Professional Documents
Culture Documents
Ova knjiica je izvanredno prihvaena od zainteresovanih. Prodavana je preko Poslovnog udruenja za pelarstvo Jugoslavije i preko Novinskog izdavakog preduzea Zadruna knjiga". Tira od 3.000 primeraka u celosti je rasprodat za vrlo kratko vreme. Napominjem da mi je veliki broj italaca davao svoja miljenja, pismeno ili usmeno mi ukazivao na prednosti i slabosti ove knjiice, na emu sam im osobito zahvalan. Imajui u vidu da je ceo tira prvog izdanja ve odavno rasprodat, a da je potranja za ovom knjiicom velika, odluio sam da napiem ovo drugo upotpunjeno i neto proireno izdanje. Pokuao sam da na bazi svojih iskustava i korienja literature, obradim saeto sve ono to je neophodno da pelari znaju, da bi mogli ostvariti visoku proizvodnju. Nastojao sam da na to manjem prostoru to vie kaem, kako bi omoguio pelarima da lake i jednostavnije koriste ovu knjiicu. Novo u ovom drugom izdanju je i poglavlje: O znaaju, stanju, problemima i merama za unapredenje pelarstva Jugoslavije", koje e, ini nam se, pomoi itaocima da saglcdaju stanje pelarstva, koristi od pela u prvom redu o hranljivim i lekovitim svojstvima pelinjih proizvoda o uticaju pela na poveanje prinosa gajenih biljaka, o mogunostima poveanja pelarskc proizvodnje, o merama koje treba preduzeti za bri razvoj pelarske proizvodnje, itd. Ovo poglavlje e naroito koristiti onim pelarima i pelarskim strunjacima koji rade u pelarskim radnim i drutvenim organizacijama kao i radnicima iz organa uprave koji rade na privrednoj problematici. Ukoliko ovo drugo izdanje bude primljeno kao to je bilo primljeno prvo, biu veoma zadovoljan, jer e to znaiti da e i ovo izdanje, doprineti bar unekoliko, unapreenju pelarstva. Zahvaljujem brojnim pelarima i pelarskim strunjacima, koji su mi, svako na svoj nain, pomogli da ovo drugo izdanje bude potpunije, sadrajnije i u svakom pogledu korisnije. B. VESKOVIC
I PREDAVANJE
KORISTI OD PELA
Koristi od pela su mnogostruke i znaajne. Pelarstvom se ljudi bave od davnine i ono spada u najstarija zanimanja ljudi. Od ogromnog broja raznih vrsta i familija insekata (rauna se da njih ima na zemljinoj kugli oko 800.000) ovek za svoje potrebe gaji, gotovo iskljuivo pele i svilene bube, a u vrlo neznatnom obimu jo neke druge insekte. Pele se gaje na svim kontinentima i u skoro svim zemljama sveta. Rauna se da u svetu ima oko 45 miliona konica sa pelinjim drutvima. Koristi zbog kojih ovek i gaji pele su velike i one se mogu podeliti u dve glavne grupe: koristi od pelinjih proizvoda i koristi u poveanju proizvodnje i poboljanju kvaliteta plodova gajenih biljaka. Pored toga, gajenjem pela ovek se oplemenjuje, produava svoj ivotni vek, kroz ivot postaje vitalniji, odnosno ima veu ivotnu snagu, njima se mogu baviti stanovnici sela i grada, kao dopunsko zanimanje moe da donese dobre prihode. Za pclarsku proizvodnju nisu potrebna izuzetno velika ulaganja a uloena sredstva se vrlo brzo amortizuju; u normalnim uslovima za oko tri godine, itd. Baviti se pelarstvom znai obavljati i znaajnu drutvenu funkciju, naroito zbog toga to koristi od poveanja biljne proizvodnje i poboljanja kvaliteta plodova usled opraivake delatnosti pela ne uivaju samo pelari vc i svi ostali odgajivai bilja u blioj okolini pelinjaka. Pelinji proizvodi, radi kojih se u naoj zemlji uglavnom i gaje pele, su: med, vosak, propolis ili lem, matini mle, pelinji otrov, cvetni ili polenov prah. U pelinje proizvode svakako se ubrajaju rojevi i matice koji se mogu sa uspehom proizvoditi za sopstvene potrebe ili za trite. U nekim poljoprivredno razvijenim zemljama pele se gaje prvenstveno radi opraivanja odreenih biljaka, jer se organizovanim korisenjem pela kao opraiivaa, mogu postii izvanredno visoki prinosi i znatno poboljanje kvaliteta plodova. O koristima od pela, odnosno o pelinjim proizvodima i o uticaju pela na poveanje prinosa gajenih biljaka, govoriemo opsirnije u drugom delu ove knjiice, u poglavlju: 0 znaaju, stanju, problemima i merama za unapreenje pelarstva". SASTAV PCELINJEG DRUSTVA
Normalno pelinje drutvo je sastavljeno od velikog broja pela radilica, izvesnog broja trutova (kojih ima sarno u odredeno godinje doba) i po pravilu od jedne matice. Matica Matica je jedina potpuno i normalno razvijena enka u pelinjem drutvu. Ona je vea od pela radilica, trbuh joj je izduen i samo ga do polovine pokrivaju krila. Mlade matice su vrlo ivahne, prave brze pokrete i jaja polau u elije skoro uvek u neprekidnom lancu, pod uslovom da ima prostora, dobre pae, da vreme bude pogodno i drutvo jako. Starije matice su trome, sporo se kreu, nene su, malo zatvorenije boje i ne polau jaja u neprekidnom lancu, ve mestimino, tako da leglo izgleda jako proarano. Po pravilu u pelinjem drutvu ima samo jedna matica i njena osnovna funkcija je da polae jaja i razmnoava drutvo. Matica prema nekim autorima, lui specifinu matinu supstancu koja pomae da se pelinje drutvo odrava u izvanrcdno harmoninoj biolokoj i radnoj celini. Ako se u jednom drutvu pojave dve matice, onda izmeu njih nastaje otra borba, koja se obino zavrava smru one koja izgubi bitku. Meutim, prilikom prirodne tihe zamene matica, u jednom drutvu mogu izvesno vrerne da ive zajedno matica majka i erka. U savremenom pelarenju koriste se dve i vie matica u jednom drutvu, o emu emo govoriti u narednim izlaganjima. Oko matice se uvek nalazi grupa pela radilica koje je hrane. Pet do sedam dana posle izvodenja, matica po lepom vremenu izlee iz konice, oblee oko nje da bi upoznala poloaj konice i okoline, a zatim se die i leti prilino visoko. Za njom polee vie trutova i onaj koji je najbri i najizdrljiviji, stie je i oplodi. Deava se da se matica ne oplodi prilikom prvog izletanja, pa zato ona ponavlja izletanje sve dok se ne oplodi. Do nedavno se smatralo da se matica oploava samo jedared u ivotu. Medutim, najnovija saznanja, stvorena na bazi naunih istraivanja, pokazuju da se matica oploava vie puta u svome ivotu. Ako nastupi loe vreme, pa se matica ne oplodi 25 35 dana, ona tada gubi sposobnost sparivanja. U takvim sluajevima ona nosi iskljuivo neoploena jaja, iz kojih se legu samo trutovi, pa se zato takva matica naziva trutua. Takvu maticu treba odmah zameniti, jer bi, u protivnom, brzo upropastila celo drutvo. Kada se matica oplodi, trut koji je oplodio ubrzo ugine, a matica se vraa u konicu gde joj pele radilice izvade zaostali muki polni organ. Dva do tri dana posle sparivanja mlada matica poinje da polae jaja. Iz oploenih jaja se legu pele radilice i matice, a iz neoploenih trutovi. Da li e se iz jajeta izvesti pele radilice, matice ili trutovi, zavisi od irine elije u sau, a to u normalnim uslovima pele same reguliu. Meutim, ako se sae ne zamenjuje blagovremeno, elije na njemu mogu da se proire i onda se iz jaja izvode samo trutovi, a kad se elije suze onda se izvode sitnije pele radilice, to je takoe tetna pojava. elije iz kojih se legu matice, pele radilice redovno posebno izgrauju i one su znatno ire i due.
Matica moe da ivi do 7 godina, ali dobro nosi jaja samo prve dve godine. U savremenom pelarstvu matice se menjaju svake godine, poto su one najproduktivnije u prvoj godini. Treba uvek imati u vidu da bez jakog drutva ne moe biti visoke proizvodnje, a bcz dobre matice ne moe biti jakog drutva. Zato pelari treba posebno da tee tome da imaju dobru, rasnu, mladu, zdravu i plodnu maticu, odnosno da istroene matice blagovremeno zamenjuju. Sta su lane matice a ta trutue
Na pelinjaku se deava da poneko pelinje drutvo ostane bez matice a nije u stanju da izvede novu mladu maticu. Takvo drutvo naziva se bezmatak. Ako bezmatak ostane tako due vreme, odnosno ako pelar ne intervenie, pele odaberu jednu ili skoro redovno vie pela radilica i poinju ih intenzivno hraniti mleom. Takva pela ubrzo poinje da polae jaja, ali poto su ta jaja neoplodena iz njih se izvode iskljuivo trutovi. Takve matice nazivaju se lanim. Trutue su u stvari prave matice, ali koje su iz bilo kojih razloga izgubile sposobnost sparivanja, ili su im organi za razmnoavanje posle oploavanja poremeeni, pa polau iskljuivo neoploena jaja iz kojih se izvode samo trutovi. Pojava lanih matica i trutua u pelinjim drutvima vrlo je tetna pa se takva drutva moraju, po mogunosti, to pre sanirati.
Trut Trutovi su mujaci u pelinjem drutvu, a poznaju se po tome to su krupniji od pela radilica, a neto krai od matice. Izrazita njihova karakteristika je da imaju krila dua od trbuha. Trutovi ne rade nita i jedina funkcija im je da oplode maticu, mada novija saznanja ukazuju da i trutovi u odravanju harmonije u pelinjem drutvu imaju izvesnu ulogu. Trut ivi pet do est nedelja a sposoban je da oplodi maticu posle 12 dana od dana njegovog izvoenja. Ubrzo posle sparivanja sa maticom trut ugine, jer mu se polni organi isupaju iz organizma i ostaju u polnim organima matice. Vano je napomenuti da trutovi troe mnogo hrane. Za ishranu i negu jedne larve truta, utroi se toliko hrane koliko je potrebno za oko pet larvi pela radilica. Zato nepotrebne trutovske larve treba unitavati, odnosno ograniavati izvoenje trutova, u prvom redu zamenom proirenog trutovskog saa. im prestane paa, pele radilice, poinju goniti trutove. Onima koji su izleteli iz konice ne dozvoljavaju povratak, a onima u konici ne dozvoljavaju da se priblie medu. Gone ili u krajeve konice i napolje. U tom periodu trutovi se sakupljaju oko leta i ubrzo uginu, uglavnom od gladi, a kada zahladni onda i od hladnoe.
Najnovija istraivanja u pogledu sparivanja matica sa trutovima daju izvanredno interesantna otkria, za koja se doskora uopte nije znalo. Zato ovom prilikom iznosimo lanak profesora Fridriha Rutnera iz Savezne Republike Nemake, pod naslovom: Mesto sakupljanja trutova", koji je iz Pelovodstva" za reviju za poljoprivrednike Selo", za januarski broj 1974. godine preveo na poznati pelarski strunjak i pisac Tihomir Jevti. U ovom napisu razjanjavaju se najnovija otkria uglavnom na sledei nain. Jo pre 200 godina slovenac Anton Jana je pravilno opisao i objasnio brani let matice. On je znao da matica ne moc da snese pelinje jaje pre nego to se osemeni, a osemenjavanje je moguno samo u vazduhu. Eksperimentalni dokaz nunosti svadbenog leta dao je Fransoa Iber iz eneve 1750 1830. godine. On je utvrdio da matice kojima nije dozvoljen izlet nikada nisu polagale oploena jaja ve samo neoplodcna, iz kojih se razvijaju trutovi. Medutim, Iber svuda pie o sparivanju matice samo s jednim trutom. Cinjenicu da su se dve matice dva puta vratile sa svojih izleta osemenjene, objasnio je neuspehom prvog osemenjavanja. Vie od 100 godina nauka je bila na ovim pozicijama u oblasti biologije sparivanja. Kada su u Institutu za pelarstvo u Luncu, pre 25 godina, poeli da rade, za njih je to bila neosporiva istina. Oni su polazili od principa da se matica sparuje samo sa jednim trutom i da je rastojanjc od tri do etiri kilometra do najblieg pelinjaka sasvim dovoljno za izolovanje sparivalita. U to vreme na tim principima se zasnivao sav rad na oplemenjavanju pela. Pela jc smatrana kao naroito pogodan genetiki objekat. Narednc godinc su uvideli da su obe ove pretpostavke bile netane.
U Luncu su 1963. godinc utvrdili da se oko polovina matica dva puta vraa u konice sa znakom osemenjavanja. Ovo je dopunjeno obimno vrenim ogledirna na ostrvu Vulkano. Oni su pokazali da se svaka matica sparuje vie puta i da se tim sparivanjem dobija potomstvo koje potie od svakog branog izleta. Ovi ogledi su ispravili stare zablude. Ipak, ubrzo posle toga, pokazalo se da je ponovo uinjcna grcka. Uzeto je da svaki znak osemenjavanja oznaava sparivanjc s jednim trutom. Trejber, Viktorija Trajsko i Vojkc merenjem koliine sperme, unete u spermateku matice posle svakog branog leta, i koliine potomstva, utvrdili su da se svaka matica za vreme jednog izleta sparuje sa oko est trutova, a u pojedinim sluajevima i sa veim brojem. Viktorija Trajsko nastojala je da objasni proces udaljavanja znaka osemenjavanja za vreme leta koji jo nije bio sasvim jasan. Po njoj, sledei trut, pri izbacivanju kopulativnog organa, natie na bazalne dlaice znak osemenjavanja prethodnog sparivanja i izvlai ga. Znatne koliine sperme koju matica primi u toku poslednja 24 asa vagina izbacuje. Samo 10% primljene sperme dospeva do spermateke, tj. u ovu ulazi po jedna manja koliina sperme svakog truta. Za opis samog procesa sparivanja zasluan je Geri. Trutove maticama privlai polni atraktant (polna privlana supstanca). koji je istovetan sa materijom koju izluuju odgovarajue lezde matice. Ali atraktivnost (privlanost) matice deluje samo na izvesnoj visini iznad nivoa zemljc, od 3 do 30 rnetara. u zavisnosti od uslova. Sledei podsticaj za trutove je nain leta matice i otvaranje usmine polnog organa matice. Pomou tri matice privrene za balone ili duge molke, ili pomou sintetine matine supstance, mogu se privui trutovi i odrediti njihov raspored u okolini. Obeleavanjem trutova bilo u drutvima okolnih pclinjaka, bilo onih uhvaenih u slobodnoj prirodi, moe se odrediti pravac i daljina njihovog leta. Za poslednjih osam godina strunjaci Instituta u Luncu obeleili su vic od sto hiljada trutova u drutvima i vie od trideset hiljada uhvaenih u slobodnom prostoru. Pri oviin ispitivanjima ustanovljeno je da se pomou jedne matice mogu privlaiti, na mesto na koje je postavljena, pojedinani trutovi, dok su se u isto vreme na drugim mestima oni susreli u velikom broju. Ta su mesta bila iz godine u godinu upadljivo izdvojena, pa su zbog toga bila oznaena kao mesta za sakupljanje trutova. Razlozi za takav naziv bili su: prisustvo velikog broja trutova nezavisno od prisustva matice, stalnost ovoga mesta sakupljanja trutova u toku jedne sezone i u raznim godinama. Oznaku: mesto sakupljanja trutova", u tom smislu, prvi je iskoristio P. an Prosto 1958. godine, koji je u toku te godine Imao priliku da u Junoj Francuskoj i na Centralnorn masivu vidi mnogo takvih mesta. Ovo shvatanje uzajamnog delovanja nasleem uvrenih karakteristika ponaanja dovodi se u vezu sa uzbuenjem u letu na odredenoj visini i u odreenim mestima. Dosadanja opsena ispitivanja dala su sledee rezultate: trutovi se orijentiu prema horizontalnim objektima. pri emu na njih razliito privlano utiu jaka kontrasna razdraenja. Prema tome, oni lete u raznim pravcima sa razliitim intenzitetom. Ali jo nije uspelo da se iasno obrazloi ta utie na trutove da se zdruuju na odredenom mestu. Po svemu sudei, izgleda da u pojedinim sluajevima temperatura igra neku ulogu. Mesta na kojima se sabiraju trutovi ec se nalaze na udaljenosti od 4 kilometra od pelinjaka. Rea su na udaljenosti od 6 7 kilometara. Pri tome savladuju ak i planinske grebene visine od 800 1.000 metara. Mesta za sparivanje utvrivana su pomou genetiki obeleenih matica i trutova. Matice se sparuju na prosenoj udaljenosti od svoga pelinjaka ne manjoj od 2 a ne veoj od 5 kilo- metara. Sparivanja matica u neposrednoj blizini pelinjaka su retka, izuzimajui pojedina mesta u izolovanim dolinama. To, razume se, nije utvreno, ali je moguno, jer se veliki deo matica sparuje u mestima sakupljanja trutova. Do takvog rczultala je doao BoFucrl 1967. godine. Sa rricsta u kojima se trutovi sakupljaju. matice putene iz kaveza mnogo su se ree vraale na svoje pelinjake nego matice putene sa mesta na kojima se sa- kupljaju trutovi. Dakle, sposobnost leta trutova i matica do sada nije dovoljno ispitana. Mogunost da se na Evropskom kontinentu obezbedi sigurna kontrola pri prirodnom sparivanju je veoma mala. Izuavanje biologije sparivanja (sparivanja matica s veim brojem trutova, mesta sakupljanja trutova, rastojanje na kojem se obavlja sparivanje) stvarno irna znaaja za rad na oplemenjavanju pela. Rezultati tog izuavanja jasno nam kazuju da za odravanjc i uvanje selekcionisanih linija pela treba koristiti instrumentalno osemenjavanje."
Pela radilica Pela radilica ima najvie u pelinjem drutvu i njihov broj kree se uglavnom od 10 do 80 hiljada, to zavisi od jaine drutva. Pele radilice imaju nerazvijene polne organe i ne mogu se sparivati. Zato one u normalnim uslovima ne nose jaja. Samo u izuzetnim sluajevima, kad nestane matice, uticajem ishrane mle- om i uticajem feromona neka od pela radilica moe, kao to je napred istaknuto, da polae jaja iz kojih se legu iskljuivo trutovi. Takve pele nazivaju se lanim maticama, koje treba odmah odstraniti, a drutvu dodati maticu.
Duina krila u pela radillca jednaka je duini trbuha ivot pela radilica je vrlo kratak. One u punoj sezoni ive samo 30 do 45 dana. Zato je veoma vano normalno obnavljanje pelinjeg drutva. Samo pele radilice izvedene u drugoj polovini leta i u jesen ive po nekoliko meseci i njihov je osnovni zadatak da odre durtvo preko zime. Pored ostalih organa, pele radilice imaju aoku koja im slui u borbi protiv svakog ko ih uznemirava. Ubodom, pela radilica kroz aoku ubrizgava u ranu pelinji otrov, a aoka sa kesicom, u kojoj je smeten otrov, ostaje u rani. Zbog toga pela radilica posle uboda ubrzo i sama ugine. Pelinji otrov u malim dozama nije tetan za oveka ukoliko organizam nije izuzetno osetljiv, ak se i pojedine bolesti mogu leiti pelinjim otrovom. Od domaih ivotinja, na pelinji ubod najosetljiviji je konj. On moe da ugine i od nekoliko pelinjih uboda. Stetno dejstvo pelinjeg otrova spreava se hlaenjem oblogama natopljenim u vodi, jo bolje u rakiji i siretu, a najbolje u istom alkoholu. Neki upotrebljavaju tinkturu joda, a neki unose u organizam bikarbonu sodu ili kalcijum, dok drugi na mesto uboda stavljaju izrezani crni luk. Da bi smo se zatitili od uboda pela moemo pri radu da koristimo pelarsku kapu. Medutim, pele se praktino umiruju pomou dima. Kad pele nadimimo dimilicom one uzimaju velike koliine meda kojima napune medni eludac i tada postaju trome, ne mogu slobodno da pokreu trbuh i zato vrlo retko ubadaju. Pele radilice obavljaju sve poslove u pelinjem drutvu, izuzev razmnoavanja, mada i u tome uestvuju hranjenjem i negovanjm legla.
RAZMNOAVANJE PELA Pele se razmnoavaju preobraajem kroz sledee stadijume: jaje koje polae matica, larva, zatim lutka i na kraju odrasla pela, odnosno matica ili trut. Kada matica poloi jaje u eliju saa, ono prvog dana u toj eliji stoji uspravno, drugog dana koso, a treeg polocno na dnu elije. Mlade pele koje imaju sposobnost da lue mle, stavljaju taj mle u eliju sa jajetom. Jaje odmah pone da upija mle, poinje da raste a usled toga kouljica jajeta prska a od toga momenta nastaje stadijum larve. U ishrani larve postoje dve faze: u prvoj fazi pele intenzivno hrane larve sa islim mleom a u drugoj fazi pele hrane larve meavinom mlea, meda, polenovog praha i vode. Ovakav proces traje sve dotle dok larve ne porastu toliko da bezmalo ispune clije. Tada pele zatvaraju elije legla poroznim votanim poklopcima. im elije sa leglom larvama budu zatvorene nastaje stadijum lutke. Kada se proces preobraaja lutke zavri. odrasle pele progrizaju votane poklopce i izlaze iz elija, odnosno izvode se. Normalna temperatura u podruju legla za ceo proces razmnoavanja pela treba da bude oko 35. Nia ili via temperatura u gnezdu izaziva tetne posledice. Za pravilan razvoj izvoenja legla, pored napred iznete optimalne temperature, potrebno je da u gnezdu ima dovoljno kvalitetnog meda i cvetnog praha, koji slui kao hrana, zalim pravilna ventilacija tako da u gnezdu uvek ima dovoljno sveeg vazduha sa optimalnom vlanou. U normalnim uslovima, od polaganja jajeta pa sve do izvoenja potrebno je: za maticu 16 dana, za pelu radilicu 21 dan a za truta 24 dana.
ivot pelinjeg drutva jc vrlo interesantan, a naroito harmonija koja u njemu vlada. Kao to je u prethodnom izlaganju izneto, matica ima osnovni zadatak da polae jaja i preko njih razmnoava pelinje drutvo. Jedina funkcija truta je da oplodi maticu. Sve poslove u pelinjem drutvu, izuzev razrnnoavanja, obavljaju iskljuivo pele radilice. One donose nektar, cvetni prah i vodu i prerauju ih u med, vosak, propolis i mle, prema potrebi. Izgrauju sae, hrane i neguju leglo, reguliu toplotu u konici: kad je hladno zagrevaju je, a kad je suvie toplo rashlauju je, one zatvaraju sve pukotine u konici, provetravaju je i uvaju pelnje drutvo od svakog ko ga na bilo koji nain uznemirava, itd. Jednom reju, pele radilice podmiruju sve potrebe pelinjeg drutva u cclini i svakog njenog lana pojedinano. Karakteristino je da do devetnaestog dana starosti pele obavljaju sve poslove u samoj konici i to bi se mogao nazvati prvi period njihovog ivota. U drugom periodu svog ivota poslc devetnaestog dana starosti, pele postaju izletnice i imaju zadatak da donose nektar, cvetni praak i vodu, odnosno sirovinc za spravljanje finalnih pelinjih proizvoda: meda, mlea i propolisa. Za vreme prvog perioda podela rada je sledea: ubrzo posle izvocnja pele radilice iste elije iz kojih su se izvele. Od treeg do dvanaestog dana svoga ivota pele radilice prvo hrane starije larve meavinom meda, polenovog praha i vode, zatim zagrevaju leglo. Ubrzo posle toga osposobljavaju im se lezde za luenje matinog mlea i poinju da hrane mlade larvice i maticu matinim mleom. U periodu od 12 do 18 dana starosti pele izgrauju sae, prerauju nektar u med, zatvaraju zreo med u leglo votanim poklopcima, slau rezerve cvetnog praka u elije i konzerviraju ga, provetravaju i odravaju istou u konici, uvaju gnezdo u konici od neprijatelja, straare na letu konice itd. Pred kraj ovog perioda pele radilice se pripremaju za rad u narednoin periodu, u kome treba da budu izletnice. Naime, one tada masovno izleu iz konice na takozvani orijentacioni let, koji se naziva i igra pela. Ovo izletanje pojavljuje se obino posle podne po lepom sunanom i vrlo tihom vrcmenu. Karakteristika ovog leta je u tome to pele lete tako da im je glava okrenuta prema konici. Posle ovog perioda, kada pele radilice zavre orijentaciono, izletanje, one postaju izletnice odnosno zbiraice materijala, koji jeeeotreban za proizvodnju pelinjih proizvoda. Meutim, i kod izletnica postoji izvesna podela rada: jedne sakupljaju i unose u konicu nektar, druge cvetni praak, tree vodu, a etvrte lepljive materije za propolis. Ovaj posao pele izletnice obavljaju do kraja svog ivota. U normalnim uslovima podela rada u pelinjem drutvu ogleda se u tome da pele radilice u odredeno doba starosti rade odredeni posao. Meutim, samo u izuzetnim sluajevima, kada je to potrebno, mlade pele mogu da rade i posao starijih, i obrnuto. Da bi sakupile to vie materijala, pele radilice se udaljuju od konica dosta daleko. esto i do 5 kilometara, pa i mnogo dalje. Medutim, pele praktino koriste pau na rastojanju od oko 2 kilometra u svim pravcima, raunajui od konice. Razumljivo je da su efekti neuporedivo vci to je paa blia, jer pele manje provode u letenju, a vie u radu. Poznavanje podele rada u pelinjem drutvu ima izvanrcdan znaaj za praksu. Ako pelar poznaje tu podelu rada, onda e on podesiti razvoj pelinjeg drutva tako da u doba glavne pae ima najjaa drutva. ali da u njemu ima dovoljan broj pela radilica razne starosti, poev od onih najmladih, pa sve do starijih od 19 dana, kada one postaju izletnice, itd. SPORAZUMEVANJE PELA U jednom pelinjem drutvu pele se sporazumevaju meusobno pomou vida, mirisa i kroz rad. Pele najvie opte medusobno kada su u pitanju podela rada i obavljanje onih poslova kojima se obezbeuju normalne ivotne funkcije njihovog drutva u celini i svakog pojedinog lana, a to su: obezbeenje hrane i vode, regulisanje temperature u konici, razmnoavanje, izbor mesta gde e se roj kad izae iz konicc nastaniti, itd. Naveemo samo nekoliko primera sporazumevanja pela: kada jedna ili grupa pela pronau bilo kakav izvor hrane, one pri povratku u konicu o tome obavetavaju ostale pele radilice na vrlo interesantan nain. Ako je izvor hrane blii, pela izletnica koja je pronala taj izvor igra na sau u krug, prvo ulevo, pa zatim udesno. Meutiin, ako je izvor hrane udaljeniji od konice, onda ta pela izletnica primenjuje igru njihanjem trbuha. Ostale izletnice im primete igru ovih pela, pipcima dodiruju njihovo telo da bi i one primile miris pronadcne hrane. Pravac naene hrane pele izlctnice koje su je pronale pokazuju iglom prcma suncu. Na ovaj nain, odnosno na ovoj osnovi zasniva se dresiranjc pela da napadaju one biljkc kojc mi climo da opraujemo ili onu pau koju pele jo nisu pronale. pri rojenju pclinjih drutava, rojevi se obino uhvate na neko drvo u neposrednoj blizini pelinjaka. Ako pelar ubrzo ne prihvati i ne skine roj, on e se posle izvesnog vremena negde odseliti. A evo zato. Kad se pele roje i kad se roj uhvati u neposrednoj blizini pclinjaka, ubrzo se izvestan broj pela izdvaja od roja i odlazi da trai novi stan. Te pele nazivaju se izvidnice.
