Uvod

Za mene je velika stvar bila kad sam doznao da se jedan tako važan antički grad
nalazio na području današnje Srebrenice , to me naprosto zaintrigiralo pa sam se bacio na pronalaženje literature i svih meni dostupnih podataka koji govore o Domaviji.Jednoga dana odlučio sam svoja skromna saznanja podijeliti sa svima vama koje bi nešto tako moglo zanimati ili vam na kraju krajeva koristiti.Srebrenica je po svojim rudokopima poznata od davnina . Može se pronaći podatak da se ona u Dubrovačkim spisima pominje 1352. godine kada dvojica knjigonoša izjavljuju da su 2. augusta te godine predali pismo Gruba Mančetića nekom Dobri BevenjutićuCibranoviću, zlataru u Srebrenici. Srebrenica kao rudarsko mjesto prvi puta se pominje 1376. godine zbog bogatstva srebrom , olovom i mineralima, ona je tada bila pod vlašću Dubrovčana. Godine 1410. Srebrenicu zauzimaju Mađari , a od 1411.1440. godine ona je pod Srpskom vlašću , od 1440.-1443. godine bila je pod Turskom vlašću , zatim 1443. pripade Bosni , što je kako kažu izazvalo dugotrajni rat između Bosne i Srbije. Konačno zauzimanje Srebrenice od Turaka bilo je 1463. godine. Sva ta osvajanja ostavila su traga na tom prostoru , što će reći da je Srebrenica mnogo puta stradala a naročito u ovome posljednjem ratu kada je širom svijeta postala poznata po genocidu.Zadnjih godina pojam Srebrenica je jedino vezan sa genocidom i ratnim razaranjem , pa je kamen spoticanja u političkim i društvenim odnosima na ovim prostorima , razlog mnogobrojnih polemika i prepirki ,što me primoralo da o Srebrenici govorim malo drugačije zapravo podsjetim da Srebrenica ima svoju značajnu i svijetlu istoriju koja je pomalo i zaboravljena.Da govorim o nečemu dosta ljepšem. Kroz Srebrenicu je godine 1660. prošao i slavni Evlija Čelebija od koga doznajemo da je ona tada bila grad sa posadom od 40 vojnika kojom je zapovijedao dizdar.Najsvjetliji dio istorije ovoga područja nalazi se u Rimskom dobu , kada je Srebrenica odnosno Domavija kako se tada zvala bila veoma značajan grad. To se otkrilo tek pred kraj 19. stoljeća zahvaljujući rudarsom društvu Bosnia iz Beča , a kasnije i Zemaljskom muzeju BIH. U ta davna doba Domavija je bila centar u kome se nalazila uprava svih rudnika na području Panonije i Dalmacije , što je jedan veoma ogroman prostor, pored toga u Domaviji se vršila eksplatacija srebra , bakra , cikna , željeza i olova. Domavija je imala sve objekte koji karakterišu jedan rimski grad kao što su kurije , terme , tribunal , forum , bazilika , vodovod i dr. Tokom iskopavanja na kraju 19. stoljeća ovdje je nađeno dosta važnih natpisa , predmeta , rimskog novca i na osnovu svega toga jasno se vidi uspon ovog naselja kroz vrijeme od sela do kolonije. Prvobitno je Domavija pripadala Skelanima , ali usponom Domavije Skelani su izgubili svoju poziciju pa centrom ekplatacije ruda postaje Domavija.Zna se da su se kopanjem rude ovdje bavili i Iliri dakle starosjedioci. Ne može se tačno reči kada su Rimljani zauzeli područje Istočne Bosne ali se zna da je ustankom Ilira u Srednjoj Bosni 9. godine nove ere na čijem je čelu bio Baton (po kome je ustanak i nazvan Batonov ustanak) da su se Iliri konačno uključili u sastav Rimske države. Ilirik je ranije bio podjeljen na Dalmaciju i Panoniju , pa su to podjelu prihvatili i Rimljani , podrucje danasnje BIH vecinom je pripadalo Dalmaciji , dok je manji dio zahvatala i Panonija. Osvajanje BIH od strane Rimljana imalo je snažan utjecaj na kulturnu , demografsku i političku sliku, to je prije svega značilo uspostavljanje novih društvenih odnosa , transformaciju privrede i izlazak domorodačkog stanovništva iz prahistorije. Novom načinu života najviše su doprinijeli Italici koji su se kao doseljinici smjestili u urbana središta. Rimljani su nastojali da na 2

području nekadašnjeg Ilirika uspostave čvrstu vlast uz jaku vojnu potporu. Rimljani su brzo pristupili gradnji cesta , koje su im pomagale za održavanje reda, pri izvozu prirodnih bogatstava , te se koristile i eksplataciji, ali i radi povezivanja pojedinih mjesta. Dovođenjem stručnjaka iz istočnih provincija Carstva , raste interes za rudna bogatstva na našim prostorima, i najprije otpočinju za eksplatacijom zlata. Najvažniji rudnici na području Istočne Bosne nalazili su se na obroncima planina :Kvarc, Lisac , Podlisac, na brdima iznad Gradine i Sasa, uz Majdanski Potok , Suhoj , Hrastiku , Guberu , Vitlovcu i Potočarima. Rudnicima su upravljali carski najmesnici prokuratori. Obzirom na to da je centar rudarske i metalurške djelatnosti bio grad Domavija tu se nalazilo i sjedišta prokuratora.Radnici su dolazili iz svih dijelova Carstva , većinom su to bili robovi i osuđenici, što je demografski sastav Domavije činilo jako šarolikim. Na čelu kolinije Domavija bilo je gradsko vijeće kao najviše upravno tijelo , gradski dužnosnici birani su iz gornjih slojeva društva , odnosno bogati stanovnici koji su o svom trošku podizali javne objekte , postavljali statue , fontane i slično, dok su carski povjerenici bili najveći činovnici u Domaviji. Broj stanovnika u Domaviji nam je nepoznanica , ali postoji pretpostavka da se taj broj kretao od 3000-5000. Zadnja vijest o Domaviji potječe iz 274. godine , odnosno iz te godine potječe najstariji pronađen natpis. Sam značaj Domavije za istoriju ovih prostora je nesaglediv , a žalosno je to što se o istome malo zna. O Domaviji je napisano mnogo radova , ali su oni uglavnom poznati i dostupni malom broju ljudi , studentima i profesorima historije recimo. U samim udžbenicima u osnovnim i srednjim školama Domavija se i ne pominje. Prvi puta za Domaviju sam čuo tek na fakultetu, što mi je bilo zapravo jedno prijatno iznenađenje , i sama Domavija je nekako pridobila moje simpatije , pa sam odlučio malo više doznati o tom antičkom gradu. U ovome radu nalazi se većina mojih saznanja o Domaviji. Moja namjera je ovaj rad učiniti dostupnim široj skupini ljudi , a vjerujem da će isti pomoći studentima i budućim istraživačima jer se zasigurno prostor Domavije da dodatno istražiti. Domavija bi mogla biti i određen magnet za turiste u današnje vrijeme , samo ako bi se dovoljno promovisala. Iznenadit će vas zasigurno pojedini podaci , kao reicmo to da su u to vrijeme imali jako kvalitetnu vodovodnu mrežu , kao i to da su imali recimo sitem podnog grijanja, način uređenja gradskih kupki , planiranje i gradnja objekata , običaji... Domavija kao jedna kulturna , politička i istorijska činjenica nikako ne bi smjela biti tako mizeran podatak u našoj istoriji. Emir Nišić

3

Iskopavanja do 1890. godine

Godine 1880. u Beču je osnovano rudarsko društvo „Bosnia“ sa ciljem da
pronađe antički grad Argentariju (poznatu iz Tabule Peutingerijane) sa ozbiljnom namjerom da se obnovi eksplatacija ruda na tom području.Još godinu dana ranije (1879.) dok je na tom području boravio dr. Em Titze prilikom geoloških istraživanja čuo je od domicijelnog stanovništva da je tu nekada postojao rudokop. Istraživanje područja istočne Bosne povjereno je rudarskom poslovođi Ludvigu Ljudevitu Pogatschniku koji je u to vrijeme važio za velikog stručnjaka. On u martu 1883. godine na ušću Majdanskog potoka i Saske rijeke u mjestu Gradina iznad jednog mlina pronalazi ornamentisan kamen i u mlin uzidano kamenje od andezitne lave sa ulomcima oklesane mramorne ploče i crvene opeke, temelje porušenih zgrada i gomile građevinskog kamena.1 Najvažniji od tih nalaza je jedan kamen s natpisom I.O.M. ET GENIO LOCI PRO SALVTE MVNICIPII PO SVERAT VSVS ATQVE CVLTVS (slika 1) , koji nažalost nije sadržao naziv tad već zaboravljenog antičkog grada, tog dana Pogatschnik u svoju radnu knjigu upisuje :“Izgleda da sam našao antički grad.Mogla bi to biti Argentaria.“ Na i oko područja nekadašnjeg grada Domavije često su se tih godina mogli pronaći razni predmeti iz rimskog doba.Godine 1882. na Krivom brijegu pronađen je bakreni dinar iz doba cara Konstantina II (337.-340.god.). Ljeta 1885. godine jedan pastir je u staroj jami kod Krivog brijega pronašao rimsku rudarsku svjetiljku (slika 2), identična svjetiljka nađena je i 1889. godine kod sela Dimića uz tri bakrena novčića prilikom osipanja tla.Zatim temelj jonskog stupa nadjen 1883. u jednom vrtu (slika 3).Godine 1884. pri izgradnji puta Pogatschnik je pronašao mramorni kamen na kome su se vidjela latinska slova (slika 4). Ispostavilo se da je to pronalazak od izuzetne važnosti. Visina tog mramornog stupa je 114 cm , širina 69cm , a debljina 45 cm, pretpotsavlja se da je kamen imao i svoj postament, i naglavak. Tekst glasi : L DOMITIO I EROTI VI RO EX EQVES (T)RIBVS TVR MIS EGREGIO PROCVRATORI METALLORVM (P)ANN(O)N DELM(A)T MI (R)AE INTE(G)RITATIS (E)T BONI(TA)TIS M AVR RV(ST)ICVS V E DVCE(NA) AMICO PRESENTA(NTI)SSIMO2

4

Na osnovu ovoga teksta doznajemo da je spomenik podignut u čast Luciju Domiciju Erostu , prokuratoru metallorum Pannononiorum et Delmatiorum , a postavlja ga ducenarius M. Aurelius Rusticus. Iz toga doznajemo i da je Lucio Domicije bio vrhovni upravitelj svih rudnika u Panoniji i Dalmaciji , što samoj Domaviji ondnosno današnjem području Srebrenice daje velik značaj jer to područje u rimsko carskog doba bilo jedno od glavnih rudarskih mjesta na tom ogromnom prostoru. Krajem augusta 1884. godine Pogatschnik pronalazi na desnoj obali potoka Sase u Gradini ispisan nadgrobni kamen Katilije Trifine(slika5). Poslije toga rudarsko društvo Bosnia odlučuje da sa dva rudara prekopa Gradinu kojim je opet rukovodio nadrudar Pogatschnik do 15.04.1885. godine. Kopajući jarak naišli su na zidinu i daljnjim kopanjem oko njega otkrili ostatke pravokutne zgrade dužine 41 m i širine 19,5 metara , čije je glavno pročelje okrenuto na sjever i koja je na južnoj strani u sredini imala polukružnu apsidu.Naknadno se otkrilo da zgrada ima i dogradu na zapadnoj strani.

