G a l a k s i j a.

c o m

Gnostika
http://www.praxisresearch.org/Gnosis.htm

I dio
Autor: B.P.

Buenje Do sada smo esto pominjali buenje, meutim, veoma malo smo diskutovali na temu ta to stvarno znai - probuditi se; - tj. kako se probuditi? Mnogi od nas koji su posvetili malo vie analitike panje sebi i svojoj okolini postaju ve frustrirani jer primjeuju kako mnoge stvari u realnosti u kojoj ivimo nisu onakve kakvim nam se one na prvi pogled ine a pogotovo kako nam ih drugi prezentiraju. Postajemo svjesni stvari koje do sada nismo bili u stanju da vidimo, mada su one uvijek bile tu, pa nam je samo to stvorilo jedan nelagodan osjeaj iz kojega proizilazi pitanje, koliko jo ima takvih stvari koje su bitne a mi ih jo uvijek nismo u stanju vidjeti? Istovremeno, esto nas frustrira i to to mnogi oko nas ne primjeuju ni dio onoga to je nama ve odavno postalo oigledno?!? ta znai biti budan? Ako govorimo o buenju, da li to onda implicira da mi trenutno spavamo ili da ivimo u nekoj vrsti transa, odnosno, hipnotikog sna? Ono to moe da se nalazi nasuprot jednom snu, to moe biti samo objektivna realnost. Radi se o biti u stanju percipirati i doivjeti objektivnu realnost. Znai, - akvizicija objektivne percepcije. Kako bi objektivna realnost uopte mogla da izgleda? U filmu Matriks, glavni junak Neo, mada je prethodno ve dugo sumnjao u koncenzus realitet u kome je ivjeo, ipak se nije mogao suzdrati da ne povrati, kada se suoio sa objektivnom realnou. ta ako objektivna stvarno realnost izgleda tako da ukoliko bi je uspjeli vidjeti a da prethodno nismo proirili svoju svijest u tolikoj mjeri da smo u stanju i da akomodiramo ono to bi vidjeli, veina nas ne samo da bi povratila, nego doivjela i neku vrstu nervnog sloma, nakon kojeg ne bi bili u stanju vie normalno da funkcioniemo!?! Gurijev kae kako veina ljudi cijeli svoj ivot provede u snu, neki se u tom svom snu bave i naukom, a neki ak piu i knjige. Mi, opet, i ako smo uli za ovako neto, imamo tendenciju da odmah pomislimo - ako je tako neto mogue, onda se tu sigurno radi o tamo nekim drugima, a nikako o nama samima. On takoe dodaje da neki mogu sanjati kako su se probudili; a isto tako i to da nekima poe za rukom da se nakratko probude, meutim, tada se sile koje ih dre u snu obruavaju na njih desetorostrukom jainom i vraaju ih ponovo u san. Koje su to sile koje ovjeka dre u snu, - i zato? O tome kako neke od tih sila djeluju na ovjeka diskutovaemo malo kasnije. U svakom sluaju, injenica je da su kandidati za buenje pod
1

nekom vrstom specijalne prismotre i da to vie napreduju, to im se na njihovom putu ispostavljaju sve bolje zamaskirane zamke. ta to znai - vidjeti? K. Kastaneda kae da vienje dolazi u obliku unutarnjeg znanja. Vienje je naroito osjeanje da zna, da zna neto bez i trunke sumnje (Unutranji Oganj, str. 15). Meutim, koliko god ovjek imao otro oko, koje je u stanju da registruje mnoge detalje, sve to nije dovoljno ukoliko on nema ime da objektivno interpretira ono to njegovo oko idi. Tako se ponekad deava i da neki slijepci, u pravom smislu rijei, vide vie od ljudi koji imaju zdrave oi i dobar vid. Razvojni stepen ovjekove svijesti je u direktoj vezi sa irinom njegove percepcije. Sada se javlja problem to je ovjekova svijest u velikoj mjeri kondicionirana, odnosno programirana uz pomo odreenih vanjskih sila a da ovaj nije toga svjestan. Tako se ovjek poistovjeuje sa svojom linou i tijelom, to sa ezoterine take gledita nije daleko od onoga to podrazumjevamo pod robotima ili mainama. Znai, moda bi trebalo krenuti od pretpostavke da smo na neki nain programirani i da se moramo deprogramirati?! Tragikomino je to kako danas mnogi u tom svom transu pribjegavaju kojekavim merkaba meditacijama, wicca tehnikama, magijskim i drugim ritualima, imaginacijama kojekakvih svjetlosnih plateva, tetraedrona, oktaedrona itd. kako bi se zatitili od drugih ili kako bi manipulisali druge ljude. Mnogi od tih rituala promoviu, kako crkva, tako i veina kojekakvih javnih i tajnih drutava, pa ak i gurui new-age pokreta. U nekima od njih dezinformacije su ak umotane i u kojekave plateve od svjetlosti i ljubavi, kako bi privlanije izgledale a oni koji ih promoviu esto sebe nazivaju guruima, nosiocima, uvarima ili ratnicima svjetlosti, vaskrsnutim majstorima, itd. itd. ini se da se ta njihova tzv. duhovna hijerahija ne razlikuje puno od bilo kakve druge hijerarhije koju nalazimo ovdje u 3D, kao npr. u crkvama, tajnim drutvima, politikom sistemu, vojsci itd. Kao to su naim politiarima usta stalno puna demokratije dok istinske demokratije veinom nema ni na vidiku, tako se i ovi majstori duhovne manipulacije s ustima punim ljubavi, ogru kojekavim platevima svjetlosti dajui nam upute ta da mislimo i ta da radimo. Mnogi od njihovih sljedbenika tvrde za same sebe kako su se probudili, dok su u sutini samo jednu iluziju zamijenili drugom. Tako, u veini sluajeva, imamo slijepce koji upranjavaju kojekave rituale a da nemaju jasnu predstavu ni o sebi samima, niti o tim ritualima a kamoli o onome ta u stvari ele time postii. Istovremeno, malo kome pada na pamet da bi prvo morao da spozna samog sebe i da se cijela filozofija buenja i evolucije naeg bia i due sastoji u jednom radu na samom sebi, prikupljanju istinskog znanja i proirivanju vlastite svijesti i percepcije. Znai, od rituala, arobnih napitaka, formula i rijei, teko da moe biti ikakve koristi, ak suprotno. Preica nema, taj Posao ovjek mora sam da uradi, kad osjeti da je spreman za to. Za tako neto, nema ni recepta, odnosno, ne postoji ni jedna knjiga u kojoj bi mogli na jednom mjestu nai sve to nam je potrebno da bi to razumjeli i ostvarili. Razlog za to ne bi nam trebao biti nepoznat. Nisu se sluajno unitavale knjige i likvidirali ljudi tokom cijele nae istorije, koji su na ovaj ili onaj nain pokuavali da dostave informacije na osnovu kojih bi mogli stei neku cjelovitiju sliku o svemu tome. Naravno, danas postoji masa knjiga sa zvunim imenima kao to su Gnostika, Ezoterika itd., to istovremeno ne znai da je i njihov sadraj vjerodostojan. Daleko od toga da u njima nema istine, meutim, ta istina koju unutra nailazimo mahom slui da bi nas svezala za vjeto plasirane dezinformacije i tako skrenula na stranputicu. S druge strane, povezivanjem svih elemenata koji su tu i tamo, u nekom obliku dostupni i istovremenim izbjegavanjem zamki, ovjek razvija svoj vlastiti um mnogo bre nego da mu je sve
2

servirano na tanjiru. Istovremeno, istinske informacije kada se poveu sa rezultatima vlastitog istraivanja i linim iskustvima, postaju Znanje. Sve u svemu, situacija moda i nije toliko beznadena. Postoje neki fragmenti odreenog uenja koje vjerovatno potie jo od vremena Atlantide i koje se preko nekih grkih i ruskih manastira prenosilo vie u verbalnoj formi i kojeg su neki ruski metafiziari kao npr. Gurdijev, Uspenski i Moravjev pokuali da skupe i protumae a ovaj poslednji i da objedini, u svoj knjizi Gnosis; Study and Commentaries on Esoteric Teachings of Eastern Orthodoxy. ini se da se tu radi o fragmentima jednog uenja koje je bilo poznato i nekim drugim grupama, kao to su npr. Katari (Albineani), Bogumili, a koje takoe nalazimo i u islamskom Sufi pokretu. Tako, moda moemo pokuati izvui sr iz tog uenja i povezati njegove fragmente koji dolaze sa vie strana u jednu kakvu takvu cjelinu. To uenje je je poznato i pod imenom - Tradicija. Ona se dijeli na tzv. 3 Kruga, egzoterini (vanjski), mezoterini (srednji) i ezoterini (unutranji).

***************************************** TRADICIJA (egzoterini krug)

Introspekcija i fuzija U svojoj knjizi Gnostika, Moravjev kae: Kada upitamo nekoga ko ivi pod stalnim pritiskom savremenog ivota da okrene svoju mentalnu viziju prema sebi samom, on e nam vjerovatno odgovoriti kako nema dovoljno vremena za poduzimanje takvih aktivnosti... Ako se i sloi s tim, u veini sluajeva on e nam rei kako nita ne vidi: Magla; Tama. U neto manje sluajeva, posmatra e rei kako on percipira neto to nije u stanju da definie, jer se to stalno mijenja. Ova poslednja opservacija je tana. Unutar nas sve se, u stvari, neprestano mijenja. Jedan mali vanjski ok s kojim se mi sloili ili ne, sretne ili nesretne prirode, je dovoljan da prouzrokuje prilino drugaiji izgled nae unutranje sadrine. Ako pratimo ovu unutarnju opservaciju ili introspekciju, bez ikakvih predrasuda, uskoro emo primjetiti kako to nae Ja, na koje smo mi toliko ponosni, nije uvijek jedno te isto bie: to Ja se mijenja. Kako nam taj utisak postaje sve jasniji, tako postajemo i svjesniji da u nama ne ivi samo to jedno bie, nego nekoliko njih od kojih svako ima svoje vlastite ukuse, svoje vlastite tenje i svako od njih pokuava da zadovolji svoje vlastite prohtjeve. Ako nastavimo sa ovim istraivanjem, uskoro emo biti u stanju da razlikujemo tri struje u tom neprestanom toku ivota: struju vegetativnog ivota instikata, da tako kaemo; struju ivotinjskog ivota osjeanja; i na kraju, onu struju ljudskog ivota u pravom smislu te rijei, za koju su karakteristini misli i govor. To je kao da se unutar nas nalaze tri bia, sva tri meusobno isprepletena na jedan nevjerovatan nain.
3

Tako bi trebali i da priznamo vanost introspekcije kao jedne metode za praktian rad koji nam omoguuje da upoznamo sebe i da uemo u same sebe. Unutranja sadrina ovjeka analogna je jednoj posudi punoj eljeznih paria koji ine jednu mjeavinu ije je stanje rezultat mehanikih aktivnosti. Svaki vanjski udar koji je nanesen toj posudi prouzrokuje pomijeranje eljeznih paria. Tako realni ivot ostaje skriven od ljudskog bia zbog stalnih promjena koje se deavaju u njegovom unutranjem ivotu. ak i tom sluaju, kako emo vidjeti kasnije, ta besmislena i opasna situacija moe da se promijeni na jedan pozitivan nain. Meutim, to zahtijeva rad; jedan savjestan i neprekidan napor. Introspekcija, kad se neumorno sprovodi, dovodi do poveane unutarnje senzibilnosti. Ta pojaana senzibilnost nadalje intenzivira amplitudu i frekvenciju njihovog kretanja kad god se ti eljezni parii uznemire. Kao rezultat toga, udari koji prethodno nisu bili ni primjeivani, sada e uzrokovati snane reakcije. To kretanje, zbog ove stalne amplifikacije moe da prouzrokuje trenje izmeu eljeznih paria toliko intenzivno da jednog dana moemo da osjetimo kako se unutar nas pali jedna vatra. Ta vatra ne smije da ostane na par bezopasnih plamiaka. Niti je dovoljno da ona samo pospano tinja ispod pepela. Jedna iva i rasplamsana vatra mora stalno da se odrava uz pomo nae volje, priliko ega moramo takodje da kultiviemo senzitivnost. Ako ona nastavi da gori na takav nain, nae stanje e se promijeniti: toplota tog plamena poeti e da uzrokuje jedan proces fuzije unutar nas. Nakon te take ona unutranja sadrina nee se vie ponaati kao gomila eljeznih paria: ona e se pretvoriti u jedan eljezni blok. Nakon toga svi dalji udari nee biti vie u stanju da uzrokuju unutranje promjene u ovjeku kao to su to prije bili. Kad ovjek dosegne tu taku, on e dobiti jednu vrstinu; on e ostati on, bez obzira na sve izazove koje mu ivot moe donjeti. Tako, sa ezoterine take gledita, moemo vidjeti kako kod ovjeka ne postoji jedno jedinstveno Ja. Znai, na samom poetku, mi se moramo rjeavati od svih naih iluzija o sebi samima, ma koliko nam one bile drage. Dok ne ostvarimo tu fuziju unutar sebe, na ivot je pod stalnim uticajem Zakona Sluaja (ili Zakona Akcidenta,) koji upravlja naom iluzornom egzistencijom. Da bi se oslobodio dejstva Zakona Sluaja, ovjek mora postati sam svoj gospodar.

Parabola o koiji Kako bi se predstavilo stanje u kome se ovjek danas nalazi, u Tradiciji se on poredi sa jednom koijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama koija ili kola, simbolizira ovjekovo fiziko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjeanja i strasti; koija predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Linost) a u koiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Dua). U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno funkcionie koija dri uzde vrsto u svojim rukama i upravlja konjima i koijom u pravcu u kom mu gospodar nalae. Meutim, to bi trebalo da bude tako ali u veini sluajeva nije. Prvo, u koiji nedostaje gospodar. Koija mora da ide da ga trai. Sama koija se nalazi u stanju raspada, tokovi samo to nisu otpali a osovine kripe jer odavno nisu podmazane, konji iako istokrvne rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo to ne popucaju. Koija spava ljuljajui se u sjeditu koije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz ruku. Koija se i dalje kree pravcem i na nain koji mnogo ne obeava. Sada je ve sletjela sa puta, pa juri niz jednu padinu. Koijau, koji je jo uvijek u dubokom snu, prijeti opasnost da u svakom momentu ispadne iz koije i kako se ini, sve su prilike da e ga zadesiti tuna sudbina. Ovakva jedna slika je otprilike najblia opisu stanja u kome se veina nas trenutno nalazi i svako od nas bi trebao da se malo dublje zamisli nad njom. U svakom sluaju, neka vrsta spasa takoe je mogua. U blizini moe da se zadesi neki drugi koija, koji je budan, i koji e spaziti koijaa koji je u nevolji i pritei mu u pomo. On e prvo zaustaviti konje koije koja nekontrolisano juri nizbrdo, onda e probuditi usnulog koijaa i pokuati da ga vrati zajedno sa njegovom koijom nazad do puta. On e mu moda dati i neto hrane za njegove konje i posuditi mu neto novca. Vjerovatno e dremljivom koijau dati i par savjeta kako da ovaj njeguje svoje konje, dati mu adresu mjesta gdje moe da popravi svoju koiju i uputstvo kojim pravcem da se kasnije uputi sa svojom koijom. Na samom koijau je to da li e on uz pomo svog vlastog truda izvui neku korist iz te pomoi i informacija koje je dobio. Ukoliko si on opet dozvoli da zaspe, teko da moe oekivati da e mu neko opet, u poslednjem trenutku, pritei u pomo. *** Oni koji pokuaju da sprovedu jednu potenu introspekciju, moi e da primjete kako se u njima stalno neto mijenja, mada se mi cijelo vrijeme trudimo da to ne pokazujemo, zato to je sam ivot taj koji zahtjeva od nas da stalno odajemo utisak stabilnosti u svojim razmiljanjima i ponaanju. *** Sada emo pokuati da definiemo te nae unutranje promjene. ta je to to se u nama mijenja? Kada kaemo: - Ja, istovremeno smo rekli neto to je i jedna velika enigma. Kada kaemo moje tijelo mi o njemu govorimo u treem licu. Kada ovjek kae: moja dua evidentno je da se on prema njoj odnosi takoe kao prema neemu to je - tree lice. Ko je to onda Ja? Moda zvui paradoksalno, ali ovo podrazumjeva da to Ja sigurno nije ni naa dua, niti nae tijelo.

ta je onda to - Ja, s kojim se poistovjeujemo; koje osjeamo u sebi kad kaemo: - Ja, - i za koje se toliko trudimo da mu damo neki kredibilitet, konzistenciju i kontinuitet? Pa, nita drugo do oni eljezni parii koji ispunjavaju posudu tj. ije se stanje neprestano mijenja, a mi pod pojmom Ja podrazumjevamo momentalno stanje tih eljeznih paria u zdjeli, tj. odnos u kome se oni momentalno nalaze jedni prema drugima. Znai, mi se radjamo, ivimo i umiremo sa jednim Ja, koje nikada nije stabilno. I ne samo to to Ja nije stabilno, nego se ono sastoji od najmanje tri ovjeka, koje smo prethodno pomenuli. To Ja moe da se sastoji i iz cijele jedne armije malih Ja. Sada, ako se ponovo vratimo na pitanje ta je to ovjek? sa sigurnou moemo da odgovorimo: - to je njegova Linost. Znai, veina nas ima tendenciju da se identificira sa jednim psiho-organizmom koji obitava u nama i koji nema u sebi nita stabilno ili u najmanju ruku, ima vrlo malo toga to bi se moglo smatrati stabilnim. Taj organizam se mijenja u zavisnosti sa vanjskim utiscima i uslovima kojima je izloen, bilo da se oni mogu smatrati poeljnim ili nepoeljnim; ili kao odgovor na traume fizike prirode, koje su mu nanesene. Struktura Linosti Da bi ovjek postao sam svoj gospodar, veoma je bitno prouiti samu strukturu svoje Linosti, jer na kraju krajeva, - u znanju lei mo. Tu emo se morati vratiti na onu sliku gdje treba da zamislimo kako tri ovjeka ive, odnosno, koegzistiraju, - u jednom. Tako, u realnosti, postoje tri glavne struje koje igraju ulogu u naem mentalnom ivotu: intelektualna, emotivna i motorno-instiktivna. One su u odreenoj vezi sa naim mislima, osjeajima, ulima i osjetilnou, mada nisu jasno razgranieni iz razloga kojeg emo pomenuti kasnije. Moe se rei da ovi tipovi naeg mentalnog ivota imaju i svoje gravitacione centre koji su situirani u mozgu, srcu i abdomenu, meutim, ovaj opis ne treba uzimati previe bukvalno. Kad god neki impuls bude primljen od strane nekog od ovih centara ili potekne iz nekog od njih, druga dva centra generalno zauzimaju pasivnu ulogu, mada i oni imaju odreenog udjela u tom procesu. To se dogaa na takav nain da onaj centar koji u odreenom momentu igra glavnu ulogu, govori u ime cjelokupne Linosti, te tako i reprezentira ovjeka kao jednu cjelinu. Svaki od ova tri centra, koja predstavljaju tri struje od kojih se sastoji na mentalni ivot, ima duplu funkciju: receptivnu i ekspresivnu (prijemnu i izraajnu). *** Ljudska Linost, je dakle jedna stalno promjenljiva mjeavina eljeznih paria koja po samoj svojoj sutini nije dizajnirana da bude neaktivna. Mentalno tijelo je jedan organizam koji bi trebao da igra jednu predodreenu ulogu, meutim, on trenutno nije uposlen za te svrhe, najvie iz razloga to se mi prema njemu ponaamo i koristimo ga kao neki stranci, bez da smo ga upoznali, prouili a pogotovo razumjeli. Tako za svakog onog koji se uputa u prouavanje ezoterike, prva lekcija upravo poinje na sadraju, strukturi i funkcionisanju Linosti.

Mentalne funkcije ova tri centra su sljedee: Intelektualni Centar - registruje, razmilja, kalkulie, kombinuje, istrauje itd. Emotivni Centar u njegov domen spadaju osjeanja, rafinirana osjetilnost (uvstva) i strasti Motorni Centar - upravlja sa naih pet ula, akumulira energiju u organizmu kroz instiktivne procese, i svojim motornim djelovanjem vlada potronjom te energije

Motorni centar je najorganizovaniji od ova tri centra a esto i najmudriji, dok su druga dva centra esto nekompletna, pa nas tako povremeno i dovode u neprilike. Oni su vie anarhini po svojoj prirodi i esto jedan zalazi na podruje drugog, pa tako ak i na podruje motornog centra, pri emu ga ometaju i dovode do konfuzije. U sutini, mi nikada nemamo jednu istu misao, niti jedno isto osjeanje: - pa tako ni nae djelovanje ne moe da bude potpuno isto. U nama je sve izmjeano i isprepleteno, esto svakojakim vrstama konsideracija (ili uvaavanja) koje dolaze ili iz intelektualnog centra koji svojim kalkulacijama prlja naa osjeanja, ili iz emocionalnog centra, koji magli kalkulacije intelektualnog centra. Stoga, dok se detaljno ne proui struktura nae Linosti, nemogue je stvoriti bilo kakav red u naem mentalnom ivotu tj. omoguiti mu da izroni iz svog stanja neprestane anarhije i duboke besmislenosti. Tako je rad na tom samoposmatranju i jedini nain kako bi se ostvario taj cilj. *** Znanje i Razumijevanje ovjeku je najtee da razumije jednostavne stvari, jer sama komplikovanost naeg uma uzrokuje to da mi sve komplikujemo. A ivot upravo ine jednostavne stvari. Kakva veza postoji izmeu znanja i razumijevanja? Mi moemo neto znati a da istovremeno to ne razumijemo, meutim, mi ne moemo neto razumjeti ukoliko mi to ne znamo. Odatle proizilazi da je razumijevanje znanje, kome je neto nedokuivo dodano. Iz znanja prelazimo u razumijevanje u onoj mjeri u kojoj smo u stanju da asimiliramo to znanje. Meutim, kapacitet za asimilaciju ima svoje granice; a sposobnost sadravanja razumijevanja razlikuje se od ovjeka do ovjeka. Taj problem je vie u vezi sa ovjekovim biem. ovjekovo bie ima nekoliko aspekata a oituje se njegovim kapacitetom za asimilaciju. Znanje je nairoko rasprostranjeno i ono je za nas - vanjsko, dok se razumijevanje nalazi - unutar nas. ovjekovo bie moemo u vezi s tim uporediti sa jednom aom koja, kao i svaka aa, ima ogranien kapacitet. Znai, ako u nju ulijemo vode preko jedne odreene granice, ona e se preliti. To se isto dogaa i sa nama. Mi smo sposobni da razumijemo u okviru granica naeg kapaciteta za sadravanje razumijevanja unutar naeg bia. Iz toga proizilazi, da bi ovjek evoluirao u ezoterikom smislu te rijei, on iznad svega neprestano mora da tei uzvienju svog bia; kako bi podigao njegov nivo. ***

Svijest Prema Tradiciji, postoje 4 nivoa svijesti: Apsolutna Svijest Svijest istinskog Ja Budna svijest Podsvijest

Ako krenemo odozdo, podsvijest je vrsta svijesti koju ima svako ivo bie i ona ne zavisi od njegove inteligencije ili kulturnog nivoa. Podsvijest neprekidno radi i nikada ne spava. Ona regulie sve procese koji se odigravaju u naem organizmu i biljei sve to se zbiva s nama. Budna svijest je svijest Linosti. Nju neki nazivaju i ista svijest, samo zato to se ona smatra ovjekovom operativnom svijeu kada se on nalazi u budnom stanju. Njena dubina i irina u zavisnosti je sa kulturalnim razvojnim stepenom individue; - to je subjektivna svijest od - Ja. Meutim, u ezoteriinim naukama poznate su jo dvije vrste svijesti koje se nalaze iznad tzv. budne svijesti. Prvi vii nivo svijesti je samosvjesnost ili - svijest istinskog Ja. To je svijest jednog individualnog bia ili - objektivna svijest individualnog Ja. Iznad nje, nalazi se Svijest u pravom smislu rijei. To je tzv. apsolutna svijest ili svijest Apsolutnog (Svega to Jeste).

Istinsko Ja U nama postoji jedna stalna taka, koja je skrivena iza nae promjenljive Linosti. Ona rijetko kada moe da doe do nekog izraaja jer je stalno gurana na stranu pod naletom bujica misli, strasti i osjeanja koji diriguju ovjekovim ponaanjem i esto ga dovode u nezavidne situacije. Ta permanentna taka je ujedno i jedan nepristrasni Sudija koji obitava unutar nas i koji nam sudi za nae ponaanje. Glas tog Sudije je skoro neujan usljed zagluujue buke koju u nama stvaraju odreeni dogaaji i reakcije, meutim, iako slabana i pasivna, ova istrajna svijest naeg istinskog Ja, uvijek ostaje pravedna i objektivna. S obzirom na to da je ona uvijek prisutna u nama i da je njen glas ipak mogue uti, ovjek se samim tim smatra i odgovornim za svoje ponaanje, odnosno greke koje eventualno poini kada se nae u nekom iskuenju. Ta svijest naeg istinskog Ja nas uvijek i na vrijeme upozorava na neku potencijalnu opasnost, odnosno, prije nego to smo naumili da napravimo neku glupost. Njeno prisustvo unutar nas prua nam jednu mogunost da evoluiramo na ezoterini nain prema (apsolutnoj) Svijesti. *** U modernom ivotu ovjek rijetko kad uspije da ostvari kontakt sa svojim istinskim Ja. Tako se ovjek ni ne ponaa u skladu sa svijeu istinskog Ja, nego u skladu sa njegovom budnom svijeu koja pripada - Ja - njegove Linosti. Mi se stalno poistovjeujemo (ili identifikujemo) sa malim Ja, nae Linosti, ili bolje reeno sa jednom grupom tih malih Ja, nae Linosti, tako da ti mali Ja, koji ine nau Linost odluuju u nama neto, a onda djeluju u skladu s tim ta su odluili. esto se dogaa i da se onda jedna druga grupa tih malih Ja u nama usprotivi onome to je odluila i uinila prva grupa, pa nam se u
8

momentima ini kako smo u nekim situacijama toliko pogreno postupili, kao da to nismo bili mi, pogotovo ako smo impulsivno reagovali na prvu loptu i bez razmiljanja. Neki onda poale, pa kad je ve kasno, kau: nisam samog sebe mogao/la prepoznati. Postoji jedan veliki procjep izmeu onoga to ovjek podrazumjeva pod samim sobom, kad kae: Ja, i njegovog stvarnog, istinskog bia. Ostvarenje nivoa svijesti naeg istinskog Ja, za veinu nas ostaje samo u domenu mogunosti i nade. Tako se ovjek samo moe pretvarati kako posjeduje neto to u sutini ne posjeduje, a ukoliko bi to stvarno htjeo postii, onda bi on morao da uradi mnogo svjesnog i savjesnog posla na samom sebi. *** to je ovjek sigurniji u sebe, bez obzira na sve injenice, to je on vie zadovoljan samim sobom, toliko e on dublje i tonuti u apsurdnosti i protivrijenosti, istovremeno smatrajui svoje elje i iluzije jednom realnou. Da bi ovjek uopte krenuo u potragu, on prvo mora da proe kroz jednu seriju, kako bankrotstava njegove Linosti, tako i kolapsa njegovog morala. On sve to mora sam sebi da prizna i prihvati, bez pokuavanja da krpi bilo ta. Tek onda e on biti u stanju da nae dovoljno razloga da pone s radom na samom sebi i tek tada e on stei dovoljno snage da to izvede. I to vai za sviju. [Kroz koliko muke i patnje e ovjek proi prilikom svega ovoga, uveliko zavisi i od toga koliko je posla, u ovom smislu, napravio u nekom od svojih prethodnih ivota.] Mi smo svi manje vie uzurpirani. ovjek ima tendenciju da samog sebe smatra vanim uprkos mnogim injenicama koje ukazuju na suprotno. Takvo jedno miljenje o samom sebi posljedica je odreenih nedostataka u naem sistemu prosuivanja. Mi smo svi, u stvari, u jednom te istom amcu. Iako su ljudi na prvi pogled razliiti, algebarska suma njegovih vrlina i mana ista je kod svakog ovjeka. Da razbijemo odmah i svaku iluziju, tu se radi o jednoj sumi koja je veoma mala, skoro zanemarljiva, pa ak ona jo ima i tendenciju da se kree u pravcu nule, odnosno, - Smrti. Ono to ezoterika oekuje od ovjeka koji je prouava, to je da on stvori jedno jedinstvo od tog zanemarljivo malog. [Veina nas koji se naemo na samom poetku ovog posla s ezoterike take gledita, jo uvijek se smatra - bolesnim ili mrtvim. (Oni koji su cjelokupni, ne trebaju doktore, njih trebaju samo oni koji su bolesni. Pustite mrtve da sahrane mrtve.)] *** Da bi se objasnio problem ovjekovog objedinjavanja samog sebe, polazei pritom praktino ni od ega, bitno je razjasniti pojam samog bia. Radi se o jednoj, da se alhemiarskim rijenikom izrazimo, - transmutaciji, tj. transformaciji nae faktine egzistencija, ija vrijednost lei samo u jednom potencijalu, - u stvarnu egzistenciju. To se ostvaruje kroz realizaciju tog potencijala. Tu se radi o jednom progresivnom uzdizanju nivoa naeg bia. Taj posao mora da se radi u nekoliko faza, prema jednom odreenom programu. Postoje etiri razliita nivoa bia, to je u skladu sa etiri nivoa svijesti: jedan vii nivo bia i tri nia. Isto kao i u sluaju svijesti, vii nivo bia poiva, odnosno, oslanja se na nie nivoe. Najnii nivoi pripadaju svakom ivom biu i oni se proteu kroz jedan iroki dijapazon vrijednosti. Tako neke ivotinje, kao npr. neki razvijeniji sisari, mogu da dosegnu sljedei vii nivo, koji pripada ljudima.
9

Trei nivo bia, koji odgovara svijesti istinskog Ja, je nivo koji pripada ezoteriki razvijenom ovjeku, koji se opravdano naziva ivim. Tu se radi o ljudima koji su zadobili svoje stalno i stabilno Ja. Na kraju, etvrti nivo odgovara perfektnom ili kompletnom ovjeku onome koji je stigao uz pomo svog ezoterinog razvoja do samog vrha evolucije koji je ostvarljiv u uslovima koji vladaju na ovoj planeti. *** Pitanje bia je u jednoj tijesnoj vezi sa problemom moi. Ve smo pomenuli to da ovjek koji nema nita u sebi, do jedno nestalno i promjenjivo Ja, ne moe nikada imati neki kontinuitet u svom razmiljanju i ponaanju. To je i razlog zato on nije u stanju da djeluje (dela). Vezu izmeu znanja i razumijevaja ve smo prethodno razmotrili, a sada je bitno uspostaviti odnos izmeu pojmova: znanje i - znanje s praktinom primjenom (fr. savoir-faire) Moramo razumjeti da ne postoji mogunost za jedan direktan prelazak od znanja u - znanje s praktinom primjenom. Nae promaene pokuaje da uinimo neto mi esto objanjavamo nedostatkom volje a to nije tano. Ono to nama fali u takvim sluajevima nije ni volja, niti nedovoljna elja da neto ostvarimo, nego se tu radi o jednom nedostatku bia, koje bi nam omoguilo da, kao prvo, razumijemo znanje koje smo stekli, a onda tako i zadobijemo mo koja bi nam onda omoguila pristup ka znanju s praktinom primjenom. Tako u jednoj pasivnoj formi imamo: znanje bie razumijevanje a u aktivnoj: bie razumijevanje znanje s praktinom primjenom Kako smo ve rekli, sticanje znanja je relativno lagano, meutim, sticanje bia je neto to je relativno mnogo tee. A upravo bie je ono to nas vodi ka razumijevanju, a odatle i prema znanju s praktinom primjenom.

10

II dio

Oni koji su malo bolje shvatili stvar, razumjee i to da je veoma teko prenositi neko ezoterino uenje a da se ono usput ne izmijeni, iz razloga to to u veini sluajeva takoe ine Linosti a ne ljudi koji su ostvarili jednu trajnu i stabilnu vezu sa svojim istinskim Ja. S druge strane, tu takoe nisu uputne nikakve varijacije na temu, s obzirom da ovjek time dovodi u opasnost samu sr uenja. Uostalom, nita lake nego pogrenim interpretacijama izvitoperiti neko ezoterino uenje. Jedni su to radili i jo uvijek rade namjerno, a drugi nenamjerno. Znai, postoji odreena vjerovatnoa da je ono to sada prenosimo ve na neki nain kontaminirano prije nego to je stiglo do nas. Isto tako, mnoge bitne rijei gube orginalno znaenje kada se bukvalno ili pogreno prevedu s jednog jezika na drugi - a u ezoterici je svaka rije bitna. Stoga, u svemu ovome, lina razboritost je - najvanija. Linost Izmeu naeg tijela i nae due nalazi se Linost, meutim, ona je vie vezana za tijelo, nego to je za duu. Ono Ja, kojeg svakodnevno pominjemo, odgovara naoj Linosti, koja je takoe poznata i po odreenom tj. naem imenu. Moderan ovjek vodi vie rauna o svom izgledu nego o svom biu jer, kako smo ve rekli, on sebe poistovjeuje sa svojom Linou koja je vie vezana za njegovo tijelo, dok svog bia, u veini sluajeva, on nije ni svjestan. Sada se postavlja pitanje - kako mi uopte moemo postati svjesni te svoje Linosti, odnosno, spoznati je? Ono to je sigurno, mi nju osjeamo u sebi a svjesni smo i njenih elja, stavova, akcija itd. ali ipak je nismo u stanju potpuno predstaviti samima sebi. Kada razmiljamo o sebi kao o pametnim, ponosnim, armantnim, mi pri tome formiramo u sebi jednu sliku naeg lica i tijela, obuenog ovako ili onako,ali to su, opet, samo reflekcije nae Linosti, ali ne i ona sama. Meutim, ako stvarno elimo da upoznamo svoju linost, onda moramo zaroniti malo dublje u same sebe. Introspekcija je jedina metoda pomou koje moemo otkriti istinsko lice nae linosti. Uz pomo introspekcije otkriemo kako unutar nas postoji neto kao jedna mala nebula (rus. klobuk). Evidentno je da taj klobuk ima sposobnost za doivljavanje, osjeanje, razmiljanje i djelovanje. Uz pomo jedne stalne unutranje opservacije, primjetiemo i to kako je ta nebula pokretljiva, te je tako ponekad moemo nai u predjelu glave, a nekada u solarnom pleksusu, kao i u predjelu srca. U sluajevima velikog straha, ona moe da sie i u donji dio nogu; a nakon to se taj strah povue, ona se obino vraa u podruje gornjeg dijela glave, te onda za ovjeka, u takvim sluajevima, kaemo kako je on doao sebi. Naa Linost je vezana za nae tijelo mnogo vie nego to mi to sami sebi elimo priznati. Tako je dovoljno samo da nas neto zaboli, pa da se ostavimo svih naih uzvienih osjeanja ljubavi ili ideja o rjeavanju svjetskih problema. Postoji i jedna odreena mentalna vjeba uz pomo koje ovjek moe baciti pogled na svoju Linost. Da bi se tome pristupilo, bitno je biti u stanju zauzeti pravilnu pozu, koja je poznata u ezoterici i kao poza mudraca. Radi se o tome da ovjek treba sjesti na neku tvrdu podlogu visine 25 - 35cm, prekrstiti noge (desnu preko lijeve), staviti ruke na koljena (sa dlanovima prema dolje), ramena prirodno poviti prema nazad a glavu, vrat i kimu dovesti u ravnu liniju, koja mora biti vertikalna. Ponekad moe potrajati i par mjeseci dok ovjek ne uspije da zauzme pravilnu pozu. Po pravilu, trebalo bi poeti sa nekih 2 - 3 minute vjebe svako jutro, prije doruka a onda to vrijeme postepeno produavati. Indikacija da je ovjek uspio da zauzme pravilnu pozu je da kada
11

provede u njoj 15 minuta, osjea se odmornim kao da je neprekidno spavao nekoliko sati, bilo u koje doba dana da je ta vjeba izvedena. Oi u poetku treba drati zatvorene a disanje uskladiti harmonino u jednom ritmu, tako da udisaj traje u toku od 4 otkucaja srca, zatim se dah zadri u toku 4 otkucaja srca a onda se zrak izdie, takoe tokom 4 otkucaja srca. (Ove vjebe se ne preporuuju ukoliko ovjek pati od prehlade ili neke druge bolesti) Prvi osjeaj te nebule dolazi za vrijeme tree faze, odnosno, izdisanja, gdje se ona osjeti kako prelazi preko grkljana i onda na dole, preko grudne ljezde. Nakon toga ovjek bi trebao biti u stanju da je osjeti od glave pa do srca, i iza njega. Osjetiti tu nebulu unutar sebe ujedno predstavlja i prvi korak. Na mentalnom planu, ova nebula neprestano razmilja, osjea djeluje i stalno se mijenja. Prvi utisak koji stiemo o njoj, to je da ona izgleda kao jedna amorfna masa slina oblaku, meutim, taj utisak je laan. Linost je jedan organizam koji kao takav ima svoju grau, koju mi ne moemo da vidimo jer smo u svakodnevnom ivotu zaokupljeni vanjskim dogaanjima i reakcijama koje ta dogaanja prouzrokuju u nama. Ve prije smo naglasili da uz pomo introspekcije moemo utvrditi kako se u nama nalaze tri take mentalnog ivota koje su predstavljene sa tri centra, koji ne predstavljaju nikakve organe u naem tijelu, nego samo centre gravitacije te tri struje, koje vladaju naim mentalnim ivotom. Tako npr. motorni centar aktivno uestvuje u svakom fizikom ili mentalnom kretanju, odnosno, procesu. Kada nae misli prouzrokuju odreeno kretanje unutar nas, motorni centar je taj koji je tu prisutan i koji regulie tu aktivnost. Tako npr. ukoliko je na intelektualni centar neto otkrio, to se odmah prenosi do motornog centra, aktivnostima motornog centra, a odatle onda do emocionalnog centra, gdje to prouzrokuje odreene reakcije. Prenos ovih impulsa moe da se odvija i nekim drugim redoslijedom. Znai: misao emocija kretanje (akcija) Ovo nam pokazuje kako tri mentalna centra koji obrazuju njenu strukturu i reguliu i izraavaju ivot nae Linosti, ni u kom sluaju nisu autonomni. Daljom introspekcijom ustanoviemo kako je svaki od ova tri centra podijeljen na dva dijela: pozitivni i negativni. Oni normalno stalno zajedniki uestvuju u svakoj akciji, jer se tu radi samo o jednoj razliitoj polarizaciji koja je slina onoj koju nalazimo kod parnih organa ili ekstremiteta, koji dupliciraju istu funkciju ili uestvuju u istom poslu i u isto vrijeme, kao npr. ruke ili noge. Ova podjela tih centara na dva polariteta omoguava da se ostvare uslovi za poreenje: kako bi se mogle uzeti u obzir obe strane odreenog problema koji im je prezentiran. Tako, bukvalno reeno, pozitivni dio svakog od ovih centara gleda u glavu odreenog problema a negativni u rep. Onda taj centar, kao jedna cjelina, iz tih impresija stvara jednu odreenu sintezu i izvlai zakljuke, koji su posljedica konstatacija donesenih od strane obadva dijela. To se, recimo, dogaa kod svake kritike analize. To znai, da sami pojmovi pozitivno-negativno u ovom sluaju nemaju nikakvu konotaciju u smislu dobro-loe, tj. oni ne oznaavaju vrijednosti, nego samo predstavljaju dva razliita naboja, kao to ih nalazimo i kod svih elementarnih estica. Ako uzmemo za primjer motorni centar, tu moemo vidjeti kako su ovi dijelovi nedjeljivi jedan od drugog, kako po svojoj strukturi tako i po svom djelovanju. Sa odreenom rezervom, moglo bi se rei da pozitivna strana motornog centra odgovara jednom skupu svih instinktivnih aktivnosti psiho-fizikog organizma ovjeka, dok negativni dio odgovara njegovim motornim funkcijama. Drugim rijeima reeno, motorni centar je glavni upravitelj naeg tijela, u pravom smislu te rijei. On ekvilibrira energije koje skuplja uz pomo svog pozitivnog dijela sa onima koje se troe od strane njegovog negativnog dijela. Istu ovakvu simetriju ove polaritete nalazimo i kod druga dva centra.
12

Konstruktivne i kreativne ideje raaju se u pozitivnom dijelu intelektualnog centra, a njegov negativni dio je onaj koji te ideje evaluira ili koji im uzima mjeru, da se tako izrazimo. Na osnovu tog svog funkcionalnog polariteta, intelektualni centar, kao jedna cjelina, u stanju je da - prosuuje. Isto tako je i sa emocionalnim centrom. Djelovanje njegovog negativnog dijela suprotstavljeno je djelovanju njegovog pozitivnog dijela to ga istovremeno upotpunjuje, odnosno, to tom centru omoguava da razlikuje ono to je prihvatljivo od onoga to nije. Znai, svaki od ova tri centra podijeljen je na dva dijela, na pozitivni i negativni dio. Njihova podjela se nastavlja dalje u smislu da je i svaki od ovih dijelova dalje podijeljen na jo tri sektora.

Tako u svakoj polovini ova tri centra nalazimo po jedan sektor koji posjeduje sve karakteristike tog centra u njegovom istom stanju. U intelektualnom centru nalaze se sektori koji su isto intelektualni pozitivni i negativni; u emocionalnom centru sektori koji su isto emocionalni pozitivni i negativni; u motornom centru sektori koji su isto motorni pozitivni i negativni. Osim ovih istih sektora, tu nalazimo i sektore koji su predstavnici drugih centara. Tako, na kraju, imamo sljedee ustrojstvo: Intelektualni Centar (pozitivni dio) 1. isti intelektualni 2. emocionalno-intelektualni 3. motorno-intelektualni Intelektualni Centar (negativni dio) 1. isti intelektualni 2. emocionalno-intelektualni 3. motorno-intelektualni

Emocionalni Centar (pozitivni dio) 1. isti emocionalni 2. emocionalno-intelektualni 3. emocionalno-motorni

13

Emocionalni Centar (negativni dio) 1. isti emocionalni 2. emocionalno intelektualni 3. emocionalno-motorni Motorni Centar (pozitivni dio) 1. isti instiktivni 2. instiktivno-intelektualni 3. instiktivno-emocionalni Motorni Centar (negativni dio) 1. isti motorni 2. motorno-intelektualni 3. motorno-emocioanalni Tako strukturu nae Linosti formira ukupno 18 sektora. Zahvaljujui jednom ovakvom ustrojstvu, ni jedan od ovih centara ne moe da djeluje na jedan potpuno autonoman nain (naravno, ukoliko izuzmemo patoloke sluajeve.) Tako, uz pomo ovih sektora koji predstavljaju druge centre, cijeli sistem radi kao jedna skladna cjelina. Ovaj sistem moda izgleda prilino kompleksno, meutim, on kao takav zadovoljava nae potrebe i omoguava nam da percipiramo sve psiho-fizike elemente ovog univerzuma, da reagujemo na impulse koje smo primili i da izvodimo odreene kompleksne operacije. ~***~ Tako na osnovu ove studije grae ljudske Linosti, i ljude takoe moemo podijeliti na tri glavna tipa: ovjek 1 je onaj iji mentalni gravitacioni centar obitava u motornom centru ovjek 2 je onaj iji je gravitacioni centar situiran u emocionalnom centru ovjek 3 je onaj iji se gravitacioni centar nalazi u intelektualnom centru

Ovo su tri fundamnetalna tipa ovjeka koji vae za cijelo ovjeanstvo na ovoj planeti, bez izuzetka. Veina ljudi se raa i umire kao jedan od ova tri tipa ovjeka. Postoje i vrste ovjeka koje su superiornije u odnosu na ove tri vrste, meutim, one se ne stiu samim roenjem. Da bi ovjek dostigao jedan vii nivo, on mora da ulae jedan veliki i stalni trud, u skladu sa pravilima koja su u ezoterici ve milenijumima zacrtana. [Ovdje se aludira na ono ta je Isus mislio kada je rekao - ovjek se mora ponovo roditi tj. osvajanje tog vieg nivoa bia analogno je ponovnom roenju.]

