Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
5Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Posljednji Stipančići, Vjenceslav Novak

Posljednji Stipančići, Vjenceslav Novak

Ratings: (0)|Views: 5,183 |Likes:
Published by Mirna Pucelj

More info:

Published by: Mirna Pucelj on Jul 10, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/03/2014

pdf

text

original

 
Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići (Povijest jedne patricijske obitelji)
Sadržaj
I.
U jednoj od najstarijih nadsvođenih kućica sjede u tijesnoj, jedinoj svojoj sobici dvije žene; jednastarija, suhonjava, sitna, crnomanjasta žena od 46 godina i mlađa, djevojka od 22 godine. To jegospođa Valpurga Stipančići njezina kći Lucija. Djevojci naizgled nitko ne bi dao 22 godine zbogfinog, bijelog, gotovo prozirnog lica sa ozbiljnim očima, tanahnoga pasa visokog struka te jedvazamjetljivih djevičanskih grudi kao u četrnaestogodišnjakinje. I mati joj je bila takove građi ali uočima je imala onaj sjaj materine ljubavi i skrbi jer bi svako malo svratila zabrinuto lice prema Luciji.Bijaše godina 1834. i zima. U sobi vlada težak zrak jer mati rijetko kada otvara prozor i uvijek loži peć. U malenoj sobici nalazi se mnoštvo pokućstva: dva velika kreveta, željezna peć do samog stropa,starinska ura, teža i ovelik okrugao stol, šest stolica te veliko drveno raspelo između dvaju kreveta.Jednom je majka bila pozvala liječnika kada je Luciji strašno bilo pozlilo, ali kada je dobila odgovor da djetetu treba svježeg zraka samo mu se zahvalila, jer je mislila da je prehlada izvor svim teškim bolestima. Ta majušna sobica gleda u usku, tamnu uličicu i u nju prodire stoga samo zvuk bure kojanije rijetka u tim krajevima. Gertruda bijaše njihova poslužavka, koja je sa svoje troje djece živjela ususjednoj konobi koja je inače pripadala Valpurgi ali je tamo živjela u zamjenu za plaću. Svaki dan biim Gertruda donosila najnovije vijesti iz sela, pošto Lucija već dvije godine nije vidjela sunca nitiikoga, ta živjela je kao zarobljenica. Neprestano je poboljevala i bila je nestrpljiva napokon izađi van.Danas se začu u tamnoj ulici kroz buku bure i urlanje ljudskoga glasa i obje se žene zapitaju o čemu seradi, ali Valpurga radije pričeka Gertrudu nego da sama pogleda. Lucija pocrveni od plača i beznađaali se bori protiv svoje naravi. Naime,kada god bi tako se naljutila i istresla se na majku što ju drži kaokakvu zarobljenicu, bilo bi joj nakon takvog ispada loše i tjelesno i psihički te bi se ispričavala majcikoja bi ju gledala samo sa brigom u očima. Danas je uostalom trebalo stići joj njegovo pismo i sočekivanjem i mladenačkom nestrpljivošću je čekala. I doista, dođe poštar Marko i uruči joj pismokoje je čitala sa smiješkom na licu te zaboravi da joj je majka u sobi. A njena majka samo