Adab i Ahlak 1

Adab
i
Ahlak
Adab i Ahlak 2
UVOD
Hvala i Zahvala pripadaju Allahu I Gospodaru svih svjetova i
neka je Selam i salavat na Njegovog miljenika Muhammeda na
njegovu asnu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga slijede
do Sudnjeg dana.
Potovana brao i sestre, potovani itaoci predstavljavamo
vam nekoliko brouri sa eri'atske akademije Mus'ab ibn Umejr.
Odmah na poetku elimo da se zahvalimo svim profesorima
i direktoru medrese bratu Abdurrahmanu na velikoduno ustupljenim
i istim (to se tie autorskih i drugih prava) i djelomino obraenim
tekstovima za ove skripte,
a zatim elimo da preporuimo ove tekstove svim onim koji su eljni
istog i ispravnog znanja i studentima svih erijatskih medresa.
Napominjemo da e jedan dio sredstava ostvarenih
distribucijom ove skripte biti ustupljen eri'atskoj akademiji Mus'ab
ibn Umejr, a drugi dio e biti upotrebljen za pokrivanje trokova
tampanja i u davetske svrhe Inaallah.
Aktivna Islamska Omladina Linz
Adab i Ahlak 3
Hvala i zahvala pripada Allahu delleanuhu , a nakon toga
salavat i selam na Resula Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, na
njegove ashabe Radijellahu anhum, na njegovu asnu porodicu i sve
one koji ga slijede do Sudnjeg dana.
Prije svega na samom poetku ove nae skromne brourice u
kojoj je jedan dio znanja ili moda uvod u znanje, mi vam srdano
elimo toplu dobrodolicu, jer je to od sunneta Allahovog Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem, to moemo vidjeti iz sluaja kada mu je
doao Safvan radijallahu anhu i rekao da eli da ui i da studira
eri'atsko znanje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je
rekao: ''Dobro doao, o ti koji trai znanje!'' Dakle, od sunneta je
da se poeli dobrodolica, te vam je mi elimo uz molbu Allahu
delleanuhu da nam dadne bereket i da se kasnije iri i uzdie isto
i ispravno eri'atsko znanje, a zatim estitamo vam na odabiru ovoga
puta i elimo da budete nasljednici Allahovih poslanika, jer kae
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Uenjaci su
nasljednici Allahovih poslanika.''
Nasljednici Allahovih poslanika su sa dva aspekta: sa aspekta
traenja znanja i sa aspekta prenoenja tog znanja, jer su to radili
Allahovi I poslanici. Dakle, sutinska zadaa Allahovih poslanika je
bila prenoenje, dostavljanje i objanjavanje ljudima Allahove
delleanuhu Objave.
Kae Uzvieni I: ''Opominji, opomena e koristiti vjernicima.'' (Ed-
Dariat, 55. ajet)
Uenjaci su knjige uglavnom poinjali hadisom: "Doista se djela
vrednuju prema nijjetu"
Adab i Ahlak 4
ADAB I AHLAK
Odnos ovjeka spram drugih dijeli se na tri dijela:
1. Odnos ovjeka sa Gospodarom.
2. Odnos ovjeka sa okruenjem od ljudi, biljaka, ivotinja.
3. Odnos ovjeka sa samim sobom.
Nauka o adabu i ahlaku tie se sva tri ova dijela i Islam je
uredio sve faze. Reeno je Selmanu el-Farisiju t: ''Va Poslanik vas
je pouio svemu!'' "ak i vrenju nude." Adab i ahlak ureuje ove
odnose u svim sferama. Pod ahlak spadaju moralna svojstva kojima
se ovjek odlikuje i koja se ispoljava u praksi. Meu ostalim temama
kojima se bavi ahlak spomenut emo lijepo ponaanje, pod koje
spadaju osobine poput: iskrenosti, ispunjavanja obeanja i slino. U
odnosima prema Allahu Y spadaju: povjerenje u Allaha Y, takvaluk
(strah od Allaha), nada i sl.
STANJA I VRSTE SRCA
Ljudska srca se dijele na tri vrste:
1. Zdravo srce
To je srce koje je uvjet uspjeha i spasa na Ahiretu. Kae
Allah Y u suri E-u'ara',88-89. ajet: ''Na Dan kada nee nikakvo
blago, a ni sinovi od koristi biti, samo e onaj koji Allahu srca ista
doe spasen biti.''
Zdravo srce je ono srce koje je isto od svih strasti koje se
suprotstavljaju Allahovim Y naredbama i od svake sumnje suprotne
onome o emu nas je Allah Y obavijestio.
2. Mrtvo srce
To je srce u kojem nema ivota. Srce koje je podlono
strastima i prohtjevima, pa ak i ako ona prouzrokuju Allahovu Y
srdbu.
Adab i Ahlak 5
3. Srce koje je ivo, ali ima mahana
To srce ima dvije opcije; jednoj se prikloni nekad, a drugoj
nekad i povodi se za opcijom koja nadjaa.
EJTANOVI PRILAZI OVJEKU
1. Srdba i strast
ovjek gubi kontrolu nad sobom, pa neprijatelj lahko ovlada
njim.
2. Zavist i pohlepa.
Kae Poslanik : ''Dva gladnija i meu stado tetnija vuka od
ovjekove pohlepe za imetkom i ponosa prema svojoj vjeri, nisu
poslana.'' Biljee Ahmed, Daremi, Nesa'i, Tirmizi ga ocjenjuje kao
hasen sahih, a Albani kae da je sahih.
3. Prejedanje
Mnotvo hrane u ovjekovu organizmu poveava strast.
4. Brzopletost
U brzopletosti ovjek nema vremena da provjeri ono to radi,
zbog ega radi.
5. krtost
Javlja se iz straha od neimatine.
6. Pristrasnost
Bilo da se radi o mezhebskoj ili da se radi o nekim ljudima,
zato to to ovjeka zaslijepljuje da vidi mahane, jer je pristrasan.
7. Sumnjienje muslimana
Npr.: idem ulicom i sretnem brata te zbog fitne oborim pogled
i ne nazovem mu selam, jer ga nisam vidio i taj brat kae:'' Taj i taj je
ohol,'' ne selami se samnom. Ovo sumnjienje je haram i za ovakve i
sline stvari musliman je duan da trai 70 opravdanja za jednu
sumnju koju naem kod brata odnosno sestre, jer to su tajne koje zna
samo Allah Y, a ne mi. Lijeenje ovih bolesti (sumnjienja) biva
njihovim unitavanjem u korijenu i to ienjem srca od njih, a
spomenuli smo koje su to bolesti srca i kako ih moemo suzbiti.
Adab i Ahlak 6
STANJA SRCA U ODNOSU NA FITNU
1. Srce ako bude izloeno fitnama i povinuje im se i to je mrtvo
srce ili srce koje je bolesno.
2. Srce koje bude izloeno fitnama, ne povinuje im se, to je
zdravo srce
ZNAKOVI BOLESTI SRCA
1. Davanje prednosti strasti nad Allahovom Y naredbom.
2. Ne osjeanje grinje savjesti zbog injenja grijeha.
3. Zamjena korisnog za tetno, poput zamjene sluanja Kur'ana
sluanjem muzike ili zamjene gledanja u knjige sa gledanjem
u Allahove Y zabrane.
4. Naklonost prema dunjaluku.
5. Neosjeanje grinje savjesti zbog nepoznavanja istine.
ZNAKOVI ZDRAVA SRCA
1. Mnotvo zikra.
2. Zdravo srce podstie ovjeka na uvrivanje veze sa
Allahom Y.
3. Umaranje tijela u pokornosti Allahu Y i ne osjeanje dosade u
tome, te enja za tim.
4. Odlazak svih briga ulaskom u namaz i zikr.
Kae Allah Y u 28 ajetu sure Er-Rad: ''One koji vjeruju i ija se
srca, kad se Allah pomene, smiruju a srca se, doista, kad se Allah
pomene smiruju!''
Kae Poslanik : ''Moja najvea radost je u namazu.''
5. Iskoritavanje vremena.
Adab i Ahlak 7
Biljei Buharija od Ebu Hurejre t da je Poslanik rekao: ''Dvije
blagodati mnogo ljudi proputa: zdravlje i slobodno vrijeme.''
6. Voenje brige o ispravljanju djela, a ne o samom djelu.
7. Tuga ako nas kakvo dobro proe to ga nismo uradili.
8. Pokornost Allahu Y i samo to
9. Radost zbog osamljivanja sa Allahom Y i suprotan sluaj kad
je sa ljudima. Kae afija: ''Nisam se raspravljao sa dahilom,
a da me nije pobijedio.''
10. Allahov govor i govor o Allahu Y su mu najdrai, jer ako se
ovjek za neto privee, onda najvie govori o tome.
POVODI BOLESTI SRCA
Prvi, najvei i najopasniji razlozi bolesti ovjekova srca su
grijesi.
Tragovi koje ostavljaju grijesi:
1. Oni su pomo ejtanu i drugim neprijateljima protiv ovjeka.
2. Zapeaivanje srca ako budemo inili mnotvo grijeha.
3. Slabe srce i tijelo.
4. Netrpeljivost njega prema ljudima i ljudi prema njemu, tako
da grijenika ne voli i ne trpi niko.
5. Nestanak stida.
MAHANE JEZIKA
To su mahane koje zadese ovjeka, a produkt su grijeha.
Islam podstie na utnju i na to manje prie osim u stvarima koje su
neophodne.
Biljee Buharija i Muslim od Ebu Hurejre t, da je Poslanik
rekao: ''Musliman je onaj od ijeg su jezika i ruku zatieni drugi
muslimani.''
Kae Poslanik takoer: ''ovjek, rob izgovori rije ne
pridajui joj nikakvu vanost i njome e biti baen u vatru dalje od
istoka do zapada, a u drugom rivajetu se kae: ''Baci ga u vatru 70
godina.''
Adab i Ahlak 8
1. Govoriti o onome to te se ne tie.
Kae Poslanik : ''Od lijepog Islama kod ovjeka je da ostavi
ono to ga se ne tie.'' Tirmizi hasen
Pravilo po pitanju govora o onome to nas se ne tie je da ne
govorimo o stvarima o kojima ako ne bi govorili neemo uiniti
grijeh niti popraviti stanje ili pridobiti korist. Pod ovo spada jo i to
da govorimo o stvarima koje trebamo, koje nas se tiu, ali
bespotrebno dodajemo, osim gdje za to ima potrebe.
2. Gibet
Kae Allah Y u 12 ajetu sure El-Hudurat: ''I ne ogovarajte
jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga
brata svoga, - a vama je to odvratno.''
Definicija gibeta je spominjanje ovjeka u njegovu odsustvu
po onome to on mrzi, bilo to pri njemu ili ne. U sahih hadisu se
kae: ''Znate li ta je gibet?'' rekoe:'' Allah Y i Njegov Poslanik
najbolje znaju.'' Ree u: ''Gibet je spominjanje brata po onome to on
mrzi,'' pa neko ree:'' A ta ako on to ima pri sebi?'' pa kae
Poslanik : ''Ako ima pri sebi to to kae, ogovorio si ga, a ako
nema, potvorio si ga.'' Biljee Ebu Davud i Tirmizi
3. Nemimet (prenoenje tuih rijei).
Definicija nemimeta je prenoenje rijei meu ljudima s
ciljem irenja fesada i neprijateljstva. Opta definicija nemimeta je
otkrivanje onoga to je runo na bilo koji nain to bilo. Kae Poslanik
: ''Nee ui u Dennet nemmam, onaj ko prenosi tue rijei.''
Adab i Ahlak 9
Onaj do koga doe nemimet treba da uradi sljedee:
- Da ne vjeruje.
- Da zabrani dalje prenoenje onome koji je njemu donio.
- Da ga zamrzi, naravno ako se ne pokaje i ustraje u svom
djelu.
- Da ne sumnja na brata, odnosno sestru.
- Da ne pijunira da bi provjerio.
- Da on sam ne zapadne u nemimet.
4. Hvaljenje
To je spominjanje lijepih i dobrih osobina ovjeka u
njegovom prisustvu. Hvaljenje je opasno sa aspekta onog koji hvali i
onog koji je hvaljen:
I) Onaj koji hvali:
a) Moda e spomenuti ono u to nije siguran i to nije
provjerio.
b) Moda e pretjerati u hvali do granica lai.
II) Onaj kojeg hvali:
a) Hvala moe prouzrokovati oholost i samodopadljivost.
b) Moe povjerovati da je dostigao veliki stepen i da onda
postane lijen prema injenju djela.
c) Moe poeti raditi djela da bi ga ljudi hvalili.
PRETJERANO GLEDANJE
Pod ovim podrazumijevamo bacanje pogleda u potpunosti i
gledanje u ono to nije dozvoljeno.
Mahane pretjeranog gledanja:
1. To je grijeh prema Allahu Y, zato to je Allah Y naredio da se
obara pogled.
2. Pretjerano gledanje kvari ovjekovo srce, rastura ga i udaljuje
od Allaha Y.
