Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
4Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Đilas MUZEJ SAV. um. BG

Đilas MUZEJ SAV. um. BG

Ratings: (0)|Views: 1,142|Likes:
Published by Svebor Midzic

More info:

Categories:Types, Maps
Published by: Svebor Midzic on Jun 21, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

01/06/2014

pdf

text

original

 
Mira Bogdanović
Hladno-ratovska i posthladno-ratovska recepcija Đilasa u zemlji i inostranstvu:Konstante konvertitstva
Milovan Đilas (1911-1995) bio je od svoje kooptacije u CK KPJ 1938. i izbora u Politbiro1940. jedna od vodećih glava u komunističkom pokretu Jugoslavije. Dva puta propalistudent (književnost i pravo), neka vrsta samouka i nedouka (riječi kojima on slika N.S.Hruščova u svojim sjećanjima na Staljina, a koje se u istoj mjeri mogu odnositi i na njega),sa robije je, kako piše Brković dospio u najuže partijsko rukovodstvo. Na robiju je slučajnodospio. Iako je antirežimski nastrojen, nema jasne ideološke stavove. Ne bira listove iredakcije, nudi se i najreakcionarnijim, najrežimskijim glasilima, što će ga, kako veliBrković, pratiti do kraja života. Ne slaže se s Marksom, kako je tad sam izjavio, ali ga jezapazio Veselin Masleša u studentskim demonstracijama i preko jednog komuniste,Stajkića, tražio da takav istaknuti antirežimlija napiše za ilegalni
 Prolete
jedan članak.Đilas se odazvao,
 Prolete
je zaplijenjen, Stajkić je policiji propjevao, ali da spasi Đilasa,rekao je da Đilas nije marksist. Što je bilo točno, ali nije pomoglo. Đilas je zaglavio natrogodišnjoj robiji. (Brković, 28). Tamo postaje komunist, na komunističkom univerzitetu,kako su zvali robiju, se doučava i diplomira za profesionalnog revolucionera. Kao samoukui nedouku sve bi mu bilo odmah jasno: čak i teške filozofske knjige popout Hegelovih
 Nauka
 
logike, Fenomenologija
i
Estetika
, (Brković, 31) a puno kasnije će se sa istomsamouvjerenošu oprobati i u kvantnoj mehanici i teoriji relativnosti u svojoj knjizi
 Nesarvršeno društvo
. Nepopravljiv. „Fanatičnom vjerom u komunizam, SSSR i Staljina uzizrazitu publicističku i propagandno-agitacijsku sposobnost, Đilas je bio prikladan aktivist iagitator za potrebe datog trenutka pokreta. Podržavao je vjeru vjernih s ultra-revolucionarnih sektaških pozicija, a progonio nosioce dilema, skepse i samostalne misli u pokretu. Isticao se u borbi protiv tzv. revizionista, naročito u sukobu na tzv. ljevici. (...)
 
