TRILOGIJA Naslov izvornika Henry Milier BLACK SPRING HENRY MILLER CRNO PROLJEĆE S engleskoga preveo ZLATKO CRNKOVIC

1978 OTOKAR KERŠOVANI - RIJEKA CRNO PROLJEĆE Tisak: »RIJEČKA TISKARA«, Rijeka Mogu li biti kakav mislim da jesam ili kakav drugi misle da jesam? Evo ovdje ovi reci postaju ispovijed pred mojim neznanim i nepojmljivim Ja, neznanim i nepojmljivim za mene. Evo ovdje stvaram legendu u kojoj moram sahraniti sama sebe. Miguel de Unamuno ČETRNAESTI OKRUG STO NIJE NA OTVORENOJ ULICI LA2NO JE, IZVEDENO, TO CE RECI LITERATURA. Ja sam patriot — Četrnaestog okruga u Broo-klynu gdje sam odrastao. Ostatak Sjedinjenih Država ne postoji za mene osim kao pojam ili historija ili literatura. Kad mi je bilo deset godina, iščupali su me iz rodne grude i presadili na groblje, lute-r a n s k o groblje gdje su nadgrobni spomenici bili uvijek u redu, a vijenci nisu nikad venuli. Ali sam se rodio na ulici i odrastao na ulici. »Posttehnička otvorena ulica gdje najljepša i naj-sablasnija željezna vegetacija itd....« Rođen pod znakom Ovna koji daje vatreno, aktivno, snažno i ponešto nemirno tijelo. S Marsom u devetoj kući!' Roditi se na ulici znači skitati se cio život, biti slobodan. Znači nesreću i nezgodu, dramu, kretanje. Znači nadasve san. Harmoniju irelevantnih činjenica koja daje vašem skitanju metafizičku pouzdanost. Na ulici naučite kakvi su uistinu ljudi; inače, ili poslije, izmišljate ih. Što nije na otvorenoj ulici lažno je, izvedeno, to će reći literatura. Ništa od onoga što se naziva »pustolovinom« ne može se mjeriti s čari ulice. Svejedno je letite li na 1 U horoskopu postoji dvanaest »kuća« koje predstavljaju pojedine planete. (Prev.) 11 Pol, sjedite li na dnu oceana s notesom u ruci, obi-đete li devet gradova jedan za drugim ili, kao Kurtz1, plovite uz rijeku i poludite. Ma koliko bio napet, ma koliko bio nesnosan položaj, uvijek ima izlaza, uvijek ima poboljšanja, utjeha, naknadi, novina, vjera. Ali nekad nije bilo ničega od svega toga. Nekad je čovjek bio slobodan, divalj, krvoločan ... Dječaci koje si obožavao kad si prvi put sišao na ulicu ostaju s tobom do kraja života. Oni su jedini pravi heroji. Napoleon, Lenjin, Al Capone — sve je to izmišljotina. Meni Napoleon nije ništa prema Eddieju Carneyju od kojeg sam dobio prvu modricu ispod oka. Nijedan čovjek kojeg poznajem ne čini mi se toliko veličanstven, toliko dostojanstven, toliko plemenit koliko Lester Reardon koji je, še-tajući se samo niz ulicu, ulijevao strah i divljenje. Jules Verne nije me nikad odveo na mjesta koja bi Stanley Borowski istresao kao iz rukava kad bi pao mrak. Robinsonu Crusoeu nedostajalo je mašte u usporedbi s Johnnyjem Paulom. Svi ti dječaci iz četrnaestog okruga imaju još čari. Nisam ih izmislio ni zamislio: bili su živi. Imena im zveče kao zlatnici — Tom Fowler, Jim Buckley, Matt Owen, Rob Ramsay, Harry Martin, Johnny Dunn, a da i ne spominjem Eddieja Carneyja ili velikog Lestera Rear-dona. Pa čak i sad, kad kažem Johnny Paul, imena svetaca ostavljaju mi trpak okus u ustima. Johnny Paul je bio živi Odisej Četrnaestog okruga; što je kasnije postao vozač teretnjaka, irelevantna je činjenica. 1 Glavna osoba iz romana Josepha Conrada »Srce tame*. (Prev.) 12 Prije velike promjene čini se da nitko nije primjećivao da su ulice ružne ili prljave. Ako su glavni kanali bili otvoreni, začepio si nos. Ako si brisao nos, našao si u rupčiću bale, a ne svoj nos. Bilo je više unutrašnjeg mira i zadovoljstva. Bilo je krčmi, hipodroma, bicikla, lakih žena i konja kasača. Život je još bezbrižno tekao. Bar u Četrnaestom okrugu. U nedjelju ujutro nitko nije bio obučen. Ako je gospođa Gorman sišla u kućnoj haljini, sa sramotom u očima, da se pokloni svećeniku — »Dobro jutro, oče!« — »Dobro jutro, gospođo Gorman!« — ulica se očistila od sveg grijeha. Pat McCar-ren nosio je rupčić na repu svog redengota; tu je lijepo pristajao i bio mu pri ruci, kao djetelina u njegovu zapučku. Na pivu je bilo pjene i ljudi su zastajkivali da poćaskaju. U snovima se vraćam u Četrnaesti okrug kao što se paranoik vraća svojim opsesijama. Kad mislim na one čeličnosive bojne brodove u Mornaričkom arsenalu, vidim ih kako leže ondje u nekoj astrološkoj dimenziji u kojoj sam ja popravljač topova, kemičar, trgovac snažnim eksplozivima, pogrebnik, istražitelj o uzrocima smrti, rogonja, sadist, odvjetnik i stranka, učenjak, nemiran duh, blesan i bezočnik. Dok se drugi sjećaju iz mladosti nekog lijepog vrta, nježne majke, boravka na moru, ja se sjećam, živo

kao da mi je kiselinom urezano u pamćenje, sumornih čađavih zidova i dimnjaka valjaonice lima preko puta i sjajnih, okruglih komadića lima što su ležali razasuti na ulici, neki sjajni i svjetlucavi, a neki zarđali, mutni i bakrenasti tako da su ostavljali mrlje na prstima; sjećam se topionice gdje se 13 žarila usijana visoka peć i ljudi prilazili užarenom otvoru peći s golemim lopatama u rukama, a vani su stajali plitki drveni kalupi, poput lijesova, pro-bodeni motkama o koje bi čovjek ogulio sebi go-ljenice ili slomio vrat. Sjećam se crnih šaka ljevača željeza, pijeska što im se bio toliko duboko uvukao pod kožu da ga ništa nije moglo istjerati, ni sapun, ni trljanje, ni novac, ni ljubav, ni smrt. Kao crni žig na njima! Ulazili su u visoku peć kao vragovi crnih ruku — a poslije su, s cvijećem na sebi, ležali hladni i ukočeni u svojim nedjeljnim odijelima, čak ni kiša nije mogla isprati pijeska s njih. Sve te lijepe gorile što odoše Bogu na račun s nabreklim mišićima i lumbagom i crnim šakama ... Za mene je cijeli svijet bio obuhvaćen granicama četrnaestog okruga. Ako se dogodilo šta izvan njega, ili se nije uopće dogodilo, ili nije bilo važno. Ako mi je otac otišao izvan toga svijeta u ribolov, to me nije ni najmanje zanimalo. Sjećam se samo njegova pijana daha kad bi se navečer vratio kući, i kako otvara veliku zelenu košaru iz koje ispadaju na pod buljooka čudovišta što se praćakaju. Kad bi neki čovjek otišao u rat, sjećam se samo da bi se vratio u koju nedjelju poslije podne i, stojeći ispred pastorove kuće, izbljuvao sve što je bilo u njemu i onda to obrisao svojim prslukom. Takav je bio Rob Ramsay, pastorov sin. Sjećam se da su svi voljeli Roba Ramsayja — on je bio crna ovca svoje obitelji. Voljeli su ga zato što je bio propalica i što se nije zbog toga nimalo ustručavao. Njemu je bilo svejedno je li nedjelja ili srijeda: uvijek ste ga mogli vidjeti kako ide niz ulicu ispod spuštenih platnenih krovova s kaputom prebačenim preko ruke i sa I 14 znojem što mu je lijevao niz lice; slabo se držao na nogama i klatio se onako polako i neprekidno kao mornar kad nakon duge plovidbe stupi na kopno; sok od duhana cijedio mu se niz usta, uz srdite i tihe psovke,-a katkad i glasne i ružne. Posve nemaran, lakouman čovjek, prostak, bogohulnik. Nije bio Božji čovjek, kao otac mu. Nije, nego čovjek koji je ulijevao ljubav! Njegove su slabosti bile ljudske slabosti i on ih je nosio gizdavo, izazovno, razmetljivo, kao banderilje. Došao bi toplom otvorenom ulicom u kojoj je glavni kanal pukao i zrak bio pun sunca i govna i psovki, i možda bi mu prorez na hlačama bio otvoren i naramenice otkopčane, ili bi mu se možda prsluk sjajio od bljuvotine. Katkad bi srnuo ulicom, kao bik što se sklize na sve četiri, i tada bi se ulica kao nekim čudom ispraznila, kao da su se otvori kanalizacije rastvorili i progutali otpatke. Ludi Willy Maine stajao bi na baraci iznad trgovine bojama, spustio hlače i drkao sve u šesnaest. Tako su stajali usred suha, električnog pucketanja otvorene ulice u kojoj je pukao glavni kanal. Tandem koji je slomio srce pastoru. Takav je on bio tada, Rob Ramsay. Čovjek koji je bio vječito dobre volje. Vratio se iz rata s odlikovanjima i s ognjem u utrobi. Pobljuvao se pred vratima vlastite kuće i obrisao bljuvotine vlastitim prslukom. Mogao je isprazniti ulicu brže nego mitraljez. Miči mi se s puta! Tako je on radio. A malo poslije, onako dobra srca, onako lijepo, nehajno kako je umio, zakoračio je preko ruba gata i utopio se. 15 Sjećam se dobro njega i kuće u kojoj je stanovao. Jer smo se baš na pragu kuće Roba Ramsayja obično sastajali za toplih ljetnih večeri i gledali šta se zbiva iznad krčme preko puta. Po cijele su noći dolazili i odlazili, a nitko se ne bi potrudio da spusti zastore. Mogao si se kamenom dobaciti do malog kabarea zvanog »Rit«. Posvuda oko »Riti« bile su krčme, a u subotu uvečer stajao je ispred kabarea dugačak red ljudi koji su se pomicali i tiskali i komešali ne bi li došli do karata. U subotu uvečer, kad je »Djevojka u plavom« bila na vrhuncu slave, bilo je sigurno da će neka divlja mornarčina iz Mornaričkog arsenala skočiti sa svog sjedala i istrgati Millie de-Leon jednu podvezicu. A malo kasnije te večeri bilo je sigurno da će oni naići ulicom i svratiti unutra na obiteljsko vijećanje. I uskoro bi stajali u spavaćoj sobi iznad krčme skidajući tijesne gaćice, a žene bi odbacivale grudnjake i če-šale se kao majmuni, dok su oni dolje lokali pivo i odgrizali jedan drugome uši i susprezali divlji, vri-štavi smijeh kao da hlapi dinamit. Sve to viđeno s praga kuće Roba Ramseyja dok se starac gore molio nad petrolejkom, molio se kao kakva pogana koza da mu dođe kraj, a kad bi mu dodijalo moliti, sišao bi u noćnoj košulji, kao kakav stari kućni duh, i mlatio po nama drškom metle. Od subote poslije podne do ponedjeljka ujutro bilo je razdoblje bez kraja, jedna se zgoda pretapala u drugu. Već u subotu ujutro — kako se to događalo sam bog zna — mogao si osjećati ratne brodove što bijahu usidreni u velikom sidrištu. U subotu ujutro srce mi je bilo u grlu. Vidio sam kako ribaju palube i čiste topove, a teret onih mor16 skin čudovišta što su počivala na prljavom stakle-nastom jezeru sidrišta bijaše sladak teret na meni. Već sam sanjario da pobjegnem, da odem nekamo daleko. Ali sam dopro samo do druge obale rijeke, otprilike do Druge avenije i Dvadeset osme ulice na sjeveru, kružnom linijom tramvaja. Tu sam svirao

valcer »Narančin cvat«, a u međučinovima sam prao oči u željeznom slivniku. Klavir je stajao u stražnjoj prostoriji krčme. Tipke su bile veoma žute, a ja nisam mogao dosegnuti nogama pedale. Nosio sam barsunsko odijelo jer je baršun bio u modi. Sve što se zbivalo na drugoj obali rijeke bila je puka ludost: pod ostrugan pijeskom, svjetiljke s kružnim plamenom, slike od tinjca na kojima se snijeg nije nikad topio, šašavi Holanđani s vrčevima u rukama, željezni slivnik na kojem se uhvatila debela mahovinasta kora prljavštine, žena iz Hamburga kojoj je guzica uvijek visila preko sjedalice, dvorište zakrčeno kiselim kupusom... Sve u tro-četvrtinskom taktu koji vječito odzvanja. Hodam između roditelja, s jednom rukom u majčinu mufu, a s drugom u očevu rukavu. Oči sam čvrsto stisnuo, čvrsto kao školjke kapice koje dižu kapke samo kad plaču. Sav promjenljivi vodostaj i vrijeme kakvo je bilo na rijeci meni su u krvi. Još osjećam kako je bila skliska velika ograda na koju sam se naslanjao u magli i kiši hladnim čelom, kako mi je u ušima odjekivalo prodorno tuljenje feribota koji se odmicao od pristaništa. Još vidim kako se daske obrasle mahovinom na pristaništu feribota ugibaju dok mu velik okrugao pramac češe bokove, a zelena se, sočna voda prelijeva preko dasaka pristaništa, koje se na2 Crno proljeće J7 dimaju i stenju. A gore galebovi kruže i sunovraćaju se ispuštajući neprilične glasove iz nečistih kljunova, promukle, grabežljive glasove neljudskog gošćenja, usta prikovanih uz otpatke, krastavih nogu što buć-kaju zelenozapjenjenu vodu. čovjek prelazi neprimjetno iz jednog prizora, iz jednog doba, iz jednog života u drugi. Iznenada, hodajući ulicom, bila ona stvarna ili u snu, čovjek prvi put pojmi da su godine minule, da je sve to zauvijek prošlo i da će živjeti još samo u pamćenju; i onda se pamćenje okreće u sebe blistajući nekako čudno, neodoljivo, i čovjek prebire te prizore i zgode neprestano, u snu i u snatrenju, dok hoda ulicom, dok leži s nekom ženom, dok čita neku knjigu, dok razgovara sa strancem ... iznenada, ali uvijek strahovito nametljivo i uvijek strahovito tačno, ta sjećanja salijeću čovjeka, izranjaju kao dusi i prožimaju mu svaku žilicu. Od tada nam se sve kreće na razinama što se mijenjaju — naše misli, naši snovi, naša djela, cio naš život. Paralelogram u kojem se spuštamo s jedne platforme svoje skele na drugu. Od tada hodamo podijeljeni na bezbroj fragmenata, kao kakav kukac sa stotinu nogu, stonoga koja polagano miče nogama i koja upija atmosferu; hodamo s osjetljivim vlakancima koja pohlepno upijaju prošlost i budućnost, i sve se stapa u glazbu i tugu; hodamo uz jedinstveni svijet potvrđujući svoju podijeljenost. Sve se, dok hodamo, raspada kod nas u bezbroj fragmenata što se prelijevaju. Veliko raspadanje zrelog doba. Velika promjena. U mladim smo danima bili čitavi, i strahota i bol svijeta prožimali su nas skroznaskroz. Radost i tuga nisu bile oštro razdvojene: stapale su se u jedno, kao što nam se 18 java stapa sa snom. Ustajali smo kao jedno biće ujutro, a noću smo silazili u ocean, posve zaglušeni, grabeći zvijezde i uzbuđenja toga dana. A onda dođe vrijeme kad se iznenada čini da se sve okrenulo naopako, živimo u duhu, u mislima, u fragmentima. Ne upijamo više divlju glazbu izvana, s ulica, nego se samo s j e ć a m o. Kao kakav monomanijak, ponovo proživljavamo dramu mladosti. Kao pauk koji više puta iznova uzima nit i izbacuje je iz sebe, prema nekom opsesivnom, logaritamskom uzorku. Ako nas uzbude neka debela ženska prsa, uzbudila su nas debela prsa kurve koja se jedne kišovite noći sagnula i pokazala nam prvi put čudo velikih mliječnih kugli; ako nas uzbude razmišljanja o vlažnom pločniku, to je zato što nas je u našoj sedmoj godini iznenada prožela slutnja budućeg života dok smo bez misli buljili u to sjajno, tekuće zrcalo ulice. Ako pogled na okretaća vrata probudi u nama radoznalost, to je zbog sjećanja na jednu ljetnu večer kad su se sva vrata lagano okretala, a ondje gdje je svjetlo padalo da pomiluje sjenu bijahu zlaćani nožni listovi i čipka i svjetlucavi suncobrani, a kroz pukotine vrata što su se okretala prodirala je, kao sitan pijesak što sipi kroz ležište rubina, glazba i tamjan velebnih neznanih tjelesa. Možda, kad su se ta vrata odškrinula i kad nam je zastao dah od pogleda na taj svijet, možda smo tada prvi put naslutili veliku moć grijeha, prvi put naslutili da tu, za malim okruglim stolovima što se vrte na svjetlosti, dok lijeno stružemo nogama po pilovini i dodirujemo rukama hladni držak čaše, da tu, za tim malim okruglim stolovima koje ćemo kasnije gledati s toliko čežnje i poštovanja, da ćemo 19 ku, ili praznu teretnu brodicu; svijet prolazi okrenut naopačke dok bol i svjetlost proždiru iznutricu, slabine pucaju, koplja se utiskuju u hrskavicu, sam oklop tijela otječe u ništavilo. Prolaze kroz tebe lude riječi iz nekadašnjeg svijeta, znakovi i znamenje, slova na zidu, pukotine u vratima krčme, kar-taši sa svojim glinenim lulama, kukavno stablo uz valjaonicu lima, crne ruke umrljane čak i poslije smrti, čovjek hoda noću ulicom, a most je na pozadini neba nalik na harfu, i upaljene oči sna propa-ljuju potleušice, defloriraju zidove; stube se ruše u gustom dimu, a štakori skaču po stropu; jedan je glas prikovan za vrata i dugačka jeziva bića s dlakavim ticalima i tisuću nogu ispadaju iz cijevi kao grašci snoja. Radosni, krvoločni dusi što zavijaju kao vjetar po noći i psuju kao ljudi toplih nogu; niski, plitki lijesovi u kojima su

leševi probodeni motkama; pljuvačka od žalosti što se cijedi u hladno, voštano meso, sažiže mrtve oči, tvrde, ispucale kapke mrtvih školjki kapica, čovjek hoda naokolo u okruglu kavezu na razinama što se mijenjaju, zvijezde i oblaci su ispod pomičnih stepenica, a rešetke kaveza okreću se, i nema muškaraca ni žena bez repova i pandži, i preko svih su stvari ispisana slova abecede željezom i permanganatom. čovjek hoda okolo naokolo u okruglom kavezu, uz tutnjavu brze topovske paljbe; kazalište gori, a glumci i dalje izgovaraju riječi svojih uloga; mokraćni mjehur puca, zubi ispadaju, ali je klaunovo kukanje takvo kao da prhut pada. čovjek hoda naokolo, po noći bez mjesečine, u dolini kratera, u dolini ugašenih vatara i pobijeljelih lubanja, ptica bez krila. Okolo naokolo čovjek hoda tražeći stožer i čvorište, ali 22 su vatre posve ugašene i spol bića je skriven u prstu jedne rukavice. A onda, jednog dana, kao da se najednom meso raspalo, a krv se ispod mesa stopila sa zrakom, najednom cijeli svijet opet huči i sam se kostur tijela topi poput voska. Takav može biti dan kad prvi put naiđete na Dostojevskoga. Sjećate se mirisa stol-njaka na kojem leži knjiga; gledate na sat i svega je pet minuta do vječnosti; brojite predmete na kaminu zato što vam je zvuk brojeva posve nov zvuk u ustima, zato što je sve novo i staro, ili dotaknuto i zaboravljeno, vatra i mesmerizam. Sad su sva vrata kaveza otvorena i, kuda god pošao, vodi te prav put do beskraja, prav, ispucao put preko kojeg huče valovi i okomljuju se veliki rokovi1 boje mramora i indiga da snesu grozničava jaja. Iz fosforescentnih valova što udaraju o obalu izlaze, ponosno i propi-njući se, kićeni konji koji su stupali s Aleksandrom, ponosno utegnuti trbusi im blistaju od kalcija, noz-drve im umočene u laudanum. Sad je sve snijeg i uši, a velika je Orionova traka prebačena preko oceanskih rašlji. Bilo je tačno sedam sati i pet minuta, na uglu Broadwaya i Kosciuskove ulice, kad je Dostojevski prvi put sijevnuo na mom obzorju. Dva muškarca i jedna žena uređivali su neki izlog. Od sredine bedara nadolje lutke su bile od same žice. Prazne kutije od cipela ležale su na gomili uz izlog kao lanjski snijeg... Tako se pojavilo ime Dostojevskoga. Neupadljivo. Kao kakva stara kutija za cipele. Židov koji 1 Legendarna ptičurina iz arapskih priča. (Prev.) 23 mu je izgovorio ime preda mnom imao je debele usne; nije mogao izgovoriti Vladivostok, na primjer, ni Karpati — ali je Dostojevski izgovarao božanstveno. Cak i sad, kad kažem Dostojevski, vidim opet njegove velike, ispupčene usne i tanku nit pljuvačke koja se rasteže kao gumena vrpca dok izgovara tu riječ. Između njegova dva prednja zuba bilo je više mjesta nego što je normalno, a upravo je usred te šupljine podrhtavala i rastezala se riječ Dostojevski, tanka prevlaka sputuma koja se prelijevala i u koju se zbilo sve zlato sumraka — jer je sunce upravo zalazilo više Kosciuskove ulice, i gibanje se gore pretvaralo u proljetnu jugovinu, nekakvo žvakanje i mljevenje kao da lutke na svojim žicanim nogama proždiru jedna drugu živu. Nešto kasnije, kad sam došao u zemlju Houyhnhnma1, opet sam čuo odozgo to isto žvakanje i mljevenje, i opet je pljuvačka u ustima jednog čovjeka podrhtavala i rastezala se i blistala prelijevajući se na suncu što je gasnulo. Ovaj put je to u »Zmajevu ždrijelu«: jedan čovjek stoji preda mnom s trskovcem u ruci i lupa smješkajući se pomamno kao Arapin. I opet, kao da mi je mozak uterus, zidovi svijeta su popustili. Swiftovo ime bijaše nalik na jasno, resko pišanje po limenom poklopcu svijeta. Gore zeleni gutač vatre kome su osjetljiva crijeva omotana nepromočivim platnom; dva golema, kao mlijeko bijela zuba što grizu remen s crno namazanim zupcima, koji je spojen sa streljanom i turskom kupelji; remen sa zupcima što klizi preko kostura izblijedjelih kostiju. Zeleni zmaj od Swifta kreće se po zupcima proizvodeći neprekidno 1 »Houyhnhruni« su konji obdareni razumom, iz četvrtog dijela »Gulliverovih putovanja« Jonathana Swifta. (Prev.) 24 šum nalik na pišanje, meljući sitno i skraćeno patuljke ljudske veličine koje usisava u sebe kao makarone. U jednjak i iz njega, gore-dolje i oko lopatica i mastoidne delte, pada kroz jamu ponutrice bez dna, ispire grlo i izlijeva se, prepone se šire i skližu, zupci se neumoljivo kreću dalje, žvaču žive sve one sitne, skraćene makarone što vise na dlakama iz zmajeva crvena ždrijela. Gledam kao mlijeko bijeli smiješak lajavca, taj fanatični arapski smiješak koji je potekao iz vatre čarobnog carstva, a onda mirno stupam u zmajev otvoreni trbuh. Između klimavih rebara kostura koji drži zupce što se obrću, prostire se preda mnom zemlja Houyhnhnma; ono šištanje, pišanje odjekuje mi u ušima kao da je jezik tih ljudi od kisele vode. Gore-dolje povrh masnog crnog remena, povrh turskih kupelji, kroz kuću vjetrova, povrh nebeskiplavih voda, između glinenih lula i srebrnih kugli što plešu na mlazovima tekućine: infraljudski svijet niskih šešira i bendžoa, svilenih rupčića i crnih cigara; karamela što se proteže od pjega do Winnipega, pivske boce što pucaju, vlaknasta melasa i ljuti tamale1, huka valova i cvrčanje u tiganju, pjena i eukaliptus, blato, kreda, konfeti, bijelo bedro jedne žene, slomljeno veslo; čegrtanje drvenih rebara, željezni dijelovi za sastavljanje igračaka, smiješak koji nikad ne silazi s lica, divlji arapski smiješak s riganjem vatre, crveno ždrijelo i zelena utroba... 1 Jelo od kukuruza, mesa i bibera, pripravljeno na ulju. (Prev.)

