PLATON: Rat Sudbina i Sloboda

Letindor Vind

PLATON

Rat, Sudbina i Sloboda

(filosofski spis)

Naslovna: Letindor

***

Elektronsko izdanje:

Izdavač: Smashwords

ISBN: 9781370990337

Kalifornija, S.A.D.

januar, 2018.

SADRŽAJ

UVOD

1. FILOSOF

2. MISTERIJA EROSA I VJEČNE LJUBAVI RELIGIJA

2.1. Mit, junaštvo i Ljepota

3. RAT, SUDBINA I SLOBODA

4. PRAVDA

5. ZNAČAJ ANTIČKE MISLI I RELIGIJE ZA HRIŠĆANSKO DOBA I VJERA

6. PLATON I TEHNIKA

7. VIŠE OD ČOVJEKA

ZAKLJUČAK

END-NOTE

LITERATURA

UVOD

Neka ti život sopstveni bude u ovo Uvod, ne srdžba Ahila nego Junaštvo. Devet je dana da padaju strijele Božanske tako po vojskama svim.[1] I Diomedu, grlatom borcu, bjesnom, Atina Sjajnooka reče kako i Afroditu, ako gdje sretne, oštricom mjedenom ranit' je može.[2] Ovlast se traži od bogova. Od Boga i Mudrost - Sofija.

1. FILOSOF

Ljubi. Ne bježi od smrti već idi za svjetlosnim tragom. Svi rekli bi katkad i koju mudrost, a filosofa ako im pomeneš na to se ljute.

2. MISTERIJA EROSA I VJEČNE LJUBAVI RELIGIJA

Jedno od najvećih Platonovih umjetničkih djela[3] je i dijalog Simpozij (Gozba ili O Ljubavi), uz uopšte dijalektiku i mitsko uobličavanje. Tu je i Fedar, još uvijek mlad, uz govor zapaljiv i mladalački naivan. Politički i običajno o ljubavi govori Pausanija, žena, odajući i spostvenu zaljubljenost, kao jedna od rijetkih žena neskrivenih istoriji filosofije. U Platonovoj Akademiji ih je više: Aspasija, Diotima i druge; kod pitagorejaca najpoznatija je Teano, po nekim izvorima i Pitagorina supruga.

Zar Ljubav da svako drukčije vidi, neko zaljubljen u umijeće, neko o tome prepričava mitski, Agaton pjesnički nelogično no, zanimljivo, svako se dotiče dijela istine, ali Sokrat traži i više za cijelu priču o Erotu pa je vraća početku. Neuobičajno, Sokrat tog puta dolazi lijepo obučen, ta tema i takva je počast tom bogu od strane filosofa, sam će to reći. Sveštenici Diotimi je, veli, što ga je poučila ljubavnim stvarima, pričao da je Eros dobar i lijep bog, a ona ga u tom pobijala. U dijalogu se tu ne prikrivaju istopolne veze no, nije sve ni seksualno. Platon u kasnijim spisima Zakona o tom izričito veli da se u tim slučajevima spajanja radi i protiv prirode, sličan problem u državi je i sa pijanstvom, kog prate mnoge naslade, zato, mora se urediti zakonom to kao u Lakedemonjana (Spartanaca).[4] Zašto je tako kod Grka, nije razjašnjeno ni naučno, ne znači filosofski da je i nedokučivo. Sokrat tu nije ljubavnik, na kraju uvijek je ljubimac[5], ženjen dva puta, djeci (tri sina) želi da im ljudi i dosađuju ako baš nisu dobri, ne bi li se oplemenili. Atina, grad hvaljen, i boginja, njen način govora prijatan kao kad riječi istine se ponavljaju otud ,,kad je neki Atinjanin valjan, on je valjan u najvećoj mjeri? Jer oni su bez ikakvog prisiljavanja, onako spontano, nekom Božjom milošću dobri istinski i bez ikakvog pretvaranja."[6] Platonu Ljubav je idealno mjesto bogovima, i uzor u nama je kao i država što je Idealna. Postojeća.

Petrić, renesansni platoničar, Platona i Aristotela smatra mističnim i ezoteričkim filosofima te, na uvodu svoje Mistične egipatske filosofije, piše o Zoroasteru i Hermesu Trismegistosu, a Platona i Aristotela vidi kao nastavljače egipatskih i haldejskih učenja kao tradicije. On govori i o potrebi da se bezbožna filosofija Aristotela zamijeni Platonovom pobožnom filosofijom. Petrić prihvata postojanje Platonovog nepisanog učenja, kojeg će par vijekova kasnije intenzivirati i Tibingenska škola, tom svjedok je i Aristotelovo navođenje ,,agrapha dogmata" (lat.), kao i Platonovo 2. i 7. Pismo u kojima se veliki Učitelj izjašnjava protiv izlaganja filosofije u pisanoj formi, po ugledu i na pitagorejska matematička znanja. Ta nepisana učenja, Petriću, nisu čak ni bilješke koje je Platon čitao na predavanjima, ništa sigurno pripadno i Tradiciji što bi se širilo tajno. Prije neg Platon to rade Orfej zatim Pitagora.[7]

Empedoklu je ljubav drugi.[8] Sva Istina i nije u nama, na određen način. U odnosu na tragedije Misterije bi bile i dublja Božanska drama Duše, jer u Misterijama živ čovjek ulazi u grob.[9] Drama je čovjeku, ne Bogu, za Božanskim. Život po Sokratu i neuništiv je, rođenje na Zemlji samo zemaljsko, a Život prije tog i prije Identitet. Empedoklu ,,rađanje je strašno uništenje u kojem živi postaju mrtvi. Nekada ste živjeli istinskim životom, a potom, omamljeni čarolijom, pali ste u zemaljski ponor, sebe ste podjarmili tijelu … [poručuje] ... Vaš sadašnji život je samo fatalni san. Samo prošlost i budućnost zapravo postoje. Naučite da se sjećate, naučite da predviđate.[10] Umrlom se otkriva taj novi smisao. Šta (pre)ostaje? pita Arsović u naslovu djela filosofsko- poetske snage, ostatak mu je riječ dubine, a Duša što Zna, ne zuri već Vidi.[11] Najveća je Misterija nakon smrti novo rođenje Vaskrsenje što postoji u pričama svih kultura. I Jaspersu ,,slaba mora biti filosofija tamo gdje čovjek želi čvrstinu predmetnoga kao nečeg apsolutnoga,[12] tragaj za sviješću, egzistencija odnos je sa sobom. Vidljivo i kod prvih filosofa je da oni ne jure za spoljnim ciljem i na sasvim drukčiji način se susreću sa sobom kao i s drugima, ne trebaju preporuke ni zvučna imena im. Njihov život u svijetu nije zanemaren zbog tog, njima i bolji je. Tendencije su ljudi da mjere filosofiju racijom, nemoguće. I umjetnost, i religiju. Onaj ko predaje filosofiju govori i da je nema, primjećeno još u Kritičkoj teoriji društva. Ali ni ,,Najveći grčki filosof"[13] nema nekakav prosto demokratski stav, ni aristokratija nije mu nasljedna. Filosof, ipak, na strani čovjeka je i prije na strani onih što streme Božanskom jer kvalitet je trajan i uzvišen. Znanje nam treba, dobro ponašanje, tehnika, buđenje ide postepeno egzistentno Nousu Božanskom Umu, tu prosto