Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
3Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
NAŠ ZAVIČAJ 82

NAŠ ZAVIČAJ 82

Ratings: (0)|Views: 496 |Likes:
Published by Bibijana

More info:

Published by: Bibijana on Jun 14, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/30/2014

pdf

text

original

 
 
BISKUP KOMARICA U SLUŽBENOM OBILASKU ŽUPE BARLOVCI,
 
POHODIO TAKOĐER STRANJANE I MATOŠEVCE
 
Crkveno pravo nalaže i obvezuje svakog dijecezanskog biskupa da barem jednom
u pet
godina pohodi cijelu svoju biskupiju, odnosno sve župe u njoj. Obilazeći takotijekom mjeseca svibnja ove godine neke župe banjolučke biskupije, biskup Komarica je 22. svibnja pohodio župu Barlovce. Nakon razgledanja crkve i župne kuće, sažupnikom fra Dujom obišao je također kapele i groblja u župi.
Toga dana, poslije podne, oni su stigli u Stranjane. Nakon pozdrava s 15-ak
vjernika koji su se okupili da ih dočekaju, u crkvici je u 14,30 sati slavljena sveta
misa, na kojoj je u propovijedi biskup najprije iznio razlog svoga pastirskog pohoda, a
potom prisutne ohrabrio u vjeri i potaknuo na pravi kršćanski život i na ljubav
prema svome rodnom kraju.
Poslije mise, nakon zajedničkog fotografiranja, biskup se pred crkvicom zadržao
neko vrijeme u razgovoru
s okupljenim vjernicima. Najviše je bilo riječi o nedostatku
NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI –
NEKAD I SAD
Broj 82.
 
Lipanj, 2012
.
 
 2
interesa prognanika iz Stranjana i Matoševaca za povratak u svoja
po prirodi tako
lijepa i pitoma sela, kao i o nemogućnostima da se dobije pomoć za obnovu kuća onih
koji bi se ipak htjeli vratit
i. Biskup je istaknuo kako se za obnovu svojih kuća morajuuporno boriti najprije sami prognanici, da je nužno izboriti se da Hrvati imadnu svojepredstavnika u tijelima vlasti Republike Srpske, preko kojih bi se mogao čuti
njihovglas, i koji bi zastupali interese hrvatskog naroda i zalagali se za ostvarivanje i
poštivanje ljudskih prava i za jednakost u tim pravima s pripadnicima srpskog
naroda. U tom pogledu je naglasio i kako je
nužno da prognani Hrvati pribave sebi u
Bosni i Hercegovini tzv. CIPS-ove
lične karte, jer se samo na taj način dokazuje da jenetko građanin Bosne i Hercegovine, i da može u njoj ostvarivati prava koja mupripadaju. S tom ličnom kartom svatko može sudjelovati u glasovanju, ove jeseni ulokalnim izborima za općinsku i gradsku v
last, a i kasnije na izborima za entitetska i
državna tijela vlasti, što je od izuzetne i presudne važnosti da bi netko od Hrvata
mogao biti izabran i sudjelovati u toj vlasti.
Nakon tih razgovora biskup i župnik, a u njihovoj pratnji je bio i fra Velimi
r,
obišli su Batkovića groblje i groblje na Gradini, te se pomolili za pokojnike
sahranjene u njima.
Promatrajući s groblja Gradina Stranjane i Matoševce, biskupa je zanimalo i gdjesu mogli u starini živjeti Komarice, njegovi daleki preci, koji su u drug
oj polovici 18. i
u prvoj polovici 19 stoljeća živjeli u Stranjanima. Postoji mišljenje da su Komaricenastanjivali prostor ispod Ivankova, današnje Ljevare, i fra Velimir mu je pokazao
gdje se to nalazi,
napomenuvši da se ne može posve isključiti mogućnos
t da su
Komarice imali svoje kuće s lijevu stranu Bukovca, u predjelima nekadašnjegČardaka u Stranjanima, i Blažića i Majdandžića u Matoševcima.Po završetku službenog dijela pohoda Stranjanima i Matoševcima, biskupKomarica, sa župnikom fra Dujom i s fra Velimirom, bio je gost na večeri kod Marice
Debeljak, pok. Mile.
POSJETA ZAVIČAJU SVOJIH OČEVA I DJEDOVA
 
