Walt Whitman VLATI TRAVE

Preveli Tin Ujevi i Ivan V. Lali

SVEOBUHVATNE "VLATI TRAVE" Kad su uvenog engleskog logiara i filozofa Alfreda Norta Vatheda (Alfred North Whitehead) upitali da li postoji neto originalno i specifino ameriko on je odgovorio samo jednom rjeju: "Vitmen". No to se dogodilo trideset godina nakon pjesnikove smrti, a i originalnost nije osobina koja je ikada bila poricana u ovom sluaju. Ono to je poeziji Volta Vitmena (Walt Whitman, 1819-1892) nedostajalo, po miljenju nekih od kritiara njegove zbirke Vlati trave (Leaves oj Grass, 1855), bile su primjese umjetnosti. Tako, na primjer, jedan londonski asopis te iste godine tvrdi da je "Volt Vitmen isto toliko upoznat s umjetnou koliko svinja s matematikom."1 ta je, dakle, sadravala prva Vitmenova zbirka od dvanaest pjesama, koja na koricama nije ak imala ni ime autora ve samo njegovu sliku, da izazove ovakvu ocjenu? ta je omoguilo da se neto to je smatrano bizarnim, barbarskim i neukim pretvori, po gotovo optem miljenju, u jedan od najviih uzleta amerike poezije? Iako je zbirka Vlati trave doivjela od Vitmenove smrti osam izdanja kroz koje je rasla, proirivala se i mijenjala, osnovne osobine poezije, to se tie forme kao i sadraja, ostajale su iste i podjednako neobine, posebno za devetnaesto stoljee. Vitmen, naime, uvodi u poeziju slobodni stih koji ne sadri ni rimu, ni fiksiran metar ni druga uobiajena versifikacijska sredstva. Ona su zamijenjena kolokvijalnim tomom i stihovima nepravilne duine, otvorenom formom koja pjesniki ritam dobija iz neematizovane smjene naglaenih i nenaglaenih slogova, Vitmenov slobodni stih, iako ne originalan, jer se pojavljuje na engleskom jeziku ve poetkom 17. stoljea u prevodu Biblije, jeste krajnje ostvarenje romantiarske zamisli organske forme, oblika koji treba da potie iz samog djela i da izraava njegovu posebnost. Sadraj ili poruke Vitmenovih najkarakteristinijih pjesama takoe su u svojoj sutini romantiarske ili, govorei u amerikim okvirima,
Critic, London, 1855. Navedeno u Walt Withman, Pinquin Critical Anthology, ed. By Fransis Murphy, Pinquin, 1969, p. 59.
1

trascendentalistike, no ideje romantizma ili transcendentalizma u njegovoj poeziji su dovedene do svojih krajnjih mogunosti. Junak tipinog romantiarskog spjeva kao to je, recimo, Bajronov (Byron) ajld Harold (Childe Harold) ili elijev (Shelley) Osloboeni Prometej (Prometheus Unbound) jeste ovjek koji, iako podsjea na autora, ipak nosi masku neke druge istorijske ili izmiljene linosti i prema tome i ne progovara glasom pjesnika. Vitmen, meutim, nema obzira prema pjesnikim konvencijama, pa zato i moe da prvu strofu svoje najuvenije "Pjesme o samom sebi" ("Song of Myself") zapone ovako: Ja svetkujem samog sebe i pjevam samog sebe, a to ja sebi doputam morate i vi sebi dopustiti, da bi se u dvadesetetvrtoj strofi predstavio u natprirodnoj veliini: Walt Whitman, taj kozmos, sin Manhattana, nemirnjak, mesan, ulan, izjelac, ispilac i porodilac, nisam sentimentalan, ne stojim povrh ljudi i ena ni postrance od njih i nisam vie skroman nego neskroman. Ko god poniava drugog poniava mene, a to god se uini ili kae, vraa se konano k meni. Kao to prethodni stihovi pokazuju, Vitmen na sebe uzima boanske obaveze; on je neka vrsta Brame, svestvoritelja i vrhovnog presuditelja u svemiru, ali se taj stav krajnjeg romantiarskog egoizma i arogancije u njegovoj poeziji paradoksalno spaja s tipino amerikim osjeanjem demokratije i jednakosti. Jer, za Vitmena, kao to on to istie u predgovoru prvom izdanju Vlati trave, "Sjedinjene drave same po sebi su u biti najvea pjesma". S jedne strane ovo ne zauuje kod pjesnika koji je "sluajno" objavio svoju prvu zbirku pjesama na ameriki Dan nezavisnosti, 4. juli, i koji je imao trojicu brae sa imenima Dord Vaington, (George Washington), Tomas Deferson (Thomas Jefferson), i Endru Dekson (Andrew Jackson). Ali s druge strane Vitmenov stav kao da potvruje rijei Dona Loka (John Locke) da je na poetku itav svijet bio Amerika. Za Vitmena, naime, koliko god se upinjao da predstavi svoju poeziju realistinom, Amerika je bila mitska, zamiljena zemlja, slika njegovog idealnog svijeta a ne onog koji ga je okruivao. Isto tako, istiui demokratiju i potpunu jednakost meu svim ljudima, Vitmenova poezija se ne obraa samo Amerikancima ve svim ljudima, cijelom svijetu. Ideje u Vitmenovoj poeziji potiu, moglo bi se rei neposredno, iz Emersonovih (Emerson) ogleda Priroda (Nature) i "Ameriki uenjak" ("The America Scholar"). No standardne romantiarsko-trantscendentalistike postavke o prirodi kao izvoru nadahnua, ovjekovoj boanskoj prirodi i

njegovim neogranienim mogunostima zvue potpuno drukije u Vitmenovoj pjesnikoj obradi. Ipak, Emersonu nije bilo teko da osjeti srodnost sa ovom neobinom poezijom. Kad mu je Vitmen poslao, kao najuglednijem amerikom misliocu i knjievnom arbitru, prvo izdanje Vlati trave, Emerson je uzvratio sljedeim pismom: "Nisam slijep pred vrijednou udesnog poklona Vlati trave. Mislim da je to najneobiniji iskaz duha i mudrosti do sada nastao u Americi. ... Tu nalazim neuporedive stvari reene neuporedivo dobro, kako i treba. Nalazim hrabrost obrade koja nas toliko oduevljava i koju samo moe nadahnuti velika snaga zapaanja. Pozdravljam Vas na poetku velike karijere..." Iako je Emersonovo oduevljenje poneto splasnulo nakon to je Vitmen njegovo privatno pismo irokim samoreklamerskim gestom objavio u novinama ne pitajui autora do te mjere da njegova antologija amerike poezije iz 1873. ne sadri ni jednu Vitmenovu pjesmu njegov uticaj je nesumnjiv. To je i razlog zbog koga se Vitmenova poezija, prema Emersonovom receptu, najsnanije oslanja na vlastito vienje prirode i kao pjesnikog predmeta i kao nadahnua. Za Vitmena "prava" priroda je, svakako, samo divljina. Batenski, kultivirani ambijent moe se vezati jedino za evropsko iskustvo: Ameriku, ili barem znaajan dio amerikog iskustva, po miljenju amerikih knjievnika sredinom 19. stoljea, mogue je jedino predstaviti kao djeviansku teritoriju na koju jo nije kroila ljudska noga. Tako Vitmen, recimo, u desetoj strofi "Pjesme o samom sebi" predstavlja sebe kao arhetipsku ameriku linost: samopouzdanog, samozadovoljnog i krajnje nezavisnog lovca u divljini: Sam, daleko u planinskoj pustoi lovim lov, lutam i udim se vlastitoj lakoi i veselju, tek kasno popodne traim sigurno mjesto za noenje, palim vatru i peem tek ubijenu divlja, a onda padam u san na hrpi lia sa mojim psom i pukom uza me. Dok je ova slika uobiajena za ameriko poimanje ovjekovog odnosa s prirodom i dovodi u sjeanje likove poput Bufalo Bila (Buffalo Bill) ili Dejvi Kroketa (Davy Crocket), Vitmenova slika mora iz dvaesetdruge strofe "Pjesme o samom sebi" kao podatne ene mnogo je neobinija i sadri brojne seksualne nagovjetaje: Ti more! I tebi se ja predajem, ja pogaam ta ti hoe, opaam s obale tvoje iskrivljene prste koji pozivaju, vjerujem da si odluilo da se ne povue dok me ne

opipa, moramo se malo prohodati, i ja se svlaim, povezi me izvan dogleda kopna, spremi me u mekane jastuke, poljuljaj me u valovitu omamu, zapljusni me ljubavnom mokrinom ja ti mogu dati uzdarje. No najkarakteristinija Vitmenova pjesnika upotreba prirode svakako je sadrana u njegovom sredinjem paradoksalnom i mnogoznanom simbolu travi. Birajui ovaj simbol, Vitmen se udaljava od evropske knjievne tradicije, jer nee da upotrebljava tradicionalne pjesnike znakove. Trava je za njega "jednolini hijeroglif" koji raste svuda, ne bira sebi drutvo, ne postavlja uslove, ne trai njegu: jednom rijeju demokratska biljka koja svjedoi o nepobjedivosti i neunitivosti ivota. Trava je istovremeno za Vitmena i simbol smrti, no "lijepa i neoiana kosa grobova" isto tako govori o besmrtnosti: najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti; a kada bi je i bilo, ona vodi naprijed ivot, a ne stoji na kraju da ga zaustavi, te prestaje u asu kad se ivot javi. Sve ide dalje i vani, nita se ne gubi, a umrijeti je neto drugo nego je ovjek mislio, i to sretnije.
("Pjesma o samom sebi", 6. strofa)

Trava je, dakle, za Vitmena krajnji i najrjeitiji vid prirode. Njegov stav prema tradiciji ponovo je paradoksalan i istovremeno tipino ameriki: Vitmen bi neobino elio da se predstavi kao ameriki bard, autohtoni pjesnik bez ikakvih korijena osim amerikih, bez bilokakve veze s evropskim knjievnim ili kulturnim nasljeem. Tako on i govori o samom sebi u jednom od vlastitih anonimnih prikaza Vlati trave: Samopouzdan, s nadmenim oima, preuzimajui na sebe sva obiljeja svoje zemlje, zakoraio je Volt Vitmen u knjievnost, govorei kao ovjek nesvjestan da je ikada postojalo neto kao knjiga ili neko kao pisac.2 Iako sebe, prema tome, i u ovom pogledu eli da vidi kao demokratskog pjesnika, lienog svih prednosti i nalija "visoke" kulture, jo Kejmbridska istorija amerike knjievnosti (Cambridge History of American Literature, 1917.) istie da su elementi Vitmenovog stila proistekli iz niza raznorodnih
Walt Whitman and His Poems, United State Review, September 1855, navedeno u Walt Whitman, ed. Murhy, p. 30.
2

knjievnih izvora: Biblije, Osijana (Ossian), e-kspirovog blank versa, Blejkove (Blake) poezije i Karlajlove (Carlyle) i Emersonove proze, ta je, dakle istina? Koliko je Vitmen poznavao evropsku tradiciju i koliko se njom sluio? U "Pjesmi o samom sebi" on o tome ovako govori: Kue i sobe su pune miomirisa, police su ispunjene mirisima, ja udiem taj mirluh i poznajem ga i volim ga, isparavanje bi me moglo takoe opiti, ali ja to ne doputam, toga se uvam. (strofa 2) Tradicija, predstavljena ovdje mirisima, jeste dio unutranjeg svijeta pjesnika, no ona je i opasna jer moe "opiti", to jest onesposobiti, sputati stvaralake mogunosti. Zbog toga Vitmen u ovoj pjesmi tradiciji suprotstavlja "atmosferu" koja nije "miomiris, nema ukus ishlapljivanja", i koja stoji za ameriku prirodu. Sve to, naravno, nije toliko jednostavno koliko u pjesmi izgleda. Iako je Vitmenovo formalno obrazovanje trajalo vrlo kratko, iako je kasnije u ivotu pokuavao i svojom odjeom i svojim izgledom da se predstavi kao ovjek iz naroda, on se upornim radom u bibliotekama i muzejima Njujorka natprosjeno obrazovao, dok je, na primjer, opera bila jedno od njegovih stalnih ivotnih interesovanja. Svi ovi elementi njegovog obrazovanja ulaze i u poeziju koja sadri odjeke ne samo evropske nego i istone knjievne tradicije, a i opera je prisutna jer se u duim Vitmenovim pjesmama smjenjuju dijelovi koji podsjeaju na ariju i recitativ. Sve ovo je sliveno sa Vitmenovim amerikim slikama i temama kao i sa njegovim eksperimentalnim pjesnikim postupcima u cjelinu koja je oigledno znatno vea, ira i snanija od zbira svojih sastojaka. Idealni svijet nalazi se u centru "Pjesme o samom sebi", najpoznatije i najkarakteristinije Vitmenove pjesme, koja pokuava ne samo da izrazi pjesnikovu linost nego i cijelu Ameriku u svoje pedesetdvije strofe vjerovatno nekoj vrsti organskog okvira godine dana. Vitmen sa samim sobom na boansko prijestolje ustoliuje svakog ovjeka jer "svi su besmrtni i nedokuivi kao i ja" (strofa 7), a idealizira svoju zemlju da bi potvrdio uzvienost i dostojanstvo svakog naroda, jer mu se Amerika, u svojoj idealnoj projekciji, ini putokazom ka budunosti. Ovo posebno dolazi do izraaja i u pjesmi "Dolazim iz Paumanoka" ("Starting from Paumanok") koja je deklarativni izraz Vitmenovog "amerikanizma", pokuaj da se stvori ameriki ep. Voen prema tome altruistikim a ne propagadnim razlozima, Vitmen velia Ameriku iz svojih snova vjerujui da su bar snovi svih ljudi slini, ako im ve i politiki sistemi ne mogu da budu. To je vid Vitmenove poezije koji istie i veliki anglo-ameriki pjesnik i kritiar T. S. Eliot (Eliot) tvrdei da je pjesnik uspio "da pretvori stvarnu Ameriku... u neto velianstveno i znaajno, da preinai realno u

idealno."3 A ipak kroz izmaglicu ideala ponekad proviri i neki detalj iz ne tako idealne stvarnosti, kao recimo u desetoj strofi "Pjesme o samom sebi" gdje se pojavljuje odbjegli rob, ili u tridesetetvrtoj strofi iste pjesme u kojoj se govori o meksikom pokolju 412 mladia. No Vitmenov ideal kao da prolazi kroz ovakva iskuenja nedirnut: linost iz pjesme ne samo da pomae odbjeglom Crncu da produi svoj put ka sjeveru, do Kanade, nego mu u spasiteljskoj pozi vida rane na glenjevima i vratu i pere umorne noge, dok masovna smrt ratnih zarobljenika samo budi daljnji patriotizam umjesto da podstie pitanja o svrsi ratovanja. Jer Vitmen nije pobunjenik kao neki drugi ameriki knjievnici njegovog doba; boanskom gestom on prihvata i suprotnosti: "ja sam velik, ja sadravam mnotvo" ("Pjesma o samom sebi", strofa 51). U ovom smislu karakteristina je njegova pjesma "ujem da su me napali" ("I Hear It Was Charged Against Me") iz 1860, godinu prije izbijanja graanskog rata u Americi: ujem da su me napali da idem za tim da razorim ustanove, ali u zbilji ja nisam za ustanove ni protiv njih (ta u zbilji ja imam zajedniko s njima? ili ta s njihovim razaranjem?) Vitmen, boanski prorok, jednostavno nadilazi ustanove: u njegovoj shemi vienja svijeta one su oigledno samo privid, kao i u Emersonovoj filozofiji. No po jednom vidu svoje poezije Vitmen se otro razlikuju od svojih savremenika-transcendentalista: to je njegov stav prema ljudskom tijelu i njegovim razliitim organima i funkcijama. Ostali transcendentalisti, iako u principu u teoriji prihvataju ljudske nagone i slave njihovo boansko porijeklo, zbog neke vrste taloga puritanizma koga ni oni sami nisu bili svjesni ne osjeaju se lagodno pred ljudskim tijelom pa se ono zato i ne pojavljuje u njihovim djelima. Vitmen, meutim, nema takvih skrupula: bez obzira na svoju romantiarsku polaznu taku on bez sustezanja najavljuje: Ja sam pjesnik tijela i ja sam pjesnik due, ("Pjesma o samom sebi", strofa 21) da bi neto kasnije stvari doveo do usijanja, ne ostajui samo na razini izjave, nego stvarno pjevajui tijelo: Kroza me jee zabranjeni glasovi: Glasovi spolova i poude, zakopreni no ja skidam koprenu i preobraavam, Ja ne pokrivam usta prstima,
3

T. S. Eliot, Whitmans and Tennvson, Walt Whitman, ed. Murphy, pp. 206-207.

ja mislim da utroba nije manje vrijedna od glave i srca, openje mi nije prostije od smrti, ja vjerujem u meso i u poude, vid, sluh, opip jesu uda, a svaki dio i okrajak mene jest udo. ("Pjesma o samom sebi", strofa 24) Dalji razvoj upotrebe slika ljudskog tijela moe se vidjeti u njegovoj kasnijoj poeziji, posebno u treem izdanju Vlati trave iz 1860. koje sadri i ciklus "Adamova djeca" (prvobitno "Enfans d' Adam", kasnije "Children of Adam"). "Adamova djeca" su, ustvari, himna spolnoj ljubavi koju Vitmen die na najvii pijedestal, kiti trijumfalnim vijencem: iz one esti mene bez koje bih bio nita, iz onog to sam odluio da proslavim pa makar ostao sam meu ljudima, iz odjeka mog vlastitog glasa pjeva phallus, pjeva pjesma poraanja, pjeva nudu prekrasne djece i od njih prekrasnog odraslog naroda; pjeva natisak miia i spajanje, pjeva pjesmu druga u krevetu.
("Iz zatvorenih bonih rijeka", "From Pent-up Aching Rivers")

Upravo kroz ovaj hiperbolini odnos prema prihvatanju boanske ideje ostvarene u ljudskom tijelu, kroz krajnje pretjerivanje u stavu i logici slika koje ovakav stav proizvodi ("miris je ovih pazuha miris slai od molitve" "Pjesma o samom sebi", strofa 24) otkriva se Vitmen i kao vrhunski komiki pjesnik. On je toga i sam bio svjestan, i uprkos svojoj prorokoj ozbiljnosti pozdravljao je taj humor. Pred kraj svog ivota rekao je jednom svom biografu: "Ponosim se to sam pravi humorist ispod svega drugog."4 Najbolji i najkarakteristiniji primjeri Vitmenovog humora vezani su za njegovo nepotovanje "svetih krava", religioznih slika i prilika. Na poetku "Pjesme o samom sebi", na primjer, nagovjetava se da je bog stvorio prirodu da bi podsjetio ovjeka na svoje postojanje, poput dame koja je ispustila maramicu s monogramom da bi svom udvarau omoguila poetak razgovora. Kasnije u pjesmi bogovi su prikazani kao crtei, bakrorezi i grafike koje Vitmen posmatra na nekoj izlobi, gdje i kupuje Ozirisa, Izidu, Belusa, Bramu, Budu, Jehovu, Manitua, Alaha i Odina "tano po njihovoj cijeni". Na kraju on razotkriva i koja je to cijena: u 51. strofi boanstvo je opisano kao "slualac tu gore" koji moda jo ima neto da povjeri pjesniku-proroku, ali je bez sumnje slab i mora da "govori iskreno" jer ga niko
Navedeno u Richard Chase Walt Whitman as American Spokesman, Walt Whitman, A Collection of Critical Essays, ed. Roy Harvey Pearce, Prentice Hall, Englewood Cliffs, N. J. 1962, p. 157.
4

"inae ne uje". Pred pjesnikom koji je i prorok novog vremena i novog svijeta stare slike bogova moraju uzmai i sve to im je preostalo je da moda daju pokoji savjet svom nasljedniku prije nego to ieznu u zaboravu. Kakva je to poruka koju Vitmen kao pjesnik-prorok eli da prenese svojim itaocima? Moda se do odgovora na ovo pitanje moe najjednostavnije doi preko tumaenja njegovog manifesta, "Pjesme o samom sebi". Ona pokuava, prema ve poznatim romantiarskim kanonima, da obuhvati to vei prostor, da ostvari veoma razueni portret i pjesnika i svijeta. Vitmenova originalnost a i osnovna slabost njegove poezije nalaze se u metodu ostvarivanja ove boanske sveobuhvatnosti. On, naime, stavlja jednu pored druge veliki broj slika iz prirode, povezujui ih ili ih meusobno suprotstavljajui, pokuavajui da preko ovih esto bizarnih nizova izrazi svoje osnovne ideje o bratstvu i jednakosti ljudi i prirodnom velianstvu ljudske linosti. Kad selekcione sposobnosti pjesnika dou do izraaja u pravoj koncepciji i usmjerenju, kad su nizovi slika namjerno i svjesno oblikovani da bi izrekli ili makar osvijetlili neku misao ili osjeanje, onda oni postaju "objektivni korelativ" ili formula te odreene pjesnike emocije i ona oivljava u itaocu. Dobar primjer trijumfa ovog Vitmenovog metoda koji e u modernoj poeziji postati opteprlhvaen jeste deseta strofa "Pjesme o samom sebi" koja se sastoji od pet slika ili scena iz amerikog ivota. Strofa poinje opisom usamljenog lova u divljini, nastavlja slikom ponosa amerikih jedrenjaka, klipera, koji je u devetnaestom stoljeu omoguio trgovaki trijumf SAD, daje portret mogue punoe dana provedenog sa obinim ljudima, laarima i koljkarima, opisuje nastanak amerike nacije i funkcionisanje njenog "kotla za topljenje" preko vjenanja bijelog zamara, trapera, i Indijanke, i konano zavrava prikazom pjesnikove pomoi odbjeglom crnom robu na putu ka sjeveru. Sastojci ove pjesnike smjese, ovog verbalnog kolaa, nesumnjivo su paljivo odabrani i dozirani: cjelokupni utisak je sloena slika nove zemlje, zemlje koja sadri i dobre i loe strane, ali koja koraa ka svijetloj budunosti. Ali kad stvaralaka selektivnost izostane, kad pjesnik povjeruje da kvantitet, odnosno broj slika, moe da preraste u kvalitet emocije koju bi italac trebalo da osjeti, onda nastaju Vitmenovi "katalozi", gotovo beskonani nizovi slika, nabrajanje koje nema svoje prave funkcije, iako je Vitmenova namjera jasna. On bi elio da masom injenica ojaa reprezentativnost i opseg svog djela. Primjeri ovakvih "kataloga" kojim se Vitmen ponosio a koji savremenom itaocu najvie smetaju, brojni su u "Pjesmi o samom sebi" na primjer strofe 15. i 33 a ima ih i u drugim kasnijim djelima kao to su "Pjesma bradve" ("Song of the Broad Axe") ili "ujem Ameriku kako pjeva" ("I Hear America Singing"). No ovi dugi nizovi nisu u stanju da razore italaku euforiju pred sasvim izuzetnim i zaraznim optimizmom koji kao stav i prilaz ivotu zrai iz ove pjesme. Tom notom ona se i zavrava: pjesnik istina umire u 52. strofi no dosljedno svojim ranijim tvrdnjama opis smrti ne doarava poraz nego pobjedu:

Ja se rastajem kao zrak, ja stresam svoje bijele pramove na odbjeglo sunce, ja izlivam svoje meso u vrtlozima i gomilam ga u trakaste zupce. Zavjetam sebe smeu da bih porastao iz trave koju ljubim, ako me opet trebate pogledajte pod potplate svojih izama. Ovaj zavretak spada meu najsnanije stihove Vlati trave: ovdje se potvruje pjesnikova vjera u ovjeka i njegove sposobnosti, njegovo ubjeenje u ljudsko prirodno bratstvo i besmrtnost. Pjesnik-prorok je pokazao put, drugi e morati da njime krenu, iako je neizvjesno kada: Ako me i ne razumije u prvi mah, ipak se ohrabri, ako me ne nae na jednom mjestu, na drugom potrai, ja sam negdje stao i ekam tebe. Naalost, uprkos ubjeenjima mnogih optimista, ivot ipak rijetko oponaa umjetnost. Tako se i Vitmenovo uvjerenje u ljudsku besmrtnost i neunitivost nalo na neobino snanom iskuenju za vrijeme amerikog graanskog rata izmeu drava Sjevera i Juga (1861-1865) koji je i nastao upravo iz onih suprotnosti to ih vizija Amerike iz "Pjesme o samom sebi" preutkuje. U pitanju nije bio samo optimistiki stav prema ljudskoj sudbini, ve i odreenije i sami korijeni amerikog sna, vjere u novi poetak na novom kontinentu bez ogranienja starog, za koje nije bilo izvjesno da li e preivjeti ovaj sukob. Iz Vitmenovog suoenja sa grubom amerikom stvarnou proistekao je daljnji nastavak i proirenje Vlati trave pjesmama o nacionalnoj krizi i ratu pod naslovom "Bubnjevi u poveerje" ("Drum Taps"). Iako Vitmena optimizam nee napustiti sve do smrti, kako se i nadao i najavljivao u "Pjesmi o samom sebi", nain izraavanja, stav i pjesniki ton ipak su znatno drukiji u pjesmama nastalim za vrijeme i nakon graanskog rata. On vie ne die "svoju barbarsku viku nad krovovima svijeta", poneto je suzdraniji, iako sebi ne dozvoljava i nagovjetaj poraza. Ovaj period je proizveo i vjerovatno Vitmenovu najbolju pjesmu "Posljednji put kad cvijetao je jorgovan u dvoritu" ("When Lilacs Last in the Dooryard Bloomed"). Ova pjesma je elegija povodom prerane i nasilne smrti amerikog predsjednika Abrahama Linkolna (Abraham Lincoln), ovjeka koje je vodio Sjever u graanskom ratu nastojei da spasi jedinstvo zemlje, ovjeka koji je u godinama rata za Vitmena postao olienje i otjelovljenje amerikog duha i amerike ideje. A ipak se Linkoln, koji je poginuo od metka atentatora 1865, nigdje po imenu ne pominje u pjesmi. Ona, kao i mnoge druge prethodne Vitmenove pjesme, izrasta iz paradoksalnog vienja prirode: jorgovan, centralni simbol u ovoj pjesmi, oznaava i smrt jer je posljednji; prkos prema smrti jer ga pjesnik stavlja na koveg mrtvog predsjednika; i nadu u besmrtnost i roenje nekih drugih Linkolna u vremenu koje dolazi jer je nepobitna injenica da e jorgovan, ponovo divlja biljka kojoj ne treba njega, ponovo cvasti idueg

proljea. Linkoln, koji je u ovoj pjesmi samo predstavnik onih milion Amerikanaca koji su poginuli u graanskom ratu, predstavljen je u pjesmi monom zvijezdom koja je zala na zapadu. O njemu se govori kao o velikoj miloj dui koja je otila i koju ale amerike drave obuene u crninu: svi Amerikanci. Trei osnovni simbol na koga se oslanja ova pjesma jeste skromna sivo-smea ptica, drozd, koja sakrivena u movari pjeva svoju tualjku. Pjesma drozda se spaja s Vitmenovom pjesmom i ponovo je paradoksalna: ona je pjesma krvavog grla: Izliv smrti pesma ivota (jer dobro brate dragi znam Da ti ne bese dozvoljen pev, ti bi sigurno umro). Sva tri simbola, dakle, svaki na svoj nain govore o vjenoj ljudskoj dilemi u suoenja sa smru: naime pitanju smisla ivota. A kad postavi ili nagovijesti ovo pitanje, Vitmen se obraa jedinom koji moe odgovoriti, "razumnoj svetoj smrti", pjevajui joj neku vrstu ode: Tamna majko to uvek u blizini ulja se stopama tihim, Zar ti niko pevao nije pev najpunije dobrodolice? Onda evo ja ti ga pevam, slavim te iznad svega, Pesmu ti nosim to kae, kad zaista mora doi, onda doi bez kolebanja. Pjesnikov stav prema smrti oito se bitno promijenio: iako se smrt moda i moe prevazii, iako jorgovan obeava nova proljea, njeno se postojanje vie ne moe jednostavno porei kad se suoi sa milionom mrtvih. U ovom sveanom i suzdranom tonu se pjesma i zavrava dvosmislenim praskozorjem iza kojeg neminovno mora doi svjetlo da zamijeni mrak u amerikoj dui, ali koje ne obeava sjaj onih jutara prije poetka rata: Za najmiliju, najmudriju duu svih dan mojih i zemalja evo to su sad zbog njega voljenog Jorgovan i zvezda i ptica spleteni s pevom due moje Tamo u mirisnom borju i kedrovima sumranim i tamnim. Spletene ruke pjesnika i njegovih drugova znae ponovo ujedinjenje Amerike u bolu za Linkolnom, no polumrak kraja nagovjetava bar djelomini gubitak bljetavila sna. Za razliku od ranijih Vitmenovih duih pjesama koje oigledno pate od nedostatka forme jer su, poput neke vrste pikarskih pjesama, organizovane oko stvarnog ili metaforinog putovanja to ne daje dovoljno vrst okvir, pjesma

"Posljednji put kad cvjetao je jorgovan u dvoritu" ima vrstu strukturu koja se oslanja na suprotstavljanje i spajanje tri stoerna simbola. Iako se i ovdje pojavljuju nizovi slika, oni su strogo funkcionalni i pod savrenom kontrolom stvaralake imaginacije. Ova pjesma je jedno od najveih dostignua amerike poezije. Smrt, odnosno saznanje o smrti i gubitku uopte sa stanovita pjesnika kao djeaka, tema je i pjesme "Iz kolijevke to se beskonano ljulja". Posmatrajui jedan ptiiji par, djeak se ui mogunosti ljubavi i prateoj mogunosti gubitka i samoe. Smrt enke izaziva mujakovu tualjku i mijenja djeakovo poimanje svijeta: Nikada vie umakmuti neu, nikada vie odjecima, Nikada vie krici ljubavi nezadovoljene nee izvan mene biti, Nikada mi vie dozvoliti da ono spokojno dete budem, koje bejah pre svega to je tamo, Pokraj mora ispod utog i klonulog meseca... Suoen sa tajnom smrti djeak zahtijeva klju, objanjenje, razrjeenje, odgovor koji e mu omoguiti daljnje postojanje: "O, daj mi klju! (on vreba ovde negde u noi)". More, ta kolijevka to se beskonano ljulja, daje mu do znanja da su smrt i ivot zauvijek povezani, da jedno ne moe postojati bez drugog, da smrt nije zla nego je "kao neka starica koja kolevku ljulja, u ljupke haljine omotana, u prikrajku sagnuta". Vitmen je nesumnjivo najpoznatiji ameriki pjesnik kod nas. Prevodi njegove poezije pojavili su se ve 1900. godine, a prevodili su ga izmeu ostalih i neki od naih najboljih pjesnika i pripovjedaa kao to su Tin Ujevi ili Ivo Andri. A ipak, uprkos tome na srpskohrvatskom jeziku jo uvijek ne postoji cjelovito izdanje Vitmena koje bi ukljuivalo svu njegovu najbolju poeziju. Tako, na primjer, ostaje neprevedena njegova neobina pjesma "Putovanje do Indije" ("Passage to India") napisana 1871. povodom tri tehnoloka uda devetnaestog stoljea: otvaranja Sueskog kanala, izgradnje transkontinentalne eljeznice u SAD i putanja u pogon podmorskog telegrafa izmeu Amerike i Evrope. Ta tehnologija, koju Vitmenova poezija i inae prihvata pa ponekad i slavi, ovdje je samo povod za transcendentalno putovanje do smisla ivota, mnogo dalje od Indije. Kao to je to esto sluaj sa velikim pjesnicima, Vitmen nema u amerikoj knjievnosti direktnih sljedbenika, ako izuzmemo glasnog ali ne ba dubokog Karla Sandberga (Carl Sandberg). No Vitrnen je ipak zaetnik moderne amerike poezije, kamen temeljac na koga se oslanjaju svi njeni kasniji uzleti. Neki od Vitmenovih knjievnih postupaka postali su u modernoj knjievnosti nezamjenljivi: ak ni pjesnici okrenuti krajnjem esteticizmu potpuno stranom Vitmenu, ne mogu porei prisustvo njegovog uticaja. Tako, na primjer, moderni pjesnik Ezra Paund (Ezra Pound) osjea potrebu da sklopi simbolini savez sa

Vitmenom u svojoj pjesmi "Pakt" ("A Pact"): Sklapam pakt s tobom Volte Vitmene Prezirao sam te dovoljno dugo. Dolazim tebi kao odraslo dijete to imalo je tvrdoglavog oca; Sad sam dovoljno odrastao da prijateljujemo. Ti bjee taj to iskri novu umu, Sada je doba rezbarenja. Imamo jedan sok i jedan korijen Neka meu nama bude razmjene.5 Jer Vitmenova poezija i danas progovara ovjeku kasnog dvadesetog stoljea o onim tajnama koje nauka jo uvijek nije uspjela da razrijei: on je u svojim najboljim pjesmama jo uvijek savremen i aktuelan. Vitalnost i nepredvidivost koja prati ivot izrazite su osobine Vitmenovog pjesnikog stvaranja: moglo bi se rei zajedno sa amerikim kritiarom Roj Harvi Piersom (Roy Harvey Pearce) da je jedina istina o Vitmenu to "da e nas on uvijek iznenaditi".6 Ivo Andri, meutim, istie cjelovitost Vitmenovog pjesnikog ostvarenja kao njegovu najvaniju osobinu, slivenost njegovog pjesnikog izraza koja se odupire svim analitikim kritikim pokuajima: "To nije poezija iz koje bi se mogla vaditi jedna re ili jedan stih, rainjati ili meriti, to je delo jednog ivota i izraz jedne linosti; od znaaja je samo celovitost." Zvonimir Radeljkovi

VLATI TRAVE

POSVETE

Pjevam Jedinku
Pjevam ovjekovo "Ja"; jednostavnu zasebnu osobu, pa ipak izgovaram rije: Demokratski; rijei: En Masse.
5 6

Ezra Pound A Pact, Selected Poems, ed. By T. S. Eliot, Faber and Faber, London, 1964, p. 97. Prevod autora. Roy Harvey Pearce Introduction, Walt Whitman, ed. By Roy Harvey Pearce, p. 7.

Pjevam o fiziologiji od glave do pete; ni sama fizionomija ni sami mozak nisu dostojni Muze; kaem da je potpuni oblik daleko dostojniji, pjevam enskost jednakopravnu s mukou, jednakost ene i ovjeka. Od ivota, beskrajnoga u strasti, bilu i moi, vesela stvorena za najslobodniju djelatnost po boanskim zakonima, ja pjevam suvremenoga ovjeka.

Dok sam premiljao u muku

Dok sam premiljao u muku i obraao se svojim pjesmama i dugo zadravao u razmiljanju, iskrsnu preda mnom utvara s licem punim nepovjerenja, silna po ljepoti, starosti i moi, genij pjesnika starih zemalja i upravi k meni oi poput plamena i ukaza prstom na mnoge besmrtne pjesme i ree glasom prijetnje: "ta ti pjeva? Ne zna li da neumrli bardi imaju samo jedan predmet? A taj je rat, usud bitaka, kovanica savrenih vojnika?" Odgovorih: "Tako budi. I ja, ohola sjeno, takoer pjevam rat, i to dugotrajniji i silniji nego ijedan, voen u mojoj pjesmi, s promjenljivom sreom: s bijegom, juriom, uzmakom, odgaanom i nestalnom pobjedom, (ipak mislim izvjesnom ili gotovo izvjesnom na kraju), poprite svijeta, na ivot i smrt, za tijelo i vjeitu duu; gle! i ja sam doao da pjevam pjesmu bitaka, ja prije svega sokolim hrabre vojnike!"

U orijakim brodovima na puini.,

U velikim brodovima na puini, oko kojih se posvuda iri bezgranina plavet sa zvidukom vjetrova i glazbom valova, velikih monih valova, ili na nekom samotnom amcu koji se mie i njie na debelom moru i radostan pun pouzdanja razapinje bijela jedra

i ree eter usred iskrenja i pjene dana ili pod mnotvom zvijezda nou, mene e moda, kao uspomenu na kopno, itati moreplovci mladi i stari i konano potpuno osjetiti. "Ovdje su nae misli, plovilake misli; tu ne vidimo samo zemlju, suhu zemlju", moda e tada rei; "tu nas posvouje nebo; tu osjeamo ljuljanje palube pod svojim nogama; tu osjeamo dugo kucanje, oseku i plimu beskonanoga kretanja, glasove nevienoga tajanstva, nejasna i velika aputanja slanoga talasa, plovke koje teku, dah mora, slabo pucketanje uadi, turobni ritam, tu puca bezgranini vidik i vidi se daleki nejasni obzor, no, to je pjesmotvor oceana." Zato ne oklijevaj, moja knjigo, ispuni svoju sudbinu; ti nisi samo uspomena na kopno, i ti si samotni amac koji para eter, odreen ne znam kamo, no put vjere; drug svakoga broda to plovi, jedri i ti! Ponesi im uvijenu moju ljubav (dragi mornari, za vas ja previjam u njoj svaki list); brzaj, moja knjigo! rairi svoja bijela jedra, moja ajko, povrh svesilnih valova, deder! Pjevaj, jedri, nosi preko bezgranine plaveti od mene na svako more ovu pjesmu za moreplovce i sve njihove brodove.

Stranim zemljama
uo sam da ste traili neto to bi rastumailo ovu zagonetku, Novi svijet, i prikazalo Ameriku i njenu atletsku demokraciju; zato vam aljem moje pjesme, da vi u njima proitate to ste poeljeli.

Jednom povjesniaru
Vi ste slavili proasta vremena, ispitali ste vanjsku stranu, povrine, rase i ivot koji se u punoj mjeri ispoljio; vi ste govorili o ovjeku kao o tvorevini politike, zbroja vladara i sveenika; a ja, stanovnik Alleghania, govorim o ovjeku kakav je on u sebi, u svojim vlastitim pravima;

ja pipam bilo ivota koji se rijetko ispoljio (veliki ponos ovjeka u sebi samome); pjeva osobne vrijednosti, ocrtava ono to istom ima da bude, ja navijetam povijest budunosti.

Tebi, prauzroe
Tebi prauzroe! Ti nesravnjiva, strastvena, dobra svrho, ti stroga, nemilosrdna, slatka idejo, besmrtna kroz sva vremena, rase i zemlje, nakon udnoga, alosnoga rata, velikoga rata za te (mislim da su se svi ratovi diljem vremena zbiljski vodili i da e se uvijek zbiljski voditi zbog tebe), ove su pjesme posveene tebi, vjeitom napredovanju tvojem. (Rat, o vojnici, ne zbog ratovanja samo, kudikamo vie ekalo je u muku iza povrine to sad ima na svjetlo izai u ovoj knjizi.) Ti krunico od mnogo krunica! Ti kiptavo naelo! ti vrsta, skrovita klico! ti sredite! Oko tvojega pojma vrti se borba sa svojom ljutinom i estokom igrom naela (s bogatim posljedicama koje e doi do 3000 godina), za te ovi recitativi moja knjiga i taj rat jesu jedno, u njegovom duhu se stapajmo ja i moje stvaranje, budui da se spor vrtio oko tebe; kako se kota vrtio oko svoje osovine, ova knjiga se i nehotice okree oko tvojega pojma.

Idoli
Susreo sam jednoga reca, on je iao kroz vrevu i arenilo svijeta po poljima umjetnosti i nauke, uivanja, osjeaja da sabire idole. Unesi u svoju pjesmu, govorio je on, ne vie aroliki sat ni dan ni odsjeke ni dijelove, unesi najprije prije drugoga kao svjetlost za me i ulaznu pjesmu rije o idolima. Uvijek nejasno postanje,

uvijek raenje i zaokruavanje krunice, uvijek vrak i na koncu stapanje (da bi se izvjesno poelo ponovo); idoli! idoli! Uvijek promjenljivo, uvijek gradiva koja se mijenjaju, mrve, ponovo veu, uvijek radione, boanske tvornice koje izgrauju idole. Gle, bio ja ili vi, bila ena, ovjek, drava, poznata ili nepoznata, prividno smo vrsto bogatstvo, snaga, graa ljepote, no zbiljski gradimo idole. Prolazna prividnost, sr umjetnikova raspoloenja ili marljivog rada uenjaka, rintanje ratnika, muenika, junaka povodi se za svojim idolom. Od svakoga ljudskoga ivota (pribravi, porazmjestivi pojedinosti, ne izostavivi nijednu misao, uzbuenje, in) cjelina, izbroj ili kratica u pregledu, sve skupa nalazi se u svojem idolu. Drevni nagon utemeljen na starim vrhuncima, gle! i novijim viim vrhuncima ponovo postignuti znanou i novovjekou, drevni nagon: idoli. Sadanjica danas i ovdje, prometni, uzavreli, zamreni vir Amerike, spojenih i odvojenih tenja, poraa dananje idole. Oni se s prolou iezlih zemalja, svih kraljevina preko mora, starih osvajaa, starih ratova, drevnih putovanja po moru prikljuuju idolima. Gustoe, ratenje, proelja, planinske naslage, tla, hridine, gorostasna stabla daleko roena, daleko umiru, te dugo zavjetaju vjekovjene idole. Zamrene pomamne, ekstatine, te je vidljiva samo maternica, iz koje se raaju s krunim tenjama da oblikuju i oblikuju i oblikuju svemoni zemljin idol. itav prostor, cijelo vrijeme

(zvijezde, strahoviti poremeaji sunca koja se nadimaju, rue, okonavaju, slue duoj ili kraoj svrsi) ispunjeni su samo idolima. Beumne mirijade, beskrajni oceani u koje utjeu rijeke, bezbrojne odvojene slobodne istovetnosti, poput oinjega vida, prave stvarnosti jesu idoli. Nije ovo svijet, nisu ovo svemiri; ono su svemiri, svrha i konac, uvijek trajni smisao ivota: idoli, idoli. Dalje od tvojega predavanja, ueni profesore, dalje od tvojega teleskopa i spektroskopa, otrooki opaau, dalje od svake matematike, dalje od kirurgije i anatomije lijenika, dalje od kemiara s njegovom kemijom, sunosti, sunosti jesu idoli. Pomini, ipak nepomini, uvijek e biti, jesu bili i jesu, te vijaju sadanjost k beskrajnoj budunosti, idoli, idoli, idoli. Prorok je bard, moraju ih ipak ouvati, samo na viim stupnjima, zavjetati ih Novom vijeku, Demokraciji, protumaiti ih njima: Boga i idole A ti, moja duo, radosti, neprestane kretnje, zanosi, ti si konano obilno nahranila svoju enju, spremila se da doeka tvoje kormilare: idole. Tvoje neumrlo tijelo, tijelo koje se sakriva unutar tijela, jedini smisao tvojeg vanjskog oblika, ono zbiljski Ja u meni; takoer je slika i idol.

Tvoje prave pjesme nisu u tvojim pjesmama, nisu posebne arije za pjevanje, nisu samostalne, nego izviru iz cjeline, popinju se do vrhovnoga i plutaju, kao okrugli sferini idol.

Pjevam za nj
Pjevam za nj, podiem sadanjost na prolost (kako neko vjekovito stablo iz svojega korijenja podie sadanjost na prolosti), ja ga proirujem s vremenom i prostorom i rastaljujem besmrtne zakone, da bih njega po njima nainio zakonom za samoga sebe

Kada sam itao knjigu

Kada sam itao knjigu, glasoviti ivotopis, rekoh ja: pa zar je to ono to pisac zove ovjekovim ivotom? i zar e tako neko pisati moj ivotopis kada je preminem? (kao da iko zbilja ita zna o mojem ivotu, kada ak i ja sm esto mislim, kako malo ili nita ne znam o svojem zbiljskom ivotu), Samo malo naznaka, par slabih nejasnih kaiprsta na neodreenom putu ovdje traim da otkrijem za svoju nudu.

Kada sam poeo svoj nauk

Kada sam poeo svoj nauk prvi mi se korak toliko svidio: sama injenica svijesti, ovi oblici, snaga kretanja, najmanji kukac ili ivo bie, osjetila, vid, ljubav, prvi korak, priznajem, toliko mi se svidio, da sam jedva i otiao dalje i jedva zaelio ii imalo dalje; nego sam stao i zadravam se dangubei cijelo vrijeme, da o njemu pjevam u zanosnim pjesmama.

Zaetnici
Kako su oni odreeni za ivot na zemlji (a javljaju se povremeno), kako su skupi i strani za zemlju,

kako se oni svikavaju na se kao i na sve drugo kako se paradoksalna ine njihova ljeta, kako se ljudi njima odazivaju a ipak ih ne (pre)poznavaju, kako ima neto nemilosrdna u njihovim udesima u svim epohama, kako sva vremena krivo biraju predmete svojega laskanja i nagrade, te kako ista neumitna cijena mora ipak biti isplaena za istu veliku kupnju!

Dravama
Dravama, ili kojoj mu drago od njih, ili svakom gradu u dravama: "Opirite se mnogo, sluajte malo!" Kada nastane poslunost bez prigovora nastupi potpuno ropstvo, a kada nastupi potpuno ropstvo, nijedan narod ni drava ni grad cijele zemlje nikada vie ne uspostavi svoju slobodu.

Na putovanja preko drava

Kreemo na putovanja preko drava (da, irom svijeta, prisiljeni ovim pjesmama putujemo odsada svakom kopnu, svakom moru), mi, voljni da sve nauimo, da svemu druge poduimo i da sve ljubimo. Promatrali smo kako se godinja doba razvijaju i prolaze, i rekosmo: zato ne bi ovjek ili ena upravo kao i doba razvijali i istoili se? Boravismo trenutak u nekom gradu i trgovitu, prolazimo kroza Kanadu, Sjeveroistok, prostranu dolinu Mississippija i june drave; pregovaramo kao ravni s ravnima ravnopravni sa svim dravama; izlaemo sebe kunji i pozivamo ljude i ene da uju; kaemo sami po sebi: "Sjeti se, ne boj se, budi bezazlen, navijesti tijelo i duu, proboravi malo i proslijedi, budi izdaan, umjeren, edan i magnetian, a to ti istoi, ufam se da e se vratiti kako se doba vraaju i da e biti onako vrijedno kao i sezone."

