju nasmijati se vlastitim predstavama, to je dokaz da smo si oprostili. Kad uistinu prihvatimo te spoznaje o sebi, moemo poeti prihvaati da to isto vrijedi i za svakog drugog ovjeka. Bez obzira na to kakvim nam se moglo uiniti neije ponaanje, svaka osoba, drei se primjera vlastitih roditelja, traga za iskustvom bezuvjetne ljubavi. Drugim rijeima, bez obzira na to kako doivljavamo kvalitetu ponaanja druge osobe, njezin izgled ili ivotne okolnosti koje je stvorila, svaki ovjek daje sve od sebe drei se primjera koji su mu postavili roditelji. Mi se svi uistinu trudimo najbolje to moemo.

Meutim, iako intelektualno shvaamo tu nau zajedniku sudbinu, ipak nam moe biti jako teko oprostiti drugima zbog toga to su nas prema naem shvaanju povrijedili. U poetku emo to naizgled tragino i iskrivljeno stanje stvari moi prihvatiti samo kao vlastitu sudbinu, stoga to ne znamo to je bezuvjetna ljubav pa smo povrijedili i sebe i druge. No, moda neemo biti spremni uvidjeti i prihvatiti da je to istodobno i nevolja drugih, osobito kad je rije o naim roditeljima i svima onima koji su nas povrijedili. Zato? Zato to je dio naeg iskustva jo uvijek zamraen bijesom. Dio naega iskustva jo osjea potrebu i misli da ima pravo okrivljavati druge. To je onaj vid naeg iskustva koji jo traga za osvetom, jer nije primio ono to je smatrao da zasluuje. To je nae djeje ja ispunjeno potrebama i eljama. Moemo biti sigurni da je o tome rije kad god kaemo: To su bili moji roditelji i stoga su morali biti pametniji. Donijeli su me na svijet pa su bili odgovorni za moju sigurnost. To je naa predstava. To je glas djeteta koje jo ne razumije nau zajedniku nevolju. Da bismo prevladali bijes, potrebu za okrivljavanjem drugih i potajnu elju za osvetom, moramo prevladati i jednu od najveih prepreka na putu vlastite emocionalne evolucije, a to je Oholost. Samo nam oholost ne doputa da prepoznamo vlastitu nevolju u ivotu drugih ljudi. Kad jasno spoznamo djelovanje i posljedice emocionalnog utiskivanja, tada samo jo oholost gui sposobnost da oprostimo drugima. Ako smo oholi, tada bismo lako mogli prihvatiti da nismo znali. No, ako se ne odluimo osloboditi bijesa, zbog njega neemo moi lako prihvatiti da su i drugi, osobito nai roditelji, davali sve od sebe u igri s kartama koje su im podijelili njihovi roditelji. Za neutraliziranje oholosti potrebna je sljedea jednostavna spoznaja: Svi postupci koje zamijetimo u svojim odnosima s drugim ljudima, a koji nisu in bezuvjetne ljubavi, vapaj su za njom. Na povrini to moda nije oigledno, jer mi smo odrasli pravi majstori kad treba prikriti istinsku narav vlastitog unutarnjeg stanja. Pravi srno profesionalci kad se treba pretvarati da je sve u redu. Znamo se ponaati kao da elimo jedno, iako zapravo elimo neto posve drugo. U svijetu odraslih

sve je uvijek zadovoljavajue, zgodno, dobro i ne previe loe. No, u emocionalnom tijelu skrivenom ispod povrine svijeta svakog ovjeka koji nije spontano radostan i kreativan, skriva se uplaeno, bijesno dijete slomljenog srca koje nije dobilo bezuvjetnu ljubav. Taj je uvid klju naega osloboenja, vrata koja vode spokojstvu. Taj je uvid temelj sveukupnog opratanja. Kad negativno prosuujemo ponaanje ljudi koji nas okruuju, tada potrebu za ljubavlju tumaimo kao neto drugo. U svijetu koji se ovoga trenutka nalazi pred nama promatramo odraze svoje prolosti i projicirane budunosti, i stoga se u nama javljaju negativne prosudbe. Kad se pribliimo svjesnosti sadanjeg trenutka poet emo jasno uviati da svijet koji nas ovoga trenutka okruuje uvijek trai nau bezuvjetnu ljubav na jedini njemu dostupan nain, jer i mi sami to inimo. Svijet samo zrcali nau patnju. U ovome trenutku putovanja Procesom Prisutnosti korisno je iskreno razmisliti kako smo se odnosili prema onim ljudima ti naem svijetu koji su traili nau bezuvjetnu ljubav. Podsjetimo se da su se koristili jedinim sredstvima koja su im bila na raspolaganju: pogrenim primjerima koji su u njih emocionalno utisnuti dok su bili djeca. Navodi li nas vlastita oholost da pretpostavimo kako su se trebali ponaati drukije i da su trebali biti pametniji, iako nije bilo nikoga tko bi im posluio kao primjer? Jesmo li mi sami bili bolji od njih? Presudno je da sada odluimo svjesno se prisjetiti svih onih ljudi iz svojega ivota kojima ne moemo oprostiti. Ti su ljudi arina toka nae djetinjaste osvete. rtve su nae oholosti. To su istodobno oni ljudi koji samo ekaju da nam pomognu da otkrijemo vlastito spokojstvo. Dok ih ne oslobodimo okova vlastitih prosudbi, ostat emo u zatvoru vlastite zbunjenosti. Bijes koji osjeamo prema njima predstavlja nedostatak jasnoe u naem razmiljanju i uzrok je naem nemiru. Zamolimo Unutarnju prisutnost da nas obdari snagom, suosjeanjem i emocionalnom zrelou kako bismo im mogli oprostiti. Zamolimo Unutarnju prisutnost da nam razotkrije suprotnost oholosti. Ljudi koje smo odluili kazniti i osuditi time to im ne opratamo zapravo su nai prikriveni spasitelji. Nitko nas ne moe prisiliti da oprostimo, niti moemo mehaniki oprostiti samo zato to je to ispravno. Zbog toga moramo ponizno zamoliti pomo Kad Unutarnju prisutnost zamolimo da nam pomogne, poinjemo ruiti utvrdu vlastite oholosti. Poniznost iskorjenjuje oholost. Moramo se prisjetiti da su svi roditelji neko takoer bili djeca. Kad oima svjesnosti sadanjeg trenutka pogledamo bilo kojeg roditelja, vidjet emo uplaeno dijete koje je takoer baeno u ovaj uvjetovani svijet. To dijete, kao i djeje ja u nama, udi samo za bezuvjetnom ljubavlju. Moemo li svoje roditelje smatrati odgovornima zato to su preuzeli

naine ponaanja koje su nauili od svojih roditelja? Zar nam bijes vie koristi nego suosjeajna odluka da prepoznamo pogreke u vlastitoj percepciji? Prosudba je nedostatak razumijevanja, nedostatak jasnoe, virus koji je zarazio nau percepciju. Prosudba je na svim razinama oholost. Ona je dvostruko mjerilo. Druge krivimo zbog iste situacije u kojoj se i sami nalazimo. Stoga oprostimo sada svojim roditeljima blagoslivljajui ih bezuvjetnom ljubavlju koju srno eljeli dobiti od njih dok smo bili djeca. Tim jednim jedinim inom ljubavi razbijamo tragini ciklus koji je razarao bezbrojne narataje prije nas. Ako se na taj nain oslobodimo, unosimo mir u iskustva svih koji e doi i dugo vremena nakon to napustimo granice svojega sadanjeg iskustva. Izvorno opratanje kree od naega ponaanja prema vlastitom djejem ja. Taj dio svojega iskustva moramo voljeti bezuvjetno, inae nikada neemo uspjeti proiriti odjek bezuvjetne ljubavi u svom vanjskom svijetu, zato to vanjski svijet jest i uvijek e biti samo nae zrcalo. U njemu se odraavamo. Da bismo iskusili bezuvjetnu ljubav, moramo je pruiti, jer je iskusiti moemo samo kroz in darivanja. Nae putovanje prema bezuvjetnoj ljubavi mora poeti sa inom kojim sebi pruamo ono to traimo od drugih. Ako ne znamo kako bismo bezuvjetnu ljubav poklonili svom djejem i odraslom ja, koje smo stvorili kao reakciju na iskustva iz djetinjstva, tada to moramo nauiti. Moramo zamoliti Unutarnju prisutnost da nam pokae kako bismo to mogli postii. Moramo odluiti da emo sebe voljeti bez obzira na sve. Moramo odluiti da emo, bez obzira na sve, imati razumijevanja za sebe. Sasvim jednostavan, iako i zahtjevan zadatak. Samo ako u tome uspijemo moi emo u potpunosti razumjeti sljedei uvid: Bezuvjetna ljubav se daruje. Bezuvjetna ljubav je opratanje. Sve dok suosjeajnim ponaanjem odraslog ja djejem ja ne pokaemo da bezuvjetnu ljubav moemo iskusiti samo putem inom davanja, ono e i dalje vjerovati da je ljubav neto to moramo dobiti iz vanjskoga svijeta, pa e se tako i ponaati. Ako u vlastiti ivot ne unesemo primjer bezuvjetne ljubavi, i dalje e nas frustrirati nesvjesno djelovanje naeg krivo upuenog djejeg ja. Frustrirat e nas, jer kad god svjesno teimo

iskustvu bezuvjetne ljubavi, nesvjesno e potkopati nae dobre namjere svojim pogreno usmjerenim shvaanjem o ljubavi. Ne postoji nikakav razlog, izgovor ili opravdanje zbog kojih se prema sebi ne bismo odnosili s bezuvjetnom ljubavlju. Zasluujemo je davati i primati. Naa najvea odgovornost u ovom ivotu je otkrivanje istinske prirode bezuvjetne ljubavi, kako bismo je mogli unijeti u svoje iskustvo vanjskoga svijeta. To je najuzvienija usluga koju moemo pruiti ovjeanstvu. Na taj nain unosimo daak svjeeg zraka u oceanske dubine. Nae putovanje u razotkrivanje prirode te uzviene misterije zapoinje suosjeajnou prema sebi. Suosjeanje utemeljeno na osobnom razumijevanju temelj je opratanja. Opratanje je melem za duu koji iscjeljuje patnju izazvanu nerazumijevanjem iz kojega se raaju prosudbe. Ako sami sebi oprostimo pogreke vlastitog ponaanja, automatski opratamo i svijetu. Kad oprostimo, vraa nam se spokojstvo. Spokojslvo je vjeni izvor spontane radosti i stvaralatva. Spontana radost i stvaralatvo odjek sn svjesnosti sadanjeg trenutka.

Navigacijski instrument osme vjebe: Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebe disanja usmjeravamo svoje iskustvo prema postizanju mentalne jasnoe. Koristite se uputama iz sedme vjebe. Koja je svrha mentalne jasnoe? Koji zvuk povezujem s mentalnom jasnoom? Koju boju povezujem s mentalnom jasnoom? Koji miris povezujem s mentalnom jasnoom? Koji okus povezujem s mentalnom jasnoom? Koji osjeaj povezujem s mentalnom jasnoom? Kakvu teksturu povezujem s mentalnom jasnoom? Koji fiziki oblik za mene ima mentalna jasnoa? Koji pokret povezujem s mentalnom jasnoom? Koji simbol povezujem s mentalnom jasnoom? Na kojem podruju svojega ivota ovoga trenutka osjeam mentalnu jasnou bez ikakva napora?

Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da: 1. Dvaput svakoga dana radimo petnaestominutne vjebe disanja. Uz leanje u vodi kojim aktiviramo osmu vjebu, moemo raditi dodatne vodene vjebe kad god elimo. 2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3. itamo napisani tekst i primjenjujemo navigacijski instrument za postizanje poveane mentalne jasnoe. Zavretak osme vjebe.

DEVETAVJEBA
(Trea vjeba u vodi) Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Pozivam sebe da budem spontano radostan/radosna.

Kako biso aktivirali ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo itav napisani tekst. Barem 20 minuta leimo u kadi s toplom vodom, a odmah nakon toga obavimo petnaestominutnu vjebu disanja.

Obnavljanjeemocionalneravnotee
Dosad smo u Procesu prisutnosti postigli dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da dobijemo uvid ti ono to nazivamo osobnim negativnim obrascem i ponemo ga svjesno mijenjati. Taj negativan obrazac izaziva neugodne okolnosti koje neizostavno stvaramo svaki put kad elimo potaknuti iskustvo bezuvjetne ljubavi u svom ivotu. Neminovno se oituje u obliku okolnosti naega ivota koji nam onemoguuju doivljaj iskustva bezuvjetne ljubavi. O njemu moemo razmiljati i kao o temi koja lei u temelju svake nae fizike, mentalne i emocionalne drame. U ivotu svakoga od nas postoji glavna dramatina tema koja se ponavlja otkako smo iskoraili iz djetinjstva. Ta nam je tema skrivena sve dok ne postignemo dovoljno svjesnosti osobnog trenutka da je uoimo i pozabavimo se njome. Obuhvaa nau nesvjesnu definiciju ljubavi koju je u emocionalno tijelo utisnuo odnos s roditeljima i promatranje meusobnog odnosa majke i oca. To nije definicija ljubavi odrasle osobe,

nego nefunkcionalna definicija ljubavi koju je usvojilo djeje ja, koja se neumorno namee naem ivotu odrasle osobe naizgled u suprotnosti s naim najboljim namjerama. Nesvjesna definicija ljubavi proima svaki vid naeg ivota kao odrasle osobe, ali se najjasnije oituje kad je rije o intimnim odnosima. Istraivanje ishoda svih naih neuspjelih intimnih odnosa uinkovito razotkriva nesvjesnu definiciju ljubavi. Kako bismo otkrili svoju nesvjesnu definiciju ljubavi moemo se posluiti okolnostima svojih intimnih odnosa, jer su u ovome svijetu naa elja za ljubavlju i za intimnou blisko povezane. Ako je na glavni intimni odnos (onaj koji smo imali s roditeljima) bio nefunkcionalan, tada e se to jasno odraavati i u naim intimnim odnosima s ljubavnicima/ljubavnicama. Nesvjesna definicija ljubavi razlikuje se od osobe do osobe, ali je istovjetan mehanizam njezina oitovanja. Nesvjesna definicija ljubavi na je emocionalni obrazac koji smo doivjeli kao djeca traei ljubav. Stoga taj emocionalni obrazac ponovno stvaramo u svom ivotu kad god osjeamo potrebu da nas netko voli ili kad god pokuamo pokazati svoju ljubav prema drugoj osobi, a da toga nismo ni svjesni. U poetku, prije nego to smo postigli dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da sami uvidimo taj obrazac, jasno smo ga uoavali u drugima. Kad god smo pokuavali odrati ljubavni odnos, izgledalo je da odnos naruava druga osoba. Na osobni negativan obrazac razotkriva se u uvjetima koje postavlja druga osoba. Takoer je vano drati na umu da se naa nesvjesna definicija ljubavi ne razotkriva u poecima intimnih odnosa, nego na njihovom kraju. Taj je obrazac takoer vidljiv vi ishodu naih pokuaja da doivimo ljubav. Ako nam se odnosi ne okonavaju, tada se obrazac razotkriva u tome to postaju jednolini. Takav ishod u poetku uvijek smatramo pogrekom partnera ili partnerice. Na svu sreu, sada znamo kako se stvari odvijaju i znamo da je rije o zrcalnom odrazu. Osoba koja nam slomi srce zapravo je glasnik. Nain na koji emocionalno reagiramo na to iskustvo sadri detalje poruke. Sada poznajemo metode za smanjivanje negativnog emocionalnog naboja u poruci. U ovome trenutku putovanja takoer smo spremni za jo jedan krupan korak prema ukidanju nesvjesne definicije ljubavi kako nam vie ne bi potkopavala intimne odnose. To postiemo kad osvijestimo vlastitu definiciju ljubavi. Na temelju prolih iskustava uvjerili smo se da nam je mnogo lake prepoznati nesvjesnu definiciju ljubavi u onome to nam se dogaa, u onome to je potaknuto ponaanjem druge osobe. To se dogaa zato to nam strah ne doputa da vidimo sebe i zato to nas bijes navodi da

na vlastite odraze u svijetu reagiramo okrivljavanjem i osvetom. No, ispod tih osjeaja krije se dubok osjeaj gubitka i tuge. Za dijete ne postoji vei uzrok boli nego kad se otvori iskustvu bezuvjetne ljubavi, a umjesto nje doivi bol (odbacivanje ili ak ponienje). Ta se tuga poveava kad dijete zakorai u svijet odraslih i to mu se neugodno iskustvo neprestano iznova ponavlja. Kako, dakle, da okonamo taj nesvjestan, bolni ciklus? Dovoljno je postaviti pitanje, odnosno niz pitanja. Ako iskreno postavimo sljedea pitanja, doputajui da nam Unutarnja prisutnost razotkrije odgovore, izazivamo percepcijski pomak koji poinje ukidati neugodni obrazac koji se neprestano ponavlja. Da bismo pokrenuli pomak u percepciji, moramo napraviti pet koraka: Prvi korak: kakav ishod uvijek dobijemo? Prvi korak je utvrivanje nae osobne, nesvjesne definicije ljubavi. To je lako postii. Pitamo se kako zavravaju svi nai intimni odnosi. Tom pitanju moemo pristupiti na tri naina: 1. Opiemo to se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu jednolini, poevi rijeju mi: Mi na kraju uvijek... 2. Opiemo to se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu jednolini, poevi rijeju ja: Ja na kraju uvijek... 3. Opiemo to se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu jednolini, poevi rijeju Oni: Oni na kraju uvijek... Cilj prvoga koraka je pronai rije ili frazu koji opisuju zajedniki nazivnik zavretka svih naih intimnih odnosa. U poetku nam se moe initi da su okolnosti u svakom sluaju drukije. Drugi nam korak pomae da razjasnimo to se uistinu dogaa. Drugi korak: kako se osjeam? U drugom koraku panju moramo skrenuti s fizikih okolnosti koje prate okonanje naih intimnih odnosa. Moramo je odvojiti od svog ponaanja i ponaanja svojih partnera/partnerica. Okolnosti odnosa sve donedavno su bile arite nae panje i moda nam se upravo zbog toga inilo da su razliiti odnosi zavravali na razliite naine. Sada panju moramo usmjeriti na svoje osjeaje nakon okonanja svakog odnosa, odnosno, trebamo se pitati kakva je bila priroda naih osjeaja. Sto smo osjeali nakon zavretka odnosa? Da bismo to postigli, trebamo dovriti sljedeu reenicu:

Na kraju svakog mog intimnog odnosa osjeam se... Moramo se potruditi kako bismo pronali rije ili frazu koji bi bili smisleniji od rijei tuno. Osjeamo li se naputeno, iskoriteno ili izdano, imamo li osjeaj da nas je partner/partnerica uzeo/uzela zdravo za gotovo? Ako se pomuimo i otkrijemo pravu rije ili frazu, tada ponovno moemo razmisliti na koji su se nain partner ili partnerica odnosili prema nama i zbog ega vie nismo eljeli ostati s njima. Moemo razmisliti i o svom ponaanju koje je partnera ili partnericu navelo da nas napuste ili se prestanu prema nama odnositi s ljubavlju. Nakon toga ponovno trebamo razmisliti o osjeajima koji su se u nama javili nakon prekida. Moramo potraiti emocionalni obrazac koji se krije ispod neugodnog iskustva. Cilj je drugog koraka pronai rije ili frazu koji opisuju zajedniki negativni emocionalni ishod naih propalih intimnih odnosa. Taj emocionalni obrazac klju je kojim otkrivamo ono to je zajedniko u okonanju svakog naeg odnosa. To je negativan obrazac koji predstavlja nau nesvjesnu definiciju ljubavi. Ujedno je i nesvjesna motivacija u pozadini predstave koju stvaramo u mnogim drugim vidovima svog ivota. Primjerice, moda smo otkrili da se na kraju svakog intimnog odnosa osjeamo naputeno. To nam govori da smo osjeaj naputenosti od ranog djetinjstva izjednaavali s osjeajem ljubavi. Drugim rijeima, u trenutku kad smo u ranom djetinjstvu uistinu trebali ljubav preivjeli smo snano iskustvo naputenosti. Moemo biti sigurni daje to tono ako nai intimni odnosi zapoinju romantino, a okonavaju s osjeajem naputenosti i stvarnim naputanjem. Tako se osjeamo ako je na obrazac naputenost. No, moemo imati i obrazac iskoritenosti, izdaje ili prevare i slino. Takoer moemo imati brojne sporedne definicije onoga to nesvjesno smatramo ljubavlju, ali uvijek postoji glavna tema. Sljedei korak e nam pokazati jesmo li tono utvrdili svoju nesvjesnu definiciju ljubavi. Trei korak: odnosi li se ta definicija i na moju obitelj? Ishod svojih intimnih odnosa sad trebamo usporediti s odnosima u svojoj uoj obitelji. Najprije razmislimo o roditeljima. Odgovara li rije ili fraza kojima smo opisali svoje osjeaje nakon okonanja intimnih odnosa odnosu naih roditelja dok smo bili djeca? Uklapa li se u njihovo ponaanje prema nama? Opisuju li ta rije ili fraza emocionalni ishod bilo kojeg intimnog odnosa naih brae i sestara?

Ako uoimo da se na negativan emocionalni obrazac u nekom obliku oituje u ivotnim iskustvima lanova ue obitelji, tada moemo biti sigurni da smo na pravome putu, jer naa nesvjesna definicija ljubavi ne pripada samo nama. Nju nasljeujemo od roditelja, kako su je i oni naslijedili od svojih. Ako smo je naslijedili mi, naslijedili su je i naa braa i sestre. Taj nesvjestan sustav uvjerenja o prirodi ljubavi zajedniki je i nama i ostalim lanovima ue obitelji. Na ovaj se ili onaj nain pojavljuje u naim obiteljskim odnosima, jer u obiteljima najee prevladava ista nesvjesna definicija ljubavi. U poetku je moda neemo uspjeti uoiti na fizikoj razini, ali e se pokazati u negativnim emocionalnim reakcijama naih srodnika kad njihovi intimni odnosi zavre ili postanu jednolini. etvrti korak: kakva je suprotnost moje nesvjesne definicije? etvrti korak je jednostavan, ali nerijetko i zahtjevan. Trebamo pronai suprotnost rijei ili frazi kojom opisujemo svoju nesvjesnu definiciju ljubavi. Taj zadatak moda nee biti tako jednostavan kao to izgleda u poetku, i to stoga to mi ne cijenimo suprotnost svoje nesvjesne definicije ljubavi. Budui da je ne cijenimo, moglo bi nam biti teko pronai je na mentalnoj ili emocionalnoj razini. Stoga bismo se mogli nai pred zidom ili kao suprotnost odabrati rije ljubav. No, nije nimalo vjerojatno da bi rije ljubav mogla biti suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi. Ako je u poetku i odaberemo, to je samo zbog toga to traimo najlaki izlaz. Ne smijemo se zadovoljiti prvim odgovorom koji se pojavi. Kao i u sluaju primjene navigacijskog instrumenta iz sedme i osme vjebe, moramo postaviti pitanje, ali ne siliti da se odgovor pojavi. Pitanje trebamo postaviti iskreno i dopustiti Unutarnjoj prisutnosti da nam ga otkrije bez ikakva napora. Ako smo odabrali pravi odgovor, odzvanjat e u nama na vie razina. To e biti trenutak otkrivenja, kao da smo otkrili neto izgubljeno to je itavo vrijeme bilo pred naim oima. To je nerijetko trenutak otkrivenja, jer je suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi ono za ime smo tragali itav ivot. Kad otkrijemo svoju nesvjesnu definiciju ljubavi i njezinu suprotnost, spremni smo za pokretanje postupka obnavljanja emocionalne ravnotee u svom ivotu. No, prije nego krenemo na peti korak u postupku emocionalnog uravnoteivanja, prijeko je potrebno da poblie promotrimo jo jedan vid svog naslijeenog ponaanja. Tu smo temu ve dotakli u osmoj vjebi.

