Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
5Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Zarez / CRS - Temat: Migrantski rad

Zarez / CRS - Temat: Migrantski rad

Ratings: (0)|Views: 368 |Likes:
Published by Stipe Ćurković

More info:

Published by: Stipe Ćurković on Jul 09, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/23/2013

pdf

text

original

 
tržišNa demokracija
V
eći dio rasprava o restauraciji kapitalizma upost-jugoslavenskom prostoru pati od upad-
ljive konceptualne kratkovidnosti i empirijskeselektivnosti. Koncept koji ih i dalje dominantno struk-turira jest
tranzicija
. Ako koncept tranzicije i sugerira
obuhvatne procese društvene transormacije, čini to
na način koji analitički preciznom zahvaćanju skupuenomena koje pokušava imenovati više odmaže, negošto mu pogoduje. Dobivamo nedierencirano svođenjepolitičkih i ekonomskih transormacija – “demokratiza-ciju” i parlamentarno višestranačje s jedne, i undamen-talne promjene vlasničkih odnosa s druge strane – podisti pojam, a time i konceptualnu predradnju i polazišteza narative koji impliciraju simbiotičan odnos ili čakstrukturnu međuzavisnost liberalne demokracije i par-lamentarizma s kapitalističkim načinom proizvodnje.Time se briše samo pitanje o eventualnim kontradik-
cijama između “demokratizacije” u političkoj seri i
koncentracije proizvodnih resursa u privatnim rukama.No, upravo bi
to pitanje
trebalo stajati u središtu svakedosljedne rasprave o prirodi i stupnju demokratičnostikapitalističkih društava, pa i onih “tranzicijskih”.Činjenica od koje je uputno krenuti jest da privatno
vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju podrazumijevamonopolizaciju odluka o svrsi, opsegu, obliku i tehničkoj
organizaciji proizvodnje. Donošenje tih odluka postajeekskluzivnim prerogativom vlasnika. Proftni motiv imeđuigra anarhičnih sila tržišnog natjecanja predstav-
ljaju temeljnu racionalnost i privilegirane arbitre pri
odlukama o korištenju resursa nužnih za reprodukcijudruštva u cjelini. Alokacija resursa i proizvoda rada je
spontana: nije rezultat procesa političke deliberacijena temelju svjesne prioretizacije društvenih potreba,
nego se odvija putem slobodnih tržišnih transakcija, urazmjeni za novac.
Apologeti upravo tu odsutnost centralne instancei spontani karakter tržišnih transakcija tumače kao
dokaz inherentno demokratske prirode tržišta. Tržišniishodi nisu rezultat procjena političkih instanci moći injihove samovolje, nego rezultat zbroja individualnihodluka slobodnih aktera u složenoj mreži dobrovoljnihinterakcija kojima upravlja jedino logika ponude i po-tražnje. U dosljedno izvedenoj varijanti tog argumenta,
tržište tako nije samo garant efkasnosti alokacije resursa,
nego i model optimalne realizacije demokratskih ideala.Ako iza svake tržišne transakcije stoji slobodna odlukaslobodnog pojedinca, onda i rezultat njihova zbroja po-sjeduje legitimitet demokratski optimalnog rezultata.Ako svaki slobodni pojedinac svakodnevno na tržištuspontano “glasuje novčanikom”, onda intererencije utržišne procese od strane političkih instanci – pa i onihs nominalno demokratskim legitimitetom – po defniciji