Kad izvidnice pronau novi stan, vraaju se i igrom na povrini klubeta, slino kao pri pronalaenju hrane, o tome obavetavaju roj. Roj se zatim ubrzo die u vazduh i odlazi tano na ono mesto gde su pele izvidnice pronale novi stan. U rejonu legla u konici temperatura treba da se kree izmedu 34 i 36 stepeni Celzijusovih. Kad uticaj spoljanc temperature utie da se temperatura u konici poremeti, pele reguliu unutranju temperaturu zagrevanjem ako je hladno, odnosno rashlaivanjem ako je suvie toplo. Kad je isuvie toplo, pele radilice koje obavljaju poslove u konici, znai koje nisu izletnice, uurbano preuzimaju vodu od pela izletica koje donose vodu, a dugo ne preuzimaju nektar i cvetni praak. To je znak da se sve pele izletnice odmah preorijentiu; na uurbanije donoenje vode, a znatno manje nektara i cvetnog praha. Pele radilice rashlauju konice u prvom redu lepezanjem (jakim mahanjem krila) i na taj nain utiu da se voda bre isparava. Poznato je da voda prilikom isparavanja vezuje toplotu i time smanjuje temperaturu u konici. J a k i m lepezanjem bre se isparava i suvina voda iz nektara pa se i na taj nain smanjuje temperatura u konici. Podela rada u pelinjem drutvu je takoe jedan od naina sporazumevanja i ima osobiti znaaj za postizanje skladnih odnosa u celom pelinjem drutvu. U sporazumevanju odnosno odravanju harmonije u jednom pelinjem drutvu znaajnu ulogu imaju feromoni. Feromoni su materije sline hormonima, razlikuju se u tome to se hormoni izluuju u krv i tek tada poinje njihovo pravo dcjstvo. Feromoni sc, meutim, izluuju u spoljanu sredinu i kada ih druge jedinke iz pelinjeg drutva uzimaju, feromoni izazivaju specifine reakcije. Danas se tano zna da postoji vie vrsta feromona, kao na primer: feromoni koji podstiu pele straare da intenzivnije napadaju i ubadaju, zatim feromoni koji odbijaju pele tuice od matine konice, feromoni koji odbijaju ili privlae pele izletnice ka odredenoj hrani, feromoni koji deluju na spreavanje izgraivanja matinjaka, koji spreavaju razvie jajnika kod pela radilica, feromoni koji deluju da matica bude privlana za pele radilice i za trutove, koji podstiu stvaranje rojidbenog grozda itd. Poseban znaaj imaju feromoni koji deluju pri sparivanju matica i oni koji utiu na odravanje pelinjeg drutva kao celine. Opisani naini sporazumevanja u pelinjem drutvu, kao i harmonija koja u njemu vlada, toliko su savreni, da se slobodno moe rei da mogu da poslue, u nekim svojim vidovima, kao uzor ljudskom drutvu.
KAKO PELE SPRAVLJAJU MED Pele spravljaju med uglavnom od nektara i medne rose mednjaka. Nektar je sladak sok koji medonosne biljke izluuju preko svojih cvetova, a mednu rosu pele sakupljaju sa povrine lia nekih vrsta listopadnog i zimzelenog drvea. Sakupljajui nektar ili mednu rosu, pela izletnica puni svoj medni eludac, a zatim odlee u svoju konicu. Tamo je doekuju mlade pele radilice koje nisu izletnice i preuzimaju taj nektar ili mednu rosu i zadravaju ih jedno vreme u svome mednom elucu. Tu se nektar podvrgava sloenoj preradi, koja je u stvari ve poela u mednom elucu pele izletnice, odnosno sakupljaice. Kad se odreeni procesi u mednom elucu pele, koja je primila neklar od pele izletnice, zavre, ceo taj tovar nektara stavlja u eliju saa. Medutim, to jo nije med. Druge pele produavaju posao oko dalje prerade ove materije u med. Kad su pele koje primaju nektar od pela izletnica suvie zauzete radom, pele izletnice, da se ne bi zadravale, ostavljaju doneti tovar nektara na gornji zid votanih elija, tako da doneti nektar ima vcliku povrinu isparavanja, kako bi se suvina voda iz nektara odstranila. U ncktaru ima 40 80% vode. Da bi se od nektara proizveo med, pele pored ostalog moraju da odstrane iz nektara 20 60% vika vode. Da bi to postigle, pele svaku kap nektara vie puta prenose iz jedne elije u drugu, zatim u treu,etvrtu itd. To ponavljaju dotle dok deo vlage ne ispari tako da se dobije gust ali jo ne dozreli med. U odstranjivanju suvine vode iz nektara uestvuje vrlo veliki broj pela radilica. Mahanjem krila ili kako se to obino zove lepezanjem. pele radilice stvaraju dopunsku ventilaciju kojom se u konici ubrzava isparavanje vode. Lepezanjem, pela radilica napravi oko 26.000 zamaha krilima u jednom minutu.
U zrelom medu ima svega 18 20% vode i zato je on izrazito gui od nektara. U mednom elucu pela radilica i daljom preradom med se bogati fermentima, organskim kiselinama, baktericidnim materijama, vitaminima i drugim za oveiji organizam vrlo korisnim materijama. Kad pele radilice ovako sprave med, slau ga u elije saa a posle izvesnog vremena zatvaraju ga tankim, poroznim votanim poklopcima. Tek tada je proces spravljanja meda zavren i u takvom obliku moe se dugo uvati, a moe se cediti istresati i putati u promet. Nedozreo med ne treba cediti, jer je njegov kvalitet lo, a ne moe se sa uspehom ni uvati. Da bi pela proizvela 100 grama meda, ona mora da poseti skoro milion cvetova. Za proizvodnju jednog kilograma meda, pele radilice treba da donesu oko 140.000 tovara" nektara. To praktino znai da za jedan kilogram meda pele radilice treba da prevale put od oko 400.000 km, ako je paa udaljena od pelinjaka u proseku 1,5 km. Iz poznavanja procesa spravljanja meda, pelar moe da izvue niz zakljuaka korisnih za proizvodni proces, meu kojima su najvaniji sledei: za proizvodnju meda, pelama je potreban odgovarajui prostor, u svakom sluaju znatno vei nego to to misli veliki broj pelara, zatim da je blizina pclinje pae pelinjaku vrlo vaan faktor za postizanje visoke proizvodnje meda, da se na pravilnu ventilaciju u konicama mora mnogo vie misliti, da nezreo med ne treba cediti itd. ZASNIVANJE PELINJAKA Pelinjak se moe zasnovati na otvorenom prostoru u praksi se to zove pelinjakom otvorenog tipa a moe se zasnovati i u za to posebno izgracnim objektima i tada je to pelinjak zatvorenog tipa, odnosno paviljonski pelinjak. Paviljonski pelinjaci su dosta retki i podiu se preteno u podrujima koja imaju otru klimu sa dosta padavina. Ovom prilikom govorimo o zasnivanju pelinjaka otvorenog tipa, jer su u praksi paviljonski pelinjaci tako retki da se gotovo mogu zanemariti. Izbor mesta za pelinjak Prilikom izbora mesta za pelinjak, pored ostalih faktora, naroito treba imati u vidu da pelama posebno smetaju jaki vetrovi, svaka vrsta uznemiravanja i izrazito jaki mirisi. Mesto za pelinjak treba da bude zaklonjeno od jakih vetrova, jer jaki proletnji i jesenji, a naroito zimski
pelari koji, da bi postigli bolji zaklon od vetrova, pelinjak postavljaju tako da se konice nalaze u neposrednoj blizini zidova nekih zgrada, bez ikakvog zasenenja u toku dana. U ovakvim sluajevima u podnevnim asovima, kada sunce pripee, njegovo dejstvo se pojaa, poto se sunani zraci odbijaju od zida, pa je time zagrevanje konica znatno pojaano. Najeolja mesta za pelinjak su vrtovi ogradeni ivom ogradom ili vonjaci u kojima su voke rede zasaene, s tim da su usled pogodnog nagiba ili blizine umskog pojasa ili na neki drugi nain zaklonjene od jakih vetrova. Poto pelama smeta svako uznemiravanje, pelinjak se postavlja dalje od saobraajnica, a naroito onih kojima se kreu teka vozila. Naroito je vano da se pelinjak ogradi da bi se onemoguio pristup svih vrsta stoke, jer ona na razne naine uznemirava pele. Ako, na primer, stoka samo pase u neposrcdnoj blizini konice, pele se znatno uznemire, a to se nepovoljno odraava na krajnje rezultate, odnosno visinu proizvodnje.Pelinjak, takoe, ne treba da bude blizu dubrita, skladita dibre, pecara, rafinerija, niti ma kakvog drugog objekta s neprijatnim i izrazito jakim mirisom, jer to pelama smeta. Ako je mesto za pelinjak pravilno izabrano, onda na njemu pele najpogodnije i zimuju, pa nema potrebe da se premetaju u zimovnik.Prilikom zasnivanja pelinjaka, posebnu panju moramo obratiti na uslove u pogledu pae, jer je to jedan od najvanijih uslova za uspeno i rentabilno pelarenje. U tom smislu treba obratiti naroitu panju na sledee:Da ima dovoljno pelinje pae, da je ona pravilno rasporeena u pogledu vremena stasavanja i da, po mogustvu, nije udaljena od pelinjaka vie od 1 do 2 kilometra.Dobro je da u okolini pelinjaka ima vrba, iva ili koje druge izrazito rane pae, koje omoguavaju normalan razvitak pelinjih drutava u rano prolee dok ne stignu druge pae.Da taj prostor nije prenaseljen pelinjim drutvima drugih vlasnika.Da u blizini pelinjaka ima tekue vode, jer je voda neophodna pelinjim drutvima a naroito kad u rano prolee pone razvijanje legla. Nije pogodno da velike reke budu u blizini pelinjaka, jer se pele u njima dave prilikom preletanja a naroito kad nastane naglo pogoranje vremena, posebno jaki vetrovi i kie.Pogodni su valoviti tereni s tim da se pelinjak postavi u podnoju, kako bi pele prazne letele uzbrdo, a napunjene tovarom nektara i cvelnog praka letele nizbrdo, prema konicama. Pelinja paa prvo pristie u podnoju a zatim u gornjim delovima, pa tako due vremena ima pae.
Svaka konica treba da ima zbeg. Da bi lake razumeli uslove koje treba da ispuni dobra konica i shvatili osnovne funkcije zbega, citiracmo lanak Tihomira Jevtia, konstruktora zbega, objavljenog u Reviji za poljoprivrednike Selo" za mesec juli 1972. godine, pod naslovom: Mikroklima u gnezdu pelinjeg drutva'" Pelinje drutvo odgovarajuu toplotu u svome gnezdu regulie fizikim radom (kretanje, lepezanje, unoenje vode). Kada je jaa hladnoa i spoljanja temperatura padne ispod 13 C, obrazuje zimsko klube u kome proizvodi i uva toplotu koja omoguava svojim lanovima ne samo da ive, ve i da obavljaju i druge poslove, pa ak i da neguju leglo. U poetku, razlika izmedu spoljane toplote i one u klubetu nije velika. Docnije, sa poveanjem hladnoe, razlika se poveava toliko, da moe biti vea i od 50 stepeni Celzijusovih. Kada pelinje drutvo krajem januara pone da neguje leglo, toplotu od 34 C, koja je potrebna za izvodenje legla, odrava bez obzira na spoljanju temperaturu. Kad je ona nia, drutvo je radom podie, a kada je via, ono je sniava unoenjem vode i pojaanim provetravanjem. U toku itave godine, u pelinjem gnezdu se neprekidno stvara vodena para i pri potronji meda i pri preradi nektara u med. Koliina vodene pare koja se u tim procesima stvara prlino je velika. Pri utroku jednog kilograma meda izdvaja se po zapremini ista koliina vodene pare. Pri preradi nektara koji sadri 60 do 70 posto vode dobija se med koji sadri 18 do 20 posto vode. Razliku, u obliku vodene pare, pele odstranjuju iz konice ali se jedan deo vodene pare i automatski odstranjuje. Ako u gornjem delu konice ima kakvih otvora, izlazi napolje. U protivnom. rashladuje se i pretvara u kapljice i na taj nain vlai unutranjost konice. Da bi se olakalo pelama odravanje pogodnih uslova za ivot, u savremenoj pelarskoj praksi preporuuje se: da se u poetku zimi konice s pelama unose u specijalno izgraene prostorije za zimovanje pela ili u podrume i druge zamraene prostrorije; da se pelinja gnezda utopljavaju materijalom; da se konice postavljaju tako da budu zatiene od jakih hladnih vetrova i izloene suncu; da se dre otvorena gornja leta; da se pele sele na pau nou ili u prohladno vreme; da se leti konice postavljaju tako da one u najtoplije asove dana budu u arenom hladu. Ove preporuke se obino uzimaju u obzir, ali se ipak krajem zime, prilikom pregleda, moe nai vlano pa i plesnivo sae, zatim na podu veliki broj mrtvih pela koje pelinje drutvo nije u stanju da iznese iz konice. U takvim sluajevima i utopljavajui materijal, stavljen tu da odrava toplotu u klubetu, takoe se ovlai i u takvom stanju rashlauje unutranjost konice. Sve ovo ini da se drutva u daljem radu brzo iscrpljuju. Do toga dolazi zato to pele kada obrazuju zimsko klube, ne mogu da odstranjuju vodenu paru koja se u njemu stvara. Para bi trebala automatski da se odstranjuje, medutim, zbog odsustva dobrog ureaja za provetravanje, vlaga ostaje u konici. U nastojanju da se otklone poremeaji u ivotu i radu pelinjeg drutva, dolo se do zakljuka da konicama nedostaje ureaj koji bi sve ove poremeaje omoguio. To bi bio ureaj za provetravanjc u svim prilikama, uredaj koji bi onemoguavao prctrpanost pela u konici i koji e iz pelinjeg gnezda neprekidno udaljavati suvinu vodenu paru i druge nepotrebne gasove. Tako se dolo do konstrukcije zbega". Zbeg: opis i funkcija Zbeg je sandue kvadratnog ili pravougaonog oblika (oblika tela konice) od 4 daice debljine od 15 do 20 milimetara, irine 120 milimetara i duine koja odgovara telu konice, meusobno spojenih pod pravim uglom na ipove. Sa gornje unutranje strane je zarez (5 x 15 milimetara) u koji se stavlja uokvirena pocinkovana iana mrea s okcima do 3 milimetra. S donje, spoljanje strane da bi rvsto leao na telu odnosno nastavku konice, opasan je sa 4 letvice (50x20 milimctara). Krov konice sa zbegom ima male izmene. Dui je i iri za 20 do 30 milimetra i dublji 30 rnilimetara. Iznutra, u okovima, nalaze se po dve paknice debljine 15 milimetara da pokriva krova ne bi leao na mrei i spreavao slobodnu cirkulaciju vazduha. Funkcije zbega su:
Da za vreme preseljavanja konice sa pelama primi deo pela i da, odvoenjem suvie toplog i vlanog vazduha, odrava pogodnu klimu; Da za vreme zapraivanja ili zamagljivanja poljoprivrednih kultura omogui zatvaranje konice do prolaska opasnosti. Da u tople dane omogui dranje konica i na suncu bez opasnosti da doe do nekih poremeaja; Da u toku jeseni, zime i prolea primi utopljavajui materijal i obezbedi udaljavanje suvine vlage; Da u svako doba godine omogui lako i jednostavno prihranjivanje pela eernim sirupom, suvim eerom, eernim kolaem sa ili bez zamene cvetnog praha, antibiotika i drugih lekovitih materija. Praksa je pokazala da pelinja drutva u konicama sa zbegom dobro zimuju i u prolee se brzo razvijaju, pa se moe slobodno rei da zbeg doprinosi poveanju produktivnosti pelinjeg drutva." U vezi sa reenim i na bazi dugogodinjeg radnog iskustva, moc sc izvui jasan zakljuak, da zbeg treba obavezno da bude sastavni deo svih tipova konica.
10
Vrste konica U naoj zemlji postoji mnogo tipova konica, ali se sve mogu svrstati u dve grupe i to:
1. Konice sa pokretnim saem, i 2. Konice sa nepokretnim saem.
Konice sa pokretnim saem mogu biti: nastavljae i poloke. Konice sa nepokretnim saem su ustvari vrkare ili, kako se jo nazivaju, pletare, i to je najprimitivniji tip konica. U savremcnom pelarstvu vrkare mogu da posluc jedino za prihvatanje i prirodnu proizvodnju rojeva. U naoj zemlji jo uvek postoji veliki broj konica sa nepokretnim saem a to pokazuje da nae pelarstvo jo uvek zaostaje, budui da se sa ovakvim konicama ne moe savremeno pelariti. Poloke su znatno bolje od vrkara, ali loije od nastavljaa, jer se prostor kod njih moe proirivati samo do odreene granice, a nemaju odvojeno plodite od medita. Za uspesno pelarenje preporuujemo samo konice nastavljae, i to ova tri tipa: - Dadan-Blatove; Langstrot-kutove; i Fararove.
Dadan-Blatova konica Dadan-Blatova konica ima plodite sa dve pregradne daske, jednom poklopnom daskom i 11 ramova (okvira). Satonoa rama je dugaka 474 milimetra, iroka 28 milimetara i debela 20 milimetara. Bone letvice rama su dugake 300 milimetara, siroke 36 milimetara a debele 8 milimetara. Donja letvica rama dugaka je 440 milimetara, iroka 20 milimetara a debela 10 milimetara. Pregradne daske se mogu izbaciti i tada u plodite moe da stane 12 ramova. Praktikuje se da se u sezoni pae izvade pregradne daske i doda dvanaesti ram, a kad se pele uzimljavaju, pregradne daske se ubacuju da bi se leglo to bolje utoplilo.
11
U Dadan-Blatovim konicama kao medite slue polunastavci, kojih treba da ima najmanje po dva do tri za svako plodite odnosno za svaku konicu, a dobro je ako ih ima i vie. Dimenzije ramova u polunastavcima su sledee: satonoa je dugaka 474 milimetra, iroka 28 milimetara a debela 20 milimetara. To znai da su dimenzije satonoe ramova u polunastavku iste kao i dimenzije satonoe ramova u ploditu. Dimenzije donje letvice ramova u polunastavcima su takode iste kao i ramova u meditu: duina 440, irina 20 a debljina 10 milimetara. Meutim, bone letvice su znatno manje i njihove dimenzije su: duzina 145, irina 36, debljina 8 milimetara.
Pored plodita i medita (vie polunastavaka), Dadan-Blatova konica ima i zbeg (o tome je bilo reeno u prethodnom izlaganju). Dadan-BIatova konica sa zbegom odlino slui za najsavremeniji nain pelarenja, odnosno za postizanje visoke proizvodnje i produktivnosti rada. Rad sa ovim konicama je vrlo jcdnostavan, pristup svakom delu konice lak a osim toga nisu skuplje od drugih tipova konica, koje su manje funkcionalne. Prikazujemo pojedine delove Dadan-BIatovc konice objavljene u Reviji za poljoprivrednike Selo" za april 1974. godine. Langstrot-Rutova konica Langstrot-Rutova konica ima plodite i medita istih dimenzija. Ramovi ove konice imaju sledee dimenzije: satonoa je dugaka 484, iroka 28 a debela 20 milimetara. Bone letvice su dugake 232, iroke 36 a debele 8 milimetara, dok je donja letvica dugaka 450, iroka 20 a debela 10 milimetara. Ranije je jedno telo ove konice sluilo kao plodite. Kasnije se uvidelo da je to nedovoljno, pa su za plodite upotrebljena dva tela. Meutim, praksa je pokazala da matica radije boravi u gornjem telu i da tamo uglavnom razvija leglo. Zato se u razmacima od po 15 do 20 dana menjaju tela plodita, tako da gornje telo doe dole a donje gore. Na taj nain legla se ravnomerno razvijaju i u donjem i u gornjem telu plodita i samo tako se moe razviti jako drutvo.
12
Dimenzije ramova su 26x41 santimetar. Imaju dva leta: jedno manje na meditu i jedno vee na ploditu. Kod ove konice ventilacija je dosta praktino reena, naroito ako je u pitanju tamna ventilacija. Ovaj tip konice moe imati 9, 10 i 11 ramova. Ove konice su vrlo podesne za seobu ali je rad sa njima neto komplikovaniji, naroito kada je u pitanju pregled pela. Najvie su rasprostranjene u Sloveniji. Poloka Poloka je konica koja lii na obian sanduk odredene vcliine. Njegova veliina najee je podeena za 20 ramova koji su po unutranjoj meri, po irini 40 sm i po dubini 30 sm. Ova konica nije nastavljaa, ve se plodite i medite nalaze u istom prostoru konice, pa je zato neophodno da se plodite odvaja od medita sa Hanemanovom reetkom. Ova konica ima dobre strane: vrlo je pogodna za seobu, rad sa njom je vrlo jednostavan, posebno pregled i prihranjivanje. Medutim, u odnosu na nastavljae, ova konica ima daleko vie loih strana. Naime, prostor u njoj je ogranien, a postojei se teko suava kad je potrebno, jer matica polae jaja na irem prostoru saa a isto tako i med nije skoncentrisan na uem podruju itd. Ukoliko su se na pelinjacima ve zatekle ove konice, razumljivo da ih treba koristiti, ali kod nabavke novih konica treba se obavezno orijentisati na nastavljae, jedan od napred opisanih tipova.Teko je rei koji je od navedenih tipova najbolji. To zavisi od niza okolnosti. Medutim, vrlo je vano ukazati da je mogunost proirenja prostora u konici jedan od najbitnijih faktora. Ne treba zaboraviti da jako pelinje drutvo u jeku pune i dobre pae moe u toku jednog dana da donese nektara, vode i cvetnog praka i do 16 kilograma. To znai da je pelama za smetaj i preradu samo te koliine potrebno najmanje dva polunastavka Dadan-Blatove konice. Ako u konici nema dovoljno prostora, pele e doneti pomenutog materijala samo onoliko koliko ima prostora. Ogledi koji su u tom smislu vreni sa prilino ujednaenim pelinjim drutvima pokazali su da su pele napunile sav prostor koji im je bio na raspolaganju i to: konica koja je imala jedan polunastavak bila je puna isto tako kao to je bila puna konica koja je imala etiri polunastavka. Meutim, konica koja je imala pet polunastavaka etiri su bila puna a peti neto vie od polovine. Ovaj ogled najbolje pokazuje koliko se gubi ako se pelinjem drutvu blagovremeno ne proiri i omogui dovoljan prostor za prihvatanje, preradu i smetaj ve gotovog meda i cvetnog praka. Nukleusi To su male konice, veliine oko jedne etvrtine normalne konice, koje imaju etiri do est poluramova veliine obino 30x20 cm. Nukleusi slue za odgoj, sparivanje i testiranje matice. Nukleusa ima vie tipova, meutim, svi oni uglavnom odgovaraju svojoj nameni i u pogledu kvaliteta nema bitnih razlika izmeu njih, kao to je to sluaj izmeu konica. Meutim, radi lake manipulacije pri radu najbolje je da ramovi u nukleusima budu iste veliine kao i ramovi u konicama koje imamo na pelinjaku. U nukleusu moe da se formira i malo pelinje drutvo koje, prema potrebi, moe u njemu i da prezimi.
13
Sovjetski pisci Serbina i Bliznuk smatraju da nema potrebe da se izrauju specijalni nukleusi, a jo manje da se za njih izrauju posebni okviri. Jednostavnije je i zgodnije. kau oni, obinu Dadan-Blatovu konicu pregraditi na dva do etiri samostalna odeljenja. Pregrade treba da dodiruju podnjau i da dobro prileu uz zidove konice, kako pele ne bi prelazile iz jednog odeljenja u drugo. Pregrade treba da budu pokretne, da bi se, po potrebi, 2 4 drutva mogla spojiti u jedno, poto se i tako nalaze u istoj kosnici. Kada u jednoj konici ima dva nukleusa, tcla se postavljaju za svaki nukleus posebno, i to: jedno sa prednje a drugo sa zadnje strane. Ako u jednoj konici ima tri ili etiri nukleusa, za svaki nukleus postavlja se zasebno leto, i to svako na drugoj strani konice Prednje zidove svakog odeljenja nukleusa trba ofarbati drugom bojom, da bi pele i matice imale bolju orijentaciju kad sc vraaju u konicu. PELARSKI PRIBOR Da bi mogao normalno da radi oko pela, pelar treba da ima i potreban pribor. Pozajmljivanje pelarskog pribora treba apsolutno izbei, u prvom redu zbog irenja opasnih pelinjih zaraznih bolesti. Naveemo najneophodniji pribor.
Dimilica Slui za umirivanje pela pri otvaranju konice. U prodaji se nalazi vie razliitih tipova dimilica. Pri nabavci naroito treba obratiti panju da mehanizam za duvanje vazduha u dimilicu bude dobar i da cilindar ima pogodnu zapreminu, kako bi materijal za sagorevanje i stvaranje dima, kada se jedanput napuni, trajao to due. Medutim, ne treba ii u drugu krajnost, pa nabaviti suvic glomaznu dimilicu sa kojom e rukovanje biti teko.
No No je deo neophodnog pribora. Izraen je od elika. Na jednoj strani je prav i otar, a na drugoj povijen gotovo pod pravim uglom. Slui za odvajanjc poklopne daske od tela konice i jednog tela od drugog, a zatim za razdvajanje ramova, skidanje voska i propolisa sa pojedinih delova konice, ienje zidova konice i podnjae, itd. Naziva se jo i amerikanski no. etka Slui za skidanje pela sa ramova. Treba da bude izraena od to mekeg i elastinijeg materijala, tako da ne oteuje pele prilikom rada sa njom, a isto da ne oteuje elije na sau. Sa njom se mora vrlo paljivo raditi i paziti da se ne omedljavi pa da izvan konice kaplje med, to moe da izazove grabe na pelinjaku. Prilikom rada etku treba s vremena na vreme, odnosno prema potrebi, oprati. Pelarska kapa Sastoji se od eira sa irokim obodom preko kojeg pada i prekriva glavu mreasti til, koji je sa svih strana beo, samo je deo koji prekriva oi crn, jer se kroz crni mreasti til lake gleda i ne zamaruju se oi. Mrea od tila
14
pri radu ne treba da dodiruje glavu a naroito lice i vrat poto e samo u tom sluaju kapa tititi ove osetljive delove tela od uboda pela. Postoje i drugi tipovi pelaeskih kapa, ali je ovaj najpogodniji. Kavez za matice Slui za odvajanje matice od pela kada je to potrebno, za transport matica i za dodavanje matica pelinjim drutvima. Postoje razliiti tipovi kaveza za matice, ima ih koji slue iskljuivo za transport matica, drugi samo za dodavanje matica pelinjem drutvu, trei su univerzalni ild.
