Loading
MP![]()
author
Mladen Popovich
Rodio se, mada još sumnja u tu tvrdnju, u Drvaru daleke 1978. godine prije saznanja da je pripadnik „nebeskog naroda“. Preživio rat u kojem nije učestovao (bio maloljetan). Preživio bombardovanje J...view moreRodio se, mada još sumnja u tu tvrdnju, u Drvaru daleke 1978. godine prije saznanja da je pripadnik „nebeskog naroda“. Preživio rat u kojem nije učestovao (bio maloljetan). Preživio bombardovanje Jugoslavije i vidio kad je PVO srušio F-117 u Buđanovcima. Kasno došao na lice mjesta (Cigani pokupili aluminijum). Bio u vojsci od 1999., nebeske godine i u njoj, kao svjedok rađanja 21 milenijuma, napio se od sreće u čuvenoj kasarni Bileća. Tamo je pisao pjesme svojim vojnim drugovima, koje su oni slali svojim djevojkama, pošto on svoje nije imao. Odsustvo nije koristio i taman kad se naviknuo na vojničke dane, neka budala od kapetana mu je rekla da mora ići kući.
Po povratku u rodni mu Drvar zaključio je da bi mogao kako on reče „ovde živeti večno“, i napio se konjaka zbog jedne djevojke koja ga je odbila, jer je bio naporan kao benetina. On je, u stvari, pjesnik koji je objavio nekolike zbirke poezije, al’ koga uopšte za to briga. Zbog tih pjesama je često depresivan, ali ne razmišlja o samoubistvu kao ostali pjesnici. Možda kada odluči da postane poznat se i ubije, mada neki krugovi sumnjaju u to, jer nije još utvrdio da li je, uopšte, živo biće ili je sve to samo san. Voli da čita druge pisce, pogotovo one koji su bili nesrećni i siromašni.
Pošto je on, u stvari, bravar i komunjara kao i Tito, a pošto od prodaje knjiga godišnje zarađuje 100 maraka, lagodno se prepušta hobiju. Hobi mu je inovatorstvo. Inovacijama se bavio još kao mlad, a prvi patent mu je plastična kanta na krovu automobila umjesto rezervoara. Nije uspio da ga zaštiti, jer su neki manijaci od naučnika rekli da to nevalja, a takav automobil je uspješno prešao 500 km od Drvara do Beograda i ljudi to uvijek koriste kad je kriza ili rat. Namjerava da „Smederevac“ pretvori u rernu za pravljenje dijamanata. Sizif mu je rođeni brat, a Prometej najbolji drug.
Poznatija djela u javnosti mu još nisu objavljena, a ona najznačajnija po kojima je prepoznatljiv nisu još izašla iz pera ovog pisca. Dobitnik je prestižne nagrade „Čir na želucu“ u oblasti kafanske književnosti. Omiljena komunistička izreka mu je „ Bolje mat nego šah, bolje pop nego top!“
Stalno nešto piše i mnogo ga nervira pitanje: „ Buraz, je l’ ti još pišeš?“
Mladen Popović svoju biografiju neće napisati nikada, a kada mu dozlogrde sva pitanja koja nemaju odgovor, napisaće svoje velike memoare za koje će biti laureat nagrade „Poslednji živi pisac na zemlji“ u izdanju izdavačke kuće „ Sirijus & United Space“.
Mladen Popović je tipičan primjer „goja“, koji ne zna da su mu masoni krivi za njegov neuspjeh u životu i koga su tajno nadgledali, špijunirali kada je kopao kanale za kablove mobilne telefonije. On je pristao da bude rob čitavog čovječanstva zahvaljujući svom površnom shvatanju svijeta. Njegove ideje su uglavnom utopističke i kroz svoja djela provlači niz zaboravljenih i nepotrebnih emocija kao što su; „Ljubav, Čežnja, Strah, Nadanja, Mržnja“ itd.
Ono što bi se za ovoga pisca moglo reći je, da sigurno i stabilno korača ka svom fizičkom okončanju života, jer polako ostarjeva kao i mnogi ljudi, a nada se da bi upravo on mogao biti „presedan“.Kada mu je komad pršute stao u grlu rekao je čuvenu rečenicu „Ovo je mali zalogaj za svinju, a veliki za goja“.
Mladen Popović vjeruje u tvrdnje da mali ljudi žive u radiju, a veliki iza filmskog platna i o tome je iznio niz dokaza, jer je i sam bio u radiju kao mali čovjek, a ona je iznenada porastao i više nije mogao da stane u mali radio aparat, koji stoji na natkaslu načelnika opštine i svim natkaslima vladajućih političara.
Upoznao je mnoge poznate ličnosti, a najveći utisak je na njega ostavio John Lennon, jer ga nažalost uživo nije, po zakonu vremena, mogao upoznati. Mrzi diktatore - psihijatre koji se bave pisanjem pjesama i koji su s vremena na vreme uticali na njegov neuspjeh na finansijskom i ljubavnom planu. Uprkos tome mnogo voli stih Diktatora Kopiljića (nikad nije objavljen) koji glasi; „ Ja sam lečio lezbejke od zablude im divne“.
Na kraju šta reći o ovom nedefinisanom piscu, osim citirati stihove jedne njegove pjesme, koja se metronomski ponaša u vremenu koje teče i otkucava taktove svim životima koji hodaju bez ritma. Stihovi opominjući prete.
U sebi krijem sebe kao vreću u vreći,
nemam kome da pričam o razlozima
i razlozi moje simbole ne umiju reći,
od svih gluposti što sam čuo na planeti zemlji,
razlog moje gluposti je najveći.
(iz pjesme „Simboli“)
PS: Ovaj čovjek koji je napisao ovaj roman je običan fizički radnik koji oslonac za svoju polugu isključivo nalazi na psihičkoj osnovi. Dakle, Mladen Popović, kao Sizif sa zamišljenim kamenom.
Bibliografija:
U postelji od kamena (pjesme) 2003
Zidovi na Putu (pjesme) 2005
Početak (pjesme) 2007
Pretvaranje vremena (pjesme) 2009
Poslije sutra- Ovđe počiva (pjesme i kratke priče) 2014
Događaj od presedana (roman - internet izdanje) 2016view less