smanjuju prostor individualne suverenosti i slobode. Ako
 je tržište društveni mehanizam koji jamči optimalnurealizaciju slobode izbora i slobodne volje svakoga poje-dinca, onda je širenje tržišta na sve veći broj društvenihsera istoznačno s njihovom demokratizacijom.Iz toga slijedi i nedvosmislen odgovor na pitanje o
eventualnim kontradikcijama između monopola pri-
vatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i de-mokracije – kontradikcije nema! Vlasnici sredstava zaproizvodnju odluke doduše donose slobodno i samo-stalno, no one ipak moraju proći “ratifkaciju” tržišta.Ako vrsta, kvaliteta ili cijena proizvoda koji nude neodgovara zahtjevima i potrebama potencijalnih kupaca,
oni neće opstati kao proizvođači. Tržište, kao mehanizam
koji vlasnike sredstava za proizvodnju podvrgava voljii željama kupaca, tako dugoročno jamči da će prirodnii društveni resursi biti korišteni sukladno interesima i
potrebama većine, neovisno o tome u čijem se vlasništvuoni nalazili. Mehanizmi demokratske kontrole inherentni
slobodnom tržišnom natjecanju superiorni su svakomobliku neposredne političke kontrole nad postojećimresursima i sredstvima za proizvodnju: jedino tržište“krive odluke” o njihovom korištenju neposredno ka-žnjava ekonomskim neuspjehom i tako osobni interes
vlasnikâ neraskidivo veže uz zadovoljenje potreba većine.Privatni vlasnik, pod prijetnjom “tržišne eksproprijacije”u konkurentskoj borbi s drugim proizvođačima, prisiljen
 je resurse u svom vlasništvu koristiti na način koji od-govara interesima i zadovoljava potrebe odgovarajućegbroja potencijalnih kupaca.
“dvostruka sloboda”  NajamNog rada
Marx je primijetio da idilični zaključci ove argumen-tacijske logike proizlaze direktno iz njezinih temeljnih
premisa i svođenja kapitalizma na seru tržišne razmjene
između apstraktnih slobodnih pojedinaca. Slobodna
razmjena na tržištu, međutim, podrazumijeva i trgova-nje specifčnim oblikom robe, na čijoj dostupnosti ka-pitalistički način proizvodnje počiva – radnom snagom.“Slobodni pojedinci” koji ulaze u slobodne tržišne tran-sakcije tako se dijele na dvije undamentalne skupine:one koji slobodno raspolažu sredstvima za proizvodnju
u svome vlasništvu; i one druge, “oslobođene” vlasništvanad istima, kojima za osiguranje vlastite reprodukcije ne
preostaje ništa drugo nego da se “slobodno” koriste pra-
vom prodaje vlastite radne sposobnosti kao robe. Kako jeta “dvostruka sloboda” bez alternative (ako isključujemo
“slobodu” izbora vegetiranja u materijalnoj i društvenojbijedi), ona na koncu nije ništa drugo nego ime za ne-slobodu “nijeme” sistemske prinude, koja se su procesuproizvodnje prevodi u podvrgavanje diktatu kapitala.
U poglavlju o prvobitnoj akumulaciji prvog tomaKapitala, Marx je skicirao historijsko rođenje klase
“dvostruko slobodnih” najamnih radnika u “blatu i krvi”.
No, upravo značaj tog aspekt rasprave o prvobitnoj aku-mulaciji često se previđa. Historijski novum i epohalni
značaj prvobitne akumulacije ne leže u činjenici
nasilnog
 
