Definicije psihologije
1.Znanost o duši(do kraja 19. st, onda psih. postaje samostalna znanost idefinira se kao znanost o psihičkim procesima(emocije, sanjanje). Psihičke procese ne vidimo jer suunutarnji(subjektivni) ali se očituju kroz ponašanje. 2.Psihički procesi (subjektivno – doživljaj,objektivno - ponašanje) 3.Znanost o ponašanju(znanost o psihičkim procesima i ponašanju te njihovimfizikalnim, biološkim i socijalnim uvjetima i učincima)Fizikalni faktori podražaji koji s fizičke okoline utječu na čovjeka. Socijalni faktori utjecaj društva na pojedinca(obitelj, škola itd.) Biološki čimbenici živčani sustav i endokrilni sustav(hormoni).
Povijesni razvoj
Predznanstveno razdoblje – psih. ne postoji kao znanost već je u sklopufilozofije(promatranjem, razmišljanjem, zaključivanjem(većina zaključaka se pokazalo krivima)) 18. i19. st. -> spoznaja o funkc. živčanog sustava(krenula prva znanstvena istraživanja) Znanstvenorazdoblje 1879.službeni početak samostalnog razvijanja psih. u Leipzigu Wilhelm Wurdt osnovaolaboratorij za eksperim. psih. 1920. Ramiro Bujas. Sada se do spoznaja dolazi znanstvenimmetodama(mjerenja, istraživanja)
Grane psih.:
Opća eksperimentalna psihologija – proučava temeljne zakonitosti psihološkog funkc.čovjeka – opće zakonitosti i do spoznaja se dolazi eksperimentom. Diferencijalna psihologija – usredotočena na promatranje individualnih razlika između pojedinaca – razlike, specifičnosti uosobinama pojedinaca Psihometrija – mjerenja u psihologiji Biološka psihologija – biološke osnove psiholoških procesa i ponašanja – najvažnije je funkc. živčanog i endokrilnog sustava Razvojna psihologija – istražuje čovjekov psihofizički razvoj od začeća do smrti Socijalna psihologija – istražujedoživljavanje i ponašanje pojedinca u društvu – utjecaj društva na pojedinca
Pristupi u psihologiji
Biološki pristup – ima za cilj opisivanje i otkrivanje bioloških osnova ponašanjai psihičkih procesa Bihevioralni pristup – pristup usmjeren na ponašanje, ima za cilj otkrivanjezakonitosti ponašanja ljudi u određenim sit. Kognitivni pristup – kognitivni psiholozi pokušavajuotkriti kako ljudi obrađuju inf. iz okoline i kako koriste te inf. pri pamćenju, mišljenju, rješavanju problema, emocijama i ostalim psihičkim procesima koji se iskazuju u ponašanju. Psihoanalitič ki pristup-veže se uz S.Freuda, pokušava otkriti nesvjesne odrednice ponašanja i tako liječiti psih. probleme ljudi. Humanistič ki
pristup - usmjeren na ispitivanje subjektivnog iskustva ljudi, te njihovadoživljavanja i razumijevanja samih sebe za razvoj poželjnih karakteristika kod ljudi.
-3 područja primjenjene psih.:
1.