3. Slabi i rastuuje ovjekovo srce.
Adab i Ahlak 10
4. Zamrauje srce (pod ovim se podrazumijeva da srce ne
raspoznaje istinu od ne istine).
5. Otvrdnjava srce i zatvara vrata znanja.
6. Dozvoljava ulazak ejtana.
7. Gaflet (nemar) i slijeenje strasti.
8. Prouzrokuje alost i tugu, zbog toga to nije u stanju da dobije
ono to mu se svidi, niti je u stanju da osabura, jer mu je srce
vezano za ono u to mu se oko zagledalo, pa se nae u kazni
izmeu tih posljedica.
Uvodni ders o islamskom Ahlaku
Allah I je htio da islamska risala bude zavrna i trajna za sve ljude
bez obzira na razliitost u boji koe, jezika, mjesta i vremena u kome
ive, i uinio je da ona sadri osobitosti i jedinstvene odlike kao to
su; sveobuhvatnost, sredina; ''I tako smo Mi vas uinili srednjim
Ummetom da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik
bude protiv vas svjedok.'' (El-Beqare, 143. ajet)
Zatim savremenost i svrsishodnost u svakom vremenu i u svakom
mjestu. Islamsko uenje obuhvata sve strane ljudskog ivota: On je
uredio odnose izmeu pojedinca i Gospodara svjetova, izmeu
pojedinca i drugog pojedinca, i odnos prema samome sebi, i ne
postoji niti jedna vrijednost, a da je Islam nije spomenuo i poticao na
nju, kao to nije ostavio nijednu lou osobinu, a da nije ukazao na
njenu opasnost i naredio udaljavanje od nje, tako da ljudski ivot u
potpunosti bude ureen po boanskom programu, koji ako ovjek
primjeni u praksi biva sretan i zadovoljan, a ako ga napusti biva
upropaten i nesretan. Lijep ahlak se smatra jednim od temelja na
kojim poiva Islam. Sigurnost i zdravlje jednog drutva, snaga i
Adab i Ahlak 11
jaina njegovih temelja, zatim ponos njegovih sinova povezani su
sa lijepim ahlakom, kao to je njegova propast proirenost fesada i
nereda povezana sa nedostatkom lijepog ahlaka. Historija nam
govori da je svaki narod doivio svoj procvat i napredak onda, kada
su njegovi pripadnici bili jake linosti i kada su imali uzviene tenje;
kada su posjedovali lijep ahlak i lijepo ponaanje koje je krasilo
njihove meusobne veze, na takvim temeljima i sa takvim
vrijednostima i principima izgradili su velike civilizacije koje su
obiljeile historiju, zato emo vidjeti da je cjelokupno islamsko
uenje protkano govorom o izgradnji ahlaka. Allah I za svoga
Poslanika kae: ''Zaista si ti na najviem stupnju ahlaka.'' (El-
Kalem 4. ajet)
A Aia za njegov ahlak kae: ''Njegov ahlak je bio Kur'an.''
(Biljei Muslim) Poslanik je upitan o djelima zbog kojih e najvie
ljudi ui u Dennet, pa je rekao: ''Bogobojaznost i lijep ahlak.''
(Biljei Tirmizi)
Kae Poslanik u drugom hadisu: ''Najdrai meni i najblii
na Sudnjem danu bit e onaj sa najljepim ahlakom.'' (Biljei Tirmizi
od Dabira t) Problem koji danas primjeujemo u islamskom svijetu,
jeste udaljenost od ahlaka u koji poziva Islam i vidimo da je Islam u
jednoj dolini, a muslimani u nekoj drugoj, i njihova pripadnost
Islamu u veini se ogleda kroz muslimanska imena i neke obiaje, a
to se tie primjene Islama, vrstog slijeenja njegovih propisa i rada
po njima, to danas nema vanosti kod muslimana. To nam potvruje
alosna i crna stvarnost naeg Ummeta i ponienja u kojima ive
muslimani od duhovnog pa preko vojnog i naunog poraza, tako da
se muslimani u svim ivotnim oblastima nalaze na repu karavane.
Resul je ukazao na jedan od prvih ciljeva njegovog poslanstva kada
je rekao: ''Poslan sam da usavrim moral kod ljudi.'' (Buhari i drugi)
I ne samo to, ve 'ibadeti koje je propisao Allah Y i koji predstavljaju
temelj vjere usmjereni su ka odgoju due i popravljanju ahlaka.
Kur'an i Sunnet Resula otkrivaju nam pravu sutinu ovih 'ibadeta,
Adab i Ahlak 12
tako za namaz Allah Y u Kur'anu kae: ''I obavljaj namaz, zaista,
namaz odvraa od razvrata i runih djela.'' (El-Ankebut, 45. ajet)
Zatim, zekat nije propisan samo kao porez koji se uzima iz kase ili
depa bogatih, ve on ima svoju odgojnu svrhu: ''Uzmi iz njihovih
dobara zekat da bi ih oistio i blagoslovljenim ih uinio.'' (Et-
Tewbe, 103. ajet)
Zato je Resul proirio znaenje sadake kada je rekao: ''Osmijeh u
lice tvoga brata je sadaka, nareivanje dobra i zabranjivanje zla je
sadaka, pokazivanje puta onome ko ga ne zna je sadaka, skloniti
smetnju sa puta je sadaka'' (Hadis biljei Buhari)
Islam je propisao post i ne gleda na njega samo kao na zabranu jela i
pia u odreenom vremenu, ve ga smatra korakom ka stalnom
sprjeavanju due od zabranjenih strasti i runih djela, zato kae
Poslanik : ''Ko ne ostavi lani govor i rad po njemu, Allah nema
potrebe za njegovim ostavljanjem jela i pia.'' Hadd nije samo
putovanje radi posjete svetih mjesta, ve kako kae Allah Y:
''Hadd je u odreenim mjesecima; onom ko se obavee da e u
njima obavljati hadd nema snoaja sa enama i nema runih
rijei, i nema svae u danima hadda. A za dobro koje uinite
Allah zna. I onim, to vam je potrebno za put, snabdijte se. A
najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom
obdareni!'' (El-Beqare, 197. ajet)
Zato Islam naglaava toliku potrebu za ahlakom i odgojem due?
Zato to, kada je Allah I stvorio duu ljudsku, stvorio je sa njom i
mogunost injenja dobra i zla. Zato kae Allah I: ''I due i onog
koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim uini, uspjet e
Adab i Ahlak 13
samo onaj ko je oisti, a bie izgubljen onaj ko je na stranputicu
odvodi!'' (E-ems, 7-10. ajet)
I Allah I je odredio da ovaj izbor prati nagrada ili kazna: ''Uspio je
onaj ko je oisti'' Uspjeh pripada onima koji su razumjeli cilj
stvaranja, a to je 'ibadet Allahu I u punom znaenju te rijei, i koji su
upoznali u isto vrijeme zapreke na putu ostvarivanja cilja, a jedna od
najveih zapreka je nefs (ljudska dua), pa su pourili da je oiste i
isprave i postali su voe duama koje idu kuda im oni narede, a to se
tie onih koji se nisu posvetili ienju due i koji su duama
prepustili uzde, oni su dobrovoljno pristali da budu robovi svojih
dua iako su ih majke rodile slobodnim, tako su upropastili svoj
dunjaluk i Ahiret, jer su strast svoju za boga svog uzeli. Zato kaemo
da je prava ludost da se ovjek nada neemu, u ovom sluaju nagradi
na Ahiretu, a ne ulae trud da to postigne. Usporedio je ovakvog
ovjeka Mustafa Rafi'i sa luakom koji se utapa u vodi, rekavi:
''Teko njemu, slian je budali koji se utapa u vodi i koji je ugledavi
obalu daleko od sebe ostao u valovima nadajui se da e obala
doplivati do njega, a obala je ostala na svom mjestu dok se ahmak
utopio u vodi, zato plivaj jadan ne bio i spasi se, jer zemlja je tebi
podinjena, a i vjena obala (spasa), trai od insana, koji je insan da
je dosegne trudom, a ne odmaranjem, radom, a ne lekarenjem, da
se zadie od umora, a ne od smijeha, da se zagrcne od uzdaha zbog
grijeha, a ne od ispijenih aica, da se natopi znojem dihada, a ne
mirisnim uljima strasti i slasti.'' Reeno je: Ko smatra da ima boljeg
zatitnika od Allaha , taj ne zna nita o Allahu, a ko smatra da ima
veeg neprijatelja od svoje due, taj ne zna nita o svojoj dui.
Znanje i njegova vrijednost:
1) 'Ilm je dokaz Allahove I blagodati, kojom On I obasipa
koga hoe od robova Svojih. Ta je blagodat dobro i za dunjaluk, i za
Adab i Ahlak 14
Ahiret. Ulema su najbolji ljudi u svom vremenu, preko njih Allah I
upuuje ljude nakon poslanika, i ljudi se ugledaju na njih i njihov
ahlak, i njihovo ponaanje utie na ljude. Ono to je vano za 'ilm
jeste ienje nijeta u njegovom traenju i ovo je ulema nazvala
''edeb prema Allahu'' zato ovjek nee biti istinski odgojen ako ne
oisti nijet u 'ibadetu, i njegov 'ibadet nema nikakve vrijednosti.
Treba, o ti koji ui, dobro razmisliti ta e rei kad sretne Allaha
Y, i upita te: ''ta si htio sa znanjem?''
2) Odgoj po edebu 'ilma. Onaj koji ui znanje ne smije
dozvoliti da ui Sunnet Resula , a da ga ne prakticira, a zatim druge
poziva da to slijede, jer nema hajra u ovjeku koji nosi 'ilm, a ne radi
po njemu. ''Oni kojima je nareeno da prema Tevratu postupaju, pa
ne postupaju, slini su magarcu koji knjige nosi. O kako su loi oni
koji poriu Allahove ajete! A Allah nee ukazati na pravi put
narodu koji nee da vjeruje.'' (El-Dumu'a, 5. ajet)
I zato budi jedan od dvojice; ili zauzet sobom, ili zauzet drugim
nakon to zavri sa sobom, i uvaj se da ne bude onaj koji e biti
zauzet popravljanjem stanja kod drugih prije nego to popravi sebe.
Jedan od edeba* 'ilma jeste sluanje znanja.
*Edeb znai lijepo ophoenje.
Kae Allah Musau : ''Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato,
obuu svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam
izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj !'' (Ta ha, 12 i 13. ajet)
Skidanje obue je edeb prema svetom mjestu gdje Allah nareuje
Adab i Ahlak 15
Musau da skine obuu, a sluanje je edeb prema govoru. Neki
uenjaci su rekli: ''Bojimo se da onome ko nema edeba prema 'ilmu
ne propadnu djela a da i ne osjeti,'' kao to kae Allah : ''O vjernici,
ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte
s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi
bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primijetite.'' (El-Hudurat, 2.
ajet)
To se odnosi na onaj edeb prema Sunnetu i poslije smrti Poslanika .
3) Upornost u traenju znanja. ta to znai? Mi znamo koliko
je ulema prve generacije bila uporna u traenju znanja, ak su u to
vrijeme kad su bile jako slabe veze meu ljudima (nisu imali
nikakvih sredstava da putuju), osim da pjeke idu ili na kamilama iz
Dezire u Egipat kod Dabira t da uzmu samo jedan hadis. I kad je
rije o iskrenosti mi esto puta to samo zapiemo i preemo preko
toga. Kako je Allah I digao spomen na ljude koji su bili iskreni prema
Njemu. Gdje su sad ti ljudi? Gdje je Ibn Tejmijje, Ibnul-Kajjim, Ebu
Hanife, Ahmed ibn Hambel. Nema ih, davno su pomrli, ali su i sad
ivi; njihova se djela i sad itaju i iitavaju, prouavaju kao da su tu.
Zato? Zato to su uili znanje radi Allahovog zadovoljstva. Imam
Malik kad je pisao svoj Muvetta, rekli su mu ljudi: Zato to pie?
(Stotinu muvetta ima danas u naem vaktu) Imam im odgovori:
''Allah prima od iskrenih.'' I jedino je njegov Muvetta danas poznat,
nema nijednog drugog. Zato su i danas ivi likovi ovih velikana
Ummeta koji su svoj trud, sposobnosti, vrijeme i ivot utroili u radu
za Allahovu I vjeru.
Adab i Ahlak 16
4) Ponavljanje i pitanje. Upitan je Ibn Abbas t: ''Kako si
dostigao stepen 'ilma?'' Na to je on odgovorio: ''Allah mi je podario
razborito srce i jezik koji stalno pita.'' Kae Uzvieni I: ''Reci: Zar
su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti
imaju pouku primaju!'' (Ez-Zummer, 9. ajet)
''i Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji
vjeruju i kojima je darovano znanje. A Allah dobro zna ono to
radite.'' (El-Mudadele, 11. ajet)
E Kae Ibn Abbas t: ''Ulema je iznad obinih mu'mina 700.
stepeni, a izmeu svakog stepena je 500. godina hoda.''