prisvajanja vlasništva nad sredstvima za proizvodnju
(iako Marx, u polemici s apologetskim mitovima kla-sične političke ekonomije, i taj aspekt naglašava), nego
u njezinu specifčnom rezultatu: stvaranju populacije bezpristupa sredstvima za vlastitu reprodukciju. Izbor imena
koji Marx toj klasi daje naglašava centralnost kriterijaundamentalnih
uvjeta reprodukcije
za razumijevanjenjegove klasne teorije.
Proletarijat 
tako ne karakterizi-raju primarno oblici konkretnog rada koje za kapital u
nekom periodu pretežno obavlja (poljoprivredni u ranom
agrarnom kapitalizmu, industrijski u kasnom devetna-estom i u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, itd.), negopuka činjenica da egzistenciju mora osigurati prodajomsvoje radne sposobnosti na tržištu.Tek kriterij strukturne
ovisnosti
reprodukcije pro-letarijata o prodaji vlastite radne snage na tržištu radatu klasu otkriva kao jednu od dvije
konstitutivne
 
klase
 kapitalističkog načina proizvodnje. Postojanje te klase
nužan
je uvjet mogućnosti realizacije određene količinenovca i sredstava za proizvodnju
kao kapitala
. Tek sa
zapošljavanjem najamnog rada, vlasnici sredstava za
proizvodnju postaju kapitalistima. Samo ako pritom iz
radnika uspiju izvući vrijednost koja je veća od vrijedno-sti njihove radne snage (tj. nadnice), mogu ostvariti proft.
 stupaNj proletarizacije
No, defnicija proleterskog stanja kao stanja struk-turne ovisnosti o prodaji vlastite radne snage daje tekklasnu analizu kapitalističkog načina proizvodnje na
najapstraktnijoj razini – identifkacijom minimalnih kon-stitutivnih invarijanti klasne kompozicije koje čine nužni
uvjeti mogućnosti reprodukcije
 svakog
kapitalističkogdruštva. Na toj razini analitičke apstrakcije, međutim,nije moguće odgovoriti na pitanje o konkretnom stup-nju proletarizacije najamnog rada u nekom historijskii geograski konkretnom kapitalističkom društvu. Ap-solutni stupanj proletarizacije, koji možemo defniratikao stupanj apsolutne ovisnosti o nadnici kao jedinomizvoru sredstava nužnih za reprodukciju, na razini ana-
lize
konkretnih
kapitalističkih društava može služiti
samo kao “ideal tip” ili nulta razina analitičkog rasterakoji omogućuje historijsko mapiranje stupnja i oblikaproletarizacije neke historijski i geograski konkretneklase najamnih radnika. Na toj razini analize u obzir
treba uzeti cijeli niz dodatnih varijabli, prije svega pitanje
neplaćenog reproduktivnog rada u kućanstvu, koji jošuvijek pretežno obavljaju žene, te pitanje o ulozi državeu osiguranju
de
komodifciranih upotrebnih vrijednosti,njihovom institucionalnom obliku, uvjetima distribucijei opsegu. Pritom je važno voditi računa o odnosima kla-
snih snaga, stupnju sindikalne i političke organiziranostii mobilizacije radničke klase te o učincima tih aktora naulogu države u organizaciji uvjeta reprodukcije radništva
i njezinim institucionalnim oblicima.
Proletarijatbez domovine
izbr scjl  plčk prv rdšv svju suclu rlzcju ju u sucj cl držv  vz su uz plčk krrj držvljsv. t ujd zč d su rdc bz držvljsv držv u kjj rd sključ z vć plčkh  scjlh prv kj su rzul pvjs klsh brb u cl držv u kj rrju Sp Ćurkvć o š j  vrhucu “držv blsj” l zld k pvr rlzcj scjldkrsk dl kplz s ljudsk lc,z dšj s prspkv krv k zk u pvjs kplz, kj j svj psjj duvl cjl zu spcfčh  šk pvljvh hsrjskh kls 
zrz,
 
