1.

DOSADANJE SPOZNAJE

Dosadanja istraivanja vezana uz antropoloke dimenzije rukometaica nedvojbeno ukazuju na postojanje viedimenzionalnog prostora. Takoer je poznato i da odgovarajude kombinacije parcijalnih struktura tog prostora uvjetuju uspjeh u rukometu. U smislu odreivanja referenci na koje se ovo istraivanje oslanja, polazi se prije svega od programskih ciljeva utvrivanja specifinih modela vrhunskog rukometa koji predstavljaju procjenu projekcije finalnog stanja, to znai da se pored predvianja razine sportskog dometa mora predvidjeti i razina ostalih bitnih imbenika koji na takav rezultat utjeu, ili su za njegovo dostizanje odgovorni. Znanstvena istraivanja u ovom podruju uglavnom su se vrila na uzorku studenata polaznika Kineziolokog fakulteta, te rukometaa i rukometaica razliitog uzrasta, ali su promatrane relacije parcijalnih podruja antropolokog statusa subjekata. Za izbor i usmjeravanje kandidata za neku sportsku aktivnost, kao i za pradenje transformacijskih procesa tijekom treninga, neophodno je poznavanje broja, strukture i stabilnosti primarnih antropolokih dimenzija odgovornih za uspjeh u tom sportu.

U daljnjem tekstu se navode samo rezultati nekih relevantnih istraivanja koja su od interesa za temu ovog rada, a odnose se na strukturu, razvoj i relacije antropolokih obiljeja na uzorku rukometaa-ica razliite dobi, spola, kvalitete i pozicije u igri. Radi lakeg pradenja dosadanje spoznaje smo podijelili u pet skupina: istraivanja morfolokih karakteristika u rukometu, istraivanja motorikih sposobnosti u rukometu, istraivanja psiho-socijalnih karakteristika u rukometu, relacije antropolokih obiljeja u rukometu, iskustva autorice.

1.1.

Istraivanja morfolokih karakteristika u rukometu

Momirovi i suradnici (1966) analizirali su latentnu strukturu antropometrijskih varijabli kod normalne populacije i skupina koje su sainjavali veslai, plivai, nogometai, odbojkai, atletiari, koarkai, judai i rukometai. Svaka grupa u pojedinim sportovima sadravala je po 60 vrhunskih sportaa starih 18 do 25 godina. I na sportaima i na nesportaima primijenjeno je 45 antropometrijskih mjera. U svim uzorcima ispitanika izolirana su po etiri faktora, interpretiranih kao: longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost skeleta, cirkularna dimenzionalnost trupa i faktor potkonog masnog tkiva. Hoek i Pavlin su (1983. godine, prema Livaji, 1999) na uzorku od 54 studenta fizike kulture proveli istraivanje s ciljem da odrede veze izmeu osnovnih, latentnih morfolokih karakteristika, definiranih longitudinalnom i transverzalnom dimenzionalnou skeleta, volumenom i masom tijela, koliinom masnog tkiva i dva skupa varijabli na temelju kojih se moe procijeniti igraki kvalitet u rukometu. Prvi je skup definiran latentnim dimenzijama, a izveden iz testova za procjenu situacionih motorikih sposobnosti, vanih za rukomet. Drugi je skup definiran ocjenama igrake efikasnosti na temelju kontinuiranog praenja igraa na jednom uzorku rukometnih utakmica. Utvrdili su da morfoloka graa tijela, koja se moe oznaiti kao stenomorfija (natprosjena skeletna graa i natprosjena miina masa tijela) ima povoljan utjecaj na silu koju su rukometai u stanju razviti pri izbaaju lopte dakle na apsolutnu eksplozivnu snagu moduliranu specifinom rukometnom tehnikom. Ovaj morfoloki sklop, meutim, nema utjecaja na ostale situacione motorike sposobnosti.

Bala i Popmihajlov (1988) su

u cilju utvrivanja morfolokih karakteristika

vrhunskih rukometaica uzorak od 66 rukometaica podijelili u tri grupe obzirom na kvalitetu tj. rang natjecanja i to na 22 igraice druge lige, 22 igraice prve lige i 22 reprezentativke. Na cjelokupnom uzorku ispitanika primijenjeno je 12 antropometrijskih mjera. Rezultati analize varijance su ukazali da je samo longitudinalna dimenzionalnost skeleta statistiki znaajna u razlikovanju ispitanih grupa rukometaica. Ova morfoloka karakteristika je znaajno najvie izraena kod reprezentativki, koje spadaju u najui vrh svjetskog rukometa. Isti rezultati su dobiveni i u latentnoj analizi dimenzija. U radu entije i suradnika (1997) predstavljene su, izmeu ostalih, i antropometrijske karakteristike hrvatskih rukometnih reprezentativaca. Dolo se do korisnih podataka o antropometrijskim, odnosno morfolokim obiljejima ispitanika. Obzirom na uspjeh hrvatske nacionalne vrste, ovi podaci se mogu koristit kao modelne karakteristike.

Srhoj, V. i suradnici (2002) su na uzorku od 49 vrhunskih rukometaa analizirali morfoloke karakteristike prema igrakim pozicijama. Pokazalo se da su vanjski igrai i vratari dominantno i naglaeno dimenzionirani u mjerama skeleta i opsezima. Linijski igrai, tj. krilni i kruni napadai, slabije su longitudinalno dimenzionirani, dok se kruni napada posebno izdvaja zbog naglaene voluminoznosti te neto vee koliine masnog tkiva. Prisutne razlike u morfolokoj grai ukazuju na diferenciranje i selekcioniranost igraa s obzirom na specifine kinezioloke zahtjeve pojedinog igrakog mjesta.

Ibnziaten i sur. (2002) analizirali su tjelesnu kompoziciju djeaka dobi 10-14 godina, rukometaa iz 11 ekipa lige. Uzorak odgovara 29.32% ukupnog stanovnitva (854) i omogudio je pronadi visoko pouzdane zakljuke. Osim 5 specifinih testova, izmjereno je osam konih nabora, etrnaest longitudinalnih mjera, trinaest opsega i devet dijametara. Sastav tijela procijenjen je Matiegka metodom. Postotak masnog tkiva procijenjena je pomodu jednadbe Slaughter i sur., miidne mase po Drinkwater i Ross formulom; kotane mase po formuli Rocha i ostatka mase po

Wrch-ovoj jednadbi. Rezultati pokazuju da su izmjereni sportai vii, tei i imaju vede raspone od sportaa iz drugih radova. U dobi od 10 do 14 godina postotak masnog tkiva se smanjuje i mijenja se raspodjela potkone masti.

Demir, M. i Stankovid, A. (2007) su utvrdili da postoji znaajan utjecaj morfolokih dimenzija na realizaciju onih specifinih zadataka u kojima morfoloke dimenzije predstavljaju realnu biomehaniku osnovu u smislu pozitivne realizacije zadataka. Isto tako je znaajan utjecaj morfolokih dimenzija u motorikim testovima kojima se procijenjuje brzina kretanja bez lopte, premjetanje vlastitog tijela u prostoru i odravanje zadanih poloaja tijela, s tim to je u ovim situacijskim testovima utjecaj morfolokih dimenzija neovisan od razine tehnikih znanja u rukometu.