Vanjski ovjek ima tri Ja, a to su: Ja tijela (fiziko), Ja Linosti (mentalno) i potencijalno istinsko Ja (duhovno). Teoretski, istinsko Ja bi trebalo preuzeti odgovornost za upravljanjem cijelim sistemom (sjetimo se one koije !!)
14

Meutim, jo od Adamovog izgnanstva iz raja, istinsko Ja je odgurnuto u pozadinu svijesti, kojom sada dominira mentalno Ja Linosti. Kako smo ve prije rekli, to Ja Linosti nema integriteta, stalno se mijenja a stoga se i eratino ponaa. Tako se esto dogaa i to da Ja tijela namee svoje prohtjeve mentalnom Ja Linosti, kojem bi se normalno ono trebalo povinovati. Jedan od najeih primjera ta se onda dogaa je taj, kada jedan partner vara drugog, uputajui se u razne seksualne veze, koje u sebi ne sadre nikakve duhovne komponente. [u vezi pozadine Adamovog izgnanstva pogledaj tekstove Matriks i ta Ako, na metafizikoj strani vebsajta] ~***~ Kada smo budni, koristimo se sa Ja nae Linosti. Kada zaspemo, mi prestajemo biti svesni toga Ja; tada Ja tijela preuzima njegovu funkciju. Motorni centar se moe smatrati organom za manifestaciju Ja tijela, dok se Ja Linosti normalno izraava preko emocionalnog i intelektualnog centra. U veini sluajeva Ja Linosti se koristi ovim centrima na pogrean nain a esto pokuava da utie i na funkcionisanje motornog centra, to onda rezultira u neloginosti naeg mentalnog ivota zbog jednog stalnog suparnitva ili konkurencije koja vlada izmeu Ja tijela i Ja Linosti. Tako, kod ovjeka nema nekog logikog kontinuiteta u njegovim idejama ili u djelima, pa on tako provodi cijeli svoj ivot klatei se izmedu akcije i reakcije ili reakcije i akcije. U Tradiciji se to interpretira kao 3 ovjeka u jednom, od kojih jedan razmilja, drugi osjea a trei radi. Naravno, pri svemu tome izmeu njih esto dolazi i do konflikta, jer se istovremeno svaki od njih trudi da preuzme kontrolu nad ostalom dvojicom. ~***~ Ja linosti sastoji se od jednog znaajnog broja malih Ja, koji esto obrazuju razne grupe koje se povremeno mijenjaju u upravljanju naim razmiljanjem i ponaanjem. U svemu tome ostavlja se utisak i odreenog kontinuiteta. Taj kontinuitet je vie baziran na tri elementa: nae ime iskustvo, onakvo kako je ono fiksirano pamenjem sposobnost laganja, kako samih sebe, tako i drugih

Ime koje nosimo pripada naoj Linosti, tj. onoj mjeavini eljeznih paria, bez obzira u kakvom se odnosu jedni prema drugima oni trenutno nalazili. Nakon perioda adolescencije, ovjekovo ime takoe predstavlja sliku koju on ima o sebi samom, kada je budan. On na to mjesto, u nekim sluajevima, kai jednu idealnu sliku samog sebe, kao onakvog kakav bi on elio da bude ili postane. Zbog toga se ovjek toliko vrsto dri svog imena, kao pijan plota. Sve to postoji ima svoje ime; bez imena, ovjek nije u stanju zamisliti bilo bilo ta, bilo kakvo postojanje neega, fiziko ili mentalno, istinsko ili vjetako. U sluaju ovjeka, njegovo ime (zajedno sa njegovim hrianskim imenom, ukoliko ga ima) pokriva jedno ustrojstvo koje bi mogli definisati kao njegov vlastiti univerzum kako sa svojim materialnim, tako i imaginarnim elementima. On ovo poslednje esto smatra istinskim. Memorija je direktna funkcija bia jedne individue. to je vii nivo bia, memorija je bolja, kao i kapacitet za njeno sadravanje. Ukoliko ovjek zaboravi kako se zove, on time gubi vezu i sa univerzumom kojeg je prikaio za svoje ime; to onda pretvara normalnog ovjeka u ludog, te tako on gubi i svaki kontinuitet. Sposobnost laganja je trei elemenat naeg lanog ivota. Ona ima veoma vanu ulogu jer nam pomae kod odavanja privida da on ima nekog kontinuiteta. Mi veoma lako moemo spoznati stepen vanosti te nae sposobnosti laganja, jednostavno tako to samo treba da zamislimo kako bi ivjeli kad ne bi imali tu osobinu. ivot bi nam postao nemogu zbog svih trauma i sukoba
15

s kojima bi se tada morali suoiti. Na taj nain, lai nam slue kao neki puferi za ublaavanje udaraca, slino kao oni na eljeznikim vagonima. Moramo se takoe podsjetiti i na to, da mi sami sebi volimo da dajemo i neke osobine koje u sutini ne posjedujemo mi se pretvaramo da smo iskreni zato to govorenje istine i ivljenje istinskog ivota spada u mogunosti koje mogu postati ostvarljive; to je na kraju krajeva i tano - ali tek nakon jednog dugog i mukotrpnog rada na samima sebi. U meuvremenu, mi smo osueni na laganje. Ko god ovo negira, samo potvruje koliko nam je teko prihvatiti istinu. ~***~ Laganje Pitanje naeg laganja je od velike vanosti. Sposobnost laganja je odraz nae imaginacije, koja sama po sebi spada u kreativne vrline. Prije nego to bilo ta stvorimo, mi prvo moramo zamisliti ono to elimo da napravimo. To je vrlina koja pripada samo ljudima, jer je ivotinje ne posjeduju. Tako, mi tu sposobnost laganja imamo zahvaljujui naoj vrlini imaginacije, jednom daru koji ima boansku prirodu. Mi laemo iz razliitih razloga, mahom da bi ublaili neku situaciju ili eventualne posljedice naeg ponaanja koje bi nam bilo prilino teko prihvatiti. Tako te lai omoguavaju rad jednog mehanizma za racionalizaciju i opravdavanja, koji su ujedno i vidovi zakrpljivanja stvari. Zbog svega toga, stav ezoterike Doktrine (Tradicije) prema laganju je jasan i realistian. Tu se od ovjeka se ne trai da naglo, odmah na poetku, prestane da lae, zbog toga to je malo ko u stanju da ostvari tako neto. Ono to se od ovjeka trai , to je da on prvo prestane da lae samog sebe. ovjek ne moe da prestane da lae druge, ukoliko lae samog sebe. Prestanak laganja samog sebe je preduslov da bi on uopte mogao da pone sa ezoterikim radom na samom sebi, tako da tu nema nikakvog poputanja. To je zbog toga to je sam cilj ezoterinog rada jedan pohod ka Svijesti, to znai, ka Istini. Tako bi se nali u velikoj kontradikciji kada bi se pokuali pribliiti Istini, a da istovremeno nastavimo sa laganjem ili vjerovanjem u nae vlastite lai. To znai da mi moramo eliminisati svaki pokuaj laganja samih sebe, i tu nema nikakvog kompromisa koji bi se mogao tolerisati ili opravdanja koje bi se moglo prihvatiti. Meutim, dok se nalazimo u stanju u kakvom jesmo, gdje nismo u stanju da ivimo bez laganja drugih, mi moramo bar da - budemo svjesni - tih naih lai. Mada, postoji jo jedan savjet kojeg bi mogli dati u ovom domenu. Moramo se uvjebati da budemo u stanju da u cijeloj gomili lai koje prezentiramo drugima, odredimo koje su od tih lai stvarno neizbjene, koje su od njih stvarno korisne, a koje su beskorisne. Doktrina nalae onima koji je prouavaju da se energino bore protiv beskorisnih lai. Samo uz pomo vjebi ovog tipa, mi moemo postepeno stei kontrolu nad tendencijom da laemo, koja je duboko ukorijenjena u nama. Stoga se preporuuje da ovjek ne uri sa svim tim iz nekih uzvienih pobuda, jer e mu svaki pokuaj odmah na poetku propasti. Mi ivimo u jednom svijetu koji je baziran na laima i koji se odrava uz pomo lai. ~***~ Vrlo je bitno biti na stalnom oprezu kad se radi o pokuaju laganja samih sebe. To je jedna od naih osobina koje smo stekli jo u ranom djetinjstvu i protiv ega se moramo boriti svim sredstvima. Tako postoji jedan na odnos prema nekim stvarima, koji na prvi pogled moe da izgleda neduno, ili ak da ima pozitivnu prirodu kada se upotrebljava u kojekavim raspravama a njegov nastup se prepoznaje po frazi: da ali. Meutim, ukoliko ovjek to primjenjuje na samog sebe, za svoje vlastito dobro, s ciljem kako bi ublaio neki udarac ili pronaao unutranji mir nakon to je zgrijeio, odnosno, pokuao da opravda svoje ponaanje i greke, ovaj idiom se tokom vremena kristalizira u nama da bi na kraju
16

stvorio jedan istinski mehanizam za auto-trankvilizaciju (samo-smirenje). Tu se radi o jednom istinskom mehanizmu mentalne anestezije koji je baziran na prefinjenim, rafiniranim i zamaskiranim laima. On u ovjeku sije hipokriziju prema njemu samom. Taj se auto-trankvilajzer, kao i svi drugi moralni puferi, mora unititi. ~***~ Da se sada vratimo na nau Linost i one male Ja, koji je sainjavaju. Ve nam je poznato da se ona sastoji od 3 mentalna centra, od koji je svaki podijeljen na 6 sektora. To znai da svaka Linost ima 18 razliitih organa svijesti. Tako, kada kaemo Ja, to se, u stvari, odnosi na jednu mjeavinu odreenog broja malih Ja. U Linosti, svako malo Ja ili neka grupa sainjena od tih malih Ja, povremeno stupa na scenu u skladu sa datim okolnostima. Svako malo Ja nije nita drugo do frakcija svijesti Linosti. Tako, prostom raunicom izmeu broja centara i sektora, dolazimo do podatka da tu postoji 987 razliitih moguih kombinacija. Sve dok ovjek u sebi ne postigne jednu fuziju tih eljeznih paria, ovih 987 moguih kombinacija centara i njihovih sektora stvarae isti toliki broj parcijalnih stanja svijesti kod odreene Linosti a svako od njih e podrazumjevati samog sebe kao jedno kompletno Ja. Ta smjesa malih Ja, kao eljezni parii u jednoj zdjeli, nalazi se pod stalnom dominacijom vanjskih sila i dogaanja, te se tako pod tim vanjskim uticajima neprestano i modifikuje na jedan relativno anarhian nain, tako da je teko u stanju da unaprijed odredi neki stabilan i dugoroan plan ili da zamisli i ostvari neki cilj. To neprestano trenje izmeu eljeznih paria, koje se svakodnevno odvija tokom naeg ivota, nije dovoljno intenzivno kako bi bilo u stanju da prouzrokuje jednu vatru, koja bi onda dovela do transfiguarcije cjelokupnog bia, - to bi mu onda omoguilo i da nadvlada smrt. [alhemija i retorte!] Ono to je posljedica cijelog fenomena ovog trenja, to je neprestano iscrpljivanje ovjeka, koje ga tako troi i vodi u smrt. Sa ezoterine take gledita, - smrt je bankrotstvo. [Ovo bi znailo da ovjek mora zapaliti tu unutranju vatru dok ima vremena i dok ima s im, jer jedino uz pomo te vatre on moe ostvariti unutranju fuziju]

17

III Dio

Sada emo pogledati u kakvom odnosu se nalaze Linost i istinsko Ja, koje je nae sutinsko bie a isto tako i jedan nepristrasan, pravedan, ali i pasivan - sudija.

Slika 1 Krug na lijevoj strani predstavlja Ja Linosti mjeavinu malih Ja to je u stvari i jedno NeJa. Krug na desnoj strani je istinsko Ja. Kod ljudi tipa 1, 2 i 3, dominira Linost. Ona je ta koja djeluje dok istinsko Ja, jo od vremena Adamovog pada, mora cijelo vrijeme da snosi konsekvence za njene postupke. Tako Linost pokuava da ostvaruje svoje vlastite ciljeve i ponaa se kako joj se svia, esto pri tome krei principe i tenje istinskog Ja. Tako se ovjek esto nae u situaciji da radi neto to mu nije po volji ili to mrzi. To je i situacija u kojoj se nalazi svaki ovjek koji ivi svoj ivot u ignorisanju svojih skrivenih potencijala, odnosno, istinskog ivota. Takva jedna vrsta vjetake egzistencije moe se porediti sa ivotom na kredit, ona je privremena i zavrava se smru. (Iz praine nastao u prainu se vratio.) Kakva je svrha jedne takve egzistencije? to se ovjek vie identifikuje sa svojom Linou, utoliko on manje razmilja o svojoj smrtnosti. Bez obzira to vidi kako sve oko njega umire, on nema nikakav spontani osjeaj svog vlastitog mortaliteta. To je jedna situacija bez izlaza sve dok se ovjek identifikuje sa svojom Linou i relativnom svijeu koja ispunjava tenje i ideale njegove Linosti. [iroka su vrata i irok je put to vode u propast (Mat.VII, 13)] Odakle onda dolazi ono kao to su uska vrata i tijesan put to vode u ivot, i malo ih je koji ga nalaze (Mat.VII, 14) Odgovor na to pitanje pokuaemo da naemo uz pomo ispitivanja veze izmedu Linosti i istinskog Ja. Ko god hoe da pobjegne iz te vjetake egzistencije, ko god je spoznao svu njenu uzaludnost morae usredsrediti sve svoje napore u tom pravcu. Sva nada se tu nalazi. ~***~ Ezoterina nauka gleda na ovjeka ne kao na jednu datu injenicu, nego kao na jednu potencijalnu mogunost. Ona nam kae da se bioloki, psiholoki i moralni rast i razvoj vanjskog ovjeka zaustavlja na jednom odreenom nivou. Tano je to da na skoro svakom polju ovjek nastavlja da funkcionie, pa ak i da se konstruktivno ponaa na viim nivoima svoje budne svijesti pogotovo u vezi sa svojom profesijom; on moe da bude pronalaza; moe na neki nain i da doprinosi drutvu; meutim, on nije vie u stanju da podie nivo svog bia. Kao rezultat toga
18

ubrzo dolazi do procesa degeneracije koji poinje od fizikog tijela vodei ga ka njegovom starenju i smrti. Onaj tijesan put koji vodi u ivot prua nam mogunost, koja je stvarna, da preokrenemo situaciju u kojoj se nalazimo, kako je to predstavljeno na gornjoj slici. To se postie stvaranjem jedne stalne i neprekidne veze izmeu Linosti i pasivnog istinskog Ja, kako bi se uspostavilo njegovo prisustvo na podruju aktivnosti Linosti. Onda bi se vremenom, zavisno od jaine naeg truda, situacija mogla kompletno promjeniti: to vie to istinsko Ja, kao - zrno sjemenke goruice (Marko, IV, 31) pusti korijen u ovjekovom mentalnom ivotu, kojim je sve do tada dominirala Linost, utoliko e Linost sve vie i vie bivati podvrgnuta volji tog sudije. Identificirajui se s njim, ovjek e ponovo otkriti svoje istinsko Ja u svoj svojoj cjelokupnosti i permanentnosti. Onda ivot za njega gubi svoj vjetaki karakter te tako postaje logian i stvaran. To novo stanje moe se predstaviti na ovaj nain:

Slika 2 Ta stalna veza koja mora biti uspostavljena izmeu Linosti i istinskog Ja, je jedno ezoteriko Znanje. Znanje i znanje sa praktinom primjenom koje nam ona omoguava da steknemo predstavlja filozofov kamen starih mistika. To je onda nadalje u stanju da izazove i onu transmutaciju kojoj ovjek tei. Velika potekoa koja ini taj put uskim i bolnim, sastoji se od injenice da ta transmutacija zahtjeva od Linosti da ustupi svoju dominantnu poziciju istinskom Ja. Ona mu se mora pokloniti i potiniti. Da bi stvar bila jo tea, Linost toga mora prethodno biti svjesna i unaprijed prihvatiti tu okolnost; ona ak mora tome da tei, pa i da udi za tim. Ve prije smo naglasili da je istinsko Ja pasivne prirode, kad se o vanjskom ovjeku radi. Tako u mnogim sluajevima sama mogunost pojave tog Ja i njegovo stalno prisustvo u dnevnom ivotu koje podrazumjeva i gubitak slobodne volje Linosti, dovodi do njenih otrih reakcija. One ne moraju da budu stalne ali mogu da budu opasne jer su bazirane su na jednom arogantnom ponosu Linosti koja eli da zadri ulogu vrhovnog autoriteta. Sada bi trebalo ve biti jasno to da prije nego to bi uopte kroio na tu tijesnu stazu, - odnosno, poeo se baviti ezoterinim radom ovjek-Linost mora unaprijed prihvatiti potrebu za prolazak kroz jedno moralno bankrotstvo. Sve dok je on zadovoljan sa samim sobom onakvim kakav on jeste, on se smatra bogatim, a poznato je, da e kamila lake da proe kroz iglene ui, nego to e bogat ovjek da ue u carstvo boije. (Mat.XIX, 24) U pronalasku ovog puta lei i istinsko znaenje naeg ivota. To nam daje jednu mogunost. Na unutranji glas nas poziva da iskoristimo ovaj dar, odnosno, potencijal kojeg imamo u sebi. Meutim, da bi uspjeli, mi moramo neprestano i neumorno raditi na samima sebi. ~***~ U Tradiciji se podrazumjeva da postoje dvije vrste znanja. Prvo je ono to je dostupno Linosti, pogotovo njenom intelektualnom centru; ono je relativno, ogranieno i nesvjesno da postoji i jedna druga vrsta znanja, koje je apsolutno i neogranieno.
19

Dok je prva vrsta znanja dostupna ivotinjskom-ovjeku, drugu vrstu znanja moe stei samo duhovni-ovjek. Isto tako postoji i razlika izmeu tzv. ljudske mudrosti i boanske mudrosti. Sada se postavlja pitanje da li je mogue da ovjek dosegne tu boansku mudrost, koja je karakteristina za vie ravni postojanja, i na koji nain; ili - kako se bar moemo pribliiti tome? ~***~ Vidjeli smo da se istinsko Ja veoma rijetko manifestuje u ovjeku, tj. veinom se ne manifestuje nikako, sve dok ga ovjekova Linost sama ne pozove. To istinsko Ja moglo bi se uporediti sa nekim sudijom koji sjedi u sudu ali nikoga ne osuuje. Njegova uloga je pasivna, za razliku od uloge Linosti, koja je aktivna. Takoe smo rekli da ukoliko uspijemo da uspostavimo jednu vezu ezoterikog znanja izmeu Linosti i istinskog Ja, njihova reciprona pozicija e se postepeno izmijeniti. Tada istinsko Ja postaje aktivno, a Linost i Ja tijela moraju onda da mu se povinuju. Istinsko Ja tada postaje apsolutni gospodar. Kada se ovo dogodi, doi e i do promjena u ovjekovom odnosu prema svojim eljama. ~***~ Sada emo pogledati kroz koje organe se istinsko 'Ja' ispoljava kod ovjeka i kako neko moe da povea i pojaa tu njegovu manifestaciju. Izvan tri mentalna centra Linosti koje emo od sada nazivati donjim centrima mi u sebi imamo i dva via centra, koja su nezavisna od naeg fizikog tijela i nae Linosti. U svom zajednikom skupu, ova dva via centra predstavljaju nau Duu, o kojoj na trenutni jezik govori u treem licu. Dok su donji centri kod vanjskog ovjeka nepotpuno razvijeni, ovi vii centri su perfektni i rade sa punim kapacitetom. Meutim, ovakvi kakvi jesmo, mi trenutno moemo primjetiti samo jedan zanemarljiv dio njihove komunikacije. Razlog za to je taj to ovjek ne vidi u sebi nita drugo do svoju Linost. Direktne i trenutne posljedice te ovjekove iluzije su ponos, egocentrinost i egoizam, to istovremeno formira i jednu barijeru koja ponekad dozvoljava samo najrudimentarnijim porukama da prou kroz nju, iako nam ova dva centra neprestano emituju svoju komunikaciju. Oni stalno kucaju na vrata; a na nama je da li emo uti taj glas i otvoriti im. ~***~ Jedan od razloga zato ne moemo ostvariti komunikaciju sa naim viim centrima je taj to su nai donji centri prilino deformisani. Motorni centar je jedini od donjih centara koji funkcionie skoro normalno. To je bitno zato to taj centar igra veoma vanu ulogu u naim mentalnim aktivnostima i mi ga moramo koristiti kako bi ostvarili svoje ezoterike ciljeve. Intelektualni centar je najsporiji od njih i ima prirodnu tendenciju da drijema. Stoga su odreene ezoterike vjebe veoma bitne kako bi se ovaj centar, a isto tako i montorni, doveo na jedan vii nivo obrazovanja i funkcionisanja. Od donjih centara, emocionalni centar je onaj koji se nalazi u najloijem stanju. U ovoj naoj civilizaciji on nikada nema priliku da dobije neku racionalnu edukaciju. Njegovo formiranje i razvoj preputeno je stihiji ili sluajnim okolnostima. Drutvene norme kojima je neprestano izloen, laganje koje je prelo u naviku, pogotovo laganje samoga sebe i opta hipokrizija u drutvu, od koje niko nije poteen, uzrokuju opasnu distorziju emocionalnog centra. On je esto podloan osjeaju inferiornosti iz kojeg se onda raa jedna potreba za kompenzacijom, koja ujedno postaje i njegova motivacija.

20

Tako se on ve toliko izdeformisao, pribjegavajui kritikovanju svega i svaega a esto se i odavajui uivanju u negativnim emocijama, da ga je sada teko prepoznati. On je degenerisan do take da je postao instrument za destrukciju naeg bia. Dva via centra rade mnogo bre nego nii centri. Od niih centara, kako smo ve rekli, najsporiji je intelektualni, motorni je neto bri od njega, a emocionalni bi trebao biti najbri od njih, kad se ne bi nalazio u stanju kojeg smo upravo opisali. Tako on sada radi relativno sporo kao i motorni centar. ~***~ Na sljedeoj slici je predstavljen ematski prikaz ovjeka kada se on nalazi u svom kompletnom obliku:

Slika 3 Vii emocionalni centar se nalazi na nivou srca a vii intelektualni na nivou glave. Oni razliito djeluju. U Tradiciji, oni se nazivaju oima Due. Drugi razlog to ne moemo registrovati poruke koje nam dolaze od viih centara je taj to nai nii cenri ne samo to nisu dovoljno razvijeni, nego nisu ni ekvilibrirani. To znai da bi ovjek trebao da posveti panju izgradnji Linosti u smislu ekvilibriranja i regulisanja rada tri nia centra. Uz pomo samo-posmatranja (introspekcije) mi moramo raspoznati svaki od tih centara, ukljuujui njihove pozitivne i negativne dijelove, kao i sve sektore iz kojih se oni sastoje. Ukoliko nam poe za rukom da tako dovedemo u ravnoteu nae nie centre, onda bi nam to trebalo omoguiti ostvarenje jedne permanentne veze sa viim centrima. Ta veza e se formirati postepeno poinjui od nieg emocionalnog centra. to nam vie uspije da proistimo i razvijemo na nii emocionalni centar, utoliko prije e on postii svoj normalni ritam. To je upravo ono to je preduslov za ostvarenje kontakta izmeu nieg emocionalnog centra i vieg emocionalnog centra. Kasnije se preko vieg emocionalnog centra uspostavlja kontakt sa viim intelektualnim centrom. To bi istovremeno znailo i da ne postoji nikakva veza nieg intelektualnog sa viim intelektualnim centrom, pa nas odatle i intelektualna kultura koja je baza naeg obrazovanja ne moe dovesti do viih nivoa svijesti. Bez obzira na nivo inteligencije koju vanjski ovjek ostvari, on ostaje zarobljen unutar granica matriksa, jer mu ona ne moe omoguiti prelaz na vii nivo svijesti, odnosno, ivota. Bijeg iz matriksa je jedino mogu uz pomo srca; to je osnovni razlog zato moramo posvetiti veliku panju kultivaciji naeg emotivnog ivota. To je ujedno i ono to dominira u ezoterinom uenju. Meutim, iako nas ista intelektualna kultura, koliko god ona bila racionalna i pozitivna, ne moe dovesti na jedan vii nivo postojanja, to ni u kom sluaju ne znai da je ona i beskorisna. Sa ezoterine take gledita ona ima svoju vrijednost koja e nam biti od velike pomoi kada se u nama pone formirati Individualnost. Meutim, mi moramo da ponemo od samog poetka, to znai, od posveivanja jedne vee panje naem srcu i rafiniranju naeg emotivnog ivota.

21

Slika 4 Ostvarenje veze sa viim emotivnim centrom istovremeno podrazumjeva i ostvarenje nivoa svijesti istinskog i individualnog Ja. Uspostavljanje veze sa viim intelektualnim centrom istovremeno nas dovodi i do nivoa Svijesti to nam onda omoguava participaciju u univerzalnom Ja. To je ujedno i poslednji stepen mogue evolucije ovjeka u zemaljskim uslovima. Znai, nai vii centri su dvije boanske iskre: jedna proizilazi iz druge: vii emotivni centar iskra Sina a vii intelektualni centar iskra Oca u njegovom konsupstancijalnom aspektu Svetog Duha. Kada bi se saeo smisao puta kojim moramo da proemo od naeg roenja pa do vrha ezoterike, onda bi to mogli da zamislimo kao evoluciju Ja, koje stalno prelazi iz jednog oblika u drugi, novi oblik, a da pri tome ne unitava svoje prethodne forme. Postoje etiri nivoa Ja koji odgovaraju etiri nivoa bia i svijesti.

Gabrijel Derjavin definie ovu evoluciju uz pomo formule: Ja sam crv, Ja sam rob, Ja sam Kralj, Ja sam Bog. ~***~ [Znai, ovjekove emocije su od odlunog znaaja u njegovoj evoluciji. Stoga nije nikakvo udo to se u poslednje vrijeme pojavljuju mnoge metafizike kole i gurui koji promoviu ideju kako su emocije konica u ovjekovom napretku. Navodno, - ovjek ne moe da bude uspjean tj. da napreduje, sve dok se ne rijei svojih emocija. Tu se prezentiraju i odreene tehnike uz pomo kojih on moe suzbiti svoje emocije. Liavanje od emocija moe da bude pogubno po ovjeka. On se time moe pretvoriti samo u robota/materiju, i - nita drugo.] ~***~ Sada se postavlja pitanje kakav je uopte znaaj i kakva je svrha evolucije Linosti. Ve smo rekli da se tu radi o jednom organizmu koji predstavlja Ne-Ja, sa kojim se mi cijelo vrijeme identificiramo i od kojeg se moramo odvojiti uz dosta muke.

22

Moramo imati na umu da je Adamovim padom duhovni-ovjek postao ivotinjski ovjek, koji je izgubio kontakt sa svojim viim centrima, tj. drvom ivota, te se oslonio na nie centre, odnosno, na drvo znanja o dobru i zlu. Bez obzira na to, sa samom Linou i njena tri centra, mi posjedujemo u sebi u embrioninom ili odraslom stanju sve elemente od kojih je ovaj Univerzum sainjen (u Tradiciji se za Univerzum koristi pojam - Svijet). Ti elementi su predstavljeni odgovarajuim dijelovima nae Linosti. Postepenim ovladavanjem i preuzimanjem kontrole nad svojom Linou, ovjek uz pomo tog kompleksnog instrumenta uspijeva da Spozna Univerzum, ukljuujui i sve njegove dijelove, te tako uspostavlja i jednu svjesnu organsku vezu s njim. [Platon: Slino moe da bude shvaeno samo od strane slinog.] To je objektivan znaaj i mjesto Linosti u evoluciji Ja: uz pomo jedne vrste svjesne identifikacije koja je opet plod odreenih vjebi i koncentracije, onaj koji se potrudi uspjee u Spoznaji vanjskog Ne-ja, uz pomo unutranjeg Ne-Ja, to znai, uz pomo njegove Linosti. Taj postupak e mu obezbjediti mogunost da stekne mo. ~***~ Pod ezoterikom se podrazumjevaju svi fakti i akti koji su pristupani naim viim centrima, tj. podruju svijesti istinskog Ja i podruju same Svijesti. U irem smislu rijei ovaj pojam je proiren tako da u sebe ukljuuje jo dvije stepenice koje omoguavaju pristup tom podruju; prva stepenica je obuhvaena pojmom egzoterika, ija je glavna karakteristika odbacivanje vjere u Linost, kao jedne permanentne vrijednosti, i mezoterika, koji predstavlja prvu stepenicu ka prilazu istinskom Ja. ~***~ Sada emo pokuati objasniti kako ovjek moe na jedan praktian nain dosei ezoteriku, koja mu onda moe omoguiti da evoluira. Ovaj problem se u Tradiciji predstavlja sljedeim dijagramom (to je ujedno i dijagram koji se u ezoterici smatra najvanijim):

Slika 5 Crne strelice predstavljaju uticaje stvorene u ivotu od strane samog ivota. Oni se nazivaju A uticajima [uticaji matriksa]. Ono to ovdje primjeujemo to je da su oni ravnomjerno rasporeeni po cijeloj povrini kruga ivota. Kao i sa svakom energijom radijativne prirode, efekat ovih sila obrnuto je proporcionalan sa kvadratom rastojanja; tako je ovjek najvie izloen dejstvu onih sila koje su u njegovoj neposrednoj okolini. On je stalno podstican s njihove strane na nain na koji one djeluju u odreenom momentu. Vanjski ovjek proivi cijeli svoj ivot upravljan dejstvom ovih sila; te se tako on stalno vrti u krug. Cijeli ovaj skup A uticaja obrazuje i tzv. Zakon Sluajnosti, kome je ovjek podloan.
23

Kada malo bolje pogledamo taj dijagram, primjetiemo kako su ove sile usmjerene u svim pravcima, esto i jedna protiv druge, tako kada bi ih ostavili same, jedna sila bi svojim dejstvom potirala dejstvo druge, te bi tako krajnji ishod njihovog djelovanja bio jednak nuli. To znai da je njihov cijeli sustav, u sutini, iluzorne prirode, meutim, njihov pojedinani efekat je realan tako da ih vanjski ovjek prihvata kao stvarne. Bijeli krug predstavlja ezoteriki Centar, koji je lociran izvan optih ivotnih zakona. Bijele strelice predstavljaju uticaje koje zovemo B uticaji. Ti uticaji su ubaeni ivotni mete i oni potiu iz ezoterinog centra. S obzirom da su stvorene izvan ivota, ove strelice su sve upravljene u istom pravcu. U svom zajednikom skupu, one obrazuju jednu vrstu magnetnog polja. Posto A uticaji meusobno neutraliu jedni druge, B uticaji su ti koji sainjavaju jedinu stvarnost. Mali krugovi osjeneni poprenim linijama predstavljaju ovjeka, koji je u svemu ovome izolovan. Poprene linije simboliziraju nehomogenost prirode vanjskog ovjeka. Ukoliko ovjek provede cijeli svoj ivot bez razlikovanja A uticaja od B uticaja i njihovog razluivanja, onda e on zavriti svoj ivot tamo gdje ga je i poeo. Tu se radi o jednom mehanikom ivotu pod uticajem Zakona Sluajnosti. Meutim, ovisno o intenzitetu i rezultirajuim efektima sila kojima je izloen, ovjek esto moe u svom ivotu napraviti i tzv. briljantnu karijeru, u smislu u kome to ovaj svijet pod tim podrazumjeva. Tako ovjek na kraju zavrava tu svoju karijeru i svoj ivot a da nije nauio niti spoznao nita od (obektive) Realnosti. Tako se i praina vraa praini. U svom ivotu svako bie je izloeno jednoj vrsti iskuenja. Ukoliko mu poe za rukom da razlui B uticaje; ukoliko on razvije ukus za njihovo skupljanje i upijanje; ukoliko on stalno stremi tome da ih to bolje asimilira; njegova mjeovita unutranja priroda e polako zapoeti sa jednim procesom evolucije. Tako, ukoliko je taj njegov trud za skupljanjem i upijanjem B uticaja stalan i dovoljno jak, unutar njega e doi do formiranja jednog magnetnog centra. Taj magnetni centar je predstavljen na dijagramu u smislu onih bijelih podruja u krugovima koji prestavljaju (vanjskog) ovjeka. Ako se taj magnetni centar, koji se u ovjeku stvori, kasnije pravilno i razvije, on e zauzeti svoj vlastiti oblik i poee da ispoljava odreeno dejstvo na posljedice koje su nastale djelovanjem A strelica, koje su stalno aktivne. Magnetni centar e ih odbijati. Ponekad to odbijanje crnih strelica moe biti i veoma estoko i beskompromisno. Uopteno govorei, taj magnetni centar kri, prevazilazi ili potire zakone vanjskog ivota, pa time i provocira mnoge sukobe u ovjeku i oko njega. Ukoliko ovjek izgubi tu bitku, on e se pojaviti iz nje sa uvjerenjem da su B uticaji nita drugo do jedna iluzija; jedina realnost je ona koja se predstavlja A uticajima. Tada se onaj magnetni centar koji on stvorio u sebi polako re-apsorbuje i gubi. Sa ezoterike take gledita, takva jedna situacija je mnogo loija od one u kojoj je on bio kada je tek poeo da razlikuje A i B uticaje. Meutim, ukoliko on izae iz te bitke kao pobjednik, onda e njegov magnetni centar da se konsoliduje i ojaa, te e ga tako dovesti do jednog ovjeka koji ima C uticaje, koji su jai od onih koje on ima, i koji posjeduje jedan jai magnetni centar. Tako, u nastavku, poslednji ovjek koji je u vezi s nekim drugim, posjeduje D uticaje, koji e biti njegova veza sa Ezoterikim Centrom E. Odatle, taj ovjek u svom ivotu nee vie biti izolovan. On e, u svakom sluaju, nastaviti da ivi izloen dejstvu A uticaja, koji e dugo vremena ispoljavati na njemu to svoje dejstvo; meutim, malo po malo, zahvaljujui efektima uticaja lanca B-C-D-E, njegov magnetni centar e se razviti. U skladu sa stepenom svog razvoja, taj ovjek e izbjei dominaciji Zakona Sluajnosti i ui e u domen Svijesti.
24

Ukoliko on to uspije da ostvari prije svoje smrti, onda on moe da kae da nije ivjeo uzalud. ~***~ Ovdje moramo napomenuti da nije rijedak sluaj da se ovjek cijelo vrijeme zavarava vjerujui da apsorbuje i reaguje na B uticaje, dok on u sutini apsorbuje A uticaje, koji kao i neke od onih crnih strelica sluajno idu u istom pravcu i paralelno sa B uticajima. [Ovo podrazumjeva da se A uticaji mogu i maskirati kao B uticaji.] Tako e to dovesti ovjeka u kontakt sa ljudima koji imaju magnetne centre iste prirode kao i on; koji su sami sebe na isti nain zavarali ili zavaravaju druge, i koji nemaju nikavu direktnu ili indirektnu vezu sa ezoterikim Centrom. ~***~ Kakvu garanciju ovjek moe imati da nee samog sebe zavarati i nai se u pomenutoj situaciji? Odgovor je jednostavan: istou magnetnog centra on mora skrupulozno odravati od poetka pa sve do kraja svoje evolucije. ~***~ Kakve se to promjene dogaaju u mentalnom organizmu kojeg smo nazvali Linost, kao rezultat pojave i rasta magnetnog centra unutar nas? Generalno se moe rei da e on pomoi u razvoju i perfekciji naih niih centara. Pod njegovim uticajem odnos izmeu niih centara e biti radikalno modificiran, to e onda imati snaan uticaj na ovjekov ivot. To na drugoj strani moe da ima i odreene reperkusije na njegove odnose sa onima oko njega. Vidjeli smo da se nii centri zajedno sa svim svojim sektorima nalaze u stalnoj meusobnoj zavisnosti jedan od drugog. Kao rezultat toga, svaka akcija ili pokret jednog od njih povlai odreene odgovore u ostala dva centra. Zbog svega toga, sve dok je mentalni ivot ovjeka baziran na tim raznoraznim kombinacijama i procesima koji se odigravaju u niim centrima, ovjek nije u stanju da ima bar jednu istinski istu misao, isto osjeanje ili da donese neku definitivnu odluku. Nain na koji te mehanike veze funkcioniu je upravo i razlog zato je sve u ovjeku pomjeano. Iako ti odgovori drugih centara nemaju nikada istu snagu kretanja kao centar iz kojeg je odreena akcija potekla, ovjek ih ipak ne moe ignorisati. Taj fenomen zajedno sa nedovoljnim razvojnim stadijumom ovih centara kao i sa raznim poremeenim odnosima izmeu njih, ujedno je i razlog za sve one sumnjiavosti i untranju borbu u kojoj se ovjek svakodnevno nalazi. Mehanike veze izmeu niih centara predstavljene su na sljedeem dijagramu:

Slika 6 Kod vanjskog ovjeka ove veze su uglavno dovoljno vrste da funkcioniu tokom cijelog njegovog ivotnog vijeka, mada se u nekim sluajevima u modernom ivotu deava i to da neke
25

od njih zakrljaju ili puknu, pogotovo ona izmeu intelektualnog i emotivnog centra. Kod takvih individua onda dolazi do gubitka svakog osjeaja moralnosti (kao i savjesti). Razne promjene kod ovih veza mogu da proizvedu cijelu jednu seriju psiholokih fenomena, to se esto ispoljava u vidu jedne hipokrizije, koja vremenom postaje sve vie i vie izraajna. To na kraju moe da dovede do njihovog pucanja, te tako ovjek postaje nemoralan. ~***~ Pojava magnetnog centra moe da prouzrokuje duboke promjene u mentalnom organizmu. Nakon ostvarenja odreenog stepena rasta, taj centar uspostavlja direktne veze, - koje nisu vie mehanike, nego svjesne prirode, - sa ostala tri centra (pogledaj dijagram).

Slika 7 Kada se ove nove veze dovoljno konsoliduju, one zamjenjuju stare, koje se na kraju gube. Nakon toga ovjek ponovo ostvaruje sposobnost da ima iste misli i ista osjeanja; ne vie izvitoperena usljed njihove meusobne mehanike zavisnosti. Od te take, svaki od ovih centara e biti u stanju da radi nezavisno i pod kontrolom magnetnog centra, koji osigurava njihovu koordinaciju. Tako prestajemo da budemo rtve naih impulsivnih akcija i reakcija a nae reakcije na vanjske uticaje raznovrsne prirode, postaju sve vie i vie reflektivnije i svjesnije. Meutim, ne smijemo se zavaravati da jedno ovakvo stanje nastaje preko noi. Radi se o jednom dugotrajnom procesu neprestane borbe, sa jednom serijom uspona i padova. Vie nego jednom, onaj koji trai Put, zapadae u krizu i obeshrabrenje; vie nego jednom, inie mu se da ga sve ovo gura van granica njegovih sposobnosti, to se ovog ivota tie; ponekad e se on osjeati shrvanim pod teretom izazova i problema kojima e biti zasut za vrijeme te svoje potrage. Uostalom, ve odavno je poznato da ezoterina nauka u svojim poduavanjima ide mnogo dalje od jednostavnog pruanja informacija. Njen cilj nije nita drugo do transformacija upravo onog bia koji je prouava. [Svucite starog ovjeka s djelima njegovijem i obucite novoga (Pavle, Koloanima, III, 9 10)] U svakom sluaju, kad ezoterina nauka nudi sve, ona takoe, zauzvrat, i zahtijeva sve. ovjek mora da plati sve. Nemogue je dosegnuti Istinito putem lai i hipokritinih igara, jer u ovom sluaju mi traimo da stvarno jesmo a ne da se samo ini da jesmo. ~***~ To je ono kako stvari stoje, gledajui odozdo, s take gledita Linosti, koja se ponaa na osnovu maksime: Ovo je moje, i to je tako. [Navodno, cijeli univerzum se trese od smijeha kad uje da neko rezonuje na ovakav nain.]

26

Gledajui odozgo, stvari se mogu vidjeti u sasvim drugaijem svjetlu. Linost vanjskog ovjeka je smrtna. U skladu s tim, sve one vrijednosti kojima ona normalno tei su samo privremene: one su joj samo posuene. S obzirom da su one nepostojane, one su i iluzorne. Ezoterino uenje pokazuje put prema stalnom. Da bi se ono dostiglo, od ovjeka se trai da odvoji svoje srce od nepostojanog, koje ga vue prema ambisu. Ezoterika nudi ovjeku isto zlato, - koje on nije u stanju da prepozna u zamjenu za njegov lani novac, koji on smatra pravim. ovjek, uplaen da e biti prevaren, oklijeva te tako i pati. [U odreenom smislu, od Linosti se trai da ona bude i ponizna. Naravno, religije su izvitoperile ovaj koncept, te od ljudi zahtjevaju poniznost prema bogu, jednom izdvojenom i svemonom entitetu, kao i ostalim autoritetima ovdje na zemlji, dok je u sutini, ovjekova Linost je ta od koje se oekuje da bude, na neki nain, ponizna u odnosu na njegovo istinsko Ja. U svakom sluaju, sada emo ispitati pojam onoga to je suprotno od poniznosti, a to je ponos.] U ezoterikom smislu, ponos je afirmacija svog preimustva, od strane Linosti, u odnosu na istinsko Ja. Kod vanjskog ovjeka takav jedan stav je sasvim prirodan. Ako on uspije u ivotu, to e mu onda potvrditi kako je on bio u pravu. Meutim, ezoteriki zakon je nedvosmislen bog kae: ja stojim na vratima i kucam, to znai da je svaki ovjek stalno izloen pritisku koji dolazi iz ezoterinog Centra u obliku B uticaja. Meutim, ovjek mora da otvori vrata svojim vlastitim trudom; drugim rijeima, on mora razluiti te uticaje; onda se Linost, savladavajui svoju ponosnu prirodu, mora pokloniti i prihvatiti superiornost istinskog Ja. Ona to mora uiniti unaprijed, jednim aktom vjere i nade a da istovremeno ne zna tano, - gdje e to sve da vodi. Tako smo mi pozvani da imamo jedno povjerenje u boga. To je uloga poniznosti, koja je sine non qua uslov za bilo kakav praktian ezoteriki rad. Odatle moemo da razumijemo znaenje i one stare maksime: bog zazire od ponositih a milosrdan je prema poniznim. Znai, Linost koja normalno upravlja ovjekom, zajedno sa Ja tijela, mora da se pokori istinskom Ja i da mu prui utoite. Da bi se to ostvarilo, mora se savladati jedna velika prepreka, koja bi se mogla predstaviti ovako: Iluzija, koja misli da je realnost, smatra realnost iluzijom. Sile Iluzije dejstvuju kod ovjeka najvie uz pomo seksualnog centra, ili tanije, na njegov raun. Ukoliko ignoriemo veze izmeu centara, ovjekova kompletna struktura izgleda ovako:

Slika 8 Seksualni centar je analogan viim centrima: on je nedjeljiv, nema svoj negativni dio, i nije podijeljen na sektore. Meutim, nii intelektualni centar ili nii emotivni centar ili oba zajedno mogu uzurpirati dio njegove energije. To prouzrokuje nastanak negativnih fenomena, meu kojima moemo pomenuti zabunu izmeu nerealnog i Realnog (neistinskog i Istinskog), kao i mnoge manifestacije beskompromisnosti.
27

Ukoliko se odupremo ovim iskuenjima, onda e se Ja Linosti sve ee pomijerati i boraviti u magnetnom centru. S tim u vezi, to due Ja Linosti boravi u magnetnom centru i identificira se s njim, utoliko e taj centar i bre rasti. Kada magnetni centar oformi svoju strukturu, on onda postaje neprikosnoven autoritet nad sva tri centra Linosti. Tako onaj koji je bio ovjek tipa 1, 2 ili 3, postaje ovjek 4. Kroz cijeli ovaj proces svoje evolucije ovjek ima zadatak da obraa panju na modalitet funkcionisanja svakog od ova tri centra, zadavajui svakome od njih odgovarajuu ulogu i odravajui ih u ravotei (ekvilibracija). Tako se magnetni centar odgaja na najoptimalniji nain. Kako se odvija taj pravilan rast magnetnog centra, tako on postepeno apsorbuje u sebe nii emotivni centar, identifikujui se, cijelo to vrijeme, sa viim emotivnim centrom. Kada su sva tri nia centra potpuno razvijena i ekvilibrirana, magnetni centar se jednom za uvijek identifikuje sa viim emotivnim centrom, vukui zajedno sa sobom nii emotivni centar, kojeg on (vii emotivni centar) na kraju apsorbuje. Od tog momenta e nii emotivni centar zajedno sa magnetnim centrom formirati jedan integralni dio vieg emotivnog centra.

