HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

POGOVOR (Paanin)
- Neke od tema knjige: naturalizam, objektivizam, matematicizam, tehnicizam, svijet ivota, povijesno miljenje, krza znanosti, nihilizam moderne - Uloga fenomenologije, povezanost s psihologijom, uloga toga dvoje u razumijevanju svijeta nasuprot iracionalizmu, romantizmu i fizikalizmu jednako - Edmund Husserl i fenomenoloki pokret bitno utjecali Franz Brentan s deskriptivnom psihologijom i Carl Strumpf s analizom tonske osjetilnosti. Fenomenologija krenula nakon proirenja Logikih Istraivanja po uenjakim krugovima. Kreira se poznata minhenska fenomenologija, dodue suprostavljena Husserlu kao objektivizam. Knjiga 'Ideje za ist fenomenologiju' mjesto gdje Husserl originalno uvodi iskljuivanje vjere u prirodni svijet i metodu fenomenoloke redukcije iste svijesti - Nakon prvog svjetskog rata Husserl obuzet idejom obnove europske kulture i izgradnje pojedinca kao osobe preko njegova zajednikog ivota u dravi do obnove i izgradnje ovjeanstva pomou fenomenologije i samo-osvjetavanja uma - Gadamer kae da se u ono vrijeme vjerovalo da fenomenologija moe izvui svijet - Levinas: Fenomenologija se bori protiv konca svijeta - Ova knjiga nije dovrena, a bila je najutjecajnija nakon Husserlove smrti - Svijet ivota sredinji Husserlov pojam s namojerom da istome da drugi smisao i sadraj nego to ga daje moderni instrumentalni um - Kontra podjednako romantizma i pozitivizma - Glavna zadaa fenomenologije je razumjeti povezanost fenomena kao pojave i bez pojave - Za fenomenologiju je odluno da se nain kako je neto dano ne odvaja od onoga to je dano - Bitno: korelacija objekta i subjekta, intencionalnost nae svijesti, kao svijest o - Transcendentalna ili apsolutna subjektivnost je ona koja svo vrijeme fungira kao posljednja, po kojoj prirodno valjani svijet dobiva itav svoj sadraj i svoju valjanost bitka, svake znanosti. Cilj je da pomou epohe dovede u evidenciju na svijet dano, a ne da je mitski konstruira - Transcendentalnim iskustvom Husserlova fenomenologija pokazuje da proces svake konstitucije nije potpuno preputen jastvu, ve zavisi od zbiljnosti koja se u jastvu pokazuje i iskusuje. - to se nae u fenomenu nije znak, nego ono jest - Husserlova fenomenologija ukida materijalizam i idealizam. Pokazuje se svijet ivota (svijet iskustva svijesti) kao horizont horizonta, pred-danost tlo za posebne ivotne svjetove - Eidetska redukcija ono injenino svodi na njegovu bit na eidos - Fenomenoloka istraivanja ukljuuju: 1) intencionalnu analizu: istrauje i razlae smisao razliitih iskustava u itavom opsegu svijeta ivota
2) genetsku analizu: vrste strukture statinog poretka preobraava natrag u procese izlazee konstitucije - Kriza znanosti = kriza ljudstva / kulture - Prije fenomenologije, istraivati psihiko nema smisla - Epohe se mora provesti kako u samoiskustvu, tako i u tuem iskustvu na taj nain svi ljudi postaju iste due, Ja-subjekti samopercipirajui apercepcije svijesti -Te due ine jedno jedino jedinstvo intencionalnosti u uzajamnoj implikaciji ivotnih struja pojedinanih subjekata koje jedinstvo valja sistematski razviti fenomenologijom

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

I.