Taborsky (2007) je svojim istraivanjem pokuao doprinijeti teoriji selekcijskog procesa za odabir vrhunske rukometne momadi. Osnovna radna metoda je retrospektivna, gdje se

analizirala tjelesna visina igraa iz dvadeset i est najbitnijih sportskih dogaaja (Europska i Svjetska prvenstva i Dravna natjecanja). Taborsky je zakljuio da su u prosjeku reprezentativni igrai izrazito vii u odnosu na opdu populaciju. "Sekularna ubrzanja rasta" unutar opde populacije je nevano. Tjelesna visina je drugaija u odnosu na razliite igrake pozicije. Utvreno je da na predikciju izbora za najbolju momad, utjee porast prosjene tjelesne visine. Meutim, s porastom tijelesne visine, povedavaju se i problemi s razvojem koordinacijskih sposobnosti igraa. Dakle, pametno bi bilo koristiti u igri ne samo visoke igrae, ved i nie, za sastav najboljih rukometnih momadi.

ibila i sur. (2011) su na uzorku 90 vrhunskih juniora prosjene starosti 17, 5 godina izraunali korelaciju izmeu potkonog masnog tkiva i nekih pokazatelja motoriko-funkcionalnog prostora. Istraivanje je potvrdilo negativan utjecaj potkonog masnog tkiva na sve testove motorike i funkcionalni parametar VO2max, iz ega su zakljuili da masno tkivo djeluje kao balast i nije poeljno za igraku uspjenost.

Urban i Kandrac (2011) su na uzorku 207 rukometaica iz razliitih reprezentativnih skupina koje su nastupile na 19. enskom Europskom prvenstvu izmjerili antropometrijeske karakteristike i izraunali somatotip igraica. Zakljuili su da meu rukometaicama u vedini prevladava umjerena mezomorfna konstitucija igraa, zatim endomorfna a tek onda ektomorfna konstitucija somatotipa. Zanimljivo je da rukometne ekipe koji su se nalazile od 1. do 8. mjesta dijelile su razmjerno vede vrijednosti endomorfije: 2,3 - 2,5 i mezomorfije: 4,3 - 4,5, a nie vrijednosti ektomorfije: 1,9 - 2,0, to je pokazatelj relativno slabijeg linearnog stasa s viim vrijednostima tjelesne mase i potkone masnode, iri kostur i dobro razvijene muskulature. Nasuprot tome, momadi koje su zavrili od 9. do 16. mjesta pokazuju relativno manju vrijednost endomorfije: 2,0 - 2,2, donju vrijednost mesomorfije: 3,6 - 4,1 i vie izraenu ektomorfiju: 2,2 - 2,6 iz ega zakljuuju da su te ekipe izgledom linearnog stasa s duljim segmentima pojedinih dijelova tijela, niim vrijednostima tjelesne mase i potkonog masnog tkiva i relativno nie voluminoznosti muskulature.

Vila i sur. (2011) su uzorak od 130 vrhunskih rukometaica prosjene dobi 25,74 godina koje su bile u trenanom procesu u prosjeku 14 godina, a igrale su prvu panjolsku ligu podijelili po igrakim pozicijama. Izvrili su antropometrijska testiranja i izraunali somatotipsku konstituciju. Zakljuili su da su srednji vanjski, bekovi i krila pripadaju u vedini mezomorfnoj konstitucionalnoj skupini, dok pivotmeni i vratari pripadaju endomorfnoj skupini. Takoer se uoila znaajna razlika u antropometrijskim karakteristikama krilnih igraa sa svim ostalim igrakim pozicijama, a posebice s pivotmenima i bekovima.

Chiara, M. i sur. (2011) su istraivali antropometrijske karakteristike i sastav tijela na uzorku 43 rukometaice koje su igrale talijansko prvenstvo, a koje su bile grupirane prema natjecateljskoj uspjenosti (kvalitetne i manje kvalitetne) i poziciji u igri (vratar, vanjski, krilo, pivot). Rezultati su pokazali da kvalitetnije igraice imaju znaajno nii postotak masti i visoiji mineralni sadraja kostiju od manje kvalitetnih, kao i vedu miidnu masu posebno u gornjim

udovima. Sveukupno, fizikalna svojstva i sastav tijela rukometaica u Italiji nepovoljan je u usporedbi s drugim zemljama, to upuduje na potrebu za poboljanim odabirom trenanih operatora. Promatrajudi razlike izmeu igrakih pozicija utvrena je statistiki znaajna razlika izmeu rasta, mase, indeks tjelesne mase (BMI), nekoliko debljina konih nabora i duina, kao i ukupne tjelesne mase, miidne mase i masnog tkiva igraa na razliitim pozicijama. Post-hoc analiza pokazuje da se krilni igrai i vratari najvie meusobno razlikuju. Ovi rezultati potvruju i proiruju dosadanja istraivanja o prisutnosti antropometrijskih razlika unutar igrakih pozicija u rukometu.

Iz dosadanjih istraivanja moe se zakljuiti da antropometrija u dijagnostikom postupku ima svoje mjesto u selekciji rukometaa po kvaliteti i po igrakim pozicijama unutar rukometnog sporta. Dakle, utvreno je da su morfoloke karakteristike dobar prediktor igrakoj uspjenosti, a to se posebice ogleda kroz longitudinalnu dimenzionalnost, raspon i duinu ake, te smanjen udio potkonog masnog tkiva. Takoer je uoena znaajna razlika izmeu igrakih pozicija koja se ogleda kroz izraeniju longitudinalnost vanjskih pozicija i vratara te pivotmena koji uz tu dimenziju imaju izraeniju i voluminoznost, dok su kod krilnih pozicija utvrene niske vrijednosti longitudinalne dimenzionalnosti tj. oni su najnii igrai s niim centrom teita tijela.

2.2. Istraivanja motorikih sposobnosti u rukometu

Promatrajui motoriki prostor rukometaa-ica izdvajamo sljedee radove:

Pavid (1972) je na uzorku od 50 studenata fizike kulture utvrdio znaajan doprinos sposobnosti brze promjene pravca kretanja bez lopte za uspjeh u rukometu, a 1973. na uzorku 135

rukometaa republike l savezne lige znaajnu povezanost testova za procjenu eksplozivne snage s igrakim kvalitetom.

Delija, K. (1975) je na uzorku od 60 vrhunskih rukometaica, primijenio 12 varijabli, od kojih je est mjerilo eksplozivnu snagu kao opu motoriku sposobnost, a est je testova bilo situacijskog tipa. Nakon provedene regresijske analize, moglo se zakljuiti sljedee: itav sustav prediktora bio je znaajno povezan s igrakom kvalitetom rukometaica; testovi eksplozivne snage nisu znaajno povezani s igrakom kvalitetom; situacijski testovi eksplozivne snage u rukometu znaajno sudjeluju u prognoziranju igrake kvalitete; iz sustava 12 testova eksplozivne snage, prognostiku valjanost pokazali su skok u dalj s mjesta, kretanje brania i bacanje rukometne lopte s mjesta; u sustavu situacijskih testova, osim dva ve navedena, igraku kvalitetu znaajno prognoziraju i skok ut trokorakom te, na granici znaajnosti, maksimalni dohvat rukama sunonim odrazom.