Od djetinjstva su nas roditelji primjerom pouavali da se, kako bismo neto dobili, moramo okrenuti vanjskome svijetu i uzeti iz njega. Stoga smo bez ikakvih pitanja usvojili pravilo uzimanje je primanje. No, ako takvo uvjerenje promotrimo sa stajalita Jednote, uviamo da ono nije nimalo smisleno. Da bismo prihvatili stajalite Jednote, moramo biti u stanju sebe sagledati kao stanicu u tijelu svega to postoji. Takva nam slika pomae da shvatimo kako smo istodobno i pojedinci i meusobno ovisni. Sa stajalita Jednote, in primanja putem uzimanja uope nije logian, jer je uvijek rije o procesu uzimanja od nekog drugog. Ako jedna stanica uzima od druge, time stvara neravnoteu u tijelu kao cjelini. Drugim rijeima, ako neto uzmemo, tada netko ili neto u cjelini naega iskustva neminovno doivljava iskustvo gubitka. Kad pokuamo neto uzeti od ovoga svijeta, uvijek potiemo odraz neimatine u vlastitom iskustvu svijeta. Kako bi in uzimanja ikada mogao obnoviti ravnoteu? in uzimanja uvijek stvara odraz neimatine. Molim vas da ustanete, odete do zrcala i napravite sljedeu vjebu. Da biste mogli dobro vidjeti i razumjeti, trebate stati ispred zrcala i ponaati se kao da uzimate neto od vlastitog odraza. Zamijetit emo da odraz istoga trenutka uzima neto od nas. Uzimanje je uzrok svih naih iskustava neimatine. Kad osjeamo neimatinu u bilo kojem dijelu svojega ivota, to je zato to negdje nekako pokuavamo upravo to uzeti od drugih. Ako umjesto da uzmemo ono to nam u ivotu nedostaje najprije pronaemo nain da to pruimo sebi, a onda i svome svijetu, uvidjet emo da se osjeaj neimatine poinje zamjetljivo smanjivati. Ako ponovno stanemo pred zrcalo, s lakoom emo uvidjeti kako se to dogaa. Kad odrazu u zrcalu neto pruimo, vidjet emo da i on automatski nama prua istu stvar. To pokazuje da je davanje primanje. Iako tu vjebu moemo napraviti i u mislima, bez zrcala, vano je ipak da ustanemo i napravimo je ispred zrcala, kako bi nae djeje ja moglo shvatiti u emocionalnom smislu. Ne traje due od trenutka, ali bi taj trenutak mogao promijeniti kvalitetu itavog naeg ivota. Izjava davanje je primanje predstavlja energetsku frekvenciju s kojom je povezan na svemir. Svi ostali naini razmjene energije odmah uzrokuju sukob i nesklad u naem iskustvu ivota, to je potpuno u skladu sa zakonom uzroka i posljedice. Princip davanje je primanje ujedno je i klju za vrata kroz koja ulazimo u iskustvo neogranienog obilja. Meutim, plodovi ivota na toj frekvenciji postaju oigledni u

naem ivotnom iskustvu tek kad se na razini svijesti Jednote, a ne na razini odvojene ili zasebne svjesnosti ega, poveemo sa svjesnou sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka povezuje nas sa svakom drugom stanicom u tijelu ivota, dok ego vjeruje je identitet nae pojedinane stanice zasebna cjelina odvojena od svih ostalih ivotnih oblika. Unutarnja prisutnost zna samo davati, dok je ego zainteresiran samo za uzimanje. Kad to shvatimo, ili barem kad smo spremni to naelo ispitati u vlastitom ivotu, za korak smo blie toki na kojoj moemo poeti obnavljati emocionalnu ravnoteu svog ivota. Kad jednom utvrdimo svoju nesvjesnu, djeju definiciju ljubavi i kad otkrijemo njezinu suprotnost, spremni smo za novi korak. Njemu se moemo iskreno posvetiti samo sa stajalita svjesnosti Jednote. Peti korak: davanje je primanje. Peti korak trai od nas da pruamo upravo ono to elimo primiti. Dvije su faze ovog posljednjeg koraka u obnavljanju ravnotee kvalitete naega ivota: 1. Moramo si poeti bezuvjetno davati ono to elimo primiti od drugih. Taj korak ne moemo izbjei. Ako smo, primjerice, otkrili da je naputenost naa nesvjesna definicija ljubavi, a njezina suprotnost predanost, tada moramo iskreno odluiti da emo se posvetiti sebi bez obzira na sve. Moramo se, bez obzira na sve, posvetiti bezuvjet noj ljubavi prema sebi. Kad god se u naem iskustvu pojave fiziki, mentalni ili emocionalni simptomi neravnotee, moramo ih svjesno neutralizirati, a ne automatski reagirati. To moemo najbolje postii primjenom Procesa emocionalnog ienje, jer njime smanjujemo naboj koji stvara oitovanja naih simptoma neravnotee. Moramo se posvetiti sebi, voditi sebe, njegovati se, iscjeljivati i poduavati. Moramo se posvetiti spaavanju svog djejeg ja od njegovih osjeaja naputenosti u prolosti. Moramo se posvetiti istini, da emo rei da kad mislimo da i ne kad mislimo ne. Moramo se posve titi vlastitom emocionalnom razvoju. Moramo se posvetiti buenju vlastite svjesnosti i svom odnosu s Unutarnjom prisutnou. Moramo se posvetiti postizanju svjesnosti sadanjeg trenutka. 2. Nakon toga drugim ljudima koji se pojavljuju u naem ivotu bezuvjetno moramo dati ono to smo pokuavali dobiti od dru gih. Ako je, primjerice, suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi predanost, tada vlastitim primjerom svim ljudima u svom ivotu moramo pokazati da smo im se posvetili. Predanost moramo unijeti

u sva svoja ivotna iskustva. Najvaniji dio ovog koraka je da to moramo initi bez ikakvih uvjeta. Svoje ponaanje ne smijemo odreivati onim to sami elimo. Moramo se drati naela bez obzira na sve. Ovdje nije rije o uzimanju, nego o davanju. Ovdje se ne radi o tome to drugi misle ili kako bi mogli ili trebali reagirati na nae namjere, nego iskljuivo o tome da napravimo sve to je potrebno kako bismo obnovili ravnoteu kvalitete svog ivota. Ne trebamo se preputati predstavama koje stvara naa nesvjesna definicija ljubavi, nego moramo odluiti da emo poduzeti korake kako bismo potaknuli suprotnost te definicije u vlastitoj nutrini, kao i u svojim odnosima s ljudima koji nas okruuju. Ako ponemo tako djelovati, odmah emo osjetiti pomak. Zato? Zato to svijet jest i uvijek e biti zrcalo. Ta e nam promjena u odnosima sa svijetom i sa sobom pokazati sljedee: Davanje je primanje. Nismo odvojeni ni od koga i ni od ega oko sebe. Kad bezuvjetno dajemo, posjedujemo neogranieno obilje onoga to predstavlja suprotnost nae nesvjesne definicije ljubavi kako bismo ga mogli pruiti ovome svijetu. to prije trebamo shvatiti da: Od svijeta nita ne moemo uzeti. Od svijeta ne moemo uzeti ljubav. Svijet je neutralan kao i zrcalo. U njemu vidimo samo ono to smo u njega sami unijeli. Ako od svijeta pokuamo uzeti ljubav, sve emo vie doivljavati iskustvo neimatine. Ako uistinu prihvatimo da od svijeta nita ne moemo dobiti, nego da sami trebamo unijeti bezuvjetnu ljubav u iskustvo svijeta koji nas okruuje, tada emo prijei most koji vodi do novog i potpunog iskustva ivota. Tada emo spoznati tajnu doivljavanja bezuvjetne ljubavi, a ona glasi: ljubav moramo pruati bezuvjetno. Zato? Zato to smo u svom iskustvu mi jedini koji to moemo. Sami smo apsolutno odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava. To je poruka koju su nam pokuavali prenijeti roditelji, lanovi obitelji i svi oni s kojima smo na bilo koji nain bili intimni u svom ivotu otkako smo zakoraili u ovaj syijet. To nikada nije bila njihova odgovornost i nikada nee biti njihova odgovornost da nae iskustvo ispune bezuvjetnom

ljubavlju. Njihova je odgovornost bila da nam odraze neravnoteu koju smo iz prethodnih ivotnih iskustava unijeli u ovaj ivot. Ta neravnotea, koja je s namjerom utisnuta u nae emocionalno tijelo tijekom djetinjstva predstavlja upravo one uvjete koje smo doli prevladati, jer nas upravo ti uvjeti spreavaju u doivljaju bezuvjetne ljubavi. Trenutak u kojem iskreno obavimo ovih pet koraka u svrhu obnavljanja emocionalne ravnotee u kvaliteti naeg ivota bit e trenutak kad emo svoje roditelje, lanove obitelji i sve voljene osobe iz prolosti sagledati u novome svjetlu. Poet e se podizati koprena koju su naa nesvjesna uvjerenja navukla preko njih i poet emo ih sagledavati u svjetlosti onoga tko i to uistinu jesu. To su ljudi koji su nas voljeli toliko da su se prihvatili bolne uloge odraavanja naih vlastitih, skrivenih patnji kako bismo dobili priliku da je zapazimo, osjetimo i integriramo. Mi smo tu bol potisnuli toliko duboko da smo je mogli postati svjesni tek kad nam je bila predoena u vanjskome svijetu kao drama. Onoga trenutka kad se iskreno prihvatimo odgovornog djelovanja potrebnog da bismo iscijelili vlastitu neravnoteu, vie nee biti potrebna ta tragina predstava koja se u vremenu izvodi pred nama. Tada svoj strah i bijes, okrivljavanje drugih i misli o osveti, pa ak i naizgled bezdanu provaliju svoje tuge moemo zamijeniti suosjeanjem, opratanjem i zahvalnou. itavo ovo vrijeme mi nismo bili u stanju vidjeti istinu. Glumci (glasnici) su se uvijek rukovodili naim interesima, bez obzira na to jesu li toga bili svjesni ili nisu. Ispod povrine njihovih uloga uvijek se skrivala nesvjesna energija ljubavi nae zajednike Unutarnje prisutnosti koja je inila sve to je bilo u njezinoj moi kako bi nas to blae probudila i potaknula da upoznamo vlastitu mo, ne liavajui nas nae uroene odgovornosti. Unutarnja prisutnost zna da sloboda bez odgovornosti uope nije sloboda. Jer, ako nismo uistinu sposobni svjesno djelovati u svakom trenutku, kako bismo uope mogli biti slobodni? To je ono to jedino moramo uzeti kako bismo mogli primiti sve. Dok se s mukom pokuavamo osloboditi neravnotee iz prolosti, aneli koji nas dolaze osloboditi doimaju nam se kao demoni. No, onog trenutka kad se prepustimo i prihvatimo svoju velianstvenu ulogu u sadanjem trenutku, ti e se demoni ponovno preobraziti u anele kakvi uistinu i jesu. Oni su naa braa i sestre koji surauju s nama kako bismo zajedniki uspostavili svjesnu ravnoteu u cjelini. Ta se svjesna ravnotea stvara kad postanemo svjesno odgovorni. Onoga trenutka kad to uistinu shvatimo, strah, bijes i tuga e se povui, a sva naa iskustva proistit e zahvalnost. To je jedan od razloga zbog kojeg smo dobili dar ivota: da bismo nauili to znai bezuvjetno davati sebe.

Mi uistinu jesmo ljubav i stoga je ljubav ono jedino to trebamo davati. Sve ostalo to dajemo nije ni stvarno ni trajno, nego je puki privid. No, ako je pruamo bezuvjetno, ljubav je vjena. Jednom kad potpuno prihvatimo tu pouku i ponemo postupati u skladu s njom, mir i sklad automatski e poeti obuhvaati sve vidove naeg ivota. Zbog toga emo poeti doivljavati prekrasne, neoekivane trenutke svjesnosti sadanjeg trenutka. Ta e se svjesnost sadanjeg trenutka bez ikakva razloga poeti pretakati u na ivot. Svjesnosti nije potreban razlog. Ona jednostavno jest. Posve nenaporan doivljaj svjesnosti sadanjeg trenutka dokaz je da naposljetku u svom ivotu postiemo istinsku pravdu, da naposljetku preuzimamo odgovornost za kvalitetu svih svojih iskustava te da smo konano prikupili hrabrost da prigrlimo vlastitu slobodu. Njegovanje iskustva slobode kroz buenje svjesnosti sadanjeg trenutka naa je jedina istinska odgovornost i nae pravo po roenju. Kad to postignemo, postigli smo sve.

Navigacijsko orue za devetu vjebu: Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebi disanja svoje iskustvo usmjeravamo prema emocionalnoj ravnotei. Primjenjujemo ga prema uputama iz sedme vjebe. Koja je svrha emocionalne ravnotee? Koji zvuk povezujem s emocionalnom ravnoteom? Koju boju povezujem s emocionalnom ravnoteom? Koji miris povezujem s emocionalnom ravnoteom? Koji okus povezujem s emocionalnom ravnoteom? Koji osjeaj povezujem s emocionalnom ravnoteom? Kakvu teksturu povezujem s emocionalnom ravnoteom? Koji fiziki oblik emocionalna ravnotea ima za mene? Koji pokret povezujem s emocionalnom ravnoteom? Kad sam posljednji put bez ikakva napora iskusio I iskusila emocionalnu ravnoteu? Koji simbol povezujem s emocionalnom ravnoteom? Na kojem podruju svojega ivota u ovom trenutku osjeam emocionalnu ravnoteu bez ikakva napora?

Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da: 1 Dvaput dnevno radimo petnaestominutnu vjebu disanja. 2 Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3 Proitamo napisani tekst i primijenimo pet percepcijskih koraka koji obnavljaju emocionalnu ravnoteu kvalitete naega ivota. Takoer se preporuuje da se navigacijskim instrumentom koristimo nakon svake vjebe disanja. Zavretak devete vjebe.

DESETAVJEBA
(Od poetka ove vjebe do kraja Procesa prisutnosti vie ne radimo vodene vjebe.) Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi: Potujem sebe.

Kako bismo aktivirali ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti. Nakon toga proitamo itav napisani tekst. Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Od trenutka kad ponemo s desetom vjebom ostaje nam jo punih sedam dana Procesa prisutnosti. Kako bismo imali osjeaj da smo zaokruili Proces, i sljedeih sedam dana moramo nastaviti s petnaestominutnom vjebom disanja dva puta dnevno. Tek nakon toga trebali bismo aktivirati svjesno dovrenje Procesa povezujui disanje barem 15 do 30 minuta. Nakon toga moemo proitati etvrti dio knjige: Posljedice te peti dio: Dovrenje.

ivotsasvrhom: otputanjedrameukoristdharme
Univerzalni zakon uzroka i posljedice kae: Sto traimo, to emo i nai te Sto zatraimo, to emo i dobiti. Stoga je automatska i neizbjena posljedica ovog zakona da emo uvijek vidjeti samo ono za

ime tragamo, a sva iskustva naeg ivota uvijek e biti upravo onakva kakva smo zatraili. Drugim rijeima, na ivot i nain na koji ga proivljavamo trajan su odgovor na pitanja koja smo postavljali i koja sada postavljamo. To nam moda nije neposredno oito zbog toga to pitanja postavljamo uglavnom nesvjesno, na temelju itavog niza sustava uvjerenja (pogrenih tumaenja) koja smo usvojili kao djeca. Ako nam se zato ne svia ono to vidimo ili kvaliteta onoga to doivljavamo, naa je odgovornost da se okrenemo vlastitoj nutrini i promijenimo svoja nesvjesna, uzrona uvjerenja. To nitko ne moe uiniti umjesto nas. Slobodna volja se i sastoji u sposobnosti da to uinimo za sebe. Upravo to i jest sloboda. To je istinska odgovornost. Proces prisutnosti prua nam priliku da je postignemo.

ivjetisasvrhom
Izmeu drugih ljudskih bia i nas postoji provalija, odnosno prazan prostor, koja se doima stvarnom zbog naeg fizikog tijela. Svijet se oituje upravo u toj provaliji izmeu drugih i nas. Ta je provalija ono to nazivamo naim svijetom. Budui da nas fiziko tijelo navodi da povjerujemo kako je ta provalija stvarna, automatski vjerujemo da smo odvojeni od drugih. Vjerujemo da nam je tijelo odvojeno od tijela drugih ljudi i da stoga posjedujemo vlastite fizike osjete. Vjerujemo da posjedujemo vlastiti um, a time i vlastite misli. Vjerujemo da posjedujemo vlastito srce, a time i vlastite osjeaje. Vjerujemo da posjedujemo vlastiti duh, a time i vlastita duhovna iskustva. Takvi opaaji navode nas da povjerujemo kako nismo u zajednici s drugim ljudskim biima, nego da postojimo sami za sebe. Posjedovanje fizikog tijela omoguuje nam da povjerujemo kako moemo biti sami. No, svi smo doivjeli iskustva koja poriu takva uvjerenja. Nazvat emo ih iskustvima Jednote. Kad bi se netko drugi povrijedio, osjetili smo bol te osobe u vlastitom tijelu. Pomislili bismo na nekoga, a onda ga susreli ili bi nas nazvao za nekoliko minuta. Osjetili bismo neto iza sebe i okrenuli se, uvjerivi se da nas netko promatra. Pomislili bismo neto, a druga osoba u naoj blizini izgovorila bi nau misao. Htjeli smo se nekome povjeriti, a ta osoba nas preduhitri i ispria nam posve isto emocionalno iskustvo. Doivjeli bismo duhovni ili filozofski uvid, iskustvo ili spoznaju, smatrajui da smo samo mi doli do toga, a onda bismo uli kako drugi ljudi govore da su nedavno doivjeli isto iskustvo, uvid ili spoznaju.

Ta iskustva Jednote pripadaju podruju vidovitosti, prijenosa misli, intuicije, empatije, telepatije ili senzitivnosti. Nije vano kako ih nazivamo. Vana su zato to uvjerenja o prirodi svoje paradigme mijenjamo u skladu s trajnim dokazom koji nam pruaju takva iskustva Jednote. Ona nam razotkrivaju sljedee: Naa fizika tijela nisu odvojena, iako nam se tako ini. Energetski su povezana sa svim ostalim tijelima. Um nam nije ogranien na mozak, jer se njegove sposobnosti ire onkraj granica naeg fizikog tijela do bilo koje udaljenosti o kojoj razmiljamo. Naa emocionalna iskustva ne pripadaju samo nama, nego su zajednika itavome svijetu koji nas okruuje. Naa duhovna svijest nije osobna niti pripada iskljuivo nama. Univerzalna je i obuhvaa sve. Um istog trenutka odbacuje ta iskustva Jednote. No, ono to nas navodi da i dalje vjerujemo kako je nae iskustvo odvojeno od iskustava drugih jest to to nismo sposobni jasno opisati ono to nam se uistinu dogaa. Dok jedni drugima priamo o sebi, nismo ni svjesni da neprestano govorimo o istom iskustvu. To ne shvaamo, jer smo usredotoeni na vlastito, osobno tumaenje iskustva, a ne na samo iskustvo. Onoga trenutka kad protumaimo bilo koje iskustvo, protumaili smo ga na osoban nain, a time ga pretvaramo u individualan i odvojen dogaaj. Ako drugi ne uspiju shvatiti to govorimo ili osjetiti povezanost s onim to pokuavamo prenijeti, u nama se automatski budi osjeaj odvojenosti ili otuenosti. Taj osjeaj daje snagu prividu da smo odvojeni od drugih i da moemo doivljavati vlastita iskustva. Dok jedni drugima pokuavamo opisati svoja fizika, mentalna i emocionalna iskustva, sami sebe ograniavamo, jer smo previe zaokupljeni znaenjem koje ta iskustva imaju za nas, a ne onim to nam se uistinu dogaa. Zbog naih razliitih sustava uvjerenja u pogledu prirode iskustva, isti dogaaj imat e razliit smisao razliitim ljudima. Mi emo, u skladu sa svojim uvjerenjima, uvijek vidjeti ono za ime tragamo. Uvijek emo iskriviti tumaenje iskustva kako bismo potvrdili istinitost svojih uvjerenja.

Ako se dogaaji ne uklapaju u na sustav uvjerenja, ipak emo pokuati pronai objanjenje. U takvom sluaju kao da nita nismo ni vidjeli. Upravo je to razlog zbog kojeg na um neprestano odbacuje sva naa iskustva Jednote, objanjavajui ih sluajnou, jer se ne uklapaju u nae trenutano, planetarno uvjerenje da su nam fizika tijela odvojena jedno od drugog. Stoga nema smisla uputati se u raspravu o tome jesmo li Jedno ili nismo, jer se ono to Jednota znai jednoj osobi razlikuje od onoga to znai drugoj, u skladu s naim osobnim sustavima uvjerenja. Korisnije je zanemariti ono to mislimo o Jednoti i usredotoiti se na ono to nam uistinu otkrivaju iskustva Jednote. Iskustvo treba biti dokaz. Ako pomislimo na neku osobu, a ona nas nazove, zato se i dalje ponaamo kao da smo odvojeni od nje? Sto je jae od dokaza koji nam pruaju takva oigledna iskustva? Dok se pribliavamo iskustvu Jednote, odnosno bliskoj povezanosti vlastite Unutarnje prisutnosti s Prisutnou drugih i sveukupnog ivota, moramo imati na umu da nas jo nesvjesno ograniavaju stari sustavi uvjerenja koji se ustrajno prenose s jednog narataja na drugi. Od trenutka kad smo zakoraili u iskustvo svog sadanjeg ivota automatski smo od roditelja naslijedili ta stara uvjerenja. Stoga najprije trebamo priznati da su ona po samoj svojoj prirodi potpuno zastarjela. Iako su nam poznata i stoga ugodna, zapravo su nedjelotvorna. Moemo priznati da su nam u nekom trenutku evolucije bila korisna, ali vie nije tako. Sada nas ograniavaju i odravaju pogreno uvjerenje da smo odvojeni jedni od drugih, da moemo biti osamljeni te da iz vanjskog svijeta moramo uzeti to nam pripada, inae emo ostati bez toga. Ti zastarjeli sustavi uvjerenja temelj su svih naih sadanjih iskustava neimatine. Takoer su temelj svih strahova, bijesa i tuge. Kad ve imamo dokaz koji su nam pruila i pruaju nam naa sadanja iskustva Jednote, bila bi ista ludost zadrati uvjerenje da smo na bilo kojoj razini odvojeni jedni od drugih. To je uvjerenje pogreno. Rije je o poricanju, kao kad bismo vjerovali da je Zemlja ravna, iako pred sobom vidimo krivulju otvorenog obzorja. Kako bismo se mogli prihvatiti obuhvatnog zadatka unoenja novih podataka u svoju percepciju i prihvaanja iskustva Jednote, najbolje bi bilo da svjesno pozovemo paradigmu iskustva Jednote da nam preplavi svijest. Taj proces moemo bez ikakva napora zapoeti odlukom da emo od ovog trenutka vjerovati kako smo Jedno sa sveukupnim ivotom oko nas. Moemo zamoliti svoje svakodnevne dogaaje da nam to potvrde kroz osobno iskustvo.