DIO Kriza znanosti kao izraz radikalne krize ivota europskog ljudstva

1. Postoji li naoigled stalnih uspjeha doista kriza znanosti? (11-12) Kriza znanosti znai da je znanstvenost postala upitnom, a to znai promaiti postavljanje zadae i metode. to jest znanstveno, ako joj priznamo uspjehe, a usporedimo s neznanstvenom filozofijom? 2. Pozitivistika redukcija ideje znanosti na puku znanost o injenicama. Kriza znanosti kao gubitak njene ivotne znaajnosti (12-14) U kritici ne treba se sada baviti metodom, koliko pitanjem to je znanost uope znaila i to moe znaiti ljudskom opstanku? - Pozitivizam je okretanje od istinskog ljudstva - Puke injenice ine puko injenine ljude takva znanost nam nema to rei - Prirodna znanost apstrahira od svega subjektivnog - Puka injeninost ne raa smisao, a smisao je ovdje bitno subjektivan; iz obratnog izlazi da je povijest u valovima, neto to uvijek jest i uvijek e biti 3. Utemeljenje autonomije europskog ljudstva novom koncepcijom ideje filozofije u renesansi (14-17) Pozitivna znanost nije bila uvijek takva da je svaku specifinost iskljuivala; i sama je za europsko ljudstvo neto znaila. - Zato je izvorna znanost izgubila vodstvo, to ovo razmatranje treba razotkriti, dublje motive toga - U renesansi europsko ljudstvo sebe hoe utemeljiti u slobodi, uzor im je u Antici, ali to shvaa kao bit antikog ovjeka? - Teoretska autonomija slijedi praktina autonomija. U vodeem idealu renesanse nalazi se antiki ovjek koji sebe oblikuje uvidom slobodnog uma. Za obnovljeni platonizam temelj je u tome: da iz slobodnog uma, iz uvida univerzalne filozofije valja nanovo etiki oblikovati ne samo samog sebe nego itavu ljudsku okolinu, politiki, socijalni opstanak ovjeanstva ponovno filozofija na nain samokritike - Ideja filozofije znanost o totalitetu bia - Nova filozofija trai da u jedinstvu jednog teoretskog sistema obuhvati sva uope smisao istraivanja, strogo znanstveno, u apodiktiki jasnoj metodici - Trai se odgovor na probleme injenica, dakle uma; pa vremenitost i vjenost - Ako ovjek postane filozofski problem, to je pitanje umnog bia, a ako je u pitanju povijest, radi se o umu u povijesti; bilo koje pitanje tog intenziteta nadmauje puke injenice, pa je pozitivizam ono to obezglavljuje filozofiju, bavi se ostacima - U antikoj ideji filozofije sumiljen je smisaoni poredak bitka, pa otuda smisaon poredak problema bitka. Iz ovoga je doao ponovni zanos, napisana Beethovenova 'Radost'. 4. Promaaj poetno uspjene nove znanosti i njegov neobjanjivi motiv (17-18) Sudarile su se idealna filozofija i nova metoda - Univerzalna filozofija popratila je lik sistematskih filozofija koje se meusobno razjedinjuju

