modropla-vog Merecedesa je širila ruke u o
č
ajanju. Voza
č
kamioneta bespo-mo
ć
noslegnu ramenima. Sav saobra
ć
aj je stao. Farovi su bljeska-!i, auspusi štektali.Maršal pokuša da ignoriše gr
č
u stomaku, gr
č
koji mu je sugeri-sao da bi bilo bolje dabatali stvar. Poželeo je da je sada kod ku
ć
e.Njegova ledena, vlažna garsonjera nikada nije delovala privla
č
nije. Prešao je ulicu,provla
č
e
ć
i se izmedu ispre
č
enih vozila, i ušao u re-storan.Pet-šest mušterija stajalo je oko mesinganog šanka. Pored nje-ga se odmah stvori konobarkoji mu pomognu da skine prokisli man-til i upita ga da li je sam, da bi ga potom, i nesa
č
ekavši odgovor, poveo kroz salu za ru
č
avanje. Oleg Roga
č
ev je sedeo u samom dnuodaje, za stolom pored prozora. Maršal ga odmah prepozna, zahva-Ijuju
ć
i brižljivoprostudiranim fotografijama: bikovska grada, kicoški brkovi, oštro podšišana srebrnastakosa. Kragna i manžetne su mu tesno prianjale uz kožu, isti
č
u
ć
i debele ruke i podbulolice. Nosio je tamno svileno odelo na dvoredno kop
č
anje.Roga
č
ev podiže pogled sa tanjira - na jelovniku su bili svinjski papci i spana
ć
- i pokazamu da sedne prekoputa njega.
Č
ovek ko-ji je sedeo pored Roga
č
eva bio mu je nepoznat,ali ga njegovo pri-sustvo nije nimalo iznenadilo. Bi
ć
e da je prevodilac, pomisli Maršal.Roga
č
ev nije govorio engleski i logi
č
no je pretpostavijao da ni Mar-šal ne govori ruski.Medutim, Maršal je govorio ruski ve
ć
trideset godina.Sa gotovo neprimetnim akcentom, on se obrati Roga
č
evu, ,,Mi u Britaniji imamo jednuizreku. Dvoje
č
ini društvo, a troje
č
ini gu-žvu."Roga
č
ev ga iznenadeno pogleda. ,,Ovo je Anatolij.",,Nadam se da ne
ć
ete biti uvredeni ako ga zamolim da ode."Usledilo je par momenata napete tišine. Onda Roga
č
ev progo-vori, ,,Vidimo se u hotelu."Anatolij ustade i napusti sto. Maršal zauze svoje mesto. Roga-
č
ev odgurnu tanjir nastranu, pozva konobara i pokaza mu nešto dežmekastim prstima. Stigla je
č
ista
č
aša.Roga
č
ev sa
č
eka dok ko-nobar ne nasu vino.,,Nadam se da su vaši svesni rizika koji preuzimam.",,Naravno.",,Onda o
č
ekujem da mi ukažu dužno poštovanje.",,Poštovanje ne
ć
e izostati. Ali samo nezvani
č
no. To je stavka na kojoj se apsolutnoinsistira. Ubedeni su da
ć
ete razumeti njihove razloge."Maršal baci pogled kroz prozor. Saobra
ć
ajni krkljanac, krešendo automobilskih sirena,neposustaju
ć
i slapovi kiše. Kada je ponovo pogledao ispred sebe ugleda spravicu koja jestajala pored Roga-
č
evljeve
č
aše. Podse
ć
ala je na tranzistor, ali nije imala antenu nitiskalu. Rus napipa prekida
č
sa strane. A onda, primetivši izraz na Maršalovom licu,objasni: ,,Blokira usmerene radio mikrofone. Emi-tuje snažne elektronske signale,stvaraju
ć
i zaštitni omota
č
u pre
č
-niku od pet metara. Ako neko pokušava da nasprisluškuje
č
u
ć
e sa-mo smetnje." Lukavo se nasmešio. ,,lako uopšte nisam ovde, bolje jepreduzeti izvesne mere."Otud, dakle, toliko odugovla
č
enje sa obznanjivanjem mesta su-streta, pomisli Maršal. Ustara vremena - u njegovo vreme - takve mere opreza bile su rutinska stvar. Naivno jepretpostavljao da
ć
e sada biti druga
č
ije. Zanimalo ga je šta su Roga
č
evljevi prijatelji inepnjatelji mislili, gde !i se on sada nalazi? U Moskvi? Jekaterin-burgu? Majamiju?,,Šta ste to došli da mi ponudite?"Maršal otpi gutljaj crnog vina. Malo je gor
č
ilo, ali je efekat bio zadovoljavaju
ć
i. ,,Možese desiti da u istrazi pokrenutoj protiv Vive-rove finansijske službe ne izroni ništa."