E ''A Allaha se boje od robova Njegovih ueni.'' (Fatir,
28. ajet)
Ovdje nije spomenut 'hauf' kao strah, nego 'hajeh', a to je posebna
vrsta straha kojeg posjeduje samo ulema strah zbog znanja;
Adab i Ahlak 17
spoznaje Allahovih I imena, svojstava, i to god bolje to poznaje sve
se vie Allaha I boji.
E Prenosi se od Ebu Umameta t da je Resul spomenuo
dvojicu ljudi; pobonjaka i uenjaka, i rekao: ''Prednost alima nad
pobonjakom je kao moja prednost nad najslabijim od vas. Allah i
meleki i stanovnici nebesa i Zemlje, pa ak mrav u svom mravinjaku i
riba u vodi mole za onoga ko ljude pouava dobru.''
E Neki uenjaci su govorili: ''Da mi je znati ta je postigao
onaj kome je promaklo znanje, a ta je promaklo onom ko je postigao
znanje?''
Od Ebu Musaa el Ea'ria t se prenosi da je Allahov Poslanik rekao:
''Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer
(obilne) kie koja padne na zemlju (razliite kvalitete). Dobra
(plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje.
Neplodna zemlja primi i zadri vodu, pa Allah od nje da korist
ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Trea vrsta)
jesu doline i ponori koji, niti vodu zadravaju, niti na njima trava
raste. To je primjer onoga koji je poduen i upuen u spoznaju vjere
Allahove i koji se okoristio onim s im me je Allah poslao, pa ga je
spoznao i (druge) poduavao, kao i primjer onoga koji zbog toga nije
ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat.''
(Muttefekun alejhi)
Hasan el Basri je rekao: ''Da nije uleme ljudi bi bili kao stoka.'' A
Mua'z ibn Debel kae: ''Prouavajte znanje, jer je prouavanje
znanja 'hajeh', njegovo traenje 'ibadet, istraivanje (studiozno)
dihad, poduavanje drugih sadaka, i ono je najbolji prijatelj u
samoi.'' Rekao je Ka'b : ''Allah Y je objavio Musau u: ''O Musa, ui
hajr i poduavaj druge hajru, jer Ja onima koji ue hajr i druge
poduavaju osvijetlim kaburove tako da ne osjeaju samou.''
Adab i Ahlak 18
Alim kome ne koristi znanje
Kae imam afija: ''Nisam se raspravljao sa dahilom, a da me nije
pobijedio.'' Znaj, da raspravljanje o nekoj temi s ciljem da bude
samo pobjednik i da se pokae pred drugima prouzrokuje lo ahlak i
ne oslobaa ovjeka od oholosti, udba (samodopadljivosti) i rijaa,
jer je u veini sluajeva, posebno danas, ljudima cilj s naukom
isticanje i pohvala, i itav ivot utroi u tome da bude stalno u centru
panje, a Resul kae: ''Najgoru kaznu na Sudnjem danu imat e
alim kome nije koristilo njegovo znanje.'' Od Ebu Hurejre t se
prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Ko izuava nauku kojom se
trai zadovoljstvo Uzvienog Allaha, samo da bi njome dobio
ovosvjetska dobra, nee osjetiti ni miris Denneta na Sudnjem danu.''
(Ebu Davud, sahih)
Adabi uitelja i uenika
E to se tie uenika on prije svega mora da se oisti i
oslobodi loeg ahlaka, jer je 'ilm 'ibadet srca. Na ueniku je da se
vrsto vee za uitelja i da mu se preda poput bolesnika, koji se
predaje u ruke doktora. Kae Alija : ''Od prava alima su; da ga
selami prije drugih ljudi, da njega posebno pozdravi, da sjedne
pred njega, da ne pokazuje rukama pred njim, da ne namiguje
oima, da ne postavlja mnoga pitanja (zapitkivanja), da mu ne
pomae u odgovoru, da mu ne dosauje kad je umoran, da ga ne
uzima za odjeu kada ustane, da ne otkriva njegovu tajnu, da ne
ogovara nikoga pred njim, da ne istrauje njegove pogreke, ne
govori mu nikada uo sam toga i toga da kae tako i tako, ili taj
ovjek kae suprotno od tebe, ne suprotstavljaj mu se zbog vaeg
dugog prijateljstva, ne opisuj kod njega nijednog alima, ne uzdii se
od hizmeta njemu, jer je on poput palme s koje stalno oekuje da
neto padne na tebe.''
Adab i Ahlak 19
A to se tie uitelja on treba da bude ljubazan sa
uenicima i da se ophodi s njima kao sa svojom djecom. Da ne trai
nagradu, nadoknadu i zahvalnost ve da ih poduava radi Allaha .
Da ne smatra da je u prednosti nad njima i da je on blagodat za njih,
ve da njih smatra boljim od sebe, jer su predali svoja srca i
pripremili ih za sijanje sjemena 'ilma da bi se tako pribliili Allahu .
Uenjaci selefa nisu htjeli uzimati hedije od svojih uenika.
Uitelj treba odvraati uenika od loeg ahlaka na najljepi nain, a
ne putem korenja i grenja, jer to umanjuje potovanje (njega kao
uitelja). On je duan da upozna intelektualne mogunosti uenika i
da vodi rauna o njima. On mora biti taj koji e prakticirati ono to
zna. Allah kori idove zbog takvih osobina: ''Zar da od drugih
traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji
Knjigu uite? Zar se opametiti neete?'' (El-Beqare 44. ajet)
Rekao je Alija : ''Slomie me dvojica ljudi; bestidan i nemoralan
uenjak i poboan neznalica.''
Pokvarena ulema i ulema Ahireta
Pokvarena ulema je ulema koja ui nauku radi dunjalukih
uitaka i postizanja ugleda i poloaja. Ebu Hurejre prenosi da je
Poslanik rekao: ''Ko ui znanje s kojim se postie Allahovo Y lice
da bi postigao dunjaluku korist nee osjetiti Dennetskog mirisa.'' A
neki uenjaci su rekli: ''Na smrti e se najvie kajati uenjak koji je
zloupotrijebio znanje.'' A od svojstava uenjaka Ahireta su da znaju
da je dunjaluk prezren, a da je Ahiret velianstven, i oni daju
prednost Ahiretu nad dunjalukom. Njihove rijei nisu u suprotnosti
sa njihovim djelima i oni ude za korisnim znanjem koje e im
donijeti sreu na obadva svijeta. ekik Belhi je rekao Hatimu:
Adab i Ahlak 20
''Druio si se sa mnom dugo vremena, pa ta si nauio?'' Nauio
sam osam stvari:
1) Gledao sam u stvorenja i vidio sam da svaka osoba ima
onog koga voli, pa kad ga donesu do kabura napusti ga njegov
miljenik, zato sam uinio da moj miljenik budu moja dobra djela
kako bi i u kaburu bio sa mnom.
2) Obratio sam panju na rijei Uzvienog: ''I duu od strasti
uzdrao.'' pa sam se trudio da odvratim duu od strasti kako bih
ustrajao u pokornosti Allahu .
3) Vidio sam da svaki ovjek koji ima neto vrijedno, uva tu
vrijednost, pa sam se vratio rijeima Uzvienog: ''Ono to je kod vas
prolazno je, a ono to je kod Allaha vjeno je.'' (En-Nahl, 96. ajet) I
kad god sam imao neto vrijedno, rtvovao sam to radi Allaha da
bih to imao kod Njega.
4) Vidio sam kako ljudi ude za imetkom i poloajem i
ugledom, pa sam razmislio o rijeima Uzvienog : ''Kod Allaha je
najugledniji onaj ko ga se najvie boji.''
(El-Hudurat, 13. ajet) I radio sam na tome da budem bogobojazan
kako bih kod Allaha bio ugledan.
5) Vidio sam ljude kako zavide jedni drugima, pa sam
razmislio o rijeima Uzvienog,: ''Mi smo im podijelili ivotne
potrebe.'' (Ez-Zuhruf, 32. ajet)
Adab i Ahlak 21
6) Vidio sam da ljudi ne prijateljuju meusobno, pa sam
razmislio o ajetu u kojem Allah kae: ''Zaista vam je ejtan
otvoreni neprijatelj, pa ga uzmite za neprijatelja.'' (Fatir, 6. ajet)
Ostavio sam neprijateljstvo, pa uzeo ejtana za neprijatelja.
7) Vidio sam ljude da iscrpljuju svoje due u traenju opskrbe,
pa sam razmislio o rijeima Uzvienog : ''I nema nijednog ivog
bia na Zemlji, a da ga Allah ne hrani.'' (Hud, 6. ajet)
I posvetio sam se Njegovom pravu kod mene, a ostavio sam ono na
ta se On Y obavezao.
8) Vidio sam ljude da se oslanjaju na trgovinu i zdravlja
svojih tijela, pa sam se ja oslonio na Allaha I.
Sidk Istinoljubivost
E Ovo je govor o sidku istinoljubivosti i ovo je kapljica iz
mora iskrenih Allahovih Y robova. elimo da zahvatimo iz tog istog
izvora sidka, kako bi se pomogli na naem putu izgradnje ahlaka i
kako bi se svrstali meu one kojima e koristiti njihov iman i sidk:
Na Dan kada nee nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo
e onaj koji Allahu srca ista doe spasen biti. (E-ua'ra, 88/89.)
Rije sidk se mnogo puta spominje u Kur'anu to znai da ima
ogromnu vanost na vagi islamskog ahlaka. Kada itamo Kur'an
vidjet emo da je sidk povezan sa plemenitim svojstvima kao to su
bogobojaznost, pravednost i strpljivost. ivot sa iskrenou i sa
iskrenima je blagodat iju sutinu ne poznaju osim sretnici koji su
Adab i Ahlak 22
kuali slast iskrenosti i pili sa tog izvora, ivei istim i sigurnim
ivotom. Sidk je svojstvo koje se postie mudahedom (borba sa
samim sobom), odricanjem i odgojem, i obaveza je da se musliman
podui sidku i da poduava druge kako bi takvi bili ljudi budunosti.
Prenosi se od Abdullaha ibn Amira da je rekao: ''Zvala me je majka
jednog dana, dok je Poslanik sjedio u naoj kui, govorei: Doi,
da ti dam neto. ta eli da mu da? upitao je Poslanik .
Datulu. odgovori moja majka. Kada mu ne bi dala nita, bila bi
ti upisana la u knjigu tvojih djela. Od Abdullaha ibn Omera se
prenosi da je Resul rekao: ''Ako se kod tebe nau etiri svojstva
ne uznemiravaj se zbog dunjaluka: ''uvanje emaneta, sidk, lijep
ahlak i potena zarada.'' Zaista, sidk je put od putova opskrbe i put
uspjeha irine u prsima i rahatluk srca, kae Resul : ''Iskren i
povjerljiv trgovac e biti sa poslanicima, iskrenima i ehidima.''
(Biljei Tirmizi od Ebu Sei'da el Hudrija ) Uenjaci jezika definirali
su sidk ovako: ''To je podudarnost rijei i djela i onoga o emu se
govori.'' Ako fali jedan od ovih artova to vie nije sidk, zato se moe
rei: ''Ovaj ovjek govori istinu, s obzirom na ono o emu pria,'' ili
slagao je zbog toga to njegove rijei nisu u skladu sa djelima, zato
Allah naziva munafike laljivcima, iako su potvrdili da je
Muhammed Allahov Poslanik, ali su svojim srcima poricali njegovo
poslanstvo i krivo se zaklinjali da bi im muslimani povjerovali. Kae
Uzvieni : ''Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: Mi tvrdimo da si
ti, zaista, Allahov Poslanik! I Allah zna da si ti, zaista, Njegov
Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi laci.'' (El-Munafikun,
1. ajet) Allah u ovoj suri govori o loem ahlaku munafika i njihovim
laima i naziva ih munaficima, jer jedno govore, a drugo rade. Sidk
je temelj i stup imana u Allaha i poslanstvo Muhammeda , a temelj
nifaka je la, njegov stup je spletkarenje, kukaviluk i sljepoa srca,
zbog toga se iman, ili sidk i la ne mogu spojiti u jednom srcu. Kae
Allah : ''Allah e rei: Ovo je Dan u kome e iskrenima od koristi
iskrenost njihova biti; njima e dennetske bae, kroz koje teku
rijeke, pripasti, vjeno i dovijeka e u njima ostati. Allah e
zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To e veliki uspjeh biti! (El-
Adab i Ahlak 23
Maide, 119. ajet) Sidk je temelj vjere i ivota jednog naroda. On je
uzrok uspona i progresa, ljubavi i meusobnog pomaganja. Islam je
doao da uredi drutvo na temeljima sidka i da ga uini sretnim,
kroei ovim putem, ija je vrlina hrabrost u iznoenju istine. Rije
sidk, zajedno sa svojim izvedenicama spominje se u Kur'anu 154
puta. Neki uenjaci kau da je es-siddik onaj kod kojeg ima mnogo
sidka, drugi kau da je to onaj koji nije nikada slagao, a trei kau to
je onaj ko je iskren u rijei i vjerovanju i iji sidk se potvrdi u djelu.