Zgrada ima tri ulaza , prostranu kapiju na sjevernom pročelju i dvoja uska vrata na južnoj strani3 ovdje prilažem tlocrt i presjek zgrade načinjen godine 1890. (slika 6).Na istočnoj strani zgrade uz njen temelj nađena su tri velika tesana kamena uzidani na način stepenica od kojih dva nose i natpise čije su dimenzije jednake (visina 121 cm, širina 65 cm,

5

debljina 40 cm). Natpisi su okrenuti prema zemlji , pretpostavka je da su stepenice vodile u neki podzemni prostor koji nije otkopan. Pronađena su i dva novca cara Aleksandra Severa (222.-235.). Pomenuta dva kamena su od neprocjenjive važnosti jer se zahvaljujući njima i doznalo za ime ovog davno zaboravljenog rimskog grada (municipija) Domav... , odnosno Domavia ili Domaviae.Pretpostavlja se da su bili ukrašeni naglavcima i poprsjima. Po čitanju dr. Domaszewskog glase : IMP-CAES- M AVREL – SEVERO ALEXANDRO PIOFELINV(I)C(T)O AVG- PONT MA(X) TRIB POTX PCOSI(I)I(I)NDVE GENT(ISSIMO) PRINCIPI-ORDO MVN-DOMDD PP- DEDICANTE IVL – TACITIANO V – E – PROC – AVG V NVM (INI EI)V(S) DEVOTISSIMO (E)T D(I)C(A)T(ISSIMO) (IULIAE MA) MAEAE – AVG MATRI – IMP CAES – M AVR SEVE(RI ALEXA) N(DRI P) II(FEL IN) V(IC) – AVG – E(T) (CAST E)T SENAT AC PATR – ORDO MVN- DOMAV- D –D- P – P- DEDICANTE IVL – TACITIANO V – E – PROC – AVG (V) DEVOTISSIMO NVMINEORVM

Ovo nam govori da su ta dva spomenika podignuta u čast casru Aleksandru Severu i njegovoj majci Juliji Mamaji od municipija Domav... javnim troškom , a posvećeni po prokuratoru Tacitijanu, koji je tada bio prokurator rudnika.4 U to vrijeme postojalo je pravilo da se sve svi spomenici podignuti nekom caru
6

moraju porušiti dolaskom novog, samim tim jasno je kako su dospjeli da služe kao stepenice koje vode u podzemni prostor gore pomenute zgrade. Važno je pomenuti i nalaz statue Venerina od bronca visine 12 centimetara , te njen postament, zatim grumen olova težine 6700 grama , koji je na svojoj površini imao otisnut broj XX (slika 7). Pretpostavlja se da je to grumen koji je talionica u Domaviji koristila za mjerenje. Broj XX bi tebao značiti 20 rimskih funti , jer je to bila normalna težina za rudničke proizvode, no tu se javlja jedan nesrazmjer jer 20 rimskih libri odgovara težini od 6550 grama , i tu se pojavljuje razlika od 150 grama koju možda opravdava to da je kalup bio netačan ili se težina povećala zbog oksidacije olova. Tu je opet nađeno i nešto rimaskog brončanog i srebrenog novca cara Aleksandra Severa (kovanog 224.) , Trebotijana Galla (251.-254.), Konstantina Velikog (306.-337.) i Konstantina II (337.-340.). Pronađeni su još jako zahrđali šiljci od koplja, mnogo željeznih eksera raznih veličina, mnoštvo opeke , ulomaka od ilovastih posuda i svjetiljki , kao i komada sirove rude olova. Oko građevine pronađeni su i ulomci od ostataka lijevenog bronca , koji su sa spoljašnje strane negdje bili i pozlaćeni. Nadrudar Pogatschnik je smatrao da ostaci pripadaju brončanoj statui.

1) Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji , Centar za balkanološka ispitivanja, Godišnjak XV knjiga 13 , Sarajevo , 1977.godine 2) Dr. A. Dowaszewski 3), Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi, Vencel Radimsky ,Glasnik zemaljskoj muzeja Bosne i Hercegovine 1891. god 4) isto

7

Iskopavanja godine 1890.

Zahvaljujući bosanskoj vladi istraživanja na Gradini su nastavljena 1890.
godine (od augusta do oktobra) za šta su bili zaduženi rudarski satnik Vencel Radimsky i rudarski pitomac Fridrik Pogatscnik. Glavna zadaća bila je dobiti što vjerodostojniju sliku nekadašnje Domavije. Nakon prvih otkopavanja ustanovili su da su redovi kuca bili poredani na zapadu , sjeveru i sjevero-istoku grada, zatim je na desnoj obali potoka Sase pronađen pravokutnik površine 2500m2, za koji pretpostaviše da je rimski kastrum (castrum).Obzirom na rasprostranjenost zidina , tvrdili su da Domavija mora imati i gornji grad , ali to područje bilo je pod kućama , dvorišnim zgradama , voćnjacima te im to nije dozvolilo otkopavanje. Radimsky je odlučio da prvo prekopa područje tzv. Zgrade b tj. one u kojoj je ranije Pogatscnik našao najviše predmeta (vidi sliku 6), tom prilikom po njegovom proračunu maknuto je 782m3 meterijala sve do čvrstog tla , i odmah potom je ustanovio da je zgrada morala biti uništena u požaru. U toj zgradi su otkrivene 4 prostorije , prostorija A širine 4.65 metara dužine skoro koliko i zgrada ,dakle 41 metar, prostorija B širine oko 12.2 metara i dužine cijele zgrade što je čini i najvećom prostoriju, zatim tu je pravougaona dograda tj. Prostorija C širine 4.5 i dužine od 5.3 metara i na koncu polukružna apsida D koja je prema prostoji B otvorena širinom od 8 metara.Treba napomenuti da su prostorije A i B u istoj visini tj, u visini temelja , a da su dograde C i D nekih 60 centimetara iznad.Prostorije A,B i C imale su pod od ilovače , a apsida D pod od opeke.5 Glavni i srednji zidovi imaju iznad temelja jednaku debljinu od 95 cm (slika 8).Temeljni zidovi su duboki oko 65 cm , debljine 115-120 cm.

Pronađena opeka bila je različitih dimenzija. Nađena je i opeka sa otiskom pasije noge što je često kod rimskih građevina, u vezi čega postoji nekoliko teza.Prva da to ima veze sa nekim religijskim kultom, druga da su se otisci na opeci našle slučajno i treća najzanimljivija , da su rimski ciglari imali poseban

8

način ispitivanja da li je opeka dovoljno suha tako što su puštali pse da preko nje prelaze. Na opeci nije bilo nikakvih pečata. Jako su važna i tri kamena s natpisima koji su pronađeni godine 1890. Prvi u ranije pomenutoj prostoriji B, visine 150 cm , širine 65 cm i debljine 56 cm , koji na gornjoj strani ima rupu , što nam ukazuje na to da je imao i naglavak (slika 9) postavljen je u čast vitezu Kaju Juliju Silvanu Melaniju od prokuratora Publija Flaminija Pomanala. Tekst po dr. Franji Buliću glasi : C(aio) Jul(io) Silvano
Melanioni eq(uo) publ(ico) Fla(min)i pom(on)ali (ci)v(i) rom(ano). Drugi

kamen je pronađen u dva ulomka (slika 10) , od kojih je jedan ležao u prostoriji A , a drugi u prostoriji B. Na njemu je počasni natpis caru Septimiju Severu (192.-211.). Po čitanju dr. F. Bulića natpis glasi:
Imp(eratoris) Caesaris L(ucii) Septimi S(e)veri<p>ii Pert(i)nacis Aug(usti), Arabic(i), Adiabenic(i), Parthici (Max)imi p(atris) p(atriae) (tribu)nicac (potesta)ti(s) Treći kamen s natpisom nađen je u prostoriji B , i

on je zapravo polovica spomenika izvijesnog Aurelija Vera (slika 11).Taj kamen dimenzija je 55 cm visine , širine 55 cm i debljine 20 cm. Uz natpis se nalazi ornament u reljefu sastavljen od lišća i zavojaka. Doktor F. Bulić ga popunjava i čita ovako: (Imperatori) Caes(ari) M(arco) Aurelio, Imp(eratori) Cases(ari) L(ucio) Aurel(io) Vero,L(ucio) Aelio Aurel(io) C(o)m(modo)... U prostoriji B pronađena su još 4 značajna novčića , prvi od cara Trajana (98.-117.) , koji je do tada najstariji pronađen novac u Gradini6 (Domaviji). Drugi nosi ime Solonine , supruge cara Galijena (259.) , treći iz doba cara Aurelijana (270.-275.) i četvrti novac cara Konstantina velikog (306.-337.) kovan u dvadesetoj godini njegovog carevanja.7 Nađeno je dosta predmeta od bronze , koji su većinom šuplji. Predmeti su pronađeni u svim prostorijama a ponajviše u apsidi D. U prostoriji B pronađen je ljudski desni nožni palac od bronce (slika 12) , malo uveličan u odnosu na prirodnu veličinu, zatim ostatak desnog placa ruke u prirodnoj veličini nađen u prostoriji C (slika 13). Obzirom na to smatra se da je tu postojala najmanje jedna , a možda i dvije brončane statue u prirodnoj veličini , koje su po pretpostavci uništene prilikom provale
9