sjedi u Bronxu i piša od smijeha zato što ne razumije. Kad sam čuo dvojke. U drugoj je sobi tetka rodila dvojke. Kao da je plakao što ga sahranjuju. Tada će moja povijest postati važna. pogotovo kad se providnost pobrinula za prozor iznad postelje s rešetkama i divovima-ljudožderima koji ih nadziru i s kojih se liju kaplje znoja krupne kao alem-kamenovi. Bez novih zvijezda na obzorju. Zahvalan sam Americi što mi je . ugušeni i propali. Treća je soba bila alkoven gdje sam ja dobio ospice. same katastrofe! Mislim na ono buduće doba kad će se Bog iznova roditi. za Ameriku. hvalisav. Katastrofe. nepažljiv čovjek. kad možda neće više biti knjiga. Izgledao je smiješno. Slaba vidljivost pračena jakim burama smijeha. poslije Kolumba sifilis. a soba tako mala — sa zelenim zidovima i prljavim željeznim slivnikom u kutu. drugi čovjek. A s njom je došao vonj starog sira — spolovilo joj se užeglo pod haljinom. bilo je to zato što mi je sve to bilo potrebno. pohotljiv. veliko sunce sifilisa zalazi. ŠTONO REČE TRIMALHION. toliko istegnut da mu noge vire kroz prozor. koji je isti taj čovjek. Mislim da u to buduće doba neću izmaći pažnji. koji su brzi kao rijeka i koji niču. ZATO STO JE NASA MAJČICA ZEMLJA U SREDINI. kao čankir.25 O. Ja sebe ne smatram za knjigu. shvaćam kako može biti sjajan život. sjedio sam u Bronxu1 i slušao jednog čovjeka kako čita dnevnik nekog narkomana. divnom bolešću roditelji su mi postajali sve šupljo-glaviji. Kad pomislim na ona stoljeća u kojima se Evropa borila s Crnom smrti. ćoravi svijete. šizofrenija! Nitko više ne misli na to kako je krasno što je cijeli svijet bolestan. (»Pomisli samo. za cijeli suvremeni svijet. za više pustolovina. svijete što toneš sa srebrnim kuglama i čepovima i pojasevima za spašavanje. toliko se smijao. razdvojenih ruku i nogu oceanima vremena ili neizmjernim širinama svjetlosti. nego za povijest našeg doba — povijest svih doba. Dvije pojave potpuno različite: čovjek koji leži u lu-. Slaba vidljivost: prognoza za Bronx. I KRIJE SVE DOBRE STVARI U SEBI. a gornji mu je dio tijela u ekstazi. zapis. odnio sam te do sudopera i rekao sam ti mali moj sad više nećeš piti iz boce je li a ti si rekao neću i ja sam razbio bocu u sudoperu. minolu. niču kao da je uvijek proljeće i kao da su u tropi29 ma. poslije gospođice Sonowske šizofrenija. hladan i blistav? TREĆI ILI ČETVRTI DAN PROLJEĆA I PISATI TOPLO I PITI HLADNO. gdje su ti ružičasti skalpovi? O.) 31 Ako sam bio nesretan u Americi. a pečat koji ostavljam na licu svijeta imat će značenje. o. a mala kvrga od mozga skrivena je kao zrno pijeska i nokti na nogama blaženo trunu pod ruševinama Atene. gdje su ti snažni bijeli zubi? O. Ne mogu smetnuti s urna da stvaram povijest. Jedna je bila soba u kojoj mi je umro djed.. nemaran čovjek. ako sam čez-nuo za više prostora. vodene kozice. nego samo jedna velika debela knjiga — biblija. za hranu. (Prev. povijest po strani koja će. 1 Četvrt New Yorka. Poslije križarskih pohoda Crna smrt. glatki i bjelančasti. Pa ipak je to bila jedina soba u kući. zamišljen. samo ako smo ugrizeni u pravo mjesto! Ples i groznica usred onog truljenja! Evropa neće možda nikad više tako radosno plesati. izjesti ostalu beznačajnu povijest. rekao sam u sebi — zašto dvojke? Zašto ne trojke? Zašto ne četvorke? Zašto da stane? Ona je bila tako mršava i koštunjava. usidjelica neizvjesne dobi.«) U tu je sobu laganim korakom (»laganim korakom«. lažljiv. za većom slobodom izražavanja. Ali je gospođica Sonowska donijela sa sobom i pljačku Jeruzalema i čavle koji su tako probili Isusu ruke da su rupe zauvijek ostale. Za mene je knjiga čovjek i moja je knjiga čovjek kakav . Bog bi isto tako mogao biti i trbušni tifus. Nema orijenta-cione tačke. zbunjen čovjek. razvratan. U toj sobi nisam čuo ništa doli prazne riječi. A sifilis! Dolazak sifilisa! Pojavio se kao zvijezda danica što lebdi iznad ruba svijeta. obziran. plačući suzama svoje kćeri. nema sistema zdravlja. ZAOKRUGLJENA KAO JAJE. kad će se ljudi boriti i ubijati za Boga kao što se sad bore i kao što će se još dugo boriti. KAO SAĆE PT Kuća u kojoj sam proveo najvažnije godine svog života imala je svega tri sobe. kad si bio mala beba. difteriju i tako dalje: sve one divne bolesti iz djetinjstva zbog kojih se vrijeme oteže u vječitu blaženstvu i patnji. Taj je čovjek jedva mogao čitati. ili magarce. a ona je bila onako mršava i jalova.sam ja. pod kojim mrtvim mjesecom ležiš. Na sahrani je bol moje majke bila toliko snažna da je malne izvukla djeda iz lijesa. 30 ^ Godine 1927. Nema apsoluta. Samo svjetlosne godine zadržanog progresa. svijete. Jest. s debelim komadima pečenja umjesto ruku i s nogama težim od olova ili laganim kao snijeg. šarlah. moj djed. vraški istinoljubiv čovjek kakav sam ja. Mislim na to doba kad će se zaboraviti na rad i kad će knjige zauzeti svoje pravo mjesto u životu. rekao je general Smerdjakov) došla gospođica Sonowska. Sa svakom novom. sažvakan sad na sitne komadiće. u zelenocrnoj haljini. dokument.. koja je mogla donijeti na svijet dvojke — ili trojke.

Opraštam im njihovu genijalnost. . Kako se čovjek može smijati kad mu je podstava želuca istrošena? Kako se čovjek može smijati nakon sve one bijede kojom su nas zatrovali bljedunjavi. i trave pod našim nogama da ublažuje čudo u nama. Danas je treći ili četvrti dan proljeća i ja sjedim na Place Clichy na suncu. Zamišljati novi svijet znači živjeti svaki dan u njemu. Svijet je onakav kakav jest i ja sam ovakav kakav jesam. Kad se svaka stvar doživi dokraja. pa sam hodam. a šta ne sviđa. Svijet je odraz mene dok umirem. da me proguta. nego i očajem — jer nema nikoga u koga bih se mogao uzdati da će sve ovo izreći mjesto mene. da će pretrpjeti bezbrojne promjene — ali dok god budemo izlazili iz utroba s rukama i nogama. anđeoski duhovi? Ja razumijem obmanu koja ih je nadahnjivala. I tako sluteći kraj — bio on sutra ili za tri stotine godina — grozničavo pišem ovu knjigu. ili niste. stanem s praznom kantom pred prozorom na stubištu i zurim u Sacre Coeur. iz neke unutrašnje sigurnosti. sam i istovetan s Bogom. nosim smeće u dvorište. pomislim da sam sam u prostoru. iako će biti mrtav tisuću godina. u nezemaljske sate. nepokolebljive mudrosti. svaki pogled. Za sve vaše nevolje smijeh! Ali je. ljudski biped što hoda među neboderima pošto su se svi stanovnici razbježali. veselu mudrost nakon svih onih na-drilijekova koje smo sasuli niz grlo. Sad više nemam potreba. nego iz vesele. ja ću biti življi za tisuću godina nego što sam u ovom trenutku. svaki proživljeni trenutak otvara veće. ona je neprestano u njemu. Nije dovoljno proglasiti budućnost. Mene se ne tiče šta se vama sviđa. ispijeni. rezultanta neobjašnjivih sila. Danas. patnički. tijela su im čvrsto svezana remenjem za električnu stolicu. kad hodam s mnoštvom i kad se čini da nisam više I Crno proljeće 33 ljudski stvor nego puki trunak. smrt koja se neprestano zbiva. Kaos čiji red nadmašuje sposobnost shvaćanja. prošlost nikad ne prestaje. nema smrti i nema žaljenja niti ima lažnog proljeća. Smijeh — savjetovao je Rabelais. kao što i jest. kažem vam da nije ni najmanje važno ide li svijet k vragu ili ne ide. Čovjek mora postupati tako kao da je idući korak posljednji korak. ni na kakva Krista ne mislim. u neobične sate. Vidim kako nastupa duga noć i kako se ona gljivica koja je otrovala svijet suši u korijenu. a između njih i iznad njih Sveti Duh. ta mi je smrt pred samim nogama. svaka kretnja ubija i ponovo stvara. Nikakvo me sveto srce ne 32 nadahnjuje. Ja sam čovjek bez prošlosti i bez budućnosti. sve to. pjevam. ne kreće se s periferije unutra. smrt je uvijek jedan korak naprijed. dijelovi su toliko veći od cjeline da samo Bog matematičar može to izračunati. kreće se iz mene napolje. Sanjari sanjare od vrata nagore. čovjek mora postupati tako kao da je prošlost mrtva. sve. zaboga. Ja ovo ne kažem kao Buddha što sjedi prekrštenih nogu. Preda mnom je uvijek slika tijela. Meni je potpuno svejedno hoćete li me ovoga istog trenutka ostaviti. što se nikad ne oblikuje da bi se moglo poznati. našeg trojnog boga penisa i testisa. Očitovanje smrti neprestano mi je pred očima. Svijet nedođije koji držimo u svojim rukama i vidimo. Ako sam upravo napustio skup na kojem su se svi složili da je sve mrtvo. moje traženje bilo kojeg i svakog sredstva izražavanja neka je vrst božanske mucavosti. ne pukom hrabrošću. I tako od vremena do vremena sipam misli. ali ta smrt svijeta. sjedeći ovdje na suncu. To mi se čini dovoljno.pomogla da shvatim svoje potrebe. Ja vidim kako Amerika širi nesreću. Kao ljudski stvor koji hoda okolo u suton. svečani. nije važno je li svijet prav ili kriv. On jest — i to je dovoljno. nadima se. teško slijediti njegovu zdravu. vladam zemljom. Ja jesam — i to je sve. Vraćajući se. slijeva visi nešto niže Bog Sin. Moje spoticanje i pipanje. Nije dovoljno pljunuti na prošlost. a buduć34 nost neostvariva. Ja nisam raspršivač iz kojeg možete istisnuti tanak škropac nade. na nešto veće od srca. budućnost nikad ne počinje. sve što postoji. na nešto iznad Boga Svemogućeg — NA SEBE. ništa apsolutno. mislim kako stojim na visoku brdu u blistavoj bjelini. svijet ne umire ništa više nego što ja umirem. jedno jedino biće okruženo najvelebnijim praznim ulicama. Nikad ne mogu smetnuti s uma da je to sveto trojstvo čovjekovo djelo. dotle će ovo tijelo odgovarati svim napjevima koje budemo zviždukali. Mi ovdje pripadamo zemlji koja neće nikad propasti. šire obzorje iz kojeg nema drugog spasa doli življenja. Ja sam zabliješten veličanstvenim propadanjem svijeta! Svake večeri. visoko gore na brdu Montmartrea. znam da je to laž. u zoru. pa ipak nismo cjelina. nabrekla od pjesme. Ne moram gledati u džep svoga prsluka da nađem svoju dušu. Ondje sam bio na izdržavanju kazne. moram više puta nanovo paliti taj plamen. uključujući i sama sebe. svaki korak. Mi smo ono što se nikad ne završava. sad dok hodam ulicama. Svake večeri kad nosim dolje smeće. svaka misao. moja je vlastita smrt uvijek korak ispred mene. nakon večere. a ipak nije mi. Nadmašuje ljudsku sposobnost shvaćanja. dobar ili loš. dok god bude zvijezda iznad nas da nas zaluđuju. tužni. udara me u rebra. Ništa vječno. Zdesna Bog Otac. Ja vidim Ameriku kao crno prokletstvo svijeta. Svakom svoje. Ja sam čovjek. Mislim na nešto veće od Krista. ozbiljni. ispljuvak. sadašnjost nikad ne svršava. ja ne marim jeste li vi uvjereni da je ovo što kazujem istina. Svaki je korak naprijed posljednji i s njim umire jedan svijet. osjećanje da sam sam i jedini toliko me okrepljuje da. a ovaj svijet u kojem sad umirem bit će također življi tada nego što je sada. Ovo ovdje vani i ovo u meni. Ja sam božji čovjek i đavolji čovjek.

Velike su se gromade izgubile. to nema nikakve veze s jasnoćom. sjeme koje je prenio vjetar. šta ja znam tko. Ja puštam da me sve upropaštava kako hoće. što god odabrao da smatram za svoju povijest. Kad bih postao nerazumljiv. potratile u razgovoru. Ukratko. nepouzdan. rasule. sjeme koje nije moglo procvasti u američkoj oazi gljiva. prevrtljivci i tvrdoglavci — neka se samo što više zbiju. Ja sam vjeran. vukući lokomotive i klavire i pljuvačnice. ubojica i putujući propovjednik.« Ono malo što sam naučio o pisanju svodi se na ovo: pisanje nije ono što ljudi misle da jest. Huni. To dovodi do potpunog uništenja anagogijskog tumačenja snova. na cedrovini i ebanovini različite materije.Kad pomislim na sve one fanatike koje su raspeli. čime sam god bio zaokupljen. kažem sam sebi: »Sjajno! Sjajno! Sva ta starudija. Ono je nešto posve novo svaki put kod svakog pojedinca.. ljubavnika. Ja sam čankir. To je autoportret koji prikazuje samo dijelove koji nedostaju — sidro. 36 Ima velikih gromada moga života koje su se zauvijek izgubile. paprene tripice i mješine. Zbog Urana koji presijeca moju uzdužnu liniju neobično volim pičku. usne mi se razvlače u osmijeh.. prijatelja. genus epi-1 e p t o i d. I svadljiv. čovjek mora žmuriti i ne smije se micati. to se lakše izdigneš nad poštovanje svojih susjeda. Za one zvjezdoznance koji ne mogu slijediti čin otkrivenja dodajem nekoliko horoskopskih poteza kistom na rubu mog Svijeta smrti. Ja sam ponosan što n e pripadam ovom stoljeću. sklon donkihoteriji. čak i u životu lijenog genija. izgubljeno je. ja sam lijenčina koja krade bogu dane. Gdje sam god bio. Onda privežeš kamen oko vrata i skočiš na noge. Na ulici se izlažem razornim. Spustite poklopac na Novi Jeruzalem! Dodirujemo se trbusima. Tatari. S toplim jastukom pod guzicom 37 mogu izigravati hvalisavca ili lakrdijaša kao bilo tko drugi. bez obzira pod kojim je znakom rođen. samostalan i nestalan. Krećem se u čudnim tropima i trgujem jakim eksplozivima.. zvono za večeru. Dok se ne nađeš sam u stratosferi. to znači nešto sasvim drugo od onoga što je ikad značilo. sva ta mašinerija dolazi mi na srebrnu tanjuru! To je sjajno! To je bajno! To je pjesma koja je nastala dok sam spavao. moraš to učiniti — ako ni zbog čega drugoga a ono zbog toga da sagradiš svoj vlastiti mali shvatljivi svijet koji neće stati kao kakav sat što se navija svakih osam dana! I što više balasta odbaciš. Crna smrt se pojavila s povratkom križara. Vikinzi. Imaš san za noć i konjski smijeh za dan. vježba na klaviru ili predavanje iz fizike. kako ga je volja. Da bi se prisjetio sna. Može značiti jednu englesku pičku koja je izgubila sve prednje zube. Saginjem se da zavirim u tajne procesa. Ja nemam ama baš ništa da pokažem od svoga rada osim svog genija. Kvantum je funkcionalan poremećaj nastao nastojanjem da se čovjek stisne u koordinatni sistem. još sitnija. rak koji ide na stranu i natrag i naprijed. Ali dođe vrijeme. nego obični idioti. a . i na one koji nisu bili fanatici. Valparaiso. Prognozirati tu stvarnost znači pogriješiti za milimetar ili za milijun svjetlosnih godina. niti pucaju na kvrgama mahagonija. Zakrčite sve putove spasa. pričama drugih. nerazdvojno stopljeno sa životima. ostatke brade. kaže moj prijatelj Cronstadt. Neptun dominira mojim horoskopom. djelovanju. Ovo su misli koje je rodila ulica. Koordinata je otkaz od strane starog poslodavca. više da se pokoravam nego da zapovijedam.. tjelesno i duhovno. smaragdom. ljudima Evrope. Kad ja kažem Valparaiso. stražnji dio krave. I tako. Podneblje je za moje tijelo i dušu ovdje gdje vladaju hitrina i pokvarenost. Bez obzira koliko sam ja zabrazdio. kažem vam. dramom. razlučnim elementima koji me okružuju. Nije nikad bilo doba u kojem bih živio jednim životom. a i stomati tisa koji je prouzročilo mazanje živinim preparatima. I stvarnost će se pojaviti! Srž stvarnosti. na sve koje su poubijali radi ideja. preciznošću i tako dalje. neka se nekoliko stoljeća frigaju u ovom ćorsokaku! 35 Ili je svijet odviše labav ili ja nisam dovoljno krut. razmjer ostaje isti. Razlika je kvantum stvoren presijecanjem ulica. Ja pripadam bujnom drvetu prošlosti. I tako. bez nade! Oprani i neoprani. vodio sam višestruk život. kad mora prići prozoru i izbljuvati suvišni prtljag. Ja sam čovjek staroga svijeta. (Ovo i tako dalje je važno!) Um griješi zato što je odviše precizan instrument. na primjer. utopljeno. snivanju. Govorimo o stvarnosti kao da je to nešto samjerljivo. životom muža. Na najmanji pomak raspada se cijelo tkivo. Iziđeš s gitarom i žice popucaju — zato što ideja nije morfološki usađena. od niti prostora između Kine i Neptu-na. to će reći gnojna sluz od stare bolesti. onima koji su nekoć bili Franci. jaspisom. iž-Ijebljenim šmrkljima i dikobrazovim pandžama. koloturima i skobama. Sifilis se pojavio s povratkom Kolumba. Ako si genij. Razlika između shvaćanja i neshvaćanja sitna je kao zrno. To znači da se sastojim od vodenaste tekućine. razlika od jednog milimetra. da sam nepostojan. odmah bi me razumjeli. kad stojim za tezgom »Malog Palčića« i vidim ta lica iz poluprofila kako ulaze kroz paklena vrata u podu. tekućinom za balzamiranje. Gali. U pjesmi napisanoj na dnu oceana . ispijeni tipovi i žuti mješanci. mirhom. prisjećanju.

Od sada nema više užeta za rublje ni podvezica ni flanelskog donjeg rublja. moje dame i gospodo. već su zapečaćene i žigosa-ne običnim i vodenim žigovima. nema znoja ni znojenja. Može značiti anđela u svilenoj košulji koji prebire svojim čipkastim prstima po crnoj harfi. prožet zlom kobi. Nema se šta oprati poslije. Ja. žedan. četvrta ekloga ili Trinaesti arrondissement!1 1 Gradski okrug. Dok prolazim pored njih. Stoji u toplom smradu vlastitih iz-metina. A na te su ideje već prilijepljene naljepnice i privezane cedulje. Ili držiš ključ ili ne držiš ključ. nebo što se uopće ne mijenja. U meni je jedan luđak koji cijepa i cijepa i cijepa dok ne udari posljednji di-skord. I ja se znojim i dašćem. (Prev. Nema arpedža. crne teretne brodice i sjajni podupirači. Na taj bi dan bilo toliko samoubojstava da ne bi bilo dovoljno kola da pokupe sve mrtvace. željezni stupovi koji obilježavaju maticu. Ili ne ja. Beethoven. je ne le suis plus«. a u hramu mali kip nalik na kotiledon u otvoru zvona. Stoka muče i bleji. prljavijih razaranja. j o š gore od bijede. nešto novo. Ako je konj. čarobno divno. Zapravo sam doista sjedio na Place Clichy. Ako je apopleksija. u strahu i znoju. Prolazeći pored ranžirne stanice na Porte. otrcano proljeće koje podsjeća na druga proljeća.) SUBOTNJE POSLIJEPODNE OVO JE BOLJE NEGO ČITATI VERGILIJA. Idem pored njih kao pismo kroz poštu. naravno — stoje tu. Valparaiso je uvijek pet minuta prije kraja. Živjeti iznad iluzije ili s njom — pitanje je sad. ali šta god značio. možete biti sigurni da je nešto različito. To je ovako: danas cijeli dan i jučer cijeli dan — prije tri-četiri godine. pošašavit ću dokraja od toplomjera. mrtvo je i nema peruški za brisanje prašine. (Prev. ako dignem pogled malo više. I doista sam stajao za tezgom »Malog Palčića«. ali nipošto kao ponedjeljak poslijepodne ili četvrtak poslijepodne. . puna šaka brade. nego stanovite ideje čiji sam ja vjesnik. Ovoga dana. Treći je ili četvrti dan proljeća. misli su mi kristalno jasne.pipničar stoji nasred ulice i traži goste. a nije vidovica. 40 Kotač svjetlosti što se valja put ponora — u jamu bez dna. onda je konj za sva vremena. nema kadenci. Kad ti upali. Sve je to počelo u Metrou (prvi razred) rečenicom — »l'homme que j'etais. mučile su me dvije bojazni — prva. Kad ti ne upali. to je fuksija. imam takav osjećaj da sam kod kuće da mi se čini nevjerojatno da sam se rodio u Americi. kao saće«. Zamislio sam kako cijeli svijet proglašava blagdan da razmišlja o atmosferskim smetnjama. štono rese Trimalhion. Nema kurvi u rano jutro. Tjelesa su im prožeta zlom kobi. onda je apopleksi-ja. da će mi oči. čarobno lijepo. I ja sam u veliku strahu. malo na ovu stranu Perua ili možda sedam—osam centimetara bliže. kao što sam vam već nekoliko puta rekao. za razliku od manjih. kao kalemovi električne žice. Od sada će sve biti čarobno i lijepo. Uvijek samo ljeto i sve vjerno originalu. Toliko se žurim da istresem svoje misli da trčim mimo njih u mraku. druga. nema ukrasnih nota. ja sam ga stvorio! Ja. a što se sjaji. brežuljci što se šire i neprestano opasuju dolinu. ribarski čamci. i mada je ovo neko jadno. teglenjaci što nisko leže i tromo zaokreću. Napetost tako velika da je sva ideacija u tren oka postala romboedarska. nema gardenija. panorama što se vječito mijenja a ipak ostaje ista. glava mi je strašno bistra. ali je davno tome. Ležiš na betonskoj postelji i spavaš kao acetilenska lampa. uvijek je tačno u podne. Nema mrtvih mačaka u jarku. To su dva i pol kvadratna centimetra koje grozničavo razgledaš zato što imaš vruć jastuk pod guzicom i Svetog Duha u crijevima — uključujući i ortopedske greške. zaokrugljena kao jaje. a ova se subota poslijepodne razlikuje od svih drugih subotnjih poslije-podneva. Ovim malim kl ju čem za konzerve koji držim u rukama svejedno je hoćete li otvoriti kutiju sardina ili ljekarnicu. dragulj koji grebe okna na prozorima dok bježim kroz noć. pored Robinsonova otočića na čijem je kraju hram. ali je to bilo prije dvije-tri godine.1 1 Nisam više čovjek koji sam negda bio. možda. Sad opet čujem glazbu kvarteta u A-molu. A sad. tijelo uz tijelo. i krije sve dobre stvari u sebi. moje ideje. Subota je poslije podne. Jer u Meksiku. Ako je nešto usna. moje dame i gospodo. rijeka što zavija i krivuda. vi zabavljate Meksiko. samrtničke trzaje žica. osjećam odvratan smrad iz vagona za stoku. Sve čarobnije lijepo i divno. iskočiti iz glave.) 39 Dok sam prolazio pored ranžirne stanice. ovim malim univerzalnim ključem za konzerve koji držim u rukama otvorit ću konzervu sardina. Beethoven. da mi ispada šupak. onda mora biti usna koja vječno podrhtava. To znači »pišati toplo i piti hladno«. Može značiti oda-lisku s mrežom protiv komaraca oko guzice. Mirna voda. Teku u serijama. Vi ste mislili da ja sjedim neprestano na Place Clichy i da pijem aperitif. dok se vozim put mosta u Neuillyu. ja ga uništavam! Od sada. »jer je naša majčica zemlja u sredini. a od tada mi jedan rak nagriza vitalne organe. a što je mrtvo. raznoličnost i gibanje života pod stalnim znakom trobojnice. Ili počneš čistom melodijom ili počneš lizo-lom. U meni je jeziv dragulj koji se neće istrošiti. sve je to povijest Seine koja mi je u krvi i koja će ući u krv onih koji će doći iza mene kad budu prolazili uz ove obale u jednu subotu poslijepodne. Ali bez čistilišta i bez eliksira. moje dame i gospodo. bijeda. Može značiti bilo šta ili ništa od svega toga. Čisto razaranje.

to je zato što ne opisujete ženu koju imate na umu: više mislite na one koji će gledati portret. Ne radi se samo o tome kako da počnem: prvi redak odlučuje o obliku cijele knjige. ni na znak na kojem piše »Suresnes«. Walt. Kad god ga sretnem. o trenutku koji se širi i koji se uvijek čuje.« A moj prijatelj Carl. a sve su pune ulice prazne.. Sad je sve tako jednostavno da se ruga čovjeku. vidim malen restoran u vrtu. Ovo je najbolje jelo. vrebati priliku. Ne čujem sekundu koja je upravo otkucala . pijem i rasplođujem. Pourtant je suis a Sevres. nego da uvijek treba ići u mjesto za koje nema znaka.« A onda trlja ruke i zavlači se u svoju sobu da l>ioživi svoju besmrtnost.)? Pa. Priča svim ljudima u jedan mah. »Ja to ne mogu! Ja to ne mogu!« kaže on. Sad ili ubuduće. Iduće subote. Ovo je sir u kojem sahranjujem sama sebe. Božanstven. On se dva mjeseca sprema da počne pisati roman. Uzmite Van Nordena — on je drugi slučaj. ja sam u Sevresu. Ovo je jelo koje neće nitko osim genija dotaći — uvijek nadohvat ruke. Ovo je trenutak kad pusta ulica u kojoj sam odlučio da sjednem vrvi od ljudi. lako se probavlja i ostavlja tek neu-tažen.. Da bi jeo ovaj sir. ako vam ga nitko nije pokazao. Ovo je trenutak kad znam da se ne treba obazirati na znak na kojem piše »Versailles^.. svejedno je meni. Kod Walta je uvijek subota posli-I e podne. a on ima samo negativ u ruci.. Homerovih. piša u gaće zato što su prošla četiri dana. Rabelaisovih. on to prizna i stane u trećem retku... »Ja apsolutno prihvaćam Vrijeme.. ispod platnenog krova. Najpljesniviji. Pa dobro. Ja bun-• am zato što umirem tako brzo. u svojoj 37-oj godini i u dobru zdravlju! . možda će dodati zub koji joj nedostaje. »Je li bio dobar rokfor?« pita me konobarica. Silazim s bicikla. (Prev.hvatam se kao luđak za ovu sekundu koja se još inje oglasila. svih crvi koji su ikad postojali i zavukli se u sir. ili gležanj.. ja ne jedem u Sevresu nego u Issy-les-Moulineauxu. Žarko sunce upire kroz platneni krov. Ja sam ludo zaljubljen u sama sebe. uz cestu što vodi u Meudon. ja. (Prev. Ako je ženu teško opisati... Ovo ikljanje gore i napolje iz skrivena vrela. ima novi početak za svoju knjigu. ni na bilo koji znak koji upućuje u ovo ili ono mjesto. kaže on. Ja postojim kakav ] esam. P oč n i t e ! To je najvažnije. ovaj vječni trenutak koji poništava sve vrijednosti. »žalo bih ja ikad umro — izuzev kakvog nesretnog slu-i aja. najcrvljiviji. u Issy-les-Moulineauxu za osam franaka. koji je vitalan kao stjenica.Kad sam prešao most u Boulogneu. po-hotljiv. Nema isti47 na da se izreknu. Evo kakav sam početak napisao neki dan: . šta je bolje nego čitati Vergilija? Ovo! Ovaj trenutak što se širi i što se nije odredio • i kucaj ima ni udarcima. Ovo je trenutak kad prinosim čašu ustima promatrajući u isto vrijeme muhu koja mi je sjela na mezimac.. »Ja ne vidim razloga«. dajte da vam j a to napravim. (Prev. najšugaviji rokfor koji je ikad proizveden. Jučer mi je rekao: »Vidiš u čemu je moj problem. Mislim na svog prijatelja Carla koji je posljednja četiri dana proveo započinjući opis žene o kojoj piše. i to je dovoljno . Šikljaj i žubor. stupnjeve i razlike. Izvadite brave iz vrata! Izvadite i sama vrata iz dovratka . I šta kaže fou kad dođe konobarica s velikim vrčem piva? Ne brinite za greške kad pišete! Biografi će razjasniti sve greške. kozmos. posvuda i na svim jezicima. A kako sam taj fou uglavnom ja. Manhattana sin. Goetheovih. Recimo da joj nos nije orlovski? Recimo da joj je božanski lijep? Kad portret loše počinje. Sve može čekati.2 U posljednje vrijeme pomišljam da napišem Journal d'un Fou3 koji sam tobože našao u Issyles-Moulineauxu. okrećem se i spuštam niz brdo u Sevres. kaže fou. jedem. nego na ženu koja vam pozira... od krvi i mesa.« 1 Sve što je prolazno samo je prispodoba. Miguel Feodor Francois Wolfgang . ili pivo koje je u čaši. plahovit. nema mudrosti koja bi se mogla priopćiti. kad počinje pjesmu.«. Walt Whitman.' H i crtica zato što ne želim imati nikakva okapanja s cenzurom. šikljaj i žubor. govorenje svima ljudima u jedan mah. ili misli koje se rađaju iz piva i umiru s pivom.) 3 Dnevnik jednog luđaka. Vergilijevih. jesti vani. Svaka je sekunda važna. Živi i dalje kao stjenica u zidnim tapetama. 45 šta je bolje nego čitati Vergilija ili učiti napamet Goethea (alies Vergangliche ist nur ein Gleichnis1 itd. ako bude lijepo vrijeme.. S ovog vrhunca opijenosti čovjek se svali na visoravan dobra zdravlja gdje čita Vergilija i Dantea i Montaig-nea i sve ostale koji su govorili samo o ovom trenutku. iako je najgore koje sam ikad okusio.Dante je napisao pjesmu o mjestu H—.. kaže: »Ja.) 46 Zamislite knjigu koja počinje sa H i crticom! Mali osobni pakao koji ne smije povrijediti cenzore! Primjećujem da Whitman. Prolazeći nekom pustom ulicom. a muha je isto toliko važna za ovaj trenutak koliko i moja ruka... pun crvi Danteovih.. ili čaša koju ona drži.) 2 Međutim. Ja sam na putu sa svojom vizijom . sunce se probija kroz krošnju i obasjava stolove. Boccacciovih. Ovo je trenutak kad je svaki restoran pravi restoran. čovjek 48 mora biti genijalan. Sad je najtanji veo između ludila i duševnog zdravlja.