Slika 9 Kada se jedna takva unija ostvari, onaj koji je uradio taj posao na samom sebi, postaje Nasuprot ljudima tipa 1, 2 i 3, koji se nazivaju vanjski ljudi, ljudi 5, 6 i 7 su unutarnji ljudi. Kada uspostavi vezu izmeu vieg emotivnog i vieg intelektualnog centra, ovjek 5 postaje ovjek 6, nakon ega, sve to mu preostaje to je da uvrsti tu vezu i njene rezultate. Ta konsolidacija ujedno predstavlja i poslednju fazu ezoterike evolucije. Zadaci koji se trebaju ostvariti u svakoj fazi evolucije mogu se predstaviti ovako: ovjek 5.

ovjek 4 - mora da prizna postojanje tri nia centra, da im omogui rast i razvoj do krajnjih moguih granica, i da regulie njihov rad; ovjek 5 - stie nove sposobnosti i moi; ovjek 6 razvija svoje novosteene sposobnosti do krajnjih granica; ovjek 7 konsoliduje steene rezultate

Ta konsolidacija se postie sublimacijom seksa.

28

Kad uzmemo u obzir sliku br. 8, kompletnog ovjeka, moramo imati na umu da e sada ista ta slika, gledajui iz drugaijeg ugla, izgledati ovako:

Slika 10 To je ematski prikaz ovjeka koji je postao kompletan i besmrtan. Vii emotivni centar, sada smjeten u centru ovog dijagrama, apsorbovao je u sebe nii emotivni centar. ~***~ Ljudi tipa 1, 2, i 3, vjetaki egzistiraju pokretani energijom iz seksualnog centra, koja se slobodno kree kroz tri nia centra, i uz pomo jednog provizornog Ja Linosti, koje je nestabilno, lieno logike i koje se stalno mijenja. Ta situacija se kompletno mijenja kad uspjenim prolaskom kroz prvu fazu ovjeka 4, - istinski tragalac postane unutarnji ovjek: 5, pa 6 i na kraju 7:

Postajui ovjek 5, on postaje stalno svjestan svog ---- istinskog Ja Postajui ovjek 6, on stie stalnu --------------------------- Svijest Postajui ovjek 7, on se oslobaa uz pomo sticanja istinske ------------------------------------ Volje

Ja Svijest Volja obrazuju trostruko dostignue ezoterinog uenja, a to je ujedno i nagrada za sav trud koji je svjesno uloen od strane tragaoca. Uz pomo ovakve evolucije, ovjek moe prevazii posljedice Adamovog pada i postati duhovni ovjek, te tako i biti iniciran u boansku mudrost.

[Napomena: bitno je da se pojam poniznosti koja se trai od tragaoca, pogreno ne shvati, te da tako ovjek ode u drugu krajnost, odnosno, pone da zanemaruje svoju Linost ili tijelo. Bitno je da ovjek vrednuje neto onoliko koliko to neto stvarno zasluuje. U istom kontekstu, Tradicija preporuuje da ovjek tretira svoju Linost i tijelo isto kao to bi i dobar konjuar tretirao jednog konja. Ukoliko mu poklonimo dovoljnu panju i njegu, pravilan tretman i trening, taj konj e biti u stanju da nas daleko odnese.]
29

IV dio

Univerzum Bez obzira sto dananji ovjek sve vie i vie ima tendenciju da odvaja sebe od prirode, sa ezoterike take gledita on se smatra jednim integralnim dijelom, kako majke Zemlje, tako i Univerzuma. Isto tako, na ovaj Univerzum, zajedno sa svim onim to je u njemu, gleda se kao na jedan ivi organizam. Gledajui svemir iz nae perspektive, on nam se ini ogromnim, meutim, gustina cijelog njegovog sistema analogna je gustini naeg tijela, tako da se ovjek u Univerzumu moe porediti sa jednim mikro-organizmom u ovjekovom tijelu. Kada bi mogli vidjeti svoje tijelo iznutra, iz perspektive jednog mikro-organizma, onda bi nam se ono inilo kao zvjezdano nebo puno galaksija koje bi, u stvari, bili nai organi. Nasuprot tome, kada bi i mi bili dovoljno velikih dimenzija, onda bi vidjeli ovaj univerzum kao jedno tijelo, odnosno, jedan ivi organizam. Ovdje se samo radi o efektima Principa Relativiteta. ~***~ Kakvo onda znaenje ima ovjekov ivot u ovom kosmosu, kavog ga mi znamo? ovjekov ivot ima dvije svrhe: kao elemenat univerzalnog organizma on slui ispunjenju njegovih ciljeva kao jedna izolovana individua, on moe da ima i sprovodi u djelo svoje vlastite ciljeve

Kako bi se ovo razumjelo, moemo se posluiti sljedeim primjerom: Uloga ovjeka u Univerzumu slina je ulozi jedne elije u ovjekovom tijelu. Svaka elija predstavlja dio nekog organa koji je opet dio grupe organa koji omoguavaju obavljanje odreenih funkcija organizma kao jedne cjeline. U svemu tome, postoje i dva zakona koji tu vladaju a to su Generalni (ili Opti) Zakon i Zakon Izuzetka. Prvi zakon dri eliju na svom mjestu, dok joj drugi omoguava odreenu slobodu. Generalni Zakon osigurava da organ, iji je elija dio, nesmetano obavlja svoju funkciju. U skladu s tim, elije koje sainjavaju taj organ moraju tokom svog ivota da odigraju ulogu koja im je data. Taj zakon nalae elijama da ostanu na svom mjestu, odrade svoj posao i da posvete svoj ivot ispunjenju zadatka koji im je dat. Iz toga se podrazumjeva da ukoliko taj zakon ne bi drao odreene elije unutar granica organa kome pripadaju i ukoliko se one ne bi povinovale izvrenju svojih zadataka, onda ni taj organ ne bi bio u stanju da funkcionie, to bi nadalje dovelo do poremeaja na nivou cijelog organizma. Tako taj zakon osigurava zdravlje cijelog organizma. Poznato nam je da organizam moe da pretrpi bez veih posljedica prestanak funkcije odreenog broja elija, pa ak i kad se neki dijelovi njegovih organa ili neki organi potpuno odstrane. Generalni Zakon nadgleda funkcionalnost odreenih organa u svoj cjelini, tako da nestanak odreenog broja elija moe relativno lako promai njegovoj panji, ako to drastino ne naruava rad cijelog organa. Organi u veini sluajeva mogu da kompenziraju manje poremeaje nastale usljed nefunkcionalnosti odreenog broja elija. Tako se simbolino moe rei da one elije koje uspiju da umaknu, ulaze u domen u kojem vlada Zakon Izuzetka.
30

Mada za razliku od elija koje vjerovatno nesvjesno izmiu ispunjenju svojih obaveza, kod ovjeka se sve ovo dogaa na jedan drugaiji nain. Kao elija ovjeanstva, ovjek ini dio organskog ivota na Zemlji. Taj ivot u svojoj cijelosti predstavlja jedan veoma osjetljiv organ nae planete, te igra i veoma vanu ulogu u ekonomiji sunevog sistema. Kao jedna elija tog organa, ovjek se nalazi pod uticajem Generalnog Zakona, koji ga dri na svom mjestu. Ovaj zakon ima i odreen stepen tolerancije, te dozvoljava ovjeku neto slobodnog kretanja u okviru zadatih granica. Unutar tih granica, prostor koji je ovjeku ostavljen za kretanje je objektivno gledajui veoma mali, mada se nekome on moe subjektivno initi i veoma velikim. Tu ovjek moe dati maha svim svojim fantazijama i ambicijama a da sve to nema nikakvih tetnih posljedica na funkcionalnost organa kao cjeline. Neki od elemenata koji ine Generalni Zakon su: glad, pa odatle potreba da se radi kako bi se obezbjedio fiziki opstanak; drugi faktor je lanac: seksualni instinkt - nagon za razmnoavanje roditeljska panja i ljubav prema djeci. Ezoterika maksima objanjava ovo na sljedei nain: tjelesna ljubav je potrebna za opte dobro. Treu grupu faktora koji su ovdje u pitanju ini, - strah, zajedno sa svim svojim mnogobrojnim varijantama. Onaj prostor koji je ovjeku ostavljen od strane Generalnog Zakona, moe se ukratko predstaviti pojmom burujske sree. Tu se podrazumjeva cijela jedna pletora karijera u svim granama drutvenih aktivnosti; bogatsvo; porodica; ljubav; priznanja itd. Sve dok ovjek prihvata princip finalne anihilacije svoje Linosti bez pomisli na pruanje otpora, on moe proivjeti svoj ivot bez veih posljedica nastalih djelovanjem Generalnog Zakona na njega. Stvar je potpuno drugaija ukoliko on pokua da prevazie granice koje je ovaj Zakon uspostavio. On se tada direktno suprotstavlja djelovanju tog Zakona i svih njegovih derivata na njega. Generalni Zakon onda djeluje na njega simultano, na nekoliko nivoa: fizikom, mentalnom i moralnom. Njegovo dejstvo na moralnom planu ovjek je jo od pamtivjeka sklon da interpretira kao jednu personifikaciju poznatu kao: avo. U Tradiciji (Doktrini) demonologija zauzima jedno znaajno mjesto. Tu nalazimo opise mnogih veoma sofisticiranih i podmuklih naina kojima se avo slui kako bi se crne ovce obeshrabrile i odagnale svaku pomisao na promjenu uslova igre ili bijeg iz tora. Upravo kad ponu sticati prve rezultate svog ezoterinog rada, mnogi e se susresti i sa ovim aspektom otpora. Ono to se mora razumjeti je to da kad pree u domen Zakona Izuzetka, ovjek se direktno suprotstavlja Generalnom Zakonu. Njega se ak poziva da ga zbaci, bar na individualnom nivou. ovjekovo spasenje e onda zavisiti od njegove pobjede nad avolom, koji je kako smo ve rekli, personalizirani moralni aspekt Generalnog Zakona. Ovdje moramo imati na umu da su oba ova zakona boanske prirode, te stoga ovjek nema ega da se boji. Izborom da ivi na podruju djelovanja Zakona Izuzetka, ovjek i dalje slui cjelini, samo na jedan drugaiji i neuporedivo efikasniji nain. Tako, za vrijeme te svoje borbe protiv prvog zakona, on je esto izloen raznim ispitima, najee u obliku iskuenja. Ukoliko se ovjek vrsto usmjeri prema ostvarenju svog cilja, koji u ovom sluaju podrazumjeva spasenje i slobodu, on e uspjeno da prebrodi sve prepreke koje e mu se ispostaviti na putu. Tako e on dokazati da ima dovoljnu snagu da se otrgne autoritetu Generalnog Zakona. Nakon toga, ovaj zakon ce poeti da djeluje na njega indirektno, u veini sluajeva preko njegovih blinjih, ukoliko i oni ne idu istim putem: to dejstvo se onda ispoljava na moralnom podruju, esto u emocionalnom obliku, odnosno, apelima na njegovu sentimentalnost i najvia osjeanja,
31

zabrinutost za njegovo mentalno stanje, nagovaranje da se ponaa kao i svi drugi i ispunjava svoje obaveze; prijetnje tipa: ekser koji najvie stri, prvi je koji biva udaren ekiemitd. [To je situacija kad poinje da vai ono: I neprijatelji ovjeku postae domanji njegovi. (Mateja, X, 36)] ~***~ Sada emo jo jednom ponoviti, jer je to veoma vano, - ezoteriki rad je po samoj svojoj prirodi jedno revolucionarno djelo. Tragaoc trai promjenu svog stanja: da bi prevaziao Smrt i ostvario Spasenje. [Jer ako ivite po tijelu, pomrijeete; ako li duhom poslove tjelesne morite, ivljeete. Rimljanima VIII; 13] ovjek koji ivi pasivno i nesvjesno na osnovu prvog zakona ak i u sluaju da je veoma primjeran graanin nalazi se na onom irokom putu koji vodi u propast; onaj koji izabere Zakon Izuzetka, krenue onom uskom stazom] ~***~ Univerzum je stvoren u Prostoru, Vremenu i u Ekvilibrijumu. Tri fundamentalna uslova Svega to Jeste/Kreacije manifestuju se u ovom Univerzumu u obliku tri osnovna ivotna principa: statikom, dinamikom i neutralizirajuem principu. Sve to postoji u Kreaciji, moe se analizirati i prouavati na bazi ova tri principa. Oni istovremeno vae na svim nivoima Kosmosa. Ako uzmemo za primjer stvaranje nekog preduzea, prvo se kree od same ideje o njegovom osnivanju, taj projekat se onda studira i na osnovu svega toga se prave odreeni planovi. To je bazirano na Statikom Principu. Onda se prelazi na praktinu realizaciju ideje, u skladu sa Dinamikim Principom, gdje se svaki od ovih principa ponaa i manifestuje u skladu sa odreenim zakonom. U praksi bi ovo preduzee propalo ukoliko direktori ne bi uzeli u obzir trei princip Ekvilibrijuma i paljivo ga aplicirali na to svoje stvaralako djelo. Taj princip se mora potovati od samog poetka projekta, jer on ovdje podrazumjeva odravanje ravnotee izmeu radova potrebnih da se preduzee osnuje, kao i raspoloivih materijalnih i drugih sredstava. Ukoliko se radi o naunim studijama a tu takoe spadaju i ezoterine nauke i tu se mora odravati ekvilibrijum, ali na malo drugaiji nain: u ovom sluaju, plan za uenje mora odgovarati predmetu i strukturi onoga to se prouava. ~***~ Postoje i dva fundamentalna zakona koji vladaju svime to postoji i ivi na svakom koraku Univerzuma. Prvi od tih zakona uslovljava postojanje svega to ispunjava Kosmos, bilo da se radi o biima, objektima ili dogaajima. Drugi fundamentalni zakon vlada svakom aktivnou i kretanjem, posebno procesima ivota u svim njegovim oblicima, sve do onih najsuptilnijih kretanja karakteristinih za misli i osjeanja. Ta dva fundamentalna zakona su sveprisutna i oni prozimaju sve, tako da njima nita ne moe izmai. ~***~
32

Slika br. 1 Zakon Broja Tri

U ezoterici, prvi zakon se zove - Zakon Broja Tri (ili Zakon Trojstva). Sve to postoji, postoji kao rezultat konvergentnih dejstava tri sile, na jednu istu taku i u isto vrijeme: pasivne, aktivne i neutralizirajue. Pasivna sila je produkt statikog principa: Prostor. Aktivna sila je proizvod dinamikog principa: Vrijeme. Neutralizirajua sila obezbjeuje odravanje Ekvilibrijuma u cijelom Univerzumu, na svakom njegovom nivou. S obzirom da se ovdje radi o silama, sve tri ove sile su - aktivne. Imena su im nadjevena u cilju opisivanja uloge koju svaka od njih igra u toj meusobnoj saradnji iz koje se raa odreeni fenomen koji se uzima u obzir, odnosno, manifestuje. Gledajui iz tog ugla, ivot u ovom Univerzumu je jedan stalni proces neprekidnog stvaranja koji se odvija u svakom njegovom domenu, na svakom njegovom nivou i na svakom koraku. Jedan od klasinih primjera na kojima se moe predstaviti meusobna interakcija ove tri sile je kruh. Da bi smo ga napravili, mi moramo imati brano, vatru i vodu. U ovom sluaju, brano je provodnik pasivne sile, vatra aktivne a voda neutralizirajue sile. Bitno je shvatiti da supstanca koja u jednom sluaju slui kao provodnik pasivne sile, u nekom drugom sluaju moe da bude provodnik aktivne a u treem, neutralizirajue sile. U sluaju trgovine, roba predstavlja pasivnu silu, elja kupca za odreenom robom, - aktivnu silu, dok novac ovdje slui kao neutralizirajua sila. Isto tako se moe rei i da, u optem smislu, ponuda predstavlja pasivnu, potranja aktivnu a plaanje neutralizirajuu silu. I pasivna sila je sila i kao takva ona moe da ima aktivan karakter. Na psiholokom planu, armantnost ili seksipilnost neke ene moe predstavlja pasivnu silu koja je po svojoj sutini aktivna. Neutralna sila najee izmie naoj panji zbog bipolarne prirode naeg uma. Ona u nekim sluajevima moe da igra i ulogu katalizatora dok je njena fundamentalna uloga u - povezivanju. Tako kod kruha imamo i razne mogue varijacije u meusobnoj interakciji ovih sila.
33

(Previe vatre - zagorio hljeb, premalo vode - tvrd hljeb, premalo vatre - prijesan hljeb) Pasivna sila sadri u sebi sve mogunosti stvaranja odreenog fenomena, aktivna sila intervenie kao izvoa (realizator), dok se neutralizirajua sila ponaa kao regulator odnosa izmeu druge dvije sile, koji odreuje njihovu dozu na jedan optimalan nain. To ujedno i objanjava injenicu zato je pasivna sila ta kojoj se pridaje pre-eminencija ovog fenomenalnog svijeta. Ta pre-eminencija je bila direktan rezultat stanja kod prvog Stvaranja Svijeta. Da bi prelo iz ne-manifestovanog, monopolarnog stanja koncentrisanog na svoju posebnu svijest i sutinu, u kojem se Boanstvo nalazilo prije Stvaranja Svijeta, - u manifestovano stanje, prva je morala biti - misao. Tako ste Vi ti koji ste bili prvo zamiljeni. Ta ideja koja je podrazumjevala i Boansko portvovanje u smislu osuivanja samog sebe na samo-ogranienje, sadri u sebi Ljubav, kao onu treu, neutralizirajuu silu. Tako je nastalo Univerzalno Ja i Univerzalno Vi, sa ljubavlju kao neutralizirajuom silom, koja odrava odnose izmeu jednog i drugog. Tako moemo odatle da vidimo da je odnos/stav Apsoluta regulisan u skladu sa pasivnom silom. Tako od pocetka Kreacije, boanska egzistencija postaje bipolarna, dok je ljubav ta koja igra neutralizirajuu ulogu u odravanju odnosa izmeu univerzalnog Ja i univerzalnog Vi. Stoga je veoma bitno da sami potraimo primjere gdje se oituje dejstvo Zakona Broja Tri, ne samo da bi sami sebi dokazali njegovo postojanje, nego da bi ubrzali re-edukaciju nae inteligencije na jednoj ezoterinoj bazi. Ve znamo da je struktura nieg intelektualnog centra bipolarna. Ta struktura je perfektno adaptirana u skladu s onim to se u pravoslavnom ezoterikom uenju Tradicija naziva Svijetom. Ovaj Svijet se u svoj svojoj cjelokupnosti sastoji od jednog konglomerata A uticaja, to smo ve jednom pomenuli. To je ovaj svijet u kojem mi sada ivimo i koji se ovjekovoj Linosti ini kao jedina realnost, dok je istovremeno injenica da je on relativne prirode pa ak i iluzoran. Analizirajui dijagram u 3-em dijelu teksta na kome su prikazane A i B sile, vidjeli smo da A sile, predstavljene u smislu onih crnih strelica koje se kreu u raznim pravcima, imaju svoje isto toliko jake rivale koji djeluju iz suprotnih pravaca, tako da se njihovo zbirno dejstvo u tim meusobnim odnosima potire. To nam ujedno simbolizira Stvaranje Svijeta koje poinje od Nule dijelei se na dvije grupe sila koje su jednake po svojoj snazi ali dijametralno suprotne po pravcu svog djelovanja. Tako i bipolarna struktura nae inteligencije, kao jedno olienje (slika i prilika) ovog Svijeta, omoguava ovjeku da prouava i raspoznaje sve A uticaje, da se orjentie u poljima njihovih neposrednih i najudaljenijih uticaja, da primjenjuje neke svoje sposobnosti i vjetine na njih u smislu istraivanja, proraunavanja, kombinatorike, intervenisanja, djelovanja, pa ak i stvaranja unutar granica polja dejstava tih sila. Meutim, mi znamo da je ovaj Svijet u svojoj sutini iluzorne prirode; da B uticaji predstavljaju jedinu neprikosnovenu i neunitivu realnost u ivotu. [Ne sabirajte sebi blaga na zemlji gdje moljac i ra kvari, i gdje lupei potkopavaju i kradu. Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni ra ne kvari, i gdje lupei ne potkopavaju i ne kradu. (Mateja VI 19-20)] Ovdje se, znai, radi o dva svijeta koji meusobno proimaju jedan drugog. Prvi je ovaj svijet koji se sastoji od jedne skupine A sila zemlja; drugi je ezoterini svijet nebeski svijet, sainjen od B sila.
34

Od tragaoca se sada oekuje da paljivim prouavanjem ovih triju sila, naui kako da prepozna dejstvo A i B uticaja, i da ih meusobno raspozna. Ovo je jedan od najvanijih elemenata one re-edukacije koju smo maloprije pomenuli. ~***~ Razliku izmeu A i B uticaja ne smijemo previe usko shvatati. Moramo imati na umu da A uticaji djeluju kroz Generalni Zakon i da se oni takoe moraju povinovati Boanskoj volji. Njihova je uloga da slue interesima cjelokupnog Ustrojstva. Meutim, ne smijemo zaboraviti da je ipak sve relativno. Oni koji prouavaju ezoterine nauke ne smiju ni u kom sluaju da se ponu naivno suprostavljati A uticajima, juriajui na njih kao Don Kihot na vjetrenjae. U takvim sluajevima, A uticaji e se meusobno udruiti i veoma silovito i razorno suprostaviti onima koji ih napadaju. Zadatak tragaoca nije da unitava A uticaje ili da se probija izmeu njih. On mora da izbjegne izvan uticaja tih sila. Moramo biti svjesni da mi to ne moemo uiniti svojim vlastitim snagama, nego samo uz pomo prikupljanja B uticaja boanskih sila sa jedne vie ravni postojanja, koje su mnogo monije. Mi im moramo pokloniti nae povjerenje i pruziti dokaz nae vrste rijeenosti da se oslobodimo dejstva A uticaja, kojim vlada Generalni Zakon, potpomognut od strane Zakona Sluajnosti. Onaj iji se napori kruniu uspjehom, - koji postigne jedan vii nivo bia, dobie priliku da uestvuje u ivotu, upravljanju i razvoju te vie ravni postojanja. U mnogim sluajevima, on e morati da obavi i neku misiju ili zadatak u svijetu A uticaja. Iznad svega, sav ovaj posao trai jedno temeljito prouavanje bipolarnog svijeta a inteligencija je jedini alat koji posjedujemo kako bi to mogli da ostvarimo. Na bipolarni intelekt, ovakav kakvog ga imamo, omoguava nam da upoznamo i razumijemo, prema Platonovom principu, slino uz pomo slinog. Znajui sve ovo, uenik ezoterinih nauka mora veoma dobro da pazi da ne zapadne ni u kakve ekstremnosti, koje promoviu neka ezoterina uenja; on ni u kom sluaju ne smije da potcjenjuje ili zapostavlja svoje intelektualne sposobnosti. Inteligencija se mora razviti i izotriti do krajnjih granica a misao mora postati otra kao vrh igle. Na kraju, ne smije se zaboraviti da Linost, uprkos njenoj kompleksnoj strukturi i mnogim njenim sposobnostima, nije nita drugo do jedan instrument ije funkcionisanje ostaje uvijek isto mehaniko. Upravo zbog toga, to se ezoterinih stvari tie, ona ne zna, niti e ikada ita znati sa nekom sigurnou. Samom svojom agnostikom prirodom, zaokupljenima raznim fenomenima, ona je svojim oblikom i funkcijom ograniena na tri dimenzije. Tako ona nije u stanju da prevazie te granice, te iskreno prihvata ovaj svijet A uticaja jedinom realnou koja postoji. ~***~ Nakon sto smo saznali neto o Zakonu Trojstva, sada e nam biti lake da razumijemo i Zrak Stvaranja/Kreacije (slika br. 1). Na svom poetku, Apsolut se nalazi u svom prvom vidu Njegove manifestacije. On je Jedan, i te tri sile postoje meusobno sjedinjene unutar Njega. To ujedno podrazumjeva onu tradicionalnu doktrinu Svetog Trojstva, u svojoj sjedinjenosti i nepodjeljivosti.

35

Te tri sile Apsolutnog, obdarene autonomnom voljom ali meusobno zavisne, stvaraju cijeli ovaj fenomenalni Univerzum i sve sto on sadri. Na prvom koraku, one stvaraju Svijetove. Ti Svijetovi, sada razdvojeni od Jednog, direktno su ovisni o volji Apsoluta. Stvoreni od strane tri (sada) razjedinjene sile oni su i dalje stalno njima proeti. Daljim razvojem Zraka Kreacije, odozgo prema dolje, stvaranje se stalno odvija istim ovim procesom. Svaki svijet je stvoren od strane tri sile koje su njemu namijenjene i jednako podvrgnute autoritetu sila koje upravljaju prethodnim fazama stvaranja. Svaka od ovih stvaralakih sila predstavlja grupu zakona istog reda i ti zakoni e uslovljavati svijet koji pripada odreenom nivou kako bi omoguili da on obavlja svoju funkciju. Tako idui odozgo prema dole, stepenicu po stepenicu, stiemo i do same kore Kreacije; volja Apsoluta proima sve i sva bia u Univerzumu sve do najprimitivnijeg organizma, i jo dalje sve do najinertnije materije, koju Tradicija oznaava pojmom - kamen. Mi ovdje na zemlji ivimo vezani sa 48 grupa zakona to je jedan enorman broj. Kada ovim zakonima dodamo jo i one zakone koji su potekli iz ljudskog drutva, onda se moe rei da mi ivimo u jednoj divljini zakona i stoga nije nikakvo udo to u ivotu stalno nailazimo na sve vrste kojekavih prepreka. Spasenje ovjeka se upravo nalazi u progresivnom oslobaanju od ovih zakona. Ezoterika nauka nam kae: Mi se ne moemo boriti protiv ovih zakona, kojima smo vezani, napadajui ih jednog po jednog; takvim jednim ponaanjem ne moemo nita postii. Trebale bi nam hiljade ivota da bi postigli eljeni rezultat na jedan takav nain. Meutim, postoje anse da se sve to prevazie, to emo vidjeti kasnije. ~***~ S obzirom da ova hijerarhija zakona nije nita drugo do hijerarhija moi, to smo vie njima vezani, utoliko manje moi imamo. Tako moramo prvo da razumijemo pojam mo. U ezoterici, mo znai sloboda. ~***~ Ljubav je inicijalna kreativna sila. Ona je ona neutralizirajua sila koja vee univerzalno Vi sa Apsolutnim Ja. Iako uvijek ista po svojoj sutini, ova sila proima cijeli Univerzum od njegovog vrha do dna, uzimajui razliite oblike na svakom koraku Kreacije. [Bog je Ljubav. Iz toga proistie: Ljubav je Bog.] Ljubav, kao boanska hipostaza, manifestuje se u Univerzumu kao sila renesanse i stalnog obnavljanja. ~***~ ivot u ovom univerzumu organizovan je i odvija se u jednom striktnom i perfektnom redu. Mi to esto ne moemo primjetiti zbog nedostataka u naoj percepciji i prosuivanju. Ovo su bile najbitnije karakteristike prvog boanskog zakona, Zakona Trojstva. ~***~ Znai, u Svijetu stvorenom meusobnom interakcijom tri sile, Zakon Trojstva odraava tri fundamentalna principa Kreacije: statiki, dinamiki i ekvilibrijum.
36

Zakon Broja Sedam

Zakon Broja Sedam je drugi fundamentalni zakon. Ovaj zakon nema uticaja na stvaranje i egzistenciju stvari i fenomena u prostoru, ali ima na njihovu evoluciju u Vremenu. On se primjenjuje na sve tipove kretanja na svim ravnima i nivoima Kreacije. Da bi se bolje razumjeo Zakon Broja Sedam, i da bi se shvatila njegova vanost, moramo biti svjesni da nae oslobaanje iz domena A uticaja, odnosno, radnje koje pri tome moramo poduzimati, direktno pripadaju domenu ovog zakona. Prema ovom zakonu, svaka akcija, odnosno, djelovanje podvrgava se u svom pravcu jednoj ili vie promjena, a kao konsekvenca tog principa, ona je unaprijed osuena na propast. Meutim, prouavajui ovaj zakon i principe njegovog djelovanja, moi emo objektivno da razumijemo i osnovne osobine tih devijacija. Tako emo nauiti i kako da se izborimo sa tim devijacijama kojima smo izloeni na naem putu i tako nastavimo u pravilnom pravcu ka ostvarenju naih ciljeva. ~***~ Priroda Zakona Broja Sedam i potreba za njim, proizilazi iz destruktivnog karaktera Vremena, kao drugog uslova Kreacije. Taj Zakon predstavlja jedno sredstvo uz pomo koga je ublaena destruktivna priroda vremena. Nijedno kretaje se ne moe odvajati od njegovog trajanja. S obzirom da svaka aktivnost podrazumjeva jedno vanjsko ili unutarnje kretanje, tako svaka aktivnost uzima odreeno Vrijeme. Zakon Broja Sedam sastoji se od injenice da se svako kretanje, nakon to je otpoelo, podvrgava jednoj devijaciji u odreenom momentu a onda nako to je prolo odreenu razdaljinu u novom pravcu, drugom odstupanju, i tako stalno. Ukoliko je inicijalni impuls dovoljno jak, kod zadnje devijacije, slijedei geometrijski oblik heksagona, kretanje se zavrava tamo gdje je otpoelo. Tako se pod uticajem Zakona Broja Sedam, svaka aktivnost nastala u ovom Univerzumu odvija ukrug.

Slika 2; (krug predstavlja prvobitni cilj prema kom smo krenuli) Dok je Zakon Broja Tri prirodan, Zakon Broja Sedam je vjetaki zakon. On na taj nain ne neutralizira potpuno destruktivno dejstvo Vremena, nego ga samo ublaava zakrivljavajui svaku aktivnost kako bi ih zatvorila u krugove, odnosno, cikluse. Zbog Zakona Broja Sedam, do opteg unitenja ne dolazi odmah u prvom krugu niti u narednim krugovima sve dok ne doe do iscrpljenja inicijalne sile. U meuvremenu, taj zakon omoguava da se oivi svako kretanje koje gubi svoju energiju ili brzinu, zadavajui mu dodatne impulse u pogodnim momentima i u pogodnim takama.

37

Slika 3; 1-prvi impuls; 2tendencija ka prvoj devijaciji; 3-dodatni impuls; nastavljanje u pravcu prvog impulsa, kao rezultat od 2+3 Veliki Ciklus, koji obuhvata Vrijeme, sve od prvog impulsa boanske manifestacije pa do njenog Ispunjenja (Kompletiranja), tj. do kraja ovog Svijeta, smatra se od strane Tradicije kao Vjenost. Meutim, ta Vjenost nije beskrajna. Kao i svaka druga stvorena stvar, i ona je ograniena. Ona obuhvata cijelu Manifestaciju i sadri u sebi ispunjenje svih mogunosti i obeanja. Krivolinijsko Vrijeme, - to je rezultat Zakona Broja Sedam omoguava taj povratak na poetnu taku nakon zaokruivanja poligona Vjenosti. Tako kad uzmemo u obzir ovu zakrivljenost Vremena i svih kretanja, ukljuujui i fizike, moralne i mentalne aktivnosti bilo kakve prirode, osnovni principi Zakona Broja Sedam bi bili:

Svako kretanje koje poinje da se odvija u odreenom pravcu, podlono je jednoj devijaciji u odreenom momentu. Svakom kretanje koje se odvija prema odreenom cilju, da bi se nastavilo odvijati u pravcu tog cilja moraju se dodati odgovarajui dodatni impulsi u odreenim momentima i na odreenim njegovim takama. Ako se ono prepusti samo sebi, kod tree devijacije kretanje koje je pratilo odreeni pravac, kretae se u dijametralno suprotnom pravcu od onoga kojim je krenulo. ~***~

to se tie ljudskih aktivnosti, mi u njima, u svakom momentu, moemo da naemo korelaciju sa gornjim principima. Koliko je samo krvi proliveno u ime bojeg izaslanika koji je propovjedao Ljubav? Koliko je zla i nasilja posijano za vrijeme revolucija koje su dizane u ime slobode i jednakosti. Ovakvih primjera moemo nai bezbroj. U momentima kada se one pojave, mi te devijacije veinom ne primjetimo i uvjereni smo kako slijedimo eljeni pravac, tako da smo nesvjesni kada one ponu da nas vode u suprotnom pravcu. ~***~
38

U ezoterici je od davnina poznato da materija i energije stoje u jednoj veoma bliskoj vezi. Materija je samo statini oblik energije mada je priroda energije u samoj svojoj sutini dinamina. Sva energija se manifestuje u obliku ciklinih vibratornih kretanja. to su vibracije sporije to energija dobija vee materijalne karakteristike. Prema ezoterinom zakonu: gustina materije i gustina vibracija obrnuto su proporcionalni. Tradicija (Doktrina) smatra svako kretanje kao ubrzavanje ili smanjivanje vibracija istog reda. Ona odbacuje pojam stabilnosti, s obzirom da sve to postoji, postoji kao rezultat kretanja, i nalazi se u neprekidnom stanju kretanja. Sa ezoterine take gledita, s obzirom da se stabilnost se ne moe ni zamisliti, ona spada u fikciju. Jedina stabilnost koja se moe prihvatiti, to je stabilnost u kretanju. Ta stabilnost u kretanju je jedan veoma vaan fenomen jer je on taj koji omoguava stvaranje materije, onakve kakvu je mi znamo, u njena 3 oblika. ~***~ Sada emo vidjeti kako Zakon Broja Sedam djeluje na kretanje, u kome se vibracije poveavaju. Struktura muzike oktave perfektno odrazava taj zakon. Pod oktavom podrazumjevamo udvostruavanje vibracija. Muzika skala je locirana izmeu granica jedne oktave i sastoji se od sedam tonova i pet polu-tonova. Polu-tonovi koji nedostaju locirani su na mjestima oznaenim strelicom. (pogledaj sliku)

Prvi se nalazi izmeu nota MI i FA, a drugi izmeu SI i DO. Sada emo vidjeti nain na koji se te vibracije prostiru, izraen u frakcijama i cijelim brojevima na jednoj, i funkcijom diskontinuiteta muzike oktave, na drugoj strani.

~***~ Ve smo rekli da svaki postojei fenomen egzistira u Vremenu, i da je svaki fenomen po svojoj sutini jedno kretanje. Svako kretanje, kao funkcija Vremena, nalazi se pod uticajem Zakona Broja Sedam; ili drugaije reeno, pod uticajem - Zakona Oktave.

39

Dejstvo Apsoluta, koje je stvorilo ovaj Univerzum - ije se postojanje na svakom njegovom nivou osigurava uz pomo Zakona Broja Tri, - se kasnije dalje razvija u Vremenu, na osnovu Zakona Broja Sedam. Tako Zrak Stvaranja, u svom progresu od Apsoluta prema dole, mora u svakom sluaju da prati silaznu sekvencu oktave. To se u Tradiciji naziva Velika Oktava ili Kosmika Oktava. Ona je silazna:

~***~ Ova ezoterina istina sigurno je bila poznata i ovjeku po imenu Guido of Arezzo (995 1050.g.), italijanskom benediktinskom sveteniku, koji je sastavio muziku skalu i nadjenuo imena tonovima. On se tom prilikom posluio Odom Jovanu Krstitelju, koju je 200 godina prije toga u hermetikom smislu komponovao Paul Diacre, lombardijski istoriar. Oda Jovanu Krstitelju, u svojoj orginalnoj verziji izgleda ovako: UT gueant laxis REsonare fibris MIra gestorum FAmuli tuorum SOLve polluti LAbil reatum Sancte Johanes U kontekstu ove ode, koja ima uzlaznu skalu, (iako sama Velika Oktava podrazumjeva silaznu putanju), izraava se aspiracija kretanja (ovjeka) od grubog ka prefinjenom, drugim rijeima, od ljudske ravni postojanja ka boanskoj ravni postojanja. Kako bi implicirao da se radi o stremljenju (smrtnog) ovjeka [kao to je on roen od ene (Mat.XI, 11)] u svoj svojoj imperfekciji, autor nije koristio slog DO kao prvi ton (od DOminus) nego UT, to podrazumjeva uterus (maternicu), organ ovjekovog zaea. Tako, UT - simbolizira vrata roenja u smislu mesa, a SI, vrata drugog Roenja, u smislu Duha. [...Zaista, zaista ti kaem: ako se ko nanovo ne rodi, ne moe vidjeti carstva Boijega. (Ivan III, 3)] Tako ovaj uzlazni gamut Paul Diacre-a predstavlja jednu oktavu regeneracije, kreui se od roenja na zemlji prema roenju na nebu. ~***~
40

Zakon Broja Sedam je jedan opti zakon koji upravlja svim vrstama kretanja koja se odvijaju u Univerzumu, bila ona svjesne ili mehanike prirode. To znai da se svako kretanje odvija kroz jedanu skalu. U svakom gamutu, taj prirodni progres podloan je devijaciji. On se suzbija a ponekad i zaustavlja kad dostigne intervale izmeu DO i SI, i izmeu FA i MI. ()

* [S obzirom da mi je cilj da ovim tekstom predstavim samo osnovne elemente gnostikog uenja koje se naziva Tradicija (ili Doktrina), sa neto vie panje posveene individualnom razvoju ljudskog bia, itaoci koji ele da saznaju neto vie o samom Zakonu Broja Sedam, nainu stvaranja unverzuma uz pomo Velike Oktave, njegovog grananja u smislu lateralnih oktava; uticaja ovog Zakona na individualne aktivnosti ovjeka, pojma Vremena, odnosno, naina kako ga Tradicija/Doktrina objanjava itd., mogu nai mnogo vie detalja na tu temu u knjigama Borisa Moravjeva, Gnostika i P.D. Uspenskog, U Potrazi za udesnim i etvrti Put.]

41

V dio

Put Pojam Put podrazumijeva skup radnji koje e, ukoliko se pravilno izvode prema naelima ezoterike nauke, omoguiti ovjeku da evoluira. Ezoterika nauka poinje iza podruja koje se normalno prouava od strane tzv. pozitivnih nauka. Izmeu ove dvije grane znanja nalazi se jedna zona iluzije, koja se oznaava pojmom void. Taj void predstavlja jednu veliku prepreku koja se moe prebroditi samo uz pomo ogromnog truda. Meutim, on istovremeno djeluje i selektivno u smislu da e se jaina napora i koliina uloenog truda u savladavanju ove prepreke razlikovati od ovjeka do ovjeka. To e ovisiti o prirodi i stepenu mentalne deformacije svakog vanjskog ovjeka, kao i njegove karmike pozadine. Znai, ipak se radi o faktorima koji su individualni. Da bi se ovaj void preao, od vanjskog ovjeka se zahtjeva da poduzme duboko teoretsko izuavanje, zajedno sa jednim planskim i praktinim radom. Ve prethodno smo uporedili ovjeka sa jednom elijom organskog ivota na zemlji i naglasili da se on, samim tim to pripada tom organizmu, nalazi pod kontrolom Generalnog Zakona a tek kada uspije da pobjegne od njega, on se moe izdii do jednog vieg nivoa gdje e biti pod uticajem Zakona Izuzetka. Mi u sutini nismo svjesni stepena u kome smo podvrgnuti kontroli od strane Generalnog Zakona. Djelujui na nas isto kao i na nae elije, taj zakon nas stalno sputava teei da nas vrati na nae mjesto. Njegovo dejstvo ostavlja nam veoma malo prostora za djelovanje i ograniava nas na razliite naine. Slobodno se moe rei da ukoliko ovjek ivi kao i svi ostali, tj. ukoliko ne silazi sa utabane staze, mogue je da on nikada ni ne primjeti dejstvo ovog zakona na samom sebi, jer e ga u tom sluaju taj zakon vjerovatno ignorisati. Meutim, ako ovjek pone poduzimati odreene radnje koje nisu uobiajene, pogotovo ako se pone baviti ezoterikom, onda ova sila poinje da djeluje na njega tako to e ga izloiti svakoj vrsti poteskoa i prepreka, kao bi ga vratila na onu taku na kojoj on, prema Generanom Zakonu, mora da bude. Mnogi od nas intuitivno znaju da ovaj zakon postoji i da on moe biti obuen u razliita odijela, ak iako ga nisu direktno upoznali. Ukoliko ta konzervativna sila, koja je u slubi Generalnog Zakona, ne moe da nas zaustavi djelujui direktno na nas, onda e ona u mnogim sluajevima pokuati da djeluje na nas indirektno, preko ljudi koji se nalaze u naoj blizini. [ I neprijatelji ovjeku postae domanji njegovi (Mateja X, 36). Nema proroka bez asti, osim na postojbini svojoj i u domu svojemu; (Mateja XIII 57, Marko VI 4, Luka IV 24, Jovan IV 44)] U ezoterici, sila koja nas dri u iluziji simbolino se predstavlja zmijom. Zmija personifikuje iluziju, tanije mo iluzije koja je implantirana u ovjekov organizam, kao i mo koju ona ima na raspolaganju. Bitno je napomenuti da ova sila, koja nas esto dovodi u opasnost, ima i jednu svoju pozitivnu stranu, a to je - stvaralaka mata. Tom silom iluzije mogue je ovladati i integralno je usmjeriti u pozitivnom pravcu, meutim, takvo jedno njeno preobraanje mogu ostvariti samo oni koji se kreu prema ezoterinom Putu ili se ve
42

nalaze na njemu. Kod vanjskog ovjeka ta sila izaziva negativne posljedice, koje su rezultat jedne serije iluzija koje ona proizvodi. U Tradiciji, ova sila se oznaava pojmom mala zmija, zbog toga to, kada se ona probudi i uputi u konstruktivnom pravcu, samo njeno djelovanje ovjeku odaje utisak jednog valovitog kretanja. Jedino stupanjem na ezoteriki Put, za ovjeka je mogue da se otrgne od iluzije i tako ispravi greku koju su nainili nai zajedniki pretci. Sve dok se njome ne ovlada, sila iluzije drae svakoga od nas na svom mjestu i tjerati nas da neprestano ponavljamo jednu te istu greku, navodei nas da esto prihvatamo lai kao istinu. Tako ovjek uronjen u lanoj realnosti umjesto da napreduje, ini jedan korak naprijed, pa dva nazad, dva naprijed, pa jedan nazad, i tako stalno. Na kraju ga obuzima jedna opta isrpljenost, koja ga onda vodi u smrt. U ovom vjetakom ivotu koji se nalazi pod direktnom upravom Iluzije, mi svakodnevno moramo sami sebi da potvrujemo svoje vrijednosti, ukoliko ne elimo da upadnemo i u neku drugu zamku. Ponekad smo u stanju da vidimo kako ta iluzija djeluje na druge ali ne i kako ona djeluje na nas. Tako nastavljamo da iz dana u dan ivimo na isti nain, dok one sile koje oznaavamo pojmom avola, trijumfuju. Kako god to da nazovemo, ono ostaje stalno prisutno. Mi ivimo u jednom iluzornom svijetu. Sila iluzije koja nas dri okovane u njenim lancima, ispoljava svoje dejstvo na svakoga od nas na individualom, isto kao i na kolektivnom nivou. Svaki ljudski um je falsifikovan na jedan zaseban nain. ta dobro moe proistei iz jedne ovakve situacije? Ako se tiho drimo svog mjesta, i podalje od voida, moe se desiti da dobijemo priliku da napravimo nekakvu karijeru; da imamo sretan ili nesretan ivot; da proputujemo; stvorimo porodicu; moda se bavimo nekim istraivanjem; slikamo ili piemo. Onda dolazi kraj. Nae rezonovanje postaje mnogo racionalnije kada ponemo razmiljati o tom kraju. U ivotu nam se mnoge stvari mogu dogoditi ili ne dogoditi, moemo da ispunimo neke svoje tenje, ili da ih ne ispunimo, ali ono to je sigurno, to je kraj, odnosno, smrt. Ovo je ujedno i injenica od koje se mora poeti, prilikom izuavanja ezoterike. Sada, naravno, dolazimo i do onog uvenog pitanja kojeg si ljudi od pamtivijeka postavljaju: da li je smrt stvarno neminovna? Zar ne postoji neka druga alternativa? Kako moemo prihvatiti injenicu da se uzalud raamo, razvijamo, uimo, radimo? Da li nae srce moe prihvatiti jednu ovakvu sudbinu bez ikakve odbojnosti? ~***~ Ukoliko se vratimo na ono to je Pavle rekao: Evo vam kazujem tajnu: jer svi neemo pomrijeti, i svi emo se pretvoriti (Korinanima XV 51), ta bi moglo da podrazumijeva ono svi emo se pretvoriti? Prije ili kasnije, svako od nas e napustiti svoje fiziko tijelo, tako da emo se svi mi pretvoriti (promijeniti). ta je on onda mislio pod onim: svi neemo pomrijeti? Za vanjskog ovjeka destrukcija fizikog tijela koje predstavlja matericu za njegov astralni fetus, odnosno, Linost, podrazumjeva i unitenje ovog drugog. U jeziku Tradicije, raspad Personaliteta ili linog Ja, naziva se druga Smrt.

