Univerzitet u Sarajevu Pedagoki fakultet Odsjek za predkolski odgoj Akademsko godina: 2010/2011 Godina studija: peta

SEMINARSKI RAD Likovno- estetska analiza i estetsko vrednovanje

Student: Nezirevi Denana

Prof. mr. eljko Filipovi

Sarajevo, 5.5.2011. godine

UVOD

Estetika je nauka o lijepom, o osjetilnom i ulnom inu, koja u umjetnosti i crteu ispituje pojavu stvaranja i doivljavanja. Njen predmet su vizuelne, zvune i jezike umjetnosti. Ljepota je u skladu, redu, ravnotei, harmoniji, po subjektivnom kriteriju, ono to se samo po sebi svia, ono to u umjetnosti i crteu izraava neku ideju. U djeijem crteu se analizira vizuelni ili svjesni sadraj, ono to se vidi, i skriveni ili podsvjesni sadraji, ono to se ne vidi, kao i likovna forma: likovni elementi i njihovi regulatori. Djeca poinju analizirati predmete i pojave iz svoje sredine: slikovnice, igrake, tekstil, kostim, keramiku, naivne i narodne umjetnosti. Mi im nudimo njihov crte, magijsku, najstariju, a njima najbliu, umjetnost djetinjstva ovjeanstva, ali samo kao inspiraciju za vlastiti crte. Sama ideja gledanja i procjenjivanja crtea i umjetnosti u koli i vrtiima je estetski in. Dijete e u skladu s vlastitom percepcijom i recepcijom izraziti doivljaj, na svoj nain imenovati ono to je u domenu percepcije i doivljaja.

DJEIJE LIKOVNO STVARALATVO

Prouavanjem djeijeg likovnog stvaralatva ustanovljeni su izvjesni razvojni stadijumi ili faze. Veina autora govori o etiri stadijuma djeijeg likovnog izraza : 1. stadijum aranja ( do etvrte godine), 2. stadijum sheme ( od 4 do 6 godine), 3. stadijum razvijene sheme ili intelektualnog realizma ( od 6 do 9 godine), 4. stadijum oblika i pojava vizuelni realizam ( poslije dvete godine). Stadjumi su stepenice u razvoju djeijeg likovnog izraza i razvoj se obino prati na taj nain to se uoavaju novi elementi linija, oblika i boja, prostora i kompozicije. Neko se likovno lake izraava, neko tee, ali nam je svima likovno izraavanje svojstveno i prirodno. Ne slikamo da bi se drugi divili naim slikama, nego da sami sebe izrazimo, da doemo do odreenih otkria. Ako je prirodni unutranji poriv za upoznavanje svijeta potisnut i otupljen, jedina je prava intervencija da u djetetu ponovno probudimo radoznalost i interes za ono to se zbiva oko njega. Meutim, da bi percipirani sadraji i otkria sazreli, razvili se i urezali u svijest djece, potrebno je da se oni ostvare putem nekog medija izraavanja. Likovno izraavanje je jedan od njih. Likovno izraeni sadraji jaaju sposobnosti opaanja, predoavanja i shvaanja djece, a to opet rezultira snanijim i bogatijim stvaranjem. Tako seuspostavlja prirodni proces rasta i razvoja njihove svijesti i njihovih sposobnosti. Postoji nekoliko naina da kod djece probudimo interes za pojave u svijetu te njihovo likovno izraavanje: USMJERAVANJE OPAANJA Prvi i najjednostavniji nain poticanja djece jest usmjeravanje njihove panje na neki oblik ili pojavu (npr. drvo, kuu, let, rast...) Ono to e djecu najvie zaokupiti i zainteresirati bit e ivot, funkcija i svojstvo oblika, zatim slijede zanimanje za dijelove oblika, za veliinu, vizualna obiljeja, materijal, boju i detalje. Da bismo izbjegli nametanje svog naina vienja i svojih pretpostavki, najbolje je to initi postavljanjem pitanja. Ali ne pitanja koja bilo to sugeriraju ili nameu odgovor.