Traite i primit ete. Tako aktiviramo zakon uzroka i posljedice, jer svjesno traimo dokaz da smo svi mi jedno tijelo, jedan um, jedno srce i duh. Ako zatraimo taj dokaz, svakako emo ga dobiti, jer zakon uzroka i posljedice kae da emo uvijek ugledati ono to traimo. Traite i nai ete. Meutim, sebi moramo obeati da ta iskustva, kad nam se dogode, neemo pokuati tumaiti sluajnou. Da to ne bismo radili, trebamo primijeniti postupak zadravanja. Kad se takva iskustva pojave u naem svakodnevnom ivotu, ne smijemo ih pokuati objasniti drugim ljudima. Ako ih pokuamo objasniti drugima, samo traimo potvrdu da je ono to nam se dogaa stvarno. No, nitko nam nikada ne moe uistinu potvrditi da je nae osobno iskustvo Jednote stvarno. Zapravo, ako nekome pokuamo objasniti Jednotu, time priznajemo odvojenost. Onog trenutka kad objanjavamo Jednotu, vie nismo jedno, nego razdvojeni! Da bismo objasnili, moramo se razdvojiti. Na valjanost naeg iskustva ni na koji nain ne utjee suglasnost ili nesu-glasnost druge osobe. Ako drugima ne pokuamo objasniti iskustva Jednote, ni sami ih neemo odbaciti. Svaki put kad iskusimo Jednotu i zadrimo to iskustvo za sebe, prigrlit emo ga. Zbog toga e naa vjera u paradigmu Jednote prerasti u spoznaju koja e proeti nau svijest i svakodnevno iskustvo, usprkos svemu onome to vjeruju drugi. Vanjska potpora nije potrebna vjeri, nego samo uvjerenju. Nakon to smo svoja iskustva odluili zadrati za sebe i prihvatiti ih, moemo ubrzati proces kojim pozivamo paradigmu Jednote da nam preplavi svijest. To postiemo ako aktivno zatraimo potvrdu te paradigme. Moemo odluiti da emo svjesno ivjeti u skladu s njom. To je vrlo jednostavno, ono emu nas vodi Proces prisutnosti. To je poziv koji upuujemo ve i samim tim to osvjeujemo svoju Unutarnju prisutnost. Jednota je podruje svjesnosti sadanjeg trenutka. Ponovno emo se pozabaviti provalijom koju zamjeujemo izmeu sebe i drugih, provalijom u kojoj postoji na svijet. U toj provaliji izmeu nas postoji mnotvo stvari kojima smo mi dali imena. Usuglasili smo se u pogledu imena koja smo dali pojedinanim stvarima iz tog naizgled beskonanog mnotva. Primjerice, ako izmeu sebe i druge osobe stavimo pero, oboje znamo to je to, jer smo se dogovorili kako emo nazivati taj

predmet i koja mu je svrha. Zahvaljujui tom dogovoru moemo rei: Bi li mi, molim te, mogao dodati pero? Bi li mogao napuniti pero tintom umjesto mene? Razumijemo se bez rasprava i objanjenja, jer nema potrebe za raspravljanjem o tome to je pero ili kakvo je njegovo znaenje. O njemu moemo govoriti u skladu s njegovim imenom i svrhom oko kojih smo se dogovorili. Takva je priroda svih stvari koje se nalaze izmeu nas. Imaju ime i svrhu. Oko naziva razliitih predmeta smo se dogovorili. Oni se povremeno mogu mijenjati, jer osoba koja se njima koristi moda govori drukijim jezikom, ali bez obzira na jezik, svi se slaemo oko toga to su pero, automobil ili kua. Razlika u miljenjima moe se javiti u pogledu svrhe predmeta, u trenutku kad znaenje predmeta postane vano u iskustvu korisnika, i tada se mogu razviti rasprave i objanjenja, kao i neminovno nerazumijevanje u pogledu svrhe bilo kojeg predmeta. Samo po sebi pero je neutralno, poput svih ostalih predmeta koji se pojavljuju u provaliji izmeu nas. Samo po sebi nema nikakvu svrhu, a time i nikakvo znaenje. Znaenje i svrhu uvijek mu pridaje korisnik i u tome trenutku iskustvo predmeta postaje zajedniko ili se razdvaja. Primjerice, perom moemo pisati ljubavna pisma ili potpisati objavu rata. Pero nije ispunjeno ni ljubavlju ni mrnjom, nego njime upravljaju osjeaji korisnika. Mi moemo podrati ljubav ili mrnju, to ovisi o tome dijelimo li iskustvo osobe koja se koristi perom. Pero zapravo samo pomae u ostvarenju iskustva. Sada bismo trebali odbaciti svoja stara uvjerenja o razdvojenosti i razmisliti o situaciji u koju nas je ideja o razdvojenosti dovela. Lako nam je prihvatiti da izmeu nas i svih ostalih ljudskih bia postoji provalija. Takoer moemo prihvatiti da u toj provaliji postoji svijet kakav poznajemo. Proces prisutnosti sada od nas zahtijeva da uzmemo u obzir kako je provalija izmeu nas, svijet koji smo imenovali i dali mu svrhu, upravo ono to stoji izmeu nas i naega iskustva Boga. Proces prisutnosti nas potie da shvatimo kako je udaljenost koju uoavamo izmeu svih ostalih ljudskih bia (ili ivih bia uope) i sebe udaljenost koja se prostire izmeu naeg iskustva Boga i nas samih. Istodobno se od nas trai da spoznamo kako je vanost koju u svakom trenutku pridajemo toj provaliji ono to nas spreava da shvatimo kako nam s druge strane provalije pogled uvijek izravno uzvraa Boja Prisutnost.

Bilo bi dobro da ponovno polagano proitamo posljednji odlomak, kako bismo tu ideju osjetili srcem. Proces prisutnosti nas poziva da sagledamo tu provaliju izmeu nas, taj svijet koji smo stvorili, kao koprenu tanju od leptirova krila i prozirniju od daka zraka. No, zbog vanosti koju pridajemo stvarima u provaliji, njihovom znaenju i svrsi, zaboravili smo vidjeti ono to je stvarno. Zaboravili smo pogled usmjeriti na drugu stranu provalije. Ono to je stvarno, nikada se ne mijenja. Sve stvari u provaliji neprestano se mijenjaju i stoga ih ne moemo definirati kao stvarne. Kad bismo se mogli prisjetiti kako moemo vidjeti ono to je stvarno, uvidjeli bismo da je Prisutnost (a ne ego) koja nam uzvraa pogled s druge strane provalije uvijek ista. Dok promatramo ono nestvarno, usredotoujemo se na izraz Prisutnosti, a ne na nju samu. Da bismo uspjeli skrenuti pogled s ega i ugledati drugu stranu provalije, moramo se prisjetiti kako skrenuti pogled s trojstva od kojega je sastavljen ego. Moramo nauiti da ni u kojem trenutku ne pridajemo vanost ponaanju, izgledu i ivotnim okolnostima oblika Prisutnosti pred sobom. Zato? Zato to se ti vidovi Prisutnosti koja stoji pred nama uvijek mijenjaju, pa nisu stvarni. Oni pripadaju kopreni privida koja stoji izmeu nas i onoga to se ne mijenja. Kad pogledamo preko provalije, kad se zagledamo onkraj tih vidova bilo kojeg ivotnog oblika, spoznat emo da je uvijek rije o jednoj te istoj Prisutnosti. Postoji samo JEDNA Prisutnost. Prisutnost svih nas samo je JEDNA. Da bismo to uspjeli uvidjeti potrebna je vjeba i rad na sebi, jer najprije se trebamo otvoriti ideji da je na identitet obuhvatniji od ega. Dok vjerujemo da su ponaanje, izgled i ivotne okolnosti na stvarni identitet, automatski i druge identificiramo na isti nain. Dok se ne uspijevamo povezati s vlastitom Unutarnjom prisutnou, neemo se moi povezati ni s Prisutnou drugih ljudi. Naa je nevolja u tome to vjerujemo u odvojenost zato to smo zaboravili prepoznati Prisutnost na drugoj strani provalije. Zaboravili smo da smo svi mi jedno tijelo, jedan um, jedno srce i jedan duh. Zaboravili smo prepoznati vlastitu Prisutnost koju nam odraava sveukupan

ivot oko nas. Budui da se u okviru uvjetovanih sustava uvjerenja koji se prenose s jednog narataja na drugi cijeni samo znaaj provalije i atributi ega, izgubili smo svijest o trajnoj, beskonanoj i vjenoj povezanosti izmeu nas. Na svu sreu, s lakoom moemo odluiti da emo razotkriti taj privid. Za to je potrebna samo namjera. Moemo odluiti da emo se zajedno dogovoriti o neemu. Moemo se suglasiti da u svakom trenutku pred nama stoje samo dvije mogunosti: ili emo produbiti provaliju koja nas dijeli ivei u skladu s tim zastarjelim sustavima uvjerenja ili emo je zatvoriti otvarajui se neogranienim mogunostima Jednote. Ili emo prihvatiti provaliju i sve ono to se u njoj nalazi ili emo prihvatiti Prisutnost na drugoj strani. Vrlo jednostavno i samo po sebi razumljivo. Primjerice, dok plaamo namirnice moemo se usredotoiti na ono to smo kupili ili na blagajnika/blagajnicu koji zbrajaju kupljene namirnice. Moemo brinuti zbog cijena proizvoda ili srdano pozdraviti blagajnika/blagajnicu. Moemo brinuti jesmo li kupili sve to nam je potrebno za veeru ili upitati blagajnika/blagajnicu kako su proveli vikend. Moemo otvoriti provaliju usredotoivi se na stvari u njoj ili je zatvoriti potvrujui postojanje Prisutnosti na njezinoj drugoj strani. Vrlo jednostavno i samo po sebi razumljivo. Kad se usredotoimo na stvari, na svijet koji smo izgradili izmeu sebe, provalija se produbljuje. Kad se usredotoimo na Prisutnost na drugoj strani, provalija se zatvara. Svakim iskustvom koje doivimo ili produbljujemo ili zatvaramo provaliju. Otvaranje provalije reakcija je na ivot, a zatvaranje je svjesno djelovanje. U svakom trenutku koji proivimo ili podravamo koprenu razdvojenosti ili je svjesno odmiemo, prisjeajui se svoje Jednote i zajednike Prisutnosti. Otvaranje ili zatvaranje provalije nije djelovanje, nego stanje Postojanja. Ne postoji neko odreeno vrijeme, mjesto ili posao koji omoguuju ili onemoguuju otvaranje provalije. To je stanje uma, mjesto u srcu, namjera i izbor, svjesno odabrana razina svjesnosti. Za to nam je potrebna samo vlastita Prisutnost. Na odnos prema stvarima u provaliji takoer odreuje hoemo li je otvoriti ili zatvoriti. Stvarima iz svijeta moemo se posluiti i u svrhu zatvaranja i u svrhu otvaranja provalije, jer te stvari ne posjeduju vlastitu svrhu. Mogli bismo se usuglasiti daje sve to postoji u provaliji neutralno, jer tako i jest. Bomba je obina stvar sve dok joj ne pridamo svrhu. Rua je samo jedan od ivotnih oblika sve dok je nekome ne poklonimo. Stoga se moemo usuglasiti da su sve stvari neutralne, jer znaenje i svrhu stvarima u provaliji uvijek pridaje korisnik. Korisnik odluuje hoemo

li perom pisati ljubavna ili prijetea pisma. Piemo li ljubavna pisma, zatvaramo provaliju. Piemo li prijetea, otvaramo je. Izbor ovisi o nama, a na ivot uvijek je posljedica odluka koje smo donijeli i naih namjera. To je neminovna posljedica zakona uzroka i posljedice. Mnogi ljudi koji se upuste u Proces prisutnosti ele znati to je njihova ivotna svrha. Vjerujemo da je rije o neemu to moramo napraviti. Vjerujemo da bismo ravnoteu, sklad i ispunjenje pronali samo kad bismo mogli dokuiti to bismo to trebali raditi, koji je na osobit poziv ili u emu smo nadareni. Vjerujemo da e nam otkrie vlastite svrhe donijeti spokojstvo. Ideja da bismo svoju ivotnu svrhu mogli pronai u nekom posebnom djelovanju pogrena je ideja koju smo usvojili tijekom djetinjstva. Tu smo pogrenu ideju naslijedili kao dio starih sustava uvjerenja koje su nam prenijeli prethodni narataji. Temeljni uzrok te pogrene ideje posve je jednostavan. Budui da nas roditelji nisu bezuvjetno voljeli onakve kakvi smo bili, poeli smo razmiljati o tome to moramo napraviti kako bismo zavrijedili njihovu bezuvjetnu ljubav. Budui da nas kao djecu nisu bezuvjetno voljeli, u naoj se nutrini pojavila nelagoda zbog vlastite osobnosti. To je pokrenulo itav niz dogaaja u kojima smo poeli traiti ono to bi nam moglo ponovno dati unutarnji mir. Zato to nas nisu prihvaali onakvima kakvi smo bili, okrenuli smo leda svojoj izvornoj Prisutnosti i krenuli u potragu za osobnou kakva smo trebali biti. Roditelji su nas pitali: Sto eli biti kad odraste? Vjerovali smo da bismo njihovu bezuvjetnu ljubav koju kao djeca nismo dobili mogli pronai kad bismo uspjeli ivjeti ivotom koji bi nam pruio ispravan odgovor na to pitanje. Tako smo se prepustili beskonanim djelovanjima, koja su se pretvorila u na ivot odrasle osobe. Uspjesima ili neuspjesima smo pokuali dokazati da smo zavrijedili ivjeti. Iako smo ve bili ivi, krenuli smo u potragu za vlastitom svrhom kako bismo mogli biti vrijedni to smo ivi. No, zapravo smo pokuavali postati vrijedni ljubavi. Posljedice takvog djelovanja su neravnotea, zbunjenost, odvojenost, neimatina te sve ono to se temelji na strahu, bijesu i tuzi, kao i otrovna potraga za znaenjem i svrhom u svemu to inimo. Budui da u vlastitom Postojanju i Unutarnjoj prisutnosti nismo vidjeli nikakvu vanost, tu smo vanost pokuavali pronai u vanjskom djelovanju. tovie, veliku smo vanost pridavali svim stvarima s kojima smo radili. Vjerujui da djelovanje i stvari s kojima neto radimo mogu biti

izvor osloboenja, nenamjerno smo se njima posluili za izgradnju zida izmeu sebe i stvarnosti. Time smo samo produbili prividnu provaliju izmeu vlastitog osjeaja cjelovitosti i sebe. Ta je provalija izvor svakog naeg straha, bijesa i tuge. Ona nije naa svrha, jer svoju svrhu nikada ne moemo pronai u njoj. Provalija je neto to smo napravili. Napravili smo je zato to nam nitko nije mogao pokazati kako prepoznati i potovati vrijednost vlastite Unutarnje prisutnosti. Ako Proces prisutnosti uope ima ikakvu namjeru, onda mu je namjera da nam pomogne osloboditi se beskonanog i nesvjesnog niza djelovanja te se vratiti svom izvornom stanju Postojanja. Proces nas od samoga poetka upuuje da zastanemo. Da zastanemo i udahnemo. Da zastanemo i pogledamo oko sebe. Da zastanemo i osjeamo. Da zastanemo i obratimo panju. Da prestanemo reagirati. SAMO NA TRENUTAK ZASTANITE I UDAHNITE. VE JESMO SVE ONO TO MOEMO BITI. SAVRENI SMO TAKVI KAKVI JESMO. NE TREBAMO NITA RADITI, NEGO SAMO BITI PRISUTNI U OVOM TRENUTKU, OVDJE I SADA. Proces prisutnosti nas poziva da zastanemo, kako bismo mogli otkriti da se naa svrha ne nalazi u djelovanju, nego u stanju Postojanja. Mi smo ljudska bia, a ne ljudska djelovanja. Sve dok to ne shvatimo, a to moemo samo ako se posve umirimo, zauvijek emo ostati izgubljeni u svijetu nesvjesnih reakcija. Sve dok ne nauimo zastati i duboko udahnuti neprestano emo lutati svijetom, pogreno vjerujui da e sve biti u redu samo ako otkrijemo to bismo trebali raditi. Sada, dok se pribliavamo dovrenju ovoga putovanja, Proces prisutnosti za nas nakon desete vjebe ima jo jedan zadatak, a rije je o putovanju u sveukupnost ivota koji se odvija pred nama. U tom zadatku nije vano djelovanje, jer je u skladu sa itavim putovanjem kroz koje smo proli. Rije je o zadatku Postojanja. Od nas se trai da donesemo jednostavnu odluku i utvrdimo vrstu namjeru: Od nas se trai da ovoga trenutka potujemo sebe takve kakvi jesmo, bez ikakvih prosudbi ili briga, bez ikakvih uvjeta ili oekivanja. Od nas se trai da potujemo sebe, jer smo u svom iskustvu mi jedini koji to uistinu mogu.

Sto nam uistinu znai rije potovati? Na povrini oznaava da se neemu divimo, da neto cijenimo, da smo na neemu zahvalni i slino. No, postoji jo jedna primjena te rijei. Ako imamo dionice koje nam ponu donositi veu dobit, kaemo da im raste vrijednost. Drugim rijeima, kad neto potujemo, to znai da mu pridajemo veu vrijednost. Stoga svojim potovanjem neemu pridajemo veu vrijednost. Postoji i stvaralako znaenje te rijei kojom se ne koristimo svjesno. Ono na to obratimo panju, to raste. Onome ega u svom ivotu imamo najvie, tome poklanjamo najvie panje. Ako nakratko razmislimo o tome, shvatit emo da je to istina. Na je ivot u svakom trenutku dokaz te istine. Zahvaljujui tome moemo se osloboditi svakog iskustva koje nam se trenutano ne svia. U okviru Procesa prisutnosti potovati znai s ljubavlju poveavati neto uoavanjem i priznavanjem njegove vrijednosti. To baca novu svjetlost na Izjavu za buenje Prisutnosti koju smo dobili u ovoj posljednjoj vjebi. Od nas se trai da potujemo i vrednujemo vlastitu Unutarnju prisutnost kako bismo s ljubavlju mogli proiriti svoju svijest o njoj i kako bismo je mogli prizvati da itav na ivot ispuni svojim atributima koji su prirodni, pa ih samim tim postie bez ikakva truda. To su: MIR NEVINOST KREATIVNOST SPONTANA RADOST BEZUVJETNA LJUBAV JEDNOTA SA SVEUKUPNOU IVOTA LAKOA. U poetku bi nam moglo biti teko uistinu osjetiti potovanje prema sebi. Ponekad bi nam moglo biti teko uoiti vrijednost vlastite dragocjene Prisutnosti. Izjava za buenje Prisutnosti iz desete vjebe treba nas podsjetiti i ohrabriti. Kad odluimo potovati sebe, ve smo daleko odmaknuli na svom putu. Nijedno drugo ljudsko bie to ne moe uiniti umjesto nas. Sve dok sami to ne uspijemo uiniti, neemo biti u stanju uoiti privid koprene, a time prepoznati i potovati poznatu Prisutnost koja nam uvijek uzvraa pogled kroz sva iva bia. Kad odluimo bezuvjetno potovati svoju Unutarnju prisutnost da bismo se mogli prisjetiti kako potovati Prisutnost na drugoj strani provalije, tada smo zapravo odluili ivjeti svrhovito. Time smo se posvetili zatvaranju provalije sa svakim dahom koji nam je poklonjen.

Posvetili smo se zatvaranju provalije koristei se svime to postoji na svijetu. Prema zakonu uzroka i posljedice automatski i bez ikakva napora poinjemo doivljavati udesno iskustvo: Spoznajemo da nikada nismo bili osamljeni: samo smo mislili da jesmo. Spoznajemo da smo uistinu stanica u tijelu koje obuhvaa sve to postoji: stoga smo blisko povezani sa svime. Spoznajemo mo vlastitih misli: ako vjerujemo u odvojenost i postupamo u skladu s tim uvjerenjem, nae e se iskustvo prilagoditi naem uvjerenju i potvrditi ga. No, ako odluimo vjerovati u blisku povezanost sveukupnosti ivota, tada emo imati takva iskustva. Spoznat emo da ivot proet vjerom u Jednotu postaje ivot velikih mogunosti: takvo je iskustvo daleko izuzetnije nego ivot utemeljen na vjeri u odvojenost. Ako provaliju odluimo zatvoriti uz pomo potovanja, otkrit emo neto to e nam ivot ispuniti beskrajnim divljenjem. Otkrit emo da svemir posjeduje prirodnu sklonost zatvaranja provalije. Onog trenutka kad se iskreno posvetimo koritenju svih svojih iskustava i stvari ovog svijeta u svrhu zatvaranja provalije, otkrit emo da itav svemir podupire svaki na in. Tada emo shvatiti da sva naa nelagoda, neravnotea i zbunjenost, sva naa iskustva neimatine i osamljenosti, sav na strah, bijes i tuga proizlaze iz injenice da smo razmiljali, govorili i ponaali se kao da smo odvojeni od svih ostalih ljudi. Svemir nikada ne bi mogao podravati takve misli, rijei i djela, jer ne moe podravati ono to nije stvarno ili istinito. Taj smo privid sami podravali vlastitom krvlju, znojem i suzama. Dok ivimo u uvjerenju da smo odvojeni jedni od drugih zapravo plivamo uzvodno. Ako smo ita postigli u uvjerenju da smo odvojeni, morali smo se dobrano potruditi. tovie, nita od onoga to smo tako postigli nije stvarno, a time ni trajno. Meutim, kad iskreno prihvatimo uvjerenje da smo Jedno sa svime to postoji, bez obzira na sve, otkrivamo itav nov nain Postojanja. Otkrivamo lakou, jasnou, spontanu radost, ugodu, sigurnost i neogranienu, bezuvjetnu ljubav. Otkrivamo spokojstvo i sklad. Otkrivamo ono to je stvarno i to je neprestano bilo pred nama.

Otkrivamo mo vlastite Unutarnje prisutnosti kojom moemo ostvariti sve to elimo, Prisutnosti koja nam je svima zajednika, prisutna posvuda i u svakom trenutku. Zadatak pred nama je jednostavan. Pozvani smo da skrenemo pogled s namirnica i usmjerimo ga u oi blagajnika/blagajnice na drugoj strani provalije, s odlukom da je priznamo i tako stupimo u dodir s njihovom Unutarnjom prisutnou. Bok, mogli bismo rei. Kako ste danas? To je posve jednostavno i lako. Na kraju bismo mogli rei: Hvala to se danas pobrinuli za mene. Posve jednostavno. Posve otvoreno. Posve lako. U tom trenutku priznavanja, prepoznavanja, prisjeanja i, nadasve, potovanja, pozivamo Unutarnju prisutnost druge osobe da nam uzvrati pogled. Vlastitim emo se oima uvjeriti da blagajnik/blagajnica postaju prisutniji. Zbog toga emo se i sami osjeati prisutnijima. Kad skrenemo pogled s ega, ponaanja, izgleda i ivotnih okolnosti osobe s druge strane provalije, u svoj ivot prizivamo stvarno, a time i trajno iskustvo. Kad odluimo potovati Unutarnju prisutnost druge osobe, istodobno donosimo odluku da emo sebi pruiti priliku da se izravno zagledamo u oi Bogu. Time i Bogu pruamo priliku da nam uzvrati pogled i namigne. Pruamo si priliku da se prisjetimo kako smo svi mi povezane stanice Jednoga tijela s Jednim umom, Jednim srcem i Jednim duhom. Dok prizivamo Prisutnost, nikome ne objanjavajui to smo naumili, pred nama e se razotkriti udo ivota. Uoit emo bixenje svjesnosti sadanjeg trenutka u naizgled potpunim strancima i u neogranienim oblicima. U trenucima kad to najmanje oekujemo, zapazit emo mo Prisutnosti kako nam zaigrano i s ljubavlju uzvraa potovanje. Kad sebi ponemo doputati sve vie tih iskustava Jednote, bez i traka sumnje emo znati da nikada ne moemo biti osamljeni i da to nikada nismo ni mogli biti. Bit e nam dragocjeni svi oblici ivota. A kad kroz osobno iskustvo uistinu prihvatimo da smo svi mi Jedno, u tome e se trenutku podii koprena i uvidjet emo da sve ima svoju svrhu i da e je uvijek imati. LJUBAV JE NAA SVRHA.