Kako kae Uzvieni : ''Oni koji su posluni Allahu i Poslaniku bit
e u drutvu vjerovjesnika, i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi,
kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi
biti!'' (En-Nisa', 69. ajet)
Postoji pet stanja sidka o kojima govori Kur'an, kae Allah : ''I reci:
Gospodaru moj, uini da umrem, da si Ti zadovoljan mnome i
uini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi
od Sebe snagu koja e mi pomoi! (El-Isra', 80. ajet) ''I uini da
me po lijepim spominju oni to e poslije mene doi.'' (E-ua'ra,
84. ajet)
Pet stanja sidka:
1. i 2) Mudhale sidkin, muhrade sidkin ulazak i izlazak.
3) El-lisanu sidkin lijep spomen. ''I uini da me po lijepim
spominju oni to e poslije mene doi.'' (E-ua'ra, 84. ajet)
4) Kademe sidkin: ''Zato je udno ljudima to Mi
objavljujemo jednom izmeu njih: Opominji ljude! A vjernike
Adab i Ahlak 24
obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova! Nevjernici
govore: Ovaj je, zaista, pravi arobnjak! (Junus, 2. ajet)
5) Makade sidkin: ''Oni koji su se Allaha bojali bit e u
dennetskim baama i pored rijeka na mjestu u kome e biti
zadovoljni, kod Vladara Svemonoga.'' (El-Kamer, 54/55. ajet)
- Prvo i drugo stanje da ulazak sa istinom budu sa istinom i na
istini, zatim na Allahovom Y putu i sa Njegovim zadovoljstvom radi
uzdizanja Allahove vjere, kao to je bio Poslanikov izlazak na Bedr
i kao to je bila hidra Poslanika .
- Tree stanje znai pohvalu i lijep spomen kod drugih ljudi
zbog sidka, kao to kae Uzvieni: ''I darovasmo im svako dobro i
uinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.'' (Merjem, 50.
ajet)
- etvrto stanje, neki uenjaci prevode kao Dennet: ''Zato
je udno ljudima to Mi objavljujemo jednom izmeu njih:
Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod
Gospodara njihova! Nevjernici govore: Ovaj je, zaista, pravi
arobnjak! (Junus, 2. ajet)
Neki kau da se to odnosi na efa'at Poslanika za vjernike, a neki
kau da su to dobra djela s kojima se eli Allahovo I zadovoljstvo i
Dennet.
- Peto stanje znai Dennet ili mjesto koje e postii
bogobojazni, to je sigurno mjesto u kojem e uivati mu'mini i duom
i tijelom kod Gospodara Y milostivog.
Sidk ima est stepeni i upotrebljava se u est znaenja:
1) Sidk jezika i govora.
Adab i Ahlak 25
2) Sidk u nijetu i namjeri.
3) Sidk u odluci.
4) Sidk u provoenju odluke.
5) Sidk u djelima.
6) Sidk u svim vjerskim obavezama.
- Sidk jezika ili govora odnosi se na informaciju ili vijest
koju neko saopi bez obzira bila ona vezana za prolost ili
budunost.
- Sidk u nijetu i elji vraa se na iskrenost prema Allahu Y u
svim situacijama i ako se s njim pomijea bila ta drugo, to vie nije
sidk.
- Sidk u odluci koja u sebi sadri dobro. Nekada ovjek
donese odluku da e uiniti neto, pa kae: Ako mi Allah Y podari
imetak, podijelit u ga kao sadaku, ili ako mi Allah I podari znanje,
radit u po njemu i druge poduavati itd.
- Sidk u provoenju djela ovdje znai da nema
kolebljivosti. Nekada dua odlui da neto izvri, ali kod
izvravanja dolazi do kolebanja, jer potekoa nije u obeanju i
odluci ve u izvravanju i tada ovjeka esto puta nadvladaju
strasti i ne doe do izvrenja odluke, zbog toga Allah Y hvali one koji
su ostali pri svojoj odluci. ''Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat
Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to oekuju nisu nita
izmijenili.'' (El-Ahzab, 23. ajet)
Adab i Ahlak 26
Rekao je Ebu Seid Ahmed ibn Isa Haraz: Vidio sam u snu dva
meleka koji su sili sa nebesa i upitali me: ta je sidk? Rekao
sam: To je ispunjavanje ugovora. A oni su odgovorili: Istinu si
rekao, i digli su se ka nebu.
- Sidk u djelima to znai da ovjek ne lae u djelima, tako da
mu njegova djela nisu u neskladu sa njegovom nutrinom. Kae Jezid
ibn Haris: ''Kada se kod ovjeka izjednae vanjsko i unutranje
stanje, to je adl, a kada njegova unutranjost bude bolja od
vanjtine, to je fadl (dobrota), a ako njegova vanjtina bude bolja
od unutranjosti to je dewl (nepravda).'' Rekao je Ukbe ibn Abdul
Gafir: ''Kada se kod ovjeka slau vanjtina i unutranjost Allah se
hvali melekima govorei: Ovo je moj istinski rob.'' Abdul Vahid ibn
Zeid Basri kae za Hasana el Basrija, rahimehullah: ''Ako bi
neto nareivao, on je bio najrevnosniji u injenju tog djela, a
ako bi neto zabranjivao, bio bi najudaljeniji od toga, i nisam
vidio ovjeka da su mu unutranjost i vanjtina sliniji kao kod
Hasana.''
- Sidk u svim stvarima vjere to predstavlja najvei
stepen sidka kao to je sidku u strahu, nadi, zuhdu, zadovoljstvu,
ljubavi, tevekkulu itd. Jedan od islamskih uenjaka je rekao:
''Sidk je rei istinu u situaciji kada prijeti smrt.'' A Ebu Se'id el
Kurei kae: ''Iskren je onaj koji je pripravan za smrt, a ne stidi se
da njegova tajna bude otkrivena.'' Reeno je: ''Stvarno znaenje
sidka jeste da bude iskren na mjestima gdje te ne moe spasiti nita
osim la.'' Najbolje sredstvo za ulazak u Dennet jeste sidk, zato kae
Resul : ''Ja jamim kuu u donjem dijelu Denneta onome ko ostavi
svau makar bio u pravu i kuu u srednjem dijelu Denneta ko ostavi
Adab i Ahlak 27
la makar i u ali, i kuu u centralnom dijelu Denneta ko bude
lijepog ahlaka.''
E Upitan je Lukman u: ''ime si postigao to to ima (od
mudrosti)?'' Odgovorio je: Istinitim govorom, ispunjavanjem
emaneta i ostavljanjem onoga to me se ne tie. (Kurtubi
Behdetul-medalis)
E Ashabi su se trudili koliko su god mogli da budu od
iskrenih i sidk je bio temelj njihovog govora, 'ilma, djela i
meusobnih odnosa, znali su dobro da se kod mu'mina mogu nai
neka loa svojstva, ali su bili sigurni da mu'min ne moe biti laov.
Safvan ibn Muslim prenosi da je upitan Poslanik : ''Moe li mu'min
biti kukavica? Da. Odgovorio je. A moe li biti laov? Ne.
(Biljei Malik u svom Muvettau)
E Ubade ibn Samit t prenosi od Poslanika da je rekao:
''Obaveite mi se na estoro, ja vam garantiram Dennet!'' Istinitost u
govoru, ispunjavanje obeanja, izvravanje povjerenih zadataka,
uvanje stidnih mjesta, obaranje pogleda i suzdravanje ruku.''
(Biljei Ahmed)
Kako god su ashabi znali vrijednost sidka, takoer su znali opasnost
lai i licemjerstva zato su bjeali od toga bojei se da ne upadnu u
grijeh. Prenosi se od Huzejfe ibn Jemana t da je rekao: ''Zaista, bi
ovjek u vrijeme Poslanika izgovorio samo jednu rije s kojom bi
postao munafik, a je ujem od vas u jednom danu na desetine puta.''
Sidk je vrhunac kreposti i pohvalnih djela, dok je la temelj grijeha i
poroka, kae Er-Ragib el-Isfahani: ''Sidk je jedan od ruknova
opstanka svijeta. On je osnova dobrih dijela, temelj poslanstva i
posljedica bogobojaznosti. Da nije sidka nevaei bi bili propisi.
Onaj ko je poznat po lai taj je lien ovjenosti i u njegov govor se
ne moe pouzdati, a ako se ne moe pouzdati u njegov govor, onda je
on beskoristan, a ako ne koristi, onda postaje kao stoka ili gori, jer
stoka ako ne moe koristiti svojim jezikom, ne moe ni tetiti, a laov
Adab i Ahlak 28
tetu donosi, a ne koristi.'' Jedan od knjievnika je rekao: ''Nema
sablje bolje od istine, niti podrke bolje od sidka.''
Islamsko bratstvo
Bratstvo u ime Allaha I je poslije imana najbolji dar od
Gospodara svjetova, to je blagodat koju Allah I usauje u srca
iskrenih, istih i bogobojaznih robova, Njegovih stvorenja. Kae
Uzvieni I: ''I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potroio sve ono
to na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah
sjedinio, - On je zaista silan i mudar.'' (El-Enfal, 63. ajet)
Zatim govor Allaha I: ''Svi se vrsto Allahova ueta drite i
nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama
kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi
ste postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene
jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje
dokaze, da biste na pravom putu istrajali.'' (Ali 'Imran, 103. ajet)
Adab i Ahlak 29
Islamsko bratsvo je imanska snaga koja u dubini due budi
plemenita osjeanja ljubavi, uvaavanja i povjerenja kod svih onih
koji su povezani vezom islamske akide. Ovaj bratski osjeaj je uzrok
za uzimanje pozitivnog, ivotnog stava kroz meusobno pomaganje
(posebno u tekim trenucima), udruivanje, samilost, opratanje i
udaljavanje od svih negativnosti i izbjegavanje svega to moe
nanijeti tetu bratu muslimanu ili muslimanskom drutvu, zato je
bratstvo u ime Allaha I svojstvo koje je neodvojivo od imana i
osobina koja je pratilac bogobojaznosti. I nema bratstva bez imana,
niti imana bez bratstva, kao to nema prijateljstva bez bogobojaznosti
i obrnuto. Tvrdnju da nema bratstva bez imana potvruju rijei
Allaha I: ''Zaista su mu'mini braa.'' (El-Hudurat, 10. ajet) A
dokaz da nema prijateljstva bez takvaluka su rijei Uzvienog I: ''Tog
Dana e oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji,
samo to nee biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.'' (Ez-
Zuhruf, 67. ajet)
I kada se kod muslimana nau iman i bogobojaznost bez
iskrenog bratstva i prijateljstva takav iman je krnjav i ta
bogobojaznost je samozamiljanje ili samo-pretpostavka. Dokaz za
ovo jeste hadis: ''Niko od vas nee biti potpuni vjernik dok ne bude
elio svome bratu to eli i samom sebi.'' (Biljee Buharija i Muslim)
Ljudska dua koja je zasnovana na imanu i pomijeana sa
bogobojaznou, istog trenutka kad se sretne sa sebi slinom duom
ona osjea bliskost, i ne samo to, nego se te due spoje kao da su
jedna dua i srca se zblie kao da su jedno srce. Na ovakvo znaenje
islamskog bratstva aludira hadis u kome kae Poslanik : ''Ljudi su
poput ruda, zlata i srebra, najbolji u dahilijetu su najbolji i u Islamu
kada se poue propisima vjere, a due su regrutirane vojske; one
koje se poznaju, zblie se i ujedine, a one koje se ne poznaju razdvoje
se.'' (Biljee Buharija i Muslim)
Adab i Ahlak 30
Odlike islamskog bratstva
Poto je islamsko bratstvo boanski dar i sveta stvar i poto je
neodvojivo od imana i ima pozitivan trag na islamsko drutvo Allah
I je dao toj osobini odlike; visok stepen i nagradu kako bi postakao
sinove Islama da se dre tog bratstva i da ga ljubomorno uvaju.
Od tih odlika su:
1) Njihova lica su svijetla. Rekao je Poslanik : ''Zaista meu
Allahovim robovima ima ljudi koji nisu ni poslanici, ni ehidi, a na
Sudnjem danu e im zavidjeti poslanici i ehidi zbog njihovog
mjesta kod Allaha . Rekli su ljudi: Obavijesti nas o njima, o
Allahov Poslanie! A on ree: To su ljudi koji su se voljeli u ime
Allaha, a nije ih vezalo krvno srodstvo, niti dunjaluki imetak,
vallahi, njihova lica su svijetla i oni su na svjetlu, nee se bojati kada
se drugi budu bojali i nee tugovati kada drugi budu tugovali.
(Biljei Ebu Davud)
2) Oprataju im se grijesi. Muhammed je rekao: ''Kada
musliman sretne brata muslimana i rukuju se spadaju s njih grijesi
kao to lie spada sa drvea pri jakom vjetru, i oprataju im se
grijesi makar ih bilo poput morske pjene.'' (Biljei Taberani)
3) Oni e biti u hladovini Allahovog Ara na Sudnjem danu.