Nekoj pjevaici
Eto, primi ovaj dar; pohranjivao sam ga za nekoga junaka, govornika ili vojskovou, nekoga koji bi sluio pravednom naem naelu, velikoj ideji, napretku i slobodi rase;

za nekoga hrabroga protivnika despota, smjeloga buntovnika; ali uviam da ono to sam uvao pripada vama kao i ma komu drugom.

Neustraiv jesam
Jesam neustraiv i lagodno u prirodi stojim kao gospodar ili gospodarica svega, vrsto osovijen usred nerazumnih stvari, proet ivotom kao one, strpljiv, prijemljiv i kao one nijem. Te nalazim da su moja zanimanja siromatvo, slava, slaboe, zloini manje vani nego sam mislio. Ja prema Meksikom zalivu ili u Mannahatti ili u Tennesseu ili daleko na sjeveru ili u unutranjosti, rijeanin ili zagorac ili bilo kakav ratar ovih drava na obali ili s obale ili s kanadskih jezera, ja, gdje god da provodio ivot; o da budem u ravnotei pred sluajnostima; da se mogu oduprijeti noi, olujama, gladi, smijenosti, nedaama, porazima onako kako to ine stabla i ivotinje.

Spoznaja
Tamo, kanio gledam, vidim da se pod natiskom nude povlai i u se stiska svaki uspjeh i slava, tamo satovi, mjeseci, godine tamo poslovni promet, ugovori, ustanove, i sve ono najmanje, tamo svakodnevni ivot, govori, mete, politika, osobe, imanje; tamo takoer i mi, ja s mojim vjernim i udivljenim liem i pjesmama, poput oca koji ide svojem ocu, te uzima svoju djecu sa sobom.

Brod odlazi
Eto bezgraninoga mora, na njegovoj grudi brod odlazi razvivi sva jedra, ak i mjeseevo jedro, zastava se vije visoko, dok on brza, tako divno brza odozdo ga valovi nose natjeui se, oni okruuju brod sjajnim kretanjem krivulja i pjenom.

ujem pjesmu Amerike

ujem pjesmu Amerike, ujem raznolike himne. Pjesmu strojara: svaki pjeva svoju da bude sretna i jaka; pjesmu tesara, dok mjeri svoju dasku ili gredu, pjesmu zidara, dok se sprema na rad ili ga ostavlja, prekida, pjesmu laara o svojoj srei na svojoj ljusci, pjesmu mornara na parnome amcu, postolar pjeva sjedei na svojoj klupi, klobuar s nogu, pjesmu drvodjelca, pjesmu oraa na svojem polasku ujutro, na podnevnom odmoru ili na zalasku sunca, prekrasno pjevanje majke ili mlade ene za poslom, ili djevojke pri pranju ili ivanju; svaki pjeva o onome im se on sam bavi iskljuivo; po danu to pripada danu a po noi drutva momaka, krepko, prijateljski, s otvorenim ustima pjevaju svoje snane melodine pjesme.

Koje je mjesto opsjednuto

Koje je mjesto opsjednuto i kua uzalud da digne opsadu? No, ja mu aljem zapovjednika, brza, hrabra, neumrla, a s njim konjicu i pjeatvo s topnikim pukovima, i s topnicima, najsmrtonosnijim od svih onih koji su ikada ispalili top.

Premda pjevam jedinku

Premda ja uvijek pjevam jedinku (dakako sloenu od protuslovlja), ipak piem posvetu narodnosti. Ja u ovjeku ostavljam pobunu (o tajno pravo na ustanak! Neugasiva, neophodna vatro!).

Ne zatvarajte vrata
Ne zatvarajte vrata preda mnom, gorde biblioteke; jer ja donosim ono to je nedostajalo na vaim prepunim policama, a to najvie treba; iz rata izlazei napisao sam knjigu; rijei su u njoj nita, a smjer je sve. Knjigu obaka, bez veze s drugima, koju um ne shvaa,

ali e vas na svakoj stranici zaprepastiti neto tajno, to nije u rijeima.

Buduim pjesnicima
Budui pjesnici! govornici, pjevai, muziari budunosti! Dananjica me ne moe opravdati ni odgovoriti, u em je moj smisao. Ali vi, novi rod, domorodan, atletski, kontinentalan, vei nego svi dosadanji, ustajte! jer vi morate da me opravdate. Ja sam piem samo rije-dvije kao nagovjetaj za budunost, ja istupam samo za asak, samo da se okrenem i pourim opet u tminu. Ja sam ovjek koji skakue i ne zaustavlja se trajno, baca na vas prigodan pogled i onda odvraa lice, ostavljajui vam da ga istraite i opredijelite, oekujui od vas poglavite stvari.

Vama
Strance, ako me na prolazu susretnete i elite se sa mnom razgovarati, zato se vi ne biste sa mnom razgovarali? I zato se ja ne bih razgovarao s vama?

U tebi, itaoe
U tebi, itaoe, udara ivot i ponos i ljubav sasvim isto kao i u meni, i zato tebi posveujem ove pjesme.
(Preveo Tin Ujevl)

Dolazim iz Paumanoka
l Dolazim iz ribolikoga Paumanoka, gdje sam se rodio, gdje me nakon sretnoga poroda othranila i odgojila savrena majka; nakon to sam se proskitao kroz mnogo zemalja, ljubitelj

prometnih plonika, nastanjen u Mannahatti, mojem gradu, ili na junim savanama, ili ulogoren kao vojnik ili s teleakom i pukom na leima; ili rudar u Kaliforniji, ili samotar u mojoj kui u umama Dakote, gdje jedem meso i pijem iz vrela, ili povuen da sanjarim i mislim u kakvom dubokom zakutku, provodei zanesen i sretan praznik daleko od bune lupe svjetine, promatrajui brzi Missouri, toga svjeega slobodnoga darovatelja, i monu Niagaru, promatrajui stada bivola koja pasu na ravnici, rutavoga bika jakih grudi; te zemlju, hridine, svibanjsko cvijee; zvijezde, kiu, snijeg, koji me zadivljuju; prouivi pjesme amerikoga kosa i let planinskoga sokola, i sluavi nekog nezaboravnog osvita drozda pustinjaka u movarnim cedrima, samotan, pjevam na Zapadu, i podiem glas za Novi svijet. 2 Pobjeda, jedinstvo, vjera, istovetnost, vrijeme, nerazrijeivi ugovori, bogatstvo, tajnovitost, vjeiti napredak, kozmos i ljetopis novoga doba. To je onda ivot. I to je izbilo na svijet nakon toliko muka i greva. Kako udno! Kako stvarno! Pod nogama boanska gruda, nad glavom sunce. Gle, zemlja se vrti. U dalji na okupu predaki kontinenti, a sadanji i budunosni kontinenti pruaju se na Sjever i Jug, s prevlakom po sredini. Gle, golemi prostori bez puteljka mijenjaju se kao u snu, brzo se napuuju, bezbrojne mase na njih se izlijevaju, a sada ih pokrivaju najnapredniji ljudi, umjetnosti i ustanove ljudske povijesti. Gle, tako mi tok vremena sprema beskonano sluateljstvo.

S vrstim i pravilnim korakom stupaju, nikada ne staju, mnotva za mnotvom, Americanos, stotinu milijuna, jedan narataj izvri ulogu i nestaje, drugi narataj izvri ulogu i opet nestaje, s licima okrenutim postrance ili natrag prema meni da uju, s oima koje gledaju natrag k meni. 3 Americanos! Konkvistadori! Marevi ljudstva! Prvi meu prvima! Marevi stoljea! Libertad! Mase! Program pjevanja za vas! Pjesme prerije, pjesme dugoga, dugoga Mississippija sve tamo do Meksikog mora, pjesme Ohija, Indijane, Illinoisa, Iowe, Wiseonsina i Minnesote, pjesme koje izlaze iz sredita u Kansasu i odatle dopiru na jednaku udaljenost u svim smjerovima, koje praskaju u plamsaje neprestane vatre da oive sve. 4 Uzmi moje lie, Ameriko; uzmi ga ti, Jue, uzmi ga, Sjeveru! Toplo ih doekajte posvuda, jer su one va pravi izdanak, zagrlite ih, Istoe i Zapade, jer e one vas zagrliti! A vi, predaci, prijazno se upoznajte s njima, jer se prijazno upoznavaju s vama. Ja sam istraio staroitnost. Sjedio sam do nogu velikih uitelja da uim; o sada, o kako bih se radovao da se veliki uitelji vrate i poue mene? Mogu li se u ime ovih Drava rugati starini? No zato! One su djeca starine i treba da je opravdavaju. 5 Mrtvi pjesnici, filozofi, sveenici, muenici, umjetnici, izumioci, odavno nestale vlade, tvorci jezika na dugim obalama, narodi, jednom moni, a sada osiromaeni, smanjeni ili opustjeli, ne usuujem se nastaviti prije nego s potovanjem ne pohvalim ono to ste vi nama namrli, ja sam to prouio, priznajem da je divno, neko sam vrijeme u tome ivio,

mislim da nita ne moe nikada biti vee, nita zasluenije; ja sam to pozorno podue gledao, a onda pustio iz vida, ja stojim sada ovdje na svojem mjestu s mojim vremenom. Ovdje su zemlje ene i ovjeka, ovdje su batinici i batinice svijeta; ovdje gradivo toplo od daha ivota, ovdje bistrooka duhovnost, slobodno ispovijedana, vjeito puna tenje, cvijet vidljivih oblika, koja utauje e, te sada napreduje nakon dunoga dugoga ekanja; da, ovamo dolazi moja gospodarica, dua. 6 Dua, na vijeke vjekova due nego je tlo crno i vrsto due nego voda osijeca i navire. Pjevat u pjesme materije, jer mislim da one trebaju biti najduhovnije pjesme, i pjevati u pjesme mojega tijela u smrtnosti, jer mislim da u se tako opskrbiti pjesmama moje due i besmrtnosti. Spjevat u pjesmu za ove drave da nijedna od njih ni pod koju cijenu ne smije biti podlona drugoj dravi, i spjevat u pjesmu da danju i nou mora vladati srdaan sporazum meu svim dravama i meu svake dvije napose; i otpjevat u na uho predsjedniku pjesmu punu oruja s pogibeljnim iljcima i s bezbrojnim licima nezadovoljnih iza oruja; i pjevam pjesmu o jedinstvu sastavljenom od cjeline, o pandavom, blistavom Jedinstvu kojemu glava stri nad svima, odlunom bojovom Jedinstvu koje sve u sebi obuhvaa i stoji nad svima ma kako visoka neija glava, ova je glava nad svima. Ja u priznati savremene zemlje; ja u prekopati itav zemljopis kugle zemaljske i uljudno pozdraviti svaki veliki i maleni grad i sva zanimanja! Zapisat u u mojim pjesmama da vas junatvo prati na kopnu i na moru, i o cijelom junatvu u izvjetavati s amerikoga stanovita. Zapjevat u pjesmu drugarstva; pokazat u to ih jedino mora konano sloiti.

Ja vjerujem da e one izgraditi svoj ideal muevne ljubavi, videi ga ostvarena u meni, ja u zato pustiti da iz mene otplamsaju arke vatre to su prijetile da e me saei, ja u raspretati ono to je predugo guilo ove zapretane vatre, ja u im dati zraka za potpuni oduak; napisat u pjesniko evanelje drugara i ljubavi, jer ko e drugi, ako ne ja, moi da shvati ljubav s cijelom njenom tugom i radou? jer ko e, ako ne ja, da bude pjesnik drugara? 7 Ja sam taj to pobono vjeruje u sposobnosti, vremena, rase, izlazim iz naroda u istom narodnom duhu; a evo to pjeva pouzdanje bez granica. Omnes! omnes! neka drugi previde to god hoe, ja pjevani takoer pjesmu zla, ja proslavljam i taj dio, pa i sm sam upravo onoliko zao koliko i dobar, a tako i moj narod a ja kaem da u zbilji zlo ne postoji (ili ako postoji, kaem ja da je ono tebi, zemlji ili meni nuno kao i to drugo). Ja takoer, slijedei mnoge i od mnogih slijeen, navijetam svoju vjeru; ja silazim na poprite. (Moda sam odreen da tu najglasnije viem, prodirne povike pobjednika, ko zna? oni moda upravo iz mene zamniju i uzviniu se na najviu visinu?) Nita pojedino ne postoji sebe radi, kaem da su cijela zemlja i sve zvijezde na nebu vjere radi. Ja kaem da niko nikada nije bio dovoljno poboan, jo niko nije dovoljno oboavao i klanjao se, niko nije ni poeo da misli, kako je i sam boanski i kako je budunost izvjesna. Ja kaem da istinska i trajna veliina ovih drava mora biti njihova vjera, inae nema istinske i trajne veliine; (ni ljudi ni ivot ne zasluuju svoje ime bez vjere, ni zemlja ni ovjek ni ena to nisu bez vjere). 8

to ti radi, mladiu? Jesi li ti tako ozbiljan, tako odan knjievnosti, znanosti, umjetnosti, ljubakanju? Tim prividnim stvarnostima, politici? U emu se sastoji tvoje astohleplje, tvoja zadaa? No pa dobro protiv takvih ja ne kaem ni rijei, ja sam i njihov pjesnik. Ali pazi! sve to brzo nestaje i izgori u pepeo za volju vjeri; jer nije svaka tvar gorivo za topli i neopipljivi plamen, bitni ivot zemlje, ni ukoliko vie nego sve to za vjeru. 9 to ti trai tako zamiljen i utljiv? to ti fali, camerado? Dragi sine, misli li ljubav? uj, dragi sine! uj, Ameriko, keri ili sine, dobro je ljubiti mukarca ili enu prekomjerno, iz punoe srca, a ipak to je uivanje, to je divno, ali ima neto drugo jo divnije, a to povezuje itavu cjelinu; to veliajno, povrh predmeta, prelijee s neumornim rukama i brine se za sve. 10 Znaj samo da bih posijao u zemlju klice vee vjere, ja pjevam ove pjesme svaku u svom slogu. Moj drue! Mora dijeliti sa mnom dvije veliine, i jednu treu koja se s njima die, no jo sjajnija, veliina ljubavi i demokracije, i veliina Vjere. Ja sam njih pomijeao, nevidljivo i vidljivo, tajinstveni ocean u koji uviru rijeke, proroanski duh koji se izvija iz stvari i lepra oko mene, iva bia, istovetnosti ipak nepobitne blizu nama u zraku, premda ih ne znamo, dnevni i satni dodir koji me ne isputa; one me biraju, one su u nagovijestima traile mene. Ni onaj koji me od djetinjstva svaki dan cjelivao cjelovom nije obavio i spleo oko mene veze koje me s njim veu u onoj mjeri, u kojoj me veu veze s nebesima i s cijelim duhovnim svijetom, nakon onoga to su oni uinili za me, nadahnuvi me za

pjesme. O kakva nadahnua! jednakosti! O boanska jednaino! urlici pod suncem, ut emo ba sada, ili u podne, ili na zalasku sunca melodije koje teku kroz eone, a sada dopiru amo: ja usvajam vae bezobzirne i zamrene zvukove, dodajem nove i pruam ih radosno naprijed. 11 Kada sam u Alabami izaao na jutarnju etnju, vidio sam enku amerikoga kosa, kako sjedi na svojem gnijezdu u trnju i lei na jajima. Vidjeh i mujaka. Zaustavih se da ga ujem sasvim izbliza, kako nadima grlo i radosno pjeva. I dok sam tako stajao, sjetih se da onaj za kojega on pjeva nije samo tu, da ne pjeva samo za svoju druicu, ni za se, ni za sve one koji se odazivaju kao jeka, nego da, skrovito, tajno, u daleku dalj predaje amanet i tajni dar za one koji se raaju. 12 Demokracijo! U tvojoj blizini sada se napuhuje grlo i radosno pjeva. Ma femme! Za narataj dalje od nas: nae podmlatke, za one u sadanjosti i u budunosti; ja kliem to sam spreman za njih: sada u otpjevati himne jae i ponosnije nego ih je ikada zemlja ula. Pjevat u pjesme strasti da ih uputim njihovim putem, pa i vae pjesme, izopeni zloinci, jer vas gledam srodnim oima i uzimam vas sa sobom svejedno kao i druge. Spjevat u pravu pjesmu bogatstva da zasluim za tijelo i za duh ono to se dri i to napreduje, i to smrt ne unitava; ja u istakati samosvijest i pokazati da je ona osnova svega i bit u bard osobnosti, te u dokazati o mukarcu i o eni da su samo ravnopravni par; a vi, spolni organi i snoaji, saberite se u meni, jer sam

vrsto odluio da vas proglasim sranim jasnim glasom, da dokaem da ste sasvim asni, te u dokazati da nema nesavrenstva u sadanjosti i da ga nee nikada biti u budunosti, te u dokazati da, togod se rukama dogodilo, to moe da se okrene na dobar zavretak, te u dokazati da se nita ljepe ne moe dogoditi od smrti, te u prodjenuti kroz moje pjesme nit, da se vrijeme i dogaaji dre i slau, te da su sve stvari u svemiru savrena udesa, a svako jednako duboko kao i bilo koje drugo. Neu pjevati pjesme koje se odnose na dijelove. nego u pjevati pjesmotvore, pjesme, misli koje se tiu cjeline, i neu pjevati u vezi s jednim danom nego u vezi sa svim danima, i neu pjevati pjesme ni najmanjega dijela pjesme koji se ne bi odnosio na duu, jer mi je promatranje pojava u svemiru pokazalo da nema ni jedne, pa ni jednoga njenoga dijela koji se ne bi odnosio na duu. 13 Je li neko zaelio da vidi duu? Gle, tu je tvoj vlastiti oblik i izgled; osobe, tvari, ivotinje, stabla, rijeke tekuice, hridine i pijesak. Svaka stvar uiva duevne radosti i kasnije ih izraava; kako istinsko tijelo moe ikada umrijeti i biti pokopano? Iz tvojega zbiljskoga tijela i iz svakog mukog ili enskoga zbiljskoga tijela udo za udom izmaknut e rukama ispiraa leine i prei u prikladne sfere, ponesavi sa sobom sve to ga obogatilo od asa poroda do asa smrti. Isto onako kako slova koja je sloio slagar otiskuju svoj otisak, zraenje, glavni smisao isto tako se bit i ivot ovjeka ili bit i ivot ene slau u tijelo i u duu, bez razlike prije i poslije smrti. uj, tijelo ukljuuje i jeste znaenje, glavni smisao, ukljuuje duu i jeste dua.

Gdje god ti bio, kako je divno i kako boanske tvoje tijelo i svaki njegov dio! 14 Gdje god ti bio, evo ti beskrajnih navjetaja! Keri zemalja, jesi li ekala svojega pjesnika? Jesi li ekala ovjeka s glasnim, rjeitim ustima i uprtom rukom? Prema mukarcu Drava i prema eni Drava. Rijei klicanja, rijei zemljama Demokracije. Usko povezane zemlje, plodne hranom! Zemljo ugljena i eljeza, zemljo zlata! zemljo pamuka, eera, pirina! Zemljo penice, goveda i svinja za klanje! zemljio vune i lana! zemljo jabuke i grozda! Zemljo pastirskih ravnica, travna polja svijeta! zemljo tih beskonanih visoravni s istim zrakom! Zemljo stada, vrta, zdrave kue od suene cigle! Zemljo, gdje se na SZ savija Columbija, a na JZ Colorado! Zemljo istonoga Ghesapeake! zemljo Delawarea! Zemljo Ontarija, Erie, Hurona, Michigana! Zemljo stare Trinaestice! Zemljo Massachusettsa, zemljo Vermonta i Connecticuta! Zemljo oceanskih obala! Zemljo sijera i vraka! Zemljo brodara i pomoraca! ribarska zemljo! Nerazmrsive zemlje! Meusobno sljubljene! I strastvene! Jedna do druge! Braa starija i mlaa! ta su koata! Velika zemlja ena! enstvo! Sestre iskusne i sestre neiskusne! Zemlja irokoga daha! Sapeta Arktikom! Zapahivana iz Meksika! Raznolika! vrsta! Pansilvanska! Virginijanska! Dvojno Karolinka! O ja ljubim sve i svaku! moji neustraivi narodi! O ja vas u svakom sluaju obuhvatam sve savrenom ljubavlju! Ne mogu se rastaviti od vas! ni od jedne ni as prije nego od druge! Valjda smrt? O usprkos svemu tomu, ja sam jo va nevidljiv u taj sat, neuguivom ljubavlju, te putujem u Novu Englesku, prijatelj, putnik, bukam s bosim nogama na rubu ljetnih mrekarija na pijesku Paumanoka, prelazei preko prerija, stanujui opet u Chicagu, stanujui u svakom gradu, promatrajui izlobe, porode, popravke, graevine, umjetnosti, sluajui govornike i govornice u javnim dvoranama,

kao domai sin i putnik diljem drava za cijeli ivot, tako da su mi svaki ovjek i ena susjedi, Luizijanac, Georgijac blizu su meni, a ja njoj i njemu, Misisipijac i Arkansa jo su uza me, a ja jo sa svakim od njih, jo na ravnicama zapadno od kimene rijeke, jo u mojoj kui od suene cigle, jo se uvijek vraam na istok, u Primorsku dravu ili u Maryland, jo uvijek mi je dobrodoao Kanaanin koji radosno prkosi zimi, snijegu i ledu, jo uvijek dobro doao vjeran Sin ili Maine ili drave Granite ili drava Narragansett Bay ili drave Empire,7 i jo uvijek plovim dragim obalama da ih pripojim, i jo uvijek pozdravljam svakog novonadologa brata, te ovim inom predajem ovo lie novima od asa kada se ujedine sa starim, te sam polazim k novima da budem njihov drug i parnik, a sada dolazim osobno k tebi, te tebe bodrim na inove, razgovore, promatranje svijeta sa mnom. 15 Sa mnom i s mojim vrstim stiskom, samo pouri, pouri dalje. Tako ti tvojeg ivota, dri se mene. (Moda me treba vie puta nagovarati, dok ja pristanem da ti se zbiljski podam, ali ta zato? Ne mora li se Prirodu nagovoriti mnogo puta?) Nisam ja kieni dolce affettuoso; stigao sam bradat, sjedovrat, odvratan da se rvem s drugima, dok se natjeem za velike nagrade svemira, jer ja takve prodajem svakom koji moe ustrajati da ih dobije. 16 Na mojem putu zaustavljam se na asak. ivio, brate! i ivjela Amerika! Jo visoko cijenim sadanjost, jo navijetam budunost drave zadovoljnu i uzvienu, a to se tie prolosti, proglaujem ono to svak uva od crvenih starosjedilaca. Crveni starosjedioci oponaali su glasove prirode, zvukove kie i vjetra, porive ptica i ivotinja u umi koji se za nas
7

Empire S. = N. Y.

slau u slogove imena: Okonee, Iowa, Ottawa, Monogahele, Sank, Natchez, Chattahoochee, Kapreta, Orinoco, Nabrask, Miami, Saginard, Chippenda, Oshkosh, Walla-Walla; oni su ih zavjetali dravama, a onda su se rastopili i iezli prepunivi vodu i kopno imenima. 17 Otada se ire, i to brzo, elementi, pasmine, ustanove, halabuno, ivahno i smiono, svijet opet pravjekovan, neprestani vidici sjaja koji se razgranava, nova rasa nadvladava prijanje, znatno je vea, s novim borbama, novom politikom, novim knjievnostima i vjerama, novim izumima i umjetnostima. Moj glas hoe da to navijesti zato neu vie da spavam nego se ustajem, alaj ste vi, oceani, unutar mene bili tihi? Kako vas ja osjeam bezdane, u nemiru, dok spremate neuvene talase i oluje. Parobrodi plove u mojim pjesmama, gle, u mojim pjesmama iseljenici neprestano stiu i iskrcavaju se, gle, u pozadini vigwam, umska staza, loveva koliba, plosnati amac, kukuruzov list, zemljite za nabavku, sirova ograda i zaumsko selo; gle, na jednoj strani Zapadno more, a na drugoj Istono; ona naviru i osekuju u mojim pjesmama kao na svojim alima; Gle, panjaci i ume u mojim pjesmama; gle, divlje i pitome ivotinje; gle, preko Kawa bezbrojna stada bivola pasu kratku kovravu travu; gle, u mojim pjesmama, gradovi vrsti, prostrani, u unutranojsti, sa eljeznim i kamenim zgradama, neprestanim vozilima i prometom trgovine; gle, parni tisak s mnogo valjaka gle, elektrini telegraf protee se preko kontinenta; gle, preko dubina Atlantika otkucaji Amerike dopiru u Evropu, a otkucaji Evrope ravno odgovaraju; gle, jaka i brza lokomotiva sa svojim odlascima, dahtajui, puui u parnu zvidaljku; gle, orai oru posjede gle, rudari kopaju rudnike i gle, bezbrojne tvornice; gle, strojari rade s oruem za svojim klupama gle, meu

njima i vie suce, filozofe, predsjednike, kako se diu u radnikom odijelu; gle, kroz krme i polja drava vucarim se ja, omiljeo i zadravan danju i nou; sluaj glasne odjeke mojih pjesama tamo; itaj, kako se slutnje konano ostvaruju. 18 O camerado,8 doi blie! O ja i vi konano, i nas dva nasamo. O jedna rije da rasvijetli beskonani put pred nama! O neto zanosnoga i nedokuivoga! O strasna muziko! O sada ja pobjeujem a i ti e takoer; o ruku u ruku o spasonosna slasti o jo jedan strasnik i ljubavnik! O pouri se, da se vrsto dri k meni pouri se, pouri sa mnom dalje.
(Preveo Tin Ujevi)

Pjesma o samom sebi9

l Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe, a to ja sebi doputam, morate i vi sebi dopustiti, jer svaki atom koji pripada meni, pripada takoer i tebi. Ja plandujem i pozivam svoju duu u goste. Ja leim i lagodno traim vrijeme opaajui vlat ljetne trave. Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga tla, ovoga zraka, roen sam ovdje od roditelja roenih ovdje od roditelja isto tako, a i njihovi roditelji isto tako; ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u potpunome zdravlju poinjem u nadi, da neu prestati do smrti. Vjeroispovijesti i kole jo neodlune povuku se uas, ocijenjene na svoju pravu cijenu, ali se nikada ne zaboravljaju.
panj. Camarada. Prevod naslova ove pjesme, u prevodu Tina Ujevia glasi Pjesma o meni, no ve njegov prevod prvog stiha pokazuje da englesku rije myself koja se nalazi i u naslovu treba prevesti kako je prevodi u prvom stihu. (Prim. prireivaa.)
9 8

Primam u goste dobro i zlo; ja doputam da govori uz ma kakvu pogibelj priroda bez smetnje s izvornom, iskonskom energijom. 2 Kue i sobe su pune miomirisa, police su ispunjene mirisima, ja sam udiem taj mirluh i poznajem ga i volim ga, isparivanje bi me moglo takoer opiti, ali ja to ne doputam, toga se uvam. Atmosfera nije miomiris, nema ukus ishlapljivanja, ona ne govori njuhu, ona je za moja usta zanavijek; ja sam u nju zaljubljen. Poi u na hum uz umu, svui se potpuno go, ludujem za tim da doem s njome u dodir. Dim mojega vlastitoga disanja, jeke, ubori, zujav apat, ljubavni korijen, svileni konac, vor stabla, loza, moje disanje i udisanje, kucanje mojega srca, prelaenje krvi i zraka kroz moja plua, vonj zelenoga lia i utoga lia, i obale i tamnih morskih hridi, i sijena u staji, zvuk izuenih rijei koje je moj glas predao vrtlozima vjetra, nekoliko laganih cjelova, malo zagrljaja, dohvatanje u naruaj, igra sunca i sjene na stablima, dok se gipke granice tresu, naslada samoe ili naslada guve ulica ili uzdu polja i pristranaka brda, osjeaj zdravlja, urlik u puno podne, pjesma mene koji se ustajem s kreveta i saekujem sunce. Jesi li smatrao da je 500 akra mnogo? Jesi li zemlju smatrao prevelikom? Jesi li se tako dugo muio da se naui itati? Jesi li se tako uznio to prodire u smisao pjesama? Ostani danas i noas kod mene i ti e posjedovati porijeklo svih pjesama, posjedovat e dobro zemlje i sunca (milijuni drugih sunaca jo preostaju), odsada nee uzimati stvari iz druge ili iz tree ruke, niti e gledati kroz oi mrtvaca, niti e se hraniti utvarama iz knjiga, ni na moje oi ne smije gledati, niti uzimati stvari od mene, ti mora oslukivati na sve strane i bistriti ih iz sebe sama. 3

Sluao sam to su govorljivci priali, prianja o iskonu i o kraju, ali ja ne govorim ni o iskonu ni o kraju. Nikada nije bilo poetka nita vie nego sada, nikada vie mladosti ni starosti nita vie nego sada, i nikada nee savrenstva biti nita vie nego sada, ni neba i pakla nita vie nego sada. Nagon, nagon i nagon, uvijek porodilaki nagon svijeta. Iz tame izbijaju suprotni parnjaci, uvijek tvar i ratenje, uvijek spol, uvijek vor istovetnosti, uvijek razlikovanje, uvijek leglo ivota. Istanavanje ne slui niemu; ueni i neuki osjeaju tu istinu. Sigurni kao najoevidnija izvjesnost, okomiti kao dobro ralanjeni stupovi sapeti u gredama, ilavi kao konj, usudno, oholo, elektrini ja i ovo tajanstvo, evo nas. Jasna i slatka je moja dua, a jasno i slatko je sve to nije moja dua. Nedostaje li jedna, nedostaje oboje; a nevidljivo se dokazuje vidljivim, dok i ovo ne postane nevidljivo, te i samo ne potrebuje dokaza. Pokazati najbolje i razluiti ga od najgorega, to je muka vijeka za vijekom no kako ja poznajem savrenu prikladnost i ravnodunost stvari, ja utim dok oni raspravljaju, idem na kupanje i divini se samom sebi. Dobro doao svaki moj organ i svaka osobina moja, i svakoga srdanoga i istoga ovjeka, ni palac, ni djeli palca nije prost, i nijedan ne smije biti manje pouzdan nego drugi. Ja sam zadovoljan ja vidim, pleem, smijem se, pjevam; dok milovana i ljubavna supruga nou spava uz moj bok i izlazi pri polomu dana kradiminim korakom, ostavljajui mi koare pokrivene bijelim stolnjacima te kite kuu svojom punoom, hou li ja preuzeti svoju privolu i ostvarenje i objaviti negodovanje pogledom, da se oi odvrnu od piljenja za njom i niz ulicu? i odmah sraunati i sebi predstaviti do jedne pare tano vrijednost jednoga i tano vrijednost dvojega i koji je vredniji? 4 Podmetaoci noge i pitaoci okruuju me, ljudi koje susreem,

utjecaj mojega ranijega ivota ili etvrti i grada u kojem ivim, ili naroda, najnovija vremena, otkria, pronalasci, drutva, stari i novi pisci, moj objed, odijelo, sudrugovi, pogledi, laskanja, obaveze, stvarna ili prividna ravnodunost nekoga ovjeka ili ene koju ljubim, bolest jednoga od mojih roaka ili moja; nedae ili gubitak ili nedostatak novca, potitenost ili zanesenost, bitke, uasi bratoubilakog rata, groznice sumnjivih vijesti, promjenjivi dogaaji, sve to dolazi k meni danima i noima i opet odlazi od mene, ali sve to nije moje pravo Ja. Postrance od potezanja i vuenja stoji ono to ja jesam, stoji i uiva, dopadno, samilosno, dokono, jedinstveno, pogleda dolje, uspravlja se ili savija ruku na neopipan, izvjestan naslon, gleda s glavom pognutom na stranu, to e na to doi, kao da sudjeluje i ne sudjeluje u stvarima, te motri i udi se. Vidim natrag one dane kada sam se znojio kroz maglu s jeziarima i svadljivcima, nemam poruga ni razloga za raspravu, ja gledam kao svjedok i ekam. 5 Ja vjerujem u te, moja duo. Ono drugo, to ja jesam inae, ne smije se poniavati pred tobom, a ti se ne smije poniavati pred tim drugim. Zavali se sa mnom na travu, podigni poklopac svojega grla, ne trebam rijei ni muzike ni sroka, ni konvencije ni predavanja, pa ak ni najboljega, ja volim samo uspavanku, zujanja tvojih glasnica. Sjeam se kako smo jednom leali na takvo prozirno ljetno jutro, kako si ti poloila svoju glavu preko mojih bedara i njeno se okrenula nada me, i otvorila koulju na mojoj grudnoj kosti i zagnjurila jezik u moje obnaeno srce, i stigla sve dotle dok nisi napipala moju bradu, i stigla sve dotle dok nisi uhvatila moje noge. Brzo se podigao i rasprostro oko mene mir i spoznaja to prenaa sve dokaze zemlje, i ja znam da je ruka boja jamstvo za moju, i ja znam da je duh boji brat mojega, i da su svi ikada roeni ljudi takoer moja braa, a ene moje sestre i ljubavnice,

i da je pasmo10 broda u stvorenom svijetu ljubav, i da bezbrojno lie lei kruto ili uvelo na poljima, i smei mravi u malim rupama ispod njega, i mahovinaste gube crvotone ograde, nagomilano kamenje, zova, divizma i vinoboji. 6 Jedno dijete ree: "ta je to trava?", donosei mi je u punim rukama; kako sam mogao odgovoriti djetetu? Ja to ne znam nita vie od njega. Ja slutim da to mora biti zastava mojega srca, istkana od zelenila nade, jer je slutim da je to rubac Gospodnji. Mirisav dar ili spomen namjerno sputen koji negdje u uglovima nosi ime vlasnika, da ga mi vidimo, opazimo i reknemo: "iji?" Ili ja slutim da je trava samo dijete, poroeno djetence raslinstva. Ili ja slutim da je ona jednolian hijeroglif, a znai: "Ja niem tako i u irokim i u uskim pojasima, rastem meu crncima kao i meu bijelcima, Kanuck, Tuckahoe, lan kongresa, bokser, ja ih podjednako darivam, ja ih podjednako primam." A sada mi se ini: to je lijepa neoiana kosa grobova. Ja u te njeno dirati, kovrava travo, moda ti ponie iz grudi mladia, moda bi njih volio da sam ih poznavao, moda je od staraca ili od dojenadi rano otete iz zagrljaja majki, te si ti ovdje majin naruaj. Ova je trava pretamna da bude od bijelih glava starih majki, tamnija od bezbojnih starakih brada, tamna kao da dolazi ispod blijedocrvenoga nepca. O na kraju opaam toliko rjeitih jezika i vidim da ne dolaze uzalud od nepca usta! O da bih mogao razjasniti naznake o mrtvim mladiima i enama, i naznake o starcima i majkama i dojenadi istrgnutoj iz njinoga skuta. ta misli, ta se dogodilo od mladia i staraca? i ta misli, ta se dogodilo od ena i djece? Oni negdje ive i zdravo se osjeaju, najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti;
10

Pasmo = glavni uzduni pojas na dnu broda pored kobilice.

a kada bi je i bilo, ona vodi naprijed ivot, a ne stoji na kraju da ga zaustavi, te prestaje u asu kada se ivot javi. Sve ide dalje i vani, nita se ne gubi, a umrijeti je neto drugo nego je ovjek mislio, i to sretnije. 7 Je li neko smatrao da je sretno roditi se? urno obavjeujem njega ili nju da je isto tako sretno umrijeti, i ja to vidim. Prelazim preko smrti, umiruim i preko poroda s tek opranim ojenetom, i nisam sadran izmeu mojega eira i izama, i ispitujem mnogostruke predmete, ni dva nisu ista, a svaki je dobar; zemlja dobra i zvijezde dobre, a dobro i sve, to k njima spada. Nisam zemlja ni dodatak zemlji, ja sam drug i sudrug ljudi, svi su besmrtni i nedokuivi kao i Ja (oni ne znaju, kako besmrtni ali ja znam). Svaka vrst postoji za se i pripada sebi; za me moja: muko i ensko, za me oni koji su bili djearci i ene, za me ovjek koji ima ponosa i osjea kako boli biti odbijen, za me vjerenice i usidjelice, za me majke i majke majki, za me usne koje su se smijeile, oi koje su suze ronile, za me djeca i porodioci djece. Svuci se! U mojim oima niste krivi ni ishlapjeli ni otrcani, ja vidim kroz crno sukno i pamuninu, bilo vam pravo ili ne, i ja zavirkujem izdrljiv, radoznao, neumoran i ne dam se otjerati. 8 Mali spava u svojoj kolijevci, ja pridiem glavu i motrim dugo, i nijemo tjeram muhe rukom. Momi i rumene djevojke zakreu uz bok kostreenoga breuljka, ja s vrha gvirim i gledam ih. Samoubojica se protee na krvavom podu lonice, ja motrim leinu s usirenom kosom, biljeim kamo je pala kubura. Blebetanje plonika, kotai kola, drljanje peta izama, askanje etaa, teki omnibus, vozar s upitnim palcem, zveka konjskih potkovica na granitnom ploniku, snjene sovre, zveket, aljivi povici, grudanje snjenih gruda, povici "ivio!" miljenicima naroda, bijes razdraene svjetine, lepetanje nosiljke pod zavjesama u kojoj nose bolesnika u bolnicu; susret neprijatelja, nagla psovka, udarci i pad, uzrujana

gomila, straar sa svojom zvijezdom naglo se probija u sredite mase, beutno kamenje prima i odbija toliko jeke, toliko stenjanje prenahranjenih ili polumrtvih od gladi koji padaju od sunanice ili od nemoi, toliko usklika ena naglo obnemoglih koje se ure kui i poraaju; kaljav ivui i kakav neznani govor uvijek ovdje ori, kakvo tuljenje suspregnuto dolinou, hapenje zloinaca, uvrede, brakolomni nagovori, privole, uskrate s napuenim usnama, ja pazim na to, na sliku ili odjek toga dolazim i odlazim. 9 Velika vrata seoske sue otvorena su i spremna. Isuena trava etve tovari polagana kola. Jasno svjetlo igra se na arenoj potki smee sivosti i zelenila, rukoveti se zgru na optereeni skup. Tu sam pri ruci, pomaem, doao sam protegnut na vrh tovara, osjeao sam njegove mekane udarce, poloivi nogu preko noge, skaem sa prijenice i hvatam djetelinu, i popino prase i kotrljam se naglavce i prepliem moje kose s upercima. 10 Sam, daleko u planinskoj pustoi, lovim lov, lutam i udim se vlastitoj lakoi i veselju, te kasno popodne traim sigurno mjesto za noenje, palim vatru i peem tek ubijenu divlja, a onda padam u san na hrpi lia s mojim psom i pukom uza me. Brzi ameriki jedrenjak stoji pod ljemnim jedrom, te para iskru i pjenu, moje oi gube kopno, sagibam se na pramcu ili kliem radosno s palube. Laari i koljkari ustali su se rano i ekali me; ja sam uvrnuo kraj hlaa u izme, doao i lijepo se proveo; toga si dana trebao biti s nama oko lonca s ribom. Vidio sam vjenanje zamara pod vedrim nebom na dalekom zapadu, mlada je bila roda Crvenih, njen otac i njegovi prijatelji sjedili su blizu prekrtenih nogu i nijemo puili; na nogama su imali mokasine, a

veliki debeli pokrivai visjeli su s njihovih ramena; na maloj uzviici lekario je zamar, bio je odjeven veinom u koe, njegova raskona brada i uvojci titili su njegov vrat, svoju vjerenicu je drao za ruku. Ona je imala duge trepavice, bila je gologlava, njene grube ravne vitice silazile su na njene sladostrasne udove i dosezale joj do nogu. Odbjegli rob doe mojoj kui i zastade pred njom, ja uh njegove kretnje gdje lome granice hrpe prua, kroz otvorena poluvrata kuhinje vidjeh ga iznemogla i slaba, i dooh na mjesto gdje je sjedio da panju, i uvedoh ga i umirih ga, i donesoh vodu i ispunih kupku za njegovo oznojeno tijelo i smeene noge, i dadoh mu sobu s ulazom iz moje, i dadoh mu poneto grube iste odjee, i sjeam se savreno dobro njegovih izvraenih oiju i njegove nespretnosti; sjeam se kako sam postavljao melem na oguljenu kou na njegovom vratu i glenjima; on je ostao sa mnom tjedan dana, dok se nije oporavio i krenuo na sjever, dao sam mu mjesto do mene za stolom, a moja se puka naslanjala na zid u uglu. 11 Dvadeset osam mladia kupa se na obali, dvadeset osam mladia i svi tako prijazni; dvadeset godina ive poput ena, a svi tako samotni. Ona posjeduje krasnu kuu na usponu humka, divna i sjajno odjevena skriva se za zaslonima prozora. Kojega od mladia ona najvoli? Ah, i najskromniji od njih je za nju lijep. Kamo hoete, o deklice! jer ja vidim, vi bukate tu u vodi, a ipak stojite nepomine u svojoj sobi. Pleui i smijui se uzdu obale doe dvadesetdeveti kupa, oni nju nisu vidjeli, no ona je vidjela njih i voljela ih. Brade mladia blistale su se od mokrine, kapalo je iz njihove duge kose; potoii su puzili niz njihova tjelesa. Nevidljiva ruka takoer prijee preko njihovih tjelesa, ona je silazila drhtavo s njihovih sljepoonica i rebara.

Mladii poivaju na svojim leima, njihovi bijeli trbusi izbouju se k suncu, oni se ne pitaju ko ih stie, oni ne znaju ko breke i savija se u nemirnom i uleknutom luku, oni ne slute koga zaprskuju s pjenom. 12 Mesarski pomonik skida svoje radno odijelo ili brusi svoj no na stalku na trnici; ja se vrzem uivajui u njegovoj dovitljivosti u odgovaranju i u njegovom "shuffle" i "break-down''. Kovai s aavim i rutavim grudima stoje oko nakovnja, svaki dri svoj veliki eki, svi su spremni, vatra iri veliku vruinu. S praga zasuta pepelom slijedim njihovo kretanje, gipki obris njihovih pojasa poigrava u skladu s njihovim jakim miicama, odozgo ekii kreu, odozgo tako polagano, odozgo tako sigurno; oni se ne ure, svaki pogaa na svoje mjesto. 13 Crnac dri vrsto uzde svojega etveroprega, gromada se povie koleba na svojem prevezanom lancu, crnac koji vozi dugi teretnjak kamenoloma, vrsto i visoko stoji upirui se jednom nogom na prijenicu; njegova plava koulja pokazuje njegov prostrani vrat i grud i visi nad njegovim pojasom; njegov pogled je miran i zapovjedni; on zaturuje obod svojega eira sa svojega ela; sunce pada na njegovu kovravu kosu, pada na crninu njegovih izglaanih i savrenih udova. Promatram slikovitoga diva i volim ga i ne zaustavljam se tu, i ja odlazim s etveropregom. Ja volim ivot, kamo god se kretao, te se okreem i naprijed i natrag, svraam k niama postrance, a tek su ureene, ne preputam nikoga i nita, sve upijam u se, za se i za ovu pjesmu. Volovi, to zvekeete vunom i lancem ili se zadravate u lisnatoj hladovini, ta je to to vi izraavate pogledom?

