5,2 Teorija Ogden i Richards Kada smo komunicirati nae misli o stvarima, mi koristimo znakove.

Naime, tri imbenika - misaoni, stvar i znak - biti ukljueni u bilo komunikacijskog dogaaja, bilo govora i sluanja. [14] [15] [16] Ogden i Richards9 mjesto su tri imbenika na uglovima trokuta, gdje su odnosi izmeu tih imbenika su zastupljene sa strane, kako je prikazano na slici 3.. Oni priznaju da postoji uzrona, izravni odnosi izmeuznaka i misli, i izmeu misli i stvari. No, oni insistiraju, odnos izmeu znaka i stvarje samo "imputirana" za razliku od uzronih odnosa, to vrijedi samo neizravno okodvije strane trokuta. Nadalje tvrde da je to zbog toga imputirane odnosu da je veina jezinih problema nastali. Znakovi su instrumenti podvrgnuti razmiljanja ili tumaenje, mogu se odnositi na stvari samo kroz razmiljanja ili tonije krozinterpretaciju.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b0/Ogden_semiotic_triangle.png

Slika 3. Trokut Zastupanje Prijava osmiljenim stvar. [17] Stvari i iskustva takoer se tumae, oni su tretirani kao znakovi. Tako je, kroz sve na ivot, mi protumaiti znakove u najirem smislu, uz nekoliko iznimaka. Zatim, to se dogaa kad interpretirati znakove? Ogden i Richards9 generalizirati proces tumaenja znakova kako slijedi: Uinci na organizam zbog bilo kojeg znaka koji moe biti bilo koji podraaj izvana, ili bilo koji proces odvija unutar, ovisi o prolosti, organizma, i openito i precizniji nain. U tom smislu, bez sumnje, cijela povijest je prolost relevantan, ali bit e neki meu posljednjih dogaaja u toj povijesti koja se vie izravno utvrditi vrijednost ovog mijeanja od drugih. Na primjer, pas, na uo zvono za veeru, tumai zvona zvui kao znak i odlazi u blagovaonici. On moe uiniti zbog u prolost prakse u kojoj clumps od events zvonima i savors, enju za hranu, itd. - ". Nearly ravnomjerno" su Vol Takva grupa dogaaja moe se zvati vanjski kontekst. A mentalni dogaaji, koji se javljaju u psa koji se mogu povezati samo sadanje zvono zvuk zajedno s dosadanjim iskustvima zvonima-a okus enjama-a, mogu se nazvati psiholoki kontekst. Da biste definirali tonije: Kontekst je skup pravnih subjekata (stvari ili dogaaji) vezanih na odreeni nain, ove osobe imaju svaki lik kao da druge skupine osoba pojavljuju imaju iste likove i odnose u istom odnosu, '. Gotovo jednako' i to dogodi [18] Kontekstu pojavljuju vie ili manje ravnomjerno, to jest, sastavni su likovi kontekstu vratiti s nesigurnou ili s vjerojatnou. Iz toga slijedi da kontekst je rekao da se determinativ s obzirom na jedan znak, ako su oba znaka su usko povezani. By uzimajui vrlo bitne znakove i ope ujedinjuje odnose, imamo kontekst visoke vjerojatnosti, moemo poveati vjerojatnost kontekstu dodavanjem odgovarajue lanove. Tako emo reagirati na ponavljajui dio kontekstu na isti nain kao to smo uinili cijeli kontekst. Iskustvo ponavlja u kontekstima koji recidiviraju vie ili manje ravnomjerno, a tumaenje je mogue samo u ovih ponavljajuih kontekstima. Pojam relevantnosti je od velike vanosti u teoriji znaenja. Razmatranje (pojam, ideja) ili iskustvo, mi emo rei, je relevantan za tumaenje kada je sastavni dio psiholokog konteksta koji povezuje drugim kontekstima zajedno u osobitoj mode u kojem interpretacija tako da ih povezuje. * * "Drugi psiholoki linkings vanjskih konteksta nisu bitno razlikuje od tumaenja, ali