Najjednostavnije pitanje koje bismo morali uporno ponavljati jest: to vidi i to jo vidi? Tek kada dijete iscrpi sve svoje odgovore na to, moemo postaviti druga i druga pitanja. Djeije odgovore ne bi smjeli ispravljati. Promatranjem dijete otkriva i pamti oblike i pojave, njihove odnose i znaenja, da to kasnije i preraeno iskae likovnim jezikom. Djeca ne crtaju ono to konkretno vide, nego ono to izdvajaju, pamte i poimaju o nekom obliku ili pojavi. AKTIVIRANJE SJEANJA Drugi nain pokretanja interesa je razgovor o neemu to su spontano vidjela i doivjela. Time se aktivira i uvruje njihovo sjeanje, uva bogatstvo doivljavanja i znanja. Djeca su npr. bila u umi i mnogo toga vidjela i doivjela, vie ili manje svjesno. Sve se to smiljeno postavljenim pitanjima moe obnoviti i u vidu slike pojaviti u njihovoj svijesti, a od toga do likovnog izraza je malen korak. Kao i kod usmjeravanja panje, djeci uporno ponavljamo pitanja: to su vidjela, ula, to se jodogodilo? Kada iscrpimo djeja sjeanja, postavljamo odreena pitanja o prostoru,oblicima, bojama, materiji, vremenu.. U likovne radove koji nastaju nakon usmjerenog promatranja djeca unose vie pojedinanih podataka, detalja, a u likovne radove koja nastaju prema sjeanju, djeca ee unose znaenja i odnose meu oblicima, te cjelovitost dogaanja. MATANJE, ILUSTRACIJE Matanje se u likovnom izrazu djece najee javlja kao stvaranje novih varijanti i slika na osnovi poznatih dogaaja ili pojava. Npr. ilustriranje pria i pjesama, zamiljenih dogaaja, dogaaja iz prolosti ili budunosti. Bogatstvo i originalnost djeje mate uvjetovani su slobodnim, spontanim i osmiljenim voenjem u likovnom izraavanju svega to ini okolinu i ivot djece. Tada oni imaju o emu tkati svoje vizije i ideje. ZAMILJANJE Via razina stvaranja slika ili imaginacije je sposobnost djece da razliite predodbe i pojmove iz sfere nevidljive stvarnosti pretoe u likovni izraz. Pri tome e djeca pronai likovni ekvivalent i tumaenje za svaki osjeaj, pojavu, pojam, rijei kojima ne znaju stvarno znaenja, glazbu o kojoj nemaju nikakvih podataka...

POTVRIVANJE Nenametljivo potvrivanje vrijednost svakog djejeg rada, njegove uspjenosti i ljepote, djetetu znai orijentaciju i potvrdu da je na dobrom putu, da je sposobno, da moe i zna, a sve mu to daje osjeaj sigurnosti i slobode. I tada dijete stvarno moe pokrenuti svoje potencijale, ideje i vizije. Da bi potpunije razumjeli djetetova vienja i shvaanja svijeta, potrebno je na nenametljiv i prirodan nain pokazati interes za djetetovo tumaenje vlastitih radova.U takvoj atmosferi likovno stvaralatvo moe postati stalni i aktivni dio djejeg ivljenja i dogaati se prirodno i lako poput gledanja, udisanja, tranja. IGRE S LIKOVNIM MATERIJALIMA Takve igre s olovkom, glinom, bojom... , djeci donose osjeaj slobode, te ih potie na upoznavanje i ispitivanje svojstava i mogunosti pojedinog likovnog sredstva. Dok kroz ranije oblike potiemo djecu na izraavanje danih i odreenih sadraja, a ona potpuno slobodno odabiru nain na koji e ih izraziti, u ovim su igrama djeca slobodna u oba smisla. Slobodno iskazuju to ele i kako ele. U poetku tih igara djeca nesvjesno ponavljaju uobiajene sadraje, pa ih trebamo poticati da se igraju novih igara, no ne smijemo im davati nikakve ideje. Posebna su varijanta igre graenja. Od oblikovanih i neoblikovanih materijala (ambalae, papira,kartona i sl.), te crtanjem i slikanjem djeca kroz igru stvaraju razliite strukture i prostorne organizacije.