43

Uz pomo drugog Roenja, kada se rodi astralno tijelo sa svojom kompletnom fuzijom i kada je ono integrisano sa Istinskim Ja, formirajui tako Individualnost, mi doseemo nivo planetarnog ivota i tako izbjegavamo drugu Smrt. Do te druge Smrti e jednom ipak doi, ali ne nakon 40 dana od smrti fizikog tijela, nego nakon 80 astralnih godina, to podrazumijeva 2 miliona i 400 hiljada zemaljskih godina. Za ovjeka br. 4, kada pree prag unutranjeg ezotericizma, smrt fizikog tijela bie istovijetna naputanju jednog zastarjelog i izlizanog odijela. On e si onda uzeti drugo, ukoliko mu to bude potrebno. Tako da to onda ne predstavlja nikakvu katastrofu, a ovo je ujedno i istinsko znaenje Pavlovih rijei. Postoje i odreeni uslovi koji se moraju ispuniti, kako bi se stiglo do cilja koji se u ezoteriinom uenju naziva Put. Tu se podrazumijeva poduzimanje odreenih istraivanja; opservacija odreenih principa; potovanje odreenih pravila; i obavljanje odreenog posla; sve ovo se mora initi u duhu discipline i preciznosti, koja je karakteristina i za tzv. pozitivne nauke. ak moda i vie nego tamo, jer ovdje ovjek mora neprestano vjebati, razvijati i otriti svoj kritiki duh. Sve ovo je potrebno jer u naem unutranjem svijetu ne postoje precizno odreene granice. Iako se uz pomo logike mogu formulisati odreene jasne definicije na intelektualnom planu, moramo imati na umu da je rad inteligencije kontrolisan od strane Iluzije, koja u mnogim situacijama iskrivljava nau percepciju, kao i sposobnost prosuivanja. Na emocionalnom planu, situacija je jo maglovitija jer nam je vrlo teko da se tu orjentiemo u smislu razlikovanja onoga to proistie iz nas samih, od onoga to je rezultat vanjskih uticaja; drugim rijeima, tu je teko razlikovati ta je Ja, a ta nije Ja. Razlikovanje izmeu objekta i subjekta esto nije lako ni na fizikom planu, intelektualnom pogotovo, a kamoli na emocionalnom, meutim, emocionalni ivot je upravo ono to je primarni objekat ezoterikog rada. To je i razlog zato u ezoterikom uenju pridajemo toliko veliku vanost razvitku jednog kritikog duha koji je usmjeren ka nama samima, tj. prema fenomenima naeg unutranjeg ivota. ~***~ Kao elija organskog ivota na zemlji, ovjek igra jednu odreenu ulogu u razvoju Zraka Stvaranja. Jedan aspekt tog razvoja je i odravanje u ivotu Mjeseca, to zahtijeva ogromnu koliinu energije koja uglavnom potie iz onog dijela organskog ivota na zemlji kojeg ini ovjek. To je ujedno i razlog zato je ovjeku nametnuta Iluzija, koja ini vei dio njegove budne svijesti, jer u protivnom on ne bi mogao da se pomiri s ovom svojom ulogom. Kad postanemo svjesni ove situacije, moraemo zamisliti i stvoriti jednu vrstu zastora koji e nas tititi od razornog dejstva Mjeseca. Istovremeno se moramo uvati da ne padnemo ponovo u iluziju, to se moe initi uz pomo jednog lanog zastora, jer bi u protivnom doli u situaciju da troimo tu nau energiju na nepotrebne stvari, umjesto da se ekonomski ponaamo kad je ona u pitanju. Tako, na prvi imperativ postaje da zaustavimo nepotrebno oticanje te energije, to podrazumijeva zatvaranje svih slavina i ventila, koji joj to omoguavaju: sterilne emocije; nekontrolisana mentalna gimnastika; fantazije koje proistiu iz nekontrolisanog matanja; ogovaranja i prazne konverzacije. Tako se moramo cijelo vrijeme ponaati kao jedan mudri finansijski ministar, a da pri tome ne zakidamo kada se radi o ulaganjima u nae obrazovanje, tj. razvoj line inteligencije i na polju radnih aktivnosti.
44

Istovremeno moramo da uskladitimo to vie te energije, kako bi stvorili znatne rezerve koje e nam kasnije biti potrebne.

*[S obzirom da se nalazimo u periodu kada se vie nema mnogo vremena za simboliku i okolianje, bitno je za razumjeti da se pod pojmom mjeseca u istonoj ezoterici podrazumjeva jedna sfera postojanja koja crpi ljudsku energiju, to podrazumjeva da smo mi, kao ljudska rasa, jedna vrsta baterije. Da bi uspjeno igrali tu svoju ulogu, odreene sile koje mahom potiu iz iste te sfere dre nas u nekoj vrsti mentalne iluzije, koju mi podrazumjevamo pod realnou. Tako, nakon to ovjek postane svjestan situacije u kojoj se nalazi, prvi korak ka slobodi predstavlja konzerviranje vlastite energije, odnosno, spreavanje njenog oticanja, kako bi mogli da je skupimo u koliini koja e biti dovoljna da se odupremo tim vanjskim uticajima. (U vezi one sfere neto vie se moe saznati iz nekih prethodno objavljenih materijala na ovom vebsajtu.)] ~***~ U prolom dijelu, u par navrata smo pomenuli pojam void, koji se esto u Tradiciji oznaava i kao - prag. Sada emo pokuati predstaviti ovaj pojam uz pomo sljedee parabole: Zagubljen u umi punoj divljih zvijeri, podstaknut nekim zbunjujuim, neodreenim i dubokim osjeajem, jedan unezvijeren ovjek tumara u potrazi za putem. Na kraju, iscrpljen nakon to je prebrodio bezbrojne opasnosti, stigao je do ruba ume. Prizor koji se pruao ispred njega ispunjavao ga je istovremeno jednom mjeavinom ushienosti i strahopotovanja. S druge strane na breuljku, vidjeo se divan dvorac od kojeg ga je dijelilo korito jedne modre rijeke. Iza dvorca rasprostirala se jedna divna dolina obasjana poslednjim zrakama zalazeeg sunca. Sa lijeve strane, tamno crveni horizont upozoravao je na skoranji dolazak oluje. Zadivljen a istovremeno i obuzet neodoljivom eljom da stigne do dvorca, ovjek je odmah zaboravio na svoj zamor kao i sve one opasnosti kroz koje je do tada proao. Kako da doem do tamo? pitao se. Odjednom, zauo je jedan tihi Glas koji se javio negdje iz dubine njegovog srca. Ova rijeka se jedino moe prei plivajui, rekao je Glas matica je snana i brza a voda je ledeno hladna. Uprkos svemu tome, ovjek osjea kako se u njemu naglo gomila neka nova snaga. Odluno se baca u rijeku i poinje da pliva. Hladnoa ga je toliko paralizovala da skoro nije mogao da die, meutim, uz pomo nadljudske volje on uspijeva da se uz pomo nekoliko snanih zamaha domogne njene druge strane, gdje se uspinje na prvu stepenicu koja vodi ka dvorcu. Iznad njega su sada stajale jo tri granitne stepenice, koje su mu se inile ogromnim. One su vodile do jednog ogromnog polukrunog proelja kojeg su sa strane titila dva tornja. Tu su bila i dvoja zatvorena vrata koja su vodila do njih. Odjednom, iza ovjekovih lea zaulo se zagluujue zavijanje. Okrenuo se i ugledao kako se na proplanku, na kome je maloprije bio, pojavljuje opor vukova. Mrak je bio skoro ve pao, meutim jo uvijek su se mogle vidjeti njihove svjetlucave izgladnjele oi.

45

ovjek je u sebi ponovo zauo onaj Glas: Sve u svemu, nisi ni rizikovao bogznakoliko, da si odbio da pliva, sada bi te oni vukovi raskomadali. Uasnut pomilju kako je u poslednji as izbjegao zlu sudbinu, ovjek poinje da procjenjuje kako da napravi svoj sljedei korak i samo to se uspravio, nebo kao da se prolomilo i na njega se obruio snaan pljusak. Kamen ispod njega postao je sklizak to mu je onemoguilo da napreduje, meutim, ipak je na kraju uspjeo da se odri na nogama. Oluja je polako utihnula. Bio je sav mokar, voda mu se cijedila sa glave i odijela na kamenu stepenicu, na kojoj je stajao. Nije to toliko bitno, rekao mu je onaj Glas, pa ionako si se ve smoio kad si preplivavao rijeku. No je ve bila pala a mladi mjesec se pojavio s njegove desne strane, tamo gdje je sunce ve bilo zalo. Dobar znak uo je negdje iz dubine svog bia. ovjek se nasmijao. Sada je ve zakoraio na treu stepenicu. Noge i ruke su mu ve bile prilino izranjavane i samo to je uspio tu da se ispravi, osjetio je strahovit udar hladnog, polarnog vjetra, koji skoro da ga je bacio unazad. Meutim, on se uhvati vrsto za tlo, te za zid koji je ujedno bio dio etvrte stepenice, a onda je u njemu pronaao jedan procjep koji mu je posluio kao zaklon od oluje. Nije to sve, ree mu onaj Glas, nemoj gubiti vrijeme skrivajui se tu, ta stepenica moe u svakom momentu da pukne, pa e te onda zemlja progutati. Sav onaj otpor kojeg je pruio oluji, nije nimalo izmorio ovog ovjeka, ak kao da se njegova snaga sada udvostruila, tako da se on sada bez potekoa penje na vrh etvrtog stepenika. Kada se uspravio na noge, uo je jednu trubu koja kao da svira na uzbunu. Iznenada mu je neki uaren vjetar udario u lice i kada je jedva nekako uspio da podigne pogled, imao je priliku da vidi kako u mraku ispred njega stoji neka svjetlucava figura. To je bio Gardijan, uvar dvorca, obuen u oklop koji je bljetao u mraku i sa isukanim maem u svojoj desnoj ruci, iji je vrh bio usmjeren prema doljaku. Ko si ti hodoasnie? pitao je. Iz kog razloga i u ije ime si prebrodio sve ove prepreke i uspeo se stepenicama raja? Obuzet osjeajem neizmjerne sree, ovjek je polako ponovio svaku od rijei koje su stizale iz dubine njegovog srca. On osjea kao da su te rijei postale sada njegove vlastite, te tako hrabro odgovara Gardijanu: Ja sam Dua u potrazi za boanskom sreom; jedna estica koja eli da se ujedini sa Stvaralakim Principom! Tvoj odgovor je ispravan odgovara Gardijan. Vrata na tornju s desne strane se otvaraju. Gardijan vraa ma u korice, uzima ovjeka za ruku i prevodi ga preko praga otvorenih vrata ~***~

46

Ova prethodna pria doarava neke aspekte problematike prilaska Putu. Veoma bitno za razumjeti je sljedee: put je jednosmjerna cesta. To podrazumjeva da kada se jednom krene Putem, svaki povratak nazad je zabranjen. Ovdje se ne radi ni o kakvoj naredbi ili principu koji dolazi iz vana, nego jednostavno o tome to svaki korak naprijed, koji se napravi na Putu, neopozivo mijenja unutranji sadraj onoga koji je krenuo njime. Odatle proistie da e ta osoba postajati iz dana u dan sve udnija i udnija za svoju okolinu; a istovremeno e sve vie i vie gubiti interes za vanjski ivot, u kome je moda sve do jue aktivno uestvovala. U oima ovjeka koji je krenuo putem, izgled stvari a pogotovo drugih bia, iz dana u dan e se mijenjati. Tako se on jednoga dana moe zaprepastiti kad iza fasade nekih osoba, koje je sve do jue smatrao lijepim, pone da primjeuje odreene ivotinjske crte. Kod sviju ne, ali kod mnogih, - da. (- ta vidi? ree Nikolaj Gogolj u jednom momentu mentalne bistrine. maglu i njuke svinja) to vie ovjek napreduje Putem, utoliko se vie pojaava i njegov osjeaj da postaje stranac. Tako se on moe drugima uiniti dosadnim, nepodnoljivim, pa i odbojnim. (Nema proroka bez asti, osim na postojbini svojoj i u domu svojemu). Stoga oni koji ele da poduzmu ezoteriko istraivanje, prethodno moraju dobro da razmisle, tj. da odvau sve faktore, prije nego to poure sa prelaskom praga ili modre rijeke. Meutim, nije sve toliko crno. Nakon odreenog perioda, ovjek e takoe primjetiti da neka lica, koja su mu se prije inila sasvim obinim, sada sijaju u njegovim oima nekim novim sjajem i ljepotom, jer njegov vid postaje izotren i u stanju da vidi ono to se nalazi ispod ljudske fasade. Poinju nova i interesantna druenja s onima koji su takoe krenuli u istom pravcu, jer oni koji su krenuli ka istini vremenom postaju sve blii i blii jedni dugima. ~***~ Do sada smo priali o Putu, kao da se on nalazi ispred naih vrata, a ono to mi trebamo da uinimo da bi se nali na njemu, to je samo da zakoraimo na njega. Meutim, to nije ba toliko jednostavno.

Nama prvo treba da postane jasno da je vanjski ivot jedna istinska divljina, u kojoj vladaju tzv. A uticaji; ali da tu takoe postoji i jedan Put koji je oznaen B uticajima. Takoe, bi trebali razumjeti da je taj Put poseban i da ne postoji put izvan tog puta. Ono to bi trebali shvatiti je i to da ovakvi kakvi smo sada, ne moemo se, tek tako, nai na tom Putu. Da bi dospjeli do Puta, mi moramo prvo da pronaemo a onda da pratimo, - Prilazni put. To podrazumjeva da se mi trenutno
47

ne nalazimo ak ni na tom Prilaznom putu, nego usred jedne Divljine. Ono to sada moemo imati u ruci je samo jedna jedina karta a to je naa elja da se domognemo Puta. Ukoliko je ta naa elja stvarno iskrena, onda emo jednostavno lako uspjeti da pronaemo jednu stazu koja vodi do Prilaznog puta, uz pomo koga emo, na kraju, da stignemo do Puta. ~***~ Kada ovjek krene u potragu za Putom, to obino znai da se u njemu samom neto sruilo ili prelomilo. Zajedno sa tim ide i jedna duboka analiza svih svojih dosadanjih ubjeenja i moralnih vrijednosti, koje u oima tragaoca gube onu vrijednost koje im je on prije davao. To preispitivanje obino je isprovocirano nizom manje vie nasilnih okova ili trauma koje su dovele i do stvaranja negativnih emocija. Tradicija ostavlja mogunost da ne moraju svi da prou kroz ovu tzv. fazu bankrota Linosti. Ovoga su poteeni samo oni ljudi koji se mogu nazvati bezgrenicima, tj. koje ivot do tog momenta nije nimalo isprljao i koji se usljed pozitivnih ivotnih iskustava i emocija odluuju na ezoteriki rad , meutim, takvih osoba je danas veoma malo. Za veinu drugih ljudi, uspjeh i radost, umjesto da ih probude, ine im upravo suprotno, bacaju ih u jedan duboki mentalni san. Sa ezoterike take gledita, nesretne okolnosti i traume, predstavljaju bolji temelj za ezoteriki rad, nego sretne okolnosti. U svemu ovome, Tradicija od ovjeka trai da bude nadasve skroman, jer ta skromnost upravo predstavlja jedan zaklon koji e ga tititi od svih tetnih uticaja koji bi mogli usljediti kao rezultat njegovih uspjeha na unutranjem ili vanjskom planu. Meutim, u svom pokuavanju da bude ponizan ili skroman, ovjek mora da izbjegava sve ekstremnosti. Sve ima svoju mjeru. [ak i ljepota izvan svake mjere, moe da izgleda izdeformisano. (Filokalija; Isak Sirijski, I p.)] Taj kolaps, kojeg ovjek doivi ima i svoju pozitivnu stranu. On tada poinje da gleda na stvari u drugaijem svjetlu. To moe imati dvije dijametrino oprene posljedice. Ukoliko je ovjek dovoljno jak i nepristrastan, onda on nee pognuti svoj pogled pred neumoljivom realnou. On e imati dovoljno hrabrosti da se suoi sa stvarima onakvim kakve one jesu i prihvatiti sve konstatacije koje mu se odatle nameu, bez obzira koliko teko one bile prihvatljive. To bi takoe znailo da je on u tom momentu stupio na stazu, koja vodi prema Prilaznom putu. U suprotnom sluaju, ukoliko je ovjek slab, onda e ga jedno takvo iskustvo uiniti jo slabijim. Ukoliko ovjek ne prihvati situaciju u kojoj se nalazi, pogotovo svoje unutranje stanje, upravo onako kako mu se ono ini, zahvaljujui kratkotrajnoj iluminaciji od strane svijesti istinskog Ja, ukoliko on uprkos svim dokazima, ostane tvrdoglav, pokuavajui da opravda svoju Linost titei je izvan svake logike i bez ikakvog istinskog opravdanja, onda se on okree leima Prilaznom putu, i tako baca samog sebe jo dublje u divljinu. Ponavljamo: niko, osim onih koji su bezgrijeni, ne moe prii Prilaznom putu, koji vodi do pravog Puta, ukoliko prethodno ne proe kroz jedan unutranji bankrot, ili moralni kolaps. ~***~

48

Sada moramo naglasiti da e se svi oni koji krenu u potragu za Putom, veoma brzo suoiti sa cijelim nizom problema. Naravno, radi se o preprekama koje su rezultat dejstva Generalnog Zakona. Mnogi od tih problema mogu se izbjei ukoliko tragalac zauzme pravilan stav od momenta kada kroi na stazu koja vodi ka Prilaznom putu. Generalno govorei, na tragaoca e se ustrijemiti upravo oni koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini. Ta njihova negativna reakcija rezultat je dejstva Generalnog Zakona, koji kao to smo ve rekli pokuava da odri ovjeka na svom mjestu. Kada on to nije u stanju da uini uz pomo Iluzije, onda e pokuati da ostvari to na indirektan nain, manipuliui one koji se nalaze u neposrednoj blizini tragaoca. To je tzv. klasina situacija. ~***~ S druge strane, oni koji prou kroz moralni bankrot i zakorae na stazu, postaju drugaiji od onih koji nastavljaju da ive u Iluziji. Zbog svega toga, tragaoc se poinje osjeati sve vie i vie izolovanim. Meutim, centar gravitacije njegovog interesovanja e se progresivno okretati ka ezoterikom radu, to e ga na kraju potpuno apsorbovati. U interesu tragaoca je da ne odaje drugima svoj novi stav, kojeg je zauzeo prema vanjskom ivotu. Ovaj Svijet e zauzeti neprijateljski odnos prema njemu, jer on ima jednu sasvim drugaiju svrhu, te mu ne odgovara da se ovakve tendencije pojedinaca proire i na druge. Prije ili kasnije, osim u rijetkim izuzecima, doi e i taj dan kada e tragaoc biti izloen otvorenoj mrnji onih meu kojima ivi. [Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da mene omrznu prije vas. Kad bi ste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio; a kako niste od svijetazato mrzi na vas svijet. (Jovan XV 18-19)] to ovjek vie napreduje sa svojim ezoterikim radom, utoliko e on vie postajati objektom mrnje. [Nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini (Luka IV 24)] ~***~ Oni koji kroe na stazu, mnogo prije nego to dostignu Put, moraju biti svjesni da se tu radi o jednom putovanju bez povratka. Tradicija kae: Put ima samo jedan pravac. Svijet Istine je jedan ivi svijet i on zaivljava u svakom onom ko ga je okusio, ak i ako on ne obraa panju na to. Znajui sve ovo, ovjek mora dobro razmisliti prije nego to stupi na stazu koja vodi ka Putu. Meutim, oni koji su ve krenuli stazom, moraju se otarasiti svakog oklijevanja. Oni jedino to mogu, to je da budu vrsti i istrajni. Nema okretanja unazad. [Ni jedan nije pripravan za carstvo Boije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag (Luka IX 62)]. S obzirom da put vodi samo u jednom pravcu, odatle se spas moe nai samo u onome to stoji ispred nas, a nikako u onome to je ostalo iza nas. ~***~

49

ovjek ne smije misliti da e se samim tim to je on odluno kroio na stazu, sve odjednom promijeniti oko njega i da e njegov ivot udesno krenuti ispoetka. To to prouavanje ezoterike postaje jedan novi elemenat u njegovom ivotu, samim tim ne znai da e svi oni elementi koji su, sve do jue, spadali u dio njegove egzistencije, prekonoi nestati. Oni e jo uvijek biti tu i u veini sluajeva, predstavljae jednu smetnju u njegovom radu na ezoterikom polju. Stupajui na stazu, ovjek se podvrgava uticaju Zakona Izuzetka i zapoinje sa odupiranjem uticajima Generalnog Zakona. Pobjeda nad Svijetom je ono to svako ko tei istinskom ivotu, mora da ostvari. Kada se odreeni problem pravilno ustanovi, on e djelovati tako to e nam nagovijestiti naine i kako da ga rijeimo. Frontalni napad na A uticaje mora se po svaku cijenu izbjegavati, jer bi to bilo analogno Don Kihotovom napadu na vjetrenjae. Hiljade i hiljade dobronamjernih ljudi je doivjelo propast jer su inili jednu te istu greku. Vjerovali su da je nemogue mogue. Ovaj Svijet je neuporedivo jai od svake izolovane individue, sve dok ona spada u kategoriju tzv. vanjskog ovjeka. Da bi ovjek imao odreene koristi od Zakona Izuzetka, on prvo mora da ostvari pobjedu nad samim sobom. On prvo mora da ovlada svojim unutranjim svijetom, da bi bio u stanju da nadvlada Svijet, te tako izbjegne izvan uticaja Generalnog Zakona. Sam princip ovog metoda je prilino jednostavan. Tu se moramo vratiti na onu Platonovu postavku koja kae da se slino moe primjetiti i razumjeti samo od strane slinog. Imajui to u vidu, moemo rei da vanjski uticaji ne mogu drugaije da djeluju na neku individuu, osim uz pomo posredovanja slinih elemenata koji formiraju dio njenog unutranjeg svijeta; unutranji svijet ovjeka je takoe podloan uticajima A i B tipa. Stalnim prikupljanjem B uticaja, u ovjeku se formira magnetni centar, koji na jedan odreen nain formira i jedan novi centar svijesti. Kako se centar gravitacije naeg interesovanja u ivotu postepeno pomijera prema ovom magnetnom centru, tako i pritisak Generalnog Zakona na nas sve vie jaa. Duh koji vlada A uticajima i nadzire aplikaciju ovog zakona iz vana, pokuava da djeluje na ovjeka uz pomo svojih agenata; tj. A uticaja iz ovjekovog unutranjeg svijeta. Tako, savladavanjem A uticaja koji su dio naeg unutranjeg svijeta, mi istovremeno zatvaramo vrata i za sve A uticaje koji dopiru spolja. Jezikom Tradicije, to je izraeno ovako: Zvijer mora biti ukroena; i vuk preobraen u povjerljivog psa uvara. U tom sluaju, Generalni Zakon nee vie imati uticaja na tu individuu i ona e tada potpuno prei pod okrilje Zakona Izuzetka. [Jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema nita. (Jovan XIV 30)] To je ujedno i stanje koje svako ko je u potrazi za Putom, mora da dostigne. Ponavljamo: Uspostavljanjem kontrole i ovladavanjem nad A uticajima u svom unutranjem svijetu, ovjek izbjegava dejstvo istih uticaja koji dolaze iz vanjskog svijeta to znai, on tako bjei iz kandi Generalnog Zakona.

50

Naravno, sve ovo je samo teoretski aspekt ove problematike, dok se kod praktinog poduzimanja ovih radnji moe javiti dosta individualnih varijacija i raznoraznih problema koje je skoro nemogue klasifikovati u odreene kategorije. Svako od nas je posebna individua i u skladu s tim, problemi na koje emo nailaziti esto e imati individualnu prirodu. Na njih treba gledati kao na individualne lekcije koje su dizajnirane prema naim linim potrebama i karakteristikama. Svaki problem ima svoju objektivnu sutinu i veoma je bitno da razvijemo svoje sposobnosti kako bi mogli odreeni problem da vidimo u njegovom istinskom svjetlu. Veoma mali broj ljudi je u stanju da gleda na neki problem na objektivan nain. Ukoliko poduzmemo odreene mjere na osnovu naeg neobjektivnog vienja nekog problema, sve su prilike da problem neemo rijeiti, nego emo ga samo iskomplikovati. Svaki mjerni instrument ima odreen stepen odstupanja od realnih vrijednosti, te da bi odredili njihovu pouzdanost mi moramo s vremena na vrijeme da vrimo tzv. kalibraciju, tj. da odredimo taj stepen odstupanja to na kraju uzimamo u obzir da bi doli do objektivnih rezultata. Iluzija je upravo ono to uzrokuje odstupanje objektivnih parametara odreenog problema, prilikom njegove percepcije od strane nae svijesti. Tako mi esto imamo tendenciju da umjesto da pojednostavimo neku situaciju, mi je jo vie iskomplikujemo. Ukoliko uspijemo da vidimo odreeni problem na ispravan nain, u njegovom objektivnom svjetlu, onda e to rezutirati u njegovom pojednostavljenju i razbistrivanju situacije. Da bi savladao A uticaje u svom unutranjem svijetu, ovjek prvo mora da promijeni svoj stav prema njima. ovjek tipa 1, 2 ili 3, onakav kakav jeste, nema nikakvu mo nad injenicama, mada on esto misli da ima. Meutim, iako se te injenice nalaze izvan njegove kontrole, stav koji on zauzima prema njima zavisie samo od njega. ovjek mora da preduzme svjesne napore da ispita injenice. Tako e i svaki od onih koji se nalaze u potrazi za Putom, morati da poduzme jedno opseno istraivanje moralnih vrijednosti u svom ivotu. To podrazumjeva i prosuivanje situacije zajedno sa okruenjem u kojem se trenutno nalazi kao i jedno radikalno preispitivanje svojih odnosa s onima iz njegove blizine. S obzirom da ovjekova mo rasuivanja nema niti moe u kratkom vremenu da ostvari svu potrebnu objektivnost, ovakvo jedno preispitivanje vrijednosti uzee dosta vremena. Razvitak sposobnosti rasuivanja zajedno sa sticanjem objektivnosti u direktnoj je vezi sa ovjekovim napretkom na ezoterikom polju. Stoga se moe rei da se ovaj proces preispitivanja u ovjeku treba da odigrava cijelo vrijeme. U nekim sluajevima, ovjek e se neprestano morati da vraa na neke od svojih problema, sve dok ne bude u stanju da ih sagleda u pravom, ili bar objektivnijem svjetlu. Tako e doi i dan kada e on prestati da dramatizuje odreene injenice ili da trai opravdanja za samog sebe. Svaki problem e se pojaviti pred njim u svom istinskom, objektivnom obliku, onakav kakav on stvarno jeste. U istom tom momentu, pojavie se i objektivna, pravilna i pravedna rjeenja, mada u mnogim sluajevima, ona mogu da budu i veoma bolna. Razlog za to je veinom to to ta rjeenja u sebi sadre put prema Istini, a ona je jedino ono to ovjeka moe osloboditi. Ta revizija naih moralnih vrijednosti mora neprestano da se sprovodi na principu nelaganja samog sebe. Izmeu ostalog, tako moemo stei i prilino jasnu sliku koliko nas je ovaj ivot do sada uprljao. ~***~
51

Mainerija A uticaja koja upravlja ovjekom u momentu kada se on odlui da krene u potragu za Putom, mnogo je jaa od njegove odbrambene moi. Imajui ovo na umu, mi moramo da napravimo jednu odreenu psiholoku strategiju ponaanja, kako prema samom sebi, tako i prema vanjskom svijetu, da bi kompenzirali ovaj nedostatak snage, odnosno, energije. Ne smijemo zaboravati da je ovjek tipa 1, 2 ili 3, bez obzira na to to se on ini jakim u vanjskom svijetu, sa ezoterike ili objektivne take gledita, - veoma slab. Sve u njemu je ogranieno. Odatle proizilazi i jedno od glavnih pravila on mora raditi u tiini, koliko god je to mogue, tako da ne bi privlaio na sebe panju, a time i pritisak okoline. U svakom drugom sluaju, on e biti izgubljen, jer e reakcija Svijeta na njega biti ekstremno jaka. Ono to on mora da uradi, to je da ovlada A uticajima koji su dio njegovog unutranjeg svijeta. Kada knez ovoga svijeta ne bude imao/nalazio nita u njemu, onda e mu on moi da mahne i kae zbogom. Ponavljamo: ovo je samo mogue kad ovjek radi tiho, bez privlaenja panje duhova-uvara Generalnog Zakona i onih snaga u ivotu, koje se neprijateljski odnose prema svakome ko uporno traga za Istinom. Postoje dva naina kako se to moe ostvariti. Prvi je da ovjek pronae utoite u kome se fiziki moe zakloniti od uticaja Svijeta. To je upravo razlog za postojanje tzv. hermetikog ili monakog ivota. Meutim, danas je veoma malo onih koji su u stanju da si tako neto obezbijede, tako da e veina tragaoca ipak morati da poduzme ezoteriki rad u svijetu u kome ivi. Drugi nain podrazumijeva izgradnju jednog zaklona u unutranjosti samog tragaoca. To tragaoc mora sam da uini. Tradicija kae: - ovjek mora da izgradi jedan kavez u samom sebi. Taj kavez se mora graditi uz pomo veza i uputstava od strane svih unutranjih centara, te mora biti dovoljno vrst da bi mogao uspjeno da odoli svakoj pobuni malih Ja, pojedinanoj ili grupnoj. Za ovu izgradnju treba dosta vremena. Da bi ovaj kavez uspjeno igrao svoju ulogu jednog upravnog organa, on mora stalno da se proiruje, popravlja, renovira i uljepava. Naravno, u ovom pojmu lako prepoznajemo onaj magnetni centar, novi centar svijesti koji, kako polagano raste, tako i preuzima kontrolu nad ona tri nia centra, te tako nad njima uspostavlja jedan apsolutni autoritet. Sve ovo trai dosta rada, truda i upornosti. Tradicija takoe kae: - onaj koji se prihvati ezoterikog rada, uveliko e si olakaati posao ukoliko uspije da razmilje o tome non-stop. (Kao kad razmiljamo o voljenoj osobi) ovjek mora da uloi maksimalan napor kako bi osnovao svoje prebivalite u tom kavezu. To podrazumjeva da on mora dovesti sebe ne samo u jedno stanje stalnog prisustva, nego i u stanje prisustva u samom sebi, to nije jedna te ista stvar. Razlika izmeu to dvoje je veoma bitna. Prisustvo je u vezi sa svijesti Ja, dok je prisustvo u sebi, u vezi sa svijesti od JA JESAM. Kada se ovjek utopi, te u vezi s tim, zaboravi na sebe samog, on onda biva ponesen od strane mentalnih struja koje prolaze kroz njega, meutim, on tada toga nije svjestan; misli da neto ini, dok je u stvarnosti samo zanesen, odnosno, uronjen u jedan mentalni san. Tek kad vjebom nui da se otrijezni, i da odrava tu svoju trezvenost, tj. kad postane prisutan, onda e biti i u stanju da odredi razliku izmeu zanesenosti i trezvenosti.
52

I to je sve. On e i dalje s vremena na vrijeme da se zanosi, meutim, on e takoe biti u stanju da se koncentrie na pojam JA JESAM. inei to, on e tako napraviti prvi korak u svom vezivanju za neto to je trajno, s neega to je privremeno. Uz pomo formule: JA JESAM, ovjek po prvi put ulae odreen napor u suprostavljanju mnogobrojnim mentalnim strujama koje ga zanose i za koje on ne predstavlja nita drugo do jednu igraku. Sve ovo podrazumijeva jedan svjestan trud kojeg ovjek ulae u poetku izgradnje svog kaveza, koji e u budunosti postati njegov komandni centar. ~***~ Kada u sebi sagradi taj kavez, ovjek mora paziti da u njega ne prodiru bilo kakvi A uticaji. Kavez e postati za njega jedno sveto utoite i samo uticajima tipa B-C-D ili E, bie dozvoljen ulaz u njega. Meutim, izvan kaveza, u njegovom unutranjem svijetu, dugo vremena i dalje e nastavljati da bjesne A uticaji, kao rezultat dejstva vanjskih sila. Za to vrijeme ovjek e se sklanjati u to svoje utoite i initi sve to je u njegovoj moi da ga konsoliduje i napravi od njega svoj komandni centar. Uslov za to e biti da se u njega ne putaju A uticaji. Naravno, da bi se uopte dolo do te faze, ovjek mora nauiti kako da prepozna te A uticaje. U nekim sluajevima to e biti prilino lako, meutim, stvar postaje mnogo tea kada se Generalni Zakon pone da manifestuje u obliku iskuenja, (koja tada esto znaju da budu i armantne prirode). U ovom svom obliku, A uticaji mogu da se pojavljuju u cijelom jednom spektru varijacija, zavoenje, novac, ene, ambicije Ukoliko im uspijemo da odolimo, onda ta iskuenja uzimaju sve prefinjenije oblike koji su esto paralelni ili moglo bi se rei, veoma slini B uticajima. Ti oblici mogu da variraju u nedogled i esto su karakteristini za individualne sluajeve. Tako ovjeka na emocionalnom planu mogu naglo da zapahnu uzviene ideje pune strasti, milosra i plemenitosti. Na intelektualnom planu esto se javlja koncept podrazumijevajuih prednosti koje proistiu kao rezultat prouavanja ezoterike. Oni A uticaji koji su maskirani u B uticaje, moraju se razotkriti aktivnim koritenjem razboritosti i jedan vrst i nedvosmislen stav mora se zauzeti prema njima. ~***~ Ve smo konstatovali da uprkos svoj svojoj odlunosti u potrazi za Putom, mi i dalje ivimo meu A uticajima, koji i dalje nastavljaju da stvaraju raznorazne okolnosti u naim ivotima. Meutim, od sada, pa nadalje, na odnos prema njima poinje da se mijenja. Prvo smo se trudili da ovladamo jednom grupom tih uticaja u sebi, uz pomo identifikacije sa drugom grupom. Sada, smjeteni u kavezu koji je ispunjen samo B uticajima i osnaeni naom novom formulom JA JESAM, na stav prema A uticajima dobija jedan novi aspekt. Oni u svakom sluaju i dalje ostaju u polju naeg djelovanja, meutim, mi se sada neemo uputati u direktan obraun s njima. Od sada, mi emo se ponaati kao agenti koji zastupaju, odnosno, rade za B uticaje. Mi emo raditi za njihov raun i zastupati njihove interese. Prelazak iz jednog stanja u drugo, ne moe se obaviti bez jednog svjesnog napora, bez rada i bez borbe.
53

ovjek koji je danas odluio da stupi na stazu u potrazi za Putom, u principu je postao drugi ovjek, mada on u sutini ostaje slabaan i ranjiv kao to je jue bio. Znai, u takvom stanju on nije sposoban da se direktno uhvati u kotac sa Generalnim Zakonom. To je nemogue. On prvo mora da prikupi dovoljno snage. Stoga je veoma bitno da on sve to radi tiho, kako ne bi privlaio panju. ovjek mora da dobije na vremenu i tako odloi, koliko god je to mogue, reakciju Generalnog Zakona. Moramo biti svjesni toga da nas na unutranji kavez nee moi zatititi od svakog zla kojem e nas Generalni Zakon pokuati da izloi. Nevolje e biti neminovne. [U svijetu ete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet. (Jovan XVI 33)] Tragaoc e morati da smogne dovoljno snage kako bi se suprotstavio svemu tome. On e to ostvariti uz pomo odreene ezoterike strategije. Taktika se sastoji u sljedeem: ovjek mora nastaviti da ivi u istim uslovima kao i jue; ali umjesto stapanja sa vjetakim ivotom, kojeg on grekom podrazumijeva pod realnou, on mora paziti da ostane izvan njega to je mogue due a isto tako i osloboditi se od tzv. unutranjeg razmatranja, dok e se istovremeno morati da slui tzv. vanjskim razmatranjem. Unutranje razmatranje i stapanje su direktne posljedice ovjekove stalne omamljenosti to dovodi do toga da on stalno zaboravlja samog sebe. Ta omamljenost, koja je nastala kao posljedica Adamovog grijeha napravila je od adaminog ovjeka jedan objekat, - dok je on, prije toga, po svojoj boanskoj prirodi bio subjekat. Padom sa jednog vieg nivoa postojanja, adamiki ovjek se naao u sferi uticaja Generalnog Zakona, od kojeg on sada pokuava da se oslobodi. Vanjsko razmatranje podrazumijeva svjesne napore u razlikovanju, prosuivanju i jednoj stalnoj panji, to je normalno izvan ljudskih sposobnosti, jer su ovjekove reakcije po svojoj prirodi mehanikog tipa. To razmatranje nije mogue sve dok ovjek ne uloi dovoljan trud da bude prisutan u samom sebi. Savjesnim vjebanjem prisustva u samom sebi i daljim razvijanjem tog stanja, onaj koji se nalazi u potrazi za Putom, imae dvostruku korist. Prvo, sam taj trud uloen u ostvarenje stanja prisustva u samom sebi ubrzava ovjekovo kretanje prema Putu, uz pomo praenja sljedee sekvence: prisustvo u samom sebi vanjsko razmatranje prisustvo u samom sebi, to kasnije dobija tendenciju da se samo-odrava. U drugu ruku, ovom vjebom se ujedno gradi i onaj zaklon, kojeg smo ranije pominjali, koji nas titi od uticaja Generalnog Zakona (ija se uloga ovdje moe porediti sa onom ulogom koju ima i gravitacija). Vanjsko razmatranje mora se odigravati u obliku jedne igre. ovjek koji se kree prema Putu mora razumjeti da on vie ne moe uestvovati u ivotu sa onom vrstom entuzijazma kakvog je nekad imao i da sada mora da postane oprezan i obazriv, ukoliko ne eli da bude zgaen od strane onih slijepih sila koje djeluju u vidu A uticaja. Sada, ovjek ne moe vie da vodi svoj ivot kao prije, on sada mora da ga igra uz pomo jednog svjesnog napora uloenog u vanjsko razmatranje. On sada mora da igra svoju ulogu u ivotu.

54

Svaki ovjek je roen da odigra jednu predodreenu ulogu u ivotu, meutim, malo je onih kojima to poe za rukom. ovjek uvijek daje prednost svom rezonovanju i prosuivanju, a to njegovo rezonovanje i prosuivanje je uvijek deformisano usljed ivljenja ivota u laima. Tako on, za svog ivota, rijetko kada pridaje neku ozbiljniju panju onom tihom unutranjem glasu. Na kraju, ovjek falsifikuje i iskrivi tu svoju ulogu koju je trebao da odigra. On ne samo da zaboravlja tu svoju ulogu, on zaboravlja ak i to da scena u kojoj igra nema nikakve veze sa istinskim ivotom. (na temu ivotnog filma emo kasnije pokuati rei neto vie) Za sada je bitno razumjeti sljedee: od momenta kada stupi na stazu i pone da se njome kree, ovjek mora da se dri principa Hrani krokodila, da te ne bi pojeo. Figurativno reeno sve ovo se moe shvatiti i kao jedna igra u kojoj se igra mora ponaati tako kao da su sva pravila izokrenuta; to znai, oni koji pobjeuju, u stvarnosti gube, oni koji gube pobjeuju. ~***~ ovjek nadasve mora kultivisati u sebi smirenost, ponaajui se istovremeno tako kao da je i on utopljen (u lanom ivotu). Iz ve poznatih razloga, on e teiti tome da se ini kao i svi drugi, ali samo da se ini, a ne i da bude. Skriven iza zidova svog kaveza, proien od svih tragova 'A' uticaja, on e uskoro biti u stanju ne samo da razumije nego i da izmjeri koliko je ogromna razdaljina izmeu ova dva pojma. Igrajui tu svoju ulogu na ovaj nain, ovjek e se ponekad toliko uivjeti u nju, da e opet povjerovati da je scena u kojoj se igra odvija stvarna, te e se utopiti u nju, to je praktino neminovno i toga se ne treba plaiti. To e se veinom dogaati u onim periodima intervala (izmeu nota) i u svemu tome je bitno da ovjek to uvidi na vrijeme i onda da se vrati nazad i nastavi sa svojom igrom, kao da se nita ozbiljno ili opasno nije dogodilo. Tako se nastavlja ona nevidljiva bitka koja ga vodi ka Putu. Meutim, ovdje moramo biti na oprezu da ne padnemo u zamku. Sama pravila igre i zaboravljanje prolosti utinu na to da sami sebi lako moemo da opravdavamo sve svoje slabosti i padove. Ovo ne vai samo za one nae padove do kojih dolazi za vrijeme nevidljive bitke, nego i kod sluajeva kada pokuavamo da doemo do nekog kompromisa sa samim sobom, kako bi opravdali nae tjelesne, seksualne i druge prohtjeve, nae ambicije ili neke druge koristi. To je neto to je jae od mene nije nikakav izgovor za onoga koji tei da stigne do Puta. ~***~ Sada vjerovatno ve moemo razumjeti koliko je bitno to - da ovjek koji je stupio na stazu, odmah prestane da lae samog sebe. Ukoliko mu to ne poe za rukom, onda on nee biti u stanju da sagradi u sebi onaj kavez. ak i ako uspije da ga sagradi, njegovi zidovi e popustiti im ovaj prvi put pokua da prevari samog sebe. Hipokrizija prema samom sebi, sada ve postaje neoprostiva. Druga, veoma bitna stvar, je ta da ovjek prestane i sa tzv. beskorisnim laima, tj. nepotrebnim laganjem drugih, jer takve lai u sutini nemaju nikakvu pozitivnu svrhu. Tom vrstom

55

laganja ovjek samo gubi onu finu energiju koja mi je prijeko potrebna za napredovanje u njegovoj potrazi za Putom. ~***~ Mi sada ivimo u jednom velianstvenom vremenu. Jezikom Tradicije reeno, uli smo u eru koja se oznaava znakom poznatim kao misterija Ostvarenja. U ovom periodu emo kao ovjeanstvo, zajedno sa ovom planetom, uspjeti da preemo na jedan vii nivo postojanja; ili emo zavriti u - ambisu. U ovom drugom sluaju, sa eksperimentom e se morati krenuti ponovo iz poetka. ini se da ezoteriki rad kojeg je ovjek uloio u samog sebe nee ni u kom sluaju biti nepovratno izgubljen, jer sve svoje uvijek nosimo sa sobom.