Kad se iskustva Jednote ponu prelijevati u nau svijest i proimati je, morat emo se podsjetiti da radost tih trenutaka zadrimo za sebe i proivimo je, ne pokuavajui je objasniti drugima. Jednotu ne moramo objanjavati Bogu. To iskustvo moemo cijeniti samo mi sami. Zahvalnost Preporuuje se da nakon svake vjebe disanja, ujutro i naveer, prizo-vemo u misli pet vidova svojega ivota kakav je sad i na kojima smo zahvalni. Sto cijenimo u svom iskustvu ivota? Svakog bismo dana trebali razmiljati o deset razliitih stvari. Svaki put kad se posvetimo tom zadatku, na bi zamiljeni popis trebao sadravati nove stavke. Ono na emu smo zahvalni ne trebamo usporeivati s onim to imaju drugi. Drugim rijeima, na svoj popis ne bismo trebali unositi stvari ili iskustva na kojima smo zahvalni zbog toga to ih drugi nemaju. Takav oblik zahvalnosti samo dovodi do razdvajanja. Stvari na naem zamiljenom popisu mogu obuhvaati bilo koji fiziki, mentalni, emocionalni ili duhovni vid naeg ivota. Ne zaboravite, na emu god smo zahvalni, to se poveava. To je mo usredotoenja nae Prisutnosti. To je dar zahvalnosti. Zahvalnost je potovanje. Zahvalnost je zapravo stav potovanja. Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da: 1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja. 2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima. 3. Proitamo napisani tekst i primjenjujemo percepcijsku metodu koja nam omoguuje zatvaranje provalije. Posluimo se maem poto vanja kako bismo u svakom ivotnom obliku s kojim se susretnemo prepoznali Prisutnost. Nakon sedam dana moramo dovriti Proces svjesno povezujui disanje tijekom 15 do 30 minuta. Tek nakon toga moemo proitati poglavlja pod naslovom Posljedice i Dovrenje. estitamo! Ovdje zavrava deseta vjeba i nae iskustveno putovanje Procesom prisutnosti.

etvrtidio Posljedice
Gdje je vrtlar, ondje je i vrt!

ivot vrtlara zacijelo je najprikladnija metafora kojom moemo objasniti prirodu Prisutnosti koju smo imenovali Bogom. Kad zavrnemo rukave i gurnemo ruke u zemlju s jasnom namjerom potpunog sudjelovanja u sveukupnosti ivota, svjesnost sadanjeg trenutka automatski unosimo u kvalitetu svih naih iskustava na ovom planetu. Automatski postajemo uzronici, a to znai nalik Bogu. Tada smo svjesni vrtlari ivota. Time se uzdiemo na razinu sluenja koja nam daje mo da, potaknuti vlastitim primjerom, raskrilimo dveri kroz koje prolazimo u ugodno svjeu sjenku svjesnosti sadanjeg trenutka za svakoga koga susretnemo. Prepoznat ete ih po njihovim rodovima. (Evanelje po Mateju 7:16) Ovaj dio knjige iznosi na povrinu prekrasne posljedice koje slijede kad odluimo preuzeti odgovornost prema vrtu svog ivota. Otkriva nam plodove i cvjetove nae namjere da zraenje Prisutnosti unesemo u sva svoja iskustva. Ti plodovi i cvjetovi blagoslovi su koji su izrasli kad smo svjesno odluili postati prisutni ovdje i sada. Svemir je prepun zanimljivih mjesta i iskustava. No, mi smo ovog trenutka ovdje, jer upravo ovdje i trebamo biti. Samo ako smo istinski ovdje i sada, moemo stei mudrost i snagu potrebnu da svoj duh svjesno povedemo s onu stranu ogranienja naih trenutanih ljudskih uvjeta. Ne moemo se razvijati kroz poricanje i uznemirenost. Ne moemo se razvijati elei da smo negdje drugdje. Razvijati se moemo samo ako se ovdje i sada odgovorno suoimo s okolnostima i prilikama koje se nalaze pred nama i ako ih prihvatimo. Proces prisutnosti u poetku nas je pozivao da ponemo svjesno povezivati disanje i da tako nastavimo sve dok se uistinu ne otisnemo na putovanje koje e nas odvesti do buenja u svjesnosti sadanjeg trenutka. Taj nam je jednostavan poziv upuen zato to put naprijed

moemo pronai samo ako smo prisutni u ivotu koji proivljavamo ovdje i sada. Bez obzira na to jesmo li kroz Proces proli uistinu iskustveno ili smo samo proitali knjigu, pokrenuli smo energetsku namjeru koja e zauvijek promijeniti tijek naeg ivota. Svaki dio Procesa prisutnosti je uzroan i zato su posljedice ve na putu ostvarenja. Sada emo dodatno osvijestiti neke od posljedica svjesnog uputanja u buenje svjesnosti sadanjeg trenutka.

Plodovi
Plodovi oznaavaju neke od prekrasnih mogunosti koje nam se pruaju kad odluimo prihvatiti svjesnost sadanjeg trenutka. Moda smo u svom ivotnom iskustvu ve prepoznali neke od njih. Kad se to dogodi, svjesno ih priznajmo i izrazimo im potovanje tiho se zahvalivi naoj Unutarnjoj prisutnosti. 1. U situacijama u kojima smo neko reagirali, sada djelujemo svjesno. To je posljedica smjernijeg djelovanja. Kad istinski shvatimo da smo sami odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava, tada se javlja manja vjerojatnost da emo samo reagirati na svoje ivotne okolnosti, kako god se one odvijale. Na nekoj jako dubokoj razini svjesni smo da je na ivot uvijek zbir naih prolih misli, rijei i djela te da je okrivljavanje drugih zbog onoga to se dogaa oigledno poricanje te istine. Takoer emo otkriti da nam se emocionalni naboj smanjio, jer smo neutralizirali barem dio tog naboja u emocionalnom tijelu. Stoga postoji manja vjerojatnost da se raspametimo ili prasnerno zbog sitnica. Manja je vjerojatnost da emo izazivati iskustva proeta strahom, bijesom i tugom. Reaktivno ponaanje je nesvjesno. to svjesniji postajemo, to je manja vjerojatnost da emo pribjegavati poricanju. 2. Imamo vie energije. Prije nego to smo dobili priliku za smanjivanje negativnog emocionalnog naboja, jako smo puno energije ulagali u smirivanje i ovladavanje nelagodom koja je izvirala iz emocionalnog tijela. Prije nego to smo shvatili da svijet funkcionira kao zrcalo koje nam odraava ono to ne moemo vidjeti u vlastitoj nutrini bili smo skloni troiti jako puno energije suprotstavljajui se vlastitim odrazima. Osim toga, ulaganje energije u strah, bijes i tugu iscrpljuje na svim razinama. Zamjeranje i nesvjesno planiranje osvete zbog onoga to nam se dogodilo u prolosti, crpi nam energiju. Jako nas zamara pokuaj ovladavanja budunou da se ne bi ponovila

prolost. Onoga trenutka kad prestanemo troiti energiju na takve vrste reaktivnih postupaka, odmah imamo vie energije i snage. 3. Uspijevamo obaviti poslove na koje se pripremamo ve godinama. To se ne dogaa samo zato to imamo vie energije, nego i zato to sve ono to je vrijedno truda moemo obaviti jedino sada. U para digmi utemeljenoj na vremenu uvijek imamo mnotvo planova koje namjeravamo ostvariti u pravom trenutku. Meutim, pravi trenutak nikada ne dolazi ako ga tratimo na razmiljanje o prolosti i na enju za budunou. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, otkrivamo da je pravi trenutak upravo ovaj sadanji. Bez mnogo razmiljanja preputamo se aktivnosti sadanjeg trenutka, vie se ne prisjeamo prolosti niti sanjarimo o budunosti. Shodno tome, obavljamo poslove koje planiramo obaviti ve godinama, ali nikada nismo ni zapoeli. 4. Poslove obavljamo brzo i bez ikakva napora, s osjeajem da imamo i previe vremena. Prije nego to smo nauili integrirati svoju nega tivnu nesvjesnu aktivnost, ona se u naem ivotu odvijala tijekom svih 24 sata dnevno. Pod takvim okolnostima moemo misliti da smo panju potpuno usmjerili na posao kojim se bavimo, ali to se rijetko kad dogaa. Panja nam je uglavnom usmjerena na nesvjesne sukobe u vlastitoj nutrini. Kad ponemo integrirati tu nekorisnu, nesvjesnu aktivnost, dramatino se poveava naa usredotoenost na poslove koje obavljamo ovoga trenutka. Zbog toga nam poslovi koje smo prije smatrali napornima i iscrpljujuima postaju jednostavni i obavljamo ih u mnogo kraem vremenu. Zato imamo osjeaj da imamo vie vremena i da sve to radimo obavljamo mnogo bre. Budui da nam nesvjesna aktivnost sve manje odvlai panju od poslova u sadanjem trenutku, otkrivamo da nas zadaci koji su nas prije iscrpljivali sada ispunjavaju uitkom i energijom. Poveana svjesnost sadanjeg trenutka svakodnevne obaveze koje smo prije izbjegavali preobraava u smislene i radosne aktivnosti. 5. Vie nam dan, kao ni obaveze, nisu ispunjeni urbom. Zbog sve vee svjesnosti sadanjeg trenutka spoznajemo da uistinu postoji vrijeme i mjesto za sve to se odvija u pustolovini naeg ivota. Shvaamo da je besmisleno nasilno neto pokretati ili pokuavati zaustaviti neto to se ve pokrenulo. Stoga u svakom trenutku inimo najbolje to moemo, ali ako ne uspijemo neto zavriti, ne uzrujavamo se zbog toga. Dajemo sve od sebe, ali ne jurimo kao muha bez glave. Svjesni smo da urbom nesvjesno stvaramo iskustva kanjenja u svome ivotu. Kad ponemo nazirati vlastitu vjenu svijest, spoznajemo

da ivot nikad ne zavrava te stoga nema smisla uriti kako bismo neto dovrili. Vie nismo usmjereni na odredite, nego na putovanje. Kad ne urimo kroz ivot, kvaliteta nae panje automatski se poboljava, a zbog toga neminovno obavljamo sve vie poslova. 6. Vie uivamo u radu. To je povezano s prethodnim objanjenjem. Prije nego to zaponemo Proces prisutnosti, nerijetko se poigravamo milju da napustimo svoj sadanji posao i pronaemo novi. Zbog toga to ivimo u vremenu ne uivamo u poslu kojim zaraujemo za ivot, kao ni na svom radnom mjestu. Meutim, kad dovrimo Proces i nastavimo sa svojim ivotnim putovanjem, otkrivamo da u svom radnom mjestu sve vie uivamo. Kolege nam postaju drae, posao zanimljiviji i jednostavniji, a pomisao o naputanju tog posla polako nestaje. Shvaamo da smo upravo ondje gdje trebamo biti i da emo biti ondje sve dok ne dovrimo taj posao. Znamo da e se, ako i kad odemo, vrata promjene otvoriti bez ikakva napora i automatski. Spoznajemo da je nae radno mjesto u ovom konkretnom trenutku naeg ivota dio ispunjavanja nae ivotne svrhe. Poinjemo vie uivati u svojoj radnoj okolini, ne zato to se ona promijenila, nego zato to smo, razrjeavanjem unutarnjih sukoba, promijenili svoj odnos prema njoj. 7. Manje se odupiremo ivotnim strujama. To je prirodna poslje dica spoznaje da sve u naem ivotu ima svoje vrijeme i mjesto. Postizanje svjesnosti sadanjeg trenutka omoguava nam da shva timo kako je sve ono to se dogodilo u prolosti, osobito ona tegobna iskustva, predstavljalo temelj naeg emocionalnog rasta i evolucije nae ovjenosti. Shvaamo da srea doe i proe, da je tek prolazno stanje i da tijekom tih sretnih trenutaka uivamo, ali zapravo ne rastemo u emocionalnom smislu. To su razdoblja odmora u okviru emocionalne evolucije. Zbog toga se priklanjamo izvornoj radosti koja nije emocionalno stanje, nego stanje Postojanja u kojemu prihvaamo sve ono to nam ivot prua, osobito teke trenutke. Izvorna radost nam ukazuje da je srea vrijeme smijeha, odmora i igre, a trenuci takozvane nevolje su razdoblje rasta, introspekcije i prikupljanja snage za beskrajno putovanje. U svjetlu te spoznaje, srea i nesrea pretapaju se u jedno. Radosni smo i u srei i u nesrei, jer i jedno i drugo prihvaamo kao sutinske sastojke potrebne za postizanje uravnoteenog i skladnog ivota. Kad prihvatimo i sreu i nesreu nae iskustvo postaje cjelovito i tako naziremo vlastitu Svetost. Zbog toga se manje odupiremo ivotnim strujanjima. Naposljetku nauimo potpuno se predati i prepustiti se bujici. Doputamo ivotu da nas

nosi u svom uvijek drukijem naruju, svjesni da se sva iskustva, kakva nam se god inila u nekom trenutku, odvijaju u skladu s naom najuzvienijom i najljepom namjerom. 8. Doivljavamo trenutke spontanog stvaralatva. Ono to smatramo Bogom nije iscjelitelj. Ono to je Bog stvorio ne moe se unititi, jer je uvijek savreno, a ono to je stvoreno savreno po svojoj prirodi ne moe iskusiti nesavrenstvo. Meutim, ono to je nae egoistino ja stvorilo od toga savrenstva zbog naih tumaenja postaje nesavrenim. Naa su tumaenja onoga to se dogaa nerijetko pogrena, jer se temelje na onome to se, prema naem miljenju, dogodilo u prolosti i to bi se moglo dogoditi u budunosti, za razliku od onoga to se dogaa ovog trenutka. Zbog toga smo zaokupljeni idejom da se moramo iscijeliti. Meutim, kad shvatimo da moramo iscijeliti samo svoja iskustva (svoja tumaenja) te da time postiemo i vlastito iscjeljenje, vie nema potrebe za idejom da je potrebno iscijeliti sebe. Tada naa energija poinje zalaziti u podruje izvornosti. Iscjeljivanje ne predstavlja izvornu upotrebu energije. Iscjeljivanje je prijelazno stanje, proces privremenog ponovnog usklaivanja. Ako se u svom ivotu zadrimo u stanju iscjeljivanja, tada se ponaamo kao pas koji juri vlastiti rep (iako nama nije tako zabavno). Ono to smatramo Bogom nije iscjelitelj, nego stvoritelj. im uspijemo iscijeliti svoje iskustvo, automatski zalazimo u iskustvo cjelovitosti, Svetosti. Tako se nae iskustvo usklauje s Bojom voljom. Kad se uskladimo s Bojom voljom, osjeamo stvaralako nadahnue. Biti poput Boga znai biti kreativan. Ako se neprestano bavimo idejom iscjeljivanja, ograniavamo se na stanje rascjepkanog ljudskog dje lovanja, umjesto da se razvijamo u stvaralako ljudsko bie. Kad iscjeljivanje odaberemo kao poziv, postoji opasnost da nesvjesno odluimo ostati necjeloviti i to postaje na nain ivota. 9. Ugodnije se osjeamo meu lanovima ue obitelji. Sve dok ne razrijeimo potisnute emocije i ne smanjimo negativan emocionalni naboj, ua obitelj nam predstavlja najjasnije zrcalo i odraz onog posla koji moramo napraviti sa sobom i koji nas tek eka. Sve dok ne shvatimo kako funkcionira to odraavanje i dok svjesno ne odlu imo promotriti te odraze kao sredstvo emocionalnog rasta, blizina lanova ue obitelji mogla bi nam biti naporna, zbog toga to nam oni neprestano prikazuju one nae dijelove koje zapravo ne elimo vidjeti. init e nam se da nas neprestano razdrauju i izazivaju. Meutim, im se ponemo baviti radom na vlastitoj nutrini, to je potrebno kako bismo emocionalno sazreli, lanovi obitelji vie nam

nee odraavati nae vlastite potekoe. Pokazatelj napretka bit e osjeaj sve vee ugodnosti i radosti koju nam prua njihovo drutvo. Bit emo smireniji u njihovoj blizini. Svjesno bavljenje emocionalnim rastom omoguuje nam da se u drutvu lanova svoje obitelji osjeamo kao kod kue. 10. Okolnosti i ljudi koji su nas nekada ljutili vie uope ne privlae nau panju. Kad svjesno odluimo odgovoriti na ono to nam pokazuje odraz u zrcalu, umjesto da samo reagiramo na njega, stvari koje su nam smetale i ljutile nas nestaju kao nekim udom. Zapravo, nisu nestale. Ako paljivije pogledamo, uvidjet emo da se nisu promijenile. No, mi smo promijenili svoje unutarnje stanje, a time su se promijenila i naa tumaenja vanjskih iskustava. Proces prisutnosti nas ui da nije potrebno istiti zrcalo kako bismo otklonili potekoe iz svog ivota. 11. Poboljavaju nam se intimni odnosi. I to je posljedica prihvaanja odgovornosti za vlastiti emocionalni razvoj. Poput lanova obitelji, i partneri su jasna zrcala u naem ivotu. Prije nego to smo se svjesno pozabavili emocionalnim rastom, uvijek su nas privlaili oni ljudi koji su odraavali nae nerazrijeene potekoe. U poetku nas takav odraz zadovoljava, jer imamo osjeaj da smo dobili priliku doivjeti sreu. Ideja da nas neka osoba moe usreiti nesvjesna je spoznaja da e se kvaliteta naeg iskustva ivota poboljati ako uspijemo razrijeiti probleme koje nam odraava upravo ta osoba. Mi zapravo nesvjesno teimo dovrenju svojih nerazrijeenih problema iz djetinjstva koji su potekli iz odnosa s majkom i ocem. Meutim, moramo imati na umu da su te povezanosti posve nesvjesne. Na svjesnoj razini vjerujemo da smo zaljubljeni i da smo naposljetku pronali osobu za kojom smo tragali. To je osoba iz naih snova. Tono je da smo tragali za tom osobom, ali ne zato to bi nas njezin dolazak usreio, nego zato to nas s njom vee sveti sporazum u skladu s kojim nam ona odraava upravo ono na emu moramo raditi kako bismo ponovno pronali svoju Prisutnost. Kad postane oigledno da su nae romantine zamisli puka mata, a ne stvarnost, u nama se budi ogorenost. Budui da ne prihvaamo priliku za svjestan rad na onome to nam partner ili partnerica odraavaju, atributi koji su nas u poetku privukli sada nas poinju ljutiti i smetati nam. Tada navlaimo oklop, branimo se i napadamo. Meutim, onog trenutka kad svjesno odluimo razrijeiti svoje emocionalne probleme, itava se pria preobraava. Nakon toga poinjemo otkrivati da je ono to nas je u

poetku privuklo partneru ili partnerici bilo posve povrno te da smo zapravo pokuavali razrijeiti vlastiti osjeaj nedovrenosti u odnosu sa svojim roditeljima. Kad razrijeimo vlastite emocionalne probleme, partner/partnerica preobraavaju se pred naim oima. Dogaa se neto udesno - kao da pred sobom vidimo posve nepoznatu osobu. Poinjemo zapa-ati tko i to ona uistinu jest, a ne samo odraze vlastite prolosti. Promjena naeg iskustva moe se odvijati u dva smjera: naa se ljubav preobraava u izvornu bliskost ili prihvaamo da uope nismo sueni jedno drugome. Kako bilo, na se odnos poboljava i postajemo bliskiji zbog toga to postaje izvorniji. I2.Prestajemo se mijeati u ivote drugih ljudi. Kad shvatimo da se na ivot odvija upravo onako kako se treba odvijati te da nam je ponekad teko zbog prirode naih prolih misli, rijei i djela, tada postoji mala vjerojatnost da emo drugima nuditi netraeni savjet. Shvaamo da se i ivot drugih odvija u skladu s nepromjenjivim zakonom uzroka i posljedice. I drugi se ljudi trude najbolje to mogu s obzirom na ono to znaju i razumiju. I oni e u pravom trenutku, a ni asa prije, shvatiti svoju uroenu odgovornost. Ako se mijeamo u ivot druge osobe i pruamo savjet koji nije ni zatraila o tome kako bi se trebala odnositi prema svojim iskustvima, to znai da nesvjesno djelujemo u skladu s uvjerenjem da njezin izgled, ponaanje ili okolnosti na nas mogu imati negativan uinak. Zato bismo se inae i trudili? Upliemo se potaknuti strahom i time oigledno nijeemo da smo svi mi apsolutno odgovorni za kvalitetu vlastitih iskustava. Prihvaanje svjesnosti sadanjeg trenutka omoguuje nam da uvidimo kako su svi ljudi upravo ondje gdje i trebaju biti u skladu sa svojim prolim mislima, rijeima i djelima. Tako je i s nama. Zato se ne trebamo plaiti da ponaanje druge osobe ima ikakvog stvarnog utjecaja na kvalitetu naeg iskustva. Ako i ima nekakvog utjecaja, to je samo zato to druga osoba odraava nae nerazrijeene probleme. Znamo da do izvornog rjeenja ne moemo doi ako glasnika ukljuimo u svoju dramu. Rjeenje moemo pronai samo ako sluamo i gledamo odraz koji nam pokazuje te iz njega dobijemo uvid. Dok u sebi budimo svjesnost sadanjeg trenutka, u nama automatski poinje djelovati zakon nemijeanja. Kad razrijeimo vlastite strahove, vie se ne plaimo drugih. 13. Spavanje nam prua bolji odmor. Sve dok ne odluimo svjesno proraditi svoje emocionalne probleme, pokuavat emo ih razrijeiti nesvjesno. Iz toga proizlaze dvije stvari. Prvo, tijekom dana se

svjesno koristimo metodama umirivanja i kontroliranja kako se ne bismo morali pozabaviti svojim problemima. Drugo, tijekom noi, kad se svijest prepusti snu i zavlada nesvjestan um, on e dati sve od sebe da razvrsta i preradi naa neintegrirana iskustva. Za tu je nesvjesnu djelatnost potrebna energija pa se stoga ne moemo dobro odmoriti. Onog trenutka kad odluimo svjesno preuzeti odgovornost za kvalitetu svog ivota, otkrit emo da nam obrazac spavanja prolazi kroz prijelazno razdoblje. U poetku e nam moda biti potrebno mnogo vie sna. Nakon toga bi se moglo dogoditi da uope ne moemo spavati kad to uistinu elimo. Obrazac sna e se naposljetku ustaliti i ponovno emo poeti bolje spavati. Tada emo pamtiti samo one snove koji su vani za na svjesni ivot. Takva obuhvatna promjena obrasca spavanja uglavnom se dogaa stoga to se sada radom na vlastitoj nutrini bavimo u budnom stanju i ne moramo se vie time baviti tijekom spavanja, nesvjesno. 14.Razrjeavaju se dosadni simptomi koji su nas muili godinama. To je prirodna posljedica ienja nakupina u emocionalnom tijelu. Do iskustava kakvo je i Proces prisutnosti nerijetko dolazimo zbog velikih problema u ivotu. No, ako imamo velike probleme, tada vjerojatno imamo i manje s kojima ivimo i prihvaamo ih kao dio ivotnog iskustva. Prekrasno je kad uvidimo da se i ti sitniji, dosadni simptomi automatski poinju rastvarati. Ako razrijeimo vee probleme, manji automatski nestaju. 15.Oslobaamo se dugogodinjih navika. Prethodno objanjenje odnosi se i na navike. Mogli bismo otkriti da smo se, i ne zamije-tivi, oslobodili dugogodinjih navika, primjerice grienja noktiju, ekanja ili tipkanja. Navike mogu nestati tako naglo da tek nakon nekoliko tjedana shvatimo to se dogodilo. Takve vrste navika, takve nervozne kretnje, uzrokovala je tjeskoba, a tjeskoba je uvijek elja da pobjegnemo od sadanjeg trenutka. Onog trenutka kad se u sadanjem trenutku, a time i u svom fizikom tijelu, osjeamo ugodno, takve navike automatski nestaju. 16.Postupno poinjemo mravjeti bez ikakve dijete. Bez obzira na to to nam je lijenik rekao u pogledu fizikog uzroka pretjerane debljine, taj je poremeaj uvijek pokazatelj da nosimo prevelik negativan emocionalni naboj. Zbog toga dijeta nikada ne donosi eljene rezultate. Ako se pridravamo dijete, a nismo odluili osloboditi se emocionalnog naboja, to je kao da na ugriz morskog psa stavljamo flaster. Mnogo je naina na koje privremeno moemo prikriti svoj unutarnji nemir vanjskim umirivanjem ili kontroliranjem vanjskih

oitovanja unutarnje nevolje, meutim, sve dok ne promijenimo uzrok nikada neemo moi smireno jesti. Prije ili kasnije panja e nam popustiti i vratit e se kilogrami koje smo nasilno izgubili uz pomo dijete. Onog trenutka kad odluimo integrirati negativan emocionalni naboj i neto poduzeti u tom smislu, automatski mravimo. Debljina je posljedica, a ne uzrok. Svaka debela osoba pati od debelog emocionalnog problema koji vapi za panjom i razrjeenjem. 17. Uivamo u drutvu djece. To je prirodna posljedica razrjeavanja vlastitih problema iz djetinjstva. Izreka kae: Nikada nije preka sno za radosno djetinjstvo. Dijete u nama nikada ne umire, nego ga nesigurna odrasla osoba u kakvu smo se pretvorili jednostavno potiskuje. Kad otklonimo nesigurnosti odrasle osobe, unutarnje djeje ja istog trenutka poeli izii i poigrati se. Odrasli oko nas ne rijetko ne mogu udovoljiti tom impulsu, jer su previe zaokupljeni odigravanjem uloge odrasle osobe. Zbog toga se tada prirodno okreemo djeci, a ona pak prirodno uivaju u naem drutvu. Svi smo mi Boja djeca. Raj je stanje Postojanja u kojemu nema mjesta za glumatanje odraslih osoba. 18. ee se smijemo i zaigraniji smo. Nikada nije prekasno za radosno djetinjstvo! U sadanjem trenutku spoznajemo da je odrasla osoba ljudska izmiljotina, a dijete je Boja tvorevina. Odrasle osobe su jako, jako ozbiljne (i dosadne) i previe su zauzete da bi se poigrale. Budui da su unitile Boga, same moraju upravljati itavim svije tom, a svi dobro znamo koliko je to vaan i naporan posao! Djeca su, pak, vedra i nasmijana. U sadanjem trenutku otkrivamo da u ovome svijetu nema odraslih osoba, nego postoje samo iva, prisutna i zaigrana djeca te mrtva, ozbiljna i jako marljiva djeca koja se iz petnih ila trude odigrati jako vanu ulogu odraslog ovjeka. Kad se oslobodimo aljenja za prolou i strahova od budunosti, to bi nas moglo poraziti? ivi smo, a u ivotu je sve mogue. Pogrena je tvrdnja da su duhovno osvijeteni ljudi ozbiljni i poboni te da su stalno uronjeni u duboku kontemplaciju boanske ozbiljnosti. Sto smo prisutniji, to se vie smijemo. Kad se nauimo smijati sebi i svojim naizgled beskonanim predstavama, tada ulazimo u podruje naizgled beskonanog smijeha. Nikada ne smijemo zaboraviti da je smijeh, na kraju krajeva, lijek za kojim svi tragamo, bez obzira na to jesmo li dovoljno hrabri i mudri da to sami sebi priznamo. Istinski i ist smijeh rastvara svako neznanje, nelagodu, tugu i osjeaj raz dvojenosti. Smijeh je istinski Boji orgazam.