Imam Muslim u svom Sahihu biljei hadis u kojem je Resul rekao:
''Allah e rei na Sudnjem danu: Gdje su oni koji su se voljeli u
Moje ime, danas u ih staviti u Svoj hlad kada nema drugog hlada,
osim Moga hlada.''
4) Oni su u Dennetu i njima pripada Allahovo I zadovoljstvo.
Kae Poslanik : ''Ko obie bolesnika ili posjeti brata po vjeri,
Adab i Ahlak 31
dozove ga glasnik i kae mu: astan si i astan je tvoj hod, i
pripremljen ti je odreen stepen u Dennetu. (Biljei Tirmizi)
5) Oni su osjetili slast imana. Rekao je Muhammed : ''Ko
bude posjedovao tri osobine osjetit e slast imana: Da mu Allah i
Njegov Poslanik budu drai od svega ostalog, da voli drugog
muslimana samo u ime Allaha i da mrzi povratak u kufr kao to mrzi
da bude baen u Vatru. (Biljee Buharija i Muslim)
artovi islamskog bratstva
Islamsko bratstvo ima svoje artove i svoje temelje bez kojih se ne
moe uspostaviti, niti potvrditi, niti e bez njih biti primljeno kod
Allaha I, od tih artova mi emo nabrojati najvanije:
1) Da to bratstvo bude samo radi Allaha I, a nee biti takvo
dok se ne oisti od svih linih koristi i interesa, i kada se oslobodi od
toga onda to bratstvo daje svoje plodove koji ostavljaju pozitivan trag
na islamsko drutvo. Ono to upuuje na nunosti iskrenog odnosa
prema bratu jeste predaja koju biljei Muslim, kada je melek upitao
ovjeka koji je poao u zijaret bratu: ''Gdje si poao i ima li neki cilj
ili interes u toj posjeti?'' ''Ne.'' odgovori. ''Osim to ga volim u
ime Allaha . Ja sam upravo izaslanik od Allaha ree mu melek
da ti kaem da te Allah voli, kao to ti voli svoga brata u ime
Allaha.''
2) Da to bratstvo bude zasnovano na islamskom programu, a
nee biti takvo, dok se oni koje se vole u ime Allaha I ne obaveu na
vraanje Kur'anu i Sunnetu u svim situacijama. Zbog istinskog
razumijevanja i primjene islamskog bratstva u vrijeme Resula , kada
bi se dvojica ashaba srela, ne bi se razili dok ne bi jedan drugom
prouili suru El-Asr. To znai da su se oni obavezali na slijeenje
islamskog programa; na iman i dobra djela, i na preporuivanje istine
i sabra. Zbog sadraja i znaenja ove sure imam afija je rekao: ''Da
od Kur'ana nije objavljeno nita osim sure El-Asr, ljudima bi bilo
Adab i Ahlak 32
dosta.'' I kada islamsko bratstvo bude takvo, onda e svaki musliman
ili muslimanka biti ivi mushaf koji hoda zemljom, u svom
ponaanju, ahlaku i odnosu sa drugim ljudima.
3) Da to bratstvo bude zasnovano na nasihatu u ime Allaha I,
a nee biti takvo sve dok brat ne bude ogledalo svome bratu, tako da
ako jedan drugog vidi u dobrom djelu, da ga potie i hrabri da ustraje
na tome, a ako vidi i primijeti kod njega neke nedostatke, da ga tajno
nasihati i trai da se pokaje i popravi. Od Derira ibn Abdullaha t se
prenosi da je rekao: ''Dao sam bej'u Resulu da u klanjati namaz,
davati zekat i savjetovati svakog muslimana.'' (Biljee Buhari i
Muslim)
4) Da bratstvo bude zasnovano na pomaganju i u dobru i u
zlu, a nee biti takvo dok svaki musliman ne bude sauestvovao i u
radosti i u alosti drugog muslimana, tako da se raduje kad se njegov
brat raduje i da tuguje kad on tuguje. Kae Poslanik : ''Musliman je
muslimanu brat, nee mu nasilje uiniti, niti e ga izdati, ko bude
pomogao bratu muslimanu Allah e njemu pomoi, ko otkloni tugu
bratu muslimanu Allah e otkloniti njegovu tugu na Sudnjem danu,
ko pokrije sramotu brata muslimana Allah e pokriti njegovu na
Sudnjem danu.''
Sredstva produbljivanja i uvrivanja islamskog bratstva
Islam je postavio praktine principe i pozitivna sredstva koja
jaaju bratsku vezu i poveavaju meusobnu ljubav, ta sredstva su:
a) Ako voli brata muslimana neka mu to kae, kao to stoji u
hadisu: ''Ako ovjek voli svoga brata neka ga obavijesti o tome.''
(Biljee Ebu Davud i Tirmizi)
b) Ako se raziu ili rastave da trai da uputi dovu za njega u
odsutnosti. Biljee Ebu Davud i Tirmizi da je Omer t traio dozvolu
Adab i Ahlak 33
od Poslanika za umru, pa mu je on dozvolio i rekao: ''Ne zaboravi
nas brate u dovi.''
c) Da ga susretne nasmijanog lica. Od Ebu Zerra tse prenosi
da je rekao Poslanik : ''Ne potcjenjujte ni jedno dobro djelo, pa
makar to bio i osmijeh u lice tvoga brata.'' (Biljei Muslim)
d) Ako sretne brata muslimana da pouri sa rukovanjem ili da
ga pretekne u rukovanju. Od Bera'a ibn Aziba t se prenosi da je
rekao Poslanik : ''Nee se dvojica muslimana sresti i rukovati a da
im Allah ne oprosti grijehe prije nego se raziu.'' (Biljei Ebu
Davud)
e) esti zijareti brai muslimanima kae Poslanik da je
Allah I rekao:''Moja ljubav je zagarantirana onima koji se vole u
Moje ime, koji se sastaju u Moje ime i koji se pomau u Moje ime.''
f) Da mu da hediju ako je u mogunosti. Prenosi Enes ibn
Malik t da je rekao Poslanik : ''Djelite jedni drugima hedije, jer one
prouzrokuju ljubav, a odagnavaju mrnju.''
g) Da ispunjava sva prava s kojim ga je Allah I zaduio.
Primjeri islamskog bratstva kroz historiju
Islamsko bratstvo je bilo temelj i uzrok najljepih odnosa
kako meu pojedincima tako i u cjelokupnom islamskom drutvu
kroz slavnu islamsku historiju. Mi emo navesti neke od tih
primjera.
Primjeri islamskog bratstva na polju solidarnosti i samilosti
Rekao je Muhammed ibn Ishak: ''Ljudi su u Medini ivjeli i
bili su opskrbljivani hranom, a nisu znali odakle i ko im to donosi, pa
Adab i Ahlak 34
kada je umro Zejnu-l-abidin ibn Husejn nisu vie dobijali tu hranu i
saznali da je on bio taj koji im je nou donosio hranu, i kada je umro
na njegovim ramenima se vidio trag od noenja tereta te hrane.''
Prenosi se da je Lejs ibn Sa'd bio bogat ovjek i imao je 70. 000
dinara godinjeg prihoda i sve je to dijelio kao sadaku, tako da su
ljudi govorili da on nije obavezan davati zekat. Jedanput je kupio
kuu i poslao je svog slugu da preuzme kljueve od te kue, a on je u
kui zatekao jetime koji su ga zaklinjali Allahom I da ih ostavi u kui
kada je to uo Lejs poruio im je da kua pripada njima i bata oko
kue.
Primjeri na polju nesebinosti
Imam Gazali spominje u svome Ihjau od Abdullaha ibn
Omera t da je rekao: ''Jednom od ashaba neko je poklonio oviju
glavu, pa je on rekao taj i taj je prei od mene i poslao je njemu, i
obila je sedmoricu ljudi dok se nije vratila onom prvom ovjeku.''
Primjeri na polju blagosti i opratanja
Prenosi se da je Zejnu-l-abidin iziao jednog dana u mesdid, pa je
uo ovjeka kako ga psuje, nakon ega su njegovi mladii potrali da
ga istuku on im je to zabranio i priao je tom ovjeku i rekao: ''O
ovjee, ja sam mnogo gori od onoga to ti kae, i ako ima potrebu
da ti kaem o sebi ono to ne zna, ja u ti kazati, pa se postidio ovaj
ovjek, a onda je Zejnu-l-abidin skinuo svoj ogrta i dao mu uz
ogrta jo hiljadu dirhema, pa je ovaj ovjek rekao: Svjedoim da si
ti potomak Allahovog Poslanika . Prenosi se takoer da je sluga
prosuo vr vode, koji je pao njemu na nogu i povrijedio ga, pa kad je
ovaj vidio da se naljutio, rekao mu je sluga: ''Oni koji sebe u srdbi
savlauju.'' a Zejnu-l-abidin je odogovorio: Savladao sam
srdbu. a sluga ree: ''I koji prataju ljudima.'' ree on: Oprostio
sam ti. sluga ree: ''Allah voli dobroinitelje.'' Oslobaam te u
ime Allaha, ree Zejnu-l-abidin.
Adab i Ahlak 35
Primjeri ljubavi
Prenosi se da je Ebu Hanife imao komiju koji bi svako vee
kad bi se vratio sa posla pio i pjevao i jedno vee Ebu Hanife se
zaudio kad nije uo glas svog komije, pa se sutradan raspitivao za
njega i rekli su mu da ga je policija odvela u zatvor. Otiao je Ebu
Hanife kod namjesnika Kufe i ovaj ga je pustio. Kad su izili rekao je
Ebu Hanife: ''Jesmo li te izdali? pa ree: Ne, vallahi, neka te
Allah nagradi za ovo dobro djelo, pa je opet ispjevao stihove: ne
teti mi to sam usamljen kod plemenitog komije, dok su drugi ljudi
ponieni, jer nemaju komije kao ja
Primjeri na polju rtve i davanju imetka
Biljei Taberani u svome Kebiru da je Omer t uzeo 400
zlatnika, stavio ih u zaveljaj i rekao svome slugi: ''Idi, nosi ovo Ebu
Ubejdi ibn Derrahu i saekaj da vidi ta e s njima uraditi.
Otiao je mladi i predao mu novac, a Ebu Ubjede je rekao: Nek
se Allah smiluje Omeru , i pozvao je slugu i naredio mu da sve to
podijeli. Mladi se vratio Omeru i ispriao mu taj sluaj. Zatim je
tu istu svotu poslao Mu'azu ibn Debelu , pa je i ovaj uradio isto to
i Ebu Ubejde - i kad mu je ena vidjela da e on sve podijeliti rekla
je: Subhanallah, mi smo siromasi, ostavi i nama neto! pa je on
uzeo preostala dva dinara i bacio ih njoj u krilo. Kad se mladi
vratio Omeru i ispriao mu sluaj Omer je rekao: Oni su
braa, oni su jedni od drugih. U vremenu hilafeta Omera t desila se
velika sua i nestaica hrane, a karavana iz ama, koja je brojala
hiljadu deva, natovarenih raznovrsnom hranom, stigla je u
Medinu.Karavana je bila vlasnitvo Osmana r.a.. Pa su trgovci
pourili da otkupe od njega karavanu. ''Upitao ih je koliko dajete?
odgovorili su: ''5 % na svaki artikl.'' Kae Osman : Ja znam Onoga
Koji daje vie od vas. A oni rekoe: Nama je nepoznato da neko
daje vie od 5 %. a on ree: Ja znam Onoga koji daje za svaki
dirhem 700 dirhema i vie: ''Oni koji imanja svoja troe na
Adab i Ahlak 36
Allahovom putu lie na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam
klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah e onome kome
hoe dati i vie; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.'' (El-Beqare,
261.ajet) i uzimam vas za svjedoke da ova karavana i sve to je na
njoj pripada siromasima Medine kao sadaka. Kako da ne budu
takvi kad su ivjeli u vremenu nubuvveta (poslanstva) i pili sa
njegovog istog izvora, oni su ljudi koji su Kur'an pretoili u praksu,
tako da je kadija (sudija) meu njima sjedio dvije godine, a ne bi
imao niti jednog spora oni su bili istinska braa, oni koji su Kur'an
uzeli za svoju Uputu i svjetlo.