mi smo ovdje samo bavi kognitivnim aspektima mentalnih procesa." Konano, Ogden Richards9 i pokuaj da se suziti svoje implikacije primjenom kontekstni teoriju interpretacije [19] [20] [21] na koritenje rijei na razliitim razinama, od jednostavnog prepoznavanja zvukova to su rijei na kritike interpretacije rijei. U veini mislilaca, meutim, simbol ini se da je manje bitno. To se moeuskratiti, mijenjati unutar granica i podreen je referenca za koje je simbol. Zatakve ljude, za normalnu sluaju da jest, simbol je samo povremeno diopsiholokom kontekstu potrebno za reference. Nema sumnje da za sve naspostoje reference koje moemo uiniti uz pomo rijei, odnosno, po kontekstimaod kojih su lanovi rijei, ali one nisu nuno isto za ljude razliitih mentalnihvrstama i razinama, i dalje, ak i za pojedinac koji moe biti referenca u mogunosti dijeliti s rijei na jednom prilikom to zahtijevaju, u smislu da je nemogue bez njega, na drugo. U razliitim prigodama prilino razliiti kontekstimogu biti determinativ u odnosu na sline reference. To e imati na umu da ove dvije reference, koje su dovoljno slini u osnove smatrati isti za praktine svrhe,ali se moe razlikovati vrlo iroko u svojim manjim znaajke.Kontekstuoperativnog moe ukljuivati i dodatne prekobrojnih lanova. No, bilo koji od tihmanjih mogunosti mogu, kroz promjene u irim kontekstima na kojima ove oviseui kontekst, postati bitan element umjesto puke pratnje. To je, ini se dogoditi upromjenama iz rijei, slobode, kada je rije nije bitan lan kontekstu reference, kako bi se rijei-ovisnost, kad je. 5.3 Implikacije za pronalaenje informacija Ogden i Richards9 ne odredite kontekste unutar trokuta na slici 3.. Cherry8mijenja shemu kao to je prikazano na slici 4a. Nadalje e se mijenjati kao to je prikazano na slici 4b, i rei da je trokut okruen vanjskom kontekstu i sadripsiholoki kontekst iznutra. Ipak, dijagram predstavlja samo bilo govora isluanja. Tako emo razvijati dijagram dalje u nastavku. Slika 4. Promjena trokut dijagram. Slika 5. Funkcionalna protoka u komunikacijsku jedinicu. Komunikacijsku jedinicu, ukljuujui i govorenja i sluanja, mogu zastupatidijagrama kao to je prikazano na slici 5.. Strelice i odgovarajue rijei moe biti zgodan da predstavljaju funkcionalnu protok u komunikacijsku jedinicu. Takoemo rei da je: govorei Inicira stvar misao to zauzvrat usvaja znak. u sluanje Znak priziva misao to pak upuuje na stvari. Ako se javlja vie fiziki naruavanje izmeu dva znaka, a zatim znak u govoru iznaka u sluanju nee biti isti, ili dobiti zajedno. Ako sluatelja misao upuuje naistu stvar koji je inicirao speaker misao, onda emo imati idealno komunikacijujedinice kao to je prikazano na slici 6. Slika 6.Idealno komunikacijsku jedinicu. Mi moe bolje razvijati dijagram dalje kako bi se predstavljaju komunikacijskesituacije koje su sloeniji od komunikacijsku jedinicu. I mi emo normalnopribline pojedine jedinice komunikacije s idealnim jedinica kao to je

prikazanona slici 6. Uzmimo za primjer lozinku igru. The ispitiva, mislei lozinka, daje oznakom 'parola' na posrednika, koji je pak daje druge oznakom 'lozinku' na Answerer.Prije i nakon prijevoda iz 'lozinka' u 'Lozinka' posrednike misli sam i ja trebao biti drugaiji, kao da sam odgovara lozinka i ja sam lozinkom. Stoga, Answerermisao treba usmjeriti prvi lozinku, a zatim se parola to je toan odgovor.Answerer bi trebao pogodak koji je suprotno od prijevoda. Ova zaporkaigra je prikazan na slici 7. Komunikacija izmeu ispitiva i posrednika ini idealnucjelinu, i da izmeu posrednika i Answerer ini jo ideala. Ove dvije jediniceidealne su odvojeni komunikacijski jaz koji bi trebao biti prevladana Answerer upredvianjima. U nuna posljedica, sloenost komunikacije koji su ukljueni upronalaenje informacija moe biti prikazan dijagramom na slici 8. Slika 7. Lozinka igre. Slika 8. Kompleks Komunikacija ukljueni u pretraivanje.