Meni se ini vie nego cijelo tivo koje sam proitao u ivotu. Moj korak plai umskoga patka i patku na mojem dugom, jednodnevnom tumaranju, oni se zajedno krile i polagano krue. Vjerujem u te krilate svrnosti i priznajem crveno, uto, zeleno, to u meni igraju, smatram zeleno i ljubiasto i kukmastu krunu namjernim, i ne zovem kornjau nevrijednom zato to ona nije neto drugo, kretalica u umama nije nikada uila solfeggio, pa ipak za me prekrasno urlie, a pogled na smeu kolibu postiuje me i izbija mi gluposti iz glave. 14 Divlji gusak vodi svoje jato kroz hladnu no. "Ja hruk" krii on, a to mi zvui kao neki poziv za me. Sveznadari to moda smaraju beznaajnim, ali ja pozorno oslukujem i nalazim, da to ima svrhe i smisla gore prema zimskome nebu. Otrokopiti mi sjevera, maak na kunome pragu, barska sjenica, prerijski pas, nakot groktave gude, dok joj potee na sise, nakot pure i ona sa svojim poluotvorenim krilima, ja u njima i u sebi vidim isti stari zakon. Pritisak moje noge na zemlju uzrokuje stotinu posljedica, one ine smijenom cijelo moje naprezanje da ih izrazim. Zaljubljen sam u ivot to se razvija izvan kue, u ljude koji ive meu marvom, ili radiu na ocean ili umu, u brodograditelje i kormilare, u one koji rukuju sjekirama i maljevima, i u gonine konja, ja mogu jesti i spavati s njima tjednima i tjednima. Ja sam ono to je najobinije, najjeftinije, najblie, najlake: Ja, koji kuam sreu i troim to imam, za velike dobitke, koji se resim da se podam prvomu koji me bude htio, i koji ne trai od neba da se spusti za ljubav meni, nego ga dareljivo sijem vazda. 15 Zvonki alt pjeva na koru orgulja, drvodjelja blanja svoju dasku, jezik njegove blanje zvidi u svojemu pomamnom uzlaznom mucanju,

vjenana i nevjenana djeca voze se kui na veeru proslavnoga dana, pilot hvata kraljevsku polugu i nagiba brod jakom rukom, krmilar stoji u pripravnosti u kitolovnom amcu, koplje i harpun jesu spremni, lovac pataka hoda tihim, neujnim koracima, akoni se zareuju s prekrienim rukama na oltaru, predilja uzmie i primie se uz zujanje velikoga kotaa, ratar zastaje kod stoborja, dok ide na blagdansko lutanje i pazi na ovas i na ra, luaka ve mu nema lijeka konano vode u ludnicu (vie nee nikada spavati kao ono u kolijevci u majinoj lonici); majstor slagar sa sijedom glavom i mravim vilicama radi za svojom kutijom, on prevre svoj upak duhana, dok mu se oi pomuuju nad rukopisom; nakazna uda veu za kirurgov stol, to odreu, strahotno pada u abar; djevojku krianicu prodaju na podijumu drabe, pijanica kima uz pe u vinotoju, strojovoa zasukuje rukave, redar hoda na svojoj strai, uvar vrata pazi tko prolazi, mladi momak vozi kola sa svenjima (ja ga volim, premda ga ne poznam); mjeanac privezuje lake cipele da bi se natjecao u utakmici; lov na purane na zapadu privlai mlado i staro, neki se podupiru na puke, neki sjede na panjevima; iz mnotva izlazi strijelac, zauzima svoj poloaj i niani; skupine tek nadolih useljenika pokrivaju igalo i molo, dok crnci vunenih kosa motiaju polje eerne trske, nadglednik ih motri sa sedla; truba zove u plesnu dvoranu, gospoda hrle svojim plesaicama, te mi se naklanjaju, mladi lei budan u potkrovlju s krovom od cedrovine i oslukuje muziku kie; lovac deravaca postavlja zamke na potoi koji pritjee u Huron; Indijanka zaogrnuta u platno sa utim obrubom nudi na prodaju mokasine11 i biserne torbe; znalac umjetnosti pilji niz izlobenu galeriju s poluzatvorenim oima i nagiba se na stranu; dok mornari privezuju parobrod, drugi isturuju brvno za pasaire koji izlaze na obalu;
11

Mokasin = odlina indijska obua od meke, obino jelenje koe.

mlaa sestra dri pred sobom povjesmo, a starija sestra umata ga u klupko, katkada staje zbog uzlova; lani udata supruga oporavlja se i srena je to je pred tjedan rodila svoje prvo dijete; amerika djevojka, lijepo poeljana, radi na svojem stroju za ivanje ili u tvornici ili u tkanici; kaldrmar se naslanja na svoj dvoruki nabija; reporterova olovka urno leti po biljenici, firmopisac slika slova u plavoj i zlatnoj boji; mornar s broda za vonju kanalom natee konop, knjigovoa rauna za svojom tezgom, postolar voti svoju nit; dirigent daje takt svojoj kapeli, a svi ga se svirai dre, dijete dre na krtenju, obraenik polae svoju prvu vjeroispovijed, veslaka utakmica odrava se u zatonu, natjecanje je poelo (kako se iskre bijela jedra!) goni pazi na svoje stado i zapijeva onima to bi da odlutaju, torbar se znoji pod tovarom na leima dok se kupac cjenka zbog male razlike u cijeni, vjerenica uglauje svoje bijelo odijelo, minutno se kazalo sata polagano mie; uivalac opijuma poiva s mamurnom glavom i jedva otvorenim usnama, prostitutka povlai svoj al po zemlji, njena pocjelica klempa na njenom pijanom i pritevitome vratu, svjetina se smije na njene prostake psovke, mukarci se cere i namiguju jedan drugome, (bijednici! Ja se ne smijem na vae psovke niti vam se cerim); predsjednik odrava sastanak vlade okruen svojim ministrima. na piazzi dostojanstveno i prijateljski etaju tri asne ene ruku pod ruku; momad ribarskoga amca slae naslagu za naslagom ribe na ploe u slagalitu; ovjek iz Missourija prelazi preko ravnica prebrajajui svoju robu i svoju stoku; biljeter prolazi kroz vlak i upozorava na se sa zveckanjem sitnia; tesari postavljaju pod, limari oblau limom krov, zidari trae buke; radnici prolaze naprijed jedan po jedan u redu svaki drei svoj sud; godinja doba odmiu jedno za drugim, okupilo se bezbrojno mnotvo ljudi, danas je 4. srpnja12 (kakvi pozdravi iz topova i malih puaka), godinja doba odmiu jedno za drugim, ora ore, kosac kosi,
12

Narodni blagdan USA.

a ozimo ito pada na tlo; vani na jezerima ribar tuke vreba i eka uz rupu na smrznutoj povrini, panjevi stoje jedan do drugoga oko istine, naselac duboko udara svojom sjekirom, laari plosnatih amaca usidruju se u sumrak blizu ume pamuka ili pekanovih stabala, lovci maloga medvjeda prolaze podrujem Crvene Rijeke ili kroz podruje natapano Tennesseom ili podrujima Arkansasa; zublje sjaju u tmini to obavija Chattahooche ili Alamahaw; patrijarsi sjede za veerom sa sinovima, unucima i praunucima oko sebe, u zidovima od osuene cigle, u atorima od platna poivaju lovci i zamari nakon dnevnoga lova, spava grad i spavaju sela, ivi spavaju svoje vrijeme, mrtvaci spavaju svoje vrijeme, stari mu spava do svoje ene, a mladi mu spava do svoje ene; oni se tiskaju unutra k meni, a ja se tiskani vani k njima, i ja sam vie-manje takav kao da jesam jedan od ovih, i od jednoga njih i od njih svih ja ujem pjesmu o samome sebi. 16 Ja sam i star i mlad, i luak isto kao i umnik, bezobziran za druge, uvijek obziran prema drugima, majinski i oinski, dijete isto kao i mu, ispunjen grubom tvarju i ispunjen finom tvarju, pripadnik nacije od mnogo nacija, u kojoj najmanja i najvea jesu jednake, Junjak kao i Sjevernjak, vlasnik nasada nehajan i gostopriman, ivim ja dolje uz Oceance, Jenki, koji kroi mojim putem, pripravan za trgovanje, moja su uda najgipkija uda na svijetu i najilavija uda na svijetu; Kantakijac, koji prohodi kroz dolinu Elkhovna u nogavicama od jelenje koe, Konizijanac ili Georginac; laar nad jezerima ili zatonima ili uzdu obala, Husijac, Badger, Buckeye,13 kod kue'u kanadskim snijeg-cipelama ili u grmlju ili s ribarima New Foundlanda; kod kue u mornarici ledenih amaca jedrim s drugim i laviram; kod kue na breuljcima Vermonta ili u umama Maine ili na ranu u Texasu, drug Kalifornijaca, drug slobodnih Sjeverozapadnjaka
13

Nadimci za stanovnike Indijane, Wisconsina i Ohija.

(volim njihove goleme srazmjere), drug splavara i ugljenara, drug svih to se rukuju i pozivaju na pie i jelo, uenik kod najjednostavnijih, a uitelj i onih najmisaonijih, poetnik koji tek poinje, a ipak s iskustvom od mirijada doba, svake sam boje i svake kaste, svakoga poloaja i svake vjere, ratar, obrtnik, umjetnik, plemi, mornar, qualler, hapenik, kico, huligan, biljenik, lijenik, pop. Odolijevam svemu bolje nego svojoj raznolikosti, udiem zrak, ali ga ostavljam dosta iza mene, i nisam ohol, a jesam na pravom mjestu (krtica i riblja ikra stoje na svojem mjestu, svijetla sunca koja vidim i tamna sunca koja ne vidim jesu na svojem mjestu, opipljivo na svojem mjestu i neopipljivo na svojem mjestu). 17 To su zbilja misli ljudi u svim vremenima i u svim zemljama, one ne potjeu izvorno od mene, ako one nisu vae koliko i moje, one su nita ili gotovo nita, ako nisu zagonetka i odgonetka, nisu nita, ako one nisu toliko blize koliko i daleke, one nisu nita. Ovo je trava to raste posvuda, gdje zemlje ima i vode ima, ovo je obini zrak to kupa kuglu zemaljsku. 18 Dolazim s jakom muzikom, s mojim trubama i mojim bubnjima, ne sviram koranice samo za priznate pobjednike, sviram koranice i za poraene i poginule. Jeste li uli da je dobro dobiti bitku? Ja kaem da je takoer dobro pasti; bitke se gube u istom duhu kako se i dobijaju. Ja udaram i bubnjam za mrtvaca, ja duvam kroz moje piskove moje najglasnije i najveselije zvukove za njih. Slava onima koji su podlegli! I onima kojim su ratni brodovi utonuli u more! I onima koji su se sami utopili u moru! I svim generalima koji su izgubili bitku, i svim poraenim junacima! I bezbrojnim nepoznatim junacima koji su ravni najveim poznatim junacima!

19 To je za sve podjednako prireen ruak, to je meso za prirodnu glad, jednako za opakoga kao i za pravednika, ja zakazujem sastanke svima; neu da ni jedan jedini bude zapostavljen ni preskoen, uzdravana milosnica, ankoliz, lupe ovim dobivaju poziv, pozivam roba s debelom panjom, pozivam zaraenu Veneru, ne smije biti nikakve razlike izmeu njih i ostalih. Ovo je stisak bojaljive ruke, to vijanje i miris kore; ovo je dodir mojih usana s vaim, ovo mrmljanje eznua, ovo daleka dubina i visina koja odraava moje vlastito lice, ovo duboko uranjanje mojega bia i njegovo ponovno izronjenje. Mislite li da imam nekih skrovitih namjera? Zbilja imam, jer ih imaju pljusci travnja i tinjac o boku hridine. Mislite da u izazvati uenje? Je li razdanak udi? je li udi rana crvenorepka koja cvrkue po umama? Da li ja zauujem vie od njih? U ovoj prilici ja se povjerljivo ispovijedam, ne bih to svakom rado rekao, ali tebi hou. 20 Ko tu ide? Poudan, grub, mistian, gol? Kako biva, da ja crpem snagu od vola kojega jedem? Pa ta je uope ovjek? ta sam ja? ta ste vi? Svemu to ja oznaujem kao moje, mora ti suprotstaviti se s tvojim vlastitim, inae bi sluati mene znailo dangubiti. Ja ne plintam kako plintaju irom svijeta, da su mjeseci praznine, a tlo samo kaljua i ubre. Cviljenje i pokoravanje umotajte s prakom za bolesnike, saglaavanje pristaje bratiima etvrtog stupnja, ja nosim eir kako mi se svia u kui i izvan kue. Zato moram moliti? Zato se moram klanjati i podrugivati etiketi? Nakon to sam pretraio slojeve zemlje i ralanio sve na vlas, savjetovao se s uenjacima i tano izraunao, nisam naao slaega sala od onoga to prianja uz moje kosti. U svim ljudima ja vidim samoga sebe, nijedan nije vii i ni za jemeno zrno manji, a dobro ili zlo to kaem o sebi, kaem ga o njima.

Znam da sam vrst i zdrav, k meni neprestano tee i stjeu se pojave svemira, sve su za mene napisane, a ja moram doznati to pismo znai. Znam da sam besmrtan, znam da ovu nau krunicu ne moe obuhvatiti tesarov estar, znam da ja neu minuti kao ognjeni krug djeteta nacrtan u noi s komadom zapaljenoga drva. Ja znam da sam ja uzvien, ja ne muim svoj duh da se opravdavam ili budem razumljen, ja vidim da se elementarni zakoni nikada ne ispriavaju (sudim da se nakraju ne ponaam nita oholije nego ravnomjer, po kojemu gradim moju kuu). Postojim kako jesam, to je dosta, ako me niko drugi na svijetu ne opaa, ja zadovoljno sjedim, i ako me svi i svaki opaaju, ja zadovoljno sjedim. Jedan me svijet opaa, i on je za me kudikamo najvei, a taj jesam ja sam, i da li u ja doi do mojega danas ili do deset tisua ili deset milijuna godina, ja ga mogu sada primiti s radou, a sa istom takvom radou mogu i ekati. Moje je uporite pritegnuto i uvreno u granit, smijem se onomu to vi zovete raspadom, i poznajem prostranstvo vremena. 21 Ja sam pjesnik Tijela i ja sam pjesnik Due, u meni su blaenstva raja i u meni paklenske muke, prve oplemenjujem i poveavam u sebi, druge prevodim u novi jezik. Ja sam pjesnik ene isto kao i ovjeka, i kaem da je veliko biti ena kao i biti mukarac, i kaem: nema nita veega od majke ljudi. Ja pjevam pjesmu irenja gordosti i ponosa, mi smo se dovoljno savijali i umiljavali, ja pokazujem da je viliina samo pojava razvoja. Jesi li ti prestigao druge? Jesi li ti predsjednik? To je sitnica; drugi e svi stii jo dalje od toga i jo proslijediti.

Ja sam onaj koji hoda po njenoj i sve veoj noi, ja pozivam zemlju i more upola zahvaeno nou. Stisni se vrsto k meni, noi s golim grudima privini se, magnetska, hraniteljska noi! Noi junih vjetrova noi rijetkih velikih zvijezda! Tiha, treptava noi mahnita, gola ljetna noi. Nasmijei se, o sladostrasna zemljo pod hladnim dakom! Zemljo dremljivih i rasplinutih stabala! Zemljo nakon odlaska sunca zemljo planina s maginim vrsima! Zemljo sa caklenim cijedom utapa, koji je tek malo plavo proaran! Zemljo svjetla i tame, to pjeguju plimu rijeke! Zemljo pod bistrom sivosti oblaka koji su svjetliji i jasniji poradi mene! Zemljo s laktima to daleko grabe sjajna zemljo s jabunim cvatom! Nasmijei se, jer tvoj ljubavnik dolazi. Rasipnice, ti si mi podarila ljubav zato ja tebi dajem ljubav! O neizreciva strastvena ljubavi. 22 Ti, more! I tebi se ja predajem, ja pogaam to ti hoe, opaam s obale tvoje iskrivljene prste koji pozivaju, vjerujem da si odluilo da se ne povue dok me ne opipa, moramo se malo prohodati, i ja se svlaim, povezi me izvan dogleda kopna, spremi me u mekane jastuke, poljuljaj me u valovitu omamu, zapljusni me s ljubavnom mokrinom ja ti mogu dati uzdarje. More iz dna protegnutih bibavica, more koje die edrim i grevitim udisajima, more ivotne slanosti i uvijek pripravnih grobova koje ne treba kopati, tulitelju i crpitelju oluja, hirovito i prpono more, ja sam jedno jedino s tobom; i ja imam jednu fazu i sve faze. Ja sam dio plime i oseke, slavitelj mrnje i pomirenja, slavitelj prijatelj(ic)a i onih koji spavaju u meusobnom naruaju. Ja sam onaj koji navijeta suosjeanje (zar da napravim svoj popis predmeta u kui, a da ispustim kuu koja ih sadri?). Ja nisam jedino pjesnik dobrote; ja se ne uskraujem da budem takoer pjesnik opakosti. Kakvo je to blebetanje o vrlini i o poroku? Zlo me kree naprijed i popravak zla me kree naprijed, stojim ravnoduan,

moj hod nije hod kudioca ni nemilosrdnoga suca, ja vlaim korijenje svega to je doraslo. Jesi li se uplaio pogubnosti, tete od plodnosti koja ne poputa? Je li misli da jo treba preraditi i popraviti nebeske zakone? Smatram da jedna strana vai i protivna strana vai, da je blago uenje isto tako vrsta pomo kao i tvrdo uenje, da su misli i inovi sadanjice nae buenje i rani prolom. Ovaj trenutak to dopire k meni iz proastih decidiona: nema boljega od njega i toga trena. to se junaki dralo u prolosti ili se junaki danas dri, to nije takvo udo; uvijek je jedino udo samo to, kako moe biti ijednoga podlaca ili nevjernika. 23 Beskonano razvijanje "parole" vjekova! A moja je jedna suvremena rije, rije "En Masse". Rije vjere to nikada ne obmanjuje, Sada ili kasnije, meni je svejedno, ja bezuvjetno prihvaam vrijeme. Ono je jedino bez pukotine; ono jedino zaokruuje i upotpunjuje sve, to mistiko, nedoseno udo jedino upotpunjuje sve. Ja prihvaam stvarnost i ne usuujem se dovoditi je u pitanje, materijalnost koja proima prvo i posljednje. ivjela pozitivna znanost! ivjelo egzaktno dokazivanje! Donesite ednjak pomijean s cedrom i granama jorgovana; ovaj je leksikograf, ovaj kemiar, ovaj je napisao gramatiku egipatskih hijeroglifa, ovi su moreplovci proveli brod preko pogibeljnih nepoznatih mora, ovaj je geolog, ovaj radi sa skalpelom, a ovaj je matematiar. Gospodo, vama uvijek pripadaju najvie asti! Vae su injenice korisne, pa ipak nisu moj stan. Preko njih i ulazim samo nadomak mojega stana. to manje moje rijei podsjeaju na odredive osobine, to vie one podsjeaju na neizrecivi ivot, te na slobodu i otkupljenje iz smetnja i nikako se ne obaziru na polutane i ukopljenike, te pogoduju potpuno osposobljenim ljudima i enama, one udaraju u gong pobune, te privlae bjegunce i one koji kuju urote i zavjere. 24

Walt Whitman, taj kozmos, sin Manhattana, nemirnjak, mesan, ulan, izjelac, ispilac i porodilac, nisam sentimentalan, ne stojim povrh ljudi i ena ni postrance od njih! i nisam vie skroman nego neskroman. Odarafite brave s vrata! Sama vrata odarafite s njihovih dovratnika! Ko god poniava drugoga, poniava mene. A to god se uini ili kae, vraa se konano k meni. Kroza me zapljuskuju nadahnua duha, kroza me struja i kaiput. Ja izgovaram pravjekovno geslo, dajem znak Demokraciji. Kunem se Bogom! neu prihvatiti nita, na emu i svi drugi nee imati svojeg udjela uz jednake uvjete. Kroza me prolaze mnogi odavno onijemili glasovi: glasovi beskrajnih narataja zarobljenika i robova, glasovi bolesnika i oajnika i lupea i patuljaka, glasovi ciklusa priprava i ratenja i niti to spajaju zvijezde, i maternica i oeva sjemenja, i prava onih koji stenju pod tuom nogom, izoblienih, banalnih, dosadnih, glupih, prezrenih, magla u zraku, kukci to valjaju kuglice ubreta. Kroza me jee zabranjeni glasovi: glasovi spolova i poude, zakoprenjeni, no ja skidam koprenu, glasovi nedolini koje razbistrujem i preobraavam. Ja ne zaklanjam usta prstima14 ja mislim da utroba nije manje vrijedna od glave i srca, openje mi nije prostije od smrti, ja vjerujem u meso i u poude, vid, sluh, opip jesu uda, a svaki dio i okrajak mene jest udo. Boanstven jesam iznutra i izvana, te posveujem sve to ja dodirnem ili me dodirne, miris je ovih pazuha15 miris slai od molitve, a glava je via no crkve, biblije i sve vjeroispovijesti. Ako je oboavam neto vie od drugoga, to mora biti opseg mojega tijela ili bilo koji njegov dio, providni kalup mene, ti to mora biti!
Iako u Ujevievom prevodu stoji Ja ne zabijam sebi prste u usta, to je oigledna slika hinjenog povraanja, engleski original jasno pokazuje da je u pitanju zgraanje, dakle druga vrsta hipokrizije. (Prim. prireivaa) 15 Ujeviev prevod daje ovu rije kao poruka, no nedvosmisleno znaenje engleske rijei armpits su pazuha. Ova izmijena zahtijevala je i izmjenu reda rijei u sljedeem stihu. (Prim. prire.)
14

Osjenjeni rubovi i poivke, morate biti vi! vrsti muevni lemeu, mora biti ti! Sve to doprinosi mojemu obraivanju, to mora biti vi! Ti moja skupocjena krvi! Ti, mlijena rijeko, blijedi oticaju mojega ivota! Grudi, koja se savija na druge grudi, ti to mora biti! Moj mozgu, to moraju biti tvoji tajni zavijuci! Korijene vodom plakanog iirota! bojaljiva sibirjaka ljuko! gnijezdo s uvanim dvojajem, vi to morate biti! Mjeovito stueno sijeno glave, brade, mesne miice, vi to morate biti! Soe, koji se cijedi s javora, ilico mukog ivota, to vi morate biti! Sunce, tako plemenito, to ti mora biti! Pare, koje obasjavate i zasjenjujete moje lice, to vi morate biti! Vi, znojni potoii i rose, to morate biti! Vjetri, kojima se slatkokakljivi stidni organi trljaju o mene, vi to morate biti! iroka miiava polja, grane zelenoga hrasta, zaljubljenoga dangube na mojim vijugavim putovima, to vi imate biti! Ruke koje sam uhvatio, lice koje sam cjelunuo, smrtnik kojega sam ikada dodirnuo: e to vi morate biti. Ja ludo ljubim sebe, ima me bezbroj pojedinosti, a sve je tako dragocjeno, svaki trenutak i svaki dogaaj potresa me radou. Ne mogu rei kako se moji glenji savijaju, ni otkuda uzrok moje najsitnije elje, niti uzrok prijateljstva koje iz mene istjee, niti uzrok prijateljstva koje ja primam. Da se ja uspinjem na moj shod, ja stanem u svrhu razmiljanja, je li to zbiljsko; jutrenji sjaj na mojem prozoru uvjerava me bolje nego metafizika knjiga. Promatrati svanue dana! Svjetalce slabi neizmjerne i prozrane sjene. Zrak je vrlo tean za moje nepce. Dizanja svijeta koji se kree bezazlenim skakutanjima, te se utljivo podie, svjee preznojava, koso odskakuje, visoko i nisko. Neto to ne mogu vidjeti uspravlja pohotne krakove, mora svijetloga soka zalijevaju nebo. Zemlja kod neba koje se pribliilo, dnevni in njihova spajanja, izazov koji se u ovom asu s istoka podie nad moju glavu, porugljivo bockanje: "Nego pazi, hoe li ti zagospodovati!"

25 Sa svojim blijetanjem i strahotnou kako bi me brzo izlaz sunca ubio, da ja ne mogu sada i uvijek izaslati izlaz sunca iz sebe. Mi se takoer penjemo blijetavi i strahotni kao sunce; mi nalazimo, o moja duo, sve to nam pripada u tiini i hladnoi osvita. Moj glas ide za onim to moje oi ne mogu dosegnuti, s jednim okretom jezika obuhvaam svjetove i obujme svjetova. Govor je blizanac mojega vida, on nije u stanju da sebe mjeri, on me neprestano izaziva, on zajedljivo kae: "Walt, ti dosta sadri, no zato ne daje od sebe?" Molim lijepo, neu da budem muen, vi sebi mnogo utvarate o izrazu rijei, ne zna li ti, Govore, kako su pupoljci pod tobom savijeni? ekaju u tami, zatieni od mraza, gnus uzmie pred mojim prorokim krikovima, ja polaem u dno uzroke da bi ih odrao u ravnotei, moje znanje, moje ive sastojke, tako da se podudaraju sa znaenjem svih stvari. Sreu (ko god me slua, ovjek ili ena, neka se dade u potjeru, ovoga dana). Uskraujem vam svoju najviu zaslugu; uskraujem vam da izjavim iz sebe to ja zbiljski jesam, obuhvaam svjetove, ali ne kuam sama sebe obuhvatiti, ja vas najspretnije i najzgodnije tjeram kada jednostavno pogledam prema vama. Pismo i dar rijei mene ne dokazuju, ja nosim pomou dokaza i jo kojeta drugo na mojem licu, s mukom svojih usana ja potpuno pomuujem sumnjaa. 26 Sada neu nita drugo nego oslukivati, da bi ono, to ja ujem, priteklo u ovu pjesmu, da bi je zvukovi obogatili. Ja ujem pobjedna, pjevanja ptica, utanje penice ti rastu, brbljanje plamenova, pucketamje prua na kojem se kuha moje jelo, ja ujem zvuk koji ljubim, zvuk ljudskoga glasa, ja ujem sve zvukove kako idu uporedo, spliu se, mijeaju ili slijede jedan za drugim, glasove grada i glasove izvan grada, glasove dana i noi, govorljive mlade svojim ljubeznicima, glasno smijanje

radnitva za svojim rukovima, ljutiti bas rasklimanoga prijateljstva, slabi zvukovi bolesnika, sudac, koji pritisnuvi ruke na sto, blijedih usana izrie smrtnu osudu, povik "O-ruk" slagaa tovara, koji iskrcavaju brodove kod igala, refren dizalaca sidra, zvonjava zvona na uzbunu, zov zbog poara, fijukanje ljestava koje se brzo ispruaju, i kola s cijevima trcaljke s opomenskom zvonjavom i arenim svjetlima; parna zvidaljka, duboka tutnjava vlaka, kola koja se primiu, tuna koranica svira na elu povorke u kojoj lanovi drutva stupaju dva po dva (idu u pratnji nekoga mrtvaca, vrci zastava obaviti su crnim muslinom). Ja ujem cello (u njemu se tui srce mladia), ja ujem ofikleid, on urno prodire kroz moje uho, on iri ludoslatke muke kroz moj trbuh i grud. Ja ujem kor, velika opera se glasi. Oh! to je prava muzika to mi godi. Tenor visok i svje kao stvaranje svijeta ispunja me, okrugli zavoj usta toi zvukove i prepunja me. ujem kolovani sopran (o uda te pjevaice!), orkestar ne zavije dalje nego Uranus krui, on izaima iz mene are kojih nisam bio svjestan u sebi, on me uzburkava, bosonog bukam, nehajni valovi liu mi noge, tue me gorka i ljutita tua, ponestaje mi daha, utopljen usred medenoga morfina, moj je dunik guen zavojima smrti, naposljetku sam opet izbavljen da osjetim zagonetku nad zagonetkama, a koju mi zovemo: postojati. 27 Postojati u ma kojem obliku, to je to? (Mi, svi mi, kreemo okolo uokolo i opet dolazimo tamo); da nema nijednoga viega razvojnoga stupnja, dostajala bi atlanska koljka u svojoj beutnoj ljusci. Moja koljka nije beutna, sav sam prekriven munjevitim vodiima, bilo da hodam ili stojim; oni prihvaaju svaki predmet i provode ga bez tete kroza me. Ja se samo maknem, pritisnem, opipam prstima, i ja sam sretan, moje tijelo samo spojiti u dodir s drugim tijelom, to je gotovo sve to ja mogu izdrati. 28

Je li ovo onda dodir? da me stresa k novoj istovetnosti, plameni se i eter jagme za moje ile, izdajniki okrajak mene se prua i porasta da im pomogne, moje meso i krv vrcaju munje da oinu neto to je jedva razlino od mene, sa svih strana razbludni nadraaji ukruuju moje udove, izaimaju iz vimena mojega srca njegovu suzdranu kap, ponaaju se rasputeno prema meni i ne osvru na moje nekanje, liavaju me mojega najboljega kao namjerice, raskopavaju moje haljine i dre me za goli pojas, zavaraju moju zabunu mirom sunca i panjaka i needno mi oduzimaju druga utila, oni su dali mito da izmijene dodire i da onda pasu na rubovima mene, bez obzira, bez ikakvog obzira na moju snagu to otjee, i na moju srdbu, nego dovode ostatak stada da ga malo razvesele, a onda se svi saberu da stanu na zgonu i da me mue. Strae naputaju svaki drugi dio mene, one su me ostavile nemone crvenome pljakau, oni svi dolaze na zgon da promatraju i da pomognu protiv mene. Izdajnici su me izdali, buncam besmislice, izgubio sam razum; ja, a niko drugi, jesam najvei izdajica, sm sam prvi stigao na zgon, vlastite su me ruke tamo povele. Ti, lopovski dodiru! ta ti hoe? moj me dah sapinje u grkljanu, otvori svoje brane! Ne mogu te podnijeti. 29 Slijepi, ljubavni, rvaki dodiru! Utaknuti, ukukuljeni, otrozubi dodiru! Je li te to tako zaboljele to si me ostavio? Dolazak slijedi u stopu za rastankom, vjeito isplaivanje vjeitoga zajma, bogati pljusak kie, a kasnije bogatija nagrada. Mladice se uvrijeuju i poveavaju, stoje uz meanik plodne i pune ivota, zasnivaju se krajolici, snani, punaki i zlatni.

30 Sve istine tinjaju u svim stvarima, one ne pospjeuju svoje osloboenje niti mu se protive, one ne trebaju poroajnih klijeta kirurga, meni je beznaajno vano kao i sve drugo (ta je manje, a ta je vee od dodira?). Logike i propovijedi nikada ne uvjeravaju, vlaga noi prodire dublje u moju duu. Samo ono to se nepobitno namee svakom ovjeku i svakoj eni, jest tako; samo ono to niko ne osporava, jest tako. Trenutak i kapljica mene umire moj mozak. Vjerujem da e vlane grude postati ljubavnici i sjevovi, a izvod izvoda je meso mukarca ili ene, a vrak i cvijet je osjeaj koji imaju jedan za drugoga i oni e se granati bezgranino iz te poduke, dok ne postane svemona i dok nas svako i svi ne budu radovali i mi njih. 31 Vjerujem da vlat trave nije manje od putovanja zvijezde, a isto je tako savren mrav, zrno pijeska i carieva jaja, I stablena aba je remek-djelo za Svevinjega, a vitice kupine resile bi dvorane neba, a najui zglob na mojoj ruci izrugava se svim strojevima, a krava koja ui sa sputenom glavom premaa svaki kip, a mi je dovoljno udo da pokoleba sekstilijune nevjernika. Uviam da moje tijelo sadri queiss, uglja, dugonite mahovine, plodova, sjemenja, jestivih korijenja, i ja sam sav premazan stukom od etveronoaca i ptica, i ja sam iz valjanih razloga prestigao ono to ostaje za mnom, ali mogu svaku pojedinost dozvati natrag, ako ja elim. Utaman urba ili bojaljivost, utaman plutonske hridi alju svoju staru toplinu sasvim prema meni, utaman se mastodont povlai pod svoje u prah stuene kosti, utaman predmeti stoje na udaljenosti milja i poprimaju raznovrsne oblike, utaman ocean upada u upljine i velike nemani lee duboko,

utaman se kanj udomljuje na nebu, utaman zmija klizi izmeu povijua i panjeva, utaman se jelen gubi u unutranje zakutke uma, utaman ronac s kljunom poput britve odlijee daleko na sjever k Labradoru, ja slijedim brzo i popinjem se do gnijezda u pukotini hridi. 32 Vjerujem da bih mogao navratiti k ivotinjama i ivjeti s njima; one su tako spokojne i zadovoljne; ja stojim i promatram ih dugo, dugo. One se ne znoje i ne jadikuju o svojim prilikama; one ne ostaju budne leei u tami i ne cvile zbog svojih grijeha, ne ogauju mi se raspredajui o svojim dunostima prema Bogu; nijedna nije nezadovoljna, nijedna ne tjera u ludilo strast za posjedovanjem, nijedna ne klei pred drugom, ili pred svojom roakom koja je ivjela prije tisuu godina, nijedna nije uglednog imena ni nesretna na svijetu. Tako one pokazuju svoje rodbinstvo prema meni i ja ih prihvaam, one mi donose znakove o meni, one oito dokazuju da ih imaju. Pitam se u udu, odakle im ti znakovi, jesam li proao tuda u drevno pradoba i nehajno ih ispustio? Ja sam kreui se naprijed onda i sada i navijek, sabirui i gizdajui se uvijek vie i s brzinom, beskrajan i svevrstan, slian onima meu njima, ne suvie iskljuiv prema onima koji mi pruaju spomena na me, te odabirem ovdje-ondje jednoga kojega ljubim, i onda se s njim bratski odnosim. Divovsku ljepotu pastuha, ivahna i osjetljiva za moja milovanja, s glavom visokom na elu, irokom meu uima, s udovima latavim i gipkim, s repom to prai zemlju, s oima punim iskriave zlobe, lijepo izrezanim uima koje se okretno miu. Njegove se nozdrve ire kada ga moje pete zagrle, njegovi lijeko izgraeni udovi dru od slasti, dok mi trimo uokolo i natrag. Sluim se za trenutak vama, a onda vas naputam, pastue. ta e meni tvoji koraci kada te ja sam mogu prestii u galopu? ak i kada ja sjedim ili stojim, hitam bre od tebe. 33

Prostor i vrijeme! Sada vidim da je istina to sam ve nagaao, to sam nagaao kada sam se valjao na travi, to sam nagaao kada sam leao samotan u krevetu, te ponovo kada sam se etao na alu pod sve bljeim zvijezdama jutra. Moje spone i moji balasti otpadaju, moji lakti poivaju u jazovima mora, ja obuhvatam sijere, moji dlanovi prekrivaju kontinente, ja se kreem sa svojim privienjem. Meu etverokutnim gradskim kuama u kolibama od panja logorei s drvarima, uzdu kolosijeka kod okretaljke, uzdu suhe gudure i korita rjeice, ja plijevim moju gredicu luka, motiim redove mrkava i perina, kroim preko savana, krim puteljak u umama, ja prospektiram, kopam zlato, urezivam stabla novokupljenoga zemljita da poginu; opren sve do gleanja od vruega pijeska, teglei svoj amac niz plitku rijeku, gdje mi se nad glavom eta pantera tamo-amo na grani, gdje srnda bijesno obara lovca, gdje egrtua suna svoju mlohavu duinu na hridi, gdje se vidra obilno hrani ribom, gdje aligator u svojem krutom vorugavom oklopu spava pokraj otoke jezera, gdje crni medvjed trai korijenje ili med, gdje dabar ljapka mulj svojim repom u obliku vesla; povrh nasada eerne trske, povrh biljke pamuka sa utim cvijetom, povrh pirina u njegovomu niskome mokrom polju, povrh ratarske kue sa iljatim sljemenom, s njenom valovitom nazubljenom pjenom i vitkim izlivima iz ljebova, povrh zapadnoga persimona,16 povrh dugolistoga kukuruza, povrh njenoga lana s plavim cvijetom, povrh sumranoga zelenila rai, dok se povija na povjetarcu; penjui se preko planina, verui se oprezno uzgor, hvatajui se za niske kvrgave grane, hodam puteljkom utrtim u travi i probijam se kroz lie grmlja, gdje pucka prepelica izmeu uma i polja penice, gdje u srpanjske veeri lei netopir, gdje se velika zlatna buba sputa kroz tminu,
16

Datulja-ljiva, ameriko stablo s gorkom korom i oporim plodom.

gdje potoi izvire iz korijenja staroga stabla i otjee na livadu, gdje stoji stoka i stresa muhe drhtavim trzanjem koe, gdje sirna vreica visi u kuhinji, gdje se prekladi izdiu nad ognjinom ploom, gdje pauina visi s greda u obliku vijenaca, gdje puckaju pomini ekii, gdje tisak vitla svoje valjke, gdje ljudsko srce kuca s uasnim mukama pod svojim rebrima, gdje balon slian kruki lebdi visoko (ja i sam letim na njemu i spokojno gledam dolje), gdje kola s namirnicama vuku na saonama, gdje vruina izlijee blijedo zelena jaja u otrom pijesku; gdje kitova enka pliva sa svojim mladunetom i nikada ga ne naputa gdje parobrod povlai za sobom dugu zastavu dima, gdje peraja morskoga psa stri iz vode kao crni reanj, gdje u p izgorijeli brik plovi na nepoznatim strujama, gdje se koljke hvataju glibave palube broda, gdje mrtvaci trunu pod njom, gdje ispred pukovnija nose zastavu s rojem zvijezda: pribliavam se Manhattanu na njegovom dugoljastom otoku; pod Niagarom, dok mi vodopad pada na lice poput koprene; na pragu vrata, na uzjanoj kladi od javorova drva pred kuom, na igralitu, ili uivam u pikniku ili u plesanju ili u lijepoj igri base-balla; u mukim drutvima s prostakim alama, u podrugljivoj rasputenosti, u bijim plesovima, u piu, u smijehu, u mlinici jabukovae, gdje se sladim slatkoom smee smjese, dok srcem sok kroz slamicu; na ljutenjima jabuka, gdje cjelivam svaki crveni plod koji naem; na smotrama, obalnim zabavama, dobrotvornim priredbama, komuanju kukuruza, proslavi dizanja krova; gdje se ameriki drozd oglauje svojim draesnim grgotanjima, kikotanjima, krikovima, jecajima; gdje stog sijena stoji u oboru, gdje su rasprane suhe peteljke i gdje steona krava eka u pojati; gdje se bik primie da izvri svoju muku zadau, gdje pastuh opasuje kobilu, gdje kokot gazi koko, gdje junci brste, gdje guske gutaju svoju hranu kratkim trzajima, gdje se sjene zapada sunca izduuju povrh bezgranine i samotne prerije, gdje stada bivola predstavljaju gmizavu vrevu na etvorne milje blizu i daleko; gdje se kolibri blista, gdje se vrat dugovjekoga labuda nakrivljuje i svija, gdje galeb smija uzlijee uz obalu, te se smije svojim gotovo

ljudskim smijehom; gdje se ulita niu na sivoj klupi u vrtu upola sakrivena u visokom drau; gdje jarebice grivnjaice lee u krugu na tlu s ispruenim glavama; gdje pokopne koije ulaze u posvoena vrata nekoga grobita; gdje zimski vuci zavijaju usred pustoi snijega i stabala s ledenim svijeama; gdje aplja sa utom krunom nou slijee na rub movare i hrani se raiima, gdje pljusak plivaa i ronaca rashlauje toplo podne, gdje ameriki zrikavac svira svoju hromatiku sviralu na orahu nad zdencem; kroz poljica limuna i krastavaca s liem srebrnih ilica; kroz solilo ili dolinu naranaa ili pod unastim borovima; kroz gimnastiku dvoranu, kroz lokal ureen zastorima, kroz ured ili javnu dvoranu; ugodno mi je s domaima, ugodno mi je sa strancima, ugodno mi je s novima i sa starima; ugodno mi je s nelijepom enom kao i s krasoticom; ugodno mi je s kvekerkinjom kada ona skine svoju pocjelicu i pone s melodinim prianjem; godi mi pjesma kora u dobro okreenoj crkvi; gode mi ozbiljne rijei oznojenoga metodikoga besjednika kojega je duboko zanijela pobona poljska sluba; motrim duanslke izloge na Broadwayu cijelo prijepodne, te spljotujem meso svojega nosa na debeloj staklenoj ploi, a istoga poslijepodneva lutam s licem okrenutim oblacima ili uz neku stazu ili uzdu ala; moje mike desno i lijevo hvataju bokove dvaju prijatelja, a ja stojim u srijedi; vraam se kui sa utljivim i osmaglim momkom iz ume (on jae iza mene pri smiraju); daleko od naselja prouavam trag nogu divljai ili otisak mokasina, pruam uz krevet u bolnici limunadu nekom bolesniku u groznici; stojim, kada se sve utia do neke leine u lijesu, te je pregledam na svjetlosti votanice, plovim u svaku luku da u njoj pazarim i da pustopaim; hitam sa suvremenom svjetinom pohlepan i nepostojan kao niko drugi; estok sam prema onome koga mrzim, u mojoj mahnitosti spreman da ga probodem noem; samotan u ponoi u mojem dvorinom stanu, moje su misli odbludjele daleko od mene; one obilaze stare breuljke Judeje, a lijepi i dobrostivi bog

ide uz bok meni, hrlim kroz prostor, hrlim kroz nebo i zvijezde, hrlim meu sedam satelita i irokim prstenom i promjerom od osamdeset tisua milja; hrlim s repatim meteorima, izbacujem ognjene kugle poput njih; nosim mla to raste i nosi svoju vlastitu majku bremenitu u svojem trbuhu, te juriam, uivam, smiljam osnove, ljubim, opominjem na oprez, opadam i rastem, pojavljujem se i iezavam te obilazim danju i nou na takvim putovima. Posjeujem vonjake sfera i gledam na plodove, te promatram kvintilione dozrele i kvintilione jo zelene. Letim ove letove tene i prijemljive due, moja plovidba ide dublje nego dosie dubomjer. Opskrbljujem se materijalnim i nematerijalnim, nikakva me straa ne moe odbiti ni zakon sprijeiti. Ja usidrujem svoj brod samo na asak, moji vjesnici neprestano odlaze ili mi donose svoje utrke. Polazim na lov polarnih krzna i tuljana, preskaem pukotine u ledu pomou tapa sa eljeznim iljkom ili se hvatam za lomne i plave mosure. Penjem se na vrh katarke: kasno u noi zauzimam mjesto u koari na jarbolu, mi plovimo na arktiko more, svjetlosti ima jo dosta, kroz jasnu atmosferu ja zagledam na udesnu ljepotu, goleme mase leda prolaze mimo mene, a ja mimo njih, krajolik je otvoren u svim smjerovima; planine s bijelim vrhovima pokazuju se u daljini, moje se matanje okree k njima, mi se pribliujemo nekome velikom bojitu, gdje emo se uskoro boriti u bitki, mi prolazimo mimo kolosalnih predstraa tabora, mi prolazimo neujno i oprezno ili mi ulazimo kroz predgraa u neki prostrani i porueni grad, etvorine meu ulicama i sruene zgrade jesu vee nego svi ivi gradovi na globusu. Ja sam slobodni strijelac; ja noim uz straarske vatre navale,

ja tjeram vjerenika iz kreveta, a sam ostajem s vjerenicom, ja je steem cijelu no uz moja stegna i usne. Moj je glas enski glas, krik do naslona stuba, oni donose tijelo mojega mornara kapavo i utopljeno. Ja razumijem velika srca junaka, sranost sadanjega vremena i svih vremena, kako je kapetan vidio natisnutu olupinu parobroda bez kormila i smrt koja ga tjera uz i niz oluju, kako je on otro udarao glenjima i nije uzmakao ni palac i bio vjeran danima i vjeran noima, i napisao kredom na dasci velikim slovima: "Veselo, sokoli, mi vas ne naputamo!" Kako je produio s njime i lavirao tri dana i nije htio popustiti, kako je on konano spaso momad koja je bludjela, kako su smrale ene izgledale u irokim haljinama kada su ih ukrcali na amce s ruba njihovoga pripravnoga groba, kako su bila utljiva nejaad s ostarjelim licima i bolesnici koje su podizali, i neobrijani ljudi s otrim usnicama; a ja to gutam, to sladi, ja to veoma volim, to postaje moje. Ja sam taj ovjek, patio sam, bio sam tu. Prijezir i spokojnost muenika. Majka iz drevnosti, osuena kao vjetica, zapaljena sa suhim drvom, dok su djeca gledala; Progonjeni rob koji ne moe stajati od trke naslanja se na stobor, dahui, obliven znojem, iganja koja bodu poput igala njegove noge i vrat, ubojna krupna sama i kuglice, sve ja to osjeam ili jesam. Ja sam progonjeni rob, ja se previjam na ugriz pasa, pakao i oaj jesu nada mnom, strijelci pucaju i opet pucaju, ja hvatam reetku ograde, moja krv curi prorijeena znojem moje koe, ja padam na korovlje i stijenje, jahai podbadaju svoje jogunaste konje, primiu ih k meni, sipaju poruge na moje ve zagluene ui i udaraju me estoko po glavi s korbaima. Muke jesu jedno moje odijelo za preoblaku, ja ne pitam ranjenika kako se osjea, ja sam postajem ranjenik, moje rane trnu dok se ja naslanjam na palicu i opaam. Ja sam zgnjeeni vatrogasac sa slomljenom grudnom kosti,

porueni zidovi su me pokopali u svoje ruenje, udisao sam vruinu i dim, uo sam bolne povike mojih drugova, uo sam daleko odzvanjanje njihovih maklina i lopata, oni su odstranili grede i njeno me pokupili. Leim u nonom zraku u mojoj crvenoj koulji, vlada duboki muk pozadi mene, napokon ne osjeam bola, leim iznuren, ali ne tako nesretan, bijela i lijepa jesu lica oko mene, s glava su skinute kacige, poklekla gomila blijedi na svjetlu zubalja; udaljeni i mrtvaci uskrsavaju, oni pokazuju kao kazalo ili se miu kao moje ruke; ja jesam i sam sat. Ja sam stari topnik; ja priam o bombardiranju moje tvre, ja sam ponovo tu. Opet dugo udaranje bubnjara, opet topovi i muari koji napadaju, opet se mojim pozornim uima top odaziva. Ja sudjelujem, ja vidim i ujem cjelinu, povike, kletve, graju, pljesak za dobro nanianjene hice, ambulanta koja polagano prolazi i povlai iza sebe krvavi trag, radnici trae kvar i izvode neophodne popravke, padanje granata kroz pocijepani krov, lepezasta rasprsnua, brujanje udova, glava, kamena, drva, eljeza visoko u zraku. Opet grgolje usta mojega generala na umoru, on bijesno mae rukom, on dahe kroz grumen krvi: "Ne mislite na me mislite na rovove." 34 Sada priam to sam uo u Texasu u svojoj ranoj mladosti (ne priam o padu Alama, niko nije ostao iv od pria o padu Alama, sto i pedeset njih jo su nijemi u Alamu), to je pria o hladnokrvnom ubojstvu od 412 mladia. Na povlaenja oni su se rasporedili u etvorinu i nosili prtljagu kao prsobran; devetsto ivota izredava neprijatelja koji ih je opkoljavao, devet puta brojniji od njih bila je cijena koju su uzeli u napredovanju, njihov je pukovnik bio ranjen, a strelivo ispucano, oni su stupili u pregovore da dobiju asnu kapitulaciju, dobili pismo i peat, predali oruje i stupali natrag kao ratni zarobljenici. Oni su bili cvijet u rodu konjanika. Bez premca u jahanju, pucanju, pjesmi, gozbi i udvaranju,

veliki, nemirni, dareljivi, veliajni, ponosni i usrdni, bradati, osmagli suncem, odjeveni u slobodno lovako odijelo, nijedan nije brojio preko 30 godina. Ujutro druge nedjelje izvedeni su u odijelima i poklani; bilo je lijepo rano ljeto, poelo je oko pet sati a zavrilo se u osam. Nijedan se nije pokorio zapovijedi da klekne, neki su mahnito i beskorisno potrali, neki su stajali ukoeni i ravni; malo ih je palo smjesta pogoeno u sljepoonicu ili u srce, ivi i mrtvi leali su skupa, osakaeni i ranjeni rovali su u smeu, tu su ih novonadoli vidjeli, nekoliko polumrtvih je pokualo da otpue njih su dotukli bajonetima ili utukli s kundacima puaka, mladi ispod 17 epao je svojeg ubojicu, dok jo dvojica nisu dola da ga oslobode, svoj trojici je rasparao odijelo i njih je poprskala djeakova krv. Oko 11 sati poelo je spaljivanje leina; to je pria o klanju 412 mladia. 35 Hoe da uje o starinskoj bici na moru? eli da dozna ko je pobijedio na svjetlu mjeseca i zvijezda? Sluaj dugu priu, kako mi je ispriao otac moje bake, pomorac. Na neprijatelj nije bio plaljivac na svojem brodu, kaem ti (priao je on), imao je grubu englesku hrabrost, a nema ilavije ni istinitije, niti ju je ikada bilo, niti e je ikada biti; kada se spustilo vee, on je nastupio i grozno nas proiao. Mi mu se primaknusmo, krii se prepletoe, topovi se dodirnue, moj je kapetan vlastitom rukom vrsto privezao. Mi smo dobili nekoliko hitaca od 18 funta pod vodom, na naoj nioj topovskoj palubi pri prvoj vatri prsnula su dva velika topa, te ubila sve naokolo i pobacala navie. Borba pri zapadu sunca, borba u mraku, 10 sati nou, utap se dignuo; mi primamo sve vie vodu, te se izvjeuje da je ima pet stopa, zapovjednik odvezuje zarobljenike strpane u stranji prostor, da im prui mogunost da se sami spase. Sada strae prijee dolaz i odlaz k skladitu baruta, vide toliko stranih lica, te ne znaju komu mogu vjerovati.