19. Automatski i bez napora mijenjamo prehranu. To je prirodna posljedica prisutnosti u vlastitom fizikom tijelu. Dok ivimo u vremenu jedemo, ali ne osjeamo utjecaj hrane koju smo pojeli, jer ne boravimo dovoljno dugo u tijelu da bismo svjesno probavili taj oblik svog iskustva ivota. Meutim, to postajemo svjesniji sadanjeg trenutka, osobito na fizikoj razini, postajemo sve svjesniji utjecaja razliitih vrsta namirnica na svoj organizam. Najprije ga zamjeu jemo na fizikoj razini, a nakon toga poinjemo uviati mentalni i emocionalni utjecaj hrane na na ivot. Hrana koja nam ne odgovara postaje nam sve manje privlana. iva hrana nam postaje privlana. Tu promjenu u prehrani ne moramo nasilno provoditi. Potrebno je samo da probudimo svjesnost sadanjeg trenutka. Nain na koji se hranimo samo je posljedica, a ne uzrok bilo ega. Nerijetko jedemo kako bismo umirili emocionalnu nelagodu ili je ublaili. Hranom potiskujemo emocije koje pokuavaju izbiti na povrinu ili nam ona slui kao sredstvo bijega od sadanjih okolnosti naeg nelagodnog ivota. Kad razrijeimo emocionalnu nelagodu, hrana nam vie ne slui kao oblik samolijeenja. Tada poinjemo jesti zbog zdravlja i blagostanja, a ne da bismo postigli lano zadovoljstvo i prividnu sreu. Mnogi ljudi smatraju da prehrana u skladu s prehrambenim pravilima, za razliku od prehrane iz zadovoljstva, postaje dosadna. No, iva, a time i hranjiva namirnica, uvijek ima bolji okus i izgled. Uz to je korisnija fizikom tijelu te omoguava ugodnija mentalna stanja i smireniju emocionalnu aktivnost. Meutim, da bismo to postigli moramo najprije postii svjesnost sadanjeg trenutka. 20. Aktivno se zanimamo za svoje zdravlje. Tek kad uistinu postanemo prisutni u fizikom tijelu moemo osjetiti u kakvom se stanju nalazi, kao i utjecaj fizikog stanja na mentalno i emocionalno blagostanje. Sve dok nismo prisutni u njemu, tijelo je samo po sebi samo posljedica naih emocionalnih i mentalnih stanja. Onog trenutka kad postanemo prisutni, moemo se njime koristiti kao uzronim instrumentom. To postiemo vjebanjem, jogom i meditacijom. Kad probudimo fiziku prisutnost, shvatit emo kakvu nam prednost prua posjedovanje ljudskog tijela. To tijelo je udesan ivi mehanizam s vie funkcija nego to bismo ih ikada uspjeli izbrojiti. Meutim, jedna od njegovih najuzvienijih funkcija je u tome da poslui kao arina toka kroz koju svoju potpunu svjesnost uzemljujemo u sadanjem iskustvu ivota. To postiemo buenjem svjesnosti sadanjeg trenutka. Jako je teko biti prisutan-u tijelu koje izaziva nelagodu. Trebamo nauiti brinuti o vlastitom fizikom blagostanju, jer je to neizostavna faza na

putu prema prihvaanju apsolutne odgovornosti za kvalitetu vlastitog ivota. Bez tijela ne moemo plesati. Ako ne pleemo, nismo ivi. Ako nemamo tijelo, ne moemo biti prisutni ovdje i sada. Tijelo je uistinu na hram, jer se u njemu nalazi oltar na koji polaemo svoje molitve zahvalnosti Izvoru svega to postoji. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, prirodno je da se prema tom dijelu svog ivota poinjemo odnositi njenije, s vie ljubavi i odgovornije. 21. Privlaimo ljude i oni uivaju u naem drutvu. Do toga dolazi uglavnom zato to postajemo izvorniji i stvarniji. Svi mi, bili toga svjesni ili ne, traimo neto stvarno. Naalost, to inimo na nestvaran nain i stoga nita ne pronalazimo. Mnogi od nas tragaju za izvornou, jer nam je to u prirodi, ali istodobno jo nismo potpuno spremni napraviti ono to je potrebno kako bismo postigli takvo iskustvo. Kad god se mnotvo ljudi okuplja oko jedne osobe, mogli bismo pomisliti da je to zbog njezina izgleda, ponaanja ili ivotnih okolnosti. Meutim, rijetko kad je rije o vanjskim atributima. Privlai ih Prisutnost te osobe. Potisnuta svjesnost sadanjeg trenutka u svakom ovjeku udi za buenjem i osloboenjem, stoga nas privlai svaka osoba koja se uistinu probudila. Slinosti se privlae. ak i kad je potisnuta, Prisutnost osjea privlanost prema Prisutnosti. Sto smo prisutniji u ivotu, to smo privlaniji drugim ljudima. Osjeaju da imamo ono za ime tragaju, ak i ako nisu svjesni to je to. Kad susretnu nekoga tko je vei od ivota, ljudi nerijetko opisuju takvu vrstu privlanosti. Kau da ta osoba zrai velikom snagom. 22.Uivamo u samoi. To je prirodna posljedica buenja svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad nam je teko biti prisutnima, nerijetko traimo drutvo drugih ljudi kako bismo se oslobodili problema koji vriju ispod povrine naeg emocionalnog oklopa. Nakon to razrijeimo te probleme vie ne traimo drutvo kako bismo se osjeali bolje. Poinjemo uivati u miru i tiini vlastitog drutva. U samoi vie nismo osamljeni. Uivanje u samoi jasan je znak emocionalne zrelosti. 23.ini nam se da znamo ili osjeamo to e se dogoditi i prije nego to se dogodi. To se dogaa zato to Prisutnost funkcionira izvan onoga to smatramo vremenom. Prisutnost uistinu zna sve to se ikada dogodilo i sve to e se dogoditi u svakom trenutku. Ona je blisko povezana sa strujom sveukupnog ivota. Dok oslukujemo svoj Unutarnji glas imamo osjeaj da ujemo to se dogaa u budunosti. Zapravo, postajemo svjesni posljedica onoga to se dogaa ovog trenutka. Sadanji dogaaji imaju posljedice. To ne moemo osjetiti dok

ivimo u vremenu. Sto smo prisutniji, to se svojom intuicijom sve vie ukljuujemo u posljedice. ini nam se da znamo to e se dogoditi i prije nego se dogodi. To je s jedne strane tono. No, posljedica se ve dogodila, iako se jo nije oitovala u naem polju svjesnosti sadanjeg trenutka. Svaki uzrok neminovno izaziva posljedicu. Kad ivimo na uzronoj razini ivota, u sadanjem trenutku, ve su nam vidljive neminovne posljedice, ak i ako se jo nisu oitovale na fizikoj, mentalnoj ili emocionalnoj razini. To se dogaa zato to uzrok i posljedica nisu dvije odvojene pojave, nego se odvijaju istodobno. U vremenu se ini da se dogaaju odvojeno, ali to je samo privid. Sve se zapravo dogaa istodobno. Dok prebivamo u vremenu, um ne moe prihvatiti to istodobno iskustvo. Meutim, ta paradigma poinje proimati nau svijest kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka. 24.Poinje se pojavljivati sinkronicitet. Do toga dolazi iz istog razloga. Sinkronicitet je iskustvo koje se pojavljuje kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka i kad smo u stanju uoiti energetsku povezanost uzroka i posljedice. Iskustvo deja vu takoer je posljedica svjesnosti sadanjeg trenutka. Javlja se kad postanemo svjesni posljedice prije nego to postanemo svjesni uzroka. Kad postanemo svjesni uzroka, imamo osjeaj da se dogaaj ve prije dogodio. To je zato to smo postali svjesni istodobnosti uzroka i posljedice. 25.Okruuje nas obilje. Novac je vanjski odraz unutarnjeg energetskog toka. Ako u emocionalnom tijelu postoje jake blokade, izvana se to oituje kao nedostatan protok novca u ivotu. Meutim, ne bi bilo ispravno zakljuiti da emo, kako postajemo sve prisutniji zahvaljujui emocionalnom rastu, iznenada imati na raspolaganju velike svote novca. Gomilanje novca najee je pokazatelj straha i nesigurnosti, osobito ako je to bogatstvo nagomilano krvlju, znojem i suzama, kontrolom i manipulacijom nad drugima i nad okolnostima vanjskog svijeta. Kad probudimo svjesnost sadanjeg trenutka, novac nam postaje poput kruha. Stvaramo upravo onoliko koliko je potrebno za uzdravanje u bilo kojem trenutku. Ne gomilamo ga, nego mu doputamo da slobodno, ali odgovorno, protjee kroz nas. Kad bismo, plaei se gladi, kupili kruha za nekoliko godina, postao bi pljesniv i beskoristan prije nego to bismo stigli pojesti dvije truce. U sadanjem trenutku novac je protok energije koji se u naem iskustvu javlja onog trenutka kad nam je potreban ili nekoliko trenutaka prije, u koliini koja nam je tog trenutka potrebna. Kad postanemo prisutni vie neemo brinuti o protoku novca, jer znamo da mi sami upravljamo njime. Sto smo prisutniji, sve je manje

vjerojatno da emo stvarati neugodna iskustva, kao to je iskustvo neimatine. U svakom trenutku stvaramo dovoljno, a budui da ivimo u trenutku, uvijek imamo dovoljno. Svjesni smo da samo ako u ovome trenutku imamo dovoljno, moemo imati dovoljno u svim buduim sadanjim trenucima. Financijsko obilje u sadanjem trenutku ne znai da moramo imati mnogo, nego upravo onoliko koliko nam je potrebno. To je ivot u skladu s Bojom ekonomijom. Bojoj ekonomiji nisu potrebne velike riznice izgraene u strahu kako bismo u njih pohranili veliko bogatstvo potrebno u sluaju da nam se sutra dogodi neto neoekivano. Boja ekonomija zasnovana je na vjeri, a ta se vjera temelji na samopouzdanju da smo sposobni biti odgovorni za kvalitetu svojih iskustava. Energiju najvie tratimo ako je gomilanje novca samo sebi svrha. Kad ovjek eli biti bogat samo zato da bi bio bogat, to je bolest potekla iz straha i oteana ovisnou o opaajima utemeljenim na vremenu. 26.Manje smo skloni planirati budunost. Ako se pobrinemo za ono to se dogaa ovog trenutka, a to je jedini trenutak kojim se istinski moemo baviti, tada emo se moi pobrinuti i za sve svoje budue trenutke. Planiranje pomalo nalikuje sputanju amcem niz rijeku, dok pokuavamo odrediti kojim bi putem rijeka trebala stii do oceana. Takav je stav pokazatelj oholosti i zablude. Postoji samo jedan jedini smjer kojim se kree rijeka ivota, a taj je smjer Boja volja. Ego bi se uasnuo kad bi morao odustati od planiranja, a zastrauje ga i postojanje Boje volje. Oajniki vjeruje u slobodnu volju. Meutim, smatra da je slobodna volja sloboda da napravimo upravo ono to elimo i kad to elimo. Ego vjeruje da sa svojom slobodnom voljom moemo funkcionirati potpuno odvojeni od cjeline. To je, dakako, podjednako velika zabluda kao i pomisao da moemo odrediti smjer rijeke kojom plovimo. Kad se stanica ljudskog tijela prepusti takvoj vrsti pogrenog razmiljanja, nastaje rak. Ako se ljudsko bie u svijetu ponaa na takav nain, rije je o ambiciji. Kad se otisnemo na putovanje prema svjesnosti sadanjeg trenutka, poinjemo shvaati koliko nas zapravo ograniavaju iskustva iz djetinjstva. Spoznajemo da je ono to tijekom ivota u vremenu smatramo slobodnom voljom zapravo nesvjesna reakcija na ivot, nesvjesna reakcija energetski utisnuta tijekom djetinjstva kroz prve emocionalne odnose s roditeljima i obitelji. Poinjemo uviati da su ak i nae osobitosti samo kopiranje drugih. Kako svoj ivot moemo smatrati slobodnim kad smo se pretvorili u kopiju svojih roditelja? U svom stvorenom svijetu postoji samo Jedno slobodno Bie, a njega

nazivamo Bogom. Bog je slobodan. Kroz svoju Unutarnju prisutnost s Bogom se moemo jako brzo povezati. Nau povezanost s Bogom ne odreuje nain na koji ivimo u vanjskom svijetu, nego kako se sputamo u tiinu i nepominost vlastite nutrine. Sto se dublje sputamo u sebe i povezujemo s Bogom, to smo uistinu slobodniji. Slobodna je volja valjana ideja samo u sadanjem trenutku. U paradigmi utemeljenoj na vremenu slobodna volja ne postoji, jer su svi postupci utemeljeni u vremenu emocionalna kopija onoga to se ve prije dogodilo. U reaktivnom ponaanju nema slobodne volje. Slobodu moemo ponovno doivjeti samo ako se uskladimo s Bogom. Sloboda je u svojoj biti odgovornost. Kad se prepustimo sadanjem trenutku, oslobodili smo se vremena. Kad svjesno odluimo preuzeti odgovornost za kvalitetu svih svojih iskustava, kao Bog, tada smo slobodni. Slobodni smo svjesno djelovati prema svemu onome to se dogaa u bilo kojem trenutku. Zar u takvom stanju Postojanja postoji potreba za planiranjem? Planiranje znai da vjerujemo kako postoji mogunost da bi neto moglo poremetiti nae namjere. Ako uistinu vjerujemo da smo apsolutno odgovorni za kvalitetu svojih iskustava, tko bi onda mogao usporiti na napredak? 27. Obavljamo veliko pospremanje kue i bacamo sve ono to smo skupljali godinama. Kao i u sluaju pretjerane teine, sklonost za trpavanju ivota prevelikim brojem stvari posljedica je nerazrije enih emocionalnih problema. To je elja da se drimo prolosti i zatitimo od budunosti. Kad se oslobodimo negativnog emocionalnog naboja, shvaamo da su te nagomilane stvari pravi nered. Osjeamo se slobodnima kad ih poklonimo ili bacimo. Tada osjeamo lakou Postojanja. Nerijetko se dogaa da vitki ljudi s nerazrijeenim emoci onalnim problemima teinu nose u stvarima kojima je pretrpano njihov vanjski ivot. 28. Sve manje dramatiziramo. Sto je drama, ako ne nesvjesna elja za panjom? Onog trenutka kad shvatimo da sami moemo preuzeti ulogu vlastitih roditelja, a time upravljati, njegovati i iscjeljivati vlastita iskustva, spremni ino odbaciti sklonost dramatiziranju. U tom trenutku se prestajemo druiti s onima koji dramatiziraju kako bi nam pokazali to su sve postigli. Kad se oslobodimo elje za dramom u nama se poinje buditi udnja za dharmom. Reaktivno ponaanje onemoguava nam djelovanje sa svrhom. 29. Neki ljudi automatski nestaju iz naeg drutva. To se ne dogaa samo zato to nas vie ne privlai dramatiziranje, nego i zato to neki ljudi ne ele svjesno integrirati svoju prolost. Neki ne ele prihvatiti

svjesnost sadanjeg trenutka. Ne ele ivjeti svjesno. Oni koji se i dalje ele drati jueranjih dogaaja te se sa strahom pripremaju za uase koji ih ekaju sutra, ne uivaju u drutvu ljudi koji su odluili svjesno napustiti te dramatine predstave. Ljudi koji, ispunjeni strahom, i dalje ele spavati u svijesti utemeljenoj na vremenu, tako se ponaaju zato to im je jo potreban odmor. Zbog toga e se postupno odmaknuti iz naeg drutva kad odluimo probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Tako im je ugodnije, jer kad bi ostali izloeni zraenju nae sve jae Prisutnosti, mi bismo im postali jasno zrcalo njihovih potisnutih emocionalnih problema. Svjesnost sadanjeg trenutka ne razmilja 0 okrivljavanju ili aljenju i ne raspravlja o nepotenim ivotnim priama. Zato oni koji nisu spremni prevladati mentalitet rtve i pobjednika nestaju iz drutva osobe koja kree prema svjesnosti i odgovornosti poput pljeve na vjetru. 30. Automatski usvajamo pozitivan stav. A zato i ne bismo? Kad smo ve odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava, zato ne bismo uivali u svakom koraku ivotnog putovanja? ivot je prekrasan! Ako smo uistinu svjesni da nam se sva neoekivana i tegobna iskustva dogaaju samo radi naeg najuzvienijeg dobra, tada emo biti pozitivni i optimistini ak i kad se suoimo s najteim okolnostima. Lako je biti optimist dok je ivot lagan, ali da bismo bili optimistini u svakom trenutku, bez obzira na sve, moramo biti svjesni sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka ne prihvaa prisilan pozitivan stav. Prisilan pozitivan stav najee je oblik poricanja. Kad smo svjesni sadanjeg trenutka na optimistian stav prema ivotu nikoga ne razdrauje niti je umjetan, nego je spontan 1 zarazan. Negativan stav svojevrstan je oblik drame. Negativnost je stanje poricanja. Ljudi s negativnim stavom vjeruju da su rtve ili pobjednici, da im iskustva namee neto izvan njih te ih moraju prevladati ili ovladati njima. 31. Zaokuplja nas vlastito duhovno blagostanje. Zahvaljujui poveanoj svjesnosti sadanjeg trenutka automatski se okreemo dijelu svog Bia koje uvijek ostaje nepromijenjeno, to god se dogaalo. Stoga se besmrtnost kao iskustvo u naoj svijesti poinje pojavljivati kao stvarna spoznaja. Poinjemo se prisjeati neega to se nikada ne mijenja. Postajemo svjesniji onoga to uvijek postoji. Teimo razvijanju odnosa s tim dijelom svog Bia, jer kako postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, to nam je jasnije da sve izvorno izvire iz naeg Besmrtnog Ja. Stoga se okreemo prema vanjskim i unutar njim metodama koje potiu svijest o naoj duhovnosti. Bog prestaje

biti osobnost, ogranien naim potrebama iz prolosti i eljama za budunost. Bog postaje bezlina, bezvremena energija, nitavilo koje je istodobno i utoite svega to nam ivot moe ponuditi. Prirodno je to Bog, to god bio, izaziva nau znatielju. Meutim, za razliku od naih pokuaja upoznavanja s duhovnou dok smo ivjeli u svijesti utemeljenoj na vremenu, potraga za onim to nam Bog predstavlja u sadanjem trenutku potaknuta je izvornosu. Najee je osloboena nametljivih vanjskih obreda, rituala i ceremonija, jer smo svjesni da se iskustvu Boga moemo pribliiti samo kroz tiinu i nepominost, kroz spokojstvo naeg tjelesnog hrama. Stoga panju usmjeravamo u vlastitu nutrinu, bez ikakvih vanjskih predstava i glume. 32. Vie ne teimo sadrajima koji bi nam skrenuli panju s briga. Dok nesvjesno njegujemo svoj negativan emocionalni naboj, to inimo pronalazei bezbroj naina da se udaljimo od njega. Neprestano elimo biti zaokupljeni i u pokretu, bez obzira na to je li rije o glasnoj glazbi, hrani, sportu, drutvu ili poslu. Nismo sposobni mirovati i to je dokaz da neprestano pokuavamo neto prikriti. Mirovanje je jedini nain buenja vlastitog Bia. Nita to bismo mogli uiniti ne moe nam pomoi u postojanju. Svoje Bie, izvornost, moemo slaviti, priznati, iskusiti i istraivati samo u tiini i miru. Ako smo neprestano zauzeti, to je zato to nismo u stanju jednostavno biti, a to nam ne doputa da uivamo u blagu svog prekrasnog Bia. Smanjivanjem negativnog emocionalnog naboja sve smo mirniji. Poinjemo se odmarati. Dok nam se svijest temelji na vremenu, najtee nam je mirovati kad nemamo to raditi! 33. Njeniji smo i suosjeajniji prema sebi. Kad u djetinjstvu ne dobijemo bezuvjetnu ljubav, pretpostavljamo da je to zato to je ne zasluujemo. Zbog toga se nesvjesno kanjavamo i omalovaavamo. I ne samo to, nego smo u djetinjstvu, kad su roditelji imali branih ili drugih potekoa, nerijetko smatrali da smo mi krivi za to. Dok smo djeca, automatski se okrivljujemo za sve to poe nizbrdo. To radimo zato to nesvjesno znamo da smo odgovorni za kvalitetu vlastitih iskustava. Meutim, u svojoj nevinosti pretpostavljamo da smo odgovorni i za kvalitetu iskustava svojih roditelja, brae i sestara. Zbog toga se moda previe trudimo, nepotrebno se rtvujemo ili postajemo pomaga. Djeca ovisnika esto postaju pomagai. U naem svijetu normalno je odrasti ne znajui kako brinuti o sebi, pa ak i s uvjerenjem da je briga o sebi znak slabosti ili sebinosti. Sve se to mijenja kad proemo kroz Proces prisutnosti. Tada shvaamo da se nitko drugi osim nas ne moe istinski brinuti o nama, jer bezuvjetnu

ljubav ne moemo dobiti, nego najprije moramo nauiti pruati je sebi i tek smo tada u stanju uistinu je pruati i drugima. Tako postajemo blai i suosjeajniji prema sebi. Spoznajemo da e se naa sutina, naa Prisutnost, oitovati samo ako smo blagi. Shvaamo da ono to smo traili od drugih najprije moramo dati sami sebi, a tek onda postajemo sposobni bezuvjetno davati svima drugima. Kad smo blagi i suosjeajni prema sebi, svijet oko nas to odraava i tada svoj svijet neposredno doivljavamo kao blag i suosjeajan. 34.Sve smo manje tjeskobni. Tjeskoba je stanje u kojemu pokuavamo pobjei od svijesti sadanjeg trenutka i ivjeti u prividu. U okviru Procesa prisutnosti upoznajemo percepcijsku metodu Procesa emocionalnog ienja, to je jedna od vanih znaajki tog procesa. Ovladavanje tom metodom omoguuje nam integraciju bilo kojeg ivotnog iskustva, koliko god bilo tegobno. Kad zahvaljujui dosljednoj primjeni te metode uistinu shvatimo da moemo integrirati bilo koje ivotno iskustvo, kakvo god bilo, razina tjeskobe automatski se smanjuje, jer se vie ne plaimo nesigurnosti u ivotu. Svjesni smo da moemo integrirati svaki dogaaj i da kroz svoje tegobe rastemo, dobivajui uvide i mudrost. Nesigurnost se preobraava u prihvaanje. Zar moe postojati tjeskoba u ivotu koji prihvaamo s ljubavlju? 35. Suosjeajniji smo i strpljiviji s drugima. Postajemo suosjeajniji i strpljiviji s drugim ljudima, jer smo svjesni da smo svi u istoj kai. ivot nije lagan, osobito ako ne poznajemo ono to se krije iza pojavnosti naih iskustava. Tako nas Proces prisutnosti osnauje. Otkriva nam djelovanje iza pojavnosti kvalitete naih iskustava. Pokazuje nam da svi uimo na primjerima koje smo imali u djetinjstvu te kako se svi suoavamo s izborom: hoemo li naueno iskoristiti najbolje to moemo ili emo odbaciti ono to nam nije korisno i zamijeniti s korisnim uenjima. Oholo je prosuivati tua ivotna iskustva, jer se takva nevolja nalazi na putu svakog ovjeka. Svatko se na ovome svijetu ui i oblikuje primjerima, a onda pokuava napraviti najbolje to moe s onim to je dobio, bez obzira na to vidi li se to na povrini ili ne. ivot svakog ovjeka je oitovanje njegova uvjerenja o tome moe li dobiti bezuvjetnu ljubav. Proces prisutnosti nam pomae da postanemo suosjeajniji i strpljiviji prema onome sa ime se suoavaju drugi ljudi, jer nam omoguuje da uvidimo istu nevolju i u vlastitom ivotnom iskustvu. 36.ivot nam se pretvara u putovanje i vie nije usmjeren na odredite. Dok ivimo u vremenu, naa elja da dovrimo ono to radimo nesvjesno je potaknuta potrebom za odobravanjem, priznanjem i

