Mirko Tadi Termodinamika

78
7 KRUNI PROCESI

Proces, tijekom kojega se nakon niza uzastopnih stanja radna tvar vraa u poetno
stanje, naziva se kruni (cikliki ili zatvoreni) proces. Po toj definiciji kruni proces moe se
u cjelosti ostvariti samo ako nema kemijskih promjena radne tvari. Kada se tijekom procesa
mijenja kemijski sastav radne tvari, tada poetno i konano stanje nije identino. Takvi su, na
primjer, procesi s izgaranjem kao to su Diesel i Otto proces. Ipak, zatvaranje procesa je
teorijski zamislivo tako da produkti izgaranja isputeni u okolinu ponovo formiraju kemijski
spoj gorive tvari kao na poetku procesa. Pri razmatranju takvih sluajeva u pravilu se koriste
aproksimacije koje olakavaju proraun. Sa stanovita temperature i tlaka radnog medija,
premda ne uvijek i kemijskog sastava, bit e i takvi procesi zatvoreni.

Kada u jednom cikusu sudjeluje konstantna masa istog identiteta, koja se u nekim
sluajevima po zavretku ciklusa istiskuje i zamjenjuje istom masom drugog identiteta, tada
se promjene stanja mogu promatrati kao u zatvorenom sustavu jednog ciklusa. Ukupni efekti
izmjene topline i mehanikog rada proporcionalni su uestalosti (ponavljanju ili frekvenciji)
ciklusa po vremenu.
U praksi su posebno karakteristini procesi, koji se ostvaruju pomou nekoliko razliitih
tehnikih ureaja koji, svaki na svoj nain, utjeu na promjenu stanja radne tvari. Premda u
cjelini takav sustav sadri konstantnu masu radne tvari, on se ne promatra kao zatvoreni
sustav, ve kao niz otvorenih sustava u kojima se promjena stanja protone mase tvari odvija
pod utjecajem tehnikog ureaja kroz koji ona protjee. Tijekom takvih procesa radna tvar
moe biti u plinovitom (parovitom), a dijelom ciklike promjene ponekad i kapljevitom
stanju. U nastavku, pri razmatranju glavnih karakteristika krunih procesa pretpostavit emo,
radi jednostavnosti, da je radni medij idealni plin, a njegove promjene stanja ravnotene.
Konano stanje radnog medija na kraju ciklusa je identino poetnom, 1 2, pa ih ne emo
posebno indeksirati, jer se zakljuci odnose na cijeli ciklus, za kojega vrijedi:
U = 0, H = 0, S = 0, E
k
= 0, E
p
= 0. (za jedan ciklus). (7.1)
Jedini efekt krunog procesa su toplina i mehaniki rad po ciklusu:
Q = W , (J/ciklus) (za jedan ciklus). (7.2)
Ako se ciklusi ponavljaju s frekvencijom f ciklusa u sekundi (cikl/s), tada je ukupni toplinski
tok: = f Q , (J/s), odnosno snaga: P = f W , (J/s).

S obzirom na mehaniki rad po ciklusu razlikujemo desnokretne i lijevokretne krune
procese.

Desnokretni kruni procesi
Kod takvih je procesa rad ekspanzije vei od utroenog rada za kompresiju: W
eks
>|W
kom
|, a
njihova razlika predstavlja koristan rad procesa, W > 0. Da bi se proveo kruni proces nuna
su najmanje dva toplinska spremnika, tj. jedan ogrjevni spremnik (OS) i jedan rashladni
spremnik (RS). Naravno, moe se koristiti i vei broj toplinskih spremnika! Toplina
dovedena od ogrjevnog spremnika oznaava se kao Q
dov
i za radni medij ima pozitivan
smisao, Q
dov
> 0. Toplina predana rashladnom spremniku oznaava se kao Q
odv
i ima
negativan smisao, Q
odv
< 0! Kod tih procesa je temperatura ogrjevnog spremnika, T
OS
, uvijek
vea od temperature rashladnog spremnika, T
RS
.
Mirko Tadi Termodinamika
79
Ukupna toplina po jednom ciklusu je:
Q = Q
dov
-|Q
odv
|, J/ciklus, (7.3)
pa je mehaniki rad po ciklusu jednak razlici dovedene i odvedene topline:
W = Q
dov
-|Q
odv
| , J/ciklus. (7.4a)
Uvoenje oznake za apsolutnu vrijenost ima svrhu lakeg uoavanja razlike u predznaku
dovedene i odvedene topline. Nije pogreno pisati:
W = Q
dov
+ Q
odv
, J/ciklus, (7.4b)

umjesto jednadbe (7.4), jer je Q
odv
uvijek negativan broj. Ipak, takav zapis nema jasnou kao
jednadba (7.4).
Rezultantni mehaniki rad po ciklusu, W, dobija se iz razlike mehanikog rada pri ekspanziji,
W
eks
> 0, i kompresiji, W
kom
< 0, tj.
W = W
eks
|W
kom
| , J/ciklus. (7.5)
Ukupna snaga za n
c
ciklusa/s jednaka je: P = n
c
W, W.