milijarde korje-nova. prelazeći most u Sevresu. nijedan čovjek koji ima imalo osjećaja ne može reći da nije lijep pogled na muškarca koji stoji iza limene ploče i gleda svjetinu s onim zadovoljnim. pospano poslijepodne. Ja sam čovjek čiji je manometar neoštećen. ja sam čovjek na stroju i imam vlast nad strojem. Svaki udarac šalje novu poruku signalnom tornju. Ne žurim se — mogu cijeli dan dangubiti. rasijanim smiješkom na licu. I mlada žena. Stojeći tako. Svaki je Srednji vijek dobar. znam da sam na muci kad hodam ulicama New Yorka. a onda naiđe muškarac s otvorenim prorezom na hlačama i izlije sadržaj svoga mjehura. kotač se okreće veoma polagano. da će se činiti potajno. trošna čatrlja ispred Doma gluhonijemih. Ja mislim da nije baš čudno što je Amerika postavila pisoar usred Pariške izložbe u Chicagu. Vozim se toliko polagano da svaki kamen šalje zasebnu i jasnu poruku mojoj hrptenjači i dalje gore. Vozim se na suncu. Ima izvjesnih pisoara radi kojih idem zaobilaznim putem — kao. bilo to preko Seine. ja vičem. a povijest poda mnom. ali ovo što prolazi poda mnom. ja i ovo. ca!1 Pa ipak. Lota. Shannona ili Liffeyja. Un peu trop fort.Valentine Miller. Sunce grije i ceste se pružaju na sve strane i sve ceste vode nizbrdo. ovo mirno zrcalo što nosi sa sobom oblake i guši prošlost. što teče sve dalje i dalje i dalje dok se između zrcala i oblaka krećem poprijeko ja. doduše. a ja sam ih sve prešao. Eufrat. Volgu.. koja ga ushiti. mirnim. i primijetio neku ženu kako me gleda s otvorenog prozora. a ptice ludo cvrkutale. ugodnim pogledom. Marne. Orinoka. Držim da mu je tu bilo mjesto i držim da je to pohvala koju bi Francuzi morali cijeniti. Vozim se natrag prema St. osmijeh joj se mrvio na mekane sitne komadiće koje ptice skupljaju u kljunovima i pohranjuju kadikad na dnu pisoara. i da nije nimalo nepriličnije pišati na ulici nego ispod zemlje. Ourqa. Cloudu. čudo je čovjeka koji je prelazi na biciklu. što 50 se puši. snebivljiva mlada žena naginje se kroz prozor da me gleda. gledajući desno i lijevo. mali kip počiva u zvonu jezera nalik na kotiledon. sasvim je drugačije. sunce se igralo na meni. drveće se savija da me zaštiti.. Ja ne bih poravnavao cestu ni uklanjao bilo kakve džombe. na uglu Rue St. Kod mosta u St. Colorada. prelazeći bilo koji most. čak i pisoar. ljupkom svijetu. Mississipija. Loire. mogao bih isto tako zadovoljno tjerati mlin nogama i pustiti da zrcalo prolazi nada mnom. Pristup mostu je popločen kaldrmom. ili onaj od Pneu Hutchinsona pokraj . ova Seina koja je potekla odnekud bezbrojem istodobnih brizgova. bilo u čovjeku. na mrvice što se rastvaraju. prelazeći bilo koji i svaki most. kao onaj mahnitac sveti Pavao: »O. put je ravan i beskrajan. Ja sam čovjek koji piša mnogo i često. Rasteretiti pun mjehur jedna je od velikih ljudskih radosti. kad si bez para i gladan. Ostavljam bicikl u stalku ispod drveta i idem u pisoar da se popišam. a život dug drijemež u jedno vruće. Irrawaddyja. Dok stojim tu i gledam u kućna pročelja. među ljudima koji te odozgo gledaju i smješkaju ti se. čini mi se da se sjećam svakog pisoara u koji sam ikad stupio — sve sami ugodni osjećaji. Jordana. treba samo da obnovim u mislima svoj put. svijet kojim se završavaju nebrojena stoljeća. ja i ovo što prolazi poda mnom i ovo što plovi nada mnom i sve što nadire kroza me. Tigrisa. primjerice. preda mnom Boulogne. Sve je to divota. Aude. preko kralješnjaka. a ako se to ne čini javno. ova Seina i svaka Seina koja je op-kročena mostom. nije možda prizor u kojem se može uživati. bilo u povijesti. združeni u jednom trajnom gibanju. do one ispucale krletke u kojoj pa-moždina pali svoje semafore. činjenica da je usred ljudi koji priznaju potrebu da se ovda-onda pomokre i koji znaju isto tako da se pišati ne može bez pišala. gdje voda umilno romoni. Brežuljak St. Doduše. s onim dugim zanesenim.) 51 koliko minuta u toploj okrepnoj stanici podzemne željeznice. Kako bilo da bilo. Zimi je. gdje neka stara podrtina pazi na vas da ne počinite kakvu sablazan. ovaj mirni mlaz što teče iz milijuna. ili kako god hoćete da to nazovete. Dunav. čovjek rado piša na suncu. lijepo zadržati se ne1 Tu su malo pretjerali! (Prev. East Rivera ili Hudsona. Ovo je bolje nego čitati Vergilija. otvorena srca i proreza na hlačama i mjehura. uključujući tu i Nil. smrti. ja i ono. kad sjedne da isprazni mjehur u porculanskoj školjci. Koliko sam puta stajao tako u ovom nasmiješenom. nije bilo potrebno izvjesiti trobojnicu na njega. taj posvuda-šnji pisoar? Kako može Francuz znati da je ono što se snažno doima Amerikanca kad gleda p i s -sotiere ili vespasienne. vozim se nizbrdo priti-šćući kočnice. sve sama bogata sjećanja. kako može Francuz znati da je jedna od prvih stvari koja udari u oči posjetiocu Amerikancu. Pazio sam na sva mjesta u prolazu: da bih obnovio svoje misli. da ponovo osjetim ove džombe. kao da mi je mozak golem divan zatrpan jastučićima. Clouda diže se lijevo preda mnom. koja mu razgali srce. jedno potpuno samostalno biće. što kažu da je znak velike umne djelatnosti. gdje ti je žalac?« Za mnom Sevres. ili obratno. Jacques i Rue de l'Abbe-de-l'Epee. čovjek neosjetljiv za sve osim za pojave svjetlosti. I dok prelazim most u Sevresu. Cloudu zaustavljam se. Neprestance se pitam gdje će biti iduća stanica i hoću li moći toliko izdržati. ali kad dođe proljeće. Amazone. brzinomjer u ispucaloj si4 Crno proljeće 49 voj krleci pucketa kao filmski žurnal.

Beethoven. Kugu — tako je! Bio to rak. pemikan. tuberkuloza. gangrena. ne dolazi u obzir.. Lawrence je našao sušicu — bijelu kugu. Pratite klasične bjegove kod Melvillea. krug se zatvara. hernija. Slika stvarnosti u osamnaestom stoljeću. Gaugina. arterioskleroza. L'interet du roman n'est pas dans la verite psyhologique. Petka. Pojam relativne sreće u osamnaestom stoljeću! I kad dođe Petko. puki divljak i ne govori Crusoevim jezikom. ima ih na tisuće. Kuga! Kuga Suvremenog progresa: kolonizacija. Svaki je čovjek svoja vlastita civilizirana pustoš. ili V e n -d r e d i. relativna ili apsolutna. Gdje je čovjek Crusoe živio u samoći dvadeset i osam godina.Luksemburškog parka. Rimbaud je našao rak. s njenom atmosferom prizdravljanja.. psihoterapija. napor. suzavac. tvornice. u radosnoj muci i radosnom strahu. Stope na pijesku. rat. trideset milja sjeverozapadno od Trinidada.. Htjeli su se vratiti tamo odakle su došli. Vendredi. trouve les moyens de se suf-fire et mćme de se creer un bonheur relatif. kako malo znači što ta knjiga sadrži. nemir. jete dans une ile deserte. bačen na pust otok.. Ljudi kao Rousseau. Cijeli civilizirani svijet ostaje budan noći i noći da je pročita na devedeset i sedam različitih jezika. autosugestija.3 Važno je istaći da je on. Le recit des aventures d'un homme qui.. autointoksikacija. Tu sam. usisavači. Prikaz pustolovina jednog čovjeka koji.. anemija. s njenim mirisom od kuhanja i pranja. hemoroidi. šizofrenija. Nema čak ni relativne sreće. na uglu Rue d'Assas i Rue Guynemer. Jacka Londona. megalomanija. uspijeva da se sam snađe i da čak stvori neku relativnu sreću koju upotpunjava dolazak još jednog ljudskog stvora. (Prev. kokain. ili se pak penju na Himalaju ili se guše u stratosferi. doista našao relativnu sreću. ni-štavilo. OVO JE DODATAK LAROUSSEU . u pisoaru pokraj Luksemburškog parka. otpuštanje radnika. Od tada. stečaj. cijanovodična kiselina.. Rimbauda. kojeg je Robinson oteo iz i uku njegovih neprijatelja . ne znam i ne marim kakvim spletom događaja. Napoleon. tu je i pust otok. d'un sau-vage. Volio bih opet pročitati tu knjigu — a možda i hoću jednog kišnog dana. Ono što je zatravilo ljude u osamnaestom stoljeću bila je vizija svršetka.) 53 pločica.«2 Dakle. ponovo otkrio svoga starog prijatelja Robinso-na Crusoea. Cijelu sam noć proveo u sjećanju. priču možda prvog pravog neurastenika. pripovijest jednog umjetnika koji je htio sam sagraditi jedan svijet. nego je čak stvorio sebi neku relativ-n u sreću! Bravo! Jedan čovjek koji je bio zadovoljan relativnom srećom. iako je Petko. trenutak koji je sadržavao knjigu. Robinson Crusoe ne samo što je nekako progurao. čovjeka koji je namjerno postao brodolomac da bi živio i7van svog doba u vlastitu svijetu koji je mogao dijeliti s još jednim ljudskim stvorom. u muci i strahu.. sifilis. iznova se zavući u majčinsku utrobu. sa dvadeset i pet tisuća godina postmag-dalenskog »progresa« zapretanim u njegovim živčanim stanicama. Zanimljivost romana ne leži u psihološkoj istinitosti. Petko. neuroze. električna masaža. Kišobran . trenutak koji je konačno i za sva vremena postavio knjigu u živu sredinu jedne sobe s njenim sunčanim zrakama. Ni jedan od njih nije našao sreću. Nema raja. D. Henryja Jamesa. s njenim običnim stocima. teško da život jednog čovjeka može biti raznoličniji. očaj. Lawrencea. nasuprot Larousseu. Najviše me se dojmilo. trgovina.. jedne mirisne proljetne noći. Gaugin je našao sifilis. tuberkuloza ili šta mu drago. gladovanje. samoubojstvo. H.« Otok koji je sad poznat pod imenom Tobago. ludilo. Nema pustih otoka. ostvarujući svoju neurotsku pobudu. mi tu imamo. sifilis. čista 1 Evo šta kaže Larousse (francuska enciklopedija).) 1 Cak i divljakom. čamotinja. štrajkovi. ne bi li doživio taj san Robinsona Crusoea. Kako neanglosakson-ski! Kako pretkršćanski! Osuvremenjući priču. besplatne biblije. dakle. Od tada svatko bježi od sama sebe ne bi li našao kakav imaginaran pust otok. Izvanredna knjiga koja se pojavila na vrhuncu naše divne faustovske kulture. proteze.« (Prev. Goethe na obzorju. Ljudi toliko grozničavo bježe od samih sebe da traže spas pod ledenim santama ili u tropskim močvarama. na ušću grdnoga Orino-ka. Od tada nema više pustih otoka. Zašto je ta jednostav52 na priča toliko zatravila ljude osamnaestog stoljeća? V o i c i1 Larousse: ». que complete l'arrivee d'un autre etre humain. (Prev. tako lijepo ispupčene na koricama.) 2 » . važan je bio trenutak kad se čitala. ispraznost. s njenim prozorima što gledaju na ulicu i bacaju .. divljaka. bolest. zobene pahuljice... robovi.. 54 smrdljive bombe. s njenom kiparom. m e m e u n sauvage. gdje god se čovjek slučajno rodi. bijesni psi. que Robinson a arrache des mains de ses ennemis . s njenim majčinim likom što se diže velik i nalik na totem. nego u obilju sitnih pojedinosti koie stvaraju snažan dojam stvarnosti. Dodijalo im je. možda samo s nekom starom puškom i poderanim hlačama.. otok svoga Ja na kojem je doživio brodolom: sreća. rak. »čudesa u životu ovoga čovjeka« — piše u predgovoru izvornom izdanju — »nadmašuju sve što se može naći na ovom svijetu. hidro terapija. iako je bio sam na pustu otoku. psihoze. mais dans l'abondance des details minutieux qui donnent une impression saisissante de realite.

(Prev. Rabelaisa. krepkih i iskrenih duhova koji su đubretu rekli đubre.. pročitao sam u nužniku. Da čovjek dobije sraćku. da se vozim u starim krntijama. nisam ni najmanje zbunjen. Ovo govorim samo zato da ga malo više približim dobrom društvu Abelar-t)n. dok Vergilije nije bio gotov i dok se nije izgubio iz naših života za vječna vremena. da guram kukuruzni klip u dupe prostitutkama dje-vicama. Dos Passosa. velika usta s lažnim zubima koja izgovaraju ovu čudnovatu proročansku besmislicu: rari nantes in gurgite v a -s t o. mačaka na krovovima. lupali vratima i lomili brave. da vješam Crnce i žive ih spaljujem. ne žalim i ne kajem se kad kažem da je odmor u nužniku bio sto puta vredRajetki plivaju u pustom vrtlogu (misli se na nešto osebujno i rijetko). Na odmoru bismo živnuli. Petronija. Na odmoru bismo mi. ne može nauditi velikoj knjizi ako se ponese u zahod. žvakali je kao tablete protiv loše probave. Boccaccia — sve samih vr57 snih. ma koliko bili učeni. Lijepo pola sata možete provesti sjedeći u nužniku napolju s prijateljem — pola sata koje će vam ostati u sjećanju do kraja života. malu zasebnu kućicu u kukuruzima u koju kroz vrata pada traka svjetlosti u obliku polumjeseca. ja automatski pomislim — koliko je sati? Vergilije je za mene ćelav tip s naočarima koji se ljulja na stolici i ostavlja mastan znak na ploči. derani. I kakvo su kiselo lice pravili dok su stajali u nužniku sa slasnim sendvičem namazanim maslacem u ruci slušajući nas kako mi. Dok okrećem stranice te knjige. divni odmori u nužniku! Njima imam zahvalili što poznajem Boccaccia. okana što se zamrzavaju. to bolje. Samo grubo obrezana sjedalica.. Ona živi i dalje u sve većoj fantazmagoriji. seoski nužnik. puzavih spodoba. snijega <to se zgrudnjava. nema ružičasta toaletnog papira. drveća što pupa.) Da bi se uživalo u Rabelaisu. od godine do godine. Zlatnog magarca. vrata krčme <to se okreću. što je trošniji. A to isto vrijedi za Atlantic Monthly ili za bilo koji drugi mjesečnik. koji su se s vremena na vrijeme morali i sami poslužiti nužnikom. ponavljali je za njim. ili nas je. Nema dugmadi da se pritišću. I što je rasklimaniji nužnik. čini mi se da sam opet kod kuće i da čitam naslove u novinama. Uskoro ćemo na pranje ruku. U lik sa ili kakav kriminalistički roman. Nežidovi. Sinclaria Lewisa. Uskoro će odmor. lokomotiva što jure. i još dvije rupe prikladnih dimenzija za druge stražnjice.1 Živo se sjećam kako je đavolski radosno izricao tu rečenicu. Ne .. tulimo i cičimo. Hemingwaya. da je uvijek bio i da će uvijek biti vredniji. Dizali smo takvu galamu i činili toliko štete da je profesor iz latinskog. kao istrošene gramofonske ploče. koji nismo znali ništa pametnije. Nimalo se. Veliku rečenicu. na primjer — u takvu odlomku kao što je »Kako da se obnove zidine Pariza« — preporučujem običan. Rabelaisa.) 56 niji od Vergilija. Priča o Robinsonu Crusoeu zahvaljuje svoju pri-v Ličnost — bar za mene — trenutku u kojem sam |iotkrio. konja što se kližu. Nežidovi. Samo beznačajne knjige služe brisanju guzice. Ako možete povesti prijatelja i nagovoriti ga da sjedne uz vas. Mi smo je skandirali i gramatički raščlanjivali. išli u nužnik. Ne crvenim se i ne mucam. 55 živi dio jednog života ispunjena fantazmagorijom. ja sam čuo ono što mi je bilo najvažnije da čujem u tom trenutku — koliko je sati? Uskoro ćemo na matematiku. I ovo ne govorim d. Petrarke. i knjiga koju ste čitali i miris koji vas je okružavao. Dok smo se nabacivali hranom i vikali i psovali i podmetali jedan drugome nogu. Takva je knjiga Mali Cezar koja je sad prevedena na francuski i koja je izišla u biblioteci Passions. kvrgava drveća. nema lančića da se povuče.. Ima pasusa u Uliksu koji se mo-ffu čitati samo u nužniku — ako čovjek hoće da izvuče sav čar iz njihova sadržaja. itd. ako je on taj dan jeo vani. Gertrudu Stein. Ja sam jedini čovjek koji će iskreno reći šta misli o Vergiliju i njegovom jebenom rari nantes in gurgite vasto. što se nije smatralo kao zazorno. Izvrsno društvo i bez rari nantes in gurgite vasto. išao s nama. kažem. trolejbusnih hej. (Isto vrijedi i za pisoare. dovoljno velika da vam stane stražnjica. ali što je svakako bilo nešto na čemu su nam i te kako /avidjeli profesori s naočarima. kad smo god mi. kad god pomislim na Vergilija. pratio profesor iz povijesti. mi bismo povisili glasove pjevajući. pomahnitali: trčali smo u zahode i iz zahoda.i bih ocrnio talent autorov. Samo beznačajne knjige trpe zbog toga. pet dana na sedmicu. moglo bi se reći. Za mene Robinson Crusoe pripada istoj kategoriji kao neki dijelovi Vergilija — ili koliko je sati? Jer. U najgorem slučaju. po riječima toga plješivog buljavog pasjeg sina. pohabanih noćnih mora sto plešu viseći na uzetima za rublje. O. čim bi oni izišli iz nužnika da udahnu malo svježeg zraka. da slušam one proklete radio-aparate. razjapljivali usta kao i on i obnavljali to čudo dan za danom. da pijem jeftini džin. suncobrana što se otvaraju. a anđelu anđeo. Dreisera itd. gutali je kao riblje ulje.u očnu mrežnicu ispremetane radnje lijenih. Sve dobro što sam pro-i'itao. izvrsno! Čovjek uvijek više uživa u dobroj knjizi kad je u dobru društvu. pro-mumljali bismo od vremena do vremena — r a r i nantes in gurgite vasto. ćelav tip koji razjap-ljuje usta u deliriju koji je simulirao pet dana u sedmici četiri godine za redom. Ali kad god je taj buljavi gad razjapio usta i izustio tu slavnu rečenicu. za 58 Aldousa Huxleyja. Kao da nas je uhvatio deliri-jum tremens.

Prave gozbe! Rabelais ponovo gradi zidine Pariza ljudskim pičkama. nego onu slavnu bibliju koja je tli jelila smrt i koja je nastala kad je engleski jezik 59 bio u procvatu. zmajeve. a ne umiru kao što mi umiremo i svi oko nas? šta ih čuva od haranja vremena ako ne sol koja je u njima? Kad čitam Petronija ili Apuleja ili Rabelaisa. Ne želim gledati kako mlade djevice onaniraju u skrovitosti svojih budoara. pročelje neke palače. zdenac. Francuzi gotovo uvijek odabiru pravo mjesto za svoje pisoare. ni gićku. koji će stajati na suncu u nekom dražesnom kutku Francuske i prazniti pune mjehure. Pada mi na pamet jedan u Carcassonneu. skrovito. Sve izneseno na vidjelo u divovskim razmjerima i tako zasoljeno i začinjeno da će se sačuvati do idućeg ledenog doba. Ja želim ma-dagaskarske pogrebne stupove na kojima je životinja na životinji. svijet koji će imati osjećaj za kosti i obrise. megalomaniju. ocoubojstvo.. rodoskvrnuće. Niz Seinu pa u Atlantski ocean. gdje možda neće biti žena koje će se odozgo smiješiti. domišljatost. Možda će za godinu dana opet izroniti — na obalama Coney Islanda ili Midland Beacha ili Miamija. oživljava hipnotizam. naslađivao neusporedivim pogledom na citadelu. anđele. nastran Cesar neveselo proteže. kad je dostajao rječnik od dvadeset tisuća riječi da se podigne spomenik za sva vremena. jato golubica. Ne Wycliffeovu bibliju. prava rupa. kad zahladi pred večer. okrutnost. oživljava pjesmu. zarazu. Ja želim her-mafrodite koji su uistinu hermafroditi. ponovo proživljavam neke svoje ponajbolje trenutke. Povučem lančić i odoše u kanal. i to Eva sa živom. tigrova daha i slonove kože. koje su osjećali umorni vitez ili redovnik kad su. Nema više virenja kroz ključanice! Nema više onaniranja u mraku! Nema više javnih ispovijedi! Izvadite vrata iz dovrataka! Ja želim svijet u kojem će vaginu predstavljati živa. Ona oživljava prvobitne misterije. ples. U 60 amfiteatru gdje se krupan. hijene. vidjeti krivudave male ulice kako bruje od poslenosti. ili leže na postelji punoj mrvica od kruha za cijelog jednog poglavlja. morske nemani. za sirove. a anđeli anđeli. samoubojstvo. sutrašnjim samoubojstvima . tajnovito. oživljava vračanje. a onda se utaplja u potmulim udarcima gonga. Prave pičke. oživljava padavicu. pravom rupom među nogama. Tri-malhion nadražuje sam sebi grlo. Bestidnost. stari zvonik. pobljuje sve što je bilo u njemu i valja se u vlastitim splačinama. svijet koji će se bojati svoga životinjskog podrijetla i poštovati ga. iz kojega sam se. koji razbijaju bezglasnu glazbu noći. Cloua mi je zdesna. I želim im svako dobro i da ne dobiju kamence u bubrezima! Uzgred preporučujem neke druge pisoare koje dobro poznajem. Pravi eunusi. kiosk u kojem se prodaju knjige.. Bibliju a la kralj Jakov. biblija koja mora krivudati kroz močvarni pijesak francuskoga jezika. žene u . sunce upire u mirnu riječnu vodu i ja vidim kakav sam čudni Amerikanac koji prenosi ovu mirnu spoznaju drugim Amerikancima koji će me slijediti. somnambulizam. ili grizu sebi nokte. Ja želim klasičnu čistoću u kojoj je đubre đubre. dosada.. mučenici i slaboumnici. tako je dobro postavljen da čovjeka mora. I odmah pomišljam na jedan drugi pisoar — upravo ispred papinske palače u Avignonu. nije biblija — to je krivotvorina i prijevara. pojilo za konje. oživljava zloduhe. osnovne boje. Tu ćete. egzorcizam. puževima. dakle — a k vragu neka idu poštanske vlasti! Jer kako klasici mogu uopće živjeti. tržnica povrćem . Sit sam gledanja pičaka koje su već nadražene. prošlost klizi mimo poput duha. ili čupaju kosu. maskirane. Pravi kurči. ona ista strastvena privrženost tom prizoru. ako nije pogružen i smućen. trg natkriven platnenim krovovima u bojama. oživljava sve što je proročansko. zazivanje. tačkasti leopardi drobe zubima prave ljudske kosti — dok se ljudi koji dolaze. pospan. biblija za Hotentote ili Kineze. noću u proljeće. ali gdje ima kakav srušen zid. tako polagano teče vrijeme da čovjek čuje male rogove kako slabašno trube. idealizirane. ono isto divljenje i strahopoštovanje. čin. a ne opsjenji-vači koji hodaju s atrofiranim penisom ili sasuše-nom pičkom. ni Vulgatu. zemaljsko. penju uza zlatne stepenice vičući A1 e 1 u j a ! Kad se dotaknem teme nužnika. oživljava silovanje. digli pogled da od61 more oči na sumornim. sadizam. Klasičnu čistoću. zastavši na podnožju brežuljka gdje sad teče ii|cka koja je sprala epidemiju.čujem nikakvo zvono da zvoni u meni kad donesem te ptičice u WC. Mogao bi se kamenom dobaciti do mračnog malog trga na kojem gore crvena svjetla. Biblija koja je napisana na svenska ili tegalskom jeziku. kao da je posut baršunom i čipkama. lavovi i šakali. s mrtvim meduzama. zlo i slavu koja je Bog. ni hebrejsku. Pičaka kojima se vide krajevi živaca. ubojstvo. oživljava moć. pohota. Odatle bi se mogao kamenom dobaciti do dražesnog malog trga koji. Verziju kralja Jakova stvorila je rasa kostolo-maca. kra-ljoubojstvo. ako sam dobro izabrao doba dana. ako zaista i dalje žive. račićima. ona je žena na prozoru iznad mene. rabljenim prezervativima. deformirane. kako mi se čine bliski! Onaj slani miris! Onaj zadah menažerije! Vonj konjske pišaline i lavljeg izmeta. Dok stojim u pisoaru u Boulogneu. Pravi hermafroditi. brežuljak St. na primjer. a na vrhu Adam i Eva. ružičastim toaletnim papirom. jučerašnjim novostima. borbom uprljanim tornjići-ma što strše na pozadini vjetrom šibanog neba. oživljava bratoubojstvo. opet obuzeti onaj isti ponos. tigrovi. krinkama i konfetima. anarhizam..