KREATIVNOST
rtivnst buhvata dva usko povezana pojma proces i produkt. Divergentno miljenje je proces dolaenja do novog djela, za proizvodnju novog djela potrebno je znanje, iskustvo, mogunost povezivanja meusobno udaljenih dijelova iskustva. S druge strane umjetnik mora biti slobodan od iskustva, treba imati spontan pogled. u djeijem likovnom izraavanju moemo vie oekivati kreativni proces, a manje kreativno realizovna likovni produkt. Ako je proces kreativno voen i likovni proizvod e biti kreativan. Povezivanje starog iskustva u nove kombinacije na poetku djeijeg likovnog izraavanja nema. Dijete prvi put uoava, otkriva i izraava otkriveno. To je kreativnost prvi put vienog i izraenog. Djeija kreativnst i kreativnost odraslih ne mogu se procjenjivati istim kriterijumima, jer one ne proizilaze iz istih misaonih i iskustvenih postavki. Kreativnost nije znanje, nije fond injenica, kreativnost je pristup problemu, nain rada, stvaralaki proces. Uvoenje programa vizuelno likovnog vaspitanja temeljeni na razvijanju kreativnosti nee biti ni od kakve koristi ako se ne promijeni atmosfera u koli, ustaljeni nain razmiljanja te didaktiko metodiki pristup. Kreativnost je sposobnost povezivanja dosad nepovezanih informacija i na taj nain iznalaenje novih rjeenja. Radi se o procesu koji se odlikuje otvorenou duha, eljom za promjenom, matom, originalnou, fluentnou ideja, inventivnou, smislom za bitno, kritinou itd. Likovna kreativnost je rezultat divergentnog miljenja. Opisujui razvoj djeije likovne kreativnosti (djeije vizuelne senzibilnosti), Hakija Kulenovi u svojoj studiji zasniva svoja stajalita polazei od prvih manifestacija koje se oituju dolaskom djeteta na svijet: dijete kao psihomotorino bie, pa kao vizuelno bie, izazvano svjetlou ( reagira spontano i otkriva svijet). Nastojei da podudarno razmatra ovu slojevitost unutar djeijeg likovnog razvoja, autor istrauje mogunost doivljaja i izraza u sadejstvu likovnih elemenata, njihove primjenjivosti i iskoristivosti. U integralnom procesu djeijeg stvaranja nalazi prostor za objedinjavanje uloge senzorno-motornih faktora; slobodno djeije likovno stvaralatvo razvija i potie percepciju, zapaanje, pamenje, miljenje, matu kao i intelektualne sposobnosti koje ine osnovu opeg vaspitanja i obrazovanja, formirajui cjelovitu i stvaralaku linost.

PROCJENJIVANJE DJEIJIH LIKOVNIH RADOVA

U toku procjenjivanja likovnih radova, te da li neko dijete napreduje ili ne, moramo imati na umu u kojem razvojnom stadijumu se nalazi to dijete. Individualna odstupanja i razlike koje su uslovljenje sklopom djeije linosti predstavljaju objektivni aktor koji se takoer moe procjenjivati, uz uslov da se poznaju odreene tipoloke karakteristike. Kada analiziramo ove razvojne stadijume, uvijek nam je lake da zapazimo promjene u djeijim likovnm radovima. Deava se da neka djeca izostave ili preskoe pojedine faze u nekom stadijumu, ali isto tako se moe primijetiti zadravanje prthodnih stupnjeva. Vjerovatno se to deava onda kada se dijete suoava sa nekom tekoom, pa u takvim sluajevima ne moemo odrediti u kojem stadijumu se nalazi dijete da li zaostaje ili pokazuje vei napredak pa je zato teko procjenjivati takve djeije radove. Da bi se djeiji likovni izraz mogao procjenjivati sa razvojnog stanovita, nije dovoljno samo poznavati genezu i stadijume likovnog izraavanja, ve i individualna odstupanja koja su uslovljena razliitim faktorima ( razliit tempo razvoja, sredinski uticaji...). Zato je potrebno poznavati ne samo stadijume likovnog razvoja koji su uslovljeni intelektualnim razvojem ve i cjelokupan psihofiziki i soci- emocionalni razvoj, koji u ovom periodu i vrsti djeije komunikacije ima vaan uticaj. Karakteristike likovnog izraavanja jednog djeteta moemo uoavati i pravilno procjenjivati ako dijete pratimo u toku dueg vremenskog perioda i u svim ostalim aktivnostima.