Pavlin i suradnici (1982) su na uzorku od 54 ispitanika studenata FFK u dobi od 2024 godine primijenili su 22 mjerna instrumenta s ciljanim predmetom mjerenja slijedeih situacijskih-motorikih dimenzija u rukometu: preciznost, vjetina baratanja loptom, brzina kretanja s loptom, brzina kretanja bez lopte i snaga izbaaja lopte. Autori su potvrdili hipotezu o egzistenciji svih pet situacijsko-motorikih latentnih dimenzija u rukometu.

Vuji, J. (1982.) je utvrdila relacije skupa tipinih manifestacija eksplozivne snage izvedenih iz manifestacija tipa udarca, bacanja, skokova i sprinteva i uspjenosti u rukometu. rezultati analiza pokazali su sljedee: 1. Odabranim sistemom prediktora mogue je prognozirati statistiki znaajan dio varijabiliteta kriterijske varijable.

2.

Veza izmeu prediktorskog sistema i kriterijske varijable nije ostvarena na temelju uea svih varijabli prediktorskog sistema, pa se ne moe utvrditi da je generalni faktor eksplozivne snage u znaajnim relacijama sa kriterijem.

3.

Struktura

linearne

kombinacije

prediktora

definirana

je

dominantnim

promjenama relativne eksplozivne snage, za koje je karakteristino da predstavljaju dinamike pokrete itavog tijela, pa se moe utvrditi da je veza sa kriterijem ostvarena na raun relativne eksplozivne snage, koja se manifestira u sloenim dinamiki brzim i eksplozivnim pokretima itavog tijela. 4. Obzirom na to da je upotrijebljen uzorak znaajno selekcioniran u odnosu na cjelokupan motoriki status, te da je varijanca kriterijske varijable drastino kontrolirana, moe se utvrditi da je veza izmeu relativne eksplozivne snage i uspjenosti u rukometu znatno vea nego to je u ovom radu dobivena. Kule i imenc (1983) su na uzorku od 52 studenta FFK, koji su usvojili rukometne tehnike elemente na razini prosjenih rukometaa, istraivali povezanosti bazinih motorikih sposobnosti sa situacijsko-motorikim sposobnostima rukometaa i njihovom efikasnosti u igri. Kvazikanonikom i kvaziregresijskom analizom utvrene su znaajne pozitivne relacije izmeu bazinih motorikih i situacijsko- motorikih sposobnosti. U osnovi veza lee koordinacija, eksplozivna snaga i brzina pokreta, pa su ove sposobnosti motorika osnova situacijske efikasnosti u rukometu. Istim metodama utvrena je i veza izmeu bazinih motorikih sposobnosti i uspjenosti u rukometnoj igri. Pozitivan utjecaj na efikasnost u igri imaju faktori eksplozivne snage i ritma, a negativan je utjecaj ravnotee, izdrljivosti i repetitivno-statike snage.

Vuleta, 1983. (prema Vuleta 1984.) je proveo istraivanje s ciljem da potvrdi hipotezu o postajanju pet latentnih situacijsko- motorikih dimenzija. Potvrdio je prisutnost dimenzija preciznosti, snage izbaaja lopte, integrirani faktor brzine kretanja sa i bez lopte. Dimenzija baratanje s loptom nije prisutna u tom obliku, ve kao koordinacijska sposobnost.

Vuleta (1984) je na uzorku od 128 studenata fizike kulture analizirao povezanost varijabli za procjenu razliitih vidova snage sa situacijskom efikasnou u rukometu. Utvrdio je da najznaajniji utjecaj imaju testovi eksplozivne snage izbaaja te donekle testovi za procjenu brzinske snage, odnosno brzine kretanja sa i bez lopte.

Delija i imenc (1994) na uzorku od 60 vrhunskih rukometaica istraivali su doprinos motorikih sposobnosti- definiranih kao eksplozivna snaga- i tipinih situacijskih testova uspjehu u rukometu. Rezultati regresijske analize pokazali su da najvei doprinos uspjehu u rukometu ima eksplozivna snaga procijenjena skokom u dalj s mjesta (DM), a od situacijskih testova bacanje rukometne lopte na daljinu s mjesta (BRD) i kretanje brania (KB).

Delija i sur. (1995) proveli su istraivanje radi utvrivanja razlika u nekim opim i situacijskim motorikim sposobnostima izmeu uenika koji su sustavno trenirali rukomet (n=80) i onih koji su imali klasinu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture (n=80). Rezultati diskriminacijske analize su pokazali da postoje statistiki znaajne razlike u svim analiziranim testovima izmeu rukometaa i nerukometaa i to u korist rukometaa.

Vuleta i sur. (1996) su na uzorku od 118 studenata FFK u Zagrebu, istraivali povezanost izmeu indikatora repetitivne snage i situacijske preciznosti u rukometu. Klasinom regresijskom analizom utvrene su relacije izmeu skupa varijabli repetitivne snage i svakog testa situacijske preciznosti na razini 0,05 u manifestnom prostoru. Dobivena je jedna znaajna veza izmeu skupova analiziranih varijabli i to povezanost repetitivne snage s preciznou utiranja sa 7 m u padu.

Vuleta i imenc (1996) su na uzorku od 128 studenata FFK u Zagrebu, istraivali povezanost izmeu latentnih dimenzija mehanizma za energetsku regulaciju-MER s latentnim dimenzijama situacijske efikasnosti u rukometu-SER. Hotellingovom metodom kanonike korelacijske analize utvrena je znaajna, ali osrednja povezanost izmeu latentnih dimenzija mehanizma za energetsku regulaciju (MER) i latentnih dimenzija situacijske efikasnosti u rukometu (SER). Prvi faktor u prostoru energetske regulacije jest bipolaran. Na pozitivnom polu definiraju se repetitivna snaga i statistika izdrljivost, a na negativnom polu eksplozivna snaga i sila. Pozitivni pol definiran je mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije (MRTE), a negativni pol mehanizmom za regulaciju inteziteta ekscitacije (MRIE). Prvi faktor u prostoru situacijske efikasnosti jest unipolaran. Definiraju ga faktori snage izbaaja lopte (SIZBLO), brzina kretanja bez lopte ( KRBLO) te faktor brzine kretanja s loptom (BKRSLO).

Milanovi i sur. (1997) su analizirali mogunosti dijagnostike sposobnosti vrhunskih rukometaa i rukometaica. Naglasili su vanost testiranja, odnosno mjerenja sposobnosti igraa te naveli uvjete za provoenje dijagnostikih postupaka. Zatim su detaljno opisali uzorak bazinih i specifinih motorikih testova koji su u izravnom ili modificiranom obliku mogue primjenjivi u praksi s rukometaima i rukometaicama razliite dobi i kakvoe.

Vuleta i suradnici (1997) su na uzorku od 118 studenata fizike kulture utvrdili slabu povezanost varijabli za procjenu repetitivne snage sa situacijskom brzinom kretanja brania u rukometu.