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

- Poljuljala se vjera u ideal filozofije i metode koji upravlja kretanjima od poetka novog vijeka: to se dogodilo ne samo iz vanjskog razloga, to je neizmjerno rastao kontrast izmeu stalnog neupjeha metafizike i neprekidnog i sve snanijeg nagomilavanja teoretskih i praktinih uspjeha pozitivnih znanosti. - Sumnja se probudila kod svih istraivaa, ak i metafiziara zainteresiranih za najvia metafizika pitanja. Taj problem see od Humea i Kanta sve do danas, da se shvati stoljetni promaaj 5. Ideal univerzalne (perennis) filozofije i proces njegova unutranjeg raspadanja (18) Filozofija postala sama sebi problem. Najprvo mogunost metafizike, a zatim cjelokupna problematika uma, no problem se iz toga iri na sve grane nastale iz filozofije. (19) Kriza filozofije znai krizu svih novovjekovnih znanosti kao lanova filozofske univerzalnosti, najprije latentnu, a zatim sve vie vidljivu krizu samog europskog ljudstva u cjelokupnoj smisaonosti njegova kulturnog ivota, u njegovoj cjelokupnoj egzistenciji. - Ako se u pitanje dovede metafizika, koja po prirodi odreuje smisao, svo se ljudsko dovodi u pitanje, a to ponajvie znai da ovjek gubi vjeru u samog sebe. (20-21) Povijest filozofija poprima karakter borbe za opstanak filozofije koja se iivljava neposredno u svojoj zadai filozofije u naivnoj vjeri u um sa skepsom koja nju negira ili empiristiki obezvreuje. - Raste problem najdublje bitne povezanosti uma i bia uope, zagonetka svih zagonetki. - Ljudstvo tek mora otkriti filozofijsku istinu, tu bitnu povezanost, a sad smo pred ponorom skeptike 6. Povijest novovjekovne filozofije kao borba oko smisla ovjeka (21-22) Duhovne borbe europskog ljudstva odigrale su se kao borbe filozofija, naime izmeu skeptinih filozofija koje sadre samo rije, a ne i zadau i zbiljskih, ivuih filozofija koje su u potrazi za smislom. Odluuje se da li je s roenjem gre filozofije europskom ljudstvu uroeni telos, da ljudstvo hoe biti iz filozofskog uma i da moe biti samo takvo u beskonanom kretanju od latentnog k oitovanom umu i u beskonanom anstojanju samonormiranja pomou te njegove ovjeanske istine i istinitosti puko historijsko faktino ludilo, sluajna tekovina sluajnog ovjeanstva usred sasvim drugih ovjeanstava i povjesnosti; ili je tovie u grkom ljudstvu prvi put dolo do proboja ono to je kao entelehija bitno sadrano u ljudstvu ka otakvome. - Filozofija, znanost bi bila historijsko kretanje oitovanja univerzalnog, ljudstvu kao takvome uroenog uma - Racionalizam 18. Stoljea, kao pokuaj pronalaenja srastanja ljudi i prirode, je naivnost, ne pokuava dati konaan odgovor. 7. Nakana istraivanja ovog spisa (23-24) Kao filozofi ove sadanjosti mi smo dospjeli u muno egzistencijalno protuslovlje. Ne moemo napustiti vjeru u mogunost filozofije kao zadau, dakle vjeru u mogunost univerzalne spoznaje. - U filozofiranju mi smo funkcioneri ovjeanstva. Sasvim osobna odgovornost za na vlastiti istinski bitak kao filozofa u naoj unutarosobnoj pozvanosti istodobno nosi u sebi odgovornost za istiniti bitak ovjeanstva koji jest samo kao bitak u odnosu na svrhu i moe se ozbiljiti, ako uope, samo pomou filozofije pomou nas ako smo zbila filozofi. - Danas se mora temeljno preobraziti cjelokupni smisao filozofije kako je on sam po sebi razumljivo vrijedio kroz sve historijske likove

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

- Mogunost nove filozofije praktina pomou djela - Husserl smatra da je najvei promaaj novovjekovna psihologija - Husserl kae da idue pie kao osoba koja je sudbinu filozofskog opstanka proivio u njegovoj itavoj ozbiljnosti

II. DIO Objanjenje izbora novovjekovne suprotnosti izmeu

fizikalistikog objektivizma i transcendentalnog subjektivizma

8. Izvor nove ideje univerzalnosti znanosti u preoblikovanju matematike (26-27) Od Descartesa nova ideja upravlja cjelokupni razvojni tok filozofskih kretanja i postaje unutranji motiv svih njihovih napetosti. Stare znanosti i filozofije idu do konanosti: npr. Euklidova geometrija ili Aristotelova silogistika. Bavi se samo onime to ima kraj. - Koncepcija ideje jedne racionalne beskonane cjeline bitka s jednom racionalnom znanou koja sistematski njom vlada, jest neto neuveno novo, a pojave u njemu dohvaa racionalna, sistematsko jedinstvena metoda u beskonanom napredovanju konano svaki objekt prema svojemu potpunom bitku o sebi - Formalna matematika ovdje dobiva sasvim nove horizonte koji nadilaze stare 9. Galilejevo matematiziranje prirode (28) Za platonizam je realno imalo vie ili manje potpunu methexis na idealnome. U Galilejevom matematiziranju prirode pod svodstvom nove matematike postaje nekom matematskom raznolikou a) ista geometrija (29-31) Geometrijski prostor nije fantazirani prostor, on ovdje svugdje nadalje zastupa itavu matematiku prostorne vremenitosti. Umjesto realne prakse imamo idealnu praksu istog miljenja koje se dri iskljuivo u carstvu istih limitnih likova kojima, bez obzira na situaciju, moemo upravljati i odreivati u apsolutnom identitetu i u potpunoj egzaktnosti koje u realnoj praksi nema. - Svi se uope zamislivi idealni likovi mogu konstruktivno jednoznano proizvesti u apriornoj, sveobuhvatnoj sistemskoj metodi (32) Uslijed probuene tenje za filozofskom spoznajom prelo se, pri mogunosti shvaanja svakog empirijskog predmeta kao geometrijski mjerljivog, u isto geometrijski postupak miljenja.