Varvara u Domaviju. Od brončanih predmeta nađena je i zanimljiva fibula (zihernadla) sa lučastim glavicama na krajevima (slika 14) karakteristične za kraj 3. stoljeća ( i cijeli 4. vijek), te jedna mala fibula oblika karakterističnog za kraj 2 vijeka u područijma Dacije , Panonije i Norika (slika 15). Što se tiče željeznih predmeta najviše je bilo eksera sa čeličnim glavicama promjera do 5 cm , te jedan obični radnički čekić pronađen u prostorji B , koji s jedne strane ima pravokutnu glavu , a s druge strane vertikalnu oštircu. Zatim trnokop , koji je nađen u prostoriji A dužine 25 cm , sa oštricom širine 6,5 cm. Našlo se nešto polomljenog stakla različitih boja. Mnogo je i ilovastih ulomaka od raznovrsnog tipično rimskog posuđa. Možda nije s goreg pomenuti i nalaze olovnog grumenja , olovnog sjajnika , jamu koja je bila puna kreča , fragmenti opeke ... U svom izvješću u Glasniku zemaljskog muzeja BIH godine 1891. rudarski satnik Radimsky daje svoje mišljenje o pomenutoj zgradi : „Toliko se danas već za stalno može reći da je ta zgrada u Domaviji zauzimala glavnije mjesto, pošto su joj oba glavna pročelja bila ukrašena stupovima i pošto su se našli toliki natpisi u njoj i kraj nje. Između pojedninih prostorija te zgrade apsida za cijelo zauzima prvo mjesto , jer samo je taj prostor bio potarcan ciglom i sam tu su zidovi bili obojeni , a tu se nalazi i veliki mramorni postament , na kome je valjda nekoć stajala statua.“ Arheološka iskopavanja u 1890. godini , veoma su značajna jer su na površinu izbacila i devet kamenitih ploča s natpisima , te se pokazalo da pronađeni novac obuhvata vrijeme od Trajana do Konstantina II , odnosno od 90-340 godine nove ere. Na osnovu tog novca bazira se tvrdnja da je varoš Domavija postojala do polovine 4. vijeka.

5) Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi, Vencel Radimsky ,Glasnik zemaljskoj muzeja Bosne i Hercegovine 1891. god 6) odredio dr. Ćiro Truhelka 7) isto

10

Iskopavanje godine 1891.
Iskopavanja se nastavljaju i 1891. godine pod rukovođenjem rudarskog meštra Ljudevita Pogatschnika. Ustanovilo se ubrzo da se Domavija prostirala na sve strane više nego što se to moglo suditi po ruševinim gomilama koje su se tada mogle vidjeti, otprilike do najsjevernije zgrade sela Gradina.Načinjena je i nova skica koju ovdje prilažem.

Znakovi na karti su sledeći iskopane zgrade i zidine ,

- zgrade koje su postojale u selu Gradini , -ruševine pod kojima se pretpostavljalo da su

-

11

ostaci podova od zgrada , groblja.

- razasut građevinski materijal ,

-stara rimska

U svom izvještaju Vencel Radimsky opet pominje ranije otkopanu zgradu , i prilaže njen novi tlocrt, mene su najviše iznenadile drugačije dimenzije iste zgrade. Ranije su pomenute dimenzije 41 metara dužine , i 19,5 metara širine , ali u izvještaju iz 1891. navodi širinu od 33,1 metara i dužinu od 18,7 metara. Prostorija A u novom izvještaju ima dimenzije 4.65 metara (identično kao u izvještaju iz 1890.) i sad dužinu od 31 metara , za koji kaze da je predvorje spojeno sa prostorom B, dužine 31 metara i širine 11.9 metara i sada njena površina iznosi 372.5m2 . Apsidu D sada označava sa C , a sada su tu dva dograđena prvokutna prostora označena sa D i D'. Pored nje je sad ponađena pobočna zgrada dimenzija 14.8 metara dužine i 7.6 metara dužine (sve prikazuje slika 16). U toj sad novoj dogradi nalazi se prostor označen sa E dužine 8 metara i širine 6.65 metara koji ima vrata prema prostoriji B i prostoriji F dimenzija 3.95m dužine i 2,7m širine , pored kojeg je i prostor G dužine 3.95m i širine 3,25m. Radimsky je otkopavajući ovu zgradu primijetio da je i ovdje primjenjen tipično rimski stil gradnje podova sa pregradnim zidićima tj. kanalima (slika 17), koji služe za grijanje podova vrućim zrakom , što je karakteristično u klimatski hladnijim rimskim područjima. Sama činjenica nam mnogo govori o naprednosti rimske civilizacije , koji su u ta davna vremena imali svoj sustav podnog grijanja. Za zagrijavanje prostorija su korištene i ogrijevne cijevi od ilovače kakve su nađene i ovdje. U uglu prostorije B godine 1891. pronađena su dva kamena sa natpisima ,oba od vapnenaca , te jednakih dimenzija visine 120cm , širine 60cm , debljine 46 cm. Natpise je popunio profesor Alfred Domaszewski. Prvi natpis prikazan je na slici 18 , a glasi : IMP (eratori) C(aesari) G(aio) VIBIO TRAEBO NIANO GALLO P(io) F(elici) INV(icito) AVG(usto) ORDO DEC(urionum) COL(oniae) M...... D(omaviae). Dok drugi natpis prikazan u slici 19 glasi : IMP(eratori) C(aesari) G(aio) VIBIO TRAEBON(iano) VELDVM(niano)
12

VOLVSI ANO P(io) F(elici) INV(ieto) AVG(usto) ORD(o) DEC(urionum) COL(oniae) M.... D(omaviae). Oba kamena su počasni spomenici koje je postavilo općinsko vijeće Domavije carevima Gallu i njegovom sinu Volusianu (koji su vladali od 251.-254. god.). Ovi spomenici također su od velike važnosti jer potvrđuju da je polovinom trećeg vijeka Domavija bila kolinija. Ranije , tj. pod vlašću cara Aleksandra Severa (225.-235.) bila je municip. Radimsky smatra da je slovo M , u zadnjem redu natpisa početno slovo nekog nadimka varoši Domavije.

U istoj prostoriji u njenom sjeverozapadnom uglu pronađena su dva ulomka ispisanih spomenika.Prvi od sivog vanpnenca na kome se vide završna slova nekih riječi u prvom redu to je A , u drugom E , a u trećem pola slova C ili možda G. Drugi ostatak je od trahita , ima slova IM , što je sigurno početak riječi Imperator , pa se vjeruje da je to dio spomenika koji je također postavljen u čast nekom caru. Pored južnog zida prostorije B nađena je ploča od vapnenca koja je na gornjoj strani imala udubljenja koja sliče ljudskim stopalima (slika 20).Ploča je djelimično razbijena i komadi su zaliveni olovom. U ovoj zgradi nađeni su još , 16 komada (naknadno još dva bakrena novca u prostoriji D) jako zahrđalog bakrenog novca , mogo komada šuplje lijevenog bronca , ulomak brončanog koluta pravougaonog presjeka promjera 45mm , i mala brončana fibula koja potječe iz srednjeg doba rimskih careva.8Te fibule imaju tu karakteristiku da im se glava završava u pravokutni nastavak u koji se učvrstia spiralna zavojka.One također nisu česte ali su pronalažene sve do skandinavskog sjevera. U glavnoj dvorani B pronađen je i olovni hljeb težine 3 kg koji je na gornjoj površini imao znak II I. Pronađen je i ključ dužine 9 cm , tri
13

ulomka širokih potkova , oštrica od noža , kuka iz zida te 15 eksera različitih veličona. Mnogobrojni ulomci od ilovastih i staklenih posuda također su pronađeni i 1891. godine. Na jednom komadu opeke debljine 6 cm urezana su slova SAT (što je valjda skraćenica od Saturninus). U prostoriji E pronađen je cilindrasti lončić visine 5cm , i promjera 4 cm. U istočnoj pobočno zgradi koja je otkopana te godine pronađen je jedan srebrni i 7 bakrenih novčića , zatim nekoliko komada lijevenog bronca te ruka od bronca koja je po svemu sudeći pripadala nekoj statui (slika 21). Zanimljiva je i pločica od crnog škriljevca dužine 122mm , širine 74mm i 8mm debljine , što je zaparvo paleta koja je korištena pri bojenju raznih predmeta. Istočna pobočna zgrada kako je naziva Radimsky u sebi je skrivala i nekoliko ploha od pečene ilovače , prva dimenzija 58x58x6 cm , druga 55x55x6 cm, treća 56x38x5,5 cm sa dvije rupe u sredini promjera 5cm . Obzirom na dimenzije glavne zgrade , široka vrata , dograde , apsidu , ukrašene zidove , Radimsky smatra da je ova zgrada služila u javne svrhe tj. općinska kuća, kurija varoši Domavija. Ispred zgrade nalazila se široka cesta (oko 10 metara širine) na kojoj je stajao i kameniti žrtvenik Jupitara (slika 4).U zgradi su stajali bornčana statua u prirodnoj veličini , te počasni spomenici cara Marka Aurelija , Lucija Vera , Kommoda , Septimija Severa , Aleksandra Severa , Gala i Volusiana.Zatim počasni spomenik carskog prokuratora i rimskog građanina Kaja Julija Silvana Melanija, te počasnim spomenik prokuratora metallorum Pannononiorum et Delmatiorum Lucija Domicija Erosa. Pomenute godine počelo se i otkopavanjem građevina uz desnu obalu Saske rijeke.Prvo se počelo sa kopanjem jaraka kako bi se ustanovili pravci zidova i došlo se do proširene skupine zgrada. Tom prilikom prvo je pronađeno nešto komada opeke , ostatci ogrijevnog sustava od ilovastih cijevi , čak i cijevi drugačije izvedbe od onih pronađenih ranije , pa su ove po Radimskom služile za ventilaciju , tj. održavanje prostorija suhim a ne za zagrijavanje.Radimsky je pretpostavljao da je tu nekada bio kastrum (vojni logor).Zanimljivi su potom pronađeni natpisi , kojih je bilo dva. Prvi (slika 22) po profesoru Domaszwskom glasi : IMP(eratore) CAES(are) M(arco) AVRELIO ANTONIO PIO FEL(ice) AVG(usto) III ET COMAZONTE CONSVLIBVS VAL(erius) SVPER V(ir) E(gregius) PROC(urator) AR CO AQVAM SVFFICIENTEM I XDVXIT . Ovaj natpis potječe iz godine 220. u kome se kaže da je prokurator srebrnih rudokopa Valerius Super za vrijeme konzula Aurelija Antonija i Camazona u javno kupalište vodovodom naveo vodu.Ime prokuratora Valerija Supera nađeno je na još jednom kamenu koji je nađen prilikom pregrađivanja mosta na Drinjači, taj natpis nam govori da je Valerius Super popravio tržnicu (macellum) koja je razorena u požaru.
14