LIKOVNO- ESTETSKA ANALIZA

Rije ANALIZA dolazi od grke rijei analyo - razrjeujem, param, ralanjujem. Suprotno od sinteze, analiza rastavlja neki objekt na njegove najjednostavnije sastavne dijelove. Sjetimo se npr. hemijske analize - rastavljanje da bi se vidjelo od kakve tvari se sastoji istraivani objekt. Likovna analiza uoava i ralanjuje likovno djelo na njegove sastavne elemente: sliku na boju, plohu, ton; crte na crte, toke; kip na volumen, povrinu, prostor; i na njihove meuodnose, na kompozicijske elemente (kontraste, ritam, ravnoteu, proporcije, i dr.). Traimo, dakle, "rijei" koje ine likovni "tekst", a zatim ih pokuavamo "proitati", trazimo sintaksu, tj. unutarnji red. Analizu neemo koristiti za otkljuavanje sloenosti strukture izraaja umjetnikih djela, ve emo pitanjima navoditi djecu na razgovor o vlastitim radovima, i radovima svojih kolega; na reprodukcijama prepoznajemo samo osnovne pojmove kao primjere. Pri tome emo vjebati preciznu upotrebu rijei i za svakodnevni govor - ponavljajui nove i stare, ve usvojene elemente likovnog jezika - jer su sve te rijei dio i svakodnevnog govora: koliko nas kvadrat naziva kockom a krunicu krugom, i koliko nas je u stanju opisati nekome preko telefona ono to vidimo pred sobom (posebno ako zakau asocijacije); korelaciju s drugim predmetima i njihovim jezicima: simetrija- matematika; ritam- glazba, pokret; modulacijaglazbaa ti se jezici esto dotiu i isprepliu. Osvjetavat emo vieno- jer gledanje je misaoni proces, bez kojeg se primijetiti nikad nee pretvoriti u vidjeti.Time se razvija i via dimenzija estetike, sebesvijestan ukus, koji odlazi korak dalje od subjektivnog "svianja" koje je esto podlono modeliranju izvana (moda, npr., ili reklame); ui se vrednovanje po objektivnim kriterijima. Napokon, razvija se i kvaliteta verbalne komunikacije, vjeba se govor i razgovor, pravilna sintaksa te jasnost reenica i cjelokupnog izriaja, zbog ega od djece treba traiti da odgovaraju punim reenicama. Vanost analize jo nije dovoljno osvijetena. Vjetina analize nam je jedino dostupno orue pomou kojeg moemo razlikovati dobre od loih stvari, subjektivno od objektivnog, istinitog od lanog, dobro od zla. Naravno, likovna analiza je samo jedan od aspekata (premda vjerojatno najvaniji jer smo primarno vizualna bia); za kvalitetnu analizu okruujueg ivota potrebno je sistematino upoznavati i druge izraajne jezike. ak i same informacije zahtijevaju mnogo filtriranja na putu od medija do naeg uma. Internet je svojim apsolutnim liberalizmom i neselektivnou postavio pred konzumenta novi zahtjev: kojoj informaciji vjerovati? Time se polako osvjetava da ni slubeni mediji nisu bezuvjetni autoritet kojem se bezrezervno vjeruje.