Mamuzasti toak ili vrk Slui za uvrenje satnih osnova za icu koja je razapeta na ramovima. Moe b i t i dvojak: za hladno i za toplo uvrenje satnih osnova za icu. Bolje je toplo uvrenje, jer kad se vrk ugreje, on delimino rastvara vosak, a zubi na tokiu su tako podeeni da obavijaju vosak oko ice i tako se satne osnove dosta dobro uvruju za icu a time i za ram. Burgija i ilo Potrebni su za uivanje ramova. Njima se bue letvice na ramovima i kroz nainjene otvore provlai, zatee i uvruje ica. Daska ili podmeta Ona je neto malo manja od upljine rama i slui za podmetanje prilikom uvrivanja satnih osnova za icu na ramu. Naime, kada se vrkom vezuje satna osnova za icu, ona i ica se naslanjaju na dasku i tako se spreava kidanjc ice i lomljenje satnih osnova. Vrkara Slui za hvatanje rojeva ukoliko sluajno doe do prirodnog rojenja, mada su u savremenom pelarstvu to vrlo retki sluajevi. Vrkara moe dobro da poslui i za proizvodnju rojeva prirodnim putem. Ceki, kljeta, turpija i voarske makaze To su alatke potrebne za popravku bilo kakvih kvarova na ramovima ili na konici. Zato je dobro da pelar uvek ima pri ruci ove alatke i malo ekseria raznih dimcnzija. No i viljuka za skidanje votanih poklopaca sa elija saa Slue za skidanje votanih poklopaca pre cedenja istresanja meda iz saa. Ima vie vrsta noeva i viljuaka ali viljuke su skoro uvek pogodnije od noeva. Cediljka ili centrifuga Slui za istresanje meda. To je ustvari najskuplja naprava od celokupnog neophodnog pelarskog inventara. Pelari koji imaju mali broj konica uzimaju cediljku na poslugu. Meutim koliko je to korisno jo je vie opasno, jer ako se cediljka propisno ne dezinfikuje posle svakog ceenja meda, moe doi do prenoenja zaraznih
15
bolesti. Zato je najbolje da svaki pelar ima svoju cediljku. Meutim, ako je prinuen da cediljku pozajmljuje, onda treba obavezno da je dezinfikuje. Najbolje je da se dezinfekcija izvri plamenom let lampe. Sandue za pelarski pribor Ono je potrebno da se pri radu na pelinjaku i prelasku od jedne konice ka drugoj ne bi rasturao i gubio pribor. Kada pelar zavri posao u pelinjaku, preporuljivo je da sav pribor spakuje u sandue i ostavi na stalno mesto, jer tako se bolje uva. Pojilo za pele Ono je neophodno pelama, naroito u doba prihranjivanja i jntenzivne pae, kao i za vreme toplih letnjih dana kada je pelama potrebna relativno velika koliina vode. Ako pele nemaju na pelinjaku dovoljno svee vode, one odlaze daleko po vodu, gube vreme, pa je efekat njihovog rada mnogo manji. Deava se da se
pele dave u za njih nepristupanim vodama. Pojilo se pravi na razne naine, ali je osnovni princip u tome da treba obezbediti sud iz koga polako i stalno kaplje voda na jednu dasku, koja je po sredini izdubljena u cik-cak, tako da se voda kree kroz to udubljenje, od vrha do dna daske. Zato se daska postavlja u vrlo blagom nagibu. Pele sleu na dasku i po potrebi iz udubljenja uzimaju vodu.
Materijal za sagorevanje Na pelinjaku uvek treba imati dovoljno materijala koji sagoreva u dimilici kada se pelinja drutva nadimljavaju. Za ovu svrhu moe da poslui razliit materijal. Bitno je da materijal kad sagoreva ne daje odvie ljut dim. Najpogodniji materijal za sagorevanje su suene gljive koje rastu na drveu kao paraziti, zatim natrulo drvo koje se obino moe nai na panjevima davno odseenog drvea ili u upljinama natrulih stabala, u prvom redu bukve. Suve krpe, suene govee balega i kora od drveta, takoe, mogu dobro da poslue kao materijal za nadimljavanje. Hranilice za prihranjivanje pela Postoji vie tipova hranilica za prihranjivanje pela, kao to su na primer: Milerova hranilica, hranilica u vidu valovia, hranilica ugraena na poklopnoj dasci, razne posude od plastine materije sa reetkama od drveta koje plivaju po povrini sirupa i spreavaju da se pele dave u sirupu itd. Hranilica ugraena na poklopnoj dasci pokazala se, takoe, kao dosta praktina. Na sredini poklopne daske ugraen je drveni okvir koji izdvaja prostor u koji se sipa sirup, a u sredini toga prostora nalazi se otvor za ventilaciju i za izlaenjc pela radi uzimanja sirupa. Da se pele ne bi davile u sirupu i da ne bi smetale priiikom sipanja sirupa, otvor za ventilaciju poklopljen je drvenim poklopcem koji na gornjoj
16
celoj povrini ima mreastu icu radi ventilacije. Sa strane poklopca, na letvicama, izbuene su sitne rupice kroz koje prolazi sirup, tako da ga pele mogu uzimati, a da se ne dave i da ne mogu uopte izletati i uznemiravati pelara kad im dodaje sirup. Matina ili Hanemanova i Hofmanova reetka To je naprava pomou koje ograniavamo prostor u kome treba da se nalazi matica. Izgrauje se od lima, ice ili drveta ali tako da otvori reetke budu 4,1 do 4,2 milimetra. Oblik i veliina matine reetke mogu biti razliiti, to zavisi od tipa konice sa kojom pelarimo. Osnovni uslovi koje treba da ispuni dobra matina reetka su: da moe da pregradi celu povrinu konice odnosno prostor na koji elimo da ograniimo kretanjc matice, da su otvori na njoj pravilno i ravnomerno odmereni na celoj povrini, tako da kroz njih pele mogu nesmetano da prelaze, a da matica ne moe da pree i da je materijal ovalno izgraen tako da pele, kad prelaze kroz otvore reetke, ne krzaju krila ili da ne ozleuju neki drugi deo tela. S obzirom na sve to jc reeno, moe se konstatovati da su najbolje iane reetke ugraene u drveni ram.
Kod savremenog naina pelarenja za svaku konicu treba imati po jednu matinu reetku. Posude za spravljanje sirupa Mogu se koristiti i one posude koje slue za druge namene, budui da je prihranjivanje pela sezonski posao. Mcutim, ako su u pitanju pelinjaci sa velikim brojem konica, onda i za ovu svrhu treba imati posebne sudove. U svakom sluaju, za davanje sirupa pelinjim drutvima treba imati i kantu slinu onoj za polivanje cvea, sa siskom ali bez reetkc. Sa njima se lako naliva sirup u hranilice a da se kap ne prospe, to je vrlo vano u spreavanju pojave grabei. Parni topionik Za topljenje voska trebalo bi svaki pelar da ima parni topionik. Vosak je vrlo skup proizvod. Meutim, topljenje voska na stari primitivan nain nije lak i jednostavan posao, a nikad se iz votine ne moe iscediti sav vosak, ve znatna koliina ostane u votini. Nasuprot tome, topljenje voska sa parnim topionikom je vrlo lak i jednostavan posao a iz votine se na ovaj nain rnoe iscediti vosak gotovo 100%. Ako neka pelarska organizacija udruenog rada ima savremene ureaje za topljenje votine onda obavezno treba tamo nositi votinu na pretapanje. Pelarska vaga Pelarska vaga je vrlo korisna i trebalo bi je nabaviti. Meutim, poto je ona dosta skupa, veliki broj pelara radi sa uspehom i bez pelarske vage. Svaki pelar treba obavezno da ima belenicu u kojoj vodi detaljne podatkc o svakom pelinjem drutvu, od njegovog for miranja, pa nadalje. Prilikom svakog detaljnog pregleda u belenicu se unose karakteristini podaci za svako pelinje drutvo, kako bi se imao taan uvid koje mere treba preduzeti u narednom periodu. Ima i drugog pribora koji se korisli u pelarstvu ali smatramo da smo osnovni i najneophodniji nabrojali.
Nabavka rojeva i pribora Pri zasnivanju pelinjaka najbitnije je da rad pone sa kvalitetnim materijalom. Prilikom nabavke rojeva ili ve formiranih pelinjih drutava, naroitu panju treba obratiti na to da ona budu potpuno zdrava i da imaju dobru, mladu i plodnu maticu. Najbolje je ako se pelinja drutva nabavljaju od poznatih pelara ili od pelarskih organizacija, koji e garantovati da su pelinja drutva zdrava. Meutim, ako to nije mogue, onda se treba obratiti pelarskim strunjacima ili veterinarima ili, ako njih nema, naprednim pelarima koji e, u svakom sluaju, zainteresovanim pruiti dragocenu pomo. Nabavka opreme i pribora ima takoe veliki znaaj, jer i za pelarstvo vai ona narodna izreka, kakav alat takav i zanat. Zato i ovom pitanju treba posvetiti naroitu panju, pogotovo to u naoj zemlji nisu propisani standardi za pelarsku opremu i pribor, pa na tritu ima vrlo raznovrsne robe ove vrste, ponekad i takve koja nije pogodna za savremenu proizvodnju.
17
Poeljno je da pelari poetnici konsultuju pelarske strunjake ili starije pelare povodom nabavke opreme. U svakom sluaju bolje je da se nabavi nova, neupotrebljavana oprema i pribor. Od celokupne opreme i pribora izbor konice je, sasvim sigurno, najvaniji. Zato preporuujemo pelarima poetnicima da u prvom redu nabavljaju Dadan-Blatovu konicu, a zatim Langstrot-Rutovu. Pelari sa vic iskustava u proizvodnji mogu, pored ova dva tipa, nabavljati i Fararovu konicu, koja se sada smatra najsavremenijom. Dobro izgraeni, ovi tipovi konica udovoljavaju svim iznetim uslovima i sa njima se moe pelariti po najsavremenijim metodama rada. ukljuujui i matini sistem. Razumljivo, ima i drugih tipova konica koje mogu korisno da poslue, ali ako ve zasnivamo pelinjak, ili nameravamo da kupimo nove konicc, onda je uvek bolje opredeliti se za jedan od ova tri tipa, jer se cenom praktino ne razlikuju od drugih tipova, a u primeni savremenih metoda rada pomenuta tri tipa imaju ogromne prednosti nad svim drugim tipovima. Ako se kupuju polovne, ve upotrebljavane konice, trcba ih obavezno dobro oistiti i dezinfikovati. Dezinfekcija se najbolje moe izvriti let lampom, a moe i drugim dezinfekcionim sred- stvima. Meutim, dobro je da posle dezinfekcije konica bude izvesno vreme na suncu i to rastavljena na pojedine delovc, kako bi sunevi zraci mogli ozraiti svaki deo konice. Razumijivo da na isti nain treba postupati ako se nabavlja ostala oprema i pribor, koji su upotrebljavani, s tim to se stari pribor najbolje dezinfikuje kuvanjem. Osnovni je princip da svaki pelar treba da ima svoj pribor i opremu i da njih ne treba pozajmljivati drugim pelarima, jer se na taj nain mogu spreiti opasne zaraze pelinjeg legla i odraslih pela. Postavljanje konica na pelinjaku Prilikom postavljanja konica u pelinjaku treba voditi rauna da one ne budu gusto zbijene jedna uz drugu. Ovo je vano zbog toga to se pele radilice, a i matice, u sluaju da su konicc suvic gusto naseljene, prilikom izletanja tee orijentiu i ulaze u tue konice, to stvara komplikacije i remeti normalan rad pelinjih drutava, a sa druge strane rad pelara sa konicama je otean. Najboljc je da se konice postave po grupama i to 3 do 5 u jednoj grupi, ali da ne budu u jednom redu, ve u ah-matskom poretku, to znai prva grupa neto napred, druga grupa neto nazad, itd. Mcutim, ako smo prinueni da ih postavljamo u jednom redu, onda treba izmeu svake konice ostaviti razmak bar od 80 cm, a bolje je ako moc i vie. Ako se konicc nalaze u jednom redu, dobro je da se, u cilju bolje ori- jentacije pela, ofarbaju razliitim bojama. Kao orijentacija za pele, mogu dosta dobro da poslue razliiti znaci ucrtani bojom na prednjem delu konice, iznad leta. Postolje za konice moe da bude zajednikto za dve ili vie konica, a moe da bude i pojedinano. Treba izbegavati zajednika postolja jer su nepraktina; svaki potres oko jedne konice osea se i na drugim, ako su na istom postolju. Za postolje moe da poslui vrlo jeftin materijal, na primer drveni koii, sa kojih se prethodno skine kora i malo nagore da ne bi trulili, trupii, cigle, kamenje, betonske piramide, itd. Prilikom pos tavljanja konica na postolje, treba voditi rauna o letu: da ne bude ni suvie visoko, ni suvie nisko postavljeno. Najbolje je da leto bude 30 50 cm iznad zemlje. Leta treba da budu okrenuta jugu ili jugo-istoku, a u izuzetnim sluajevima jugo-zapadu. Kako se menja mesto konicama sa pelinjim drutvima Pomeranje konica sa pelinjim drutvima sa jednog mesta na drugo je posao koji zahteva strunost i ne moe se vriti makar kako i bilo kad. Mnogi mladi pelari ne znajui osnovnc principe kojih se treba pridravati pri pomeranju konica sa pelinjim drutvima, upropaavaju svoja pelinja drutva nepravilnim postupcima pri premetanju sa jednog mcsta na drugo. Ako konice sa pelinjim drutvima premetamo na bilo koje rastojanje u krugu u komc pele izletnice iz te konice svakodnevno poseuju medonosno bilje, nastae velika pometnja jer e se sve pele izletnice vraati na mesto gde je prethodno bila konica. Tako e u premetenoj konici ostati samo mlade pele koje jo nisu postale izletnice. Zato, pri premetanju konica sa jednog na drugo mesto, treba postupati na sledei nain. Ako elimo da selimo pelinja drutva na rastojanjc od najmanje preko 6 km vazdunom linijom, onda se to moe izvriti bez ikakvih tetnih posledica po pelinjc drutvo. Isto tako, tokom zime, kada su pelinja drutva u mirovanju, konice se mogu pomerati i na ma koje manje rastojanje, razumljivo sa izvanrednom panjom, s obzirom da se tada pelinja drutva nalaze u klubetu i da svaki i najmanji potres moe vrlo tetno da se odrazi, o emu e u narednim izlaganjima biti opirnije pisano. Ako elimo da premestimo ceo pelinjak na manje rastojanje i to u periodu kada nema pae, onda je najbolje pelinjak preseliti na udaljenost od najmanje 6 km vazdunom linijom i tamo ga drati oko 35 dana, pa
18
zatim vratiti na staro mesto, odnosno na mesto gde elimo. Meutim, ako rastojanje na koje elimo da premestimo pelinjak nije vee od 50 metara i ako u tom krugu nema drugih konica, onda moemo direktno na to mesto preneti ceo pelinjak. Ova premetanja vre se uvee, kada prestane izletanje pela, a konice se postavljaju u potpuno istom rasporedu u kojem su bile na starom mestu. Staro mesto se mora potpuno urediti tako da izgleda kao da tu nije bio pelinjak. Naroitu panju treba obratiti na to da na starom mestu ne ostane ni jedna konica, pa ma ona bila puna ili prazna, jer bi ogroman broj pela sa novog mesta uletao u konicu na starom mestu. Prvog dana posle premetanja pelinjaka, veliki broj pela posle izletanja iz konice vraa se na staro mesto. Meutim, kada vide da tamo nema nita, one e uletati u konice postavljene na novom mestu, a neke e se i due zadravati na mestu odakle su konicc premetene. Ovakvo nenormalno slanje bie najizrazitije prvog dana, drugog dana bie znatno manje, treeg dana vrlo malo, a etvrtog dana stanje se, uglavnom, potpuno normalizuje. Ako posle etvrtog dana pregledamo pelinja drutva, onda emo videti da su neke konice prepune pelama, dok su druga drutva jako oslabljena. To je znak da se pele izletnice nisu vraale svaka u svoju konicu. Zato je neophodno da se izvri izjednaavanje pelinjih drutava. Kako se ovo vri, opisaemo u narednim poglavljima. Ovaj nain treba primenjivati samo u nunim sluajevima.
Ako elimo da na kraa odstojanja prenosimo samo jednu ili samo nekoliko konica sa pelinjim drutvima a ne ceo pelinjak, onda to mocmo sasvim bezbolno uiniti na taj nain to konicu pomeramo svaki drugi dan po neto vie od pola metra u pravcu novo odreenog mesta. Tako inimo dok se ne doe do cilja. Posebno ukazujemo na to da se pelinja drutva uopte ne smeju pomerati na kraa rastojanja u vreme izrazito bespanog perioda, jer bi se u tom sluaju pojavila grabe i tua pela to bi izazvalo ogromne tete. Meutim, u vreme pune glavne pae, takva pomeranja takoe ne treba vriti, jer bi se za nekoliko dana, dok traje pometnja meu pelama, izgubila glavna paa, pa i to moe da bude vrlo velika teta. To znai da se premetanja konica sa pelinjim drutvima na kratka rastojanja mogu vriti samo u periodu kada u prirodi ima u dovoljnim koliinama podrajne ili neto vie od podrajne pae, a da se seoba pela na vea rastojanja moe vriti uvek, izuzev u vrcme hladnih dana kada su pelinja drutva formirala klube. Veliina pelinjaka Veliina pelinjaka, odnosno odreivanje broja konica koji se eli drati, vri se na osnovu opredeljenja pelara: eli li da mu pelarstvo bude osnovno ili sporedno zanimanje. Pelarstvo je gotovo svim naim pelarima sporedno zanimanje, pa zato oni dre mali broj konica. Mcutim, sadanje cene medu, pored drugih postojeih prednosti, ine potrebnim i preporuljivim da pelari imaju to vei broj konica. Zato preporuujemo da pelari kojima je pelarstvo sporedno zanimanje dre najmanje dvadeset pelinjih drutava, a ako imaju iskustva u radu, mogu gajiti 50 do 60 pelinjih drutava, bez straha da u slobodnom vremenu nee stii da urade sve poslove. Pelari kojima je pelarstvo glavno zanimanje treba da imaju najmanje 120 konica sa pelinjim drutvima, a mogu znatno vie, to zavisi od vetine steene u poslu, od toga da li u porodici imaju koga ko bi im mogao pomoi u picu radova, da li imaju sporedne prostorije i ureaje za savremeno pelarenje. itd. Ne treba se plaiti velikog broja konica sa pelinjim drutvima. Naprotiv, vei broj konica je rentabilniji, razumljivo do odreenc granice. III PREDAVANJE
PREGLED PELINJIH DRUTAVA Pregled pelinjih drutava Vri se u cilju utvrivanja stanja, odnosno jaine pelinjeg drutva, zdravstvenog stanja, postojanja i kvaliteta matice, koliine rezerve hrane u medu i cvetnom praku, kvaliteta saa, odnosno njegove eventualne dotrajalosti i potrebe za menjanjem, mogueg nastanka nekog poremeaja saa i ramova, mogue prisutnosti tetoina, a u prvom redu votanih moljaca, itd. U principu, pelinja drutva treba to ree pregledati, odnosno samo onda kada je to zaista potrebno. Treba
19
imati u vidu da svaki pregled, pa i onaj koji se obavlja najpaljivije, uznemirava pelinja druutva, remeti njihov normalan rad. Pomeranjem ramova remetimo precizno izraena odreena rastojanja i zalepljena pojedina mesta, za to pelinja drutva treba da ulau ponovni rad; svaki pregled izaziva vei utroak hrane od strane pela, nepanjom moemo da otetimo ili da unitimo maticu, da izazovemo grabe itd. Pojedini pelari, a naroito poetnici, prave ozbiljnc greke to iz radoznalosti vrlo esto otvaraju konice i zaviruju u njih. Pregled pelinjih drutava vri se po lepom, tihom, toplom i sunanom danu kada je temperatura vazduha oko 18 stepeni Celzijusovih i via, a ne bi smela da bude nia od oko 16 slepcni Celzijusa. Bcz obzira da li vrimo delimian ili potpun pregled pe linjih drutava, zatim u koje doba godine ga vrimo uvek treba nastojati da pregled traje to krae vremc, odnosno da konica bude to manje otvorena. Kada se vri delimian, a kada potpun pregled, zavisi iskljuivo od toga ta elimo da vidimo, i ta elimo da uradimo u konici. im vreme posle zimskog perioda dozvoli, vrimo - na primer, potpuni ili, kako se to kae, detaljan pregled, kako bi sagledali celokupno stanje u konici, u cilju preduzimanja odgovarajuih mera za bri razvoj pelinjih drutava. Tokom godine moe se vriti i delimian pregled, ako elimo na primer samo da vidimo da li treba dodavati medite, ili kakve je ja- ine pelinje drutvo. Cinjenica je da dobar pelar - praktiar i deliminim pregledom u prvom redu po ponaanju samih pela, moe da utvrdi niz elemenata ali, za to je potrebno dugodinje iskustvo. Prvi proletnji pregled pelinjlh drutava Tokom zimskog mirovanja pelinja drutva se kontroliu spolja, na osnovu oslukivanja i na osnovu sagledavanja ponaanja pela prilikom njihovog deliminog izletanja. Posebna panja posveena je samo sumnjivim drutvima. Meutim, im vreme otopli i pele ponu masovnije da izleu, da donose cvetni praak, nektar i vodu, treba izvriti detaljan pregled svakog drutva. Ovaj pregled treba vriti po lepom i toplom danu, kad nema vetra. Unapred izvriti sve pripreme i organizovati rad tako da konicc budu to krae otvorene. Sav potreban pribor: dimilicu, amerikanski no, lopaticu i metlicu za skupljanjc otpadaka i mrtvih pela, mali eki, nekoliko manjih ekseria, etku za pele i drugo, treba pripremiti i smestiti u za to pogodno sandue. Uz to, obavezno treba imati jednu belenicu, u koju se, po zavrenom pregledu svake konice unose karakteristike za tu konicu. Karakteristike koje se belee su na primer: da li drutvo ima dovoljno meda ili cvetnog praka, jaina drutva itd. Kako se vri pregled Kad smo se pripremiii, poinjemo s pregledom prve konice. Najpre kroz otvor na letu nadimimo pele dimilicom. Prilikom dimljenja treba strogo voditi rauna o tome da iz dimilice na izleu varnice, jer one unitavaju ili oteuju pele. Kada pele nadimimo, priekaemo par minuta, da se one nasiu meda i umire. Tada konicu paljivo otvorimo, sklonimo utopljavajui materijal i odozgo, preko satonoa, ponovo nadimimo sa nekoliko mlazeva dima. Tada vadimo jedan po jedan ram i paljivo pregledamo. Sve zaprljane delove konice, naroito podnjau, treba dobro oistiti. Mrtve pele skupiti, a im se zavri pregled, spaliti ih. U sluaju da je neka konica suvie zaprljana izmetom, treba ramove sa celim drutvom preseliti u drugu, istu konicu, a uprljanu oistiti, dezinfikovati i ostaviti je u rezervu. Kada smo izvrili detaljan pregled i ienje, dovodimo u red konicu. Gnezdo suavamo na onoliko ramova koliko su pele zaposele, s tim to sa obe strane gnezda dodajemo po jedan do dva rama s medom i cvetnim prahom. Ako ramovi koje su pele zaposele nemaju dovoljno meda, treba im pribliiti jo neki ram s medom, kojih obino ima sa strane, blic periferiji konice. Sve ramove sa starim, pocrnelim saem i one s proirenim trutovskim elijama treba izvaditi iz konice, kasnije ih pretopiti, a u konice postepcno, prema jaini pae, dodavati ramove sa satnim osnovama. Sueno leglo treba ponovo utopliti i paljivo staviti poklopnu dasku, a preko nje, takoe, ponovo utopljavajui materijal, zatim zbeg i na kraju krov. Kada smo zavrili pregled jedne konice, odmah zabeleimo sva utvrena zapaanja u belenicu, da bi smo ubrzo, prema potrebi, mogli preduzeti odgovarajue mere: prihranjivanje, zamenu matice, eventualno leenje itd.
