Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Stjepan Kusar - Srednjovjekovna Filozofija - 6-8 Toma Akvinski (1)

Stjepan Kusar - Srednjovjekovna Filozofija - 6-8 Toma Akvinski (1)

Ratings: (0)|Views: 164|Likes:
Published by Marta Tukerić

More info:

Published by: Marta Tukerić on Jun 28, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/22/2013

pdf

text

original

 
Stjepan
Kusar
Albert Veliki
Zivot
i
djela
Albert je
vjerojatno
jedini od
filozofa
i teologa prozvan
,,velikim"
(magnus)
upravo zbog
svojega
djela.
Uz taj naslov on ima i
drugi:
,,sveopci
naucitelj"
(doctor
universalis),
cime je
naznaceno
te-
matsko i
metodicko bogatstvo njegovog
djela,
a sto su mu
moral!
priznati
i
sami
njegovi
suparnici, kao
npr.
glasoviti
franjevackisrednjovjekovni ucenjak,
pariski
profesor i
Albertov
suvremenik
Englez Roger Bacon:
,,Mnostvo
studenata
i
onih
koji
se
smatrajuvrlo mudrima
te
brojni
valjani muzevi
vec su
uyjereni
-
premdaprevareni
- da je filozofija vec
predana
Latinima
i
sastavljena
na
latinskom jeziku,
napisana
u
moje
vrijeme,
a
objavljena
u
Parizu;
njezin
sastavljac
navodi
se kao
mjerodavan pisac
(pro
auctore
al-
legatur).
Jer kao sto se u skolama
navode
Aristotel,
Avicenna
i
Averroes, tako
i on; i
jos zivi
i
imao
je u
svome zivotu
takav
ugledkakav nikada
covjek nije
imao
u
nauci.
Jer ni
Krist nije uspio
u
tome,
buduci da je i sam bio odbacen sa
svojom
naukom".
1
Po
U
prikazu
lika
i
djela
Alberta Velikog
posluzio
sam se vrlo
instruk-
tivnim uvodom Tome
Veresa
u
njegov
hrvatski
prijevod nekih Alber-
395
 