izađe van,obuzeta krivnjom i brigom, pitajući se što će sve od toga biti. Obriše oči kada čuje Gertrudu kakodolazi. Ova im ispriča da je neki talijanski brod se u luci pod udarcima bure skoro istrgnuo izkonopaca te da bi to velika bila nevolja. A ispred kuće im se bio ponovno napio susjed Bačvica, koji jezaradio pri spasavanju broda tri cvancige. Potom priča još o glasinama koje je načula i ispriča se tevrati kući. Valpurga upita želi li Lucija večerati a ova joj odgovori mrkim pogledom jer ona nikadanije gladna ali majka ju tjera da jede da ojača. Kada je mati izašla pripremiti Luciji večeru, digne seLucija teško iz naslonjača i uze sliku mladoga čovjeka od 27 godina u ruke. Bijaše to slika Alfreda,čija je pisma dobivala. Ona ga čeka da dođe po nju da ju izbavi iz ove tamnice ali on uvijek joj piše dane može jer mu nešto iskrsne. Ona već odavno sumnja u ta pisma i njegovu ljubav, jer da ju doista volidošao bi po nju umjesto da čeka da ona ozdravi. Dotle je njena majka pravila večeru: Luciji pečeno pile a njoj suhi kuhani kruh, što ga uz kavu, jedinoga jede već skoro godinu dana. Na to je primorana jer su jako siromašni, ali pred Lucijom šuti i skriva tu kao i daleko goru istinu. Od velikoga bogatstvanjihove kuće ostala je samo ta malena kućica u njihovom vlasništvu a sve je ostalo otišlo na Lucijinastarijeg brata Jurja, od kojega već par godina ni traga ni glasa. Ona gora istina je da ona sama varasvoje ljubljeno dijete, jer joj ta pisma ne piše njen ljubljeni nego netko drugi po Valpurginom naputku.To bi ju shrvalo a ona ne može tako izravno ubiti svoje dijete, kada o njoj ovisi i majčin život. Lucija je malo poslije ponovno pobijesnila, rekavši da više želi umrijeti nego da dulje živi ovako bolesna ikao zatočenica a njena majka samo plače na to i nastavlja održavati svoje laži jer je ako po Luciju bolje. Zatim mine njeno bjesnilo i ona se prene kao iz transa i Lucija stade plakati jer je tako uzrujalamajku i traži oprost, koji joj njena mati rado da.
II.
 Nakon pola sata je pojela Lucija svoju večeru i Valpurga je oprala posuđe te sjela pored svoje kćerkekoja je spavala u krevetu. Bijaše 10 sati navečer. Niti Valpurga nije posve zdrava. Već odavno ima problema sa srcem i svaki jači stres joj izazove osjećaj kao da se guši, ali je šutila poradi Lucije. Onesu međusobno se pazile da ne bi jedna drugoj naškodile. Zaspala je tako Valpurga u naslonjaču dok je plela čarape na nekih pola sata prije nego se prenula iz snaga sa uzvikom i probudila Luciju. Sanjala je pokojnog biskupa Ćolića, da su ga napali nožem Daničići i Valpurgini Domazetovići. Pošto nisumogle obje zaspati, pripovijeda majka kćeri o prošlim vremenima. Otac njena muža bio je bogatčovjek a i njena obitelj je od davnine jedna od najstarijih i najuglednijih obitelji Senja. Senjani su se u
 
