Jezik cilima

Jezik cilima je simbolican jezik. Znakovi ovog jezika predstavljaju ideje, ubjedenja i stanje umakoje su duboko ukorijenjene u kolektivnoj podsvijesti ena koje su tkale. Oni su simboli optih ideja, misli koje nisu bile racionalno izraene, vec emotivno osjecane i dijeljene. Ponavljanje serija tipicnih znakova je ono to je Jung defnisao kao arhetip kolektivne podsvijesti. Termin arhetip prvi je upotrijebio psihoanaliticar Carl Gustav Jung, a sama rijec potice od grckih rijeci arkhaios-star i typos-oblik. Jung se bavio proucavanjem mitova i podsvijesti za koju je vjerovao da je kolektivna, tj. u pitanju je psihicki sloj zajednicki svim ljudima unutar kojeg se nalazi zajednicko iskustvo ljudskoga roda. Mitskim arhetipom moemo nazvati skup odredenih idejnih vrijednosti ujedinjenih u jedan misaoni koncept koji se kao takav provlaci kroz mitove, price i vjerovanja odredenih naroda. Arhetipove ne percipiramo logicnim i racionalnim dijelom ljudskog uma, vec induktivnim i analognim; oni ne opisuju vec predstavljaju, ne objanjavaju vec sugeriu, ne dijele vec unifciraju i ujedinjuju misli. Ba kao to ena rada dijete, kao to zemlja donosi plodove, ljudsko bice proizvodi ideju koja se odvaja od svog autora i ima svoj sopstveni ivot. Prema tome, stilizovana enska fgura koja dri mali oblik izmedu rairenih nogu predstavlja sliku, u isto vrijeme generalnu i arhetipsku, konkretnu i apstraktnu. Drugim rijecima, moe se vidjeti dijete, moe se vidjeti cvijet, ali ideja se ne moze vidjeti i mora se pronaci nacin kako da bude predstavljena prije nego to postane pisana rijec. U odre_enoj tacki
evolucije ova ideja je prihvatila formu iz prirode koja je logicna. Stilizacija tog prirodnog fenomena postaje arhetipska slika te ideje, koja se usadila u podsvijest covjecanstva, odakle i danas povremeno ispliva u djecijim crteima, snovima ili arama starog cilima. Po svojoj prirodi arhetipska slika se nalazi u podsvijesti. Neolitska kultura i kulture koje su slijedile zasnivale su se na slikovnoj formi komunikacije. Tokom faze u historiji u kojoj je ljudska svijest isplivala iz dubina podsvijesti prve opte ideje su pronale spontani izraz u figurama koje su preuzele kolektivnu vrijednost i kao takve bile prenoene s koljena na koljeno. To su bile svete ideje, slike koje su predstavljale istinu koja se otkrivala malo po malo, sa velikim naporom tokom budenja svijesti i inteligencije koje su ljudska bica smatrala odlikama boanstva. Ovo je razlog to se cesto smatra da su svi aspekti svijesti najstarijih civilizacija imalidreligijski karakter. ivot familije i grupe prilikom molitve i u radu se regulisao ritualnim zakonima i bio u skladu sadmagicnim smislom boanskog. Vjera i dnevne aktivnosti su se odvojile tek u kasnijim erama, zato su cilimi i sve ostalo bili, u isto vrijeme, i objekti za svakodnevnu upotrebu i religijski, u smislu da je njihov dizajn izraavao arhetipsku ideju ljudske misli. Sa razvojem individualne svijesti i upotrebom logike i razuma, arhetipski jezik je izgubio na svojoj snazi predajuci se mehanizmima vlastitog razmiljanja i kompleksnijih lingvistickih procesa. Kolektivne velike slike pohranjene u podsvijesti covjecanstva isplivaju na povrinu u snovima i slikama male djece, u manifestacijama podsvijesti, ali one nisu vie stalne u komunikaciji medu ljudima. Ovo nije slucaj kada je rijec o cilimima. Cilimi predstavljaju ekstrem u kojem je arhetipski jezik misticno preivio 9000 godina ljudske historije. Iste dekorativne teme koje nalazimo u neolitskom periodu nalazimo i danas na modernom cilimu. Cilim je preivio transformaciju kultura, invazije i vladare, religijske, jezicke, ekonomske i drutvene promjene. Sve se promijenilo, ali se kultura cilima misteriozno ocuvala od pocetka vremena.