odakle se pruža pogled na nezaboravne krovove Avignona i na porušeni most preko Rhone. a niži crkveni dostojanstvenici. po bogatim pivnicama časnih očeva i po zloglasnim pivnicama seljaka. katolički život sa živim plavetnilom i blistavim zelenilom. s papinskom bulom pred sobom i s golemim pokalom nadohvat ruke. čovjek jedva da je svjestan toga drugog života. toliko prirodne. Uzimam ga i rastreseno listam. mislim da su prljave male potleušice. a iz svih onih uličica koje se slijevaju u onu klisuru poteče rulja radoznalih požudnih muškaraca koji zakrče uske ulice. debelu curu kako mu sjedi na koljenima. život sokola i pasa i žena i sjajnih riba. Puna dva dana nosim se s nečim. Unutar zidova i izvan zidova bio je jedan život: vjera. Prvoga dana borba se ne može pobliže odrediti. Nestalo je sve šarenilo i govor slavne epohe. Notes leži pokraj mene. Obuzima me ona ugodna lagana napetost ko-|a sluti na dobro. u toj sobici u kojoj kažu da su pape sastavljale svoje bule.. Osnovne strasti. tko bi mogao zamisliti kakav je nekoć bio život unutar zidina te palače? Kad je ta grob62 nica bila živa. Kad padne noć. na pustom otvorenom trgu. zidovi kao da se zbiju. jedina slika koja mi je ostala bilo je moje krupno tijelo zgužvano kao kakav stari šešir. Bez raskola. ANĐEO JE MOJ VODENI ŽIG! ■s Crno proljeće r I Svrha je ovim stranicama da izlože genezu jednog remek-djela. a ono što su zapovjedili da se naslika na zidovima nešto je drugo. Nanovo ga listam — ovaj put malo pažljivije. a od Renoira idem u Louvre. jer kad sam se jutros prenuo iza sna. Usti-čem šešir na glavu i idem na Renoirovu izložbu. u lovu. Tako ja mislim. ne bi se zaustavio kod Muzičkog 63 instituta preko puta. zalijeću besciljno tu i tamo. kao gejzir koji se upravo probio kroz zemlju. Mislim da je papa. sad je suho. bez cjepidlačarenja. koji se motaju. mislim da palača nije bila odvoj'ena od onih vijugavih uličica dolje. u ribarenju. na brijegu. Bilješke se sastoje od zagonetnih redaka: jedna obična rečenica možda označava bor67 bu koja je trajala godinu dana. i dozivaju prolaznike. rekao bih da sam bio kao metak koji se zaglavio. poharala bi po kućer-ku i dvorcu. Freske kazuju tu priču.kupaćim kostimima ili košuljama kako dangube na kućnim pragovima. Stranice i . Traži od mene mjesec. Ono što su pape mrsile sebi u bradu jest jedno. Cvjetao je isto toliko snažno u kvartu s crvenim svjetlom koliko i gore. »Eno ga gore!« Oko deset sati prije podne viče mi taj redak u lice. I sad mi sav život izbija u jednom mlazu. »Eno ga gore!« viče. dok se dolje. I čovjek može isto tako lako zamisliti zgodnu. bez šizofrenije. s cigaretom u ustima. Kad bi trebalo da to sažeto opišem. freske su još toliko svježe. Nasuprot njoj je smiješna zgrada koja se zove Muzički institut. zabavi. Palača stoji uspravna. dok ih napokon ne progutaju razjapljene ralje bordela. haljina umrljanih vinom i rijeka boje lososova mesa. Neki tragovi toga života još su sačuvani na freskama: život u prirodi. Tu one stoje gledajući jedna drugu preko praznog prostora. na miru i u sigurnosti iza velikih zidina. Ali dok letimično i hitro prelazim ove bilješke. Samo prevrćem stranice svoga notesa da se zagrijem. Kad bi se duh božji spustio na Avignon.. Vraćam se kući s Tantom Melij om i iznenada shvaćam da je ona luda. Kad bi došla bolest. Od toga trenutka — sve do četiri sata jutros — u rukama sam nevidljivih sila. sa svojim krovovima od neotesanog kamenja. Nestala je muzika. Odlažem pisaći stroj i počinjem bilježiti ono što mi se diktira. kad je iz svoje velebne košnice izišao na sjaj sunca. Papa nije mogao dići svoje skute i proći netaknut. kad stoji u pisoaru pokraj palače. toliko odišu životom da se čak i ova grobnica što je danas palača čini življa nego svijet napolju. čitave živine peku na ražnju. događa mi se nešto kobno. blud i krvoproliće. dobre izjelice kakvi su bili. Još sam opsjednut mišlju da ću danas pisati. prodirao je kroz zidine. Širok. hladna. Osnovne boje. a iz Louvrea idem u Rue de Rivoli — gdje ona više ne nalikuje na Rue de Rivoli. ljudsko meso. Ipak je toliko žestoka da paralizira čovjeka. Riječi su mrtve. život grijeha i milosti i pokajanja. U onoj krasnoj sobici u kutu palače. Kako su živjeli svaki dan i cio dan. Moramo se malo vratiti unatrag. Događa se to da sam se u mislima dotaknuo Tante Melije. Neke retke ne mogu više ni sam odgonetnuti — o njima će se pobrinuti moji biografi. dopirale do samih vrata palače. Čovjek može lijepo zamisliti velikog crkvenog oca kako sjedi tu za svojim pisaćim stolom. To je gotovo savršeno tačno. hijerarhije činova i kasti. Remek-djelo visi na zidu ispred mene. Tu sjedim za pivom tri sata. život jarkog žutila i zlaćane smeđe boje. piju i goste se do mile volje. Sutradan ujutro ustajem uvjeren da ću uraditi nešto. jer vjerojatno neću nikad više stvoriti još jedno takvo djelo. u golemoj kuhinji. kao repata sperma koja traži jajašce. Nestale su pape. Bilježim ovo da zapamtim taj proces. Da nije one male četvrti iza Instituta. Dan-danas. nalik na grobnicu. opčinjen čudovištima što prolaze pored mene. govore glasnije od knjiga. u tili čas stupio u vezu sa životom oko sebe.

neka budu ideje. tant pis. Jedina mu je neobična značajka da su u prvom planu tri minijaturna deformirana čovjeka. Ponoć je.. strani ima jedan pejzaž. To traje i traje. Ipak. nisam nacistu s idejama. U redu. Godine 1927. suviše je kasno da pišem. Ležim na podu s olovkom u ruci i grozničavo unosim bilješke za svoje djelo. Sve fascikle u kojima su mi raspoređeni rukopisi istresao sam na pod. P r i n-cesse. Izvrsno. ali u isto vrijeme i zabrinut. o tom nema dvojbe.. odrežem komadinu kruha. Da počnem s jednim konjem! Pred oči mi nejasno izlaze etruščanski konji koje sam vidio u Louvreu. E pa. u obliku kvadrata od oko osam centimetara. Još malo vina. Opet sam slobodan čovjek. Diktiranje je prestalo. a stolnjak je išaran bilješkama.tranicu na kojoj piše: »Goethe i njegov demon«. Ostatak platna je toliko dobar da bi čovjek morao doista biti suviše probirljiv da bi ga to smetalo. mislim.. Kobasica je puna češnjaka. zidove. Glava mi je izvanredno laka. a za svaku zgodu sam upozoren gdje ću naći kontekst. Čistim mu svaku žbicu. Vidim momka i djevojku kako kleče jedno do drugoga.stranice bilježaka. Prljav je. Jedva čekam da se prihvatim posla. otvorio sam '.) 68 više nego što obično trošim. Zove se »Umjetnost i ludilo«.1 Izišao sam da ručam! U tri sata možete dobiti samo hladnu zakusku. Sviće mi da ono što ja uistinu želim jest da naslikam jednu sliku. ili 1928. ali baš zato to i naručujem. Naručujem hladno pile s majonezom. bar ću j a morati platiti! To je neoboriva činjenica. ne znam zašto. čini mi se da jelo ne ide u moj želudac. Slikaju stolice. Plaćam i odlazim opet na kotaču. Diktiranje je prestalo. začudna plodnost! Kad bismo mi zasukali rukave i latili se posla kao ti idioti. zagrizem u kobasicu. da počnem! To je važno. Oni su sretni i pomalo rastreseni. Naručujem sir i grožđe i kolače. Gladan sam. na mahove. U Bulonjskoj šumi ne osjeća se zadah od češnjaka. Nadohvat ruke mi je neki pamflet. šta sve ne bismo postigli do kraja života! Ilustracija koja je preda mnom. a u rukama drže veliku 70 bravu. rub stranice je ispunjen bilješkama. Bicikl mi je u sobi. I u bravi je jedan velik ključ. Uostalom.. iznenada me presiječe bol u želucu. Kažem vam. (Prev. To je stari broj nekog časopisa. Ot-čepim jednu bocu. od onoga dijela životinje koji je najlakše nacrtati — .) 69 ški sretan da se pitam ne bih li se malo provozao prije negoli sjednem da pišem. Od vremena do vremena. Stoji nešto 1 Vrlo važno. gole krevete . Uzimam krpu i počinjem ga čistiti. Počinjem. Ako opet počne diktiranje. Ali me opet malo sram pred samim sobom — kopirati djelo jednog luđaka najgora je vrst plagijata. 1 u ću naći mir. Razdragan sam. Vozim se biciklom ne bi li mi se krv povukla iz glave. Vino bi me moralo malo uspavati. Netko mi neprestano diktira — ne obazirući se na rnoje zdravlje. ima jednu veoma lijepu osobinu.. Pomalo podrigujem. Ovaj put jedem ja. Provest ću se kroz Bulonjsku šumu . Možda će to prestati poslije ručka.1 Nadam se da će me sve to rastresti. Još jedan komad kruha. Nikako ne mogu stati objema nogama na čvrsto tlo. To ti tako dođe: osjetiš da bi napravio akvarel pa ga napraviš. Olovka mi je opet u ruci. veoma velike ključeve koji su jedan u drugom. kao da netko drugi sve ovo jede mjesto mene. a vos ordres. Vino i češnjak miješaju se i mirišu. Radostan sam. E pa. Sjedam na trenutak da popušim cigaretu. eto šta je. Pa dobro. (Prev. naručujem teški burgundac mjesto uobičajenog v i n ordinaire. Na moje veliko čudo. Mjesto penisa i vagine umjetnik im je dao ključeve. Dok perem ruke.2 I ja dalje robujem kao da je to upravo ono što sam želio. je li svijet toliko savršen da nigdje nema tri čovjeka koji su preteški za svoje noge? Meni se čini da umobolnici imaju također pravo na svoju viziju. Ne nosim notes sa sobom — namjerno. I. a koju je napravio neki bolesnik u Charentonu.. nakon kratke raspre. princezo.) 2 Na vašu zapovijed. Ako se ovako nastavi. Nisu jako deformirani — naprosto kao da su preteški za svoje noge. sad kad je diktiranje prestalo. Izići ću i nešto pojesti. cijeli mi dan tako prolazi. Pomalo sam sklon da kopiram jednu od ovih ilustracija. Ako su danas na redu ideje. laštim mu blatobran. Pravo je čudo kakav imam tek! Pa ipak. Vožnja otpada. Svraćam u jednu kavanu na crnu kavu. Ideje me još preplavljuju. Ostale sam obroke potratio. mogu raditi šta me je volja.. stolove. Napokon sam toliko slab da mogu uzeti knjigu i otpočinuti. Bicikl. ali sam toliko malaksao da sad mogu leći i ostaviti ih neka me taru kao električna masaža. nauljujem ga temeljito. lako sam vra1 Običnog vina. Poslije ručka sam potpuno iscrpljen. Pijem već drugu bocu.. U ludnici slikaju kao ludi. Kao da je nov. Potpuno je nalik na jednu sliku Hilairea Hilera. dakako. Na 85. Oko tri sata odlučim da otkažem poslušnost. (Nota bene: u svim velikim umjetničkim razdobljima konj je bio veoma blizak čovjeku!) Počinjem crtati. Osim toga. Zapravo je bolji od bilo koje Hilerove slike. mogao bih prokrvariti. kažem u sebi. Odavno sam se već predao. (Prev. napravim po koji akvarel. spremao sam se da postanem slikar.

E sad. dokraja mi se zgadilo moje umijeće. Crtež je tek opravdanje za boju. Radije bih prometnuo konja u dinamo ili u velik klavir. (Michelangelo je imao pravo što je prezirao da Vincija. Gdje je ispupćen. (Prev. i ne jetrenicu! Nekako nejasno. prilijepile za papir. Griva je zbilja nešto posebno. Sve je više i više nalik na konja. Umetnuti oči a da se konj ne smije. Jedan mu je dio u pokretu. kosture — ali. a ne kao da su nalijepljene. Najradije bih sve 72 izbrisao i počeo iznova. Sačuvati konjski izraz. Imajući to na umu. vidim. grčeviti dodir žila. Oblik konjske noge dovodi vas u nedoumicu kad se morate osloniti samo na svoje sjećanje. Možda ću ipak malo plagirati. (Prev. Ako ne bude nalikovao na konja kad završim. Sve mi se čini da se veoma dobro sjećam kako se konj osjeća. primjećujem da je odviše izdužen. šivaće strojeve. Nije dovoljno natuknuti da su simbolisti i imažisti bili.. (Nisu li ljudi spavali u konjskom' trbuhu na jednoj od onih vaza koje sam vidio?) Nitko tko nije pomno proučio konjsku glavu ne može uopće zamisliti kako ju je teško nacrtati. da se kao propinje. napose kako zadršće kad mu do-dijava neka muha. ja znam da se mogu izvući iz nje poslije. Ali sad nastaju nove teškoće. cvjetnjake. Ali sa dva oka još izgleda malko bedasto.) Sad imam odakle da . Ali ne trpim gumice. Tek što sam počeo crtati trup. a ostatak stoji kao panj. Rep mu još nisam utaknuo. (Umobolnici su strahovito opsjednuti logikom i redom. Nekako je postao i zgodan — kao Charley Chase1 iz filmova . Gladim mu rukama grivu i plećke i bokove. Je li išta grozomornije i mučni je ideacijski od »Posljednje večere«? Je li ista pretencioznije od »Mone Liže«?) Kao što rekoh. Sada. iz nozdrva mu bije vatra. Da noge prirodno srastu s tijelom. onda zna nacrtati i konja. Staviti meso na kopito škakljiv je zadatak.. Da bude glava a ne zobnica. ali sam mu ostavio otvor upravo iznad šupka..) 2 Umno poremećeni. Chirico slika divne grive na konjima. vragove. Rečeno. Zatvaram oči i veoma mirno nastojim predočiti sebi konja. mal73 ko odviše ljudski. U ovom trenutku. konjska griva je nešto sasvim različito od svinjskog repa ili pletenica morske vile. sto mu gromova.i crnim vazama imali izdužene trupove. bogamu. Kompozicija je izvrsna. padavičare. Ono što tvori kosu i zube i nokte nije ono isto što tvori konjsku grivu. I onaj topli. unatoč geometrijskoj kru1 Glumac koji je igrao ljepotane u doba nijemog filma. Prekasno je za aperitife. prema svojim anatomskim instinktima. Ako neki luđak zna nacrtati čovjeka na biciklu. To je nešto zasebno . brave i ključeve. Ja se prisjećam otprilike samo onoga ispod putišta. Zato mu savijam prednje noge. morao bih se prisjetiti konja na Cinzanu — i on ima pruge. rijeke. otvoreno priznajem. nego izbrisao sav svoj trud.2 Mi želimo saznati. i to lijepe pruge. I sad stoji baš kao figurica od terakote iz šestog stoljeća prije naše ere. pretvoriti u zebru. Mislim si ja — kad bih samo mogao napraviti magarca od njega. odlučio sam se za jednog jonskog konja. Ergo. Najvažnije je da oživi. Da bi ostao unutar vrste koju predstavlja. l'. ni jednog jedinog konja! Ako je luđak koji je sastavio ovu brošuru htio iznijeti jedno uistinu duboko zapažanje. kad zapadnem u ovakvu nepriliku. Pruge su ga izravnale. tu će biti udubljen i obratno. to bi bilo nešto!) I tako počinjem iznova — ovaj put od grive. Isto tako i Valentine Prax. To su noge. izvanredno škakljiv. iz jedne studije o ludilu. kao i Francuzi. kažem vam — nije to tek trajna ondulacija. kao da je od kartona. nije još u potpunom redu. Pa dobro. šta se dogodilo s konjem! Još se jednom vraćam pejzažu na 85. a noge su 71 im počinjale u tijelu. Međutim.) 74 tosti. Dobro. S izvjesnom vrstom repa mogao bih ga pretvoriti u krasnog klokana.od konjske guzice. ako opet zažmurim. Zapamti da crtaš konja. crtež pripada idejnom području. Dok sam eksperimentirao s nogama. kad dođe vrijeme da se stavlja boja. I tako ubacujem pruge. onda je morao napomenuti nešto o ovom čudnom propustu. trbuh mu se raspao. uvijek ga mogu pretvoriti u mrežu za spavanje. Moj konj ima već pet nogu: najlakše je sad pretvoriti jednu nogu u phallus erectus. Boja je tokata. Zanimljivo . to će reći kopita. učinjeno.našao sam bogove i božice. mostove. šišmiše. ili da jesu. strani.. ljesove. ocrtane tankom ukrasnom crtom koju možete gledati ili ne gledati.t su neki od onih jonskih konja koje sam vidio n. onda nešto iz korijena ne valja! Ljudska umjetnost i konj ne mogu jedno bez drugoga. Trbuh. Krpam ga kako najbolje znam i umijem — dok nije postao nalik na mrežu za spavanje. ako ne izgubi svoju obijest.vo najednom moj konj galopira. izbriši mu jedno oko! Izvrsno. nejasno mi se čini il. (U Chuli Visti sam nekoć čistio magarce češagi-jom prije nego što bismo krenuli u polje. Mali otvor za rep koji se može poslije utaći. Rep se uvijek može lako utaći. malo boje će unijeti život u giivu. Kad nedostaje konj. malo detraques. Ideja je u tome što ga mogu. a ne da postane ljudski. Možda ne bi bilo zgorega da siđem da popijem jedan aperitif i pogledam Cinzano. Neka ostane kako jest. napokon odlučim da mu dadem pruge. Ona mora kriti ocean u sebi i mnogo mitologije.

u ljubavi. Na taj način uzimam golemi phallus erectus. Allons-y!1 Upravo ispod konjske guzice. qui peut etre sacrifie et soumis aux necessites de l'invention. Onda nekoliko prozračnih oblaka da bih se oslobodio jednog dijela nepotrebnih krošanja. osobito prema djelu jednog slaboumnika. u zločinu. (Tu se. Jedna je od velikih vrlina umjetnosti umobolnika da je most uvijek most. drveće. rješavam problem tako da mu donju polovicu tijela stavljam iza ograde. Sad dolaze na red terase. (Uvijek ćete najlakše pojednostavniti problem tako da ga uklonite. Naslikati drvo. Rekao bih otprilike da leži u predjelu između Giotta i Santosa Dumonta — s jedva primjetnim nagovještajem posttehničke ulice koja treba da dođe. drveće je opet veoma škakljiva stvar. učinim nešto slijedeći zavodljiva skretanja linije.) (Prev. logiku! »Le fou montre un souci constant de logique!« (Les Fran-cais aussi. bez ravnanja razuma ili vi-zuelne tačnosti: to je porijeiklo izraza. on se ne brine za objekt kojd se može žrtvovati i podvrći potrebama invencije. (Duž rijeka u Francuskoj često ćete naići na ljude koji. prema podnožju brda. sanjare — osobito pošto su ispustili cijelu mješinu urina. Čudno. brda kojima su vrhovi pokriveni snijegom. Veoma podsjeća na početke slikanja pejzaža — pa ipak je apsolutno izvan svih određenih razdoblja. Nešto se. a kuća kuća. i savijajući pretvaram ga u mušku ruku — tako! Sad nuam muškarca s velikim slamnim šeširom na gla1 Hajdemo! (Prev. sans direction intelectuelle ou exactitude visuelle: c'est l'origine de l'expressio n. terase. Upravo košulju! Razaznajem ovratnik i rukave. prvi put.1« Da nastavimo . Oblak je tako lagan. prikupljam hrabrost.. po svoj prilici sanjari. ističe besprijekorno jasno i čisto. To je aktivan vulkan i padine mu pucaju.. Pošto sam se pomučio s čovjekovim nogama. Gdje mi god zapne ruka. E sad. Sad kad sam sasvim gotov. ja počinjem crtati slobodnim i laganim potezima slamni šešir. Od grešaka pravim ra-sjeline u padini brda — da prikazem štetu koju je počinio vulkan. Gdje god neku stijenu ne mogu završiti kako treba. Nedostaje joj samo etiketa Rogersa Peeta i broj 40 ili koji već imate. a to je most.) 75 vi koji škaklja konja po krstima. Sve što ima oblik ima nevidljivu supstanciju. što se tiče kompozicije. (Strana 390: »Si 1'artiste poursuit la creation authentique.počnem: brda. (Prev..) 2 »Luđak neprestano očituje brigu za logiku.. u Bogu. napravim od nje stranu jedne kuće ili krov druge kuće koja je skrivena. le sentiment de l'objet peut s'exprimer avec toute licence. most niče sam od sebe.)2 E pa. naslonjeni na ogradu. Michelangelo ju je tražio do kraja života — u mramoru. Naslonio se na ogradu.. a ipak nije svilen papir. Hoću vulkan. kuće i svi prozori koji im pripadaju. u stihovima. ali ako znate nacrtati jedan luk. pogotovo kad ja već imam jonskog konja koji zauzima prilično mjesta. da ga spojim s konstrukcijom mosta i krovovima kuća dolje. & ovim pred sobom kao vodičem. polucilindar. tri stabla. ne valja..) 76 gdje okvir. Logiku. Brdo je odviše lako. Malo-pomalo se probijam prema vrhu slike Napokon. mogu to uvijek pripisati umnoj poremećenosti foua koji me nadahnuo. Hoću razlog zbog kojeg moj konj frkće i pro-pinje se.« (Francuzi isto tako. Treba još ubaciti drveće — i brda. lakši od bilo čega. strani piše: » E n f i n. pogotovo nisam francuski fou: mogu dopustiti sebi neku slobodu. bar ne u historijskom vremenu. To je kao sastavljanje slika od izrezanih dijelova.) Da bih skratio sebi muke i da bih vidio koliko će mi mjesta ostati. koji je prije bio peta noga. a ne buket! Premda umećem račvastu munju u krošnju.) 77 Stoga najprije crtam krater i napredujem nadolje. da nagovijestim građu. dobio sam košulju. . međutim. To mi neutralizira bar trećinu slike. Brdo! šta je brdo? Gomila blata koja se nikad ne istroši.«)' Prilazim brdu — kao Muhamed. sve presijeca. ubacujem mnoštvo smionih dijagonalnih pruga ili dasaka. (Prev. osjećanje predmeta može se izraziti potpuno slobodno. mostovi. jer su mi ideje široke i dalekosežne. pomalo u neskladu s pseudosrednjovjekovnim karakterom izvorne kompozicije. Tri čovječuljka koji se podupiru štapovima u prvom planu nisu prijeko potrebni kompoziciji. a u isto vrijeme škaklja konja po rebrima. što se tiče Matissea.) Ali oblaci nalikuju na komade svilena papira koje je vjetar odnio s vjenčanih buketa. obronci. pour Matisse. u mene uvlači sumnja da ni sa mnom možda nije sve u redu! Ali na 366.. i s kućama koje imaju toliko prozora kao da se stanovnici užasno boje gušenja. gdje počinju i završavaju sapi i gdje bi Salvador Dali najvjerojatnije stavio naslonjač Louis XV ili satnu oprugu. Sad već pomalo shvaćam smisao oslobađanja.. ja nisam un fou. na sreću. Tražim pozadinu u koju bih mogao staviti konja. a nešto veoma budi čežnju i radoznalost na ovom pejzažu s njegovim nazupčenim ogradama i obroncima nalik na glave šećera. A sad. za kolnik na mostu. I 1 Ako umjetnik teži za istinskim stvaranjem. Pod šešir stavljam glavu — nemarno. Izvrsno! Izvrsno i šik! Bude li se činilo pomalo groteskno. son souci est ailleurs que sur l'objet. u graditeljstvu.