Budunost djece je u konzumiranju neprovjerenih a masovno dostupnih informacija; nauimo djecu da te informacije analiziraju i objektivno sagledaju. Nauimo to i sami. Priprema: Predvidimo unaprijed smjetaj djejih radova u vrijeme analize. Je li predvien pano ili e biti privreni na plou? Ili razmjeteni na podu? Na ploi s djejim radovima u vrijeme analize istodobno egzistiraju ispisani likovni problemi i tema, odn. poticaj. Ovaj pismeni dio posluiti e djeci kao podsjetnik i pomo. Takoer, predvidimo i mjesto za izlaganje reprodukcije umjetnikog djela, na kojem e biti jasno evidentni likovni problemi koji su se taj sat obraivali. Analiza - prijedlozi za izradu pitanja: Nakon to smo izloili djeje radove zapoet emo analizu, tako da djecu pitanjima navodimo da govore o onom to je pred njima. Svaki uitelj e se morati prilagoavati danoj situaciji koja e svaki puta biti drugaija - tako e i pitanja koja nastavnik postavlja svaki puta varirati. Ali, da bi se dobio jasan uvid u podruja koja pitanja moraju zahvatiti, navest emo tri grupe pitanja (s podgrupama) unutar kojih se pitanja mogu kreirati. Navodim prijedloge i primjere, a raznolikost i prilagodljivost ovisi o pojedinim uiteljima - ali iz svake grupe je poeljno zahvatiti i postaviti bar poneko pitanje. 1. - pitanja ostvarenosti zadatka 2. - pitanja naina koritenja materijala (tehnike) - rukopis 3. - pitanja kreativnosti: - razliitosti, - slinosti ("prepisivanje" i ablone, stereotipi) - likovnost - emotivni dojam - samoanaliza 1.Pitanja ispunjenosti zadatka: to smo danas radili? Koji likovni problem smo obradili? Jesu li svi ispunili zadatak? Vjerojatno jesu, jer smo za vrijeme rada komunicirali s djecom i uoili mogua nerazumijevanja, a sada pozivamo jednog uenika pred izloene radove i zamolimo ga da na tuem radu prepozna i pokae rjeenja likovnih problema. Pogledajmo crtee u prilogu: koji likovni element uoava na ovim crteima? "Na ovim crteima uoavam teksture." ta je to tekstura? - "Tekstura je ispunjavanje povrine crtama i tokama", moda e odgovoriti dijete. Na kojem je radu vidi? Pokai je. - "Na ovom radu, evo je ovdje", mogao bi glasiti odgovor. to jo vidi? "Vidim karakter i tok crta, ova je debela, a ova pored sasvim tanka." U ovom dijelu analize poeljno je pokazati i neku reprodukciju koja sadri isti likovni problem.

Svrha pitanja: ponoviti osvijetene elemente likovnog jezika, prepoznati novousvojene elemente na tuim radovima i reprodukcijama. 2. Pitanja naina koritenja materijala (tehnike): Za ovu grupu pitanja potrebno je imati vlastito iskustvo upotrebe odreenog materijala (olovke, ugljena, tempera, akvarela, gline, i dr.) da bi sami mogli prepoznati na djejim radovima izraajne razliitosti i pitanjima upozoravati na njih. Olovka se moe jae ili slabije pritisnuti o papir, moe vui linije ili oblikovati plohe, linije mogu biti otre ili neotre, mutne, rad djelovati svjetlije ili tamnije. Po emu se razlikuju tehnike akvarela na ova dva rada? -"Na prvom radu je u akvarelu mnogo vie vode nego na drugom." Kakva je razlika u potezima kista na ovim radovima? "Na prvom su potezi otri i ravni, a na drugom brzi, kratki i razvedeni." Pogledajmo crtee u prilogu: Tko je drugaije upotrijebio pero i tu? -"Na ovom radu se i prskalo (rad 2), a ne samo vuklo linije." -RUKOPIS - takoer utjee na upotrebu materijala, a iz rukopisa moemo iscitati i neke psiholoke parametre djeteta. Nekome e granice meu plohama biti kirurki otre, a nekome razvedene; negdje e plohe biti "ispeglane" bez vidljivih poteza, drugdje e vibrirati mnotvom silnica i tonova; nekome e boja biti ista, drugi se nee mnogo truditi prati kist za vrijeme rada pa e u boji biti mnotvo primjesa Pogledajmo primjer: na prvom crteu crte nemaju naglaene razlike u debljini; uoimo na crteu 2 tanke obrisne crte sredinjeg drveta i odmah desno od njega na drugom drvetu vrlo debele crte; dakle koliina tua u kistu i pritisak kista o podlogu na radu 2 vrlo variraju. 3. Pitanje kreativnosti: U kreativnost, divergentno miljenje,(prema Guilfordu) ulaze: redefinicija, osjetljivost za probleme, fluentnost, originalnost, elaboracija i fleksibilnost. Govorimo dakle o to veem broju moguih putova i rjeenja nekog problema, a ne o traenju najboljeg rjeenja (tj. o konvergentnom miljenju). -RAZLIITOSTI - Uvodno pitanje ove grupe moe biti: Koji je rad drugaiji od drugih? Odgovor, meutim, moe biti uvjetovan meusobnim uenikim simpatijama, ili dan po kriteriju "svianja" koji je subjektivan. Zato emo preskoiti uplitanje ukusa ( i striktno izbjegavati pitanje: "koji ti se rad svia?"), nego emo osvijestiti sve objektivne razlike. Analiza se djetetu olakava ponuenim kompariranjem dva rada sa naglaeno razliitim likovnim elementima, dakle pitanjima kao: " Po emu se razlikuju ova dva rada?" Panju usmjeravamo na likovno vrednije i interesantnije radove. Da bismo si olakali njihovo prepoznavanje, uz poznavanje likovnog jezika poeljno je i da posjeujemo izlobe kako bismo sami uvjebavali aktivno promatranje a ne pasivno gledanje, a i da uoimo mogue slinosti djejih likovnih rjeenja s rjeenjima nekih umjetnika. Moemo poeti od banalnijih razliitosti :