Drugi natpis (slika 23) pronađen godine 1891. pri otkopavanju uz desnu oblasu Saske rijeke glasi po profesoru Domaszewskom : IMP(eratore) CAES(are) L(ucio) DOM(itio) AVRELIANO AVG(usto) II ET CAPITOLINO CO(n)S(ulibus) AVR(elius) VERECVNDVS V(ir) E(gregius) PRO(curator) ARGENTARIA RVM BALNEVM VETVSTATE CONLAPSVM AD PRISTINAM FACIEM REFORM(a)RE CVRA VIT. Spomenik potječe iz 274. godine , u kojem se kaže da je prokurator srebrnih ruda Aurelijus Verekundus za oba konzula cara Aurelijana i Kopitolina obnovio porušeno kupalište. Oba kamena jako su važno jer se zahvaljujući njima doznalo za imena dvojice prokuratora iz Domavije i odaju lokaciju nekadašnjeg javnog kupatila(terme). Ovo su bili cjeloviti natpisi , a pronađena su još dva mala ulomka sa ostatkom natpisa . Prvi je od trahita i na njemu su vidljiva slova MN . Zatim i jedan malih komadić kamena s natpisom na kome se razaznaju slova A i M. Na drugome su slova bila potpuno izlizana i samim tim ne čitljiva. Blizu njih ležala je i ukrašena glava jonskog stupa od vapnenca(slika 24). U blizini natpisa pronadjena je i glava statue od trahita visine 18 cm (slika 25) , doduše oštećena jer su joj nedostajali nos i gornja usna. U unutrašnjosti kupališta pronađena su dva ostatka natpisa od trahita , na prvom se razaznaju slova MP , a na drugom OC AR RVM. Uz natpise pronađena je i ruka koja drži koplje od trahita, ruka je od lakta do vrha prsta duga 25 cm , a zajedno sa komadom koplja iznosi sve ukupno 61 cm. U istoj prostoriji gdje je pronađena ruka s kopljem našli su se : komadić kamena s natpisom gdje se u gornjem redu može propoznati slovo A i u donjem slovo M , lijevo ljudsko stopalo (slika 26) od trahita 13 cm dužine, na kamenom postamentu širine 13.5cm.Stopalo i ruka sa kopljem zasigurno su ostaci od iste statue jer medjusobno odgovaraju po materijalu ali i veličini, dok ranije pomenuta glava izvjesno pripada drugoj statui.Radimsky dalje tvrdi da je statua od koje su pronađeni stopalo i ruka stajala na postamentu koji je
15

imao natpis , a da su ostaci toga natpisa zapravo tri pronađena već pomenuta kamena ulomka (slika 27).

Nadalje je pronađen postament od žute trahitne sedre sa ostatkom dva ljudska stopala , a uz desno stopalo se može vidjeti i donji dio ptice (orla) što je zasigurno ostatak neke carske statue. Našla se ko tzv. Južnih vrata lučasta fibula kojoj je nedostajala glava (slika 28). Olovni uteg pronađen je nedaleko od trahitnog stopala , imao je klasičan oblik rimskog utega težine 1024 grama.Što se tiče željeznih predmeta nađeno je mnogo eksera , posebno je zanimljivo njih 5 na tzv. južnim vratima sa polukružnom glavicom 55mm promjera kojima su vjerovatno bila okovana vrata koja su nekad tu postojala. Tu su također nađeni i oštrica od noža , polovica konjske spone (slika 29). Zanimljiv je i ostatak staklenog vrča za vodu , i blizu njega pronađen komad stakla sa natpisom koji mu zasigurno pripada. Na natpisu se u gornjem redi vidi vertikalna crta koja bi mogla pripadati slovima I ili T , a u donjem redu se vide slova THE , vjeruje se da bi to mogao biti naziv tvornice stakla. Našlo se mnogo ostataka ilovastih predmeta , zatim opeke koja često na sebi ima određen ornament (slika 30). Bilo je i nešto duguljstih cigli sa ornamentom dimenzija 41x13x5 cm (slika 31). Nađeno je i novca (oko 40 komada) od kojeg je nešto naknado odredio Fridrik Kenner , a to su : 1.Brončani novac, Senatski kov , druga polovica 1 vijeka nove ere. Što ga čini najstarijim nađenim novcem u Domaviji. 2. Srebrni dinar Antonija Paija (138-161. god.) 3.Sestercija od bronca cara Kommoda (180-192. godine) 4.Srebrni dinar Septimija Sevra (192.-211. god.)

16

5. Bakreni dinar , s kraja II stoljeća nove ere vjerovatno od cara Karakale (198217.god.) 6.-9. Četiri bakrena novca Galliena (254.-268. godine) 10.-13. Bilonski dinar i tri bakrena novca Klaudija II Gotika (268-270. god.) 14. Bilonski dinar M. Annija Florijana (276. god.) 15. Bakreni novac Proba (276-282.god.) 16. Bakreni dinar Konstantina Velikog (306.-337. god.) 17. Novac Filipa Arapina col. Viminacium (244.-249. god,) 18. Novac cara Gallijena (254-268. godine.) 19. Novac Klaudija II Gotika (268-270.) 20. Novac Aurelijanov (270-275. god.) 21.-22. Dva novca Probova (272.-282. god.)

8) odredio J. Szombathy godine 1891.

17

Iskopavanja godine 1892. i 1893.

Tokom ljeta godina 1892. i 1893. nastavljeno je sa iskopavanjem Domavije.
Ovoga puta pod rukovodstvom Eduarda Vorličeka jer je 14.02.1892. preminuo Ljudevit Pogatschnik koji je ranije vršio iskopavanja. U primaran cilj ispopavanja ovih godina bio je potpuno otkopavanje kupališta i tribunala, te je otpočeto i prekopavanje nekadašnjeg gornjeg grada Domavije. O svemu ovome pisao je u svom izvještaju Vencel Radimsky u Glasniku zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1894. godine. Ponovno se vratilo iskopavanju onoga što je ranije započeto u prvom redu to je Istočni prigradak kurije (vidi sliku 16) , došlo se do toga da je to pravugaonik dužine 28m i širine 10,8 metara koji je svojim jugozapadnim dijelom zahvatao istočni glavni zid kurije.U toj zgradi ništa osobito nije pronađeno , osim što je u poprečnom kanalu nađeno zidne opeke , ploča od taraca,ogrijevnih cijevi , te ilovastih ostataka. Izvan zgrade u njenoj blizini nađeno je različitih predmeta, važno je pomenuti dva nejednaka ostatka od počasnih kamenova . Na prvome se mogu razotkriti slova ISSIMO(slika 32) , a drugi ima rupu za nasađivanje i na njemu se raspoznaje samo slovo D (slika 33). Zanimljiva je i mala gema od staklene paste na kojoj je naga figura okrenuta na lijevo koja u desnoj ruci drži luk , a u lijevoj neki manji predmet (slika 34). Bila je tu još i fibula dužine 44mm, jedan potpuno izlizan novčić te polukružna glava broncanog klina.Ostatak tankog potkova jedan je od predmeta tad nađenih kao i par igala. Po samoj osnovi Istočne pobočne zgrade i na osnovu pronađenih natpisa može se reći da je ona imala neku javnu svrhu, Radimsky je naziva tribunal. Kada se zgrada tribunala potpuno otkopala krenulo se sa otkopavanjem na sjevernoj strani ceste naspram kurije i tribunala , gdje su otkopani ostaci zgrade koju Radimsky naziva „Kuća sjeverno od kurije.“ (slika 35). Prvo je otkopana prostorija nalik trijemu dužine 26,5 metara ovdje označena brojem 1. Pored nje je drugi trijem označen sa 2 , zatim na južnoj strani su se našle prostorije 3 , 4, 5 i 6. U prostoriji 6 bilo je ostataka nalijevenog lijepa na kamenitom taracu dok su druge prostorije imale standardni glinasti pod. Na sjeveru je zid uz Majdanski potok uz koji je pronađeno mnoštvo ilovastih predmeta te olovnih ploha. Najveća olovna ploha fuga je 75cm , i široka 50cm.
18

Uz istočni zid kuće nađen je komad lapora sa ornamentom, te olovna šipka 70 mm dužine , oko 15 mm debljine. U prostoriji sa brojem 2 nađeno je veća količina bukovog uglja,također i ulomak stupa od vapnenca promjera 35cm brončane fibiule, dosta ostataka od ilovastih posuda i dva komada crvene olovne gleđi. U prostoriji 4 našao se ulomak ulomak željeznog klina sa okruglom pljosnatom glavom. U prostoriji 6 pronađena je provincijalizova korintska glavica od trahita,čija je površina promjera 50cm , što znači da je ona pripadala velikom stupu (slika 36). Što se tiče ilovastih ostataka (neke su bile i ukrašene) , našao se tu fragment crvenkaste lampe , i ostatak sive zdjelice, koja je na dnu bila rupičasta pa je zasigurno služila kao cjediljka. Od onoga što je od ostataka restaurirano treba pomenuti ilovasti pehar bez ručki dimenzija , visine 80mm , prečnika 83mm. Radimsky u izvještaju zaključuje da je i ova zgrada imala neku znamenitu upotrebu u Domaviji.9 Jako značajno i važno bilo je otkopavanje kupališta (terme). Ovom prilikom tu je tlocrt kupališta (slika 37) načinjen 1893. godine , radi lakšeg snalaženja u tekstu.