svoj
prilici
ne
spominje
mu ime iz
zavisti,all
je
sigurno
da je
upra-
vo
na nj mislio jer u to
vrijeme,
polovicom
13.stoljeca,nakon
visekratnih
zabrana
citanja
i tumacenja Aristotelovih prirodo-slovnih, etickih i
metafizickih
spisa
(aristotelica
non leguntur!)
upravo
je
Albert
bio
covjek koji
je od
1243. godine, kada
je kao
prvi
Nijemac
zapoceo predavati u Parizu, isao za tim da nacelno
i
sustavno protumaci i priblizi Aristotelovu filozofiju Latinima te
dapomocunje
dade krscanskoj poruci znanstvenu
teologijsku
for-
mu.
Stoga je uporno poticao prevodenje cjelokupnih Aristotelovih
djela
na
latinski,
a sam si je uzeo u zadatak da ih parafrazira ilikomentira te ih
tako
priblizi Latinima.
2
Istrazivaci
se
spore
oko godine njegova rodenja;
najvjerojatni-
je jerodenoko1193. godineuLauingenu,gradicu naDunavu
izmedu Ulma
i Donauwortha. Potjece iz viteske obitelji. Studiraoje pravo i prirodne znanosti u Padovi
gdje
je ubrzo stupio u do-minikanski red. Nastavio je sa studijem
teologije
u Kolnu, Re-gensburgu i
Strasbourgu.
Vec1233. godine
zapocinje
u Hildeshei-mu s predavanjima te ih nastavlja po dominikanskim studentati-
ma
prostrane njemacke provincije.
Od
1243.
do
1248. godine
bo-
ravi
u
Parizu
gdje
dvije
godine kasnije postaje magistrom teolo-
gije.
Iz tog
doba
potjece
njegovo
Tumacenje cetirijuknjiga
Misli
(Super
quattuor librosSententiarum)
Petra
Lombarda kao iteoloski
traktati
o
stvorenjima
i o
dobru
(Summa
de
creaturis
ili
Summa
parisiensis;De
bono)
te jos neke
manje
teoloske rasprave.
Godine
1249. predaje u Kolnu na dominikanskom
studium gene-
rale,
visokoskolskoj ustanovi poput sveucilista,
ali
bez prava da
podjeljuje
akademske stupnjeve.
Ovdje
tumaciizmedu
ostaloga
sva
djela
Ps.-Dionizija Areopagite
te
Aristotelovo
djelo
Ethica Ni-
comachea.
Medu
njegovim
studentima nalaze se Toma Akvinski
tovih spisa:
Albertus
Magnus:
Philosophia
realis,
sv. I, priredio i pre-veo Tomo Veres, Zagreb, 1994, str. 3-69,
ovdje
str.
6.
Usp.
takoderisti:
Povijesno
znacenje
Alberta Velikog,
Obnovljeni
Zivot
36 (1981)
100-114;
R.
Wisser: Albertus Magnus
-
covjek
na
putu kroz zbiljnost,
Godisnjak
za
povijest
filozofije,
br. 3, 1985, str. 242-272; A. de Libera:
Albert
le
Grand et la philosophie,
Paris,
1990, str. 7-36.
Oznacenju
uvodenja
Aristotelove
filozofije
na
krscanski
zapad
usrednjem
vijeku
te o
vaznosti
tog pothvata za filozofiju i
teologiju
i o
Albertovoj
ulozi
pritom usp. podrobnije
H:
Lasic:
Albert Veliki
- po-
srednik integralnog aristotelizma u krscanstvu,