- vertikalni ili horizontalni format npr., - i postupno ulaziti dublje u likovnost razlika. Na naim primjerima: rad 1 ima samo jedno drvo, a rad 2umu.

crte 1

crte 2

-LIKOVNOST - Dublja analiza razliitosti vodi nas ka pitanjima okompozicijama. Kompozicijom zovemo raspored elemenata unutar neke cjeline (sjetimo se glazbene i eljeznike kompozicije ), a najlake emo ju osvijestiti ako rad gledamo kroz trepavice, ili ga zamislimo zamueno projiciranog kroz projektor - dakle, ako apstrahiramo detalje - i ustanovimo kakav je raspored nosivih elemenata arhitekture djela. Potrebno je uoiti naglaene simetrije ili asimetrije, gustu ispunjenost ili velike praznine. Slijedi uoavanje upotrebe likovnih i kompozicijskih elemenata: moda se negdje pojavio ritam, moda negdje tekstura, moda su na jednom radu svi potezi okomiti a na drugom vodoravni. Prevladavaju li kod nekog tople boje, a kod nekog hladne? Ovim dijelom razgovora ponavljamo likovne elemente nauene na prethodnim satovima likovne kulture. Na naem primjeru: rad 1 sadri veliki lik drveta izbaen malo udesno u odnosu na centar formata tako da svojom masom ispunjava 2/3 desne polovice crtea. Crtice listia ili granica se ritmiki jednolino niu na linijama grana. I kia koja pada prikazana je ujednaenim potezima iste duine i (donekle) debljine, pa i jednakom gustoom. Dojam jednolinosti pojaavaju i pravilni redovi u kojima su nabrojane kine kapi. Strogi vertikalni pad kie se ne obazire na vjetar koji savija grane drveta uvijajui ih udesno, pa i odgurujui drvo iz centralne osi crtea. -EMOTIVNI DOJAM - Upitajmo: doima li se rad radostan, da li neki jo radosniji, jesu li ovi likovi nervozni na tom papiru, ostavljaju li potezi i boje hladan dojam, ili smijean, opasan... -SLINOSTI - Osim razliitosti, osvrnimo se i na slinosti. Ima li "prepisivanja"? Nisu li moda uenici iste klupe na istovjetan nain rijeili likovni problem? Usporedimo to sa prepisivanjem na testu iz matematike, i naglasimo poeljnost originalnosti i vlastitih rjeenja. Da li se negdje pojavila naglaena ablona? Pitamo: Jeste li moda ve vidjeli negdje ovakvo slikanje sunca (kao etvrtina u uglu), ili cvijeta? ablone se stvaraju ve u predkolskom uzrastu pod nedovoljno strunim vodstvom nekih odgajatelja ili utjecajem obitelji, i djeca ih donose u kolu. Potrebno ih je uoiti i zadavati zadatke za njihovo razbijanje. Sva djeca slikaju lica jednako, nasmijeena, zatvorenih ustiju? Dajmo im kao temu djecu to pjevaju, osvijestimo u uvodu da su usta razliito oblikovana kod razliitih glasova. Pojavljuju li se ljudski likovi uvijek simetrino postavljenih ekstremiteta, beivotni i jednaki? Zadajmo kao temu neki sportski dogaaj i razgovarajmo o moguim kretnjama sportaa, pa i o padovima i slinim ekstremnostima pokreta. Pojavljuje li se cvijet uvijek u istom obliku "tratinice", sa zelenom prugom "trave" u dnu papira i plavom prugom "neba" na vrhu? Tema "Neobinog cvijeta" uz priu koja naglaava razliitost tog cvijeta od svih drugih moe razbiti tu ablonu. I tome slino.

ablon cvijeta

ablon ptice

ablon ovjeka

-SAMOANALIZA -Nemojmo zaboraviti da dijete proivljava svoj rad, i neke dosjetke eli izraziti i prikazati. To ne mora obavezno biti jasno vidljivo i razaznatljivo, ve i zbog toga to dijete ne kontrolira svoju psihomotoriku dovoljno vjeto; ali i zato to e ono smisliti vlastitu sintaksu likovnog jezika koju mi moda ne razumijemo. Zato ga upitajmo da nam smo objasni znaenje svojeg rada, i esto emo saznati sakrivene poruke i znaenja koje nam se same nisu otvorile.

