You are on page 1of 1

Bertha Dudde, br.

5125, 5-6 Svibanj 1951

PROCES RAZVOJA… ZAKON PRISILE… ETAPA SLOBODNE VOLJE

Ništa nije bez svrhe i cilja… Sve što postoji stvorio je Bog i donio u život da (bi) ispuni(lo) svrhu. Posljedično tome, sve
također ima svoju funkciju/sudbinu… mora služiti na ovaj ili onaj način kako bi ispunilo svoju svrhu. Čak najmanje
djelo stvaranja, najmanje živo biće, ima svoju funkciju/zadatak kojeg mora ispuniti i, do određene mjere, je prisiljeno na
to, pošto su sva bića subjekti/podložna prirodnom zakonu i stoga ne mogu djelovati protiv tog zakona.

Usprkos tome, što je izvršeno na ovaj zakonski način je također služenje, pošto će uvijek koristiti jednom ili drugom
djelu stvaranja. Ovo je nužno za održavanje tvorevina. I tako, ništa u cijelom svemiru nije bez svrhe, ili je bilo stvoreno
bez razloga.

Konačna svrha i sudbina, međutim, je oslobađanje duhovne supstance (ili ‘svega duhovnog’), čemu cijelo stvaranje
doprinosi u skladu sa Božjim mudrim Vječnim Planom. Cijelo stvaranje je jedino došlo u postojanje u svrhu
oslobađanja duhovne supstance, i svako pojedinačno djelo stvaranja ispunjava svoju sudbinu pod zakonom (ili ‘u
stanju’) prisile.

Ljudsko biće je međutim iznimka (ili ‘puno je drugačija stvar čovjeka što se tiče’) jer, iako je uistinu Božje stvaralačko
djelo, on ipak, njegovog razmišljanja, volje i djelovanja što se tiče, nije predmetom zakona prisile. Izvanjski čovjekov
dio, tijelo, je i dalje predmetom zakona prisile, pošto se sastoji (ili ‘je izgrađeno’) od duhovnih supstanci koje su na
početku razvoja. Njegova duša, međutim, uživa određenu količinu slobode u tome što je sposobna razviti se u skladu sa
svojom vlastitom slobodnom voljom i nije predmetom Bogom-danog zakona. Time je u svojoj zrelosti, ona oslobođena
od ograničenja zemaljske materije. Materija(l) služi čovjekovoj slobodnoj volji, pošto je služenje stvarna svrha
zemaljskog života… A pošto čovjek nije prisiljen služiti, Ljubav, koja je uobičajeni motiv služenja, mora biti razvijena.

Ono što se pojavilo za vrijeme perioda prisile i bilo je kompletirano/ostvareno, će sada doživjeti svoju
kulminaciju/okrunjenje kao čovjek, ali sve u slobodnoj volji. Čovjek mora služiti u Ljubavi da bi se konačno oslobodio
od vezanosti na koju duša gleda kao na (ili ‘koje duhovna supstanca gleda kao na’) ograničenje i sputavanje svog
izvornog preobilja snage i svjetla… Čovjek može postići ovaj cilj na Zemlji pošto mu je Bog dao slobodnu volju tako da
se može odlučiti za Boga ili Njegovog neprijatelja, koji ga je učinio neslobodnim, i od koga se mora osloboditi. Služenje
u ljubavi je ključ oslobađanja od ovog beskonačno dugog zarobljeništva… Ono što je duhovno biće, u skladu sa Božjom
voljom, bilo prisiljeno učiniti tijekom dugog p(rop)ut(ovanj)a kroz svo stvaranje, to sada u završnoj etapi treba učiniti u
slobodnoj volji… treba služiti u Ljubavi… Na taj način demonstrira (ili ‘u tome dokazuje’) svoje Božansko porijeklo.
Ljubav je karakterizirala Božansko biće, i čovjek sebe ponovno oblikuje u svoju izvornu prirodu (ili ‘u ono što je ranije
bilo’), ponovno prihvaća što je u slobodnoj volji odbacio u oholosti. Čim čovjek služi u Ljubavi njegova uvreda protiv
Boga je otkazana/otklonjena, on je iskupljen od grijeha i nalazi svoj put nazad k Bogu, od Kojeg se udaljio… On
prepoznaje svoje sinovstvo i žudi ući u ispravan odnos sa Ocem i postati, kroz svoju ljubav, istinsko Božje dijete…

Ali sve se to mora dogoditi u slobodnoj volji. Ovo su probe/kušnje zemaljskog života koje on apsolutno/bezuvjetno
mora proći. Čovjek može dosegnuti svoj cilj pošto od Boga prima pomoć na svaki mogući način. Međutim, on može
također putovati dugačkim putem razvoja uzalud ako u etapi ljudskog bića teži radije na-dolje nego na-gore. Onda on
ponovno zloupotrebljava svoju slobodnu volju… on ne koristi mnoge mogućnosti koje su mu na raspolaganju da ostvari
cilj/svoju sudbinu, i onda će također morati prihvatiti posljedice ponovnog put(ovanj)a kroz cijelo stvaranje.

Jednog dana će on ostvariti svoj cilj, ali samo biće određuje koliko dugo će ostati u svom zarobljeništu/zavezano. Bog
mu je dao priliku da postane savršen, ali će uvijek poštovati njegovu slobodnu volju.

AMEN

You might also like