b) Temeljna misao Galilejeve fizike: priroda kao matematski univerzum; (38) Ali je problem u tome to se materijalna mnotva, koja konkretno dopunjavaju prostornovremenske likovne momente tjelesnog svijeta specifine osjetilne kvalitete u svojim vlastitim stupnjevitostima ne dadu direktno obraditi kao sami (geometrijski, limitni) likovi. Ali oigledno je, da sve te pojedinane kvalitete moraju vrijediti u zbilji.
c) Problem mogunosti matematiziranja mnotva(38-41) Nije mogue obuhvatiti cjelokupnu mnijenu mnotva. to se sve u jednom trenutku dogaa s nekim objektom, matematika ne moe sve to zahvatiti, a fundamentalan problem su kauzalne ovisnosti (i korelati).

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

- Galilejeva pretpostavka: sve na svijetu moe dobiti svoj matematski indeks, a u svijetu postoji jedna univerzalna induktivnost; te egzaktna kauzalnost - Vlastita je bit prirodne znanosti, nain bitka a priori da bude u beskonano hipoteza i u beskonano obistinjavanje - U progresu poiva uzlazno usavravanje, uzeto u cjelini za itavu prirodnu znanost, da ona sve vie dolazi samoj sebi, svojemu 'posljednjem' istinskom bitku, da ona daje sve bolju 'predodbu' o tome to je 'istinska priroda'. Meutim, istinska priroda ne poiva ubeskonanome kao neki isti pravac, ona je takoer kao beskonani daljnji pol beskonanosti teorija i pomiljiva je samo kao obistinjavanje, dakle u odnosu na neki beskonani historijski proces aproksimacije. - Formule stvaraju opadanje smisla, opadanje sadraja. U trenutku kada je geometrija matematizirana, veliine se pretvore u brojeve, dogaa se metodski pomak, promjena simboliziranja - Proces metodskog preobraavanja zaet u Galileja vodi do univerzalnog formaliziranja - Ve je antika geometrija odmak od zornosti, algerarizacija i matematizacija geometrije odmak od geometrije, a Galilej je to nasljedstvo; a to vodi prema sve veem tehne, tehnici. - Galilej nije pitao natrag za izvorno osmiljavajuim uinom, koji, kao onaj koji stavlja u pokret idealizranje na pratlu svakog teoretskog i praktinog ivota neposredno zornog svijeta proizvodi geometrijske idealne tvorbe. - S Galilejem poinje podmetanje idealiziranje prirode za predznanstvenu zornu prirodu; S Galilejem vie nema osvrtanja na smisao rada - Ovakav stav stvorio je lanac kobnih posljedica po spoznaju: npr. Galilejeva o pukoj subjektivnosti specifino osjetilnih kvaliteta rezultirala je Hobbsovim shvaanjem toga kao nauke o subjektivnosti ukupnih konkretnih fenomena osjetilno-zorne prirode i svijeta uope, da bi se iz toga izveo promaeni zakljuak: ako je zorni svijet naeg ivota samo subjektivan, onda su obezvrijeene ukupne istine prirode i svijeta uope. 10. Izvor dualizma u vladajuoj uzornosti prirodne znanosti. Racionalnost svijeta more geometrico

(63-64) to Galilej pogreno ini jest da u svom usmjerenju pogleda asptrahira od subjekta kao osobe nekog osobnog ivota, dobiva istu tjelesnu stvar ali je onda vraa u realni ivot kao postojee - Razdvajanje i preobraaj smisla svijeta bili su pojmovna posljedica u poetku novog vijeka u stvari sasvim neizvjene uzornosti prirodoznanstvene metode, tj. prirodoznanstvene racionalnosti. Primjereno tome, i filozofija se mora izgraditi, kao univerzalna znanost o svijetu, kao jedinstveno racionalna teorija more geometric 11. Dualizam kao razlog za neshvatljivost problema uma, kao pretpostavka specijaliziranja znanosti, kao temelj naturalistike psihologije

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

(64-67) Utjecalo na Descartesa koji je postavio problem za iduih nekoliko stoljea, na Hobbesa koji je stvorio svoj fizikalizam, na Spinozu koji je pokuao iz geometrije stvoriti sistematsku filozofiju o pitanjima uma, itd. Spinoza je dalje vidio da uope bitak mora imati jedinstveni racionalni sistem