IZLAGANJE RADOVA Analiza je vrlo marginalizirana zbog uestalog nedostatka vremena, pa se esto procjenjuje da s jednim satom tjedno za nju nema vremena. Ipak, neosporna je radost djeteta kada okolica promatra njegov rad, ime se usvaja atmosfera i smisao izlobe, a nesumnjiva je i komunikacijska vrijednost analize. Od svih pobrojanih pitanja ovdje spomenutih, na satu je dovoljno iskoristiti nekoliko (vremenski oko pet minuta) - na uitelju je da procjeni koja. Preporuljivije je zadrati panju na jednom radu s nekoliko pitanja - ime se vjeba koncentrirano istraivanje i podie percipiranje - nego povrno skakati svakim novim pitanjem s rada na rad. Tehnika izvedba analize preputena svakom pojedinom nastavniku, ali spomenimo neke mogunosti. Djeje radove obiavavamo staviti na plou, i privrstiti ih selotejpom ili magnetiima. Mogue ih je izvijestiti i na pano i uvrstiti pribadaama, ili rasporediti na podu i uenike okupiti oko njih (s tri strane, da se neki radovi ne gledaju naopako). Ako su radovi trodimenzionalni moemo ih poslagati na nekoliko stolova a ostale klupe razmjestiti u krug da bi svi jednako vidjeli; ili radove staviti na neto povieno, opet radi bolje preglednosti. Postavljanje radova odnosi odreeno vrijeme, pa je preporuljivo poeti s time im prvi uenici zavre svoje. Takoer, nije obavezno imati sve radove na "izlobi" zbog nedostatka vremena - desetak je ve dovoljno za analizu. Nadalje, radove na ploi je mogue numerirati upisivanjem koordinata na plou ispod rada da bi se preciziralo o kojem se radu govori (vidi sliku desno), pa uenik moe govoriti s mjesta; ili se mogu uvesti termini "redova" i "stupaca" (to onda ukljuuje i pravilan raspored radova na ploi). Prije poetka analize treba postii tiinu i atmosferu "kao na izlobi"- tj. potivanja tueg rada i izraaja, a kod postavljanja pitanja djetetu treba istovremeno ukljuiti i cijeli razred, da se analiza ne bi pretvorila u individualni razgovor s pojedincem; ostala djeca e se tada okrenuti svojim aktivnostima.