Dimenzije kupališta u Domaviji nisu tako impozantne kao kupališta Svete Barbare ili centralne toplice u Pompejima, mada svojom površinom dostižu
19

veličinu malih toplica u Pompejima. Površina iznosi 2112m2 , sastoje se od skupine zgrada od oko 52,8 metara dužine i 50,8 metara širine. Vencel Radimsky je u svom izvještaju išao redom objašnjavajući svaku prostoriju ponaosob , budući da to izviješće slijedim u ovom radu krenut ću istom hronologijom. Prostorija 1- Ona s vanjske strane ima pravougaoni oblik ali je unutra potpuno okrugla sa promjerom od 4.68 metara.U otkopanom materijalu tu nađenom našlo se zidnog kamena , lijepa , žmurnjaka i ćeremita. Ulaz u ovu prostoriju vodi iz prostorije označene brojem 5 kroz vrata širine 1,2 metara.Pod u ovoj prostroji bio je crven, a temelj zidova visine je 60cm iznad zemlje.Ovdje je ranije , još 1885. godine pronađena ilovasta lampa (slika 2). Prostorija 2 ima pravougaoni oblik , dužine je 5 metara , i širine 4,46 metara. Ova prostorija imala je tad i jako očuvan zid visine do 180cm , ali je bila bez ulaza , i njen pod bio je nabijen glinom.U ovoj prostoriji nađen je jako zahrđao predmet za koji se pretpostavlja da je bodež, dužine 26cm , odnosno dužina oštrice 18cm i dužina drške 8 cm.Bio je tu i ulomak staklene posude , fragment stupa i nešto laporastih ploha za oblaganje zida od kojih je jedna bila ukrašena lisnim ornamentima (slika 38). Što se tiče ove ukrašene ploče vjeruje se da je ona tu dospjela iz prostorije sa brojem 3 , jer ih je tamo nađeno više. Prostorija 3 izvana je pravougaonog oblika , a unutra već prelazi u polukružni.

Dimenzije su joj 4,7 metara širine i 3,78 metara dužine. Ima ulaz širine 4,3 metra koji je spaja sa prostorijom broj 7. U ovoj prostoriji pored žmurnjaka i ćeremita nađeno je drvenog uglja , komada ciglastog betona i cijevi za ogrijev sa grlićima. Već je pomenuto da je bilo i laporastih ploča sa ornamentima. Ovdje su nešto poslije pronađena dva brončana novca i brus dužine 19cm. Prostorija 4 sa sjevera je zatvorena apsidom na koju su naslonjena dva potporna stupa koji nisu spojeni sa zidom , pa se vjeruje da su napravljeni naknadno. Dužina ove prostorije je 6,45 metara a njena širina 4,9 metara i ima otvor za vrata širine 1.3 metara. Pod ruševinom je pronađeno nešto laporastih ploča (slika 39). Na podu su ležali ulomci arhitektonskih ukrasa od finog vapnenog lijepa ,

20

što znači da je ova prostorija ili po zidovima ili plafonu bila ukrašena arhitektonskim ukrasima od lijepa. Podna površina ove prostorije bila je ukrašena mozaikom (slika 40). Mozaik je naravno sačinjen od više boja i to crvene , zelene , bijele , žute i plave. Vjeruje se da je mozaik urađen nešto kasnije. Ispod mozaika pronađena je i koštana šivaća igla dužine 7,2 cm , te brončana kuka dužine 9,7cm , željezni klinac , veća željezna okovica, i nešto ilovastih ulomaka. Prostorija 5 je malo izdignuta u odnosu na prostroiju 4.Dužine je 4,65 metara , širine 4,34 metara. Ova prostorija je povezana sa prostorijama 1,4,6 i 15 .Tu se našlo ogrijevnih cijevi i ulomaka vapnenaste plohe i ploha od kristalnog vapnenca , vjeruje se da oni potiču iz prostorije broj 4 . Pronađena su tri brončana novca , od kojih je jedan iz vremena Aleksandra Severa , nekoliko željeznih klinaca. Prostorija 6 dužine je 5.3 metara , širine 4,43 metara te ima otvor za vrata u južnom zidu širine 3,15 metara. U prostoriji je pronađeno mnogo ostataka ogrijevnih cijevi sa grlićima , nekoliko komada ornamentirane laporaste ploče čiji su dijelovi nađeni i u prostoriji broj 3.Našlo se tu i deblo stupa od vapnenca promjera 36cm , te jedan Billon ski novac od Proba (272.-282. god.), dva ostatka dna od staklenih posuda i brušeni okrajak jedne veće staklene posude. Prostorija 7 ima dimenzije 5,3 metara dužine , odnosno 4,34 metara širine. Ima otvor prema prostoriji 8 uokviren ciglom širine 1,1 metara. U njoj je nađeno nešto ostataka od arhitektonskih ukrasa te mnogo ogrijevnih cijevi koje se ovdje pojavljuju u dva oblika. Na podu i to u jugozapadnom uglu nađen je hypocaustum (šuplji pod) dimenzija 1.5 x1.5 metara koji se sastoji od dva tavana. Prostorija 8 dužine je 4,34 metara , široka 3,45 metara, imala je dva otvora za vrata koji su je spajali sa prostorijama 7 i 9, dok je pronađen i treći otvor prema prostoriji 15 koji je bio zazidan ciglom. Ovdje je nađeno nešto ogrijevnih cijevi a na zidovima se vide tragovi crvene boje kojom su bili obojeni. Prostorija 9 također je dužine 4,34 metara a ima širinu od 3,3 metara , ima otvore prema prostorijama 9 i 10. Pod njenim istočnim zidom bio je neki zid nalik stupu od opeke visine 80 cm, dug 70 cm , širine 27 cm. Našlo se i ovdje nešto ogrijevnih cijevi. Što se tiče pronađenih stvari nađena su dva komada olova jedan iskovan a drugi rasteljen. Prostorija 10 dužine je 4.74 metara , širine 4,34 metara , nalazi se 95 cm iznad prostorije broj 9 te ima otvor prema toj prostoriji i još jedan prema prostoriji broj
21

16. Uz njen istočni zid nađena su dva reda ogrijevnih cijevi (slika 41).U ovoj prostoriji nije pronađeno ništa , ustanovljeno je da je imala bijeli zid. Prostorija 11 ima dimenzije 4.97 metara dužine i 4,34 metara širine, te otvor vrata širine 1,35 metara ispred vrata su stepenice od cigle koje je povezuju sa prostorijom broj 17 koja je izdignutija za 60 cm. Duž istočnog zida bila je uzidana klupa širine 58 cm i visine 46 cm sa naslonom 30 cm visine. I tu se našlo nešto ogrijevnih cijevi. Pored toga nađena je nedovršena korintska glavica. Prostorija 12 dužine je 4,34 metara , širine 4,03 metara. Zid prema prostoriji 11 bio je potpuno razrušen pa se nije moglo ustanoviti da li je imao otvor prema njoj.Ova prostorija je imala i rezervoar za vodu dužine 70 cm , širine 50 cm , dubine 30 cm u koji je voda iz vodovoda ulazila kroz olovnu cijev promjera 6 cm. Višak vode iz rezervoara odvođen je olovnom cijevi dužine 81 cm i promjera 6 cm.U pomenutom rezervoaru pronađeno je komada drvenog uglja , mnogo ilovastih ulomaka , zasigurno od zdjelica , vrčeva i lonaca. Restaurirana su dva siva vrča ali bez ručica (slika 42). Najznačajniji ilovasti predmet tu je svakako komad okrajka od velike ilovaste posude koja ima natpis na grčkom pismu Glykon (slika 43).Vjeruje se da je to ostatak od kotla u kome se grijala voda za kupanje. Postavlja se pitanje odakle grčki natpis? Radimsky smatra da je u Domaviji bilo grčkih doseljenika pa je pri izradi kotla neki otisnuo svoj pečat. Prostorija 13 duga je 4,42 metara , široka 3,9 metara , u južnom zidu ima otvor vrata širine 1,29 metara. U podu se i ovdje nalazio hypocaustum. Ogrijevnih cijevi i ovdje je bilo, zatim komad dna jedne ilovaste posude i komad okrajka jednog staklenog pehara. Prostorija 14 dužine je 4,42 metara , širine 3,29 metara ima tri otvora , prema prostorijama 13,15 i 18. Pod ruševinom su nađeni mnogi komadi drvenog uglja pomiješani s cijevima za ogrijev , ali obzirom da se ova prostorija nije mogla grijati smatra se da je to dospjelo iz susjednih prostorija.Tu je još pronađen samo brončani novčić iz Aurelijanovog doba (270-275. god.). Prostorija označena brojem 15 nalikuje trijemu , duga je 20,66 metara , široka 3,38 metara. Ova prostorija ima 5 otvora , a na onome prema prostoriji broj 5 ima stepenicu dimenzija 30cm visine , 40 cm široka , 1 m duga.Svi zidovi u ovoj prostoriji bili su bijeli. Ovdje je godine 1891. pronađena fibula , a nešto kasnije i 2 brončana novca ,7 ovećih željeznih klinaca i ostaci dviju vodovodnih cijevi. Ovoga puna nađena je kanalisana laporasta ploča.
22

Prostorija 16 duga je 8,38 metara , a široka 2,92 metara , nalikuje trijemu. U njoj se nalazio kanal između prostorija 10 ,11, 16 i 17 širine 36 cm .Iz ove prostrije dalje se odvajao kanal prema prostoriji 9 ,10 i 23 .U ovoj prostoriji je još godine 1891. nađeno : željezni nož, željezna konjska spona , a ovom prilikom bilonski novac , dva brončana novčića , i srebrna brnjica širine 34mm , i dužine također 34 mm , zatim ostaci mnogih staklenih posuda.Uz zapadni zid ove prostorije nađena je nedovršena glavica od stupa. Prostorija broj 17 također nalikuje trijemu dužine je 9,43 metara , i širine 3 metra . Ima otvore prema prostorijama 11 , 16 , 24, 25 i 26. U ovoj prostoriji pronađena je korintska glavica (slika 44) visine 41,5cm , promjera vrata 31 cm . Prostorija 18 duga je 7,97 m , širine 7,6 m. Ima otvore prema prostorijama 14 i 19. Uz njen istočni zid nađeni su nađeni ostaci cijevi za grijanje sa grlićima i dosta ostataka crijepa. Zanimljiv je podni mozaik u ovoj prostoriji (slika 45). U istočnom zidu nađen je na podu kanal spojen sa hypocaustom iz prostorije 13.Bilo je još nešto olovne gleđi i željeznih klinaca. Prostorija 19 liči na nepravilan trijem dužine je 12,97 metara , širine 2,7 metara.Uz naspram prostorije 18 nađen je stup od 9 komada opeke dimenzija 40x27x5 cm. Ova prostorija ima otvore prema prostorijama 15 , 18 i 20. Od predmeta nađenih ovdje izdvajaju se : željezna okovica zasigurno sa nekih vrata dužine 26,5 cm , i 7 cm širne. Željeznih klinaca i ovdje je bilo , zatim ulomak staklene posude , i jedan veprov zub.Zatim dva dna od ilovastih posuda polovica malog crvenog vrča visine 68 mm , srednje širine 65 mm (slika 46).