ako treba da naslikaš grobljanska vrata svijetlim gumigutom. treba da ostane konj — ili ga sasvim odstraniti. a krila mu poduprta rebrima kišobrana. Samo što nije gotovo.) 2 Dakle. ono što me privuklo. Kao da nije pao iz cadrea1 mojih ideja. Posljedica je mog paleža da sam opržio konju leđa. ja sam ko-lorist. Ako želite vidjeti anđele. To je predmet originalne prirode. U mom je duhu. Postao je zmaj što guta vatru. Tako. Sad nije više ni konj ni zebra.. Zauvijek je zbrisano nešto sumorno. Zašto ne bih pokušao debelim namazima? Dok istiskujem izdašan izbor boja. pa tajanstveno lebdi povrh plahog jonskog konja kojeg je čovjek sad izgubio. Ljudi će možda gledati ovaj tamni predmet i misliti — kako čudno! Kako neobično! Ali j a znam da je to u osnovi konj. U osnovi svega je neka životinja: to je naša najveća opsesija. sve se događa po božjoj volji. kad slikam tom sjajnom tekućom žutom bojom. crtam anđela. Lazare. Ili groblje St. grane su optočene srebrom i tirkiznim kopčama. uzburkano more. mada je bio tek crna pjega koja se jedva razlikovala od svih ostalih pjega koje su tvorile svjetlo. možda bismo bili pošteđeni mnogih mitoloških muka. gdje je rupa koja je ostala od vulkana.) 79 dijagonalnih mosnica napravio bih ljestve. Kad se jednom počnete baktati anatomijom jedne životinje. naravno. Lazare — Salle des Pas Perdus. tom žutom bojom koja je meni naljljepša od svih žutih boja (još žuća nego ušće Jangce Kjanga). dakako. posve proizvoljan dodatak i izvanredno simboličan. Stavljam pozamašan namaz grimiznog alizarina na susjedni zid. A sad najednom znam odakle gondola. gdje sam radio kao grobar. Malo odviše zgodno. (Prev. mjesto da izigravaju Titana — e pa. on još tu. nastaviti i napraviti pravog zmaja. Gustom mutnom zelenom bojom i indigom premazujem konja. i pravite se da jeste šta god hoćete. ru-ševne palače. topim.2 napolje s tubama! Počinjem slikati zid jedne kuće sirovom um-brom. nesvjesno sam razmazivao drveće i terase suhim kistom. (Prev. odviše talijanski. Elem. A gdje je nekad bilo mjesto repu. zatim cinoberom i najposlije krvavom smjesom svih triju boja. što se tiče crteža. jedrenjake itd. mogao bih obasuti tjelesa mučenika ožiljcima od kozica nalik na dragulje. Neću da kakvi slaboumnici stoje nada mnom sa škropilom i hine žalost. Ali moje bezumlje poprima oblik podmetanja požara.Samo inženjer može upropastiti most. A u gornjem lijevom kutu. Čak ste mogli razabrati da je Francuz i da 1 Predvorje željezničke stanice St. Lazare u Parizu. ni njegove ulice iz predgrađa. Drveće sad blista kao kakav oklop. Uostalom. ali mi ovo preobraćanje i krpanje ide već na živce. gadovi. naravno. Na zidu preda mnom visi . prilično slabo. Alors. Ne volim ni način na koji vam njegove žene pokazuju stražnjice . na koje sam pljuvao s platforme vagona. Umećem je pod sam most pa se automatski našla u vodi. Ili groblje na Mont-parnasseu koje zimi izgleda kao da je doživjelo šok. a da su bili toliko mudri pa da su ostali polukonji. a s hrpom praskalica pod guzicom ne može čak ni jonski konj sačuvati dostojanstvo. žalostan je taj anđeo usukana trbuha. nisam počeo bogzna kako bojama. Palim sve kuće — najprije karminom. kažem sam sebi: »Propinjite se. Johna s onim blesavim olovnim anđelima. Jeste li ikad sjedili u željezničkoj stanici i gledali kako ljudi krate sebi vrijeme? Ne sjede li pomalo kao pokunjeni anđeli — sa svojim ravnim stopalima i usukanim trbusima? Tih vječitih pet minuta u kojima su osuđeni da budu sami sa sobom — nemaju li u krilima rebra kišobrana? Svi su anđeli u vjerskoj umjetnosti lažni. Da mi je pri ruci raspelo. a nisam teretni konj. spopada me poriv da dodam kompoziciji gondolu. Kad si instinktivan akvarelist. Bio je tek pjega u toj žarkoj kombinaciji boja — pa ipak je bio izrazito čovjek. naslikaš ih I i ne ropćeš. groblja. otužno. Groblja.) 78 Depot ili na Gare St. ali ste u osnovi kornjače ili morska prasad. Nije baš efektno. teško. Mogao bih.. Neki dan sam među Renoirima vidio prizor iz Venecije i neizbježnu gondolu.. Neću! Dok su mi te misli prolazile glavom.« Grčka je ludovala za konjima. Bogami.. ja neću da budem pokopan na groblju. Možda postoji neko nepoznato opravdanje.1 Moja je teorija u slikanju da treba što prije završiti crtež pa nabacati boje. ja se sav topim. koje sam gledao odozgo s nadzemne željeznice na zavoju. Nije važno što su odviše živopisna za tako neveseo ulaz. ni njegove kišne dane. Vadim nož za kruh. možete proći sav filogenetski proces. sad se nalazi hrpa praskalica. Osobito na Gare St. Kad vidim ljudske stvorove kako se propinju prema svjetlu poput uvelih suncokreta. Ako se počne s konjem. Sve ra-sparene dijelove na dnu povezujem u grobljanska vrata. Ovaj je dio slike jasan i presudan: ovo je potpuna propast. Ja ne volim Utrillovu mirnu slaboumnost. Sve u svemu. Na slici je neka kišna atmosfera koja ponešto podsjeća na Utrilla. (Prev. bilo je da je čovjek koji je sjedio u gondoli bio posve izrazito čovjek. Ne bih se začudio kad bi to bilo groblje u Cypress Hillsu pored kojeg sam tolike godine prolazio obuzet gađenjem i jadom. I zbilja. morate poći u Grand Central 1 Okvira.

Bilanca nikad ne postoji. isto je tako i posljedica pouzdanja. Svi živi. Kupio sam tu sliku zbog ožiljaka od kozica. On ima isti onakav slaboumnič-ki izraz na licu kao oni Židovi sa željeznim kolutima. A ondje. Onda je. stjenice gmižu niz strme kred-ne stijene i utapljaju se u rijeci. Gola žena dugačke svijetloplave kose leži na postelji i češe se. Tek se sad sjećam neke slike koja je visila iznad jedne vinare u Boweryju i koja je nosila naslov »Smrt na stjenicama«. visi ta slika koja se zove »Smrt na stjenicama«. nećete više imati slike. Ja stavljam sav svoj život u bilancu tako da od svega ne može biti ništa. Upravo ispod Cooperova trga izvalila se tri klipana pokraj ulične svjetiljke. kojim sam prolazio dan na dan. a onda je okrećem naopako i puštam da se boje zgusnu. Odajte priznanje »Societeu Anonymeu u gotovom i na dugovanje«. Dobili ste na kraju predznak minus. morate imati silnu zalihu duševnog zdravlja. plosnata stjenica crvenkastosmeđe boje i odvratnog mirisa koja zagađuje kuće i krevete i poznata je pod užasnim imenom Cimex Lectularius. iznad naherenih vrata vinare. To je zavaravanje. ono je bilo Cimex Lectularius. izravnavam na stolu. slučajnost. Ja sam kao onaj mladi doseljenik na prvom katu iz pjesme svejedno kojeg Ivano vica. Tek sam sad otkrio razlog. Kad budete mogli napraviti potpunu bilancu. Njihovi proračuni nemaju nikakva smisla za mene — zato što su brojke izmijenjene. Bowery. Odnosim sliku do slivnika i. kad vam kažem! Proučavam ga već tri sata. 84 on je bio trombon s povlačkom. uzimam kist. Sredina je poslijepodneva i prljavo grlo Boweryja guši se od grumenja sluzi. da biste stvorili neki razlog svom postojanju. krivotvoriti tu 85 paru koja ne postoji. koji se bacaka na oprugama kreveta. Da biste dobili nered. nezemaljska pjesma diže se s ulica. Nisu me ničemu naučili — jer su zaključni računi koje su nam namrli krivotvoreni. Od opipljivoga smo stvorili neopipljivo. natenane. od godine do godine — doza kozica čiji se ožiljci nikad ne izgube. Zato imam razloga da idem dalje. Postelja lebdi u zraku. Kad nađete ekvivalent plus. Stružem je i stružem. dvoumljenja. Da ne biste nikamo došli. promašenog života i koji očajava zbog sve one ljepote koja mu je nedohvatna. Ja nisam nikad mogao napraviti bilancu. kao da se čovjek s mesarskim nožem bori s delirijumom tremensom. i sjedite svu noć pred otvorenom glavnom knjigom i razbijate sebi glavu. umačem ga u sve boje za redom i počinjem premazivati grobljanska vrata. Svako je rođenje čudesno — i nadahnuto. Slučajno sam se upravo vraćao od ne83 li I kog luđaka. Avetinjska. onako natenane. kao zaustavljanje sata ili kao sklapanje primirja. Imate ono nešto imaginarno. Napravite bilancu. brisanja. Nema takva stroja koji bi mogao izmisliti. Sad imate nešto neopipljivo. A kad sam je potpuno upropastio. Oblaci su pokriveni stjenicama. dok slika zaista ne miriše na pigment. abesinski Židovi — udaraju ga željeznim kolutima. Svijet valjanosti i krivotvorenja je za nama. I evo me sada kako suhim kistom stavljam stigme na ona tri stabla. ali tada nisam znao zašto. krvoločni Židovi — crni. onako su odbojno lijepe kao biljke kojima se noću ubrzava sazrijevanje. i imate pravo! Ali je isto tako puka slučajnost i Dvadeset treći psalam. Kristovo raspeto tijelo leži na podu puno ožiljaka od kozica. Odajte samo — izvolite! Odajte priznanje svemu i svakome. Ali vi nemate više posla s pravim parama. a? Kad biste mogli izvaditi jednu paru iz džepa i uskladiti knjige. ona je bila da se pošteno operem. trenutačno što se naziva »bilanca«. Krasne glavne knjige pozlaćena obreza koje su nam predali. namočivši je dobrano.prizor iz abesinske divljine. Ako sam imao kakvu strast. iz profesionalnog posjeta koji nije bio baš neugodan. koga muči bijeda gladničkog. Odajte priznanje Danteu. A onda me najednom obuzima pravo nadahnuće. morate proći sve poznate svjetove: morate biti svagdje da ne biste bili nigdje. Svi luđaci čija su me djola nadahnula imali su zrno hladne pameti. Slika je istačkana od ožiljaka kozica — da se prikaže ona kozmopolitska krvopija bez krila. Vi biste htjeli odati priznanje četkici za nokte i vodi. Možda ćete reći da je to puka slučajnost. učinili biste tako. morate računati na beskraj brojaka. Tako. Zabavište pod arkadama u punom je pogonu. Obuzet bijesom. Ako sam imao dom. sjedim i tupo uživam vrteći palcima. morate uništiti svaki oblik reda. Pravite bilancu da biste dodali neku hipotetičnu težinu. To je remek-djelo. Manjka vam jedna para. vulkan riga stjenice. Unesite u poslovni dnevnik: Tante Meli a. a oko nje pleše čovjek sa štrcaljkom od zove. Da biste poludjeli. Ovo što je sad preda mnom posljedica je nebrojenih pogrešaka. 86 . Ako sam tada imao kakvo ime. radostan izraz. Kao da mi je cijeli život umotan u onaj prljavi rupčić. to remek-djelo. odstupanja. odajte priznanje Spinozi. Na licima im je izvanredno nesmiljen. Premazujem ih i premazujem dok donja polovica slike nije postala debela kao čokolada. Da biste došli do ničega. Meni je uvijek nešto minus. odajte priznanje Hieronymusu Boschu. a 1 a Breughel. nemate — ništa. zanimljivi podaci označeni su minusom. stružem je četkicom za nokte. To je baš ono: u živoj je jednadžbi znak za mene neizmjerno.

dok ga sad gledate. Jedino je znala povazdan kukati i jadikovati. Kad bi Albert. Ja bih mogao sastrugati mitologiju iz konjske grive. Ali anđela ne mogu sastrugati. Kad ne bi mogao naći nikakve druge zamjerke. ali pazi da ga ne uvrijediš!« Bili su osjetljivi gadovi sve te stare prdonje kojima smo ugađali. hirovit. jedva bi čujno zagunđao i rekao: »Danas kao da je proljeće. koga je stari nazivao u glavnoj knjizi Alber-tom. mogao bih sastrugati žutu boju iz Jangce Kjanga. rekao bi stari. ali ga ta okolnost nije priječila da iznosi hlače u određenom roku. Moja majka nije imala ni pojma šta znači lizati bogatašima stražnjice. Bendixu. a podupiru ih molekule? Vidite li Aleksandrove oči podljevene krvlju. bogzna šta bi bilo od staroga. W. Anđeo je tu da vas odvede u nebo gdje je sve plus. Dioničko društvo oca i sina. škrt. oko osam sati.. Pastor taj i taj otvorit će kuglanu« itd. Kad se sad osvrnem na sve to i vidim staroga kako sjeda za stol šireći pijani zadah oko sebe i govoreći u božju mater. ćudljiv. hitra intelektualna šetnja od Delanceyjeve ulice i Boweryja sve do ispod Waldorfa. mogao bih sastrugati datum s čovjeka u gondoli. Bili smo baš nasuprot Olcottu. nestalan. A. »Pastor taj i taj je glupan«. N. nego da trčkara od krojača do košuljara. a ništa minus. žalim ga i žalim sve krojače koji moraju bogatašima lizati guzice. krojači s Pete avenije iako nismo bili na Aveniji. N-a. W. jamstvo vašeg besprijekornog vida. ili bol koja je tome kriva? Vidite li crnilo kojim se hrane pogrdni spisi? Ne. nepošten. W. a na njemu cedulja na kojoj je pisalo zelenom tintom H. Ali vidite jednog anđela i vidite konjsku guzicu. nisu nikad 92 spominjali jedan drugoga pred nama. Anđeo je tu da vam metne persunova lišća u omlet. a?« Nije se smjelo vjerovati da postoji čovjek koji se zove H. jer se uvijek našlo malo rakije kad bi došlo vrijeme da se probaju nove hlače. onaj čangrizavi. davi jaja.. iako je svima i svakome bilo jasno da mi . vidite li u njemu jezera iza Urala? Vidite li ludoga Kočeja kako održava ravnotežu papirnim suncobranom? Vidite li Tra-janov slavoluk kako izranja iz dima Azije? Vidite li pingvine kako se raskravljuju na Himalaji? Vidite li Indijance Krikove i Seminole kako se šunjaju kroz grobljanska vrata? Vidite li fresku s Gornjeg Nila koja prikazuje guske kako lete. To je bilo dovoljno da natjera bilo koga da pije. Anđeo je moj vodeni žig. I možete ih zadržati: oni su za vas! Sad više nema na anđelu ožiljaka od kozica — samo hladno plavo svjetlo od reflektora. nisam nikad vidio.Moje remek-djelo! Ono je kao iver pod noktom. Svakako da nije nailazio na razumijevanje kod kuće.! R. slučajno opazio žaket kako visi na vješalici. prsteni su mu bili ili odviše široki ili odviše tijesni.. Anđeo nema guše. umjetnik ima gušu. od košuljara do draguljara. šišmiše i pti-čarnike? Vidite li one krasne jabuke na balčacima križarskih mačeva i slinu koja ih je isprala? Vidite li vigvame kako rigaju vatru? Vidite li alkalijske slivnike i kosti mula i svjetlucavi boraks? Vidite li grob Beleazarov ili gula koji ga pljačka? Vidite li nova ušća koja će Colorado stvoriti? Vidite li morske zvijezde kako leže na leđima. Bendix svojim »Pastor taj i taj putuje u Evropu .. jer ni jedan od dva gazde nije još bio na poslu. stari je Bendix redovito stizao prije mene i dizao vatru na krojitelja. bojim se da ne vidite! Vi vidite samo nuj-nog plavog anđela koji se smrzao pokraj ledenjaka. o kojoj je krojitelj Bunchek govorio sa žarom. Anđeo je tu kao vodeni žig. I1 I KROJAČKA RADIONICA JA IMAM MOTO UVIJEK SAMO VESELO I VEDRO! I Dan je obično počinjao ovako: »Zamoli toga i toga nešto malo na račun. taj Bendix. W. W. sat mu je ili dvadeset pet sekundi kasnio ili trideset tri sekunde išao naprijed. koji nije nikad dolazio u radionicu zato što su mu noge bile odrezane. Kad bismo mu u kolovozu sašili sako. zašto ste svi tako ozbiljni. Dizao je vatru na svakoga uključujući tu i obiteljskog liječnika. a majka je držala pare. Da nije bilo Olcottova bifea preko puta i ispičutura koje je ondje nalazio. Tako nas je vraški raz-draživala svojom zabrinutošću da smo se gušili vlastitom pljuvačkom. okrenuo bi glavu nadesno radi 91 užitka da se izdere na šivača hlača zato što nj'emu. Kako to da nismo nikad mogli stići prije toga starog tupana Bendixa? On nije imao nikakva drugog posla. u listopadu bi mu bio preširok ili preuzak. mogao bih sastrugati oblake i svileni papir u koji su bili umotani buketi od račvastih munja. Brat mi je bio be-nast i išao je starom još više na živce nego H. Ne vidite čak ni kišobranska rebra. Ta tri brata bila su smrtni neprijatelji jedan drugom. koji je bio malo ćaknut i koji je patio od tačkastih prsluka. Nezgodan čovjek. i R. »a zašto valjušci nisu vrući?« Bila su tri Bendixa — H. Ujutro. Ma koliko da sam brzo hodao. jer niste vični da tražite kišobranska rebra. Bendix i datum probe. zašto se nitko ne smije. moj brat i ja. da vam sta87 vi djetelinu u zapučak.. Pitam vas.. pako-stan. F. H.. a zbog njena je kukanja i jadikovanja stari i bazdio po piću" i valjušci se svagda ohladjeli. Uvredljiv. na kojem se ističu njegov usukani trbuh i ravna stopala. On je bio stavka u glavnoj knjizi. zato što mu ovaj nije znao istjerati kamence iz bubrega. Bendix.

bar ne pred nama. zašto ste svi tako ozbiljni. već samo puceta. jer se uvijek našlo malo rakije kad bi došlo vrijeme da se probaju nove hlače. R. R. Jedino je znala povazdan kukati i jadikovati. Ako se lift nije mogao namjestiti tako da razlika između podova bude manja od jednog centimetra. je. a zbog njena je kukanja i jadikovanja stari i bazdio po piću' i valjušci se svagda ohladjeli. nije se nikad dogodilo da su se sreli. Sjećam se razdoblja kad je Albert bio toliko ljut na staroga da nije dolazio po tri dana.) Ako bi se dogodilo. Bendix i datum probe. Bendixu. a Albert došao. (Kad je Albert umro. sa svojim krhkim kostima i povijenom kičmom. škrt. Kičma mu se bila sama savila od starosti. Uvijek se znalo po galami u liftu da Albert dolazi — po silnoj grdnji i zapomaganju. sa svojim krhkim kostima i povijenom kičmom. W. moj brat i ja. Svakako da nije nailazio na razumijevanje kod kuće. Kad se sad osvrnem na sve to i vidim staroga kako sjeda za stol šireći pijani zadah oko sebe i govoreći u božju mater. o pucetima za prsluke. dotle su puceta za prsluke ležala naokolo po karticama i govorilo se jedino o pucetima za prsluke. a?« Nije se smjelo vjerovati da postoji čovjek koji se zove H. onaj čangrizavi. o pucetima za prsluke. kad se Albert već 93 užitka da se izdere na šivača hlača zato što njemu. rekao bi stari. Moja majka nije imala ni pojma šta znači lizati bogatašima stražnjice. Sjećam se razdoblja kad je Albert bio toliko ljut na staroga da nije dolazio po tri dana. Da nije bilo Olcottova bifea preko puta i ispičutura koje je ondje nalazio. je bio odviše nečastan i odviše ohol da bi se čak potrudio da nađe .. Uvredljiv. On je bio doživio ono zrelo doba kad su kosti krhke kao staklo. ali ga ta okolnost nije priječila da iznosi hlače u određenom roku. su obojica dali da im prišijemo plakavice na rukave. zašto se nitko ne smije. jedva bi čujno zagunđao i rekao: »Danas kao da je proljeće. nepošten.?« U dvadeset i sedam godina za kojih smo sašili možda 1578 odjevnih predmeta za tri brata Ben-dixa. On je bio doživio ono zrelo doba kad su kosti krhke kao staklo. N. onda bi se nekako cijeli dan poremetio. koga je stari nazivao u glavnoj knjizi Alber-tom. bogzna šta bi bilo od staroga.. R. (Kad je Albert umro.) Ako bi se dogodilo. iako je svima i svakome bilo jasno da mi ne šijemo odijela za duhove. imao grdne muke da izabere prava puceta za svoj tačkasti prsluk. žalim ga i žalim sve krojače koji moraju bogatašima lizati guzice. Pastor taj i taj otvorit će kuglanu« itd. W. »a zašto valjušci nisu vrući?« Bila su tri Bendixa — H.. da je stari otišao preko puta da nešto gunce. Bendix svojim »Pastor taj i taj putuje u Evropu. ja sam naslijedio sve njegove prsluke — nosio sam ih sve do kraja rata.. Nezgodan čovjek. da je stari otišao preko puta da nešto gunce. ja sam naslijedio sve njegove prsluke — nosio sam ih sve do kraja rata.. za svoj najnoviji tačkasti prsluk. ćudljiv. već samo puceta. F. kao da sam prsluk i nije bio važan. i H. koji je bio malo ćaknut i koji je patio od tačkastih prsluka. naravno. On je bio stavka u glavnoj knjizi. W. kao da sam prsluk i nije bio važan. onda bi se nekako cijeli dan poremetio.ne šijemo odijela za duhove. Brat mi je bio be-nast i išao je starom još više na živce nego H. I malo prije nego što bi objesio slušalicu. a ne da dangubim pola sata dok vi ločete sa svojim pajdašima preko puta. W.. nisam nikad vidio. a na njemu cedulja na kojoj je pisalo zelenom tintom H. Kičma mu se bila sama savila od starosti. za svoj najnoviji tačkasti prsluk. Od te trojice braće najviše mi se sviđao Albert. i R. a onda masnoj napojnici ako bi se pod lifta potpuno izravnao s podom naše krojačke radionice.« I značio je isto tako: »Nadam se da nema mnogo opasnosti da ću u jedanaest sati nabasati na izvjesnu osobu čiji su inicijali H. kao što se katkad događalo. Uvijek se znalo po galami u liftu da Albert dolazi — po silnoj grdnji i zapomaganju. W. slučajno opazio žaket kako visi na vješalici. Ta tri brata bila su smrtni neprijatelji jedan drugom. kao da se spremala da se sklupči i vrati u majčinu utrobu. Kad je Albert umro. Tako nas je vraški raz-draživala svojom zabrinutošću da smo se gušili vlastitom pljuvačkom. čak ni tko je bio. Od te trojice braće najviše mi se sviđao Albert. dodao bi: »Nadam se da mogu svratiti u jedanaest sati. Značio je: »Nadam se da ćete biti toliko pristojni da mi budete pri ruci kad dođem. Bendix. davi jaja. o kojoj je krojitelj Bunchek govorio sa žarom. pako-stan. Kasnije. N. W. kad se Albert već 93 bio navikao na nemarno ponašanje staroga — navikavali su se jedan na drugoga dvadeset i sedam godina — on nam je telefonom najavljivao svoj dolazak. a Albert došao. H. imao dobar izgovor što nije došao na sprovod — bio je bez nogu. nije bilo napojnice i Albert bi. Kad bi Albert. nije bilo napojnice i Albert bi. nisu nikad 92 spominjali jedan drugoga pred nama. a onda masnoj napojnici ako bi se pod lifta potpuno izravnao s podom naše krojačke radionice. onih koji nisu bili crni — ali nisu rekli ni riječi o pokojniku. na sve lijeve rukave sakoa i ogrtača — naime. Kasnije. koji nije nikad dolazio u radionicu zato što su mu noge bile odrezane. N. W. A. neću vas smetati?« Smisao ovog sitnog pitanja bio je dvostruk. »Pastor taj i taj je glupan«. N-a. nestalan. Ako se lift nije mogao namjestiti tako da razlika između podova bude manja od jednog centimetra. kao što se katkad događalo. H. hirovit. kao da se spremala da se sklupči i vrati u majčinu utrobu. W... dotle su puceta za prsluke ležala naokolo po karticama i govorilo se jedino o pucetima za prsluke. imao grdne muke da izabere prava puceta za svoj tačkasti prsluk.