p LIJEVOKRETNI PROCES
Q = 0
B
A
1
2
W < 0
V
V
min
V
max
Q = 0
EKSPANZIJA1 - 2
KOMPRESIJA2 - 1
HLAENJE
GRIJANJE
T
OS, min
T
RS, max
OS
Q
dov
Q
odv
p DESNOKRETNI PROCES
Q = 0
B
A
1
2
W > 0
V
V
min
V
max
Q = 0
EKSPANZIJA1 - 2
KOMPRESIJA2 - 1
HLAENJE
GRIJANJE
T
OS, min
T
RS, max
OS
RS
Q
dov
Q
odv
RS


Slika 7.1 Prikaz desnokretnog i lijevokretnog krunog procesa u p-v dijagramu.

Za ocjenu termodinamike valjanosti desnokretnih krunih procesa uvodi se pojam termikog
stupnja djelovanja,
t
:
1
t
< =

=
dov dov
odv dov
Q
W
Q
Q Q
. (7.6)
Mirko Tadi Termodinamika
80
Prema dosadanjim spoznajama nije mogue u nekom ciklikom procesu svu dovedenu
toplinu, Q
dov
, pretvoriti u mehaniki rad, W. Dio topline koji se ne moe pretvoriti u
mehaniki rad mora se odvesti rashlanom spremniku, |Q
odv
|> 0, odnosno Q
odv
< 0, kako bi se
radni medij vratio u poetno stanje. Zbog toga je uvijek
t
< 1!
Termiki stupanj djelovanja razliitih krunih procesa ne ovisi o svojstvima radne tvari, ve
samo o nain promjene stanja i raspoloivim toplinskim spremnicima, tj. njihovim
temperaturama. Ako su promjene stanja radne tvari ravnotene i istovremeno i povratne
(reverzibilne), tj. bez mehanikih gubitaka i nepovratne izmjene topline, tada se postie
najvei mogui termiki stupanj djelovanja za zadane toplinske spremnike. Takav idealan
proces, bez gubitaka zbog nepovratnosti, moe se samo teorijski zamisliti, ali ne i realno
ostvariti. U teoriji je poznat kao idealni Carnotov proces.

1
2
3
4
B
A B
1
D
C
2
3
4
C D
A
T = T
1
= T
2
T
OS
= T
g
T
o
= T
4
= T
3
T
RS
= T
h

g
=
OS
T
s V
p
p
1
p
3
Q
23
= 0
s
1
= s
4
s
2
= s
3
Q
41
= 0
p
4
W< W
id
V
D
V
C
V
4
V
1
V
3
s
A
= s
D
s
B
= s
C
Q
dov
= Q
12
= Q
AB
=
1
=
2

o
=
3
=
4
q
dov
= q
12
= q
AB
Q
34
Q
CD
q
34
> q
CD
q
CD
W
id
W
W
id
OS
OS
RS
RS

h
=
RS



Slika 7.2 Carnotov idealni i realni desnokretni kruni procesi u p-v i T-s dijagramu
Dovedena toplina Q
dov
= Q
12
= Q
AB
:
realni ciklus:
( )
1 2
2
1
12
s s mT
p
p
ln mRT Q = = , J/ciklus
idealni ciklus:
( )
A B AB
s s mT Q
g
= , J/ciklus

Odvedena toplina Q
odv
:
realni ciklus:
( )
3 4 0
4
3
0 34
s s mT
p
p
ln mRT Q = = , J/ciklus
idealni ciklus:
( )
C D CD
s s mT Q
h
= , J/ciklus

Mirko Tadi Termodinamika
81
Mehaniki rad procesa (jednog ciklusa):
realni ciklus:
34 12
Q Q W = , J/ciklus
idealni ciklus:
CD AB
Q Q W
id
= , J/ciklus
...................
Zbog usporedbe mora biti: Q
dov
= Q
12
= Q
AB

Kako je: Q
34
> Q
CD
to je rad realnog procesa uvijek manji od rada idealnog: W < W
id

U idealnom Carnotovom procesu, koji se sastoji od dvije izoterme i dvije izentrope, radni
medij prolazi kroz stanja A-B-C-D-A. Pri izotermnoj ekspanziji A-B radni medij prima
toplinu, Q
dov
, od ogrjevnog spremnika iste temperature, T
g
= T
OS
, i daje mehaniki rad W
AB
.
U nastavku, tijekom izentropske promjene B-C nema izmjene topline, ali se pri ekspanziji
dobiva jo mehanikog rada u iznosu W
BC
.