Naa se fregata zapali, neprijatelj pita da li traimo milost, da li je naa zastava sputena i borba zavrena? Sada se zadovoljno smijem, jer ujem glas mojega maloga kapetana: "Nismo je spustili", vie on spokojno, "mi smo s nae strane tek zapoeli borbu!" Ostaju jo jedino tri topa, jednim sam kapetan puca na neprijateljev glavni jarbol, dva dobro opremljena zrnima i karteama uutkaju njegove muskete i proiste njegovu palubu. Samo koevi podupiru paljbu ove male baterije, osobito plavi ko, oni izdravaju hrabro itavo trajanje borbe. Ne prestaju ni trenutak, proputanje vode raste usprkos sisaljkama, vatra lie prema skladitu praha. Jedna je sisaljka odstreljena; svi mislimo da tonemo. Vedro stoji mali kapetan. On se ne prenagljuje, glas mu nije ni jak ni slab. Njegove nam oi daju vie svjetla nego nae lojne svjetiljke. Oko 12 sati, tu na tracima mjeseca, oni nam se predae. 36 Ispruena i nepomina lei pono, dvije velike trupine nepokretne na grudi tame, na je brod izreetan i pomalo tone; spremamo da prijeemo neporaeni, kapetan na stranjoj palubi hladno izdaje svoje zapovijedi s licem bijelim kao platno; sasvim do njega leina djeteta koje je sluilo u kabini, mrtvo lice nekoga staroga mornara s dugom bijelom kosom i brino zakovranim zaliscima, plamen, usprkos svim naprezanjima treperi i gore i dolje, hrapavi glasovi dvojice ili trojice asnika jo sposobnih za slubu, bezobline gomile leina i osamljene leine; komadi mesa na jarbolima i gredama, posjeena ueta, oputo koje se njie, neznatni udarci stiavanja valova, crni nepomini topovi, prosuti svenji baruta, jaki zadah malo velikih zvijezda na nebu, utljivih i tunoga sjaja, njeni mirisi morskoga lahora, vonjevi trave od aa i polja uz obalu, poruke umiruih povjerene nadivjelima, zviduk kirurgova noa, glodavi zubi njegove pile, dahtanje, kvocanje, pljutanje krvi koja tee, kratki divlji

poklik i dugo, potmulo stenjanje koje slabi, tako je bilo. Tako, nepopravljivo. 37 Vi lijenine tamo na strai! pogledajte na svoje oruje! Oni se natiskuju unutra kroz osvojena vrata! Ja sam obuzet! Utjelovljujem u sebi sve izopene i napaene stvorove, vidim sebe u zatvoru u obliku drugoga ovjeka i osjeam potmuli neprekidni bol. Mene radi uvari kanjenika naramenjuju puke i dre strau; mene putaju ujutro i zatvaraju nou. Nijedan buntovnik ne polazi u zatvor s lisicama na rukama, a da mene ne okuju s njim i ne povedu uz bok njemu (ja sam tu manje veseo, te samo utljiviji s pjenom na usnama to se kvre). Ne kazne nijednoga djeaka zbog krae, a da s njim ne izaem pred sud, gdje me sude i osude. Ne lei bolesnik od kolere na izdisaju, nego i [ja] takoer leim na izdisaju, moje je lice sivo kao pepeo, moje miice postaju kvrgave, ljudi se odmiu od mene. Prosjaci se utjelovljuju u meni i ja u njima, ja ispruam eir, sjedim postien i prosjaim. 38 Dosta! dosta! dosta! Nekako sam bio omamljen. Odstupite! Dajte malo vremena mojoj razbitoj glavi da drijemam, sanjam, zijevam; zatjeem se na rubu obine bludnje. Da bih zaboravio rugavce i uvrede! Da bih zaboravio brizganje suze i udarce toljaga i ekia! Da bih pogledao nepristranim okom na svoje raspee i krvavu krunidbu. Ja se sada sjeam, popunjam u pamenju nastalu prazninu, klisurski grob pomnaa to je bilo povjereno njemu ili svim drugim grobovima, leine se diu, rane zacieljuju, lanci otpadaju od mene. Ja tornjam dalje okrijepljen najveom snagom, jedinac u prosjenoj beskrajnoj povorci,

idemo unutranjou i morskom obalom, iprekoraujemo sve granice, nae brze zapovijedi kreu se po cijeloj zemlji, na eirima nosimo cvjetove to su izrasli tisuama godina. Uenici, pozdravljam vas! amo blie! nastavite sa svojim osvrtima, nastavite sa svojim pitanjima. 39 Ovaj prijateljski i okretni divljak, ko je on? Je li on eka obrazovanje, ili ga je prestigao i vlada s njim? Je li on Jugozapadnjak othranjen pod vedrim nebom? Je li Kanaanin? Potjee li iz podruja Mississippija? Iowe, Oregona, Kalifornije? Iz planina? iz ivota prerije ili grmlja? ili je brodar s mora? Gdje god poe, ljudi i ene ga primaju i trae. Trae da ih voli, da ih dira, da se s njima razgovara, da bude s njima. Ponaanje bez natege kao pahuljice snijega, rijei jednostavne kao trava, neoeljana glava, smijeh i naivnost; polagane noge, proste crte, prosto dranje i izraavanje. Ono istjee u novim oblicima s vrka njegovih prstiju, zavijava ga miris njegova tijela i daha, ono dolijee iz pogleda njegova oka. 40 Gizdo sunane svjetlosti, ne trebam da se na tebi sunam prestani! Ti obasjava samo povrine, a ja hvatam povrine i isto tako dubine. Zemljo! ini se da neto oekuje od mene, reci, stara kukmo, ta ti treba? ovjee ili eno, rado bih rekao kako vas volim, ali ne mogu, i rekao bih to je u meni i to u vama, ali ne mogu, i rekao bih ono eznue to me dri, bilo mojih noi i dana. Pazite, ne drim predavanja i ne dijelim milostinje, a kada davam, davam sama sebe. Ti tu, nemonie s klecavim koljenima, otvori svoje klopave eljusti dok ne udahnem kimenosti u tebe, rairi svoje dlanove i podigni priuvke tvojih depova, ne smije me odbiti, ja zapovijedam, imam imovine dovoljno i suvie, a sve to imam, ja darivam. Ja ne pitam ko si, to za mene nije vano,

ti ne moe uiniti nita i biti nita nego to u ti ja nametnuti ["u zagrljaju but what I will INFOLD you"]. Tegliocu s parauita ili istau nunika neto me vue, na njegov desni obraz stavljam bratski cjelov i kunem se u duu da ga se neu nikada odrei. Trudnim enama davam jau i ivahniju djecu (danas utrcavam sjeme za kudikamo drzovitije republike). K svim umiruima se urim, te okreem dugme na vratima, okreem posteljinu prema podnoju kreveta, otputam kui lijenike i popa. Hvatam ovjeka na samrti i diem ga s neodoljivom voljom, "Oajnie, eto moj vrat, u ime boga, ti nee u grob! Objesi se na me cijelom svojom teinom!" "Ja te irim sa silnim dahom, ja te podupirem, svaku sobu u kui ispunjam s oruanim silama, svojim prijateljima, pobjednicima groba." "Spavaj ja i oni cijelu no straimo strau. Ni sumnja ni smrt nee se usuditi da poloe prst na te, ja sam te zagrlio i otada te posjedujem kao svoju svojinu; a kada se ujutro ustane, vidjet e da moje rijei stoje". 41 Ja sam onaj koji donosi pomo za bolesnike, kada dahu na leima, a za jake uspravne ljude donosim pomo koja je jo potrebnija. uo sam to je reeno za svemir, uo sam to i sluao sam vie tisua godina. U nekom smislu to je prilino dobro ali je li to sve? Dolazim da poveavam i prilagoujem, ve od poetka nadmaujem ponudama stare oprezne piljare, dok poprimam sam tani opseg Jehove, izraujem litografije Kronosa, njegova sina Zeusa, i njegova unuka Herkula, kupujem crtee Ozirisa, Izide, Belusa, Brahme, Budhe, u svoju lisnicu umeem zasebno Manitua, Alaha na jednome listu, razapetoga na bakrorezu, s Odinom i u licu runim Meksitlijem i svakim kumirom i spodobom, te ih uzimam tano po njihovoj cijeni i ni paru vie, te doputam da su ivjeli i izvrili rad svojih dana

(donosili su crvie17 kao za jo goliave ptice koje se sada moraju dii i poletjeti i samostalno zapjevati), prihvaam sirove begovske skice da ih bolje ispunim u sebi i razdajem besplatno svakom ovjeku i eni koje susretnem; ali otkrivam isto toliko ili i vie u nekom tesaru koji izgrauje balvane svake kue, postavljam vee zahtjeve na onoga tu sa zasukanim rukavima, koji udara maljem i dlijetom; ne prigovaram nadahnutim oitovanjima i smatram da je uvoj dima ili dlaka na leima moje ruke isto tako udna kao i bilo koja revelacija; momci koji rukuju trcaljkama za poar i konopnim ljestvama nisu za me manji od bogova starinskih ratova, te mi se ini da ujem njihov glas kroz lom haranja unitavanja, njihovi ilavi udovi prolaze sigurno nad pougljenim iokama, njihova su bijela ela itava i neozlijeena od plamena; pred ratnikovorn enom, koja dri dijete na svojoj sisi" ja zagovaram svaku roenu osobu, tri kose na etvi fijuu u jednom redu iz ruke trojice jedrih anela s kouljama koje se napuhuju iz njihovih pojasa; upljozubi konjuar s crvenom kosom otkupljuje prole i budue grijehe; on prodaje sve to ima, pjeke putuje da plati dabinu odvjetnicima za svojega brata i da sjedi uza nj dok ga sude zbog krivotvorenja; to je bilo najizdanije zasijano, treba da donesem kvadratni tap, pa nee ispuniti ni kvadratni tap; bik i buba nisu nikada bili oboavani koliko trebaju, ubre i neist jesu divniji nego se sanjalo, vrhunaravno ne vai ni za to, a ja sam ekao svoje vrijeme da budem jedna od vrhovnih sila, pribliava se za me dan kada u uiniti isto toliko dobra kao i najvrsniji i biti isto toliko udotvoran; tako mi mojih ivotnih grumena! ve postajem stvoritelj, te se ovdje i ondje uuljavam u skrivenu maternicu sjena. 42 Dovik usred srijede gomile, moj vlastiti glas iz punih usta, zapovjedniki i zakljuan.
U pitanju je oito zabuna. Ujevi daje nosili su rukavice, dok original nedvosmisleno znai donosili su crvie. (Prim. prire.)
17

Doite, moja djeco, doite, moji momci i djevojke, moje ene, ukuani i prisni znanci. Sada istom svira treba sve svoje sile, on je zavrio svoju predigru na svirali. Lako napisani zvuci, za blagi dodir prstiju ja osjeam bubnjanje vaega vrhunca i kraja. Moja glava se okree na mojem vratu. Muzika jei, ali ne iz orgulja, oko mene su ljudi, ali to nisu moji ukuani. Uvijek vrsto neuleknuto tlo, uvijek izjelice i pioci, uvijek izlaz i zalaz sunca, uvijek atmosfere i neprestane plime i oseke, uvijek ja i moji susjedi, osvjeni, obijesni, zbiljski, uvijek staro nerazjanjivo pitanje, uvijek taj palac ranjen trnom, ovaj dah kaklja i ei, uvijek muiteljev porugljivi poklik, dok mi ne otkrijemo gdje se objeenjak sakriva i ne iznesemo ga; uvijek ljubav, uvijek jecava vlanost ivota, uvijek podvez pod podbratkom, uvijek nogari smrti. Tu i tamo etaju s deseticama pred oima, da bi nahranili pohlepu trbuha, dareljivo crpe kaikom mozgove, kupuju tikete, uzimaju, prodaju, ali nikako ne ulaze unutra na gozbu, mnogi se znoje, oru, vre, a onda dobijaju pljevu za plau, malo ljenara posjeduje, i oni neprestano svojataju penicu. Ovo je grad, a ja sam jedan od graana, to god zanima druge, zanima i mene, politika, ratovi, trita, novine, kole, naelnik i vijea, banke, cjenici, parobrodi, tvornice, glavnice, zalihe robe, nekretnine i osobna imovina. Bezbrojne lutke koje poskakuju u ovratnicima i frakovima, poznam ih i znam ko su (istinski nisu crvi ni buhe), prepoznajem dvojnike sebe, najslabiji i najplii od njih je za me besmrtan, to god ja uinim i kaem, to isto i njih eka, svaka misao koja se komea u meni, isto se komea u njima. Ja savreno dobro poznajem svoje sebinosti, poznajem svoje svepoderne stihove i neu napisati nijedan manje, te u te, ko god ti jesi, dovesti ravno k meni. Ovaj moj pijev nijesu rijei rutine, nego napreac postavlja pitanja, odskakuje, ali pribliava; ova tiskana i uvezana knjiga ali ta je sa tamparom i

djekom podvornikom tiskare? ove uspjele fotografije ali ta je s tvojom enom ili tvojim prijateljem, vrsto obuhvaenim u tvoj zagrljaj? Crni brod oklopljen eljezom, njegovi silni topovi u svojim tornjima ali hrabrost kapetana i strojara? U kuama zdjele i jestivo i pokustvo ali domain i domaica i pogled iz njihovih oiju? Nebo tu gore ali ovdje ili kod susjeda i preko puta? Sveci i mudraci u povijesti ali ti sam? Propovijedi, vjeroispovijesti, bogoslovlje ali nedostini ljudski mozak? A ta je razum? a ta je ljubav? a ta je ivot? 43 Ja ne prezirem vas, sveenici svih vremena i na cijelom svijetu, moja je vjera najvea vjera i najmanja vjera, ukljuuje starinski i moderni kult i sve izmeu starinskog i modernoga, te vjerujem da u ja opet doi na zemlju poslije pet tisua godina, da ekam na odgovor od proroita, astim bogove, pozdravljam sunce, te uzimam kao feti prvu klisuru ili panj drva, dozivam duhove sa tapovima, pomaem lami ili brahminu, dok on puni uljeni svjetiljke idola, pleem po ulicama u litiji falusa, a u umama budem zaneseni i strogi gimnosofita, pijem medovinu iz ae od lubanje, divim se astrama i Vedama, potivam Koran, penjem se na teokalije koji su omaeni krvlju od kamena i noa, te udaram u bubanj od zmijske koe, prihvaam evanelja, prihvaam onoga koji je bio razapet, te znam sigurno da je boanstven, kleim na misi ili stojim kod puritanske molitve ili strpljivo sjedim na klupi, bjesnim i pjenim se u krizi ludila ili ekam poput mrtvaca dok me moj duh ne probudi, gledam na plonik i na zemlju, ili preko plonika i zemlje, i spadam u one koji se vrte u krugu krugova. Dervi u tom centrifugalnom i antipetalnom kolu, ja se okreem i govorim kao ovjek koji izdaje naloge prije putovanja. Pokunjeni sumnjai, glupi i izopeni, neozbiljni, zlovoljni, pospani, ljutiti, napaeni, obeshrabreni, bezboni, svakoga pojedinoga ja vas znam, poznajem more muke, sumnje, oaja i nevjerovanja.

Kako lopate sidra pljuskaju! Kako se one savijaju hitre kao munja, s grevima i mlazovima krvi! Budite spokojne, krvave lopate sidra sumnjaa i zlovoljnih pospanaca, ja uzimam svoje mjesto meu vama isto kao i koje drugo mjesto, prolost natiskuje vas, mene, sve, sve jednako, a to je jo nepokuano i pripada kasnijemu, to je za vas, za me, za sve, tano isto. Ja ne znam to je to nepokuano i kasnije, ali ja znam da e se to u svoje vrijeme pokazati dovoljno i ne moe pomanjkati. Svaki koji prolazi ulazi u obzir, svaki koji se zaustavlja ulazi u obzir, nijednomu ne moe pomanjkati. Ne moe pomanjkati mladiu koji je umro i bio pokopan, ni mladoj eni koja je umrla i poloena pokraj njega, ni djetencu koje je povirilo na vrata, povuklo se i vie nije vieno, ni starcu koji je ivio bez svrhe i osjea to gorinom koja je gora od ui, ni onome u ubonici koji je dobio tuberkulozu od ruma i razvratnoga ivota, ni bezbrojnim poklonima i nastradalima, ni ivinskom nakotu koji nazivaju smeem ovjeanstva, ni tobolcima koji jednostavno plutaju s otvorenim ustima, da im utisnu hrane; ni iemu u zemlji ni dolje u najstarijim grobovima zemlje; ni iemu u mirijadi sfera, ni mirijadama mirijada koje u njima obitavaju, ni sadanjosti, ni najmanjemu uperku koji je poznat. 44 Vrijeme je da se objasnim ustanimo! Briem ono to je poznato, ja vitlam sve ljude i ene sa mnom u Nepoznato. Sat biljei as ali ta biljei vjenost? Mi smo dosada iscrpli trilijune zime i ljeta, imaju trilijuni pred nama, a drugi trilijuni pred njima. Porodi su nam donijeli bogatstvo i raznolikost. a drugi e nam porodi donijeti bogatstvo i raznolikost.

Ja ne zovem jedno veim, a drugo manjim, ono to ispunja svoje razdoblje i mjesto ravno je neemu drugom. Je li ovjeanstvo bilo prema tebi razbojniko ili ljubomorno, moj brate, moja sestro? alostim se zbog tebe, ljudi nisu razbojniki ni ljubomorni prema meni, svi su bili prema meni krotki, ne mislim da se vajkam. (ta ja imam s jadikovanjem?) Ja sam vrhunac postignutih stvari i ja sam sprema buduih stvari. Moje noge gaze vrhunac vrhunca stuba, na velikoj stepenici grozdovi doba, a vei grozdovi meu stepenicama, pregazio sam ljudski sve nie, a jo uvijek se penjem i penjem. Uspon za usponom naklanjaju se aveti za mnom, daleko dolje vidim ogromno Pranita, znam da sam ak i tu bio, ekao nevien i uvijek i prespavao kroz letarginu maglu, odmorio se i smrdljivi mi ugalj nije nakodio. Dugo sam bio stegnut u tijesan zagrljaj dugo i dugo. Pripreme za mene bile su neizmjerne, vjerne i prijateljske mike koje nisu pripomogle. Ciklusi su nosili moju kolijevku, te veslali i veslali poput veselih laara, da bi mi nainile mjesta, zvijezde su se odmacile na svojim putanjama; one su poslale noi da se pobrinu za sredstva koja e me drati. Prije nego sam se rodio iz svoje majke, mene su vodili poroaji svijeta, moj zametak se nije nikada ohladio, nita ga nije moglo uguiti. Zbog njega se nebula stisla u okruglo tijelo, polagano se sloj za sloj naslagao da mu prui poinak na njemu, velike biljke pruile su mu hrane, vremenski sauroidi prenosili su ga u valama i brino ga pohranili. Sve su sile bile postojano ulagane da me dovre i razvesele, te sada na ovom mjestu stojim sa svojom krepkom duom. 45 O protego mladosti! Vjeno napeta elastiko! O muevno doba, uravnoteeno, cvjetno i puno! Moje me ljubavnice gue, napadaju moje usne, prodiru u pore moje koe, nahrupljuju na me po cestama i javnim dvoranama, dolaze mi gole nou, danju kriu "Zdravo mornaru!" s hridina rijeke, njiu se

i cvokou nad mojom glavom, dovikuju moje ime s gredica cvijea, iz lozja, prepletenoga podgrmlja, sputaju se u svaki as mojega ivota, cjelivaju moje tijelo s mekanim balzamskim cjelovima, neujno dodaju rukoveti iz svojega srca i darivaju mi ih da budu moje. O starosti, koja se ponosito die! O dobrodola, neizreciva dragosti dana umiranja! Svako stanje oglasuje ne samo sebe, nego i ono to raste poslije njega, iz njega, a utnja tame proglasuje mnotvo stvari. Ja otvaram nou svoju lukijernu i gledam udalj itrcana sazvijea, a sve to vidim, pomnoeno do vrha moje raunske moi, samo porubljuje ivicu daljnjih sistema. Dalje i dalje oni se ire, rasprostiru, uvijek rasprostiru, vani i vani i uvijek vani. Moje sunce ima svoje sunce i oko njega posluno krui, ono se prikljuuje sa svojim drugovima skupini vie putanje, te slijede vei rojevi koji najvee unutar njih pretvaraju u mrlje. Nema zaustave i ne moe biti zaustave, kada bih ja, ti i svjetovi i sve ispod njihove povrine ili nad njom u ovom asu spalo natrag u blijedi talas, naposljetku to ne bi znailo nita, mi bismo sigurno opet iskrsnuli ondje igdje sada stojim, te sigurno otili jo kudikamo dalje, a onda dalje i dalje. Par kvadrilijuna era, par oktilijuna kubinih milja ne ugroavaju protegu niti je prave nestrpljivom, oni su samo dijelovi, a svaka stvar je samo dio. Zuri daleko, dokle moe, izvan toga postoji bezgranini prostor, raunaj koliko samo moe, svakako je bezgranino vrijeme. Moj je sastanak zakazan, to izvjesno stoji. Gospod e biti tu i ekati dok ja doem u savrenom stanju, veliki drugar, istinski ljubavnik za kojim eznem bit e tu. 46 Znam da sam pobjednik vremena i prostora, i nisam nikada

bio izmjeren niti u ikada biti izmjeren. Skitam se na vjeitom putovanju (ded posluajte svi!). Moje je obiljeje nepromoivi kaput, vrste cipele i tap odsjeen u umi. Moj se nijedan prijatelj ne odmara na mojem naslonjau. Nemam naslonjaa ni crkve ni filozofije. Nikoga ne vodim stolu za ruak, u knjinicu, u burzu. Ali svakoga mua i svaku enu meu vama ja vodim na breuljak, moja vas lijeva stee oko pojasa, moja desna pokazuje na krajolike kontinenta i javni drum. Ne, ni ja ni niko drugi ne moe prevaliti taj put za vas, vi ga morate prevaliti sami. Nije daleko, on je na dosegu, moda ste bili jednom na njemu nakon svojega poroda, ali se ne sjeate, moda se on protee posvuda na vodi i na suhu. Uprti svoje dronjke, dragi sine, a ja u moje, te se pourimo, putem emo susreti udesnih gradova i slobodnih naroda. Ako se umori, predaj meni oba tereta, a svoju nabreklu ruku odmori na mojemu bedru, a u pravo vrijeme ti e mi uzvratiti tu uslugu, jer kada krenemo, neemo nikada vie mirovati. Danas prije rasvita popeh se na neko brdo i zagledah na natisnuto nebo i rekoh mojemu duhu: "Kada mi postanemo putnici tih putanja i uivaoci naslada i spoznaja svaega na njima, hoemo li onda biti umireni i zadovoljeni?" A moj duh ree: "Ne, mi idemo na tu uzvisinu samo zato da proemo i da nastavimo jo dalje." Ti mi takoer postavlja pitanje i ja te sluam. Ja odgovaram da ne mogu odgovoriti, ti mora sam nai odgovor. Sjedni naas, dragi sine, evo dvopeka za jelo i mlijeka za pie.

Ali im odspava i presvue se u isto odijelo, ja u te poljubiti oprosnim poljupcem i otvoriti vrata za tvoj izlaz odavle. Dosta si dugo sanjao prezira dostojne sne, sada ja ispirem mrenu s tvojih oiju, mora se obiknuti na bljetanje svjetlosti i svakoga asa svojega ivota. Dugo si bojaljivo gacao drei se daske uz obalu, sada hou da postane hrabar pliva, da skoi u sredinu mora, da opet izroni, da mi kimne, da povie i da sa smijehom strese vodu iz svoje kose. 47 Ja sam uitelj atleta. Onaj koji pokraj mene prua iru grud od moje, dokazuje samo irinu moje, onaj najvie slui na ast mojoj obuci koji je iz nje nauio da ukloni uitelja. Uenik kojega ja ljubim, on e postati mu ne po pravu nasljedstva nego po vlastitom pravu, radije neka bude pokvaren nego krepostan iz prilagodljivosti ili iz straha; on oboava vjerenicu, teno se sladi peenicom, neuzvraena ljubav ili omalovaavanje peku ga gore nego ree otri elik, on je odlian u jahanju, u maevanju, u pucanju u nian, u jedrenju, u pjevanju pjesme i sviranju banda, on pretpostavlja brazgotine i bradu i lica ispjegana boginjama svim licima glatkim od sapunanja i voli osmagle od sunca od onih koji se dre u hladovini. Ja vas uim da se raziete od mene, no tko se moe odaleiti od mene? Ja vas slijedim gdje god budete od sadanjega asa. Moje vas rijei kaklju u uima, dok ih ne razumijete. Ja ne govorim te napomene da bih dobio dolar ili da bih proveo vrijeme dok ekam na amac, (i ti to govori upravo kao i ja, i ja sam kao tvoj jezik, vezan je u tvojim ustima, a u mojima se pomalo razvezuje). Kunem se da unutar kue neu vie spomenuti nikada ni ljubav ni smrt.

I kunem se da uope sebe neu vie nikada tumaiti, osim onome ili onoj koja nasamo sa mnom ostane na slobodnome zraku. Ako hoe da me razumije, doi na visoine ili na obalu vode, prvi komarac je objanjenje, a kapljica ili bibanje talasa klju, malj, veslo, runa pila potkrepljuju moje rijei. Ni zatvorena soba ni kola ne moe sa mnom razgovarati, nego prostaci i djeica bolje od njih. Mladi runi radnik je najblie meni, on me dobro pozna, goranin koji uzima sjekiru i vr sa sobom, on e me ponijeti sa sobom cijeli dan, majurski pomonik koji ore na polju osjea se dobro na zvuk mojega glasa, na brodovima to jedre, jedre i moje rijei, ja plovim s ribarima i moreplovcima i ljubim njih. Vojnik u okolu ili na stupanju pripada meni. U noi prije poetka skore bitke mnogi me trae, a ja im se ne iznevjerujem, u toj sveanoj noi (moda je posljednja za njih) moji me znanci trae. Moje se lice trlja o lice lovca kada on lei sam pod svojim pokrivaem, vozar koji misli na me ne osvre se na truckanje svojih kola, mlada majka i stara majka razumiju mene; djevojka i ena ostavljaju uas iglu i zaboravljaju gdje su, one e i svi drugi valjda promozgati to sam im rekao. 48 Rekao sam da dua nije nita drugo nego tijelo i rekao sam da tijelo nije nita drugo nego dua, i da nita, pa ni bog, nije za ovjeka vee nego on sam i tko god hoda za osminu milje bez suuti, ide za vlastitim sprovodom odjeven u svoj mrtvaki plat, a ja ili ti moemo bez desetice u depu kupiti ljepotu svijeta, a pogledati svojim okom ili pokazati bob u njegovoj mahuni smuuje uenost svih vremena, a nema namjetenja ili poziva, a da mladi koji ga prihvati ne bi mogao postati junak, te nema predmeta tako mekana, a da ne bi postao glavina

svemirskoga kotaa i ja kaem odjednom ovjeku ili eni: neka vaa dua stoji hladna i spokojna pred milion svemira. I ja kaem ovjeanstvu: "Ne budi radoznalo o bogu, jer ja koji sam radoznao za sve nisam radoznao o bogu, (nikakav izbor blistavih izraza ne moe ispriati, kako sam miran u pogledu boga i smrti). Ja ujem i opaam boga u svakom predmetu, ali boga ni najmanje ne razumijem, niti razumijem tko moe biti udesniji nego ja sam. Zato bih elio da vidim boga bolje nego danas? Neto od boga vidim svaki sat od dvadeset i etiri sata dana, a u satu svakoga trenutka, u licima ljudi i ena vidim boga i u vlastitom licu u ogledalu, nalazim pismo od boga baena na ulicu, a svako potpisano bojim imenom, a ja ih ostavljam da tu lee, jer ja znam kamo god ja odem, druga e tano nadolaziti za vijeke vjekova. 49 A to se tie tebe, Smrti, i tebe, gorki zagrljaju smrtnosti, uzaludno biste pokuali da me uznemirite. Lijenik za porode dolazi netremice na svoj posao, vidim njegovu ruku kako stie, prima i podrava, ja se sagibam na pragovima divnih savitljivih vrata i promatram izlaz i promatram olakanje i spasenje. A to se tebe tie, Leino, mislim da si dobro gnojivo, ali to me ne boli, ja miriem bijele rue tako slatke i sone, ja seem za lisnatim usnama, seem za uglaenim njedrima dinja. A to se tebe tie, ivote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam ve umro deset tisua puta). Ja vas ujem kako vi gore apuete, o zvijezde neba, o sunca o travo s grobova o vjeiti prelazi i napredovanja, ako vi ne kaete nita, kako ja mogu rei ita? Od mutne bare to lei u jesenjoj umi,

od mjeseca to silazi sa strmina zujavoga praskozorja, vrcnite, iskre dana i sumraka vrcnite na crne peteljke koje trunu u avrlje, skoknite k stenjavom avrljanju suhih grana. Ja se uspinjem s mjeseca navie, uspinjem se s noi navie, ja opaam da je sablasno svjetlucanje odraz podnevnih sunanih zraka i uvire u trajnost i u sredite s velikoga ili maloga izdanka. 50 Ima neto u meni ne znam ta je to ali ja znam da je to u meni. Uganuto i znojno mirno i hladno onda biva moje tijelo, ja spavam ja dugo spavam. Ja ga ne poznajem ono je bez imena to je nereena rije, nema je ni u kojem rjeniku, proglasu, vjerovanju. Vrti se oko neega veega od zemlje, o kojoj se ja vrtim; njegov je prijatelj stvoreni svijet koji me budi svojim zagrljajem. Moda bih mogao rei vie. Obrisi! Ja zagovaram moju brau i sestre. Je li vidite, o moja brao i sestre? To nije kaos ni smrt to je oblik, jedinstvo, nacrt to je vjeiti ivot to je Srea. 51 Prolost i sadanjost nema ja sam ih ispunjao, ispranjivao ih, i idem dalje da ispunim svoju najbliu bovu budunosti. Sluaoe18 tu gore! ta ima da mi povjeri? Gledaj u moje lice, dok ja umrkujem svjeinu veeri (govori iskreno, niko te inae ne uje, a ja ostajem jo samo trenutak). Da li ja sebi protuslovim? dobro, onda ja sebi protuslovim (ja sam velik, ja sadravam mnotva).
18

Ponovo je u pitanju oita zabuna. Dok Ujevi daje Oslukivani, znak usklika kao i znaenje engleske rijei listener pokazuju da se Vitmen komikom gestom obraa na ovaj nain boanstvu. (Prim. prire.)

Privlae me oni koji su blizu, ja ekam na pragu vrata. Ko je izvrio svoj dnevni rad? Ko e najprije biti gotov sa svojom veerom? Ko hoe da proeta sa mnom? Hoe li govoriti prije nego odem? ili e ti ve biti kasno? 52 Pjegavi soko prelijee i optuuje me, ali se na moje askanje i oklijevanje. Ni ja nisam ni najmanje pitom, takoer sam i neprevodiv, ja diem svoju barbarsku viku nad krovovima svijeta. Posljednji sijevak dana zadrava se zbog mene, on slae moj otisak s drugima sasvim vjerno na zasjenjenu pusto, on me dovabljuje u paru i u mrak. Ja se rastajem kao zrak, ja stresam svoje bijele pramove na odbjeglo sunce, ja izlivam svoje meso u vrtlozima i gomilam ga u trakaste zupce. Zavjetam sebe smeu da bih porastao iz trave koju ljubim, ako me opet trebate, pogledajte pod potplate svojih izama. Jedva e znati to jesam ili to mislim, ali ipak u ti doi u sto dobrih asa i bistriti i jaati tvoju krv. Ako me i ne razumije u prvi mah, ipak se ohrabri, ako me ne nae na jednome mjestu, na drugome potrai, ja sam negdje stao i ekam tebe.
(Preveo Tin Ujevi)

ADAMOVA DJECA

Vrtu svijeta

Svijet i opet biva vrtom, a moni mujaci navjetaju keri i sinove, ljubav, ivot njihovh tjelesa, smisao i opstanak. Pazi kako to udno uskrsavam nakon drijemanja. Kruni putovi koji se okreu u svojem velikom fco'ku opet su me donijeli zaljubljena, zrela, te mi je sve lijepo i udesno. Kako moji udovi i drhtava vatra to uvijek u njima poigrava, iz najudesnijih razloga, postoje, to ja provirujem i jo dalje proirem, zadovoljan sa sadanjou, zadovoljan s prolou, a o mojem boku ili iza mene slijedi Eva, ili preda mnom, a ja idem za njom: to je svejedno.

Iz zatvorenih bonih rijeka

Iz zatvorenih bonih rijeka, iz one esti mene bez koje bih bio nita, iz onoga to sam odluio da proslavim, pa makar ostao sam meu ljudima, iz odjeka mojega vlastitoga glasa pjeva phallus, pjeva pjesma poraanja, pjeva nudu prekrasne djece i od njih prekrasnog odrasloga naroda, pjeva natisak miica i spajanje, pjeva pjesmu druga u krevetu. (O neodoljiva enjo! O meusobna privlanosti tijela za sve i za svakoga! O za tebe, ko god ti bio, tijelo koje ti odgovara! O ono to te veseli vie od svega inae!) Od gladnoga glodanja koje me izjeda nou i danju, od priroenih nagona, od sramotnih muka ja njih pjevam: i traim neto jo nepronaeno, premda sam ga marljivo traio mnogo godina, te pjevam istinsku pjesmu due, kako se hirovito mijenja, poraa se na ponovni ivot iz najgrublje prirode ili meu ivotinjama, to, one i to stoji s njime u vezi, zadahnjuje moje pjesme, miris jabuke i limuna, parenje ptica, mokrina uma, smijanje valova, lude navale valova na zemlju, ja ih pjevam, uvertira lagano zvui, arija se ocrtava unaprijed,

dobrodola blizina, vid savrenoga tijela, pliva koji pliva gol u kupatilu, ili lei nepomian na svojim leima i poiva, enski se oblik pribliava, a ja se gubim u mislima, u drhtavom bolu ljubavnoga mesa, sastavljam boanstveni spisak za se ili za vas ili za bilo koga, lice, udovi, kaiprst od glave do nogu sve to ga uzbuuje, mistino mahnitanje, ljubavno ludilo, potpuno propadanje (pouj tano i pozorno to ti sada apuem, ja te ljubim, o ja sam potpuno tvoj; o neka bismo ti i ja pobjegli od drugih i potpuno nestali, slobodni i bez zakona, dva sokola u zraku, dvije ribe na plivanju u vodi ne smiju biti od nas slobodniji); bijesna oluja hara kroza me, ja strastveno drem, zakletva nerazdruivosti dvojice sjedinjenih, ene koja me ljubi, a koju ja vie ljubim nego svoj ivot; na tu se zakletvu kunem (o pripravno sve stavljam na kocku zbog tebe, o dopusti da propadnem, ako mora biti tako! o ti i ja! ta nas se tie to drugi rade i misle? to je sve drugo nama? samo da mi uivamo jedan drugoga i izamemo jedan drugoga, ako mora biti tako); u ime kapetana kojemu ja pilot preputam brod, u ime generala koji mi zapovijeda, koji zapovijeda svemu, od njega uzimam dopust; od vremena, da ubrzam program (u zbilji sam dugo vremena potraio), u ime spola, od osnove i potke, od intimnosti, do estih gunanja u samoi, od blizine mnogo osoba, dok prava ipak nije nazona, od mekanoga klizanja ruku po meni i uvaljivanja prstiju kroz moju kosu i bradu; od dugog upornog poljupca na usta ili grudi, od uskoga stiska koji opija mene i svakoga, te padam u nesvijest od prekomjernosti, od znanja boanske muevnosti, od djela oinstva, od klicanja, pobjede i oblakanja, od zagrljaja supruge u noi, od ivuih pjesama oiju, ruku, stegana i grudi, od obavljanja drhtave miice, od zavojne krivulje i epanja od odbacivanja podatnoga pokrivaa koji nas je prekrivao, od drage kojoj je tako krivo to me mora ostaviti, dok je i meni tako krivo rastati se

(jo samo as, o njeni ekaoe, i ja se vraam), u ime sata sjajnih zvijezda i padanja rose, u ime noi, iz koje ja za trenutak izronjujem i odlijeem, slavim tebe, boanski ine, i vas, djeco, za koju ste pripravljeni, i vas, orna bedra.

Ja pjevam elektriko tijelo

l Ja pjevam elektriko tijelo. Vojske onih koje ja ljubim grle me i ja ih grlim, oni me ne putaju dok ne odem s njima i dok im se ne odazovem, i dok ih ne proistim i ne ispunim bremenom due. Je li moe biti sumnje o tome da oni koji kvare svoje tijelo sakrivaju sebe? I da su oni koji kaljaju ivue zli kao i oni to kaljaju mrtvace? I da tijelo ne moe toliko potpuno mnogo podnijeti kao dua? I da, ako tijelo nije dua, to je onda dua? 2 Ljubav za tijelo ovjeka ili ene jeste neproraunjiva i samo je tijelo neproraunjivo, muko je savreno i ensko je savreno. Izraz lica je neproraunjiv, ali izraz lijepo izgraenoga mukarca ne vidi se samo na njegovom licu, on je takoer u njegovim udovima i zglobovima, on je zaudo u zglobovima njegovih stegana i ruku, on je u njegovom hodu, dranju vrata, sagibu njegova pojasa i koljena, odijela ga ne sakrivaju, jaka slatka osobina koju on ima oituje se kroz pamuk i fino platno, vidjeti ga, kako on prolazi, izraava isto kao i najbolja pjesma, moda i vie, vi se zaustavljate da vidite njegova lea i lea njegova vrata i njegovih ramena. Praakanje i oblina dojenadi, grudi i glave ene, nabori

njihove haljine, njihovo dranje kada idu ulicom, obris njihova oblika prema dolje; goli pliva u kupalitu, gledam dok pliva kroz prozirnu zelenu sjasnost, ili lei svojom glavom uzgor i valja se utljivo tamo-amo u nadimanju vode; nagibanje veslaa naprijed i natrag u amcima za veslanje, konjanika na njegovom sedlu; djevojke, majke, domaice u svim svojim poslovima; skupina poljskih radnika, koja sjedi u podne s otvorenim loncima za jelo, dok njihove ene ekaju, ena koja umiruje dijete, teaka ki u vrtu ili u oboru, momak koji okopava kukuruz, vozar saona koji tjera svojih est konja kroz gomilu, rvanje rvaa: dva sasvim odrasla egrta, ilava, dobroudna, roena na selu, tamo na gradilitu pri zapadu sunca nakon rada, odbacili su kapute i kape, to je zagrljaj prijateljstva i otpora, hvataj gore i hvataj dolje, kose su im razbaruene i oduzimaju im vid; stupanje vatrogasa[ca] u njihovim odorama, poigravanje mukih miia kroz napete hlae i kajie, polagano vraanje od poara, stanka, im zvono ponovno kuca, i oslukivanje na budnoj pasci, prirodni, savreni, raznoliki stavovi, pognuta glava, iskrivljeni vrat i brojenje; takve ja volim ja se raspojasam, slobodno ophodim, vjeam se o grud majke s djetencem, plivam s plivaima, rvem se s rvaima, stupam u povorci s vatrogascima i zaustavljam se, oslukujem, brojim. 3 Znao sam jednoga ovjeka, obinoga ratara, oca petorice sinova, a u ovima oce sinova, a u njihovim sinovima opet oce sinova. ovjek je bio udesno krepak, spokojan i lijepe pojave; oblik njegove glave, blijeda utnost i bjelina njegove kose i brade, nedokuivi izraz njegovih crnih oiju, plemenito dostojanstvo njegova ponaanja; njih da vidim, ja sam ga posjeivao, bio je takoer i uman, bio je visok est stopa, star preko osamdeset godina, njegovi su sinovi bili masivni, isti, bradati, opaljenih obraza,

veliajni, ljubili su ga i oni i njegove keri, svi koji su ga vidjeli ljubili su ga, oni ga nisu ljubili iz navike, oni su ga ljubili osobnom ljubavlju; on je pio iskljuivo vodu, krv mu se sjala poput grimiza kroz jasnosmeu kou njegova lica; bio je savjestan lovac i ribar, on je sam upravljao svojim amcem, a taj je bio lijep, a taj mu je poklonio brodski tesar; imao je puke ptiarice poklonjene od ljudi koji su ga ljubili; kada bi on iao sa svojom petoricom sinova i mnogo unuka da lovi ili peca ribu, vi biste ga izabrali kao najljepega i najsnanijega u cijelom drutvu; vi biste eljeli da ostanete s njim dugo i dugo, vi biste eljeli da sjedite do njega u amcu tako da se moete dodirivati. 4 Uvjerio sam se da je dovoljno biti s onima koje ja volim, zadrati se uvee u drutvu s drugom je dovoljno, biti okruen lijepim, udnim, diuim, nasmijanim mesom je dovoljno, koraati meu njima ili dodirnuti ma kojega, ili zaas nosloniti svoju miku makar i lagano oko vrata mukarca ili ene, ta je to onda? Ja ne traim nikakve vee naslade, ja u tome plivam kao u moru. Neto u tome da stojimo blizu ljudima i enama i da gledamo na njih, neto u dodiru i mirisu njih, dui se veoma svia, sve se stvari sviaju dui, ali se ove veoma sviaju. 5 Ovo je enski lik, boanski nimbus hlapi iz njega od glave do nogu. On privlai s vatrenom neodoljivom privlanou, mene opaja njegov dah kao da sam samo nemona para, sve otpada osim mene i njega, knjige, umjetnost, vjera, vrijeme, vidljiva i vrsta zemlja, ono emu smo se nadali od neba, ega smo se bojali od pakla, sada iezava, ludi pipci, neobuzdani sjevovi poigravaju iz njega, a odaziv je isto tako neobuzdan,

kose, grud, bedra, krivina nogu, nehajno sputene ruke, potpuno nemirne i moje isto tako nemirne, oseka podsticana plimom i plima osekom, zaljubljeno meso koje se nadima i ugodno pati, bezgranini bistri mlazovi vrue i goleme ljubavi, drhtava gelatina ljubavi, pjena i sok trabunjanja, vjerenika no ljubavi koja sigurno i mekano prodire u ponikli osvit, te se preliva u nakloni i podatni dan, te se gubi u stisku dana sa slatkim mesom koji se iri. To je jezgro poto se dijete rodilo od ene, ovjek se raa od ene, to je poroajna kupelj, to spajanje velikoga i maloga, i opet izlazak. Uskrs. Ne stidite se, ene, vaa povlastica ukljuuje drugo i jeste izlaz za drugo, vi ste vrata tijela i vrata due. enka sadri sve osobine i njih usmjerava, ona je na svojem mjestu i kree se u savrenoj ravnotei. Ona je sve stvari na dolian nain zakoprenjena; ona je i djelatna i trpna, ona ima zainjati keri kao i sinove, a sinove isto kao i keri. Kako da vidim svoju duu odraenu u prirodi, kako da vidim kroz maglu nekoga s neizrecivom potpunosti, zdravljem, ljepotom, vidim pognutu glavu i mike prekrtene povrh grudi; vidim enu. 6 Muki nije manje dua ni vie, on je takoer na svojem mjestu, on je takoer itav u osobinama, on je djelo i mo, cvijet poznatoga svemira je u njemu. Ruglo mu dobro pristaje, a poude i prkos mu dobro pristaju, najpustopanije najvee strasti, vrhovno blaenstvo, skrajnja alost pristaju mu dobro, ponos je za nj, potpuno razvijeni muki ponos izvrsno umiruje duu, spoznaja mu dolikuje, on je uvijek voli, on sve stvari kua na mjeru sebi. Kakva; god bila puina, kakvo god more i brodica, jedino tu on konano sputa dubomjer (gdje on inae ispituje dubinu osim tu?).