Srhoj (1998) je na uzorku od 155 polaznica rukometne kole starosti 11 godina analizirao odnose izmeu bazinih motorikih sposobnosti i uspjeha u situacijsko motorikim testovima. Putem kanonike analize utvrena je pozitivna povezanost varijabli za procjenu eksplozivne snage, koordinacije i frekvencije pokreta sa situacijskim

varijablama za procjenu snage izbaaja lopte i brzine kretanja s loptom na razini prve znaajne kanonike korelacije. U osnovi relacija drugog para kanonikih dimenzija je pozitivna povezanost frekvencije pokreta, koordinacije nogu i ruku te relativne repetitivne snage ruku sa sposobnou manipuliranja loptom, a negativna s brzinom kretanja bez lopte i preciznost pogaanja.

Rogulj, N. i Srhoj, V. (1999) analizirali su razlike u motorikim sposobnostima izmeu jedne enske prvoligake ekipe i reprezentativnih rukometaica. Pokazalo se da se vrhunske rukometaice razlikuju od kvalitetnih najvie u varijablama za procjenu brzinske snage, agilnosti i eksplozivne snage odraza.

Vuleta, D. i sur. (1999) analizirali su razlike u devet pokazatelja kondicijske pripremljenosti rukometaa kadetske (16) i seniorske (16) reprezentacije. U est varijabli dobivene su statistiki znaajne razlike izmeu vrhunskih rukometaa kadeta i seniora koje su pripisane dobi i kvaliteti dugotrajne sportske izobrazbe, naroito dobro programiranih trenanih optereenja.

Vuleta, D. (1999) je na uzorku od 64 ispitanika- kadeta, polaznika rukometne kole, izvreno je testiranje sa devet testova za provjeru bazinih motorikih sposobnosti kao prediktorskim skupom varijabli i specifinim testom baratanje igraa s loptom kao kriterijskom varijablom. Istraivanje je provedeno s ciljem da se utvrdi utjecaj, odnosno povezanost izmeu bazinih motorikih sposobnosti i specifine sposobnosti u rukometu. Regresijskom analizom utvrena je znaajna povezanost varijabli prediktorskoga skupa i kriterijske varijable koja je definirana kao sposobnost baratanja igraa s loptom. Moe se zakljuiti da je za postizanje dobrih rezultata u specifinim testovima baratanje s loptom potrebna brzina frekvencija pokreta, agilnost i eksplozivna snaga ruku i ramenog pojasa te nogu, to je bitno znati posebice kada govorimo o radu s mlaim uzrastima.

Rogulj i suradnici (2001) su na uzorku od 57 studenata fizike kulture analizirali razlike u testovima za procjenu razliitih vidova snage u odnosu na razinu uspjenosti u situacijsko-motorikom prostoru. Iako nisu zabiljeene statistiki znaajne razlike u analiziranim varijablama, zamjetno je da repetitivna i statika snaga iskazuje negativan utjecaj na uspjenost u situacijsko-motorikim varijablama, za razliku od apsolutne i eksplozivne snage koji imaju pozitivan doprinos. Dugotrajne repeticije i izdraji nisu sukladni osnovnoj kineziolokoj strukturi rukometne igre, dok su pojedinani maksimalno eksplozivno cikliki i kratki acikliki kretni sadraji dominantni za situacijsku efikasnost igraa u natjecateljskim uvjetima.

Politeo, A. (2003) je na uzorku od 34 rukometaa dobi 13 godina, analizom varijance utvrdio relacije varijabli bazine motorike sa uspjenou u rukometnoj igri. Ustanovio je da najvei pojedinani utjecaj imaju testovi eksplozivne snage koja se

manifestira u startnoj brzini i odrazu, te brzini uspostavljanja, provedbe i promjene osnovnog kretanja. S druge strane, utvreno je da test repetitivne snage trupa ne utjee znaajno na uspjenost u rukometu.

unjar, D. (2003) je na uzorku od 69 rukometaa i rukometaica starosne dobi 12 godina utvrdila statistiki znaajnu razliku bazine motorike obzirom na spol i uspjeh u rukometu. Utvrena je statistiki znaajna razlika prema spolu u varijablama za procjenu eksplozivne snage tipa vertikalne skonosti u korist rukometaa, odnosno u varijabli za procjenu gibljivosti u korist rukometaica. Statistiki znaajne razlike bazine motorike u odnosu na uspjeh u rukometu manifestiraju se u testovima namijenjenim za procjenu agilnosti i eksplozivnosti u kojima dolazi do maksimalnog kapacitiranja energije u kratkom vremenskom intervalu, nego u testovima dueg vremenskog trajanja i veeg broja repeticija. Iz toga zakljuujemo da rukometnom igrom dominira brzinska maksimalnost u izvoenju pojedinanih motorikih gibanja, brzina uspostavljanja i promjene pravca kretanja, eksplozivni skokovi, i slino, a ne dugotrajne repeticije koje nisu sukladne osnovnoj kineziolokoj strukturi rukometa. Takoer, treba obratiti panju na uzrast

ispitanika, i vanost poznavanja razlika u stanju biolokih karakteristika djevojica i djeaka.

Rogulj i sur. (2005) proveli su istraivanje na uzorku od 50 vrhunskih rukometaica uzrasta 17-36 godina, s ciljem da se utvrdi u kojim se testovima za mjerenje bazine motorike mogu detektirati razlike u odnosu na kvalitet ispitanica u rukometu. Razlike su utvrene analizom varijance, a ispitanice su razvrstane u tri skupine, odnosno kvalitativne kategorije sukladno uspjenosti u igri. Rezultati u odnosu na uspjenost u igri pokazuju najvede razlike u testovima eksplozivne snage u vidu odraza i izbaaja, to je sukladno rezultatima dosadanjih istraivanja. Evidentno je da rukometnom igrom dominiraju eksplozivni skokovi i izbaaji. Dobivene informacije mogu pomodi trenerima pri planiranju i programiranju trenanog procesa rukometaica, te mogu biti smjernica pri selekciji mladih rukometaica.

Srhoj, V. i suradnici (2006) su utvrdili bazine motorike sposobnosti koje determiniraju vrhunsku igraku kvalitetu u enskom rukometu, te izvrili izbor testova za primarnu selekciju u rukometnoj koli. U tu svrhu, na uzorku od 155 polaznica rukometne kole grada Splita, prosjedne starosne dobi od 12,5 godina, putem diskriminativne analize utvrene su razlike u bazinim motorikim sposobnostima izmeu ispitanica koje su kasnije nakon sedmogodinjeg trenanog procesa postale kvalitetne rukometaice i onih koje su napustile rukomet jer nisu zadovoljile natjecateljski kriterij. Utvreno je da su ispitanice koje su ostale u rukometu bile superiornije i na poetku u svim analiziranim varijablama, a osobito u koordinaciji ruku, koordinaciji cijelog tijela, eksplozivnoj snazi bacanja i skoka, frekvenciji pokreta rukom i repetitivnoj snazi trupa. Motorika superiornost temeljena na sposobnostima koordinacije, eksplozivne snage i brzine uslovljava igraku kvalitetu u enskom rukometu. Zato te sposobnosti moemo smatrati pouzdanim selekcijskim kriterijem. Temeljem rezultata ovog istraivanja predloen je novi model selekcije u enskom rukometu u kojem fina koordinacija ruku u najvedoj mijeri limitira igraku kvalitetu.