xiv /338-39
,
5.
srpnja
2012.
21temat: migRantSKi RaD 
 
Brkanje razina apstrakcije klasne analize i neprepo-znavanje temeljnih razlika između problema na koje ra-
zličite razine analize odgovaraju (s jedne strane pitanje okonstitutivnim klasama kapitalističkog načina proizvod-
nje na razini apstrakcije koja cilja na analitičku izolacijunjegovih strukturnih invarijanti, s druge strane klasnaanaliza historijski konkretnih kapitalističkih društavaili društvenih ormacija, uz nužno širi spektar obuhva-ćenih varijabli), u dugoj je povijesti recepcije Marxova
rada nažalost prije bilo pravilo nego iznimka, kako među
njegovim kritičarima, tako i među marksistima. Složenakakoonija rasprava koje su uslijedile tako je nerijetkobila rezultat teorijski samoskrivljenih problema.Tek kada se sociološki i etnograski dominanti obliknajamnog radništva nekog historijskog perioda (npr.
industrijski proletarijat druge polovice devetnaestog
stoljeća) uzdigne do razine proletarijata
kao takvog
,tehnička re-kompozicija ili uspon novih dominantnihoblika najamnog rada postaju uzrokom “krize” mar-ksističke klasne teorije i povod za njezinu reviziju. Istovrijedi za pitanje uvjeta materijalne reprodukcije: samo
ako se proletarijat identicira s najamnim radništvom na
apsolutnom
stupnju proletarizacije, relativna poboljšanja
ili smanjenje stupnja proletarizacije postaju “dokazom”zastarjelosti i neadekvatnosti Marxove analize. Tako je iuspon “države blagostanja” u zapadnim kapitalističkim
zemljama, unatoč kontinuiranom rastu najamnih radnikakao postotka stanovništva i u poslijeratnom periodu, po-
služio kao povod za proglase o isteku roka marksističkeklasne teorije ili čak kraja klasnog društva kao takvog.
uspoN i kriza “države blagostaNja” 
Nedvojbeno je da je “država blagostanja” bitno sma-njila stupanj proletarizacije radništva u razvijenim ka-pitalističkim zemljama. Sustavi socijalne zaštite, javnozdravstvo, kompenzacije za nezaposlenost, ali i rastućauloga države kao poslodavca, doprinijeli su historijski jedinstvenom stupnju smanjenja neposredne ovisnostiradništva o kapitalu kao izvoru sredstava za vlastitureprodukciju. No, ono što je na vrhuncu “države blago-stanja” moglo izgledati kao nepovratna realizacija soci- jaldemokratskog ideala kapitalizma s ljudskim licem, izdanašnje se perspektive otkriva kao iznimka u povijestikapitalizma, koja je svoje postojanje dugovala cijelom
nizu specičnih i teško ponovljivih historijskih okolnosti.
Važan aktor uspona “države blagostanja” predstav-ljala je bojazan elita (posebno američkih) od ponov-nog pada u depresiju, što je pogodovalo širenju utjecaja
“kejnzijanske” teorije i ekonomsko-političkih praksi
državne intervencije i regulacije (kejnzijanci su, međuostalim, isticali problematiku “eektivne potražnje” i
tako dali teorijsku osnovu za po radništvo relativno
povoljne redistributivne prakse). Postojanje sistemske
alternative u obliku sovjetskog modela i militantnih
radničkih pokreta, uključujući u ratu osnažene socija-lističke i komunističke partije diljem Europe, prijetilo je kulminirati u krizi legitimacije kapitalizma kao su-stava. No, period od Drugog svjetskog rata do 1970-ihprije svega je predstavljao period historijski iznimnihstopa ekonomskog rasta i visokih protnih stopa. U tomkontekstu ustupci zahtjevima organiziranog i borbenogradništva, ma koliko nevoljko kapital na njih pristajao,nisu ugrožavali temeljnu racionalnost kapitalistički or-ganizirane proizvodnje – prot.