Muko je tijelo sveto i ensko je tijelo sveto, bez obzira ko je on, ono je sveto je li to najnii u pregu poljskih radnika? Je li to jedan od Supolskih iseljenika koji su se upravo iskrcali na igalo? Svaki pripada ovamo ili nekamo, upravo kao i imuni, upravo kao i ti, svaki ima svoje mjesto u povorci. (Sve je procesija. Svemir je procesija s odmjerenim i savrenim kretanjem.) Je li poznaje sebe toliko da najniega moe nazvati neznalicom? Misli li da ima pravo na dobro mjesto, a da on ili ona nema to pravo? Misli li ti da se tvar stegnula iz svojega preobilnoga toka i da je tlo na povrini, te voda tee i raslinstvo nie samo za tebe, a ne za njega i nju? 7 Tijelo jednoga ovjeka stoji na drabovanju (jer prije rata iah esto na trnicu robova i promatrah prodaju), poznajem drabovaoca, glupan se veoma slabo razumije u svoj posao. Gospodo, pazite na ovo udo. Ma kolike ponude nudilaca, jo ne mogu biti dovoljno visoke za to, za to se globus spremao kvintelijunima godina bez jedne ivotinje ili biljke, za to su se kruna doba vjerno i postojano okretala. U ovoj glavi svepobjedni mozak, u njem i ispod njega gradivo junaka. Ispitaj ove udove, crvene, bijele ili crne, oni su vjeto istkani u tetivu i ivcu, treba ih svui da ih moe vidjeti. Divna utila, oi osvijetljene ivotom, hrabrost, volja; pahulje grudne miice, gipka kima i vrat, meso bez mlohavosti, srazmjerne mike i noge i jo druga uda u nutrini. Tu unutra kola krv, ista stara krv! ista crvena tena krv! Tu se nadima i udara srce; tu su sve strasti, elje, tenje, enje (misli li da ih nema, budui da ne dolaze do izraza u salonima i u dvoranama za predavanje?). Ovo nije samo ovjek, ovo je otac ovih to e biti oi kada na njih doe red,

u njemu je iskon napuenih drava i bogatih republika, od njega e potei bezbrojni besmrtni ivot s bezbrojnim utjelovljenjima i uivanjima. Kako ti zna, ko e izai iz izdanka, njegova izdanka u toku stoljea? Pa koga biste nali kao svojega praoca, kada biste mogli slijediti trag natrag kroz stoljea? 8 Jedna ena stoji na drabovanju. I ona nije samo ona; ona je plodna majka majki. Ona je poroditeljica onih to e odrasti i biti muevi majki. Jesi li ikada ljubio tijelo jedne ene? Jesi li ikada ljubio tijelo jednoga ovjeka? I ne vidi li da ona imaju potpuno istu cijenu u svim narodima i vremenima na cijeloj zemlji? Ako je ita sveto, ljudsko je tijelo sveto, a slava i milota ovjekov je neokaljani prah mukosti, a kod ovjeka i ene isto, snano, ilavo tijelo je ljepe nego najljepe lice. Jesi li vidio luaka koji je unakazio svoje ivo tjelo? ili luakinju koja je unakazila svoje ivo tijelo? Jer oni se ne sakrivaju i ne mogu se sakriti. 9 O moje tijelo! ne usuujem omalovaiti tvoje prilike na drugim mukarcima i enama, ni prilike tvojih dijelova, ja vjerujem da se tvoje prilike dre i padaju s prilikama due (i da su one dua), ja vjerujem da e tvoje prilike ili propasti s mojim pjesmama i da one jesu moje pjesme, pjesme ovjeka, ene, djeteta, djeaka, supruge, mua, oca, mladia i mlade ene, glava, vrat, kosa, usna koljka i bubnji, oi, trepavice, arenica, obrve, otvoreni ili zatvoreni kapci, usta, jezik, usne, zubi, nepce, vilice i arke vilica, nos, nozdrve i nosna prepona, obrazi, sljepoonice, elo, podbradak, grkljan, stranji dio vrata, jaka ramena, muevna brada, lopatica, stranja ramena

i prostrana pobona oblina grudi, nadlaktica, pazuho, zglob lakta, podlaktica, miice na miki, kosti kod mike, zglavak ruke i sastavci zglavka, ruka, dlan, zglavci prstiju, palac, kaiprst, sastavci prstiju, nokti; iroko proelje grudi, kovrava dlaka na grudima, grudna kost, grudna strana, rebra, trbuh, kima, stegna, zglob u kuku i izboina stegana, izvana i unutra okrugle, muke krigle, muki korijen, jaki red bedara koji valjano nose koveg nad sobom, none ile, koljeno, iver, gornji dio noge, drugi dio noge, glenji, grana, "nona kugla", noni prsti, avovi prsta, peta; svi stavovi, sva obliastost, sve pripadnosti mojega ili tvojega tijela ili svaijega tijela, mukoga i enskoga; plune spuve, trbuna vrea, crijevna svjea i ista, mozak sa svojim zavojima unutar okvira lubanje, tvrde i mekane klijetke, simpatija klijetke, krila srca, krila nepca, spolnost, materinstvo, enstvo i sve to je ena, i da ovjek dolazi od ene, maternica, dojke i bradavice, gruno mlijeko, suze, smijeh, jecanje, ljubavni pogledi, smutnje i burkanje ljubavi, glas, artikulacija, govor, aputanje, glasno vikanje, hrana, pie, bilo, probava, znoj, spavanje, etanje, plivanje, ravnotea na stegnima, skakanje, leanje, grljenje, savijanje mike i pritezanje, neprestane promjene nagiba usta i oko oiju, koa, osmaglost, pjege od sunca, kosa, udna privlanost koju ovjek osjea kada pipa rukom golo meso tijela, krune rijeke disanja, uvlaenje i isputanje daha, ljepota pojasa, a odatle stegana, a odatle nie prema koljenima, tanke crvene gelatine unutar vas ili mene, kosti i modina kosti, divni osjeaj zdravlja; o ja kaem: sve to nijesu samo dijelovi i pjesma tijela, nego i dua; o ja kaem sada: oni su dua!

Jedna me ena eka

Jedna me ena eka, ona sadri sve, nita ne nedostaje, a ipak bi sve nedostajalo, ako bi spol nedostajao ili mokrina pravoga ovjeka. Spol sadri sve, tijela i due, miljenja, dokaze, istou, njenost, uspjehe, navjetenja,

pjesme, zapovijedi, zdravlje, ponos, tajnu majinstva, sjemensko mlijeko, sve nade, dobroinstva, darove, sve strasti ljubavi, ljepote, naslade zemlje, svemo vlade, sunce, bogove, mogunike zemlje. Oni su sadrani u spolu kao njegovi dijelovi i njegovo opravdanje. Bez srama ovjek, kojega volim, poznaje i priznaje dragocjenost svojega spola. Bez srama ena, koju volim, nju poznaje i priznaje. Sada u se otrgnuti od neosjetnih ena, otii u da ostanem s onom koja me eka, i s onima koie su tople krvi i dovoljno mi pruaju, ja vidim da me one razumiju i da me se ne odriu, vidim da su dostojne mene; ja u biti krepki mu tih ena. One nisu ni zeru manje od mene. Opaljene u licu od sunane ege i duhanja vjetrova, njihovo meso ima drevnu boansku gipkost i snagu. One umiju vjeto plivati, veslati, jahati, rvati se, pucati, trati, udarati, uzmicati, napadati, opirati se, braniti se, one su konane u svojem vlastitom pravu one su spokojne, bistre, potpuno vladaju sobom. Privlaim vas sasvim k sebi, vi ene, ne mogu vas pustiti, ja u vam uiniti dobroinstva, ja sam za vas, vi za mene, a ne samo radi nas, nego i radi drugih u vama spavaju veliki junaci i bardi, njih nee probuditi niiji dodir osim moga. To sam ja, vi ene, ja kreem svojim putem. Ja sam strog, otar, jak, neumitan, ali vas ljubim; ne zadajem vam vie bola nego je za vas nuno. Ja toim tvar da bih porodio sinove i keri prikladne za ove drave i steem vas s polaganom grubom mikom, ja se uspjeno svladavam, ne sluam nikakvih molba, ne smijem odustati dok ne istoim to se tako dugo kupilo u meni. Kroz vas ja izlijam zatvorene rijeke to u meni teku, u vas omatam tisuu narednih godina, u vas cijepim klice mojih i amerikih najveih ljubimaca, kapljice koje na vas sipam porodit e vatrene i atletske djevojke, nove umjetnike, muziare i pjevae, djeca koju s vama raam raat e djecu u svoje vrijeme, iziskivat u savrene ljude i ene od mojih ljubavnih milodara,

oekivat u da se oni sjedine s drugima, kako se mi sada sjedinjujemo, raunat u na plodove njihovih trcanja kako raunam na plodove mojega sadanjega pljuska, brinut u se za mile usjeve od poroda, ivota, smrti, besmrtnosti, koje sada s tolikom ljubavi sadim.

MOJA IZVORNA PRIRODO

Moje unutranje bogatstvo

"Ja ist kao vrelo, Priroda, ljupki dan, sunce koje se penje, prijatelj s kojim sam sretan, ruka mojega prijatelja koja dokono visi nad mojim prijateljem, pristranak brda pobijeljen cvatom planinskoga jasena; pa to isto kasno u jeseni, are: crveno, uto, smeesivo, grimizno, te svijetlo i tamno zeleno, sjajni pokrov trave, ivotinja i ptica, zabitna pusta obala, divlje jabuke, piljci, lijepi iscijeeni ulomci, tek priblini popis jednoga za drugim, kada mi se slui da ih zazovem ili da o njima mislim; zbiljske pjesme (jer ono to mi zovemo pjesme jesu jedino slike), pjesme intimnosti noi i ljudi poput mene, i ova pjesma koja se sagiba bojaljiva i nevidljiva, koju uvijek nosim sa sobom i koju svi ljudi nose; (poznam ih jednom zauvijek i namjerno priznate, gdje god ima ljudi slinih meni nae razbludne tajne pjesme mukosti), ljubavne misli, ljubavni sok, ljubavni miris, ljubavna enja, planinarstvo ljubavi i brizgaj toga planinarstva; mike i ruke ljubavi, usne ljubavi, faliki palac ljubavi, ljubavna gruda, trbusi stisnuti j. o d. i slijepljeni skupa ljubavlju; zemljo iste ljubavi, ivot, to je samo ivot poslije ljubavi, tijelo moje ljubavi, tijelo ene koju ljubim, tijelo ovjeka, tijelo zemlje, blagi pretpodnevni lahori, to duvaju S/Z, kosmata divlja pela to mrmlje i tei gore-dolje, to stee potpuno razvijeni enski cvijet, skrivljuje se nad njim s ljubavnim vrstim nogama, prima svoju volju od njega i dri se vrsta i drhtava, dok se ne izdovolji; mokrina uma u toku ranih sati; dvije osobe spavaju nou usko jedna do druge, jednoj se

ruka sputa koso nanie preko i ispod pojasa druge; vonj jabuka, aroma od zgnjeene kadulje, metvice, brezine kore; djeakovo eznue, ar i stisak dok mi povjerava ta je sanjao; suhi list koji opisuje spiralu i pada tih i zadovoljan na zemlju, neizraziti ubodi kojima me slike, ljudi, predmeti ubadaju, sredinji ubod od samoga sebe, koji me bode kao nijedan drugi, osjetljivi, okrugli blizanci tu u podnoju, o ijem mjestu mogu biti posveene samo povlatene pipaljke, taj udni lutalac, ruka to se klatari po cijelom tijelu; posramljeno povlaenje mesa, kada se prsti blaeni zaustave i upere; bistra tekuina unutar mladia; izmueno izgrizanje tako ozbiljno i tako bolno; muka, nadraljiva plima to nee da miruje; otisak onoga to ja osjeam; otisak onoga to drugi osjeaju; mladi koji se rumeni i rumeni, djevojka koja se rumeni; mladi koji se budi u gluhoj noi, te vruom rukom hoe da potisne ono to bi ga obuzelo; mistika ljubavna no, udne slatkogorke muke, privienja, znojenja, bilo udara kroz dlanove i drhtave prste koji okruuju mladi se zajapurio, postien, ljutit; dok ja leim voljak i gol, moj ljubavnik more me moi solju; uveseljavanje dvojice sitnih blizanaca koji gamiu nad travom na suncu, dok majka nikada ne odvraa svoje pozorne oi od njih; deblo oraha, orahove ljuske, te ovalni orasi koji dozrijevaju ili su dozreli; suzdrljivost biljaka, ptica, ivotinja (biljke, ptice, ivotinje jesu tako suzdrljive); prema tome ja nisam na njihovoj visini: morao bih to izbjegavati ili se osjetiti nedolian, dok se ptice i ivotinje nikada ne skrivaju i ne osjeaju nedoline. Velika je istoa oinstva, te se moe takmiiti s velikom istoom majinstva. Ja sam poloio zakletvu da u poraati moje adamske i svjee keri; iz pohlepe koja me prodire danju i nou s gladnim glodanjem, dok ne zadovoljim ono to e donijeti na svijet sinia, da ispunjaju moje mjesto kada mene ne bude bilo; zdravo oblakanje, odmor, zadovoljstvo, a ovaj grozd koji sam na puku sreu od sebe otrgnuo, on je ispunio svoje djelo nehajno ga odbacujem da padne kamo mu drago.

Sat ludila i radosti

Sat ludila i radosti! O lijese! O ne sapinji me! (to je to to me tako oslobaa u olujama? to znai moja cika usred munja i bijesnih vjetrova?) O piti ovo mistiko bunilo dublje nego ijedan drugi ovjek! O okrutni i njeni bolovi! (Vama ih zavjetam, moja djeco. Priam ih vama s dobrim razlogom, o vjerenice i vjerenice.) O biti (p)odan vama, kogod vi jeste, a vi da budete (p)odani meni uprkos svijetu! O vratiti se u raj! O stidljiva enskosti! O privui vas k meni, poloiti na vas po prvi put usne odlunoga ovjeka. O zagonetka, tri puta vezani vor, duboka i tamna mlaka, sve odgonetno i razjanjeno! O pouriti se tamo, gdje konano ima dovoljno prostora izraka! Da budemo osloboeni od prijanjih spona i konvencija, ja od mojih, a ti od tvojih! Nai novu i nepredvienu nehajnost s najboljom djecom prirode! Skinuti ep sa svojih usta! Osjeati danas i svaki dan: da sam dostatan kakav jesam. O neto neokuano! Doivljaj u zaneenosti! Rijeiti se potpuno tuih sidara i veza! Isploviti slobodno! Slobodno ljubiti! Pojuriti bezobzirno i pogibeljno! Izlagati se unitenju s porugama, s porivima! U uzaau se uspeti nebesima ljubavi koja me ekaju! Uzvinuti se tamo s mojom pijanom duom! Propasti, ako je tako pisano: da bih nahranio ostatak ivota jednim satom punoe i slobode: kratkim satom ludila i radosti.

Iz talasanja nemirnog oceana

Iz talasanja nemirnog oceana jedna kaplja njeno k meni prie i proapta: "Ja te ljubim, a domalo ponirem, dugo sam putovala samo zato da te vidim, da te dodirnem, jer ja ne bih mogla umrijeti prije nego bih te jednom vidjela,

jer sam se bojala da bih te mogla poslije izgubiti!" Sada smo se susreli, vidjeli se, pa smo mirni, vrati se mirno u ocean, moja ljubavi, i ja sam dio toga oceana, moja ljubavi, mi nismo tako odvojeni, pogledaj kako je okrugao, kako se sve savreno dri! Ali mene i tebe neodoljivo more mora rastaviti, moe nas razlikovati jedan sat, ali ne moe zauvijek; ne budi nestrpljiva samo naas ja te poznajem, pozdravljam zrak, ocean i kopno, svaki dan pri zalasku sunca za tvoju ljubav, mila moja.

U dugim vjekovima vraam se u razmacima

U drugim vjekovima vraam se u razmacima nerazoren, putnik besmrtnik, poudan, spolan, s monim iskonskim bedrima punima slasti, ja pjesnik adamskih pjesama, kroz novi vrt Zapada i velike gradove zovem, i u ludilu navijetam poraanja ljudi, nudim njih, nudim sebe, te kupam i sebe i svoje pjesme u spolu, jer i one su izdanak mojih bedara.

Koliko su dugo zaglupljivali nas dvoje

Koliko su dugo zaglupljivali nas dvoje, sada preobraeni mi bjeimo hitro kako priroda bjei; mi smo priroda; dugo smo bili odsutni; no sada se vraamo, mi postajemo biljke, debla, lie, korijenje, kora, mi smo u zemlji poslojeni, mi smo hr'di; mi smo hrastovi, rastemo u proplancima jedan do drugoga. Mi brstimo, mi smo par meu divljim krdima, samosvojni kao niko. Mi smo dvije ribe koje skupa plivaju u moru, mi smo esto cvat divlje akacije, mi po puteljcima irimo miris uvee i ujutro. Mi smo takoer gruba neist ivotinja, biljaka i ruda, mi smo dva grabeljiva sokola, uzvinemo se na nebo i piljimo dolje, mi smo dva blistava sunca, mi smo ono to nas dri u ravnotei s okruglim zvjezdanim oblikom, mi smo dva kometa, mi vrebamo etveronono s pandama po umama i skaemo na plijen, mi smo dva oblaka dopodneva i popodneva koji nebu lete, mi smo talasi koji se mijeaju, mi smo dva od onih

radosnih valova koji se kotrljaju jedan preko drugoga i meusobno moe, mi smo ono to je atmosfera: prozirni, prijemljivi, prodirni neprodirni, mi smo snijeg, kia, studen tame, mi smo svaki porod i svaki upliv globusa, mi smo kruili i kruili, dok nismo opet stigli do cilja, nas dvoje, mi smo se svega umorili osim slobode i osim nae vlastite radosti.

O hymen! O hymenee!
O hymen! o hymenee! zato me ti tako mui? O zato me ubada samo za kratak as? Zato nee da nastavi? O zato sad prestaje? Je li zato jer bi me, kada bi nastavio nakon brzoga asa, brzo mene sigurno ubio?

Ja sam onaj koji boluje od ljubavi

Ja sam onaj to boluje od opake ljubavi. Je li zemlja gravitira? Zar cijela tvar ne privlai s bolom cijelu tvar? Tako moje tijelo zna to susreem i poznam.

asovi praprirode
asovi praprirode kada me spopadnete ah, evo ste sada tu, dajte mi sada samo razuzdane radosti, dajte mi napitak mojih strasti, dajte mi grub i zadrigao. Danas idem supruanski s ljubimcima prirode, pa i veeras. Ja sam s onima koji vjeruju u razularene slasti, ja sudjelujem u pononim orgijama mladia, ja pleem s plesaima i pijem s ispiocima. Jeke ponavljaju nae neiste dozive, ja izabirem neku nisku osobu kao mojega najboljega prijatelja? on e biti bezakon, surov, nepismen, bit e osuen od drugih za poinjena djela, neu dalje glumiti; zato bih se morao odvojiti od svojih sudrugova? O vi izbjegavane osobe, to se mene tie, barem ja vas ne izbjegavam,

ja odmah ulazim u srce vaega drutva, hou biti va pjesnik. Ja u biti vie za vas nego za sve ostale ljude.

Jednom prooh kroz napuen grad

Jednom prooh kroz napuen grad i usjekoh sebi u mozak za ravnanje njegove izlobe, graevine, obiaje i predaje, ipak se sada od toga cijeloga grada sjeam jedino jedne ene koju sam tu sluajno susreo i koja me je zadrala od ljubavi. Dan za danom i no za nou bili smo zajedno sve drugo sam odavno zaboravio. Sjeam se, kaem, samo te ene koja je strasno prionula uza me, i opet mi lutamo, ljubimo se, opet se rastavljamo, i opet me ona hvata za ruku, ne smijem otii, ja je vidim tik do mene s nijemim usnama tunu i drhtavu.

uo sam vas, sveanoslatki zvui orgulja

uo sam vas, sveanoslatki zvui orgulja prole nedjelje ujutro, kada sam prolazio mimo crkve, jesenski vjetrovi, dok sam koraao umom u sumrak, uo sam gore na nebu vae tune produene uzdahe, uo sam savrenoga talijanskoga tenora gdje pjeva u operi, uo sam sopran u sredini kvarteta; srce moje ljubavi! i tebe sam uo kako tiho mrmlja kroz jedan runi zglavak oko moje glave, uo sam tvoje bilo kada je sve bilo tiho, gdje odjekuje s malom zvonjavom noas pod mojim uhom.

Gledajui na zapad s obale Kalifornije

Gledajui na zapad s obale Kalifornije istraivao sam neumorno i traio to jo nije naeno, ja, dijete, veoma staro, povrh valova, prema kui majinstva, zemlji selidaba, gledao udalj; gledao s obala mojega zapadnoga mora, gdje je krug gotovo zavren; jer smo krenuli na zapad iz Hindustana, iz dolina Kamira, iz Azije sa sjevera, od boga, mudraca i junaka, s juga, s cvijetnih poluotoka i otoka mirodija;

sada ju opet gledam kui, vrlo zadovoljan i veseo (ali gdje je mjesto, odakle sam ja tako davno krenuo? zato je ono jo neotkriveno?)

Kao Adam rano ujutro

Kada ja kao Adam rano ujutro izlazim iz svoje kolibe osvjeen spavanjem, promotri me kako prolazim, pouj moj glas, priblii se, dodirni me, poloi dlan svoje ruke na moje tijelo dok ja prolazim, ne boj se mojega tijela.
Preveo Tin Ujevi

CALAMUS19

ujem20 da su me napali
ujem da su me napali, da idem za tim da razorim ustanove, ali u zbilji ja nisam za ustanove niti protiv njih (ta u zbilji imam ja zajednikoga s njima? ili ta s njihovim razaranjem?). Jedino ja hou da osnujem u Mannahatti i u svakome gradu ovih drava u unutranjosti i na morskoj obali, i na poljima i u umama i nad svakim kiljem malenim ili velikim, to preko vode brazdi, bez zgrade i propisa ili povjerenika ili ikakvoga dokazivanja ustanovu drage ljubavi drugara.

I Salut au monde!
O uzmi moju ruku, Walte Whitmane! Takva povorka udesa! Takvi vidici i zvuci! Takve spojene beskrajne karike, svaka zakvaena za svoju najbliu, svaka u skladu s cjelinom, svaka dijeli zemlju sa svima.
Calamus, to je naslov Vitmenovog ciklusa pjesama koji se po prvi put pojavio u treem izdanju Vlati trave (1860), znai trska ili pero za pisanje. (Prim. prire.) 20 Ujevi daje u naslovu varijantu uo sam, no nakon toga sam sebe demantuje u prvom stihu. (Prim. prire.)
19

to se unutar tebe iri, Walte Whitmane? Kakvi talasi i zaparena tla? Kakva podneblja? Kakvi su ljudi i gradovi tu? Koja su ta nejaad, jedna u igri, druga u drijemeu? Tko su djevojke? Tko su te udate ene? Tko su skupine staraca koji idu polagano drei jedan drugome ruku oko vrata? Koje su rijeke to? Kakve su to ume i plodovi? Kako se zovu planine to se penju tako visoko u magle? Kakve mirijade stanova ispunjene stanarima? II Unutar mene se irina iri, duina izduuje; Azija, Afrika, Evropa lee na istoku za Ameriku je predvien zapad, opasavajui izboinu zemlje svija se vrui ekvator, krajevi osi okreu se udno na sjever i na jug, u meni je najdui dan, sunce krui u kosim prstenima, ne zalazi mjesecima, ustaje u pravo vrijeme u meni ponono sunce, jedva se digne nad obozorom i opet zapada, u meni su pojasi mora, katarakte, ume, vulkani, skupine, Malezija, Polinezija i veliki otoci zapadne Indije. III to uje, Walte Whitmane? ujem radnika gdje pjeva, i ratarovu enu gdje pjeva. ujem u daljini glasove djece i ivotinja rano ujutro. ujem takmine povike Australaca koji progone divljega konja, ujem panjolski ples s kastanjetama u sjeni kestena uz gusle i gitaru, ujem neprestane odjeke s Temze, ujem vatrene francuske pjesme slobode, ujem iz usta talijanskoga veslaa muzikalni recitativ starih pjesama, ujem skakavce u, Siriji, dok se obaraju na ito i travu pljuscima svojih uasnih oblaka, ujem koptiki pripjev pri zalasku sunca kako turobno pada na grud crne asne velike majke Nila; ujem cvrku meksikanskoga mazgara i zvona mazge; ujem arapskoga mujezina gdje poziva s vrha moeje, ujem kranske sveenike kod oltara svojih crkava,

ujem naizmjenino pjevanje basa i soprana; ujem povik kozaka i glas mornara, kada se otisne na more, u Ohotsku, ujem hripanje povorke robova, dok roblje stupa naprijed, kada promukle etice prolaze po dva i po tri skupa vezane negvama i lisiinama, ujem Hebreja kako ita svoje ljetopise i psalme; ujem ritmike mitose Grka i junake legende Rimljana; ujem prianje o boanskom ivotu i krvavoj smrti lijepoga boga Krista, ujem Hinda kako poduava svojega omiljelog uenika o ljubavima, ratovima, o poslovicama koje su jo i ovome danu zavjetali pjesnici koji su pisali prije tri hiljade godina. IV to vidi, Walte Whitmane? Tko su oni koje ti pozdravlja i koji te jedan za drugim pozdravljaju? Vidim veliko okruglo udo koje se valja kroz prostor: vidim mala imanja, naselja, ruevine, grobita, tamnice, tvornice, palae, kuerke, kolibe barbara, nomadske atore na povrini; vidim zasjenjeni dio na strani, gdje spavai spavaju, i suncem obasjani dio na drugoj strani; vidim udnu hitru izmjenu svjetlosti i sjene, vidim daleke zemlje koje su svojim stanovnicima tako zbiljske i bliske kao meni moja zemlja. Vidim povodnje vode, vidim planinske iljke, vidim sijere Anda gdje se niu, vidim jasno Himalaju, Tjen an, Altaj, Ghate, vidim gorostasne vrhove Elbruza, Kazbeka, Bazaruzija, vidim tajerske Alpe i kamnike Alpe, vidim Pirineje, Balkan, Karpate, a na sjeveru Dofrafjelds i daleko na moru brdo Heklu, vidim Vezuv i Etnu, planine Mjeseca i crvene planine Madagaskara, vidim libijske, arapske i azijske pustinje, vidim goleme strahotne arktike i antarktike ledenjake, vidim vee i manje oceane, Atlantik i Pacifik, meksiko more, brazilsko more i more Perua, vode Hindustana, kinesko more i ginejski zaliv, japanske vode, lijepi zaliv Nagasaki okruen svojim planinama, opseg baltikih, kaspijskih, botnijskih, engleskih obala i biskajski zaliv, Sredozemno more pod vedrim sunanim nebom, te s jednoga njegova otoka na drugi, Bijelo more i more uokrug Groenlanda. Promatram mornare svijeta:

neki se rvu s olujom, drugi po noi plove s budnom straom, neki nemono blude, neki boluju od priljepivih bolesti. Gledam jedrenjake i parobrode svijeta, jedni su skupljeni u luci, drugi na svojoj plovidbi; neki oplovljuju Olujni rt, drugi Cap Verde, drugi rtove Guardafui, Bon ili Bajador, drugi predbjeje Dundra, drugi prolaze kroz Sundine tjesnace, drugi kraj rta Lopatke, drugi kroz Behringov tjesnac, drugi rt Horn, drugi jedre meksikim zalivom ili uzdu Kube i Haitija, drugi Hudsonovim zalivom ili Baffinovim zalivom, drugi prolaze doverskim tjesnacem, drugi ulaze u Wash, drugi u zaton Solway, drugi obilaze rt Clear, drugi Land's End, drugi plove kroz Zuyder Zee ili Scheldu, drugi dolaze ili odlaze kod Gibraltara ili u Dardanelima, drugi naporno probijaju put kroz ledene sante sjevera, drugi plove uz ili niz Ob ili Lenu, drugi uz Niger ili Kongo, drugi uz Ind, Brahmaputru ili Kambodu, drugi s punom parom ekaju pripravni na odlazak u lukama Australije, ekaju u Liverpoolu, Glasgowu, Dublinu, Marseilleu, Lisabonu, Napulju, Hamburgu, Bremenu, Bordeauxu, Haagu, Kopenhagenu, ekaju u Valparaisu, Rio de Janeiru, u Panami. V Vidim pruge eljeznica zemlje, vidim ih u Velikoj Britaniji, vidim ih u Evropi, vidim ih u Aziji i u Africi. Vidim elektrine telegrafe na zemlji, vidim papirne trake vijesti o ratovima, smrtima, gubicima, dobicima, strastima mojega roda. Vidim duge rijene pruge zemlje, vidim Amazonku i Paraguay, vidim etiri velike rijeke Kine: Amur, utu rijeku, Jangcekjang i Bisernu rijeku. Vidim gdje Seine tee i gdje Dunav, Loire i gdje Guadalquivir teku, vidim vijuganje Volge, Dnjepra, Odre, vidim Toskanca kako plovi niz Amo, i Mleanina uzdu Pada, vidim grkoga mornara koji odjedruje iz eginskoga zaliva. VI

Vidim sijelo asirskoga carstva i sijelo perzijskoga i sijelo indijskoga, vidim slapove Gangesa niz visoki rub Saukare. Vidim mjesto gdje se mislilo da se boanstvo avatarama utjelovljuje u ljudskom obliku, vidim sjedita nasljedne vladavine sveenika na zemlji, prorotava, rtvovatelja, Brahmina, poklonika zvijezda, lama, monaha, muftija, propovjednika boljega ivota, vidim mjesto gdje su druidi etali u gajevima Mone, vidim imelu i spori; vidim hramove gdje su tjelesa bogova umirala, vidim stare simbole. Vidim Hrista gdje jede kruh svoje posljednje veere u kolu mladia i staraca, vidim gdje je silni boanski mladi, onaj Herkules, vjerno i dugo dirinio, a zatim umro, vidim mjesto nevinoga bujnoga ivota i nesrene kobi lijepoga nonoga sina, punakoga Bahusa, vidim cvjetnoga Knefa u plavoj odjei s krunom od perja na svojoj glavi, vidim voljenoga Hermesa kako umire bez vjere u smrt i kae ljudima: "Ne plaite za mnom; ovo nije moj pravi zaviaj: ivio sam u izgnanstvu iz mojega pravoga zaviaja; sada se tamo vraam; vraam se u nebesku sferu kamo svatko dolazi po svojemu redu." VII Vidim bojita zemlje po njima raste trava, cvijee i ito, vidim puteljke starih i novodobnih istraivaa. Vidim bezimena zdanja, dine poruke o neznanim zgodama i junacima, zapise zemlje. Vidim mjesta saga, vidim borove i jele rastrgane sjevernim olujama, vidim granitne oblutke i klisure, vidim zelene livade i jezera, vidim grobne mogile skandinavskih ratnika, vidim ih s kamenjem na visini, kamo ih je popeo rub nemirnog oceana da bi se duhovi pokojnika, kada im dojadi mir u njihovom grobu, mogli ustati kroz humke i zagledati na burne valove i osvjeiti se olujama, neizmjernou, slobodom, kretanjem. Vidim stepe Azije, vidim kurgane Mongolije, vidim atore Kalmuka i Bakira,

vidim nomadska plemena sa stadima volova i krava, vidim visoravni izbrazdane jarugama, vidim dungle i pustare, vidim devu, divlju bedeviju, droplju, debelorepu ovcu, antilopu i vuka jamara. Vidim visoine Abesinije, vidim stada koza gdje brste, i vidim smokvu, tamarind, datulju, i vidim polja penice tef21, polja zelena i zlatna. Vidim brazilskoga vaquera22, vidim Bolivijca dok se penje na brdo Sorata, vidim Wacha kako prelazi preko polja, vidim neuporedivoga jahaa s lasom oko mike, vidim kako preko pampa love divlju stoku radi njenih koa. VIII Vidim krajeve snijega i leda, vidim otrookoga Samojeda i Finca; vidim tuljanara u amcu kako usmjeruje svoje koplje; vidim Sibirca na svojim laganim saonama, vuenim od pasa, vidim lovce pliskavica, vidim kitolovne posade junoga Pacifika i sjevernog Atlantika, vidim klisure, ledenjake, bujice, doline vicarske biljeim duge zime i potpunu osamljenost. IX Vidim gradove zemlje i pripravno postajem njihovim pripadnikom, ja postajem isti Parianin, ja sam stanovnik Bea, Petrograda, Berlina, Carigrada, ja sam iz Adelaide, Sidneya, Melbournea, ja sam iz Londona, Manchestera, Bristola, Edinburgha, Limericka, ja sam iz Madrida, Cadiza, Barcelone, Oporta, Lyona, Bruxellesa, Berna, Frankfurta, Stuttgarta, Torina, Firenze, ja pripadam u Moskvu, u Krakow, u Varavu ili prema sjeveru u Kristijaniju ili Stockholm, ili u Irkutsk u Sibiru ili u neku ulicu na Islandu, ja silazim na sve gradove i opet se od njih diem. X Ja vidim paru to hlapi iz neistraenih zemalja,
21 22

Abisinda trava suica (poa abyssinica). Kravar.

vidim divlja ambleme, luk i strijelu, otrovani iver, feti i obi23. Vidim afrike i azijske gradove, vidim Alir, Tripolis, Dernu, Mogador, Timbuktu, Monroviju, vidim vrevu naroda u Pekingu, Kvantungu, Benaresu, Delhiju, Kalkuti, Tokiju, vidim liberijskoga Crnca iz plemena Kru u njegovoj kolibi, a Dahomca i Aamtija u svojim kolibama, vidim Turina gdje pui opijum u Halepu, vidim slikovitu svjetinu na velikim sajmovima u Kivi i u Heratu, vidim Teheran, vidim Maskat i Medinu, te pjeane pustinje meu njima, vidim karavane kako se muno vuku naprijed, vidim Egipat i Egipane, vidim piramide i obeliske, gledam na urezane povijesne dogaaje, zapise o osvajakim kraljevima i dinastijama usjeene u ploe pjeanika ili u gromade granita; vidim u Memfisu podzemlja koja uvaju balzamirane mumije, ovijene u lanene povoje, na pokoju ve mnogo stoljea, gledam paloga Tebanca izbuljenih oiju, s na stranu pognutim vratom i rukama prekrienim na grudima. Vidim sve sebre zemlje gdje se mue; vidim sve utamnienike u tamnicama, vidim betena ljudska tjelesa zemlje, slijepca, gluhonijemoga, glupake, grbavce, luake, gusare, lupee, izdajice, ubojice, zarobitelje zemlje, nemonu djecu, nemone starce i starice. Vidim posvuda muko i ensko, vidim vedru bratovtinu filozofa, vidim likotvornost mojega roda, vidim uspjehe uzdrljivosti i radinosti mojega roda, vidim stalee, boje, oblike poludivljatva i obrazovanosti, idem meu njima, mijeam se sa svima bez razlike i ja pozdravljam sve stanovnike zemlje. XI Ti, tko god bio! Ti, keri ili sine Engleske! Ti, iz monih slavenskih plemena i carstva. Ti, Ruse u Rusiji! Ti, crni Afrikane s boanskom duom, tamnoga porijekla, velik, s lijepom glavom i tijelom, odreen si za divnu kob u potpunoj ravnopravnosti sa mnom! Ti, Norveanine! Sveanine! Dane! Islananine! Ti, Prusu!
23

arolija ili feti (Zapadna Afrika).

Ti, panjole iz panjolske. Ti, Portugie! Vi, Francuskinjo i Francuzu iz Francuske! Ti, Belgijane! Ti, slobodoljupe iz Nizozemske (koljeno, iz kojega i sam potjeem)!24 Ti, ilavi Austrijane! Ti, Lombaranine! Maaru! ehu! Teae iz tajerske! Ti, susjede na Dunavu! Ti, radnie na Rajni, Labi, ili Vezeri! takoer i ti, radnie! radnie! Ti, Sardine! Ti, Bavare! vabo! Sasu! Vlae! Bugarine! Ti, Rimljanine! Napulje! Ti, Gre! Ti, vitki ljupki matadore na popritu u Sevilji! Ti, gortae koji bez zakona ivi na Taurusu ili Kavkazu! Ti, konjaru iz Buhare koji pazi kako pasu tvoje kobile i pastusi! Ti, strojni Perzijane koji sa svojega sedla u najbrem trku pogaa sa strijelom u nian! Vi, Kineze i Kineskinjo u Kini! Ti, Tatarine iz Tatarske! Vi, ene na svijetu podvrgnute svojoj enskoj dunosti! Ti, idove koji u dubokoj starosti putuje prezirui sve pogibelji da bi jednom zakoraio na tlo Sirije! Vi, drugi idovi koji u Svim zemljama oekujete svojega Mesiju! Ti, zamiljeni Armene koji razmilja uz neki rukav Eufrata! Ti, koji pilji usred ruevina Ninive! Ti, koji se penje uz brdo Ararat! Ti, hodoasnie s nabreklim nogama koji iz velike daljine pozdravlja bljesak munara u Meki! Vi, eici koji na zemljitu od Sueza do Bab-el-Mandeba vladate svojim obiteljima i plemenima! Ti, saditelju maslina koji gaji svoj plod na poljima Nazareta, Damaska ili Tiberijskoga jezera! Ti, trgove iz Tibeta koji putuje u daleku unutranjost ili pazari u duanima u Lasi! Vi, Japane i Japanko! Vi, stanovnici Madagaskara, Ceylona, Sumatre, Bornea! Svi vi, stanovnici kopna Azije, Afrike, Evrope, Australije, svejedno na kojem bilo mjestu! Svi vi, na bezbrojnim otocima morskih arhipelaga! I vi, u kasnijim stoljeima, kada me osluhnete! I vi svi posvuda kojih ne spominjem napose, ali podjednako ukljuujem! Pozdravlje vama! estitka vama svima u ime moje iz Amerike! Svaki je od nas neizbjean. Svaki je od nas bezgranian svaki od nas, i ovjek i ena, ima pravo na
24

Po majci ( Louise van Velsor).

opstanak na zemlji, svaki od nas ima svoj udio u vjeitim zadaama zemlje, svaki od nas na svijetu postoji isto tako boanski kao i svaki drugi. XII Ti, Hotentote s mljaskavim nepcem! Vi, opori crnaca vunenih kosa! Vi, kmetovi koji se kupate u znoju ili u krvi! Vi, ljudske spodobe s nedokuivim, uvijek upeatljivim izgledom lica stoke! Vi, jadni nakote, na koji drugi, i najnii, s visoka gledaju usprkos vaem svjetlucavom jeziku i duhovnosti! Ti, patuljasti Kamadale, Grenlananine, Lapone! Ti, australski Crne, go, crven, prljav, s vidljivom penjom, koji puzei trai svoju hranu! Ti, Kafre, Berberu, Sudane! Ti, divljaki, neotesani, neuki Beduine! Vi, kuna mnotva u Madrasu, Nankingu, Kabulu, Kairu! Ti, neprosvijeeni nomade Amazonije! Ti, Patagone, ti, ovjee s otoja Fidi! Ja ne volim svejedno one druge tako mnogo vie od vas, ne kaem nijednu rije protiv vas, premda ste zaostali jo sada, (vi ete uznapredovati u pravo vrijeme k meni). XIII Moj duh je suutno i odluno obiao oko cijele zemlje, traio sam svoje vrnjake i prijatelje i naao ih spremne za me u svim zemljama, vjerujem da je neka boanska veza izjednaila mene s njima. Vi, magle, vjerujem da sam se i ja digao s vama, kretao k dalekim kontinentima i spustio se svjesno, mislim da sam puhao s vama, vi, vjetrovi, vi, vode, ja sam dodirnuo svaku obalu s vama, ja sam potekao kroz sve ono kroza to je protekla bilo koja rijeka ili konao globusa, ja sam se osovio na podnoju poluotoka i na visokim, vrstim hridinama, da odatle poviem: SALUT AU MONDE! U sve gradove, u koje prodiru svjetlost i toplina, prodirem i ja sam, k svim otocima, kamo dolijeu ptice, dolijeem i ja sam. Pozdrav vama svima, u ime Amerike. Diem visoko ruku vodoravno, dajem znak, da ostane poslije mene zauvijek na vidiku

za sva naselja i domove ljudi.

Preveo Tin Ujevi

Pjesma o slobodnom putu

I Pjeke i vesela srca koraam slobodnim putem, zdrav, slobodan, a svijet je preda mnom, dugi smei put koji me vodi kuda god hou. Odsada ne traim sree, jer sm sam srea, odsada vie ne cvilim, ne odlaem nita, ne trebam nita, neu se vie tuiti na ivot meu etiri zida i neu knjinica, neu jetkih zamjeraka, jak i zadovoljan koraam slobodnim putem. Zemlja: to je dovoljno meni. Ne elim da sazvijea dou ita blie, ja znam da ona vrlo dobro stoje gdje god jesu, znam da dostaju onima koji njima pripadaju. (Jo nosim ovdje moja stara ugodna bremena, ja ih nosim, ljude i ene, nosim ih sa sobom kamo god krenem, kunem se da mi je nemogue da se njih otresem, oni mene ispunjuju, a ja njih u ispuniti zauzvrat). II Pute, na koji udaram i s kojega pregledam svijet, vjerujem da ti nisi sve to postoji, vjerujem da takoer i mnogo nevidljivoga postoji. Ovdje je duboki nauk prihvatanja, on ne doputa ni preimustva ni odbijanja. Crnca s vunenom kosom, zloinca, bolesnika, neobrazovanoga ne odbijamo; porod, hitnja za lijenikom, prosjakovo skitanje, pijanevo teturanje, nasmijano radniko drutvance, odbjegli mladi, bogataka koija, kico dvoje ljubavnika na bijegu, ranoranilac trni prodava, mrtvaka kola, prevoz pokustva u grad, povratak iz grada, oni promiu, ja promiem takoer, sve promie, nikoga ne treba iskljuiti, nema nikoga koga ne primam, nikoga tko mi ne bi bio drag.

III Ti, zrae koji mi prua daha za govorenje, vi, predmeti koji dozivate moje misli iz rastresenosti i dajete im oblik! Ti, svjetlosti koja obavija mene i sve oblike njenim pravilnim pljuscima! Vi, puteljci, utrti u nepravilnim rupama uz cestu, vjerujem da vi sakrivate nevidljive ivote u sebi, vi ste mi tako dragi, Vi, poploani nogostupi grada! Vi, vrsti meanici na rubovima ! Vi, skele! Vi, daske i kolci igala! Vai bokovi obloeni drvom! Vi brodovi u daljini! Vi, redovi kua! Vi, proelja izbuena prozorima! Vi, krovovi! Vi, vratita i ulazi! Vi, sljemena i eljezne ograde stubita! Vi, prozori kojih bi prozirne ljuske mogle toliko priati! Vi, vrata i uzlazne stube! Vi, svodovi! Ti, sivo kamenje beskrajnih plonika! Vi, izgaeni prijelazi! Od svega, to je vas dotaklo, vjerujem, vi ste neto primili i sada biste to meni mogli tajno povjeriti. ivima i mrtvima vi ste nastanili svoje beutne povrine, a njihovi e mi se duhovi sada prijateljski oitovati. IV Zemlja se protee nadesno i nalijevo, slika je puna ivota, a svaki dio u svojoj najboljoj svjetlosti, muzika se uje gdje je poeljna, a uti gdje nije poeljna, radosni glas javnoga puta, veseli i svjei osjeaj ceste. O kolnie kojim ja putujem, da li mi govori: "Ne naputaj me?" Kae li: "Ne usudi se ako me ostavi, ti si propao?" Je li kae: "Ja sam ve pripravan prohodan sam i neosporan; mene se dri?" O zemaljska cesto, uzvraam, ne bojim se da te ostavim, samo te ljubim, ti me izraava bolje nego se sam mogu izraziti, ti e za me biti vie nego samo moja pjesma. Mislim da su junaki podvizi svi zamiljeni pod vedrim nebom i sve slobodne pjesme takoer, mislim da se sam tu mogu zaustaviti i postati udotvorac, mislim da u, to god susretnem na putu, voljeti, a tko god mene opazi, da e voljeti mene, mislim koga god vidim da mora biti sretan. V

Od ovoga asa proglaujem da sam se razrijeio granica i umiljenih mea, idem kamo me srce vue, sada sam svoj potpuni i bezuvjetni gospodar, oslukujem druge i obzirno uvaavam to kau, zastajem, istraujem, primam, razmatram, uljudno, ali s neporecivom voljom, otresam se veza to hoe da me veu. Ja udiem velike promahe prostora, istok i zapad je moj, a sjever i jug je moj. Vei sam, bolji sam nego sam mislio, nijesam znao da u meni ima toliko dobrote. Sve mi se ini lijepo. Mogu ponavljati ljudima i enama: "Vi ste mi toliko dobra uinili, ja bih rado isto tako vama, ja u pobirati sile za se i za vas cijelim putem, ja u prosipati sebe meu ljude i ene na svojemu putu, ja u ubaciti novo zadovoljstvo i plahovitost meu njih. Tko god se mene odree, to me nee muiti, tko god me prihvati, taj ovjek ili ena bit e blagoslovljeni i mene blagosloviti." VI Pa da se sada pojavi tisuu savrenih ljudi, to me ne bi zaudilo, pa da se sada pojavi tisuu lijepih enskih likova, to me ne bi zapanjilo. Sada ja proniem tajnu kako se najvrsniji izgrauju; ona je: rasti pod vedrim nebom, te jesti ispavati sa zemljom. Ovdje se zbiva veliki osobni podvig (takav podvig svladava srca cjelokupnog ljudskoga roda, njegova provala snage i volje poraava zakon i ruga se svakom autoritetu i protivnom umovanju). Ovdje je kunja mudrosti. Mudrost se ne pokuava u kolama. Mudrost ne moe jedan koji je ima dodati drugome koji je nema, mudrost izvire iz due, nedokaziva je, svoj je vlastiti dokaz, vai za sve stupnje i predmete i svojstva i mirna je; ona je izvjesnost o zbilji i besmrtnosti stvari o savrenstvu stvari; neto postoji u toku pojave stvari to nju izvabljuje iz due. Sada ponovo ispitujem filozofije i vjere. One moda vae u dvoranama za predavanje, ali se ne dre pod prostranim

oblacima i uzdu krajolika i rijeka tekuica. Ovdje je in spoznaje; ovdje se sraunava ovjek on uvia ovdje to on sadri u sebi, prolost, budunost, uzvienost, ljubav ako vas oni nemaju, vi nemate njih. Samo vas jezgro svakoga predmeta hrani. Gdje je onaj koji guli ljuske za te i za me? Gdje je onaj koji na korist tebi i meni razgaljuje lukavstva i prikrivanje istine? Ovdje je drueljubivost; ona nije prethodno spremljena; ona je neposredna. Zna li to to znai biti ljubljen od stranaca na samome prolasku? Poznaje li govor tih onih jabuica to se okreu? VII Ovdje je izliv due. Izliv due dopire iznutra kroz lie zasjenjena vrata koja uvijek potiu pitanja. Ta eznua, emu ona? Te misli u tami, emu one? Zato ima ljudi i ena takvih te mi, dok su blizu, od sunane svjetlosti ivlje natjee krv u ilama? Zato, kada me oni napuste, padaju zastavice moje radosti i omlohavljuju? Zato ima stabala pod kojima se nikada ne etam; a da velike i melodine misli ne siu na me? (Mislim da one na tim stablima vise ljeti i zimi, te uvijek, kada proem, voe pada); to je to to je tako naglo mijenjam sa strancima? Recimo s nekim vozarom, kada se vozim na sjedalu uz bok njemu? Recimo s nekim ribarom koji povlai svoju vru dok se ja tuda etam i zastajem? to mi prua pravo na dobrohotnost nekoga ovjeka ili ene? to njima prua pravo na moju? VIII Izliv je due srea; ovdje je srea. Mislim, ona proima zrak na otvorenome i tu uvijek eka, ona sada struji na nas, mi smo njom prezasieni. Ovdje se die teni i usrdni rod ljudstva, teni i usrdni rod jeste svjeina i slatkoa ovjeka i ene (jutarnje trave ne niu svakodnevno nita svjeije i slae iz vlastitoga korijena nego on nie svjee i slatko neprestano iz sebe). Prema tenom i usrdnome rodu poti se znoj ljubavi staroga i mladoga, iz njega curi draest koja se ruga ljepoti i umjetnostima,

prema njemu se pridie drhtavi eznutljivi bol dodira. IX Allons! Tko god ti jesi, doi i putuj sa mnom! Putujui sa mnom, nai e ono to nikada ne umara. Zemlja nikada ne umara. Zemlja je gruba, utljiva, nerazumljiva u prvi mah; priroda gruba i nerazumljiva u prvi mah; nemoj se obeshrabriti, istraj, ima boanskih dobro sakrivenih stvari, kunem ti se: ima boanskih stvari i ljepih nego rijei mogu rei. Allons! Ovdje se ne smijemo zaustaviti. Koliko su slatka ova zgrnuta dobra, koliko god udoban ovaj stan, mi ne moemo ostati ovdje, koliko god zaklonjena ova luka i koliko god mirne ove vode, mi se ne smijemo usidriti ovdje, koliko god dobrodola gostoljubivost koja nas okruuje, doputeno nam je da je primamo samo za kratak as. X Allons! Napasti trebaju biti vee. Mi emo jedriti besputnim i burnim morima, mi emo putovati gdje vjetrovi puu, talasi udaraju i brza amerika jedrilica leti pod punim jedrima. Allons! Sa snagom, slobodom, ljubavi, sa zemljom, s elementima, sa zdravljem, s prkosom, s veselou, s radoznalou. Allons! Udaljimo se od svih formula, od vaih formula, materijalistiki popovi s potopirskim oima. Trula leina zakruje prolaz pokop nee ekati, Allons! No ipak opominjem: Moj suputnik treba najbolju krv, tetive, izdrljivost, neka se niko ne izlae kunji, ako nema hrabrosti i zdravlja; ne dolazi ovamo, ako si svoje najbolje ve protraio, mogu doi samo oni koji dolaze sa zdravim i jakim tjelesima, ni bolesnici ni rakijai ni veneriari ne smiju ovamo.