Povrat u poetno stanje zapoinje izotermnom kompresijom C-D, pri emu se troi dio
prethodno dobivenog rada u iznosu W
CD
uz istovremeno odavanje topline, Q
odv
, rashladnom
spremniku iste temperature, T
h
= T
RS
. Konano, izentropskom kompresijom uz utroak rada
W
DA
, plin se vraa u poetno stanje A.
Efektivni rad ciklusa, W = W
AB
+ W
BC
+ W
CD
+ W
DA
, jednak je razlici dovedene i odvedene
topline, sukladno jednadbi (2),
Q
dov
Q
odv
= W . (7.7)
Zbog reverzibnog karaktera idealni Carnotov proces moe se provesti u suprotnom smjeru,
tj. kao lijevokretni. Pri tome bi se promijenili smjerovi topline i mehanikog rada, ali ne i
njihovi iznosi. Na kraju procesa, svi sudinici vratili bi se u svoja poetna stanja, u kojima su
bili prije poetka desnokretnog procesa. Nigdje u prirodi ne bi postojao nikakav trag o
promjenama koje su se zbivale.
Teorijski, svaka ravnotena promjena stanja radne tvari mogla bi postati reverzibilna, ako bi
raspolagali s beskrajno mnogo toplinskih spremnika, od kojih bi svaki stupio u toplinsku
interakciju s radnom tvari u trenutku kada su im temperature jednake.
Razmatrajui reverzibilne krune procese Sadi Carnot (1822.) je doao do zakljuka da su
omjeri toplina i apsolutnih temperatura konstantni,
. konst
T
Q
T
Q
h
h
g
g
= = , (Carnotov princip), (7.8)
gdje se indeks "g" odnosi na dovedenu toplinu (Q
g
/ Q
dov
) i temperaturu radne tvari pri
njenom grijanju, T
g
= T
OS
, a indeks "h" na odvedenu toplinu (Q
h
/ Q
odv
) i temperaturu pri
njenom hlaenju, T
h
= T
RS
. Na temelju tog principa R. Clausius je kasnije dao definiciju
promjene entropije,
T
Q
dS

= , (7.9)
Mirko Tadi Termodinamika
82
uzevi da se zbog infinitezimalno malog obroka topline, Q, temperatura radne tvari ne
mijenja, T = konst.. Za konane iznose topline pri izotermnoj promjeni, doi e do promjene
entropije radne tvari, sukladno oznakama na slici 7.2,
g
g
B
A g
B
A
AB
T
Q
Q
T T
Q
S = =

=

1
, (Q
g
/ Q
AB
), (reverzibilni proces), (7.10)
h
h
D
C h
D
C
CD
T
Q
Q
T T
Q
S = =

=

1
, (Q
h
/ Q
CD
), (reverzibilni proces), (7.11)
pri emu ne treba zaboraviti na injenicu da je Q
h
< 0 (negativan broj)! Budui da se radna
tvar na kraju ciklusa vraa u poetno stanje, slijedi da je promjena entropije radne tvari
tijekom jednog ciklusa:
0 = + =
CD AB cikl
S S S , J/(ciklus K) (za ciklus radnog medija), (7.12)
odnosno
CD AB
S S = , (7.13)
ime se, uz jednadbe (7.10) i (7.11) potvruje Carnotov princip (7.8).
Termiki stupanj djelovanja idealnog desnokretnog Carnotovog procesa iznosi:
OS
RS
g
h
g
h
g
h g
id , t
T
T
T
T
Q
Q
Q
Q Q
= = =

= 1 1 1 , (7.14)
pri emu radni medij ima istu temperaturu kao i odgovarajui toplinski spremnik,
OS g
T T = i
RS h
T T = . (7.15)
Dakle, termiki stupanj djelovanja idealnog procesa ovisi samo o temperaturama
raspoloivih toplinskih spremnika. Rad koji bi se dobio po jednom ciklusu ovisi jo samo o
toplini koju dobavlja ogrijevni spremnik (Q
g
/ Q
dov
):