U mjesecu svibnju, u samo nekoliko dana, Matoševce je dva puta posjetilo višeosoba, bližih i daljih potomaka
Jakova Debeljaka i Janje r. Kurtov
ić, među kojima je
bilo i nekih koji nikada nisu bili u kraju iz kojega vuku svoje korijene.Jakov Debeljak, Milin, i supruga Janja imali su 11-
ero djece, 5 sinova i 6 kćeri, ali
 je 5-
ero djece umrlo još u djetinjstvu. Kuću su imali na Grabovcu, s lijeve strane Živaje,a živjeli su od zemljoradnje. Poslije 2. svjetskog rata, zbog teškog i siromašnog života,djeca su im se počela razilaziti trbuhom za kruhom. Prvi su otišli sinovi Mirko i
 Alojzije. Mirko se skrasio u selu Gvozdansko, kod Dvora na Uni, a Alojzije u Bugojnu,
gdje su se i poženili i stekli djecu. Poslije njih su u svijet odlazila, kako je tko odrastao,i druga djeca. U Živaji su, nakon Jakovljeve smrti g. 1958., ostali samo supruga Janja isin Drago. Koju godinu kasnije otišao je i Drago, a
 
kako je Janji bilo teško živjeti
samoj, nju je zatim sebi u Bugojno odveo sin Alojzije. Dok je mogla, Janja je iz Bugojna
često dolazila u Matoševce
i kod rodbine ostajala po
više
tjedana, a preko dana je
obilazila svoju opustjelu kuću. Umrla je i sahran
 jena u Bugojnu.
Rodni kraj Matoševce najviše su posjećivali, dok su bili živi, Mirko i Alojzije, a za
drugu Jakovljevu i Janjinu djecu slabo se u rodnom kraju znalo i gdje se nalaze.
Neočekivano, 19. svibnja ove godine u Matoševce je iz Srbije, gdje živi,
 
došla smužem Jakovljeva i Janjina unuka, a Dragina kći Biljana. Ona nije nikad ranije bila uMatoševcima, ali ju je vukla želja da vidi gdje joj se rodio otac, i da posjeti djedov grob.
S Biljanom je bila i Alojzijeva snaha Persa, udana za Alojzijevog sina Berislava, koja
sada živi u Americi. Posjetile su groblje Gradinu i na njemu
Jakovljev grob
, što je i bila
Biljanina
prvenstvena želja kad je odlučila doći u Matoševce
.
 
3
Poslije te posjete Biljana
 
 je stupila u kontakt s bratićima, te su 24. svibnja u
Ma
toševce ponovno došli Alojzijeva snaha, a s njom ovaj put i sin Marijan, te Mirkov
sin Rudo iz Zagreba, i Alojzijev sin Robert sa suprugom, iz Korenice.
Posjetitelji „iz bijelog svijeta“ bili su oduševljeni kad su mogli ostvariti svoju želju iobići rodni
 
kraj svojih očeva, Mirka i Alojzija. Doživljaj je bio tako snažan da su odlučilipozvati svu bližu rodbinu s kojom mognu stupiti u kontakt, da se na ljeto okupe uMatoševcima, na ognjištu svojih djedova i očeva.
 