Radikalizacijom radničkog pokreta 1960-ih, taj aran-
žman je s gledišta kapitala postajao sve problematičniji.Niske stope nezaposlenosti i relativno izdašne socijalne
usluge “države blagostanja”, oslabile su disciplinske
učinke tržišta rada i ojačale pregovaračku poziciju radau odnosu na kapital. Rast nadnica je kompenziran diza-
njem cijena, što je doprinosilo rastu infacije, a time i po-
stepenoj devalvaciji novčanog kapitala. Raspad BrettonWoodsa 1971. godine, labavija skalna politika državai natna kriza 1970-ih dodatno su pogoršali probleminfacije. No, prije svega, protne stope 1970-ih dosežu
kritično niske razine. Politički organizirani odgovorkapitala na te procese, koji su kulminirali tvrdokor-
nom stagfacijskom krizom 1970-ih, poprimio je oblikneoliberalnog udara, čije su temeljne karakteristike i
etape razvoja dobro poznate: monetarizam, deregulacija,
nancijalizacija, slamanje organiziranog radničkog po-kreta, napad na institucije “države blagostanja”, valoviprivatizacije i feksibilizacija tržišta rada. Ako je pe-riod “države blagostanja” za radništvo značio smanjenjestupnja proletarizacije, neoliberalni period je uvelikeistoznačan s obrtanjem tog procesa u smjeru ponovnograsta stupnja proletarizacije.
migraNtski radNic
No, okus na neoliberalizaciji sa sobom nosi opasnost
retrospektivne idealizacije “države blagostanja” i ana-litičkog zanemarivanja enomena koji su usko vezani uz
strategije podrivanja ili zaobilaženja ograničenja institu-
cionalnog režima “države blagostanja” kojima je kapital
pribjegavao i prije perioda obuhvatne neoliberalne oen-
zive. Politika pojačanog uvoza stranih radnika od 1950-ih i 1960-ih godina diljem zapadne Europe predstavljala je važan moment u tim nastojanjima. Učinkovitost testrategije proizlazi iz temeljne institucionalne karakte-
ristike “države blagostanja” – njezine vezanosti uz ormu
i okvir nacionalne države. Izborena socijalna i političkaprava radništva svoju institucionalnu realizaciju imaju uinstitucijama nacionalne države i vezani su uz političkikriterij državljanstva. To ujedno znači da su radnici
bez
 državljanstva države u kojoj rade isključeni iz većinepolitičkih i socijalnih prava koja su rezultat povijestiklasnih borbi u državama u koje migriraju.Uvoz migrantske radne snage u periodu vrhunca “dr-
žave blagostanja” tako nije samo nadomjestio nedostatak
domaće radne snage u doba ekonomske ekspanzije igotovo pune zaposlenosti, nego je kapital opskrbio i rad-
nom snagom koju je u tendenciji bilo moguće podvrgnuti
stupnjevima i oblicima eksploatacije od kojih je domaćeradništvo bilo zaštićeno. Restriktivniji režim političkekontrole uz bitno manja politička prava (i/ili njihovonepoznavanje) te jezične i identitetske barijere, koje sučesto predstavljale i barijere klasnoj solidarizaciji, često
su jamčile stupanj pokornosti koji od domaće radne snagenije bilo moguće očekivati. Vezivanje boravišnih dozvolauz potvrde o radnom mjestu (koje je izdavao poslodavac)
