Bertha Dudde, br.

3610, 22 Studeni 1945

UZROK I SVRHA PATNJE... MATERIJALNA PROLAZNOST

Svjetovni ljudi su toliko odvojeni od istine da ne (po)znaju snagu vjere ili pak što znači biti privučen u blisko sjedinjenje
sa Bogom, i prema tome oni promatraju samo svjetovne događaje i ne spoznaju da je neispravan odnos prema Bogu ono
što uzrokuje svaki svjetovni događaj, i uzrokuje ljudsku patnju.

Sve dok čovječanstvu nedostaje ovo znanje njihovo mučno stanje se neće promijeniti. Patnja će neprestano uzimati
druge oblike tako da kroz njihove mnoge i različite nevolje i boli mogu jednog dana steći razumijevanje da druga sila,
koja nije ljudska, stoji iza svih nevoljâ – da njihov autor nije samo ljudska već da istovremeno djeluje i volja Više Sile, i
da oni moraju zauzeti određeni stav u odnosu na tu Višu Silu.

Znanje o čistoj istini objašnjava sve, i čini veliku izopačenost razumljivom, pošto su uzrok, posljedica i cilj
prepoznatljivi. I stoga je promjena moguća jedino kada se ljudi prilagode toj svrsi i cilju i potom nastoje otkloniti uzrok
patnje i nevolje, što za svjetovne ljude jeste a i ostaje nerazumljivo sve dok smatraju da je svijet najvažniji, sve dok
svojim tijelima daju prioritet, puštajući dušu da gladuje.

Međutim, istinsko znanje se može dati samo onome koji se odvojio od svijeta, jer kada se znanje daje svjetovnim
ljudima oni ga neće prepoznati kao istinu i prema tome će ga odbaciti. Zato se takav čovjek mora učiniti prijemčivim za
istinu, kroz patnje i nevolje ga se mora naučiti da prepozna bezvrijednost svjetovnih dobara, umanjujući tako njegovu
žudnju za njima.

I tako se njegova želja za istinom povećava pod pretpostavkom da nije pod utjecajem zlih sila koje u potpunosti
zbunjuju njegove misli, odvraćaju ga od istine i izazivaju u čovjeku mržnju, kako mu svijet zajedno sa njegovim
zadovoljstvima počne pružati razočaranje. Takav onda više ne pronalazi vezu sa Bogom dok je na Zemlji, i svako
sredstvo koje Bog upotrebljava je uzaludno. Za čovjekovu dušu je ipak korisno prepoznati kratkotrajnost svjetovnih
vrijednosti dok je još na Zemlji, i naučiti kako ih prezirati te ne biti sa njima isuviše vezan za Zemlju u trenutku
njezinog napuštanja, čak i ako prelazi u drugi svijet ne-dovoljno razvijen.

Prevladavanje materije u duhovnom carstvu onda nije toliko teško i proces višeg razvoja se, kada je ušao u duhovno
carstvo, može puno brže dogoditi. Takva duša u duhovnom carstvu puno spremnije prihvaća ponuđenu istinu i ne
odupire se Bogu toliko kao na zemlji. I zato sudbina umrlih duša nije toliko beznadežna, tamo gdje su na Zemlji kroz
veliku patnju prepoznali prolaznu prirodu zemaljskih dobara, čak i tamo gdje su, izgubiviši svoje zemaljske živote,
naizgled postali žrtve nesreće.

I stoga je čak i bol i patnja koju je uzrokovala volja zlih ljudi korisna za dušu koja je još jako daleko od Boga. I zato
Bog dozvoljava da ljudi u slobodnoj volji bijesne jedni protiv drugih dok On to ne zaustavi kada se to poklapa sa
Njegovim vječnim namjerama. A sve dok ljudi žive u neznanju, sve dok zatvaraju svoje uši za istinu, On im dozvoljava
da dozrijevaju kroz svoje vlastite akcije i da iskuse neizrecive patnje i nevolje, pošto oni to sami žele i stoga su sami
uzročnici svojih patnji.

AMEN