20
Ukazujemo na to da se prvi detaljan proleni pregled vri obino krajem februara ili u martu mesecu i da u ovo doba godine treba da ima bar oko 9 kg meda u jednom srednje jakom pelinjem drutvu, a to znai oko 6 do 7 ramova sa veim medenim vencem. Takoe ukazujemo na potrebu obraanja posebne panje na kvalitet matice. Ponovo podseamo da se dobra, mlada i plodna matica poznaje po tome to je brza i hitra, pravi brze pokrete i polae jaja u neprekidnom lancu. Loa matica je troma, sporo se kree i polae jaja mestimino u isprekidanom lancu, a u teim sluajevima ne polae jaja uopte ili polae neoploena jaja iz kojih se legu samo trutovi. Jaina pelinjeg drutva ceni se po broju prezimelih pela. Ako ih ima toliko da posednu oko 7 ulica i vie u Dadan-Blatovoj konici, onda se smatra da je drutvo jako, 56 ulica, dobro, a ako ima toliko pela da mogu posesli samo 5 ulica i manje, onda se drutvo smatra slabim. RAZVOJ PCELINJEG DRUTVA Kad nastanu topliji i lepi dani, pele izletnice odmah poinju da opte sa prirodom, izleu i nalaze cvee raznih cvetonoa, sakupljaju sa njih cvetni praak i nektar i unose ih u konice. Pele domaice prihvataju taj materijal i odmah poinju njegovu preradu u pelinje proizvode. To je istovremeno znak da je zima prola i tada matica poinje intenzivnije da polae jaja, pa se leglo u veem obimu razvija, odnosno broj pelinje porodice se poveava. Tenja je celog drutva da postane brojno jako, kako bi spremno doekalo glavnu pau i obezbedilo to vie meda i cvetnog praka za prezimljavanje. Meutim, prirodni uslovi najee nisu tako podeeni da se pelinje drutvo moc razvijati u dovoljnoj meri samo na bazi prirodnih uslova. Poto je pelaru u interesu da se pelinjc drutvo to je mogue vie razvije, do glavne pae, jer se samo sa izrazito jakim pelinjim drutvima moe ostvariti visoka i rentabilna proizvodnja, on treba da pomogne pelinjem drutvu da se u eljenom obimu razvije. Ako je drutvo normalno razvijeno za to doba godine i ako ima mladu i plodnu maticu, onda je pomo sasvim jcdnostavna. Treba vriti nadraajna prihranjivanja, zatim dodavanje cvetnog praka ili zamene cvetnom praku, razumljivo ako u konici nema u dovoljnim koliinama cvetnog praka, dalje treba povremeno okrenuti po jedan ram sa vencem meda prema letu ali ram na kome ima i legla, pri prihranjivanju u sirup povremeno treba dodavati po jedan gram streptomicina na 7 srednje razvijenih pelinjih drutava i na kraju ako drutvo nema u dovoljnim koliinama rczervne hrane treba intenzivnim prihranjivanjem to obezbediti. Meutim, ako pelinje drutvo nije normalno razvijeno za ovo doba godine, a to znai da ima mali broj pela ili nema dobru maticu, onda takva drutva treba obavezno sanirati spajanjem, odnosno zamenom matica. U lanku objavljenom u Selu" od februara 1973. godine, drug Voja Todorovi, pored ostalog pie: ,,Za siguran uspeh u ovom poduhvatu pelar mora znati kako se u jednom, srednje jakom drutvu, odvija proletnji razvoj, da bi mogao u odluujuem momentu da intervenie. Prema francuskom ispitivau Difuriu, taj razvoj se odvija u pet razdoblja. Prvo razdoblje obuhvata period od 1 februara do 21. februara u kome matica dnevno snese 130 jaja ili za ceo period izlee 2.730 pela. Drugo razdoblje traje od 22. februara do 14. marta; za ovo vreme matica sncse oko 220 jaja dnevno ili za ceo period izlee 4.620 pela. Tree razdoblje traje od 15. marta do 4. aprila; u ovom razdoblju matica snese dnevno po 310 jaja ili za ceo period izlee 6.510 pela. etvrto razdoblje traje od 5. aprila do 25. aprila; u njemu matica dnevno snese po 1.000 jaja ili za ceo period izlee oko 21.000 pela. Peto razdoblje traje od 26. aprila do 16. maja; za ovo vreme matica dnevno snese oko 1.450 jaja ili za celo razdoblje izlee oko 34.860 pela. U petom razdoblju broj pela bie umanjen za 7.380 onih koje su izale u prvom i drugom razdoblju, kao i svih jesenjih pela, jer e do tog vremena sve uginuti. Za sabiranje i preradu meda, moemo biti sigurni samo u pele proizvedene 40 dana pre nastupanja
21
bagremovc pae, odnosno pele proizvedenc u treem i etvrtom razdoblju, kojih c biti oko 27.000, kao i oko 17.000 pela ispiljenih u petom razdoblju. Ovaj broj pela nije dovoljan za maksimalno iskoriavanje bagremove pae. Zbog toga, ako elimo da stvorimo jake pelinje zajednice za bagremovu pau, pelar ih mora ranije pripremiti." PRIHRANJIVANJE PCELINJIH DRUSTAVA Postoje dve vrste prihranjivanja pelinjih drutava, i to: prihranjivanje iz nude i nadraajno prihranjivanje. Prihranjivanje iz nude Ukoliko s ranog prolea ustanovimo da je u jednoj konici nedovoljno meda, odnosno da u konici sa srednje jakim drutvom nema 810 kg meda, onda se ta razlika mora nadoknaditi dodavanjem ramova sa medom iz rezerve ili prihranjivanjem. Isto tako, ako primetimo da nema cvetnog praka u dovoljnim koliinama, moramo ga dodati, ako ga nemamo, dodaemo zamenu cvetnom praku. To je, ustvari, prihranjivanje iz nude. U takvim sluajevima najbolje je dodavati ramove sa medom i cvetnim prakom, koje smo prilikom cedenja meda ili jo ranije prethodne godine ostavili u rezervu za ovakve sluajeve. Ako to nismo obezbedili, onda takve ramove mocmo uzeti iz drugih konica koje imaju viak meda i cvetnog praka. Meutim, ako nemamo ni vika ramova sa medom i cvetnog praka u dru gim konicama, onda pele prihranjujemo sa mednim ili eernim sirupom ili sa eernim kolaima i sa zamenom cvetnog praka. Spravljanje sirupa Medni sirup se obino spravlja na taj nain to se zdravom medu doda 20% tople vode, pa se onda ta masa dobro izmea i u takvom stanju dodaje pelinjem drutvu. eerni sirup se spravlja od 2 dela eera i jednog dela vode ili bolje tri dela eera i dva dela vode. Voda se zagreva dok ne provri, a onda se u nju sipa unapred odmerena koliina eera, pa se ta masa stalno mea dok nc provri. Kad i/.bijc jak kljti, sirup je gotov, skida se sa vatre da sc ohladi. Sirup se moc spravljati i bez kuvanja, na taj nain to se odmerena koliina vode zagreje i u nju, uz stalno meanje, sipa odmerena koliina eera. Masa se mea sve dotle dok se eer potpuno ne rastopi i tada je sirup gotov. Neki pelari praktikuju da eer rastvaraju u hladnoj vodi, ali ne toliko hladnoj da se e- er ne moe rastopiti. Kuvani eerni sirup pele rade i bre uzimaju ali je pri dodavanju kuvanog eernog sirupa potrebna daleko vea panja da ne doe do grabei. Meutim, opasnost od grabei je daleko manja ako eer rastvaramo u toploj ili hladnoj vodi i na taj nain, uz jae meanjc, dobijemo cerni sirup. Mi ne preporuujemo kuvanje sirupa ve postupak jednostavnog rastvaranja eera u mlakoj vodi. Medni ili eerni sirup dodaje se u hranilice uvee, kada prestane izletanje pela. Najbolje je da temperatura sirupa prilikom dodavanja bude jednaka temperaturi pomuenog kravljeg mleka, a to znai oko 30 do 34 stepena Celzijusa. Kada se pela prihranjuju iz nude, treba im u jcdnom obroku dodavati to vie sirupa, odnosno onoliko koliko pelo mogu za jednu no da uzmu iz hranilice, a da preko dana u hranilici ne ostaje sirup, zbog mogunosti pojave grabei. Najbolje je da se prvo vee svakom drutvu doda od 0,5 do 1 kg sirupa, to zavisi od jaine drutva, pa ako pelinje drutvo uzme celu koliinu iz hranilice u toku noi, onda narednih veeri treba poveati koliinu sirupa ali samo toliko koliko mogu da uzmu u toku jedne noi. Prihranjivanje iz nude vriti sve dotle dok se u konici ne obezbedi eljena koliina rezerve u medu. Nadraajno prihranjivanje Nadraajno prihranjivanje vri se na isti nain i sa istom hranom koja se upotrebljava za prihranjivanje iz nude. Razlika je u tome to se ono vri i kada imamo u konici dovoljno hrane i to se prilikom nadraajnog prihranjivanja daju znatno manje koliine hrane: 100 200 gr sirupa u jednom obroku. Na ovaj nain matica se podstie da vie polae jaja, jer dodatna hrana stvara utisak u pelinjem drutvu da je paa ve poela, pa tako nastaje uurban rad celog pelinjeg drutva, a naroito matice u pogledu polaganja jaja, a pela radilica u pogledu ishrane i negovanja legla. Ukratko reeno, svi ivotni procesi u pelinjem drutvu aktiviraju se uticajem nadraajnog prihranjivanja i tako se, izvoenjem veeg broja mladih pela, obnavlja i jaa pelinje drutvo, kako bi se sa to vie pela radilica odnosno to jaim drutvom doekala glavna paa.
22
Koliko e trajati nadraajno prihranjivanje, zavisi od razvoja legla odnosno od razvoja pelinjeg drutva. Nee se pogreiti ako se pelinja drutva neto due prihranjuju radi podsticanja matice na polaganje jaja, jer emo na taj nain stvoriti jaka drutva. Ukoliko u meuvremenu pristigne paa u dovoljnoj koliini, nadraajno prihranjivanje treba prekinuti. Za nadraajno prihranjivanje mogu se sa uspehom upotrebiti i eerni kolai i medno-eerno testo. Ovakav nain prihranjivanja pogodan je u prvom redu za one pelare iji se pelinjaci nalaze udaljeni od njihovog mesta stanovanja, ili ukoliko su suvie zauzeti pa nemaju vremena da svako vee vre prihranjivanje. Nain dodavanja eernih kolaa i medno-eernog testa je jednostavan. Na poklopnu dasku stavi se 12 kg eernih kolaa ili medno-eernog tcsta, pa preko toga debeli sloj novinske hartije radi utopljavanja, zatim se stavi zbeg pa onda krov. Pele izlaze kroz otvor za prihranjivanje i ventilaciju i, prema potrebi, uzimaju hranu. Medno-eerno testo i eerni kolai mogu se stavljati i na satonoe ispod poklopne daske, razumljivo ukoliko je toliko toplo da se konica moe otvarati. Prihranjivanje pela eernim kolaima i medno-eemim testom ima vie prednosti, prvenstveno u tome to kada se ova hrana jednom doda, moc da trajc i po desetak dana. Naroito je znaajno da se konice ne moraju svaki dan otvarati dok je veme hladno. Kad se pele prihranjuju i kad je vreme napolju toplo, manja je opasnost od pojave grabei, ako su u pitanju eemi kolai, nego ako se dodajc sirup. Meutim, sirup daleko efikasnije deluje zato to ga pele mnogo lake i bre uzimaju. Pelinje drutvo koje za no moe da uzme kilo do dva kilograma eernog sirupa, kilogram eernih kolaa uzima oko 10 dana. Zato se preporuuje, kad god je to mogue, da se pele prihranjuju sirupom a naroito ako se radi o prihranjivanju iz nude, jer e se u tom sluaju daleko brc obezbedili eljena rezerva meda u konicama. Spravljanje eernih kolaa Seerni kolai se spravljaju od jednog dela vode i pet delova eera u kristalu. Voda se zagreva dok ne prokljua pa se onda, uz stalno meanje, dodaje unapred odmerena koliina eera. Ova masa se kuva na tihoj vatri, uz neprekidno meanje. Kada provri, treba strogo voditi rauna da ne pokipi. Zato se obino stavlja u neto vei sud, tako da treina suda ostane prazna. Takoe treba obratiti panju da eer ne zagori, jer pregoreli eer jako kodi pelama. Kada masa na tihoj vatri vri oko 1015 minuta, uzima se proba u malu kaiicu i ostavi da se ohladi. Ako se masa stvrdne tako da se pod zubima lako lomi, a u ustima brzo topi, znai da je kuvanje zavreno. Meutim, praksa je pokazala da masa treba da vri od 25 do 35 minuta. Tada se skida sa vatre i jo nekoliko minuta mea, pa se razliva u kalupe, a moe i u obine tanjirc ili inije kojc su prethodno obloene istim belim papirom. Za 12 do 24 asa cerni kolai se potpuno stvrdnu; tada se istresaju iz kalupa i mogu se upotrebljavati. Medno-eerno testo spravlja se od zagrejanog meda i eera u prahu na sledei nain: med sc prvo zagreje na temperaturi najvie do 45 C, pa se zatim u njega stavlja eer u prahu i mea dok ne dobije priblinu gustinu maio reeg testa za hleb. Zatim sc ta masa mesi onako kako se mesi teslo za hleb, ali se neprestano tom testu dodaje eer u prahu, sve dok ga masa prima. Ako se pravilno radi, na 1 kg meda utroi se oko 3 kg eera u prahu; tada medno-eerno testo ima gustinu testa pripremljenog za peenje hleba. Uloga cvetnog praka U ivotu a posebno u razvoju pelinjeg drutva cvetni praak polen ima izvanredno vanu ulogu. Kada u konici nema cvetnog praka, pele ne mogu izluivati mle i vosak, ne mogu hraniti i negovati leglo, matica prestaje da polae jaja, praktino nema normalnog funkcionisanja itave pelinje zajednice. Pele tokom godinc troe vrlo velike koliine cvetnog praka. Mnogi pelari i ne slute da jedno pelinjc drutvo normalnc jaine utroi godinje oko 30 do 40 kg cvetnog praka. Meutim, u pogledu potreba za cvetnim prakom najkritiniji period u pelinjem drutvu jeste ba kraj zime i poctak prolea. Tada su rezerve cvetnog praka na izmaku. lz prirode pele ne mogu da ga donose ili ne mogu da ga donose u dovoljnim koliinama a u to vreme leglo poinje burno da se razvija, za ta su potrebne vrlo velike koliine cvetnog praka. Zato u tom periodu treba strogo voditi rauna o tomc da li pelinja drutva imaju u rezervi dovoljne koliine cvetnog praka. Ako nemaju, treba im dodati rezervne ramove sa cvetnim prakom ili cvetni praak, ukoliko smo ga prethodne godine sauvali.
23
Ako nemamo cvetnog praka, onda dodajemo pelinjem drutvu zamenu cvetnog praka. Najbolja zamena je meavina od tri dela obezmaenog sojinog brana, jednog dela osuenog pekarskog kvasca u prahu i jednog dela obranog kravljeg mleka u prahu. Ova meavina moe se pelinjim drutvima dodavati na razne naine. Jedan od pogodnih naina jeste da se kombinuje eerni sirup sa zamenom cvetnog praka. Pripremi se eerni sirup na napred opisani nain. Kada se sirup potpuno ohladi, na svakih 950 grama sirupa dodaje se 450 grama pomenute meavine obezmaenog sojinog brana, osuenog pekarskog kvasca u prahu i obranog mleka u prahu. Masa se dobro izmea i ostavi 12 do 24 asa, da bi se suva i tena hrana dobro izmeale, odnosno da sirup prodre u sve esticc suve hrane. Vano je da vrstina kolaa bude takva da se oni mogu potpuno zadrati na satonoama, da ne propadaju izmeu ramova. Gustina, odnosno vrstina kolaa se moc regulisati dodavanjem veih ili manjih koliina meavine suve hrane i sirupa, slino opisanom postupku pri spravljanju medno-eernog testa. Ovako spravljeno testo stavlja se izmeu poklopne daske satonoe, a moe i na poklopnu dasku, ukoliko ima otvor za ventilaciju i prihranjivanje i ukoliko ima zbeg. Zamena cvetnog praka moe se dodavati i u obliku praka, stavljanjem u konicu na isti nain na koji se stavljaju i eerni kolai. Neki pelari praktikuju da zamenu cvetnom praku sipaju u plitke sudove i stavljaju ih u neposrednu blizinu konica u koje su smetena pelinja drutva. Pele naleu i po elji uzimaju zamenu cvetnom praku. POJAVA GRABEI I BORBA PROTIV NJE Grabe ili kraa meda je pojava da pele iz jedne ili vie konica sa istog ili drugog pelinjaka ulaze u tue konice, uzimaju med i nose ga u svoje konice. Grabe je veoma opasna pojava koja moe da dovede do vrlo tekih posledica i da izvestan broj drutava gotovo potpuno uniti. Grabe se najee pojavljujc u bespanim periodima a naroito kada se u tom periodu obavljaju obimniji radovi na pelinjaku, kao to je na primcr spajanje pelinjih drutava, detaljni pregled pela, prihranjivanje cernim sirupom i dr. Povodom borbe protiv grabei, treba imati na umu da je lake preduzimati mere da do grabei ne doe nego je spreiti kada se ona ve pojavi. Da ne bi dolo do grabei, preduzimaju se uglavnom ove mere: Nikada ne dozvoliti da na konici ima kakav drugi otvor izuzev leta i otvora za ventilaciju. Razumljivo da otvori za ventilaciju treba da budu zatieni ianom mreom; Prihranjivanje pela bilo kojom vrstom sirupa vriti iskljuivo uvee, kad prestane izletanje pela iz konice, uz strogo obraanje panje da ni jedna kap sirupa ne kane izvan konice ili na njenu spoljanju stranu. Ako se desi da neko drutvo tokom noi ne potroi sav sirup iz hranilice, treba rano ujutru skloniti hranilicu sa preostalim sirupom, ako je u pitanju skuvani sirup: U rano prolee drati suena leta tako da kroz njih, u jakih drutava, mogu da prou istovremeno oko 4 pele, a u slabijih drutava i drutava sa rezervnom maticom, najvic oko dve; takoe treba suziti leta. Poto su u tom periodu drutva obino jaka, a vreme toplo, treba voditi rauna da bude obezbeena ventilacija, da ne bi dolo do guenja pela ili nagona za rojenje. Dobro je da se u bespanom periodu svakom drutvu doda po malo eera u kristalu ili eernih pogaa; Broj ramova u konici uvek treba da odgovara jaini drutva. Suvini ramovi u konici nisu poeljni; Pri pregledu drutva, izvaene ramove ne treba stavljati na zemlju, ve u sanduk za prenoenje ramova, ili u jednu od rezervnih praznih konica. U bespanorn periodu ne trcba ni vriti pregled pelinjih drutava, a ako se mora vriti, onda taj posao obaviti vrlo paljivo i brzo; Na pelinjaku nikad ne ostavljati sae, delove saa koji se skidaju prilikom pregleda konice, sudove u kojima su drani puni ramovi prilikom pregleda ili prenoenja, hranilice izvaene iz konice itd. Sve ono to ima miris meda, voska i sirupa, ne treba drati na pelinjaku, niti blizu njega, gde je omoguen pristup pelama; Rezervne ramove sa medom i saem obavezno uvati u zatvorenoj prostoriji koja nije pristupana pelama;
Kada se med cedi, onda sae iz kojeg je med istreen treba vraati u konicu uvee, kad potpuno Kada, u vreme pae, povremeno nastupe bespani dani, a to se u nekim krajevima nae zemlje deava,
prestane izletanje pela, s tim da se rano izjutra, pre poetka izletanja pela, leta suze i samo toga dana drati suena; Preporuljivo je da u bespanom periodu leta na konicama u vremenu od 1016 asova budu u senci; Poletaljke na konicama ne bi trebalo da budu ire od 3 cm, jer se onda pele lake bore protiv onih pela koje napadaju njihovu konicu, odnosno protiv pela tuicaAko se grabe ve pojavi, treba to pre preduzeti mere da se ona sprei. Na napadnutoj konici odmah
24
suziti leto, tako da istovremeno mogu da izlete samo jedna do dve pele. Posle izvesnog vremcna napad tuica e prestati. Ukoliko je napad tuica uzeo ire razmere, a suenje leta ne pomogne, onda se preduzimaju druge mere. Ima vie naina da se jako napadnuta konica odbrani, ali su sledea dva naina najpogodnija: 1. Natopi se nekoliko manjih krpa petroleumom ili razblaenim rastvorom lizola i krpe stave na dasku poletaljku, ispred samog leta i oko leta. Zbog neprijatnog mirisa, pele tudice ubrzo obustavljaju napad. Nakvaene krpe se tada sklone i leto dri jo izvesno vreme sueno. Praksa je pokazala da se na ovaj nain grabe redovno likvidira. 2. Prilikom najjaeg napada tuica, praktikuje se da se napadnuta konica skloni sa svog mesta i odnesc u neku hladniju i zatvorenu prostoriju i tamo dri 23 dana. Za to vreme, na mesto napadnute konice postavi se prazna konica u koju se stave krpe dobro natopljene petroleumom. Posle toga prazna konica se skloni, a na to mesto vrati konica iz prostorije. Ovo je najsigurniji nain da se grabe brzo i potpuno likvidira.
SANIRANJE PCELINJIH DRUTAVA Cesto se deava da pojedina ili vie pelinjih drutava izau iz zime bez matice ili da su jako oslabljena, odnosno da imaju mali broj pela. U ovakvim sluajevima pelar mora hitno da intervenie, jer su u protivnom ovakva drutva osuena na brzu propast. Postoje, uglavnom, dva naina da se ovakva drutva dovedu u red: ako su pelinja drutva dovoljno jaka, a nemaju maticu, onda im treba dodati maticu iz rezerve; ako su, pak, drutva suvie slaba, bilo da imaju ili nemaju maticu, onda ih treba spojiti, jer se na taj nain postiu povoljniji efekti. Dodavanje matice Ako ocenimo da je celishodnije da se pelinjem drutvu koje je ostalo bez matice doda druga matica, ili ako utvrdimo da u drutvu postoji matica ali je loeg kvaliteta, onda vrimo zamenu, odnosno dodavanje matice. Isliemo da od kvaliteta matice zavisi uspeh u proizvodnji. Samo dobra, zdrava, mlada i plodna matica, moe da razvije jako pelinje drutvo, a samo od jakog pelinjeg drutva moemo oekivati visoku i rentabilnu proizvodnju. Zato matice treba zamenjivati bar svake druge godine, mada se u savremenom pearstvu matica menja svake godine. Pele se prema tuoj matici udnovato ponaaju. Ako pele radilice, na primer, prilikom vraanja sa pae sa tovarom" nektara ili cvetnog praka pogreno uu u tudu konicu, nita im sc nee dogoditi, jer pele domaice osete da se ne radi o peli kradljivici, ve o peli koja nosi tovar sa nektarom ili sa cvetnim prakom. Meutim, ako matica ue pogreno u tuu konicu, gotovo je sigurno da e biti unitena, pa ak i onda kad drutvo u koje matica pogreno ue nema svoju maticu. Mislimo da bi bilo vrlo korisno da ovom prilikom iznesemo referat: ,,Faktori koji utiu na prijem matica", koji je sovjetski naunik R. D. Rib podneo na XXII Meunarodnom pelarskom kongresu odranom u Minhenu u avgustu 1969. godine a koji je objavljen u .Jugoslovenskom pelarstvu", broj 9/1969. god. Navodimo skraeno taj referat: Pravilo je da u proizvodnim pelinjim drutvima ne dre matice starije od dvc godine, jer su one ba u to vreme najplodnije. Zato na jednom pelinjaku svake godine treba zameniti polovinu matica. Do sada jo nema sigurnih i jednostavnih naina na koje bi se matice mogle dodavati drutvima sa stoprocentnim uspehom. Preduzeta ispitivanja imaju zadatak da proue uslove od kojih zavisi uspeno dodavanje matice pelinjem drutvu. Ogledi sa mirisnim materijama su pokazali da prethodno dranje novih matica u drutvima kojima treba da se dodaju nema uticaja na uspeh dodavanja. Rezultati dodavanja matica direktno na sae, odmah posle odstranjivanja starih matica, tesno su vezani sa fiziolokim stanjem matice koja se dodaje i matice koja se zamenjuje. U 97 drutava, mesto odstranjene matice na sae je odmah putena nova matica. Rezultati ovog ogleda pokazuju da pele dobro primaju maticu odmah posle oduzimanja njihove matice, ako se matica koja se dodaje i matica koja se zamenjuje nalaze u podjednakom
25
fiziolokom stanju (ako se sparena matica zamenjuje sparenom, odnosno nesparena sa nesparenom), i ako su se i jedna i druga pre toga nalazile u jednakim uslovima. Ukoliko se matica koja se smenjuje i matica koja se dodaje vie razlikuju po svojim fiziolokim osobinama, tada pele novu maticu tec primaju. Dodavanjem matica direktno na sae odmah posle odstranjivanja starih matica, moe uspeti samo u sluaju kada je isto fizioloko stanje matice koja se dodaje i matice koja se smenjuje. Iz toga se moe zakljuiti da privremene veze koje postoje u pelinjem drutvu izmeu pela i matice treba smatrati ne samo kao poseban sluaj, ve i kao veze izmedu pela i svake druge matice istog fiziolokog stanja. Te se veze ne mogu odrati kad nova matica ima drugo fizioloko stanje. Dalji ogledi su pokazali da uspostavljanje stare veze sa dodatnom maticom, koja se po svom fiziolokom stanju razlikuje od stare matice, zavisi od duine vremena koje je drutvo provelo bez matice. U zavisnosti od jaine drutva i legla, starosti matice i koliine meda, formirano je est grupa pelinjih drutava sa po deset drutava u svakoj grupi. Od pelinjih drutava oglednih grupa uzete su plodne matice koje su nosile jaja. Zatim je u svako drutvo odozgo, na sae, putena po jedna dvodnevna nesparena matica koja je dotle bila u kavezu, u termostatu. Matica koja je data i matica koja je uzeta potpuno su se razlikovale po fiziolokom stanju. Posle toga su svaki dan paljivo pregledani od gaze napravljeni hvatai mrtvih pela pred svakom konicom da se proveri da nije ubijena nesparena matica. Treeg i etvrtog dana posle dodavanja nesparenih matica, pregledana su drutva i utvren prijem matica u drutvima, u ijim hvataima mrtvih pela nisu bile naene izbaene mrtve matice. Dobijeni podaci u ovom ogledu pokazuju da rezultati dodavanja, pa, prema tome, i stav pela radilica prema dodatim maticama, zavisi od duinc trajanja bczmatinog stanja pelinjih drutava. Ukoliko su drutva bila due bez matice utoliko su pele bolje primale nove rnatice. U drutva prve kontrolne grupe putene su nesparene matice odmah posle odstranjivanja plodnih matica, u drutva druge grupe posle jednog dana, u drutva tree grupe posle dva dana, itd. Neposredno pred dodavanje nesparenih matica, vren je pregled gnezda pelinjih drutava i udaljeni svi zapoeti matinjaci. U drutvima prve grupe, kojima su odmah mesto odstranjenih plodnih matica dodate nesparene matice naeno je na satovima pet matinjaka. To kazuje da nesparena matica, dodata na mesto odstranjenje plodne matice i uz to primljena od drutva, ne zadrava pele od izgraivanja matinjaka. Na osnovu dobivenih rezultata, moe se pretpostaviti da se stabilnost privremenih veza izmeu pela i matice nalazi u obrnutoj proporcionalnoj zavisnosti od duine bezmatinog stanja u drutvu. Posle udaljenja matica iz pelinjeg drutva, veze koje su postojale izmeu njih postepeno slabe i u isto vreme u drutvu sazrevaju uslovi za uspostavljanje stabilne veze sa maticom koja e se dodati tom drutvu. Veoma vano pitanje je da li pre dodavanja nove matice treba ponititi matinjake, izgraene posle odstranjivanja stare matice. Ako bi pojava nove matice u drutvu izazvala pele da niti matinjake, pelar ne bi mogao da pregeda sve satove i da ponitava matinjake koji su izgraeni pre dodavanja nove matice. Za reenje ovog pitanja izveden je sledei ogled. Iz deset drutava odstranjene su matice koje su polagale jaja. Posle etiri dana pregledana su njihova gnezda, utvrden broj matinjaka i, direktno na satove, stavljene su matice koje su pre kratkog vremena sparene u nukleusima i poele da polau jaja. Posle toga matinjaci su svakog dana kontrolisani da bi se videlo da li ih pele ponitavaju. U isto vreme je ustanovljavano i da li su poele da polau jaja. Sve sparene matice, date pelinjim drutvima bez ostranjivanja zapoetih matinjaka, nakon etiri dana po njihovom obezmatienju primljene su, i posle dva dana po dodavanju poele da polau jaja. Prisustvo matinjaka nije uticalo na njihov prijem. U daljem toku, pele su se razliito odnosile prema matinjacima. U pet drutava matinjaci su izgrieni pre nego to su mogle iz njih da izau mlade matice. U drugih pet drutava, na ijim je satovima bilo ve mnogo jaja dodatih matica, a larvi mlaeg uzrasta, pele su ponitile samo jedan deo matinjaka, dok su iz ostalih poele da izlaze mlade matice.