(Ja i moji ne uvjeravamo dokazima, prispodobama, srokovima, mi uvjeravamo svojom tjelesnom pojavom.) XI Sluaj! Bit u iskren s tobom, ne nudim stare glatke nagrade nego nove grube nagrade, takvi su dani koje mora proivjeti; nee zgrtati takozvano bogatstvo, rasipat e dareljivom rukom sve to zaslui i stee; istom e stii u grad kamo si bio odreen, istom odsjedne na svoje zadovoljstvo, kada ete opozvati neodoljivi zov na odlazak, oni koji ostaju iza tebe poastit ete porugljivim smijekom i porugama, kakve god znakove ljubavi primi, ti e odgovoriti jedino sa strasnim cjelovima rastanka, ti ne smije dopustiti da te zadre oni koji pruaju svoje ruke rairene prema tebi. XII Allons! Za velikim Drugarima, jer emo njima pripadati! I oni su takoer na putu to su hitri i uzvieni ljudi to su najvee ene. oni uivaju u zatijima mora i u olujama mora, plovili su na mnogo brodova, prevalili mnogo milja kopna, sviknuli se na mnoge daleke zemlje, sviknuli se navrlo udaljene stanove, pouzdavaju se u ljude i u ene, promatraju gradove, trude se u samoi, zaustavljaju se da promotre grmove, cvatove, koljke na obali, pleu na vjenanjima, cjelivaju nevjeste, ljubezno njeguju djecu, poraaju djecu, jesu vojnici ustanaka, stoje uz razjapljene grobove, sputaju lijesove u njih, putuju kroz krug godinjih doba, kroz godine, udnovate godine, od kojih se svaka razvija iz prijanje, putuju kao da se u nekome drutvu, to jest sa svojim vlastitim raznim fazama, zakorauju iz skrovitih, neostvarenih djejih dana, putuju veselo sa svojom vlastitom mladou, putuju sa svojim bradatim i smeuranim muevnim doba, putuju sa svojim enstvom, bujne, nenadmane, zadovoljne, putuju sa svojom uzvienom starou muevnosti ili enstva, starou spokojnom, otvorenom, irokom od ponosnoga daha svemira, starou koja slobodno tee od dragocjene i sasvim bliske slobode smrti. XIII Allons! Prema onome to je bez kraja, kako bi bilo i bez poetka,

da se izloimo kojeemu, dnevnim skitnjama, nonim odmaranjima, a da sve utopimo u putovanje kojemu ono tei, i danima i noima kojima ono tei, pa i to samo zato, da i ovo utopimo u poetak jo veih putovanja, da nigdje ne vidimo nita nego to moe dosegnuti i prestii, da ne osjeamo vremena ma kako dalekoga, osim to moe dosegnuti i prestii, da ne gledamo ni uz put ni niz put koji se ne protee i ne eka na tebe; koliko god je dug, on se protee i eka na tebe, i da ne vidimo nikakvoga bia, ni bojega ni ma koga drugoga, a da ti ne ide tamo, i da ne vidimo nikakav posjed, a da ga ti ne bi mogao posjedovati i uivati sve bez rada ili kupnje, kradui gozbu, ali ipak ne oduzimajui ni jednu esticu njemu, da uzmemo najbolje od ratarova imanja i otmjenoga bogataeva ljetnikovca, od istih blagoslova sretno vjenanoga para i od plodova vonjaka i cvijea vrtova, da uzmemo ono to ti treba, iz gustih gradova kroz koje prolazi, da bi mogao ponijeti sa sobom zgrade i ulice kasnije, kamo god poe, da uzme ljubav svojih prijatelja na put sa sobom, bez obzira na to, to njih ostavlja iza sebe, da bi ti spoznao i sam svemir kao jedan put, kao mnogo putova, kao putove za patnike due. Sve se gubi pred napretkom dua, svaka vjera, sve vrste tvari, umjetnosti, vladavine sve to je bilo i to jeste vidljivo na ovoj kugli zemaljskoj ili drugoj kugli nebeskoj, gubi se natrag u udupke i zakutke pred povorkom dua uzdu velikih putova svemira. Za napredovanje dua ljudi i ena uzdu divnih putova svemira svaki drugi napredak je samo nuni znamen i potpora. Uvijek budni, uvijek naprijed, prekrasni, sveani, alosni, povueni, prevareni, mahniti, ro-goborni, slabani, nezadovoljni, oajni, ponosni, tako njeni, bolesni, prihvaeni od ljudi, odbaeni od ljudi. eno idu! Eno idu! Znam da idu, ali ne znam kamo idu, ali znam da idu prema najboljemu prema neemu velikom. Tko god ti bio, doi amo! Bio ovjek, bila ena, doi ovamo! Ne smije ostati tu u kui da spava i planduje, premda si je sagradio ili je sagraena za tebe. Izlazi iz mrana zatvora! Izlazi iz zaslona! Ne vrijedi se protiviti, ja znam sve i to jasno kaem.

Prozri kroza se, grena poput drugih, kroz smijeh, plesanje, objed i veeru ljudi, iza odijela i nakita, iza tih umivenih i odnjegovanih lica, prozri tajno utljivo gaenje i oaj. Ni mu ni ena ni prijatelj ne mogu uivati dosta povjerenja da uju ispovijed, drugi ja, svaiji dvojnik, ulja se i sakriva, bezoblian i bez rijai po ulicama gradova, uljudan i umiljat u sobama za primanje, u eljeznikim vagonima, na parobrodima, na javnome zboru, snalazi se u kuama ljudi i ena, za stolom, u lonici, posvuda, otmjeno odjeven, sa smijekom na licu, uspravnim dranjem, sa smru pod grudnim koem, s paklom u lubanji, pod smokingom i u rukavicama, pod vrpcama i umjetnim cvijeem, on se uljudno dri propisa dolinosti i ne govori ni jedne slovke o sebi, govori o svemu drugome, samo nikada o sebi. XIV Allons! Borbama i ratovima! Cilj koji je navijeten ne moe biti opozvan. Jesu li prole borbe uspjele? Tko je uspio? Ti? Tvoj narod? Priroda? Sad razumij me dobro u biu je stvari predvieno da se iz svakoga uivanja uspjeha, a svejedno koji je, mora poroditi neto to e uiniti nunom jo veu borbu. Moj je zov ratni zov, ja potpirujem djelatni ustanak, onaj koji ide sa mnom mora ii dobro naoruan, onaj koji ide sa mnom ide esto s oskudnom hranom, siromatvom, ljutim neprijateljima, otpadnicima. XV Allons! Cesta je pred nama. Sigurna je prokuao sam je moje su je noge zbiljski prokuale ne daj da te zadre! Neka papir na stolu ostane neispisan, a knjiga na polici neotvorena ! Neka orue ostane u radioni! Neka novac ostane nesteen! Ostavi kolu! ne osvri se na uiteljev povik! Neka propovjednik propovijeda na svojoj propovjednici! Neka odvjetnik brani

pred sudom, a sudac primjenjuje zakon. Drugaru, pruam ti ruku. Pruam vam svoju ljubav skuplju od novca, ja dajem radije sebe nego propovijed ili zakon; hoe li mi ti podati sebe? Hoe li doi da putuje sa mnom? Hoemo li mi biti jedna dua sve do kraja naega ivota?
(Preveo Tin Ujevi)

Na stazama neutrvenim
Na stazama neutrvenim, U rastinju uz rubove ribnjaka, Begunac iz onog ivota to sebe izlae, Od svih merila do sada objavljenih, od zadovoljstva, dobiti, prilagoavanja, Toga to suvie dugo sam dui nudio kao hranu; Jasna su mi sada merila neobjavljena jo, jasno mi je da se moja dua, Da se dua oveka u ije ime zborim naslauje drugovima; Ovde, u samoi, daleko od zveketa sveta, Gde odgovaram govoru jezika aromatinih, Ne vie u neprilici (jer na ovom skrovitom mestu mogu da odgovaram onako kako se drugde ne bih usudio), Snano oseam ivot to sebe ne izlae, a ipak sve ostalo u sebi sadrava, Odluio sam da danas pevam samo pesme o mukoj privrenosti, Da ih putam du tog sutastvenog ivota, Ostavljajui dakle u nasledstvo znamenja atletske ljubavi, Popodne ovog divnog septembra u mojoj etrdesetprvoj godini, Nastavljam u ime sviju koji jesu ili su bili mladii Da kazujem tajnu mojih noi i dana, Da slavim potrebu za drugovima. 1860. 1867.

(Preveo Ivan V. Lali)

Prelazak bruklinskom skelom

I Plimo ispod mene! Gledam te licem u lice! Oblaci zapada suncu je tamo ostalo pola sata gledam i vas licem u lice. Gomile ljudi i ena odevene u obina odela, kako mi se udnima inite! One stotine i stotine to prelaze skelama na povratku kui meni se udnijima ine nego to to pretpostavljate. A vi koji ete prelaziti sa obale na obalu posle vie godina, vie mi znaite i vie ste u mojim razmiljanjima nego to to moete pretpostaviti. 2 Ta nedokuiva podrka to mi je pruaju sve stvari u svako doba dana, Ta jednostavna, vrsta, dobro povezana ema u kojoj sam razloen, svi su razloeni a ipak su deo eme, Slinosti u prolom i one u buduem, Divote nanizane kao biseri na najmanjim stvarima koje vidim i ujem, kada koraam po ulici ili prelazim preko reke, Struja koja hita tako brzo i otplavljuje me daleko, Oni drugi koji e da slede za mnom, veza izmeu mene i njih, Izvesnost tih drugih, ivot, ljubav, vid, sluh tih drugih. Drugi e ui na kapije skele i prei sa jedne obale na drugu, Drugi e motriti kako struji plima, Drugi e videti brodovlje Menhetna na

severu i zapadu i uzvisine Bruklina prema jugu i istoku, Drugi e videti ostrva velika i mala, Za pedeset godina, drugi e ih videti prilikom prelaska, a suncu je ostalo pola sata, Za stotinu godina, ili za koliko bilo stotina godina, drugi e ih videti, Uivae u sutonu, u nadolaenju struja plime i u povlaenju struja oseke ka moru. 3 Ne koristi nita, vreme ni mesto ne koristi udaljenost, Ja sam sa vama, vi ljudi i ene jednu generaciju kasnije, ili ak mnogo generacija kasnije, Upravo onako kako se vi oseate dok gledate reku i nebo, tako sam se i ja oseao, Upravo kao to je bilo ko od vas jedan u ivome mnotvu, i ja sam bio jedan u mnotvu, Upravo kao to vas osveava radost reke i sjajna plima, i mene je osveavala, Upravo kao to vi stojite naslonjeni na ogradu, a ipak hitate sa brzom strujom, i ja sam stajao a ipak hitao, Upravo kao to vi gledate bezbrojne katarke brodova i debele ventilacione cevi parobroda, i ja sam gledao. I ja sam mnogo i mnogo puta prelazio reku od nekada, Motrio decembarske galebove, video ih kako visoko u vazduhu lebde nepominih krila, njiui telima, Video kako blistavo utilo osvetljava delove njihovih tela, a ostalo ostavlja u jakoj senci, Video ih kako obleu spore krugove i postepeno se pomiu prema jugu,

Video odraz letnjeg neba u vodi, Oi mi bile zaslepljene treperavim tragom zraka, Gledao sam fine centrifugalne paoke svetlosti oko obrisa moje glave na osunanoj voi, Gledao izmaglicu na breuljcima prema jugu i jugozapadu, Gledao paru kako leti u runima ljubiasto osenenim, Gledao prema donjem zalivu da zapazim brodove u dolasku, Video kako se pribliavaju, video na palubi one koji su mi bili blizu, Video bela jedra kuna i alupa, video brodove na sidritu, Mornare na poslu oko snasti ili gore kako jau na krstovima jarbola, Oble jarbole, zaljuljani pokret brodskih trupova, uske zmijaste zastavice, Velike i male parobrode u pokretu, pilote u njihovim pilotskim kuicama, Belu brazdu iza broda, brzi drhtavi kovitlac tokova, Zastave sviju naroda, i kako se sputaju u suton, Talase izrezuckanih ivica u sumraku, vodu tokom izdubljenu, radosne kreste i blistanje, Vidik u daljini sve tamniji i tamniji, sive zidove granitnih skladita uz dokove, Nejasnu grupu na reci, veliki parni remorker i tesno uz njega sa svake strane lepove, rboda sa senom, zakasnelu maunu, Na susednoj obali vatre iz dimnjaka topionica, visoko i blistavo rasplamsane u no, Koje svetlucavo bacaju crne senke, istaknute pomamno crvenom i utom svetlou, preko krovova kua i dole u klance ulica.

4 Sve to, i sve drugo, meni je znailo isto to i vama, Mnogo sam voleo te gradove, mnogo voleo brzu i dostojanstvenu reku, Ljudi i ene koje sam video behu mi svi bliski, Drugi isto tako drugi koji se osvru na mene jer ja sam radosno gledao njih u budunosti (Doi e vreme, premda ja zastajem ovde danas, i noas). 5 ta je to onda izmeu nas? ta je zbir svih tih stotina godina izmeu nas? ta je da je, ne koristi udaljenost ne koristi, i mesto ne koristi, I ja sam iveo, Bruklin prostranih bregova bee moj, I ja sam koraao ulicama ostrva Menhetn i kupao se u vodama oko njega, I ja sam oseao u sebi micanje udnih, nenadnih pitanja. Po danu usred mnotva ljudi ponekad bi me spopadala, Dok koraam kui kasno u no ili dok u krevetu leim ona bi me spopadala, I mene je zbunjivao taj tok u venoj otopini, I ja sam sticao svojebitnost od svoga tela, Znam da jesam telom svojim odreen i znao sam da u biti telom svojim odreen. 6 Ne padaju samo na vas tamne krpe, Tama je odozgo bacala svoje krpe i na mene, Najbolje delanje moje inilo mi se prazno i podozrivo,

Velike moje misli, kako sam ih cenio, nisu li one zapravo oskudne? Niti to samo vi znate ta je to biti zao, Ja sam onaj koji je znao ta je to biti zao, I ja sam pleo stari vor protivurenosti, Brbljao sam, crveneo, zamerao, lagao, krao, gunao, Prevaran bivao, srdit, pohotan, imao vrele elje koje se nisam usuivao izgovoriti, Bivao udljiv, tat, lakom, plitak, lukav, kukavica, zloban, Kurjak, zmija, vepar, neeljeno u meni. Prevaran pogled, povrna re, preljubna elja, neeljeno, Odbijanja, mrnje, odgaanja, podlost, lenost, a sve to neeljeno, Bio sam jedno sa ostalima, sa danima i zbivanjima svih ostalih, Zvali su me najprisnijim mojim imenom jasni i glasni glasovi mladia, kad bi me opazili kako se pribliavam ili prolazim, Oseao sam, dok stojim, ruke njihove na svom vratu, ili kako se meso njihovo nehajno naslanja o mene dok sedim, Video mnoge koje sam voleo, na ulici ili na skeli ili na javnom skupu, no nisam im rekao ni rei, iveo sam isti ivot sa ostalima, isti taj stari smeh, grizoduje, spavanje, Igrao ulogu koja se jo uvek sea glumca ili glumice, Istu staru ulogu, ulogu koja je ono ta od nje napravimo, velika koliko mi to hoemo, ili mala koliko hoemo, ili velika i mala. 7 Jo vie vam se pribliavam, Koliko sada mislite o meni, toliko sam ja o vama zalihe sam svoje spremao

unapred, Razmiljao sam dugo i ozbiljno o vama pre nego to ste roeni bili. Ko bi mogao znati ta e da mi se vrati? Ko zna da ja u ovome uivam? Ko zna da ja i pored sve udaljenosti zapravo vas sada gledam, makar da me ne moete videti? 8 Ah, ta za mene ikada velianstvenije moe biti nego Menhetn obrubljen katarkama? Reka i suton i talasi plime izrezuckanih ivica? Galebovi zanjihanih tela, brod sa senom u sumraku, i zakasnela mauna? Koji bogovi mogu nadvisiti ove to tapu me po ruci i glasovima koje volim zovu me naglo i glasno najprisnijim mojim imenom dok im prilazim? ta je tananije od onoga to me vezuje za tu enu ili mukarca koji me gleda u lice? Onoga to me sada sa vama stapa i smisao moj u vas izliva? Shvatamo dakle, zar ne? Niste li prihvatili ono to obeah, i ne spominjui? Ono to uenje nije moglo pouiti to propoved nije mogla postii postignuto je, zar nije? 9 Teci samo, reko! Struji sa plimom i otii sa osekom! Radujte se samo, talasi sa krestama i ivicama izrezuckanim! Blistavi sutonji oblaci! Sjajem svojim natopite mene, ili ljude i ene generacijama potele mene!

Prelazite s jedne obale na drugu, bezbrojna mnotva putnika! Osovite se, visoki jarboli Manahate! Osovite se, lepi bregovi Bruklina! Damaraj, mozgu zbunjeni i radoznali! Izbacuj pitanja i odgovore! Lebdi ovde i svugde, veni plove objanjenja! Zurite oi zaljubljene i edne, u kui, ili na ulici, ili na javnom skupu! Oglasite se, glasovi mladia! Zovite me glasno i muzikalno najprisnijim imenom! ivi, ivote stari! Igraj ulogu koja se sea glumca ili glumice! Igraj staru ulogu! Ulogu to velika je ili mala, prema tome ta ko od nje napravi! Razmislite, vi koji me istraujete, da li je mogue da vas na neznani neki nain gledam; Budi vrsta, ogrado nad rekom, da oslonac prui onima to se dokono naslanjaju, a ipak hitaju sa strujom to hita; Letite samo, ptice morske! Letite postrance ili kruite u krugovima velikim visoko u vazduhu; Vodo, primi letnje nebo i verno ga dri sve dok sve oi to nadole motre ne uzmognu da ga preuzmu od tebe! Razilazite se, fini paoci svetlosti, iz obrisa moje glave, ili bilo ije, na osunanoj vodi! Dolazite, brodovi iz donjeg zaliva! Prolazite uz i niz reku kune, alupe, maune belih jedara! Leprajte, zastave svih naroda! Neka vas propisno spuste u suton! Plamsajte visoko vatrama vaim, dimnjaci topionica! Bacajte crne senke u sumrak! Bacajte svetlost crvenu i utu preko

vrhova kua! Pojave sadanje ili odsadanje, ukaite ta ste, T i neophodni velu, obavijaj i dalje duu, Oko tela moga za me, i tela vaeg za vas, neka lebde nai mirisi najboanskiji, Bujajte gradovi donosite vae tovare, vae prizore, vi reke obilne i dovoljne, Rasprostranjuj se, bie od kojeg moda nita drugo duhovnije nije, Ostanite na svojim mestima, predmeti od kojih nita drugo trajnije nije. ekali ste, uvek vi ekate, vi nemi, lepi pomonici, Primamo vas najzad slobodna razbora i nezasiti smo odsada, A ni vi neete vie moi trag da zametnete, ili da nam sebe uskratite, Mi vas koristimo, i ne odbacujemo vas usaujemo vas trajno u sebe. Ne dokuujemo vas volimo vas u vama je i savrenstvo, Vi venosti prinosite vae delove, Veliki ili mali, vi prinosite vae delove dui.
(Preveo Ivan V. Lali)

Pjesma o okretanju zemlje

I Pjesma o okretanju zemlje i o rijeima koje njoj pristaju, jesi li mislio da su to rijei ovi ravni stihovi? One krivulje, uglovi, takice? Ne, to nisu rijei, bitne rijei jesu u tlima i u moru, one su u zraku, u tebi su. Jesi li pomislio da su to rijei, ti ugodni zvuci iz usta tvojih prijatelja? Ne, zbiljske rijei jo su ugodnije od njih. Ljudska tjelesa jesu rijei, mirijade rijei, (u najboljim pjesmama opet se javlja tijelo, muko ili ensko, lijepo izgraeno, prirodno, ivo, svaki dio shodan, djelatan, prijemljiv, bez srama ili povoda sramu).

Zrak, zemlja, voda, vatra to jesu rijei. I ja sam jedna rije s njima moja se svojstva isprepliu s njihovima moje ime za njih ne znai nita, pa da ga izgovore na tri tisue jezika, ta bi zrak, zemlja, voda, vatra znali o mojem imenu? Zdravo oblije, prijateljske ili zapovjedne kretnje jesu rijei, izrazi znaenja, draesti to ispunjaju same poglede nekih ljudi i ena jesu takoer izrazi i znaenja. Izgradnju dua izvruju ove neujne rijei zemlje, majstori znaju rijei zemlje i upotrebljuju ih ee od ujnih rijei. Oplemenjivanje je jedna od rijei zemlje, zemlja niti zapinje niti se uri, ona nosi sve osobine ratenja, sile skrivene u sebi ve od svojeg iskona, ona nije samo upola lijepa, nedostaci i izrasline pokazuju upravo toliko ljepote kao i njena savrenstva. Zemlja ne zadrava nita za se, dosta je dareljiva, istine zemlje neprestano ekaju, pa nisu ni tako skrivene, one su mirne, tanane, neprenosive tiskom, one su istoene kroz sve stvari i same od svoje volje podaju, primivi osjeaj i poziv, ja objavljujem oitovanja, ja ne govorim, ali ako me ne uje, od kakve sam ti koristi? Ako ne poraam, ne popravljam, od kakve sam koristi? (Accouchez! Accouchez! Hoe li da tu u tebi istrune tvoj vlastiti plod? Hoe li tu uati i daviti?) Zemlja se ne pravda, ne razmee se velikim rijeima, nema dogovora, ne skici, ne uri se, ne uvjerava, ne prijeti, ne obeava, ne pravi razlikovanja, nema vidljivih greaka, ne zakljuava nita, ne uskrajue nita, ne iskljuuje nikoga, od svih moi, predmeta, stanja koja oituje, ne iskljuuje nikoga. Zemlja se ne izlae niti se ustee da se izloi, jo posjeduje pod korom, pod korom glasne zvukove, uzvieni zbor junaka, bugarenje robova, umiljavanja ljubavnih parova, kletve, hropac umiranja, smijeh mladosti, glasove trgovakoga pazarenja, glasnu viku meetara, pod korom su te sadrajne rijei koje nikada ne iznevjeruju. Za svoju djecu rijei rjeite nijeme velike majke nikada ne presahnu, istinite rijei ne presahnu, jer ne izostaju ni kretanja ni razmatranja, tako i dan i no ne prestaju, i nae due putovanje ne prestaje.

Jedna od beskrajnih sestara, iz neprestanoga kola sestara, centripetalnih i centrifugalnih sestara, starijih i mlaih sestara, ta lijepa sestra koju poznajemo plee s drugima u prostor. Sa svojim irokim leima prema svakom gledaocu, s arobnou mladosti i jednakom arobnou starosti, sjedi ona koju ja takoer ljubim kao i druge, sjedi spokojna, die u ruci neto slino ogledalu, dok njene oi odsijevaju natrag s njega, gleda, dok sjedi, ne poziva nikoga, ne odbija nikoga, dri neumorno danju i nou ogledalo pred vlastitim licem. Vieni izbliza ili vieni izdaleka, tano se javljaju svaki dan dvadeset i etiri sata pred javnou, redovito se pribliavaju ili nestaju sa svojim drugovima ili jednim drugom, gledajui ne sa svojim licima nego s licima onih koji su s njima, s licima djece ili ena ili s mukim licem, s otvorenim licima ivotinja ili beivotnih stvari, s krajolicima ili vodama ili s krasnim izgledom neba, s naim licima, mojim i tvojim, koja ih vjerno odraavaju, neizostavno se svaki dan javljaju pred javnou, ali nikada dva puta u istoj pratnji. Grlei ovjeka, grlei sve, odmie njih trista ezdeset i pet neodoljivo oko sunca, grlei sve, blaei, podupirui slijedi ih ukorak trista ezdeset i pet izdanaka prvoga, sigurni i nuni kao ono. Postojano se ruei dalje, ne bojei se niega, uvijek odolijevajui sjaju sunca, oluji, studeni, vruini, kruei pod bremenom, jo nasljeujui ostvarenje i odreenje due, jo ulazei u tenu prazninu oko sebe i pred sobom i dijelei je, ne prezajui od zapreka, ne bacajui sidro, ne udarajui u hrid, hitar, zadovoljan, srean, neoteen, bez ikakvoga gubitka, sposoban za sve i spreman u svako vrijeme da poloi strogi raun, boanski brod jedri boanskim morem. II Tko god ti bio! Kretnje i razmatranja jesu navlas za te, boanski brod jedri boanskim morem za te. Tko god ti bio! Ti si onaj ili ona, za kojega je zemlja kruta i tena, ti si onaj ili ona, za kojega sunce i mjesec vise na nebu,

ni za koga veega od tebe nisu dane sadanjost i budunost, ni za koga veega od tebe ne postoji besmrtnost. Svaki za se i svaka za se glasi rije prolosti i sadanjosti i istinska rije besmrtnosti; nitko ne moe sticati za drugoga ama nitko, nitko ne moe rasti za drugoga ama nitko. Pjesma je za pjevaa i vraa se najvie njemu, uenje je za uitelja i vraa se najvie njemu, ubojstvo je za ubojicu i vraa se najvie njemu, kraa je za lupea i vraa se najvie njemu, ljubav je za ljubavnika i vraa se najvie njemu, dar je za darovatelja i vraa se najvie njemu tako je neminovno, govor je svojstvo govornika, gluma glumca i glumice, a ne sluateljstva, i ni jedan ovjek ne razumije nikakvu veliinu i dobrotu osim svoje, ili znaenja svoje. III Kunem se, da e zemlja izvjesno biti savrena za onoga ili za onu koji bude potpun, zemlja ostaje rastrgana i raskomadana samo za onoga ili onu koji ostaje izmrvljen i slomljen. Kunem se, da nema te sile ni moi koje se ne takmie s onima zemlje, ne moe biti nikakve znatnije teorije, ako ne potkrepljuje teoriju zemlje, nikakva politika, pjesma, vjera, vladanje i tako sve dalje, ne vae dok se ne usporede s prostranou zemlje, dok se ne ogledaju s tenou, ivotnou, nepristranou, ispravnou zemlje. Kunem se, poinjem da gledam ljubav sa slaim grevima nego ih ljubav uzvraa, to je nova ljubav koja suspree sebe, koja nikada ne poziva i ne odbija. Kunem se da poinjem shvaati tek malo ili nita u ujnim rijeima. Sve se ujedinjuje prema objavi neizreenih znaenja zemlje, prema onome koji pjeva pjesme o tijelu i o istinama zemlje, prema onome koji sastavlja rjenike rijei, koje tisak ne moe okaljati. Kunem se da vidim to je bolje nego rei najbolje, to je uvijek ostaviti najbolje nereeno. Kada se latim da kaem najbolje, otkrijem da ne mogu.

Moj je jezik nepokretan na svojem drijelu, moj dah uskrauje posluh svojim organima, ja zanijemim. Najbolji smisao zemlje ne moe biti nikako reen, najbolje je sve ili nita, nije ono to ste predviali, to je jeftinije, lake, blie, stvari nisu uklonjene s mjesta koje su prije zauzimale, zemlja je upravo onoliko izvjesna i neposredna kako je bila prije, injenice, vjere, poboljice, politika, poslovi jesu isto tako zbiljski kao i prije, ali dua je takoer zbiljska, ona je oigledna i izravna, nju nije utvrdilo umovanje ni ikakav dokaz, nju je utvrdilo nepobitno rastenje. IV Neka ovo bude jeka glasovima dua i rijeima dua. (Da to nije jeka rijeima dua, pa ta bi onda i bilo? Da se tebe napose ne tie, pa ta bi onda i bilo?) Kunem se da odsada vie neu nikad imati posla s vjerom to govori ono najbolje, imat u posla samo s onom vjerom to najbolje ostavlja nereeno. Govorite dalje, govorljivci! Pjevajte dalje, pjevai! Kopajte! Oblikujte! Slaite rijei zemlje!
(Preveo Tin Vjevi)

STRUJANJE MORA

Iz kolevke to se beskonano ljulja

Iz kolevke to se beskonano ljulja, Iz grla kosa, muzikalnog unka, Iz ponoi Devetog meseca, Nad jalovim peskom i nad poljima dalje, gde je dete koje naputa postelju lutalo samo, gologlavo, bosonogo, Sa visina pokislog nimbusa, Iz dubina mistine igre senki to se prepliu i svijaju kao da su ive, Iz krpica grmlja vresa i kupine,

Iz seanja ptice koja mi je pojala, Iz tvojih seanja tuni brate, iz nestalnih uzleta i padova koje sam uo, Ispod tog utog poznog polumeseca nabubrelog kao od suza, Iz tih poetnih zvukova udnje i ljubavi tamo u magli, Iz hiljade odziva nepresunih moga srca, Iz bezbroja odonud potaknutih rei, Iz rei koja od svih je najsnanija i najslaa, Iz svega toga to evo postaje sada na pozorje da se vraa, Kao jato to cvrkue, uzdie se il' nad glavom prolee, Rodom ovamonji, pre no to sve mi ne izmakne, uurbano, ovek, ali po suzama ovim deak maleni ponovo, Bacajui se na pesak, oi u oi s talasima, Ja, pojac bolova i radosti, ujedinitelj ovoga sa onim posle, Shvatajui znak da sve to upotrebim, ali hitro se vinuvi nad sve to, Uspomenu jednu pevam. Nekada Paumanok, Kada je miris jorgovana bio u vazduhu i trava Petog meseca je rasla, I gore uz ovu obalu morsku u nekom grmu vresa, Dva pernata gosta iz Alabame, dvoje zajedno, I njihovo gnezdo, i etiri svetlozelena jajeta sa smeim mrljama, I svakoga dana mujak tamo i amo uvek u blizini, I svakoga dana enka lei na gnezdu, tiha, sjajnih oiju, I svakoga dana ja, radoznali deak, nikada suvie blizu, nikada da ih smetam, Oprezno virim, upijam, prevodim. Sijaj! Sijaj! Sijaj!

Sipaj toplotu svoju, - veliko sunce! Dok sunamo se, nas dvoje zajedno. Dvoje zajedno! Duvajte vetrovi juni, il' duvajte vetrovi severni, Dan da se beli ili no da se crni, U zaviaju, ili mnogo reka i gora za zaviajem, Sve vreme pevajui, ne marei za sve vreme Dok smo nas dvoje zajedno. Sve dok iznenada, Ubijena moda, neznano drugu njenom, Pre podne jedno enka nije legla na gnezdo, Niti se vratila to popodne, niti sledee, Niti se ikada pojavila opet. I od tada celog leta u zvuku mora, I nou pod punim mesecom u mirnije vreme, Iznad promuklog talasanja mora Il' u dnevnom lepranju od vresa do vresa, gledao sam, sluao povremeno preostalu pticu, mujaka, Samotnoga gosta iz Alabame. Duvajte! Duvajte! Duvajte! Razvihorite se vetrovi morski du obale Paumanoka; ekam i ekam dok mi drugaricu ne vratite. Da, dok su blistale zvezde, itavu no je na kraku mahovinom obraslog stuba, Dole, skoro sred pljuskanja talasa Sedeo samotni peva udesno mamei suze. Zazivao je drugaricu svoju, Lio znaenja koja ja, od svih ljudi, znam. Da, brate moj, znam, Ostali moda ne, no ja sam svaki zvuk sauvao, Jer esto sam tamno uz al se uljao, Tiho, zrake meseca obilazei, sa senkama se stapajui, A priseam se sada nejasnih oblika, odjeka,

zvukova i uzdaha po vrsti i redu, Belih ruku dole u talasima na alu to vitlaju neumorno, Kada sam, bosonogo dete, s lepetom vetra u kosi, Sluao dugo, dugo. Sluao da sauvam, pevam, a sada prevodim zvuke, Sledim tebe, mog brata. Stiaj! Stiaj! Stiaj! Val iza vala val stiava blizak, Pa opet za njim drugi grli i pljuska, svi bliski, No ljubav moja ne stiava mene, ne mene. Nisko mesec visi, digao se kasno, Zaostaje o, mislim da teak je od ljubavi, ljubavi. O, mahnito nadire more na kopno S ljubavlju, ljubavlju. O noi! Ne vidim li to ljubav moju kako mi lepra medu talasima? ta je to malo i crno to vidim tamo u belini? Glasno! Glasno! Glasno! Glasno te zazivam, ljubavi moja! Visoko i jasno odapinjem glas preko talasa, Ti zna svakako ko je, ko je tu, Mora znati ko sam, ljubavi moja. Mesee nisk! Kakva je to tamna mrlja na tvom utilu mrkom? O to je oblik, oblik drugarice moje! O mesee nemoj dalje da mi je zadrava. Zemljo! Zemljo! O zemljo! Gdegod se okrenem pomislim, o mogla bi da mi drugaricu vrati samo da hoe, Jer skoro siguran sam da mutno je vidim gde god gledam.

O zvezde na izlasku! Moda e ona koju toliko volim da izae, izae s vama. O grlo! O drhtavo grlo! Zazvui jasnije vazduhom! Prodri kroz ume, kroz zemlju, Ona koju elim zacelo negde slua, da ulovi te. Sipaj slavopojke! Samotno tu, slavopojke, noi! Slavopojke samotne ljubavi! Slavopojke smrti! Slavopojke pod tim tromim utim krnjim mesecom! O, pod tim mesecom gde je skoro u more klonuo! O, bezobzirne, oajne slavopojke. Al tiho! Spusti se nisko! Tiho! Da mrmorim samo, A ti priekaj za tren, ti more promuklo zvuno, Jer mi se ini da negde ujem odziv drugarice moje, Tako slabo, tiho moram, tiho da sluam, Al ne sasvim tiho, jer onda moda nee odmah mi doi. Amo, ljubavi moja! Ovde sam, ovde! Zvukom ovim tono suzdranim objavljujem se tebi, Ovaj neni zov za tebe je, ljubavi moja, za tebe. Nemoj da te neto drugamo odmami, To je zviduk vetra, nije to moj glas, To samo vihori, vihori pena morska, To su senke lia. O tmino! O uzalud! O, vrlo sam bolan i jadovan. O, smei oreol na nebu, oko meseca to

klone u more! O, uskomeani odrazi u moru! O grlo! O zatreptalo srce! A ja uzalud, uzalud pevam cele noi. O prolosti! O sreni ivote! O pesme radosti! U vazduhu, u umama, nad poljima, Voljen! Voljen! Voljen! Voljen! Voljen! Al nema mi drugarice vie, nema je sa mnom vie! Nas dvoje nismo zajedno vie! Arija tone, Dok se sve drugo nastavlja, zvezde sijaju, Vetrovi duvaju, zvuci ptice neprekidno odjekuju, Srditim jecanjem jarosna stara majka neprestano jei, Na pesku sive obale Paumanoka, i uti i praska, uti polumesec uvean, naginje se, klonuo, skoro da lice mora dodiruje, Deak u zanosu, stopalima bosim talase, kosom vazduh miluje, Ljubav u srcu dugo zatvorena sada slobodna, sada provaljuje burno, Znaenje arije ui, dua hitro slee, udne suze niz obraze brzaju, Taj razgovor tamo, utroje, gde svako svoje izrie, U podzvuku divlja stara majka koja neprestano jeca, Dui deakovoj sumorno pitanja otkucava, tajnu neku Utopljenu sike pesniku na prvom koraku. Demone ili ptico! (ree dua deakova) Da li zaista drugarici svojoj peva? Ili u stvari meni? Jer ja, koji bejah dete, jezika usnula, ja sam te sada uo, Sada u magnovanju znam zato jesam, ja budan,

I ve je evo hiljadu pevaa, hiljadu pesama, jasnijih, glasnijih i alosnijih nego to je tvoja, Hiljadu je odjeka raspevanih poelo u meni iveti, da nikada ne umre. O ti pevau usamljeni, to peva sam, a mene zasniva, O, usamljenog mene koji sluam, nikada neu prestati da tebe vekoveim, Nikada vie umaknuti neu, nikada vie odjecima, Nikada vie krici ljubavi nezadovoljene nee izvan mene biti, Nikada mi vie dozvoliti da ono spokojno dete budem, koje bejah pre svega to je tamo, Pokraj mora ispod utog i klonulog meseca, Glasnik tamo raspirio, oganj, slatki pakao iznutra, Neznanu udnju, sudbinu moju. O, daj mi klju! (on vreba ovde negde u noi) O, ako mi je toliko namenjeno, daj mi i vie jo! Re jednu, znai (jer ja u osvojiti je) Re konanu, vrhovnu, nad svim drugim, Tananu, vinutu ta je? sluam; Da li vi je apete, i uvek jeste, talasi morski? Je li to kau vai tani rubovi i pesak mokri? A na to u odgovor more, Bez oklevanja, bez urbe, Proapta mi kroz no, i vrlo jasno pre zore, Prouta mi tihu i slatku re smrt, Pa opet smrt, smrt, smrt, smrt, Sikui melodiozno, ni kao ptica, ni kao srce moje deje probueno, Ve rubom bliskim kao da meni samo do nogu ubori,

Puzei uporno do uiju mojih, oplakujui me blago, Smrt, smrt, smrt, smrt, smrt. A ja to ne zaboravljam, Nego stapam pesmu mog tamnog demona i brata, Koju mi pevae na meseini na sivom alu Paumanoka, Sa hiljadom sluajnih pesama u skladu, Mojih pesama od toga asa probuenih, A sa njima klju, re iz talasa, Re najslae pesme i pesama sviju, Tu snanu i divnu re to je, do nogu mi puzei, (Ili kao neka starica koja kolevku ljulja, u ljupke haljine omotana, u prikrajku sagnuta) More proaptalo meni. (Preveo Ivan V. Lali)

Na palubi za kormilom jednog broda

Na palubi za kormilom jednog broda, Mladi kormilar paljivo krmani. Kroz maglu pred obalom nekom turobno zvoni Zvono na bovi o, zvono opomene, talasima zaljuljano. O, ti zaista dobro opominje, zvono to uz morske grebene zvoni. Zvoni, zvoni, da brod opomene gde mu je brodolom. Jer kao na uzbunu, o kormilaru, ti panju obraa na glasnu opomenu, Zaokret pramca, natovareni brod menja kurs i uri dalje pod sivim svojim jedriljem, Lepi i plemeniti brod sa itavim svojim dragocenim bogatstvom uri dalje radosno i bezbedno. Ali, o brode, besmrtni brode! O brode na brodu! Brode tela, brode due, koji plovi, plovi, plovi.