23

Prostorija 20 dužine je 10 metara , širine 5,92 metara. Ova prostorija ima otvor prema prostoriji 19 , i u zapadnom dijelu otvor za vrata prema prostoriji 30 širine 4,75 m ispred kojeg je kamenita stepenica. Ovdje je još 1891. pronađen postament sa dvije ljudske glave i orlovskim kandžama, zatim tri kamena s natpisima odnosno fragmenti , lijeva ruka sa kopljem , lijeva ljudska noga i olovni uteg. Ovoga puta nađen je ostatak platforme na kojoj je bio spomenik dužine 36 cm , širine (slika 47). Prostorija 21 širine je 2,6 metara , nalikuje trijemu , i u obliku je slova L .Imala je vrata prema prostoriji broj 22. Tu je nađeno ostataka crijepa , željezni nož čija je oštrica dugačka 10,5 cm , široka 14 mm. Važno je pomenuti i 7 fragmenata žućkaste i zelene ploče. Nađena je i desna ljudska ruka od trahita koja drži neki predmet nalik palici. Prostorija 22 je zapravo trijem , čije istočno krilo ima širinu 3,15 metara, dok je južno krilo široko 2,2 metara.Trijem ima šest otvora za vrata .Utvrđeno je da se ovaj trijem mogao grijati. U njemu nije pronađeno ništa naročito značajno. Prostorija 23 dužine je 8,38 metara , širine 7,16 metara . U sjevernom dijelu istočnog zida ukazao se ciglom zazidan otvor prema prostoriji 16 širine 125 cm , pto će reći da su nekada tu bila vrata. I u ovome prostoru nalazio se hypocaustum. Nađena je tu dugačka bocka (bodež) oblika nalik kašiki, nešto ostataka staklenih i ilovastih posuda. Prostorije 24, 25 i 26 nalaze se jedna pored druge i imaju slične dimenzije. Dužine su 3,7 metara , širina im je 2,89 metara (24), 2,71 metara (25) , 2,82 metara (26).Sve one imaju glineni pod.U prostoriji 24 nađen je predmet za poliranje podova , vapnenastih ploča ili stupova. Dužine je 32 cm , visine 17 cm , širine 12 cm , i jedna izdužena ilovasta svjetiljka. I u prostoriji 25 nađena je izdužena ilovasta svjetiljka , ulomak ilovastog kotla , te ostaci od dva manja kotla. U prostoriji 26 ništa se nije pronašlo. Prostorija 27 ima nepravilan oblik duga je oko 3,7 metara , a šitoka 3,5 metara. Imala je pod od kamena . Bilo je u njoj komada rude , ćeremita , staklenih ostataka, staklenih ploča , ostataka od zdjela , većih lonaca . Nešto kasnije nađen je i veprov zub. Prostorija 28 ima također nepravilan oblik i njene dimenzije su 7,15 metara dužine , odnosno 3,5 metara širine. Imala je pod od teraca. U ovoj prostoriji ništa nije pronađeno. Prostorija 29 dosta je zanimljiva kada je u pitanju ono što je pronađeno , jer je ovdje naime pronađen donji dio počasnog kamena. Dimenzije same prostorije su 4,42 metara , širina 2,7 metara. Tekst na

24

pronađenom kamenu (slika 48) glasi : PRO(curator) Aug(usti) PRO SAL (ute sua) ET SAVRV(m) V(otum) L(ibins) S(olvit). Prosorija 30 ima pravougaoni oblik dimenzija 4,8 metara dužine , 2,38 metara širine. Ona ima dvije stepenice dužine 4,72 metara , širine 54 cm , visine 29 cm. U njoj ništa nije pronađeno. Prostorija 31 dužine je 11,75 metara , širine 5,05 metara , Imala je hypocaustum , nad kojim je nađeno mnogo ogrijevnih cijevi sa grlićima. U zapadnom zidu našla su se dva uzidana stupića od lomljenog kamena.dužine su 90cm , širine 60 cm , a visoki su 30 cm.Što se tiče pronađenih predmeta , bio je tu jedan veći željezni klinac , zatim okrugla ilovasta lampa (slika 49) promjera 56 mm , jedan brus , i ulomak glatke vapnenaste ploče debljine 2 cm. Prostorija 32 je nepravilnog oblika širine 7,7 m , i ima otvor na južnoj strani prema prostoriji 33 širine 1 m. Ovdje je nađen samo ulomak glatke mramorne ploče debljine 2 cm. Prostorija 33 liči na trijem dužine 4,8 metara i širine 4,25 metara.Pod ove prostorije bio je od gline i imala je otvor u prostoriju 33 širine 80 cm. U njoj su još ranije , odnosno godine 1891. nađena dva natpisa iz 220. i 224. godine (slike 22 i 23) kao i glava jedne statue (slika 25),dva fragmenta natpisa i glava jonskog stupa. Prostorija 34 dužine je 4,1 metara , širine 3,87 metara. U njoj su nađeni trahitni ulomak sa palmetom , veći željezni klinac , tri ostatka od staklene ploče i nešto ulomaka od ilovastih posuda. Prostorija 35 je otvoreni trijem , širine 17,6 metara koja vodi do otvora za vrata u prostoriji 38.Našlo se u njoj ostataka velike crvene ilovaste posude. Prostorija 36 dužine je 3,87 metara, širine 2,42 metara i ima otvor prema prostoriji 37 širine 1 metar . Ni u ovoj prostoriji nije ništa pronađeno. Prostorija 37 dužine je 12,55 metara , širine 7,1 metara . Pred vratima koja vode u prostoriju 39 nađen je ovdje ulomak glatke vapnenaste ploče , zatim pred vratiam prema prostoriji 34 nađen je vapnenac koji nalikuje podnožju statue.Nađena su i dva ulomka stupa promjera 35 cm, pored toga i jedna vapnenasta ploča dimenzija 90x80x28 cm sa rupom na sredini.Što se tiče ostalih predmeta tu se našao jedan potkov , nekoliko brončanih novčića , jedan manji bodež i dva staklena ostatka. Prostorija 38 dužine je 12 metara , širine 4 metra , njene zidine bile su posve razvaljene i u njoj ništa nije pronađeno. Prostorija 39 dužine je 6,51 metara , širine 3,87 metara. Vezana je ovotima sa prostorijama 37 i 40. Osim toga nađen je i jedan zazidan otvor na njenom zapadnom kraju. U njoj je nađena vpnenasta kocka stranica dužine 70 x 53 cm. Zatim 33 željezne kuke koje su sa jednim ili dva klinca bile prikovane za gredu.Zanimlivo je to da su baš tekve identične kuke nađene u razavlinama rimskog kupališta u Deutsch-Altenburgu na Dunavu ( u Austriji) koje su služile za držanje ilovastih ploča na tavanicama. Ukupan broj ovih kuka pronađen u
25

Domaviji je 37. U ovoj prostoriji nađeni je još željeznih klinaca ,i ostataka staklenih posuda različitih veličina. Prostorija 40 dužine je 12,55 metara , širine 4,83 metara. Ova prostorija ima otvore prema prostorijama 39 , 42 , 43 i 44 . Pod ruševinom te prostorije nađeno je mnogo cijevi , imao je i hypocaust. Nađeno je i nešto ilovastih ploča. Tu je nađena dvostruka željezna kuka , za koju se pretpostavlja da je nekako došla iz prostrorije 39. Našlo se dosta ostataka staklenih i ilovastih posuda. Prostorija 41 dužine je 4,85 metara širine 3,87 metara, završava se u polukrugu. Pod ove prostorije je 82 cm niži nego u prostoriji 39. Željeznih klinaca i ovdje je bilo a njihov oblik pokazuje slika 50. Pored toga bilo je ostataka ploča , staklenih i ilovastih posuda. Prostorija 41 dužine je 4,85 metara , širine 3,87 metara. U njoj su nađene tri dvostruke kuke , pet željeznih klinaca , ostatak ilovaste posude koja je ocakljena olovnom cakleni. Prostorije 42 , 43 i 44 su zapravo male ćelije , koje imaju dužinu 2,86 metara (42) , 2,72 metara (43) , 2,24 metara (44) ,a imaju jednaku širinu od 1,55 metara . U betonu prostorije 44 nađen je uzidan brončani novac iz doba Galliena.Zapadno od ove prostorije pronađen je zid , za koji se vjeruje da je pripadao ogradi koja se nalazila oko ove građevine. Istočno od tog zida nađen je brončani novac i ulomak ručnog žvrnja (mlina). Posljednja prostorija 45 je nepravilnog oblika , u njoj su nađena četiri obrađena vapnenca prvi je dimenzija 130x90x33 cm , drugi 100x43x30 cm , treći 67x64x30 cm, četvrti 64x60x23 cm. Zidine ove građevine uglavnom su od lomljenog kamena.Uglavnom je to kamen iz okoline , trahit , kvarcit i vapnena sedra. Za stupiće hypocausta upotrebljavana je opeka. Dok su sve natkrivene prostorije bile natkrivene žmurnjakom ili ćeremitom. Prostorije 5 -10 , zatim 16 i 23 Radimsky smatra najstarijim prostorijama ove građevine , što znači da ostale smatra naknadno dograđenim. Za prostoriju 23 smatra da je bila caldarium odnosno vruća kupka za znojenje , a da je naknadno njena svrha promjenjena. U prostoriji 16 bio je smješten alveus odnosno korito za kupanje u toploj vodi.Prostorije 8 i 9 bile su za kupanje u hladnoj vodi, dok je prostorija 10 bila za presvlačenje. Prostorije 5,6 i 7 bile su čekaonice odnosno zabavljališta prije ili poslije kupanja. Trijem 33 je dovodio u kupke , a pretpostavlja se da je bio povezan čvrstim kamenitim mostom sa suprotnom obalom Saske rijeke. Prostorije 34, 36 , 37 , 39, 40 , 41 , 42 , 43 i 44 , su sudeći prema nacrtu kupki u Pompejima činile ženski dio kupališta. Prostorije 34 bila je predsoblje u kome su sluškinje čekale gospođe dok su se kupale, iz te prostorije dolazi se u prostoriju 37 tj. tepidarium odnosno gdje se čekalo na kupku. Prostorija 36 u koju se ulazilo iz tepidarija valjda je bila odaja kupališnim podvorkinjama , gdje su se možda i čuvale dragocjenosti onih koji su se kupali.
26

