SLAVNI LOVAC Po umi, irom, bez staze, puta Je urka Je ic povazdan luta.

Lovom se bavi cesto ga vide, s trista kopalja na juri ide. I vuk i medo, pa cak i ovca, poznaju je a, slavnoga lovca. Jastreb ga tuje, vuk mu se sklanja, zmija ga arka po svu noc sanja. Pred njim dan hoda, iri se strava, njegovim tragom putuje slava. LIJINO PISMO Jednoga dana, vidjeli nismo, Je ic je, ka u, dobio pismo. Medeno pismo, pricao meca, stiglo u torbi po tara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Je a Na kraju gaja". U pismu pi e: "Je urka, brate, sanjam te cesto i mislim na te. Evo ti pi em iz kamenjara guskinim perom. Divno li ara! Dodi na rucak u moju logu, po uri samo, ne ali nogu. Sa punim loncem i masnim brkom cekat cu na te, po uri trkom. Nje no te grli medena lica i pozdrav alje lisica Mica" Je se veseli: Na gozbu, veli, tu ale nema, hajd da se sprema. Je urka Je ic lukavo kilji, pregleda bodlje i svaku ilji. - Ako bi usput do lo do boja, nek bude spremna obrana moja. KOD LIJINE KUCE Suncani krug se u zenit dig'o kad je Je urka do lije stig'o. Pred kucom- logom, kamenog zida, Je urka Je ic svoj e ir skida, klanja se, smje ka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi: - Dobar dan, lijo, vrlino cista, klanjam se tebi, sa bodlja trista. Nek perje pijetla krasi tvoj dom, koko nek sjedi u loncu tvom! Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. ivjela vjecno u miru, sreci, nikada lave ne cula pseci. I jo ti ovo na kraju velim: ja sam za rucak trbuhom cijelim! Otpoce rucak caroban, bajni. I je i lija od masti sjajni.

Jelo za jelom samo se ni e, Je urka cesto zdravicu di e: u zdravlje lije i njene kuce, za pogibiju lovceva uce. Ni e se rucak cetverosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni. NOC Evo i noci, nad umom cijelom nadvi se suton sa modrim velom Promakne samo leptiri koji i vjetar nocnik listove broji. Utihnu uma, nestade graje, macaka divljih oci se sjaje. Skitnica svitac svjetiljku pali, carobnim sjajem putanju ali. A sova huknu svoj ratni zov: - Dr 'te se, ptice, pocinje lov! RASTANAK Je ic se di e, nju kicu bri e. -Ja moram kuci, dosta je vi e. Dobro je bilo, na stranu ala, lisice draga, e, ba ti hvala. -Moja je kuca cvrsta k'o grad, prenoci u njoj Kuda ce sad? Tako ga lija na konak sladi a je se brani, ta da se radi: -Zahvaljujem se pozivu tvom, al' mi je dra i moj skromni dom! -Ostani kume, lija sve guce, moli ga, zove, za ruku vuce. Al' je tvrdoglav, osta pri svom - Dra i je meni moj skromni dom! u te i umom je mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu put. Ide je , gunda, dok zvijezde sjaju: - Kucico moja, najljep i raju! POTJERA Ostade lija, misli se: Vraga, to mu je kuca toliko draga? Kad je i tako udi za njom, bit' ce to, bogme, bogati dom. Jo ima mo da od perja pod, pecene eve krase mu svod. Ta kuca, vjerujem obiljem sja. Poci cu, kradom da vidim ja. VUK Po uri lija, necujna sjena, paperje meko noga je njena. Dok juri tako uz grobni muk, pred njom na stazi, stvori se vuk. -Grrr, kuda uri , ka i-der lovcu; mo da si negdje prona la ovcu?

- Idem da doznam lija sve duva za to je kucu toliko cuva. -Eh, kuca, trice! veli vuk zao. -Ta ja bih svoju za jagnje dao! Poci cu s tobom jer volim alu, hocu da vidim je a budalu! MEDO Dok jure dalje brzo k'o strijela, srete ih medo, prijatelj pcela. - Sumnjiva urba medo ih gleda mo da ste na li jezero meda? - Ne, nego ma tu golica moju, za to je voli kucicu svoju. -Kucica, glupost! Moje mi nju ke, svoju bih dao za gnjile kru ke. Za sati meda dat' cu je svakom! govori medo na jelo lakom. -Poci cu s vama, jer volim alu, hocu da vidim je a budalu! DIVLjA SVINjA Sve troje jure k'o divlja rijeka, odjednom- evo- kaljuga neka. Divlja se svinja u njojzi banja, pospano kilji i jelo sanja. - Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negdje se, valjda bogovski krka?! - Poskoci svinja, uz mnogo graje, a vuk joj na to odgovor daje: -Tra imo razlog, blatnjava zvijezdo, za to je voli rodeno gnijezdo! -Rodeno gnijezdo! Tako mi sala, za pola rucka ja bih ga dala! Poci cu s vama jer volim alu, hocu da vidim je a- budalu! PRED JE EVOM KUCICOM Svi jure slo no ka cilju svom, kuda god produ prasak i lom! Pristigli je a, glede: on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa, tamna i gluha, prostirka u njoj od li ca suha. Tu Je ic ude, pliva u sreci, u ti i pipa gdje li ce leci. Namjesti krevet, od pedlja du i, zijevnu, pa le e i noge pru i. Sav bla en, sretan, ni e bez broja: - Kucico draga, slobodo moja! Palato divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek cu vjeran ostati tebi, niza to ja te mijenjao ne bi'! U tebi ivim bez brige, straha i branit cu te do zadnjega daha! TRI GALAMD IJE