1867.-1871.
(Preveo Ivan V. Lali)

BUBNJEVI U POVEERJE

Vidar
I Pogrbljeni starac dolazim meu nova lica, gledajui na prole godine sabirem ih u odgovoru djeci, mladii i djevojke koji me ljube kau: "Deder, pripovjedajte nam, stari." (Raspaljen i ljutit, htio sam da udarim na uzbunu i traim nemilosrdni rat, ali su me brzo prsti iznevjerili, lice se pognulo i ja se pomirio s time, da sjedim kod ranjenika i da ih njegujem ili da utljivo motrim mrtvace); godine su prole od tih dogaaja, od tih bijesanih strasti, od tih raznolikih zgoda, od tih nenadmaenih junatava (jedna je strana bila tako hrabra, druga je bila jednako hrabra); "Sada opet svjedoi, opisuj najmonije vojske zemlje. I to si vidio da nam ispria od tih i tako snanih udesnih vojska? to se u te usjeklo najtrajnije i najdublje? Od udnih naglih bjeanja, od tekih okraja ili strahovitih opsada to ostaje najdublje?" II O djevojke i mladii koje ja ljubim i koji mene ljubite, vaa pitanja o tim mojim danima dozivaju naprasite i najudnije u na razgovor. ustar vojnik, nakon dugoga stupanja dolazim pokriven znojem i prainom, doem u pravi as, pohitam u borbu, glasno kriim u hitnji uspjenoga juria, uem u osvojene utvrde no gle, poput brze rijeke one nestaju, proem dalje i one nestaju ne zadravam se na vojnikim pogibeljima ni vojnikim .radostima, (ali sjeam se dobro mnogo odricanja, malo radosti, svejedno sam bio zadovoljan). Ali u muku, u snovienjima, dok i dalje traje svijet sticanja, varavog sjaja i veselja, tako se brzo zaboravlja to je prolo, a valovi briu otiske s pijeska, vraajui se sa klecavim koljenima ja ulazim na vrata (ostanite, ivota vam, ovdje

koji god jeste, slijedite bez buke i ne budite maloduni). Nosei ovoje, vodu i spuvu ravno i brzo idem svojim ranjenicima, onamo gdje lee na tlu doneseni poslije bitke, gdje njihova neprocjenjiva krv rumeni travu i tlo, ili odlazim k redovima bolnikih atora ili u bolnicu pod krovom, vraam se opet dugim redovima (kreveta s jedne i s druge strane, pristupam svima i svakomu jednome za drugim, nikoga ne preskaem; za mnom ide pomonik i dri korito, on nosi abar za neistou, koji e uskoro biti ispunjen zgruanim krpama i krvlju, ispranjen, pa opet ispunjen. Idem naprijed, stanem, drhtavim koljenima i vrstom rukom da vidim rane, ja sam vrst prema svakomu, muke jesu ljute, ali neminovne, jedan okree k meni svoje umolne oi ubogi djeae! Nisam te nikada poznavao, ali mislim da u ovome asu ne bih oklijevao da umrem za te, ako bi te to spasilo. III Dalje i dalje idem ja! (otvarajte se, vrata vremena! Otvarajte se, bolnika vrata!) Veem smrskanu glavu (uboga, prosjeena ruko, ne otrgni prevoj). Ispitujem vrat konjanika koji je zrno proburazilo disanje teko hrope, oko je ve pocaklenilo, no ivot se uporno rve (doi, slatka smrti! Uslii, lijepa smrti! Iz milosra brzo doi). Od krnje podlaktice, jer je ruka odrezana, ja skidam zgruanu krpu, uklanjam sluz, ispirem krv i sukrvicu, natrag na svoje uzglavlje vojnik se savija sa zgrbljenim vratom i glavom koja pada na stranu, njegove su oi zatvorene, njegovo je lice blijedo, on se ne odvauje pogledati na krvavi kus i jo nije zagledao na nj. Ja vidam ranu u boku duboko, duboko. No samo jo za dan ili dva, jer vidim da je sklop uniten i propao i vidim boju lica utoplavu. Vidim probueno rame, nogu s ranom od hica, istim jednu s glodovim i trulim gnjileom, tako gadljivim, tako runim,

dok pomonik stoji odostrag pokraj mene i dri korito i abar. Ja sam vjeran dunosti, ja ne poputam, izlomljeno stegno, koljeno, ranu u trbuhu, njih i sve drugo ja vidim s beutnom rukom (pa ipak duboko u mojoj grudi vatra, arki plamen). IV Tako u tiini, u snovienjima osvrui se i sabirui uspomene provlaim se svojim putem kroz bolnice, ozlijeene i ranjene umirujem rukom koja utauje, kod nespokojnih ostajem itavu tamnu no, neki su tako mladi, mnogi pate tako mnogo, ja se sjeam slatkih i alosnih doivljaja (mnogo se vojnikih raznjeenih ruku obavilo i poinulo oko njegova vrata, mnogi vojniki cjelov traje na tim vlasatim usnicama).
(Preveo Tin Ujevi)

udesa
Molim, tko tako mnogo cijeni jedno udo? to se mene tie, ja i ne znam za drugo nego za udesa, bilo da se etam ulicama Manhattana ili da usmjerim pogled povrh krovova kua prema nebu, ili da bosonog gazam uz alo taman po rubu vode, ili da stojim pod stablima u umama, ili da danju askam s nekim koga ljubim, ili da nou spavam u krevetu s nekim koga ljubim, ili da s nekim drugim sjedim za stolom za objedom, ili da gledam na nepoznate osobe koje se voze suelice meni u kolima, ili da motrim medne pele zaposlene u ljetno prijepodne oko ulita, ili ivotinje koje pasu po poljima, ili ptice ili udesnost kukaca u zraku, ili udesnost zalaska sunca ili onu zvijezdu to sja tako spokojno i sjajno, ili prekrasnu njenu tanku krivinu mlaa u proljee; to i ono drugo, jedno i sve, jesu za mene udesa, cjelina stoji u vezi, pa ipak je svaka pojava zasebna i na svojem mjestu. Za me je svaki sat svjetlosti i mraka udo, svaki kubini palac prostora je udo, svaki etvorni metar zemaljske povrine zastrt je udesima, svaka stopa nutrine zemlje vrvi udesima. Za me je more neprestano udo,

ribe to plivaju hridine bibanje valova brodovi s ljudima na njima: kakvih udnijih udesa moe biti?
Preveo Tin Ujevi

SJEANJA NA PREDSJEDNIKA LINKOLNA

Poslednji put kad cvetao je jorgovan u dvoritu

l Poslednji put kad cvetao je jorgovan u dvoritu, A velika je zvezda rano klonula na zapadu, na nonom nebu, Tugovah, a opet tugovau s proleem, s veonim povratnikom. Prolee, veni povratnice, trojstvo mi izvesno donosi, Jorgovan u cvetanju trajnom i zvezdu to klone na zapadu, I misao na njega, koga volim. 2 O mona zvezdo na zapadu pala! O senke none o mrka, suzna noi! O velika zvezdo nestala o ta crna tmua to skriva zvezdu! O te svirepe ruke to nemona me dre o bespomona duo moja! O uokrug taj okrutni oblak to nee duu da mi pusti. 3 U dvoritu pred starom jednom kuom na farmi, blizu okreene ograde od kolja Grm jorgovana stoji, iikao, sa srcastim liem bogato zelenim, Sa mnogo iljatih cvati uspravljenih lomno, sa mirisom snanim koji volim,

A svaki list je udo i sa tog grma u dvoritu Sa cvatima nenih boja i srcastim liem bogato zelenim, Odlamam granicu i na njoj cvet. 4 U movari, u zabitnom skrovitu, Plaha i skrivena ptica urlie pesmu. Usamljeni drozd, Pustinjak to se povukao sebi, naselja izbegavajui, Pesmu jednu peva sam. Pesma grla to krvari, Izliv smrti pesma ivota (jer dobro brate dragi znam, Da ti ne bese dozvoljen pev, ti bi sigurno umro). 5 Preko grudi prolea, preko zemlje, sred gradova, Sred drumova i kroz stare ume, gde nedavno su ljubiice izvirale iz zemlje, prepoznale sive krhotine, Sred trave u poljima sa obe strane drumova, prelazei beskrajnu travu, Prelazei utu kopljastu penicu, a svako je zrno ustalo iz svoga pokrova u tamnosmeim poljima, Prelazei belo i ruiasto rascvetane jabuke u vonjacima, Nosei le jedan do mesta gde e u grobu poivati, No i dan koveg jedan putuje. 6 Koveg to prolazi drumovima i ulicama, Danju i nou, dok od velikog oblaka tamni zemlja,

Sa pompom uvijenih zastava, sa gradovima u crno umotanim, Sa utiskom da same Drave stoje kao ene pod crnim svilenim velovima, Sa dugim i zavojitim povorkama i buktinjama noi, Sa bakljama bezbrojnim, sa utljivim morem lica i glava otkrivenih, Sa peronom to eka, a koveg stie, i lica su tmurna, Sa tualjkama kroz no, hiljadama glasova to diu se snano i sveano, Sa svim alobnim glasovima tualjki slivenim oko kovega, Poluosvetljenim crkvama, zadrhtalim orguljama a usred svega toga ti putuje, Uz neprestani zvuk zvonjave zvona; Ti kovegu to prolazi polako, evo, Dajem ti moju granicu jorgovana. 7 (Niti za te, za jednoga samo; Cvati i granice zalene svim kovezima ja nosim, Jer kao jutro sveu, takvu bih hteo za tebe pesmu da pevam, o razumna, sveta smrti. Posvuda buketi rua O smrti, ruama te prekrivam i ranim ljiljanima, Al najvie i sada jorgovan to prvi cveta U izobilju lomim, granice lomim sa grmlja, Prepunog naruja staem, rasipam ga za te, Za te i kovege, sve vas kovege, o smrti.) 8 O zapadna zvezdo to brodi nebom, Sad znam ta mora da znaila si, a proe mesec dana otkako sam koraao, Kad sam koraao u tiini kroz prozirnu senovitu no, Kada sam video da neto mi eli rei,

jer ka meni si se naginjala iz noi u no, Kada si klonula s neba nisko dole, kao da e k meni (dok su sve ostale zvezde posmatrale), Kada smo zajedno lutali sveanom noi (jer neto neznano meni nije mi dalo da spavam), Dok proticala je no, a ja sam na rubu zapada video kako si bolom ispunjena, Dok stajao sam na uzvisini, na povetarcu, u prohladnoj, prozirnoj noi, Dok sam gledao kako prolazi i gubi se u donjem crnilu noi, Kad je dua moja u nevolji svojoj nezadovoljna tonula, dok si ti, alobna zvezdo, Zavrila, pala u no i nestala. 9 Pevaj samo, tamo u movari, O pevau stidljivi i blagi, ja ujem tvoje zvuke, ja ujem tvoj zov, ujem, dolazim zaas, ja te razumem, No zastajem za tren, jer blistava me zvezda zadrala, Ta zvezda, moj drug to odlazi, dri me i zadrava. 10 O, kako da ispevam sebe za mrtvog tog oveka kojega sam voleo? I kako da odenem pesmu svoju za tu veliku milu duu to otila je? I ta e biti miris moj za grob onog kojeg volim? Vetrovi morski to duvaju sa istoka i zapada, to duvaju sa istonih mora i duvaju sa zapadnih mora, dok ne sretnu se tamo na prerijama, Oni e, od njih e i od daha pesme moje

Miris biti za grob onog kojeg volim. 11 O, ta da obesim na zidove sobe? I kakve e to biti slike koje veam na zidove Da ukrasim pogrebnu kuu onog kojeg volim? Slike prolea u naponu, farmi i domova, Sa aprilskim veerima o zalazu, kad je sivi dim proziran i svetao, Sa bujicama utoga zlata blistavog, tromog sunca to tone, i pali i iri prostor vazduni, Sa svezom, mirisnom travom pod nogama, i liem bledozelenim po drveu izobilno, U daljini tok glatkog sjaja, nedra reke, tu i tamo po koja pega od vetra, Sa nizom brda uz obale, mnoge crte uspravljene na pozadini neba, i sa senkama, I sa gradom tu u blizini, sa boravitima tako gustim i redovima dimnjaka, I svim prizorima ivota i radionica, i radnicima koji se vraaju kuama. 12 Gle, telo i dua zemlja ova, Moj roeni Menhetn s tornjevima, pilme iskriave i uurbane, i brodovlje, Zemlja raznolika i prostrana, Jug i Sever u svetlosti, obale Ohaja i svetlucavi Misuri, I uvek u dalj pruene prerije u travu obrasle i ita. Gle, najsavrenije sunce tako spokojno i ponosno, Zora ljubiasta i purpurna, lahor tek to zaarlija, Blaga, tihoroena, bezmerna svetlost,

udo to se iri, sve u sebi kupa, ispunjeno podne Vee to stie prijatno, no dobrodola i zvezde, Sve to nad gradovima mojim sja, ovija ljude i zemlju. 13 Pevaj samo, pevaj samo, ptico sivomrka, Pevaj iz movare, iz zabiti, levaj svoj pev iz grmlja, Beskrajno iz sutona, iz kedrova i borja. Pevaj samo, najdrai brate, treperi tanki pev, Glasni ljudski pev, glasom potonjeg bola. O bistro, iskreno, neno! O divlje i slobodno dui mojoj o edesni pevau! Samo tebe sluam pa ipak dri me zvezda (ali e skoro otii), Ipak me jorgovan mirisom vlasnim dri. 14 I dok sam sedeo tog dana i gledao tako, Na zalasku dana i svetlosti njegove, meu prolenim poljima, kada farmeri pripremaju svoje etve, U prostranom nesvesnom predelu zemlje moje sa jezerima njenim i umama, U nebesnoj vazdunoj lepoti (posle vetrova uzrujanih i oluja), Pod lukovima nebesa popodneva to prolazi hitro, i meu glasovima dece i ena, I mnogokretnim plimama morskim, i video sam brodove kako plove, I leto kako prolazi bogato, polja to vrve od rada, I pojedine kue bezbrojne, kako sve one traju, svaka sa obrocima svojim i

potankostima svakodnevnim, I ulice, damaranje damara njihovih, i gradove zatvorene gle, tada i tamo, Ruei se na sve to i meu sve to, obavijajui i mene sa svim ostalim Pojavio se oblak, pojavio se dugi crni trag, I ja sam znao smrt, pomisao njenu; i sveto saznanje smrti. Tad sa saznanjem smrti, to kao da mi sa strane koraa, I pomilju smrti u bliskome kroku sa druge mi strane, A ja u sredini kao meu drugovima, i kao da drugove za ruke drim, Pobegoh odatle skrovitoj noi to prima me a ne zbori, Dole na obale vodene, na stazu uz movaru u tmini, Do sveanih senovitih kedrova i tihog utvarnog borja. A peva, tako plah pred drugima, primio me, Sivomrka znana mi ptica primila je nas tri druga, I pevala je slavospev smrti, i strofu za onog kojeg volim. Iz dubokih zabitnih skrovita, Iz mirisnih kedrova i tihog utvarnog borja Oglasio se slavospev ptice. I arolija me je slavospeva svladala Dok kao za ruke da sam drao drugove moje u noi, I glas se moga duha slagao s pesmom ptice. Doi ljupka smrti, ti koja blai, Talasaj se oko sveta, evo vedro stie, stie, Po danu, po noi, svima, svakome, Pre ili kasnije, tanana smrti. Slava svemiru nedokuivom,

Za ivot i radost u stvari udne i saznanja, I ljubav, slatku ljubav no slava! slava! slava! Za sigurni zagrljaj ruku smrti to sveinom ovija. Tamna majko to uvek u blizini ulja se stopama tihim, Zar ti niko pevao nije pev najpunije dobrodolice? Onda evo ja ti ga pevam, slavim te iznad svega, Pesmu ti nosim to kae, kad zaista mora doi, onda doi bez kolebanja. Prii, snana izbaviteljice, Kada je tako, kada ti ih uze, radosno ih pevam, pevam mrtve Izgubljene u ljubavi punom, talasavom okeanu koji si ti, Okupane u plimi blaenstva tvoga, o smrti. Od mene tebi radosne serenade, Plesovima ti nazdravljam, tebi u poast, za tebe nakit i svetkovanja, I prizori irokog krajolika i neba prostranog u visinama tebi pripadaju, I ivot i polja, i ogromna i zamiljena no. No u tiini pod mnotvima zvezda, Obala okeana i promukli aputavi talas, iji glas poznat mi je, A dua se tebi okree o smrti prostrana i sva u velove omotana, I telo se zahvalno privija tebi blizu. Preko vrhova drvea pesmu ti nosim, Preko talasa to diu se i sputaju, preko mirijada polja i prerija irokih, Preko gradova gusto zbijenih i zavrvelih gatova i drumova Nosim ti radosno ovaj slavopev, radosno

tebi, o smrti. 15 Skladno u dopunu dui mojoj, Glasno i snano ustrajala je sivomrka ptica Da iri iste promiljene zvuke i puni njima no. Glasno u borju i kedrovima tamnim, Jasno u sveini vlanoj i mirisu movarnom, A ja sa drugovima mojim tamo u noi. A vid je moj sledio, oima mojim nesklopljenim, Duge panorame vizija. I video sam iskosa vojske, Video sam kao u snovima bezvunim stotine zastava ratnih, Noene kroz dim bitaka i proreetane mecima, tako sam ih video, Noene tamo i amo kroz dim, razderane i krvave, I na kraju samo poneka krpa na motkama ostaje (a sve to u tiini), A motke naprsle, u krhotinama, polomljene. Video sam leeve iz bitke, mirijade leeva, I bele kosture mladia, video sam ih, Video sam podrhtine i ostatke svih vojnika pobijenih u ratu, Ali video sam da ne behu onakvi kako se mislilo, Behu smireni sasvim, nisu patili, ivi su ostali i patili su, majke su patile, I ena je patila, i dete, i drug zanet mislima, I preostale su vojske patile.

16 Prolaze tako vizije, prolazi no, Prolazi, poputa stisak ruku drugova mojih, Prolazi pesma ptice pustinjaka i skladna joj pesma due moje, Pobedonosna pesma, pesma izliv smrti, pa ipak pesma raznolika, to stalno se menja, Tiha tako i bolna, pa ipak jasni joj zvuci, to diu se i rue, i plave no, Pesma to tuno tone i klone kao da opominje i opominje, a ipak s nova radou prasne, Zemlju pokrije i prostranstvo nebesa ispuni; I dok taj moni plasman to ga u noi uh iz zabiti Prolazi, ostavljam te, jorgovane srcasta lia, Ostavljam te tamo u dvoritu da cveta, sa proleem se vraajui. Odustajem od pesme moje za tebe, Od pogleda mog na tebe na zapadu, suelice zapadu kada s tobom optim, O drue blistava lica, srebrna u noi. Pa ipak, da sve to sauvam, to u noi pronaeno: Pesmu, udesni pev sivomrke ptice, I skladni mu pev, odjek to u dui mi se die, Sa blistavom i klonulom zvezdom lica puna bola, Sa onima koji za ruke me dre dok se bliimo zovu ptice, Drugovima mojim, a ja u sredini, i spomen njihov zauvek da sauvam, za onog mrtvog kojega sam toliko voleo, Za najmiliju, najmudriju duu svih dana mojih i zemalja i evo, to su sad zbog njega, voljenog,

Jorgovan i zvezda i ptica spleteni s pevom due moje Tamo u mirisnom borju i kedrovima sumranim i tamnim.
(Preveo Ivan V. Lali)

O kapetane! Moj kapetane!

O kapetane! Moj kapetane! Plovidba strana proe, Prebrodili smo bure sve, dobili plen takoe, Blizu smo luke, ve ujem zvuke zvona, i ljudi kliu, Na mrgodnom i smelom brodu pogledi svi se stiu; Ali, o srce! srce! srce! Te kapi krvi, jao, Na palubi gde je moj kapetan Hladan i mrtav pao. O kapetane! Moj kapetane! Ustaj, uj zvona zvuke, Ustaj, za tebe viju steg, za tebe trepte trube, Zbog tebe vrvi itav al, za tebe venci, cvee, Zovu te, eljno za tobom sva lica se okreu; Kapetane! Oe dragi! To san je neki zao Da lei sa rukom ispod glave, Da si hladan i mrtav pao. Ne odgovara moj kapetan, damari mu ne tuku, Blede su usne ocu mom, ne osea mi ruku, Brod je na sidru, bezbedan, plovidba strana proe, Pobedniki se vraa brod, cilj svladan je takoe: Kliite ali, zvonite zvona! A ja se tuzi dao, Palubom kroim gde mi je kapetan Hladan i mrtav pao.
(Preveo Ivan V. Lati)

RJEICE JESENI

Bilo jedno dijete koje se irilo

Bilo jedno dijete koje se irilo svakoga dana, te prvi predmet koji bi pogledalo, ono bi taj predmet postalo, a taj bi predmet postao dio njega u taj prolazni dio dana ili za mnogo godina ili za duge cikluse godita. Rani jorgovani postae dio toga djeteta, i trava i bijeli i crveni jutarnji cvijeci i bijele i crvene djeteline i pjesma ptice fabe, i oujski jaganjci i krmain blijedoruini nakot i kobilino drijebe i kravino tele i buna pasmina u dvoritu kod sue ili kraj gliba blizu ribnjaka, i ribe koje se malo ponize tako udnovato zaustavljaju i lijepa udna tekuina, i vodene biljke s njihovim draesnim plosnatim glavama postae dio njega. Poljske mladice travnja i svibnja postae dio njega, klice ozimoga ita i one svijetloutoga kukuruza i jestivo korijenje vrta, i jabuke pokrite cvatom i kasnije plodom, i umske jagode i najobiniji korov uz put, i stari pijanac koji tetura kui iz nuzzdanja krme iz koje se kasno digao, i uiteljica koja je prolazila na svojem putu u kolu, i prilazni uenici koji su prolazili, i svadljivi uenici, i uredne djevojice rumenih obraza, i bosonogi crnaki djeak i djevojica, i sve promjene grada i sela, kuda god bi on prolazio. Njegovi vlastiti roditelji, onaj koji ga je posijao i ona koja ga je zaela u svojoj maternici i porodila, oni su dali ovom djetetu vie od sebe nego te druge stvari, oni su mu davali i kasnije svaki dan, oni postae dio njega. Majka koja kod kue spokojno postavlja tanjire na stol za veeru, majka s krotkim rijeima, istom kapom i haljinom, dok se zdravi miris iri od njene osobe i od jela, dok ona tu hoda; otac, jak, umiljen, muevan, krt, ljutit, nepravedan, udarac, nagla glasna rije, oskudna zarada, lukava meka, obiteljski obiaji, jezik, drutvo, pokustvo, srce koje ezne i nadima se, ljubav koja ne trpi protivljenja, osjeaj za ono to je stvarno, misao nee li se to pokazati nestvarni priin,

danje sumnje i none sumnje, udna pitanja "da li?" i "kako?"; da li je ono to se vidi ba tako, ili su sve bljeskovi i mrlje? Ljudi i ene koji se strano natiskuju na ulicama, ako nisu bljeskovi i mrlje, pa ta su? Same ulice i proelja zgrada i roba u izlozima, vozila, zaprezi, igala s tekim daskama, golemo prelaenje na skele, selo na visoju iz daleka pod zapadom sunca, rijeka ispod njega, sjene, aureola i magle, svjetlo koje pada na krovove i zabate pune bjeline i smeosti na dvije milje daljine, kuna sasvim u blizini koja se pospano sputa niz oseku, mali amac mlohavo tegljen za krmom, urno padanje valova, njihovi brzo lemljeni vrsi koji pljuskaju, slojevi obojenih oblaka, duga preka kestenjaste boje podalje osamljena, prostor istine u kojoj ona lei nepokretna, rub obzora, let morovrana, miris slane movare i obalnoga mulja: o sve je to postalo dijelom toga djeteta koje se irilo svakoga dana, te koje se i sada iri i navijeke e se iriti svakoga dana.
(Preveo Tin Ujevi)

Stara Irska25
Daleko odavde usred udesno bajnog otoka stara alosna majka ui nad grobom. Jednom je kraljevala, a sada smrala i pocijepana sjedi na tlu, njena staraka bijela kosa sputa se raskutrana oko njenih ramena, do njenih nogu je spala neupotrijebljena kraljevska harfa, odavno nijema, a nijema je ve dugo i ona, jer tuguje za svojom pokopanom nadom i nasljednikom. Na cijeloj zemlji njeno je srce najalosnije, jer je najpunije ljubavi. No uj rije, stara majko. Ne treba vie uati tu na hladnoj zemlji s elom meu svojim koljenima, o, ti ne treba sjediti tu pokrita svojom starom, bijelom, silno raskutranom kosom. jer znaj, jedinac za kojim ti plae nije u tom grobu, to je bila opsjena, tvoj ljubljeni sin nije zbilja umro. Gospod nije mrtav, on se opet pojavio mlad i jak u drugoj zemlji, upravo dok si tu plakala sa spalom harfom uz grob, ono za im si ti kukala preneseno je, izalo je iz groba, vjetrovi su bili povoljni i ono je otplovilo po moru, te sada s rumenom i svjeom krvlju stupa u ovaj dan u novu zemlju. (Preveo Tin Ujevi)
25

Spjevano povodom toga to su se godine 1857. Feniiani (irski republikanci) organizirali u New Yorku.

Krotitelj volova
U dalekoj, dalekoj sjevernoj oblasti, u mirnom kraju pastira, ivi moj prijatelj ratar, tema mojega recitativa, uveni krotitelj volova. Tu mu dovode trogodinjake i etverogodinjake da ih svlada, on e uzeti najbjenjega bika na svijetu i svladati ga i ukrotiti ga; on e doi neuplaen bez bia, gdje juni zoblje uz i niz dvorite, juneva glava nemirno skae u zrak s bijesnim oima; no vidite! Kako brzo njegov bijes jenja kako ga brzo njegov krotitelj ukroti; vidite! Na majurima uokolo sto volova starih i mlaih, a on je ovjek koji ih je ukrotio, oni ga svi poznaju, oni ga svi vole, vidite! Neki su tako lijepe ivotinje, izgledaju tako uzvieno; neki su ruino uti, neki su iarani, jedan ima bijelu crtu koja mu ide preko lea, neki su pjegavi, neki imaju iroke plamsave rogove (dobar znak) vidite! Svijetle koe, vidite, dva sa zvijezdama na elima vidite, okrugla tjelesa i iroka lea, kako ravno i vrsto stoje na nogama kakve lijepe razumne oi! Kako oni motre svojega krotitelja ele da im se priblii kako se okreu da gledaju za njim! Kakav eznutljivi izraz! Kako im je nelagodno kada se on udalji od njih; a sada se pitam, to on moe biti u njihovim oima (knjige, politika, pjesme propadaju sve drugo propada), ja priznajem da mu zavidim samo na njegovoj moi oaravanja mojem utljivom nepismenom prijatelju kojega ljubi stotinu volova tu u njegovom ivotu, u poljima, u sjevernoj oblasti daleko, u mirnom kraju pastira.
(Preveo Tin Vjevi)

Iskrice iz kotaa
Gdje se gradska neprestana rulja kree na dugi dugi dan, ja se povlaim i prikljuujem skupini djece koja motre i postrance mirujem s njima. Uz kamen meaki prema rubu plonika, neki brusa radi za svojim kotaem otrei veliki no, sagibajui se dri ga pomnjivo ka kamenu s nogom i koljenom, odmjerenim gaenjem on urno okree, dok pritiska laganom, ali vrstom rukom, onda odatle vrcaju u sjajnim zlatnim mlazovima iskrice iz kotaa.

Ta slika i sve njene pojedinosti tako me diraju i uzbuuju, alosni otrobradi starac s ponoenim odijelom i irokom naramnicom od koe, ja sam otvoren za svijet i pokretan, sablast koja razdoznalo bludi, sada ovdje zadubljen i zaustavljen, skupina (siuna taka uokvirena u prostranu okolicu), pozorna, spokojna djeca, glasni, gordi, jogunasti duboki, glas ulica, tiho resko cvranje kamena koji se vrti, lako pritisnuta otrica koja rasipa, baca, postrance vrca u siunim pljuscima zlata iskrice iz kotaa.
(Preveo Tin Ujevi)

Gradska mrtvanica
Pokraj gradske mrtvanice do gradskih vrata, dok dokono basam idui svojim putem od tropota, ja se radoznalo zaustavljam, jer gle, doneseno je izopeno eljade, uboga mrtva bludnica; njenu leinu poloie netraenu, ona lei na vlanome podu od opeka. Boanska ena, njeno tijelo, ja vidim tijelo, gledam samo na nj: tu kuu jednom punu strasti i ljepote, nita drugo ne primjeujem, niti tako hladna tiina, ni voda koja tee iz slavine, ni kuni vonjevi mene se ne doimaju nego samo kua ta udesna kua ta krhka lijepa kua ta ruevina! Ta besmrtna kua, vea nego svi nizovi zgrada to su ikada sazidani! Ili nego Kapitol s bjelim kubetom, nad kojim stoji veliajni lik, ili sve stare katedrale s visokim zvonicima, samo ta kuica vea nego svi oni uboga, oajna kua! Lijepa, strahovita ruevina stan due i sama dua, netraena, izbjegavana kuo primi jedan dah s mojih drhtavih usnica, primi suzu koja je briznula na mom prolasku kao sjeanje na te, draga kuo ljubavi kuo ludila i grijeha, izmrvljena, sruena, kuo ivota koja je prije govorila i smijala se al', ah, uboga kuo, bila mrtva i onda, mjesecima, godinama, kua puna glasova, uresa ali mrtva, mrtva, mrtva.
(Preveo Tin Ujevi)

Raspetomu

Moj duh prilazi tvojemu, dragi brate, neka ti ne bude krivo to mnogi koji izgovaraju tvoje ime tebe ne razumiju; ja ne istiem tvoje ime, ali te razumijem. Ja te traim s rodou, moj drue, da te pozdravim i da pozdravim sve one koji su s tobom, prije i poslije tebe, pa i one koji e doi, da mi poradimo skupa ostavljajui u amanet istu zadau i nasljedstvo, mi kojih je malo, a jednaki smo, ravnoduni prema zemljama, ravnoduni prema vremenima, mi koji obuhvatamo sve kontinente i trpimo sve teologije, mi, milosrdnici, poznavaoci i ujedinitelji ljudi. Mi se etamo u muku, u graji rasprava i tvrdnja, ali ne odbacujemo svadljivce i nita od onoga to oni tvrde; mi ujemo viku i galamu, do nas dopiru razlonosti, surevnjivosti i tuakanja sa svih strana, one se pribliuju k nama da nas konano stisnu u obru, moj drue, pa ipak mi idemo nesputani, preko cijele zemlje gore i dolje, sve dok mi ne udarimo svoj neizbrisivi ig na vrijeme i na pojedine ere, dok mi ne ispunimo sadrajem vrijeme i ere, tako da bi se ljudi i ene buduih naroda i vjekova mogli pokazati braa i ljubavnici poput nas.
(Preveo Tin Ujevi)

Ovaj gnoj
l Neto me goni s mjesta i ondje, gdje sam mislio da sam najsigurniji, povlaim se iz mirnih uma koje sam volio, ne marim sada na panjake da se etam, neu skinuti odijela s mojega tijela da se sastanem s mojim ljubavnikom Morem, neu sljubiti sa svojim mesom zemlju kao drugo meso da me obnovi. O, kako samo moe biti da se ne razboli tlo zemlje? Kako vi moete bujati, vi rastenja proljea? Kako vi moete dijeliti zdravlje, vi krvi trava, korijenja,

vonjaka, ita? Nije li svaki kontinent podrovan s kraja na kraj kiselom smru? Gdje ste vi zabuurili te njihove kosture? One pijanaca i deronja od toliko narataja? Kamo se istovarilo itavu smrdljivu tekuinu i jelo? Ne vidim im danas ni traga na vama ili se moda varam, ja u proorati brazdu s mojim plugom, ja u prorinuti moju lopatu kroz tratinu i okrenuti odozdo sve na gore, izvjestan sam da u iskopati na svjetlo komad trule mesine. II Promatrajte ovo ubre! Promatrajte ga dobro! Moda je svaka estica bila jednom dio bolesne osobe pa ipak promatrajte! Proljetna trava pokriva prerije, pasulj provaljuje bezumno kroz crnicu u vrtu. Njeno koplje luka bode uvis, pupoljci jabuke zgru se u jedno na granama stabla, uskrs se ita pomalja s blijedim licem iz njegova groba, zar se budi nad vrbom i nad dudom, ptii slave pjesmu jutra i veeri, dok ptice lee na svojim gnijezdima, mladi ptii provaljuju kroz razbita jaja, pojavljuju se novoroenad ivine, tele se teli iz krave, drijebac izlazi iz kobile, iz svojega breia vjerno se izdiu tamnozeleni listovi krumpira, iz svoje grude se die uta stabljika kukuruza, jorgovani cvatu u dvoritu za vratima, raenje ljeta je nevino i prezirno nad svim ovim naslagama kisele smrti. Kakva kemija! Da vjetrovi zbilja ne nose priljepive klice, da to nije prijevara, to prozirno zelenilo mora koje hita za mnom s toliko ljubavi, da je bezopasno dopustiti mu da lie u cijelom opsegu moje golo tijelo sa svojim jezicima, da me ono nee izloiti pogibelji po groznicama koje su se u njemu naslagale, da me ono isti navijeke vjekova,

da hladni napitak iz zdenca ima tako dobar ukus, da su kupine tako tene i sone, da plodovi jabuara i naranita, da dinje, grozdovi, breskve, ipci nee mene nijednom otrovati, da, dok poivam na travi, ne navlaim na se nikakvu bolest, premda moda svaka travna stabljika raste iz mjesta gdje je jednom harala poast. Sada zemlja me ispunja, ona je tako mirna i strpljiva, ona proizvodi takve slastice iz takve trulei, ona se okree bez zla i bez ljage oko svoje osi s takvim beskrajnim nizovima bolesnih leina, ona ispahuje tako divne vjetrove iz takvoga ulivenoga smrada, ona obnavlja takvim nesebeznalim pogledima svoje rasipne, godinje, raskone usjeve, ona podaje ljudima takve boanske tvorevine, a prima od njih takvu ostavinu na kraju. Radite dalje, vijek za vijekom, nita nee propasti, moda e morati dugo poekati, ali e izvjesno zavladati, kada gradivo bude pripravljeno i spremno, graditelji e se pojaviti. Kunem vam se da e se graditelji neminovno pojaviti, kunem vam se da e razumjeti vas i opravdati vas, najvei meu njima bit e onaj koji vas najbolje spozna i obuhvati sve i bude vjeran svima, on i drugi vas nee zaboraviti, oni e shvatiti da vi niste ni za dlaku manji od njih, vi ete biti potpuno uveliani u njima.
(Preveo Tin Ujevi)

Gorda muziko oluje

I Gorda muziko oluje, zapuhaju koji tako slobodno vije zvidei preko prerija, jaki ume kroanja stabala u umi planinski vjetre, utjelovljeni nejasni oblici vi, skriveni orkestri, vi, serenade sablasti za ivahnim instrumentima, koji ritam prirode mijeate sa svim jezicima naroda, vi, akordi kao stvoreni od silnih komponista vi, korovi,

vi, bezoblini, slobodni vjerski plesova vi, s Istoka, vi, tii zvukovi rijeka, huanje katarakta to se rue, vi, pucnji dalekih puaka uz galop konjanitva, odjeci okola sa svim raznolikim zovovima mjedenih truba, halabuno prodirui, ispunjajui kasni sat noi, savijajui me u nesvjestici, zato ste me epali dopirui u moju samotnu lonicu? II Doi naprijed, moja duo, a neka se sve drugo povue, oslukuj i pazi na sve: k tebi oni tee, parajui pono, prodirui u moju lonicu, za te oni pjevaju i pleu, o duo. Pjesma festivala, dvopjev vjerenika i vjerenice, svadbeni mar, s usnama ljubavi i ljubavnikim srcima prepunim ljubavi, zajapureni obrazi i miomirisi, vreva povorke pune prijateljskih lica starih i mladih, uz jasne zvukove frula i cantabile zvunih harfa. Sada: pribliuju se glasni bubnji. Victoria! Vidi li u dimu baruta poderane zastave to se jo viju? Strmoglavi bijeg poraenih? uje li ove poklie pobjedonosne vojske? (Ah, duo, jecaji ena, stenjanje ranjenika u muci, itanje i praskanje plamena, pocrnjele ruevine, erava gradova, naricaljka i opustoenje ovjeanstva.) Sada me ispunjuju starinske i srednjovjekovne arije, vidim i ujem stare harfiste s harfama na proslavama u Walesu, ujem minnesingere kako pjevaju svoje ljubavne laje, ujem minstrele, putnike pjevae, trubadure srednjega vijeka. Sada bruje velike orgulje, drhtave, dok pod njima (kao srkiveni pedali zemlje, na koje se diui upiru i odskakajui naslanjaju svi oblici ljepote, draesti i snage, sve are to ih znamo, zelene vlati trave i cvrkutave ptice, djeca to skakuu u igri, nebeski oblaci nad nama) jaka osnovica stoji i ne prekida svoja kucanja, kupajui, podupirui, proimajui sve ostalo, majinstvo

svega ostaloga, a s tim svaki instrument u mnotvima, svirae to sviraju, glazbenike itavoga svijeta, sveane himne i mise to bude duboku pobonost, sve strastvene pjesme srca, tune pozive, neizmjerne slatke pjevae stoljea i zauzvrat njima navijajui zemljin vlastiti dijapazon, vjetrove i ume i silne valove oceana, novi sloeni orkestar to vee godine i podneblja, deseterostruki obnovilac, kako o pradavnim danima kau pjesnici; zemaljski raj, zastranjuje iz njega, dugi rastanak, ali sada: svreno putovanje; putovanje je svreno, putnik se vratio kui, a ovjek i umjetnost su ponovo stopljeni s prirodom. Tutti! Za zemlju i nebo! (Svemoni dirigent je sada jednom dao znak svojom palicom.) Muka strofa svih mueva na svijetu, a sve ene otpijevaju. Jezici violina (ja mislim, o jezici, da vi izriete ovo srce koje sebe ne moe izrei, ovo turobno, eznutljivo srce koje sebe ne moe izrei). III Ah, od malih nogu, ti znade, duo, kako su mi svi zvukovi postali muzika, glas moje majke u uspavanci ili u crkvenoj himni (glas, o njeni glasovi, mili glasovi uspomene, najvee udo od svih, o najdrai glasovi majke, sestre); kia, klasje kukuruza, lahor u kukuruzju s dugim liem, odmjereno pljuskanje mora to udara u pijesak, cvrkutanje ptica, sokolov otri krik, glasi divlje ptice u noi, dok leti nisko u selidbi na sjever ili na jug, psalam u seoskoj crkvi ili usred skupine stabala, sastanak na otvorenome polju, guslar u vinotoju, veselica, otegnuta pjesma mornara, stoka mue, ovce bleje, pijetao kukurijee u osvit dana. Sve pjesme poznatih zemalja dolaze i zvue oko mene: njemaki Lieder o

prijateljstvu, vinu i ljubavi, irske balade, vesele poskonice i plesovi, engleska urlikanja, francuske ansone, kotske melodije, a povrh svega talijanske kompozicije bez premca. Preko pozornice blijeda u licu, ali puna arke crne strasti istupa Norma vitlajui bodeom u svojoj ruci. Vidim neprirodni bljesak u oima uboge mahnite Lucije, kosa joj pada niz njena lea raspletena i razbaruena. Vidim gdje se Ernani eta u vjerenikom vrtu. U mirisu nonih rua, zraei se od veselja, i dri svoju vjerenicu za ruku, te uje paklenski zov kojim rog nazdravlja smrti. Uz ukrtanje maeva i sjedine otkrivene nebu jasni elektrini bas i bariton svijeta, duo trombona, Libertad zauvijek! Iz debele hladovine panjolskih kestena kod starih i tekih zidina manastira jadikovka, pjesma o izgubljenoj ljubavi, o zublji mladosti i ivota ugasloj u oaju, pjesma na samrti labuda: Fernandu puca srce. Budei se iz svojih bolova pjeva napokon ozdravljena Emina, bujice su njene radosti brojne kao zvijezde i srene kao jutarnje svjetlo. (Izlazi plodna gospa, blistava zvijezda, Venera s altom, cvjetna majka, sestra najviih bogova: sluam samu Alboni26 gdje iskazuje sebe.) IV Sluam te ode, simfonije, opere, sluam u "Wilhelmu Tellu" muziku pobunjenog i ljutitog naroda, sluam Meyerbeerove "Hugenote", "Proroka" ili "Roberta", Gounodova "Fausta" ili Mozartova "Don Juana". Sluam plesnu muziku svih naroda, Walzer, neke prelesne taktove koji se gube, kupaju me u blaenstvu, Bolero27 uz cilik gitara i klepetanje kastanjeta.
26 27

1826-1894; gostovala i u Americi; vrlo iroki registar glasa. panjolski ples.

Vidim vjerske plesove drevne i nove, ujem zvuk hebrejske lire, vidim kriare koji stupaju drei visoko kri uz ratniki zvek cimbala, ujem dervie kako jednoliko zapijevaju i prekidaju se bjesomunim poklicima, dok se vrte uokolo okreui se uvijek prema Meki, vidim zanesene vjerske plesove Perzijanaca i Arapa i ponovo u Eleuzisu, domaji Cerere, vidim novovjeke Grke gdje pleu, ujem ih gdje pljeu rukama dok prigibaju svoja tjelesa, ujem metriko povlaenje njihovih nogu. Vidim opet divlji drevni koribantski ples u kojem uesnici jedan drugoga rane, vidim rimsku mlade na preglasni zvuk flaute gdje baca i hvata svoje oruje, dok se sputa pokoljenke i opet die. ujem mujezina gdje doziva s muslimanske munare, vidim poklonike u damiji bez obreda i bez propovijedi, bez slike i bez rijei, samo ute, udni, poboni, dignute zaarene glave, ushitana lica. ujem egipatsku harfu s mnogo ica, primitivne pjesme laara na Nilu, svetene carske himne u Kini, uz njene zvukove kralja (udara u drvo i u kamen), i li uz hinduske frule i bolno zujanje vine28 kolo bajadera. V Sada me ostavite, Azijo i Afriko; Evropa me spopada i nadima mi grlo, ogromne orgulje i kapele sluam kao iz golemih glasnovnih zborova, jaku himnu Lutherovu "Eine fete Burg ist unser Gott", Rossinijevu "Stabat mater dolorosa", ili, dok odjekuju u nekoj visokoj katedrali, u koju dopire slabo svjetlo kroz veliajno obojene prozore, strastveni "Agnus Dei" ili "Gloria in excelsis". Komponisti! Moni maestri! I vi, predragi pijevci starih zemalja, soprani, tenori, basovi! Vama jedan novi bard koji pjeva hvalospjeve na zapadnoj polutki! alje u znak poitanja izraz ljubavi. (Ljubav me je dovela tebi, o duo,
28

Vina: hinduski instrument slian gitari.

sva osjetila i predmeti vidljivoga svijeta vode k tebi, ali sada mi se ini da zvuk predvodi sve drugo.) Sluam godinje pjevanje djece u katedrali Svetoga Pavla ili pod visokim krovom neke goleme dvorane simfonije i oratorije Beethovena, Haendela ili Haydna, "Cration"29 me plae u talasima boanstva. Dajte mi da primim u se sve zvukove (ja krim u mahnitome nemiru); ispunite me svim glasovima vasione, obdarite me s njihovim otkucajima i s onima prirode, oluje, vode, vjetrove, opere i popijevke, koranice i plesove, otpjevajte, istoite, jer u ih ja sve primite u se! VI A onda se polagano probudih te stadoh, razmiljajui naas o muzici svojega sna, i razmiljajui o svim tim sjeanjima, o oluji i njenom bijesu, i o svim pjesmama soprana i tenora i o tim zanosnim istonim plesovima vjerskoga ara, i o skladu raznovrsnih instrumenata, i o menzuri orgulja, i o priprostim jadikovkama ljubavi i smrti, rekoh svojoj utljivoj radoznaloj dui, izaavi iz lonice: "Doi, jer sam naao klju koji sam tako diugio traio! Izaimo osvjeeni na svjetlost bijeloga dana, da se veselo suoimo sa ivotom i prohodamo po zbiljskome svijetu odsada nahranjeni svojim nebeskim snom." I ja jo nadodah k tomu: "Vjerojatno ono to si ula, o duo, nije bilo hujanje vetrova, ni san o bjenjenju oluje ni lepet krila ili opori krik morskoga sokola, ni bel canto sunane Italije, ni veliajnost njemakih orgulja ni veliki zbor glasova ni slojevi skladova, ni strofe mueva i ena ni topot vojnika na stupanju, ni frule ni harfe ni mjedene trube okola, nego novi ritam namijenjen za tebe, pjesme koje premouju put od ivota k smrti, nejasno otpirene u noni zrak, neuhvaene, nenapisane, koje nas zovu da pokroimo u bestidni dan i da ih napiemo."
(Preveo Tin Ujevi)
29

Heydnova Die Schopfung 1789, 1800. izvoena u Parizu kaoCreation.

Spavai
I Svu no lutam u svojim privienjima, koraam laganim nogama hitro i beumno, zakoraknem i stanem, otvorena oka se sagibam na zatvorene oi spavaa, lutam i zbunjen sam, izbezumljen, zlovoljna raspoloenja, protivurjeim sam sebi, zadravam se, zurim, sagibam se i stajem. Kako sveano izgledaju nepomino leei, kako spokojno diu djeica u svojim kolijevkama. Nevoljne crte onih kojima je sve dosadilo, blijedilo leina, olovna lica pijanaca, bolesno siva lica masturbatora, tjelesa izmrcvarena na bojitima, luaci u svojini jakovratnim sobama, nepovredivi luaci, novoroenad koja izlazi na vrata, i umirui koji izlaze na vrata, no ih proima i grli u svoj zagrljaj. Brani par spava mirno u svojemu krevetu, on s dlanom na bedru svoje ene, a ona s dlanom na bedru svojega mua, sestre spavaju sestrinski bok uz bok u svojemu krevetu, mukarci spavaju bratski bok uz bok u svojemu krevetu, a majka spava s brino umotanim dojenetom. Slijepci spavaju i gluhonijemi spavaju, utamnienik slatko spava u zatvoru, odbjegli sin spava; kako spava ubojica kojega e sutradan objesiti? A k tomu kako spava ubijeni? ena koja ljubi neuzvraeno spava, i mukarac koji ljubi neuzvraeno spava, Glava novara koja je spekulirala vas dan spava, te raspaljene i izdajnike strasti sve, sve spavaju. Stojim u tami oborenoga oka, kod najnapaenijih i najnemonijih, povlaim gore-dolje moje ruke ublano na malo palaca nad njima, nemirni padaju u svoje krevete i u duboki san. Sada probijam tamu, nova bia iskrsavaju, zemlja uzmie od mene u no,

vidio sam da je ona lijepa, a vidim da je lijepo i ono to nije zemlja. Idem od uzglavlja do uzglavlja, spavam tik do drugih spavaa, do svih redom, i sanjani u svojemu snu sve sne drugih snivaa, te postajem drugi snivai. Ja sam ples: ded zasvirajte! Zvuk me vrtoglavo kovitla. Ja sam vjeni smija na nebu mla i polumrak, vidim skrivanje ljubavnih darova, vidim ustre duhove, kuda god pogledam, skrivaj i opet skrivaj duboko u tlu i u moru i gdje nema ni tla ni mora. Krasno mi obavljaju svoje poslove ti boanski majstori, samo od mene ne mogu nita sakriti, a ne bi ni htjeli da mogu, smatram da sam njihov gospodar, a oni me tavie razmazuju i okruuju me i vode me i tre ispred mene dok hodam, da podignu svoje udesne plateve i dadu znak ispruenim rukama, te produe put; idemo dalje, vesela ugursuska druba! s cikom radosne muzike i nestanim vijanjem zastava! Ja sam glumac, glumica, izbornik, politiar, iseljenik i prognanik, zloinac koji je bio na optuenikoj klupi, onaj koji je bio uven i onaj koji e postati uven prekosutra, mucavac, stasit ovjek, poharano ili slabano tijelo. Ja sam ona koja se uresila i u oekivanju splela kose, moj je ljubavnik danguba doao, a ve je tama. Udvostrui se i primi mene, tamo, primi mene i takoer mojega ljubavnika, on me nee pustiti na etnju bez tvojega drutva. Ja se valjam po tebi kao na krevetu, ja se preputam mraku. On, kojega ja zovem, odaziva se i zauzima mjesto mojega ljubavnika, on se ustaje sa mnom utljivo iz kreveta. Tamo, ti si njenija mego moj ljubavnik, njegovo je meso bilo znojno i zadahtano, ja jo osjeam toplu vlagu koju mi je ostavio.