Srhoj, V. i sur. (2006) su na uzorku od 50 Hrvatskih rukometnih reprezentativki dobi 17-36 godina, analizom varijance utvrdili da u globalu ne postoje statistiki znaajne razlike u bazinim motorikim sposobnostima obzirom na njihovu igraku poziciju. U rukometu na svim igrakim mjestima prevladavaju energini skokovi i odrazi, bacanja, brze promjene smjera kretanja i sl., pa je vjerojatno to jedan od osnovnih razloga to nismo dobili statistiki znaajne razlike u motorikim sposobnostima. Ustanovljena je, promatrajudi parcijalno varijable, statistiki znaajna razlika u testu za procjenu eksplozivne snage tipa sprinta. Najbolje rezultate u testu sprint iz visokog starta ostvarile su rukometaice koje u ekipi igraju krilne pozicije, potom vanjski i pivot, a najloije rezultate u tom testu imaju vratari. Razlike motorikih sposobnosti unutar rukometne ekipe, a po kriteriju igrakih pozicija oituju se samo kroz eksplozivnu snagu tipa sprinta, a u korist krilnih igraa.

Rogulj i sur. (2001) su na uzorku od 57 studenata fizike kulture analizirali razlike u testovima za procjenu razliitih vidova snage u odnosu na razinu uspjenosti u situacijskomotorikom prostoru. Iako nisu zabiljeene statistiki znaajne razlike u analiziranim varijablama, zamjetno je da repetitivna i statika snaga iskazuje negativan utjecaj na uspjenost u situacijsko-motorikim varijablama, za razliku od apsolutne i eksplozivne snage koji imaju pozitivan doprinos. Dugotrajne repeticije i izdraji nisu sukladni osnovnoj kineziolokoj strukturi rukometne igre, dok su pojedinani maksimalno eksplozivno cikliki i kratki acikliki kretni sadraji dominantni za situacijsku efikasnost igraa u natjecateljskim uvjetima.

Foretid i sur. (2007) proveli su istraivanje na 42 studenta prve godine kineziologije. Cilj istraivanja bio je utvrditi uinkovitost poligonskog testa u mjerenju specifinih motorikih sposobnosti kod studenata. Napravljena je regresijska analiza u kojoj je za kriterij uzet poligonski test, a za prediktore baterija od 7 motoriko-funkcionalnih testova. Regresija je pokazala povezanost izmeu baterije motoriko-funkcionalnih testova pri emu se znaajan utjecaj na poligon pronaao kod agilnosti i brzine.

Bolana i sur. (2010) su na uzorku 75 trinaestogodinjih djevojica istraivali bazine motorike sposobnosti s ciljem da utvrde u kojim se testovima mogu detektirati razlike izmeu skupine ispitanica koji se sustavno bave rukometom i onih koji se uopde ne bave sportom. Analizom varijance se utvrdilo da su rukometaice superiornije u testovima eksplozivne snage i agilnosti dok se razlika nije pokazala u testovima fleksibilnosti i repetitivne snage. Za pretpostaviti je da su kinezioloke strukture zasnovane na dugotrajnim repeticijama koje nisu primjerene rukometnoj igri, manje znaajne za situacijsku uspjenost igraica od jednokratnih ili u manjem obimu ponavljanih maksimalno brzih i eksplozivnih kretnji. Provoenjem ovog istraivanja dobio se niz informacija koje bi svoju praktinu primjenu mogle imati u svrsishodnoj orijentaciji i selekciji perspektivnih rukometaica, u kvalitetnijoj izradi programa rada u rukometu, te u olakanoj operacionalizaciji, tj. provoenju transformacijskih postupaka.

Izbor 17 morfolokih varijabli za ovo istraivanje izvreno je pod pretpostavkom o postojanju etiri latentne dimenzije: longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost skeleta, volumen i masa tijela i potkono masno tkivo (Momirovi i sur. 1969; Kureli i sur., 1975; Miigoj-Durakovi, 1989; Kati i sur. 1994; npr.), a mjerene su prema procedurama predloenim od Miigoj- Durakovi, M., 1995. Takoer smo u bateriju morfolokih varijabli uvrstili i one mjere koje su nam potrebne za utvrivanje somatotipa prema metodi Heatha i Cartera (1967).

Za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta visina tijela, duina ruke, duina noge, duina ake.

izabrane su etiri mjere:

Za procjenu transverzalne dimenzionalnosti skeleta odreene su etiri mjere: dijametar koljena, dijametar lakta, dijametar runog zgloba, dijametar ake.

Za procjenu volumena i mase tijela izabrano je pet mjera: tjelesna teina, opseg nadlaktice u fleksiji, opseg nadlaktice u relaksaciji, opseg grudnog koa i opseg potkoljenice. Za procjenu potkonog masnog tkiva odreene su etiri mjere: koni nabor nadlaktice, koni nabor na trbuhu, koni nabor na leima, koni nabor potkoljenice.

Iako Internacionalni bioloki program (IBP) predvia da se mjerenja na simetrinim dijelovima tijela provode na lijevoj strani tijela (prema Miigoj- Durakovi i sur., 1995), obzirom da se radi o selekcioniranom uzorku ispitanika mjerenja su izvrena na boljoj strani. Uzimajui u obzir specifinost rukometnih tehnika, denjacima je mjerena desna ruka ali lijeva noga, jer je lijeva noga u ovom sluaju odrazna noga. Za lijevake vrijedi obrnuto pravilo tj. lijeva ruka i desna noga.

Za mjerenje antropometrijskih varijabli koriteni su sljedei mjerni instrumenti: 1. vaga 2. antropometar 3. klizni estar 4. estar za mjerenje konih nabora (kaliper) 5. centimetarska vrpca

Vaga je mjerni instrument kojim mjerimo masu tijela. Preporuka je koristiti tzv. medicinsku vagu s pominim utegom, s preciznou skale od 0,1 kg. ea je pojava na terenu u praksi koritenje portabilne vage na pero s tonou od 0,5 kg, iji raspon skale see do 130 kg. Ova vaga uporabom gubi svoja svojstva, pa je potrebno esto kalibrirati.