Medvjed i svinja i s njima vuja grmnu e gromko prava oluja: - Budalo je u, bodljivi soju, zar tako cijeni stracaru svoju?! Koliba tvoja prava je baba, krov ti je truo, prostirka slaba. tenara to je, tijesna i gluha, sigurno u njoj ima i buha! Kucicu takvu, hvali o mali, za rucak dobar svakom bi dali! Reko e tako, njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani uti. JE EV ODGOVOR Di e se Je ic , oci mu sjaje, gostima cudnim odgovor daje: - Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag. Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim bavim se lovom i mirno ivim pod svojim krovom. To samo hulje, nosi ih vrag, za rucak daju svoj rodni prag! Zbog toga samo, lude vas troje cestite kuce nemate svoje. ivite, cujem, od skitnje, pljacke i svr it cete naopacke! To slu a lija, pa sudi zdravo: -Sad vidim i ja, je ima pravo! To re e, klisnu jednom cuviku, a ono troje digo e viku: - Je nema pravo, na stranu ala: a i ti, lijo, ba si budala! KRAJ ta dalje bje e, kakav je kraj? Prica uci to, potanko, znaj. Krvnika vuka, jadna mu majka umlati brzo seljacka hajka. Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole pcele I divlja svinja pade k'o kru ka, smace je zimus lovacka pu ka. Po umi danas, bez staze, puta Je urka Je ic lovi i luta. Vje tak i majstor u poslu svom, radi i cuva rodeni dom.

U gradu Strmoglavcu ?udan je va ar jako

prodavac, kupac, roba sve vam je naopako na samoj kapiji grada ispod kamenog luka kozica, dobra Belka, prodaje starog vuka. Evo i mi a starog, sa pu kom, nije varka, doziva, mami kupce, prodaje ma?ka Marka. A samo korak dalje novoga ?uda eto nekakav ma?or strogi kupcima nudi pseto. Kupusna glava stoji krotka je poput sveca o vratu dr i oglas Nudim ?etiri zeca. Magarac Njako Njaki? kupcima nudi lava. Po to ga daje kume? pita ga strina krava. Jari?a dvoje imam! grlat krokodil zja debeli, te ki, masni. Oba kupujem ja! S tezge kreke?e aba: proda?u tebi rodu, trske, vetar i sunce. Meni - muve i vodu! irafa va no eta nebeski poduporanj ne mo e stana na?i tra i crkveni toranj. Kamilu, pustinjsku la?u, spopao ?udan bes, kroz va ar cupka, vi?e: do?ite, u?im ples. Iz atre zove lija ima lukavo oko odli?no ?istim perje do?ite, gospa koko. Oko kineskog zmaja buljuk se dece plete a on za dinar, za dva izvodi vatromete Besku?na kuca skita tu no joj svetle zene

svakoga uz put pita Za to ne kupi mene? Na kraju dolazi stra ar gospodin Motka Noj, uvis palicu di e Svr en je va ar! Stoj!

Poslije mjesec dana kome, budi se Mujo i vidi Fatu svu uplakanu kako sjedi pored kreveta. - Fato, dodi bli e da ti ne to ka em. Fata, sva sretna: - ta je, Mujo dragi? - Sjeca li se kad sam ono izgubio pos'o i svi mi se smijali, a jedina si ti bila uz mene? - Sjecam se - A sjeca li se kad sam krenuo u privatni biznis i propao, ti si opet bila uz mene? - Sjecam se. - A sjeca li se kad sam im'o sudar i ti 10 dana nisi i la kuci iz bolnice, nego si sve bila uz mene? - Sjecam se. - A sjeca li se kad su me ono ranili, i tada si bila uz mene? - Sjecam se. - I sad si opet, posle ove nesrece, bila uz mene? - Naravno. - I zna Fato ta sam ja skont'o? - ta ljubavi? - Fato, ti si meni baksuz...