Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
2Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Paul Boyer - Cija je to povijest

Paul Boyer - Cija je to povijest

Ratings: (0)|Views: 342|Likes:
Published by Luka Pejić
Sažetak članka.

Originalni naziv "Whose history is it anyway? Memory, politics, and historical scholarship".
Sažetak članka.

Originalni naziv "Whose history is it anyway? Memory, politics, and historical scholarship".

More info:

Published by: Luka Pejić on Jun 23, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See More
See less

05/26/2013

pdf

text

original

 
1Paul Boyer
Čija je to povijest? Pamćenje, politika i historijska znanost.
 
(
Whose history is it anyway? Memory, politics, and historical scholarship
, 1996)
Bilješke
 
PAUL SAMUEL BOYER
(1935.
 – 
 
2012.), američki povjesničar koji je doktorirao na
Harvardu,
a predavao je i na Sveučilištu u Wisconsinu.
Autor nekoliko knjiga i brojnih
znanstvenih članaka, dobitnik različitih priznanja i
deklarirani pacifist.
 
„Čim doĎu povjesničari, nastaju problemi i stvari se iskrivljuju“, rekao je 1994.godine jedan šintoistički svećenik komentirajući
 planove muzeja Smithsonian da
organizira edukativnu izložbu povodom pedeset godišnjice napada atomskombombom na Hirošimu i Nagasaki
.
Cilj izložbe nazvane „Enola Gay“ trebao je biti temeljit prikaz postojećeg stanja
historijske
znanosti o odluci da se baci atomska bomba i završi Drugi svjetski rat,kao i prikaz neposrednih učinaka na stanovništvo Hirošime i Nagasakija, tedugoročnih implikacija razvoj
a
i upotrebe nuklearnog oružja.
 
 
2
Prvu verziju teksta izložbe napali su Zrakoplovno udruženje, Američka legija ikonzervativni članovi Kongresa kao „antiameričku“, neosjetljivu premaveteranima i previše naklonjenu žrtvama.
 Poljuljan i istraumatiziran muzej Smithsonian postavio je na kraju malu i opreznu
izložbu koja je jednostavno prikazivala trup zrakoplova „Enola Gay“ i snimke
posade, s minimalnim povijesnim kontekstom o odluci predsjednika Harryja
Trumana da upotrijebi bombu, ljudskim žrtvama i dugoročnim posljedicama
njezine uporabe.
Povjesničar zrakoplovstva Richard Hallion posprdno je opisao novu izložbu kao„limenku piva s natpisom“.
 
Ironičan ishod te epizode bio je da je nesumnjivo mnogo više Amerikanaca
postalo svjesno znanstvene rasprave o odluci da se baci atomska bomba nego
inače.
 
 
PredviĎeno je da se 1995. godine u promet pus
te
 poštanske
marke
koje su trebale
komemorirati glavne dogaĎaje iz 1945., uključujući i atomsko bombardiranje – 
 
svakako najznačajniji dogaĎaj u ratu te godine osim
kapitulacije
 Njemačke i
Japana.U prvoj verziji marke oblak u obliku gljive plutao je u prostoru bez ikakve
naznake da je ispod ležao grad; natpis je glasio „Atomske bombe sravnileHirošimu i Nagasaki“. U konačnici, natpis je promijenjen te je glasio „Atomske bombe ubrzavaju završetak rata“.
 U prosincu 1994., zbog protesta japanske vlade s kojom je Clintonova
administracija već bila u trgovinskim sukobima, predsjednik Bill Clinton ukinuo je višestruko revidiranu marku.
 
 
 Ispitivanje javnog mnijenja
 
koje su naručili USA Today i CNN pokazalo je da 59
posto Amerikanaca podupire Trumanovu odluku, dok je 35 posto bilo protiv nje.
Pedeset godina nakon dogaĎaja Amerikanci su bili nesigurni i duboko podijeljenioko njegova značaja.
 
 
3
 Bomba i „dobar rat“ 
 
 
Dok su pedesete obljetnice Pearl Harbora, Dana D, njemačke predaje i drugihvelikih dogaĎaja Drugog svjetskog rata bile obilježene javnim ceremonijama iopćim slaganjem o njihovom značaju, Hirošima i Nagasaki proizveli su samo protuoptužbe i žestoke rasprave, s obzirom da ih je bilo teško usuglasiti s prevladavajućom javnom predodžbom o Drugom svjetskom ratu kao dobromratu“ – 
 
 plemenitoj borbi protiv sila što su prijetile ne samo zapadnjačkimvrijednostima, veći o opstanku civilizacije.
 Posebice nakon Vijetnamskog rata koji je gorko podijelio naciju, Amerikanci su
nostalgično gledali na razdoblje 1941
-1945. godine kao na doba kad su nacionalni
ciljevi bili jasni i pravedni, doba kad su gotovo svi graĎani pružali podršku vladi.
Taj iskaz jedinstva
 bio je u suprotnosti s previranjima šezdesetih. Nitko nije 1944. protestirao po kampusima sveučilišta i optuživao
Franklina Roosevelta da jeubojica djece...
 Drugi svjetski rat simbolizirao je trenutak zajedničke nacionalne svrhe i jedinstva u uzvišenom zadatku
.
 
Čak je i bez atomske bombe ta verzija rata previdjela neugodnu stvarnost.
Nevoljki odgovor Rooseveltove ad
ministracije na tešku situaciju europskihŽidova, uhićenja i držanje u zatvoru američkih graĎana japanskog podrijetla, procvat crnog tržišta, spaljivanje Dresdena i drugih njemačkih gradova, bombardiranje Tokija napalmom u ni 10
-
11. ožujka 1945. (kada je
vjerojatno
 poginulo više ljudi no što je stradalo u Hirošimi od neposrednog udara atomske
bombe)
 – 
 
sve to komplicira savršenu sliku rata.
 Taj fenomen Boyer naziva
 selektivnim pamćenjem i prešućivanjem određenihneugodnih činjenica
, a takva je praksa prisutna u javnom diskursu i medijskomprikazivanju rata.
Ipak, neke od neugodnih stvarnosti koje su navedene djelomično su ispravljene s
vremenom
 – 
 
američki Japanci koji su preživjeli zatvaranje dobili su naknadu,
podignut je spomenik holokaustu u Washington
u, pokret za graĎanska prava

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->