pedago š ka psihologija -u vrtićima,školama,učeničkim domovima-bavi se odgojno-obrazovnim problemima-učenje,ocjenjivanje,socijalna klima,međuljudski odnosi2.klinič ka
psihologija -u zdravstvenim ustanovama,centrima za psih.pomoć-problemi neprilagođenog doživljavanja i ponašanja-problemi zbog nemogućnosti prilagodbe-emocionalni(depresija,strahovi),ponašanje,ovisnosti-dijeli se:a)savjetodavna-bračna savjetovalištab)zdravstvena-utjecaj bolesti na psihu i obrnuto3.psihologija rada-na svim mjestima gdje ljudi rade-nastoji doprinjeti olakšanju rada i povećanju produktivnosti-profesionalna selekcija-izbor kadrova za pojedini posao
-istraživanja u psihologiji:
-mora postojati neki problem na koji želimo dobiti odgovor -postavljanje hipoteza-mogućih odgovora na problem-odabir metode-prikupljanje podataka i analiza-potvrda ili odbacivanje postavljenih hipoteza
-metode psihologije:
1.metoda introspekcije-ispitanik sam opaža vlastite psihičke procese-često vrlo
subjektivna
,nema mogućnosti kontrole rezultata-rijetko se koristi2.metoda vanjskog opažanja-objektivna,provodi je stručna osoba-najbolje da se provodi u prirodnim uvjetima jer je onda ponašanje ispitanika prirodno,koriste se kamere,jednosmj.staklo
korelacijska metoda
-ispita se više karakteristika jedne veće skupine i provjeri koliko su one povezane-mjeri se koeficijentom korelacije(od -1;0-nema povezanosti;do 1)
metoda eksperimentaeksperiment
u psihologiji predstavlja namjerno izazivanje neke pojave u svrhu njezina istraživanja idokazivanja hipoteza;eksperiment treba dobro kontrolirati.-prema mjestu izvođenja: laboratorijski i onaj u prirodnim uvjetima, a
prednost laboratorijskogeksperimenta -bolja mogućnost kontrole, a u prirodnim uvjetima je u većoj sličnosti eksperimentalnesituacije sa stvarnom životnom situacijom
METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA U PSIHOLOGIJI
Intervju
-razgovor sa psihologom u svrhu prikupljanja podataka ili terapije;prikupljanje podataka uobliku riječi i analiziranjazaključak;radi neziine dugotrajnosti koristi se za detaljno ispitivanjemanjeg broja ljudi
Anketa
- prikupljanje velikog broja podataka u kratkom vremenu; želi se doznati nešto o skupini ljudi- populaciji; manji broj pitanja postavlja se većem broju ispitanika; reprezentativni uzorak-dobro predstavlja cijelu populaciju iz koje je izabran
Testovi i upitnici
- za mjerenje određenih karakteristika kod pojedinih ljudi-mjerni instrument tipa papir-olovka; zadacima se testira sposobnost osobe da ih rijrši i zovu se testovimaksimalnog učinka (zbog broja rj. zadataka); u upitnicima se postavljaju pitanja o njihovu ponašanjui doživljavanju; doznaju se neke karakteristike osobe; nema točnik i netočnih odgovora i nisu testoviučinka
BIOLOŠKE OSNOVE PONAŠANJA-živčani i endokrini sustav-temeljna stanica živčanog sustava je neuron.-osnovna funkcija mu je primanje i prijenos podražaja.Dendriti primaju podražaje, impulsi putuju onda preko tijela aksona(funkcija mu je da prenosi impulsena neku drugu stanicu ili prema izvršnim organima-mišićima) , kad živčani impulsi dođu do završnihkvržica aksona, izazivaju oslobađanje posebnih kemijskih tvari neurotransmitera(omogućuju prijenosod jedne do druge stanice )u sinaptički prostor. Sinapsa –mjesto kontakata između 2 neurona. ; između2 neurona je sinaptička pukotina(između dendrita 1. i aksona 2. st.) gdje se događaju gore navedeni biokemijski procesi(oslobađanje neurotransmitera) koji rezultiraju prijenos na drugu stanicu
. Vrsteživčanih vlakana:
senzorna
-
impulsi se prenose od mjesta podražaja do mozga tj. prema višimcentralnim strukturama; motorna- prenose impulse iz mozga prema izvršnim organima tj. mišićima.
Osnovna svojstva živčanih stanica
: podražljivost i iritabilnost i ne obnavljaju se(ne dijele
)PODJELA ŽIVČANOG SUSTAVA: perifrrni –autonomni- simpatički i parasimpatički dio; somatskisredišnji – mozak; kralježnična moždina
periferni
čine sve ostale stanice koje ne čine središnji; komunikacija s okolinom i procesima unutar čovjeka
autonomni-
nije pod utjecajem naše volje; upravlja procesima koji se odvijaju refleksno; upravljaživotno važnim sustavima(disanje i rad srca)
simpatički dio
- ubrazava procese (kod napora nakuplja se E)
parasimpatički dio
-usporava procese(štedi se E)
somatski
-upravlja voljnim pokretima i nekim drugim kao: održavanje napetosti mišića kod sjedenja i pokreta , te ravnoteže;primanje i reakcija na podražaje
CENTRALNI Ž
IVČANI SUSTAVleđna moždina + mozak (uronjeni u liquor)LEĐNA MOŽDINA presjek oblika leptira bijela tv. izvana, siva tv. iznutrarefleksni centri > nesvjesne/automatske reakcije provodna funkcijaMOŽDANO DEBLO
produžena moždina
+ moždani most + srednji mozak
\-> centri za vitalne funkcijeMALI MOZAK siva tv. izvana, bijela tv. iznutracentar za ravnotežumotoričke reakcije > koordinacije pokretaLIMBIČKI SUSTAVregulacija emocijaVELIKI MOZAK m=~1500gL./D. polutka – D./L. str. tijeladijeli ih uzdužna brazda, a povezuje snop uzdužnih vlakanasiva tv. izvana, bijela tv. iznutra\->
kora v. mozga (cortex)
> naborana (radi P) > stupanj razvojačeoni režanj > motorički centri, intelektualne sposobnostizatiljni r. >
1.vid
; sljepoočni r. >
2. sluh
,
3. miris
;tjemeni r. >
4. dodir
,
bol
,
temp.