dov id , t
Q W = , J/ciklus, (najvei rad za zadane toplinske spremnike). (7.16)
Sva dovedena topline ne moe se pretvoriti u rad, ve se jedan dio mora odvesti rashladnom
spremniku:
( )
dov id , t odv
Q Q = 1 , J/ciklus, (najmanja odvedena toplina). (7.17)
Realni Carnotov proces mogao bi se odvijati samo uz konanu razliku temperatura radne
tvari i toplinskih spremnika, tj. kada je T < T
OS
i T
o
> T
RS
. Takav proces radne tvari prikazan
je na slici 7.2 izmeu stanja 1-2-3-4-1. Radni medij prima istu toplinu Q
dov
/ Q
g
= Q
12
od
ogrjevnog spremnika, ali pri nioj temperatuti, T < T
OS
. Zbog toga mu je promjena entropije,
12
S , vea od ranije promjene,
AB
S .
Meutim, toplina koju radni medij predaje rashladnom spremniku je vea nego prije, Q
odv
=
Q
34
> Q
h
= Q
CD
, a zbog vie temperature, T
o
> T
RS
, nastupit e vea promjena njegove
Mirko Tadi Termodinamika
83
entropije,
34
S >
CD
S . Termiki stupanj djelovanja realnog Carnotovog procesa za iste
toplinske spremnike je:
OS
RS
id , t t, re
T
T
T
T
Q
Q
Q
Q Q
= < = =

= 1 1 1
0
12
34
12
34 12
, (7.18)
uvijek manji od termikog stupnja djelovanja idealnog procesa! U realnom Carnotovom
procesu dobiva se manje rada, a istovremeno se mora odvoditi vie topline.
Ukupna nepovratnost procesa moe se procijeniti pomou ukupne promjene entropije
sustava. Pri tome je, zbog pretpostavke ravnotene promjene radne tvari i mehanikog rada
bez trenja, nepovratnost procesa uzrokovana samo realnom izmjenom topline uz konane
razlike tamperatura. Promjena entropije sustava, koji se sastoji od radnog medija (RM), dva
toplinska spremnika (OS i RS) i nedefiniranog mehanikog sudionika (MS), dobiva se iz
relacije:

RS OS MS RS OS RM
i
i s
S S S S S S S S + = + + + = =


0 0
, (7.19)
odnosno

RS
RS
OS
OS
s
T
Q
T
Q
S + = , J/(ciklus K), (promjena entropije sustava). (7.20)
Topline se ne mogu odrediti neposredno na toplinskim spremnicima, budui da su oni
definirani s konstantnim temperaturama, tj. kao tijela s beskonano velikim toplinskim
kapacitetima. Meutim, iste topline moemo odrediti pomou toplina radnog medija, Q
dov
i
Q
odv
.

12 12
S T Q Q
OS
= = ,
12 0 34 0 34
S T S T Q Q
RS
= = = . (7.21)
Uvrtavanjem u jednadbu (7.20) dobiva se porast entropije sustava zbog ireverzibilne
izmjene topline:
0
12
0
>
|
|

\
|
+ = S
T
T
T
T
S
RS OS
s
, J/(ciklus K), (realni Carnotov proces), (7.22)
uvijek raste entropija sustava, budui da je u realnom procesu
OS
T T < i
RS
T T >
0
(u
jednadbi 7.22 je pozitivan razlomak je vei od 1, a negativan razlomak je manji od 1)! Samo
u sluaju idealnog procesa vrijedi Carnotov princip po kojem je:
0 = + =
RS
RS
OS
OS
id , s
T
Q
T
Q
S , (idealni Carnotov proces). (7.23)
nema porasta entropije sustava, jer nema nepovratnosti izmjene topline!
Srednja temperatura
Kod opih politropskih promjena stanja moe se radnom mediju odrediti srednja temperatura
dovoenja, T
sr,dov
, ili odvoenja topline, T
sr,odv
, na osnovi II. zakona termodinamike:
odv
odv
odv sr
dov
dov
dov sr
S
Q
T
S
Q
T

=
, ,
, . (7.24)
Mirko Tadi Termodinamika
84
Lijevokretni kruni procesi
Postoje sluajevi kod kojih se postavlja zahtjev za to veim toplinskim uincima hlaenja ili
grijanja, a ne dobivanje mehanikog rada. Takvi se problemi rjeavaju pomou lijevokretnih
krunih procesa, kod kojih je rad utroen za kompresiju vei od rada dobivenog pri
ekspanziji:|W
kom
| > W
eks
, pa se za ostvarivanje procesa mora dodatno utroiti rad W < 0!
Utroeni rad je prema jednadbi (7.4):

W = Q
dov
-|Q
odv
| < 0, J/ciklus (lijevokretni proces), (7.25)

jednak je razlici dovedene i odvedene topline, tako da je Q
dov
< |Q
odv
|.