Antropometar je mjerni instrument u obliku metalnog tapa koja na sebi ima nepomini i pomini krak. Moe se rastaviti na etiri jednaka dijela, gornji krai ili dui dio upotrebljava se kao skraeni antropometar. Ukoliko se koristi u cijelosti, slui za mjerenje visine tijela, raspona ruku, sjedee visine, duine noge. U svom tzv. skraenom obliku koristi se za mjerenje manjih duinskih dimenzija i raspona, npr. duine ruke, duine stopala, duine potkoljenice i dr. Preciznost skale je 0,01 cm. Klizni estar je mjerni instrument otrih zavretaka za mjerenje manjih duina (npr. dijametar lakta, dijametar koljena, dijametar runog zgloba). Iako postoji vie konstrukcija mjernog instrumenta, najee se koristi klizni estar po Martinu. Mjerna skala raspona 20 cm, oitava se na unutarnjem rubu pominog kraka na skali s tonou od 0,1 cm. Kaliper je instrument za mjerenje konih nabora. Konstruiran je tako da omoguuje hvatanje duplikature koe te mjerenje konog nabora uvijek pod istim tlakom. Postoji vie tipova kalipera, a za potrebe ovog istraivanja koriten je kaliper tipa John Bull. To je sloeniji estar za mjerenje konih nabora konstruiran tako da tlak na duplikaturi koe iznosi 10 g/mm2. pravokutnih je zavretaka krakova, veliine 15 x 5 mm. Mjerna skala raspona je vie od 40 mm, podijeljena u dva kruga od 20 mm. Badarena je na 0,2 mm, ali se interpolacijom omoguuje tonost mjerenja od 0,1 mm. Centimetarska vrpca slui za mjerenje opsega pojedinih dijelova tijela (npr. opseg glave, opseg prsnog koa, opseg trbuha, opsezi udova). Preporua se uporaba metalne centimetarske vrpce, iako se esto koristi i plastificirana. Platnena vrpca se izbjegava zbog visokog koeficijenta rastezljivosti platna od kojeg je nainjena. Centimetarska vrpca je dugaka od 150 cm ili 200 cm. Tonost mjerenja iznosi 0,1 cm.

Longitudinalna dimenzionalnost postupcima- varijablama: VISINA TIJELA - VISTIJ

skeleta

procijenjena je slijedeim mjernim

Visina tijela mjeri se antropometrom tako da ispitanik stoji na ravnoj podlozi, teine jednako rasporeene na obje noge, u uspravnom stavu. Ramena su relaksirana, pete skupljene, a glava postavljena u poloaj tzv. frankfurtske horizontale, to znai da je zamiljena linija koja spaja donji rub lijeve orbite i tragus helixa desnog uha u vodoravnom poloaju. Mjerilac, koji se nalazi lijevo od ispitanika, postavlja antropometar vertikalno, du stranje strane tijela ispitanika, a zatim sputa vodoravni krak (kliza) do tjemena glave (toka vertex) tako da prianja vrsto, ali bez pritiska. DUINA RUKE - DUZRUK Duina ruke mjeri se skraenim antropometrom. Ispitanik stoji relaksiranih ramena. Ruka je minimalno odmaknuta od tijela i potpuno ispruena, kao i aka ispitanika koja je okrenuta prema tijelu. Jedan krak antropometra postavlja se na akromion (processus acromialis) i mjeri se udaljenost do vrka najduljeg prsta (toka daktylion). DUINA NOGE - DUZNOG Duina noge mjeri se skraenim antropometrom, tako da ispitanik u u uspravnom stavu stoji na ravnoj podlozi s neto razmaknutim paralelnim stopalima. Teina je jednako rasporeena na obje noge. Mjeri se udaljenost od poda do toke iliospinale, na koju se postavlja vrh pominog kraka antropometra. DUINA AKE - DUZSAK Duina ake mjeri se kliznim estarom. Uspravni stav, lijeva ruka savijena u laktu pod pravim kutom. Ispitanik dri lijevu aku horizontalno opruenu (sa dlanom na dolje), prsti su skupljeni i oprueni. Ruka nije prislonjena na podlogu. Mjerilac postavlja vrh jednog kraka kliznog estara na sredinu zglobne linije runog zgloba a vrh drugog kraka na vrh srednjeg prsta.

Za procjenu transverzalne dimenzionalnosti skeleta uporabljeni su sljedei mjerni postupci- varijable : DIJAMETAR RUNOG ZGLOBA - DIJRUZ Dijametar runog zgloba mjeri se kliznim estarom. Ispitanik stoji rukom savijenom u laktu pod pravim kutom. Dlan je okrenut prema dolje, prsti su skupljeni i oprueni. Krakovi instrumenta polau se na najiri dio runog zgloba u podruju stiloidnih kotanih nastavaka komprimirajui pri tom meko tkivo. DIJAMETAR LAKTA DIJLAK Dijametar lakta mjeri se kliznim estarom. Ispitanik stoji, a lijeva mu je ruka flektirana u laktu pod pravim kutom. Vrhovi kliznog estara polau se na medijalni i lateralni epikondil nadlaktine kosti komprimirajui pri tome meko tkivo. DIJAMETAR AKE - DIJSAK Dijametar ake mjeri se kliznim estarom tako da ispitanik u uspravnom poloaju savije ruku u laktu pod pravim kutom. Dlan je okrenut prema dolje i prsti su skupljeni i oprueni u pravcu uzdune osovine podlaktice. Ruka nije oslonjena na podlogu. Mjeritelj postavlja krakove instrumenta postranino na drugu i petu metakarpalnu kost. DIJAMETAR KOLJENA - DIJKOL Dijametar koljena se mjeri kliznim estarom ili kefalometrom. Stav sjedei, koljeno savijeno pod pravim kutom, stopalo oslonjeno o ravnu podlogu. Vrhovi krakova kliznog estara postavljaju se na najizboeniji dio medijalnog i lateralnog kondila bedrene kosti pri emu se komprimira meko tkivo.

Za procjenu volumena i mase tijela uporabljeni su sljedei mjerni postupci- varijable: TJELESNA TEINA - TJETEZ Mjeri se decimalnom vagom s pominim utegom ili digitalnom vagom. Prije poetka mjerenja vaga se postavlja u nulti poloaj. Ispitanik mirno stoji u uspravnom poloaju. OPSEG NADLAKTICE U RELAKSACIJI - OPSNAD Opseg nadlaktice (opruene) mjeri se centimetarskom vrpcom. Ispitanik stoji s rukama oputenim uz tijelo. Vrpca se postavlja u vodoravnom poloaju na najiri dio lijeve nadlaktice u njenoj gornjoj polovini. OPSEG NADLAKTICE U FLEKSIJI I KONTRAKCIJI OPSNAK Opseg nadlaktice (u fleksiji) mjeri se centimetarskom vrpcom. Ispitanik stoji s rukom flektiranom u laktu uz kontrakciju dvoglavog miia nadlaktice. Vrpca se postavlja u vodoravnom poloaju na najiri dio lijeve nadlaktice u njenoj gornjoj polovini. OPSEG GRUDNOG KOA - OPSGRK Opseg grudnog koa mjeri se centimetarskom vrpcom tako da ispitanik stoji uspravno, ruke opruene i relaksirane uz tijelo. Mjeritelj se nalazi ispred ispitanika i postavlja vrpcu u visini treg i etvrtog rebra. Oitavanje se provodi nakon normalnog ekspirija. OPSEG POTKOLJENICE - OPSPOT Opseg potkoljenice mjeri se centimetarskom vrpcom tako da ispitanik sjedi na nain da mu noge slobodno vise. Mjeritelj mu obavije vrpcu oko lijeve potkoljenice na njenoj gornjoj treini na mjestu najveeg opsega.