26
Jedno drutvo je pustilo roj sa plodnom maticom. Samo u jcdnom od pet drutava matica je ostala iva. Sve matice koje su izale iz matinjaka u tom drutvu ubijene su i izbaene napolje pred konicu. Zbog toga to matinjaci nisu bili odstranjeni, prijem matica je umanjen za 40%. Moe se smatrati da bi i ta drutva primila date im matice, da su matinjaci pre dodavanja bili poniteni. Ovi podaci dozvoljavaju da se izvede zakljuak da matice koje se po svom fiziolokom stanju razlikuju od matica koje se smenjuju treba dodati poslc etiri do pet dana nakon obezmatienja, poto se prethodno obavezno udalje zapoeti i izgraeni matinjaci." Nain dodavanja matica Sve to pelar treba da ima na umu kada se priprema da dodaje maticu. Matice se mogu dodavati na vie naina. Ako pelinje drutvo ima lou maticu koju treba zameniti, onda preporuujemo sledei postupak. Uhvati se stara (loa) matica, koju treba zameniti, stavi u kavez za dodavanje matica i ostavi u istoj konici sa kavezom 12 24 asa. To se ini radi toga da kavez to vie primi miris stare matice iz tog drutva. Zatim se kavez izvadi iz konice i stara matica odstrani a u kavez se stavi nova, mlada i zdrava matica. Kavez sa tom maticom stavi se u istu konicu, izmeu ramova na kojima ima to vie mladih pela i meda. Posle 24 asa izvri sc pregled i osmotri ponaanje pela prema novoj matici. Ako su pele na kavezu mirne i hrane maticu kroz mreu kaveza, matica se moe odmah osloboditi. Oslo- bodenje matice vri se na taj nain to se zatvara na kavezu izvadi i otvor prekrije tankim papirom pa zavee koncem i ponovo stavi u konicu. Pele e ubrzo progristi papir i osloboditi maticu. Otvor na kavezu moe se, umesto papirom, zatvoriti i tankim slojem voska ili satne osnove. rad. Za celo ovo vreme miris pela i nove matice se izjednae i drutvo poinje normalan i sasvim harmonian
esto se dcsi da se miris pela i nove matice ne izjednac u prvih 24 asa, to se uoava po reagovanju pela, koje su jo uvek ljute i nemirne. Tada treba osloboenje matice iz kaveza odloiti za izvesno vreme.
Posebno ukazujemo na to da je matica jako osetljiva na oteenje, pa zato, prilikom njenog hvatanja, treba strogo voditi rauna da se ona ne oteti jer oteena matica ne moe normalno da polae jaja. Kada se matica pronade na sau, najboljc je da se ona pokrije kavezom za hvatanje matica, a kada se ona popne na gornju povrinu kaveza, onda kavez treba podii i njegov otvor poklopiti rukom. Zatim se otvor kaveza za dodavanje matica nasloni na otvor kaveza za hvatanje matica pa, kada matica pree u novi kavez, on se zatvori i pristupa se dodavanju matica. Meutim, ako nemamo kavez za hvatanje matica, onda se kavez za dodavanje matice otvori i nasloni koso na sae gde se nalazi matica. Tada se matici preprei put, sve dok sama ne ue u kavez. Matica se ni u kom sluaju ne sme hvatati za trhuh, za jedno krilo ili za noge, poto bi se u takvim sluajevima sigurno povredila, odnosno otetila. Ako se matica dodaje drutvu koje nema matice, postupak je skoro isti. Razlika je samo u tome to nema stare matice koja bi se drala u kavezu 24 asa. Zato matica koja se dodaje ostaje neto due u kavezu za dodavanje matica, da bi se miris pela i nove matice to bolje izjednaio.
27
Kad se matica dodaje pelinjem drutvu koje ima staru maticu, treba prethodno izvaditi sve ramove sa trutovskim leglom, pa sa onih koji su zatvoreni, otrim nozem isei poklopce i staviti ih u drugu konicu, a iz nje izvaditi bar isto toliko ramova, od ega jedan do dva rama sa leglom, i staviti ih na mesto uzetih ramova iz prethodne konice. Posle toga, na opisan nain dodati maticu. Cesto se deava da drutva sa starim maticama nee da prime dodatu mladu maticu. Ako su takva drutva slaba, bolje je da se spoje sa drugim normalnim drutvima. Ako je drutvo jo uvek jako a ima lane matice onda se moe postupati na dva naina: Prvi. Konica se sa lanim maticama ili trutuom odnese na oko 150 200 metara daleko od pelinjaka, prostre se ebe na koje se sa ramova istresu sve pele. Ako je zemlja suva, pele se mogu istresti i na zemiju. Prazna konica stavi se odmah na mesto gde je bila konica sa lanim maticama. U nju c se ubrzo vratiti sve pele izuzev lanih matica. Sutradan uvee ovakvom drutvu treba dodati maticu, a istovremeno i par ramova sa to zrelijim leglom; Drugi. Ovaj nain se zasniva na bazi zamene konice sa lanom, konicom sa pravom maticom. Naime, u normalnom pelinjem drutvu treba pronai maticu, staviti je u kavez i dodati je pelinjem drutvu sa lanom maticom. Iz nje te konice istovremcno izvadili 2 4 rama sa trutovskim leglom i na njihovo mesto staviti nekoliko ramova sa normalnim leglom pela radilica. Ta se konica stavi na mesto one konice iz koje smo uzeli maticu a ova na mesto konice sa lanom maticom. Pele izletnicc, pri povratku sa pae, izvrie zamenu. One iz normalnog drutva uletae u konicu sa lanom maticom, unitie je, osloboditi svoju maticu i poeti normalan rad. Drugom drutvu u konici sa normalnim drutvom treba na uobiajen nain dodati drugu maticu. iinkin iz SSSR-a u Celovodstvu" br. 7/69. god. opisuje sledei nain: Predvee, stresu se sve pele sa ramova u konicu. Tada se, koritenjem kutlae, prenesu u rojinau (sanduk za hvatanjc rojeva) i odnesu u podrum, gde budu ostavljene 24 asa. Posle toga, budu podeljene na dva manja drutva: jednom se doda sparena, a drugom nesparena matica. Posle 24 asa, u drutvu sa sparenom maticom naena su svea jaja, a u drutvu sa nesparenom maticom, jaja su naena tek posle 8 dana. iinkin navodi da su matice dodavane zajedno sa pelama kroz leto i napominje da je ovo nain za sigurno dovoenje u red drutava u kojima se pojave lane matice. Aristenko, takode iz SSSR-a u Celovodstvu" br. 3/69. god. je opisao sledei postupak: Konicu sa lanom maticom pomerio jc u stranu, a na njeno mesto stavio granu koja moe na sebi da dri roj. Na tu granu obesio je kavez sa maticom, pa svc pele iz pomerene konice stresao na arav. Pele su sc odmali vraale na preanje mesto ali, poto tamo nijc bila konica, one su sletale na grane oko kaveza sa maticom. Na ovaj nain dobijen je vetaki roj, koji je Aristenko ostavio da prenoi. Izjutra je paljivo otvorio kavez i oslobodio maticu. Posle toga konicu je vratio na svoje mesto, stavio ramove sa praznim saem i hranom i u nju s grane stresao pele. Tada je drutvo poinjalo da radi kao roj. Matica, ako jc nesparena, spari se u toku narednih dana. U osnovi, maticu je najbolje dodavati u jeku najvee pae, jer je pele tada najradije primaju. Bespani period je najnepogodniji za dodavanje matice, jer su tada pele ljute" i nerado primaju maticu. Medutim, matica se moe dodavati u svako doba, onda kada se ukae potreba, izuzev u periodu mirovanja (zimski period), razumljivo, sa manjim i veim tekoama. Dodavanje neoploene matice Neoploene matice praktino se ne dodaju pelinjim drutvima, jer ih ona vrlo teko primaju. Medutim, ako smo prinueni da to uinimo, onda treba neoploenu maticu prvo da dodamo nukleusima sa malim brojem pela, pa kad je to drutvo primi i kad se matica oplodi te pone sa polaganjem jaja, tek onda je, zajedno sa pelama iz
28
nukleusa, dodati drutvu. Postupak dodavanja neoploene matice nukleusu je sledei: Pele bez matice stresu se u prazan nukleus iz kojega smo prethodno izvadili ramove sa saem. Poto ramova u nukleusu nema, pele e formirati grozd na poklopnoj dasci. Na taj grozd posle 7 do 8 asova, treba jednostavno pustiti neoploenu maticu. Vreme treba podesiti tako da se matica spusti uvee kad prestane izletanje pela. Sutradan treba nukleusu dodati ramove sa delimino praznim saem a delimino napunjenim medom. Leto na nukleusu suziti izvesno vreme a nukleus prihranjivati. Na ovaj nain e pele primiti maticu i ona e se za nekoliko dana oploditi, ime je ovaj dco posla zavren. Spajanje pelinjih drutava Spajanje pelinjih drutava je esta potreba i praktino ne mimoilazi ni jednog pelara. Spajanje se vri ako neko drutvo ostane bez matice, a nije dovoljno jako da bi mu se mogla dodati druga matica. Ili, ako drutvo ostane bez matice a nemamo rezervne matice, a takoe u drugim konicama u to vreme nema matinjaka kako bi se mogli dodati radi izvoenja matica. Spajanje se vri i kad, iz bilo kojih razloga, neko pelinje drutvo oslabi, odnosno kada mu se toliko smanji broj pela da nije celishodno nikakvo drugo reenje. Spajanje se takoe vri pred glavnu pau, u cilju stvaranja jakih drutava i postizanja visoke proizvodnje meda. Prilikom spajanja, slaba drutva uvek treba dodavati jakim ili osrednjirn. Samo u takvim sluajevima e spajanje biti korisno. Inae, ako spojimo dva slaba drutva, neemo mnogo postii. Naime, ako pele iz slabog drutva dodamo jakom, one e se prilagoavati radu i organizaciji jakog drutva i tako c spajanje imati efekta. Nasuprot tome, ako spojimo dva slaba drutva, i ako jedno od njih nema mlade i plodne matice, onda nee biti ni zadovoljavajuih rezultata. U praksi se najee primenjuju dva naina spajanja pelinjih drutava: Pri prvom nainu oba drutva koja elimo spojiti poprskaju se nekom miriljavom tenou i dobro nadime. Zatim se loija matica odstrani, pa se ramovi sa pelama iz slabijeg drutva izvade i dodaju konici sa jaim drutvom. Razumljivo, dodaju se ramovi se leglom i sa medom, a iz jaeg drutva se izbacuju sasvim prazni ramovi, da bi na njihovo mesto doli puni ramovi iz slabijeg drutva. Poto u slabom drutvu nema mnogo ramova sa medom i leglom, sa praznih ramova se stresu pele u novi dom. Kada se to zavri, drutvo se ponovo nadimi i jo jednom poprska nekom miriljavom tenou, da bi im se mirisi izjednaili. Na kraju, novospojenom drutvu doda se bar jedan kilogram eernog sirupa u hranilicu i konica se paljivo zatvori. Spajanje pelinjih drutava treba vriti predvee, kad prestane izletanje pela, da bi sc pele tokom noi to vie umirile i da bi im se mirisi izjednaili. Spojeno drutvo treba nekoliko veeri uzastopno prihranjivati eernim sirupom, vodei strogo rauna da ne doe do grabea. Konicu u kojoj je bilo slabo drutvo treba odmah skloniti, dezinfikovati i staviti u rezervu. Drutva se mogu spajati na taj nain to se oba drutva poprskaju istom miriljavom tenou, zatim se dobro nadime i odstrani loija matica kao u prethodnom nainu. Zatim se na konicu jaeg drutva na mesto poklopne daske stavi ist papir, a mogu i obine novine, ali tako da plodite bude odozgo potpuno zatvoreno, da ne moe da proe ni jedna pela. Kad se to uredi, zatvori se leto na ploditu slabijeg drutva i to plodite se stavi na plodite jaeg drutva. Zatim se na plodite slabijeg drutva stavi poklopna daska, pa onda krov. Na taj nain smo od dve konice napravili jednu, ali izmeu njih postoji pregrada od papira. Za dva do tri dana pele e progristi papir i same e se spojiti. Pelaru preostaje samo da kasnije sredi plodite u konici u kojoj je bilo jako drutvo i da skloni gornje plodite slabijeg drutva. Kao miriljava tenost za prskanje pela prilikom spajanja moe da poslui: meka rakija, mlaka voda u koju se stavi nekoliko kapi kolonjske vode, mlaka voda u kojoj je prethodno due vreme stajao natopljeni bosiljak, itd. Najbolje je da se spajaju pelinja drutva koja su smetena u konice koje se nalaze jedna pored druge. Konica u kojoj treba da bude smeteno spojeno pelinje drutvo, treba da se postavi na sredini izmedu mesta gde su bila drutva koja spajamo. Ukoliko se, sluajno, ukae potreba da spajamo pelinja drutva koja su na istom pelinjaku ali udaljena jedna od drugo, praktikuje se da se ta dva drutva postepeno primaknu jedno drugom. Svakog dana se vri pomeranje za oko pola mctra, sve dok se konice ne primaknu jedna drugoj na potrebno rastojanje.
29
Pojilo na pelinjaku Pelama su za njihov normalan rad i razvoj potrebne velike koliine vode, a naroito u vreme njihovog proletnjeg razvoja, kada se i prihranjuju. Ovo je naroito vano ako se prihranjuju medno-eernim testom ili eernim kolaima. Ukoliko se ne postavi pojilo na samom pelinjaku, pele e leteti daleko i traiti vodu. Tada nastaje velika teta, ne samo zato to pele nepotrebno dangube i iznuruju se dugim letovima u odlasku i povratku, ve i z ato to one velikim delom propadaju, davei se u brzim rekama i u barama, a esto teko nalaze reku; ponekad naiu i na zatrovanu vodu. Da ne bi do toga dolazilo, svaki pelar treba na svom pelinjaku da napravi pojilo, u kome treba uvek da bude istc i svee pijae vode. Najbolje je pojilo postaviti na mesto gde tokom dana ne dolazi od zasenenja (hlada), jer mu, u tom sluaju pele ree prilaze. Ima raznih vrsta pojila, no najboljc jc ako se postavi sud u koji se ugradi slavina, podeena da voda neprekidno lagano tee ili kaplje. Tspod slavine se postavlja daska, koju treba namestiti koso, tako da se voda postepeno sliva niz tu dasku. Da bi se slivanje vode usporilo i da bi se stvorila vea povrina pod vodom za pristup pela, na dasci se pravi u cik-cak izdubljeni leb, takvog nagiba da voda moc lagano, nesmetano da se sliva, od vrha do dna. Njeno slivanjc treba da bude toliko sporo da leb uvek bude pun vode. Pelc sleu na dasku i iz leba uzimaju vodu prema potrebi, ne mogu se utopiti, a vrc ogromnu utedu u vremenu i ne izlau se opasnostima da nau zagaenu vodu. Umesto izdubljivanja leba, na dasku se mogu zakovati ili zalepiti letvice, takoe u cik-cak. Meutim, praksa je pokazala da je lebljenje pogodnije. Zamena starog i dotrajalog saa Treba naglasiti da sae ima izvanredno vanu funkciju u pelinjem drutvu i da od kvaliteta saa bitno zavisi pravilan razvoj pelinjeg drutva i postizanje visoke i rentabilne proizvodnje meda. Zbog toga, staro i dotrajalo sae treba blagovremeno menjati. Dugom upotrebom saa, naroito za izvoenjc legla, clije saa se deformiu, proiruju ili suavaju i poinju da tamne, sve dok ne preu u crnu boju. Sve tri pojave su tetne. Iz proirenih elija izvode se samo trutovi, a ve znamo da je veliki broj trutova u jednom pelinjem drutvu vrlo tetna pojava, jer trutovi troe mnogo vie hrane od pela radilica, a ne rade nita. Za oplodnju maticu dovoljan je i mali broj trutova, pa zato pojavu velikog broja trutova treba obavezno spreavati. Meutim, ako se elije suze, onda se iz njih izvode sitne pele radilice, to je takoe vrlo tetna pojava, jer one nisu ni priblino produktivne kao to su produktivne krupnije, odnosno normalno graene pele radilice. Uz sve ovo, treba naglasiti da staro i pocrnelo sac predstavlja izvor zarazc i omoguuje pojavu tetoina, u prvom redu votanog moljca. U savremenom pelarstvu nikada se ne dozvoljava da sae ostari. Savremeni pelari u konici sa 12 ramova svake godine vre zamenu saa na tri rama, tako da sae ustvari slui 4 godinc. Zamena se vri tako da u konici u svakom momentu ima 3 rama sa sveim saem a najvic jednogodinjim, 3 sa dvogodinjim, 3 sa trogodinjim i 3 sa etvorogodinjim saem. Takva kombinacija, sa pravilnim raspordom saa u konici, je odlina za rentabilno pelarstvo. Najpogodnije vreme za zamenu saa je prolee, kada u sau nema mnogo meda, a ni legla. Meutim, zamena saa moe se vriti posle svakog ceenja meda, s tim da se tokom godine, pri pregledu pelinjih drutava, ramovi sa starim saem vade iz sredine i stavljaju na krajeve konice tako da, do ceenja meda, u njima ne budc legla ve samo meda. Sve to je reeno o zameni saa, odnosi se na sae koje se nalazi na ploditu. Mcdutim, sae u meditu moe duc da slui, ali se preporuuje da se i ono menja svake pete ili estc godine. Na mesto starog saa, u ramove ugraujemo votane osnove vetakog saa. To su, u stvari, tanke votane table, koje imaju sa obe strane utisnute oblike elija pela radilica. Uiavanje ramova
30
Da bi votana osnova bila dobro privrena za ram, potreb no je postaviti na ramove specijalnu, za to namenjenu, icu. Ona moe biti dvojako postavljena. i to: horizontalno i vertikalno. U praksi se znatno vie primenjuje horizontalno postavljanje ica, zato to se u takvom postavljanju ne mora buiti satonoa, to treba manje redova ice, ree sc sae vitoperi i dr. Kad se postavlja ica, prvo se ilom ili tankom burgijom izbue rupe na letvicama sa strane rama i to tako da prvi par rupa bude 5 cm udaljen od satonoe, a sledee da budu udaljene 7 cm. Rupe se bue tano na sredini letvice. Za ramove-plodita Dadan-Blatovc konice potrebno je 4 reda ice, a za ramove iz medita ove konice dovoljna su samo 2 reda. Vrlo je vano da se ice dobro zategnu, a svi redovi ica da budu tano na sredini letvice, jer se onda dobija sae normalne debljine i sa dobro izraenim elijama. Kad je ram uien, pristupa se umetanju votane osnove. Dimenzije osnove (irina i duina) treba da budu podeene prema ramu, aii tako da se votana osnova nasloni na satonou i da odstojanje izmeu satne osnove i bonih letvica kao i donje letvice rama budc slobodno 2 3 mm. To praktino znai da votana osnova treba da bude za toliko kraa, odnosno ua od rama. U takvim sluajevima se satna osnova, posle uvrenja za icu i unoenja u konicu, nee izvitoperiti. Zatim se votana osnova
provue izmeu ica, tako da jedna ica doc sa jedne, a druga sa druge strane osnove (naizmenino) i uglavi u udubljenje koje se nalazi na sredini satonoe (sa donje strane), zatopi ugrejanim voskom i tako uvrsti za satonou. Potom se ram i osnova poloe na dobro uglaanu dasku, koja sc prethodno nakvasi, da se za nju ne bi zalepila votana osnova. Najzad preko ice se prevlai zagrejanim ili hladnim vrkom (to zavisi kakav vrk imamo, za toplo ili hladno uivanje), ime se votana osnova uvruje za icu. Po zavrenom poslu, treba proveriti da nije negde ostalo neko mesto na kome osnova nije dobro privrena za icu. Ako takvih mesta ima, onda se privrivanje vrkom ponovi, ili se takva mesta zaliju rastopljenim voskom. Kad smo to zavrili, takve ramove dodajemo pelinjim drutvima. Najbolje je da se svakom drutvu prvo doda samo po jedan ram sa votanom osnovom, a kada ovaj ram bude izgraen ili pri kraju izgradnje, dodaje se drugi, i tako redom. Staro sae se skida sa ramova i odmah ga treba pretopiti u vosak. Nije dobro da ovo sae ostaje due vreme nepretopljeno, jer je jako podlono napadu votanih moljaca, koji mogu toliko da se namnoe da su u stanju da unite celu koliinu saa.
IV PREDAVANJE
PRIRODNO ROJENJE PELA U prolee, a naroito kada pristigne obimna pelinja paa, matica poinje sve vie da polae jaja, pa sc leglo povea i lanovi drutva postaju sve mnogobrojniji. im se drutvo toliko uvea da prostor u konici postane
31
nedovoljan za normalan rad svih njegovih lanova, pojavljuje se nagon za rojenje. Na nagon za rojenje utie na prvom mestu nedovoljan prostor za polaganje jaja i smetaj i preradu nektara i cvetnog praka, starost matice, prekomerna toplota u konici, itd. Kad jedna od ovih pojava doe do izraaja, pele radilice izrauju matinjake u koje matica polae jaja, ali ne istovremeno u sve, ve u razmacima. Pele radilice poinju da hrane leglo matinjaka i vrlo uurbano dograduju matinjake. Kada matinjaci budu zatvoreni, pod uticajem pela radilica, matica jo vie usporava pa ak i prestaje da polae jaja, pripremajui se za intenzivnije polaganje jaja u novom pelinjem drutvu koje se ve poinje formirati. Pele radilice koje formiraju novo drutvo, a jo se nalaze u staroj konici, potpuno prestaju sa radom, a veoma se dobro hrane. Uglavnom su mirne, slabo se krcu i na taj nain se pripremaju za veu aktivnost koja predstoji im se izdvoje iz starog drutva i formiraju novo. Matica, im prestane da polae jaja, manje se hrani, trbuni deo i polni organi se neto suavaju i onda postaje hitrija, laka i okretnija, a sve joj je to potrebno da bi sigurnije i bezbednije mogla da provedc vreme u vazduhu, od momenta kade izae iz stare konice, pa sve dok ne ue u novu. Trenutak rojenja je lako otkriti Cim radilice zatvore matinjake, u konici se menja normalno stanje nastajevea aktivnost, uznemirenje i zujanje, koje je specifino za vreme pred rojenje, a to znai da jc blizu as zavretka svih priprema za rojenje. Posle toga, za dan dva, a najvie za tri dana, pele zavravaju i poslednje poslove u staroj konici. Pele, koje su formirale novo drutvo, uzimaju poslednji obrok u starom drutvu, ali to je sigumo najjai obrok u ivotu pela. One pojedu koliko mogu, a i za rezervu ponesu koliko mogu. To je osnovni razlog to pele za vreme rojenja vrlo retko ubadaju, jcr su site i veoma raspoloene, odnosno uopte nisu ljute. Kada su i taj poslednji posao u starom drutvu obavile, onda, obino tokom dana, izmcdu 10 i 14 asova, uurbano i uz jako zujanje izleu iz konice a sa njima izlee i matica. Ponekad se deava da se mlada matica izlee pre izletanja novoformiranog drutva. Meutim, s novim drutvom uvek izlee i stara matica, a nikad mlada. To je potrebno znati zbog evidentiranja starosti matice. Kada su pele radilice, matica i izvestan broj trutova novoformiranog drutva ve izleteli iz konice, stvaraju veliko jato i bez velike urbe, izuzetno raspoloene, poinju kruiti iznad pelinjaka. To jc za pele najsveaniji i najveseliji trenutak. Interesantno je da se u tome trenutku veliki broj pela radilica i trutova koji su se nali u vazduhu u blizini, prikljuuju ovom veselju i na taj nain poveavaju celu sveanost. Veliki broj ovih pela ostaje zauvek u sastavu novoformiranog drutva. Mnogi se pitaju kako tada ne dode do borbe izmeu pela iz razliitih drutava. Meutim, u pela postoje posebne mirisne lezde, koje za vremc rojenja vrlo intenzivno lue specifinu mirisnu materiju, feromone, koji utiu da se iz raznih drutava pele ujedinjuju u jedinstveno drutvo, kao da su stalno bile u istoj porodici. Novoformirano drutvo ivee sasvim normalno poto se mirisi izjednaavaju jo za vreme rojenja. Poto krue izvesno vreme iznad pelinjaka, pele se postepeno udaljuju od matinc konice, ali obino ne daleko. Ubrzo trae neko pogodno mesto u blizini pelinjaka, u veini sluajeva pogodnu granu nekog drveta, na koju sleu, pravei klube ili takozvani grozd. Ponekad se deava, istina vrlo retko, da se roj ne zaustavi blizu pelinjaka, ve odleti daleko da ga pelar ne moe uopte nai. Da ne bi do toga dolo, treba uvek na pelinjaku imati pri ruci sitnog peska ili prskalicu sa vodom, pa kad roj otprilike dostigne kulminaciju kruenja iznad pelinjaka, baciti na njega pesak ili ga prskati vodom. Pele odmah ponu sletati u neposrednu blizinu, jer imaju oseaj da pada kia, pa se plae da ih ona ne zatekne u vazduhu. Kad se spusti na neki predmet, roj se smiri i ostane na njemu obino nekoliko asova. Za to vreme izvestan broj pela radilica odlazi da trai zgodnije mesto na kome e se stalno nastaniti. Te pele, koje trae novo mesto, nazivaju se izvidnicama. Ako izvidnice brzo nau novo pogodnije mesto, odmah se vraaju i vode celo drutvo na to mesto. Prema tome, koliko e roj ostati na mestu gde se spustio, zavisi iskljuivo od toga koliko e izvidnicc utroiti vremena da nau drugo, bolje mesto. Nekada to traje pola asa, a nekada 24 asa i vie. Zato pelar ne treba da eka da se izvidnice vrate, ve, im se roj smiri, treba da ga smesti u konicu. Ranije pripremljena i dezinfikovan vrkara podmetne se pod pelinje klube. Grana na kojoj se klube nalazi naglo se drmne i pele stresu u vrkaru. Ukoliko se roj nalazi visoko, a drvo je takvo da se na njega ne moe popeti, onda se vrkara privrsti za jednu ili dve dugakc motke, pa se podmetne pod klube, a drugom rakljastom motkom drmne se grana na kojoj se roj nalazi. Kada se roj strese, vrkara se postavi pod isto drvo na dasku (najmanje veliine otvora vrkare) i tako ostavi da stoji do uvee. Ako elimo da roj ostavimo u vrkari, onda je uvec premestimo na stalno mesto, ili pele iz nje stresemo u konici sa pokretnim saem. Ako se roj uhvatio na pogodnu granu tako da se ona moe lako odsei i zajedno sa rojem preneti i stresti u
32
konicu sa pokretnim saem, onda vrkara nijc ni potrebna. Ovakav postupak jc jednostavniji i daleko bolji pa ga treba primenjivati kad god je to mogue. Ako se roj uhvatio na pogodno mesto, moe se iznad grozda sa pelama postaviti vrkara, u kojoj je uvreno malo saa sa medom, a jo bolje i sa malo legla. Pele se zatim dimilicom nadimljavaju. One e ubrzo poeti da ulaze u vrkaru, jer je u njihovoj prirodi da se kreu na vie. Kada sve pele uu u vrkaru, ona se sklanja i sa njom se dalje postupa kao to je napred izneto. Ukazujemo na to, da se roj lake moe uhvatiti ako se na pogodnom mestu ispod roja pela koje krue iznad pelinjaka podmetne ram sa saem na kome ima legla, to vrlo brzo privlai maticu i pele. Karakteristino je da sc pele iz roja nee vratiti u staru konicu, makar roj postavili ispred same konice, iz koje je izleteo.