Temperatura ogrjevnog spremnika, T
OS
, moe biti manja je od temperature rashladnog
spremnika, T
RS
! U ekstremnom sluaju mogao bi se lijevokretni proces ostvariti i samo s
jednim toplinskim spremnikom, ali tada ne bi imali nikakav drugi efekt osim utroka rada! Da
bi se ostvario toplinski efekt hlaenja ili grijanja nuna su dva toplinska spremnika kao i kod
desnokretnog procesa.

Prema eljenom toplinskom efektu razlikujemo dva tipa lijevokretnih procesa, ve prema
tome da li im je osnovni zadatak ostvariti hlaenje (rashladni proces) ili grijanje (toplinska
pumpa).

Rashladni proces. Kruni proces radne tvari koristi se u svrhu hlaenja odreenog sudionika
kako bi njegovu temperaturu, T
a
, odrali trajno ispod temperature okoline, T
a
< T
o
. Zato se
kae da se rashladni proces vodi ispod temperature okoline.

s s
s
1
= s
4
TOPLINSKA PUMPA
proces grijanja
T
o
T
h
T
g
q
dov
T
RASHLADNI PROCES
proces hlaenja
Topline su indeksirane (dov i odv) sa smislom u odnosu na radni medij.
Za toplinske spremnike (sudionike) vrijedi suprotan smisao (hl i gr).
T
o
T
a
T
h
T
g
T
3
1
4
4
2
3
1
2
q
gr
q
odv
W < 0
s
1
= s
4 s
2
= s
3
s
2
= s
3
T
a
- temperatura ambijenta za segment.
okoli
hlaeni
sudionik
grijani
sudionik
q
hl
W < 0
q
hl
= - q
dov
q
gr
= - q
odv
T
a
1-2 kod rashladnog procesa
3-4 kod toplinske pumpe
T
o
- temperatura atmosferskog zraka
okoli


Slika 7.3 Prikaz lijevokretnih krunih procesa u T-s dijagramu
Mirko Tadi Termodinamika
85
Toplina odvedena hlaenom sudioniku, Q
hl
, dovodi se radnoj tvari, Q
dov
= Q
hl
, ija
temperatura mora biti nia od temperature hlaenog sudionika, T
dov
/ T
g
< T
a
. Da bi se
primljena toplina mogla odvesti od radne tvari i predati okolinjem zraku temperature T
o
potrebno je utroiti mehaniki rad, W < 0, kako bi se povealo toplinsko stanje i radna tvar
dovela na temperaturu, T
h
, koja mora biti vea od temperature okoline, T
h
> T
o
. Energija, koja
se u obliku topline predaje okolini, Q
odv
= Q
o
, predstavlja zbroj topline Q
dov
i mehanikog
rada, W. Uzavi u obzir smisao (predznak) ovih energija moe se umjesto jednadbe (7.25)
pisati:
|Q
odv
| = Q
dov
+ |W| , (Q
odv
< 0, W < 0 ) . (7.26)
Uinkovitost rashladnih procesa, , izraava se kao odnos topline Q
dov
(rashladne topline) i
utroenog mehanikog rada, W, koji se mora dovesti za provoenje krunog procesa.
W
Q
W
Q
hl dov
= = , (Q
hl
< 0, W < 0). (7.27)

Toplinska pumpa. To je lijevokretni proces sa svrhom da radna tvar u krunom procesu
preuzme toplinu od okoline, Q
dov
= Q
o
, pri emu je T
o
> T
dov
/ T
g
, te da se skupa s
dovedenim (utroenim) mehanikim radom, W, preda nekom sudioniku kojega elimo
zagrijati, Q
odv
= Q
gr
. Pri tome temperatura radne tvari mora biti via od temperature
ambijenta (grijanog sudionika). U ovom je sluaju osnovna zadaa zagrijavanje nekog
sudionika, tj. toplina grijanja Q
gr
. Zato se uinkovitost procesa opisuje s koeficijentom
pretvorbe definiranim kao:
1 1 > + = = =
W
Q
W
Q
gr
odv
, (Q
odv
< 0, W < 0, Q
gr
> 0). (7.28)
....................................................................................................................................................