Plodovi islamskog bratstva u izgradnji ponosa i slavne historije
Poznato je svima da istinsko islamsko bratstvo, kada se provede u
praksi, ini drutvo sretnim, ponosnim i uglednim i ono daje svoje
neizmjerno velike plodove, od tih plodova su:
1) Uspostava islamskog jedinstva to znai vezivanje ljudi
preko islamske akide i bogobojaznosti. Poznata je islamska parola
koja se ne mijenja: ''Zaista su mu'mini braa.'' (El-Hudurat,
10. ajet) I islamski princip koji je stalan: ''Kod Allaha je najbolji
onaj koji Ga se najvie boji.'' (El-Hudurat, 13. ajet) I islamski
eri'at koji svako drugo povezivanje meu ljudima, na osnovu nacije,
porijekla, klase, drave, line koristi itd. naziva dahilijetskim
udruivanjem a dokaz za ovo je kur'anski ajet: "Reci: Ako su vam
oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va, i imanja
vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da proe
nee imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate miliji od
Allaha i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovom putu, onda
priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grenicima
nee ukazati na pravi put." (Et-Tewba, 24. ajet) U rijeima
Uzvienog I: ''Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa''
je aluzija na vezu po naciji ili po porijeklu, a u rijeima: '' i ene
vae, i rod va '' je aluzija na tazbinsku vezu, zatim: '' i imanja
vaa koja ste stekli '' je aluzija na linu korist: '' i kue vae u
Adab i Ahlak 37
kojima se prijatno osjeate '' je aluzija na veze dravljanstva,
zemlje. Ovo potvruje hadis Poslanika : ''Nije od nas ko poziva u
nacionalizam, i nije od nas ko se bori pod zastavom nacionalizma, i
nije od nas ko umre pod zastavom nacionalizma.'' (Biljei Ebu
Davud)
2) Sljedei plod islamskog bratstva jeste irenje Islama diljem
zemaljske kugle. Nema sumnje da islamsko bratstvo koje je
zasnovano na ispravnom razumijevanju boanske akide, vodi ka
istinskom oslobaanju ovjeka i stvara ili ini od zajednice, odnosno
drutva, ketibe koje vode dihad radi uzdizanja Allahove I rijei na
Zemlji, ne oekujui nita drugo osim dvoje; ili pobjedu ili ehadet
na Allahovom I putu. Tako su islamsko bratstvo razumijele prve
generacije, pa su za kratak vremenski period sa svojom da'wom
dosegli granice Sinda (oblast blizu Kine), Indije, Kine i panije.
Sa ovim islamskim bratstvom muslimani su sruili s trona
Kisru i Kajsara i izvojevali velianstvenu pobjedu na Zemlji uz
Allahovu I pomo, sa ovim islamskim bratstvom Ukbe ibn Nafi' je
doao sa islamskom vojskom do obala Atlanskog okeana i kazao
rijei koje su ule u historiju: ''Gospodaru Muhammedov , da nije
ovoga mora osvojio bih sav dunjaluk na putu uzdizanja Tvoje rijei,
Gospodaru posvjedoi!'' Sa ovim islamskim bratstvom Kutejbe el-
Bahili je stigao od krajnjeg Istoka i uao u Kinu, pa mu je rekao jedan
od njegovih drugova: ''Zaao si duboko, o Kutejbe, u mongolsku
(Tursku) teritoriju, a dogaaji su sad za tebe, sad protiv tebe.'' pa je
rekao Kutejbe: ''Samo zbog sigurnosti u Allahovu pobjedu uao sam
u ovu teritoriju i kada istekne rok ne vrijedi ti poputnina.''
Raanje i razvoj islamske kulture i civilizacije
Islam je kao nijedna druga vjera i ideja uspio okupiti pod svoju
zastavu ljude razliitih boja, nacija i kategorija, i dozvolio je svakom
od njih da ravnopravno uestvuje u izgradnji islamske drave i da
zauzme odreeni poloaj u drutvu bez obzira bio on Arap ili nearap.
Adab i Ahlak 38
Meu njima nema razlike osim u bogobojaznosti. Poslanik je
pobratimio Bilala ibn Rebbaha i Halida ibn Ruvejha i pobratimio je
svog osloboenog roba Zejd ibn Harisa i amidu Hamzu, Selmana el-
Farisiju i Ebu Derdaa, Amara ibn Jasira i Huzejfu ibn Jemama
(jedan od uglednih ljudi) i mnogi osloboeni robovi su u vrijeme
Poslanika vrili odreene funkcije, kao to je Bilal t esto bio
namjesnik Medine. Usami ibn Zejdu t (Ibn Haris) je Poslanik
povjerio ulogu vojskovoe iji su vojnici bili Omer, Ebu Bekr i ostali
ashabi , dok je u isto vrijeme ljudima iz najuglednijih plemena
zabranjivao vlast i funkciju, kao to je bio sluaj sa Ebu Zerrom el-
Gafarijem t. Uenjak Ibn Ebi Lejla spominje svoj razgovor sa
namjesnikom Kufe koji se zvao Isa ibn Musa, a bio je poznat po
nacionalizmu (isticao je arapsku naciju). Upitao me je: Ko je najvei
fekih (uenjak) Basre? rekao sam: Hasan el-Basri i Muhammed
ibn Sirin. A ko su oni? upitao je. Robovi. rekao sam. A
ko je najvei fekih Mekke? Ata ibn Ebi Rebbah, Mudahid, Se'id
ibn Dubejr i Sulejman ibn Jesar. rekao sam. A ko su oni?
upita. Robovi. odgovorio sam. A ko je najvei fekih Medine?
ljutito upita. Zeid ibn Eslem, Muhamed ibn Munkedir i Nafijj ibn
Ebi Nudejh. odgovorio sam. A ko su oni? upita. Robovi.
rekao sam. Pa mu je pocrvenjelo lice od srdbe i pitao je: A ko je
fekih Jemena? Tavus i Ibn Munebbih. rekao sam. A ko su
oni? upita. Robovi. rekao sam. Pa je skoio sa svoga mjesta
od srdbe i upitao: A ko je fekih ama? Mekhul. rekao sam.
A ko je on? upita. Rob. rekao sam. Pa se poveala njegova
srdba, pocrnjelo mu je lice i upitao je A ko je fekih Kufe? i
vallahi, da se nisam bojao njegove srdbe rekao bih Ammar ibn Ebi
Sulejman i Hakem ibn Utbe, pa sam rekao Ibrahim en-Nehaji i Amir
e-abi. A ko su oni? upita. Pa sam rekao: Arapi. pa je
rekao: Allahu ekber. Sve ovo je dokaz da je islamsko bratstvo
jedan od velikih uzroka to je islamski Ummet dostigao veliinu i
ponos i to je dostigao vrhunac u 'ilmu, tako da je kranska Evropa
stoljeima uzimala sa tog istog izvora znanja i spoznaje koji se zove
islamska civilizacija. Molimo Allaha I da muslimane ponovo okupi
Adab i Ahlak 39
pod zastavu Kur'ana i Sunneta i da ih ujedini oko rijei tewhida i da
njihovo islamsko bratstvo doe do punog izraaja i da pokae svoju
snagu kao to je bilo u vrijeme uspona Islama.
Emanet
Kad govorimo o emanetu moramo rei da je to dio lijepog
ahlaka i temelj na kojem poiva zgrada vjere. Emanet je nuna i
nasuna potreba ljudskog drutva i u tome nema razlike izmeu
vladara i podanika, oficira i vojnika, bogataa i siromaha, mukaraca
i ena. Emanet je ast za bogataa, ponos za siromaha, obaveza za
slubenika, glavnica imetka za trgovca, tajna uspjeha za obinog
radnika i izvor sree i zadovoljstva na obadva svijeta. Emanet se ne
ograniava samo na ugovore ili stvari koje ljudi povjeravaju jedni
drugima. U islamskom eri'atu emanet ima iroka znaenja, a sva ta
znaenja imaju za cilj jedno, a to je svijest i spoznaja da je ovjek
odgovoran za ono to mu je povjereno pred Gospodarom svjetova, u
skladu sa hadisom: ''Svi ste vi pastiri i svi ete biti odgovorni za svoje
stado.'' (Biljei Buhari) Voa je pastir i bie odogovoran za svoje
stado. ovjek je pastir u svojoj porodici i bit e odgovoran za svoje
stado. ena je pastir u kui svoga mua i bit e odgovorna za svoje
stado. Emanet je obaveza koju su muslimani oporuivali jedni
drugima traei pomo od Allaha I da im omogui da sauvaju
emanet. Pred odlazak na put jedni drugima bi govorili: ''Neka Allah
sauva tvoju vjeru i tvoj emanet i zavrnicu tvojih dijela.'' (Biljei
Tirmizi) A Enes ibn Malik t veli: ''Nije nam Poslanik nikada
odrao hutbu a da nije rekao: Nema imana onaj ko nema emaneta,
niti dina onaj ko ne potuje ugovor. (Biljee Ahmed, Taberani i
Bezzar) Poslanik se u dovi utjecao Allahu I od gladi i izdaje,
odnosno pronevjere, jer jedno znai upropatavanje dunjaluka, a
drugo upropatavanje vjere. Emanet je izvravanje svakog posla ili
svakog djela koje sadri pokornost Allahu I, a ostavljanje svega
onoga to je grijeh prema Allahu I, svejedno radilo se o 'ibadetu ili
odnosima meu ljudima. Emanet koji je povjeren ljudima nije nimalo
lahak. To je ogromna blagodat, ali i obaveza koju ne mogu nositi
neozbiljni ljudi. Zato emo na prvom mjestu spomenuti taj osnovni
Adab i Ahlak 40
emanet kojeg Allah I spominje u Kur'anu: ''Mi smo nebesima, Zemlji
i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga
ponesu, ali ga je preuzeo ovjek a on je, zaista, prema sebi
nepravedan i lakomislen.'' (El-Ahzab, 72. ajet)
To je dakle emanet vjere i od njega zavisi sve ostalo.
Kompletan ljudski ivot i sva znaenja emaneta proizilaze iz ovog
emaneta, jer je iman risala koju je Allah I povjerio ovom Ummetu i
mi smo njeni nosioci. Nebesa, Zemlja i planine su odbili prihvatiti
ovaj emanet, jer je on teak i opasan on zahtjeva trud, odricanje i
ustrajnost. U okviru ovog ajeta emanet bi mogao znaiti svijest i
spoznaju da je Allah I Er-Rakib (kontrolor ili nadziratelj). To
podrazumijeva stalni strah od Allaha I. Islamski pjesnik Nablusi je
savjetujui svoga sina rekao: ''Kada se osami u tmini noi i dua te
pozove na grijeh, postidi se Allaha i reci: Gospodar tmine me
vidi. Da li se mi ponaamo tako u svim situacijama; u osami, u
drutvu, na poslu, s knjigom, u porodici i da li uistinu osjeamo da
nas Allah I vidi u svakoj situaciji i na svakom mjestu? Ovo su
pravilno shvatile prve generacije, tj. shvatili su emanet vjere i onda su
sve ostale emanete lahko nosili. Naveemo primjer Omera t koji je
sam sebe udarao tapom, plakao i govorio: ''Omere, ili e se bojati
Allaha istinskom bogobojaznou ili e te Allah kazniti kako
nikoga nije kaznio.'' Zbog toga se moe rei da svi 'ibadeti ulaze u
emanet. Tako je namaz emanet i to je ono to je izmeu tebe i Allaha
I. Navodi se u hadisu: ''Allah se smije trojici, a jedan od njih je
ovjek koji dugo putuje, pa kad se zaustave da se odmore i kad svi
zaspu on ustaje i klanja, pa Allah kae melekima: Pogledajte ovog
Moga roba, ustao je i trai od Mene da mu oprostim, pa budite
svjedoci da sam mu oprostio. Takav je sluaj i sa postom,
Adab i Ahlak 41
haddom, zekatom i ostalim 'ibadetima. Emanet je ovjekov ivot i
svi njegovi organi: jezik, oi, ui, pamet, ruke, noge, polni organi itd.,
kao to kae Uzvieni: ''Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i
vid, i razum, za sve to e se, zaista, odgovarati.'' (El-Isra', 36. ajet)
Od znaenja emaneta jeste stavljanje svake stvari na mjesto
koje joj odgovara i nepovjeravanje poloaja onome ko ga nije
dostojan. Od Ebu Zerra t se prenosi da je rekao Poslaniku : ''O
Allahov Poslanie, zato me ne postavi na neko odgovorno
(rukovodee) mjesto?'' a on me je udario po ramenu rekavi: O
Ebu Zerre, ti si slab, a to je emanet, a na Sudnjem danu ponienje i
kajanje, osim onoga ko ga uzme s pravom. Onaj ko pravilno
razumije svrhu ivota saznat e da vlast nije ast, ve briga i
odgovornost. Zbog toga je Omer ibn Abdulaziz, rahimehullah, plakao
kada su ga izabrali za halifu, a Harun er-Raid, rahimehullah, je na
samrti govorio: ''O Ti, ija vlast nikada ne prolazi, smiluj se onome
ija je vlast prola!''
Upravljanje i vlast u Islamu ima svoje uvjete:
1) uvanje.
2) Znanje.
3) Snaga.
4) Emanet.
Zato Jusuf u kae kada je traio vlast: ''Zaista sam ja uvaran i
znan.'' Kae Poslanik : ''Onaj ko postavi nekoga na odgovorno
Adab i Ahlak 42
mjesto, a meu njima ovjek s kojim je Allah zadovoljniji da bude
na tom mjestu, iznevjerio je Allaha, Poslanika i mu'mine.'' (Biljei
Hakim) U drugom hadisu kae: ''Nema nijednog emira (voe) kojem
je povjerena stvar muslimana, a on se ne bude brinuo za njih i ne
bude ih savjetovao, a da mu nee biti zabranjen ulazak u Dennet sa
njima.'' Onaj narod koji ne dri do emaneta, u njemu se brzo proiri
mito, korupcija, zanemarivanje odgovornosti, postavljanje na poloaj
onih koji ga nisu dostojni, a to je predznak Sudnjeg dana. Prenosi se
da je ovjek pitao Poslanika : ''Kad e Sudnji dan?'' a on je
odgovorio: Kada budu pronevjeravani emaneti oekuj Sudnji dan.
