Professional Documents
Culture Documents
PRIRUNIK
SADRAJ
Definicija epidemiologije---------------------------------------------------------------------------------------------------------Epidemiologija zaraznih bolesti-------------------------------------------------------------------------------------------------Nastanak bolesti--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Faktori koji uslovljavaju pojavu zarazne bolesti----------------------------------------------------------------------------Metode epidemiolokog ispitivanja---------------------------------------------------------------------------------------------Pojedini vidovi epidemiolokog ispitivanja-----------------------------------------------------------------------------------Uloga medicinskih radnika u praktinom epidemiolokom radu--------------------------------------------------------Preventivni rad zdravstvenih tehniara----------------------------------------------------------------------------------------
Definicija epidemiologije
Epidemiologija je nauka o epidemijama zaraznih bolesti i nezaraznih oboljenja, koja se bavi prouavanjem kretanja masovnih oboljenja, uslova pod kojima se ona pojavljuju, ire i nastaju, a sve radi njihovog spreavanja i suzbijanja. Kao to se vidi iz definicije, prvi i neposredni zadatak epidemilogije je spreavanje bolesti kao masovne pojave, a drugi onemoguavanje i pojedinanih sluajeva, tj. potpuno iskorjenjivanje odreene bolesti.
Nastanak bolesti
Pojavu neke bolesti prouzrokuje:
1. agens (moe biti mrtve i ive prirode): mehaniki, hemijske, fizike, hranljivi i nepoznati. 2. sredina: bioloka (ljudi, biljke i ivotinje), fizika (voda, vazduh, klima, godinje doba, smjetaj zemljita i naselja za stanovanje) i socijalno ekonomska sredina (stanovanje, ishrana, klozet, odijevanje, kolovanje, obiaji, navike, posjete, svjetkovine) 3. domain: (ovjek je nosilac bolesti a moe biti i ivotinja)
Sutinu i najbitniju odliku epidemiolokog metoda ini prenoenje ispitivanja na sam teren, u prirodne uslove ivota i rada stanovnitva (terenski metod). On se dopunjuje analizom drutvenih uslova koji pogoduju odravanju i irenju pojedinih zaraznih bolesti (socioloki metod). Pomou takvog epidenmiolokog naina esto se dolazilo do saznanja do kojih je bile nemoguno doi drugim metodama prouavanja. Treba takoe imati u vidu da onaj koji je dobro ovladao epidemiolokim metodom rada u ispitivanju zaraznih bolesti moe uspjeno da primjenjuje taj meted u ispitivanju koje bile druge masovne bolesi neinfektivne prirode (guavost, hronino trovanje u industriji, avitaminoze, profesionalni i saobraajni traumatizam).
Najvei efekat treba oekivati od neprimjetnog, ali istrajnog profilakticnog rada u zdravstvenim ustanovama, u porodici. kolektivu itd. U tom smislu ambulantno-poliklinike ustanove mogu da odigraju veliku ulogu koju jo nisu razvili u punoj mjeri. Epidemioloki stav treba da proima rad cjelokupnog medicinskog osoblja od prvog pregleda bolesnika (uzimanja anamneza, svih vrsta pregleda i posjeta) ili u porodici i kolektivu do terenskih akcija na ispitivanju i suzbijanju epidemijskih arita. U svim tim radovima aktivno uestvuju svi medieinski radnici. Pored doktora naroita uloga pripada dobro kolovanom i struci odanom kadru viih i srednje-medicinskih radnika (medicinskih i sanitarnih tehniara, bolnike i patronane sestre i laboranti). Na svim radnim mjestima srednje-medicinski radnici su mnogo prisnijem dodiru s ljudima nego doktori. Njima pripada glavna uloga u uspostavljanju i odravanju veza izmedu zdravstvene ustanove i porodice bolesnika. Ne treba zaboraviti da zarazni bolesnici s poetnim simtomima obino traze prvu pomo u ambulanti ili dispanzeru. Ne treba naroito naglaavati koliko je vano poznavanje eve injenice za rano otkrivanje infekcije i za spreavanje njenog irenja preko ekaonice, prevoznog sredstva i sl. Sprovodenje u ivot kunog reda (tkz. epidemiolokog reima) u hirurim, internim, djeijim odjeljenjima porodilitu, odjeljenju za uho. grlo i nos, u djeijim domovima, da ne govorimo o zaraznim odjeljenjima bolnica, spada u dunost medicinske sestre. Bez poznavanja opih naela epidemiologije oni nee znati da organizuju epidemioloki ispravno ienje prostorija, da zapaze prve sumnjive znake zarazne bolesti kod njima povjerenog pacijenta, da ga na vrijeme i pravilno odvoje od ostalih bolesnika, da sami ne postanu prenosioci infekcije, da shvate epidemioloki znaaj pojave jedne angine ili kijavice, gnojnog zapaljenja uha u svom odjeljenju, da sauvaju hirurku ranu od naknadne infekcije dodirom ili preko vazduha. itd. Laboratorijski personal treba da je dobro upuen u sve mogunosti i naine prenosa i mjere zatite protiv laboratirijskih infekcija. U nepoznavanju epidemiologije i na njoj zasnovanih navika i kretanja u svakodnevnom radu ine se mnogi propusti i greke mimo kojih nesvjesno prolazi medicinski personal na tetu bolesnika, svoje ustanove i okoline.
BILJEKE