Specijalni kruni procesi

Pomou idealnog Carnotovog procesa lako se odreuje rad koji bi se teorijski ostvario uz
pomo zadanih toplinskih spremnika. Svaki drugi, pa tako i Carnotov realni proces, imaju
manji termiki stupanj djelovanja, to znai da daju manje rada u odnosu na jednak iznos
dovedene topline. Kod realnih Carnotovih procesa izmjena topline se vri pri konanim
razlikama temperatura radnog medija i toplinskih spremnika. Nepovratnost izmjene topline
ima za posljedicu smanjenje termikog stupnja djelovanja, pri emu je smanjenje rada
procesa jednako teorijskom gubitku na radu (W = T
0
S). to je vea razlika temperatura to
je realni Carnotov proces sve loiji. Kako se rad dobiva transformacijom dijela dovedene
topline to bi pri malim razlikama temperatura nastupila mala izmjena topline u strojevima
konanih dimenzija, pa bi srazmjerno tome i dobiveni rad po procesu bio vrlo mali. Zbog tog
nedostatka Carnotov proces nema praktiku primjenu.

U nastavku emo navesti neke od specijalnih procesa koji koriste plinoviti radni medij.



Mirko Tadi Termodinamika
86
Jouleov (Braytonov) proces

Teorijski Jouleov proces, koji se ponegdje naziva Braytonov, sastoji se od dvije
izobare i dvije izentrope. Ameriki inenjer George Brayton (1830-1892), patentirao je
1872. 2-ciklini stroj na vrui zrak koji je mogao raditi jednako tako i na naftu. U formi
otvorenog ciklusa takav proces je postao osnova rada svih postrojenja s plinskim turbinama i
mlaznim motorima. Koristi se i kao zatvoreni ciklus s vanjskim izgaranje to omoguava
smanjenje emisije tetnih plinova, a i kao obrnuti ciklus u rashladnim sustavima.


1
2 3
4
1
2
3
4
T
2
T
OS
T
1
T
RS

OS

RS
T
s V
p
Q
34
= 0
s
1
= s
2
s
4
= s
3
Q
12
= 0
p
2
= p
3
p
1
= p
4
V
2
V
1
V
4
T
3
W
W
q
32
Q
41
Q
23
q
41
JOULEOV PROCES
BRAYTONOV PROCES

3
p
1
= p
4
p
2
= p
3

Dovedena toplina: ( )
2 3 23
T T mc Q Q
p dov
= = , J/ciklus

Odvedena toplina: ( )
4 1 41
T T mc Q Q
p odv
= = , J/ciklus

Dobiveni rad po ciklusu:
odv dov
Q Q W = , J/ciklus

Zbog p
1
= p
4
i p
2
= p
3
vrijedi:

3
4
1
3
4
1
2
1
2
1
T
T
p
p
p
p
T
T
=
|
|

\
|
=
|
|

\
|
=

Termiki stupanj djelovanja:

2
1
1
T
T
J , t
=
Kompresioni omjer:

2
1
V
V
=
Posebno:

1
1
1
2
1
1 2


=
|
|

\
|
= T
V
V
T T

Slika 7.4 Jouleov i Brytonov ciklus u p-v i T-s dijagramu

Mirko Tadi Termodinamika
87
Zatvoreni proces
Kompresor
Plinska turbina
Izmjenjiva topline
Q
dov
P
t
P
k
1
2 3
4
Kompresor
Plinska turbina
Komora izgaranja
P
t
P
k
1
2 3
4
Otvoreni proces
Gorivo
Zrak
Plinovi izgaranja
Izmjenjiva topline
Q
odv


Slika 7.5 Otvoreni i zatvoreni Braytonov proces

Stirlingov proces
Proces kojeg je 1816. patentirao Robert Stirling teorijski se prikazuje kao kombinacija
dvije izoterme i dvije izohore. Izvedbe strojeva koji rade po Stirlingovom procesu imaju dva
cilindra, od kojih je ekspanzioni cilindar grijan, a kompresioni cilindar hlaen. Razlikuje se
od ostalih strojeva po tome to koristi uvijek istu koliinu plina (zraka), nema usisa i ispuha
(zagaenja okoline). Praktiki nedostaci su mu prvenstveno u nemogunosti trenutnog starta i
promjene broja okretaja, jer treba vremene da se ugrije cilindar prije mogunosti dobijanja
rada.

1
2
3
4
1
2 3
4
T
1
= T
4
T
OS
T
RS

OS

RS
T
s
V
p
s
1 s
3
p
1
p
4
V
1
= V
2 V
3
= V
4
T
2
= T
3
W
W
q
12
Q
41
Q
23
STIRLINGOV PROCES
p
2
v
3
= v
4
v
1
= v
2
q
21
Q
12
q
34
q
34
Q
34
s
4
v
2

2
=
3

1
=
4
( )
3
2
2 1 2 23 12
p
p
ln mRT T T mc Q Q Q
v dov
+ = + = ( )
1
4
1 3 4 41 34
p
p
ln mRT T T mc Q Q Q
v odv
+ = + =
Protusmjerni izmjenjiva za
regenerativnu izmjenu topline
Q
12
Q
34
T
3
T
4
T
2
T
1