[koji ore, treba u nadanju da ore. (I Korinanima, IX 10)]

56

VI dio

Mi ivimo u jednom svijetu kojim upravljaju lai. Laganje i potkradanje su dominantne crte ljudskog karaktera, bez obzira o kojoj nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj grupi ili staleu da govorimo. ovjek lae zato to u svijetu koji je upravljan od strane lai, drugaije nije ni mogue. ak bi se moglo rei da se napretkom nae civilizacije poveava i potreba za laganjem. Istovremeno, mi ivimo i u zoni jednog lanog boga, koji nam se kroz istoriju predstavljao pod raznim imenima. [Va je otac avo; i slasti oca svojega hoete initi: on je krvnik ljudski od poetka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori la, svoje govori: jer je laa i otac lai. (Jovan, VIII 44)]. Ipak, tamo negdje duboko u sebi veina ljudi osjea da nebi trebali lagati. Tu se esto radi o jednoj reflekciji tzv. pre-adamine svijesti ili nostalgije za vremenima kada smo ivjeli na jednoj vioj ravni postojanja, gdje lai nisu ljudima bile potrebne. ovjek, poistovijeen sa svojom Linou, ima tendenciju da misli kako e laima moi sebi da osigura mnogo povoljniju poziciju u ovom ivotu. Meutim, esto se zaboravlja da lai obavezuju, kad se jednom prozbore. [Jer nema nita tajno, to nee biti javno; niti ima to sakriveno to nee izai na vidjelo. (Marko IV 22)] Hipokrizija je najpodmukliji oblik lai. Postoje razliiti aspekti ovog problema: laganje drugih laganje samog sebe korisne lai beskorisne lai hipokrizija integralne lai

Integralno laganje je karakteristika onih ljudi koji imaju potrebu da lau i varaju cijelo vrijeme ili kad god im se za tako neto ukaze prilika, te na kraju ponu da vjeruju svoje vlastite lai i tako izgube osjeaj za istinu. Hipokrizija i integralno laganje su dva sluaja koje je najtee lijeiti. ovjek mora uloiti znatne napore kako bi se rijeio potrebe za laganjem a pogotovo navike. Oni kojima to ne poe za rukom, ne mogu oekivati nikakve znatne rezultate u svom ezoterikom radu. Istina ne trpi lai u svojoj blizini. Mi moramo biti istog srca i edni pravde. Kad ovjek postane unutranji ovjek, onda mu ovo to je ovdje reeno, nee biti nimalo nepoznato: [Ne laite jedan drugoga; svucite staroga ovjeka s djelima njegovijem; i obucite novoga, koji se obnavlja za poznanje, po obliju onoga koji ga je sazdao. (Kol. III 9-10)] Radi se o jednom putu istinske Ljubavi. ta je to istinska Ljubav? [Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velia, ne nadima se, ne ini to ne valja, ne trai svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve snosi,
57

sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikada ne prestaje, a prorotvo ako e i prestati, jezici ako e umuknuti, razuma ako e nestati. (Kor. XIII 4-8)] Onaj koji dosegne (istinsku) Ljubav nee vie biti u stanju da lae. ~***~ Svi oni koji odluno stupe na stazu u nadi da e stii do Puta, moraju razumjeti vanost problema laganja. Bitka protiv laganja je duga i iscrpljujua. To je prvenstveno jedna bitka protiv nas samih, protiv naih spontanih tendencija i protiv mehaninosti koja nas stalno navodi na laganje. Beskorisne lai su mnogo manje tetne od laganja samog sebe, te ih je stoga lake savladati i eliminisati. Laganje samog sebe je veoma opasno, jer se tu esto radi o veoma prefinjenim laima koje je veoma teko prepoznati. Da bi se uspjelo izai na kraj s ovom vrstom laganja, potrebna je jedna stalna panja u kombinaciji sa prisustvom u samom sebi. Laganje drugih je mnogo lake za kontrolisati. Potrebno je samo obratiti malo vie panje na ono to nam izlazi iz usta. U momentu kada nam se la nae na vrh jezika, potrebno je da uloimo samo malo dodatnog truda u obliku pojaane panje i tako emo je sprijeiti da sklizne u konverzaciju. Preporuuje se da se u bitku za Istinu krene upravo od take obraunavanja sa ovom vrstom laganja. Mi imamo mnogo linih stavova, principa i uvjerenja koji nisu nita drugo do podmukle i vjeto zamaskirane lai. Jedna neprestana analiza i preispitivanje, jedini je nain na koji se moemo otarasiti ovih naih duboko ukorijenjenih lai. Jedan od primjera laganja samog sebe je i kada se ovjek nae u branoj vezi koja ne funkcionie, dok on uporno pokuava da racionalizuje stvar i nalazi bezbroj opravdanja za situaciju u kojoj se nalazi. Svaki pokuaj odravanja takvih veza moe da ima veoma rune konsekvence. U vezi s nekim aspektima ove problematike, bitno je razumjeti koncept polarnih bia, o emu emo govoriti kasnije. ovjek koji pone s borbom protiv laganja samog sebe mora biti svjestan da bi njene posljedice mogle da podrazumijevaju ruenje nekih ili svih njegovih najviih ivotnih vrijednosti ili principa. Meutim, to se dogaa i kod nekih koji nikad nisu imali priliku da poduzmu bilo kakvu vrstu ezoterikog rada, te ih upravo to nagoni da krenu u potragu za vrijednostima koje su mnogo vre, stabilnije i trajnije. Tako se opet vraamo na onu konstataciju da istinski ezoteriki rad moe da pone tek onda kada ovjek doivi, odnosno, proe kroz jedno opte bankrotstvo i kad odbaci sve svoje dotadanje bogove i svetinje. ~***~ Objektivni rezultati u ezoterikom radu mogu se dobiti tek onda kada ovjek prestane da lae samog sebe. To je ujedno i razlog zato ovoliko naglaavamo vanost izljeenja od ove duboko ukorijenjene ovjekove navike. Zajedno sa napretkom u tom radu na samom sebi, ovjekovi lijepi snovi nestaju jedan za drugim. On e ponekad aliti za njima, meutim, ono to e istovremeno poeti da se sve vie pojavljuje, to je istina i osjeaj slobode; [I poznaete istinu, i istina e vas izbaviti. (Jovan, VIII 32)]
58

Tokom ove operacije untranjeg proienja, koliko god ona da bila bolna, tragaoc e imati sve jai i jai osjeaj duboke zahvalnosti za svoje osloboenje od ovog apsurdnog ropstva koje ga je napravilo objektom u odnosu na izmiljena ljudska prava i slobode. Tako, tragaoc ponovo postaje jedan subjekat, to mu po boanskom pravu i pripada. Nakon to dosegne odreen stepen svog unutranjeg osloboenja, ovjek e razumjeti punu vrijednost magine moi slobode. ~***~ Ostvarenje unutarnje slobode je uslov za uspjeh u ezoterikom radu. To ovjeku onda omoguava da moe objektivno pratiti rad svoji niih centara. Ta opservacija se odvija iz magnetnog centra, koji ujedno predstavlja i njegov komandni toranj; ili centar za navigaciju. To je, kako smo ve rekli, jedna oblast gdje vladaju B uticaji, koja nam na kraju krajeva omoguava nepristrasnu opservaciju i rasuivanje. Kad se na unutranji svijet dovoljno proisti penetracijom B uticaja ili zrakama Kosmikog Sunca; kada je na unutranji kavez potpuno formiran i pretvoren u jedan komandni centar; kada prestanemo da laemo sami sebe, kakav stav onda treba da zauzmemo prema drugim ljudima? ovjek koji doivi osjeaj unutranje slobode i radost nakon svake pobjede nad samim sobom, ovjek koji nadvlada potrebe vanjskih ljudi, on u svakom sluaju ima potrebu da podijeli ta svoja iskustva sa ljudima oko sebe. Stav Tradicije je vrst i nedvosmislen: - Ne priaj o tome. Meutim, sve u odreenim granicama, jer ovjek mora da kae ono to treba da bude reeno, kad treba da bude reeno i kome treba da bude reeno. Iskrena otvorenost u razgovoru na temu ezoterike preporuuje se kada o ovim stvarima razgovaramo s ljudima koji su sami takoe poduzeli odreene korake na ezoterikom polju. U svakom drugom sluaju moemo se samo dovesti u opasnost ili nepotrebno gubiti energiju pokuavajui objasniti nekome neto, koga ta tematika u sutini ne interesuje ili nije u stanju razumjeti o emu priamo. [Ne dajte svetinje psima; niti meite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativi se ne rastrgnu vas. (Mateja VII 6)] Sam princip neprianja o tome nije obavezan tokom cijelog ezoterikog rada, nego samo na njegovom poetku. Kasnije, ovjek e sam biti u stanju da odredi s kim, o emu i kad moe ili treba da pria. ~***~ Da bi moguili boanskoj sili da se manifestuje kroz nas, mi sa svoje strane moramo uloiti odreeni trud. [Evo stojim na vratima i kucam: ako ko uje glas moj i otvori vrata, ui u k njemu i veerau s njima, i on sa mnom. (Otkr., III 20)] Boanska sila je uvijek tu i ona pokuava da dopre do nas. Na nama je da li emo uti njen glas i otvoriti joj vrata. Ukoliko je ne ujemo i ne otvorimo joj vrata, ona nee biti u stanju da se manifestuje u nama. Svaki ovjek moe uti njen glas. Ukoliko ga uje, B uticaji ce poeti proimati njegovo bie i naseljavati se u njemu.
59

~***~ Postoje etiri uslova koje ovjek mora ispuniti da bi se upustio u potragu za Putom: strastvena elja da se stigne do njega razboritost/pronicljivost elina disciplina inicijativa

Naravno, bez ispunjenja prvog uslova, iluzorno bi bilo bilo ta pokuavati u vezi sa ezoterikim radom. Meutim, kad ovjek ve ima tu elju, on onda mora da razvije svoju pronicljivost do krajnjih granica i po svaku cijenu. Moramo ponovo da naglasimo da ivimo u svijetu poznatom kao Mixtus Orbis, gdje su istinske i imaginativne injenice i fenomeni savreno izmjeani, odnosno, neraspletivo isprepleteni. Tekou u njihovom razdvajanju ini to to - ono to je zamiljeno lii na istinsko, na slian nain kao to pozadina ogledala odraava ono to je prezentirano s njegove elne strane. Kada smo okrueni ogledalima, mi veoma lako gubimo osjeaj za to ta je stvarno istinsko a ta nije. Matematikim jezikom ovo se moe izraziti sljedeom jednainom:

gdje je N nestvarno, jednako I istinskom, pomnoenim sa jednim zamiljenim brojem, kvadratnim korijenom od minus jedan. Sposobnost prepoznavanja nalazio, smatra se ovladavanjem sposobnou pronicljivosti. , gdje god da se on

Iako je Nestvarno po svom izgledu veoma blizu Stvarnom, kao to je to sluaj sa ogledalima, izmeu njih uvijek postoji razlika, jer tu dolazi do obrtanja slike u odnosu na stvarni objekat ovo vai za sve to proistie iz nestvarnog a nama daje priliku da mi to primjetimo, odredimo, odnosno, - prepoznamo. A uticaji, meu kojima mi ivimo, po svojoj prirodi su nestvarni, meutim, oni mogu da proizvedu stvarne efekte , odnosno, posljedice. To je upravo ono to se stvarno dogaa u ivotu. Tako nas npr. strah od nekog zamiljenog dogaaja moe navesti na to da poduzimamo odreene mjere zatite. Postoje dva praktina metoda za razvijanje sposobnosti pronicljivosti, koje preporuuje Tradicija. Svaki od njih je pogodan za jedan od dva tipa ovjeka, koji su danas najvie zastupljeni u ovoj naoj dananjoj civilizaciji. Negativna metoda ili metoda iskljuivanja, preporuuje se za ovjeka br. 3 (intelektualni tip). Pozitivna metoda metoda unutranje integracije, preporuuje se za ovjeka br. 2 (emotivni tip).

ovjek br. 3 ima tendenciju da ne vjeruje. On je vie skeptine prirode i on tei da podvrgava jednoj kritikoj analizi sve injenice i probleme s kojima se suoava u svom ivotu. Centar
60

gravitacije njegovog mentalnog ivota je u intelektualnoj aktivnosti. Negativna metoda uzima ovo u obzir. Tako, posmatrajui kretanja u unutranjem ivotu, ona poduzima jednu njihovu kritiku i nepristrasnu analizu. Radi se o opservaciji pojavljivanja i gubljenja malih Ja ili cijelih grupa sainjenih od tih malih Ja, i u njihovom prepoznavanju to kasnije vodi ka shvatanju da se tu radi o jednom Ne-Ja. Nadalje, odreen trud mora da se uloi kako se ovjek ne bi identifikovao s njima. Tako, malo po malo, on raspoznaje i izbacuje sve ono to ne indicira, odnosno, nema tendenciju trajnog i stabilnog postojanja u strujama njegovog mentalnog ivota. Kada se ovakve konstatacije stalno ponavljaju na jedan kontrolisan nain, posmatra e primjetiti da odreeni elementi imaju trajnu i stabilnu prirodu, te se kao takvi ne mogu podvrgavati principu objektivnog iskljuivanja: on e se onda nai relativno blizu praga svog istinskog Ja. Ova metoda ne trai od ovjeka nikakve ideale i vjerovanja. Jedina opasnost ove metode je u tome to ona trai od ovjeka jednu potpunu nepristrasnost prilikom tih njegovih posmatranja, iz kojih e on kasnije sam izvlaiti zakljuke. Ukoliko ovjek ne uspije da bude nepristrasan u svemu ovome, onda mu prijeti opasnost da zapadne u iluziju dublje nego to se u njoj prethodno nalazio. Tako e se on nai u situaciji koja je gora od one prijanje, i ne samo to, uspostavljene veze izmeu njegovih centara mogu popucati i ako njegov magnetni centar nije dovoljno jak da preuzme kontrolu nad njima, onda e ovjek postati nemoralan i opasan, kako za sebe samog, tako i za druge. [A kad neisti duh izae iz ovjeka, ide kroz bezvodna mjesta traei pokoja, i ne nae ga. Onda ree: da se vratim u dom svoj otkuda sam izaao; i doavi nae ga praznog, pometenog i ukraenog. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i uavi ive ondje; i bude potonje gore ovjeku onome od prvoga. (Mateja, XII 43-45, Luka, XI 24-26)] Druga, pozitivna metoda, odnosi se na ovjeka iji se centar gravitacije mentalnog ivota nalazi u njegovom srcu. Taj ovjek ima neki svoj ideal i pokuava da ga ostvari. On e u tom sluaju morati da sastavi, odnosno, pridrui sve elemente u njegovoj Linosti koji u sebi sadre sjemenje tog ideala. Ova metoda je suprotna od prole po tome to se ovdje ne radi ni o kakvom iskljuivanju nestabilnih elemenata, nego o sintezi onih elemenata koji imaju odreene karakteristike. Ni ova metoda nije bezopasna. Opasnost se ovdje nalazi u odabiranju pravog ideala. Ukoliko to nije uinjeno sa jednom dubokom iskrenou prema samom sebi, onda u ovjeku dolazi do podijeljenosti i pucanja unutranjih veza, to na kraju moe zavriti rascjepom u Linosti. Nepristrasnost i iskrenost prema samom sebi su dva kljuna pojma u svemu ovome. Jo jedna stvar koja nas esto dovodi do zabune je ta to mnogi od nas misle da je teoretsko znanje o svemu ovome sasvim dovoljno, da bi ovjek mogao napredovati. Naravno, tu se radi o jednoj velikoj zabludi. U realnosti, ezoteriki rad zahtjeva jedno neprestano ulaganje napora u analizu i sintezu, kako bi se konsolidovalo svako zrno uspjeha kojeg smo skupili na naem maru prema Putu, ili na Putu. Uticaji kojima nas ivot neprestano izlae su izmjeani i uzurpirani. Mi posjedujemo odreene sposobnosti i jednu odreenu slobodu djelovanja, kako bi mogli birati izmeu njih. Mi takoe posjedujemo jednu silu koja nam moe omoguiti da radimo na tom izboru. Ta sila se zove panja. Panja je jedini kapital kojeg mi posjedujemo. Meutim, mi ga moemo koristiti na ispravan ili pogrean nain. U mnogim sluajevima, moglo bi se rei da je to jedna naa sposobnost koju mi
61

rijetko koristimo, te je tako jednostavno, putamo da se rasprava. Panja nam je veoma bitna, pogotovo za kontrolu negativnih emocija, koje nas oslabljuju i u nama izazivaju gubitak onih sila koje smo uspjeli da skupimo uz pomo velikog napora. U nekim sluajevima, to moe ii toliko daleko da uzrokuje jedan potpuni raspad sistema unutar nas. Jedno budno motrenje e nam pomoi da zaustavimo ovu vrstu emocija u momentu kad se one pojave. Kasnije emo biti u stanju da na terenu koji je proien na ovaj nain, pustimo pozitivne emocije da slobodno teku i tako nas obogate i omogue nam da skupimo dodatnu snagu, koja e nam onda omoguiti da nastavimo sa svojim ezoterikim radom. ~***~ Odnos mukarca i ene sa ezoterike take gledita [Ali niti je mu bez ene, niti ena bez mua u Gospodinu. (I Korinanima, XI 11)] Ezoterika evolucija, po svojoj prirodi je evolucija koja ukljuuje oboje, mukarca i enu. Nije samo Adam izgnan iz raja, nego Adam i Eva, zajedno. Svako od njih dvoje je doivjeo taj pad na svoj nain. Isto tako, na povratku u raj mukarac i ena moraju da rade zajedno, kao polarna bia, jer su zajedno i izgnani iz njega. U Tradiciji postoji jedan postulat koji kae da je mukarac u stanju da se kree direktno u pravcu do jednog odreenog cilja, dok ena nema kapacitet za tako neto. Ukoliko ona eli da dosegne odreeni cilj, ona mora nai mukarca koji ima isti cilj i pokuati da ga ostvari zajedno s njim. To moe biti njen mu, brat, duhovni uitelj ili neko ko dobro vlada tajnama ezoterike nauke. Uloga ene u iskupljenju, odnosno, povratku nazad, trebala bi biti slina onoj ulozi koju je ona odigrala u dogaanjima neposredno prije izgnanstva iz raja. Ona treba da bude nosilac inspiracije. Simbolino reeno, ena nakon to je u svojoj plodnoj i bujnoj mati zaela ideju da okusi pojam Iluzije, ona je taj njen plod, nakon kuanja, ponudila i svom muu, tako da su oboje zajedno posrnuli. Tada je poeo i jedan dugaak put uenja, to predstavlja plod Drveta Dobra i Zla. Pojam pronicljivosti je veoma bitan jer se bez pronicljivosti ili razboritosti ne moe daleko stii na ezoterikom polju. Problem je u tome to ovjek nema u sebi jedan apsolutni koncept o Dobru i Zlu. Svaka zraka svjetlosti koja dospije u njegovo oko nosi sa sobom i jednu sijenku, koja je esto u stanju da zavara i one koji su prilino inteligentni. Tako, kad iskreno hoemo da rijeimo neki problem, mi nalazimo skoro isti procenat razloga za i protiv odreenog rjeenja. ovjek nije u stanju da donese neku permanentnu odluku. Ljudi ija psiha nije orjentisana uz pomo neke ideje vodilje, su generalno nepokretni sve do momenta kada na osnovu nekog vanjskog impulsa odlue neto, to im onda neko odreeno vrijeme diktira njihovo ponaanje u ivotu. Za one koji krenu u potragu za Putom, sve ovo se mijenja. Ta potraga predstavlja jedan stalni cilj. Tako, bez obzira to on razumije da je sve relativno, takav ovjek je sada u stanju da ovlada konceptom pozitivnog i negativnog: sve ono to ga vodi prema cilju kojeg si je on postavio i sve to mu pomae da ga ostvari, za njega predstavlja Dobro; sve sto ga zavlai na stranu, zaustavlja ga, gura ga nazad ili uopteno reeno, sve to mu stvara prepreke, bilo fizike ili psiholoke prirode, na putu koji ga vodi prema cilju, postaje za njega Zlo. Ovo predstavlja jednu optu definiciju koja vai kada se o potrazi za Putom radi. ~***~ Jedna jaka psihika kriza je neto to e zadesiti svakog tragaoca odmah na poetku njegovog ezoterikog rada, pogotovo ako psihiki okovi kojima je on bio prethodno izloen nisu bili dovoljno jaki. Tu dolazi do jedne unutranje borbe izmedu afirmacije i negacije, koja moe da
62

izazove jednu duboku sumnju, usljed koje e neki od tragalaca da prekinu svoj rad na ezoterikom polju. Realno reeno, jedna takva bitka je svakom tragaocu neophodno potrebna jer samo ona ima taj potencijal da u njemu proizvede jednu jaku napetost koja u jednom momentu moe postati fiziki skoro nepodnoljiva. Upravo u tom momentu e se pojaati i trenje izmeu onog mnotva elemenata u njegovoj Linosti, to e na kraju dovesti do izbijanja jedne vatre koja e mu zapaliti srce. Ta vatra, koja se pretvara u jedan unutranji oganj, prouzrokuje u ovjeku jednu fuziju (nju smo prethodno ve pomenuli), koja ukoliko se pravilno upotrijebi, predstavlja prvi vaan i opipljiv rezultat ezoterikog rada. Ukoliko mukarac i ena rade zajedno i - ukoliko su oni polarna bia, - uloga ene e u svemu ovome biti isto toliko vana kao i uloga mukarca. Ona e kao inspirator pruati podrku mukarcu u trenucima kada on padne u krizu i kada se obeshrabri. To e s vremena na vrijeme biti neminovno, jer i ezoteriki rad prolazi kroz tzv. oktave Zakona Broja Sedam. Ona e takoe inicirati one dodatne okove kada ezoteriki rad ude u fazu zastoja. Moglo bi se rei da ovakva jedna vrsta saradnje izmeu mukarca i ene potvruje polarizovanost ta dva bia. Sada, kada smo uli u eru Svetog Duha, u kojoj sve to je lano mada, ponekad i sa najboljim namjerama mora da pukne i doivi raspad, problem istinskog polariteta parova od kljunog je znaaja. Ta dva bia, koja bi trebala biti polarna, ne mogu biti apsolutno sigurni u tu svoju polarnost sve do odreenog vremena u budunosti, kada dostignu nivo ovjeka br. 4 i nau se na pragu 5-tog nivoa. To je zbog toga to oni, iako u sutini polarni, svaki sa sobom nose i jednu prolost koja prekriva njihovo istinsko Ja, razliitim pokrovima. Tek kada oni postepeno ponu odbacivati sa sebe djelove te fasade i kada se ispod nje pone pojavljivati njihovo istinsko lice, doi e i do njihovog postepenog otkrivanja jedno drugom, to im moe donijeti jednu neopisivu radost i sreu. Tako e i njihova ljubav svakim danom sve vie rasti. Ona e danas biti vea nego jue ali mnogo manja nego sutra. To je put Pobjede. ~***~ Prema Tradiciji, postoji samo jedan Put, meutim, postoje i tri Prilazna puta koja vode ka njemu i svaki od njih je u vezi sa jednim od tri osnovna tipa vanjskog ovjeka. Put se predstavlja kao jedna rijeka koja se ulijeva u Okean kroz svoja tri rukavca. Voda iz te rijeke potie iz jednog mirnog jezera koje se nalazi visoko u planinama, a samo jezero odraava u sebi nebesku ljepotu.

Evolucija prema Svijesti podrazumijeva kretanje iz zone posljedica ka zoni uzroka. Drugim rijeima reeno, radi se o usponu stepenicama koje vode od biti proizvod, do biti proizvoda; od mehanike egzistencije, koja podrazumijeva Smrt, - prema egzistenciji kojom upravlja stvaralaki duh, koji predstavlja ivot. ~***~
63

Pitanje cilja je veoma bitno. ta je to cilj ivota? ta bi mogao da bude njegov cilj? ivot je besmislen ukoliko nema neki cilj u ezoterikom smislu te rijei. Ta taka gledita istovremeno pravi razliku izmeu indirektnih i direktnih ciljeva ljudske egzistencije. Indirektni ciljevi karakteristini su za opti sluaj, ovjeanstvo kao jednu cjelinu. ovjek prati ivotni tok. Nesvjestan da to ini, on slui interesima Prirode kroz jednu igru raanja, ljubavi i smrti; i tako doprinosi razvoju Zraka Stvaranja. Direktni ciljevi stvoreni su za specijalne sluajeve. Ovdje ovjek ide protiv opteg ivotnog toka. On se individualno penje kosmikim stepenicama, nakon to je prvo neutralizovao uticaj Mjeseca unutar sebe, kojeg on ispoljava na organski ivot kako bi zadovoljio svoje vlastite potrebe. Direktan cilj se ne moe shvatiti, formulisati i slijediti od strane ovjeka osim po cijenu jednog svjesnog napora. Postoji samo jedan direktan cilj, meutim, tu se radi o jednom dugoronom cilju koji koji se jedino moe ostvariti u fazama. Na svom putu, ovjek koji tei da dosegne Put, mora da formulie svoje tzv. kratkorone i srednjerone ciljeve. Jedan jedini cilj mora se postizati ili ostvarivati u jedno odreeno vrijeme i on mora biti u dometu snaga koje tragaoc posjeduje u sebi. Ovo je par primjera nekih moguih direktnih ciljeva: postati gospodar nad samim sobom sticanje stvaralakog duha, kao izvora inspiracije podizanje fiziolokih procesa do nivoa budne svijesti sticanje novih sposobnosti aktivno uestvovanje u obavljanju nekog ezoterikog projekta kompletna regeneracija svog bia ~***~ Gledajui sebe i druge, uz pomo sredstava koja mu stoje na raspolaganju, vanjski ovjek esto nije u stanju da odredi kad neto stvarno jeste i kad se nesto ini da jeste, niti on moe da shvati razliku izmeu ta dva pojma. Gledajui kroz prizmu nerazvijenog organizma svoje Linosti, ono to je stvarno Istinsko, njemu se ini da je relativno. Razlikovanje istinskog od relativnog je posebno teko za ovjeka tipa 1, 2 ili 3, koji nemajui stvarne kriterijume za odreivanje te vrste razlike, na kraju kae: sve je relativno, to je jedna tvrdnja koja ima samo relativnu vrijednost. Tradicija naglaava da je veoma bitno spoznati duboku vanost ovjekove sposobnosti razlikovanja izmeu pojmova biti i initi se. Da bi se razumjela sutina te problematike, trebalo bi se vratiti Izvoru i razumjeti da se Manifestacija izraava u obliku stvorenog Univerzuma, gdje odnos izmeu Beskonanog i Nule takoe odraava odnos izmeu jedne beskonano velike koliine i beskonano male koliine. Kvantitativno gledajui taj odnos predstavlja jednu veoma malu varijaciju, meutim, sa kvalitativne strane, ona je prilino velika. Prema metodologiji same Kreacije, inicijalna Nula se dijeli na beskonaan broj zasebnih nula a svako od nas potie iz jednog od kolinika te Nule, to je u stvari naa Linost. Tako da smo mi time dobili jednu tzv. posuenu egzistenciju. Tradicija dalje kae da se znaenje Kreacije sastoji u jednoj realizaciji, u odnosu na Nulu, Sjedinjenja koje po svojoj sutini analogno Beskonanosti.
64

To znai da je naa misija da u ivotu takoe ostvarimo jedan kolinik Sjedinjenja, poinjui od kolinika Nule. *[Ovo je normalno izraeno grupom matematikih formula koje predstavljaju Stvaranje, od faze nemanifestovanog Apsoluta, preko ideje, pa do Ostvarenja Univerzuma, koje sam ja ovom prilikom izostavio. To inae spada u jednu posebnu ezoteriku granu pod nazivom Doktrina Brojeva]. ~***~ Znai, naa Linost, u sutini ima jednu posuenu egzistenciju, to bi se dananjim rijenikom moglo usporediti sa ivotom na kredit. Tako bi mi uz pomo te Linosti trebali ostvariti istinsku Individualnost to bi nam onda omoguilo da uzmemo aktivnog uea u optoj evoluciji ovog Univerzuma. Tako bi nam i nae tijelo, koje predstavlja samo jedno boravite za nau Linost, trebalo omoguiti da ostvarimo jedno istinsko sjedinjenje. Nama bi trebalo biti jasno da kredit kojeg smo dobili nije neogranien i sa te take gledita trebalo bi obratiti panju na ono to je reeno u Paraboli o talantima. (Mateja XXV 13-30) Stoga mi u naoj potrazi za Putom moramo zaraditi pet talanata za pet, ili bar dva za dva, to simbolino predstavlja nau transformaciju iz vjetakog u istinito. ~***~ Biti podrazumjeva bivstvovanje u Sadanjosti. Mi ne moemo jo uvijek biti u Budunosti, nismo vie ni u Prolosti, ali ta je to Sadanjost? Ja Linosti, koje je u sutini samo jedan kredit, samo je jedno privremeno Ja koje ovjek koristi u nedostatku svijesti istinskog Ja. Sa ovim Ja Linosti, ovjek ivi ili u Budunosti ili u Prolosti. Linost nema Sadanjost, ona joj se samo ini kao jedna nejasna demarkaciona linija. Kada se ta linija dosegne, Budunost se misteriozno pretvara u Prolost. Ono to mi nazivamo Sadanjou, to je u stvari nedavna prolost zajedno sa naim slutnjama o bliskoj Budunosti. Istinska Sadanjost, kako se ini, za nas ne postoji. U realnosti, sukcesija dogaaja u Vremenu, Istorija u svakom svom aspektu, sastoji se od jedne neprekidne sukcesije nezavisnih i autonomnih estica istinske Sadanjosti. Drugim rijeima, naa predstava o jednoj demarkacionoj liniji gdje se Budunost transformie u Prolost, je pogrena. Na klasini koncept o Budunosti i Prolosti je takode pogrean. U stvari, sve to postoji, postoji u Vremenu. Da bi se potvrdilo njegovo postojanje, jedan objekat koji posjeduje tri dimenzije u prostoru i koji je formiran od vrste materije, jo uvijek treba jedan elemenat vremena. Ukoliko mu se ne da taj elemenat vremena, on onda ne moe da egzistira. Tako, Sadanost ima jedan svoj produetak, koji joj je neophodan. Za vanjskog ovjeka, taj produetak je veoma kratak i individualne je prirode. ~***~ Kod svih ivih bia trajanje Sadanjeg momenta je individualno. Kod vanjskog ovjeka, taj momenat traje od njegovog udisaja do izdisaja, to podrazumijeva u prosjeku 3 4 sekunde. To vrijeme podrazumjeva njegovo maksimalno trajanje Sadanjosti. U momentu kada se kod ovjeka naglo pojave emocije, njegovo se disanje ubrzava te tako i trajanje Sadanjosti smanjuje. Sadanjost se smanjuje proporcionalno sa ubrzavanjem disanja. Nasuprot tome, neko ko uz pomo integracije svoje Sadanjosti uspjeva da u nenormalnim uslovima odri svoj fiziki ritam u svom normalnom stanju, u stanju je i da zadri mir i pribranost, to mu onda omoguava donoenje racionalnih odluka. (Onaj koji je u stanju da za vrijeme bitke uje topot kopita svog konja, bie pobjednik.)
65

Za ljude koji su skloni estom utapanju (u vanjski ivot) Sadanjost se gubi; tako se i one gube kad zapadnu u konfliktne situacije, te esto ale zbog odluka koje su donjeli u tim momentima. S druge strane, to je ovjekova koncentracija dublja, disanje je sporije a Sadanost dua. Kod stanja kontemplacije, sadanjost se ne moe percipirati. ~***~ Doktrina Sadanjosti ovjek na sebe gleda kao na jedan jedan popreni presjek sadanjeg momenta a tako ga vide i drugi slini njemu. Iza tih sukcesivnih sekcija od kojih svaka predstavlja jedan jedini momenat, mi moemo nai jedan cijeli film. Izmeu njegovih granica oznaenih rodenjem i smru, taj film predstavlja cijeli nas ivot, sva druga bia s kojim smo bili u kontaktu, kao i jedan skup moralnih i materijalnih okolnosti koje su nas okruivale. To se moe porediti i sa onim to se dogaa kada gledamo neki film kroz onaj uski otvor na kaleidoskopu. To nam daje i jednu iluziju kretanja u vremenu. irina otvora kaleidoskopa odgovara naoj Sadanjosti, odnosno, periodu od jednog udisaja do drugog. (diferencijalna razlika prezenta) U realnosti, Sadanjost nema svoje trajanje. Ona ne traje; sve to traje, samo se protee u Vremenu i tako automatski egzistira na cijelom podruju Budunost-Prolost. Meutim, mada je sama Sadanjost smjetena izvan Vremena, mi emo morati koristiti pojam trajanje Sadanjosti kako bi na linearni um lake shvatio ovaj koncept. Tako uz pomo primjera kaleidoskopa moemo rei da mjerei trajanje neije individualne Sadanjosti, uz pomo vremenskih jedinica, mi u sutini ne mjerimo Sadanjost, nego samo irinu otvora kaleidoskopa, kroz kojeg ovjek posmatra ivotni film. Ukoliko npr. zamislimo jedno jednodimenzionalno bie, jednu ivu taku obdarenu inteligencijom, koja ivi na jednoj zakrivljenoj geometrijskoj liniji, onda moemo rei da e ta taka biti svjesna prostora samo u smislu onoga to je neposredno ispred nje, iza nje i tamo gdje jeste. Zbog toga to njen um nema sposobnost koncepcije druge dimenzije, ona e misliti da ivi na jednoj pravoj liniji, poto joj pojam zakrivljenosti ne moe biti poznat. Ljudsko bie je trodimenzionalno u prostoru a jednodimenzionalno u vremenu. Tako ovjek ivi u Vremenu pravolinijski, i nije u stanju da primjeti nita izvan te linije. Isto kao i u sluaju one take iz gornjeg primjera, svo njegovo poimanje svodi se na to ta stoji neposredno iza njega, ispred njega i tu gdje se on trenutno nalazi tj. u Sadanjosti, koju on percipira bez onog njenog produetka . Meutim, ukoliko uz pomo odreenih vjebi ona naa iva taka zadobije osjeaj za dugu dimenziju i ako se onda odvoji od one geometrijske linije za koju smatra da je sve to postoji, ona e biti iznenaena kad uvidi da sada moe vidjeti ne samo onu taku ovdje, nego da istovremeno vidi i dva fragmenta linije na kojoj ivi, od koji se jedan nalazi ispred, a drugi iza.

66

(nova taka opservacije)

Sa ovjekom koji ivi na jednoj Vremenskoj liniji, stvar je potpuno ista. Moramo se sjetiti da je ta linija zakrivljena usljed dejstva Zakona Broja Sedam. S obzirom da je ovjekov um jednodimenzionalan u Vremenu, on ne moe vidjeti devijacije te linije u budunosti. Kada jedna osoba proe kroz fazu ovjeka br. 4 i postane ovjek br. 5, onda ona stie sposobnost da percipira i drugu Vremensku dimenziju. Isto kao i u onom sluaju kada se ona iva taka odvaja od svoje linije, tako e i ovaj ovjek biti sposoban da istovremeno posmatra sadanji momenat, Prolost i Budunost. To znai da je sam pojam Budunosti i Prolosti samo jedan relativan pojam karateristian za ogranienu inteligenciju vanjskog ovjeka, dok u realnosti, objektivno, nita drugo ne postoji do samo Sadanjost, jedan film koji u bilo kom svom krugu sadri sve, Budunost i svu Prolost. [Da li se onda, s ove take gledita, moe razumjeti ona Isusova gramatiki apsurdna fraza: ja sam prije nego se Abram rodio Jovan, VIII 58] Sada moemo ve rei da ezoteriki rad na samom sebi ima sutinski cilj da proiri ovjekov individualni otvor kroz koji on direktno posmatra Sadanjost. Otvor kojeg posjeduje vanjski ovjek, nije dovoljno irok da bi on mogao kroz njega da posmatra istovremeno Prolost i Budunost stopljene zajedno sa jednom irom Sadanjou (samo Sadanjost postoji), tako da bi mogao da ima neke koristi od svega toga. Da bi se to postiglo, taj otvor se mora adekvatno proiriti. Percepcija Ja koja je u stanju da obuhvati Budunost i Prolost u sklopu Sadanjosti, nije nita drugo do svijest istinskog Ja. Sadanjost koja se posmatra na taj nain podrazumijeva ivot; a onaj otvor koji je irok tri sekunde predstavlja ona uvena iroka vrata. Taj otvor istovremeno predstavlja i one iglene ui. (Marko X; 25) ~***~ Tradicija nalazi neke paralele u ovom poslednjem navodu kako bi pojasnila odreene faktore koji ovjeku pomau ili oteavaju pristup Putu. U tom smislu, kao primjer se daju sljedei navodi: djeco! Kako je teko onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ui u carstvo Boije! Lake je kamili proi kroz iglene ui nego li bogatome ui u carstvo Boije. (Marko, X 24-25; Luka, XIII 24-25 i Mateja XIX 23-24) Sada se postavlja pitanje: ko je bogat ovjek? U ezoterikom smislu bogat ovjek je onaj koji pridaje veliki znaaj svojoj Linosti; onaj koji oslanja na nju, poklanja joj svoje povjerenje i ulae nadu u nju. To nema nikakve veze sa njegovim materijalnim bogatstvom.
67

Ve smo prije naglasili da ovjek, da bi uopte krenuo Putem, prvo mora da doivi jedan moralni bankrot. On tek onda moe spoznati sav zalud iluzije ponosa i istinsku vrijednost skromnosti i poniznosti. Bio on bogata ili prosjak, u tom momentu on e sigurno biti siromaan duhom. Tada e lako proi kroz one iglene ui. [Blago siromanim duhom jer je njihovo carstvo nebesko; (Mateja, V 3)] ~***~ Postoji jedna grupa ezoterikih vjebi namijenjena za ljude koji su stekli odreenu koliinu teoretskog znanja i uz pomo koje oni mogu poeti sa praktinim radom. Cilj ovih vjebi je sticanje istinske Sadanjosti. Te vjebe su istovremeno fizike i psihike prirode, njih je potrebno ih je izvoditi cijelom duinom Puta jer one slue za: ovladavanje svojim tijelom ovladavanje svojom Linou uspostavljanje kontakta sa viim nivoima svijesti ~***~ Prva grupa ovih vjebi se odnosi na odravanje vanjske istoe. Tu se radi o odravanju jednog visokog nivoa line higijene ~***~ Druga grupa se odnosi na unutranju istou. U vezi s tim, trebalo bi razumjeti da svaka vrsta konstipacije probavnog trakta izaziva odreen stepen intoksikacije organizma. Stoga je bitno da ovjek pravilnom ishranom i redovnim fizikim vjebama obezbjedi redovno pranjenje svog probavnog trakta. ~***~ Trea grupa ovih vjebi ima za cilj zauzimanje ispravne poze. Da bi se pravilno sprovodile psihike vjebe, tijelo se mora drati u jednom skoro perfektnom stanju ekvilibrijuma, tako da se sva panja moe posvetiti objektu vjebe. U vezi s tim, najbolja poza koju bi trebalo zauzeti je tzv. poza mudraca. (Nju smo pomenuli u jednom od prolih dijelova ovog teksta). ~***~ U etvrtu grupu spadaju vjebe pravilnog, ritmikog disanja. * [Danas postoje razne tehnike vjebi disanja od kojih neke mogu biti opasne zbog izazivanja plunog emfizema, te se u vezi s tim preporuuje veliki oprez.] ~***~ Peta grupa: konstatacija. Ovom grupom vjebi se ulazi na tzv. psihiko podruje. Radi se o prouavanju samog sebe. Pojam konstatacije podrazumijeva sposobnost spoznavanja objektivnog stanja jedne odreene stvari ili fenomena za svrhu odreenja injenica, bez upotrebe svog vlastitog miljenja. Odatle, svaki akt konstatacije ukljuuje jednostavnu opservaciju neke injenice, dok je ovjek istovremeno svjestan samog sebe. Konstatacija podrazumijeva udvajanje panje; na objekat i na
68

samog sebe. Ova vjeba zahtijeva od ovjeka svu nepristrasnost koju je on u stanju da ostvari. U svakom drugom sluaju, ona se deformie u izvjetavanje, to sa ezoterike take gledita nema nikakvu vrijednost. Konstatacija obuhvata 2 grupe vjebi: Vanjska konstatacija gdje posmatramo jedan ili vie vanjskih objekata ukljuujui i sebe; prilikom ega posmatramo i sebe iz vana. Unutranja konstatacija gdje posmatramo jednu ili vie karakternih crta, osobina, injenica ili fenomena iz naeg linog unutranjeg ivota. ~***~ Konstatacije je u svojoj sutini jedna stalna bitka protiv sila koje dre ovjeka u mentalnom snu. Ve nam je poznato da ovjek moe da gleda a da pri tome nita ne vidi, to je karakteristika za veinu naih vizuelnih utisaka. Kad gledamo i vidimo neto, onda to moemo nazvati opservacijom. Ukoliko ubacimo u igru i panju, tad smo ve napravili odreeni napredak, meutim, opservacija sama nije dovoljna da bi se postigli odreeni ezoteriki rezultati jer ak i kada smo obratili svu pozornost, objekat kojeg posmatramo jo uvijek nas moe zavarati do te mjere da izgubimo svijest o samom sebi. Istinsku konstataciju, koja nam donosi odreene rezultate ezoterike prirode, moemo dosegnuti samo kad prilikom opservacije uloimo jedan odreen svjestan napor ili panju, koja je simultano usmjerena prema vanjskom i prema unutranjem. Ova vrsta opservacije sa dupliranom panjom, zahtijeva se od nas cijelom duinom Puta ka vrhu ezoterine evolucije. To se u Tradiciji naziva odravnjem trezvenosti. [A to vam kaem, svima kaem: straite. (Marko, XIII 37)] Ve smo vidjeli da vanjski ovjek ivi odsutan od samog sebe. On ivi u snovima; u snovima tokom noi i u snovima po danu. Mi provodimo svoj ivot u jednom dubokom snu. Kako uopte, u praksi, moemo da prevaziemo ovakvu jednu situaciju? To je veoma teko, a evo i zato. ovjek koji spava zadrava neke svoje odreene utiske u smislu ivotnih iskustava koje je imao u budnom stanju svijesti, zajedno sa pamenjem svog imena, koje je simbol njegove Linosti. Kad se probudi, ova vrsta memorije e mu pomoi da povrati svoju budnu svijest bez nekih veih problema. Meutim, prilikom njegovog prelaza sa ovog na vii nivo svijesti, na nivo svijesti istinskog Ja, ova dva sutinska elementa e mu nedostajati: iskustvo tog ivota i poznavanje svog imena na tom nivou. Samo uz pomo jednog neprestanog rada, uz praktikovanje konstatacije, koja istovremno podrazumijeva ulaganje svjesnog napora da se postigne prisustvo, sve do one take kad ono postaje jedno stvarno prisustvo u samom sebi ovjek moe ostvariti svoje drugo Roenje, roenje Individualnosti, to je u sutini jedan neunitivi spoj njegove razvijene i novoroene Linosti sa njegovim istinskim Ja. Tada e on dobiti i jedno novo ime. [koji pobijedi dau mu da jede od mane sakrivene, i dau mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji primi. (Otkr., II 17)] ~***~ Vanjska konstatacija moe biti pasivna, kada se radi o objektima koji su nam prezentirani od strane vanjskog filma dogaaja, tj. kada ih mi ne biramo.
69