Obnovljeni
Zivot
36
(1981)
115-134.
396
(do
1252. god.) i Ulrich iz Strasbourga; i
ovdje
kao i u ParizuAlbert ima pred sobom internacionalnu studentsku zajednicu
ciji
pripadnici
potjecu
iz
skoro sviheuropskih
zemalja.Od
1254.
do
1257.
on je
vrhovni poglavar njemacke domini-kanske provincije,a1256.boravi napapinskom dvoruumjestuAnagni
gdje
pred papom brani
prosjacke
redove
od
napada Vilima
od
Saint-Amoura
koji
se
zajedno
s jos nekim drugim pariskim
profesorima
teologije usprotivio
prisutnosti
franjevackih
i domi-
nikanskih magistara na
sveucilistu.
I tu je
Albert
ne
samo pre-
davao
nego
i
napisao nova
djela:
O
jednosti uma
(De
unitate
in-
tellectus),
O
usudu
(De fato),
a
yjerojatno
i
komentarAristotelova
djela
O
dusi
(De
anima).
Od
1257.
do
1260. ponovo predaje
u
Kol-
nu te
nastavlja
s
komentiranjem
i
parafraziranjem
Aristotelovih
djela;
svoj
naum
iz
1249.
da
Latinima preda
kao
komentar
ili pa-
rafrazu
sva
Aristotelova prirodoslovna
djela
u
slijedecih
je
dvade-
setak
godina prosirio na sve Stagiricaninove spise, od
Organona
do
Politike.
Pritomgadakako nisu mimoisle raspresazastupnici-ma
tada
vladajuceg
augustinskog
teologijsko-filozofijskog
usmje-
renja u redu i izvan reda, a
ostrinu
sukoba dokumentiraju
mnoge
Albertove
reakcije
u kojima pokazuje da nema dlake na jeziku:,,Imanekih neznalica
koji
se na svenacine bore protiv uporabe
filozofije,
ponajvise
medu
propovjednicima,
gdje
im se
nitko
ne
opire: poput nerazumnih
zivotinja psuju
ono
sto
ne
razumiju".
3
Svojevrsni
obrat
u Albertovu
zivotu
i
akademskom
djelovanju
predstavlja
njegovo
biskupsko imenovanje
i
djelovanje
u
Regens-burgu1260. godine. No
vec
dogodine on
moli
papu Urbana IV daga oslobodi te sluzbe na sto je papa pristao. Albert boravi
dvije
godine na
njegovu
dvoru u Viterbu
gdje
nastavlja raditi na
svom
programukomentiranja Aristotelovih spisa. Papagazatim
salje
da
propovijeda
po
zemljamanjemackog
i
dijelom
slavenskog
go-
vornog
podrucja
novu
krizarsku
vojnu. S papinomsmrcuprestajeta misija pa se Albertvracasvom
najizvornijem
poslu. U razdob-
Iju
od
1264.
do
1270. boravi
kao
profesor
u
Wiirzburgu
i
Stras-
T.
Veres,
nav.
dj.
24;
naziv
,,propovjednici"
odnosi
se na
pripadnikedominikanskog
reda
kojemu
je
pripadao
i sam
Albert,
a
potjece
od
njegova
latinskog imena
Ordo
praedicatorum
(Red propovjednika), jer
su
propovijedanjem
i
svim drugim oblicima
vjerske
instrukcije
sirili
i
ucvrscivali
krscansku
vjeru
te se
pravim naucavanjem borili protiv
raznih
krivovjerja.
397
 