bezuvjetnom ljubavlju. Iako toga nismo svjesni, vjerujemo da emo zahvaljujui svojim postignuima i obavljenim poslovima naposljetku primiti bezuvjetnu ljubav za kojom smo tragali. Dakako, to je pogreno razmiljanje. Kad shvatimo da nam nijedno vlastito djelo ne moe pomoi u postojanju te da nam nita od onoga to radimo ne moe dati bezuvjetnu ljubav koju traimo, automatski se poinjemo oputati i ponovno procjenjivati situaciju. Dok ivimo u vremenu, uvijek smo usredotoeni na poetak i kraj stvari i sve smatramo sredstvom za ostvarenje nekog cilja. Meutim, kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka, shvaamo da nita na svijetu zapravo nema ni poetka ni kraja, nego traje vjeno. Takoer nam postaje jasnije da nita nikada ne prestaje, nego se samo mijenja u neto drugo. Svjesnost sadanjeg trenutka omoguuje nam da zakoraimo u vjenu bit vlastita Bia koja postoji s onu stranu svega to bismo ikada mogli napraviti. Zbog toga usporavamo ritam ivota i preputamo se uicima. Nema urbe, jer u stvarnosti nikamo ne idemo, uvijek srno ovdje i sad. Tada nam postaje vana kvaliteta, a ne kvantiteta. Uivamo u trenutku i ne brinemo O ishodu. Nae razumijevanje zakona uzroka i posljedice pomae nam da uvidimo kako trebamo razmiljati samo o uzrocima, jer se posljedice odvijaju automatski. Putovanje je uzrok, a odredite uvijek posljedica. Otkrivamo da je osvjeivanje sadanjeg trenutka zapravo putovanje. Ako je Bog beskonaan, tada je i putovanje prema ostvarenju boanstva beskonano. Zato bismo onda urili? Uivajmo u ivotu, uivajmo u poslijepodnevu, duboko udahnimo, osmjehnimo se i budimo spokojni. 37. Proimaju nas prekrasni valovi spontane zahvalnosti. Zahvalnost je dobar pokazatelj razine nae prisutnosti. Sto vie postajemo svjesni sadanjeg trenutka, to smo zahvalniji na svemu. ivot nam je ispunjen obiljem makar ne imali ni novia. Ispunjeni smo radou ak i kad se ini da nam kola kreu nizbrdo. Prtimo od zdravlja ak 1 kad nas neto boli. Takvu je zahvalnost teko opisati nekome tko je jo nije doivio. Ne temelji se na usporedbama. Nisu joj potrebni razlozi, opravdanja ili objanjenja. Zahvalnost koju osjeamo u svjesnosti sadanjeg trenutka ne obuhvaa samo stvari, izgled ili okolnosti, nego sve ono to ivot jest i beskonani osjeaj ponosa to smo njegov dio. Dok prihvaamo svjesnost sadanjeg trenutka, zamjeujemo i ono to se kree ispod promjenjive povrine svijeta. Shodno tome, osjeamo kako nas nevidljiva sila koju nazivamo Bogom obuhvaa, uva i tajanstveno nosi prema blagoslovljenoj sudbini. Zahvalni smo na svim svojim prolim iskustvima, bila

ona tegobna ili sjajna. Takoer srao zahvalni na svemu to e se tek dogoditi, iako se jo nije ostvarilo, jer znamo da sve ono to e se dogoditi dobivamo milou. Ponekad imamo osjeaj da zahvalnost izvire iz svake stanice naeg tijela i potpuno proima na ivot. Takvo iskustvo ne moemo prisilno izazvati. Dogaa se spontano zato to smo odabrali izvornost. Od strahopotovanja pred ivotom ostajemo bez daha, jer smo njegov dio i jer smo mi sami taj ivot. 38.Ono to nam je potrebno dolazi samo, umjesto da ga traimo. Prije nego to smo otpoeli s Procesom prisutnosti, vjerojatno smo se ponaali kao i svi ostali ljudi koji ive u vremenu. Ako nam je neto bilo potrebno, to smo i uzeli iz vanjskog svijeta. Dolazili smo do toga u znoju lica svog. Takav pristup nije nimalo pogrean. Naporan rad je opravdan sve dok u njemu uivamo. Meutim, kad probudimo svjesnost sadanjeg trenutka, otkrit emo da takva vrsta rada nestaje iz naeg ivota. Postajemo sliniji Buddhi koji nepomino sjedi, sklopljenih oiju, s dlanovima prema gore. Sve to je Buddhi potrebno bez ikakva se napora pojavljuje u njegovim prekrasnim rukama. Svi mi posjedujemo istu sposobnost. Ta se sposobnost poinje automatski buditi to smo svjesniji sadanjeg trenutka. Otkrivamo da se ono o emu razmiljamo bez ikakva napora isto tako jednostavno pojavljuje u naem iskustvu, kao da smo postali magneti. to s manje napora razmiljamo o neemu, to se ono s manje napora oituje u naem iskustvu. To se dogaa zbog toga to se naa Unutarnja prisutnost nalazi u svemu i u svakome. Ona upravlja svim ivotnim kretanjima. Ako odaberemo naporan put koji je poploen strahom, sumnjom i nedostatkom vjere u povezanost sveukupnog ivota, tada e naa Unutarnja prisutnost ustuknuti i dopustiti nam da proemo tim putem kroz svoja iskustva sve dok se ne iscrpimo. Unutarnja prisutnost strogo se pridrava zakona nemijeanja. No, kad prestanemo kontrolirati svoj ivot, kad povjerujemo da nam Bog poklanja svoju panju i dopustimo Prisutnosti da nam prui ono to nam je potrebno, tada e tako i biti. To je jedno od uenja o Prisutnosti Buddhe koji lijei. Frekvencija Buddhe koji lijei strpljivo eka u svima nama. I nju budimo kroz svjesnost sadanjeg trenutka. 39. Osjeamo dublju povezanost s prirodom. Sveukupan ivot na ovom planetu, bez obzira na to oituje li se kao kamen, stablo ili oblak, sadri svjesnost sadanjeg trenutka. Sadri onu istu svjesnost sadanjeg trenutka koju budimo u sebi kroz Proces prisutnosti, i to zato to postoji samo Jedna Prisutnost, a ona prebiva u svemu. Sve to postoji Njezino je oitovanje i izraz. Sto se vie usklaujemo s

Njom u vlastitoj nutrini, to se vie taj unutarnji odnos odraava u naim vanjskim iskustvima. Tada se poinjemo prirodno usklaivati sa sveukupnou ivota. Kad postajemo svjesni sadanjeg trenutka, ponekad e nam se initi da su ptice i leptiri posve svjesni naeg postojanja. Oni su uistinu svjesni nas. Samo dok ivimo u vremenu vjerujemo da je priroda nesvjesna. Meutim, to nije tako i nikada nije bilo. Priroda nam se ini nesvjesnom samo dok smo mi sami nesvjesni. Svaka biljka pokraj koje proemo i svaki povjetarac koji nam zamrsi kosu svjestan je nae Prisutnosti. To nam je u poetku teko prihvatiti ili shvatiti, jer smatramo da priroda ne posjeduje ni znanje ni svijest. Vjerujemo da samo ljudska bia uz nagone posjeduju i inteligenciju. Ponaamo se kao da je priroda neiva. Mislimo da ptice pjevaju bez ikakva razloga. No, priroda je isto tako iva i svjesna kao to i mi to moemo biti. I priroda nas odraava kao i sva ljudska bia. Sto postajemo prisutniji, to se vie osjeamo povezanima s njom. Samo osoba koja nije prisutna moe nanijeti zlo prirodi. Samo osoba koja ivi u vremenu moe ubijati iz zabave. Dok ivimo u vremenu srano sredite nam je zatvoreno te ne moemo osjetiti uinak svoje Prisutnosti na ivot oko nas. Sto smo svjesniji sadanjeg trenutka, to smo svjesniji i uinka koji imamo na svoju okolinu i svjesniji smo svoje bliske povezanosti s njom. Kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka poinjemo blago hodati ovim svijetom, a zbog toga i prirodni svijet poinje blago koraati pokraj nas. Mi smo Jedno s prirodnim svijetom. 40.Postajemo svjesniji prirodnih ciklusa, kao to je pojava punog Mjeseca. Sto smo prisutniji na emocionalnoj razini, to smo svjesniji energetskih ciklusa koji vladaju svemirom. Zapravo, moemo rei da je itav na svemir energetski ciklus. Dok ivimo u vremenu obavljamo rituale i obrede u dane punog Mjeseca i zimskog ili ljetnog solisticija. Meutim, kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka drukije se ponaamo. Ne moramo vie svjesno sudjelovati u tim obredima, ali otkrivamo da ipak osjeamo kretanje tih ciklusa. Primjerice, mogli bismo bez ikakva razloga odluiti prirediti noni piknik, a dok rasprostiremo pokriva ispod zvijezda, podignemo pogled i zamijetimo uzdizanje punog Mjeseca. Moe nam se dogoditi da odluimo obaviti veliko pospremanje, a kad dovrimo, netko nam kae da se neki planet kree retrogradno te da je to navodno povoljno razdoblje za izbacivanje nakupljenih stvari iz svog ivota. Takvi sinkronistiki dogaaji pojavljuju se zbog toga to, postavi svjesni sadanjeg trenutka, automatski osjeamo kozmike cikluse

svemira, ne osjeajui potrebu da od toga napravimo predstavu. Ne moramo raditi neto posebno ili neobino, jer ciklusi postaju dio naeg uobiajenog ivotnog iskustva. Automatski ih potvrujemo kao uobiajen dio svog ivotnog iskustva, jer smo prisutni u trenutku kad se odvijaju. Mi postajemo ciklusi i vie ne funkcioniramo kao odvojena bia koja moraju obavljati obrede da bi potvrdila postojanje ciklusa. Postajemo ti ciklusi i vie ih ne moramo promatrati. 41. Uspijevamo zaviriti ispod povrne slike svijeta. Proces prisutnosti u nama otklanja potrebu za pretvaranjem i to je jedna od njegovih najznaajnijih posljedica. Stoga vie ne moramo odijevati posebnu odjeu kako bismo bili sigurni da smo posebni. Ne moramo mahati zastavom da bi ljudi shvatili kako smo i mi ovdje. Ne moramo vie uzimati imena amerikih Indijanaca kako bismo osjetili struje svog domorodakog ja kako proimaju na svakodnevni ivot. Ne moramo na vrata napisati Iscjelitelj. Kad uistinu zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, ne moramo reklamirati ono ime se bavimo. Teimo postati to to radimo, a Prisutnost nam automatski dovodi one due kojima je na rad potreban. Takav se pristup ne odnosi samo na duhovna zanimanja, nego i na trgovinu, marketing, reklamiranje i snimanje filmova. Moemo ga primijeniti na sva zanimanja. To je uenje o Prisutnosti Buddhe koji lijei. Takoer emo otkriti da ne moramo traiti ljude ije su nam usluge potrebne, jer e se oni pojaviti pred nama onog trenutka kad smo spremni za susret s njima. To funkcionira kao i Boja ekonomija. Ljudima oko sebe vlastitim primjerom, a ne rijeima, pokazujemo to radimo. Mnogi od nas ve sada ive na taj nain. Mi ne reklamiramo svoju Prisutnost, jer smo svjesni da je Prisutnost sveprisutna. Ne prodajemo se. Ne traimo klijente. Usavravamo svoje umijee i preputamo Prisutnosti da nam dovede one kojima smo potrebni. Takav bi ivot mogao postojati u raju. 42.Vie ne teimo povrnim iskustvima. Dok se ne upoznamo sa sadanjim trenutkom automatski teimo neemu izuzetnom, i to zato to ne moemo prepoznati uroenu velianstvenost i ljepotu sadanjeg trenutka u kojemu se nalazimo. To je jedan od razloga zbog kojih odijevamo posebnu odjeu, uzimamo domorodaka imena, hvalimo se povrnim titulama i svim ostalim oblicima neizvornosti. Meutim, kad ponemo postajati svjesni sadanjeg trenutka, uviamo da je to prilino budalasto te se slatko nasmijemo vlastitom napadnom ponaanju. Tim smijehom svom iskustvu vraamo izvornost. Kad se sami sebi nasmijemo, to nas oslobaa gluposti. Kad uistinu postanemo svjesni sadanjeg trenutka vie ne moramo tragati za

potvrdama od strane drugih. Shvaamo da nam itav ivot postaje izuzetan ako smo istinski prisutni u svakom obinom trenutku svog ivota, bilo da se tuiramo, jedemo, peremo posude ili avrljamo sa susjedom. Otkrivamo da istinski izuzetan ivot ne moemo ostvariti potragom za vanjskim potvrdama. Sposobni smo u svakom naizgled obinom trenutku prigrliti iznimnu ivotnu energiju koja protjee kroz njega. Zato se moemo opustiti i uivati u svakom trenutku takvom kakav jest, jer svaki je istinski izniman, upravo kao to ga je Bog zamislio. 43.Unutarnji glas intuicije postaje glasniji i pretvara se u stalnog pratitelja. To je jako vano. To je posljednji korak koji moramo napraviti da se oslobodimo razmiljanja, planiranja i pokuaja ovladavanja svijetom. Dok pokuavamo ovladati svojim svijetom, zapravo pokuavamo kontrolirati Boga. Bog e se prilagoditi i dopustiti nam da se uputamo u razliite predstave, ali na kraju nita neemo postii. Moramo se ponovno povezati sa svojim Unutarnjim glasom kako bismo se oslobodili tog uzaludnog truda, jer Unutarnji glas je glas Boga. Na je Unutarnji glas tih i miran. Nee vikanjem pokuati nadglasati oholi glas ega. Govori jasno i otkriva nam sve to trebamo znati, samo ako ga nauimo uti. Taj glas nam se obraa onkraj vremena, pa zna sve to se ikada dogodilo i sve to e se tek dogoditi. Kad sluamo taj glas i imamo povjerenja u njega, vie neemo morati planirati svaki svoj dan. Jednostavno emo obratiti panju svakom trenutku koji se pojavi. Vie neemo morati sastavljati popise za kupnju, nego emo jednostavno krenuti u obilazak duana s kolicima, otvoreni svemu. Unutarnji glas e nam zamijeniti budilicu, pa ak i sat na ruci, samo ako mu to dopustimo. Moe nam se obraati kroz sve i svakoga. No, da bismo ga uli, moramo biti spremni posluati ga. Unutarnji glas moe izazvati zatvaranje prozora kako bi nas obavijestio da dolazi oluja ili navesti susjedova psa da zalaje kako bi nam rekao da je vrijeme za buenje iz poslijepodnevnog drijemea. Moe nam se obratiti kroz naeg efa s istom lakoom kao i kroz intuiciju. Meutim, moramo se uvjebati da bismo ga uli, i to ne samo uima, nego i srcem. Potekoa je u tome to nam rijei toga glasa nisu uvijek smislene, jer nam se ne obraa s mjesta na kojemu se mi nalazimo u vremenu. No, kad ga posluamo, uvidjet emo da mu je na srcu uvijek ono to je najbolje za nas. Upozorit e nas na neminovne nesree i potrese, a jednako e nas spremno obavijestiti da smo ostavili otvorenu slavinu ili da nam ponestaje mlijeka u hladnjaku. Usklaivanje s tim glasom i povjerenje u njegove rijei

jedno je od najveih postignua, jer ako u tome uspijemo, otvara nam se izravna linija od Bojih usta do naeg unutarnjeg uha. Tada vie ne trebamo posrednike. Ne trebamo sveenike, gatare, pa ak ni vremenske prognostiare. Tada nam je otvorena glavna telefonska veza s Bogom. Zar tu onda ima mjesta strahu? Zar ima mjesta tjeskobi? Takvi se osjeaji raspruju te izravno ulazimo u viziju koju je za nas osmislio Bog. ivimo ispunjeni divljenjem prema udu ivota. Nauiti ivjeti znai nauiti sluati. 44.Osjeamo se blagoslovljeni dubokim osjeajem svrhovitosti. Tijekom Procesa prisutnosti poinjemo nasluivati da ne postoji nita to bismo mogli uiniti kako bismo postali neto vie ili manje od onoga to ve jesmo. Savreni smo i nepromjenjivi. Moda nam je iskustvo neuravnoteeno, ali sada znamo kako to moemo ispraviti. Bilo bi dobro da u ovom ivotu spoznamo kako smo savreni upravo takvi kakvi jesmo. Naa stvarna svrha ne ispunjava se u poslu koji obavljamo, nego nam je svrha da budemo sada i ovdje gdje god bili. Kroz Proces prisutnosti od nas se trai da prihvatimo kako ne postoji uzvienija svrha od one da postanemo prisutni u vlastitom ivotu, da postanemo dostupni drugima i korisni iskljuivo na taj nain da budemo potpuno prisutni i obratimo panju. Kad to postignemo, uistinu postajemo Boje oko, uho, ruka i noga. Hodamo za Boga i govorimo za Boga, ivimo za Boga i volimo za Boga. Naa Prisutnost jest Boja Prisutnost. Kad dopustimo da bude tako, tada ivimo s namjerom i stoga je sve to napravimo svrhovito. Jednostavno postojimo. Nemamo nikakvih rasporeda, planova, niti tumaenja. ivot postaje iskustvo u kojemu ono to nam je potrebno saznajemo u pravom trenutku, onda kad nam je to potrebno. To je na odnos s vlastitim Izvorom. Nita ne uzimamo, ni u to se ne mijeamo, nita ne prekidamo i nita nam ne nedostaje. Na ivot i njegov sadraj postaju kutija s alatom za poticanje nae vlastite i ljudske evolucije putem ljubavi i razumijevanja, suosjeanja i vjere. ivimo da bismo voljeli i volimo da bismo ivjeli. 45.Automatski elimo neim pridonijeti svijetu. Kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka postaje oigledno da je naa najuzvienija frekvencija djelovanja sluenje cjelini, i to tako da se pobrinemo za dio koji pripada naem iskustvu. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka iz nutrine nam izvire oduevljenje sluenjem, a kad slijedimo njegov poziv, vodi nas radosnom i duboko zadovoljavajuem ivotu. Ne postoji mjesto koje bi bilo vie blagoslovljeno od sredita ivota posveenog bezuvjetnom sluenju. To je izvor vjenog vodoskoka

bezuvjetne ljubavi, vrhunac najvie planine na koju se moemo popeti. Kad dobijemo priliku razviti krila radosnog sluenja, to je najuzvieniji dar koji moemo pokloniti vlastitom srcu. Tragovi sluenja ispunjenog ljubavlju uvijek kreu i vode prema sreditu Bojeg srca. Najprije moramo sluiti sebi tako to emo obnoviti svjesnost sadanjeg trenutka. Nakon toga sluimo svojoj obitelji tako to ih sagledavamo savrenima, cjelovitima, prijeko potrebnima i blagoslovom na svakom naem koraku. Sluimo i drutvu, jer prolazimo kroz njega posve budni, bez ikakvih prosudbi ili briga. Svome gradu sluimo zamiljajui viziju osloboenja iz magle vremena za sve koji ive u njemu. Svom planetu sluimo stojei u sreditu vlastitog iskustva, omoguujui Bogu da bude to prisutniji u svakom naem dahu. Kao to smo sposobni zagledati se duboko u vlastitu nutrinu, isto tako moramo usmjeriti pogled u svemir, osmjehujui se zvijezdama, Mjesecu i Suncu. Jer, najuzvienije sluenje koje moemo obavljati na Zemlji jest da budni stojimo i sa sigurnou ustvrdimo: JA JESAM ovdje i sada, budan i iv. JA JESAM ljudsko bie, ali i mnogo vie od toga. JA JESAM posve prisutan i svjestan duh u tvari. Kroz moju Prisutnost, Bog te promatra s ljubavlju. Otrgni se iz arolije vremena i zapjevaj s nama pjesmu ivota.

Odgovornoirenjesvjesnostisadanjeg trenutka
Dok se budimo Eagano ustanimo iz kreveta, Tiho, na vrstima prstiju, napustimo mranu prostoriju I zakoraimo u svjetlost jutra. Poigrajmo se. Nemojmo protresti druge u krevetima, Jer spavaju zato to im je odmor jo potreban. Kad se probude i zauju kako se igramo, Sigurno e doi i pridruiti nam se.

Podsjetimo se da Isus nije promijenio niije iskustvo. To nisu inili ni Buddha, ni Hazur Maharaj Charan Singh, ni Krina, Muhamed, Osho, Bodhidharma, Lao Tse, Ramana Maharshi, J. Krishnamurti niti bilo koji drugi majstor ili duhovni uitelj koji su krasili nau Zemlju i koji e je uvijek krasiti. Ako namjerno promijenimo neije iskustvo, to je mijeanje u tui ivot. Svaka razvijena dua zna da to ne treba raditi. Svi majstori i duhovni uitelji bude se aktivnim mijenjanjem svog iskustva ovog svijeta. Kamo god krenuli, odgovorno zrae vlastitu svjesnost sadanjeg trenutka u svaku stanicu stvorenoga na koju naiu. Na one koji su blagoslovljeni susretom sa zraenjem njihove svjesnosti sadanjeg trenutka to zraenje djeluje automatski. Svjesnost sadanjeg trenutka iznimno je zarazna. Svatko koga dodirne zraenje Prisutnosti odmah poinje unositi promjene u vlastita iskustva. Povrno gledano, ini se da probueni majstori i duhovni uitelji rade neto drugim ljudima. No, nije tako. Sto god radili, to rade samo sebi. Bave se duhovnom alkemijom, ali samo u vlastitoj nutrini, a posljedice tih djela odraavaju se u svijetu kojim prolaze. Zbog toga moemo prepoznati pravog majstora ili duhovnog uitelja: nikada se ne mijeaju u evoluciju drugih ljudi. Nikada. To je zbog toga to su pravi majstori i duhovni uitelji svjesni da ne smiju oduzeti mo drugoj osobi. Svrha njihove due nije mijeanje u tui ivot, nego da budu primjer ljudskih mogunosti. Njihov primjer je njihovo suosjeanje. Vano je da shvatimo pouku o stavu nemijeanja: Ako nekoga podignemo i ponesemo, onog trenutka kad ga spustimo na tlo nai e se na posve istom mjestu na kojemu smo ga podigli. Nitko na ovome svijetu ne treba pomo, jer nepogreiv zakon uzroka i posljedice sve smatra jednakima. Svako pojedino bie na ovom planetu ovog trenutka doivljava iskustvo posve u skladu s posljedicama svojih prolih misli, rijei i djela. To nam je teko shvatiti, osobito kad je rije o tragediji. Teko nam je shvatiti zato to ivimo u mentalnoj paradigmi nazvanoj vrijeme, u stanju rastresenosti i razdvojenosti u kojemu ne moemo s lakoom uoiti povezanost izmeu uzroka i posljedice. Meutim, to to nismo svjesni univerzalnog zakona uzroka i posljedice, ne znai da on ne djeluje. Zbog toga su majstori i duhovni uitelji uvijek ovdje te se svjesno i suosjeajno kreu meu nama. Itekako su svjesni da smo zbog magle

ivota u vremenu zaboravili da nas mehanizam po kojem smo jednaki kad smo prisutni, osuuje na zatvor ako nismo svjesni sadanjeg trenutka. Stoga polako hodaju ovim svijetom i podsjeaju nas na nau uroenu odgovornost. Znaju da nas samo podsjeanjem na odgovornost mogu navesti da se prisjetimo svoje slobode. Svojim suosjeajnim i strpljivim primjerom njeno nam pruaju slobodu, ne oduzimajui nam je. To ine tako to su prihvatili odgovornost za vlastita iskustva, to su probudili vlastitu svjesnost sadanjeg trenutka i tim jednostavnim inom unose svjetlost u na ivot ne mijeajui se u njih. Drugim rijeima, nikada se ne mijeaju u okolnosti ivota drugih ljudi, jer su svjesni da je svaka osoba sama sebe postavila u sredite vlastitih okolnosti, kako god to izgledalo izvana. Takoer su svjesni da je svaki ovjek u stanju promijeniti kvalitetu svojih iskustava. Proces prisutnosti poziva nas da se probudimo iz sna i proemo kroz svoja iskustva ovog svijeta kao primjer odgovornosti. Poduava nas da iskustvom svjesnosti sadanjeg trenutka prvenstveno trebamo proi zbog sebe. Da bi nae putovanje bilo proeto izvornou, korake koje moramo proi prema vlastitom osloboenju, od svjesnosti utemeljene na vremenu u svjesnost o sadanjem trenutku, moramo napraviti iskljuivo za sebe. Kad uhvatimo ritam, naa odanost toj potrazi poet e zraiti svjesnost u svaku stanicu svakog ivotnog oblika koji blagoslovimo vlastitom Prisutnou. U tom trenutku naeg putovanja moramo svjesno prihvatiti zadatak odgovornog irenja vlastite svjesnosti sadanjeg trenutka. Bilo bi budalasto kad bismo pokuali probuditi druge samo zato to uviamo da spavaju. To bi bila oholost, mijeanje u tui ivot i pokazivalo bi nae neznanje. San nije pogreka, jer i on ima svoju svrhu. Sjeme spava dok ne iznikne. Iznikne ne samo zbog toga to je spremno za ivot, nego i zbog toga to je i sveukupan ivot koji ga okruuje takoer spreman podrati njegovo buenje. Ako bismo pokuali prisiliti sjeme da nikne, to bi znailo da ga sagledavamo kao neto odvojeno te da odbacujemo i zanemarujemo blisko sudjelovanje sveukupnosti ivota u udu vlastitog buenja. Da bih objasnio zadatak odgovornog irenja vlastite svjesnosti sadanjeg trenutka neu se baviti naim kolektivnim putovanjem u svjesnost, nego u govoriti o svom individualnom iskustvu. Ako vam ispriam vlastito iskustvo buenja i nemijeanja, to je najizvorniji nain da vam prenesem ovo uenje. To je osobito vano, jer to smo prisutniji, to moramo biti i odgovorniji. Znanje nas obavezuje na estitost.