33
Jedno pelinje drutvo tokom godine moe da se roji jedanput, dvaput, pa i triput. Prvi roj zove se prvenac, drugi drugenac, a trei treenac. Prvenac je u stvari najjai, ali on ima staru maticu, ponekad toliko staru da to drutvo ne moe lako da se razvije u normalno. Ako se roj iste godine roji, onda se novi roj naziva parojak, ako se iste godine parojak roji, onda se taj roj od parojka naziva belim pelama. Prvenci su najbolji rojevi, i to oni majski. to se kasnije pelc roje, rojevi su svc 1oiji, pa je potrebno mnogo truda i napora da se oni razviju i ojaaju. U pelinjem drutvu iz kojeg jc izaao roj, obino se ubrzo gasi nagon za rojenjem. Ono ima mladu maticu, a samim tim i odline uslove da se brzo oporavi i nastavi normalan ivot i rad. Po pravilu, im se izvede prva matica, ostali matinjaci bivaju razoreni, tako da ne dolazi do komplikacija zato to u konici ima vie od jedne matice. Meutim, ako iz bilo kojih razloga doe do izvoenja vie matica, onda pelinje drutvo ostavi jednu, a sve ostale uniti, a najee se one same bore i slabija biva unitena a jaa ostaje u drutvu. To je, u stvari, jedna vrsta prirodne selekcije. Preseljavanje pela iz vrkara u konice sa pokretnim saem Pelarenje s vrkarama jc zastareo nain, pa se zato broj vrkara u naoj zemlji stalno smanjuje. Korienje vrkara ima donekle opravdanje jedino ako elimo brzu proizvodnju prirodnih rojeva. Zato je neophodno da pelari, koji gaje pele u vrkarama, preseljavaju pele iz vrkara u konice sa pokretnim saem, jer e na taj nain postii mnogo bolje rezultate u proizvodnji. Preseljavanje pela iz vrkara u konicc sa pokretnim saem vri se odmah posle rojenja, kad se roj strese u vrkaru i kad sc pele u vrkari do uvee smire. Pele se jednostavno stresu iz vrkare u konicu s pokretnim saem. Meutim, ako se pele gaje u vrkarama, preseljavanje se moc obaviti u svako doba godine, izuzev u vreme mirovanja pela. Najpovoljnije vreme jc prolee, kad pone cvetanje voaka i drugih ranih medonosnih biljaka, poto su tada vremenske prilike povoljne, a u to vreme u vrkarama nema mnogo pela, ni legla, pa je preseljavanjc lako izvriti. Postoji vie naina za preseljavanje pela iz vrkara u konice sa pokretnim saem, ali se najee primenjuje sledei nain: Po sunanom, vedrom, toplom i tihom danu, kada nema vetra i kada je najvei broj izletnica izvan konica, vrkara koju preseljavamo dobro se nadimi i obrne tako da otvor bude gore, a vrh na zemlji. Vrkara se uvrsti tako da moe neko vreme da stoji. Na tu vrkaru sa pelinjim drutvom stavi se prazna vrkara, a mesto gde se one spajaju obavije se platnom. Zatim se puna vrkara sa pelinjim drutvom probui na najniem delu pri zemlji i kroz taj otvor pele nadime. Pod uticajem dima pcle ponu postepeno da se penju navie i da prelaze iz pune u praznu vrkaru. Da bi se ovaj prelaz ubrzao, treba odozdo nagore lupkati sa dva prutia, i to jednim po jednoj, a drugim po drugoj, suprotnoj, strani pune vrkare. Prelaz pela iz pune u praznu vrkaru treba pratiti. Ako pele normalno prelaze u gornju praznu vrkaru, onda lupkanje treba usporili, ako pele uspore prelazak, lupkanje treba ubrzati. Vano je ustanoviti da li je matica prela. Ako je matica prela u gornju vrkaru sa pelama, i kada u nju pree veina pela, onda je sklanjamo sa otvora donje vrkare i stavljamo je na odgovarajue postolje. Donju vrkaru sa saem i preostalim pelama detaljno pregledamo, pa, ako ocenimo da je slu ajno matica jo u toj konici, onda ponovimo celu prethodnu radnju. im utvrdimo da je matica sigurno prela, odmah pristupamo sledeoj operaciji. Paljivo se isee i najpre izvadi krajnje sae u vrkari, a potom sledee, ali tako da se sae ne oteti. Sae sa leglom odmah ugraujemo u ramove i stavimo ili u konicu u koju elimo da pelinje drutvo naselimo. Sa saa sa medom stresemo preostale pele na zemlju, a vee komade odmah uvrujemo na unapred pripremljene ramove i stavljamo ili u konicu s pokretnim saem koju naseljavamo. Na kraju, u ko- nicu sa pokretnim saem koju naseljavamo stresemo sve pele iz gornje vrkare. Dobro je da se u ovu konicu ubace iz druge konice po jedan ram s medom i jedan ram delimino popunjen leglom, a delimino praznim elijama, pa se onda, sa strane, stavi jo po jedan ram sa praznim saem. Konica se dobro zatvori, proveri da li negde postoji neka upljina, pa ako postoji onda se zatvori, zatim leto suzi da kroz njega mogu istovremeno da prou najvie dve pele i konica stavi na mesto gde je bila vrkara, ali tako da visina leta bude potpuno ista i na istoj strani na kojoj je bila i u vrkari koju smo preselili. Naredne veeri ovom drutvu na uobiajeni nain dodamo ostatak paradi saa sa medom, koje smo prilikom preseljavanja izdvojili, da bi pele iz njega pokupile med, a sutradan prazne ostatke saa sklonimo. Time je preseljavanje zavreno. Sa ovim drutvom postupamo kao i sa svim ostalim, s tim to leta, prema potrebi, postepeno proirujemo vodei strogo rauna da ne doe do grabei, a ako je potrebno, onda ovo drutvo treba ozbiljnije prihranjivati sve dok se ne slabilizuje.
34
Ako je mogue, najbolje je da se preseljavanje obavi u zatvorenoj prostoriji, gdc je pristup drugim pclama onemoguen. Na taj nain potpuno izbegavamo grabe. Jedan pelar s pomonikom moe da preseli dnevno oko 15 drutava, to zavisi od njegove umenosti. Preseljavanje pclinjih drutava iz vrkara u konice sa pokretnim saem moc se izvriti i pomou opijanja pela. Za jedno pelinje drutvo odmeri se jedna polovina do jedne pune kafene kaiice alitre (amonijum nitrikum), to zavisi od jaine drutva. Salitra se nabavlja u apoteci. Kad smo odmerili potrebnu koliinu alitre, onda raspalimo dimilicu ali tako da u njoj nema usijanog ara, pa je za ovu svrhu najbolje upotrebiti kao materijal za sagorevanje trud koji ne stvara ar. Vrkara iz koje elimo da istresemo pele obavije se atorskim krilom ili nekim drugim materijalom koji e delovati da se dim iz konice ne gubi. Ispod vrkare postavi se arav na koji e opijene pele padati iz vrkare. Kad se sve to pripremi, onda se u dimilicu ubaci alitra i na otvor vrkare ubaci nekoliko mlazeva dima. Na prvi mlaz pele odmah ponu jako da zuje ali, posle dva do tri mlaza, brzo se umire. Cim se pele umire, znak je da je opijanje zavreno, pa ih odmah treba iz vrkare potpuno istresti na arav a zatim iznad njih nekoliko puta mahnuti nekim kartonom da bi preko njih strujao ist vazduh, kako bi pele poele da se osveavaju. im primetimo da pele poinju da mile, odmah ih treba sipati u konicu sa pokretnim saem ili u sandue za transport, ve prema situaciji. Opijanje se vri rano izjutra, dok su sve pele na okupu, ali treba strogo voditi rauna da se ne ubaci suvie dima od alitre, jer bi u tom sluaju pele uginulc. Drugi nain preseljavanja pela iz vrkara u konice sa pokretnim saem je sledei: Vrkaru sa pelama dobro nadimimo i lupkamo po njoj, da bi uznemirili pele, da u to veem broju izau iz te vrkare. Zatim tu vrkaru odnesemo dalje od pelinjaka a na njeno mesto postavimo drugu praznu vrkaru, da u nju uleu pele koje su prilikom uznemiravanja izletele iz pune vrkare i pele kojc se vraaju sa mesta gde smo odneli punu vrkaru. Punu izdvojenu vrkaru ponovo nadimimo i lagano otrim noem odvajamo od zidova i vadimo sae jedno po jedno i stavljamo ga u konicu sa pokretnim saem koju u stvari naseljavarno. Tako vadimo sae sve dok ne izvadimo i poslednji sat. Na kraju sae sa leglom veemo rafijom odnosno ugradimo ga u ramovc i stavimo u konicu koju naseljavamo. Sa ostalog saa, izvacnog iz vrkare privremeno stavljenog u konicu koju naseljavamo, stresemo pele u tu konicu i pogodno sae, takoe, ugraujemo u ramove. Ako su drutva u vrkarama slabija, onda u jednu konicu sa pokretnim saem moemo staviti dva pa i tri drutva iz vrkare, s tim da odaberemo najbolju maticu. Kad smo sve to uradili onda iz prazne vrkare u koju su se sakupile uznemirene pele stresemo sve te pele u konicu koju naseljavamo i stavimo je na mesto gde je bila vrkara u kojoj su bile naseljene pele, ali tako da leto bude okrenuto na istu stranu kao to je bilo i kod vrkare i da leto bude na istoj visini od zemlje kako je bilo i kod vrkare. Time je proces preseljavanja pelinjeg drutva zavren. Ovako preseljeno pelinje drutvo treba prihranjivati uz blagovremeno dodavanje satnih osnova radi izgradnje saa. Tako initi sve dok drutvo dovoljno ne ojaa. Preseljavanje pelinjih drutava iz vrkara u konice sa pokretnim saem ima veliki znaaj u prvom redu zato to se postojei broj vrkara u kojima se nalaze pele stalno smanjuje u korist poveanja broja konica sa pokretnim saem pa zato taj proces treba poznavati. Isto tako, u nekim krajevima, prilikom oduzimanja meda pelinjim drutvima iz vrkara, pelinja drutva se ubijaju a to predstavlja ogromnu tetu, pogotovu to se skoro redovno unitavaju najbolja drutva a to su ona koja su sakupila najvic meda. Ubijanje pela u vrkarama prilikom oduzimanja meda, treba apsolutno obustaviti. Onaj ko eli da oduzme med iz vrkara putem ubijanja pelinjih drutava, treba da se obrati nekoj pelarskoj organizaciji ili nekom pelaru, koji e mu otkupiti pelinje drutvo i osloboditi vrkaru od pela, pa e mu to biti jo rentabilnije. VETACKO ROJENJE Poveanje broja drutava nikad iz sledeih razloga ne treba da se zasniva na prirodnom rojenju: prirodnim rojenjem se smanjuje prinos meda, prvenstveno zbog toga to matica u vreme nagona za rojenje umanjuje ili potpuno prekida polaganje jaja, pele postaju slabo aktivne u prikupljanju materijala i spravljanju meda, jer se pripremaju za rojenje, drutva se dele u vreme kada obino treba da budu najjaa i tako dalje. Tokom prirodnog rojenja moe se desiti da rojevi pobegnu, a to je za pelara velika teta. Zatim, ne moe se usmeriti rojenje u vreme koje elimo. U prirodnom rojenju moe se desiti da se pele rojc godinje dva puta, a nekih godina da se
35
uopte ne roje. Kontrola izvoenja matice, njenog kvaliteta, starosti, uglavnom je van domaaja pelara prilikom prirodnog rojenja. Sve ove slabosti moemo otkloniti vetakim rojenjem tako da se jaina drutva odri, ak i da se pojaa u vreme najjae pae. Metoda rezervne matice Vetako rojenje se moe obaviti na vie naina, ali je uvek bolje ako imamo rezervnu maticu, jer se nita ne gubi u vremenu. Dok se matica izvede, oplodi i pone polagati jaja, proe oko 30 dana, a za to vremc pelinje drutvo oslabi. Meutim, ako smo prilikom rojenja dodali mladu sparenu maticu, onda e se za mesec dana drutvo vrlo lepo stabilizovati i moi da sakuplja nektar i praak, bezmalo kao i svako drugo normalno proseno drutvo. Ako u konici koju rojimo ima 12 ramova, u novu pripremljenu konicu prenose se 6 ramova, vodei rauna da se ramovi sa leglom i ramovi sa medom pravilno rasporede. Nije bitno u kojoj e konici ostati matica, ali je veoma vano da se zna u kojoj se konici ona nalazi. Drutvu koje nema matice treba dati rezervnu, najbolje ve sparenu maticu. Obe konice se postave jedna do druge, ali tako da svaka zauzme polovinu mesta na kome je bila stara konica. One se mogu razmai, ali ne vie od jednog metra tako da mesto stare konice ostane u sredini. Leta obe konice treba da budu postavljena na istoj visini i okrenuta u istu stranu na kojoj je bilo okrenuto leto starc konice pre rojenja. Obe konice treba da budu obojene istom bojom. Prilikom povratka sa pae, pele izletnice, u sluaju da ne nau svoju konicu na mestu gde je ona bila, rasporeuju se tako da oko 50% odu u levu, a 50% u desnu konicu. Za svaki sluaj, leta obe konicc treba dan dva drati suena. Posle 6 do 8 dana, ako je to potrebno, konice se mogu postepeno pomerati svaki dan pola mctra, sve dok se ne prenesu na mesto koje elimo, a mogu ostati i tamo gde se nalaze. Metoda izvoenja matice Ovaj nain vctakog rojenja moe se primenjivati kad nemamo rezervnu maticu. Postupak je potpuno isti, samo to se u konicu u kojoj nema matice ubacuje ram sa saem na kome je naena matica, jer je ona u eliji tog saa istog dana, a moda i istog momenta, poloila jaja. Pele radilice, im primete da nema matice, od elija sa sveim jajima izgradie matinjak i izvesti maticu. Svea jaja su neophodna, poto e pele radilice najradije i najlake od njih izvesti maticu. Metoda kombinacije vie drutava Vetako rojenje se moe izvesti i kad se iz dve, tri ili vie konica uzme odgovarajui broj ramova sa pelama, strogo vodei rauna da na njima ne bude matica. Svi ti ramovi, medu kojima i odgovarajui broj sa mladim leglom i medorn, stavljaju se u praznu konicu, poprskaju miriljavom tenou, dobro nadime i tako se od vie drutava formira jedno novo drutvo. Poto e se sve pele izletnice vratiti u svoja matina drutva, novo drutvo e imati samo mlade pele, koje jo ne izleu iz konice, pa ga zato treba obavezno prihranjivati. Uostalorn, rojeve dobijene na dva prethodna naina treba izvesno vreme takoe intenzivnijc prihranjivati. Metoda jaanja roja izletnicama iz druge konice U konici koja se izrojava, obeleimo je sa brojem 1, pa ljivo se pronade matica i taj ram na kome se nalazi matica sa jos jednim do dva rama sa otvorenrm leglom premesti se u konicu u kojoj se formira novo drutvo, oznaimo je sa brojem 2. U osnovnoj konici koju izrojavamo treba obavezno da ostane jedan ram u ijem sau ima tek zaleenih jaja, to je potrebno radi izvoenja matice. U konici sa novoformiranim drutvom, sa obe strane ramova sa leglom, stavimo po jedan ram sa medom i cvetnim prakom. Ovu konicu postavimo na mesto jedne od konica sa pelinjim drutvom na pelinjaku koja ima izrazito jako drutvo, oznaimo je brojem 10, a toj konici (10) odredimo novo me- sto koje je udaljeno najmanje dva do tri metra od prvobitnog mesta. Sve pele izletnice iz konice 10, zbog promene mesta, odletee u konicu broj 2 i tako znatno pojaati novoformirani roj. Drutvo u konici broj 1 izvee novu mladu maticu i tako e se brzo razviti i ojaati, jer su kod tog drutva ostale sve pele izletnice a samo mlade pele ostale su na ramovima koje smo preneli u konicu broj 2. Drutvo iz konice broj 10 takoe e se brzo oporaviti jer ima dosta legla i dobru i plodnu maticu. Da bi se proces razvoja odnosno oporavka sva tri drutva bre obavio, potrebno je da se sva tri ova drutva izvesno vreme prihranjuju.
36
Metoda za stvaranje jakih drutava Vetako rojenje se, radi intenzivnog korienja glavne pelinje pae, izvodi tako da rojevi budu formirani u normalna drutva dosta pre nastupanja glavne pae. Za ovo rojenje potrebna je rezervna matica, a ako je nema onda je treba nabaviti za ovu svrhu. Vetako rojenje se izvodi na uobiajeni nain, s tim to se konice, u koje se naseljavaju rojevi, postavljaju odmah do osnovnih konica, starih. Kada jc proces rojenja zavren vri se intenzivno prihranjivanje a kada se oba drutva u dovoljnoj me- ri razviju, ona se neposredno pred glavnu pau spajaju u jedno, koje e biti veoma jako i u stanju da viestruko iskoristi pau. U spojenom drutvu treba ostaviti mladu, odnosno bolju maticu, a loiju ostraniti ili je ostaviti u rezervu. NEGA ROJEVA Bilo na koji nain da je izvreno rojenje, nezi rojeva treba posvetiti naroitu panju. Rojevi su u daleko nepovoljnijem stanju nego normalna pelinja drutva. Oni moraju da izgrade sae, da sakupe rezervnu hranu, da razviju, hrane i neguju leglo, da urede svoj novi dom kako njima to najbolje odgovara, prema stanju saa i drutva u celini, itd. Uz ovo, rojevi gotovo redovno nemaju povoljnu starosnu strukturu pela radilica, pa prema tome i podela rada u roju nije bazirana na normalnoj osnovi, kao kod normalnog pelinjeg drutva u kome ima pela radilica svih starosti. Zato rojeve treba dobro negovati sve dok se ne razviju u normalna pelinja drutva. Rojeve je potrebno u prvom redu prihran jivati medenim ili eernim sirupom. Ukoliko smo roju dodali rezervnu hranu, onda vrimo samo nadraajno prihranjivanje. Meutim, ako smo rojenje izvriti podelom pelinjih drutava ili oduzimanjem veeg broja ramova iz pojedinih drutava radi formiranja novog drutva, onda i osnovna drutva iz kojih su ramovi oduzeti treba prihranjivati, kako bi se i ona to bre oporavila i dovela u normalno stanje. Poto su rojevi i osnovna drutva iz kojih oni potiu slabiji od normalnih drutava, treba dobro voditi rauna da ne doe do grabei. Koje mere u tom cilju treba preduzeti opisano je u prethodnom izlaganju. Dalje, rojeve treba povremeno pregledati i videti da li imaju maticu. Poto se esto deava da rojevi na razne naine izgube maticu: prilikom izletanja radi sparivanja mogu razne tetoine da je unite, moc prilikom povratka da uleti u drugu konicu, itd. U tome cilju treba pogledati i osnovna drutva iz kojih potiu rojevi. Kad utvrdimo da drutvo ima maticu, da je ona oploena i da normalno polae jaja, onda nadalje treba da pratimo razvoj drutva i da blagovremeno dodajemo prazno sae ili satne osnove. Meutim, ako matice nema, treba preduzeti mere da se tomc drutvu matica obezbedi. Spreavanje rojenja Neeljeno rojenje moe da izazove velike tete, naroito ako se rojenje izvri neposredno pred glavnu pau ili u jeku pae. Vie puta je isticano da samo jaka pelinja drutva mogu da proizvedu dosta meda i da budu visokoproduktivna. Meutim, neiskusnim pelarima se deava da im se pele roje i protiv njihove volje i to ba onda kada je potrebno da drutva budu najjaa da bi dobro iskoristila pau. Nagon za rojenjem je pojava koja se javlja u odreenim uslovima, pa ukoliko elimo da spreimo rojenje, onda te uslove moramo dobro i poznavati. Najpovoljniji momenat pojave nagona za rojenjem je kada se steknu uslovi za brzo razmnoavanje pela, posle ega pele ispune ceo raspoloivi prostor u konici. U tom sluaju dolazi do toga da se sve pele ne mogu zaposliti u svome gnezdu i pri takvom stanju stvara se nagon za rojenjem i uskoro poinju pripreme za rojenje. Prema tome, ako elimo da spreimo rojenje, onda takvom drutvu treba proiriti prostor i omoguiti rad svim pelama radilicama u drutvu. Za drutva smetena u konice nastavljae, proirivanje prostora ne predstavlja nikakav problem. Ako je potrebno, takva drutva mogu imati plodite u jednom, dva, tri, pa i vie nastavaka, to zavisi od tipa konice i pae. Osim toga, u nastavljae se mogu dodati i medita prema potrebi. Ovakvim proirivanjem skoro se i ne pojavljuje nagon za rojenjem, pa i ako se pojavi, brzo se ugasi. Spreavanje rojenja moe se obaviti i ako se konici oduzme koji ram se leglom, a na mesto njihovo postave ramovi sa praznim saem ili sa satnim osnovama. I na ovaj nain proirujemo prostor za rad, a sa oduzetim leglom jaamo slabija drutva. Kao dopunska mera za spreavanje rojenja moe da poslui i razaranje matinjaka: konica se otvori, pronadu matinjaci i svi saseku otrim noem. U tom sluaju, kasnije moe doi do ponovnog nagona za rojenje, pa isecanje matinjaka treba ponoviti. Meutim, ovi matinjaci mogu se i koristiti za zamenu neke od starih ili loih matica, za proizvodnju rezervnih matica ili za proizvodnju matica za prodaju. Pored navedenog, kao dopunska mera moe se koristiti i odstranjivanje stare matice iz drutva koje je dobilo nagon za rojenje. Posle toga, im se prva mlada matica izvede, ostali matinjaci bie razoreni, a time e se ugasiti nagon za rojenje i drutvo dovesti u normalno stanje. Medutim, jo je bolje da se na pelinjaku ne drc matice starij od dve godine.
37
Radi spreavanja nagona za rojenje, dobro je da se pioizvode matice samo od onih drutava koja nisu naklonjena rojenju.Velike koliine meda takoe podstiu rojenje, pa zato med treba blagovremeno cediti, odnosno im toliko sazri da se moc cediti.Spreavanje nagona za rojenje moe se, gotovo sa sigurnou, postii ako se postupi na sledei nain: konica kod koje se ve pojavio nagon za rojenje premesti se na mesto neke druge konice, koja ima slabije drutvo ali mladu i plodnu maticu, a ova sa slabijim drutvom stavi se na mesto one konice kod koje se pojavio nagon za rojenje. Sve pele izletnicc pri povratku sa pae odletee u konicu koja ima slabo drutvo i time nju jako pojaati a zbog smanjenja broja pela i to iskljuivo izletnica iz konice koja je dobila nagon za rojenje, stanje e se u njoj normalizovati i nagon za rojenje ugasiti.Ukoliko elimo da se obezbediino da nam se ne roji drugenac ili treenac, onda konicu iz koje je izaao prvenac premestimo na drugo mesto a na njeno mesto stavimo konicu u kojoi je smeten prvenac. U ovom sluaju moemo biti sasvim sigurni da se drugenac i treenac nee pojaviti.Podeavanje ventilacije tako da u konici uvek ima istog vazduha, da u njoj ne bude toplo i zaguljivo, takoe doprinosi spreavanju nagona za rojenje.Napominjemo da su sve prednje mere dopunske, primenjuju se u sluaju potrebe. Meutim, osnovna mera, tj. proirivanje prostora, kako u ploditu tako i u meditu, mora se u svakom sluaju primenjivati, jer ako nju ne primenjujemo, ne moemo ni u kom sluaju spreiti nagon za rojenje i samo rojenje. PROIZVODNJA MATICA Iz prethodnog izlaganja videli smo da uspeh u pelarstvu zavisi od niza faktora, ali u prvom redu od dobre i plodne matice. Napredni pelari vode evidenciju o svakoj matici i redovno prate njihov rad, pa im nastanu bilo kakvi problemi oko matice, oni je odmah menjaju. Moemo na pelinjaku da stvorimo idealne uslove za postizanje visoke proizvodnje, ali bez dobre matice uspeha ne moe biti. Zato, svaki pelar, koji ne moe blagovremeno da nabavi maticu sa strane, treba da ih proizvede i da nastoji u svako doba da ima rezervne, dobre, i oploene matice. Matica je najproduktivnija u prvoj godini intenzivnog polaganja jaja. U svakoj narednoj godini ona je sve manje produktivna. Zato u intenzivnom pelarenju maticu treba iskoristiti to je vie mogue u prvoj godini, a posle je zameniti.Praksa je pokazala da matica izvedena u prolee, daje najvei efekat u toj godini. Meutim, zbog razliitih klimatskih uslova, nije uvek mogue izvoditi matice rano u prolee u svim krajevima nae zemlje.
Uslovi za proizvodnju matica Za proizvodnju matica najbitnija su dva uslova: prvi da ima pae, makar i ne bila bogata, i drugi da pre poetka izvoenja matica obavezno ima zatvorenog trutovskog legla. Poznato je da su matice najbolje onda kada se izvedu pred glavnu pau ili u toku nje. Meutim, pre toga perioda matica treba da razvije drutva za glavnu pau. Da bi se sve to uskladilo, primenjuju se dva naina proizvodnje matica: prvi da se matice proizvode rano u prolee u toplijim krajevima zemlje, tako da mlade matice ve u prvoj polovini aprila budu izvedene i sparene. Drugi nain je da se matice proizvedu krajem leta, kada proe glavna paa, ali kada ima jo toliko pae da se matice mogu proizvesti. Ove matice nee se mnogo istroiti u toku jeseni, poto tada ne polau jaja intenzivno, pa e veliki deo svoje energije zadrati za narednu godinu.U veem delu nae zemlje najpogodnije vreme za poetak proizvodnje matica je odmah po zavretku bagremove pae, a to znai poetkom juna meseca. Tada su pelinja drutva najrazvijenija, tada se pojavljuje nagon za rojenje, a u prirodi ima sasvim dovoljno pae i to kako nektara tako i cvetnog praka, a to su bitni uslovi za proizvodnju matica. Ovo vreme pogodno je i sa ekonomskog gledita jer u proizvodnji meda neemo znatnije izgubiti, budui da smo prethodno iskoristili glavnu pau.Prilikom odabiranja drutava iz kojih e se proizvesti matica, treba voditi rauna da ona budu potpuno zdrava. Osnovni princip je da se za proizvodnju matica odabere drutvo koje daje najveu proizvodnju, u prvom redu meda. Razume se da treba uzeti u obzir i ostale prednosti takvog drutva, kao na primer, otpornost prema hladnoi, krupnoa pela, itd. Pored toga, matica u takvom drutvu treba da bude najkvalitetnija na celom pelinjaku, a da ne bude ni suvie stara ni suvie mlada.