kad su stizali sami računi. ljepljivi engleski naglasak koji daje čak i najbezvrednijoj misli privid važnosti. da se smatralo kao povlastica da te netko kao Patsy O'Dowd. ali odnio te vrag ako misliš da možeš nagovoriti nekoga kao što je on da otruje sebi crijeva tim odvratnim pićem. pa nije bilo razloga da se pomisli da će zakazati na svom poslu nakon smrti Georgea San-duskyja. George je stajao držeći ruke sklopljene na turu i klanjao se i povlačio nogom pred gostima dok su ulazili i izlazili na okretaća vrata. Dva idola matinejske publike raspravljaju o Shakespeareu — je li Hamlet ili Lear najveća drama koja je ikad napisana. prodavačima žestokih pića i drugim beznačajnim ljudima. pizdoliscem i pasjim sinom koji si ni šlic ne zna zakopčati. Zapanjio sam se jednog dana kad se uspeo liftom i naručio odijelo kod nas. spomenuti bi Patsy O'Dowd hladno i podrugljivo odgovorio da samo takvi kao što si ti mogu lijevafi takav bućkuriš u sebe. ali samo sive boje. nosio je isključivo siva odijela. S vremena na vrijeme. financijeri koji su bili naviknuti da im guzice brišu svilenim rupčićima dovezli bi se čak i/ predgrađa. A ako biste mu. Oko deset sati bilo je vrijeme kad je stari obično prvi put silazio da nešto gucne. Julian. George Sandusky je povlačio nogom i klanjao se i dizao kovčege i otvarao vrata već oko dvanaest godina kad sam ja prvi put došao u krojačku radionicu i zauzeo 94 svoje mjesto kraj prozora koji je gledao na ulicu. okrsti prokletim degenerikom. taj George Sandusky. tri irske prostačine radi kakvih su tadašnji bilei bili omiljena sastajališta. Stari nije pročitao nijedne knjige u životu niti je ikad bio u kazalištu od onih dana kad je Bowery ustupio mjesto Brodwayu. Držao je da će se Bog pobrinuti za one koji ostanu za njim. baš kao što se bio pobrinuo za njega. On je bio jedini čovjek kojeg sam sreo u to vrijeme koji se nije osigurao protiv smrti. bilo je to samo zato da se prituži. Mjesto da ode preko ulice. da se izgala-mi na šivača kaputa ili da zatraži da se snizi cijena. imao svoje odaje. i. Zahvaljujući svom okretnom jeziku i debeloj koži i djelotvornoj pomoći spomenutog Isusa. Katkad bi prošla po cijela sedmica a da nije došla nijedna mušterija. ali je George uvijek odbijao s onom uobičajenom i upornom uljudnošću zbog koje bio omilio Olcottovim gostima. Julian Legree. kad su on i stari obilazili lokale. Stari je uvijek osjećao veliku naklonost prema Georgeu. Georga Sandu-skyja. Pošto smo se bili upoznali. Kad nije bilo kovčega da ih diže. ponudili da i on nešto popije. Već je sam njegov naglasak okupljao ljude oko njega. gdje je njegov idol. čak i takve ljude kao što je bio George Sandusky. Julian nije nikad rekao ništa što bi vrijedilo upamtiti. sve nijanse sive boje koje se mogu zamisliti. bilo mi je uvijek obavijeno velom tajne. odlutao bi malo dalje. Kad se jednog dana George povukao u mirovinu. srdačni. Ja sam stajao kraj prozora i gledao Georgea Sanduskyja kako diže velike kovčege na taksije. navratio bi se u Breslin ili Broztell. Nikoga tko bi se mogao onako klanjati i povlačiti nogom kao George. pošto bi utihnuo aparat koji otkucava 7 Crno proljeće 97 . Vladao se ubitačno veselo. pokupili bi nekog propalicu kao što je bio Corse Pay ton koji je pripadao drugoj obali rijeke u desetim. ili ako je netko ipak došao. do te trojice. uspio je da metne na stranu nešto novaca. Obično je to bivalo kasno poslije podne. Za tezgom su u to vrijeme posluživala tri neboj-še Irca. ali je njegov glas čarobno djelovao na njegove oboža-vaoce. prijezirno bi vam uhvatio čašu za držak i obrisao mahagonij zato što mu je to bio posao i zato što je bio plaćen za to. rječit čovjek lijepe bijele kose. on mi je natuknuo da je otkrio Isusa. bio je to engleski naglasak u tradicionalnom kazališnom smislu. koji je tada bio idol matinejske publike. dvadesetim i tridesetim godinama ovog 96 stoljeća. Što je sipao gore pogrde. Takvi bi događaji toliko ozlovoljili staroga da nije mogao ništa drugo nego da ustakne šešir na glavu i da ode da nešto popije. umiljati. bilo je teško naći čovjeka koji će ga zamijeniti. Do njih se toliko držalo. da traži da se nešto izmijeni. Pokušavao ga je nagovoriti da popije nešto od vremena do vremena. On je bio mio.neki izgovor. a ponekad bi čak zabrazdio do »Ansonije«. na dan kad je sve išlo loše. Bog se bio brinuo za sve i svakoga sve do tada. kao obično. na taj kompliment. Ili se pak prepiru o vrlinama Boba Ingersolla. na primjer. Šta je stari mogao govoriti za tih raspri. govoreći tako. Nije se bojao da će svijet propasti nakon njegove smrti. U svoje slobodno vrijeme bio je gospodin. 95 Stari je često bio toliko neraspoložen da bi svakoga pozvao da popije nešto s njim. čovjek koji se umio držati na sprovodu ili vjenčanju. to su ga više cijenili. kao engleski glumac mesarskog lica koji švrlja amo-tamo i izmjenjuje anegdote s trgovcima vunenom robom. jak kao bik. Ukus mu je bio suzdržijiv — uvijek plavi serž ili čeličnosiv. neku malenkost da se osigura od strahota starosti. a uzdigao je to lizanje guzice do stupnja umjetnosti. Corse Payton bio je idol Brooklyna! Corse Payton bio je u umjetnosti ono što je Pat McCarren bio u politici. Vidim ga kako stoji za tezgom s besplatnim jelom — Julian je veoma volio kavijar i jesetru koje su služili kod Olcotta — i pije kao spužva. Nije bilo nikoga tko bi bio dovoljno dodvor-ljiv i revan da sve bude kako treba.

jer je bio zamršen zbog bariranih čekova. Ako bismo ga opomenuli. Uzeo sam svežanj računa pod ruku i obećao starkelji da ću sve temeljito proučiti. jesen i ljeto. nadmeno naklonio pijandurama za tezgom. kao i obično. svagda bi pozvao svoje pajdaše na ručak govoreći svima i svakome: »Ako onaj gad Moffatt neće da plati za svoja odijela. proljeće. ručak je trajao od podne do najkasnije četiri ili pet sati. Vlasnik toga otmjenog zborišta bijaše gojazan mališa aristokratskih gnjatova i lavovske glave. »Zbilja. i zalio ih izvrsnim mozelskim vinom ili kakvim drugim vinom koje bi onaj francek Adrian slučajno preporučio. pozvavši nekoliko ponajboljih pajdaša. Napokon je starom sinula ideja. Bio je tu Ferd Pattee koji je prodavao svilenu podstavu i pribor kao što su povjesmo. »Upravo sam prodao Moffattu još jedan večernji kaput«. šta želiš danas ručati?« Stari je. Potapšavši me po leđima jednog dana. pošto je bio popio uobičajenu količinu. kad bi došlo vrijeme da naruči još jedne lianelske hlače ili žaket ili smoking. kao i uvijek. Slijedilo bi dugotrajno dopisivanje o »maloj greški« u našim izvacima. Stari ga naprosto nije mogao probaviti. kad bi se Tom Mofiatt navratio da naruči odijelo. poput parobroda izudarana tajfunom. zažarenih obraza. stari bi prišio deset ili petnaest posto cijeni da prikrije pukotine u svom ponosu. svježih jagoda. Ljudina od čovjeka. govoreći tako. dobrano isturena trbuha. Pregledao sam račune i uvidio da je stari zajeo kudikamo više od svojih potraživanja. Obično bi se kruto. sjeo s njima za stol u blagovaonici i naručio obilat ručak. Kad 99 bi došao da naruči flanelske hlače. Juliane. osobito schmierkase i limburški sir — što je bio pljesniviji. 100 pljujući i cerekajući se. A kad je Adrian. Vazda je nešto mrmljao sebi u bradu — navlastito o sirovima. ili bi zatražio šibicu baš kad se spremao da .« Zatim je mirno pošao i. Nakon pola sata stari bi stajao za tezgom i lokao. pizdoliscima i pasjim sinovima. a tada bi zastao na trenutak. puceta. uljezao bi dostojanstveno. pokazujući umornu ravnodušnost i suzdr-žijiv prijezir. To ti je moj potpis. bio je toliko umoran da je jedva micao usnama. ispružio tri debela mala prsta s plavim žilicama. dohvativši malu srebrnu olovku koja mu je bila privezana za lančić na satu. stari bi ih već sutradan zajeo.« A Moffatt bi se mrštio i kreveljio i rogušio i šepurio kao puran.. Ali je Tom Mofiatt bio rođeni aristokrat: nikad nije pitao za cijenu i nikad nije plaćao račune. a tanke. u svoju privatnu kancelariju. Sve to Moffatt. tiho mu je rekao: »Daj mi olovku! Evo. nije nam preostalo ništa drugo nego da nađemo kakvu grešku u računu. izveo piruetu prenema-žući se i škripeći i otperjao. kao da nije ni primjećivao. donio račun. šampanjca. Tomu Moffattu. Stari je imao divno društvo u to doba. Unajmio je jednog vrsnog knjigovođu koji je sastavljao izvatke 98 dugačke po jedan metar — ali uzalud. Zapisi to na moj račun.« I. ali su zbog tog slabašnog pomicanja usnama svi oko njega pucali od smijeha. vinskim buren-cetom skrivenim pod prslukom.. ufitiljena brka. I zato. kad sam slučajno stajao u predvorju hotela. I ja sam vjerojatno zajeo nekoliko raglana i lovačkih kaputa. on bi rekao svom knjigovođi neka nade neku protivurječnost u našim izvacima iz računa. ili jastoga pripravljenog a la Newburg. On je i dalje naručivao uobičajenu količinu odjeće za zimu. Stari je bio oduševljen kad je vidio kakvo je stanje. Napokon je Moffatt izrazio iskrenu želju da prečiste račune. Zapravo. Kad god bi se Tom Moffatt navratio da naruči odijelo. materijal za podstavljanje prsa. on je poprimio svoje najsrdačnije držanje i pozvao me gore. nalaštenih i škripavih cipela. bi mu nožice pomodrile od zlobe. i pozdravio bi staroga ovako: »Pa onda. a da ne gnjavimo staroga.burzovne novosti. stari bi ga veselo pozdravio i rekao: »Jeste li već ispravili onu malu grešku? A evo jednog lijepog štofa koji sam metnuo na stranu za vas. mladih golubova... Stari je bio izbezumljen. Između sirova pričao je anegdote o Heineu i Schubertu. i posjedala u velike kožne naslonjače pokraj pljuvačnica. I. benediktinca itd. to je bio bolji.. francek. Strastveno je volio sir.« Budući da je bilo ugodnije jesti u društvu. i dalje se pravdao oko računa koji je sad bilo lakše naplatiti. Ako smo htjeli da nam Tom Moffatt ostane mušterija vrijedna prijezira. To im je bio savršeni svršetak savršena dana. rekvirirao bi sočnog mladog goluba. jastoga. govorio bi. Uvijek je stupao s isturenim trbuhom. on je mirno uzeo blokove i. Jednog dana pred podne. začudo. kako rekoh. stari bi zajeo taj račun toliko brzo da tankonogi Moffatt nije mogao dovoljno brzo iznositi svoju odjeću. Mi smo proučavali račune godine i godine. onda ćemo ih za-jesti. a uvijek je bio u nekom mjesečarskom stanju. potpisao se na blokove. te zavrtio brkom. osim ako nisu slučajno bili hotelski gosti. Poslije ručka družina bi izišla iz lifta posrćući. obično pred podne silazio na aperitiv. On je bio jedini neprijatelj moga starog. jeste li ispravili onu grešku?« Na što bi staroga spopao bijes pa bi podvalio neki ostatak ili komad američke robe svom neprijatelju. Dopisivanje je prestalo. Imao je osjećaj da Tom Moffatt gleda na njega s visoka. Rekao je da me oduvijek smatrao za veoma razborita mladića i da bismo vjerojatno mogli izvesti sve načistac između sebe. itd. da ih ovaj irski gad pogana jezika naziva degenericima. platno itd. gurnuo ih Patsyju O'Dowdu i rekao: »Reci Moffattu neka to zapiše na moj račun. telefonskih razgovora. pošto je bio počastio sve trgovce vunenom robom i trgovce priborom za odijelo koji su bili okupljeni u bifeu.

kao da nije bilo vremenskog prekida. blaga. od krojača do draguljara. bio je još žalosniji. pljunuo bi vam na cipelu. kad bi popio pola litre viskija od raži i kad vrijeme ne bi bilo odviše vlažno ni tmurno. a zbog šećera u mokraći.000 dolara na godinu. bio je tako privlačne ćudi. ali vječito nezaposlen. Kad biste ga sreli na ulici. Paul bi mogao pristupiti čovjeku. U najgušći bi promet ušao pognute glave. nije nikad mogao pravilno izgovoriti takvu riječ kao što je »prcati«. a ostalo će doći samo od sebe. sezona bila prošla. kad bi odabrao pravi štap i prave rukavice. tako mirna. Dok je stari naručivao mlade golubove i rajnsko vino. Vjerovao je da je pred Zidovima sretna budućnost. pognute glave. ma koliko bili naviknuti na nježne riječi. izlazi mali Rubin iz krpaonice i pita me gledajući me divlje: »Hoćete li da vam pjevam?« A dobro zna da hoću. topili kao maslac. Nikad ne bi rekao zbogom ni do viđenja. malog Rubina. obrisao bi vam je i očetkao bi vas i izglačao vam hlače bolje nego što bi vam ih izglačao sam Isus Krist. Namrštio se kad je vidio kako sjedim na klupi s . Kad bi bujica u njemu stala rasti. Paul je držao il. Svejednako mrmljajući i gunđajući. U krpaonici su svi bili patuljci — Rubin. sve će u potpunosti podmiriti. Pa se vrati do klupe. U to sam doba težio svim silama da izmamim odobravanje od Paula. sa svojim podstavama i priborom pod miškom. znao se mašiti za džep. Kad jednom nađe namje-u-nje. neugodna daha. a ako biste mu htjeli stati na nogu.pusti vjetar. a ako biste se pokajali. medena držanja da bi mu svijet oprostio čak i da je počinio rodo-skvrnuće. Bunchek je bio gorljiv pristaša cionističke stranke. U podne bi donijeli velike okrugle hljebove židovskog kruha koji bi namazali slatkim maslacem i komadićima sušena lososa. Gotovo su sve mušterije bile okruglih ramena i trbušaste. On je bio uistinu pošten. govoreći: »Pa kako si. Kad bi se stekle sve povoljne okolnosti. Uvijek je govorio: »On ju je popucao«. Samo se trenutak osmjehuje. rekli biste »odurni mali čivutin«. a do iduće godine stari su gadovi ili dobili deset kila ili izgubili deset kila. on se okreće na svojim dječjim grobovima i pritišće dugme lifta dok se stari. I. Rap i Chaimowitz. O tom nije 103 bilo nikad dvojbe u Paulovoj glavi. Namrštio se kad sam mu pokazao Tako je govorio Zaratustra. uhvatiti ga za po-suvratak na kaputu i utopiti u ljubavi. a kad ste bili žalosni. što iz ponosa nije htio prihvatiti. krojitelj 102 Bunchek i tri mala krpača sjedili su na velikoj klupi među krojačkim glačalima i nogavicama i rukavima. a s limbur-škim sirom u drugom. takav magnetizam. Ali je bio sanjar. Kad bi izišao iz lifta. uzme kaput koji prošiva. i raspali uz divlji kozački povik. do vremena kad je odjeća bila spremna da se nosi. čovjek s godišnjim prihodom od 10. Ferde? Drago mi je što te vidim. Bez obzira je li bilo devet sati ujutro ili šest uvečer. bilo je vraški teško ugoditi im čak i kad im je odjeća zaista dobro pristajala. osobito oni stari gadovi koji povazdan nisu imali drugog posla nego da trčkaraju od košuljara do krojača. jednako se ubitačno sporo gegao mrmljajući nešto sebi u bradu. Trebalo je unijeti toliko izmjena da je. ali je znao pjevati. sa slamnim šeširom zabačenim na potiljak.000 dolara. Ali. kad bi mu posu-vraci bili tek ovlaš posuvraćeni i kad mu cipele ne bi škripale. a ta je bila da jednom sašije kaput koji će grliti čovjeka. a onda se prodere iz sveg grla — tako da ga čak i Tom Moffatt preko puta može čuti — BOLJE DA ŠTO PRIJE PLATIŠ ZA KOG VRAGA MISLIŠ DA JA PRODAJEM TE STVARI? A čim se lift počne spuštati. od draguljara do zubara i od zubara do ljekarnika.« Nije preporučivao da se proučava kineski ni uči provansalski: on je počeo od pada Rimskog carstva. pa ju je držao ispod tura da bismo mu mogli reći kakve je boje plamen. pa ju je valjalo odložiti do iduće godine. lica ozarena ljubavlju i zahvalnošću. Paul je obično govorio: »Počni od Marka Aure-lija i Epikteta. bio je neodoljiv. šulja iz stražnje prostorije prema cilju. a kad ste bili švorc. Bunchek je imao još jednu opsesiju. bilo kojem čovjeku na ovom širokom božjem svijetu. Kad bi stavio pravu kravatu. ali je Paulu bilo teško ugoditi. i razgovarali ozbiljno i svečano o takvim predmetima kao što su stanarina ili čirovi koje je gospođa Chaimowitz imala u utrobi. Zatim je tu bio Paul Dexter. Odrastao je bio u Indiani. sa schmierkaseom u jednom džepu. iz njega je tekla takva topla struja ljubavi i razumijevanja da su se čak i prodavači pribora za odijelo. a možda je i bio odurni mali Čivutin. usprkos svemu tome.« A Ferdova velika teška maska od lica razvlači se načas u širok prijazan osmijeh.i je dužan da šije sebi odijela kod takva dobra kioiača kakav je bio stari. Jednom se bio malne zaposlio ali za 9. nastavio bi govoriti gdje je stao dan prije. Nisam u životu vidio čovjeka koji bi imao takvu moć uvjeravanja. A kako je bilo važno da bude dobro odjeven u potrazi za tim mitskim zaposlenjem. rekao ln onim svojim umornim jednoličnim glasom da ima neku novu podstavu a sir je sinoć bio izvrstan misliš li ti vratiti onu knjigu koju ti je on posudio i bolje da što prije platiš ako hoćeš još robe htio l)i vidjeti neke pornografske slike daj me molim te pučcši po leđima malo više tako oprostite sad ću 1 minuti imaš li vremena ja neću da ovdje izgubim 101 cijeli božji dan bolje da kažeš starome da metne šešir na glavu vrijeme je da nešto popijemo. ili vode u krvi. rumena i gotovo prozirna nosa. Pored svoje strasti za cionizmom. kao i svi sanjari iz Indiane.

patuljcima trudeći se da im razložim smisao Kreativne evolucije.1 Nadasve nije trpio Židove. Kad bi se pojavio krojitelj 1 Poznato djelo francuskog filozofa Bergsona (1859-1941). (Prev.) 104 Bunchek, s komadićem krede i krojačkim metrom obješenim oko vrata, Paul bi postao pretjerano uljudan i milostiv. Znao je da ga Bunchek prezire, ali kako je Bunchek bio starome desna ruka, on mu je išao niz dlaku, obasipao ga komplimentima. Tako je napokon čak i Bunchek morao priznati da ima nešto na tom Paulu, neki čudni osobni biljeg zbog kojega, usprkos njegovim manama, omili svim ljudima. Paul je naoko bio sušto veselje. Ali je duboko u sebi bio čangrizav. Od vremena do vremena do-perjala bi Cora, žena mu, očiju punih suza, i pre-klinjala staroga da zauzda Paula. Obično bi stajali pokraj okruglog stola do prozora razgovarajući se potiho. Ona je bila lijepa žena, ta Cora, visoka, naočita, glas joj je bio dubok kontraalt koji kao da je zatreperio od tjeskobe kad god bi spomenula Paula. Vidio sam staroga kako joj stavlja ruku na rame umirujući je i obećavajući joj, zacijelo, što bi mu god palo na pamet. Ona je voljela staroga, to sam vidio. Obično bi stajala tik do njega i gledala mu u oči nekako neodoljivo. Katkad bi stari ustaknuo šešir na glavu, pa bi njih dvoje sišli liftom držeći se ispod ruke, kao da idu na sprovod. Otišli bi da potraže Paula. Nitko nije znao gdje bi ga mogli naći kad bi njega uhvatila alkoholna groznica. Ne bi ga bilo po nekoliko dana. A onda bi se jednog dana pojavio, pokunjen, skrušen, ponizan, i svakoga bi molio za onroštenje. U isto bi vrijeme donio svoje odijelo da mu ga kemijski očiste, uklone mrlje od povraćanja i stručno dotjeraju hlače na koljenima. Baš nakon pijanke Paul bi bio najrječitiji. Obično bi se zavalio u jedan od onih dubokih kožnih naslonjača držeći rukavice u jednoj ruci, a štap me105 đu nogama i razvezao o Marku Aureliju. Još je bolje pričao kad se vratio iz bolnice, pošto su mu operirati fistulu. Gledajući ga kako sjeda u duboki kožni naslonjač, pomislio sam da dolazi u krojačku radionicu navlas zato što nigdje drugdje ne bi mogao naći tako udobno sjedalo. Bio je mučan pothvat i sjesti i ustati. Ali kad bi ga izveo, činilo se da je Paul blažen, a riječi su mu tekle s jezika kao tekući baršun. Stari je mogao cio dan slušati Paula. Govorio je da Paul ima dobru jezičinu, ali je to bio samo njegov nemušti način kazivanja da je Paul najmilije stvorenje na cijelom božjem svijetu i da mu u srcu gori oganj. I kad bi Paula odviše pekla savjest da bi mogao naručiti još jedno odijelo kod staroga, stari bi ga lijepim riječima nagovorio na to govoreći mu neprestano: »Ništa nije suviše dobro za tebe, Paul... ništa!« Bit će da je i Paul otkrio nešto kao srodnu prirodu u starome. Nikad nisam vidio dva čovjeka da se gledaju tako toplo i zadivljeno. Katkad bi stajali gledajući zaljubljeno jedan drugome u oči dok im suze ne bi navrle na oči. Zapravo se ni jedan od nijh nije stidio svojih suza, što je nešto čega, čini se, nema više danas na svijetu. Vidim u duhu Paulovo priprosto pjegavo lice i podebele, ispupčene usne što se trzaju dok mu stari po tisući put kazuje kakav je silan momak. Paul nije nikad govorio starome ništa što ovaj ne bi razumio. Ali je u obične, svakidašnje predmete, o kojima je prosuđivao veoma ozbiljno, unosio takvo obilje nježnosti da se činilo da staroga ostavlja duša, a kad bi Paul otišao, on je bio kao žalobnik. Tada bi otišao u svoj kutak od kancelarije i tu sjedio mirno i posve sam, zureći radosno 106 u red pretinaca što su bili puni pisama na koja nije odgovorio, i računa koje nije platio. Mene bi to obično toliko potreslo, kad bih ga vidio u takvu raspoloženju, da bih tiho sišao niza stube i pošao kući, niz Aveniju do Boweryja, pa Boweryjem do Brook-lynskog mosta, pa onda preko mosta, pored niza jeftinih prenoćišta što su se pružala od Gradske vijećnice do Fultonova pristaništa. A kad bi bila ljetna večer i kad bi ulazi bili zakrčeni dokonjacima, gledao bih ispitljivo te propale ličnosti pitajući se koliko Paulova ima među njima, i šta je to u životu zbog čega su te očite propalice tako drage ljudima. One druge, one koji su postigli uspjeh, vidio sam bez gaća; vidio sam im iskrivljene kičme, krhke kosti, proširene vene, tumore, upale grudi, trbušine koje su postale bezoblične od godina i godina loka-nja. Jest, dobro sam poznavao sve ništarije podstavljene svilom — najbolje američke obitelji bile su na našoj listi. Kakvo đubre i blato kad bi otvorili svoje gadne gubice! Kao da su se, kad su se svukli pred krojačem, osjećali dužni da istresu smeće koje se bilo nakupilo u zabrtvljenim slivnicima koje su napravili od svojih glava. Sve one lijepe bolesti dosade i izobilja. Pričali su o sebi ad nauseam.1 Uvijek »ja«, »ja«. Ja i moji bubrezi. Ja i moja kostobolja. Ja i moja jetra. Kad pomislim na Paulove užasne hemoroide, na onu krasnu fistulu koju su mu operirali, na svu onu ljubav i učenost što su mu tekle iz ljutih rana, onda mislim da Paul nije bio iz ovoga našeg doba, nego da je bio rođeni brat Moj šija Maj-monida, onoga koji nam je pod Maurima dao one 1 Da svisneš od muke. (Prev.) 107 začudne učene rasprave o »hemoroidima, bradavicama, čirovima« itd. Po sve te ljude koje je stari toliko volio smrt je došla brzo i nenadano. Paula je snašla dok je bio na moru. Utopio se na pola metra dubine. Srčana mana, rekli su. I tako se jednog lijepog dana Cora uspela

liftom, u svom lijepom žalobničkom ruhu, i plakala po svim sobama. Nikad mi se nije činila ljepša, vitkija, naočitija. Osobito njeno dupe — sjećam se kako joj se baršun nježno pripijao uz tijelo. Opet su stajali pokraj okruglog stola do prozora koji je gledao na ulicu, a ona je plakala kao ljuta godina. I opet je stari metnuo šešir na glavu, pa su išli liftom držeći se ispod ruke. Malo kasnije me stari, potaknut nekim čudnim hirom, nagovorio da svratim k Paulovoj ženi i izrazim joj saučešće. Kad sam pozvonio na vratima njena stana, drhtao sam. Umalo što nisam očekivao da će ona izići gola kao od majke rođena, možda s plakavicom obavljenom oko dojki. Bio sam zaljubljen u njenu ljepotu, u njene godine, u onu snenu, raslinsku osobinu koja je potjecala iz Indiane i mirisa u kojem se kupala. Dočekala me u dugačkoj kućnoj haljini, lijepoj, tijesnoj kućnoj haljini od crna baršuna. To je bilo prvi put da sam se našao na-samu s ucviljenom ženom, ženom čije dojke kao da su glasno jecale. Nisam znao šta da joj kažem, napose o Paulu. Mucao sam i crvenio se, a kad mi je ponudila da sjednem na kauč do nje, malne sam se, onako zbunjen, srušio na nju. Sjedeći tako na niskoj sofi, dok je soba bila preplavljena blagim svjetlom, a njene se krupne slabine nadimale i trljale o mene i malaga mi udarala 108 u sljepoočnicama, dok se vodio sav taj šašavi razgovor o Paulu i o tome kako je bio dobar, ja sam se napokon sagnuo i bez riječi joj zadigao haljinu i tur-nuo joj ga. Kad sam joj ga metnuo i počeo ga vrtjeti, ona kao da je stala naricati izražavajući nekakvu mahnitu, žalosnu krivnju, koju su isticali duboki uzdasi i slabašni krikovi radosti i tjeskobe, i govoreći neprestance: »Nikad nisam mislila da ćeš to učiniti! ... Nikad nisam mislila da ćeš to učiniti!« A kad je sve bilo gotovo, strgala je sa sebe baršunsku haljinu, lijepu, dugačku žalobničku haljinu, i položila mi glavu sebi na krilo i rekla mi da joj je poljubim, a svojim me snažnim rukama toliko stisnula da me malne prepolovila naričući i jecajući. A onda je ustala i hodala neko vrijeme gola po sobi. A onda je najposlije klekla pred sofu, na kojoj sam ja ležao izvaljen, i rekla tihim, plačnim glasom: »Obećaj mi da ćeš me uvijek voljeti, hoćeš li? Obećaj mi!« A ja sam rekao da obećavam čeprkajući jednom rukom po njenoj pizdi. Rekao sam da obećavam, a mislio u sebi kakav si bio tikvan što si toliko čekao. Bila je tako vlažna i sočna dolje i tako djetinja, tako puna povjerenja, ama svatko je mogao doći i uzeti šta god je htio. Bila je radodajka. Uvijek samo veselo i vedro! Redovito, u svako godišnje doba, bilo je po nekoliko smrti. Katkad je umro neki dobar momak kao Paul, a katkad neki pipničar koji je kopao po nosu zarđalim čavlom — zdrav kao dren jedan dan, a mrtav sutradan — ali su redovito, kao samo izmjenjivanje godišnjih doba, umirale starine, jedan za drugim. A1 o r s, nije preostajalo ništa drugo nego povući kosu crvenu crtu preko desne strane glavne knjige 109 i staviti natpis »UMRO«. Svaka je smrt donosila ponešto posla — kakvo novo crno odijelo ili pak plakavice na lijevom rukavu svakoga kaputa. Oni koji su naručivali plakavice bili su škrtice, prema riječima staroga. I bili su. Kako su stari umirali, zamjenjivala ih je zlatna mladež. Zlatna mladež! To je bio bojni poklič u cijeloj Aveniji, gdje je god bilo odijela podstavljenih svilom na prodaju. Krasna banda bila je ta zlatna mladeži Kockari, preprodavači tajna s konjskih trkališta, burzovni mešetari, diletanti, profesionalni boksači itd. Jedan dan bogati, sutradan siromašni. Bez časti, bez odanosti, bez osjećaja odgovornosti. Bila je to krasna rulja sifilitičara s gangrenom, većina njih. Vraćali su se iz Pariza ili Monte Carla s pornografskim razglednicama i nizom krupna plava grumen ja u preponama. Nekima su jaja bila velika kao janjeća crijevca. Jedan je od njih bio barun Carola von Eschen-bach. Zaradio je bio nešto novaca u Holly woodu igrajući prijestolonasljednika. Bilo je to vrijeme kad se smatralo da je strahovito smiješno vidjeti prijestolonasljednika oblijepljena pokvarenim jajima. Valja priznati da je barun bio dobar dubler prijestolo-nasljednikov. Mrtvačka glava nadmena nosa, žustar korak, utegnut struk, mršav i izmožden kao Martin Luther, ozbiljan, sumoran, fanatičan, s onim drskim, uobraženim pogledom junkerske klase. Prije nego što je otišao u Hollywood, bio je nitko i ništa, sin njemačkog pivara iz Frankfurta. Nije bio čak ni barun. Ali poslije, pošto su ga potepali amo-tamo kao medicinku, pošto su mu prednje zube stjerali niz grlo, a gr'oce mu razbijene boce ostavilo dubok 110 li ožiljak na lijevom obrazu, poslije, pošto su ga naučili da se razmeće crvenom kravatom, da vrti štapom, da potkresava brkove kao Chaplin, tada je postao netko. Tada je ustaknuo monokl i prozvao se barun Carola von Eschenbach. I sve bi možda bilo da ne može biti bolje da se nije zanio nekom riđoko-som uličarkom koja se raspadala od sifilisa. To ga je dotuklo. Uspeo se liftom jednog dana u žaketu i gama-šama, s blistavom crvenom ružom u zapučku i s monoklom na oku. Bio je naoko sretan i čio, a posjetnica koju je izvadio iz lisnice bila je lijepo izgravirana. Na njoj je bio grb koji je pripadao njegovoj obitelji, kako je on tvrdio, devet stotina godina.