Moje su ruke ispruene, povlaim ih u svim pravcima, htio bih napipati sjenovitu obalu kojoj si putovala. Budi oprezna, tamo! Ta ta me je to dodirnulo? Mislio sam da se moj ljubavnik udaljio, inae su on i tama jedno; ja ujem kucanje srca, ja slijedim, ja nestajem. II Silazim svojim zapadnim putem, moje su miice mlohave, miomiris i mladost protjeu kroza me i ja sam njihova brazda. Moje je lice uto i navorano mjesto lica one starice, sjedim duboko u slanoj stolici i krpani arape mojeg unuka. Ja sam takoer besana udova koja gleda van u zimsku pono, vidim iskrice bljeska zvijezda na smrznutoj i blijedoj zemlji. Vidim mrtvaki plat i ja sam taj plat, omotavam tijelo i leim u lijesu, ovdje pod zemljom je tamno, nema zla ni bola, samo praznina, a nego kako. ini mi se da svaka stvar na svjetlosti i u zraku mora biti srena, tko god nije u svojemu lijesu i u tamnome grobu, neka zna da ima pravo blago. III Vidim lijepoga gorostasnog plivaa gdje g pliva kroz vrtloge mora, smea mu se kosa sljubila ravno uz glavu, on zamahuje sranim mikama i otiskuje sa nogama, vidim njegovo bijelo tijelo, vidim njegove neustraive oi, mrzim brze vrtloge koji hoe da ga razbiju naglavce o hridine. ta vi radite, vi, razbojniki crveno pokapani vrtlozi? Hoete da ubijete hrabroga diva? Da ga ubijete u cvijetu njegovih muevnih godina? ilavo i dugo on se bori, on je zbunjen, more ga baca, mlati, on se napree iz petnih ila, burni valovi su pokropljeni njegovom krvlju, oni ga odnose, valjaju, okreu, kruni valovi zanose njegovo lijepo tijelo, oni s njim neprestano udaraju u hridine,

hrabro tijelo urno odbacuju izvan vida. IV Ja se okreem, ali se ne razrjeujem, smeten sam, italac prolosti, drugaiji, ali jo u tami. Ledeni britki vjetar sijee alo, grme topovi brodoloma, oluja jenja, mjesec lunja preko smetova. Ja vidim gdje brod oajno glavinja u svoju propast, ujem lom kad udara, ujem urlikanje uasa, ono postaje sve slabije i slabije. Ne mogu pomoi sa svojim prstima to se lome, mogu samo potrati prema bibavici i pustiti da me promoi i da se smrzne nada mnom. Ja traim s mnotvom: nijedan od putnika ne izlazi iv na alo, ujutro u pomoi da poberu mrtvace i da ih sloe u redove u sui. V A sada se sjeam nekadanjega rata, poraza kod Brooklyna, Washington stoji usred poloaja, stoji na uanenim breuljcima meu bezbroj asnika, njegovo lice je hladno i vlano, on ne moe zadrati suzu plaa, neprestance podie dogled k oima, boja njegovih jagodica bijeli, on vidi pokolj junih junaka koje su mu povjerili njihovi roditelji. Isti ovjek konano i napokon, kada je mir proglaen, eto stoji u sobi stare vinare, a ljubljeni vojnici svi prolaze, asnici bez rijei i polagano pribliavaju se po redu, voa obavija njihove vratove svojom rukom i ljubi ih u lice, on lagano ljubi vlane obraze jedan za drugim, rukuje se i oprata s vojskom. VI A sada to mi je moja majka ispriala jednoga dana dok smo zajedno sjedili za objedom, iz vremena, kada je ona bila gotovo odrasla djevojka i ivjela kod kue sa svojim roditeljima u starome domu. Crvena Indijanka doe jednom u asu zajutarka u stari dom,

na leima je nosila sveanj site za pokrivanje sjedalica, njena kosa, ravna, sjajna, divlja, crna, bujna, upola je obavijala njeno lice, njen je korak bio slobodan i elastian, a njen je glas divno zvuio u njenim ustima. Moja je majka gledala s miljem i u udu na tuinku, gledala je na svjeinu njenoga visoko uzdignutoga lica i na pune gipke udove, to ju je vie gledala, to ju je vie ljubila, nikada prije nije vidjela tako udesne ljepote i istoe, posjela ju je na klupi uz zapeak kamina, skuhala hranu za nju, nije imala rada da joj ga prui ali joj je pruila spomen i njenost. Crvena je ena ostala cijelo dopodne, a nekako sredinom popodneva otie, o moja majka je strano alila to je mora pustiti. Cijeli je tjedan mislila na nju, mnogo je mjeseci pazila hoe li doi, ona se nje sjeala mnogo zima i mnogo ljeta, ali crvena ena nije nikada dola i o njoj se drugi put tu nije ulo. VII Slika mekoe ljeta dodir s neim nevienim ljubav za svjetlo i za zrak, ja sam ljubomoran i sav srvan od prijaznosti, te u otii ravno da se udvaram svjetlu i zraku. O ljubavi i ljeto, vi ste u snima i u meni, jesen i zima jesu u snima, ratar uspijeva na svojemu dobru, stada i usjevi rastu, ambari su sasvim puni. Elementi se utapaju u no, brodovi isplovljuju u snovima, moreplovac jedri, izgnanik se vraa kui, bjegunac se vraa neozlijeen, useljenik stie doma nakon mjeseci i godina, ubogi Irac ivi u jednostavnoj kui svojega djetinjstva s dobro poznatim susjedima i licima, oni ga srdano pozdravljaju, on je opet bosonog, zaboravlja da je imuan, Nizozemac plovi kui, kot i Velanin plove kui, i stanovnik sa Sredozemnoga mora plovi kui, u svaku luku Engleske, Francuske, panjolske ulaze brodovi puni putnika, vicarac koraa prema svojim brdima, Prus ide svojim putem, Maar svojim, a Poljak svojim, vraa se ved, i Danac i Norveani se vraaju. Oni koji putuju kui, i oni koji putuju u strani svijet, lijepi nastradali pliva, onaj kojemu je sve dosadilo, masturbator,

ena koja je nesreno ljubila, novar, glumac i glumica, oni koji uloge ve imaju u prstima, i oni koji ekaju da ponu, zaljubljeni djeak, mu i djevojka, izbornik, izabrani kandidat i propali kandidat, velikan ve poznati i velikan u svako doba poslije sutra, mucavac, bolesnik, ovjek savrena stasa, onaj runi, zloinac to je bio na optuenikoj klupi, sudac koji je sjedio i osudio ga, blagoglagoljivi odvjetnici, porota, sluateljstvo, smija i plaljivac, plesa, ponona udovica, crvena ena, suiavi, bolesnik od crvenoga vjetra, luak, onaj kojemu su nanijeli nepravdu, protunoci i svaki izmeu ovoga mjesta i njih u tami, kunem se da su sada izjednaeni nijedan nije bolji od drugoga, no i spavanje njih su izravnili i okrijepili. Kunem se da su svi lijepi, svaki koji spava jeste lijep, svaka stvar u nejasnome svjetlu je lijepa, najdivljiji i najprokletiji as je proao, te je sve mir. Mir je uvijek lijep. Mitos neba naznauje mir i no. Mitos neba naznauje duu. Dua je uvijek lijepa, ona se pokazuje via ili se pokazuje manja, ona dolazi ili zaostaje, ona dolazi iz svojega zasjenjenoga vrta i umiljato gleda na se i u sebi obuhvata svijet, savreni i isti su stidni organi koji prethodno trcaju, a savrena je i ista grud koja se sljubljuje, pristala glava je srazmjerna i okomita, a crijeva i avovi srazmjerni i okomiti. Dua je uvijek lijepa, svemir je u pravilnome redu, svaka pojedinost je na svojem mjestu, to se dogodilo, na svojem je mjestu, a to eka, bit e na svojemu mjestu, zakovrana lubanja eka, vodena ili trula krv eka, dijete prodrljivca ili sifiliara dugo eka i pjanevo dijete dugo eka, a i sam pijanac dugo eka, spavai koji su ivjeli i umrli ekaju, daleko poodmakli moraju kretati naprijed po svojemu redu, a oni daleko zaostali krenuti naprijed po svojemu redu, razliitosti nee biti manje razliite, ali e one potei i ujediniti se one se ve ujedinjuju. VIII

Spavai su veoma lijepi dok lee razodjeveni, oni dodaju ruku pod ruku preko cijele zemlje od istoka do zapada, dok lee razodjeveni; Azijat i Afrianin nalaze se s rukom pod ruku, Evropejac i Amerikanac idu s rukom pod ruku, ueni i neuki s rukom pod ruku, te muki i enski s rukom pod ruku. Gola mika djevojke prelazi preko gole grudi njezina dragana, oni se usko stiu bez poude, njegove usne pritiu njen vrat, otac dri svojega odraslog ili nedoraslog sina u svojem naruju s neizmjernom ljubavi, a sin dri oca u naruju s neizmjernom ljubavlju; bijela majina kosa sja se na bijelom zglavku keri, dah djeaka mijea se s dahom ovjeka, prijatelj grli prijatelja, uenik cjeliva uitelja, a uitelj cjeliva uenika, nepravica je popravljena, zov roba mijea se sa zovom gospodara, te gospodar pozdravlja roba, zlikovac izlazi iz tamnice, luak ozdravlja, muka bolesnika je ublaena, znojenje i groznice prestaju, bolesno grlo je izlijeeno, plua tuberkuloznoga se oporavljaju, uboga muena glava je osloboena, zglobovi kostobolnoga kreu se glatko kao uvijek i glade nego ikada, dunici i crijeva se otvaraju, uzeti postaje gibak, nabrekli, grevima obuzeti, i oni koji pate od navale krvi bude se u dobrome stanju, oni prolaze kroz ojaanje noi i kemiju noi, te se bude. I ja takoer nadolazim, iz noi. Odsutan sam zaas, o noi, ali se opet vraam tebi i ljubim te. Zato bih se bojao da sebe povjerim tebi? Ja se ne bojim, dobro si me unaprijedila. Ja ljubim rumeni kratki dan, ali ja ne ostavljam onu u kojoj sam tako dugo leao. Ja ne znam kako sam doao od tebe, i ne znam kamo idem s tobom, ali znam da sam dobro doao i da u dobro doi. Ja u ostati samo neko vrijeme s nou i ustati se zarana, ja u propisno provesti dan, o moja majko, i propisno se vratiti k tebi.
(Preveo Tin Ujevi)

Kolumbova molitva
Skreni, brodolomni starac, baen na ovu strano pustu obalu daleko, daleko od doma, okruen morem i mranim buntovnim elima ve dvanaest uasnih mjeseci,

ranjen, ukoen od silnoga truda, bolestan i blizu smrti, idem svojim putem uzdu ruba otoka i dajem oduka srcu prepunom bola. Ja sam prepun jada! Moda ne poivim jo ni jedan dan. Ne mogu otpoinuti, o boe, ne mogu jesti, piti ni spavati dok ne prinesem sebe, moju molitvu, jo jednom tebi, ne odahnem, ne okupam se jo jednom u tebi, priestim se tobom, dok sebe jo jednom ne saopim tebi. Ti zna do jednu moju godinu, moj ivot, moj dugi ivot nabit korisnim radom, a ne samo klanjanjem, ti znae molitve i skruena predveerja moje mladosti, ti znae sveana i vidovita razmiljanja mojega muevnoga doba, ti znae da sam punoljetan potvrdio sve te zavjete i strogo kuim tebe, ti znae da sam punoljetan potvrdio sve te zavjete i strogo ih se drao, ti znae: nisam nijednom izgubio vjeru u tebe ni ludi ar, pa ni onda kada su me okovali u lance, utamniili, kada sam pao u nemilost: nisam mrmljao nego sam sve prihvatao od tebe kao tvoju svetu volju. Svi su moji pothvati bili ispunjeni tobom, moje su osnove i naumi poeti i izvedeni u mislima na tebe, jedrei nad dubinama ili putujui kopnom za tobom, te su moje namjere, svrhe i enje ostavljale plodove tebi. O izvjestan sam da su oni zbilja dolazila od tebe; poticaj, ar, nesavladiva volja, mona, osjeajna, unutranja zapovijed jaa od rijei, poruka s nebesa koja mi je aputala ak i u snu, one su me tjerale naprijed. One i ja smo u toj mjeri izvrili djelo. Ja sam starije zagvoene i uguene krajeve zemlje odgvozdio i razrijeio, ja sam zaokruio i povezao polutke, nepoznato s poznatim. Konca ne poznajem, on lei itav u tebi, hoe li biti malen ili velik, ne znam moda, to su iroka polja, to zemlje,

moda, to je bezmjerno ivinsko iblje ljudstva, ja znam, presaeno ovdje moda e porasti do punoga rasta, do spoznaje dostojne tebe, moda e meni poznati maevi ovdje biti prekovani u etveno orue, moda e meni poznati beivotni kri, mrtvi kri Evrope, propupati i procvasti ovdje. Jo da se napregnem, pa da mi ovaj pijesak bude oltar, na to to si ti, o boe, obasjao moj ivot, zrakom vrste i neizrecive svjetlosti, darovane od tebe, izvanredne neopisive svjetlosti koja osvjetljuje i samu svjetlost povrh svih znakova, pojmova i jezika, zato, o boe, a neka to bude moja posljednja rije ovdje na koljenima, star, siromaan i uzet zahvaljujem tebi. Kraj je mojega puta blizu, oblaci se ve zatvaraju nada mnom, putovanje zapinje, a plovidba je sumnjivo lutanje, moje brodove preputam tebi. Moje ruke, moja uda gube gipkost, moj se mozak osjea izmuen, zablenut, neka se staro drvlje polomi, ja se neu polomiti, ja u vrsto prioniti uza te, o boe, premda me valovi udaraju, tebe, barem tebe ja poznam. Je li to govorim misao proroka ili naprosto trabunjam? to znam ja o ivotu? to o sebi samom? Ni svojega djela prolog ni sadanjeg ja ne poznajem, preda mnom se ire nejasne uvijek promjenljive slutnje o njemu, o novim boljim svjetovima, njihovom monom raanju, koje mi se rugaju i zaluuju me. A ove stvari koje ja naglo nazirem, to one znae? Kao da neko udo, neka boanska ruka otvara moje oi, sjenoviti prostrani oblici smijee se kroz zrak i kroz nebo, a na dalekim talasima jedre brodovi nebrojeni, i ja ujem gdje hvalospjevi sa novim jezicima pozdravljaju mene.
(Preveo Tin Ujevi)

APATI BOANSKE SMRTI

Pjevam bogotvornu etvorinu

l Pjevam bogotvornu etvorinu koja proizlazi iz Jedinice, s njenih strana iz staroga i iz novoga, iz etvorine potpuno boanske, vrsta, vrsta etverostrana, (sve strane trebaju), s ove sam strane Jehova ja, ja stari Brahma jesam i Saturnius30 sam ja: vrijeme me ne pogaa ja sam vrijeme, staro i potpuno savremeno nenagovorljiv, nepopustljiv, te izvrujem pravine osude, poput Zemlje, Oca, smeega staroga Hronosa s njegovim zakonima, vremean povrh svake procjene, pa ipak uvijek nov, te uvijek kruim s tim monim zakonima; nemilosrdan, ne opratam nikomu tko god zgrijei, umire ja hou imati ivot toga ovjeka; dakle, neka nitko ne oekuje milosra imaju li godinje doba, tea, poredak svemira milosra? Ni ja ga nemam nita vie, nego poput godinjih doba i tee i poretka svemira to ne oprata, ja dijelim s ove strane neumoljive presude bez truna grinje savjesti. II Sasvim krotki tjeitelj dolazim kao obeanje s blagom rukom ispruenom; ja sam moniji bog. Mene su porekli proroci i pjesnici u svojim najzanosnijim proroanstvima i pjesmama, s ove strane, gle! gleda Gospod Isus gle! ja sam Hermes gle, imam Herkulovo lice, svu alost, muku, patnju zapisujem i upijam u se, mnogo sam puta bio odbaen, popljuvan, utamnien i razapet i mnogo u puta opet biti, cijeloga sam se svijeta odrekao zbog moje drage brae i sestara, za spas njihove due, kada sam iao svojim putem kroz kue ljudi, bogataa ili siromaha, s cjelovom ljubavi,
30

Jupiter, tj. Saturnov sin, sin Kronosa.

jer ja sam ljubav, ja sam bog donositelj radosti s nadom i sveobuhvatnom dobrotom, s rijeima oprotenja kao da ih govorim djeci, sa svjeim i zdravim rijeima koje su samo meni svojstvene, mlad i zdrav koraam kroz svijet i dobro znam da sam sm odreen za ranu smrt; ali moja dobrota ne poznaje smrti moja mudrost ne umire ni rano ni kasno, a moja slatka ljubav koju zavijetam ovdje i posvuda nikada ne umire. III Postrance, nezadovoljan, smiljajui pobunu, drug zloinaca, brat robova, himben, preziran, neznaliki sebar, s licem sudre i izvoranim elom, ali u dubinama mojega srca ponosan kao nikada, danas i uvijek bunim se protiv svakoga koji bahato hoe da nada mnom vlada, zlovoljan, pun podmuklosti i zlopamenja, turoban, s mnogo lukavtine, (premda se mislilo da sam ja poraen i rastjeran, a moja lukavstva dolijala, to nee nikada biti), prkosan, ja, Satanas, jo ivim, jo izgovaram rijei, propisno se pojavljujem u novim zemljama (kao i u starima), ovdje s moje strane trajno nastanjen, ratoboran, ravan svakomu, zbiljski kao sama zbilja, ni vrijeme ni promjena nee nikada promijeniti ni mene ni moje rijei. IV Spiritualitas Femina, disaoe, ivote, s onu stranu svjetlosti, svjetlija od svjetlosti! S onu stranu paklenih plamenova, radostan, skaui lako povrh pakla, s onu stranu raja, namirisan samo svojim vlastitim mirluhom, ukljuujem itav ivot na zemlji, dotiem, ukljuujem boga, ukljuujem spasioca i Satanu, eterian proiman sve (jer bez mene to bi bilo sve? to bi bio bog?) Bitnost oblika, ivot zbiljskih istovetnosti, trajnih, bezuvjetnih (naime nevidljivih), ivot velikoga okrugloga svijeta, sunca i zvijezda, i ovjeka, ja, vasiona dua; i ovdje se etvorina zatvara vrsta, a ja najvri, diem svojim dahom takoer i kroz ove pjesme.

Ta je muzika uvijek oko mene

Ta je muzika uvijek oko mene, bez prestanka, bez poetka, ali dugo nepouen nisam je uo, ali sada ujem pjesmu kora i zanosi me: jedan tenor, jak, koji breke snagom i zdravljem, ujem sa zadovoljnim notama svanua dana, jedan sopran na prekide koji se gipko die nad vrhove beskrajnih valova, prozraan bas koji se raskono stresa pod svemirom i kroza nj, pobjedonosni zbor, pogrebno kukanje sa slatkim frulama i violinama: svim ja tim ispunjam sebe; ne ujem samo jainu zvuka, mene diraju divna znaenja, ja oslukujem razne glasove koji se tamo-amo vijugaju, koji se napreu, natjeu vatrenom silom da prestignu jedan drugoga u uzbuenju: Ja ne vjerujem da ih pjevai poznaju nego mislim da ih ja poinjem poznavati.
(Preveo Tin Ujevi)

Neujan jedan strpljivi pauk

Neujan jedan strpljivi pauk, Zapazio sam ga gde na maloj uzviici stoji samotan, Zapazio kako, da istrai pustu ogromnu okolinu, Isputa iz sebe vlakna, vlakna, vlakna, Stalno ih odmotavajui, stalno ih odapinjui neumorno. A ti, o duo moja, evo te gde stoji, Opkoljena, izdvojena, u bezmernim okeanima prostora, I neprekidno razmilja, odvauje se, hita, trai sfere da ih povee, Sve dok most koji e ti potreban biti ne oblikuje se, sve dok gipko sidro ne uvrsti se, Sve dok pauinasta nit koju hita ne zakai neto, o duo moja.
(Preveo Ivan V. Lali)

OD PODNEVA DO ZVJEZDANE NOl

Tajanstveni truba
I uj, neki raspojasi truba, neki udni svira veeras lepra nevidljiv u zraku i hirovite napjeve trubi. ujem te, trubau, ja pozorno sluam i hvatam tvoje zvukove oni as obilno teku i viju iako mene kao oluja, as su tii, prigueni, as se gube u dalji. II Priblii se, o bestjelesni! Moda iz tebe trubi neki mrtvi muziar, moda je tvoj sanjarski ivot bio ispunjen visokim tenjama, nejasnim idealima, talasima oceana zvuka u kaotinoj bibavici, koje sada zanosni duh, koji se privija k meni dok trubim odjeci prte, velikoduno toi samo u moje uho, u moje, da bih te mogao objasniti. III Duvaj, trubau, slobodno i jasno! Ja te slijedim. Dok se na tvoju ljupku, veselu, vedru predigru povlae pomamni svijet, ulice, buni satovi dana, sveta mirnoa pada na mene poput rose, ja se etam u hladnoj osvjeenoj noi puteljcima Raja, miriem travu, vlani zrak i rue; tvoj pjev oivljuje moj zatrnuli okovani duh, ti me oslobaa, ti me otkriva, te poivam i sunam se na nebeskom jezeru. IV Duni opet, trubau! I za moje poudne oi doaraj stare svetkovine, pokai viteko plemstvo. Kakva je arolija muzike? Ti provodi preda mnom davno preminule gospe i viteze, plemie u dvoranama dvoraca, trubaduri

pjevaju, oruani vitezovi polaze da poprave krivdu, neki trae svetoga Grala, vidim turnir, vidim borce oklopljene tekim oklopima, sjede na divnim konjima za megdan; ujem povike, zveket udaraca i elika tue; vidim bone vojske kriara uj, kako cimbali zvee, gle! eto pred njima monaha, nose kri u visini. V Duni opet, trubau! A za svoj predmet sad izaberi sveobuhvatnu temu, rjeenje i vezu, ljubav koja je bilo svega, hrana i muka, srce ovjeka i ene stvoreno tek za ljubav, nita drugo osim ljubavi to splie, sjedinjuje i sve proima. O kako se besmrtne prikaze natiskuju oko mene! Vidim prostranu retortu koja uvijek kipi, vidim i poznajem plamenove to griju svijet, ar, rumen, topla iva srca ljubavnika, neka tako srena do blaenstva, a neka tako utljiva, nijema, i bliska smrti. Ljubav koja je za ljubavnike itava zemlja ljubav koja se ruga vremenu i prostoru, ljubav koja je dan i no ljubav koja je sunce i mjesec i zvijee, ljubav koja je grimizna, gizdava, bolesna od miomirisa; nema drugih rijei osim ljubavnih, nema druge misli osim ljubavi. VI Duni opet, trubau! Doaraj uzbunu rata. Brzo na tvoj ar tutnji jezoviti tutanj poput dalekoga groma, gle, oruani ljudi hitaju gle, usred oblaka praine bljesak bajoneta, vidim topnike neistih lica, opaam plamiak usred dima, ujem gruvanje topova; a nije samo rat tvoja strahovita muzika pjesma, divlji svirau, prenosi sve slike strahote, podvige bezdunih hajduka, grabe, ubojstvo ujem poklike zapomaganja, Vidim brodove gdje tonu u more; vidim na palubi i pod palubom uasne prizore. VII

O trubau, kano da sam ja instrument na kojemu svira, ti rastapa moje srce, moj mozak ti ih po svojoj volji pokree, povlai, mijenja, a sada tvoje turobne note ire tamu kroza me, ti oduzima svako radosno svjetlo i svaku nadu, vidim zasunjene, poraene, pogaene, potlaene cijele zemlje, osjeam beskrajni sram i ponienje svojega roda, ono potpuno prelazi u me, moje postaju i odmazde ovjeanstva, nepravde vjekova, jalove kavge i mrnje, konani poraz me pritiskuje sve je izgubljeno neprijatelj je pobjednik! (Meutim usred ruevina die se orijaka Ponos neuzdrman do kraja, ustrajnost, odlunost sve do kraja.) VIII Sada, trubau, da bi zavrio, zasviraj viu pjesmu od svih do sada, pjevaj mojoj dui, obnovi njeno malaksalo uzdanje i nadu. probudi moju mlohavu vjeru, podaj mi neko privienje budunosti, prui mi u isti mah proroanstvo o njoj i njenu radost. O radosna, vrhovna pjesmo klicanja! U tvojim zvucima se javlja krepina vie nego zemaljska, pobjedne koranice ovjek osloboen ropstva napokon pobjednik, himne vasionome bogu od vasionoga ovjeka sama radost! Iskrsava preporoeni rod savren svijet, ene i ljudi u mudrosti, nevinosti i zdravlju sama radost! Halabuni bakanali smijeha ispunjeni radou! Rat, tuga i patnja su minuli plodna zemlja je oiena ostala je samo radost! Ocean je ispunjen rodou atmosfera je sama radost! Radost! Radost! U slobodi, pobonosti, ljubavi!! Radost u zanosu ivota! Dosta je da se naprosto postoji, dosta je da se die! Radost, radost! Svuda i posvuda radost!
(Preveo Tin Ujevi)

Lokomotivi u zimi
Izabirem te kao moj recitativ,

ti, u bijesnom vihoru upravo kao sada, u snijegu, dok zalazi zimski dan, ti, u svojem potpunom; oklopu, u tvojem odmjerenom dvojnom otkucavanju i tvojem grevitom udaranju, tvoje crno cilindrino tijelo, zlatna mjed i srebrni elik, tvoje mone pobone preke, paralelne i vezne poluge, koje se okreu, lete kao unak uz tvoje bokove, tvoje metrike dahtanje i huka koja se sada nadima, a sada smanjuje u udaljenosti, tvoj veliki izboeni fenjer uvren sprijeda, tvoje duge, blijede, vijorne zastave pare obojene njenim grimizom, gusti i mrki oblaci to kuljaju iz tvojega dimnjaka, tvoj spleteni okvir, tvoja pera i pipci, drthavo svjetlucanje tvojih kotaa, tvoj vlak s vagonima odostrag, posluan, koji samo slijedi, kroz oluju ili tiinu, sada brzo, sada mlohavo, ali vrsto jure; primjere novodobnoga grbe kretanja i moi ivo bilo kontinenta, daj jedanput poslui muzu i utopi se u strofi, upravo kako te tu vidim, u oluji i treskavim zapusima vjetra i padanju snijega, danju, kada tvoje glasno zvono opomene odbija svoje zvukove, nou, kada se zanjiu tvoje nijeme signalne svjetiljke. Ljepotice s ognjenim grlom! Kotrljaj se mojom pjesmom s cijelom tvojom muzikom bez pravila, s tvojim njihanjem svjetiljke u noi, s tvojim mahnito odzvidanim smijanjem koje .odzvanja, tutnji poput potresa, uznemiruje sve, ti si sama za se potpuni zakon, ti dri vrsto vlastiti kolosijek, (nema kod tebe dobroudne slatkoe plaljive harfe ili hitroga klavira), tvoji urlici vriskavi odjekuju od hridina i breuljaka, zavitlana preko irokih prerija, preko jezera, isputena k slobodnim nebesima i zadovoljna i jaka.
(Preveo Tin Ujevi)

Mannahatta
Traio sam neto osobito i savreno za moj grad, kada mi, gle, u duhu sinu njegovo starosjedilako ime. Sada vidim ta sve poiva u imenu; to je rije tena, zdrava, van pravila, muzikalna, samodostatna, ja vidim da je rije mojega grada ta rije iz davnine, ja vidim tu rije savijenu u gnijezdima zatona divnih, slikovitih, gusto posvuda

natisnutih s jedrenjacima i parobrodima, na otoku dugom esnaest milja, s vrstim temeljima, bezbrojnim ulicama punim naroda, visokim raslinama od eljeza, vitkim, jakim, laganim, koje se sjajno diu prema vedrome nebu; brzom i prostranom plimom koju tako volim o zalasku sunca, tokom morskih struja, otoiima, veim susjednim otocima, visovima, ljetnikovcima, bezbrojnim jarbolima, bijelim obalnim parobrodima, brodovima za prekrcavanje, skelama, crnim puinskim parobrodima lijepe izgradnje, ulicama donjega grada, poslovnim kuama meetara, poslovnicama brodskih trgovaca i mjenjaa novca, ulicama uz rijeku, s useljenicima koji stiu po petnaest ili dvadeset tisua na tjedan, kolima koje prevoze robu, brnim sojem koijaa, osmaglim mornarima, ljetnim zrakom na sjaju arkog sunca i s oblacima to visoko plove, zimskim snjegovima, zvonima na saonama, puknutim ledom na rijeci koji se pomie naprijed ili natrag s plimom ili osekom; obrtnici u poslovnoj etvrti, brodski kapetani, stasiti, lijepih lica, koji vas gledaju otvoreno u oi; prepuni plonici, vozila, Brodway, ene, duani i izlozi, milion ljudi slobodno i divno ponaanje glasan govor, gostoljubivost najhrabriji i najprijazniji mladii, grad uurbanih i iskriavih voda! Grad zvonika i jarbola! Grad savijen u zatonima! Moj grade!
(Preveo Tin Ujevi)

Excelsior
Tko je stigao najdalje? Jer ja bih htio jo dalje. I tko je bio pravedan? Jer ja bih htio biti najpravedniji na zemlji. I najopreziji? Ja bih htio biti jo oprezniji. I tko je bio najsretniji? O, mislim, ja mislim da nitko nikada nije bio sretniji od mene. I tko je sve protraio? Jer ja uvijek rasipam najbolje to imam. I tko najponosniji? Jer ja vjerujem da imam razloga da budem najponosniji sin zemlje jer ja sam sin ilavoga i visokoga grada. I tko je bio hrabar i vjeran? Jer ja bih rado bio najhrabrije i najvjernije bie svemira. I tko dobrohotan? Jer ja bih htio pokazati vie dobrohotnosti nego svi ostali. I tko je stekao ljubav najbrojnijih prijatelja? Jer ja znam to to znai stei strastvenu ljubav mnogih prijatelja. I tko poisjeduje savreno i zaljubljeno tijelo? Jer ja ne vjerujem da itko posjeduje savrenije ili zaljubljenije tijelo od mojega.

I tko misli najprostranije misli? Jer ja bih htio nadmaiti i te misli. I tko spjevao himne koje dolikuju zemlji? Jer ja mahnitam od prodrljive ekstaze da pjevam radosne himne za itavu zemlju;
(Preveo Tin Ujevi)

PIJESCI U SEDAMDESETOJ

Halkionski dani
Ne samo od srene ljubavi, Niti od bogatstva, slave u zrelom dobu, niti od pobeda u politici ili ratu; No kako ivot ili, i sve se strasti estoke smiruju, Kako blistave, magliaste, tihe boje prekrivaju veernje nebo, Kako blagost, punoa, poinak, preplavljuju duu i telo kao neki sveiji, mirisniji vazduh, Kako dani bivaju u sve mekoj svetlosti, a jabuka najzad visi stvarno dovrena i nehajno zrela na stablu, Onda u krcato najspokojnije, najsrenije od svih dana! Zamiljene i blaene halkionske dane!
(Preveo Tin Ujevi)

ZBOGOM MATO MOJA

Zbogom, mato moja

Zbogom, Mato moja! Zbogom mili drue, ljubavi mila! Ja odlazim, ne znam kuda, Ni kakvoj kobi, ni da li u te opet videti. Zbogom dakle, mato moja.

Jo samo jedno da se osvrnem za trenutak; Sve sporije, sve slabije otkucava sat u meni, Odlazak, sumrak, ubrzo stae srani damar. Dugo smo zajedno iveli, radovali se, milovali; Divno! a sada rastanak zbogom, Mato moja. Pa ipak, da se ne zaletim; Zaista, dugo smo iveli, spavali, proiavali se, u stvari se stopili u jedno; Pa tako, umiremo li, zajedno umiremo (jeste, ostaemo jedno) Odlazimo li ikuda, zajedno idemo u susret onome ta biva, Moda emo bogatiji biti i radosniji, i neto nauiti, Moda me to sada u stvari ti privodi istinskim pesmama (ko to zna?) Moda to ti zapravo otvara, okree bravu smrti pa onda, konano, Zbogom i zdravo! Mato moja. 1891.
(Preveo Ivan V. Lali)

IZBOR IZ KRITIKA

Dejvid Herbert Lorens

Vitmen nas je prije mnogo godina izveo na put. Zato niko nije nastavio odatle? On je veliki pjesnik, pa zato niko ne prihvati njegove najvee rijei? Amerikanci ne zavreuju svog Vitmena. Smatraju da je on, poput koktela, samo zabavan. udo je da nisu unitili svaku njegovu rije. Ali takva se uda deavaju. Najvei moderni pjesnik! Vitmen je u svojim najboljim djelima potpuno svoj. Njegovi stihovi pnoizilaze samo iz spontanih izvora njegovog bia. Odatle njihova divna, divna forma i ritam, kad su najbolji. To je ista, savrena ljudska spontanost, spontana kao drhtanje slavuja, ali jo uvijek kontrolisana, najvia

divota ljudske spontanosti, neukraene, neodjevene. itavo bie je tu, ulno drhti, duhovno treperi, mentalno, idealno govori. Ovdje nema, kao kod Svinberna (Swinburne) prevelikog naglaska na jednom dijelu bia. Ono je savreno i cijelo. itava dua govori u isto vrijeme: isu-vie je ista da bi joj trebala mehanika pomo rime i metra. Savren izraz usmjerene spontane due. Nezaboravna divota Vitmenovih redaka! Iz kolijevke to se beskonano ljulja. Ave America! (1921) Dejvid Herbert Lorens (David Herbert Lawrence), Vitmen (Whitman), Walt Whitman, ed. Francis Murphy, Penguin, 1969, pp. 204-205.

Rendal Darel
Mogli su mu napisati na grobu .VOLT VITMEN: ON SE USUDIO. On je najbrzopletiji, najneobjanjiviji, ovjek bi htio da kae: najnevjerovatniji pjesnik. On nekako spada u svoju zasebnu vrstu tako da ga ovjek moe porediti s drugim pjesnicima isto onoliko koliko moe porediti Alisu u zemlji uda s drugim knjigama. (ak i njegov slobodni stih ima potpuno drukije djejstvo od bilo ijeg drugog.) Ko bi i pomislio da ga poredi sa Tenisonom (Tennyson), Brauningom (Browning), Arnoldom (Arnold) ili Bodlerom (Baudelaire)? Pada na pamet Homer ili sage ili neto drugo daleko i davno ali se i to mora odbaciti, jer Vitmen jeste ponekad epian kao i Mobi Dik (Moby Dick) i iznenauje nas to smo u stanju da istinito upotrijebimo ovu rije koju smo zloupotrebljavali toliko puta. Vitmen jeste velianstven i uzvien, i sveobuhvatan i stvaran sa zapanjujuom stvarnou, i jo mnogo drugih stvari. Kritiar ukazuje na njegove osobine s oajanjem i uenjem, jer su tu svi metodi neuspjeni, i jednostavno ih zove njihovim imenima. A raspon ovih osobina je najneobinija stvar. Za njega sigurno moemo rei: "On je bio ovjek, sve u svemu uzevi. Nikada vie nee biti nekog takvog", i poeljeti da to ljudi shvate i da ne pokuavaju da budu kao on: jedan Vitmen je dovoljno udo, a, kad ponovo doe, bie smak svijeta. Govorio sam toliko malo i Vitmenovim manama jer su one tako oigledne: i bebe-kritiari koji su jedva nauili da se ale na nedostatak dvosmislenosti u pjesmicama o zeki mogu vam objasniti ta ne valja u Vlatima trave. No velika veina mojih italaca mora misli da je smijeno napisati ogled o oiglednoj injenici da je Vitmen veliki pjesnik. Smijeno je, isto onoliko koliko bi bilo smijeno 1851. napisati ogled o oiglednoj injenici da Poup (Pope) nije "klasik nae proze" nego veliki pjesnik. Kritiari moraju da potroe pola svog vremena neprestano ponavljajui smijeno oigledne stvari koje su njihovo doba, ili kritiari njihovog doba. nali za potrebno da zaborave: oni oajniki govore na zabavama da je Vordsvort (Wordsworth) veliki pjesnik i da vam nee biti dosadan... U biti postoji neto smijeno s kritiarima: ono to je dobro ostaje dobro i ako to ne kaemo i ispod svog naeg dostojanstva mi to znamo.

Dozvolite mi da zavrim pominjui jednu drugu Vitmenovu osobinu o kojoj do sada nisam nita rekao, a koja je meni krasna. Kad bi jednog dana neka turistkinja primijetila meu ruevinama Njujorka primjerak Vlati trave, kad bi se zaustavila, podigla knjigu i proitala nekoliko redaka, ona bi mogla rei sama sebi: "Koliko je ovo ameriko! Da on i njegova zemlja nisu postojali, bilo bi ih nemogue zamisliti." (1953) Rendal Darel (Randall Jarrell); Neki stihovi iz Vitmena (Some Lines from Whitman), Walt Whitman, ed. Francis Murphy, Penguin, 1969, pp. 317.

Volter Satn
Vitmenove pjesme pokazuju da je pjesnika forma otvoreni a ne zatvoreni sistem. Ona je uvijek podlona ponovom definiranju i daljnjem razvoju u promjenjljivoj perspektivi itaoca. Forma djela je potencijal njegove verbalne strukture, i, dok mi moemo raspravljati o njemu s jednog ili s drugog stanovita, ne moemo nikada izvriti analizu koja e biti primjerena "sloenosti" djela kolikogod ono izgledalo "jednostavno" pri povrnom itanju. Svaka analiza koja sebe predstavlja kao sistematsku i sasvim definitivnu u istoj mjeri iznevjerava prirodu djela i obezvreuje ga, moda na privremenu korist kritiara. Vitmen je korisna linost kada se razmatra ova ideja otvorene i relativne forme (koja se odnosi na prozu kao i na poeziju), jer on sam nije nikada smatrao svoje pjesme "zavrenim" nego ih je umjesto toga prepravljao iz izdanja u izdanje Vlati trave. Isto tako, iako je elio da mu pjesme budu u skladu sa svijetom prirode, on je priznavao njihova ogranienja verbalnih apstrakcija. A ipak, on je priznavao i njihovu posebnu mo da su one kao pjesniki skupovi povezane sa irim sistemom na naine koji se stalno mijenjaju i da su neiscrpne u mogunostima tumaenja. Prema tome, in itanja ili poimanja oblika za njega je bio dinamini proces koji se nikada ne moe zavriti. U predgovoru izdanju Vlati trave iz 1855. on govori o pjesniku kao ovjeku koji svoje itaoce ne dovodi ni do kakvog zavretka, nego ih vodi u stalnoj potrazi za znaenjem umjetnikih oblika i obinog ivota koji se njima izraava: "Koga on povede, njega povede vrstom sigurnom rukom u stvarne predjele do kojih ranije nije mogao doi... od tada nema odmora..." (1059) Volter Satn (Walter Sutton): "Vitmenovi pjesniki skupovi" (Whitman's Poetic Ensembles), Whitman, ed. Roy Harvey Pearce, Prentice Hall, Englewood Cliffs, N. J., 1962, pp. 130-131.

Ivo Andri
Da se da slika Vitmenove linosti i poezije i da se uvidi njegova vrednost i oseti njeno znaenje, nisu dovoljna svakodnevna knjievna merila ni evropski estetski kalup. To nije poezija iz koje bi se mogla vaditi jedna re ili jedan stih, rainjati i meriti, to je delo jednog ivota i izraz jedne linosti; od znaaja je samo celovitost. To je jako pie, poezija najviih zanosa i najbudnije svesti, tu se retko uje ljubaznost, tu se veoma malo rauna sa osetljivou, to je pisala ruka teka i malko znojna, ruka sa zastarelim uljevima i elo s borama iznad veselih oiju. Piui o Vitmenovoj poeziji, nazvao ju je jedan Francuz "une lecture difficile", za nas je lek i radost ova poezija, koja, kao onaj udotvorni japanski izvor, hoe da povrati oveanstvu veselje mladih godina; to je krepki miris tuine; tu stojimo van sebe i van nae mrane tuge slavenske. Ali mi se ne stidimo priznati da za njega nemamo definicije, jer on se ruga definicijama i otima formulama. Sve to se o njemu moe rei ne iscrpljuje ga; on je pesnik tela i pesnik due, pesnik slobode, radosti, borbe, energije, devinanske zemlje i zdravih, dobrih, smelih ljudi, pesn'k "demokracije, ljubavi i religije", pesnik drugarstva i portvovanosti, ali i pesnik ponora i nesree koju je priznavao: "More ja poznajem muka, oaja, sumnja, nevere", pesnik ljudskog ponosa i velike ljudske samilosti, koji je jednoj bruklinskoj prostitutki pevao: Keri moja, Kad te se sunce ne kloni, ne klonim te se ni ja! Sve je to on i jo mnogo iznad toga, jer on se izmie svakom odreenom izrazu. I za najvee svoje savremenike R. V. Emersona i Tenisona on je bio "jedno veliko, kolosalno Neto". Sam sebe je nazvao "Walt Whitman, Kosmos", pa ostavimo mu to tamno ime puno znaenja, i pustimo ga neka, kako je sam pevao, slobodan, sauestan, uviavan radosno koraa svetom sa svojim bezbrojnim pesmama. (1919) Ivo Andri: Volt Vitmen (1819-1892), Eseji i kritike, Svjetlost, Sarajevo, 1976, str, 261, 267-268.

Svetozar Brki
Vitmanova Amerika... to je Amerika raanja samosvesti velika zemlja prostranih prerija, neprokrenih uma, neispitanih reka, ogromnih pristanita, mnogih jezera, razliitih klimata; zemlja zlata i vetrova, zemlja divljai i lovaca, zemlja religioznih zanesenjaka i avanturista, zemlja radoznalica i potukaa, zemlja smelih, snanih i poduhvatnih; zemlja-priroda koja je suvereno i vedro imala po poklon za svakoga ko bi je pokorio i podvrgao njene daljine sebi,

krei puteve i prebacujui mostove, menjao joj izgled izniklim kuama, radionicama; gradilitima, fabrikama, menjao je dahom svog prisustva, na koga je ona, edna i netaknuta, ekala da mu preda svoju lepotu i svoje bogatstvo. Njemu, oveku, i njegovoj pratilji eni. Snanom oveku i snanoj eni. Uspravnim ljudima, koji su znali za rad, i Boga, i radost, i napor. Svetozar Brki: "Volt Vitmen", Svetlo, lovina, Nolit, Beograd, 1972, str. 117.

Ivan V. Lali
A danas? ini nam se da je Vitmen za nas aktuelan u onoj meri u kojoj ga prepoznajemo i primamo kao jednog nesumnjivo snanog i originalnog pesnika, a koji i jeste i nije na savremenik. On zacelo vie nije na savremenik u smislu u kojem je to bio generacijama od pre nekoliko decenija pesnik koji "dolazi sa snanom muzikom" kao mogui saveznik u naporu modernizovanja pesnikog idioma. Vitmen je jedan od klasika moderne poezije; jedna vertikalna osovljena u zoni gde ta poezija poinje da se diferencira od tradicije koja joj prethodi. Vitmen svakako jeste na savremenik pre svega u onom smislu u kojem su to i drugi veliki pesnici raznih epoha i jezika, pesnici ije delo prerasta svoj zadani trenutak izraza i postaje hrana onog prastarog i nepresunog dijaloga to ga poezija, kao moda najtananiji oblik ljudskog samosaznanja, vodi sa svetom. Vitmen je, kako ga danas vidimo, jedan od mlaih lanova tog velikog pesnikog bratstva koje nas ui kako se pesniko miljenje, to "ritmino kretanje duha", izraava protivurenostima kao oblikom u kojem se otvara pristup odreenom saznanju. On je, dakle, iv i dejstven kao jedan od naih bliih roaka u toj svetskoj porodici, gde se stepen srodsvta ustanovljuje vie bliskou iskaza nego priblinou u vremenu. I moda e ga vreme sve vie dovoditi u vezu sa nekim drugim, inorodnim velikim pesnicima koji, kao i on, dugim dahom pevaju izobilje vidljivog sveta; pesnicima kao to su Igo i Klodel. Jer i Vitmen je sa istim poverenjem u pesniku mo evokacije tog sveta, u parafrazi Helderlina, "zasnivao ono to traje". Ivan V. Lali: Poezija Volta Vitmena, Volt Vitmen: "Vlati trave", BIGZ, Beograd, 1974, str. 37-38. Izbor Z. R.

BILJEKA O PISCU

Volt Vitmen roen je 31. maja 1819. u Vest Hilzu (West Hills) na otoku Long Ajlendu (Long Island), nedaleko od Njujorka. Otac mu je bio stolar, tesar i zemljoradnik, engleskog porijekla, dok je majina porodica poticala iz Holandije. Kad je Vitmenu bilo etiri godine, porodica se preselila u Bruklin, tadanje predgrae Njujorka. On 1825. do 1830. Vitmen je pohaao kolu, a od 1830. do 1834. uio tamparski zanat. Nakon zavretka zanata, radio je godinu dana kao tampar a onda se prekvalificirao u uitelja. Uiteljevao je dvije godine, do 1838, u raznim malim mjestima na Long Ajlendu, a onda se na godinu dana posvetio ureivanju nedjeljnog lista Long Ajlender (Long Islander). Ovakav promjenljiv ritam ivota bie za Vitmena karakteristian, sve do objavljivanja njegove prve zbirke pjesama Vlati trave, 1855, godine. No biografi smatraju posebno znaajnim njegovo prvo putovanje na jug i viemjeseni boravak u Nju Orlinzu (New Orleans) 1848. godine, jer za taj period vezuju neko nepoznato ali veoma snano emocionalno iskustvo. Vitmen je objavljivao knjievne radove i prije Vlati trave, no to su bez izuzetka sentimentalni i mladalaki tekstovi koji ukljuuju nekoliko pripovjetki i pjesama kao i jedan antialkoholiarski roman, Frenklin Evans ili pijanac (Franklin Evans, or, The Inebriate, 1842.). Tek kada 4. jula 1855, objavi Vlati trave, knjigu koju je sam sloio i odtampao u tiskari brae Roum (Rome Brothers) u Bruklinu, i koja na sebi nije imala ni naznaku izdavaa niti imena pisca nego samo Vitmenovu sliku u radnikoj koulji, on postaje u pravom smislu ameriki knjievnik. Izdanja od 200 primjeraka Vitmen je uglavnom podijelio prijateljima i prikazivaima; obino se rauna da je prodao ne vie od etrdeset primjeraka. Zbog toga je morao nastaviti sa novinarskim poslom. U 1856. se pojavljuje i drugo izdanje Vlati trave sa dvadeset novih pjesama i Emersonovom pohvalom na koricama. Tree izdanje Vitmen objavluje u Bostonu 1860. godine. Ono sadri 154 pjesme. Ni tada na koricama nema imena autora ali postoji njegova fotografija. 1862. Vitmen odlazi u Frederiksburg u Virdiniji (Fredericksburg, Virginia) da posjeti brata Dorda koji je bio ranjen kao dobrovoljac u sjevernjakoj vojsci, u graanskom ratu. Vie se ne vraa na sjever, nego ostaje u Vaingtonu (Wishington). Radi kao dravni inovnik, a u slobodnom vremenu obilazi bolnice, posjeuje ranjenike, tjei ih, pie im pisma i donosi im sitne poklone. U maju 1865. objavljuje Bubnjeve u poveerje, a u jesen iste godine Dodatak tim pjesmama. Prvo izdanje Vitmenove poezije pojavljuje se u Engleskoj 1868. Nakon modanog udara koji ga je zadesio 1871. i od koga je bio djelomino paraliziran, Vitmen se seli u gradi Kamden (Camden) u dravi Nju Derzi (New Jersey) i tu ivi s bratom Dordom do 1884. kada u istom mjestu kupuje kuu. Tu i umire 26. marta 1892, okruen prijateljima i potovaocima, nakon to je pripremio za tampu takozvano "izdanje na samrtnoj postelji" Vlati trave. Ono je objavljeno te iste godine. Zvonimir Radeljkovi

LITERATURA
D. H. Lawrence, Studies in Classic American Literature, Heinemann, London, 1964. F. O Matthiessen, American Renaissance, Oxford Universitv Press, New York, 1972. Richard Chase, Walt Whitman Reconsidered, William Morow, New York, 1955. ed. Roy Harvey Pearce, Whitman, A Collection oj Critical Essays, Prentice Hali, Englewood Cliffs, New Jersey 1962. ed. Francis Murphy, Walt Whitman, A Critical Anthology, Penguin, 1969. Julijus Bab, Pisci Amerike, Mladost, Zagreb 1955. ur. Robert E. Spiller i drugi, Istorija knjievnosti Sjedinjenih Amerikih Drava, knjiga prva, Obod, Cetinje, 1962. ur. Breda Kogoj i Ivo Vidan, Povijest svjetske knjievnosti, knjiga 6, Mladost, Zagreb, 1973.

NAPOMENA O OVOM IZDANJU

Za ovo izdanje Vlati trave koriteni su prevodi Tina Ujevia i Ivana V. Lalia. Izvori za prevode su sljedea izdanja: Tin Ujevi, Sabrana djela, ur. Dragutin Tadijanovi i drugi, svezak peti, Znanje Zagreb 1965, str. 173-251; svezak petnaesti, Znanje, Zagreb 1966, str. 384-476; i Volt Vitmen, Vlati trave: izabrane pesme, izbor, prevod i predgovor Ivan V. Lali, BIGZ, 1974. Izmjene u tekstu su oznaene brojem i biljekom sa objanjenjem. Redosljed ciklusa Vlati trave slijedi redoslijed posljednjeg izdanja koga je sam Vitmen redigovao iz 1891/92. Prireiva je preveo naslove ciklusa. Prireiva