samo je primjer za disciplinske mehanizame koji snažepoložaj kapitala u odnosu na migrantske radnike.Ono što je za migrantske radnike vrijedilo u po rad-ništvo u cjelini bitno povoljnijim uvjetima vrhunca “dr-žave blagostanja”, u istoj, ako ne i većoj mjeri, vrijedii za neoliberalni period. U retrospektivi postaje jasnoda položaj migrantskih radnika u “državi blagostanja”predstavlja preguraciju mnogih aspekata buduće, neo-liberalne, sudbine radništva u cjelini (to je i teza teksta
Borisa Budena o
 gastarbajterima
u ovome tematu). Mjere
štednje i s njima povezano produbljivanje neoliberalnognapada na ostatke “države blagostanja” tu tendenciju
samo naglašavaju, a ona upućuje u smjeru sve agresivnije
i obuhvatnije (re)proletarizacije.
 raspad jugoslavije kao prvobitNa akumulacija
Problematika migrantskog rada otkriva centralnost
nacionalne države kao instance regulacije i segmentacije
tržišta rada. Institucija državljanstva predstavlja važankriterij razvrstavanja radnika u skupine različitih stup-njeva proletarizacije, s različitim stupnjevima političkihi socijalnih prava. Nacionalne države pravo na rad ne-državljanima često uskraćuju, što mnoge migrante gurau sivu ekonomiju, gdje su prisiljeni pristajati na niskenadnice, vrlo loše uvjete rada i poslove koji su čestoopasni po zdravlje, bez socijalne i zdravstvene zaštite.Pitanje državljanstva tako postaje presudnim aktoromu determinaciji socijalne perspektive radnika i odlučujeo mjeri njihova udjela u historijski izborenim pravima istandardima reprodukcije.Promatran kroz prizmu tih uvida, slučaj raspada Ju-goslavije otkriva i neke često zanemarene aspekte. Kraj
Jugoslavije tako nije značio samo nestanak jedne države,nego i raspad dotad jedinstvenog tržišta rada. Za radnike
koji su još za vrijeme Jugoslavije iz siromašnijih istočnihrepublika migrirali u bogatije, zapadne, raspad državečesto je značio i radikalnu promjenu njihova statusa igubitak cijelog niza prava koja su dotad posjedovali.Granice novonastalih država tako su postale mehaniz-
mom isključivanja cijelih društvenih skupina unutar
njihova teritorija iz cijelog seta temeljnih prava. Uvođenje“demokracije” za njih je prije svega značilo gubitak dotad
uživanih sloboda. Restauracija kapitalizma zatekla ih jeu stanju radikalne proletarizacije. Kada govorimo dakle
o prvobitnoj akumulaciji na prostorima bivše Jugoslavije,
ne govorimo samo o pretvorbi i privatizaciji društvenog
vlasništva, nego i o nasilju stvaranja te populacije gotovo
apsolutnih, pa stoga i s gledišta kapitala
idealnih
prole-tera.
Rsrkvj rž polčk korol uz bo j polčk prv (/l jhovo pozvj)  jzč  dsk brjr, koj su čso prdsvljl  brjr klsoj soldrzcj, čso su  jčl supj pokoros koj od doć rd s j blo ouć očkv 
Centar za radničke studije i Zarez ovim se tematom
nadaju doprinijeti početku kritičke javne rasprave o
problematici migrantskog rada u Hrvatskoj. Ako se o rad-
nicima i radničkim pravima posljednjih dvadeset godinagovorilo malo – a i onda najčešće krivo – problematikamigrantskog rada u javnosti ostaje gotovo potpuna ne-poznanica. Nažalost, nijedan od tekstova koji slijede nedoprinosi neposredno osvjetljavanju hrvatske situacije.Za to postoji više razloga. Broj sugovornika koji bi otoj temi mogli i htjeli pisati iz kritičke perspektive vrlo je ograničen. A oni kojima smo pristupili zbog drugih
obaveza nažalost nisu našli vremena da doprinesu ovome
tematu. Nadamo se ipak da će se u skorijoj budućnostiukazati prilika da taj propust ispravimo.
zrz,
 
