Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
FILOZOFIJA LOGIKE 2 djonovi

FILOZOFIJA LOGIKE 2 djonovi

Ratings: (0)|Views: 60|Likes:
Published by Edvis Šehalić

More info:

Published by: Edvis Šehalić on May 21, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/14/2013

pdf

text

original

 
 
Carnapa
 ulingvističkoj teoriji logičke istine, i postavio se zahtjev za teorijomistine koja bi zadovoljavala mogućnosti i granice upotreberiječi i verbalnog ponašanja unutar upotrebe prirodnog jezika,strukture prirodnog jezika i van-jezičke (ekstra-lingvističke)stimulacije, te u istraživanje vratilo smisao i značenje riječi i re-čenica, odnosno intenzionalni pristup jeziku
Carnap
u djelu The Logical Syntax ofLanguage.U sklopu svoje namjere da učini logiku egzaktnom znanošćukoja može ispuniti i zadatak konstruiranja iskaza iskazima,
ο
Carnap se odlučio za iznalaženje jednog metoda uz pomoć kojegsu moguće takve konstrukcije (sentences about sentences), čimebi Wittgensteinov program postavljanja granica jeziku iliostavljanja lingvističke stvari po sebi izvan lingvistikebio eliminiran.Carnap je ovaj metod nazvao "logičkom sintaksom".Logička sintaksa se u stvari bavi - prema
Carnapu
- formalnim karakteristikama jezika i tretira unajširem smislu jezik kao calculus (cf. LSL, 5), i to ne zato što jezik ne bi imao nekih drugih svojstava i karaktera (npr. smisaoi značenje), nego što poput calculusa posjeduje svojstvoformalizacije.U tom smislu Carnap pod logičkom sintaksom nekog jezika podrazumjeva "formalnu teoriju lingvističkih formi tog jezika" (LSL, 1), a to znači da se jezički oblici tretiraju kaosimboli bez značenja (riječi) i bez smisla (rečenice), te da njihov opis zavisi od njihove distribucije i položaja u klasama izraza,ili od vrste i poretka simbola od kojih su izrazi jednog jezikakonstruirani.U The Logical Syntax of Language
Carnap
 uvodi najprije podjelu na dvije vrste jezika, i to object-jezik ili jezik čija seformalna svojstva istražuju, i syntax-jezik ili jezik u kojem segovori sintaksi
ο
čkim oblicima object-jezika
Carnap
je napravio razliku između čiste sintakse (pure syntax)i deskriptivne sintakse (descriptive syntax). Čista sintaksanema nikakav odnos prema prirodi stvari koju konstruirajurazličitielementi, već se samo bavi mogućim aranžmanimaelemenata, njihovomdistribucijom u šire izraze ili integracijom uuže izraze. Čista sintaksa je u potpunosti jedna kombinatorskaanaliza (combinatorial analysis ) ili u potpunosti analitika.Deskriptivnasintaksa bavi se svojstvima i relacijama empirijski datihizraza - na primjer, rečenicama nekog pojedinačnog teksta-
Ludvvig Wittgenstein
 začetnik i jednog i drugog pravca analitičke filozofije, odnosnoda filozofija logičkog pozitivizma slijedi iz njegovog ranog djelaTractatus logico-philosophicus, dok je za PhilosophischeUntersuchungen vezana lingvistička filozofija koja se razvija u pravcuanalize semantike prirodnih jezika, sve do razvoja generalnihgramatika i transformativne gramatike Chomskog i njegovihsljedbenika Fodora, J. Katza, Putnama i drugih- Jezik je za Wittgensteina, moguća slika stvarnosti, ane apsolutno izvjesna (tautološka) ili apsolutno nemoguća(kontradikcijska) slika svijeta.
Wittgenstein
  je u Tractatusu logiku identificirao sa matematikom posredno preko identifikacijelogike i jezika: jezik je za njega "beskonačno fina mreža" operacijaili simboličkih manipulacija koja odslikava svijet (5.511),koja se sastoji od znakovnog sistema "određenog broja dimenzija- određene matematske raznolikosti" (5.475) ili određenog brojamatematskih operacija koje su identične logičkim operacijama
 