Slika 7.6 Stirlingov ciklus u p-v i T-s dijagramu
Mirko Tadi Termodinamika
88
Budui da je T
1
= T
4
i T
2
= T
3
to su topline Q
12
i Q
34
jednake i suprotnog smisla, Q
12
= Q
34
.
Teorijski bi se pomou protusmjernog izmjenjivaa odvedena toplina Q
34
moe transformirati
u dovedenu toplinu Q
12
, pa se to naziva regeneracija topline. U takvom regenerativnom
Stirlingovom procesu je Q
23
jedina stvarno dovedena toplina iz vanjskog izvora, a Q
41
jedina
stvarno odvedena toplina od procesa. Dobiveni rad po cilkusu je:

4
1
1
3
2
2 41 23
p
p
ln mRT
p
p
ln mRT Q Q Q Q W
odv dov
= = = , J/ciklus . (7.29)

Kako je V
1
= V
2
i V
3
= V
4
, a za izotermne promjene vrijedi: p
1
V
1
= p
4
V
4
i p
2
V
2
= p
3
V
3
, to se
jednadba (7.29) moe napisati u obliku:
( )
3
2
1 2
p
p
ln T T mR W = , J/ciklus. (7.30)
Termiki stupanj djelovanja teorijskog regenerativnog Stirlingovog procesa je:


2
1
2
1 2
23
1
T
T
T
T T
Q
W
S , t
=

= = . (7.31)

Stirlingov stroj radi s bilo kojim izvorom topline, npr. sunevom energijom ili otpadnom
toplinom industrijskih procesa koja se u velikom iznosu javlja u talionicama eljeza ili stakla.


Ericssonov proces
Teorijski Ericssonov proces slian je Stirlingovom procesu, osim to su izohore
zamijenjene s izobarnim promjenama.

1 2
3
4
1
2 3
4
T
1
= T
4
T
OS
T
RS

OS

RS
T
s V
p

2
=
3
s
1
s
3
p
1
= p
2
p
3
= p
4
V
1
V
4
V
3
T
2
= T
3
p
1
=
p
2
W
W
q
12
Q
34
Q
12
p
3
=
p
4
q
34

1
=
4
q
41
q
23
s
4
Q
23
Q
41
ERICSSONOV PROCES
( )
1 2 12
T T mc Q
p
=
3
2
2 23
p
p
ln mRT Q = ( )
3 4 34
T T mc Q
p
=
1
4
1 41
p
p
ln mRT Q =
23 12
Q Q Q
dov
+ =
41 34
Q Q Q
odv
+ =
J/ciklus , Q Q W
odv dov
=
regenerativna
toplina
dov
E , t
Q
W
=
RS
OS


Slika 7.7 Ericssonov ciklus u p-v i T-s dijagramu

Mirko Tadi Termodinamika
89
Ciklus je nazvan po vedskom inenjeru Johnu Ericssonu koji je najvie poznat kao
konstruktor ratnog broda Monitor iz doba amerikog graanskog rata. Strojevi sa
Stirlingovim i Ericssonovim ciklusom proizvode rad primjenom vanjskog grijanja i hlaenja
cilindara, te se zbog toga svrstavaju u strojeve na vrui zrak. Krajem 19-tog stoljea, prije
poetka dominacije strojeva na unutarnje izgaranje, proizvedeno na tisue strojeva koji su
radili po Ericssonovom procesu. Veinom su koriteni za pokretanje vodenih pumpi i kao
pogonski strojevi u industriji. Dananja potreba za smanjenjem potronje goriva, a time i
emisije tetnih plinova, vraa interes prema takvim strojevima na vrui zrak.
Kako je T
4
= T
1
i T
3
=T
2
slijedi da je Q
12
= Q
34
, pa bi se i Ericssonov proces mogao
provesti kao regenerativni.

Otto proces
Teorijski ciklus, koji se sastoji od dvije izentrope i dvije izohore, prvi je opisao
Francuz Aphonse Beau de Rochas 1862. Neovisno o tome, Nikolaus August Otto konstruirao
je 1861. prvi 2-taktni stroj na unutarnje izgaranje benzina, inspiriran radom Jeana Lenoira
koji je 1858. izumio dvoradni stroj na unutarnje izgaranje, koristei rasvjetni plin kao gorivo.
Kasnije, 1876., izradio je Otto prvi 4-taktni benzinski motor koji je bio prva praktika
alternativa parnim strojevima. Gottlieb Daimler konstruirao je 1885. lagani motor s
rasplinjaem i montirao ga na bicikl, a Wilhelm Maybach je 1890. napravio prvi
etrverocilndrian motor. Karl Benz je ugradio Ottov motor na automobil s 3 kotaa, a
kasnije je s Daimlerom osnovao tvornicu koja danas proizvodi poznata Mercedes-Benz
vozila.
ispuh plinova
izgaranja
usis
gorive smjese
1
2
3
4
1
2
3
4
T
1
T
s
V
p
s
1
= s
2
s
3
= s
4
p
2
p
1
V
2
= V
3 V
1
= V
4
T
3
W
W
q
23
Q
34
= 0
OTTO PROCES
p
3
v
1
= v
4
v
2
= v
3
Q
23
q
41
Q
41