Đilasov nagli uspon počeo je u prvim poratnim godinama. Preuzeo je svu vlast nad političkim radom Partije, nad agitacijom i propagandom i kulturnim životom zemlje. (...)Istakao se u likvidaciji ostataka građanskih partija, u veličanju Staljina, koji je u njegovimnapisima podignut na razinu poluboga, propagirao je stanje u SSSR-u kao dovršenom'cvatućem vrtu socijalizma', kao gotovo dovršenom novom civilizacijom. (...) Pripremao je partijsko člansvo za 'klasni juriš' na seljaštvo.“ (Bilandžić, 7-8) Ukratko, bio je Bič Božji.Potom slijedi njegova prva velika konverzija od staljinista u antistaljinista. (Bilo ih je iranije, ali manjih: od rusofila u rubaški i obožavatelja Tolstoja i Dostojevskog, pred čijomslikom je s upaljenom svijećom kao pred ikonom jedne noći klečao, na njihovo totalnoodbacivanje i zagovaranje socijalističkog realizma, pa proganjanje slobodumnih lijevih pisaca poput Krleže. Iz tog doba potiče impresija o Đilasu iz pera Savića MarkovićaŠtedimljije, također, kako se kasnije pokazalo, konvertita od ljevice, do ustaškog ideologa,„kao mnogo prevrtljivog i nepouzdanog mladog čovjeka koji će čitavog života,kontinuirano i ciklično, svakih šest mjeseci mijenjati svoja mišljenja! Njegova kontinuirana promjena mišljenja dolazi iz kultnog samoljublja i prenaglašenog egocentrizma u svimsituacijama, u kojima je, sticajem okolnosti imao značajnu ulogu.“ Brković, 27-28).„U sukobu sa Staljinom bezrezervno je stao na stranu Tita i istakao se u ideološko- propagandnom ratu s Kominformom. Brzo se upustio u analizu staljinizma, ali ne sa pozicija hladnog analitičara i političara već s pozicije vatrenog propagandista, publicista iknjiževnika, bez naučnog kategorijalnog aparata. (...) Kroz dramatiku borbe protivstaljinizma, M. Đilas se, nošen snagom svojih emocija postepeno pretvarao od vjernika unevjernika, ne uspjevši doseći razinu realista.“ (Bil 8-9) .VI kongres KPJ 1952. g. u Zagrebu znio je vrhunac
ideološkog 
obračuna sastaljinizmom, gdje Đilas igra važnu ulogu. „Kongres je u potpunosti (verbalno) odbaciosovjetski model društvenog uređenja, ali je u istim dokumentima upozorio da će se KPJsuporotstaviti obnovi tzv. građanskog društva.“ (Bilandžić, 10). Kao izlaz partijski vrhsmišlja samoupravljanje te dozirano uvođenje tržišta kao alternative sovjetskoj koncepcijietatističke privrede i društva. Zbog sukoba sa SSSR i njegovih ekonomskih i političkih posljedica, Jugoslavija se otvara i približuje Zapadu u jeku hladnoga rata. Upravo je taj
 
sukob i osamostaljenje jugoslavenske KP i države bio jedan od najvažnijih prekretničkihdogađaja u doba hladnog rata, što se danas u našim krajevima nedovoljno cijeni.Vjerujemda je to zato što je protagonist ovoga epohalnog događaja bio J. B. Tito.Buntovnička KPJ se potom našla u položaju pješaka po razapetoj žici: konfrontirana saIstoka optužbama za izdaju socijalizma i fašizam, i udvaranjima sa Zapada u nadi da će promijeniti stranu, povući tako i druge zemlje realno-socijalističkog tabora svojim putem irasturiti komunistički monolit, prisiljena je na borbu protiv oba protivnika. S jedne straneda dokaže da je zemlja još socijalistička i da ne klizi u obnovu građanskog društva ikapitalizma, a sa druge da pokaže da nije staljinistička despocija. Bilandžić opisujetadašnju političku atmosferu u kojoj je i sam sudjelovao: „U tako užarenom političkom iideološkom sukobu iz dana u dan je eskalirala i jugoslavenska propaganda protivstaljinizma. Biti tada dobar partijac značilo je biti borac protiv svega onoga što seoznačavalo kao birokratizam, kao nedemokratsko ponanje, a u svakoj prilici seizjašnjavati za socijalističku demokraciju. Budući da je tada (a i tijekom čitavogzemaljskog života socijalizma u Jugoslaviji!!) birokracija bila označena kao glavna snagakontrarevolucije, revolucionarnost se mjerila i stupnjem spremnosti za 'juriš' na tudruštvenu snagu. Ta svijest se kretala prema uvjerenju da je sve dozvoljeno što potkopavai ruši birokraciju. Nije teško zaključiti da je osjećaj 'smrtne opasnosti' od birokracijeizazivao i podgrijavao anarhističke sklonosti i političke avanture.“ (Bilandžić, 11). Kasnijećemo vidjeti da je to bila djelatna formula kojom se poslužio i Milošević u borbi za vlast.A u borbi protiv birokracije, Đilas je kao glavni ideolog Partije, bio pravi čovjek na pravommjestu u pravo vrijeme. Kao suvremenik i sudionik zbivanja, Bilandžić (12) dobro ocrtavaĐilasa na tome zadatku: „Uvijek sklon jednostranoj radikalizaciji usvojene ideologije,nošen strašću svojih emocija, i željom za vodstvom, Milovan Đilas se odjednom uplašioopasnosti od birokracije. Zato je on odmah poslije VI kongresa maksimalno radikaliziraoantistaljinistički duh tog kongresa i krenuo u 'rat' protiv 'postojećeg stanja stvari'.“

Activity (4)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
sanjin_117546767 liked this
Ivo Zogovic liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->