''A kad e se to desiti?'' Kad se odgovorni poslovi povjere onima
koji ih nisu dostojni. odgovori Poslanik . (Hadis biljei Buhari)
Od emaneta je uvanje brane tajne, jer je po Islamu veza izmeu
mua i ene asna i sveta stvar, i ono to se deava meu njima mora
ostati tajna za sve druge ljude, makar bili najblia rodbina. Esma
bintu Jezid, radijallahu anha, prenosi da je bila kod Poslanika
zajedno sa ostalim enama i mukarcima (sluali su predavanje), pa
je rekao Poslanik : ''Moda neki ovjek pria drugima o svom
odnosu sa enom ili moda neka ena pria o odnosu sa svojim
muem, pa su ljudi zautjeli i oborili glave, a ja sam rekla: ''Jeste, o
Allahov Poslanie, zaista, i oni i one priaju o tome.'' a Poslanik
ree: Ne inite to, jer onaj ko to ini lii ejtanu koji sretne
ejtanicu pa sa njom ima odnos dok ljudi gledaju. (Hadis biljei
Ahmed) A u drugom hadisu kae Poslanik : ''Zaista je najvea
izdaja kod Allaha na Sudnjem danu to da ovjek prie svojoj eni, a
zatim drugima pria o tome.'' (Biljei Ahmed) Od emaneta je da
ovjek ne iskoritava poloaj na koji je postavljen radi line koristi,
uzimajui vie nego to mu pripada i koristei mito pod imenom
hedije. Onaj ko uva vjerno emanet je na stepenu mudahida, kako
kae Resul : ''Radnik koji bude postavljen na odreeno mjesto, pa
tom mjestu da njegovo pravo i uzme svoje pravo je poput mudahida
na Allahovom putu sve dok se ne vrati kui.'' Prenosi se od Abdullaha
ibn Mes'uda t da je rekao: ''Ubistvo na Allahovom putu brie sve
grijehe osim emaneta.'' Doi e ovjek na Sudnjem danu (koji je bio
Adab i Ahlak 43
ubijen na Allahovom I putu), pa e mu biti reeno: Ispuni svoj
emanet! a on e rei: ''Kako Gospodaru kad je dunjaluk proao?''
a onda e biti nareeno da ga odvedu na pusto mjesto gdje e mu
biti pokazan njegov emanet kojeg je iznevjerio, pa e ii za njim dok
ga ne stigne, i stavit e ga na svoja plea, odnosno lea, a on e mu
nakon toga skliznuti i ii za njim vjeno. Od znaenja emaneta je
izvravanje obaveza s kojima je ovjek zaduen i briga o povjerenim
stvarima. Suprotno tome je izdaja emaneta i to je ono to je snalo
Ummet danas kao jedan od velikih musibeta i to je najavio Resul u
svome hadisu, kojeg prenosi Huzejfe ibn Jemam t: ''Zaspat e ovjek
i bit e isupan emanet iz njegovih prsa od kojeg e ostati samo trag
poput mrlje ili take na papiru, zatim e ponovo zaspati pa e biti
isupan emanet iz njegovog srca od kojeg nee ostati nita osim
neznatnog traga poput ulja na ruci. Ljudi e meusobno trgovati i
poslovati i niko od njih nee ispunjavati emanet i govorit e u tom i
tom mjestu postoji povjerljiv ovjek ili sin toga i toga je povjerljiv
ovjek, a takoer e govoriti za njega: nema boljeg, postojanijeg i
pametnijeg od njega, a u njegovom srcu nee biti imana ni koliko
zrna goruice.'' U emanet spada uvanje i prenoenje 'ilma Allah I
upozorava na skrivanje 'ilma: ''One koji budu tajili jasne dokaze,
koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima oznaili,
njih e Allah prokleti, a proklet e ih i oni koji imaju pravo da
proklinju.'' (El-Beqare, 159. ajet)
Od emaneta u znanju je i to kada ovjek iznese svoje miljenje, a
zatim doe do dokaza koji pobija njegovo miljenje i koji je
ispravniji, da se vrati na jasan dokaz.
Adab i Ahlak 44
Od emaneta u 'ilmu jeste da kada bude upitan pitanjem na koje ne
zna odgovor da kae ''ne znam'' i da ne misli da e to ostaviti
negativan trag na sluaoca. Hejfem ibn Demil kae: ''Bio sam kod
imama Malika ibn Enesa kojem je postavljeno etrdeset i osam
pitanja i za trideset i dvoje je rekao ne znam.'' Ovdje se moramo
ponovo vratiti na iman, bogobojaznost, jer je to ono to odreuje
odnos mu'mina prema ivotu i u emu se razlikuje od nevjernika.
Nevjerniki vojnik se boji oficira, radnik direktora, a ako njih nema
spreman je ukrasti i izdati emanet ma koliki bio, dok se vjernik boji
samo Allaha I, a svoje pretpostavljene od ljudi potuje i slua u
onome to je dobro on ne moe zamisliti da njegov ivot bude
potroen za dunjaluku platu, niti je zadovoljan da se umara i znoji
radi dunjaluka. On radi svaki posao u ime Allaha I i radi nagrade na
Ahiretu, zato svaki posao radi kako treba, uva tajnu, odgaja djecu ili
uenike, brine se o povjerenim emanetima svjestan da e za sve to
biti pitan na Sudnjem danu. ovjek vjernik je na svom poslu kao i u
'ibadetu (kao u namazu), zna da ga Allah I gleda i da e ga pitati za to
kao za namaz. Da bi se emanet uvao i izvrio moraju se ispuniti tri
uvjeta:
1) ovjek mora posjedovati istinsko vjerovanje (jekin
ubjeenje).
2) Svjestan da je Allah I Er-Rekib.
3) Jedenje halal imetka.
Samoobmana i njene vrste i stepeni
Postoje ljudi koji su obmanuti ovodunjalukim ivotom, pa
kau: gotovina je bolja od kredita, dunjaluk je gotovina, a Ahiret je
kredit ili dobit na odgodu i ova vrsta ljudi je na najveem stepenu
samoobmane, a to je stepen kafira (nevjernika) u Allaha I. to se tie
obmane grjenika koji su na ispravnoj akidi, oni su sauesnici sa
nevjernicima u pogledu ove obmane, jer su dali prednost dunjaluku
nad Ahiretom s tim to je njihov sluaj laki, jer osnov imana
Adab i Ahlak 45
zabranjuje im vjeni ostanak u Dehennemu. Ima grjenika koji su
obmanuti sa strane Allahove I milosti, pa kau: ''Allah je plemenit i
milostiv i mi se uzdamo u Njegovu milost, a moda e nam pomoi i
to to su nai oevi i djedovi bili vjernici'' ulema je na ovo
odgovorila rijeima: ''Ko se nada neemu on to i trai, a ko se boji
neega on od toga bjei, a onaj ko se nada oprostu uz ustrajno
grijeenje je obmanut ovjek.'' udno li je to kako ljudi postupaju;
prve generacije su mnogo radile i bojale se, a nae generacije su i
pored malo djela sigurni u spas, kao da ljudi danas vie znaju o
Allahovoj I milosti od Poslanika i onih koji su ga slijedili. Zar su
sljedbenici Knjige ukoreni rijeima Uzvienog: ''I uzeli su mrvice
ovoga svijeta i govorili bit e nam oproteno.'' (El-A'raf, 169. ajet)
i zbog ega drugog osim zbog ovakvog stanja i postupka. Oni ljudi
koji su obmanjeni zbog dobrote njihovih roditelja i nadaju se da e
im to koristiti na Sudnjem danu neka se sjete Nuha u i njegova sina,
Ibrahima u i njegova oca, Muhammeda i njegove majke i drugih
primjera koji govore da e ovjek biti nagraen ili kanjen na osnovu
svojih djela.
U samoobmanu upadaju najee etiri vrste ljudi:
a) Ulema.
b) Pobonjaci.
c) Sufije.
d) Bogatai.
Vrste obmanute uleme:
a) Jedna od vrste obmanute uleme su oni koji su se usavrili u
eri'atskim naukama, ali su zapostavili svoje organe i njihovo
uvanje od grijeha i obavezivanje na pokornost Allahu I. Njih je
obmanulo njihovo znanje i misle da kod Allaha imaju veliko mjesto,
Adab i Ahlak 46
a da pogledaju okom besire vidjeli bi da je znanje sredstvo s kojim se
ne eli nita drugo osim djelo, Allah I kae: ''Spaen je onaj ko svoju
duu oisti.'' (E-ems, 9. ajet)
a nije rekao: Spaen je onaj ko zna kako se dua isti. Neka se
takav sjeti kur'anskog ajeta u kome Allah I opisuje uenjaka
grjenika: ''A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on
ovome svijetu priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je
sluaj kao psa: ako ga potjera on isplaena jezika dahe, a ako ga
se okani on opet dahe. Takvi su ljudi koji Nae dokaze smatraju
lanim; zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili.'' (El-'Araf, 176.
ajet)
Zatim drugi primjer: ''Oni kojima je nareeno da prema Tevratu
postupaju, pa ne postupaju, slini su magarcu koji knjige nosi. O
kako su loi oni koji poriu Allahove ajete! A Allah nee ukazati
na pravi put narodu koji nee da vjeruje.'' (El-Dumu'a, 5. ajet)
Adab i Ahlak 47
b) Druga skupina obmanute uleme su oni koji posjeduju znanje i
imaju vanjska djela, ali su zaboravili na svoja srca i njihovo ienje
od oholosti, zavisti, rijaa, traenja veliine i ugleda oni su
zaboravili na rijei Poslanika : ''Allah ne gleda u vae izglede niti u
vae imetke, nego gleda u vaa srca i u vaa djela.'' Primjer
ovakvoga ovjeka je kao primjer onoga koji je zasijao sjeme itarice,
pa kada je iznikla stabljika sa njom je iznikao i korov koji je trebao
isupati da ne smeta zdravoj biljci, ovaj ovjek je to uinio ali je
odsjekao samo grane korova, a korijen je ostao duboko u zemlji, tako
da je osijecanjem grana samo ojaao.
c) Sljedea skupina obmanute uleme jesu oni koji dobro znaju
pokuenost osobina koje smo spomenuli, ali oni, zadivljeni sami
sobom, misle da su oni isti od takvih svojstava i da ih je Allah I
zatitio od takvog ahlaka. Kada se kod takvog primijeti oholost i elja
za vostvom on kae: ''To to ste primijetili nije uope oholost ve
elja za uzdizanjem vjere i pokazivanje veliine nauke i poniavanje
onih koji ne vjeruju u Allaha .''
Stid
Stid predstavlja jedan od ogranaka uzvienog stabla imana s
kojim je doao islam. U svojoj sutini stid znai sustezanje due od
neega ili ostavljanje neega zbog straha od njegove pokuenosti.