Druga vrata iz tepidarija (37) vode u apodyterium (39) odnosno prostoriju za presvlačenje. Zapadno od apodyteriuma je jedan polukružno ograđen prostor 41 , koji je zasigurno bio bazen za hladno kupanje (frigidarium). Druga vrata u južnom zidu apodyterija vodila su u prostoriju 40 koja je po svemu sudeći bila ženska sauna (caldarium).U toj prostoriji osim šupljeg poda tj. hypocaustum-a nalazile su se uz istočni zid cijevi za grijanje. Prostorija 48 nazidana je na ženske kupke ali je naspram njih potpuno zatvorena i do nje se može doći jedino kroz vrata iz dvorišta odnosno prostorije koju smo označili sa 35. Pod u prostoriji 38 je od kamenitih ploča ,smatra se da su u ovoj prostoriji bili kotlovi u kojima se grijala voda. Što se tiče otvora za oticanje upotrijebljene vode oni nekim čudom nisu pronađeni u podovima bazena 41 do 44. Za prostoriju 29 se vjeruje da je bila odaja podvornika i u kojoj su se također mogle čuvati dragocjenosti onih koji su se kupali.Iz prostorije 30 moglo se ući u trijem 22 ili pravo u različite odaje muškog kupališta ili se pak preko stepenica išlo u dvorište odnosno prostore označene sa 20 i 21. Iz tog dvorišta dalje se moglo doći južno kroz trijem 22 do samih kupki koje su sačinjavale južni dio cijelog kompleksa zgrada, kao i sjeverno kroz trijem 19 u prostorije za konverzaciju i u druge dijelove muških kupki.Prostoriju 20 na istočnoj i južnoj strani obuhvata prostorija 21 , a duž sjeverne i istočne strane prostire se 2 metra širok trotoar , pa je zasigurno prostroija 20 bila samo dvorište , odnosno ambulatio tj. mjesto za šetnju prije i poslje kupanja. Prostorija 21 je bila natkriveno šetalište , otvoreno prema dvorištu 20 , čiji su stupovi stajali na ostacima temelja. U svakom uglu prostorije 21 nalazio se u podu po jedan temelj od opeke na kome su vjerovatno stajale statue.Kad iz dvorišta 20 i natkrivenog šetališta 21 krenemo kroz vrata u južnom zidu prostorije 21 onda opet dođemo u pravougaoni trijem 22 u koji se može ući i ravno iz predvorja 30 .Trijem 22 se mogao i zagrijavati . Kroz još jedna vrata ide se u prostoriju 23. Ovdje tepidarium nije bio uređen za zagrijavanje , pa je valjda kao onaj u muškim kupkama malih toplica u pompejima ili kao u ženskim kupkama u Domaviji grijali mangalama. Zapadno se tepidaria hvata prostorija 31 caldarium u muškim kupkama , u koju se ulazi iz trijema 22 te se grijala kao hypocaustom . Praefurnium od koga je samo nađen kanal bio je uz spoljašnji zid istočnog dijela polukružne apside toga caldarija. Ako pođemo kroz istočna vrata trijema 22 u trijem 15 kome je pod podmom stroj za grijanje , i dalje prema jugu u trijemove 16 i 17 onda nailazimo sa istočne strane na pet manjih prostorija 8 , 9 , 10 , 11 i 12 od kojih su samo dvije vezane otvorima vrata sa sa trijemovima 16 i 17. Iz trijema 17 silazi se niz dvije stepenice od kojih je svaka visoka 30 cm, u prostoriju 11 koja je imala i klupuduž isočnog zida može se reći da je ona bila bazen za kupanje (piscina). Tri mala ćelije 24 , 25 i 26 uz zapadnu stranu trijema 17 smatraju se također bazenima za kupanje.Kao apodyterium odnosno odaja za presvlačenje za ta četiri kupališta sliužila je prostorija 17 koja nalikuje trijemu. Ranije se za prostoriju 10 mislilo da je apodyterium ali to je malo vjerovatno zbog njenog
27

položaja i nepristupačnosti , pa je ona moža bila samo prostor za čekanje prije kupanja ili tome slično.Kroz vrata sjevernog zida prostorije 8 ulazilo se nadalje u bogatije uređene kupališne prostorije za konverzaciju tj. prostorije 1 , 3 , 4 , 7 , 13 i 18 . Što se tiče nepravilnih prostorija 27 , 28 , 32 i 45 , samo se pretpostavlja da je prostorija 27 bila kuhinja, ostailma se namjena nije mogla odrediti. 9 U ovim kupkama nije nađeno mnogo stvari a razlog za to je da su možda Rimljani odlazeći sa sobom ponijeli sve što se moglo ponijeti a ono što je ostalo varvari su ili odnijeli ili razorili. Može se vjerovati da su jedan dio predmeta sa sobom odnijeli i kopači blaga , tj. oni koji su ranije kopali po ostacima rimskog grada vjerujući da će pronaći blago. Ovdje prilažem tabelu u kojoj su dimenzije i oblici prostorija radi boljeg pregleda i uspoređivanja.

9) Izvještaj o iskopinama u Domaviji kod Srebrenice u godinama 1892. i 1893. , Vencel Radimsky, Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1894. godine

28

Tabela 1 Oznaka prostorije Prostorija 1 Prostorija 2 Prostorija 3 Prostorija 4 Prostorija 5 Prostorija 6 Prostorija 7 Prostorija 8 Prostorija 9 Prostorija 10 Prostorija 11 Prostorija 12 Prostorija 13 Prostorija 14 Prostorija 15 Prostorija 16 Prostorija 17 Prostorija 18 Prostorija 19 Prostorija 20 Prostorija 21 Prostorija 22 Prostorija 23 Prostorija 24 Prostorija 25 Prostorija 26 Prostorija 27 Prostorija 28 Prostorija 29 Prostorija 30 Prostorija 31 Prostorija 32 Prostorija 33 Prosotrija 34 Prostorija 35 Prostorija 36 Prostorija 37 Prostorija 38 Prostorija 39 Prostorija 40 Prostorija 41 Prostorija 42 Prostorija 43 Prostorija 44 Prostorija 45 Oblik prostorije Okrugli Pravougaoni Polukružni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Nepravilan Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Pravougaoni Nepravilan Nepravililan Pravougaoni Pravougaoni Paravougaoni Nepravilan trijem pravougaoni otvoreni trijem pravougaoni pravougaoni pravougaoni pravougaoni pravougaoni pravougaoni mala ćelija mala ćelija mala ćelija nepravilan Dužina (m) 4.68 (prečnik) 5,00 4,70 6,45 4,65 5,30 5,30 4,34 4,34 4,74 4,92 4.34 4,42 4,42 20,66 8,38 9,43 7,97 12,97 10.00 10,00 3,15 8,38 3,70 3,70 3,70 3,70 7,15 4,42 4,80 11,75 7,70 4,80 4,10 1,76 3,87 12,55 12,00 6,51 12,55 4,85 2,86 2,72 2,24 Širina (m) 4,46 3,78 4,90 4,34 4,34 4,34 3,45 3,30 4,34 4,34 4,03 3,90 3,29 3,38 2,92 3,00 7,60 2,70 (i 2,27) 5,92 2,60 2,20 7,16 2,89 2,71 2,82 3,50 3,50 2,70 2,38 5,05 4,25 3,87 12,50 2,42 7,10 4,00 3,87 4,83 3,87 1,55 1,55 1,55

29

Komunikacija

Svjetski poznata karta nazvana „Tabula Peutingeriana“ prikazuje cestu koja je
vodila iz Sirmiuma (današnja Sremska Mitrovica ) u Gensis (mjesto u Centralnoj Srbiji čiji je položaj teško odrediti) , preko stanice Ad Drinum (Loznica) u Argentariju. Po ovoj karti cesta dalje vodi u Stanecli (blizu Blažuja) , koja se tu spajala sa pravcima iz zapadnih dijelova Bosne i sa Solunom. Naznake razdaljine između Argentarije i ovih mjesta u karti nije naveden pa se ni njen položaj naknadano nije mogao odrediti , Argentarija se tražila oko Vareša , Olova i u Sreberniku.9 Po našem velikom stručnjaku Ćiri Truhelci , ova cesta je zasigurno išla uz rijeku Drinu, koji je jednim dijelom otkrio i tragove ove ceste, otprilike 1890. godine. Prve ostatke ove ceste Truhelka nalazi u Voljevici , u svome izvješću kaže da je na sred polja pronašao ostatke rimskih zgrada skrivene u grmlju , a usred njih i ostatak rimskog miljara zakopanog u zemlju. On navodi da su tih godina radnici kopajući novu cestu BratunacSkelani naišli na staru kaldrmu u dužini 7,5 km koju su upotrijebili za tadašnju novu cestu. Dr. Truhelka je ustanovio da je pravac te ceste tekao dolinom uporedo s rijekom Drinom. Cesta je bila široka 4 metra, i kako navodi Truhelka ona prolazi ispred ušća Saske rijeke ne odvajajući se prema Domaviji , tako da je sa Domavijom bila spojena samo stazom , no Pogatchnik se s time ne slaže i ne vjeruje da su Rimljani poznati kao brižni i vrsni graditelji cesta jedan tako važan grad ostavili izvan tako značajne komunikacije. Kod HanBjelovca nađen je jedan znamenit spomenik (slika 51) , zatim je kod Sikirića nađeno nešto novca , na dubini od oko 40 cm , pri gradnji nove ceste , a zatim i ostaci lonca.Što se tiče tih novčića imopozantan je njihov broj od 870 komada , od čega su 4 srebrena i 866 bakarnih.Svi ovi novčići debljine su 3 mm , a promjera od 3-3,5 cm. Ovi novci doznalo se kovani su u gornjoj Meziji ( rimska pokrajna na području današnje Srbije , Bugarske i Rumunjske).i to u njenom glavnom gradu Viminiciju ( današnji Požarevac), u III vijeku nove ere. Neki od ovih novčića njih 51 su bili posve izlizani pa se nisu mogli ni odrediti ali ostalih 815 bilo je očuvano pa je utvrđeno je da pripadaju ovim vladarima:
30

Marcus Antonius Gordianus III 222.-244. godine 82 komada Marcus Julius Philippus I 204.-249. godine , 382 komada C. Mess. Quintus Trajanus Decuis 201.-251. godine 143 komada Herennia Etruscilla (žena Decijeva) 30 komada Herennius Etruscus (sin Decijev) 9 komada Cajus Vibus Trebonianus Gallus 207.-254. godine , 69 komada Cajus Vibius Volusianus umro 254. god. 25 komada Aemilianus M. Jul. 208-254. god. 7 komada Cajus Valens Hostilianus Messius Quintus rodjen. 251. god. 66 komada Otacilia Severa (žena Filipa I) 2 komada Što se tiče 4 srebrena novca bila su dva Trebonijana Galla , jedan Valeriana(Publ. Licinius god. 190-263) , dok je jedan izlizan . Pronalazak ovog novca značajan je jer nam pokazuje da su u III vijeku kolonije počele svoj samostalni razvoj , na štetu Carstva , jer do III stoljeća sav novac je kovan isključivo u Italiji a već u III stoljeću pojedine kolonije počinju same o svom trošku kovati novac , što je dovelo do određene financijske krize u Rimu jer se novac kovao ne samo u Meziji već i u Daciji , Sisciji, Sirijumu i Akvileji. Novci nađeni kod Sikirića zasiugurno su se odnosili na rudnike u Domaviji. Pored ceste nedaleko od nalazišta bilo je rimsko groblje sa 50 grobnica gdje je bilo i ukrašenih nadgrobnih spomenika (slika 52 i 53).