, 5. okus;svi su
centri
simetrično raspoređeni u obje polutke, osim centra za
govor
, koji je najčešće u
lijevoj
funkcije > prima, obrađuje, analizira informacije; uči, pamti, misli, određuje pažnju, ponašanje, uvelikoj mjeri i osobnost, odgovoran je za spavanje i sanjanje
FUNK. PODRUČJA CORTEXA
senzorna
,
asocijativna
i
motorna područjasenzorna
> tjemeni, zatiljni i sljepoočni r.; u njih dolaze živč. podražaji senzornim živč. putevima izosjetilnih organa; tu se podražaji registriraju i tu nastaju najjednost. psih. događaji > OSJETI; iz njihinf. putuju u asocijativna područja kore mozga
asocijativna
1 .zona prekrivanja
> na granici zatiljn., tjemen. i sljepoočnog režnja;različite inf. se sjedinjuju u jedinstven doživljaj; inf. dalje idu u...
2. područje opće integracije
> čeoni režanj; misaoni procesi, obrada informacija i donošenje odluka oreakciji
motorna
> precizno se razrađuju konkretni programi reagiranja i inf. se šalju
motornim
živč. vlaknima prema izvršnim organ. (mišićima)
ENDOKRINE ŽLIJEZDEkomunikacija s tijelom kemijskim putem;
hormoni
> kem. tv. koje endokrine žlij. izlučuju u krv, putem koje oni stižu do pojedinih organa;
hipofiza
> najvažnija (“glavna”); u bazi mozga; velik broj hormona, neki utječu na druge žlij.; hormonrasta > premalo – patuljasti rast; previše – gigantizam;
štitnjača
> ispod grkljana; tiroksin > previše – preaktivan; premalo – smanjena aktivnost, pospanost, bezvoljnost; posljedice poremećaja rada >kretenizam > mali rast i mentalna zaostalost;
nadbubrežne žlij.
> adrenalin i noradrenalin > izlučujuse pri emoc. reakcijama; adrenalin > simpatički dio živč. sust. > ubrzava srce i povećava tlak; izlučujumale količine spolnih hormona;
gušterača
> ispod želuca; njeni hormoni reguliraju metabolizamšećera u krvi i potrošnju šećera pri aktivnosti stanica;
spolne žlij.
> jajnici/testisi; estrogen- progesteron/testosteron;
Svojstva i nastanak osjeta:
5 osjetnih sustava-vidni, slušni, okusni, njušni i somatosenzorno područje.Svaki osjetni sustav se sastoji od 3 djela:1.
osjetni organ
(periferni ili receptorni dio)
je zadužen za primanje točno određene vrste podražaja iz okoline
(oko prima svjetlost) i ti podražaji djeluju nareceptorne stanice osjetnog organa izazivajući elektrokemijske promjene koje rezultiraju nastankomživčanih impulsa 2.
živčani
put
-impulsi se prenose do mozga (senzorna vlakna) 3.
određeno područjekore mozga
gdje se podražaji registriraju i gdje nastaju osjeti (senzorno područje).
Osjeti-
elementarninajjednostavniji psihički doživljaji, osjet se odnosi samo na jedno svojstvo podražaja, nezavisno jedneod drugih ne možemo svjesno doživjeti, nego samo kao cjelinu. Kad se cjelovitom doživljaju pridružuje prepoznavanje-percepcija.
Osjetna adaptacija-
sposobnost da se prilagodimo na određene podražaje koji traju dulje i nepromjenjivog su intenziteta, omogućuju nam usmjeravanje pažnje na oneinformacije koje su nam važne.
Percepcija
(opažanje)- psihički proces registriranja, organiziranja iinterpretiranja osjetnih informacija koji nam omogućuje spoznavanje okoline koja nas okružuje.Različiti ljudi će istu podražajnu situaciju percipirati na različiti način jer percepcija nije određenasamo podražajima, nego ovisi o biološkim i psihološkim karakteristikama pojedinca.