bourgu, azatimsve dosmrti 1280.uKolnu. Potkraj
zivota
svese vise
povlacio
iz javnosti te se spremao za
smrt.
U tih posljed-
njih
petnaestak
godina zavrsava s komentiranjem ill parafrazira-
njem
svih Aristotelovih
djela,
pise komentare biblijskih knjiga,razne teoloske rasprave i
svoju
teolosku sumu
(Surrnna
theologiae
sive de
mirabili
scientia
dei).
Posebno
valja
spomenuti
njegovko-
mentar
Knjige
o
uzrocima
(Liber
de causis),
neoplatonskog spisapripisivanog dugovremena Aristotelu.Tosu
djelo
komentiraliskoro svi
vazniji srednjoyjekovni
mislioci, a izvrsilo
je jak
utjecaj
na
razvoj
filozofijske
i
teologijske
misli;
osjeca
se
takoder
njegova
snaznaprisutnostu
raznim
pravcimamistike
s
konca
13. i u 14.
stoljecu.
4
Uzme
li
se u obzir
vrlo
nemiran
Albertov
zivot,
rastrgan
izmedu
profesorskih,
redovnickih, opcecrkvenih i
cak
politickih
obaveza
pomirivanja zavadenih
strana
u Kolnu i Regensburgu,pravoje
cudo
da jemogao ostaviti
tako
bogat opus.
Isto
tako ne
treba
nikoga
cuditi da je
podosta
toga ostalo
nedovrseno
ili
nije
dobilo
,,posljednju
majstorovu
ruku".
Unatocsvemu tome
Alber-
tova su
djela
prava sabirnica onodobnog znanja kako u
teologiji
tako i u filozofiji i u prirodoslovlju. Stoga s pravom nosi naslov
,,sveopci
naucitelj".
Nekevaznijeznacqjke
Albertove misli
Enciklopedijski Albertov opussadrzi 74
autenticna
djela
spodru-
cja
filozofije,
teologije i
prirodoslovlja.
Dvije
su
temeljne
znacajke
tog opusa
kojim
je
Albert, uglavnom
autodidakt,
obiljezio
novu
Kompletan
popis
autenticnih
Albertovih
djela
donosi T. Veres,
nav.
dj.
73-76;
usp. uz to takoder
pogl.
,,AlberVeliki u
Hrvata"
gdje
suizmedu ostalog
prokomentirani
neki
rukopisi
Albertovih
djela
u na-
sim
knjiznicama
kao i popisani svi
prijevodi Albertovih tekstovaobjavljenih
nahrvatskom
jeziku
(13naslova,
racunajuci
spomenuti
Veresov prijevod), str.
51-69.
Uz to
valja takoder upozoriti
na
opse-znu
bibliografiju
o Albertu na
hrvatskom jeziku, str.
215-220,
i na
stranim
jezicima, str.
221-231.
O
neutemeljenim
glasinama o
Albertu
kaoalkemicarui magu te o takvim
njemu
pripisivanim
djelima usp.
T.
Veres,
nav.
dj.
8-9;
A. de
Libera,
nav.
dj.
12-16.
- Na
kraju uvodadonosimopopis
najvaznijih
Albertovih djela, nekeprijevodete izabra-
nu sekundarnu
literaturu.398
epohu
istrazivanja
i
razmisljanja;
ponajprije,
to je
,,sabiranje
sve-ga dotada dostupnoga ljudskog znanja sa svih
znanstvenih
podru-
6ja
te izsvihnacionalnih i
kulturnih
sredinau jedinstvenuorgan-skucjelinu".
5
Vjerske, rasne,nacionalne i
kulturalne
razlike
nisu
za
Alberta
zaprekom
da
uci, provjerava
i prenosi
spoznaje onima
koji
zele
uciti.
Pritom
on
nije
eklektik;
naprotiv,
vidljivo
je i
uspje-
sno
njegovo
nastojanje
da
objektivno prosudi
one
jos nedomisljene
mogucnosti, da ih domisli i obogati
novim
uvidima. Druga zna-
cajka
Albertova opusa jest
,,sustavno
razgranicenje
ljudskih zna-nosti medu kojima je previse
autoritativno
vladala
teologija
na
ustrb
opravdane
samostalnosti
filozofije i prirodnih znanosti. Po
njemu
svaka znanost ima
svoj
predmet i
svoju
metodu istrazi-
vanja;
stoga je svaka
mjerodavna
na svome
podrucju
i ima
svoje
autoritete".
6
Albert je prvi
kbji
tako reflektirano i jasno pravi razliku izme-duteologijei filozofijeupravonatemelju njihovih
razli&tih
prin-
cipa. Teologijski
se
sadrzaji,
pise Albert, u principima ne pokla-
paju
s filozofijskima jer su utemeljeni na objavi i nadahnucu, ane na razumu, pa tako ne
mozemo
o njima raspravljati u filozo-fiji.
7
Novi
znanstveni
oblik
sto
ga teologija dobiva
pomocu
aristo-
T.
Veres,
nav.
dj.
35.
T. Veres, nav. dj. 36; s obzirom na metodu Albertova istrazivanja pri-rode usp. vrlo
instruktivan
prikaz I.
Macana:Eksperimentalna
me-toda
u
djelu
Alberta
Velikog,
Obnovljeni
Zivot
36
(1981)
150-159;
ta-
koder
A.
Kusic: Albert Veliki
-
prirodoslovac
i
teolog,
Obnovljeni
Zi-
vot
36
(1981)
160-177.
,,Theologica autem
non
conveniunt
cumphilosophicisin
principiis,quia fundantur super revelationem
et
inspirationem
et non
super
ra-
tionem,
et
ideo
de
illis
in
philosophia
non
possumus
disputare",
Al-
bert:
Metaphysica
11, 3,
7,
str. 542,
25-29;
navod u A. de Libera:
Albert
le
Grand,
40. Prema tome, uzevsi u obzir Albertov programprijenosa
Aristotelove
filozofije
Latinima, vrijedi da
nemadrugog
na-
cinada
krscanska
teologija bude znanost
doli
upravo
taj
aristotelicki.
Ona je
aristotelicka
u nacinu
obrade svoga predmeta,
a ne u
sadrzaju
niti
u podrucju
koje
pokriva i na kojemu vrijedi.
Razumijevanje
vjerei
filozofijski
razum nisu
dakle u
suprotnosti;
gledani s
vidika njihovihprincipa oni se i ne susredu. Iz toga za Alberta
niposto
ne slijedi teza
o
postojanju
dviju
suprotnih
istina,
usp.
nav. dj.
str.
41-47.
O tzv.dvostrukoj istini
(duplex
veritas)
usp. F. Van Steenbergen:
Introdu-
ction
a
I'Etude
de la
philosophic
medievale,
Louvain
- Paris,
1974,
399

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->