Izlaganje djeijih radova

ESTETSKO VREDNOVANJE
Vrednovanje u sebi nosi viestruko znaenje. Kao prvo sagledavanje procesa i efekata stvaralakog rada, te zapaenje propusta i njihovo otklanjanje. Inegralni dio stvaralakog rada pripada sloenoj problematici vrednovanja. Sav kreativni rad, svojom realizacijom preko uenika obavezno zavrava evaluacijom, to pretpostavlja razraen sistem postupaka. Ocjenjivanje, kao ishod vrednovanja, daje nam izmjeren uenikov likovni uspijeh. Iz vie razloga vrednovanje se povezuje i sa mnogim drugim faktorima koji odreuju likovni upsijeh uenika. Ovim su obuhvaene promjene nastale u samoj realizaciji likovno-odgojnoobrazovnih ciljeva i zadataka. Uloga vrednovanja ima iroko dejstvo: osim podravanja, intenziviraju se dalje sutinske likovne promjene u radu. Ujedno, ono omoguava specifinu kontrolu samog likovnog procesa unutar konteksta likovnog odgoja i obrazovanja efektivno vrei poticaj kako na uenika tako i na nastavnika. Ispoljavajui elemente koji u vrednovanju imaju posredni karakter, uenici zapravo lake dolaze do likovnih kvaliteta. Znanje, iako predstavlja povezanost injenica i generalizacija, osmiljeno i kreativno, postie svoj najvii nivo tek postajui stvaralako znanje, to e u daljj analizi biti prepoznato kao uticajni dio ostvarenog rezultata. Kroz radne navike, uenik, osim ovladavanja mnogim operacijama likovne prakse, kroz tehnike i sredstva izraavanja stie takav fond znanja i aktivnosti koje jednostavno prerastaju u navike, bivaju podsticane, uvjebavane, a kao takve i racionaliu sam likovni uenikov proces rada. U rezultatima konanog rada efikasnost i briljivost u radu, subjektivne mogunosti kao i objektivne okolnosti, posredovat e u isticanju iste likovnosti, odnosno uticati na konani sud vrednovanja. Ulogom u kojoj djeca samoanaliziraju i samoprocjenjuju dostignute likovne rezultate, ostvaruje se aktivno uee u procesu procjenjivanja. Sve ovo postaje zajednika likovna dijagnoza, podvrgnuta odreenim likovnim standardima procjene. Ispravno oznaeni rezultati procjenjivanja imat e povratni efekat i kod uenika u daljem radu i likovnom problematiziranju, pokrenuti nova iskustva, usavravanje ve poznatih likovnih pristupa, naina oblikovanja ime e se izbjei greke, neke slabosti ili eventualni nedostaci. Ovdje treba spomenuti i one likovne sadraje koji se posebno odnose na razvoj estetskih, moralnih osobina uenika kao to su : potrebe za setetskim doivljavanjem i vrednovanjem, sticanje navika posjeivanjem izlobi u galerijama i muzejima, razvoj samostalnosti, upornosti, dosljednosti u radu i sl. Upravo su ove manifestacije stalna dopuna u artikulaciji nastave likovne kulture, ime se unapreuje individualna produkcija, ali i znanje o likovnoj kulturi i likovnoj umjetnosti uope.

ZAKLJUAK

Kako stvaralatvo danas nije samo privilegija umjetnika ve i komponenta svake ljudske aktivnosti, treba nastojati da se ono integrie u sve pedagoke postupke, a likovno vaspitanje proirivati na sve djeije aktivnosti. Treba nastojati da djeca predkolskog uzrasta usvajaju likovnu materiju sa svim njenim komponentama, kroz likovne aktivnosti. Ogajatelj kao vodilja i djeiji oslonac trebao bi da podstie razvoj djeijeg stvaralatva, mate, kreativnosti i likovnog izraza, stvarajui pogodne uslove i obezbjeujui potrebne materijale; odravajui motivaciju i radnu atmosferu na onom nivou koja je potrebna djeci odreenog uzrasta. Uspjenost svog rada, djeijeg napredovanja, rezultate, efekte i ishode, postiemo evaluacijom, kako sami tako i uz pomo djece. Evaluacijom (vrednovanjem), procjenjivanjem , analizom, koje su nedvojbeno vezane jedna za drugu, u stanju smo da vidimo u kojem pravcu ide na rad, da li smo ispunili postavljene ciljeve i zadatke, naa oekivanja, ili smo zakazali u odreenim dijelovima. Ako jesmo, vrednovanje nam ukazuje na koji nain emo to ispraviti, na ta trebamo obratiti panju i koje su to prepreke koje nas sputavaju. Na isti nain otkrivamo stepen likovnog razvoja djece i pronalazimo nove naine u cilju to uspjenijh rezultata. Procjenjivnjem ueniku se olakava put ka boljem shvatanju i razumijevanju likovne strukture, likovnih zakonitosti, tako da on nastoji dalje likovno misliti, rjeavajui novije i zahtjevnije likovne probleme.

SADRAJ:
1. UVOD 2. DJEIJE LIKOVNO STVARALATVO 3. KREATIVNOST 4. PROCJENJIVANJE DJEIJIH LIKOVNIH RADOVA 5. LIKOVNO-ESTETSKA ANALIZA 6. ESTETSKO VREDNOVANJE 7. ZAKLJUAK 8. LITERATURA

LITERATURA

1. B. Karlavaris, J. Kelbli, M. Stanojevi Kastori, METODIKA LIKOVNOG VASPITANJA PREDKOLSKE DECE, Beograd, 1986. 2. I. Handuki, METODIKA I KULTURA LIKOVNOG ODGOJA, Sarajevo, 2008. 3. H. Kulenovi, LIKOVNO VASPITANJE, Sarajevo, 1961. 4. Internet