Psihološkičimbenici koji utječu na percepciju
: emocije (smanjuju objektivnost percipiranja), stavovi (čovjek lakše i brže percipira i prihvaća one informacije koje su u skladu s njegovim stavovima), specifičnaiskustva (čovjek lakše, brže i točnije percipira ono što je bliže njegovom iskustvu) pojedinca,očekivanja, želje
Perceptivne varke
: iluzije i halucinacije.
Iluzija-
podražaj postoji, ali ga krivo percipiramo, 2 vrste:
1.
nastaju zbog utjecaja psiholoških faktora na percepciju (zbog emocija)
2.
nastaju zbog specifične podražajne situacije koja je tako konstruirana da se krivo percipira.
Halucinacije
-nema podražaja, a doživljaji postoje, uzrokovane žeđi, dugotrajnom gladi, povišenom tj.temperaturom, psihičkim šokom, droga, alkohol, nedostatak sna- ti čimbenici utječu na mozak iuzrokuju nenormalne procese, a posljedice su halucinacije.
Pamćenje-
psihički proces usvajanja,zadržavanja i korištenja informacija
vrste
pamćenja:1.senzorno (osjetilno ili trenutno)
-traje sveganekoliko sekundi, vezano je uz funkcioniranje naših osjetnih sustava, bazira se na tzv. paosjetima-traju još kratko vrijeme nakon što je podražaj prestao djelovati, preduvjet pamćenja, od mnoštvainformacija koje primamo šaljemo u kratkoročno pamćenje samo one koje su nam važne, a ostale segube
2.kratkoročno
– kratkog trajanja od nekoliko minuta do nekoliko dana(2-3), kapacitet iznosi 7±2čestice(5-9) funkcije:1. kad nam informacija ne treba na dulje vrijeme, tada je zadržavamo stalnim ponavljanjem koliko nam je potrebno, a zatim se ona gubi 2.ako inf. želimo pohraniti na dulje vrijemeonda moramo povezati smisleno inf.(asocirati je sa nekom drugom poznatom informacijom)
3.dugoročno-
dugog je trajanja > od 3 dana, kapacitet je neograničen, vrlo je dobro organizirano- inf.su hijerarhijski strukturirane, povezane međusobno na više načina, usvojene su sa smislom. Da biinformacije ostale dulje potrebno ih je barem nekoliko puta ponoviti, ako češće koristimo inf. onaostavlja trag pamćenja koji je dublji, ako ju ne koristimo trag pamćenja blijedi
Uzroci zaboravljanja:
Zaboravljanje je gubljenje informacija,postupak nestajanja usvojenih sadržaja
Uzroci:
-nedovoljno ponavljanje-način na koji smo neke informacije učili-
retroaktivna interferencija
pri kojoj učenje novih sadržaja uzkukuje brže zaboravljanjestarih informacija
-interferencija
jest ometanje usvajanja informacije zbog onog što je usvojeno ranije ili prijeREPRESIJA ILI POTISKIVANJE je namjerni oblik zaboravljanja.(ružnih događanja)
Smetnje pamćenja:
AMNEZIJA (gubitak pamćenja),mogu je uzrokovati bolesti živčanog sustava,traume i psihičkišok(emocionalni),udarac u glavuHIPOMNEZIJA-smanjena sposobnost pamćenja,-uzrokovana promjenama u živčanom sustavu,bolesti-poteškoće pri pamćenjuHIPEMNEZIJA-rijedak poremećaj koji se sastoji u pamćenju svih informacija koje percipiramo-javlja se kod mentalno retardiranih bolesnika«IDIOT SAVANT»(pametni idiot),povezanosti mentalne retardacije sa jednom ilidvije specifične sposobnosti,koje su genijalno razvijene(u području pamćenja ili numeričkimoperacijama)PARAMNEZIJA(lažno pamćenje ili sjećanje),prisjećamo se događaja koji se u stvarnosti nisu dogodili-javlja se kod starijih ljudi(zbog starosti)- česta pojava je «DEJA VU»- već viđeno,situacija koju trenutno doživljavamo čininam se dasmo ju već doživjeli
Učenje:
-sve što je prisutno u našem ponašanju,a nije refleksno sve smo to naučili-
proces usvajanja znanja,vještina i navika-proces stjecanja iskustvaImamo 3 vrste učenja:
1.UČENJE UVJETOVANJEM
a)Klasično uvjetovanjeb)Operantno uvjetovanje
2.SOCIJALNO(učenje po modelu)3.KOGNITIVNO UČENJE1.UCENJE UVJETOVANJEM:
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