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera t, a on od svoga oca da je
Poslanik sluao ovjeka kako upozorava drugoga na stid, pa mu je
rekao Resulullah : ''Ostavi ga, zaista je stid dio imana!'' (Biljee
Buhari i Muslim) U drugom hadisu kojeg prenosi Imran ibn Husejn t
kae Resulullah : ''Zaista stid donosi samo dobro.'' (Biljee Buhari i
Muslim) A Ebu Se'id el-Hudri t kae da je Poslanik bio stidniji od
djevice u njenoj djevianskoj sobi i kada bi neto prezirao primijetili
bismo to na njegovom licu. (Biljee Buhari i Muslim) Ebu Mes'ud el-
Ensari t prenosi da je Poslanik rekao: ''Ono to je ostalo od govora
prvih poslanika, salavatullahi ves-selamuhu alejhim edeme'in, jeste
ako se ne bude stidio radi to god hoe.'' Moda je veini
Adab i Ahlak 48
drutvenih problema danas uzrok nedostatak stida i skrnavljenje
moralnog zastora koji je uspostavio Allah I kod ljudi, tako danas
vidimo drutva u kojima se rairio nemoral i sve vrste razvrata,
drutva u kojima je dozvoljeno ono to je Allah I zabranio, a zabranio
ono to je Allah Y dozvolio. U takvim drutvima primijeujemo
pojave koje ne dolikuju ovjeku kao moralnom i razumnom biu od
kojih su najmanje i najlake mijeanje mukaraca i ena i oponaanje
mukaraca i ena jedni-drugih, a Poslanik je naredio roditeljima da
rastavljaju muku od enske djece u postelji u desetoj godini, a to se
tie oponaanja Poslanik je prokleo ene koje oponaaju mukarce i
mukarce koji oponaaju ene u hadisu kojeg biljei Buhari,
rahimehullah, od Abdullaha ibn Mes'uda t. Nije na odmet da uz
govor o stidu spomenemo i ljubomoru koja predstavlja takoer
osjeaj stida i srama kad moralan insan uje ili vidi neto to je
pokueno ili zabranjeno, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre t da
Poslanik kae: ''Zaista je Allah I ljubomoran, a i mu'min je
ljubomoran. Allah Y je ljubomoran na mu'mina koji ini ono to je
Allah I zabranio.'' (Biljei Buhari) U drugom hadisu kae Poslanik :
''Ljubomora je od imana, a bestidnost je od nifaka.'' (Biljee Bezzar i
Bejheki) Rije hajaun dolazi od rijei hajatun ivot i s obzirom na
jainu ivota srca tolika e biti i snaga stida kod jednog ovjeka, dok
manjak stida predstavlja mrtvilo srca i due. U jednom eseru stoji da
je Allah I rekao: ''O sine Ademov, ako se bude stidio Mene, Ja u
uiniti da ljudi zaborave tvoje mahane i da budu zaboravljeni tvoji
grijesi na zemlji i Ja u izbrisati iz glavne knjige tvoje pogreke, a
ako se ne bude stidio Mene odgovarat e za sve to na Sudnjem
danu!'' U drugoj predaji stoji da je Allah I objavio Isau u:
''Upozoravaj sebe, a ako to ne bude inio stidi se od Mene da
upozorava druge.'' Fudajl ibn Ijad t je rekao: ''Petoro je od znakova
nesree: tvrdoa srca, oko tvrdo na suzi, nedostatak stida, pretjerana
elja za dunjalukom i duga nada.'' Spomenut emo jo jednu predaju
u kojoj stoji da je rekao Allah I: ''Nepravdu Mi ini Moj rob: on trai
od Mene i Ja se stidim da ga odbijem, a on grijei prema Meni i ne
stidi se Mene.''
Adab i Ahlak 49
Vrste stida
Spominje se deset vrsta stida:
1. Stid od grijeha. Primjer za to je stid Adema u koji je
pobjegao poslije uinjenog grijeha u Dennetu, pa ga je Allah I
upitao: ''Zar bjei od Mene, Ademe?'' a on je odgovorio: ''Ne,
Gospodaru, ve zbog stida od Tebe.''
2. Stid zbog umanjivanja, kao to je stid meleka koji slave i
veliaju Allaha I dan i no, pa kada doe Sudnji dan rei e: ''Slava
Tebi Gospodaru, nismo Te oboavali kako Tebi dolikuje.''
3. Stid zbog uzvienosti. To je stid spoznaje i to ovjek vie
poznaje svoga Gospodara vie Ga se stidi.
4. Stid plemenitosti, kao to je stid Poslanika Muhammeda
prema ljudima koje je pozvao na svadbu kad je oenio Zejneb,
radijallahu anha, pa su oni oduljili sa svojim sjedenjem, a on zbog
stida nije mogao da im kae da idu.
5. Stid ustruavanja, kao to je stid Alije ibn Ebi Taliba t koji
se stidio da pita Poslanika o meziji zbog njegove kerke Fatime,
radijallahu anha, koja je bila udata za njega.
6. Stid podcjenjivanja i omalovaavanja samoga sebe, kao to
je stid ovjeka od njegovog Gospodara Y kada Ga moli za neku svoju
potrebu, kao to stoji u predaji da je Musa u rekao: ''Ja Rabb, ja
ponekad imam dunjaluku potrebu, ali se stidim da Te molim za nju'',
a Allah I mu je odgovorio: Trai od Mene, pa makar se radilo o soli
za hranu ili o hrani za tvoju stoku.
7. Stid onoga koji voli od Onoga Kojeg voli, tako da kada mu
naumpadne u odsutnosti on osjeti stid i pocrveni mu lice.
8. Stid koji proizilazi iz ljubavi i straha zbog osjeaja
nepotpunog robovanja Gospodaru svjetova i osjeaj da je On daleko
iznad naeg robovanja.
Adab i Ahlak 50
9. Stid ponosa i veliine koji osjeaju uzviene due kada ine
neko dobro djelo i kada rtvuju neto od svoga imetka na Allahovom
I putu, tako npr. ako nekom daje sadaku, stidi se od njega kao da je
on onaj koji prima sadaku.
10. Stid od samog sebe, to je stid plemenite due koja se stidi
zbog zadovoljstva sa samom sobom, iako je njeno robovanje
nepotpuno.
Kae Ebu Hatim, rahimehullah, (Muhammed ibn Hibban el-
Busti poznati islamski uenjak koji je napisao Rawdatu-l-ukala):
''Obaveza je razumnom i pametnom ovjeku da bude stidan, jer je
stid osnov pameti i izvor dobra, a ostavljanje stida je osnov dehla i
izvor zla.'' U drugoj predaji kae: ''Onaj ko posjeduje jak stid
sauvao je svoju ast i pokazao svoju dobrotu, a onaj kod kojeg
nestane stida kod njega nestane sree, a kod koga nestane sree on
postaje nevaan i omraen kod ljudi.'' Svaki istinski musliman je
edan i stidan i stid je njegov ahlak, jer je on dio imana, a iman je
akida jednog muslimana i smisao njegovog ivota. Rekao je
Resulullah : ''Stid i iman su nerazdvojni, kada nestane jednog
nestane i drugog.'' (Biljei Hakim i kae da je sahih po artovima
Buharije i Muslima)
Spomenut emo dvije vrste govora prvih poslanika:
1) Prvo znaenje jeste upozorenje ili prijetnja, to znai da
onaj koji se ne bude stidio radit e svakako ta hoe.
2) Drugo miljenje jeste da ovjek gleda u djelo koje eli
uraditi, pa ako je od djela zbog kojih se ne treba stidjeti, uradit e ga
kau neki uenjaci da ovaj hadis sadrava pet propisa u reenici:
ako se ne bude stidio radi ta hoe, jer ljudsko djelo ili sadrava ili
ne sadrava stid ako se radi o stidu, onda se to odnosi na haram ili
mekruh, a ako se ne stidi, onda se radi o vadibu, mustehabu ili
mubahu.
Adab i Ahlak 51
P Pr ra av ve ed dn no os st t
Pravednost je u jeziku ono to se ukorijeni ili uvrsti u dui
kao ispravno i to je suprotno dewru (nepravednost). Poznato je da je
jedno od Allahovih lijepih imena el-Adl, postoje mnogobrojnih
kur'anski ajeti koji govore o pravednosti, a mi emo spomenuti samo
neke: ''Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i
meleki i ueni , i da On postupa pravedno. Nema boga osim
Njega, Silnog i Mudrog!'' (Ali 'Imran, 18. ajet)
Kae Ibnu-l-Kajjim za rijei kaimem bi-l-kist da On I
postupa pravedno: ''Ispravnost i pravednost su dvije neodvojive
osobine i kod koga rije i djelo budu pravedni on je astan i ispravan,
i obrnuto kod koga rijei i djelo budu ispravni on postupa pravedno, a
radi toga Allah I nam nareuje da Ga molimo da nas uputi na pravi
put, tj. na put onih kojima je dao Svoje blagodati od poslanika,
iskrenih ehida i dobrih mu'mina njihov put je pravednost i oni su
ljudima sudili po pravdi, a siratu-l-mustekim znai injenje djela
pokornosti, a ostavljanje grijeenja, jer je grijeenje nepravda i
nasilje.''
Sejid Kutb, rahimehullah, u svom Zilalu za ovaj ajet kae:
''Allahovo upravljanje kosmosom i ivotom je zasnovano na pravdi i
ne moe se ostvariti apsolutna pravda u ivotu ovjeka, niti se moe
uspostaviti ispravan odnos prema ivim svjetovima, osim ivei po
programu kojeg je Allah objavio ljudima ili koje je objasnio u Svojoj
Knjizi u suprotnom nema pravde, niti ispravnosti, niti harmonije u
ivotu ve samo nasilje, razilaenja i sukobi. I kada u ljudskom
ivotu sudi zakon kojeg je izmislio ovjek i kojeg obavezno prati
Adab i Ahlak 52
neznanje i ogranienost, iz njega mora proizii nasilje i
kontradiktornost.''
Drugi ajet: ''O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha
radi, pa i na svoju tetu ili na tetu roditelja i roaka, bio on bogat
ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite
strasti kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili
ili svjedoenje izbjegavali, pa, Allah, zaista, zna ono to radite.''
(En-Nisa', 135. ajet)
Kae Ibn Kesir, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta: ''Uzvieni
Allah nareuje Svojim robovima da postupaju pravedno i da
neodstupaju od toga ni lijevo ni desno, da se nikog ne boje na
Allahovom putu i da se u tome potpomau, Uzvieni kae:
''Svjedoite Allaha radi,'' tj. ispunjavajte svoja svjedoanstva radi
Allaha elei Njegovo zadovoljstvo i tada e ona biti ispravna, pa
makar to bilo i protiv vas samih ili roditelja i rodbine, tj. ako bi
svjedoenje bilo protiv tvojih roditelja i rodbine, nemoj ih tititi ve
svjedoi istinu makar oni pretrpjeli tetu, jer je istina presudna za
svakog.''
Predaja Abdullaha ibn Revvahe t kada je Poslanik poslao
na Hajber da procijeni urod, odnosno plodove, pa su idovi htjeli da
ga potkupe da bi bio popustljiv prema njima, on im je tada rekao:
Adab i Ahlak 53
''Tako mi Allaha, ja vam dolazim od meni najdraeg stvorenja, a vi
ste mi najmra stvorenja i mri ste mi od majmuna i svinja, ali me to
nee natjerati da budem nepravedan prema vama.'' A idovi su rekli:
''Na ovome opstoje nebesa i Zemlja.''
Trei ajet: ''O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i
pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima
nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to
je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to
inite!'' (El-Ma'ide, 8. ajet)
Kae Poslanik u hadisu kojeg biljei imam Muslim od
Abdullaha ibn Amra t: ''Pravedni e biti kod Allaha na mimberima
od svjetla s desne strane Milostivog, a obe strane Milostivog su
desne, oni koji budu pravedni u vlasti prema svojim porodicama i
onima koji su im podreeni.''
Vrste pravednosti:
1. Najvea pravednost je potvrda tewhida i odbacivanje irka,
i to je istina na kojoj opstoje nebesa i Zemlja i zbog koje je Allah sve
stvorio: ''Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih
Adab i Ahlak 54
njih da bismo se igrali. Mi smi ih stvorili sa ciljem, ali veina ovih
ne zna.'' (Duhan, 38/39. ajet)
''Oni koji govore: "Na Gospodar je Allah!" i istraju na
pravom putu, neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju!''
(El-Ahkaf, 13. ajet)
Dokaz da je irk najvea nepravda jeste: ''Kada Lukman ree
sinu svome, savjetujui ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu
ravnim, mnogobotvo je, zaista, velika nepravda." (Lukman, 13.
ajet)
Zatim: ''Bit e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje
svoje s mnogobotvom ne mijeaju; oni e biti na pravom putu."
(El-En'am, 82. ajet)
Adab i Ahlak 55
2. Pravednost prema samome sebi.
U ovu pravednost ulazi izvravanje emaneta s kojim je Allah I
zaduio ovjeka i to je ono to je izmeu Rabba i roba, a nepravda
prema samom sebi je u ovom sluaju neizvravanje naredbi i injenje
grijeha prema Allahu I.
3. Pravednost prema drugim ljudima.
Kae imam Ibnu-l-Kajjim u svome djelu Medaridu-s-salikin: ''Lijep
ahlak se temelji na etiri svojstva i nezamisliv je bez njih:
a) Sabr.
b) ednost.
c) E-uda' hrabrost.
d) Adl pravednost.
to se tie sabura on potie ovjeka na savladavanje u
srdbi, blagost i sprjeava ga nepromiljenosti i brzopletosti.
to se tie ednosti ona ga potie na ostavljanje svega to
je loe od rijei i djela, i potie ga na stid koji je glava svakog dobra,
a spreava ga od razvrata, lai, pohlepe, gibeta itd.
Hrabrost je uzrok ponosa u dui i ona raa najljepe
osobine lijepog ahlaka i potie na trud i rtvu u ime Allaha I.
Pravednost potie ovjeka na pravedan postupak i
zauzimanje srednjeg stava izmeu ponienja i grubosti, straha i
nepromiljenosti, izmeu srdbe i pretjerane poniznosti.
Adab i Ahlak 56
A temelj loeg ahlaka su etiri osobine:
a) Dehl neznanje.
b) Zulm nepravda.
c) ehvetun strast.
d) Gadab srdba.
----------------------------------------------------------------------------------
Adab i Ahlak 57
Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kad si nam
ve na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu,
Onaj koji mnogo daruje Ali Imran 8.
lektor:Abdulmedid Nezo,...
obrada teksta:Hamza Alijagi, Hajrudin Begi,...
erijatska recenzija: prof. sa medrese Mus,ab ibn Umejr,
dizajn i tampa: AIO Linz