Mare Debeljak, Milina, jedina od nekadašnjih stanovnika Matoševaca koja sadaživi u tom selu, Jakova pamti malo, a Janju vrlo dobro, i znala je većinu njihove djece,od koje danas više nijedno nije na životu. Obradovala se iznenadnim i dragim joj
gostima, i oba puta ih
ugostila u svojoj kući
.
OKO BA
ČENO
NA STRANJANSKU ZEMLJU
Novine
Press 
 
RS 
, koje izlaze u Banjoj Luci, objavile su 18. svibnja 2012. napis odolasku vehabija (struja radikalnih islamista) u Stranjane i o njihovu raspitivanju zazemlju koja bi bila na prodaju. To je izazvalo uznemirenost posebno kod Srba, jer seboje u svojoj blizini imati takve susjede. Prenosimo ovdje taj tekst iz
Press 
-a.
Vehabije i radikalni islamisti uveliko pokušavaju da kupe hektare zemlje u okolini Banjaluke!Kako saznaje Press RS, oni su prošle subote od meštana zaseoka u ban
 jalu
čkom prigradskomnaselju Dragočaj (desetak minuta vožnje od centra Banjaluke) tražili da kupe 250 dunuma zemlje.
 
Zemljište za koje su se raspitivale vehabije uglavnom je napušteno i pripada Hrvatima koji sutokom rata napustili Stranjane. U zaseoku sada živi svega nekoliko,uglavnom starijih meštana. Onisu za naš list ispričali da su se radikalni islamisti raspitivali za kupovinu napuštene hrvatske zemlje.Iako nerado govore o poseti vehabija, meštani Stranjana tvrde da nema cene po kojoj će prodati
svoju zemlju.U MUP-u RS kratko je
 potvrđeno Pressu RS da su primili prijavu meštanke Stranjana da su se
tri osobe koje pods
ećaju na vehabije raspitivale za kupovinu napuštene hrvats
ke zemlje u ovomzaseoku.- Po toj prijavi se po
stupa i proverava da li je reč o
pripadnicima vehabijskog pokreta
 – 
kratko
 je potvrđeno za naš list.
 
Nimalo bezopasno
Sagovornik Pressa RS iz MUP-
a RS podseća da su četvorica radikalnih islamista u decembru prošle godine hrvatskim povratnicima u laktaškom selu Kozara nudili po 300.000 KM
za njihova
imanja. On dodaje da je „incident“ u Str 
a
njanima novi pokušaj kupovine napuštene hrvatske zemljei da pokazuje da vehabije po svaku cenu žele da se dočepaju iman
 ja u okolini Banjaluke.- To nije nimalo bezazleno, pogotovo ako se zna da se zemlj
a koju su vehabije pokušale dakupe u decembru nalazi u blizini kuće predsednika RS Milorada Dodika u Bakincima. Iz Stranjana
se u Banjaluku dolazi za desetak minuta. Policija i sve ostale bezbednosne agencije trebalo bi da
 posvete pažnju ovom problemu, jer se ne sme dopustiti da vehabije okruže Banjaluku i da u srcu RS
formiraju svoje enklave
 – 
 
upozorava naš sugovornik.
 
Meštanka Str 
anjana koja nij
e želela da joj objavljujemo ime potvrdila je da su se trojicavehabija prošle subote kod nje raspitivala mogu li da kupe čak 250 dunuma napuštene hrvatskezemlje. Ona je nerado pristala da govori za Press RS, jer živi na osami i strahuje da joj se nešto nedogodi. Dodaje da je o svemu obaveštena i policija kojoj
 je dala izjavu o poseti i nameramavehabija.- Pored
mene se zaustavio beli džip i kada su otvorili prozor videla sam ljude sa bradama kakve
nose vehabije. Pitali su mogu li da kupe 250 dunuma zemlje i govorili da cena nije problem. Nisam
znala što da im odgovorim, osim da ne znam da bilo ko prodaje zemlju.
 
U Stranjanima i Dragočajusu proveli nekoliko časova i čula sam da su se još kod nekih meštana raspitivali za zemlju. Takosam rekla i policiji koja je bila kod mene i raspitivala se za slučaj – 
 
kaže naša sugovornica.
 

Activity (3)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Mirsad Herenda liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->