Professional Documents
Culture Documents
CRKVENE PRILIKE
U DOBA CARA JUSTINIJANA PRVOG (527-565)
(Povodom 1550. godi{wice
Petog vaseqenskog sabora, 553-2003)
najboqih studija o wemu je, Ch. Diehl, Justinien et la civilisation byzantine, Paris 1901.
2 Arhimandrit Justin Popovi}, @itija svetih za novembar, Beograd 1998, 420 – 422;
Spomen svetog Justinijana I, cara vizantijskog. Spomen svete Teodore carice, Isto, 432.
3 O Petom vaseqenskom saboru na srpskom jeziku nema mnogo literature: A.
Kolesnikov, Istorija petog vaseqenskog sabora, Vesnik Srpske crkve 4 – 5 (1930) 258
– 268. R. Popovi}, Vaseqenski sabori – odabrana dokumenta, Beograd 2002, 103 – 111. A. V.
Karta{ov, Vaselenski sabori, tom 2, prev sa ruskog M. Lali}, Beograd 1995.
62 Protojerej Radomir V. Popovi}
Paris 1925.
5 Tre}i vaseqenski sabor bio je u Efesu u Maloj Aziji 431. godine i bavio se nesto-
zatim episkop Iva iz Edese i drugi. Sva ova pobrojana imena dobro
su poznata u teolo{kim raspravama petog veka, prema wima se
Crkva nije izri~ito odredila, a svakako to je trebalo u~initi ako
se imaju u vidu, ako ni{ta drugo, ono neki wihovi spisi i sporna
u~ewa koja su potezali ne samo monofiziti, ve} i sami pravoslavci
u Justinijanovo doba. Do{lo se u dobro poznato stawe u kome jedan
krupan problem povla~i sa sobom mnogo drugih pitawa koja su se
morala re{avati, u ovom trenutku va`na ne samo za Crkvu i weno
duhovno jedinstvo, nego i za samu dr`avu ~iju fizi~ku celovitost
nije uvek bilo lako sa~uvati i odr`avati pred uvek prisutnom
opasno{}u od silovitih napada varvarskih plemena:8 Avara, Huna,
Herula, Gota i na Istoku i na Zapadu, Slovena, Persijanaca, Vandala,
Langobarda, protiv kojih je car dosta uspe{no ratovao i na Istoku
i na Zapadu nekoliko decenija.
Pedesetih godina {estog veka kada su donekle utihnuli ratovi
koje je Justinijan vodio, car je podstaknut od nekih uglednih teologa
po~eo vi{e da se bavi teolo{kim pitawima. Tako je oko 543. godine
nastao poznati dokumenat Tri poglavqa, u kome se poku{ava na
pravoslavan na~in da iza|e u susret monofizitima i nestorijancima
u Carstvu, ali i {ire, da se da odgovor kakav je stav Crkve, do tada
jasno ne artikulisan po pitawu Nestorijevih u~iteqa u veri kakvi
su bili episkopi Teodorit Kirski, Teodor Mopsuestijski i Iva
Edeski, sva trojica iz petog veka, davno umrli, ali ~ije je u~ewe
sada veoma `ivo bilo prisutno, naravno, kao problemati~no. Tri
poglavqa daju sa`eto vi|ewe upravo ove tri sporne li~nosti i
wihovog bogoslovqa. Da li je sam car autor ovog bogoslovskog
dokumenta, drugo je pitawe, ali je on bio usvojen kao zvani~na
odluka potoweg Vaseqenskog sabora, petog (553), i naravno, kao i
sve odluke drugih Vaseqenskih sabora u{le su u bogatu riznicu
Predawa pravoslavne Crkve kojim se ona, pored Svetog Pisma,
rukovodi sve do danas. Ukratko se mo`e re}i da Tri poglavqa
izvorno razmatraju i pretresaju spise i uop{te pisana bogoslovska
dela trojice pomenutih episkopa sa Istoka, koji su, ili bili li~ni
prijateqi Nestorija, ili su ga podr`avali u jeku diskusija i rasprava
u kojima je Crkva jasno osudila kao jeretike, u prvom redu biv{eg
carigradskog patrijarha Nestorija, zatim arhimandrita Evtiha iz
Carigrada, Dioskora biv{eg arhiepiskopa iz Aleksandrije i druge.
Koliko su ove osude kao i jasno formulisana dogmatska pitawa vere
za`ivela i prihva}ena u Crkvi naroda Bo`ijeg, te{ko je re}i, ali
ono {to jeste sigurno, to je da se posle skoro jedne stotine godina
Crkva iznova morala, ikonomije duhovne radi, ponovo vratiti
ovim problemima. To je poznati metod Crkve, da nio~emu odluke ne
donosi brzo i ishitreno, ve} to radi smireno, stalo`eno, temeqno
i dugoro~no, imaju}i uvek u vidu svoje ve~no i vaseqensko poslawe
u ovom svetu.
9 Tekst Tri poglavqa iz dokumenata Petog vaseqenskog sabora videti: Mansi IX,