Milerov nain za dobijanje matinjaka Za pelare praktiare najpogodniji nain za proizvodnju matica je Milerov nain dobijanja matinjaka. Zato emo ovom prilikom opisati samo ovaj nain proizvodnje matica. Odaberu se dva drutva, jedno od kojih e se proizvesti matinjak, odnosno matice, i drugo, u kome e se ta proizvodnja dovriti. Prvo drutvo treba da ima sve one prednosti o kojima je ranije govoreno, a drugo da bude
38
samo zdravo i jako u momentu dovrenja proizvodnje matinjaka, odnosno matice. Iz prvog drutva izvade se okviri sa leglom, sa kojima moemo pojaati neko drugo, slabije drutvo. Ostave se samo dva okvira sa leglom. Izmeu ova dva okvira treba staviti poseban okvir u koji je prethodno uspravno umetnuto nekoliko pantljika votanih osnova; irina ovih pantljika treba da bude 3 cm, a duina 10 cm. Pantljike se postavljaju na rastojanju od 10 cm jedna od druge, ali s tim da rastojanje krajnjih pantljika i bonih letvica takoe bude 10 cm. Poto iz te konice izvadimo nekoliko ramova sa leglom, pele , u tenji da nadoknade prostor elija, vrlo brzo dograuju elije na pantljikama votanih osnova za pele radilice. Akoje paa , ovo pelinje drutvo treba prihranjivati. Za 5 do 6 dana, a ponekad i pre toga, sae e biti dograeno. izmeu pantljika su ve sastavljeni. Kako pele dograuju sae odnosno elije, tako matica u te elije polae jaja. Na taj nain, kada sae bude dograeno, u njemu e biti starijih i mlaih larvi i jaja. Poto su pele najkasnije zavrile obod (krajeve) saa, to e i jaja u elijama na obodu biti najmlaa.U tom momentu ram sa pantljikama se izvadi i veoma paljivo sa njega zbriu pele, a zatim obod saa obree, ali samo do elija u kojima su se larve iz jaja tek izvele. Jedan dan pre vaenja rama sa zaleenim pantljikama iz prve konice, treba, iz druge konice, oduzeti maticu.
Isecanje matinjaka
Kad smo tako pripremili ram s pantljikama, onda ga stavljamo u sredinu legla druge konice, kojoj je matica oduzeta, i paljivo zatvorimo konicu. Pele e odmah pristupiti izradi matinjaka, s obzirom na to da nemaju matice, i za desetak dana bie izgraeno i zatvoreno vie matinjaka. Jedanaestog dana izvadimo ram sa izgraenim i zatvorenim matinjacima, isecamo jedan po jedan matinjak i dodajemo ih onim konicama kojima su potrebni. Ako je paa slabija i ovo drutvo treba prihranjivati.
Prilikom isecanja matinjaka treba raditi veoma paljivo, jer je larva matice vrlo nena i osetljiva. Sa rama sa matinjacima pele se ne smeju stresati, ve brisati mekom krpom. Paziti da poloaj matinjaka u toku rada ostane isti kakav je bio u konici iz koje smo ram izvadili. Ukoliko je potrebno, matinjaci se mogu odmah dodavati pelinjim drutvima u kojima e izvedene matice ostati. Meutim, ako elimo da obezbedimo rezerve matica ili da matice testiramo (ispitamo njihov kvalitet), onda matinjake ugraujemo u nukleuse. Bilo da matinjake dodajerno jednim ili drugim, najbolje je da se matinjaci umetnu u sredinu saa s leglom. Ovaj nain proizvodnje je najbolji i najjednostavniji. Ako se pravilno radi, uspeh je siguran. Naroito treba obratiti panju na vreme izvoenja matica. Ne dozvoliti da se u drugoj konici izvede ni jedna matica, jer im se prva matica izvede, tada se razaraju svi ostali matinjaci, a time bi proizvodnja matica praktino propala, i to u vreme kada su svi matinjaci gotovi za presaivanje. Ako dodajemo matinjak normalnom drutvu, treba da mu oduzmemo staru maticu najmanje pet dana ranije. Ako to ne bismo uinili, onda bi pele radilice razorile dodati matinjak. Ali, ako bismo iz bilo kojih razloga morali matinjak da dodamo drutvu, a nismo iz njega 5 dana ranije oduzeli maticu, onda matinjak moramo zatiti ianom mreom i tako ga drati dan dva, a zatim skloniti ianu mreu. Neposredno pre dodavanja matinjaka
39
treba konicu detaljno pregledati i ako u njoj ima matinjaka onda ih sve unititi.Proizvodnja matica dodavanjem matinjaka nukleusa je vrlo praktina. Preporuujemo da ramovi u nukleusima budu iste veliine kao u konicama u kojima gajimo pele, jer se u tom sluaju nukleus moe lako i jednostavno spojiti sa drutvom kome elimo da dodamo mladu maticu.Ako je to mogue, nukleuse treba drati to dalje od pelinjaka. To razdvajanje ne bi trebalo da bude manje od oko 200 metara. Ukoliko su nukleusi na samom pelinjaku, esto se dogaa da ih napadnu pele iz normalnih drutava i tako nastupi grabe koja se moe posle nukleusa proiriti i na neka normalna drutva na pelinjaku.Prilikom postavljanja nukleusa treba voditi rauna da odstojanje od jednog do drugog bude najmanje 5 6 metara. Leto na nukleusima treba suziti tako da kroz njega moe da izlazi ili ulazi samo po jedna do dve pele, a to malo drutvo prihranjivati.Posle 3 do 5 dana nukleuse treba pregledati da bi se videlo da li je matica izvedena, a posle desetak dana treba videti da li je matica oploena i kako polae jaja, odnosno kako se razvija leglo. Ako je sve u redu, onda posle 20 do 25 dana maticu oduzimamo i dodajemo drutvu kome je potrebna a nukleuse koristimo za proizvodnju druge matice. Ili maticu ostavljamo u rezervi, odnosno ona ostaje u nukleusu sve dok se ne ukae potreba da se doda nekom drutvu.Ukoliko prilikom pregleda utvrdimo da se matica nije sa uspehom izvela ili da je nestala prilikom izletanja radi oploenja, odmah nukleusu dodajemo drugi zreo matinjak, odnosno ceo postupak obnavljamo.
ZAMENA MATICE
U prethodnim izlaganjima vie puta smo ukazivali ta znai mlada, dobra i plodna matica u pelinjem drutvu. S obzirom na to, jednu maticu ne treba drati due od dve godine. Nije jedini problem to to matice starije od dve godine polau znatno manji broj jaja. One imaju i niz drugih nedostataka, kao na primer: da se drutva sa starom maticom esto roje pred sam poetak glavne pae ili u toku same pae, odnosno neposredno posle glavne pae, pa su takva drutva oslabljena i nisu uopte produktivna, odnosno nisu pogodna za seobu na sledeu pau. Stare matice polau vei broj neoploenih jaja iz kojih se legu iskljuivo trutovi, to je takoe vrlo tetna pojava, zatim rojenjem pela u neoekivanom vremenskom periodu deava se da roj pobegne, itd.
Tiha zamena matice U osnovi pelinja drutva i sama tee da imaju dobru maticu, pa zato i sama vre tihu zamenu matica. To je prirodna pojava ali jo uvek nedovoljno razvijena, jer jo uvek nije jasno zato pojedina drutva vre zamenu matica a druga ne, pa i ona koja vre, ine to vrlo retko. Tiha zamena matica vri se uglavnom kod onih pelinjih drutava, koja su naklonjena toj pojavi, a to se smatra vrlo dobrom osobinom. Kad takva drutva osete da je matica ostarela ili oteena ili iz ma kojih drugih razloga prestala da polae jaja u normalnom obimu, pele radilice odmah izgrauju nekoliko matinjaka, u prvom redu na sredini saa, i te matinjake sa posebnom briljivou hrane i neguju. Kad se prva matica izvede, ostali matinjaci obino bivaju razoreni. Najkarakteristinija pojava kod tihe zamene matica je da matica majka i matica erka mogu izvesno vreme zajedno da ive i sasvim normalno da polau jaja, to kod pelinjih drutava ni u jednom drugom momentu nije sluaj. Razumljivo da e stara matica u pelinjem drutvu koje je ve izvrilo tihu zamenu matice, biti ubrzo unitena. Moramo posebno da naglasimo da pelari nikad ne treba da se oslanjaju na to da e pelinje drutvo samo izvriti tihu zamenu matice. To su toliko retke pojave da ih treba zanemariti, ve raditi i blagovremeno vriti zamenu matica u svakom pelinjem drutvu. Zamena matica dodavanjem proizvedenih Postoji bitna razlika u dodavanju oploene i neoploene matice pelinjim drutvima. Meutim, uvek je bolje da se pelinjim drutvima dodaje samo oploena i po mogustvu testirana matica, jer u tom sluaju tano znamo kakvog nam je kvaliteta matica. Nain dodavanja oploene matice ve smo opisali u prethodnim izlaganjima. Ovom prilikom izneemo neke od osnovnih faktora koji znaajno utiu da pele lake ili tee prime dodanu maticu.
40
Potrebno je istai da dodavanje matice pelinjim drutvima nije nimalo lak i jednostavan posao. Nije u pitanju samo tehnika hvatanja i dodavanja matica, ma da je to izvanredno znaajno. Jo je vie u pitanju poznavanje osobina pelinjeg drutva, sutina njegovog ponaanja prema dodanoj matici, posebno u pojedinim uslovima, koji postoje u momentu dodavanja matice. Pelinja drutva vrlo teko primaju matice u sledeim sluajevima: ako se ona dodaje u bespanom periodu, ako je pelinje drutvo due vreme bez matice, ako ima lane matice ili trutuu, ako ima izgraene matinjake, ako u vreme dodavanja matice vladaju nepogode, ako je preterano hladno ili preterano toplo, ako u pelinjem drutvu ima mnogo starih a malo mladih pela radilica, jer stare pele neuporedivo tee primaju dodanu maticu nego mlade, ako postoji i u najmanjoj meri pojava grabei itd. Nasuprot tome, pelinja drutva znatno lake primaju maticu ako od njegovog obezmatienja nije prolo vie od jednog do jednog i po dana, ako u prirodi ima pae (to je paa obilnija to pelinje drutvo lake prima maticu), ili ako se umesto pac pele intenzivnije prihranjuju, ako se matica dodaje uvee a ne preko dana, ako je u vreme dodavanja matice vreme vedro i tiho, ako u konici ima vie mladih pela, ako je u pitanju mirna matica koja odmah poinje sa poleganjem jaja, nervozne matice sa brzim pokretima nerado se primaju, oploene matice drutva daleko lake primaju dok normalno razvijena pelinja drutva praktino ne primaju neoploene matice. Nukleusi lake primaju maticu nego normalno razvijena pelinja drutva, itd. Sve napred iznesene momente treba obavezno uzeti u obzir prilikom dodavanja matice pelinjim drutvima, jer ako se napravi ma kakav propust dolazi do neuspeha, a to je iskusnim pelarima dobro poznato, budui da praksa to nepobitno potvruje.Uopte ne preporuujemo dodavanje neoploenih matica pelinjim drutvima, jer ih ona praktino i ne primaju, ali ako smo na to ve prinueni, onda te matice dodajemo prvo nukleusima sa manjim brojem izrazito mladih pela a kada se matica oplodi i pone normalno polagati jaja onda spojimo nukleuse sa obezmatienim drutvom u koje elimo da prenesemo maticu.
Ukoliko nismo u mogunosti da proizvedemo ili nabavimo mlade oploene matice i njima zamenimo stare, najbolje je zamenu matica tada izvriti zrelim matinjacima, imajui u vidu sve uslove iznete prilikom objanjavanja postupka dodavanja matica pelinjim drutvima, poto oni u potpunosti vae i prilikom dodavanja zrelih matinjaka. Zamenu starih matica dodavanjem zrelih matinjaka treba obaviti u vreme sezone rojenja pela, a to je u naim uslovima uglavnom mesec juni. Ovo je najpogodniji period jer u to vreme nije problem obezbediti zrele matinjake, a sa druge strane u to vreme pelinja drutva najradije primaju dodatnu maticu ili zreo matinjak. Pre dodavanja zrelih matinjaka, iz pelinjeg drutva treba odstraniti, na 10 do 12 asova, staru maticu ako je ima. Me- utim, zreli matinjaci mogu se dodavati i bez odstranjivanja stare matice, jer ubrzo posle izleganja mlade matice stara bude unitena.Dodavanje zrelih matinjaka moe se izvriti na dva naina: paljivim isecanjem matinjaka sa malim paretom saa i umeta- njem toga matinjaka u sae sa leglom u konici u kojoj elimo da menjamo maticu. Dodavanje matinjaka radi zamene stare ma- tice moe se izvriti i na taj nain to se ceo ram na kome ima ve zrelih matinjaka dodaje drutvu u kome elimo da zamenimo maticu.U oba sluaja dodaju se, radi svake sigurnosti, 2 do 3 zrela matinjaka, koji se pre dodavanja namau medom iz konice u koju se dodaju, da ih pele ne bi razorile ili se zatite ianom mreom dok pele na njih ne naviknu .
Zamena matica obezmatiavanjem Neki pelari zamenjuju matice na taj nain to neposredno pred glavnu pau sklone maticu iz konice, bilo da je unite ili stave u male nukleuse u rezervu. Na ovaj nain znatno se u pelinjem drutvu poveava radna atmosfera na proizvodnji meda, jer nema matice, koja u to vreme polae dnevno veliki broj jaja, pa bi se veliki broj pela angaovao na ishrani i nezi obimnog legla. Ubrzo posle sklanjanja matice, pele radilice izgrauju matinjake to ih, takoe, instinktivno nagoni na veu proizvodnju meda.Dobra je strana toga naina zamene matica to to takva pelinja drutva proizvedu znatno
41
vee koliine meda a loa to, dok se izvede mlada matica i dok ne pone da polae jaja, proe oko 30 dana, pa za to vreme drutvo oslabi, pa mu treba vremena da se oporavi.Ovaj metod nije pogodan u sluaju kad se posle glavne pae na jednom mestu pele nameravaju seliti na drugo, gde ta ili neka druga paa tek poinje. Ovo iz razloga to oslabljena drutva nisu u stanju da proizvedu toliko meda koliko bi proizvela da nije bilo oduzimanja matice.
V PREDAVANJE
Postoji bitna razlika izmeu glavne i ostale pae. Glavna paa daje dosta nektara ali traje kratko vreme, a ostale pae traju due ali je dnevni unos znatno manji. Svaki pelar treba spremno da doeka glavnu pau, jer ako se taj period propusti, ne moe se nikada nadoknaditi. Uzmimo za primer da je bagrem u nekom podruju glavna paa. Bagrem cveta due ali vrlo kratko vreme medi. U normalnim prilikama medi svega 6 do 10 dana. Meutim, u ovom periodu izvanredno dobro medi. Naa praksa je pokazala da je konica sa prosenim drutvom (sva su drutva bila prilino jaka) u bagremovoj umi, u jeku punog medenja, poteala za jedan dan za 13,5 kg. Od svih osnovnih principa i uslova koji se odnose na intenzivnije korienje glavne pae u periodu punog medenja, odnosno uslova za postizanje visoke proizvodnje meda, navodimo najvanije: pelinja drutva treba da budu to je mogue jaa i zdravija; u konicama treba da bude dovoljno prostora; spreiti nepoeljno rojenje; pelinja drutva moraju biti to blie glavnoj pai; leta za vreme punog medenja sto vie proiriti stovriti maksimalno raspoloenje kod pela radilica u to vreme uopte ne uznemiravati pele i ne vriti nikakve preglede im proe glavna paa u jednom mestu, pele treba preseliti u drugo mesto gde ta ili neka druga paa tek poinje da medi STVARANJE JAKIH PCELINJIH DRUTAVA O stvaranju jakih pelinjih drutava ve je bilo govora. Ovde emo posebno naglasiti da u vreme glavne pae, pored toga to drutva treba da budu veoma jaka, ona treba tada da imaju i najvie pela izletnica, jer ako je drutvo jako i u njemu ima vie mladih pela a manje izletnica, ne mogu se dobiti visoki prinosi. To praktino znai da jaanje drutva treba podesiti tako da u periodu glavne pae u njima bude najvie pela koje su starije od 18 dana, jer u tom periodu one izleu iz konica i donose ma- terijal za izradu pelinjih proizvoda. Meutim, prirodni proces razvoja pelinjih drutava je takav da u normalnim uslovima, kada ima najvie pela izletnica, uvek ima i dovoljno pela razliite starosti koje prihvataju doneti materijal i blagovremeno ga prerauju da ne bi dolo do zastoja u konici. Da bi se postigla visoka proizvodnja meda, vri se priprema pelinjih drutava, kao i obezbeenje ostalih uslova, gotovo cele godine, tako da pelinja drutva budu sposobna da iskoriste glavnu pau, koja je glavni izvor za ostvarenje visoke proizvodnje meda. Meutim, poslovi koje treba obaviti pred glavnu pau, imaju naroiti znaaj i njima se mora posvetiti posebna panja, kako bi se te pripreme do kraja dovrile.Za ostvarenje visoke proizvodnje meda, vrlo znaajnu ulogu ima jaina pelinjeg drutva. Samo od jakih drutava moe se postii visoka i rentabilna proizvodnja. Poznato je da jako drutvo proizvodi vie meda po jednoj peli radilici. Znai da proizvodnja meda nije srazmerna jaini drutva, ve sa poveanjem broja pela u jednom drutvu, proizvodnja meda progresivno raste. Radi lakeg razumevanja, daemo jedan primer sa proizvodnim pokazateljima. Pelinje drutvo sa 20.000 pela moe u odreenim uslovima da proizvede 0,5 gr meda po jednoj peli ili 10 kg po jednoj konici. U istim uslovima drutvo sa 50.000 pela proizvee 1 gram meda po peli ili 50 kilograma po konici. Znai, broj pela povean je za 150 posto, a proizvodnja meda za 400 posto.
42
Meutim, nisu samo to prednosti jakog pelinjeg drutva. Ima i drugih prednosti meu kojima su najvanije sledee: jako pelinje drutvo je otpornije na niz bolesti i tetoina; kod jakih drutava vrlo retko dolazi do grabei, jer su ona izvanredno sposobna da se bore protiv tuica; potronja meda po jednoj peli, manja je kod jakih drutava nego kod slabijih, pa se na taj nain postie bolja rentabilnost; ako imamo izrazito jaka drutva, odmah posle glavne pae moemo ih sa velikim uspehom rojiti, a dobar roj takoe predstavlja veliku vrednost itd. Bitka za stvaranje jakih drutava je u stvari bitka za visoku proizvodnju meda. Stvaranje jakih drutava poinje jo pred kraj leta preduzimanjem mera da se izvede to vie mladih pela radilica za prezimljavanje. Zatim, rano s prolea pelinja drutva se nadraajnim prihranjivanjem podstiu za bre razvijanje, a dodavanjem cvetnog praka ili zamene cvetnom praku, pomae se pelinje drutvo da sa uspehom hrani i neguje leglo. Razumljivo, da se rano s prolea preduzimaju i druge mere u cilju stvaranja jakih drutava, kao to su: spajanje slabih drutava, zamena starih matica mladim i dr. Meutim, u pelarstvu nije vaan samo jedan elemenat za postizanje visoke proizvodnje, ve treba da budu ispunjeni svi uslovi. Mi moemo na primer, da najidealnije obavimo sve poslove za maksimalnu proizvodnju meda, ali ako u odreenom momentu nema dovoljno prostora u konici, pelinje drutvo e proizvesti samo onoliko meda, koliko to omogui postojei prostor u konici, bez obzira to kapacitet toga drutva i obilje pae omoguuju da se proizvede tri puta vie. U novije vreme stvaranje jakih drutava vri se dvomatinim sistemom pelarenja, o emu e biti rei pri kraju ovog poglavlja. Prema viegodinjim zapaanjima, pokazalo se da su izrazito jaka drutva u dobrim godinama proizvela i do 100 kg meda godinje, a prosena na istom pelinjaku 16 do 20 kilograma. Zato treba nastojati da se na pelinjaku dre samo izrazito jaka pelinja drutva a naroito u vreme glavne pae. Ukoliko do pred glavnu pau nismo uspeli da stvorimo izrazito jaka pelinja drutva, onda to treba da uinimo spajanjem pelinjih drutava na nain iznet u prethodnom izlaganju. Ponovo da ukaemo da se moe vie meda dobiti od jednog izrazito jakog pelinjeg drutva nego od deset slabih. Izjednaavanje pelinjih drutava
Pri preduzimanju mera da se pelinja drutva to bolje razviju, kako bi to potpunije mogla iskoristiti glavnu pau, treba raditi tako da se sva drutva na pelinjaku dobro i podjednako razviju. Meutim, to se retko kad moe postii, jer uticaji raznovrsnih faktora kod pojedinih drutava to praktino ne dozvoljavaju. Zato se vrlo esto deava da se na jednom istom pelinjaku nae po nekoliko drutava koja zaostaju za ostalima a nisu toliko slaba da ih treba spojiti sa drugim, jaim drutvima. U takvim sluajevima treba izvriti izjednaavanje pelinjih drutava. Ovaj posao moe se obaviti uglavnom na dva naina: Prvi: iz najjaih drutava izvaditi po jedan ram sa dosta zrelog legla i zajedno sa pelama dodati ga pelinjem drutvu koje elimo da pojaamo. Takav ram treba dobro pregledati pre stavljanja u konicu sa slabim drutvom da sluajno sa njim ne bi preneli maticu iz jakog u slabije drutvo. Sasvim je sigurno da bi u tom sluaju matica bila unitena. Koliko emo ovakvih ramova dodati jednom slabijem drutvu zavisi od jaine toga drutva. Obino se dodaje 1 2 rama. Pri dodavanju ramova sa pelama, prethodno treba poprskati nekom miriljavom tenou pele na ramovima koji se dodaju i drutvo kome se oni dodaju, odnosno primeniti sve ono to je potrebno pri spajanju pelinjih drutava (o emu je bilo govora u prethodnim izlaganjima). Izjednaavanje pelinjih drutava treba izvriti uvee kad prestane izletanje pela. Smatra se da je najbolje ako se izjednaenje pelinjih drutava izvri na oko 20 do 30 dana pred glavnu pau. Izjednaavanjem pelinjih drutava postie se i to to se kod izrazito jakih pelinjih drutava oduzimanjem 1 do 2 rama sa pelinjim leglom istovremeno spreava nagon za rojenje. Drugi nain izjednaavanja pelinjih drutava je zamena mesta izmeu konica sa izrazito jakim pelinjim drutvom, sa konicom ije drutvo elimo da pojaamo. Ova zamena vri se takoe uvee, kad prestane izletanje pela.Ovakav nain izjednaavanja pelinjih drutava moe se vriti samo u periodu kad u prirodi ima dovoljno pae. Ovo iz razloga to pele izletnice kad uu u tuu konicu sa punim tovarom nektara ili cvetnog praka, nee biti napadnute od pela domaica. Kod ovog naina vri se zamena pela izletnica izmeu jakog i slabijeg drutva.
43
Ponovo ukazujemo da ovaj nain izjednaavanja pelinjih drutava ne treba uopte vriti u bespanom periodu, jer bi zbog borbe pela moglo doi do vrlo tetnih posledica. Obezbeenje prostora u konici Jaka drutva ne mogu se formirati ako u konici nema dovoljno prostora. Ve smo ranije ukazivali da zbog nedovoljnog prostora u konici nastaje rojenje i od jednog jakog stvaraju se dva ili vie slabija drutva, koja nisu u stanju da daju visoku proizvodnju. Mcutim, nedostatak prostora u konici u vreme punog medenja glavne pae moe, u pogledu proizvodnje meda, da ima vrlo tetne posledice. U prolee, kada cveta rano medonosno bilje, deava se da unos nektara i cvetnog praka bude toliko veliki da se u ploditu na sau ispuni skoro ceo raspoloivi prostor jo nedovoljno proirenog pelinjeg gnezda i da tako matica bude blokirana, da nema gde da polae jaja. Ta pojava jako usporava razvoj pelinjeg drutva, pa zato prostor u konici treba i u tom sluaju blagovremeno proirivati i time otklanjati neeljene posledice.Ako ve znamo da u ovom periodu jako drutvo moe na dan da sakupi 14 pa i vie kg nektara, onda proizilazi da je za preradu i smetaj toga nektara potrebno bezmalo 2 polunastavka Dadan-Blatove konice. Jasno je koliko se gubi u proizvodnji, ako se sa dodavanjem polunastavka zakasni samo jedan dan. U ovakvim sluajevima pelar treba da bude veoma oprezan i da dodavanjem polunastavaka obezbedi dovoljno prostora jer, ako to ne uini, sav raniji trud ostae uzaludan.Treba znati da je za preradu jednog kilograma nektara potreban prostor u koji bi moglo da se smesti dva i po do tri kilograma meda. U nektaru kao to je napred izneto u poglavlju kako pele spravljaju med ima 40 do 80 posto vode, koju treba svesti na 18 do 20 posto koliko je ima u gotovom medu. Znai iz nektara treba odstraniti 20 do 60 posto vode. Pele to postiu na taj nain to kapi nektara rasporeuju na elije saa i premetaju ih sa elije na eliju vie puta, sve dok suvina voda ne ispari. Istovremeno sa time pele radilice lepezanjem (mahanjem krila), stvaraju vetar da bi voda bre isparila iz nektara. U jednom minutu pela lepezanjem napravi oko 26.000 zamaha krilima, to predstavlja znatan napor. Na ovo ponovo podseamo da se jasno vidi da je pelama potreban veliki prostor za rad. Taj prostor treba blagovremeno proirivati, jer samo u jednom danu zakanjenja moe mnogo da se izgubi.Dodavanje medita na plodite vri se im su se drutva u ploditu toliko razvila, da su, na primer, posela najmanje 10 ramova u konici koja ima 12 ramova i da su posednuti ramovi dobrim delom ispunjeni medom i leglom. Medita treba blagovremeno dodavati da zbog teskobe ne bi dolo do nagona za rojenje. Kad treba postaviti medite, najbolje se moe odrediti po razvijenosti drutva i po gornjim delovima saa u ploditu. Kad pone obilnija paa, gornji delovi saa u ploditu pobele, jer pele produuju elije saa sa sveim voskom, smetaju u njih med i zatvaraju ih. im se ovakve konice otvore, odmah se oseti miris sveeg voska i meda. Tada treba stavljati nastavak.Ako za sva medita nemamo ve izgraeno sae, onda u medite treba naizmenino stavljati 3 rama izgraenog saa, a 1 sa ugraenim votanim osnovama.Desi se da matica pree iz plodita u medite i da tamo pone polaganje jaja u elije. To treba spreavati jer se smanjuje prinos meda. Najbolji i najsigurniji nain je da se izmeu plodita i medita stavi Hanemanova (matina) reetka kroz koju pele mogu da prou a matica ne moe. Meutim, smatramo da je bolje i jednostavnije da se ramovi u meditu razmaknu tako da oni budu rei u meditu nego u ploditu. Ako, na primer, u meditu ima 12 ramova onda se izvade 2, a ostali rasporeuju na jednaka rastojanja. U takvom sluaju, rastojanja izmeu ramova u meditu su vea nego u ploditu, pele izgrauju produne elije na sau u meditu i u takve elije matica uopte nee da polae jaja. Razmicanje ramova u ploditu ima i drugih prednosti, stvara se punije sae, pa je lake raditi sa 10 nego sa 12 ramova, a u njih zbog znatno dubijih elija stane vie meda.Kad pele ispune medom sae u meditu za oko dve treine treba dodavati sledei nastavak.Nastavak sa praznim saem dodaje se ispod nastavka sa punim saem, odnosno neposredno iznad plodita, jer tada pele manje gube u vremenu da bi dole do slobodnog prostora.