xiv /338-39
,
5.
srpnja
2012.
22 temat: migRantSKi RaD 
 
U
 
knjizi
Miraes and Miracles: The Crisis of global Fordism
, Alain Liepitz (1987) tvrdida restrukturiranje i djelomična razgradnjauspostavljenog ordističkog sustava proizvodnje u sta-rim industrijaliziranim centrima ne znači nužno i krajordizma kao takvog, ili tejlorizma, njegova tipičnogsustava industrijske organizacije i menadžmenta. Oniprije znače njihovu internalizaciju i parcijalnu tran-sormaciju kroz proces relokacije. Klasični ordizam i
tejlorizam, unatoč tome što su slabili u starim industrij-skim centrima, fundamentalno su se reproducirali kroz
izvoz i rekonstituciju u periernim ili poluperiernim
dijelovima globalne političke ekonomije; ipak, poprimili
su druge, različite, oblike, koji su ovisili o speciičnimpolitičkoekonomskim uvjetima i zakonskim okvirima
pojedine društvene formacije. Dakle, različite varijante
tzv.
 periferno fordizma
, po mnogo čemu jetinije ko-pije starog sustava industrijskog ordizma, razvijaju se
u nekadašnjim poluperierijama, primjerice dijelovima jugoistočne Azije, dijelovima Latinske Amerike i dije-
lovima južne Europe. Tamo se dogodio sveobuhvatanproces industrijalizacije, kojega je pratila konstrukcijaneke vrste socijalne države i pojava lokalnog tržišta zamasovnu potrošnju.Neka je verzija industrijskog tejlorizma u svakomod ovih slučajeva činila integralni dio paketa, ali je
bila zauzdana blagotvornim učinkom postojećih oblika
regulacije u ovim novoindustrijalizirajućim zemljama.Liepitzov ilustrativni pojam “krvavi tejlorizam”, koji
aludira na Marxov sumorni opis tzv. prvobitne akumula-cije u doba rađanja kapitalizma u Engleskoj, rezerviran
 je za one slučajeve u kojima se nova industrijska mjestaormiraju u marginaliziranim prostorima (Trećeg) svi-
 jeta, u kojima eksploatacijski industrijski odnosi jedvada su ublaženi postojećim ili nastajućim regulacijskimokvirima.No, postojeće kategorije nacionalnih i regional-nih političkih ekonomija, poput “centar-perierija” ili“sjever-jug”, koje se baziraju na općoj kvaliteti indu-strijskih odnosa, postaju sve više sporne. Klasteri teh-nologije, znanosti, inancija i korporativne kulture, zakoje se konvencionalno drži da su najnapredniji te daintrinzično pripadaju starim industrijskim centrima, uposljednjoj su se četvrtini dvadesetog stoljeća ormi-rali u velikim gradovima onoga što se nekad nazivalo
zemljama Trećeg svijeta. Usporedno s ovim procesom,
izraz “Treći svijet u Europi” (Blaschke i Greussing1980) postao je krilatica kojom se opisuje priroda no-vih deprivilegiranih ekonomskih enklava i lokalnihzajednica u kojima prevladava prisutnost imigranata inovih etničkih manjina smještenih u samome srcu sta-rih europskih metropola. Međutim, kao što pokazujuprimjeri dinamike podugovaranja (
 subcontractin
),
navedeni niže u tekstu, ova prisutnost adekvatnije se dâ
objasniti naprednim korporativnim strategijama koje
trenutno predvode restrukturiranje političke ekonomije
i društava EU-a, nego intruzijom elemenata iz Trećegsvijeta, intrinzično stranih prirodi Prvoga.Umjesto ponovnog izvoza u “centar” nečega poput“klasičnog tejlorizma” – koji obično uključuje velike,
ormalne i znanstveno nadgledane radne procese – rast
novih degradiranih i neormalnih sektora tržišta rada
koje popunjavaju društveno marginalni migranti stvara
privid predmoderne regresije u organizaciji i menad-žmentu. Međutim, procesi unutar kojih se ovo odvijasastavni su dio naprednih kapitalističkih strategija de-
regulacije, koje služe povećanju “fleksibilnosti” u umre-ženoj ekonomiji, društvu i fragmentiranom tržišta rada.
No, “umreženost” koja je ovdje u pitanju ne odgovaravrsti “tokova” koji bi se odvijali unutar horizontalnih
mreža lišenih aktera, u postojećem diskursu nazivanim“umreženim društvom” (Castells 1996), nego je tu prije
riječ o karikama podugovaranja u hijerarhijskom lancu
kojega kontroliraju centralni korporativni akteri.
Ovo pitanje, na koje ćemo se vratiti u završnoj diskusiji,
dobro je ilustrirano sljedećim primjerima industrijskog
restruktiriranja u Ujedinjenom Kraljevstvu, Nizozemskoj,
Španjolskoj i Portugalu. Ti primjeri prikazuju procese
restrukturiranja tipične za različite sektore, ali isto takopokazuju utjecaje različitih cjelokupnih institucionalnihkonteksta i socijalnih režima u kojima su se strategije re-
strukturiranja odvijale. Umjesto opisa artikulacije različi-tih oblika isključivanja u pojedinim zemljama, usredotočit
ćemo se na političku ekonomiju postfordističke transfor-macije kako je ona izražena u
 specifčnom tipu procesa
 koji smo uočili u nizu odabranih zemljama.
 restrukturiraNje iNdustrije odjeće u ujediNjeNom kraljevstvu i  Nizozemskoj 
Prolieracija
 sweatshopova,
koje je Saskia Sassen
(1991,1998) analizirala na primjeru “globalnih gradova”,
New Yorka i Londona,
 