Naa sve via razina svjesnosti omoguuje nam da jasnije zapaamo tegobe drugih ljudi koji mjeseare ovim svijetom. Ako ste ikada probudili mjeseara, znate koliko su potreseni i izgubljeni. Kad susretnete mjeseara, najbolje ga je ne buditi, nego ga njeno odvesti u sigurnost njegova kreveta, gdje moe na miru spavati i probuditi se prirodnim putem. Bilo bi opasno i pogreno prodrmati ga iz sna. Morao sam nauiti tu lekciju. Zato vam sada elim prenijeti to znanje kako bi vaa iskustva bila jednostavnija i kako biste bili odgovorniji nego to sam ja bio u poetku. Kao to sam vam ve objasnio u uvodu knjige, Proces prisutnosti mi je razotkrio uvjerenje da takav postupak mora postojati te da bih ga mogao otkriti kroz vlastito iskustvo. Nisam udio za trenutanim prosvjetljenjem. Zapravo, pretpostavljam da sam jedini neprosvijet-ljeni ovjek u svom svijetu. Imam jak osjeaj da u, kad svjesno i u potpunosti zakoraim u vjenost sadanjeg trenutka, otkriti da me svi ostali ve ekaju ondje. Mahat e zastavom na kojoj e pisati: Pa gdje si dosad? Pretpostavljam da u se u tom trenutku svog putovanja baciti na koljena i histerino nasmijati vlastitoj gluposti. Upravo taj smijeh je lijek za kojim uistinu tragam. Meutim, budui da mi se svia ideja o sluenju, odluio sam da postupno i metodino zakoraim u vjenu, apsolutnu svjesnost sadanjeg trenutka kako bih mogao podrobno oznaiti teren. Taj sam pristup odabrao kako bi moji tragovi mogli posluiti kao primjer drugima koji krenu na to putovanje. To je moj mali prinos dharmi ovjeanstva. Svjestan sam da se tu krije paradoks, ali i sam ivot je paradoks koji ne moemo razrijeiti razmiljanjem, iako je posve razumljiv naem srcu. Kad sam se tek upustio u iskustvo prikupljanja svjesnosti sadanjeg trenutka, to sam uinio nesvjesno, oajniki pokuavajui obnoviti ravnoteu vlastitog ivota. Putovanje sam otpoeo ulaskom u svijet iscjeljivanja, ne stoga to sam oduvijek elio biti iscjelitelj, nego zato to sam trpio velike bolove. No, upoznavi se s razliitim oblicima umijea iscjeljivanja, istodobno su me zanijele mogunosti da ne djelujem samo na vlastito stanje, nego i na stanje drugih ljudi. Ako iscjeljivanju pristupamo kao profesiji, u tome se krije jaka hrana za ego. Prikrada nam se bez ikakva upozorenja. To se dogodilo i meni. Prije nego to sam uspio postii bilo kakvu ravnoteu kvalitete vlastitog ivota, ve sam pokuavao iscijeliti itav svijet. O sebi sam razmiljao kao o iscjelitelju, iako sam svoj oslabjeli ego prikrivao skromno priznajui da iscjeljujem samoga sebe. Potajno mi se sviala ideja o koritenju nevidljive, mistine i magijske moi kojom bih mogao

donijeti olakanje patnicima, odmor umornima i nadu oajnima. Opijen idejama o spaavanju svijeta od njegove oajnike patnje, uskoro sam zaboravio da sam najprije elio iscijeliti vlastito iskustvo te samo to se nisam prepustio udnji za moi u pokuajima usavravanja sposobnosti za iscjeljivanje bolesti ije sam odraze zapaao posvuda oko sebe. Moji su odrazi u svijetu, dakako, bili u skladu s tom igrom. to sam ih vie elio iscijeliti, to su mi se inili sve neuravnoteenijima. Na kraju me je taj egoistini put, koji mi se inio poploen dobrim namjerama, doveo do slijepe ulice. Nakon to sam ambiciozno pokrenuo iscjeliteljsku praksu, u meni se poela buditi sve jaa uznemirenost, a ljudi koje sam pokuavao iscijeliti nali su se u slijepoj ulici kao i ja sam. Naposljetku me preplavilo vlastito poremeeno ivotno iskustvo i uinilo mi se da u se utopiti, stoga sam to sam bre mogao pobjegao od svih koji su eljeli moju pomo. Nisam vie mogao podnijeti nijednu alopojku, stenjanje ili jadanje, jer mi je postajalo sve jasnije da nikome ne mogu pomoi. Otprilike dvije godine muio me dubok fiziki nemir, mentalna zbunjenost i emocionalna uznemirenost. Imao sam osjeaj da sam doivio brodolom i nasukao se na otoku razoarenja. To stanje je postalo tako snano da sam se uplaio kako bih mogao izgubiti i tijelo i um. Odavno sam ve izgubio dodir s vlastitim srcem. Odavno sam izdao svoj duhovni integritet. Nisam mogao razumjeti kako me je put poploen dobrim namjerama odveo do takve izgubljenosti. Tek kad sam dosegao toku apsolutnog beznaa i oaja, uspio sam uti i sasluati mudre rijei jednog ovjeka: Kad namjerava posluati vlastiti savjet? Kad e za sebe napraviti ono to si pokuavao napraviti za druge? Iscjelitelju, kad namjerava iscijeliti samoga sebe? Taj trenutak spoznaje i spremnosti da okonam svoj budalast i ohol pokuaj iscjeljivanja svijeta bio je trenutak kad sam se poeo izvlaiti iz provalije ranjenog iscjelitelja. Pogledao sam se u zrcalo i jasno uvidio da mi ivot visi o niti te da bi samo jo jedan trenutak ispunjen oholo-u ili ponosom u potpunosti mogao prekinuti tu nit. Shvatio sam da nikoga ne mogu iscijeliti i morao sam priznati da iskustvo iscjeljivanja nikome u mome svijetu nije potrebnije nego meni. Svijet mi je, kao i uvijek, posluio kao pouzdano i posluno zrcalo. Sve dok sam se uvjeravao da mu je potrebna moja pomo, odraavao mi

je to lano stanje. Gdje god sam pogledao, netko je trebao moju pomo. Bio sam preplavljen bolnim uzvicima. Nigdje nije bilo kraja nevoljama. No, onog trenutka kad sam shvatio da zapravo ja trebam pomo, onog trenutka kad sam odbacio oholost i ponos kako bih mogao zatraiti pomo, poela mi je stizati u svim oblicima i uzdigla me iz provalije zabluda. Tek mi je tada vlastiti svijet poslao mudre uitelje koji su me uili kako brinuti o sebi, kako se usmjeravati, iscjeljivati i uiti. Kad bi mi koji od tih uitelja prenio svoje pouke, nestajao bi isto tako brzo kao to bi se i pojavio, ne doputajui mi da se previe oslanjam na njega. Pokazali su mi koji mi je zadatak, ali su me ostavljali da ga sam obavim. Nisu mi previe pomagali. Nisu se mijeali. S ljubavlju su me pouavali, a onda hitro odlazili kako bih mogao sam donositi svoje odluke. Pristupali su mi bez saaljenja ili naklonosti, a odlazili bez ikakve zabrinutosti. Pruili su mi snagu, a zauzvrat nisu traili nita. Na takvom sam temelju razradio svoj pristup Procesu prisutnosti. Od trenutka kad sam drugima odluio olakati ovo putovanje, proglasio sam se voljnim uenikom svjesnosti sadanjeg trenutka. Nisam uitelj, nego voljan, ali posve prosjean uenik. Sada to znam. Svima nama zajednika Prisutnost odgovorna je za bilo koje postignue koje je ukrasilo moje iskustvo ivota. Dao sam sve od sebe da vrata mog srca i uma ostanu otvorena kako bi drugi ljudi mogli biti moji uitelji. U biti, uitelji su mi bili svi koji su mi se obratili elei da im osobno olakam Proces prisutnosti. Svi su oni doli i predali mi svoja uenja. Upravo je njihova predanost buenju vlastitog iskustva svjesnosti sadanjeg trenutka uvrstila integritet tog udesnog postupka. Na povrini se inilo da ja pomaem njima i da sam ja utemeljio ovaj Proces. No, to uope nije istina. elio sam otkriti kako mogu uinkovito probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Ti su ljudi, koje mi je poslala naa zajednika Prisutnost, doli i pokazali mi kako se to radi. Tako je pisanje ove knjige omoguio svaki pojedinac koji je uao u Proces doputajui mi da mu ga pokuam olakati. Ti su ljudi stvarni junaci u ovom pothvatu. Ova je knjiga dar koju su vam predali upravo oni. Ni na trenutak nisam pretpostavio da ih iscjeljujem. U svakom sam se trenutku i srcem i umom trudio biti svjestan da iscjeljujem vlastito iskustvo te da uim o svjesnosti sadanjeg trenutka, promatrajui i sluajui one koji su stizali da bi mi pokazali kako dodatno poboljati ovaj postupak. U tom smislu moj je uitelj bio ivot, a ja sam bio njegov uenik. Tako je Proces nastajao dok sam promatrao kako su drugi zacrtavali vlastiti smjer prema svjesnosti sadanjeg trenutka i na temelju tragova koje sam ostavio prolazei kroz pouke koje su mi donosili. Potekao je

od postavljanja vanih pitanja i strpljivog oekivanja odgovora. Sve to se odnosi na Proces prisutnosti prikupio sam iz stvarnih iskustava sadanjeg trenutka. Zbog toga ovo putovanje ima tako jak uinak na svakoga tko se upusti u njega. U srcu sam svjestan da svi koji svjesno odlue proitati ovu knjigu ili proi kroz ovaj proces skau u vlastitu emocionalnu provaliju i time bude iskustvo koje bismo mogli nazvati buenjem iz mrtvih. Tom stazom hodaju najhrabriji. Proces prisutnosti uistinu je in vjere stvoren istim takvim inom. Vano je zapamtiti da je Proces prisutnosti iskustveno putovanje koje ovog trenutka moda nije prikladno za svakog ovjeka. One koji su spremni za njega nee trebati uvjeravati ili nagovarati, i to upravo zato to su spremni. Oni koji nisu spremni nee pokazati zanimanje. Nije rije o iskustvu na koje moramo nagovoriti druge samo zato to je nama koristilo. U to se putovanje iskustveno uputaju samo oni koji su spremni, a dovravaju ga samo oni koji uistinu tee izvornosti. Neki od nas dobit e ono to nam je potrebno ve i samim itanjem. Bez obzira na to koju razinu ulaska odaberemo, svi emo zasijati sjeme u vrt svjesnosti sadanjeg trenutka. Svako pojedino zrno je prihvatljivo, svako zasluuje dobrodolicu i treba ga slaviti. Moemo zasijati samo jedno jedino, siuno sjeme, ali bi iz njega mogla izrasti goruica ili baobab. Ne zaboravite, kad dovrite ovo putovanje, kad proitate knjigu ili iskustveno proete kroz Proces, automatski poinjete preobraavati itavo iskustvo svog svijeta. Svijet vam se mijenja samo zato to mijenjate svoje iskustvo toga svijeta. Postupno ete poeti shvaati da Proces prisutnosti prate dalekosene posljedice koje morate iskusiti da biste ih razumjeli. Kroz iskustvo ete poeti shvaati na koji nain u iskustvo svakog ovjeka kojeg susretnete zraite svjesnost sadanjeg trenutka. Ta posljedica e rasti do kraja vaeg ivota na ovom planetu, a i kasnije. Obilje onoga to ste dali sami sebi moi ete kroz to iskustvo dijeliti svima u svome svijetu. Neki e ono to ste uzgojili pojesti sa zahvalnou, a neki e eljeti znati kako bi i oni mogli uzgojiti vlastiti vrt. Budite svjesni razlike izmeu tih dviju skupina pa neete pogrijeiti i umijeati se u njihov ivot. U ovoj se knjizi nisam uputao u opise pojedinih sluajeva. Meutim, na kraju ovog dijela naeg zajednikog putovanja, elio bih vam ispriati jedan sluaj. Ako se duboko zagledate u njega poet ete shvaati beskonaan uinak buenja svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad se koprena zaista podigne, zadivit ete se nad onim tko i to jeste i to vam je sve mogue kad drugima inite ono to biste eljeli da drugi ine vama.

PriaoCliveuiNadine
Jednoga me dana nazvao Clive i pitao olakavam li Proces i djeci. Imao je dvanaestogodinju kerku Nadine koja je nedavno smjetena u psihijatrijsku ustanovu. Rekao je da su joj dijagnosticirali bipolarni poremeaj i da dobiva Lithium. Objasnio mi je da se nedavno razveo i da kerka ivi s njegovom bivom suprugom. Nadine se nakon razvoda poela ponaati veoma udno i nepredvidljivo, to otac nije znao. Proivljavala je nasilne napade i mentalne poremeaje. Stanje joj se tako naglo pogoralo da je majka posluala savjet psihijatra te Nadine smjestila u bolnicu na lijeenje. Clive mi je ljutito rekao da je, uvi za to, odmah odjurio u bolnicu i usprkos protivljenju lijenika, odveo svoju kerku. Tako se u njegovoj kui nala nepredvidljiva dvanaestogodinjakinja nakljukana lijekovima. Htio je znati bih li mogao raditi s njom. Moj ga je odgovor zaprepastio: Ne bih. No, ako si ti spreman doi ovamo i raditi sa mnom, obeavam ti da e se Nadine u potpunosti oporaviti. Ukratko sam mu objasnio da se sve nae nesvjesne i neintegrirane emocionalne tegobe prenose na nau djecu, ako ve nismo razrijeili sve svoje traume iz djetinjstva. Rekao sam mu da naa djeca, sve dok nisu u stanju integrirati ono ime ih nesvjesno zatrpavamo, ne mogu poeti ivjeti vlastitim ivotom. Rekao sam mu da su sva problematina djeca odrazi problematinih roditelja. Upitao sam ga kako je njegova biva supruga reagirala na kerkino stanje. Rekao je da se oigledno zabrinula, ali se zadovoljila time da e se psihijatrijska bolnica pobrinuti za to, makar to znailo da e joj ker ivjeti u bolnici gdje e je kljukati tabletama. Drugim rijeima, nije se mogla nositi s tim problemom, a to nije ni eljela. Clive je rekao da on to mora uiniti, iako je ona oigledno nesposobna i nespremna preuzeti brigu o Nadine, jer ne moe podnijeti pomisao da mu je ker u takvoj situaciji. Rekao mi je da ga je traumatiziralo njezino stanje. Rekao sam mu da sam na temelju naeg kratkog razgovora, njegove duboke zabrinutosti za ki i toga to mi se obratio s takvom nevoljom zakljuio kako je sasvim jasno da je situacija njegove keri zapravo u velikoj mjeri odraz njegovih nerazrijeenih problema iz djetinjstva. Objasnio sam mu da je zbog toga duboko zabrinut. Rekao sam: Clive, s vaom je keri sve u redu. Na njoj se jednostavno odraavaju vai neintegrirani problemi iz djetinjstva. Ako razrijeite svoje potisnute emocionalne probleme, njezin e se ivot uravnoteiti.

Zaprepastio se, dakako. Rekao je da nikada nije uo za takav pristup. Tada sam ga upitao to mu se dogodilo u dvanaestoj godini. Na trenutak je zavladala tiina, a onda je progovorio slabim glasom. Napustio nas je moj otac, rekao je. Kako ste znali da mi se neto dogodilo u dvanaestoj godini? Ukratko sam mu objasnio sedmogodinji ciklus i zapitao ga uvida li da se njegove prole okolnosti ovog trenutka tono kao sat ponavljaju u ivotnom iskustvu njegove kerke. Rekao mi je da do tada uope nije bio svjestan da stanje njegove kerke ima ikakve slinosti s njegovom tegobnom mladou. Jo i danas smatram da Clive nije potpuno prihvatio ono to sam mu govorio o emocionalnom utiskivanju i prirodi sedmogodinjeg ciklusa sve dok i sam nije proao kroz Proces prisutnosti. Vjerujem da je u poetku prihvatio moj pristup da najprije treba iscijeliti vlastito iskustvo prije nego to se umijea u kerkino zato to je bio oajan i zato to mu se, kao ni meni, nije svialo lijeenje lijekovima. Mislim da mu je spoznaja pri kojoj sam mu pomogao, o povezanosti izmeu kerine situacije i njegovih vlastitih nerazrijeenih emocionalnih trauma, pruila duboke uvide. Sloio se da odmah otpone s Procesom prisutnosti. Takoer se suglasio da treba tono izraunati kako postupno smanjivati koliinu Lithiuma za Nadine tako da ih potpuno prestane uzimati kad on zavri putovanje kroz Proces. Ono to je Clive proao s Nadine tijekom deset vjebi nije bilo nimalo jednostavno. No, bilo je to stvarno iskustvo za njih oboje. Budui da se uistinu posvetio dovrenju Procesa prisutnosti, bliskost njihovog odnosa kao oca i keri ponovno je oivjela, a njihov dom se postupno ponovno ispunio radou. Tijekom prve tri vjebe Clive se pridravao Procesa potaknut iskljuivo vjerom i oajanjem zabrinutog oca. Osobno nimalo nisam sumnjao u neminovan ishod njegovog pothvata, jer sam se mnogo puta uvjerio to se sve moe postii s Procesom prisutnosti. inilo mu se da nema drugog izlaza osim da ustraje u Procesu, a ja sam siguran da ga je tijekom prvih nekoliko vjebi odravala samo moja apsolutna sigurnost u pogledu ishoda. No, kad je stupio u kontakt s vlastitim emocionalnim tijelom, dolo je do arobnih pomaka. Vratio bi se kui s vjebe i u kerkinom ponaanju otkrio nenadane, neobjanjive promjene. Na vjebe bi stizao odmahujui glavom u nevjerici. Vie ne vie na mene, govorio je vi poetku, a kasnije su se njegove izjave mijenjale: Sino je sjedila u kuhinji i obratila mi se. Poela je sa mnom prati posude, a da je nisam ni zamolio. Zagrlila me je danas u automobilu i rekla mi da me voli. Kad je Clive dovrio desetu vjebu Nadine se vratila u kolu, prestala uzimati lijekove i ponaala se kao svaka druga tinejderica. Cliveova

biva supruga se zaprepastila, osobito kad je Clive odvezao Nadine k njoj. Promijenio se i Nadinein odnos prema koli i to u takvoj mjeri da je uiteljica nazvala Clivea prepuna hvale. Kad je Clive odlazio nakon posljednje vjebe, upitao je: Zato itav svijet jo ne zna za ovo? Osmjehnuo sam se, dakako, jer sam znao da sve ima svoje vrijeme i mjesto. Rekao mi je da eli napisati knjigu o onome to se dogodilo. Bio sam svjestan da na taj nain izraava svoju zahvalnost na plodovima svjesnosti sadanjeg trenutka. Iskreno se nadam da e napisati priu o svojoj keri za sve ljude ovoga svijeta koji su u slinoj situaciji. Ako je ne napie, njegova je pria u ovoj knjizi ugledala svjetlost dana. Ta je pria samo jedna od mnogih. Odluio sam je ispriati zato to elim da u svom srcu budete sigurni kako u Procesu prisutnosti nije rije o tome da iscijelite svijet ili drugog ovjeka, nego da imate petlju iscijeliti vlastito iskustvo ovog svijeta. Taj postupak nikada ne smijete iskoristiti da biste se umijeali u neiji ivot. Nikada ne smijete nikome preporuiti da proe kroz Proces prisutnosti zato da bi ta osoba postala onakva kakva bi, prema vaem miljenju, trebala biti. Nikada ne zaboravite da staza poploena dobrim namjerama esto vodi u pakao, osobito ako nam je namjera, svjesna ili nesvjesna, promijeniti druge kako bi se uklopili u nau sliku o ivotu. Ako nam se ne svia ono to vidimo u drugima, tada moramo promijeniti vlastitu percepciju, a ne vanjske okolnosti pred kojima se nalazimo. Proces prisutnosti je putovanje na koje kreemo iskljuivo za sebe i u vlastitu nutrinu. No, kao to smo vidjeli u sluaju Clivea i Nadine, kad iskreno probudimo svoju svjesnost vlastitog trenutka, od toga svi imaju koristi. Svjesnost sadanjeg trenutka iri se naokolo poput mirisa zrelih breskvi. Tek kad sam prevladao svoju pogreno usmjerenu elju da iscijelim itav svijet istinski sam krenuo putem cjelovitosti. Poeo sam zagledavi se u vlastitu nutrinu i razrjeavajui oigledne probleme koji su unosili nemir u moje iskustvo ivota. Tada sam se zagledao u svoju obitelj kao u zrcalo i posluio se njima kao odrazima kako bih vidio to jo mogu iscijeliti u svom vlastitom iskustvu. lanovi nae ue obitelji uvijek su najjasnija zrcala i najiskreniji odrazi naih nerazrijeenih problema. Sve ono to nam se ini pogrenim kod njih u tolikoj mjeri da nas uznemiruje, zapravo su nai problemi. Gorak je to lijek, ali to pravilo naalost nema iznimaka. lanovi obitelji uvijek nas odraavaju. Zbog toga nam i jesu obitelj. Ako pogrijeimo i pokuamo oistiti zrcalo kako bismo se oslobodili neugodnih odraza, samo emo poveati broj

nesretnih obitelji koje ve ive na ovoj planeti. No, ako lanove svoje ue obitelji promatramo kao ljude koji nas vole dovoljno da bi odigrali ulogu naih najiskrenijih odraza, tada moemo postii udo. Neko sam bjeao od svoje obitelji. Radije sam bio u bilo ijem drutvu, nego s njima. Danas, zahvaljujui blagoslovima i spoznajama, darovima svjesnosti sadanjeg trenutka, promatram lanove svoje ue obitelji i vidim ih onakve kakvi oni uistinu jesu. Savreni su. Sve ono to sam u prolosti na njima elio promijeniti sada bi mi nedostajalo. Danas sam blagoslovljen radosnom obitelji, ali ne zato to sam promijenio nekoga od njih, nego zato to sam promijenio vlastito iskustvo kroz ono to su mi odraavali. Oni su oduvijek bili savreni. Samo su moji opaaji bili zamagljeni. Kad ostvarimo mir u svojoj obitelji automatski poinjemo zraiti svjesnost sadanjeg trenutka u svoju okolinu, u svoj grad, zemlju te konano diljem svog kontinenta i itavog planeta. U tome se sastoji moje putovanje. Ovu knjiga nisam napisao s namjerom da promijenim Zemlju ili ljude koji zajedno sa mnom ive na njoj, jer smo svi mi stvoreni savreni. Zamislio sam je kao poziv svakome tko ima neugodnih iskustava. Ova knjiga svakome moe pomoi da promijeni kvalitetu svog iskustva, jer govori o tome kako preuzeti odgovornost za vlastitu situaciju. Do dananjega dana nikoga nisam uspio promijeniti. Zahvalan sam Bogu to je to tako uredio, jer ne elim se uplitati u Njegovu prekrasnu tvorevinu. Sada znam: ako neto poe nizbrdo u mom iskustvu ovog svijeta, to je zato to sam zamijetio da je neto krivo. Evo kako mogu znati jesam li prisutan ili nisam: Ako pogledam svoj svijet i zakljuim da je neto u prolosti trebalo biti drukije ili ako ponem planirati promjene sadanjeg stanja, tada mogu biti siguran da ivim u prividnom i nemilosrdnom mjestu koje nazivamo vremenom. Vrijeme je mjesto na kojemu u Sadanjem trenutku nita nije kako treba biti. No, ako pogledam, svoj svijet i vidim njegovu ljepotu, njegovu savrenu nesavrenost i punou ivota, ako osjeam duboku zahvalnost to ivim u njemu, za svaki trenutak i svaki njegov djeli, tada mogu biti siguran da sam upravo ovdje i upravo u ovom trenutku.