 biti bili obogatili kroz ratne pljenove tijekom ratova s Turcima, a poslije i kroz trgovinu. Nekada suvremena bila posve drugačija. Puno se pazilo na podrijetlo i tko je plemić a tko ne. Zatim poče pričatio biskupu Ćoliću, koji je bio veoma cijenjen u puku zbog svoje mudrosti i pravednosti, ali nije bio povolji ni Domazetovićima niti Stipančićima zbog nekakve stare obiteljske zavade. I tako su musmjestili. Raširili su glasinu da biskup ljubuje sa mladom i lijepom kćeri iz porodice Homolića, koji gatakođer nisu naročito voljeli. I tako je Ćolić bio pozvan kod pape da se pravda ali nikada, niti nazadnjoj propovijedi nije napao svoje neprijatelje nego rekao da je čist i da će to dokazati. I doista,iskazao se pred papom. A njegove neprijatelje također je snašla odgovarajuća kazna. Ćolić je po povratku iz Rima bio izmolio kosti svetaca ili relikvije za Senjsku crkvu i taj isti dan kada je imaouploviti talijanski brod je došao i brod nakrcan soli jednoga Vukasovića, koji je također bio protivĆolića. Vukasović se narugao Ćolićevim relikvijama i uto je njegov brod potopila velika morska strujai razbila ga o hrid. Dalje Valpurga nije htjela pričati jer je bilo odveć kasno i spremi Luciju u krevet.
III.
Valpurga nije mogla zaspati zbog stezanja u prsima i po glavi su joj se motale kojekakve misli i brigete joj bi još teže. Lucija je bila u svojoj uobičajenoj groznici i strašno se znojila te joj mati brižno brisaše znoj sa čela. Zatim sjedne i počne razmišljati o prošlim vremenima…***U jednoj od gornjih ulica Senja bijaše nekadašnja kuća Ante Stipančića, uglednoga građanina i patricija iz stare porodice. Bio je posljednji potomak svoje obitelji i oženio se tek u četrdesetoj godiniza mladu ljepoticu iz obitelji Domazetovića. Dugo mu je trebalo da započne pravi obiteljski život saValpurgom zbog svoga oca. Naime, Pavle Stipančić je u svome sinu vidio priliku za ispunjenje svegaonoga što on nije uspio kao i da ponovno izdigne ime Stipančića. Senjom su tada upravljale vojnesnage i ovdašnji stanovnici su bili protiv toga režima jer je kočio trgovinu i općeniti razvitak. Zato jePavle dao svoga sina u vojsku i ovaj se nakon deset godina vratio kući gdje se zagledao ušesnaestogodišnju Valpurgu i zaljubi se u nju. Valpurga je za njih pošla iz naivnosti, jer ga nije nimrzila ni voljela. Ona je tijelom bila razvijena ali dušom je bila dijete i žudila je za svijetom. Ante jeto znao i nastojao ju je što bolje zaštititi od upoznavanja svijeta i svega što bi ju mogla njemu imalooteti, jer je u osnovi bio sebičan i htio njenu naivnost i mlado, neiskvareno srce samo za sebe. Tako jei uspio i svaka njena misao bila je upućena njemu. Pošto je odgojena bila u obitelji koja je kočilažensku samostalnost i prava, u kuću svoga muža se lako snašla i bila mu pokorna, vjerujući da onnajbolje zna i jako ga je poštovala. Kad su došla djeca, njen se život još više smanjio. Ona je smatralada je sretna i nikada nije ništa više poželjela i tako je živjela mirnim, porodičnim životom. Prvo dijete,sina Jurja, rodila je 1806. Tek dva mjeseca kasnije su ga krstili i od toga je Ante htio napraviti najvećusvečanost koja bi se još godinama pamtila. Nije štedio novce i priredio je dostojnu gozbu na kojoj su bili prisutni mnogi velikani: vikar Vukasović, plemić Juraj Domazetović, major Steinbach kaozastupnik vojne vlasti u gradu, plemić Draganić kao prijatelj obaju obitelji, majorova žena majoricamuškobanjasta lica koja je bila pravi gazda u kući, Draganićeva žena inače dobroćudna plemkinjazlatnoga srca prema nižim staležima itd. Stipančić se bio obukao kao i plemić Domazetović; modri itijesni frak s okruglim krilima i zlatnim pucetima, bijelu, na prsima bogato nabranu rubaču, možde itijesne hlače do koljena a uske svilene čarape do koljena. Na brdu gdje je uzdignut šator za uzvanikedočekala ih je sva sila ljudi i on im se zahvalio i na njemačkom i na talijanskom. Bijaše tu i FerdoScimiotti, sin nekada dosta imućnoga senjskoga trgovca koji se prestao baviti trgovinom i umjestotoga naganjao nekakav javni čin. Takav je bio i Vukasovićev daljnji rođak, Fabijan Martinčić, inačeuhoda Vukasovićev, koji takvu prirodu nije volio ali mu je bila korisna. Malo nakon toga se pojavila iValpurga, koja je od rođenja djeteta bila ponešto boležljiva i samo je došla pozdraviti društvo izahvaliti se na dolasku. Natporučnik Winter, koji je mlade vojnike usmjeravao prema očuvanju redana slavlju, bio je poznati pijanica i tako je odmah pristupio mladoj ljepotici i stao se zaklinjati jojljubav. Na to se Valpurga nije snašla ali je Stipančić poludio i napao ga mačem te rasjekao mu čeloiznad očiju. Slavlje bijaše uništeno. Nijemci su se uvrijedili zbog takvom tretmana, a Stipančić jetražio zadovoljštinu za nanesenu uvredu i porugu.
IV.
Winters je otpremljen mirnim putem iz Senja te do dvoboja nikada nije došlo. Valpurga je tek godinama poslije saznala da je taj nemili događaj po njenom mužu imao loše posljedice. Došla jeStipančićevih spisa kada je Jurju već bilo devet a Luciji tek tri godine. Ante je bio otišao u Trst prodatisvoje veliko vinsko skladište jer mu je trebao tada novac. Zaboravio je ključ od svojeg radnog stola i
 