ili logičkom calculusuRazlika između "svijeta" i"stvarnosti" u
Wittgensteinovom
 Tractatusu odgovara razliciizmeđu logičkih i elementarnih stavova. Jezik zato ne možeizraziti/od-slikati svijet, nego samo stvarnost, postojeća stanjastvari i njihovu negaciju. Stoga su logička struktura stvarnosti ilogička forma jezika u korelaciji Za
Fregeovo 
ime vezan je prvi pokušaj tačnog znakovnogreprezentiranja multiplicirane općenitosti, odnosno pokušaj dase znakovnim pismom prikaže jedna cjelina pojmovnog sadržajakoja je uvijek funkcija svojih odsječaka ili predikativnih (nezasićenih, nekompletnih)dijelova koji su kao neodređeni dio cjeline varijable x, y, z,... sve dok im se ne odredi vrijednost. Frege je odnos funkcijei argumenata prenio na jezik 
Frege
  želio utemeljiti u svojoj filozofiji logike,čak i ako bi se ona mogla nazvati jednom apstaktnom ontologijom14, nije, međutim, ništa tehničko, nego pokušaj da se na temeljustrožije određenog aksiomatskog mišljenja izgradi takav sistem znakova koji pruža mogućnost čulne i logičke evidencije,ili, drugim riječima, pokušaj da se predstavi struktura simbola unjegovoj dvostrukosti
 
Frege 
 pravio razliku između (1)formalne logike koju je predstavljala Booleova notacija, (2)matematske logike ili Peanove notacije, i (3) svoga pojmovnog pisma, koje je trebalo da zadovolji i formu i sadržaj simbola.Dva
Fregeova
stava su od presudne važnosti za prelaz kasemantičkoj filozofiji: (1) da svaki znak ima značenje jedino ukontekstu ili sklopu jednog stava, odnosno jednog izraza kaosistema međusobno povezanih znakova logičkim konstantama iz kojeg i u kojem pojedinačni znak može zadobiti smisao i zna-čenje, odnoseći se, s jedne strane, prema nečemu što je izvanizraza stava (prema pojmovnom sadržaju, "predmetu", značenju,istinosnoj vrijednosti), a s druge strane prema onome što je uizrazu stava i što je sa njime samim u relaciji; na taj način stav čini jedan logički slijed imanentno, gotovo organski povezanihistina, drugim riječima slijed logičkih relacija koji se podudarasa slijedom izraza koji ga izražavaju; (2) da se logički, pa prematome i matematički iskazi ne odnose na realnost, na svijet stvari,nego jedino na sudove pojedinačnih znanosti toj realnosti ili
ο ο
 prostorno-vremenskim odnosima koji nemaju ništa zajedničko salogičkim odnosima, tj. sa logičkim relacijama, budući da prostor i vrijeme ne uslovljavaju ove logičke relacije. Logički zakoni su za Fregea zakoni prirodnih zakona.Pojam sadržaja, odnosno pojmovni sadržaj (diebegrifliche Inhalt), ključni je kritički pojam svih
Fregeovih 
spisa kojeg on najjasnije izražava u eseju Uber der Zweck der Begriffsscrift iz 1882.
Frege
je pojam definirao kao funkciju,iskaz kao iskaznufunkciju čiji su dijelovi varijable povezane logičkim konstantamaili operacijama, a poredak ovih elemenata u iskaznoj funkciji kaosmisao ili misao koju pojam izažava
.
Pojam se, prema
Fregeu
i ne može definiratidrugačije, nego iz odnosa prema nekom drugom pojmu. Sam pojam ima predikativni karaker budući da se kao ukupnost svojstava pririče predmetu (pojmu) u sudu, odnosno povezuje sesa vlastitim imenom koje zastupa predmet (pojam) i koje se,

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->