Potkono masno tkivo procijenjeno je slijedeim mjernim postupcima- varijablama: KONI NABOR NADLAKTICE - NABNAD Koni nabor nadlaktice mjeri se kaliperom tako da ispitanik stoji u uspravnom poloaju s leerno oputenim rukama uz tijelo, a mjeritelj mu palcem i kaiprstom uzduno podigne nabor koe na zadnjoj strani lijeve nadlaktice (nad m. tricepsom) na mjestu koje odgovara sredini izmeu akromiona i olekranona, obuhvati odignuti nabor koe vrhovima krakova kalipera (postavljenim nie od svojih vrhova prstiju) i kad postigne pritisak od 10g/mm 2 proita rezultat. KONI NABOR NA TRBUHU - NABTRB Koni nabor trbuha (suprailiokristalni) mjeri se kaliperom tako da ispitanik stoji u uspravnom poloaju, a mjeritelj mu palcem i kaiprstom odigne uzduni nabor koe na mjestu koje se nalazi 1cm iznad i 2 cm medijalno od kotane izboine zdijelice (spina iliaca anterior superior). Prihvati nabor vrhovima kalipera koji su postavljeni ispod svojih vrhova prstiju i kad postigne pritisak od 10g/mm2 oita rezultat. KONI NABOR NA LEIMA - NABLED Koni nabor lea mjeri se kaliperom ispod donjeg ugla lopatice (angulus inferior scapulae) na nain da ispitanik stoji u uspravnom poloaju s leernim priruenjem, a mjeritelj mu palcem i kaiprstom ukoso odigne nabor koe neposredno ispod donjeg ugla lijeve lopatice. Obuhvati odignuti nabor koe vrhovima kalipera, postavljenim nie od svojih vrhova prstiju, i kada postigne pritisak od 10g/mm2 proita rezultat. KONI NABOR POTKOLJENICE - NABPOT Koni nabor potkoljenice mjeri se kaliperom tako da ispitanik sjedi, a mjeritelj mu palcem i kaiprstom uzduno odigne nabor koe na medijalnoj strani lijeve potkoljenice, na razini njenog najveeg obima, obuhvati odignuti nabor koe vrhovima krakova kalipera i, kad postigne pritisak od 10 gr/mm2 proita rezultat. Rezultat se ita s tonou od 1 mm.

6.2.1.2. Postupci za procjenu bazinih motorikih sposobnosti

Za procjenu bazinih motorikih sposobnosti ispitanica u ovom istraivanju izabrano je 13 motorikih testova koji prema dosadanjim istraivanjima u najvedoj mjeri procjenjuju uspjeh u rukometu. Takoer se vodilo rauna o tome da odabrane varijable pokrivaju prostor informacijske (7) i energetske (6) komponente za regulaciju kretanja (prema Kurelid i sur., 1975) te da barem po jedna varijabla opisuje prostor eksplozivne snage tipa skoka, bacanja, sprinta, koordinacije, agilnosti, brzine frekvencije pokreta, repetitivne i statike snage, ravnotee i fleksibilnosti. Odabrane varijable mjerene su prema procedurama predloenim od Metiko, D. i sur., 1982; Rogulj, N. i sur., 2005. Negativno skalirane varijable su nadopunjene uz ifru oznakom (-). Mjerne procedure su u ovom radu prikazane bitno skradeno, dok se detaljnije informacije mogu pronadi u literaturama gore navedenih autora.

Za procjenu eksplozivne snage odabrani su testovi skok udalj iz mjesta, skok u vis iz mjesta, sprint iz visokog starta na 20m, te bacanje medicinke od 1kg iz leedeg poloaja.

Za procjenu koordinacije odabrani su testovi koraci u stranu, japan test, test s obruima i test s unjevima.
Brzina frekvencije pokreta procijenjena je varijablom taping rukom. Za procjenu fleksibilnosti odabran je test pretklon raskorano. Repetitivna snaga procijenjena je testom podizanje trupa iz leanja na leima. Za procjenu statike snage odabran je test izdraj u visu zgibom. Ravnotea je procjenjena testom stajanje na jednoj nozi uzduno s otvorenim oima.

SKOK UDALJ IZ MJESTA - MFESDM

Ispitanik stane stopalima do samog ruba odskone daske licem okrenut prema strunjaama. Ispitanikov je zadatak da sunono skoi prema naprijed to dalje moe. Registrira se duina ispravnog skoka u centimetrima od odskone daske do onog otiska stopala na strunjai koji je najblii mjestu odraza. SKOK UVIS IZ MJESTA- MFESVM Ispitanik stane stopalima bono do zida u uzruenju. Na zidu je ocrtana mjerna skala u centimetrima koja poinje od tla. Oitava se visina od poda do najveeg prsta uzruene ruke u mirovanju. Nakon toga ispitanikov je zadatak da sunono skoi u vis to vie moe i prstima ruke dotakne centimetarsku vrpcu. Razlika visine skoka i stajae visine u uzruenju predstavlja rezultat skoka uvis izraen u centimetrima.
BACANJE MEDICINKE OD 1 KG IZ LEEDEG POLOAJA MFEBML

Zadatak se izvodi na slobodnom prostoru na ravnoj podlozi. Ispitanik lei na leima na strunjai. Na nultu toku postavi se medicinka teine 1 kg, koju ispitanik prihvati rukama pruenim iznad glave. Iz poetnog poloaja ispitanik baci medicinku to jae moe u pravcu mjerne skale, ne diui pritom glavu s podloge. Mjeri se udaljenost izraena u decimetrima od nulte toke do prvog dodira medicinke s tlom.
JAPAN TEST MAGJAP (-) Zadatak se izvodi u prostoriji ili na otvorenom prostoru ravne i vrste podloge, minimalnih dimenzija 6x3m. Na tlu su oznaene dva paralelna pravokutnika dimenzija 20x20cm na udaljenosti od 4,5m. Na znak sad ispitanik se to bre proizvoljno krede od jednog do drugog pravokutnika. Zadatak je istrati 10 puta duinu izmeu pravokutnika koja iznosi 4,5m, te svaki puta rukom dotaknuti njegovo sredite. Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka sad do zavretka posljednjeg doticaja pravokutnika rukom. KORACI U STRANU MAGKUS (-) Zadatak se izvodi u prostoriji ili na otvorenom prostoru ravne i vrste podloge, minimalnih dimenzija 6x3m. Na tlu su oznaene dvije paralelne linije duge 1m, a meusobno udaljene 4 m.