12 (67-69) U svojemu antikom izvoru filozofija je htjela biti znanost, unverzalna spoznajaj o univerzumu bia, ne nejasna i relativna svakidanja spoznaja doxa nego racionalna spoznaja: episteme. - Novi je ideal bio mogu tek nakon uzora novooblikovane matematike i prirodne znanosti. On je pokazao svoju mogunost u oduevljenom tempu ozbiljenja. Toj tenji ka spoznaji cjelokupnog bitka dogaa se i paralelno: progres aproksimacije onog u okolnom svijetu ivota osjetilno-zorno danoga na matematski ideal, u usavravanja pribline empirijske supsumacije

13. (69-70) Humeov i Berkeleyev skepticizam ve razorio epistemologiju, potvrivala relativizam u kojem se znanost nala - To je preokret znanstvenog objektivizma u transcendentalni subjektivizam

14. (71-72) Karakteristinost objektivizma da se kree na tlu svijeta unaprijed dan pomou iskustva, a da se pita o onome bezuvjetno vrijedeem. - Transcendentalizam kae da smisao bitka unaprijed danog svijeta ivota jest subjektivna tvorba, jest uin iskustvenog, predznanstvenog ivota - Samo radikalno pitanje natrag na tu subjektivnost, i to na subjektivnost koja konano proizvodi svaku valjanost svijeta s njenim sadrajem u svim predznanstvenim i znanstvenim nainima, kao i na to i kako umnih uina, moe uiniti razumljivom objektivnu istinu i postii posljednji smisao bitka svijeta - Prvo o sebi nije bitak, nego subjektivnost koju bitak daje, a ona racionalizira - itava povijest filozofije je napetost izmeu objektivizma i transcendentalizma - Objanjenje izvora unutranjeg razdvajanja filozofskog razvitka je od najvieg znaenja prua uvid u najdbulju smisaonost koja ujedinjuje povijesni razvoj, a usmjerenost bi trebala dovesti do fenomenologije

15. (72-75) nebitno 16. (75-76) Descartesov pomak nije rezultat samo njega, nego povijesti iza njega i historije ideja.

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

17. (76-79) Nedostaci Descartesova izlaganja stvar su samorazumljivosti onog vremena. Kartezijanska epohe karakteristina je po radikalizmu koji obuhvaa sve dotadanje znanosti, pred-znanosti i izvan-znanosti svijeta ivota. Tu lei historijski poetak spoznajne kritike i to kao radikalne kritike objektivne spoznaje (skepticizam antike doticao se samo bia) - Ja jedino to je apsolutno bez sumnje jer je nuno za ovo to se uope ini

18. (80-81) Descartesova misao jednoznana, ali stvara dvoznanost zbog toga to Descartes ne provodi potpuni radikalizam (ne koristi Husserlovu metodu potpunog iskljuenja i stavljanja svega svijeta u zagrade). Dec. je ego iskoristio kao sredstvo, a ego nije reziduum svijeta, nego apsolutno apodiktino postavljanje, koje se omoguuje pomou epohe. Descartesu fali pojam fenomena

19. (82-83) Dakle postavljao je objektivizam, a temeljio ga na subjektivizmu.

20. (83) Fundamentirajue prve meditacije bile su prema tome dio psihologije, s najznaajnijim (i nerazvijenim) momentom: intencionalnost (cogitatio). Bit egolokog ivota. Iskusei, mislei, osjeajui, htijui imati neto svjesno svaka cogitatio ima svoj cogitatum

21, (84) Jedna linija razvitka koja potjee od Descartesa je racionalizam -> Malebranche, Spinoza, Leibniz, Wolff, Kant. Tu vlada miljenje da se moe ozbiljiti apsolutno utemeljena, univerzalna spoznaja o svijetu koji je miljen kao neka transcendentna osebnost. - Druga linija Locke Hume Berkeley. Ova linija je bitna jer je bitni dio historijskog puta na kojemu Descartesov psiholoki iskrivljeni transcendentalizam pomou razvijanja svojih konzekvencija trai da se razradi u svijest svoje neodrivosti i odatle u svojega istinskog smisla svjesniji i praviji transcendentalizam. Empiristiki psihologizam otkriven kao najgori protusmisao

22. (84-86) Locke reakcionaran. Ego uzima kao duu, problem transcendencije egolokih valajnosti otpadaju ili se pomiu u problem psiholoke geneze realnih doivljaja valjanost i i pripadnih sposobnosti. Ne koristi kartezijansko prvo uvoenje cogitatio kao cogitatio cogitatum dakle intencionalnost. Lockeova skepsa pretvara se u vrst agnosticizma.