Dugo mi je vremena trebalo da prihvatim sveukupnost ivota. Sada sam u ivot zaljubljen preko glave, jer je sveukupan ivot izraaj onoga to Bog predstavlja za mene. Ne bih elio promijeniti niti jednu pjegicu na licu ivota. U zdravlju i bolesti, u bogatstvu i siromatvu, u mladosti i starosti, u snu i u budnosti volim i potujem svaki trenutak ivota. ivot jest moj Bog, a svjesnost sadanjeg trenutka oltar na koji polaem svoje molitve zahvalnice. Sada ni u emu ne oskudijevam. Sada ne postoji nita to ne elim. Sada imam ono to elim, a ono to elim to i imam. Kako bi i moglo biti drukije? U vlastitome srcu sada osjeam toplinu i vedar smijeh svoje beskonane i vjene Prisutnosti. Zar postoji neki vei dar i blagoslov koji bih mogao podariti samom sebi? Rado u sudjelovati u putovanju sve dok traje. Znam da se buenjem svjesnosti sadanjeg trenutka otvaraju vrata koja vode u podruje onkraj granica onoga o emu se moe pisati u knjizi. Postoje mjesta i stanja Postojanja koja moemo posjetiti samo osobnim iskustvom svjesnosti sadanjeg trenutka. To je provalija u koju se bacam to bezbrinije mogu. To su pustolovine na koje vas pozivam. To su krupna pitanja koja moete postavljati. Posluaj me, prijatelju i prijateljice moja: Suprotno od onoga to bi ljudi mogli rei, mi nismo ovdje da donesemo mir ovom planetu. Takva je pomisao puka zabluda i odvlaenje panje. Ovaj je planet neutralan i stoga je savrena pozornica za svaku duu koja je voljna razvijati se kroz nauk o odgovornosti. Mi smo ovdje zato to su nam smjestili. Ovdje smo zato to smo tako eljeli. Ova zemaljska kola najvelianstvenija je od svih dvorana sa zrcalima. Obratite panju na to da su zemlja i srce ista rije4, samo su im slova drukije rasporeena. Mi smo ovdje i sada kako bismo otkrili da ovdje i sada mir moemo pronai samo kad to iskustvo pruimo vlastitom srcu. Kad sami sebi donesemo mir, zrcalo ovog svijeta uzvraa nam smijehom. Tada nas mir proima odasvud.

Petidio Dovrenje

Tijekom Procesa prisutnosti posijali smo nebrojeno mnogo sjemenki. Ovo putovanje predstavlja proljee buenja svjesnosti sadanjeg trenutka. Dovrenjem Procesa pobrinuli smo se da vrt naeg iskustva ivota bude plodan i rodan pa moemo i druge pozvati da se odmore u prohladnoj sjenici i uivaju u ljepoti i raskoi naih plodova. Uivati moemo sve dok svjesno odravamo sjeme svjesnosti koje smo posijali. U Procesu prisutnosti dovrenje ne znai i kraj. Dovrenje ovog putovanja znai da smo zakoraili u stanje svijesti u kojemu smo spremni i voljni prihvatiti potpunu odgovornost za kvalitetu (emocionalni sadraj) svog ivota. Uzdigli smo se do ivota na uzronoj razini svijesti. ivot na uzronoj razini svijesti slian je neprekidnom sijanju sjemena u plodno tlo, tako da e automatski isklijati i rasti. Osim to smo se uzdigli do uzrone svijesti, dovrenje prema Procesu prisutnosti takoer znai da smo proeti svijeu o odgovornosti. Dok se sjeme koje smo posijali svojim svjesnim mislima, rijeima i djelima probija kroz tlo i izlazi na svjetlost dana, voljni smo i spremni zalijevati ga i brinuti o njemu. Odluili smo svjesno proivjeti svaki trenutak svog ivota, jer znamo da i ne postoji drukiji nain postojanja. Svaki trenutak svog ivota trebamo prihvatiti tako da zalijevamo i njegujemo svjesnost sadanjeg trenutka. Sada znamo kako to moemo postii: odlukom da na dogaaje svjesno djelujemo, a ne samo reagiramo, da budemo promatra, a ne rtva ili pobjednik. U ovom posljednjem dijelu knjige nakratko emo pogledati put koji je pred nama. To e nam pruiti dragocjeni uvid u odjek naeg ivota na uzronoj razini i u odgovornost koju donosi prihvaanje takve dalekosene namjere.

Slobodajenaaodgovornost
Sada smo uspjeno dovrili putovanje kroz Proces prisutnosti i trebamo dobiti jo samo nekoliko uvida prije nego to zaklopimo posljednje stranice ove knjige. Prije svega moramo izraziti potovanje prema sebi zbog

toga to smo stigli do kraja ovog prekrasnog i vanog putovanja. Samo mi znamo to smo sve proli. Dovrenje ovakvog iskustva, bilo da smo proitali knjigu ili iskustveno proli kroz Proces, veliko je postignue. To je dragulj koji nitko ne moe ukrasti iz nae riznice usvojenih spoznaja o prirodi svjesnosti sadanjeg trenutka. Stoga svakako moramo izraziti potovanje prema onome to smo darovali sebi. Postigli smo neto stvarno. Potaknuli smo stvarno kretanje u kvaliteti svih svojih ivotnih iskustava. Moda smo, da bismo stigli do ovog trenutka, proli kroz vlastiti pakao, i stoga je jako vano zastati, njeno povezati disanje, osmjehnuti se i uivati u ovome trenutku. Na svu sreu, ovo nije kraj. Ovaj trenutak oznaava snanu prolaznu toku naeg znaajnog putovanja prema trajnom iskustvu svjesnosti sadanjeg trenutka. Kroz Proces prisutnosti mi smo zapravo okrenuli brod svog ivota i usmjerili ga u korisnom smjeru. Sada isplovljavamo iz vremena, a ne ulazimo jo dublje u njega. Zauvijek emo ubirati plodove ovog putovanja, jer ono neminovno prenosi nau svijest u vjenost. Nae iskustvo svijeta nikada vie nee biti isto. Sada se polagano budimo iz dugotrajnog, nesvjesnog sna svjesnim prihvaanjem darova izvornog ivota. Upravo ovdje ivot odgovornog ljudskog bia postaje vaan. Samim tim to smo krenuli u pravome smjeru ne znai da smijemo ispustiti upravlja iz ruku. Iako odgovoran ivot omoguuje naem ivotu naizgled automatski tijek bez ikakva napora, svjesnost o odgovornosti ne moemo prepustiti automatskom pilotu. Odgovornost ne moe biti nesvjesna. Sasvim suprotno. Sada vie nego ikada prije moramo prihvatiti svjestan pristup upravljanju kvalitetom vlastitog ivota u smjeru koji sami odaberemo. Odsada nadalje bilo bi dobro da na umu imamo sljedeu metaforu: Pilot koji upravlja zrakoplovom nikada ne ostaje na zadanom smjeru. Uvijek ispravlja smjer, jer zrakoplov, zbog vjetrova i poremeaja u atmosferi, neprestano skree s odreene staze. Zato ga pilot neprestano vraa na zacrtani smjer. U tome mora biti dosljedan kako bi sletio na eljeno odredite. Ne zaboravite, dovrenjem ovog Procesa potaknuli smo stvarno kretanje u svim podrujima svog ivota. Sada smo poput vlaka koji je neko stajao, ali se sada sve veom brzinom kree tranicama. Ako sada ne odluimo preuzeti odgovornost za kvalitetu svakog trenutka svog iskustva, neminovno e doi do sudara. Ako iznenada zaustavimo lokomotivu svoje, namjere da ostanemo prisutni i poboljamo svoj odnos sa svjesnou sadanjeg trenutka, dugaak e se niz vagona

koji predstavljaju sve dijelove naeg ivotnog iskustva nagurati jedan na drugog pa emo iskliznuti iz tranica svjesnog putovanja prema izvornosti. Ne biste se trebali uplaiti te slike. Do takve situacije dolazi automatski, jer poveanu svijest prati i poveana odgovornost. Ako dopustimo sebi da ponovno postanemo nesvjesni, posljedice su razorne. Ako dopustimo sebi da se vratimo smrtonosnoj igri sa svojim zamiljenim odrazima nestvarne prolosti, posljedice su razorne. Ako dopustimo sebi da nastavimo nesvjesno projicirati vlastiti strah, bijes i tugu na neutralni ekran vanjskog svijeta, posljedice su razorne. Ako dopustimo sebi da nam panja odluta, ako postanemo zbunjeni i emocionalno neuravnoteeni, posljedice su razorne. Ako postanemo neodgovorni prema kvaliteti svojih misli, rijei i djela, posljedice su razorne. Ako odaberemo razorne posljedice odriui se odgovornosti za odravanje i poveanje svjesnosti sadanjeg trenutka, ovaj put neemo moi tvrditi da nismo krivi zato to ne poznajemo nain na koji funkcioniraju naa iskustva. Razorne posljedice moemo izbjei. Meutim, moemo ih povremeno ostvariti samo da se podsjetimo kako nam je bolje da budemo dogovorni. Naa je odgovornost da zadrimo jasnou namjere i da se vratimo na pravi put kad malo skrenemo sa staze. Neminovna su iskustva u kojima svjesnost naizgled slabi, tako da se zbunimo i izgubimo iz vida vlastite namjere. Zato se to dogaa? Zato to nas atmosferski poremeaji u naem ivotu i naa iskustva u okviru energetskih ciklusa fizikog, mentalnog i emocionalnog svemira neprestano odvlae s pravog puta. Stoga ne smijemo zaboraviti kako trebamo odgovarati. Na plan leta predstavlja naa namjera. Kad osjetimo da nas vrijeme ponovno odbacuje u nesvjesno stanje, kako trebamo svjesno odgovoriti? Kako se vratiti na pravi put i unijeti potrebne promjene? Prestanemo sa svim aktivnostima i povezujemo disanje sve dok ne obnovimo svjesnost sadanjeg trenutka. Posve jednostavno i oigledno. Sasvim lagano. Kad ponemo svjesno povezivati disanje, to e nas uvijek vratiti u svjesnost sadanjeg trenutka i podsjetiti nas na nae namjere kad se zbunimo pred ivotnim nevoljama. Svjesno povezano disanje uvijek e nas spasiti iz svakog brodoloma koji bi nas mogao zadesiti. Kad nam petnaestominutna vjeba disanja postane dijelom svakodnevne rutine, tada emo se zatititi pred povlaenjem Prisutnosti. Redovite vjebe disanja uistinu jesu naa odgovornost, jer nam utiru siguran, svjesno

utemeljen put u vlastitu nutrinu, gdje moemo mijenjati smjer kretanja. Vjebe disanja su nam pojas za spaavanje u nemirnim razdobljima, slamka spasa u nevoljama i kompas u trenucima zbunjenosti. Mi jesmo i uvijek emo biti sredite vlastitog iskustva. To se iskustvo dogaa zbog toga to smo mi prisutni u njemu. Stoga je naa odgovornost neprestano biti to prisutniji. Naa je odgovornost odravati mir u vlastitoj nutrini. Naa je odgovornost dati sebi ono to elimo dobiti. Naa je odgovornost otvoriti se kako bismo primili ono u ijem davanju uivamo. Naa je odgovornost zahvalno usmjeravati brod svog ivota u samo sredite svog izvornog ja. Naa je odgovornost pamtiti vlastitu nevinost i njegovati spontanu radost i stvaralatvo. Naa je odgovornost pruiti sebi bezuvjetnu ljubav. I ponajvie od svega, naa je odgovornost prisjetiti se da povremeno zastanemo i izrazimo potovanje prema vjenom, dragocjenom Sadanjem trenutku koji nam je darovan i u kojemu moemo jo jednom svjesno i povezano udahnuti. Naa je odgovornost ivjeti. Kad razmislimo o itavom tijeku Procesa prisutnosti, poevi od prvih stranica knjige, zapanjit emo se kad shvatimo koliko smo percepcijskih metoda dobili kako bi nam putovanje lake proteklo. Spoznat emo da smo jako dobro opremljeni za svjesno usmjeravanje tog zadivljujueg putovanja koje nazivamo ivotom. Kad ponovno proitamo itavu knjigu takoer emo otkriti da bolje razumijemo u njoj navedene informacije. Ve je i to pokazatelj koliko smo se razvili. To e nas nadahnuti da nastavimo svjesno buditi neograniene, udesne mogunosti nae zajednike Unutarnje prisutnosti. Nakon razdoblja integracije mogli bismo, kao i mnogi drugi, odluiti da ponovno proemo kroz to iskustvo ili da ponovno proitamo knjigu kako bismo doprli do dubljih razina svjesnosti sadanjeg trenutka. Proces moemo ponavljati kad god elimo. Uvijek e nas doekati na razini na kojoj se u tom trenutku nalazimo i povest e nas do veih dubina svjesnosti sadanjeg trenutka.

Svakaruaimatrn
ivot je rua, a rue imaju trnje. To je jedno od najdalekosenijih i najmonijih uenja koje smo dobili tijekom Procesa prisutnosti. Bog je promiljeno stvorio rue da budu simbol i miris svetaca i same ljubavi. Bog je te prekrasne cvjetove namjerno ukrasio otrim trnjem kako bi nas podsjeao na ravnoteu i potaknuo integraciju te da bismo postali blagi i ispunjeni potovanjem.

Svi smo ve osjetili bol. Svi smo ve toliko puta iskusili teku fiziku, mentalnu i emocionalnu nelagodu u ovom ivotu da i svjesno i nesvjesno teimo stanju vjene radosti. Takvo je stanje Postojanja ovdje mogue ostvariti, ali ne ako odaberemo stazu s odreditem ili stazu iskljuivosti. Ako je Bog beskonaan, tada i putovanje prema ostvarenju Boga mora biti vjeno. Ako je Bog stvorio sve, tada sve moramo prihvatiti kako bismo spoznali Boga. Stoga, dok putujemo prema postizanju izvorne radosti u ovome svijetu, ne moemo odbacivati neka iskustva i eljeti privui neka druga. Radost nije ostvarenje beskrajne sree. U ivotu nije rije o tome. Grijeimo ako se elimo neprestano dobro osjeati, ako elimo da nam je uvijek sve lako ili ako elimo postii potpuno i trenutano razrjeenje problema u svakom podruju naeg iskustva ivota. ivot ima dvije strane i vjean je. ivot uvijek obuhvaa sve. Stazom koja vodi izvornom, radosnom ivotnom iskustvu moemo krenuti samo kad prihvatimo svako pojedino iskustvo koje nam ivot prua. Radost izvire iz prihvaanja ljepote i mirisa, ali i trnja. Moda nam to ovog trenutka nije posve jasno, jer jo uvijek pokuavamo izbjei neka stanja Postojanja u korist nekih drugih, ali e nam se s vremenom razjasniti. Ako nastavimo vjebati ono to smo nauili u okviru Procesa prisutnosti, ne razmiljajui o koncu ili ishodu putovanja, neminovno emo zakoraiti u stanje radosti. Radost je neminovna posljedica Procesa prisutnosti. Sve e nae sjemenke isklijati i svaki e cvijet donijeti plod, samo ako budemo strpljivi. Vano je podsjetiti se, osobito kad se na putu susretnemo s preprekama, da je sve u ivotu izraz Boga, kako god ga mi tumaili u bilo kojem trenutku. Da bismo uspjeli integrirati svoja iskustva, moramo ih prihvatiti, a ne im se odupirali. Do svoje uroene svetosti, do svoje cjelovitosti ne moemo stii iskljuivanjem bilo kojeg izraza koji zapaamo na materijalnom, mentalnom, emocionalnom i vibracijskom licu Boga. To je zapravo odrastanje. Moemo odrediti jesmo li prihvatili stazu odrastanja i izvornosti: moi emo se uzdizati ne pretpostavljajui da pad znai kraj i moi emo pasti, a da ne pretpostavimo kako se nikada vie neemo podii. Gore-dolje, dolje-gore. Sve je to ista, radosna staza koja vodi kroz iskustvo ivota. Ako se ne veemo ni uz jednu suprotnost, tada svijet gledamo Bojim oima. Tada se nae beskonano, radosno putovanje pretvara u stvarnost. Otkrit emo da nam je tijekom ivota jedini istinski dom beskonani sadanji trenutak u kojem ve jesmo. Dom nam je naa vjena svjesnost sadanjeg trenutka. Kad pokuavamo istinski biti kod kue u vlastitoj

nutrini i istodobno prebivati u svijetu, to je uistinu znaajan pothvat. Ako ne traimo drugo utoite, nikada se neemo razoarati. Postizanje svjesnosti sadanjeg trenutka nije odredite, nego beskonano putovanje. Stoga u vlastitoj nutrini moramo njegovati beskonano strpljenje i suosjeanje. Sebi moramo dati upravo ono to mislimo da nam je potrebno za to putovanje. Sto svjesnijima postajemo, to e nam biti jasnije da se ne moramo raskrvariti samo zato to rue imaju trnje, iako se i to ponekad moe dogoditi. Trnje nas treba podsjeati da u svijetu moemo ivjeti svjesni sadanjeg trenutka, da ne trebamo uriti i da sa sobom trebamo biti njeni kao stoje blaga ruina latica. Tada emo zapaziti kako savreno trnje ivota ukraava nau stazu koja nas vraa potpunoj svjesnosti. Taj kraljevski cvijet krije jo jednu pouku: ruu ne moramo mijenjati samo zato to ima trnje! Trnje nam govori da se prema sveukupnoj ljepoti stvorenoga trebamo odnositi s ljubavlju, brinou, panjom i potovanjem svjesnosti sadanjeg trenutka. Proces prisutnosti trajni je poziv svakome od nas da se prema sebi odnosimo na taj nain, da budemo ivo utjelovljenje te mogunosti.

MonaePrisutnosti
Nikada ne zaboravimo da smo, kad svjesno odluimo probuditi svjesnost sadanjeg trenutka, pravi blagoslov svakome tko ue u na ivot. Da bismo utjecali na druge ne moramo biti svjesni tonog uinka svoje svjesnosti sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka zrai automatski i bez ikakva napora. Ulazi ispod povrine donosei svjetlost prisjeanja tami zaborava. ak je i samo jedan trenutak dovoljan da naa svjesnost dodirne ivot druge osobe, potvrujui tako blagoslov samog ivota. Mo nae svjesnosti sadanjeg trenutka sije sjeme suosjeanja koje poinje ublaavati bol i tegobe svake osobe koju susretnemo. Dok na takav nain prolazimo kroz iskustvo ovog svijeta, ravnotea se obnavlja, jer naa svjesnost sadanjeg trenutka zrai izravno od Boga. Za nju ne postoje potekoe. Ona prelazi granice svih uvjeta i stanja. Svjesnost sadanjeg trenutka obeava nam radost. U drugim ljudima pobuuje sjeanje na onaj vjeni dio u njihovoj nutrini, stvarniji od bilo ega iz vanjskog svijeta. Naa svjesnost sadanjeg trenutka budi u drugima ono to je svima zajedniko, pozivajui ih tako u iskustvo Jednote. Kad svjesno odluimo biti prisutni s drugima, i oni automatski kreu stazom koja e ih odvesti do sjeanja na vlastitu duu. Tako

e se prisjetiti to im Bog znai, a to automatski osvjetava iskustvo svega to se dogaa. Da bismo obnovili ravnoteu kvalitete svog ivota, nisu nam potrebne kvalifikacije. Da bismo donijeli mir svima koje susretnemo ne moramo pohaati teajeve ili se baviti nekim kompliciranim metodama. Da bismo postali ozbiljni duhovni uitelji ne moramo odijevati bijelu odjeu i jesti posebnu hranu ili zauzeti tajanstveni stav. Ne moramo izgovoriti ni jednu jedinu rije kako bismo otkrili to je za nas istina. Da bismo otkrili potpuni potencijal svoje bezuvjetne ljubavi ne moramo se upisati na poseban teaj. Ne trebaju nam rituali, mantre ili duhovni darovi kako bismo u potpunosti oslobodili Boju mo. Nita ne moramo initi kako bismo bili prisutni. Potrebno je samo jedno: odluka da budemo prisutni u vlastitome Ja. Naa duboko proivljena svjesnost sadanjeg trenutka posjeduje sveukupnu mo, slavu i volju svemira. Svjesnost sadanjeg trenutka prodire kroz svaki zid koji podiu strah, bijes i tuga. Iscjeljuje sve rane koje su nanijele neobzirne misli, rijei i djela. Istog trenutka otklanja nesporazume. Naa smirujua svjesnost sadanjeg trenutka je melem koji ublaava sva iskustva zaraena percepcijskim virusom vremena. Svjesnost sadanjeg trenutka svima oprata sve. Prua utjehu usamljenima i spokoj umornima. Dom je izgubljenima. Naa odluka da budemo prisutni u svim svojim ivotnim iskustvima drugim ljudima daje snagu da i oni postanu prisutni u svojim iskustvima. Tada i sami mogu s drugima podijeliti svoju svjesnost sadanjeg trenutka. Tako naa svjesnost sadanjeg trenutka pokree lananu reakciju koja neprestano postaje sve svjetlija. Svjesnost sadanjeg trenutka vjeni je plamen svijesti koja, kad je jednom prenesemo drugima, beskonano zrai. U svemu stvorenom ne postoji mo koja bi je mogla utrnuti kad svjesno odluimo probuditi je i podijeliti s drugima. Ako je dijelimo bezuvjetno, naa prekrasna svjesnost sadanjeg trenutka omoguuje Bogu da bude fiziki, mentalno i emocionalno prisutan u naem iskustvu ovog svijeta. Tako se bezuvjetna ljubav izraava usprkos svim uvjetima. irei svjesnost sadanjeg trenutka, mi znamo da je Bog Ljubav. Tek smo tada, i ni trenutka prije, Odgovorni prema daru ivota.

Do 1989. godine Michael Brown, roen u Junoafrikoj Republici, ivio je, kako sam kae, blaeno nesvjesnim ivotom glazbenog novinara. Tada je obolio od iznimno bolne neuroloke bolesti koju slubena medicina nije mogla ni izlijeiti niti ublaiti. Zbog toga se upustio u devetogodinju odiseju samoiscjeljivanja. Tijekom istraivanja dospio je do brojnih alternativnih metoda iscjeljivanja, a zavirio je i iza njihovih granica. Ishod je evolucijski postupak iscjeljivanja koji je nazvao Proces prisutnosti. Michael ivi u Junoafrikoj Republici gdje ljudima olakava putovanje kroz Proces prisutnosti.