Valpurga je potaknuta prirodnom znatiželjom otvorila ladicu i čitala te spise. Našla je dva sastavkaneobične prirode. U prvom Ante piše francuskoj vladi u Ljubljanu o tome kako smatra da mjestonačelnika ne obavlja dobro Jure Domazetović i da je jedino Ante vjeran franc. vladi. U drugome jespisu govorio protiv francuza pišući austrijancima jer se natjecao za gradskog suca. Valpurga pomislida su i muškarci poput baba jedino što oni svoja ogovaranja zapisuju. Ali niti u jednom trenutku nijesmatrala da čini nešto loše, nego jednostavno da su djela njena muža njoj neshvatljiva. Posljednji inajbitniji spis bio je upućen Jurju kada napuni osamnaest. Valpurga je uzela taj spis i spustila se dolje, bojeći da će pobuditi sumnju u ukućanima. Kad su joj djeca zaspala, uzela ga je čitati. Stipančić seobraća sinu i govori mu kako je na njemu sada breme da uzdigne ime svojega roda u visine, kako imsvi samo zavide te da se ne treba družiti sa takovim podlacima i da su oni iznad svih njih. Opisao je ionaj nemili događaj sa Jurjevih krstitki ali i sudsku parnicu koja je uslijedila. Naime, prema zakonu, jedino su plemići u rijetkim prilikama smjeli se oblačiti u svoju odoru a kako Stipančić to nije bio, prijavili su ga i završio je na sudu zbog nepoštivanja zakona jer je nosio plemićko odijelo i mač. Bio je primoran predati mač senjskome magistratu i zabranjeno mu je ikada više nositi to odijelo, te je morao platiti globu od stotinu carskih forinta u zlatu. Valpurgi je mržnja Stipančićeva srca bila naprostoneshvatljiva a time i nedostupna.
V.
Kuća Stipančića naslanja se na sjeveroistočnu stranu gradskih zidina i prepuna je pokućstva. Dok jeAnte bio u kući, morao je vladati savršeni mir jer mu je bilo kakva buka smetala u poslu. Služavke sumorale rastjerivati djecu ispred kuće a njegova vlastita djeca nisu se sa susjedskom djecom smjelaigrati jer su ih bila nedostojna i sama su morala nenormalno tiha. Lucija je bila jako živahno dijetekoje se voljelo igrati i skakati te je majku joj stalno korio poradi toga muž. Jurje je bio u očevoj stalnoj prisutnosti: otac ga je podučavao i s njim išao u šetnje. Za vrijeme tih šetnji bi cijela kuća oživjela.Lucija je mogla skakati a služavke su sjedila ispred kuće i veselo tračale. Jedino je Valpurganastavljala kao da ničega nije bilo. Valpurga i Lucija su u tom kućanstvu bile tek malčice više odslužavki jer je to bilo Stipančićevo uvjerenje da su ženska bića stvari i da imaju u svemu biti pokorne.Smjele su jesti jedino za istim stolom i to je bilo to. Zato je Stipančić svu svoju pozornost usmjerio kasinu, koji se pokazao kao neizmjerno pametan dječak. Njegova mati nije ga smjela ni grliti ni ljubitiispred muža jer joj je spočitavao da će razmaziti dječaka. On se prema njemu odnosio kao premaodrasloj osobi. Imao je Jurje i u školskim predmetima učitelja patera Bonaveturu. Najviše mu je išlamatematika a znao je i jezike. Tečno je govorio hrvatski, njemački, talijanski i prevodio iz latinskoga udesetoj godini. Bio je ponos i dika svojega oca. Dok Lucija nije do šeste godine smjela stupiti za stolna zajednički objed, otac je Jurja ispitivao gradivo, doslovno rešetao za svaki obrok, a dijete jemehanički odgovaralo. Uvijek mu je govorio da je po inteligenciji i podrijetlu iznad svih derišta svojedobi i da će daleko dospjet. Može se reći da je Stipančić u sina polagao velike nade. Luciji je sa šestgodina dozvoljeno da sjedi za stolom ali malena se jadna u takvoj atmosferi hladnoj osjećala neugodnoi počela je plakati te ju majka morala poslati od stola. Malena je bila presretna i vratila se u kuhinjumnogo veselija. Obiteljskome stolu se privikla tek uz samotne obroke sa majkom. Jurje je tako rastao isa šesnaest je sa odličnim uspjehom položio zaključni ispit i otac ga je poslao u Beč da studira pravo.Obitelj ga je namjeravala podržavati novčano tako da ne oskudjeva ničemu ali ima da se koncentrirana učenje da iza četiri godine položi sve ispite. Mati se jedva odijelila od njega a s Lucijom se nije nitioprostio.
VI.
 Nakon Jurjeva odlaska se razgovaralo samo o njemu i njegovom obrazovanju. Pisao je pisma redovitoi samo ih je otac čitao, a majci bi samo šturo opisivao što je govorio. Bio je neizmjerno ponosan jer sesin snašao u društvu i pronašao dobre veze za budućnost te pokazao želju za umjetnošću. Kad jeshvatio da mu kćer ne zna talijanski, i njoj dodijeli učitelja za talijanski i njemački te je nakon godinudana ona savršeno vladala tim jezicima. Ali joj je branio čitanje romana, ne želeći da postane naivnakao ostale mlade žene te sklone maštanju. Vapurga nije imala srca to uskratiti svojoj kćeri te je mužuiza leđa joj davala da čita romane sa tavana gdje ih je bilo na pretek. Juraj ih nije posjećivao niti zavrijeme praznika. Dođe tako i četvrta godina njegova učenja i roditelji se ponadaju da je gotov. SamJuraj ih je zamolio da putuje prvo u London pa u Pariz i njegov otac se s time slagao, premda sam sinnije niti jednom riječju spomenuo da je gotov sa školom. Valpurga je tada mužu predložila da maloulože i u obrazovanje kćeri i pošalju ju u veliki ženski zavod u Gradacu. Međutim, Stipančiću nije bilo po volji dati išta novca za kćer kada je sve novce spiskao na sina i njegovu budućnost i još se nadao.

Activity (5)

You've already reviewed this. Edit your review.
Lucija Pavlov liked this
1 thousand reads
1 hundred reads
Sara Škobalj liked this
Sara Škobalj liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->