Ispitanik stoji sunono unutar linija, bono uz prvu liniju. Na znak "sad" ispitanik se to bre moe pomie u stranu (boni korak-dokorak), bez krianja nogu, do druge linije. Kada stane vanjskom nogom na liniju ili prijee preko nje, zaustavlja se i ne mijenjajudi poloaj tijela, na isti se nain vrada do prve linije, koju takoer mora dotaknuti stopalom ili prijedi preko nje. Kada ispitanik na opisan nain prijee 6 puta razmak od 4 m i stane na liniju ili je prijee vanjskom nogom, zadatak je zavren. Mjeri se vrijeme u stotinkama sekunde od znaka "sad" do momenta kad ispitanik, nakon pravilno izvedenog zadatka, dotakne liniju. SPRINT IZ VISOKOG STARTA NA 20 M - MFE20V (-) Zadatak se izvodi u dvorani ili na otvorenom prostoru ravne i vrste podloge. Na tlu se nalaze dvije linije duine 2 m, na udaljenosti 20 m. Zadatak je iz pozicije visokog starta na znak "sad" pretrati to bre mogu prostor do druge linije. Mjeri se vrijeme u stotinkama sekunde od znaka "sad" do momenta kad ispitanik, nakon pravilno izvedenog zadatka, dotakne liniju. TAPING RUKOM - MBFTAP

Ispitanik sjedne na stolicu nasuprot daske za taping. Dlan lijeve ruke stavi na sredinu daske. Desnu ruku prekrii preko lijeve i dlan postavi na lijevu plou na dasci (ljevaci postave ruke obratno). Noge ispitanika su razmaknute i punim stopalima postavljene na tlo. Na znak sad ispitanik to bre moe, u vremenu od 15 sekundi, dodiruje prstima desne ruke (ljevaci lijeve) naizmjenino jednu pa drugu plou na dasci. Zadatak se prekida nakon 15 sekundi, na komandu ispitivaa stop. Rezultat u testu je broj pravilno izvedenih naizmjeninih udaraca prstiju ispitanika u vremenu od 15 sekundi. Dakle, broje se ispravni doticaji jedne i druge okrugle ploe na dasci za taping, to predstavlja jedan ciklus.
STAJANJE NA JEDNOJ NOZI UZDUNO S OTVORENIM OIMA MBAU10 Test se izvodi u dvorani ili na otvorenom prostoru, na klupici za ravnoteu. Za mjerenje vremena koje je potrebno za izvoenje zadatka koristi se digitalna toperica. Ispitanik stane stopalom proizvoljne noge uzduno na klupicu za ravnoteu te dlanove ruku prisloni uz tijelo. Ispitanik prenese teinu na nogu kojom stoji na klupici, odvoji drugu nogu od tla i zadri ravnoteni poloaj, ne odvajajudi ruke od tijela to due moe. Zadatak se ponavlja tri puta. Rezultat u testu je vrijeme

u stotinkama sekunde od trenutka kad ispitanik digne nogu koja je na tlu pa do trenutka kada odvoji ruku od tijela ili nogom dodirne tlo. Upisuje se vrijeme sva tri pokuaja. TEST S UNJEVIMA- MKRCUN (-) Ispred startne linije uzduno je postavljeno 5 unjeva visokih 60 centimetara. Udaljenost izmeu svakog unja iznosi 150 cm kao i udaljenost izmeu startne linije i prvog unja. Ukupna udaljenost od starta do zadnjeg unja iznosi 750 cm. Ispitanik se nalazi ispred linije starta u visokom startnom poloaju. Na znak sad to bre moe, istrava pravocrtnim kretanjem u slalomu izmeu unjeva do zadnjeg unja te nazad do startne linije. Kretanje od zadnjeg unja do starta mora biti izvedeno tranjem natrake prilikom ega ispitanik ne smije izvoditi dokorano bono kretanje. Mjeritelj vremena stoji na startnoj liniji i ukljuuje topericu kada ispitaniku da signal za start (sad), a iskljuuje je kada ispitanik sa obje noge pree startnu liniju. Test se izvodi 3 puta sa pauzama izmeu izvoenja od 30 sekundi. TEST S OBRUIMA- MKROBR (-) Na podlozi igralita oznae se dvije crte meusobno udaljene 750 cm. Jedna predstavlja liniju starta a druga liniju povratka. Izmeu crta postave se 2 obrua promjera 80 cm, meusobno udaljena 250 cm. Razmak izmeu starta i prvog obrua kao i razmak izmeu drugog obrua i linije povratka iznosi 250 cm. Ispitanik se nalazi ispred linije starta u visokom startnom poloaju. Na znak sad to bre moe, istrava prema liniji povratka tako da se prema njoj krede tranjem naprijed a od nje tranjem natrake. Ispitanik pritom mora udi u svaki obru te u njemu napraviti okret za 360 (ukupno 4 okreta, 2 u kretanju naprijed i 2 u povratku). Mjeritelj vremena stoji na startnoj liniji i ukljuuje topericu kada ispitaniku da signal za start (sad), a iskljuuje je kada ispitanik sa obje noge pree startnu liniju. Test se izvodi 3 puta sa pauzama izmeu izvoenja od 30 sekundi. PODIZANJE TRUPA IZ LEANJA NA LEIMA- MRCTRB Test se izvodi u sportskoj dvorani ili na otvorenom prostoru. Za izvedbu zadatka potrebna je strunjaa, a za mjerenje zadanog vremena upotrebljava se digitalna toperica. Ispitanik lei na leima s rukama prekrienim na prsima dok su noge savijene u koljenima pod kutom od 90 i fiksirane od strane asistenta. Na startni znak mjerioca ispitanik izvodi pretklone sa zasucima trupa a da pri tome laktovima dodirne koljena. Prilikom sputanja ispitanik mora lopaticama dodirnut

strunjau. Zadatak se zavrava istekom 30 sekundi, a za to vrijeme je ispitanikov cilj napravit to vedi broj pretklona. Zadatak se izvodi samo jednom. Upisuje se broj ispravno izvedenih pretklona iz leanja na leima u 30 sekundi. IZDRAJ U VISU ZGIBOM- MSAIZV Test se izvodi u dvorani ili na otvorenom prostoru na prei koja je podignuta na visinu od 2,5 metara. Za mjerenje vremena koristi se digitalna toperica. Zadatak ispitanika je da se pothvatom uhvati za preu i podigne u poziciju zgiba tako da mu brada doe u visinu pree te se zadri u toj poziciji to due moe. Ispitanik ne smije bradu oslanjati na preu. Zadatak se izvodi samo jedanput. Rezultat u testu je vrijeme izraeno u sekundama koje je ispitanik izdrao u pravilnoj poziciji zgiba. PRETKLON RASKORANO - MFLPRR Test se izvodi u zatvorenoj prostoriji minimalnih dimenzija 3x2m. Za izvoenje ovog testa potreban je zid ispred kojeg se povuku 2 linije duge 2m pod kutom od 45 tako da vrh kuta dodiruje zid. Okomito na zid postavlja se centimetarska traka. Ispitanik sjedi na tlu oslonjen leima i glavom uza zid te postavi dlan preko dlana na tlo ispred sebe. Noge raznoi pod kutem od 45 te ih prilikom pretklona ne smije savijati u koljenima. Zadatak ispitanika je da izvede to dublji pretklon ali tako da vrhovi prstiju spojenih ruku lagano klize bez trzaja, uz metar na podu. Zadatak je gotov kada ispitanik napravi tri ispravna maksimalna pretklona a ispitiva upie rezultate. Ispitiva stoji oko 50 cm udesno od ispitanikovih stopala,kontrolira ispruenost nogu,poloaj prstiju i oitava rezultat. Rezultat u testu je maksimalna daljina dohvata od poetnog dodira-nulte toke, do krajnjeg dodira. Rezultat se oitava u centimetrima, izvodi se tri puta i upisuje se svaki rezultat posebno.