kao važan aspekt tzv. novih eko-nomija i tržištâ rada segmentiranih po etnicitetu i rodu,igrala je važnu ulogu u restrukturiranju industrijskogkapitala u cijelom svijetu (Mitter 1986). UjedinjenoKraljevstvo je tipičan primjer, ali
 sweatshopovi
i kućnaradinost predstavljaju važne oblike feksibilizacije i ka-
zualizacije rada unutar cjelokupnog, iako, u odnosu na te
ekonomije, sve manjeg sektora industrijske proizvodnjediljem Europske unije. Ovdje je riječ o procesima indu-strijskog restrukturiranja koji su tijekom osamdesetihi devedesetih obuhvatili stotine tisuća radnika iz broj-nih zemalja EU-a (npr. Morokvasic 1986, 1987, 1993).Obično su bili instrumentalizirani kroz strukturiranjei restrukturiranje novih podjela rada, kombiniranjemklase, “rase” i roda kao kvalitativno različitih, ali me-
đuovisnih oblika organizacije i dominacije (e.g. Anthias
1992, 2001; Bonacich 1993; Wallerstein 1991).
Sve veće oslanjanje na
male sweatshopove
i domaću
radinost karakteristično je za proizvodnju niza indu-strijskih dobara, poput obuće, različitih vrsta odjećei tekstila, električnih dobara, igračaka itd. Oni namnude niz očiglednih primjera eminizacije i “rasiza-cije” tržišta rada koji se u postordističkim režimimaleksibilnosti odvijaju usporedno s degradacijom rada.Jedan od najuočljivijih i dosta proučavanih primjera unekolicini zemalja i gradova Europske unije (npr. Mi-tter 1992; Morokvasic 1993; Raes 2000a; Rath 2002) je primjer industrije odjeće. Velik broj nacionalnih ilokalnih studija slučaja sadržava komparativne mate-
rijale koji detaljno prikazuju ne samo opće trendove na
globalnoj razini, nego i specifična obilježja nacionalnog
institucionalnog okvira, regionalne ekonomije većihgradova, te partikularne oblike organizacije različitih
manjinskih etničkih skupina. U daljnjem tekstu razmo-
triti ćemo aspekte ovih općih promjena, oprimjerenihiskustvom iz Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske.Ova dva slučaja pokazuju neke bitne sličnosti, ali ot-krivaju i neke razlike.
“Krvavo podugovaranje”u umreženom društvu:migracije i postfordističkorestrukturiranje u Europskoj uniji
Klsč s jlorsčk odjl rd  lkl  l  jlorz svojsvo rzbjj rdo ros s lj sosvljj vć korol d rdko lz  z odfkj  dodo ooršvj čk okd s rr  rks “krvvo odovrj”, sko ovz s osordsčk dsrjsk “ržvj”.crl-ulrk Shr, po Hs  Sh csls ir  čk j s jko ordsčk rozvodj osvd  zlj dsrjsk jzr čl zčj do rd s. Krz  jo svor vškov rd s jvš s oodl rvo ov sk 
zrz,
 
xiv /338-39
,
5.
srpnja
2012.
23 temat: migRantSKi RaD 

Activity (5)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
skutorka59 liked this
Ognjen Kojanić liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->