23. (86-88) Berkeley u prirodnom iskustvu pojavljujue tjelesne stvarnosti reducira na komplekse samih osjetilnih danosti u kojima se one pojavljuju. Iz toga se ne moe nita zakljuiti nego dano. Hume ide jo dalje sve kategorije objektivnosti, znanstvene u kojima znanstveni ivot, pred-znanstvene u kojima svakidanji ivot misli neki objektivni, izvanduni svijet, fikcije su

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

- Izvor fikcija psiholoki: imanentne zakonitosti asocijacija i relacija izmeu ideja. - Identitet je psiholoka fikcija, to su kompleksi izmjenine danosti u nainima pojavljivanja. Kauzalnost fikcija, da je se uvidom post hoc. - To je bankrot objektivne spoznaje; Hume je praktiki solipsist, samo odmae filozofiji, a promie pozitivizam

24. (nebitno) 25. (91-96) Kant je reagirao na Humea, ali nije njegov nastavlja, nego preko Wolffovske kole; a zapoinje iskorijenjem dogmatizma - U racionalnoj filozofiji radi se o logici kao nauci o normama i nauci o umijeu u najpotpunijoj univerzalnosti u svrhu dobivanja neke racionalne filozofije. S jedne strane smjer na teoretsku cjelinu istina koje su pozvane da fungiraju kao norme za sve sudove koji treba da mogu biti objektivno istiniti; drugi smjer razmatranje o vriteljima suda kao onima koji tee za objektivnom istinom - Hume je pokazao da mi u svijetu naivno umeemo kauzalnost, da u zoru mislimo dohvatiti nunu posljedicu - Kant kae: Nesumnjivo, stvari se pojavljuju, ali samo na taj nain da se osjetilne danosti, koje su skriveno ve u stanovitim nainima sabrane pomou apriornih oblika, u promjeni logificiraju a da se oitovani um nije pitao kao logika, matematika i da nije dospio do neke normativne funkcije. Ako obino iskustvo zbiljski treba biti iskustvo predmeta prirode, predmeta koji se prema bitku i nebitku, prema takvom i drugaijem ustrojstvu treba moi spoznati u objektivnoj istini, dakle znanstveno, tada mora zorno pojavljujui svijet ve biti tvorba sposobnosti istog zora i istog uma, istih sposobnosti koje se u matematici, u logici iskazuju u ekspliciranom miljenju - Um dakle ima dvostruki nain fungiranja. 1) sistematsko matematino samoizlaganje 2) stalno skriveno fungiranje, racionaliziranje osjetilne danosti

26. (97) Kod Husserla transcendentalno znai: motiv povratnog pitanja o posljednjem izvoru svih spoznajnih tvorba, samoosvjetavanja spoznavaoca na sama sebe i svoj spoznajui tekstm u kojemu se svrhovito djelatno dogaaju sve njemu valjanje znanstvene tvorbe.

27. (98-99) Kant jest trancendentalnofilozofijski, ali nije iao do samih izvora. Ostaje formalist

28. (100-108) Samorazumljivost svijeta prije svakog istraivanja, to je prvotna danost nae spoznaje

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

29. (108-110) Svako objektivno promatranje svijeta promatranje je u izvanjskome i zahvaa samo izvanjske objektivnosti. Radikalno promatranje svijeta sistematsko je i isto unutranje promatranje subjektivnosti koja sama sebe oituje u izvanjskome. To je kao u jedinstvu nekog ivog organizma, koji se dakako moe izvana promatrati i ralaniti, ali koji se moe razumjeti samo ako se ide natrag na njegove skrivene korijene i ako se u njima i iz naprijed teee, iznutra oblikujue tijelo sistematski slijedi u svim njegovim tekovinama.

30. (110-112) Kant, premda usmjeren protiv empirizma, u svojem shvaanju due i sferi zadae neke psihologije odozgo ostaje ovisan o tom empirizmu, da mu kao dua vrijedi naturalizirana dua i dua miljena kao komponenta psiho-fizikog ovjeka u vremenu prirode, prostorne vremenitosti. To se moe nazvati transcendentalno subjektivno, ali svaki konaan pojam kojeg Kant izvodi je mitska konstrukcija, ostaje itateljima u nekom razmjeru nejasna, jer i on sam strahuje zbog skepse.