Ona moe biti i aktivna, kada se usmjerava na neki odabrani objekat. U svom aktivnom obliku vanjska konstatacija se moe vjebati uz pomo jednog metoda, koji nam ukoliko se ee izvodi, moe pomoi da saznamo kakav utisak ostavljamo na druge. Mada to nije svrha ovog metoda, uz pomo njega moemo spoznati i odbaciti sve one lane predstave koje imamo o sebi samima. Ova vrsta konstatovanja se zove, konstatovanje sa reflekcijom, ili slikanje samog sebe. Ti snimci imaju najveu vrijednost kada ih napravimo na nekom sastanku tj. u momentu kada se obraamo nekoj veoj grupi ljudi. Tu moramo uloiti jedan veliki napor konstatacije u smislu da se osjetimo onako kako smo vieni u tom momentu od strane drugih. Jedan album sainjen od ovakvih snimaka pomae nam da u naem mentalnom oku rekonstruiemo svoju sliku koju prezentiramo drugima. Da bi tu sliku jo bolje upoznali, moemo se posluiti jednom jednostavnom vjebom sa dva ogledala. Poznato nam je da se naa slika obrne u ogledalu, tako da lijevo postaje desno i obratno. Kada gledamo same sebe uz pomo dva ogledala, onda se ta naa slika koriguje to nam onda odaje jedan udan utisak. Odreeni nedostaci i crte na naem licu ine se pojaanim, s obzirom da sada nae oko ne moe automatski da ispravlja greke kao to je to sluaj sa obrnutom slikom. Ova vjeba e nam pomoi i da vidimo svoj vlastiti profil, za koga normalno nemamo priliku da znamo kako izgleda. Ovakva jedna nova vizija samog sebe uvijek nosi neto sa sobom. ~***~ Drugu grupu konstatacija ine tzv. unutranje konstatacije. Tu takoe postoji razlika izmeu pasivnih i aktivnih vjebi, kao to je to sluaj sa vanjskim konstatovanjem. U svom pasivnom obliku, unutranje konstatovanje je najbolje vjebati ujutro u pozi mudraca. Kada se nalazimo u toj pozi i kada su nam svi miii dovoljno oputeni, moraemo pasivno da konstatujemo sve ono to nam se javlja ispred naeg mentalnog oka. Ova vjeba trai malo vie treniranja, jer se esto deava da u poetku ne vidimo nita. Malo po malo, biemo u stanju da otkrijemo cijeli jedan svijet pun ivota i ivopisnih boja. Kasnije e taj svijet postati objektom naeg rada, iji e cilj biti da u njemu zavedemo red i da nad njim preuzmemo kontrolu; ezoterikim rijenikom reeno, mi moramo da ga savladamo. Meutim, prije toga mi ga moramo potpuno izolovati od nae budne svijesti, to se postie uz pomo jednog tihog i nepristrasnog pasivnog konstatovanja. Nepristranost je ovdje od presudnog znaaja, poto e se ovjek tu zatei iznenaenim kad u sebi otkrije odreena emocionalna i instiktivna kretanja i odreene ideje, koje mu se u njegovom normalnom snu za vrijeme budnosti mogu da uine stranim. Tako e ovjek pronai kako u njemu egzistiraju i neki elementi koji e mu se initi nemoguim i absurdnim. On moe spoznati i to kako je on u sutini jedan egoista, spreman da nae opravdanje za sva ona stanja u sebi samom, koja bi istovremeno, kod drugih, bio spreman da proglasi uasnim ili kriminalnim. Postoji mnogo takvih crta koje ovjek baca u pozadinu svoje svijesti i tamo ih sakriva. On to ini iz dva razloga. Prvi je taj to ovjek ima tendenciju da stvara o samo sebi jednu sliku koja je daleko od realnosti, te on tako izbacuje sve one elemente koji se ne uklapaju u tu sliku. Drugi razlog je taj to ovjeka plai to to on u stvarnosti jeste. ovjek mora da se suoi s faktima koji mu pokazuju ono to on stvarno jeste, jer svako okretanje glave u stranu i vraanje one stare slike sebe, predstavlja jedno laganje samog sebe. Uostalom, vanjskim ljudima koji ive u vanjskom ivotu, ne pada ni na pamet da poduzmu ovu vrstu introspekcije. Sve ovo nas ne bi trebalo ni malo uditi s obzirom da sve to potie iz jednog sistematskog laganja samog sebe, jer kako ve znamo, sa ezoterike take gledita, vanjski ovjek se rada u laima, ivi u laima i umire u laima. Tako, ezoteriki rad je jedino to ovjeka moe izvui iz divljine u kojoj ivi. Ista ova vjeba konstatacije ima jo jednu prednost koja se sastoji u tome to uz pomo nje prepoznajemo glavne karakteristike nae Linosti.

70

S obzirom da bi ovjek trebao da izvodi ovu vrstu vjebi kad se nalazi na Prilaznom putu, u nekim sluajevima e se dogoditi da on, ukoliko je odvie slab, ne bude u stanju da se suoi sa ovim aspektima samog sebe, te se tako okrene nazad, sie s puta i uroni ponovo u jo dublju iluziju. Ovo podrazumjeva na neki nain i jednu fazu selekcije, jer se smatra da kad ovjek stigne negdje pred kraj Prilaznog puta, on postaje ovjekom br. 4, te kao takav, on ne moe vie da ima jednu lanu sliku o samom sebi. On mora da postane kao dijete, osloboen od svih lai i iluzija o samom sebi, i svega onog vjetakog kao to su raznorazna uputstva, obrazovanje i ivotna iskustva poloili u njega. [I zaista vam kaem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neete ui u carstvo nebesko (Mateja xviii 3)] Ove vjebe unutranjeg konstatovanja predstavljaju jedan instrumenat uz pomo koga hrabri i uporni tragaoc postaje dijete. U svom aktivnom obliku, unutranje konstatovanje izabire jedan odreen predmet iz naeg unutranjeg ivota na kojeg treba obratiti panju; u svom tipinom obliku tu se radi o jednoj praksi ispitivanja svijesti. Cilj je isti kao i kod vanjskog konstatovanja. Svaka od ovih vjebi moe dalje voditi do koncentracije, iji objekat moe biti vanjski ili unutranji, jer se Boje Carstvo nalazi i u nama i izvan nas istovremeno. ~***~ Koncentracija, spada u 6-tu grupu vjebi. Ona se sastoji u odvraanju panje od svega to nije objekat moralne ili fizike koncentracije. ~***~ U 7-mu grupu vjebi spada kontemplacija. Nju postiemo kada smo u stanju da odrimo koncentraciju na istom objektu tokom odreenog vremenskog perioda. ~***~ Cilj poslednje grupe vjebi je ekstaza. Koncentracija praena jednom produenom kontemplacijom vodi ovjeka ka ekstazi, to je u sutini jedna vrsta stanja svijesti. ~***~ Ove poslednje tri grupe vjebi ne mogu biti od koristi ukoliko se nisu postigli opipljivi rezultati prilikom vjebi konstatacije. Sve ovo je od velike pomoi kako bi se ovjek br.3 pretvorio u ovjeka br. 4, to je uslov za otvaranje Puta ezoterine evolucije pred tragaocem.

71

VII dio

Sada emo ponoviti sve glavne faktore, kako bi bolje razumjeli sam koncept Puta. ovjek ivi u fizikom tijelu. U tom tijelu nalazi se njegova Linost. To je suptilni organizam sa jednim provizornim Ja. Iza ovog organizma takoe postoje potpuno formirani vii organi svijesti istinskog Ja, kao i sama Svijest. Kod vanjskog ovjeka esto dolazi do konfuzije zbog njegove nedovoljno razvijene Linosti. Osim rijetkih sluajeva, ovjek ne zna ni o emu drugom unutar sebe samog, osim svoje Linosti. Ona mu se u odnosu na njegovo tijelo, esto predstavlja njegovom duom. Meutim, zbog svog neprijateljskog stava prema istinskom Ja, Linost je mnogo vre vezana za tijelo, nego za njega. Taj kompleks due-Linosti je kao takav nestalan i osuen je na propast. To ujedno objanjava i onu kontradikciju gdje ovjek smatra duu neunitivom a istovremeno pria o opasnosti da je izgubi, odnosno, o svom spasenju. U stvari, postoji samo jedan nain za spasenje ove ovakve due-Linosti, a to je stvaranje njene vrste veze sa istinskom, vjenom i neunitivom Duom, preko medijuma kojeg ine tzv. vii centri svijesti. Ta istinska Dua moe da se manifestuje u ovjeku pod odreenim uslovima. Uz pomo te fuzije, dua-Linost koja po svojoj sutini sama nema nikakvu svjetlost, poeti e da sija svjetlou besmrtne Due, sa kojom od tada, pa na dalje, ona postaje - jedno. Sila istinskog Ja e onda uiniti lino ja, koje se s njim identificiralo, - besmrtnim. To podrazumijeva istinsko znaenje rijei Spasenje. *** Ve smo pomenuli da se ostvarenje veze izmedu Linosti i vieg emocionalnog centra ne moe ostvariti sve do drugog Roenja; a do njega ne moe doi osim u sluaju jednog dugotrajnog rada na Linosti, s ciljem da se ona dovede do perfekcije. Odatle proistie i definicija Prilaznog puta: Prilazni put se sastoji od progresivnog sticanja znanja i znanja s praktinom primjenom (savoir-faire), koje omoguava razvoj Linosti, kako bi se ostvarilo drugo Roenje, tj. njena vrsta unija sa istinskim Ja. Onda, Individualnost, roena na takav nain, stupa na Put, u pravom smislu te rijei. Ova gornja definicija pokriva samo dio Puta, u irem smislu rijei, kojeg smo oznaili kao Prilazni put. Taj dio je ujedno za tragaoca i najvaniji, jer bitka protiv Smrti koju je on zapoeo, ovdje zavrava Pobjedom. Ta Pobjeda se takoe sastoji u apsorpciji magnetnog centra od strane vieg emocionalnog centra. To se dogaa kad magnetni centar apsorbuje nii emocionalni centar, nakon regulisanja i dovoenja u ravnoteu tri nia centra Linosti. Nakon ove Pobjede, naredni dio Puta, ili bolje reeno - pravi Put, podrazumijeva jedan rad koji mora da se obavlja u potpuno drugaijim uslovima, izvan dohvata ili bilo kakvog uticaja Smrti, sa svim ostalim fenomenima koji idu zajedno s tim. *** Put se, u cijelom svom sklopu, sastoji od sedam sekcija ili etapa izmeu tri Praga. On vodi od Smrti ka ivotu.

72

Taj Put je zamiljen prema Zakonu Broja Sedam i vodi u 10 faza od vanjskog ivota do treeg Praga to je granica za evoluciju zemaljskog ovjeka. ovjek prolazi kroz svaku od ovih faza uz pomo ulaganja i usmjerenja svog napora u jedan stvaralaki rad, koji se mora uskladiti sa Zakonom Broja Tri. U prvih deset faza, ovjek prolazi kroz tri razliita stanja: katehumeni (staza); - oni koji su uz pomo razlikovanja B uticaja uspjeli u sebi formirati embrionini magnetni centar. (Prilazni put); - tragaoci koji su preli prvi Prag i koji napreduju prema drugom Pragu. (Put); - tragaoci koji su preli drugi Prag i sada evoluiraju prema treem Pragu.

Praenje Puta podrazumijeva pretvaranje ezotericizma u praksu.

0 divljina, zona vanjskog ovjeka I egzotericizam, zona katehumena II mezotericizam III ezotericizam, zona unutranjeg ovjeka Poslednja zona je podijeljena na tri koncentrina kruga, u korelaciji sa ovjekom br. 5, 6, i 7, u centru. Tako se dijagram Puta moe predstaviti na sljedei nain:

73

Na ovom dijagramu Put je predstavljen u skladu sa skalom koja ide od DO do DO i tako formira jednu oktavu. Intervali (meutonovi) izmeu DO i SI, i izmeu FA i MI, isto kao i izmeu DO i SI sljedee oktave, - predstavljaju ona tri Praga. Sada emo prodiskutovati svaku fazu Puta. *** Prva faza Prostor lijevo od prvog Praga predstavlja vanjski ivot, koji je karakterisan anarhijom tri centra Linosti. Uz pomo jednog veoma preciznog razlikovanja A i B uticaja, stvara se embrio magnetnog centra, pod ijim uticajem se tragaoc privlai ka prvom Pragu. *** Druga faza Kada je dosegao tu taku, tragaoc je istovremeno stupio na put. On se sada suoava, oi u oi sa ivotom: sa svojim linim ivotom i svim svojim rjeivim i nerjeivim problemima. To, ujedno, predstavlja i njegov prvi ezoteriki ispit. Taj ispit se sastoji od jednog opteg preispitivanja svih njegovih ivotnih vrijednosti. Rezultati koje e dobiti zavisie od objektivnosti i hrabrosti koje je on unjeo u ovaj svoj ispit. ovjek ovdje mora da ispolji jedan veliki i svjestan trud kako ne bi zaobilazio i odbacivao odreene stvari ili lagao samog sebe. On takoe mora objektivno da prosudi one oko sebe i svoje odnose s njima. U ovom periodu ovjek obino pone da gubi interes u vanjski ivot koji je baziran na A uticajima a centar gravitacije njegove Linosti se pomjera prema njegovom magnetnom centru. To je ujedno i vrijeme kada se mora donjeti definitivna odluka, jer je bolje da se ovjek povue prije nego to se pree prvi Prag, s obzirom da je sama priroda puta jednosmjerna. Kasnije je mnogo tee vratiti se u matriks ili bolje reeno, nakon to ovjek pree prvi Prag, postoje samo dvije opcije: napredak na Putu ili propast. *** Trea faza Prelazak prvog Praga podrazumijeva jedan ogroman korak naprijed, meutim, iskrena elja da se izae iz vanjskog ivota, koja je bila inspiracija za taj prelazak, sama od sebe nije dovoljna kako bi se ovjek oslobodio od A uticaja. S druge strane Praga, pred ovjekom e se sam otkriti mezoterini dio posla kojeg on mora da obavi prije nego to dostigne notu SI. On sada mora da se uvrsti i da se odluno usmjeri prema naprijed, bez gledanja unazad. [Nijedan nije pripravan za carstvo Boije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag. (Luka IX 62)] Zadatak predvien za ostvarenje note SI je taj da tragaoc sada mora da paljivo proe kroz svoj ivotni film kako bi ostvario dva cilja:

74

da u toj fazi svoje evolucije koliko je god to mogue objektivno razlui izmeu stalnih, vjenih elemenata i onih privremenih ili karmikih. da stimulie u sebi, uz pomo te analize, jednu jaku elju da pree drugi Prag.

Snaga te elje i vrstina njegove odluke su jedina mjerila uspjeha. To je i razlog zato tragaoc mora posvetiti posebnu panju radu na noti SI Puta. Prije prvog Praga, ovjek treba biti svjestan svog odnosa prema vanjskom ivotu uopte. Nakon njegovog prelaska, on mora uzimati objektivnim, ne vie taj vanjski ivot sa svim njegovim iluzijama, nego film svog vlastitog ivota. *** etvrta, peta i esta faza One odgovaraju notama LA, SO i FA Puta. Ove note, tanije reeno, ine Prilazni put koji vodi ka Putu. Ova se faza, ukljuujui notu SI, predstavlja u smislu Stepenita uz koje se ovjek mora da popne. Ovo ezoteriko stepenite ima jednu posebnu osobinu koju moramo stalno imati na umu. Mi ne moemo ostajati dovijeka na nekoj od ovih stepenica. Nakon jednog odreenog zastoja koji e biti dovoljan da ovjek ispuni zadatak koji se od njega zahtijeva od strane note koja je na snazi, ta stepenica e ga pustiti da se popne na nju. Prilikom svog uspona ovim Stepenitem, stepenicu po stepenicu, tragaoc e morati da obavi sljedee zadatke: nota LA da omogui svojoj Linosti da raste u najveem moguem stepenu nota SO da je razvije nota FA - da dovede u ravnoteu tri donja centra zamjenom mehanikih veza izmeu njih svjesnim vezama svakog od tih centara sa magnetnim centrom, kome e onda ti nii centri biti podreeni.

Penjui se Stepenitem na ovaj nain, poinjui od note SI, prelazei preko nota LA i SO, tragaoc e stii do note FA. Kada ispuni zadatak predvien za tu notu, on e postati ovjek br. 4. Moral koji je eliminisan iz njega bie nadomjeten uz pomo dejstva njegove svijesti, odnosno, on e biti zamijenjen embrionom svijesti istinskog Ja, ija e svjetlost polako penetrirati, malo po malo, kroz magnetni centar sve dok ne obasja cijelu Linost tragaoca. Moramo imati na umu da ovjek br. 4 jo uvijek ostaje u nekim aspektima vanjski ovjek; i on je jo uvijek smrtan. Meutim, on je sada spreman da pree preko drugog Praga, iza kojega, zaklonjen od A uticaja i Zakona Sluajnosti, poinje Put u pravom smislu rijei. Kada ostvari taj stepen, tragaoc postaje ovjek od uticaja C. Ne smijemo nikada smetnuti s uma da ovjek bilo ta da radi, on to radi daleko od neke perfekcije. Teoretski, ovjek br. 4 do momenta kada stigne do note FA, trebao bi ve da bude potpuni gospodar nad samim sobom, u pravom smislu rijei. Rast i razvoj njegove Linosti ve bi trebao biti dotjeran do svojih krajnjih granica. Ukoliko je to stvarno sluaj, onda e on doivjeti sa velikom radou apsorpciju svog nieg emocionalnog centra od strane magnetnog centra. Meutim, to se rijetko kad dogaa veinom zbog toga to ovjek, svugdje i uvijek u zakanjenju, ne uspijeva potpuno da ispuni svoje zadatke, predviene za svaku stepenicu na Stepenitu. Poto je vrijeme za boravak na svakoj od tih stepenica ogranieno, on pod nagonom straha od pada,
75

prelazi na sljedeu stepenicu, esto vukavi za sobom neki dio svog karmikog duga. To je dozvoljeno ali samo pod uslovom da se potpuno proienje obavi na noti FA. *** Sedma faza Prilikom dostizanja prvog Praga, tragaoc mora da se suoi sa ivotom. Kad dostigne drugi Prag, on mora da se suoi, oi u oi, sa samim sobom. Drugim rijeima, on e vidjeti svoju Linost u cijelom svom sklopu i u svakom njenom detalju. Na isti nain, on e spoznati sve konsekvence svoje Karme kao i sve distorzije koje je to napravilo u njegovom biu, pogotovo one distorzije koje su rezultat njegove line hipokrizije i laganja samog sebe. To su najtei elementi za konstatovanje ili uvaavanje. U vezi s tim, oni su najtei i za neutralisanje. To predstavlja - drugi veliki ispit. Po prvi put u svom ivotu, tragaoc e vidjeti sebe objektivno onakvim kakav on jeste, bez ikakve minke, bez i najmanjeg opravdanja ili kompromisa, i bez mogunosti za ikakvo izvrdavanje. Za jednog pravednika, ovo e biti momenat beskrajne radosti. Za sve druge a to je sluaj sa veinom ovakava jedna vizija samog sebe ini se, najblae reeno, - strana. Perfektan ekvilibrijum Linosti ne moe se ostvariti, osim u sluaju kompletne neutralizacije svih karmikih konsekvenci. Kada se ovjek suoi sa drugim Pragom, sve to je do tada bilo naueno na jedan mehaniki nain, gubi svoj znaaj; svi odbojnici, svi auto-trankvilajzeri (sredstva za samo-smirenje) moraju se slomiti i odbaciti. Svi dugovi moraju biti plaeni u istinskoj valuti. Istovremeno, tragaoc se mora rijeiti svih onih svojih iluzornih i zamiljenih obaveza koje ponekad mogu da imaju na njega jedno hipnotiko dejstvo i kojima ljudska bia esto pridaju istinsku vrijednost. Ta konfrontacija sa samim sobom esto ima jedan dramitian tok, zbog karmikog duga kojeg svako od nas nosi sa sobom. Meutim, to je neizbjeno. ovjek sada mora napraviti inventuru svog svojeg mentalnog inventara, jer sve do tog momenta, najvei dio te njegove svojine bio je izvan polja njegove opservacije, zaturen tamo negdje u arhivama podsvijesti. On e tako biti veoma iznenaen onim to e tamo zatei, od velikih herojskih podviga pa do najogavnijih kriminalnih djela. Ukoliko ovjek pobjegne od ovog monstruma u kojem on mora da prepozna samog sebe, to e podrazumijevati jedan pad koji je pun opasnosti svakojake vrste. On mora ovdje da zauzme jedan napadaki stav, jer samo u tom sluaju Linost-monstrum e popustiti. U tom momentu ovjek e postati gospodar nad samim sobom. Od tada pa nadalje, ovjekov zadatak e biti transfiguracija njegove Linosti. On mora da prenese na nju jednu sliku koja zrai istinskom Ljepotom. ***

76

Prelaskom drugog Praga, raa se jedna razvijena i harmonizirana Linost. To ujedno prestavlja i drugo Roenje, koje je analogno, sa svake take gledita, jednom fizikom roenju. Ono prolazi kroz iste faze. Nakon prelaska drugog Praga, Linost se sjedinjuje sa istinskim Ja. Tako e ono provizorno Ja, koje nije bilo uniteno, nego razvijeno do krajnjih svojih granica, sada biti zauvijek sjedinjeno sa istinskim Ja: ovjek tako postaje - ovjek 5. Ova neunitiva unija formira njegovu Individualnost. Tako se moe rei da tek od tog momenta ovjek poinje stvarno da egzistira. On sada - jeste, i tek u tom momentu on e biti u stanju da sa sigurnou i iskrenou kae da je sretan to se rodio. *** ovjekova Linost moe imati tri razliita agregatna stanja, slino kao to to moe imati i materija. Prije Prvog praga, Ja Linosti se nalazi u vrstom stanju. U tom stanju, privlane molekularne sile su mnogo jae od centrifugalnih sila. Sa psiholoke strane ovo stanje se karakterie egoizmom: sve za mene. U tom vrstom stanju, ovjek ne moe da razumije nikoga. U takvom stanju on je esto uvjeren da je uvijek u pravu, a za sve svoje padove optuuje druge ili ih pripisuje sluajnim nesreama. On je, takoe, veoma samouvjeren. Nakon to dostigne prvi Prag, tragaoc nije vie u toliko vrstom stanju, zato to on sada vie ne vjeruje u apsolutnu vrijednost A uticaja. On e poinjati da sumnja nakon to je primjetio postojanje B uticaja , te poeo i da ih razaznaje od drugih uticaja. Nakon to je dostigao prvi Prag, on nije vie toliko tvrd, on sada postaje mekan. Daljim radom izmeu dva Praga, njegovo mentalno Ja postaje sve suptilnije i kada dostigne notu FA, ono je ve u tenom stanju. Teni mentalitet je u stanju da razumije ne samo sebe nego i druge, stavljajui se na njihovo mjesto. Za takve ljude kaemo da su otvorene svijesti. Nakon prelaska drugog Praga, ovjek 4, koji je sada postao ovjek 5, stie gasovito mentalno stanje koje sve proima, te mu tako omoguava i da razumije sva bia i sve stvari. *** Osma, deveta i deseta faza Nakon drugog Praga poinje pravi Put. On se sastoji od tri etape na koje moemo gledati kao na note MI, RE i DO. Pod okriljem note MI, unutranji ovjek stupa na jedan vii nivo ezoterinog uenja. On se sada obavezuje da pone uiti druge. Tokom tog uenja drugih, on istovremeno stie nove sposobnosti i osobine koje su u skladu sa odreenim elementima njegove Individualnosti. (Darovi Svetog Duha) Na tom stepenu ovjek postaje majstor, gledajui odozdo, a gledajui odozgo, - asistent. Prva nova sposobnost zajednika za sve Individualnosti a razvijana kroz faze MI i RE je sposobnost spontanog razlikovanja istinskog od lanog. Ta sposobnost e biti jedan znak po kome e se moi prepoznati novi ovjek u Ciklusu Svetog Duha (u ovoj epohi u kojoj se trenutno nalazimo).
77

U sljedeoj, devetoj fazi, ovjek 5, pod okriljem note RE, nakon to je stekao nove sposobnosti i osobine koje su u skladu s njegovom Individualnosti, on poinje da ih dalje razvija sve dok im ne da jednu integralnu izraajnost. On tako stie Svijest koja se manifestuje u njemu kroz medijum vieg intelektualnog centra, koji djeluje kroz vii emocionalni centar. Nakon to to postigne, on e postati ovjek 6. Na desetoj, poslednjoj stepenici Puta, ovjek 6 postaje ovjek 7. To se karakterie posveenjem postignutih rezultata (baptizacija Vatrom i Duhom). To posveenje se postie sublimacijom seksa. Tako se ciklus zatvara. Svaka ivotna manifestacija poinje seksualnim aktom; na kraju ciklusa, aktivnost seksualnog centra se manifestuje jo jednom, ali na jednom viem nivou, na nivou - viih centara, to je ujedno i nivo kojem taj centar prirodno pripada.

78

VIII dio
Prevod: Arja

Uvod

Boris Moravjev je svojom trilogijom Gnoza, pruio ezoterijski pogled na oveka, Univerzum i Put, razvijajui svaki od ova tri aspekta uzlaznom spiralom kroz tri ciklusa: egzoterijski, mezoterijski i ezoterijski krug. Veliki deo I toma, egzoterijskog ciklusa, je preveden i dat je odlian prikaz njegovih najvanijih aspekata. Knjiga je dostupna na narednom linku kao i na prvim stranama teme Gnostika i trebalo bi je istinski prouiti, kako teorijski, tako i praktino, pre nego to preemo na mezoterijski ciklus, jer e u suprotnom materija, izneta u drugom tomu, ostati nedostupna. Izvore, iz kojih Gnoza crpi Znanje i inspiraciju, bismo verovatno najtanije opisali kao ezoterijsko hrianstvo. Meutim, iako sadri veliki broj referenci na Jevanelja i Postanje, pogled na oveka i ustrojstvo Univerzuma, koje nudi Moravjev, u ogromnoj meri odstupa od kanonskog hrianstva, hrianske dogme ili onog neodreenog pojma hrianskog pogleda na svet, odnosno hrianske konfesije, koja obuhvata veoma kontradiktorna uverenja. Ova kontradiktornost, odnosno unutranja nekoherentnost, ne bi trebalo da iznenadi: ona svoje poreklo ima u rasprenosti naeg bia na mnotvo malih Ja, od kojih svako ima svoje sopstvene ukuse, poglede i uverenja, kao i u nedostatku kontinuiteta svesnosti/ budnosti koja bi nam mogla neto rei o tom stanju u kome se nalazi nae bie. Poteno sprovedeno samoposmatranje izaziva istinski ok. Ovaj nered emo uneti u svako znanje sa kojim doemo u dodir, smetajui delie informacija u posebne ladice u svom umu i tumaei ih u skladu sa trenutnim prioritetima svakog od tih malih ja. Zbog toga se unutranje znanje nikada ne moe dati, ono se moe samo stei. Odstupanje od kanona ne znai da je Moravjev jednostavno ponudio neko svoje, subjektivno tumaenje parabola iz Jevanelja. Re je pre o pokuaju da se ispod pojednostavljenih i iskrivljenih predstava i nanosa interpolacija, pretvorenih u dogmu, otkrije i na nain razumljiv modernom oveku opie upravo to unutranje ili ezoterijsko uenje, koje svoje ekvivalente ima u svim unutranjim sistemima. Ovo konkretno nastojanje donekle podsea na rad Eduarda irea, koji u Velikim posveenicima prati istu ezoterijsku nit, razvijajui je u uzlaznoj spirali od Rame, preko Platona i Pitagore do Mojsija i Hrista. Iako izvori, koje je pratio, lee u znanju sauvanom u fragmentarnom obliku u nekim pravoslavnim manastirima i staro-hrianskoj literaturi, Moravjev i sam priznaje da se tradicija u crkvi odrala do beznaajnog stepena, da doktrina nije ouvana u celovitom obliku ili nije sakupljena u celini, iako se naglaava da uenik te tradicije nju mora poznavati na odreenom nivou, da bi ona sluila odreenoj svrsi. Monasi sa Atosa priznaju postojanje Tradicije, ali kau da ona nikada nije bila zapisana u celini. Da budemo precizniji, ini se da je monaki oblik preiveo na odreenim mestima, ali je dodatno znanje, koje je potrebno da bi se napredovalo u svakodnevnom ivotu, raspreno i vanost ove knjige lei u naporu koji je uinjen da bi se sakupile te rasprene informacije i uinile dostupnim u praktinom obliku. Paralelno sa time upueni italac e ve od prvih redova lako prepoznati materijal etvrtog puta, iznet u radovima Gurijeva i Uspenskog. Odakle ova slinost?
79

Objavljivanje Gnoze su pratile kritike nekih Gurijevljevih uenika da je re o znanju ukradenom od Gurijeva, koje je smeteno u hrianski okvir. Meutim, ovi komentari prenebreu nekoliko vanih injenica i uglavnom pre poivaju na emocionalnoj vezanosti za uitelja nego na sluenju ezoterijskom cilju. U Gnozi emo pronai iznenaujue produbljeno proirenje mnogih aspekata etvrtog puta, koji svojim specifinim kvalitetom u potpunosti potvruju svoju autentinost, informacije i poglede koje na neke od njegovih elemenata bacaju svetlo sa druge strane prizme, omoguavajui znatno dublje razumevanje i to je verovatno najvanije ponuen je Put, metode rada na sebi, koje ni na koji nain nemaju svoj izvor u samim Gurijevljevim metodama, ali sa njima jesu na dubokom nivou veoma kompatibilne. Drvo koje je posadio Gurijev je dalo veoma bogate plodove: neke uspelije, neke manje, neke izrasle na samom drvetu, neke odnete vetrom do nekog drugog zgodnog mesta za rast drvea. Meutim, paljivo itanje Gnoze e prilino jasno pokazati da ona ne predstavlja mladicu na drvetu etvrtog puta, ve samostalno izniklo drvo, sline vrste ali individualnih karakteristika, izraslo na istom plodnom zemljitu iz sopstvenog semena. Zato odgovor na pitanje odakle potiu te slinosti ne bi podrazumevao kalemljenje jednog izvora na drugi, ve mnogo pre crpljenje iz istog izvora, koji oigledno prua bogate plodove. Gurijev je, bilo direktno, bilo preko Uspenskog, u vie navrata nagovestio ezoterijsko hrianstvo i manastirsku tradiciju kao jedan od svojih izvora ali je ovo zemljite oplodio metodama nauenim iz drugih izvora, na primer Sufi metoda. Ovo kombinovanje izvora ne proizvodi nikakav konflikt, niti naruava unutranju koherentnost informacija i metoda, jer na nivou unutranjeg znanja izmeu sistema, koje takvo znanje poseduju, postoji ako ne poklapanje, onda svakako komplementarnost. Ova kompatiblnost poiva na zajednikom razumevanju, koje ne potie niti iz nametanja svog miljenja drugima, niti iz zajednikog verovanja u istu dogmu, niti u jalovoj i lanoj toleranciji, koja traje otprilike toliko dugo dok se ego (koga inae nema) ne nae povreen, ve iz onoga to Gurdjijev u Belzebubovim priama svome unuku naziva objektivnim umom, odnosno stepenom ovekove sposobnosti da stekne objektivno razumevanje o sebi i svetu u koji je uronjen (koju ne treba izjednaiti sa materijalnom stvarnou koju opaamo oko sebe). Za razliku od ovog pristupa Moravjev je ovo znanje predstavio u skladu sa sistemom iz koga ga je i stekao, nudei paralelno sa time Put za njegovu primenu u svakodnevnom ivotu. Tako, kao to se navodi u predgovoru uz Mezoterijski ciklus knjiga prua upravo ono to tvrdi da e pruiti onima koji je prouavaju sa dovoljnom dubinom ono to je Moravjev nazvao istinskom Gnozom ili istinskim samo-poznavanjem, koje obuhvata posebno etiri stvari: Ona menja na odnos prema samima sebi omoguava nam na primer da razumemo ovu izjavu. I vodi do razumevanja onoga to se esto opisivalo terminima kao to su: 'nain na kojeg se Bog manifestuje kroz nekoga.' To u nama obrazuje novu sposobnost da kontroliemo razliite delove uma, koji sada kontroliu nas. To nam ponovo prua dovoljno znanja o naem organizmu, da bismo razvili metode da izbegnemo njegove slabosti i razumemo i na pravilan nain primenimo metode, koje su razvijene u tu svrhu. A to nam opet prua puteve koji mogu biti potvreni u praksi buenja srca ili, za one koji ve poseduju takve puteve nove ili potpunije puteve njihovog razumevanja i primene u praksi. Jo nekoliko napomena u vezi sa odnosom sa etvrtim putem, ovaj put u vidu subjektivnog doivljaja oba sistema. Mada pogledi i informacije iznete u Gnozi nisu prijatni za nau Linost, koja sebi u stanju istinske hipnotisanosti pripisuje svojstva koja ne poseduje, Moravjev ne koristi
80

Gurijevljevo rekla bih potpuno svesno izazivanje okova i po mom miljenju potpuno promiljeno stvaranje jaza izmeu postojeeg i potencijalnog. Spolja posmatrano, rekli bismo da su te metode oka one koje e nas probuditi i otvoriti za razumevanje komplementarnog sistema, koji je teoretski neto potpuniji i produbljeniji. Meutim, moje iskustvo je potpuno obrnuto: sa potpunom sigurnou mogu rei da me je itanje prvog toma Gnoze istinski otvorilo i probudilo za razumevanje Gurijeva na mnogo drugaijem nivou nego to je to bilo prilikom prvog itanja. U ovim knjigama postoji neto sa ime se povezujete iznutra na veoma dubokom nivou, kvalitet, koji bismo moda mogli nazvati hranom za na magnetni centar. Treba takoe napomenuti da u ovom sistemu, bez obzira na njegovu autentinost i unutranju koherentnost, jeste re o jednom fragmentarnom uenju. Na nivou bia na kome se nalazimo, verovatno i na nivou postojanja koje nastanjujemo, moda potpuni sistem i potpuno razumevanje i nisu dostupni. Usled toga, paljiv italac e uoiti delove gde se nedostajue puzle dopunjavaju ili racionalizuju sopstvenim (subjektivnim) pogledom na stvari. Interesantno je da emo - ukoliko umemo da ih proitamo - i od samog Moravjeva dobiti diskretne ali jasne kljueve za razlikovanje ova dva nivoa. Ova injenica govori da nije re o proizvoljnim racionalizacijama, poteklim iz nereda naih niih centara, ve pre poiva na jasnom sagledavanju nivoa sopstvenog bia, koje predstavlja pretpostavku za svaki dalji korak napred. Oni, koji mogu da naprave razliku izmeu razliitih nivoa znanja, e u ovoj knjizi nai gotovo neiscrpnu riznicu znanja koje vodi do istinske duhovne evolucije. Ali neophodno je prvo raditi za to razlikovanje. Bez toga, ne samo da neete moi da napravite razliku izmeu gnoze i njene imitacije, ve vam ni ova knjiga nee poveriti svoju gnozu. Kao to je reeno, Mezoterijski ciklus predstavlja II tom trilogije. Knjiga poinje razmatranjem Oktava i poloaja oveka u organskom ivotu na Zemlji (hrane za Mesec). Da bi se uopte mogla pratiti, neophodno je (ne samo) proitati I deo, dostupan na ovom linku, i veoma je preporuljivo prouiti sistem Oktava iznet u knjizi U potrazi za udesnim, jer e to veoma pomoi da se uspostave viestruke veze sa prenetim infomacijama. U nastavku slede odabrani izvodi iz Uvoda, koji je nastao iz korespondencije posle objavljivanja I toma Gnoze, a zatim nastavak Potrage.

PREDGOVOR AUTORA Prva knjiga Gnoze je posveena egzoterijskom ciklusu tradicionalnog uenja. Sledea knjiga se bavi mezoterijskim ciklusom. Trea e razmotriti ezoterini ciklus u punom smislu te rei. U sistematinom poduavanju tradicije svaki od ovih ciklusa ima zadatak analogan trima osnovnim stepenima u optem obrazovanju. Tako: 1. Egzoterijski ciklus korespondira sa osnovnim ezoterijskim obrazovanjem. Kao takav on ueniku prua osnovne informacije koje su mu potrebne za njegov rad. On je u sutini ABC Doktrine; 2. Mezoterijski ciklus, nalik srednjokolskom obrazovanju, pokuava da ueniku prenese elemente opte kulture i da ga podui metodi; 3. Ezoterijski ciklus korespondira sa viim univerzitetskim obrazovanjem.

***
81

Treba napomenuti, da je u svim ozbiljnim ezoterijskim uenjima osnovno obrazovanje prirodno gotovo uniformno. Kao i njegov srednjokolski pandan drugostepeno uenje tradicije nudi mogunost za prvu specijalizaciju: klasino ili moderno u svakodnevnom ivotu, monako ili smeteno u ezoterijsko polje. Vie obrazovanje je u oba sluaja specijalizovano. *** U principu je prihvaeno da niko ne moe ii u srednju kolu, ako pre toga nije zavrio osnovno obrazovanje, niti pohaati univerzitet, ukoliko nije usvojio sadraj srednjokolskog obrazovanja. Ova gradacija automatski selektuje oni koji su sposobni da postanu aktivni lanovi kulturne elite u ljudskom drutvu. Potpuno isto vai i na ezoterijskom polju, barem u teoriji. Meutim, u praksi se susreemo sa neobinim fenomenom. Neemo na primer pokuavati da diskutujemo o Njutnovoj binominalnoj teoremi, a da nismo uili algebru, jer e bez toga svako miljenje koje iskaemo biti bezvredno. Ipak, na ezoterijskom polju smo esto skloni da donosimo sudove, a da prethodno nismo nauili ak ni zaetke ove vrste znanja. Sledei isti pravac razmiljanja mi esto zahtevamo jednostavnost od ezoterijskog uenja, zasnivajui taj zahtev na principu da Istina po sebi mora biti jednostavna. Iz toga zakljuujemo da i pristup toj Istini takoe treba da bude jednostavan i da tako i metod koji vodi ka njoj mora da bude lagan za usvajanje. Ovaj argument je u potpunosti ispravan pod uslovom da smo i sami jednostavni, to jest prosti, u smislu u kome se on koristi u Jevanelju. Na alost, to nije tako zbog anarhije koja vlada meu naih 987 malih Ja. Dug put treba proi od iskrivljenog stanja unutranjeg nereda do nae originalne jednostavnosti. Ovo je Put koji vodi tragaoca iz divljine ignorantnosti do Svetla Utvrenja. Iskustvo pokazuje da u praksi ta doktrina jednostavnosti, ako se posmatra kao aksiom, odvraa uenika od tesnog prolaza i uzane staze koja vodi do ivota. Rukovodei se ovom kontra-istinom on veruje da stoji ispred vrata, dok u stvarnosti iako nesumnjivo u perfektnoj veri koraa irokom stazom koja vodi u propast. Ta doktrina jednostavnosti, tana po sebi, ali pogreno interpretirana, postaje zamka za naa srca koja su ve suvie deformisana; opasnost koju bi trebalo prepoznati i izbei. [U stvari, ovaj zahtev za jednostavnou je tipian za sadanje doba, gde se uitelji procenjuju na osnovu njihovog televizijskog nastupa i njihove sposobnosti da objasne. Posledica traenja objanjenja koja su odmah jasna je da ono limitira nae znanje na ono to moe biti smeteno u okvir onoga to posmatramo kao blisko i u stvari nas ograniava na znanje koje lei u okviru granica onoga to ve znamo. Zahtevati da ono bude odmah jasno znai okrenuti se od znanja koje je istinski novo za nas. (prim.ured.)]

*** Ve smo rekli da prva knjiga Gnoze predstavlja prirunik osnovnog ezoterijskog uenja u skladu sa Tradicijom Istonog ortodoksnog hrianstva. To u stvari nije vie nego ABC ovog Znanja. Ipak, ponekad se tvrdi da je Gnoza teka knjiga za itanje. Iako njen tekst ne koristi specijalizovanu terminologiju, ovaj komentar je dobro utemeljen. injenica je da sadraj nije jednostavan i logiki ne moemo oekivati da uimo teko gradivo bez muke. Ova oigledna kontradikcija se objanjava injenicom da je knjiga namenjena nuno ogranienoj publici; itaocima koji po svojoj prirodi imaju predispozicije prema ezoterijskoj kulturi. Meutim, opseg, u kome se Gnoza proirila, je daleko premaio oekivanja. Elita meu kojom je ova knjiga naila na odgovor se pokazala veoma velikom.