2
p
3
p
4
T
2
Q
12
= 0
izgaranjem
goriva
realni proces
Kompresioni omjer: = V
1
/V
2
( )
2 3 23
T T mc Q Q
v dov
= = ( )
4 1 41
T T mc Q Q
v odv
= =
41 23
Q Q Q Q W
odv dov
+ = =
1
1
1

=
t

v
p
c
c
=
1
1 2

=T T


Slika 7.8 Ottov ciklus u p-v i T-s dijagramu

U etverotaktnom motoru se smjesa goriva i zraka komprimira, te kontroliranim paljenjem
izgara i oslobaa kemijsku energiju sadranu u gorivu. Vrui plinovi izgaranja ekspandiraju
predajui rad, te se istiskuju iz cilindra u okoli. Teorijski ciklus aproksimira proces s etiri
Mirko Tadi Termodinamika
90
karakteristine promjene: izentropskom kompresijom (1-2), izohornim grijanjem (2-3),
izentropskom ekspanzijom (3-4) i izohornim hlaenjem (4-1). Zbog sklonosti
nekontroliranog samozapaljenja goriva kompresioni omjer = V
1
/V
2
je ogranien na red
veliine 1:10. Energija osloboena izgaranjem goriva smatra se dovedenom toplinom, Q
dov
=
Q
23
. Pred kraj ekspanzije poinje otvaranje ispunog ventila, a zatim slijedi istiskivanje
vruih plinova izgaranja iz cilindra. Teorijski se rad ispuha izjednaava s radom usisa, razlika
u kemijskim sastavima plinova zanemaruje, a efekti hlaenja dimnih plinova, dijelom u
cilindru i dijelom u okoliu, aproksimiraju fiktivnim zatvaranjem teorijskog procesa s
izohorom 4-1 uz odvedenu toplinu Q
odv
= Q
41
.

Diesel proces
Rudolf Diesel patentirao je 1893. stroj s kompresijskim paljenjem, a 1897. izradio
funkcionalan prototip koji je mogao raditi s raznim fosilnim gorivima. U Dieselovom procesu
komprimira se usisani zrak u koji se utrcava gorivo. Time je izbjegnut problem
samozapaljenja goriva, pa se mogu postii dvostruko vei kompresioni omjeri ( = V
1
/V
2
) od
onih u Otto motorima. Pored toga, gorivo je jeftinije i sadri vie energije po volumenu.
Diesel je na Svjetskoj izlobi u Parizu (1900.) demonstrirao motor, koristei ulje kikirikija
kao gorivo.

usis zraka
ispuh plinova
izgaranja
1
2 3
4 1
2
3
4
T
1
T
s
V
p
s
1
= s
2
s
3
= s
4
p
4
p
1
V
2 V
1
= V
4
T
3
W
W
q
23
Q
34
= 0
DIESEL PROCES
p
2
= p
3
v
1
= v
4
p
2
= p
3
Q
23
q
41
Q
41

2
v
3
p
4
T
2
Q
12
= 0
izgaranjem
goriva
V
3
v
2
T
4
p
1
realni proces
Kompresioni omjer: = V
1
/V
2
( )
2 3 23
T T mc Q Q
p dov
= = ( )
4 1 41
T T mc Q Q
v odv
= =
41 23
Q Q Q Q W
odv dov
+ = =
( )
,
Q
W
c
c
D , t (

= =

1
1
1
1
23
gdje su
c
= V
3
/V
2
i = c
p
/c
v .


Slika 7.9 Dieselov ciklus u p-v i T-s dijagramu

Svi prethodno opisani kruni procesi prikazani su u obliku njihove aproksimacije s
karakteristinim politropama s eksponentom n = konst. zbog jednostavnosti rauna. U
karakteristinim tokama (stanjima) procesa susreu se dvije politrope s razliitim
vrijednostima eksponenta n, to fizikalno nije mogue, ali se moe tolerirati u idealiziranim
pristupima.