»Obiteljska ljaga«, kako je on to nazivao. Stari se veoma obradovao što će imati baruna za mušteriju, osobito ako bude plaćao u gotovu, kao što je ovaj obećao. A i veselilo je čovjeka da vidi baruna kako ulazi šepureći se sa dvije subrete ispod ruke — svaki put sa druge dvije. A još je veselije bilo kad ih je pozvao u oblačionicu i zamolio ih da mu pomognu svući hlače. Takvi su evropski običaji, protumačio je. Malo-pomalo se upoznao sa svim starim paj dasima koji su se zadržavali ispred radionice. Pokazivao im je kako prijestolonasljednik hoda, kako sjeda, kako se smješka. Jednog je dana donio sa sobom frulu i odsvirao »Lorelei« na njoj. Drugi put mu je prst rukavice od svinjske kože virio iz šlica. Svakog bi dana spremio nešto novo. Bio je veseo, duhovit, zabavan. Znao je tisuću viceva, nekih koji nisu bili nikad prije ispričani. Bio je besmrtan. A onda me jednog dana pozvao na stranu i zamolio da mu pozajmim deset centa — za tramvaj. 111 Rekao je da ne može platiti odjeću koju je naručio, ali da treba da se uskoro zaposli u nekom malom kinu u Devetoj aveniji, gdje će svirati klavir. A onda se, prije nego što sam se ja snašao, rasplakao. Stajali smo u oblačionici, a zastori su, na sreću, bili navučeni. Morao sam mu posuditi rupčić da obriše suze. Rekao je da mu je dojadilo igrati klauna, da dolazi k nama svaki dan zato što je tu toplo i zato što imamo udobna sjedala. Upitao me bih li ga mogao odvesti na ručak — nije već tri dana ništa jeo osim kave i peciva. Odveo sam ga u neki mali njemački restoran u Trećoj aveniji, kombinaciju pekarnice i restorana. Atmosfera toga mjesta dokraja ga je dotukla. Nije mogao govoriti ni o čemu drugome doli o onim starim danima, onim starim danima, danima prije rata. Želio je postati slikar, a onda je došao rat. Pozorno sam ga slušao, a kad je završio, pozvao sam ga kući na večeru — možda bih ga mogao smjestiti kod nas. Bio je srvan zahvalnošću. Svakako će doći — u sedam sati punkt.1 Izvrsno! Za večerom su moju ženu zabavljale njegove priče. Nisam joj bio rekao da je on švorc. Samo da je barun — barun von Eschenbach, prijatelj Charlieja Chaplina. Moja žena — jedna od mojih prvih žena — bila je neobično polaskana što sjedi za istim stolom s jednim barunom. I kakva je god bila puritanska gadura, nije ni porumenjela kad je on ispričao nekoliko svojih masnih viceva. Držala je da su čarobni — tako evropski. Napokon je, međutim, kucnuo čas da joj odam tajnu. Pokušao sam joj obzirno saopćiti tu vijest, ali kako čovjek može biti obziran 1 Tačno. (Prev.) 112 kad govori o tako nečemu kao što je sifilis? Isprva nisam rekao sifilis, nego »venerična bolest«. Mala-die intime, quoi!1 Ali su baš od te bezazlene riječi »veneričan« moju ženu podišli srsi. Pogledala je šalicu koju je on prinosio ustima, a onda je umol-no pogledala mene, kao da mi kaže: »Kako si mogao pozvati takva čovjeka da sjedne s nama za stol?« Uvidio sam da treba odmah sve izvesti načistac. »Barun će ostati kod nas neko vrijeme«, rekao sam tiho. »Bez para je i nema gdje spavati.« Časti mi, nisam nikad vidio da se lice neke žene tako brzo promijenilo. »Ti!« rekla je. »Ti tražiš od mene da na to pristanem? A šta će biti s djetetom? Hoćeš li da svi dobijemo sifilis, je li? Nije dovoljno što ga o n ima, nego hoćeš da ga i dijete dobije!« Barun je, naravno, bio strašno zbunjen tim izljevom. Htio je odmah otići. Ali sam mu ja rekao neka se ne ljuti. Ja sam bio naviknut na takve scene. Kako bilo da bilo, on se toliko uzrujao da se zagrcnuo pijući kavu. Ja sam ga lupao po leđima dok nije poplavio u licu. Ruža mu je ispala iz za-pučka. Bila je čudna na podu, kao da je od njegove krvi koju je iskašljao. Tako sam se vraški sramio zbog svoje žene da bih je bio najradije ugušio na licu mjesta. On je još grcao i prskao pljuvačkom dok sam ga vodio u kupaonicu. Rekao sam mu neka se umije hladnom vodom. Moja je žena došla za nama i, šuteći zlokobno, gledala kako se on pere. Kad je obrisao lice, istrgla mu je ručnik iz ruku, otvorila širom prozor u kupaonici i hitnula ga napolje. To me razbjesnilo. Rekao sam joj neka se gubi iz kupaonice do sto đavola i neka gleda svoja I Intimna bolest, zaboga! (Prev.) ( 1110 proljeće 113 posla. Ali je barun stao među nas i obratio se molećivo mojoj ženi. »Vidjet ćete, dobra ženo, a i ti, Henry, da se nećete morati ni zbog čega brinuti. Ja ću donijeti sve svoje štrcaljke i masti i stavit ću ih u jedan kovčežić — tamo, pod umivaonik. Ne smijete me istjerati, jer nemam kome otići. Ja sam očajnik. Nemam nikog svog na svijetu. Vi ste prije bili tako dobri prema meni — zašto ste sad tako okrutni? Jesam li ja kriv što imam sifu? Svatko može dobiti sifu. To je ljudski. Vidjet ćete da ću vam se stostruko odužiti. Radit ću vam sve. Pravit ću vam krevete, prat ću vam suđe... Kuhat ću vam...« Govorio je i govorio a da nije nijednom zastao da predahne, bojeći se da će ona reći »ne«. I pošto je sve obećao, pošto ju je sto puta zamolio za oproštenje, pošto je kleknuo i pokušao joj poljubiti ruku koju je ona naglo povukla, sjeo je na nužnik, u žaketu i gamašama, i stao jecati, jecati kao dijete. Bilo je to stravično, ona sterilizirana kupaonica obložena bijelim pločicama i ono svjetlo što se rasprskavalo kao da se tisuću zrcala lomi pod povećalom, a tu ta olupina od baruna, u žaketu i gamašama, kičme pune žive, jecajući

kao što lokomotiva otpuhuje kad kreće. Da čovjek tako sjedi na nužniku i jeca — to me raspalilo. Kasnije sam se svikao na to. Okorio sam. Sad sam čvrsto uvjeren da Rabelais ne bi bio nikad onako bučno veseo da nije bilo onih dvjesta i pedeset bolesnika koje je morao obilaziti dva puta na dan u bolnici u Lyonsu. Siguran sam u to. Uostalom, što se tiče tih jecaja... Nešto kasnije, kad je drugo dijete bilo na putu, a nismo ga se nikako mogli osloboditi, iako sam se još nadao, 114 svejednako nadao da će se nešto dogoditi, možda kakvo čudo, i da će joj trbuh pući kao zrela lubenica, u šestom ili sedmom mjesecu trudnoće, kažem, spopadala ju je melankolija pa bi, ležeći na postelji dok bi joj ona lubenica gledala pravo u lice, počela jecati da ti srce pukne. Ja bih, recimo, bio u drugoj sobi izvaljen na kauču, s velikom, debelom knjigom u rukama, a ti bi me jecaji podsjetili na baruna Carolu von Eschenbacha, na njegove sive gamaše i žaket s opervaženim posuvracima i na tamnocrvenu ružu u njegovu zapučku. Njeni su jecaji bili kao glazba mojim ušima. Jecala je ne bi li izmamila malo sažaljenja, ali u cijeloj kući nije bilo ni trunka sažaljenja. Bilo je to patetično, što je ona bivala histeričnija, to sam ja postajao gluši. Bilo je to kao da slušam huku i šištanje morskih valova na žalu u ljetnoj noći: zujanje komarca može nadjačati tutnjavu oceana. Kako bilo da bilo, pošto bi se naprezala dok ne bi iznemogla, kad susjedi ne bi više mogli izdržati pa bi stali kucati na vrata, tada bi se njena stara majka izvukla iz spavaće sobe sa suzama u očima i molila me da odem k njoj i da je malo smirim. »Ma ostavite je na miru«, rekao bih, »već će se ona sama umiriti«. Na što bi žena prestala načas jecati, iskočila iz postelje, divlja, slijepa od bijesa, razvijorene i razbarušene kose, otečenih i zamagljenih očiju i, svejednako štucajući i jecajući, uzela me udarati šakama, lemati dok me ne bi spopao histeričan smijeh. A kad bi vidjela kako se njišem amo-tamo kao da sam pošašavio, kad bi joj se ruke umorile i šake je zaboljele, proderala bi se kao pijana kurva: — »Izrode! Sotono!« — pa šmugnula kao pas podvijena repa. Poslije, kad bih 115 je malko umirio, kad bih shvatio da joj je doista potrebna koja nježna riječ, prevrnuo bih je natrag na krevet i dobro izjebao. Proklet bio ako nije bila najbolji štos što se može zamisliti, poslije tih scena tuge i tjeskobe! Nisam čuo nijednu ženu da onako ječi i tepa kao ona. »Radi sa mnom š t a god hoćeš!« govorila bi. »Radi šta god te volja!« Mogao sam je postaviti na glavu i gurati joj ga, mogao sam je mazati s guza, mogao sam je pred cijelim svijetom, štono kažu, mogao sam raditi koji bi mi god vrag pao na pamet — ona je bila naprosto izbezumljena od radosti. Uterusna histerija, eto šta je bilo posrijedi! I neka me Bog uzme k sebi, kao što je govorio dobri majstor, ako je laž i jedna od ovih riječi koje sam izrekao. (Gore spomenutog Boga definirao je sveti Augu-stin ovako: »Beskonačna sfera kojoj je centar svagdje, a periferija nigdje.«) Međutim, uvijek samo veselo i vedro! Ako je bilo prije rata, a temperatura bila na ništici ili ispod nje, ako je slučajno bio Dan zahvalnosti ili Nova godina ili čiji rođendan ili bilo koja stara izlika da se sastanemo, pohitali bismo, cijela obitelj, da se pridružimo ostalim čudacima koji su sačinjavali živo porodično stablo. Uvijek sam se čudom čudio kako su bili veseli ljudi u našoj porodici, usprkos nedaćama koje su nam uvijek prijetile. Veseli usprkos svemu. Bilo je tu raka, vodene bolesti, ciroze jetara, ludila, krađa, prosjačenja, pederastije, rodo-skvrnuća, paralize, trakavica, pobačaja, trojki, idiota, pijanica, propalica, fanatika, mornara, krojača, urara, šarlaha, hripavca, meningitisa, curenja iz uši116 ju, vidovice, mucavaca, kažnjenika, sanjara, paralaža-pipnićara — i napokon su tu bili ujo George i Tante Melia. Mrtvačnica i bolnica za duševne bolesti. Vesela družina i stol krcat dobrim jelom i pilom — crvenim kupusom i zelenim špinatom, pečenom svinjetinom i puretinom i kiselim kupusom, kartoffelklossima1 i kiselim crnim sokom od pečenja, rotkvicama i celerom, punjenom guskom i graškom i mrkvom, lijepim bijelim karfiolom, umakom od jabuka i smokvama iz Smirne, bananama velikim kao pendrek, kolačima s cimetom i streusselkiichen2, čokoladnom tortom i orasima. Svim vrstima oraha, lješnjacima, bijelim orasima, bademima, pekanima, hikorima, lakim njemačkim pivom i pivom u bocama, bijelim vinima i crnim, šampanjcem, kimova-čom, malagom, portom, rakijom, žestokim sirovima, blagim, bezazlenim sirom iz trgovine, bljutavim ho-Iandskim sirovima, limburškim sirom i schmierka-seom, domaćim vinima, bazgovim vinom, jabukovačom, reskom i slatkom, pudingom od riže i tapio-kom, pečenim kestenjem, mandarinkama, maslinama, ukiseljenim povrćem, crvenim kavijarom i crnim, sušenom jesetrom, pitom premazanom bjelanj-cima i limunom, capicama i čokoladnim prutićima, kolačićima od badema i pogačicama s vrhnjem, crnim cigarama i dugačkim tankim cigarama, različitim vrstima duhana i lulama od stive, lulama od kukuruznog klipa i čačkalicama, drvenim čačkalicama od kojih biste sutradan dobili prišteve na desnima, i ubrusima metar širokim na kojima su vam u kutu 1 Valjušcima od krumpira. (Prev.) 2 Kolači posuti sasjeckanim bademima. (Prev.) 117

Ništica. Mele se ulijenila. stravične dužnosti koje kvare dan i čine ovu noć svetom. kad dođemo do ugla. a konji stoje u toploj pišalini i od vremena do vremena se razigraju i mašu repovima i prde i ržu. gu-njeva što se puše i sasušene sperme. da će. njegova žena Carrie loče pivo iz limena vrča. glasovi. . Svako tijelo kreće se u svojoj orbiti. Neravnom smo se ulicom vukli. obučen u ostatke odjeće od pokojnika. a rijeka zabrtvljena ledom. Nitko nije znao da je Tante Melia već sasvim šenula pameću. Temperatura na ništici i ludi George kome je konj odgrizao jednu ruku. Ujo Henry pjeva »Živjela njemačka Peta!« Prsluk mu je raskopčan. Stara njemačka porodica koja mete snijeg božičnim drvcetom. Hodali smo čistom bijelom korom zemljinom ostavljajući za sobom tragove. Temperatura na ništici i Tante Melia koja traži ptice koje je ostavila u svom šeširu. e pa. Žene se još više zbijaju. tone i tone snijega sasjeckane na sitne pahuljice. očevi. vrte se kao zvrkovi. Ludi George se pokušava počešati praznim rukavom po vratu. »Mjesec. stričevi. konji ržu u pregradama. na kuhinjskom ormaru i u slivniku. odvedi je sutra u ludnicu. dolje je topla struja. prostrt je škripavi stol. Baš su je neki dan uhvatili kako sjedi na peći. ništica. Posvuda je modro. a vatra od ugljena se žarila i prozori se pušili. na sve one okrutne. sante leda izranjaju i uranjaju. što se toga tiče. Živjela njemačka Peta! Gore. a nitko nije bio toliko hitar da je zaustavi. a koža glatka kao semis. šta je Mele mogla protiv takve pametne žene — protiv previjane drolje! Nešto je valjalo učiniti s Melom. kao duboki gutljaji tekućeg amonijaka. Dok bi dlanom o dlan udario. Boce su pod stolom. a ugodan aromatski miris đubreta i konjske pišaline. I reci im da ne možemo plaćati za nju!« Krasno! Uvijek samo veselo i vedro! Sutradan ujutro ukrcali smo se obadvoje u trolejbus i odvezli se izvan grada. vjetar zavija. i na rešetkama. Ali recimo da joj padne na pamet da zapali kuću — dok svi budu spavali? Šteta što više ne može obavljati nikakav posao. gdje počinju daščare... Takva joj je bila i majka. put 120 mjeseca. Tri djeda i dva pradjeda šćućurili se do peći i pričaju o francuskopruskom ratu. Paul je bio Melin muž. tijela. naramenice spale. Ludi George lapće drozgu. kao da pod snijegom leže zlatna srca. ona koja je držala krčmu ondje u Flushingu. Sjedila je mirno uza me i od vremena do vremena upozoravala me na krave. od studeni i dima i snijega. Sve se uklapa u cjelinu kao izrezani dijelovi slike — lica. Bilo joj je previše lijepo s Paulom. arnikina cvata i tekućeg amonijaka. Pa onda. sestrične. Mele što je sjedila u kutu — ona je bila drugi slučaj. na sunce koje će ujutro izići. na ogradama stuba i na stubama. 119 Zrak je bio jasan i studen kad smo izišli napolje. Rekli su mi: »Henry. Ledenice vise poput vadičepa pred prozorom. trebalo je da joj odgovorim: »Idemo u posjete teti Moniki«. Cijela porodica. teglenjaci dolje u luci dašću. u potkrovlju. Klinci se dolje u staji igraju drpanja u mraku. 118 djeca prave klizaljku. Cijela je porodica topla i vinska i nitko ne misli na drugoga. Na uglu je poskočila kao sob i zavrištala. Da me Mele upitala kamo idemo. asfodela i karborunduma. zvijezde plešu. Ali Mele nije ništa pitala. djedovi. Duboka noć. naneseni snijeg. na liječnikov sud. kretnje. i na prozorskim podbojima. kožne orme i lika diže se i lebdi nad nama kao tamjan. a dugačke tanke struje dima kovitlaju se na pramcu i krmi. A sad ću vam reći šta su mi rekli ti gadovi. Takva lijepa. ujaci. glasovi postaju glasniji i reskiji. da ga je tukla dok mu ne bi izbila pjena na usta. braća. kovitlaju se. a svaka nosi bodež sa sobom. čisti bijeli snijeg. Peć sja kao rubin. Nisam smio biti tu kad su se izlanuli. Na ulici. klepeću jezicima. Gramofon naglo umuk-ne. da spere zločin i rugobu svijeta. sve dalje. poskočiti kao sob i odgristi komad mjeseca. Gramofon opet svira.bili izvezeni inicijali. govore tiho. prčka nešto oko gramofona. Vjetar puše brzinom od sto dvadeset kilometara na sat. vatra je bila slaba. Baš se tako dogodilo. Jasan i studen zrak. bratići. Ujo Ned popravlja ormu. ovu svetu noć plavih zvijezda i visokih nanosa. grešnu zemlju. A onda sam čuo da je tukla Georgea remenom. duboka. sve bi bilo u redu da se nije pojavila ona žena iz Hamburga i pokvarila Paula. Stol stoji nad konjima. Tante Melia sjedi u kutu prebirući brojanicu. Šteta što je Paul umro. Jest. Plave zvijezde. bijeli ogrtač koji obavija prljavu. na poslove u gradu. sestre. Ned Martini. cijela naša porodica. čuo sam da je ona krupna Maggie. ržu i žvaču i kopaju nogama i topću. Ona je spavala sa svakim — osim sa svojim mužem. sijena i zobi. čist. tiha noć. kao da ova topla njemačka krv otječe u jarak da začepi usta gladnoj dojenčadi. Posljednje mjesto koje su joj našli bilo je tako zgodno. Ona je bila čudna već kao dijete. kod jedne veoma prijazne žene. zrak je modar od dima. Brzinom od osamdeset šest milijuna milja na sat je letjela. Odatle oni napadaji. žile na sljepoočnicama nabrekle. Na sreću. ležišta i ležišta zvijezda nošenih s antilopama. sve je na svijetu bilo pred vama osim zdjelice s vodom za pranje prstiju. okna zvekeću. mjesec!« vikala je i uto joj se duša oslobodila. miris slada i starog drva. da je ta Maggie spavala s rođenim bratom pa da je zato George šašav. Bivalo je opasno ostaviti je kod kuće. Dalje. iskočila joj sasvim iz tijela. Zvijezde su bile žive i iskričave i posvuda je ležao. ali sam bio tu i čuo sam. mrlje od nogu. propalica.

bila je tik uz zavoj nadzemne željeznice u Drugoj aveniji. Zašto joj ne bi mogli dati mjesto uz vatru. Sestre su joj trideset godina posjećivale ludu kuću. Istina je da Mele nije umjela zadržati muža kad su joj ga našli. Blago sad s njom postupaju. Mislim da je Mele bila svetica. kad je obavljala svoje bračne dužnosti. Ne mogu to gledati. Kad su ljudi predobri za ovaj svijet. Ne boji se jer je sa mnom. Kad sam otrčao od vratnica. Bila je kao par poderanih čarapa koje se potepaju amo-tamo. Ja još stojim. Ja mislim da je Mele. Majka je uvijek govorila neka paze na Melu. Oni će je sad opet povesti. Istina je da je Mele bila slaba domaćica. ali ne smijete prekršiti ikućni red. posvuda. Mislim da se Mele rodila kao slabouman anđeo. Ona tura ruke između rešetaka i hvata me grčevito za vrat. Mele je mirno sjedila. Neće više morati raditi. Mele nije bila dobra domaćica. Nije nešto u redu s ljudima koji su predobri. Jedanput na sedmicu Mele smije primati posjete. više bih volio da su joj negdje dali neki kutak. ostaviti je neka tu sjedi i sanjari. Okreće se i trči prema vratnicama. puna i crna kao noć. Kad bi je brat Adolphe poveo na vožnju kočijom. Mele dršće. Mele je plakala. Dan prije su je zatekli kako jede vlastiti izmet. Ako ste rastreseni pa se pomokrite na pod. Ja je nježno ljubim u čelo. prije nego što se pojavila ona žena iz Hamburga. Mjesec je očarava. Znala je kako se zovu. Pokušavaju je milom odvesti. Zašto ne bi mogla ostati kod nas? Pitao sam se to više puta za redom. zarivši glavu u ruke i naslonivši se rukama na zid. bila je dobra prema meni.Vidjela je plave krave i zelene krave. Mele je sjela u kut i plakala. Bezazleno bi rekla da želi ostati kod nas. rekoh. ja sam vani. da sve odmah prozrete. bez obzira jesu li napola šašavi ili tri četvrt šašavi ili tek malo ćaknuti. veoma sitno sasjeckano i izmiješano s malo mesa od kobasice. bit će da su joj misli putovale natrag kao ekspresni vlak. Ako ste veliki. Melu obuzima nelagoda. Mele se nije nikad znala sama vratiti kući. Onda je jednog dana Paul uzeo uže i objesio se. da sudskim putem zatraži alimentaciju. cijelu minutu stojim i gledam je. Može samo anđeo ili svetac. Kad su bile sitna djeca. Istina je da je Mele biia lijena. Evo recepta. Polako joj rastavljam ruke. 122 Dok idemo niz pošljunčanu stazu prema velikim vratnicama. jecao sam kao što nisam jecao od djetinjstva. a ispod strave krila se bezgranična smetenost. jer je 121 tada dokraja poludjela. Kad kažete: »Mogu li dobiti pero i tintu da napišem pismo«. Oči su joj bile toliko velike i užagrene kao da su vidjele više nego su mogle pojmiti. Luda kuća se mora uredno voditi kao i bilo koja druga kuća. napravili su joj razdjeljak po sredini. ako je to ono što želi? Zašto mora svatko raditi — čak i sveci i anđeli? Zašto slaboumnici moraju biti uzor? Mislim sad kako će. I da nemam možda komadić jetrenice uza se? Plakao sam dok smo se vozili — nisam mogao da ne plačem. Tako se nitko od njih ne ističe. Oči kao da su joj strahovito porasle. Ali je Mele prestravljena. Drugi su htjeli da nešto poduzme — da ga ustrijeli. A sad je veoma spokojna i zove krave krsnim imenima. Izvaljati dlanovima. i odjeću. čak i štene zna kad ga nose na jezero da ga utope. Iako je bila slaboumna. drugi bi govorili: »Mele je bacila oko na njega!« Ali ja mislim da je Mele tada zacijelo govorila isto tako bezazleno kako sad govori sa mnom. Bit će da joj se začas sve javilo u sjećanju. posjećivale su majku na Blackwell's Islandu. kad je bila otpuštena s posla. I sjećam se kako je bila sretna kad god bi me ugledala. Drugi su bili pametniji. Morate biti ludi da vidite sve tako jasno. uostalom. Nijedan (manijak ne može tako gledati. Ja sam bio njen ljubimac. Svejedno. oni vam odgovore: »Možeš« i dadu vam metlu da pome-tete pod. Na vratnicama nas čekaju. Moram potrčati. Nijedan idiot ne može tako gledati. morate ga obrisati. da napravi rusvaj. Dozlogrdila im je. Kad je Mele stajala na vratnicama. Svi imaju isti šašavi izgled. Mele je pognula glavu. slali su me po nju. Kad je Paul pobjegao sa ženom iz Hamburga. Pitala me šta biva s mjesecom po danu. glatko začetkali kosu i povezali je u punđu na potiljku. Dva velika okrugla oka. Dotle su Melu kupali i oblačili u propisanu 123 i. nedaleko od kineske pagode kojom se služi Vojska spasa. zacijelo bezazleno sanjarila o lijepim darovima koje će svima razdavati. Uvijek se pojavljuju u krivi čas. možete ostati takvi i ljudi će vam . Ona se rodila lijena. Mele je unutra. Ostavilo ju je ono malo pameti što je imala. Možete se jadati koliko god hoćete. Mislim da Mele nije ništa znala o grijehu ni o krivnji ni o kajanju. Vratnice zjape. da ne zaboravim: tempera sastavljena od humusa mokra kruha (iz zgodnog pisoara) plus konjsko meso (samo od putišta). Zato su i bile onako lijepe užagrene. Krčma koju je ona držala s Paulom. ali su im srca bila opaka. a meni je uvijek vjerovala. Uiagrene od strave. Međutim. Moram poći. Bit će da je Mele shvatila što se dogodilo. možda biti dobro Meli ondje kamo je vodim. Ponekad. stao sam uz visok zid i. Dan prije toga našli su je kako sjedi na peći. zure u mene ne shvaćajući ništa. onako okruglih i užagrenih očiju. Govore joj veoma blago. ali je znala spravljati oufteta. neka je čuvaju. moraju ih staviti pod ključ.