82

Ovaj predgovor je posebno namenjen korespondentima koji su pokrenuli probleme opte prirode u vezi sa naim Ciljem i naim radom. Ove dve take su blisko povezane i obrazuju dve strane istog pitanja. Veoma stara poslovica, citirana u Jevanelju po Luki smeta problem u pravi kontekst. On pie: radnik je vredan svoje zarade. To znai da na ezoterijskom polju, kao i u svakodnevnom ivotu, ovek zarauje platu za slubu koju obavlja. Meutim, spoljanji ivot, sastavljen od A uticaja, omoguava oveku da stekne bogatstvo bez rada; na primer, pekuliui, putem bilo koje vrste nekanjivih zloupotreba i drugim nainima, koji su manje ili vie nepoteni, ali ne prelaze granice utvrene ljudskim zakonom. O njima je reeno da su deca ovog sveta u ovoj generaciji pametnija nego deca svetla. Sa druge strane, na ezoterijskom polju mi nita isto i istinito ne moemo stei bez rada, a time i nita lepo bez truda, iji je zbir i vanost jednak rezultatu kome stremi radnik. Nasuprot tome, vrednost rezultata koji postignemo za sebe, je uvek jednak, kvantitativno i kvalitativno, meri truda uloenog u sticanje ezoterinog znanja. Naglaavamo: isto i istinito i time stalno. Mogue je i stei takozvane ezoterijske rezultate koji ne samo to su neisti, ve su lani i tako prolazne prirode. Ovde ukazujemo na iroko polje okultizma, gde deca ovog veka, sposobnija nego deca svetla, pokuavaju da primene svoje sposobnosti iza granica vidljivog sveta. To se odvija u onome to nazivamo misticizam fenomena. Na to emo se vratiti kasnije. *** Ukoliko tragalac zapone sa negativnim pristupom i oseajem inferiornosti i nezadovoljstva pristupi ezoterijskom polju, rukovodei se eljom da u njemu nae lino i time neisto zadovoljenje za sebe samog, nee biti u stanju da napreduje daleko tim putem. Ukoliko nastavi, propae. Greka u konceptu, napravljena na poetku, e ga neminovno voditi ka misticizmu fenomena. Njegov aktivan oblik je ve spomenut u prvom tomu ove knjige. Istinsko ispunjenje, nagradu koju pominju Jevanelja, uenik e pronai samo sluei ezoterijskom cilju/delu. Paljivi italac e iz ovoga izvesti praktine zakljuke: ovek mora pronai istinski ezoterijski zadatak, koji e preneti u svet, mora sebe uiniti korisnim u tom radu i aktivno uestovati u njemu. To je znaenje parabole o eteocima u kojoj se kae: I koji anje prima platu i sabira rod za ivot vjeni, da se raduju zajedno i koji sije i koji anje. Ja vas poslah da njete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudie, a vi u posed njihov uoste. *** U poglavlju V ovog toma emo dati opti pregled evolucije adaminog oveanstva sa ezoterijske take gledita. Organski ivot na Zemlji, sa adaminim ovekom na elu, evoluira pod okriljem Apsoluta II, Hrista, koji meu nama deluje preko onih ljudi, koji su sposobni da budu korisni (da daju plodove, prim.prev.), to znai, da preuzmu aktivnu ulogu u tom radu.
83

Razlikovanje izmeu A i B uticaja je ono, preko ega tragalac moe doi u kontakt sa jednim ili vie ljudi eteoca. Onda, ako zaista razume o emu je tu re, moe pokuati da igra ulogu u njihovom radu. Pretpostavka za to je to smo naglasili vie puta, ali emo ponoviti jo jedanput je da on moe da bude koristan (da ima ta da da). Na ezoterijskom polju to nije niti nepotizam, niti preterana tolerancija. Jo manje je re o dobrotvornim ustanovama. To su (sve) odnosi koji se ne proteu izvan zone A uticaja. U ezoterizmu vie nego bilo gde drugde i to je razumljivo ovek je vredan koliko zavreuje. On biva zaposlen u skladu sa potrebama i plaen za svoj trud. Ukoliko ve moe da bude koristan u svom obinom stanju, stvoren je da proe kroz ezoterijsko uenje zanata. On e onda napredovati u skladu sa svojim talentima, drugim reima svojim unutranjim predispozicijama i svesnim naporom koji ini. Razmotriemo sluaj koji Jevanelje naziva grabeljivim vukovima. Isus je rekao: uvajte se lanih proroka, koji dolaze preobueni u jagnjeu kou, ali su iznutra grabeljivi vukovi. I dodao je: Poznaete ih po njihovim plodovima. Za ezoterijski nerazvijenu osobu je teko, ako ne i nemogue, da samostalno razlikuje lane proroke. Ona e ih mnogo lake prepoznati po njihovim plodovima, vidljivim rezultatima njihovog rada, koji slue kao znaci. Tradicija poznaje i prenosi itavu Nauku o znakovima. (...) *** Da bi se ove ideje bolje ukorenile u umu, ponoviemo ono to smo rekli ranije: 1) Konani cilj koji se ovek moe nadati da postigne ezoterijskim radom je da postigne drugo Roenje i tako nadvlada Smrt. Taj cilj je eksplicitno definisan u Svetom Pismu i detaljno komentarisan u Tradiciji Doktrine. To je Spasenje. 2) Uz retke izuzetke, uenik ovaj cilj moe postii samo kroz teak i metodian rad. Zbir svesnog truda koji je potreban je direktno propocionalan degeneraciji Linosti. On je po pravilu veliki, mnogo vei nego onaj koji se zahteva na primer od studenta u vreme kada on poinje svoje osnovno obrazovanje dok ne stekne doktorat, uspeno odbranivi svoju tezu. 3) Odreeni karakter ovog truda kao to smo rekli u prvom tomu i koji emo ovde jo jasnije razmotriti je da rad, koji uenik obavlja na samome sebi, mora da nosi peat buenje emocionalnih funkcija, koje su po pravilu u dubokom snu, pogotovo kod civilizovanih ljudi naeg doba. To buenje, taj plamen, je izraz stanja i taka odvajanja, koja vodi do uspeha: da bi napredovao, ovek mora da gori. Vatra, koja samo tinja ispod pepela, nije dovoljna. Poseban metod je dopustiti ueniku da razgori nedovoljnu vatru i da je raspiri kada zgasne. 4) Iako je cilj rada evolucija pojedinca, ovaj rad na sebi se ne moe obavljati u vakumu, tj. isola tion. Zakon je jasan: radnik je vredan svoje zarade. Drugi nain da se ovo kae je da se akumulacija ezoterijskih vrednosti ne moe obaviti nainima, koji se primenjuju u svakodnevnom ivotu; egoistinim nainima. Istinski ezoterijski rad je okrenut u dijametralno suprotnom pravcu od egoizma. 5) Tako uenik ne sme dozvoliti sebi da se zavarava opsenama koje ga ekaju na drumu, ve se mora naoruati snanom verom i postojanom hrabrou, koje e mu omoguiti da pronae praktine naine da zapone neki Ezoterijski rad koji se iznosi u svet.
84

6) Zbog toga elja u slabinama i vatra u srcu nisu dovoljni. Ukoliko to ostane bez specifine praktine ezoterijske primene, sile tog duhovnog napretka, te tenzije, koja je raspaljena, e se pretvoriti u dim. Svaka sila zahteva definitvnu taku svoje primene i bez toga se raspada i rastura. Pre nego to ta snaga moe da bude primenjena, uenik koji trai ezoterijski rad mora takoe biti koristan. Njegov zadatak poinje time, tj. kada se pomeri od rei i aspiracije do akcije. Njegova plata e automatski rasti do stepena, do koga dovri taj posao. 7) Tragalac je slobodan da bira. Disciplina se prihvata dobrovoljno, ali ona je gvozdena. Uenik u svakom trenutku moe prekinuti rad i vratiti se interesovanjima sveta. Meutim, on e ostati indoktriniran, jer e uee u ezoterijskom radu postepeno sve vie otvarati njegove oi, initi da boje spoljnog sveta za njega blede i potresati njegov stari sistem vrednosti. Sloboda izbora i inicijativa koja se zahteva od tragaoca nosi sa sobom opasnost: da zameni pogreno za tano; neisto za isto, da dopusti sebi da postane predmet sablazni moi itd. Ukoliko takve greke poini isto i plameno srce kao posledicu iskrene namere, ono sebe ne dovodi u smrtnu opasnost. Bie upozoren na vreme, ak i ako nastavi da pravi tu greku. Sluaj sa razgovorom Svetog Pavla na putu za Damask nam prua ubedljiv primer. Prava opasnost, koja moe voditi do smrtnog greha, konani mat, se javlja kada neisto srce trai da mu slue vie psihike sile radi njegovih egoistinih ciljeva. To je barutina. Neobian se fenomen odigrava u ovekovom umu kada razmatra po pravilu hermetike (zatvorene) teorije i injenice ezoterijske oblasti. Ve smo ga spomenuli, ali je on dovoljno vredan pomena, da bismo mu se jo jednom vratili sa malo drugaije take gledita, jer je pitanje vano. U prirodnim naukama, istim moralnim ili primenjenim, opte je prihvaeno da ovek mora biti dobro verziran, pre nego to moe dati validno miljenje. Da bi govorio ozbiljno, ovek mora da govori o onome to zna, to pretpostavlja prethodno prouavanje. Potpuno je drugaije na ezoterijskom polju. Ovde verujemo da smo kompetentni, a da nismo zavrili elementarno obrazovanje. Mi donosimo sudove pre nego to smo razvili sebe u ispravan instrument, kojim emo prosuivati. Ipak, mi znamo da slino moe biti shvaeno, razmotreno i prosueno samo preko neeg slinog ili vieg. Bez toga, svi sudovi, diskusije i saveti o ezoterijskim injenicama se mogu porediti sa procenom i izraavanjem miljenja o bojama od strane nekoga ko je roen slep. Upravo kao to je svet u kome ivimo zatvoren i nevidljiv za dete u majinoj utrobi do buenja roenjem, tako su i vii planovi ivota, astralni i spiritualni, na slian nain zatvoreni i nevidljivi za nas sve do naeg drugog Roenja. Do tada, ovek samo moe da pravi hipoteze i da se nadovezuje na svedoenja autora, koji su se dva puta rodili. On nee biti u stanju da donese ispravne sudove o tim injenicama, autorima i ljudima, dok ne bude preao drugi Prag. Tada, postavi spiritualan u znaenju u kome ga koristi Sveti Petar i samo tada ovek prosuuje sve (sudi svemu), a njemu niko ne sudi. Apostol kae u objanjenju: ve imamo um (inteligenciju, grki: nous) Hrista. Identifikujui se sa istinskim T, monadom Hrista, pojedinac stupa u direktnu vezu sa Svojom inteligencijom.

*** To se ini sasvim jasnim. Ipak, neobini fenomen, koji je ve pomenut, je opte mesto u dananje vreme i ak ljudi odline vere da ne pominjemo ostale ostaju pri tom stavu. Ovaj fenomen nastaje usled dva principijelna razloga. Prvi je opta tendencija oveka da sebi
85

pripisuje svojstva, koja u spoljanjem oveku postoje samo kao potencijal; a drugi je, kao posledica toga, podsvesno oboavanje Linosti, za koju se smatra da je svemogua na svakom planu. Skromnost je neophodna za istinski ezoterijski rad, ali njen nedostatak je dodatno pojaan kod mnogih ljudi, koji, barem u teoriji, imaju sposobnost da prodru u vanulne oblasti. Um nae civilizacije je gladan fenomena i to je glavni razlog za lutanje. Kreator divota tehnikog napretka, taj um kada primeni sebe na vanulne injenice i ideje primenjuje sebe instinktivno onakvog kakav jeste. Ali vanulni svet nije nedeljivo jedinstvo kao materijalni svet. Naprotiv, mi tamo moemo razlikovati mnogo razliitih planova i neba. Nemojmo zaboraviti da je svaki Kosmos pun ivota. Ako sledimo bonu oktavu paralelnu sa Velikom Oktavom otkriemo na naoj planeti dva via plana iznad naeg plana organskog ivota. Kreui se od nieg ka viem, nalazimo bono SI koje korespondira sa FA velike Oktave i sa Mezokosmosom; tada bono DO koje korespondira sa SOL Velike Oktave sa Deuterokosmosom, Kosmosom Apsoluta II, Hrista. Za zemaljskog oveka to je najvii mogui nivo, spiritualni plan, tree nebo Svetog Pavla, dok je srednji plan plan psihe. Ta celina, prikazana na dijagramu, obrazuje trougao koji sadri est faktora; pet nota; i interval izmeu DO i SI ispunjen voljom Apsoluta II, koja je Ljubav.

Posmatran od gore, srednji nivo sadri elemente, koji osiguravaju pojavu, a zatim i egzistenciju psihe i psiho-fizike egzistencije organskog ivota na Zemlji. (Pojava i fizika i psiho-fizika egistencija dolaze odnekud drugde, ali na to emo se vratiti kasnije.). Taj nivo je ispunjen voljom Apsoluta II i sadri atmosferu u najirem smislu te rei: Mezokosmos. Ovaj plan sadri nekoliko psihikih planova, od najgrubljeg (SI) do najfinijeg (). U ezoterijskom radu mentalitet, sklon fenomenima, trai injenice. On traga za manifestacijom koja potvruje da je taj rad dobro zasnovan ili jednostavno zadovoljava svoju radoznalost. Tu lee spomenute sablazni i najvea opasnost. Jer esto je mogue sasvim lako izvesti eljene injenice iz domena SI u koji spada i ljudska Linost. Kada je vrsto usidrena u fizikom telu, ona po pravilu ne moe da uspostavi direktnu vezu sa tim planom. Meutim, odreene osobe, poznate kao senzitivi, poseduju unutranju ili steenu sposobnost da u svakom trenutku oslabe veze Linosti sa fizikim telom tako da su bez ezoterijskog razvitka u stanju da se poveu sa ovim planom sa najgrubljim slojevima SI. (Napomena: Novije informacije o tim planovima potvruju da do ovog uspostavljanja direktne
86

veze sa tim planovima ne dolazi ba toliko spontano, ve je uveliko potpomognuto od strane entiteta koji ga naseljavaju, u vidu astralnih otmica, opte rasprostranjene pojave sejanja misli, telepatske komunikacije ili instaliranja misije.) injenice, izvedene na taj nain, ljudi koji ih trae esto posmatraju kao neto to dolazi sa duhovnog plana ili barem sa finih nivoa tog plana koji izraava volju Apsoluta II, jer je u direktnom kontaktu sa Njim i ispunjen Njegovom Ljubavlju. Plan je plan Individualnosti (izvedeno od individualnost u smislu onih koji su postigli ezoterijski razvitak), Svetaca i entiteta tog reda, koji nose misiju na razliitim nivoima. Nasuprot tome, planovi nivoa SI su prostrani rezervoar psihikih entiteta koji nemaju kontakt sa viim planom, ukljuujui diskarnirane Linosti, koje tu obino borave, ekajui svoju drugu Smrt negativni ekvivalent drugog roenja. To se uobiajeno dogaa etrdesetog dana posle smrti fizikog tela. Tradicija izriito upozorava tragaoca od kontakta sa tim planovima koji su opasni i puni najgorih iluzija. U monakoj ezoterijskoj praksi se izgovaraju posebne molitve protiv uticaja ove vrste, posebno onih vizija koje tako esto rezultiraju iz istraivanja odreenih uenja, ak i ako iza toga stoji dobra namera. Te molitve se spominju da bi se izbeglo padanje u mistinu zamku koja se manifestuje na sledei nain. esto se deava da entiteti koji pripadaju domenu SI trae kontakt sa ljudima tanije, sa onima koji ele da uspostave kontakt sa drugom stranom. Cilj tih entiteta je da se umeaju u zemaljski plan; da iscrpe vitalnost i tako ispune nezadovoljene elje koje su poneli iza fizikog plana. Snaga intervencije ovih entiteta se meri lakovernou na koju naiu. Ortodoksna Tradicija ih klasifikuje u kategorije malih avola ili avolia. udnja da se doive uda, vizije itd. stvara atmosferu pogodnu za njihovu pojavu, koja moe poprimiti razliite oblike, ponekad uoljive ulima. Da bi sebi dali na vanosti, te prikaze uzimaju sebi imena znaajnih ljudi, kao i svetaca i arhanela. Preko Nauke o Znacima (indices) Tradicija poduava metodu, koja nam omoguava da prepoznamo ovu vrstu psihikih pojava i podatke, za koje se suvie esto pretpostavlja da dolaze sa viih planova. Iz tog razloga treba naglasiti da se u fenomenolokom (sklonom pojavnom) umu civilizovanog oveka nae ere, pravo i lano ezoterijsko uenje lako izmea. Ova zbrka je po pravilu uveana okruenjem u koje je ovek smeten, Mixtus Orbis. Ova zamrenost se ispoljava u svim domenima naih duhovnih stanja, koja su u nama po pravilu neizbalansirana jer je navika laganja postala nae druga priroda. Unutranja sposobnost da se neposredno razlikuje istina od lai je tako izgubljena i ovek, ak i veoma kulturan i obrazovan, postaje izrazito lakoveran, posebno u mistinim oblastima. Ovaj disbalans deluje na nas u skladu sa zakonom: lakovernost je obrnuto proporcionalna veri. Drugim reima, to je slabija naa istinska vera i time iste emocije, to vie raste naa lakovernost, poprimajui esto groteskne oblike. U tom mehanizmu moemo posmatrati poznato delovanje Generalnog Zakona: da inspirie oveka, koji trai Put idejom da je ve na putu. To je najlaki i najei nain da se tragalac, koji nije imao dovoljno opomena, skrene sa uzane staze koja vodi ka ivotu.

*** Ideje iznete u Predgovoru su grupisane u celine, da bi odgovorile na razliita pitanja italaca prvog toma Gnoze. U zakljuku bismo im jo skreneli panju na jedinstvenu vrednost njihove Linosti, vrednost koja je neprocenjiva uprkos svih njenih nedostataka i slabosti, ak i kada se ini da je jadna, mizerna i ponekad groteskna.
87

Mora se dobro razumeti da ljudska Linost, u nezavrenom stanju u kome je zatiemo, predstavlja na jedini instrument za ezoterijski rad. ak i vie, ona je poklon, ona je talenat koji nam je Gospodar dao, kako bismo mogli uiniti da ona donese plodove. Moramo zbog toga raditi sa ljubavlju i svom svojom snagom budui da ne znamo kada e Gospodar doi i zatraiti raun.

GNOZA Drugi tom PRVI DEO OVEK PRVO POGLAVLJE

U prvom tomu smo nastojali da pruimo itaocu ednom znanja metod rada koji mu moe omoguiti da pone potragu za Putom koji vodi do Istine i odatle do ivota. Elementi znanja izloeni u njemu u stvari predstavljaju alatke, kojima ovek moe raditi na sebi. Nae prouavanje se nastavlja u istom okviru: ovek, Univerzum i Put i imamo isti cilj: da pomognemo istrajnom tragaocu da nastavi svoju evoluciju dok konano ne dostigne taku, gde e nadvladati Smrt. Meutim, dok se nae prouavanje u prvom tomu bavilo ovekom kao izolovanom jedinkom, sada emo ga sagledati u veem kontekstu organskog ivota na Zemlji, ija evolucija osigurava razvoj Zraka Stvaranja. Ovaj metod e nam omoguiti da organizujemo svoje prouavanje unutar prirodno-naunog okvira u kome nastavni plan korespondira sa strukturom prouavanog predmeta. *** Hajde da sada istraimo i pokuamo da razumemo opte znaenje evolucije organskog ivota, razmatrajui ga u njegovoj celovitosti kao organ nae planete. Istovremeno emo pokuati da odredimo ovekovo mesto u tom organu i misiju koja mu je poverena. Organski ivot na Zemlji je osmiljen i nastao u odreenim kosmikim uslovima. Moderna nauka nam daje opti pregled njegovog rasta i razvoja. Setiemo se da note LA, SOL, FA bone oktave korespondiraju sa itavim organskim ivotom i da svaka od njih reprezentuje jedan od tri elementa: ovek, fauna i flora. Zajedno oni obrazuju transmitersku stanicu za kosmiku energiju popunjavajui interval izmeu FA i MI Velike Oktave i uestvujui na taj nain u normalnom razvoju naeg Zraka Kreacije. italac je shvatio vanost razlikovanja pojmova rast i razvoj. Doao je trenutak da damo precizniju definiciju ova dva pojma.
88

U najoptijem smislu, proces kreacije prati silaznu oktavu: u njoj moramo razlikovati tri stepena, koji se nadovezuju jedan na drugi: - itava kreacija je osmiljena u noti DO. Ona dobija svoj prvi impuls od volje i snage Kreatora, koji popunjava interval izmeu DO i SI: tako je Ona roena. - Proces rasta poinje u tom trenutku. On normalno prolazi kroz etiri stepena, pratei note SI, LA, SOL i FA. Rast se zavrava u noti FA. - Kreacija se tada suoava sa sledeom alternativom: ili se mora razviti kroz note MI i RE ili e se degenerisati. Njena sudbina tako zavisi od mogunosti da ispuni drugi interval izmeu nota FA i MI. Jednom kada je taj interval preen, razvoj e se nastaviti kroz dva sledea stepena. Uspeh ovog rada se javlja kao DO sledee oktave. Pojmovi rast i razvoj se esto meaju. Iako ih neke discipline, kao na primer bilogija, razlikuju, linija koja ih razdvaja nije uvek jasno definisana. Ono to je upravo pomenuto e omoguiti itaocu da iznova razmisli o primerima datim u prvom tomu, poevi od Kreacije na dole ka optem dijagramu Puta. U tom poslednjem sluaju on e bolje shvatiti razliku koja postoji u prirodi dva dela Puta: Stepenita, koje korespondira sa pojmom rasta i pravim Putem koji simbolizuje razvoj. Ipak u optim terminima moramo opisati prirodu i znaaj sile koja ispunjava interval izmeu nota FA i MI. Videli smo da je ta sila roena iz bone oktave koja izranja iz note SOL prve oktave i da tada zdrueni trud ispunjava interval. Ukoliko se vratimo na gornju definiciju, moemo rei da rast bone oktave omoguava razvoj kreacije u skladu sa glavnom Oktavom. Ovaj zakon se odnosi na svaki oblik Kreacije, od Velike kosmike Oktave do najrudimentarnijih ljudskih delatnosti. Pravilno shvaen, on ukljuuje neofitovo putovanje od prvog Praga do kraja Puta. Sada emo se vratiti organskom ivotu na Zemlji. Rastom ovog organa moe i mora biti dovren razvoj naeg Zraka Kreacije, jednog elementa Velike kosmike Oktave. Ali koji stepen je dostigao rast organskog ivota na Zemlji danas i kakve izglede on prua za razvoj Zraka Kreacije? Informacije, koje su pruile istorija prirode i antropologija nam omoguavaju da pratimo evoluciju rasta organskog ivota od veoma davnih dana. ak i ukoliko ne znamo kako je on nastao, barem moemo predstaviti sebi stepene rasta kod razliitih komponenti organskog ivota. Kao i svaki rast, on ima dva aspekta: kvalitativni i kvantitativni. Videli smo da je ivotodarni (franc: vivifiant) uticaj energije od Apsoluta I rezultat toka (fluksa) i kontra-kretanja (kontra-fluksa) talasa koji se rasprostiru du Zraka Kreacije. Isti fenomen se javlja du bone oktave: rast organskog ivota se odvija u postupnim stepenima i kao energija iz Apsoluta II izaziva odgovor. Na isti nain, kada je seme posejano, potencijalna energija sakupljena u njemu poprima kinetiki oblik kao rast i izaziva odgovor od tla. Kao i u svim silaznim oktavama, energija iz Apsoluta II poprima muki karakter; ona prodire unutar onoga (franc: dans le milieu), gde se odvija aktivnost kao u nekoj vrsti materice; i to se deava do stepena da se du bone oktave na gore proiri njena reakcija, koja ini da se pojavi organski ivot. To je uvek manifestacija istog Zakona Nastanka o kome je napravljena aluzija u formuli Otkrovenja. 'Evo stojim na vratima i kucam: ako ko uje moj glas i otvori vrata, ui u k njemu i veerau s njime i on sa mnom.'' (Otkrovenje, III/20). Ljubav iz Apsoluta II, oivljavajua muka energija, se projektuje u ogromnom mnotvu na dole du bone oktave. Ali konkretan rezultat ovoga, roenje organskog ivota se odvija samo kao odgovor na poziv, neka vrsta uzvratnog toka enske energije. Napredujui na gore do tog intervala, ova energija ponovno uspostavlja ravnoteu koja je bila prekinuta u srcu praznine
89

(void) akcijom Ljubavi iz Apsoluta II koja ju je naruila kroz ivuu realizaciju. enska energija prvo dostie notu FA, tada raste ka SOL i konano dostie LA. Drugim reima, organski ivot na Zemlji se javlja u pravcu suprotnom akciji Ljubavi; prvo u obliku flore; zatim faune i najzad oveka, iako se to u prvom trenutku moe uiniti paradoksalnim. Unutar svake od ovih nota moemo videti isti kompleksan proces rasta i razvoja. U svakom od ova tri sluaja taj proces sledi silaznu unutranju oktavu. On je izazvan impulsom uzvratnog toka (reflux impulse), koji onda slui kao aktivna sila koja osigurava opti rast organskog ivota. Da bi se nastavio razvoj, neophodan je naknadni dobrovoljni napor. U oktavi biljnog ivota to se manifestuje kao poljoprivredni rad. Svesni, dobrovoljni napor kultivatora je taj, koji ispunjava interval izmeu FA i MI ove lestvice, tako da Zemlja umnoava svoje plodove. Ako bi taj napor prestao, vonjaci bi se vratili u primitivno stanje a rua bi ponovo postala ipak. Potpuno isto vai i za ivotinje i samog oveka, kao to emo videti kasnije. Taj proces razvoja, kako smo ga definisali, predstavlja oplemenjivanje organskog ivota na Zemlji: usled toga transmiterska stanica odgovara sa pojaanom senzitivnou na impuls energije od Apsoluta I upravljenog prema njoj preko Apsoluta II. Tokom procesa ovog razvitka stanica takoe deluje kao transformator koji emituje finije i onda jo finije talase. To je kvalitativni aspekt. Sa kvantitativne take gledita, umnoavanje elemenata organskog ivota ini transmitersku stanicu nae planete sve monijom i istovremeno sve senzitivnijom. Tako, korak po korak, postepeno se stiu neophodni uslovi da se ispuni interval izmeu FA i MI Velike Oktave. Kod note MI tok du Zraka Kreacije bi bio sposoban da transformie ivot na naoj planeti i time i ivot same planete; (ljudi) bi proizveli transformaciju naeg satelita, koji bi preao na sledei stepen svog razvoja. *** ovekova dovitljiva i svesna intervencija stimulie razvoj faune i flore u odreenom pravcu odreenim tempom i prua mu odreeni kvalitet. Meutim, kako se odvija razvoj samog oveka? Kojim uticajem nuno spoljnim je ispunjen interval izmeu FA i MI oktave razvoja oveanstva, tako da omoguava oveku da pree stepenicu rasta i dosegne stepenicu razvoja? Prema ljudskom merenju vremena itav proces ljudskog rasta i razvoja izgleda posebno dug. Ipak, budui da rast zauzima etiri note lestvice, a razvoj samo dve, poslednje je mnogo krae nego prvo. Ova razlika je dodatno naglaena injenicom da svaki kreativni proces, ukoliko se razvija normalno, ulazi u ubrzanje. Iako rast ljudske vrste traje od epohe tercijara, ezdeset ili moda sto miliona godina, sadanji fiziki tip oveka, homo sapiens fossilis je i dalje primitivan tip, koji se pojavio tek pre etrdeset hiljada godina, u kasnoj eri paleolita, ovek sa modernim tipom psihe, spoljanji ovek, homo sapiens recens, datira od pre otprilike etrnaest hiljada godina. Ako bi trebalo da predstavimo itavu emu ovekovog rasta i razvoja grafiki, sa vremenom na jednoj osi, rastu bi trebalo da pripiemo dve hiljade puta due trajanje u odnosu na razvoj. Rast krive du ose y, beznaajan tokom rasta, bi postao veoma brz tokom razvoja, kako je prikazano na figuri 2, strana 48.

90

Ovaj pogled se u potpunosti poklapa sa biblijskim objanjenjem Postanja, u kojoj se stvaranje oveka odvija u dve odvojene etape. U prvom ili pre-adaminom oveanstvu i mukarac i ena su stvoreni po slici i prilici Kreatora, odmah zatim je usledilo stvaranja Adama, za kojim je sledilo stvaranje Eve, kosti njegove kosti i mesa njegovog mesa. Od (vremena) Adama datira ovekova sposobnost da pree od rasta do razvoja u svojoj evoluciji i samo deo oveanstva tog vremena je primio taj poklon. Biblija govori o dugom periodu koegzistencije prvog oveanstva paralelno sa adaminim oveanstvom. Ona kasnije ukazuje na ovo drugo, kako prolazi kroz period recesije, praene meovitim brakovima koje su od strane Boga posmatrani kao dokaz velike perverzije i koji su doveli izmeano oveanstvo do katastrofe Potopa. Treba napomenuti da je prvo oveanstvo, dostigavi u to doba granicu svog rasta, i dalje zadralo animalna svojstva: nije umelo da govori. Postanje aludira na to, ukazujui da je Adamu a ne preadaminom oveku Bog doveo biljne i ivotinjske vrste da ih imenuje. Opis se nastavlja: I Adam nadjede ime svakoj ivotinji (marvi), svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj.' Adam je postao iva Dua (living Soul) posle komplementarnog impulsa koji mu je dat od strane Boga. Biblijski simbolian jezik izraava ovo narednom slikom: 'A stvori Gospod Bog ovjeka od praha zemaljskog i dunu mu u nos duh ivotni; i posta ovjek dua iva; (Postanje I/2/7). To je ezoterino znaenje ove metafore: ovek, stvoren od praha zemlje, pojavom veoma nalikuje svom parnjaku iz ivotinjskog sveta; on bi nas podsetio na antropoide, kakve ih znamo danas, iako je, prema Bibliji, on bio lep. Uz to je posedovao u latentnom obliku potencijal, koji ivotinjski svet ne poseduje, da pree na ljudsku i ak superljudsku stepenicu razvoja. Meutim, taj razvoj je bio mogu samo ako ovek primi komplementarni impuls koji e mu omoguiti da pree, u individualnoj oktavi, od note FA, dokle je stigla veina, koja je evoluirala iz tog oveanstva, do note MI, koja predstavlja prvu etapu razvoja. U svetom tekstu slika Boga koji udie dah u Adamove nozdrve to mu daje ivuu Duu predstavlja taj novi impuls. Takoe treba napomenuti, da je stvaranje drugog oveanstva, adaminog oveanstva, odgovor na boansku (divine) volju da upotrebi oveka za transformaciju flore i kultivaciju tla. Udisanje ivota je slika utiskivanja u adaminog oveka boanske iskre, koja poprima oblik dva povezana via centra. Do tada je ovek, sainjen od praha, imao samo dva nia centra, motorni i emocionalni centar, koji su formirani zajedno sa fizikim telom korienjem energije seksualnog centra; od tog vremena on je imao i vii emocionalni i vii intelektualni centar. Ali mu je i dalje nedostajao nii intelektualni centar, za kojim je imao najpreu potrebu da bi transformisao materiju i pogotovo da bi kultivisao tlo.
91

To je bilo stanje psihe Adama i Eve pre pada, u zemaljskom raju edenskog vrta. iveli su konstantno u direktnom kontaktu sa Bogom, dok im je istoa njihovog nieg emocionalnog centra doputala da odravaju stalni kontakt sa viim emocionalnim centrom i preko njega sa viim intelektualnim centrom. Na taj nain su mogli da uestvuju, iako samo pasivno, u ivotu vieg, boanskog plana. To je vreme, kada je ovek konano prekinuo sa istim animalnim ivotom. U vertikalnom poloaju njegove ruke su bile slobodne za mnoge zadatke. Preko rada je adamini ovek zapoeo dugu stazu svog napretka. Do tada, on je bio konzumator; od tada, on je postao tvorac. Adam je bio mudar, sa boanskom mudrou, koja se probijala kroz njegov vii emocionalni centar i kroz nii emocionalni centar, koji je jo uvek uvao svoju originalnu istotu. Ovo stanje nevine jednostavnosti je bilo visokog kvaliteta, iako nesvesno u smislu da je Adam crpeo sa najviih planova na pasivan nain. To je u Postanju opisano na nain, koji na prvi pogled moe izgledati neobino. Tekst kae: 'I bjehu oboje goli, ovek i ena mu, I ne bee ih sramota.?'* (Postanje, I/2/25) Kreativan rad, primitivan kakav je tada bio, suoio je adaminog oveka sa potrebom da formulie ciljeve i odredi najbolje naine da bi ih postigao. Pod tim pritiskom se javila potreba za rasuivanjem, drugim reima, kritini um (lespirit critique). To stanje nesvesnog blaenstva ivota u Edenu korespondira sa prolaskom Adama i Eve od intervala FA do MI njihove evolucijske oktave. Ali to je dalje par napredovao kroz jarak ispunjen boanskom milou, udahnutom u njih, to je jasnije predstava ekonominosti napora koji prati produktivan rad bila prezentovana njihovom umu. Tada je nastala ideja koristi, zatim ideja sticanja, koja je napala Evino srce, prodirui u nju i ranjavajui je. To je beleg Zmije, koja je, kae Biblija, bila lukavija nego bilo koja zver u umi. Ta sve prisnija percepcija materijalnog sveta je bila ispoljena u oveku putem formiranja nieg intelektualnog centra, koji Postanje naziva Drvetom Znanja Dobra i Zla. To je dovrilo oblikovanje ljudske linosti kakvu je danas znamo. U meuvremenu, sa roenjem kritikog uma, koji je pratio predstavu i elju za sticanjem, originalna istota nieg emocionalnog centra u srcima Adama i Eve je bila naruena. Isus je kasnije rekao: jer gdje je vae blago, tamo e biti i srce vae. (Mateja, VI/21). Idui za opsenama prolaznih dobara, nii emocionalni centar Adama i Eve se stvrdnuo. Na taj nain je izgubio direktan kontakt sa viim emocionalnim centrom, to jest sa istinskim T, kontakt koji je Adama i Evu inio decom Boga. Lepota erki oveka je uinila ostatak. Adam se okrenuo od svog istinskog T i identifikovao sa svojom linou. Tako je postao smrtan. Pojava kritinog uma u oveku Postanje opisuje preko simbola koji je ve pomenut. Reeno je da: su posle kuanja plodova sa Drveta Znanja Dobra i Zla Adam i Eva znali da su goli i bilo ih je sramota. Hajde da sada razmotrimo proces kreiranja ljudskog prototipa. Kao i kod roenja svih biljnih i ivotinjskih vrsta, interakcija kreativne, muke sile i korespondirajue enske sile je bila neophodna: muka energija od Sunca kao emanacija Apsoluta II i enska energija sa Meseca, matriksa (materice) naeg Zraka Stvaranja. Kao rezultat svesne interakcije ove dve sile, Majka Zemlja je rodila oveka od praha Zemlje. To je jednostavno specifian primer kreativne aktivnosti komplementarnih sila u Univerzumu, gde sva sunca formiraju telo kosmikog Hrista, Apsoluta II i svi sateliti formiraju telo Majke, Kraljice Nebesa, Regina Astris.
92

Jo jedanput emo naglasiti da ovaj opis doputa itaocu da iznova razmisli o odreenim pasaima iz prvog toma o strukturi Univerzuma. Uzvratni tok enske energije u odgovoru na boansku/muku energiju je bio taj kojim je zapoeo rast tog bia. Na poetku, seksualni centar i motorni centar su se pojavili simultano, tada je dolo do kreiranja nieg emocionalnog centra. Jednom, kada je mentalno (psychique) telo formirano na taj nain, proces rasta je mogao da se nastavi i da bude okonan. Ali to ipak nije bio adamini ovek, odvojen od neba, koje mu je do tada bilo dostupno, i vezan za zemlju, ostavivi ipak svoju animalnu prirodu za sobom. Boanska iskra, ispoljena u obliku povezanih viih centara, predstavlja vezu sa Nebom u oveku, dok ga nii intelektualni centar vee za Zemlju i u isto vreme ga odvaja od ivotinje. To je kao da je ovek razapet izmeu Zemlje i Neba. On ima kapacitet da dostigne Raj putem svesnog napora, gradei most do boanske iskre koju nosi u sebi. Ali je toga veinom nesvestan. *** Udruena aktivnost kreativne energije seksualnog centra i sposobnosti intuicije i rasuivanja nieg intelektualnog centra uslovila je da se u oveku javi imaginacija. Posle toga je razvoj, plod njegovog svesnog napora dobio epiciklini oblik: 1) ovek istrauje nepoznato: ta operacija, plod ove kreativne imaginacije, je karakteristina za svaki projekat; 2) Onda, na povratnoj stazi njegove ideje postaju konkretne, on akumulira neophodne podatke da bi ustanovio plan aktivnosti i sakuplja elemente, potrebne za izvrenje; 3) Najzad, tako obogaen, on deluje po ovom planu. Ovo je ema svakog ljudskog poduhvata koji uvodi u igru sve faktore u ovu aktivnost.

*** Sticanje viih centara kod oveka je vodilo do formiranja nieg intelektualnog centra u njemu, a njegova pojava je dovrila T Linosti: povratno, to dovrenje omoguava oveku, koji sledi oktavu svoje evolucije, da preskoi interval izmeu FA i MI oktave i dosegne notu MI gde zapoinje razvoj. U svim silaznim lestvicama kreacije, posebno u onima koje imaju pozitivnu prirodu, nota MI ima jednake karakteristike. Ona korespondira sa Zemljom u velikoj Kosmikoj Oktavi. Moemo se podsetiti da je ezoterijsko znaenje ovog sloga (MI): Mixtusorbis, pomeani svet. U oktavi ljudske evolucije, kada je rast dovren i interval preen, ovekov unutranji ivot poprima taj isti karakter Mixtusorbis-a. To znai da on tada prestaje da bude orijentisan u samo jednom pravcu, kao to je to kod biljaka i ivotinja, kojima nedostaje kapacitet za individualni razvitak. Evolucija ivotinja i biljaka se zavrava kada donesu plodove. ivotinje, a sigurno jo vie biljke, nemaju i ne mogu imati unutranji konflikt: one imaju samo jedan cilj, odranje ivota sa ciljem raanja i itav njihov napor je usmeren ka tom cilju. ovek, nasuprot tome, ivi u kraljevstvu sumnje i unutranjeg konflikta koji ga ponekad istinski rastre. Retkost je da beg pod okrilje graanskog ivota, sa njegovim osrednjim strastima, njegovim dobrovoljno ogranienim interesovanjima i njegovim sporim tempom, moe garantovati slobodu od okova tokom ivota. Dolazi dan, kada se graevina obmana u vezi sa Bogom i sebom uruava: uragan neoekivane strasti e je zbrisati i ne ostaje nita osim jadnog, zaprepaenog bia suoenog sa nereivim ili naizgled nereivim problemom graenja novog ivota.

93

ovek ima dvostruki zadatak u svojoj linoj evoluciji: preivljavanje i raanje na jednoj strani, nastavak ivotinjskog ivota, i na drugoj strani svoj ezoterijski razvitak koji e mu omoguiti da postigne Individualnost buenjem u svesti svog pravog Ja u drugom roenju ako je mogue u ovom ivotu. Naravno, drugi cilj je mnogo vaniji nego prvi, njihova vrednost je nesamerljiva. Meutim, spoljanji ovek to ne zna. On gine za bronzu, smatrajui je pogreno zlatom.

94

IX dio

Prevod: Arja

II poglavlje

Pogled na oveka i na strukturu univerzuma, koji smo preneli u prvom tomu Gnoze, moe da nam pomogne da definiemo u terminima koje koristi Tradicija mesto koje ljudsko bie zauzima unutar organskog ivota. Preciziranjem prirode spona, koje ih povezuju, biemo u stanju da bolje percipiramo puni opseg ovekove misije na Zemlji i u Kosmosu. Pre nego to je ivot zaet na Zemlji bilo je neophodno stvoriti uslove za njegovo roenje. Nota SI bone oktave reprezentuje taj pripremni stepen, kada je Zemlja bila obavijena atmosferom i magnetnim poljem, nerazdvojnim jedan od drugog. Pre nego to je atmosfera stekla tako kompleksnu strukturu, kakvu ima danas, ona je evoluirala kroz silaznu oktavu, koja je, sledei pravilo, ukljuivala period rasta i period razvoja. Ali od svoje prve pojave ona je oivela planetu, koja je od tog vremena postala senzitivni organ aktivan u telu Mezokosmosa i kroz njega od nivoa do nivoa kroz itav Makrokosmos. Roenje atmosfere i Zemljinog magnetnog polja je pratila pojava elijskog ivota. Svojom pojavom, znatno pre nego to je atmosfera dostigla kompleksan oblik, o kome izvetava moderna nauka, elijski ivot je omoguio funkcionisanje transmiterske stanice, ija je uloga bila da popuni interval izmeu FA i MI Velike Oktave Zraka Kreacije, transformiui energiju koja je emitovana od Apsoluta II. Da je bilo neophodno da se on ispuni u kontaktu sa planetom, pokazuje njen poloaj u Velikoj Oktavi. Taj poloaj takoe reflektuje jedan aspekt karaktera Mixtus Orbis Zemlje koja, iako je prikazana na nivou MI Velike Oktave, predstavlja takoe i element planetarne ete i uestvuje u FA preko veze koju ima sa prethodnim (elementom). Organski ivot je tako smeten na odgovarajue mesto, na nivo intervala izmeu ove dve note. Danas prirodna nauka potvruje tradicionalni koncept, po kome je atmosfera planete rezultat koncentracije ETERA pod uticajem suptilnih energija. To je simbolian nain da se kae da se difuzna meuzvezdana materija moe kondenzovati oko planete kada solarna aktivnost omogui formiranje magnetnog polja, jer ono tei ka tome, da prikupi materiju koja prolazi kroz prostor. Tradicija prepoznaje interakciju izmeu atmosfere, magnetnog polja i suneve radijacije. Jednom kada je formirana, atmosfera odoleva sunevoj radijaciji i to odolevanje zauzdava sile Zemljinog magnetnog polja. Pored ostalih funkcija, ona sakuplja odreene uticaje, usmerene od sunca prema naoj planeti za dobrobit organskog ivota i posebno oveka, njegov najosetljiviji organizam. Ravnomerni prijem je obezbeen rotacijom Zemlje u dnevnim ciklusima. Tom direktnom prijemu je dodat i indirektni preko refleksije Meseca, iji intenzitet i kvalitet variraju u zavisnosti od njegovih faza. Grafiki bi taj intenzitet mogao da se predstavi sinusnom krivuljom. Dvostruka uloga atmosfere i Zemljin magnetizam, koji je uslov za postojanje ivota na Zemlji i koji ispunjava interval izmeu FA i MI Velike Oktave, obrazuje jedan specifian zbir okolnosti, kojima se ispunjava drugi interval Zraka Kreacije, interval DO SI, za itav Makrokosmos: na taj nain ivot moe da se razvija bez diskontinuiteta kroz sve nivoe Univerzuma, tako da funkcionie kao organsko jedinstvo.