Spreavanje nagona za rojenje Ako smo pred glavnu pau ve stvorili jaka drutva, onda ih moramo uvati. Nepoeljno rojenje moe da izazove znatno slabljenje drutva, a to prouzrokuje velike tete, naroito ako se rojenje pojavi neposredno pred glavnu pau ili u toku glavne pae. Nagon za rojenje pela pojavljuje se u momentu kada se pele brzo razmnoe i ispune ceo raspoloivi prostor u konici. Tada se ne mogu zaposliti sve
44
pele u toj konici, pa poinju pripreme za rojenje. Ve od toga momenta gubi se radno raspoloenje pela radilica za sakupljanje nekatara i cvetnog praka i njihovu preradu u med.Da bismo to spreili, da ponovo podsetimo, takvom drutvu treba proiriti prostor u konici i time omoguiti rad svim pelama radilicama. Za drutva smetena u konice nastavljae, proirivanje prostora ne predstavlja nikakav problem. Ako je potrebno, takva drutva mogu imati plodite u jednom, dva, tri pa i vie nastavaka, to zavisi od tipa konice i pae. Osim toga, kod nastavljae se mogu bez ikakvih tekoa dodavati medita, prema potrebi.Spreavanje rojenja moe se postii i ako se iz konice oduzme nekoliko ramova sa leglom, a na njihova mesta stave ramovi sa praznim saem ili sa satnim osnovama. Na ovaj nain proiruje se prostor za rad pela radilica, a sa oduzetim leglom pojaavamo slabija drutva.Dopunska mera za spreavanje rojenja je razaranje matinjaka. Konica se otvori, pronau matinjaci i svi se saseku otrim noem. Kasnije, kod takvih drutava moe doi do ponovnog nagona za rojenje, pa zato sasecanje matinjaka treba ponoviti.I odstranjivanjem stare matice iz drutva koje je dobilo nagon za rojenje moe se spreiti rojenje. U takvom sluaju moe se tom drutvu dodati mlada matica izvedena istog prolea. Detaljnije o spreavanju rojenja izneto je u prethodnom izlaganju.
Pribliavanje pela pai Pele donose nektar i cvetni praak sa udaljenosti od vie kilometara. Meutim, ako je ta udaljenost velika, one provode dugo vreme na putu i mnogo se zamaraju, naroito kada se vraaju sa punim tovarom. To smanjuje efekat njihovog rada. Kada je paa blizu, pele praktino nemaju praznih letova ve provode gotovo celo vreme u sakupljanju nektara i cvetnog praka. Da bi pela proizvela 100 grama meda, ona mora posetili oko milion cvetova. Za proizvodnju jednog kilograma meda pele radilice treba da donesu oko 140.000 svojih tovara nektara. To praktino znai da za 1 kilogram meda pele radilice treba da prelete put od oko 400.000 kilometara, pod pretpostavkom da je paa udaljena od pelinjaka u proseku jedan i po kilometar. Ove podatke ponovo iznosimo radi toga da bi imali jasniju predstavu koliki uticaj ima blizina pae na postizanje visoke proizvodnje meda, odnosno koliko pele izgube vremena u letenju od pelinjaka do pae i natrag. Zato je neposredno pred glavnu pau neophodno pelinja drutva pribliiti glavnoj pai to je mogue blie, a im ta glavna paa proe, pele treba seliti na drugo mesto gde ta ili neka druga paa tek poinje da medi. Razumljivo, prethodno se moraju izvriti sve pripreme i proveriti paa na koju elimo da selimo pele. Previe gusto naseljavanje pelinjih drutava smanjuje proizvodnju meda. Deava se, na primer, da se u velikim bagremovim umama smeta vrlo veliki broj pelinjih drutava u neposrednoj blizini i to na najpristupanijim prilaznim mestima. To nije dobro, jer pri prostranoj i bogatoj pai u grupi ne treba da bude vie od 30 do 50 jakih pelinjih drutava. Drugu grupu treba udaljiti oko 2 kilometra i tako redom postavljati ostale grupe. Proirivanje leta Proirivanje leta na konicama je takoe jedan od uslova za postizanje visoke proizvodnje. to su leta za vreme glavne pae ira, to e pele pri ulazu i izlazu iz konica manje praviti guvu i manje ekati na red da uu odnosno izau iz konice. U savremenim konicama leto je izrezano na jednoj letvici, koja se u vreme pune pae moe cela izvaditi i tako leto maksimalno proiriti, na primer kod Dadan-Blatove konice za oko 50 cm. Prilikom proirivanja leta u to vreme, ne treba se uopte plaiti da e nastupiti grabe. Poznato je da se grabe nikad ne pojavljuje u vreme obilne pae. Neki naunici su vrili vrlo smele oglede i u vreme najobilnije pae prosipali med oko konica, pa ak njime i mazali po konicama. Meutim, grabe se nije po- javila, dok je u bespanom periodu, na primer, dovoljno samo da nekoliko kapi eernog sirupa prospemo oko konica, pa da se grabe pojavi. Stvaranje radnog raspoloenja kod pela radilica Stvaranje radnog raspoloenja kod pela radilica znatno doprinosi poveanju proizvodnje. U radnom raspoloenju treba odravati pelinje drutvo tokom celog perioda medenja glavne pae. Drutva koja se pripremaju za rojenje prekidaju normalan rad i ni blizu nisu toliko aktivna u sakupljanju nektara i cvetnog praaka kao drutva koja se ne pripremaju za rojenje. I kod dru tva koja imaju nagon za rojenje postoji radno raspoloenje, ali ne za proizvodnju meda ve za pripreme za rojenje.
45
Da bi se stvorilo i odralo radno raspoloenje pela radilica, treba preduzeti sve mere koje su nabrojane u poglavlju o spreavanju pojave nagona za rojenje i samog rojenja, a u prvom redu da se uvek blagovremeno proiruje prostor u konici a prema razvoju pelinjih drutava i prema obimu sakupljanja nektara i cvetnog praka i spravljanju meda. Za odravanje radnog raspoloenja neophodno je drutvima obezbediti potrebnu ventilaciju i zatitu od jakih sunanih pripeka. Zaguljivost u konici, vea koliina vodene pare, i preterano visoka temperatura umrtvljuju pele, ime se remeti njihovo radno raspoloenje. Radi boljeg provetravanja konice, pored ureaja za ventilaciju, moe se, prema potrebi, malo pomai poklopna daska i tako stvoriti pojaana ventilacija. Ovo se moe uiniti samo ako konice imaju zbeg. Meutim, kada je jako toplo, poklopna daska se moe potpuno skloniti ako imamo zbeg i ako je iana mrea na zbegu ispravna.Da bi se konice zatitile od sunanih pripeka praktikuje se da se one postave izmeu drvea, ali tako da u vreme najveih dnevnih ega (od 1115 asova) budu bar delimino u hladovini. Meutim, to nije mogue uvek ostvariti pa smo ee prinueni da konice postavljamo na otvoreno polje, gde su izloene i najveim dnevnim letnjim egama. U takvim sluajevima konice treba zasenjivati rogoznim asurama, ili na krov staviti granje, seno, slamu i tome slino i na taj nain zatititi pojedine delove konice od sunca.Oduzimanje matice, im pone glavna paa, ili neposredno pred samu pau, poveava radnu sposobnost pela radilica. Tada pele kod tek izleenih larvi izgrauju matinjake i u tenji da izvedu novu maticu vrlo intenzivno rade. Sve dok se nova mlada matica ne izvede, ne oplodi, i ne pone da polae jaja, pele radilice su manje zauzete na poslovima oko hranjenja i negovanja legla, pa veu panju posveuju sakupljanju nektara i cvetnog praka i preradi u med. I na ovaj nain neki pelari zamenjuju matice.Tano je da e ova mera povoljno uticati na radno raspoloenje pela radilica i da e se njenim uticajem dobiti visoka proizvodnja meda. Meutim, tu su i veliki rizici, o kojim je ranije pisano. Postoji mogunost da e obezmatiena pelinja drutva po zavretku glavne pae znatno oslabiti pa, ako se desi da glavna paa podbaci, onda smo u ovakvom sluaju mnogo izgubili, jer sa slabijim drutvima neemo moi sa potrebnim efektima koristi druge pae koje dolaze posle glavne a koje takoe mogu da donesu visoku proizvodnju meda, kao to su na primer: livade, suncokret, lipa i dr. Uz to nastaju i druge komplikacije, kao na primer, gubi se kontinuitet u izvoenju pela radilica, pa u odreenom periodu nemamo pela radilica svih starosti, to remeti normalan rad pelinjih drutava, jer se podela rada u pe linjem drutvu bazira gotovo iskljuivo na starosti pela radilica. Dalje, kada se pelinje drutvo obezmatii ubrzo nastaje izgradnja matinjaka, uznemirava se pelinje drutvo, a oslabljeno drutvo koje istovremeno ima samo stare pele radilice nije spo- sobno za proizvodnju mlea i cvetnog praka, ne moe se posle glavne pae sa uspehom rojiti itd. Zato je daleko korisnije da se, umesto obezmatiavanja drutva, vri ogranienje prostora matici pomou Hanemanove matine reetke. Matica je prisutna u drutvu, ona e polagati jaja, ali u manjem obimu, pa e u tom sluaju biti zadovoljeni svi uslovi o kojima je napred govoreno.Obezbeenje apsolutnog mira za vreme glavne pae pelama je potrebno vie nego ikad, jer bi u protivnom bilo poremeeno njihovo radno raspoloenje. Bez velike nude, u vreme glavne pae ne treba vriti nikakve preglede pela ni dozvoliti makar kakvo drugo uznemiravanje: pristup stoke, ivine, motornih vozila i dr. Svako, pa i najmanje uznemiravanje, remetilo bi njihovo radno raspoloenje, a pogotovu ako bi se vrio pregled drutva, jer se pomeranjem ramova remete ve izgraeni uobiajeni putevi, staze i razna rastojanja u konici na koje su se pele radilice ve navikle. Sve to utie na smanjenje proizvodnje meda. Jedino to u to vreme treba raditi oko konica to je dodavanje nastavaka prema potrebi, regulisanje ventilacije i eventualna zatita od sunane ege. Meutim, i ove poslove treba zavriti neposredno pred samu glavnu pau, ili, ako se ve ukae potreba, onda te poslove treba obaviti uvee pred prestanak izletanja pela.
SEOBA PCELA U naoj zemlji seoba pela ima veliki znaaj za postizanje visoke proizvodnje meda, jer su kod nas klimatski uslovi veoma razliiti, pa se jedna ista vrsta medonosnog bilja moe iskoristiti dva, pa i vie puta. Medonosno bilje prvo cveta u nizinama, zatim u pribrdskim predelima i na kraju u viim planinskim podrujima. Seoba pela je prilino komplikovan posao, koji dosta kota, a ako je pelar nepaljiv mogu da nastanu i velike tete. Meutim, ako se sve pravilno obavi, sasvim je sigurno da se mogu ostvariti velike koristi, odnosno
46
visoka i rentabilna proizvodnja. Prilikom seobe pela bitna su dva osnovna faktora, prvi da pelar ispita pau na koju eli da seli pele i drugi da pripremi za seobu i samu seobu izvri kvalitetno.
Ispitivanje pae Ako pelar namerava da seli pele na pau na kojoj je prethodnih godina bio, nema potrebe da ispituje tu pau. Treba samo da proveri da li su moda vremenske nepogode otetile me donosne biljke i da li nisu drugi pelari dovezli svoje pele i prenaselili prostor. Meutim, ako pelar namerava da pele seli na neko drugo podruje, na pau na kojoj nikad nije bio. onda prethodno treba da proveri da li to medonosno bilje u dovoljnoj koliini medi. Ispitivanje pae moe se obaviti na razne naine, ali je najraspitati se kod okolnih pelara koji tu pau odlino poznaju. Ako u okolini nema pelara, onda u poetku medenja treba odneti jednu konicu sa proseno razvijenim drutvom, pa im se kontrolom utvrdi da konica poinje vidno da dobija u teini, istog dana mogu se preseliti i ostala drutva. Priprema konica za seobu Pripremu konica za seobu treba obaviti vrlo paljivo. Stare i ve oronule konice uopte ne treba seliti, jer svaki poremeaj konica na putu moe da ima teke posledice, kako za samog pelara, tako i za sve putnike koji se nau u blizini, jer ih pele mogu napadati. U pripremama konica prvo proveravamo da li su one popunjene ramovima, pa ako nisu onda ih popunjavamo, ili krajnji ram uvrstimo tako da se ne moe pokretati prema praznom prostoru.Nije preporuljivo da se konice sele ako u njima ima dosta meda, pa zato dva do tri dana pre seobe treba med iscediti. Svaki otvor kroz koji bi pele mogle da izlete treba potpuno zatvoriti, a zatim pomou stega ili drugih ureaja za uvrivanje svih delova konice (podnjaa, plodite, nastavci, zbeg i krov) treba konicu potpuno uvrstiti. Naroitu panju obratiti da sistem za ventilaciju u konici dobro funkcionie, tako da pele u konici uvek imaju dovoljno sveeg vazduha.Sve ove poslove treba obaviti po danu, kako bi kvalitet bio to bolji. Uvee, kad sve pele uu u konicu, zatvorimo leto i tada su konice spremne za seobu.Pre seobe jo treba proveriti da li je pripremljen ostali pribor za seobu. U svakom sluaju, na putu treba imati pri ruci dimilicu, pelarsku kapu, raskvaenu ilovau za zatvaranje otvora na konici, rezervni konopac, eki, kljeta, nekoliko letava, izvesnu koliinu eksera i manju sekiricu i testericu.
Nain seobe Pele se mogu seliti danju i nou. Da li e se one seliti danju, zavisi iskljuivo od temperature. Ako je najvia dnevna temperatura ispod 18 stepeni Celzijusovih, pele se mogu seliti tokom dana, ali ako je temperatura via onda ih treba seliti samo nou. Meutim, ako vozila za seobu pela imaju krov i ako se na njima moe podesiti da bude malo promaje, onda se pele mogu seliti i danju na vioj temperaturi, mada se preporuuje da se pele u doba pae preteno sele nou.
47
Kada se stigne na mesto na koje emo konice postaviti, istovar treba to pre obaviti i konice postaviti na ve unapred pripremljena postolja.Kad se konice postave, ako se stigne danju ne treba odmah otvarati leta, ve saekati da se pele malo umire pa onda naizmenino otvarati leta prve, tree, pete konice i tako redom, a posle pola sata otvarati leta druge, etvrte, este konice i tako dalje. Ubrzo posle toga treba leta suziti, a uvee ih normalno proiriti. Iste veeri, svaku konicu treba otvoriti i letimino pregledati, pa ako ima poremeenih ramova onda ih dovesti u red treba kontrolisati pelinja drutva da nije nekom od njih ma tica na putu stradala, pa ako se to desilo onda preduzeti odgovarajue mere.Sutradan poinje normalno korienje pae i leta se mogu maksimalno proiriti. Unos nektara treba stalno kontrolisati pa, im paa na tom podruju proe, pele treba seliti na drugo mesto gde druga paa tek poinje.
DVOMATINI SISTEM PELARENJA U poslednje vreme sve vie se primenjuje dvomatini sistem pelarenja, sa kojim se na istom pelinjaku i pod istim uslovima od jedne konice dobija dva pa i tri puta vea koliina meda. Princip je jasan. Od dve matice dobija se duplo vie pela, pa su i drutva duplo jaa. Ta dva drutva u jednoj konici imaju jedinstvenu organizaciju i podelu rada, to sve doprinosi poveanju proizvodnje, koja je znatno vea nego ako su ta dva drutva podeljena.Izneemo uproeni sistem dvomatinog pelarenja koji su opisali strunjaci Sjedinjenih Amerikih Drava F. E. Moeller i E. R. Harp, a preveo na poznati pelarski strunjak Tihomir R. Jevti. Prevod je objavljen u asopisu Jugoslovensko pelarstvo" br. 11/1966. god., a dopunjavan u kasnijim brojevima. Evo toga prevoda:Jedna matica u pelinjem drutvu smatra se kao neto to je normalno. Ipak, pelar prilino esto nae u konici i dve matice-majku i erku, da polau jaja na istom ili susednim satovima. Viene su ak i tri matice kako zajedno i harmonino polau jaja. Takva situacija moe da traje od jedne do vic ne- delja a poznati su i sluajevi da je trajala i vie od jedne godine; kad smo posle glavne pae vrili kontrolu matice, mi smo nalazili zajedno na poslu majku i erku kod 5% normalnih drutava. Neki sojevi pela su vie nego drugi skloni da dre i majku i erku. Nije redak sluaj da pelar na kraju leta, prilikom zamene matice, nekom drutvu ne uspe da doda novu maticu iako je oduzeo staru, zbog toga to se druga, sparena ili nesparena matica jo nalazi u drutvu.Kada se dvomatina drutva odstranjivanjem matine reetke spoje na jednomatina, deava se da obe matice, gornja i donja, ostanu dosta dugo u konici i da rade kao to to ine majka i ki. Organizovanje dvomatinog drutva zasniva se na injenici, da dve matice mogu harmonino da ive u jednom drutvu. Prema naem iskustvu, svaki sistem, koji obezbeuje da dve matice oko dva meseca pred glavnu pau polau jaja u jednom drutvu, vie doprinosi proizvodnji nego ma koji drugi nain pelarenja.Dvomatina drutva imaju priblino dva puta vie pela nego jednomatina. Takva drutva ne samo da proizvode vie meda, ve ga proizvode i ekonominije nego jednomatina drutva. Unos meda pokazuje sposobnost jednog drutva da iskoristi pau. Na sposobnost drutva da iskoristi pau utiu: jaina (brojnost) rasa ili soj pela, bolest i obavljanje priprema. Pelinja drutva i pelinjaci sa istom paom mogu se mnogo razlikovati po intenzitetu unosa (Moeller 1961). Mnogi pelari su imali priliku da vide da pojedina drutva na jednom pelinjaku proizvedu nekoliko puta vie meda nego to iznosi prosean prinos na pelinjaku. Takva, izuzetna drutva kazuju da je za uspean rad s pelama potrebno da se vodi rauna o izgradnji pelinjih drutava i odravanju njihove jaine u svim fazama pelarenja.
Preimustva dvomatinog sistema Dvomatina drutva esto proizvedu na istom pelinjaku dva puta vie meda nego jednomatina drutva. Rojenje je manji problem kod dvomatinih nego kod jednomatinih drutava. Jaka drutva kao to su dvomatina, tee podleu nozemozi, a i sposobnija su da se oslobode bolesti. Jaka drutva uspenije i prezimljuju. Zimski gubici su obino mali. Kad se drutva pravilno pripreme, njih uopte ne bi trebalo da bude. Do gubitaka obino dolazi kad neko drutvo ostane bez matice, kad se pozna mlada jesenja matica ne spari, kad se ne obezbedi odgovarajua rezervna hrana ili kada ova nije pravilno rasporeena. Dvomatino drutvo ulazi u zimu sa dva puta veom rezervom polena nego obino drutvo (Farar 1958 ). Kao rezultat velike rezerve polena, drutvo ulazi u prolee sa velikom koliinom mladih pela koja je idealna za uvoenje druge matice (za dvomatino pelarenje).
48
Uproen sistem rada Opisani su mnogi naini rada sa dve matice. Jedan od najpoznatijih je Fararov sistem (1958.). Veina metoda rada sa dve matice tei da naroito naglasi potrebu odvajanja ploita dveju matica, da bi se verovatno spreilo da kroz reetku vode borbu. Neke su mere postale suvie sloene i nepotrebne. A ta se moe uiniti da se jednostavnije pelari sa dve matice u okviru normalnog ponaanja pela? Izuavajui Fararov dvomatini sistem, videli smo da matice gornjeg plodita silaze u korpuse koji kao meunastavci razdvajaju plodita i ispunjavaju ih jajima. U 1954. godini, zbog toga to nismo imali dovoljno opreme (korpusa nastavaka), matice su u pet pelinjih drutava, koja su bila vrlo jaka, gotovo sasvim preselile svoja plodita u nastavke iznad matine reetke, koji su tu postavljeni da bi se bolje odvojila plodita jedno od drugog. U svim drutvima leglo se nalazilo i u zapercima, i s jedne i s druge strane matine reetke. Jaja, i s jedne i s druge strane reetke, pokazuju da su matice verovatno polagale jaja kad su u estim razmacima bile sasvim blizu jedna drugoj. Verovatno je da do borbe nije dolazilo. Poslednjih 10 godina, mi smo prestali da razvijamo plodita nastavcima. Dvomatina drutva smo odrali na taj nain to smo gornje plodite odvajali od donjeg samo matinom reetkom.
Raspored radova ovog uproenog sistema je sledei: Nastojimo da rano u prolee, poev od 1. marta, na severu jaka drutva razvijamo do maksimuma prihranjivanjem zamenama polena (Schaefer and Farrar 1946.). Ovu hranu dodajemo koliko drutva mogu da uzmu, da bi osigurala neprekidno izvoenje legla, sve do pojave sveeg polena. U toku ranog proletnjeg izgraivanja gornjeg leta postepeno sputamo na dole, da bi se pele navikle na donje leto. Matice naruujemo s juga, s tim da nam se isporue na dva meseca pre poetka glavne pae. Kad matice dobijemo, mi privremeno podelimo drutva. Staru maticu i mlado leglo sa oko polovinu pela stavimo dole. Gore ostane poklopljeno i zrelo leglo sa ostatkom pela. Donji i gornji deo sasvim odvojimo jedan od drugoga unutranjim pokrivaem, na iji smo otvor prethodno postavili ianu mreu. Taj otvor se moe i sasvim zatvoriti. U isto vreme gornjem delu drutva damo svoje, gornje leto. Ako pelar namerava da za rad s dve matice koristi standardnu opremu (Langstrotovu konicu), mi preporuujemo da upotrebi najmanje dva nastavka za donju maticu i dva nastavka za gornju maticu. Meutim, za dvomatino pelarenje mnogo su bolji 11-okvirni polunastavci modifikovane Dadanove konice ili Fararovi 12okvirni (evrtasti) polunastavci, dubine 16,80 cm. U radu sa Fararovom opremom mi upotrebljavamo najmanje dva nastavka za donji i tri nastavka za gornji deo konice. Kad imamo da delimo vei broj drutava i da im dodajemo matice, mi obavezno ne nastojimo da pronaemo maticu, ve jednostavno izvrimo deobu drutva na tri dana pre nego to e nam prispeti matica s juga. Kada po prispeu matice vrimo pregled, mi smo u stanju brzo da obradimo gde je matica. Sve matinjake obavezno odstranimo i maticu dodamo pomou kaveza za dodavanje matica. U toku naredne dve nedelje ili uopte uzev kada procvetaju pozne vrbe ili rane voke, matica se obino stabilizuje i prema jaini drutva dobro lee. Sve to pelar u to vreme treba da uradi to je da odstrani pregradu unutranji pokriva i da na njegovo mesto stavi matinu reetku. Jedna reetka je sasvim dovoljna.Tako formiranom dvomatinom drutvu daje se dva puta vie nastavaka za smetanje meda nego to je potrebnc jedno matinom drutvu. Drugim reima, tamo gde treba dati 3 standardna nastavka jednomatinom drutvu, dvomatinom treba dati 6, a tamo gde matinoj konici treba dodati 4 plitka nastavka, dvomatinoj treba dati najmanje 8.Kad naemo da je potrebno da se nastavci dodaju, mi postupamo kao kod jednomatinih drutava, s tom razlikom to vodimo rauna o tome, da je tim jakim drutvima potrebno mnogo vie prostora u jedno vreme nego jednomatinim drutvima. Kad se jednomatinom drutvu daje jedan nastavak, dvomatinom treba dati odjednom dva pa i tri prazna nastavka. Da bismo omoguili normalno irenje legla na gore, mi svakih sedam do deset dana menjamo mesta nastavaka u ploditima. To inimo sve do na etiri nedelje pre oekivanog prestanka pae. Posle toga, teina sakupljenog meda obino onemoguava svaki rad sa leglom. Od toga,mi ne menjamo mesta nastavaka u ploditima. Veu panju poklanjamo obezbeenju prostora za smetanje meda, oduzimamo i istovremeno med iz nastavaka im koji bude ispunjen, dok ispranjene nastavke ponovo vraamo, jer moramo biti sigurni da drutvo u svako doba ima potreban prostor za smetanje nekatara i njegovu preradu u med.Vlane nastavke, iz kojih je izvren med, uvek stavljamo iznad delimino ispunjenih nastavaka, nikada direktno preko gornjeg plodita, jer su oni veoma privlani za matice.Ako se takvi nastavci ipak
49
moraju staviti direktno preko plodita, onda preko ovoga prethodno treba staviti drugu matinu reetku.Gornje plodite moe da bude blokirano medom. Ako se to desi, izmeniti mesta gornjeg i donjeg plodita. Plodite blokirano medom staviti na podnjau, a donje plodite sa starom maticom iznad matine reetke. Razume se, pri tome treba voditi rauna da mlada matica za vreme ove operacije ne proe u nastavke iznad gornjeg plodita.
Kada do kraja medobranja nema vie od mesec dana, teoretski nije opravdano dranje matice, poto su potrebne tri nedelje da se od jaja koja se tada snesu razviju odrasle pele i jo jedna ili dve da postanu zbiraice. Ipak, mi ne nalazimo da je praktino da se zalazi u plodite u polovini pae, da bi se odstranila jedna ili druga matica, jer se u to vreme na konici nalaze svi nastavci medita, pa je vrlo teko doi do plodita. U praksi, mi nalazimo da je korisno ostaviti drutvo kao dvomatinu jedinicu do kraja medobranja. Nije potrebno da se pelar brine o tanom vremenu svoenja drutva na jednomatini status. Drutvo treba ponovo svesti na jednomatini status kad mu se oduzme glavnina prinosa. Vie se meda moe izgubiti kad se plodita konice spoje suvie rano nego kad se to uini suvie dockan. U meuvremenu neka drutva mogu sama da likvidiraju jednu od svojih matica. U tom sluaju ta drutva imaju samo po jednu maticu, i tada nema ta drugo da se radi osim da se odstrani matina reetka i da se plodita srede tako da predstavljaju jednu celinu. Od tada, pa do narednog aprila, svako drutvo treba tretirati kao jednomatino drutvo. Radei prema izloenom, mi smo nali da gubici matica nisu veliki i da se matice ne bore kroz reetku. Najvanije je da se dodata matica brzo stabilizuje i da dobro lee. Kad jednom ima dosta legla u svom delu konice, nju e rado primati donji deo drutva iako je odvojen samo matinom reetkom, koja odvaja gornju maticu od donje. Dve matice u periodn izgraivanja pred glavnu pau deluju slino kombinaciji majka - ki.
50