31. [112-114] Kada Kant u svojemu postavljanju pitanja i regersivnoj metodi prirodno upotrebljava unaprijed dani svijet, ali pritom konstruira transcendentalnu subjektivnost pomou ijih se funkcija prema neraskidivoj nunosti oblikuje svijet iskustva, zapada on u tekou da neka posebna svojstvenost ljudske due (sama pripada svijet i od tuda pretpostavljena) treba da vri i da je vrila djelo oblikovanja koje oblikuje ovaj itav svijet. Kada se ta transcendentalna subjetkivnost razlui od due, zapadamo u nerazumljivo mitsko.

32. [114-116] Jedna istina koju se kod Kanta moe izvui jest da postoje transcendentalne funkcije pripadajue dimenziji ive duhovnosti.

33. [117-118] Problem svijeta ivota stoji, ali to je djelomini problem: ostaje pitanje biti svijeta ivota

34. [119-129] a) objektivna znanost u konanici se moe nazvati i znanou, ali jo uvijek biti objektivnom znanou ne znai pokrivati sve aspekte znanosti. b) Koritenje svijeta ivota ne znai da time jest spoznat. Npr. Einstein koristi Michelsonove eksperimente, to ne znai da poznaje Michelsona kao takvog. Subjektivno-relativno nasuprot objektivnom. c) psihologija kao smisao objektivne znanosti u subjektivnom d) e) f) nebitno

35. [129-131] Iskljuenje objektivne znanosti jo uvijek ne iskljuuje znanstvenike, znanost i svijet ivota

36. [131-135] Svijet kao svijet ivota ve predznanstveno ima jednake strukture kakve kao apriorne strukture pretpostavljaju objektivne znanosti, ujedno sa svojom supstrukcijom nekog

HUSSERL - KRIZA EUROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA FENOMENOLOGIJA GLOBUS 1990

'o sebi' postojeeg, u istinama o sebi odreenog svijeta, i sistematski razvijaju u apriornim znanostima, u znanostima o logosu, o univerzalnim matematikim normama, za koje se mora vezati svaka spoznaja o sebi objektivno postojeeg svijeta. - Prva epohe donosi fundamentalni uvid u to da se univerzalni apriori objektivno-logikog stupnja apriori matematskih i svih drugih u obinom smislu apriornih znanosti temelji u jednom ranijem univerzalnom aprioriju, upravo aprioriju istog svijet ivota. 37. [135-136] Svijet je cjelina stvari, uvijek unaprijed nuno dan kao univerzalno polje svekolike zbiljske i mogue prakse, kao horizont, a svaki ima svoje mogue promjenjive naine valjanosti, modaliziranja izvjesnosti bitka. Svijet pak ne postoji kao neko bie, kao neki objekt, nego postoji u jedinosti za koju je plural besmislen. Razlika naina bitka objekta u svijetu i samog svijeta propisuje temeljito razliite korelativne naine svijesti 38. [137-141] Svi nai interesi imaju svoje ciljeve u objektima. Ali moemo i misaono, svjesno promijeniti nain gledanja, uvesti novi modus svijetu, a to znai i da pogled moemo drugaije usmjeriti na biti 39. [141] Pred-danost svijeta postaje vlastitom i univerzalnom temom totalnom promjenom prirodnog stava, gdje ne ivimo kao ljudi prirodnog opstanka u stalnom vrenju valjanosti unaprijed danog svijeta nego se suzdravamo od tog injenja. 40. 54. [141-175] Ponavljanje teorije iz ideja za istu fenomenologiju. Poanta: koritenje epohe i izvoenje fenomenoloke redukcije sve do apsolutnog ego kako bi se postigao konaan metodski cilj fenomenologije i omoguilo davanje odgovora na svaki problem bitka (a to znai svijeta uope) 55. [178] Sve prirodne evidencije svih objektivnih znanosti pripadaju u carstvo samorazumljivosti koje imaju zalee nerazumljivosti. Svaka evidencija osim samorefleksivne fenomenoloke evidencije je problematina evidencija. Fenomenologija takoer nije kartezijanizam, nema ona za nekakvu premisu ego cogito. Nadalje, ne radi se o tome da se objektivnost osigura, nego da se razumije. Nikakva objektivna znanost nikada nita za ozbiljno ne objanjava. Dedukcija nije objanjenje.