95

Ako se ponekad i inilo da neke predstave prirodne nauke o Univerzumu protivuree teoriji o fundamentalnom jedinstvu, najnovije informacije, posebno one koje se odnose na kosmike zrake i razmenu energije, izgleda pokazuju napredak u pravcu potvrivanja tradicionalnog Znanja. *** Osnovno zajedniko sredstvo, kojim se izraava jedinstvo ivota u flori, fauni i oveku je disanje, sutinska karakteristika svih ivih bia. Uronjeno u atmosferu, koja prodire ak i u tlo, u reke i okeane, sve to ivi die. Disanje ima i druge funkcije pored hemijske transformacije razmene kiseonika i ugljen-dioksida. Ono omoguava ivoj materiji da crpi iz radijacije kakva jeste kada dopre do nivoa organskog ivota proavi kroz atmosferu odreene elemente ili odreene uticaje koji dolaze iz naeg sunevog sistema i iza njega, iz galaktikog sveta. Prema Tradiciji svaki od ovih elemenata nosi kvalitativno obeleje izvora iz koga potie. U zavisnosti od stanja svog bia svako ivo telo moe da apsorbuje i asimiluje sve vrste materijalnih uticaja, koji potiu iz bilo kog dela Univerzuma. Kada je na primer nekoliko osoba okupljeno u jednoj prostoriji, udie se isti vazduh (od svih). Ipak, svako udie drugaiji vazduh. To je usled nejednake moi apsorpcije prisutnih ljudi, moi koja predstavlja funkciju njihovih pojedinanih nivoa bia na fizikom nivou, nivou psihe i na duhovnom nivou. Ovo je vidljivo u tri oktave ishrane o kojima emo govoriti kasnije, u poglavlju XI. *** Razmotrimo sada odnos izmeu organskog ivota na Zemlji i Sunca. Tradicija je uvek posmatrala Sunce kao Apsolut za ovaj ivot; to jest, kao Bie koje ga u potpunosti uslovljava. Ona odbija da ga posmatra samo kao laboratoriju u kojoj se odvijaju fiziki, magnetni i elektrini fenomeni na temperaturi od nekoliko miliona stepeni i koji se mogu svesti jednostavno na mehanike kombinacije. Van ove aktivnosti na fizikom planu, danas se u principu prihvata da Sunce vri vaan uticaj na psihologiju oveka. Ova aktivnost se posebno moe posmatrati praenjem pojave sunevih pega, koje pored magnetnih struja, koje izazivaju, donose socijalne nerede i ak ratove. Do nedavno je prirodna nauka bila u stanju samo da posmatra Sunce kroz Tritokosmos do Mezokosmosa. Tek od pre nekoliko godina, otkada su nam sonde omoguile da fotografiemo Sunce bez filtera radijacije iz atmosfere, postali smo svesni vanosti deformacija koje nastaju usled tog paravana; izgled sunca, posebno njegovih boja, menja se im dosegnemo stratosferu. Meutim, mogunost slanja satelita, opremljenog naunim instrumentima, bi trebalo da nam omogui da sakupimo nove informacije o spoljnim aspektima naeg Apsoluta pod uslovima, ako ne identinim, onda svakako slinim onima, pod kojima smo sakupili naune podatke relevantne za Zemlju: da posmatramo Sunce kako se pojavljuje unutar svog sopstvenog kosmosa a ne vie kroz dva uzastopna paravana. *** Mada razliite prirode, odnosi koji povezuju Zemlju sa Mesecom i uticaj, koji ta dva kosmosa vre jedan na drugog su od velikog znaaja za organski ivot na naoj planeti. Mesec je RE kako u naoj bonoj, tako i u Velikoj Oktavi. On je lan Tezarokosmosa, budui da je planetarni satelit i deo tela Kosmike Majke. On reprezentuje ensku kosmiku energiju u naem Zraku Stvaranja i kao Izis i Afrodita-Urania, personifikuje Ljubav u njenom pasivnom, enskom ili reflektujuem obliku. To je poslednja nota lestvice koja se sputa sa Sunca, koje je DO nae bone oktave, zvezda Makrokosmosa i tako deo kosmikog Hrista. Sunce personifikuje Apsolut II za na Zrak kreacije, dok se lunarna energija rasprostire uspinjui se du Velike Oktave i du
96

bone oktave istovremeno: ona je u prvoj opisana kao Majka Boga, a u bonoj oktavi kao Kraljica Neba, Regina Astrir. Liturgija pripisuje tu titulu Devici Mariji. Mesec je posuda, materica (re matrix ima znaenje i matrice i materice) koja, u odgovoru na energiju Apsoluta II du Zraka Kreacije, daje roenje razliitim elementima kosmikog ivota, svim biima koja pripadaju trima carstvima organskog ivota, tako da oni padaju pod uticaj SunevoMeseeve polarizacije. Meseeva pasivna energija se uzdie od suneve energije. Ona je reflektuje, ali ne bez transformacije, jer se njena sopstvena priroda mea u polarizaciju reflektovanih zraka u odnosu na njihov poetni karakter. Ta jo nedovrena priroda Tezarokosmosa je ve spomenuta u prvom tomu Gnoze uz posledice, do kojih ta nepotpunost vodi kod organskog ivota i posebno oveka. Mesec, posmatran kao ivo kosmiko bie, jo nije roen. To se oituje posebno u nedostatku atmosfere i magnetnog polja. Za razliku od Zemlje, Mesec nema direktnu organsku vezu sa Suncem. Kao satelit, on direktno zavisi od svoje planete i tek posredno, preko nje, on moe da stupi u vezu sa Suncem. Jedna od njegovih najvanijih uloga je reflektovanje solarne energije na Zemljinu povrinu u obliku modifikovane refleksije, kako je opisano. To takoe vodi do kvalitativnih i kvantitativnih varijacija koje zavise od njegovih faza. Ove promene ne spreavaju kontinuirana odbijanja (reverbacije) svetlosti, usled injenice da Mesec uvek prikazuje isto lice Zemlji, jer su trajanje njegove rotacije oko sebe i oko planete isti. Zrak Stvaranja kome pripada ljudska vrsta tako ostaje nepotpun. Niti organski ivot, niti sam ovek nisu dosegli taku u svom rastu i razvoju, koja bi perfektno ispunila interval izmeu FA i MI Velike Oktave uz dve posledice koje e se tada odigrati: oivljavanje Zemlje na stepenu MI i animacija Meseca na noti RE energijom koja dolazi od Apsoluta I. U toj konanoj operaciji moramo jasno percipirati kombinovanu igru oktava na nivou intervala, fluksa, unije, re-fluksa i u kreativnom procesu sinegrije izmeu sila, koje se uzdiu iz Protokosmosa i Deuterokosmosa. Prema Svetom Jovanu u stepenu u kome je ovaj prelaz dovren, Zemlja prima milost nad milostima, budui da energija koja se javlja unutar nje, dolazi simultano iz Velike Oktave i bone oktave, to jest, iz Apsoluta I i Apsoluta II. Uz to, Mesec ima koristi od energije koja dolazi od celine organskog ivota na Zemlji. Ovde se ini da ovek igra znaajnu ulogu. *** Dobrovoljna, svesna priroda ljudske aktivnosti u transformaciji organskog ivota je ve pomenuta. Ova intervencija postaje sve uoljivija i sve rasprostranjenija. Ako treba grafiki da prikaemo njene rezultate, oni bi se pribliili geometrijskoj progresiji. Tempo proizvodnje nastavlja da se ubrzava. Ako i ne moemo ii tako daleko da izjavimo da se to apsolutno poklapa sa rastom populacije, sagledanim sektor za sektorom, moemo konstatovati da sagledana u celini ona odstupa u slinim proporcijama. To se moe posmatrati kao odgovor na oiglednu kompresiju Vremena, o kojoj smo ve govorili na drugom mestu. Sa kvalitativne take gledita moramo naglasiti koliko je vana ovekova uloga odabiranja u tim operacijama transformacije i eliminacije faune i flore: ova selekcija ne uslovljava samo rast, ve i razvoj, to jest, oplemenjivanje organskog ivota. Bilo bi korisno istraiti uz neto vie detalja istoriju ove transformacije organskog ivota da bi se razumelo kako je on povezan sa dovrenjem naeg Zraka Kreacije. Kada se organski ivot prvi put pojavio na naoj planeti, samo je nota FA bone Oktave bila u rezonanci. Transmisiju energije je nosila samo flora na neprofinjen i nepotpun nain. Ulazak note SOL u igru je veoma malo promenio situaciju. Pojava gigantskih primeraka faune i zatim pojava pre-adaminog oveka je sigurno uticala na volumen aktivnosti transmiterkse stanice, ali je jo uvek nedostajao kvalitativni element, koji je jedini mogao da proizvede rezonancu note LA: to jest, ovekovo dostizanje stepena razvoja, stupnja koji je potreban kao katalizator u ekspanziji druge dve note. Aktivnost oveka je vodila do pojave biljaka vee prehrambene vrednosti i
97

pripitomljavanja odreenih vrsta ivotinja. To su bili prvi koraci u pravcu pripitomljavanja Prirode, koje se nekada javlja u obliku pojaavanja prirodnih fenomena, a nekada ograniava njihove aktivnosti. U sutini to pripitomljavanje tei ka tome da stvori potencijal koristan za oveka. Neposredan efekat je poveavanje flore i faune koje slue oveku. Sposobnost da koristi sve razvijenije izvore energije ima direktan uticaj na ciklus opte ishrane, uticaj koji tei da proizvede sve to moemo konstatovati danas: geometrijski razvoj onih elemenata, koji napajaju transmitersku stanicu. *** Dok su rast i razvoj vidljivi i pravilni kada je re o fauni i flori, moemo takoe rei da tokom istorijskog vremena kvalitet spoljanjeg oveka nije podlegao promeni osim u nebalansiranom obliku: odvijala se intelektualna hipertrofija vodeih klasa na raun njihovih emocionalnih funkcija i u odreenim sluajevima, njihovih motorikih funkcija. To je zbog toga, to je ovek radio sve tee i tee da pobolja uslove ivota, ne vodei rauna o samom ivotu. Sigurno, ova druga briga se izgleda odrala u odreenim krugovima na Istoku i to bez sumnje objanjava interesovanje koje izazivaju ali ta je nastalo na Zapadu od aktivnih tendencija, koje su se manifestovale u misli Sokrata i Platona i uenja koli, koje su, makar i na nekonsekventan nain, tvrdile da su reile problem ivota, ne samo u teoriji, ve i u praksi; to je problem Spasenja, predmet Hrianske Tradicije? Ova preokupacija sada zaokuplja samo ogranien broj linosti, koje ele da uloe svoje napore u ezoterijski domen tradicionalnog znanja i koje veoma esto ostaju izolovane. Ono to moemo opaziti je opte odstupanje od take primene ljudske energije. Mada je to Paradoksalno, ima svoj raison detre (razlog postojanja). Rastua sila iluzije je pojaani efekat Generalnog Zakona prilagoenog ovoj kompresiji Vremena. *** ivot psihe spoljanjeg oveka se malo promenio od ciklusa Oca: njime i dalje upravljaju strah, glad i seks, tri najvanija pogona (pokretaa) Generalnog Zakona. On je i dalje slika mizerije i haosa. U nastavku sledi izvetaj o uslovima ivota, kako ih je predstavio Thucydides (460-395 BC), preneti usmeno njegovoj generaciji: Zemlja, danas poznata kao Grka nije u prolosti bila stalno naseljena, ve su se na njenoj sceni odvijale este migracije. Ljudi su naputali svoje domove bez alosti, da naprave mesta za talase pridolica. Budui da nije bilo niti trgovine, niti pouzdane komunikacije, niti na zemlji, niti na moru; svako je eksploatisao zemlju individualno do mere svojih potreba, ne razmiljajui o tome da postane bogat, ak i bez osnivanja naseobina (jer sa otvorenim gradovima nikada nisu znali kada e pljakai odneti etvu.); i konano, budui da su oekivali da e nai hranu za sebe gde god da su, ljudi su se selili bez tekoa. Situacija teko da se promenila trinaest vekova kasnije, kako navodi Masoudi (900 956), ueni arapski autor. On objanjava masovna kretanja odreene populacije eljom da se pobegne od dve tekoe, kuge i rata. Surovost ratova i revolucija tokom XX veka demonstrira da je spoljanji ovek malo napredovao u pogledu moralnosti: bilo bi ak mogue nai argumente u korist regresije na tom planu. *** U istorijska vremena kvalitet faune i flore je znaajno transformisan ovekovim uticajem. Znaaj ovoga je da su ova dva carstva stavljala transmiterskoj stanici na raspolaganje sve finije i finije
98

energije. To se ne odnosi na oveka: sa izuzetkom pojedinaca (Individualities: pojedinci, ali i ljudi koji su dosegli stepen individualizacije), evolucija ljudske vrste u ezoterijskom smislu je u najveoj meri diskutabilan fenomen. Nasuprot tome, znaajan rast ljudske populacije igra bitnu ulogu u razvoju poveane snage transmiterske stanice. To je skoranji fenomen, kao to se moe videti iz gornjih primera. U X veku nae ere Zemlja je bila retko naseljena. Sedam maarskih plemena i jedno kozako pleme su bili u stanju da se nasele na teritoriji koja danas predstavlja Maarsku, kada su Sloveni emigrirali na sever. Na isti nain, osvajai su zatekli Ameriku i Sibir gotovo prazne u XVI veku. ini se da je svetska populacija tokom mnogo vekova odravala sama sebe na nivou od nekoliko stotina miliona stanovnika. Onda je tokom savremenog doba poela rapidno da raste. Brzina rasta danas iznosi 1,6%. Demografi predviaju da e u 1955. svetska populacija iznositi otprilike 2,700 miliona dua, 1962. dostii tri milijarde, koje e se udvostruiti pre kraja veka. *** Prethodna razmatranja dobijaju svoju punu vrednost kada pokuamo da izmerimo njihove posledice za evoluciju Zemljine transmiterske stanice za kosmiku energiju. Iako je globalni intenzitet transmisije znaajno porastao tokom novije istorije, spektar energija, koje se transmituju na dole do kraja Zraka Stvaranja ostaje nepotpun. U stvari nedostaju obimne koline najfinije energije psihe: posebno emocionalnih i spiritualnih energija. Samo bi evolucija oveka bila u stanju da obezbedi njihovu transmisiju odreenog kvaliteta i kvantiteta. Kako je rast ljudskog bia u stvari dovren, njegova evolucija sada zavisi od njegovog razvoja. On je u sutini proces oplemenjivanja, koji mu doputa da pree sa znanja na razumevanje. Uzmimo primer. Novija nauna otkria su nam omoguila da u svemir poaljemo instrumente, koji u zavisnosti od svog poloaja, obrazuju za Zemlju novi link sa Tezarokosmosomom (tessarocosmos) ili sa Mezokosmosom (mesocosmos). To je vaan korak koji ne potpomae samo puno ostvarenje Zraka Stvaranja, ve e takoe pomoi da se Mixtus Orbis (izmeani svet, svet koji nastanjujemo) priblii deuterokosmosu (deuterocosmos). Da li su dalekosene posledice ovih dogaaja shvaene? Ovde treba da napravimo razliku izmeu njihovog znaaja na ezoterinom polju i u nauci. Ipak, ak i ovo drugo ne postoji sa sigurnou, uprkos iroko rasprostranjenom publicitetu za to prodiranja u druge svetove. Za veinu ovo interesovanje ne ide dalje od intelektualne radoznalosti i ak i tada postaje bezoseajno usled ovekove rastue nesposobnosti da bude zadivljen (zapanjen): gubitak oseaja za uda. Umesto toga, oseaj sujete se budi u veini ljudi, oseaj koji osnauje samozadovoljstvo, tog slugu Generalnog Zakona, iji efekti tee da osujete moralnu evoluciju. Taj isti Generalni Zakon izaziva reakciju oveka protiv nepredvidljivih novina i ini ga skeptinim u pogledu uda, tih znakova sa viih planova, i instalira u njemu mrnju protiv onih koji pokuavaju da ga probude.Kod modernog oveka posebno prekomerni trening intelektualnog centra ojaava kritiko miljenje, koje istovremeno obezbeuje njegov pristup znanju dok ograniava njegovu sposobnost da razume. Znanje (savoir) je kompatibilno spavanju, ali razumevanje (comprendre) zahteva budnu radoznalost voenu intuicijom i kako raste sve dublje, tako vodi do elje za osloboenjem. Razumevanje je ono to nas navodi da delujemo; kao pozitivna emocija ono transcenduje nepokretnost, koja je implicitna suprotnim tendencijama inteligencije. *** Jaz izmeu ovekove moralne slabosti i njegove snage u tehnikom domenu je iznenaujui: on niani u vreme na moralnom planu ali se zalee na tehniko polje. Rastui jaz je spoljni dokaz unutranje nesposobnosti savremenog oveka da pree sa Znanja na Razumevanje: da pree anac koji ih razdvaja.
99

Od poetaka pisane istorije nalazimo dokaze da je Tradicija poduavala putevima da se pree taj anac znanjem (connaisance) o sebi i radom na sebi. Ukoliko elimo da zadobijemo vlast nad sobom u stepenu da se oslobodimo katastrofe sline onoj o kojoj izvetava sveto pismo, neophodno je da usmerimo sve svoje snage ka tome da upoznamo same sebe. *** Da bismo bolje razumeli kreativno znaenje ovekovog rada na sebi, moramo ga staviti u kontekst sa kreativnim silama na delu u Univerzumu. Videli smo da je sutinski princip krativne enegije iz Apsoluta I Ljubav. U naem sadanjem stanju bia mi nismo u stanju da percipiramo, razumemo i ak zamislimo velianstvenost i snagu apsolutne duhovne Ljubavi, koja kada dosegne Deuterokosmos (deuterocosmos), prima emocioalnu i mentalnu (psihiku) podrku od Apsoluta II, DO Bone Oktave, ija sila dosee itav planetarni svet, uzrokujui da ta mentalna, ta nebeska Ljubav ue u rezonancu, prodirui i uzdiui organski ivot i tako oivljavajui itavu Zemlju. Uz to dolazi Ljubav, koja potie iz Apsuluta III, putena ili svetovna Ljubav. U formi seksualne energije u svoj raznolikosti svojih manifestacija, ona upravlja Tritokosmosom (tritocosmos) i obezbeuje reprodukciju vrsta. Ljubav u ova tri toka dosee, zapljuskuje i donosi ivot itavom Univerzumu. Noumenon (ono to se ne moe opaziti, ve samo razumom zamisliti, stvar sama po sebi, suprotno od fenomena u smislu manifestovanosti), direktna i nezavisna emanacija Apsoluta, Ljubav daje sebe bez ogranienja. Ipak, ovek stalno tei da podredi tu noumenoloku silu ciljevima svoje Linosti, koja pripada kategoriji fenomena. Koliko zajednica je diktirano ambicijom ili socijalnim i slinim obzirima. Ovaj pristup oskrnavljuje, jer kako je Kreacija zasnovana na Ljubavi svako ogreenje o Ljubav je ogreenje protiv Boga. I Tradicija kae: Bog voli do take ljubomore. Moemo rei da eksploatacija Ljubavi za praktine ciljeve kri univerzalnu ravnoteu na toj taki i i povlai nadole ka egoistinom nivou neto, to u sutini pripada viim planovima. Nije iznenaujue u ovim okolnostima videti da huljenje protiv Ljubavi, koja je Duh, vodi do monstruoznih situacija, do moralnog bankrotstva i ak do zloina. Hajde da rezimiramo ta smo upravo rekli: Tri toka Ljubavi su: spiritualna Ljubav koja potie iz Apsoluta I, mentalna (psihika) Ljubav koja potie iz Apsoluta II i putena Ljubav koja potie iz Apsoluta III; one proimaju sav organski ivot na Zemlji. Meutim, samo ovek ima sposobnost da ih sve unese u sebe, zahvati i ivi. Ali da zahvati i u potpunosti iskusi Ljubav psihe, dajuu, uglaenu, ljubav Hrista, oveku je dato samo do stepena u kome se u njemu obrazovao magnetni centar i ona se apsorbuje njegovim viim emocionalnim centrom. Za spiritualnu Ljubav, ljubav Svetog Duha, da bi je dosegao, on mora da posegne preko vieg emocionalnog centra do vieg intelektualnog centra. Za spoljanjeg oveka, kojim dominira njegova nepotpuna Linost, Ljubav je dostina samo na planu Apsoluta III: jer iako je proet drugim dvema tokovima, on ostaje nesposban da ih shvati, tako da one za njega ostaju sutinski nepojmljive. Uz to, ta Ljubav ukljuuje obeanje, Ariadnin konac: menjajui svoj odnos prema njoj, izbegavajui njene animalne aspekte, ovek moe iskovati taj novi. Ta transformacija je mogua samo oplemenjivanjem seksa, koje sledi ezoterinu evoluciju, kada ovek koji je danas spoljanji ovek prestane to da bude. Moramo ipak rei da spoljanji ovek osea transcendentni karakter Ljubavi, koja se uzdie iz Apsoluta I i Apsoluta II. Prva u sutini dopire do njegove svesti u vidu percepcije postojanja. Ali on razmatra lepotu Univerzuma i i svog ivota samo kao informaciju, umesto kao velianstven poklon sposoban da stalno stimulie njegova ula udom i rasplamsa njegovu zahvalnost.

100

U odnosu na Apsolut II njegov stav je promenjiv, barem pojavno. Ljudska inteligencija iskazuje potovanje prema Isusivom rtvovanju na krstu. Ipak, ovek vie od svega ostalog eli da posmatra sebe kao batinika rtve onoga ko mu izgleda kao njegov Spasilac: spasenje mu izgleda kao steeno pravo, nagrada za ovu boansku rtvu.

[Podsetnik: ovek je spaen putem drugog roenja, kada je njegova Linost dostigla kraj svog rasta (ovek 5)] Stremei za svojim sopstvenim ciljevima ljudska Linost zapostavlja boansku stranu ljudske prirode i potpuni i apsolutni poklon koji moe nainiti od sebe, i razapinje Spasitelja svakoga dana pokuajem da prinudi Ljubav da slui njenim egoistinim naumima. Sve to je beznaajno, jer takav napor neizbeno vodi prvo do moralnog bankrotstva i tada do Smrti. *** U narednom poglavlju emo uz vie detalja istraiti neke aspekte manifestacija Ljubavi: noumenoloku osnovu, na kojoj poiva itavo zdanje Makrokosmosa, i silu koja prodire na dole do poslednjeg organizma Mikro-Mikrokosmosa, virus u ljudskom spermatozoidu.

101

X dio

Prevod: Arja

III poglavlje

Kreativna sila, koja potie iz Apsoluta I, se prenosi na dole do granica Univerzuma sveproimajuim tokom Ljubavi. U tom irenju, koje poinje u centru, videli smo da se Ljubav menja, ako ne u prirodi, onda barem u intenzitetu, tako da gubi sve vie od svoje finoe/ oplemenjenosti/ proienosti/ istote. Ukoliko razmotrimo Zrak Kreacije, primetiemo itavu skalu (raW/e) vrednosti radijacije koju emituje Centralno Sunce, nae Sunce, zatim Zemlja i najzad Mesec. *** Videli smo kakav odnos zauzima spoljanji ovek prema Ljubavi. To reflektuje njegov nivo bia i takoe njegovu subjektivnost: stisak koji njegova Linost ima nad njim. Velelepnost Ljubavi iz Apsoluta I je za njega nepojmljiva. On moe uhvatiti odsjaje onoga to bi Ljubav Apsoluta II, Hrista, mogla biti i moe da prepozna njenu otmenu i dejstvenu prirodu, ali dok god ostane kakav jeste, ne moe je praktikovati, budui da je Hristova Ljubav objektivna ljubav, i da bi je iskusio, ovek mora da proe kroz stepen 4, balansiranog oveka, i proe kroz drugo Roenje do nivoa bia oveka 5, nivoa Individualnosti. U besedi na Gori Hrist je pozvao svoje uenike da probiju barijeru subjektivnosti: uli ste da je kazano: ljubi blinjega svojega i mrzi na neprijatelja svojega. A ja vam kaem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, inite dobro onima koji vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre i daje dad i pravednima i nepravednima. I ako boga nazivate samo svojoj brai, ta odvie inite? Ne ine li to i neznaboci? Budite vi dakle savreni, kao to je savren otac va nebeski. (Matej, V/43-48). Sve dok ne budemo mogli da volimo na taj nain, istog srca, ostaemo izvan vratnica ka Carstvu Nebeskom, meu carinicima i neznabocima. Samo Sveci u znaenju rane Crkve, bia koja su dostigla Individualnost, koja slede imperative boanske iskre u nama: nae istinsko Ja, imaju dar da isijavaju Hristovu objektivnu Ljubav. Jedina ljubav, koju je spoljanji ovek sposoban da zamisli i prui, ta paganska ljubav, taj relikt boanske Ljubavi, iako je subjektivna i strastvena u svojoj sutini, sadri neke kvalitete svog porekla. Budui da potie iz noumenolokog izvora, ona ne moe u potpunosti biti podreena zahtevima Linosti, toj refleksiji Sveta. ovek preutno priznaje ovu injenicu svojom velikom simpatijom prema iskrenoj strasti, Umetnosti i literaturi koje obiluju himnama ovekovoj ljubavi. Ako neko delo za temu ima konflikt izmeu strasti i socijalnih imperativa, trijumf dunosti e naii na odobrenje naih misli, ali ne i na saglasnost naih srca. Kada neki porota oslobodi poinioca zloina iz strasti, to znai da oni iznad sluaja, koji im je predat, ele da prepoznaju transcendentni karakter strastvene ljubavi. Ezoterija objanjava uzrok ove greke koju ini porota. Ona pripisuje karakteristike ljudske Ljubavi strastvenoj ljubavi, preko koje ovek povezuje sebe sa ivotinjskim svetom, svojim padom od LA na SOL bone oktave. Ali jedna ivotinja nema kontrolu nad svojim akcijama, niti nad svojim stavom prema tim aktivnostima: Spoljanji ovek nema vie kontrole nad svojim akcijama: na primer nad preljubom, koja je bila motiv zloina, a opet, uestvujui u LA bone oktave i obdaren
102

intelektualnim centrom i tako kritikim umom, ostaje odgovoran za svoj stav prema svojim delima. Ova odgovornost je osnova doktrine greha. Pored optih ciljeva, kojima je pozvana da slui, ivotinjska ljubav je za oveka sredstvo a ne cilj. Konkretno, mora mu se dozvoliti da proe od stepena raanja (procreation) do stepena stvaranja (creation). Pojedinane uloge ene i mukarca u ovoj operaciji transcendencije, koja i dalje ostaje unutar ljudskog domena, su ve objanjene. ena, pasivna sila pri zaeu (in conception) postaje aktivna sila u aktu kreacije. U oba sluaja oplodnja uvek ima svoj izvor u delovanju seksualnog centra, ija priroda deli sa viim centrima to, da je sposobna da izgradi most izmeu dve nae prirode. Kretanje od ivotnjske ljubavi ka istinskoj ljudskoj Ljubavi je put ka objektivnoj Ljubavi u kojoj nas Besede sa Gore pozivaju da uestvujemo. Ta objektivna Ljubav nam prua proirenu i prefinjenu viziju o suptilnijim kvalitetima Ljubavi koji se pribliavaju prvim impulsima Kreacije. *** Razmotrimo ponovo rasprostiranje kreativne sile du Zraka Kreacije, poevi od Sunca. Videli smo da se kvalitet te sile transformie kako se ona udaljava od Apsoluta: kako je to izraeno u Svetom pismu: Drugaija je slava suncu, a druga slava mjesecu, a druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. (Korinanima XV/41). Smetena izmeu Sunca i Meseca, Zemlja, kakvu je znamo, igra ulogu transmiterske stanice; to je primer univerzalnog zakona prema kome aktivna sila iz koje potie ivot u odreenom kosmosu ima svoj izvor u sledeem viem kosmosu. Zemlja tako prima ivot od Sunca i Sunce odrava taj ivot. U sluaju Zemlje i Meseca Apsolutu III, koji obezbeuje razmnoavanje vrsta na zemlji, je takoe poveren zadatak oivljavanja satelita. Ukoliko korigujemo vremenski faktor, ti mehanizmi su uporedivi od jednog stepena do drugog, iako ne bi trebalo suvie daleko povui tu analogiju zbog uloga koje su namenjene svakom stepenu u tom veem kontekstu. ta su, u optim crtama, mehanizam i oblik kojim transmiterska stanica, Zemlja, prenosi solarnu energiju svom satelitu? Kako energije, proizvedene ljudskom aktivnou, posebno energije proizvedene seksualnim ivotom u najirem smislu, doseu na Mesec i oivljavaju ga? Da pojednostavimo objanjenje, razmotriemo dva od mnogo kretanja zemaljskog sveta; njegovo gravitiranje oko Sunca i njegovo okretanje oko svoje ose. U prvom od tih kretanja inklinacija (ovde: ugao izmeu ose rotacije nekog tela i ose njegove orbitalne ravni. Prim prev.) ekliptike (eliptina orbita po kojoj se Zemlja kree pri svojoj revoluciji oko Sunca) proizvodi ritam sezonskih doba, koji postaje sve izrazitiji kako se udaljavamo od ekvadora. Pokoravajui se tom ritmu, biljni svet prolazi kroz etiri faze: setva, rast, razvoj, koji se zavrava donoenjem plodova i odmor. Odmotavanje ovih faza je manje uoljivo kod faune i jo manje kod oveka, kod koga ih normalni ritmovi grada maskiraju, ne eliminiui ih potpuno. U svom prirodnom ritmu to proizvodi pulsiranje organskog ivota. Inverzija krive od jedne hemisfere do druge ne proizvodi potpunu kompenzaciju: rasprostranjenost kultivisane zemlje i gustina naseljenosti pokazuje mreni balans u korist severne hemisfere, koja u skladu sa time apsorbuje i emituje vie radijacije. Lako je videti da smena dana i noi takoe igra ulogu, posebno reguliui kvalitet radijacije. Dan je posveen, pre svega, svetovnom ivotu, aktivnostima koje tako esto izazivaju negativne emocije; no privatnom ivotu, gde pozitivne emocije tee da dominiraju. Ova dva kretanja stvaraju poseban modus za apsorpciju onih sunevih energija, koje posle svih transformacije, kojima su podvrgnute u atmosferi, stiu do organskog ivota na dnu. Uz to,
103

suneva energija, koja se emituje u smeru (intentionally) Zemlje sledi svoj specifini ritam. U tome rotacija Sunca oko svoje ose igra primarnu ulogu. Pored energija, koje se primaju od Sunca, ne smemo zaboraviti one koje stiu na nau planetu, poto su se odbile od njenog satelita. Ovde je kompleksnost ritma jo evidentnija, kao to je to i snaga uticaja koju one vre na organski ivot. Ovaj uticaj je toliko uoljiv, da se ini da ga ljudi, koji ive u kontaktu sa prirodom, uvek uzimaju u razmatranje. Ovi kratki nagovetaji mogu dati samo grubu ideju o kompleksnosti snopa energija, koje organski ivot prima i na koje neprestano odgovara. Meutim, oni nam ipak mogu pruiti makar letimian uvid u kompleksnost i raznovrsnost nivoa energija kojima je on izloen. Sve one se odnose na kvantitativni aspekt, ali kvalitativni element nije manje vaan. U ovom domenu su varijacije jo vee: pored naeg knjikog znanja mi poznajemo iz iskustva razliite uticaje, koje sunevi zraci imaju na ljudski organizam, koji im je direktno izloen, kao i isti zraci, reflektovani sa Meseca. S obzirom na snop energija, koje prima, organski ivot deluje kao ogromna laboratorija. Domet transformacija kojima je suneva energija izloena na naoj planeti je znatan. Ona postaje jo razvijenija, kako ivot poprima kompleksnije oblike, i kako interakcija izmeu elemenata psihe i fizikih elemenata postaje izraenija. Ove energije se onda kombinuju da stvore sve finije energije. Taj kvalitativni aspekt ima vane posledice na optu ekspanziju Zraka Kreacije kao i na linu evoluciju ljudskog bia i odatle na ostatak organskog ivota. Imaemo priliku da jedan aspekt toga razmotrimo u poglavlju posveenom ishrani. Jednom kada je organski ivot transformisao ova suneva ili kosmika zraenja, ona se ponovo transmituju (re-transmitted) do naeg satelita i sutina je, da deo Zemlje nije osvetljen Suncem, koje je transmiter. Ovde nalazimo novu primenu zakona analogije. Tradicija uzima da svaki kosmos neumoljivo usmerava svoju radijaciju u pravcu sledeeg kosmosa, kojeg ispunjava oivljavanjem: i na isti nain da suneva energija nije mehaniki projektovana u svakom pravcu u prostoru, ve je usmerena individualno do svake planete u sistemu; tako su energije, koje potiu od Zemlje, direktno usmerene ka njenom satelitu. To je mehanizma transmisije. Glavna funkcija organskog ivota, posmatranog kao laboratorije, se sastoji u transformaciji energija, koje stiu do njega, transformaciji koja se u sutini obavlja pod pokretakom silom Apsoluta III. Od vrsta, koje ive na Zemlji, samo ovek, kreui se ka objektivnoj ljubavi, moe na vidan nain da oplemeni energije, primljene iz tog izvora. Ove fine energije imaju veoma veliku snagu i igraju ulogu katalizatora u procesu razvoja Zraka Kreacije. *** Moramo ponoviti da u sutini ove aktivnosti doprinose oivljavanju naeg satelita oplemenjivanjem organskog ivota na Zemlji. Pismo daje odreene indikacije u vezi sa trajanjem te transformacije. Jedno tumaenje psalma 71 (72 Vulgate i verzije Luisa Segonda) nam prua interpretaciju prvih sedam stihova vizije ivota cara Davida o ivotu na Zemlji tokom ere Svetog Duha, kada ona bude na vrhuncu. Zavretak te srene ere je prikazan na precizan nain: velik e biti mir dok se mesec ne ukloni? Na drugom mestu tekst aludira vie puta na buduu metamorfozu Sunca i Meseca vienu sa Zemlje. Reeno je da: Sunce e prei u tamu, a Mesec u krv? Ova referenca ima jasno simbolino znaenje; ezoterijski jezik esto ukazuje na ivot kada govori o krvi. U skladu sa Tradicijom itav sunev sistem, SOL-FA-MI-RE Velike Oktave i itava bona oktava, slui kao rasadnik unutar Zraka Kreacije i proizvodi nova sunca zajedno sa njihovim planetarnim svetovima. Dananje planete postaju sunca, njihovi sateliti planete i njihovi asteroidi obrazuju satelite tog novog sistema. Mesec e prestati da bude satelit i postae ivua planeta kada nota RE Velike Oktave i bone oktave uu u rezonancu. To se moe dogoditi kada na satelit apsorbuje dovoljnu koliinu suneve energije transformisane Tritokosmosom i takvog kvaliteta da kreira atmosferu.
104

Ve smo videli jedan razlog zato Mesec uvek prikazuje isto lice Zemlji. Ovde je drugaije. Kao posledica njegove rotacije oko svoje ose, koja traje otprilike jedan zemaljski mesec, itava (franc. Integrale) Meseeva povrina je pravilno osvetljena od strane Sunca. Nasuprot tome, radijacija sa Zemlje dosee samo do jedne njegove polovine. Ona ispunjava prostor izmeu Zemlje i Meseca direktno proporcionalno snazi transmiterske stanice. Rast te snage tei ka tome da kreira sve veu potencijalnu razliku izmeu radijacije, koja se konstantno prima sa Sunca i promenljive radijacije koju emituje naa planeta, blagotvorne za jednu lunarnu hemisferu. Postojanje ovog omotaa (envelope) e dopustiti sunevoj radijaciji da izvri direktan uticaj na Mesec upravo kao to ga vri i na Zemlju. Ovo e korespondirati sa ulaskom u svet i sa odvoenjem kosmikog fetusa kada doe do termina njegove trudnoe. Rast potencijalne razlike e ubrzati meseevu rotaciju oko njegove ose: kosmiko novoroene e zauzeti svoj poloaj kao iva planeta: to je preobraanje u krv, o kome govori car David. On e tada napustiti svoju orbitu oko Zemlje: prema reima iz Pisma, on e biti odnet. Sama Zemlja, okonavi svoj zadatak donoenja ivota na Mesec, e takoe prei na sledei stepen svoje evolucije: ona e napustiti Mezokosmos, stupivi u Deuterokosmos kao novo Sunce. Sijae svojom sopstvenom svetlou i tako je nae Sunce nee osvetljavati, kao to to ini sada. Ona e biti direktno osvetljena neizrecivom svetlou koja dolazi sa visokog mesta Protokosmosa. To objanjava viziju cara Davida u kojoj je on video kako se Sunce preobraa u tamu. Sada, da bismo nastavili sa prouavanjem procesa kojim se Zrak Kreacije transformie i raste, bilo bi korisno objasniti neke aspekte uloge koju organski ivot i posebno ovek igraju u ovoj transformaciji. Na svim nivoima kroz Univerzum ivot prolazi kroz stepene osmiljavanja (conception), roenja, rasta i najzad razvoja. Kada je re o organskom ivotu na Zemlji, poslednje dve faze se mogu posmatrati kao zavrene, iako se ivot stalno obnavlja. Naglasak je jasno na rastu i razvoju. Ipak, u ulozi koju naa planeta mora igrati u kontroli svog satelita, ova dva faktora se znatno razlikuju u svojoj vanosti za efikasnost transmiterske stanice. Ove transformacije, kojima su izloene flora i fauna, su u znatnom stepenu rezultat vanih kvalitativnih promena koje je uinio ovek. Sa te take gledita, iako se rast nastavlja, moemo govoriti o razvoju izmeu nota FA i SOL bone oktave. Taj rast i razvoj su uslovi za ekspanziju ljudske rase koja se sada nastavlja tempom, za koji se ini da ga nijedan ovek nee biti u stanju da kontrolie. Teze istoriara o demografskom pritisku kao izvoru oruanih sukoba, upozorenja Maltusa (Tomas Robert Maltus, 13.02.1766.23.12.1834. se smatra zaetnikom demografije, prim.prev.), uznemirenost organizacija, odgovornih za prirodne resurse, propaganda nekih vlada u korist kontrole raanja, ostaju bez odgovora ili barem bez pravog efekta. Geometrijska progresija u rastu populacije e konano staviti naglasak na LA bone oktave. Meutim, moramo insistirati na jednoj drugoj taki. Klju energija ovekovog upravljanja se znaajno poveao tokom savremenog doba, brzinom koja sledi geometrijsku progresiju. Klasifikacija prirodnih resursa uskoro treba da bude proirena, da bi ukljuila energije izvuene direktno iz atmosfere, moda ak i iz udaljenijih (oblasti). Metode, koje je prirodna nauka stavila oveku na raspolaganje, su u ogromnoj meri poveale polje njegovih aktivnosti. Sa napretkom elektronike on od sada nee imati vie samo prirodne alate i mehanike ureaje na raspolaganju, ve i intelektualne alatke. Taan domet ovih naina i njihovih efekata na snagu transmiterske stanice se trenutno ne moe proraunati. Ako ispitamo problem ovekove uloge iz ugla koji nas se najvie tie, nikada ne treba da zaboravimo da pored kvantitativnog elementa, o kome smo govorili, postoji i element transformacije koji igra sutinsku ulogu u odreivanju kvaliteta tih energija u njihovom konanom obliku. Multiplikacija ljudskih aktivnosti od oblasti ispod tla do svemira ne samo da poziva nove
105

energije, ve kroz transformaciju, kojoj su one izloene, modifikuje kvalitet radijacije koju je naa planeta u stanju da emituje. Prepoznajemo ulogu, koju ovek indirektno igra, pokreui i upravljajui sve irim spektrom energija. Meutim, moramo takoe sagledati i samog oveka kao mainu za transformaciju energije. Duina ovekovog ivota je znatno porasla tokom poslednjeg veka. Od poetka XIX veka aktivnosti ljudske linosti u svim domenima, meu njima i seksualnog ivota, su produene iza granice, koja se nekada smatrala normalnom. U tome, kao to smo videli, postoji stalno rastui izvor energija sasvim specifine prirode koje igraju sutinsku ulogu u razvoju naeg Zraka Kreacije. *** Bez (lanog) uobraenja konstatujemo da je ovekova odgovornost znatno porasla tokom savremenog doba. I ta odgovornost nastavlja da raste. Industrijska revolucija u XIX veku je obeleila poetak tranzicije izmeu perioda rasta i razvoja organskog ivota. Iako se ta tranzicija i dalje nastavlja, moemo uzeti da ispravno reeno stepen razvoja poinje upotrebom atomske energije. Iako interval izmeu FA i MI Velike Oktave jo uvek nije u potpunosti ispunjen, nota MI bone oktave je ve poela da ulazi u rezonancu. U skladu sa zakonom analogije, koji se primenjuje na sav razvoj, puna rezonanca ove note mora biti obeleena pojavom i razvojem novih sposobnosti u oveku, primarnom elementu u organskom ivotu. Mixtus Orbis i pojaavanje MI u bonoj oktavi treba da se odvija istovremeno. Utiui jedan na drugog, oni oba zavise od moralne evolucije oveka. Iz ovoga moemo shvatiti vanost svesnog napora, koji vodi do formiranja prave elite, transformisane obanvljanjem inteligencije? I sposobne da osigura puni razvoj organskog ivota sa svim konsekvencama koje taj razvoj mora imati. Na ljudskoj skali te konsekvencu su enormne. One ukljuuju ne samo prolaenje kroz stepen ekspanzije naeg Zraka Kreacije, ve i mogunost za itavo oveanstvo da dosegne ono to se naziva ispunjenjem (Accomplishment). *** Verovatno je da e perspektiva kosmike evolucije, izneta ovde, biti primljena sa rezervom u nekim umovima. Ipak, u tome se moe videti nova hipoteza za roenje zvezda i njihovih satelita, hipoteza, koja se mora dodati ve postojeim, budui da nijedna od njih jo nije doivela jednoglasnu saglasnost. Ova pozicija se moe opisati kao pozitivna skepsa, pozicija u kojoj naunici zadravaju otvoren um prema teorijama, koje iskustvo jo nije uspelo da opovrgne. U stvari, prirodna nauka priznaje da zna samo malo toga o ivotu u kosmosu, o onome, to bismo mogli nazvati njegovom fiziologijom, ako razmiljamo o njemu kao o ukupnosti, koja predstavlja ivo bie ili skup ivih bia. Taj domen ivota u Univerzumu je bez sumnje jedan od onih u kojima Virchow najjasnije definie granice ljudske inteligencije. Pravi naunici su skromni. Oni znaju svoje granice. Njihova vizija nije zaslepljena gizdavim napretkom tehnologije. Oni spremno priznaju da je nauka udarila ili e udariti u zidove kroz koje se verovatno ne moe proi. Najskorije probe u Kosmos suoavaju nas sa nepredvidljivim novinama koje ponekad protivuree kalkulacijama i teorijama nae nauke. Prethodno objanjenje razvoja naeg Zraka Kreacije nije bazirano na ljudskom iskustvu. Njegov izvor je Otkrovenje.

106

Ako je ovekova inteligencija zatvorena unutar limita koje mu njegovo stanje bia namee, bilo bi verovatno mudro napustiti razdvajanje na nauku i religiju, razdvajanje koje nas jednostavno odvaja od neogranienih resursa naeg Duha. Danas nema sumnje, da moemo konstatovati da postoji promena u pristupu prema ovom problemu. Ova injenica je ohrabrujua. Prepoznavanje i poznavanje naih granica su odgovarajui uslovi za njihovu transcendenciju. Prevazii te limite je mogue. Nivo civilizovanog oveka naeg vremena prilino nadmauje nivo oveka, homo sapiens fossilis. Njegovo znanje je neuporedivo razvijenije. Ukoliko sada preemo na to, kako ga ezoterizam zamilja, ako od spoljanjeg oveka on postane unutranji ovek, proi e kroz kroz stepen koji vodi do savoir faire (franc. Sposobnost da se nstinktivno za kako delovati u konkretnoj situaciji. Prim.prev.). inei to, on e istinski postati homo faber (od latinske poslovice: homo fortune sue faber est, ovek je kova svoje sree; mogua interpretacija u okviru gnostike: ovek koji izmie Zakonu sluajnosti i potpada pod Zakon izuzetka.prim.prev.). Njegov nivo bia i njegovi uslovi e se razlikovati od sadanjeg stanja kao to se ono razlikuje od njegovih predaka iz ledenog doba. On sigurno ne sme da odbije tu ponudu, iako ona zahteva ogroman svestan trud u radu na sebi. To odbijanje bi izazvalo principe Ekvilibrijuma, koji spaljuje okote loze i obara drvee koje ne donosi ploda.

107