31

Zatim je tu nađeno i komada tesanog kamena , komad stupa što je sigurno ostakak negdašnje građevine. Naspram Tegara dolina Drine se sužava , tako da je tu od stare ceste slabo šta tad bilo ostalo , pa na cestu Truhelka dalje nailazi tek u Petričkom polju gdje saznaje da su seljaci pri oranju na dubini od oko 30cm naišli na sloj kamena širine 3-4 metra što su zasigurno bili ostaci rimske ceste. Nadalje je tek kod Skelana naišao na izgubljeni trag ceste gdje je pronašao ispod sela 20 komada tesanog kamena veličine do 1m3 koji je tvrdi on pripadoa nekoj velikoj zgradi . Među ovim kamenom ležao je i kišom ispran spomenik (slika 54) sa natpisom : „Imp(eratori) caes(ari) M(arco) Aur(elio) Severo Antonino pio Aug(usto) divi Severi f(ilio) arabico , adiab(enico) , parthicio , (principi juventutis) maximo p(atri) p(atrie) trib(unicia) pot(estate) co(n)s(untatus) IIII d(edicavit) (municip. od. col.)“ Ovaj spomenik podignut je caru Karakali (188.-217. god.) po smrti njegova oca Severa godine između 211. i 217. Tu blizu pronašao je dr. Truhelka i otkrivene ostatke rimskog zida. 10Jedan kilometar od tih razvalina kod Skelana gdje se dolina ponovno širi vidjele su se razvaline prave naseobine. Nekih 300 metara od tih razvalina po kazivanju seljaka Muje Zrnića pronađeno je pri oranju ostatak zida prekriven šarenim kamenicama , za šta Truhelka vjeruje da je bio mozaik. Cesta se nadalje prema Bratuncu mogla razaznati , gdje je opet 4 metra široka i sa krajeva zarubljena velikim kamenjem , ima glatku kaldrmu i ide uporedo sa Drinom od koje je udaljena 300 metara, cestu je Truhelka razotkrio do Đurđevca gdje joj se gubi trag. Ali se znao daljni pravac nekadašnje ceste , jer je prva stanica iza Višegrada bila Rogatica odakle bi se dalje vezala prema Stanecli (Blažuju).

10) Rimska cesta u kotaru srebreničkom , dr. Ćiro Truhelka , Glasnik zemaljskog muzeja BIH , 1891. god.

32

Cesta i naselja uz srednji tok Drine
Komunikacija uz srednji tok rijeke Drine zahvata veliki ugao Drine od
Đurđevca do Drinjače . Od Bratunca do Đurđevca gdje je ustanovljen trag ceste nalaze se ostaci rimskih naseobina. Kod Voljevice otkriveni su ostaci rimskih građevina i jedan miljokaz.Dalje cesta ide niz Sasku rijeku , a u Sikiriću otkriven je veliki depo rimskog novca ,a blizu tog nalazišta je i rimsko groblje sa spomenicima.Kod Skelana ustanovljeni su mnogobrojni ostaci naselja.Gdje se opet javljaju tragovi ceste u vidu kamenitih ploča.Dalje od Đurđevca se kao što je već pomenuto trag cesti gubi.Tokom svojih istraživanja u antičkoj Domaviji i njenoj okolini Vencel Radimsky je otkrio ostatke rimske ceste koja je vodila dolinom Saske rijeke između Domavije i Bjelovca , na osnovu toga i zbog značaja rudarskog centra Domavija , Radimsky zaključuje da se tu ne radi o običnoj stazi već o pravom kolskom putu tj. cesti.Kasnije je kod Gradine nađen miljokaz sa posvetom carevima Trebonijanu i Volusijanu čime je potvrđeno da je tvrdnja Radimskog bila opravdana.11 Uz cestu Drinjača-Đurđevac nalazi se veći broj rimskih naseobina , od kojih se najznačajnije nalaze u Gradini kod Sasa i u Skelanima.U Gradini je kao što znamo ustanovljeno da se nalazila Domavija sjedište rudarske uprave i centar rudarskog distrikta Argentarije. Po rimskim nalazima poznato je i nekoliko obližnih mjesta. U Loznici su pronađeni ostaci rimskog naselja i groblja , , iz Biljače je poznat nadgrobni natpis na grčkom jeziku , iz Bjelovca razni rimski artefakti i primjerak novca Aleksandra Severa . U Sikiriću je otkriven depo rimskog novca iz III vijeka , dok rimskih spomenika ima u Voljevici. Mjesto Mihaljevići na Drini sjeverno od Bratunca predstavljajlo je važnu saobraćajnu tačku. Na Crkvini u Mihaljevićima nalaze se rimski građevinski ostaci po prilici to je bila utvrda koja je osiguravala komunikaciju dolinom Drine.U Bratuncu je rimsko naselje na čijem groblju su sačuvani arhitektonski dijelovi , građevinski materijal i nadgrobni spomenici. Iz Drinjače su poznata dva natpisa jedan ukazuje na Drinjaču kao važnu saobraćajnu raskrsnicu.Dok je drugi u kome se pominje Domavija zasigurno dopremljen iz Domavije, jer je Drinjača bila u sastavu rudarskog regijona Domavije.Ostaci naselja nađeni su i u Tegarama uzvodno od Sikirića. Skelani na Drini su druga po važnosti rimaska naseobina u području Istočne Bosne. Ovdje su nađeni ostaci rimskog naselja i otkriveni razni spomenici iz rimskog doba. Ruševine zauzimaju veliko prostranstvo i ukazuju na to da su Skelani bili značajan privredni i strategijski centar u Podrinju . Tu su se našli i ostaci rimske ciglane . Kod Skelana zasigurno je postojao prelaz preko Drine u Bajinu Baštu , gdje je također bilo rimsko naselje. Rimsko naselje u Skelanima bilo je uređeno kao gradska samoupravna opština. Po jednom natpisu koji je sadržao tekst P. Aurelius princeps civitatis Dindariorum , možemo reći da je tu bilo naseljeno pleme Dindari.Okolinu Skelana poznajemo po brojnim arhitektonskim dijelovima i nadgrobnim spomenicima iz Crvice , po nadgrobnim natpisima iz Osatice i žrtveniku iz Žgunjeva Polja. Srebrenički kraj
33

a naročito njegov dio uz Drinu spada među najnaseljenije krajeve Bosne i Hercegovine u rimsko doba. To je svakako najbolje nastanjeno područje na Drini koje je već od kraja prvog stoljeća nove ere imalo lijepo uređene gradske centre , te su u tom području bili razmješteni stalni garnizoni. Daljnjem razvitku ovog područja doprinijeli su rudnici i dobre komunikacije koje su ga vezale sa susjednim oblastima. Prema geološkim podacima u Istočnobosanskoj rudonosnoj oblasti nalaze se olovna , olovno-cinkana i bakarna rudišta među kojima su najznačajnija olovnocinkana rudišta kod Srebrenice.Rudarska djelatnost izuzev Domavije na tom području nije dovoljno istražena. Nalazi iz Domavije pokazuju da je srebrenički rudarski reon igrao značajnu ulogu u životu ovog dijela Rimskog Carstva. No svakako su poželjna detaljinija ispitivanja rudarskih jama u Sasama i na planinama Liscu i Kvarcu , te pretraživanje širih predjela Sase-Gradina u cilju upoznavanja sa tragovima antičkog rudarstva.

11) Antička naselja i komunikacije u BIH , Esad Pašalić , Sarajevo , 1960. godine

34

Literatura

1) Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi , Vencel Radimsky , Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1891. godina 2) Rimski natpisi u Srebrenici , dr. Franjo Bulić , Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1891. godina

3) Rimska cesta u kotaru srebreničkom , dr. Ćiro Truhelka , Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1891. godina. 4) Prekopavanje u Domaviji kod Srebrenice godine 1891. , Vencel Radimsky,Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1892. godina

5) Izvještaj o iskopinama u Domaviji kod Srebrenice u godinama 1892. i 1893., Vencel Radimsky , Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1894. godine 6) Antička naselja i komunikacije u BIH , Esad Pašalić , Sarajevo 1960 god.

7) Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji , Centar za balkanološka ispitivanja, Godišnjak XV knjiga 13 , Sarajevo 1977.godine

8) Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Enver Imamović, Sarajevo 1977. godine

35

PRILOZI :

Naselja u okolini Srebrenice

36

Rimski nadgroni kamen koji je pronađen uzidan u pravoslavnu crkvu u Sasima

Bronzani komad pronađen 1890. godine u Gradini (Domaviji)

Fibula , komadi opeke i cilindrični lončić nađeni 1891. godine u Domaviji

Ploha sa dvije rupe na sredini promjera 5 cm nađena 1891. godine u Domaviji

37

Ogrijevna cijev sa grlićem

Komad lapora sa lisnim ornametnom , iskopan 1892. godine u Domaviji

38

39

Nacrt kastruma iz 1891. godine

40

Sadržaj
Uvod ........................................................................................................ 2 Iskopavanja do 1890. godine ............................................................... 4 Iskopavanja godine 1891. .................................................................... 11 Iskopavanja godine 1892. i 1893. ......................................................... 18 Tabela 1 .................................................................................................. 29 Komunikacija .......................................................................................... 30 Cesta i naselja uz srednji tok Drine ...................................................... 33 Literatura ................................................................................................. 35 Prilozi......................................................................................................... 36

DOMAVIA
Emir Nišić Tuzla

2011.