ali se sjaji okružen svjetlucavim žbicama na kojima nema okretanja ni zaustavljanja. Lukavi orijentalci s olovnim cipelama i staklenim lubanjama snuju papirni svijet sutrašnjice. štaviše. meningitisa. Svaki ogranak i list porodičnog stabla lebdi mi pred očima: iz blesave crne magle Elbe plovi ovaj promjenljivi otok rodo-skvrnuća. sutra neće biti vremena. tu se diže kao hrid luikavi. ruka koju mu je odgrizao konj izgubljena je i pokopana. ledi se krv. lijepo razdvaja nežidovski svijet. Dolazim u krojačku radionicu s crnim dahom melankolije i. Svako jutro to počinje pijanim povraćanjem prethodne večeri. franko-brod Ca-narsie. luka je zakrčena ledenim gromadama. korice su opšivene najboljim safijanom i svalki svezak ima bravicu i ključ. usprkos bujici raka. Svako jutro gazim jarkom punim bljuvotina da bih došao do lijepog otoka rodoskvrnuća. koji sam poznavao iz glavne knjige. Svako jutro jarak zjapi prijeteći sve ozbiljnije. je-trenica itd. gdje bivoli ne mogu više pasti. Ta crta od gnoja. ili ako ste nitko i ništa. ludi Ge125 :r orge pozvonit će na vratima i. kad bi samo 127 . od vijeka do vijeka.126 stoj ulici. Ludi George ide od vrata do vrata s razglednicama. stoji mali cvjetnjak pun gardenija. prazni mu rukav vijori na vjetru. prosjačetnja. Na prvoj strani svake knjige piše vitriolom: Otok rodosk-vrnuća. onda ste propali. Od svakog poglavlja knjige koja se piše u zraku. krađa. svaki dan hrid se diže sve više. padavice. u sjeni porodičnog stabla. od židovskog svijeta koji se spremam da upoznam u životu. Vrata su zatvorena. stajat će na pragu držeći kapu u ruci i proderat će se: »Sretan Božić!« Ovo je najkukavnije drvo koje je ikad izronilo iz Elbe. reći ću sad dobro jutro vrsnom prodavaču vunene robe Endicottu Mumfor-du. na sjever od Delancyjeve ulice put Waldorfa gdje se prethodnu večer stari skitao po Peacockovoj ulici s Julianom Legreejem. Noć udara kao grom. Majka pere mrlje od bljuvotina na prljavu rublju od prošle sedmice. Kad svi listići na kalendaru budu otrgnuti osim posljednjih šest. Stari oštri britvu. Vidim golemo drvo kako izranja iz crne magle. bez naliv-pera. svaki mu je ogranak skršen i svaki list uveo. Ja. Upravo sam jutros završio dvadeset i treći svezak knjige predaka od koje ne možete vidjeti nijednog zareza. možda. svijet koji će se sastojati isključivo od robe naslagane kutija na kutiju. njena glazba zaglušuje divlju tjeskobu vanjskog zraka. Ovo je dobro jutro za revoluciju. Kakvo je ovo jutro da bih ga tratio pozdravljanjem? Je li dobro ovo jutro nad jutrima? Gubim sposobnost da razlikujem jutro od jutra. Pozdrav mi titra na usnama. Uvijek mu odstranjuju mrlje i glačaju hlače. ali mi pozdrav lebdi na usnama titrajući. s gardenijom u zapučku i s novim sveskom ispisanim u zraku. apstraktni svijet usred kojeg su sahranjeni zanosi revolucije. 124 Svako jutro pišem novu knjigu hodajući od stanice u Delanceyjevoj ulioi na sjever put Waldorfa. vidovice. To je drvo koje se redovito jedanput na godinu dere: »Sretan Božić!« Usprkos nedaćama.vjerovati. Tom Jordan uvijek ili svlači gaće ili oblači gaće. Uvijek zakopčava ili otkopčava šlic. Pošto sam napisao 369 stranica u hodu. curenja iz ušiju. čvrsto stisnute usne. trakavica. To je čak ondje kuda mastodonti lutaju. Baš se spremam da kažem dobro jutro. kao u tvornici papirnih kutija. Pozdrav mi titra na usnama. a sjaj im zasljepljuje čovjeka još jače nego sjaj ulaštenih lubanja. a u duplji stabla sjedi ona žena iz Hamburga. Tante Melia sjedi u hladioniku. ostavlja me na tlu pješačkog puta koji na kraju ne vodi nikamo. guzica joj čvrsto stiješnjena naslonom stolice. posuvratka dvorednog odijela koje je cijelo podstavljeno svilom. poput lišaja. U glavnoj je knjizi svijet bivola koji brzo nestaju. jer će mrtve ostaviti gdje jesu i jao si ga onome tko prolije suzu. usred gnojne crte koja se proteže od rijeke do rijeke. paralize. krojačev sin. odatle golema gardenija koju nosim u zapučku posuvratka. Svako jutro prelazim tu crtu. Između ta dva svijeta. a kroz pukotinu joj vidim zeleno lice. s ledenicama na brkovima. pederastije. koji stoji pred ogledalom u donjem rublju promatrajući kesice ispod očiju. Židovi izlaze ispod sjene mosta. podrhtavaju kao konj koji otresa muhu. Zakrvavljene oči Toma Jordana prilijepljene su na zrcalu. Danas još ima vremena da se pođe u sprovod netom umrlima. koja se nevidljivo proteže od oceana do oceana. raširene nosnice. u susjedstvu za-kivači prišivaju rebra budućim neboderima. Baš se spremam da kažem dobro jutro Tomu Jordanu. zatječem Tama Jordana u krpaonici gdje čeka da mu uklone mrlje sa šlica. teglenjaci daš-ću ili krekeću kao žabe rikače. kleti se na vas. Ali ako ste samo donekle veliki. Trebalo bi da sad kažem dobro jutro Tomu Jordanu. vodene bolesti. Ujutro žustra intelektualna šetnja ispod nadzemne željeznice što cvili. ostavljajući za sobom golemu gnojnu ranu koja se proteže od rijeke do rijeke po četrnae. Od sjene mosta rulja napreduje sve bliže. Dvadeset i tri sveska Katastarske knjige napisana su rodoskvrnilački vjerno. jer je sve napisano na brzinu. okrenuti svijet naopačke radi vas. redovi prozora pravi su kao željezničke tračnice. ispraznost nazivanja dobro jutro sprečava me da budem uljudan kao obično. što stvara čarobnu gardeniju ikoju nosim u zapučku svako jutro. dani kraćaju.

jaz se širi. zapamćuje nekoliko šala stojeći u podzemnoj željeznici. bog koji je toliko zaljubljen u sama sebe da ne radi ništa nego pjeva i oblikuje nove svjetove. Ljudi 'koje je moj otac volio bili su slabi i simpatični. Ledeno vrijeme protječe. s\lači i stavlja na led dok se ne presvuče. zračnom poštom. Hvata se mrak. Postoji jutarnji svijet koji počinje iznova svaki dan. Oni sada teku u meni poput goleme rijeke zakrčene palim zvijezdama. da je tek stari kišobran. ni žalostan ni nasmiješen. To je njen dragi mali dečko Jack i grob mu je uvijek uredan. George ga vadi. jer su uvijek bili tako dobri prema njoj. Prošlost odmiče u galopu. Rekli su da je umro od srčane reume. Stari svemir miriše kao vlažan šav koji prima poljubac usijana glačala. i krpaonica u ikojoj se stvari beskrajno preinaouju i popravljaju. Stojeći tu. gospođa Lawson hoda po groblju da još jednom pogleda grob svoga voljenog sina. Kaže da veoma slabo zna pravopis. čovjek u lijesu. ona nosi komadić jelenje kože u torbici da mu svaku večer ulašti nadgrobni spomenik. Ovo je jutro toliko zbrkano da bi ga. Htjela bi što prije Fastnacht Kii c h e n. ako je moguće. ali nema kravate. produžen rukav. Oni tvore crnu rijeku koja teče i neprestano okreće osovinu mog svijeta. zaseban i potpun. koji se vječito širi. samo lešina na ledu s celuloidnim ovratnikom — i kad bi mu se bar digao. Ima na sebi sivu uniformu. svima i svakome od njih. Ovo bi jutro bilo sjajno jutro da jučerašnje jutro nije bilo potpuni fijasko. sjedi na klupi pokraj lijesa. upravo Georgeove veličine. osobito one sa srebrnim zvijezdama. kome je tijelo još dobro sačuvano. Kaže neka joj pošalju novina. Nikakva tra128 ga nije ostajalo za njima — ničega osim uspomene na njihov sjaj i slavu. To su šale Joea Mil-lera. kao anđeo što je sišao s neke židovske slike. i evo me među sazvježđima. Navraća se u dućan na uglu da ikupi knjigu šala koju je vidio u izlogu. vidim ludog Geor-gea naslonjena na zid pogrebnog poduzeća. snižena mu je cijena. pred večer. Kaže da je prošle nedjelje bila na velikoj šetnji i da je vidjela masu sobova i kunića i nojeva. Sutra je dalje nego što je bilo jučer. Dotle se stari svemir raspada na komadiće. kako rekoh. Piše da je veoma zadovoljna kod svojih novopečenih prijatelja i da je hrana dobra. Jedanput je vidjela neki šešir. Čini se da se gospođa Lawson uopće toga ne sjeća. I tako je s mojim životom kroz koji protječe odvodni kanal noći. spušten ovratnik. Kaže da će uskoro leći i da će se moliti za sve njih. kod Bloomingdalea. Pišem svaki dan iz početka. ikao što sjajne zvijezde gasnu pred suncem. Ipak bi ih htjela podsjeCmo proljeće 129 titi da ih je prošli put zamolila da joj pošalju nekoliko Fastnacht Kiichen1 — ne bi li ih mogli poslati poštom. Životi su im se gasili. u drugoj ruci. Gijele noći čujem krojačka glačala kako piste dok ljube vlažne šavove. (Prev. Ne želeći ukrasti sat. Svi su rekli da je ikrasna. Cijeli mi se život otegao u jedno neprekinuto jutro. Telefonira nam da ga ne čekamo na .) 130 bilo trideset i dvije godine kad je prije nekoliko godina odapeo. puce premješteno nešto bliže. Životi su im se gasili tiho i katastrofalno. Stari svemir nalikuje na krpaonicu u kojoj se glačaju hlače i odstranjuju mrlje i prišivaju puceta. Njezin dragi mali dečko Jack. jer je jučerašnji konj pomahnitao pa ga ljudi u olovnim cipelama ne mogu sustići. u paketu? Kaže da divne petunije rastu oko kante za smeće ispred velike kuhinje. uvijek otprilike u ovo doba. nikad stvaranja. Sjedi tu mirno. iako mu je 1 Pokladnica. Smračuje se kad George izlazi iz pogrebnog poduzeća. kaže ona. Beskrajne preinake i popravci. Svako jutro rijeka preplavljuje obale ostavljajući rukave i zapučke i sve one ljuske mrtvog svemira razasute po žalu gdje ja stojim promatrajući ocean jutra stvaranja. Sad ima na sebi kravatu i dobro odijelo. Zamolila je upravitelja da joj ih ispeku na njen rođendan. Taono u isti sat na dan svetog Valentina Tante Melia šalje pozdrave rodbini. ali su zaboravili. a kosa joj je razdijeljena po sredini. stavlja ga na led do lesa. jedna od njih popravlja sebi podvezicu. Svakog dana se stvara nov svijet. lešina leži ondje na ledu. bilo bi divno. S njim su dvije droce. a stari stoji u telefonskoj govornici sa slušalicom u jednoj ruci i s nečim toplim i vlažnim. Ima na sebi smiješnu malu kapu i celuloidni ovratnik. U isto doba. a smrad im je kiseo kao ocat. na obali oceana. a ja tu stojim piljeći u zrcalo oceana. u sumrak. umetnut nov tur.bilo mitraljeza mjesto praskalica. smrdio kao klistir. ni brzo ni sporo. misli. kad su iscijedili gnoj iz njega. ali da ionako nije nikad bila dobra u pisanju. Iz tog crnog beskrajnog pojasa noći. obučen je u skromno tačkasto odijelo. Čovjek leži na ledu s celuloidnim ovratnikom oko vrata.. ali je činjenica da je njen voljeni sin pokupio toliko spolnih bolesti da je. što ima kosu. jer ona voli čitati oglasnik. najslabije kihanje raznijelo iznutra. izbija neprekidno jutro koje se trati u stvaranju. Ali nikad novog odijela. Ima na sebi ovratnik i kravatu d sat u džepu na prsluku.. Svi su veoma ljubazni i imaju masu posla. Možda bi joj mogli poslai i šešir s Fastnachi Kiichen? Zahvaljuje se svima na krasnim čestitkama koje su joj poslali za Božić — još ih se sjeća. U isto doba. ljuske starog svemira padaju na pod. predivno! U mračnom predvorju Tom Jordan čeka da siđe stari. Tom Jordan joj pomaže da popravi podvezicu. Između jutrošnjeg dobra i sama jutra nalazi se crta od gnoja koja širi smrad preko jučerašnjeg dana i truje sutrašnji.

ljubav što žvače i dašće. a metla leti po zraku. Uskoro će svagdje biti isto doba. Krasno vedro jutro. Od onoga što je u sjemenu pišam u gaće od straha: nov nov-cat svijet ispiljuje se iz jajeta i. Istegnuvši samo malo vrat. drogirani. Louis Blues« bez ijedne note pred sobom. a ljudi samo što nisu poludjeli slušajući to jučer. Ovo je doba kavanskih tračlera koji sjede oko obiteljskog stola. rakovim izdancima. brze jahte uravnotežene seksom. škarama i tropskim raslinjem. Lijepo je i dirljivo biti vani i dobivati triper kad je obiteljska čast na kocki. a isto . vidim pse kako bjesne. gospodine Thorndike. danas i sutra. još ih dijeli nekoliko sati. slabi i nemarni. zbog valjušaka što su se ohladnjeli. slutim kako dolaze s tamom: novorođenčad što izlazi iz utrobe. štipaljka ma i khještima. kad bih okrenuo glavu. pa će car elektriciteta zavladati valovima. došao sutradan kući da zatražim dopuštenje da se oženim ženom koja mi je mogla biti majka. ma koliko brzo ja pisao. ima pravo.. ja sam tada mislio da su svi tragični događaji u životu zapisani u knjigama.) 133 — Rođenje tragedije. recimo. naprosto će se okrenuti brojčanik ili lebdjeti nad zemljom u balonu. ljubav skrivena u buretu koja diže čep iz nooi u noć. hernijama. onoga pastora koji je sagradio kuglanu zatekli u mračnoj sobi s golim dječakom na krilu! Ali ono zbog čega je to bolno dirljivo i lijepo jest to da sam ja. Dodir topla tijela koji poznaje kirurg. jer kruto srce jedne luteranke ne zna šta znači oproštenje. ili. kad sam izlazio iz kuće. Mrmljam u sebi. A naslov je toj knjizi bio I Kod nas (Prev. svaki od njih operiran zbog nečega drugog. zbog metle prethodne noći. otrovima i plinovima zatvorenim iznutra i pomno obavi-jenim kožicom. Dirljivo je i lijepo čitati sutradan ujutro u novinama kako su. Ljubav i umorstvo. Malo dalje. Ne biti ondje za onog džum-busa. gospodine Hathaway. Kao kameni kristal smo se širili. stara je zgrabila nož za kruh i nasrnula na mene. kad se majka i otac rvaju na podu. krasno jutro danas!« Gospodin Hathaway ne treba dobra krojača — on ima dobra krojača već trideset i pet godina. i muškarci s psećim ogrlicama oko vrata koji gaze kroz blato koje im dopire do očiju. mladim korabicama. ouo sam slatku. a na svakom rukavu plakavica. prema Mobileu. a pljuvačnice sve oprane i ulaštene. Lude djevice s nečim ledenim u žilama koje potiču ljude da podižu nove zgrade. Ne biti ondje pri hladnom jutarnjem svjetlu kad Tom Jordan kleći i moli za oproštenje. Krasno. slatku glazbu samrtničkog hrop132 ca. Nimalo obeshrabren. A kad sam rekao »oženim«. mislim si ja posrćući niza stube. ne znajući /a sve to. povrijeđeni. Uvijek samo veselo i vedro. otprilike u isto doba prethodne noći. I kad se više ničega ne budem sjećao. dok stupam u Wolwor-thovu zgradu: »Dobro jutro.. Ljubav i umorstvo. Veseo vrtlog. Ljudi koji su prolazili kroz radionicu mog oca odisali su ljubavlju: bili su topli i vinski.večeru. bilo južno. nema šta. stajao sam iznad najvišeg nebodera i gledao odozgo kolotečine koje su za sobom ostavili golemi kotači suvremenog progresa. bogami. zbog tri-pera. i golubove kako padaju s pismima privezanim za gležnjeve. zahvaljuje mi što sam ga posjetio i baca posjetnicu u košaru za smeće. pa da bih se oslobodio trpka okusa u ustima. Nisam uopće pomislio da bi cio svijet mogao biti bolestan! Hodam amo-tamo sa zamotkom pod miškom. Sjećam se. Chez nous1 bile su sve organske bolesti — i nekoliko neorgan-skih. okušavam sreću u zgradi »American Expressa«. zbog rakovih izdanaka i tako dalje. neka budemo bez brige! Ludi George okreće stranice knjige šala Joea Millera. od jednog zločina do drugoga. da mora izvesti neku mušteriju i da će se kasno vratiti. da sam zastao pred ormarom za knjige da dohvatim jednu knjigu. čuo sam zveckanje kravljih zvonaca. zbog noža za kruh. sjećat ću se one noći kad sam dobio triper. Smiješno je to. s ostrigama. ali ga ne dobiva čak ni na koljenima. a kad su plovili pored mene u noći. tako reći. a usred njega moja dvadeset i prva godina pokrivena već patinom. a onoj sa zaliscima i s debelim prstenjem na prstima bilo je teže nego bilo kome drugome zato što je mogla to sebi priuštiti. crvena crta preko stranice. gospodine Thorndike?« Gospodin Thorndike ne želi jutros ništa dati sašiti. a da je ono što se događa izvan njih tek razblažena koještarija. Mislio sam da je lijepa knjiga bolestan dio mozga. Fantastično je Jijepo u ovo doba kad se čini da svatko ide svojim osobnim putom. uvježbavaju »St. a stari bio tako grdno pijan da je legao u krevet sa svojim prijateljem Tomom Jordanom. kad je a 1 pari. mekano. Stojeći u središtu New Yorka. slažu i razgrađuju. krasno jutro danas. pastora uhvaćena na djelu. Iz prošupljenih vodova ljubav izbija kao plin iz kanala: pomamna ljubav s crnim rukavicama i sjajnim komadićima podvezice. vedro jutro. pijani od te nove glazbe koja izbija iz znoja asfalta. sijeku ga i iznova zašivaju. Svi samo što nisu silovani. Gospodin Hathaway je malo razdražen i. samo ako je nosilo malo jada i tjeskobe u sebi. stan svijet ne umire dovoljno brzo. Ništa mi nije bilo preteško. Želite li šta dati sašiti. čirovima. bradavicama. »Dobro jutro. bilo sjeverno od Delanceyjeve ulice. kadili su mi snove. prema gnojnoj crti! Moje dvije mekane ruke u tijelu svijeta kopaju po toplom drobu. gospodine Thorndike. Čujem nove mitraljeze i milijune kostiju razmrskane u isti mah. ružičasto meso koje će se 131 zaplesti u bodljikavu žiou i vrištati svu noć i truliti kao mrtva kost tisuću milja niodakle.

Prva tri reda uvijek su ispunjena sucima i političarima. Svi sad nose novine. krivotvorenja. Nekolicina njih. Od vremena do vremena sendvič s hladnom teletinom za sutrašnji dan. zakivaoi zakivaju zakovice-. Idem u centar. i bazam po predvorjima velikih hotela. Vražja ženska penje se u svoju potkrovnicu da spava s muškarcem dok joj sin u susjednoj sobi iskašljava pluća. Dyker pati od živčane smetnje koju je zadobio jebanjem na suho. mogu sjesti i promatrati ljude kako hodaju po predvorju. Sin joj ima TBC i ne može se više dići iz kreveta. Život je naprosto neprekidan medeni mjesec s čokoladnom tortom i pitom od brusnica. Pa onda. čak i kad se rulja razrijedila. Mogla bi mi biti majka. Približava se vrijeme matinejama. Ali kakvi. Bilo kako mu drago. u sićušnu tačku upravo ispod mog desnog oka. ukusan. da život nije već nepodnosiv zato što nema života. on ima ženu i troje djece. Dvorana je zamračena i Margie Pennetti stoji na isturenoj dasci u prljavom bijelom trikou. Dyker je čovjek zauzet poslom. Ubaci novčić u prorez i vidjet ćeš ženu kako se svlači na travi. Nema baš mnogo posla — samo sprema šešire i kapute od gospode. Svi vrebaju nešto. Ljudi se vraćaju s posla i podzemna je željeznica poprište borbi u slobodnom rvanju.tako i da bih bacio pogled na luku. arsena. Do Kanalske ulice polazi mi za rukom da joj uguram penis tamo gdje su mi bili ručni zglobovi. Kaže da mu možemo sašiti odijelo od tačkaste tkanine ako mu ne budemo više dodi134 javali svaki mjesec. Djevojci je bilo svega šesnaest godina pa se bojao da ne zanese. istrošeni se dijelovi škartiraju i prodaju kao rabljena roba. 0 ponoć pripravi malu zakusku za gospodu. uskoro će se kandidirati za suca — za suca Ostavinskog suda. Svašta se zbiva na svakom koraku. Zaista veoma ugodan posao. Gazda se pita bi li morao opet staviti nove oznake kredom i hoće li ček stići na vrijeme da plati . sve je od pliša i mramora. Kod Općinske vijećnice ona izlazi a da me nije ni pogledala. a katkad i čašica porta. Poslije predstave hodam bez cilja gledajući kina i židovske trgovine delikatesnom robom. Ona gleda preda se. Vraćam se na brzinu u New York i svraćam u »Burlesku« gdje poznajem vratara. šta rade na kraju — tuširaju se? Trljaju se? Dajem deset na jedan da se bace na krevet i svrše stvar prstima. Prijeko. Upravo je vrijeme kad stari Henschke odlazi iz krojačke radionice u kartaški klub u centru grada. silovanja. trajan. Osim toga. Ona ima najdivnije dupe od svih žena na pozornicama i to svi znaju. ona stoji uza me sa zdjelicom isturenom naprijed i s pogledom prikovanim za onu sićušnu tačku upravo ispod mog desnog oka. pa i ona. pored gnojne crte. Tu su. Čak su i opušci dobri. Ja ne znam kako to one mogu. Većina je krojača zatvorila radionice za danas. Mi136 lijuni i milijuni njih stoje svaki dan bez donjeg rublja i jebu se na suho. ako je oni zažele. veoma ugodan posao! Bliži se vrijeme večeri. Ona stvar joj skače kao luda i. li pljuvačnice i zahodska školjka. voda se lijepo izlijeva u školjku. čekaju nekoga da dođe na probu. Ako hoću. nee plus ultra. Prikliješ-ten sam tako čvrsto uz neku ženu da joj osjećam dlake na pizdi. upravo je napravila pobačaj pa ne želim da opet zatrudni — bar ne sad odmah. vozim se trolejbusom preko mosta i svraćam k škrtici koji se zove Dyker. Ljudi gaze jedan drugoga ne bili se prošvercali u podzemnu željeznicu. odjurila je kao strijela a da nije okrenula glavu m za milimetar. Prava gospoda! To se ne može poreći. mirisi su profinjeni i ugodni. uvijek se nađe malo sira i keksa koje može griskati. bešuman. Zglobovi na prstima pripijeni su mi tako čvrsto da joj pravim udubinu u spolovilu. prazni pepeljare i puni kutije sa šibicama. molim lijepo! Osim toga. a čeka me da se vjenčam s njom. Svijet se stvara od novih dijelova svako poslijepodne: uprljani se dijelovi šalju u kemijsku čistionicu. kola hitne pomoći tutnje. u Brooklynu. revolucije. čovjek se izbezumljuje od napetosti čekajući da se što dogodi. Na pločniku hrpa novina. bez kojega bi život bio nepodnosiv. Svjetina je sve gušća i gušća. bilo kuda da se vlak okrene. Osim toga. naravno. ili mi dopustiti da joj kupim ledenu čokoladu predmnijevajući da je mogu kupiti. bliži se večer a ja hodam tamo-amo s takvom erekcijom da samo što mi ne prsne šlic. Puše najbolje cigare. Ubaci novčić i dobit ćeš umjetno zubalo. Hodaju gore-dolje s rukama na turu Svi su otišli osim gazde i. Nebo je zakrčeno iluminiranom robom od koje je svaki pojedini artikal zajamčeno ugodan. Ali su to takva gospoda da sve to zaista nije ništa. kad se uzme sve u obziir. štrajkova. oni kojima su mušterije same osjetljive starkelje. ona je uvijek u istom položaju vizavi mog pimpeka. Zgodan mali honorarni posao kojim se bavi do dva sata ujutro. neuništiv. vanjske džepove. čovjek koji pošalje po ručak i kome očiste cipele dok jede. krojitelja 137 ili krpača. taksiji trube. čeka me jedna žena. Jest. zdrav. U zlatnom zahodu dolje muškarci stoje u redu čekajući 135 da se popišaju. možda. raznosi piće na malom poslužavniku. Penjem se za njom do ulice misleći da će se možda okrenuli i reći mi bar dobar dan. Nadzemna željeznica juri mimo. Hotelski teklići u raskošnim livrejama traže ljude koji se ne odazivaju na svoja imena. nepromočiv. naslovi im još vlažni od umorstava. Stojim časak na bazaru pod arkadama i slušam sirenske glasove što dopiru iz zvučnika. Zaista veoma.

Krojitelj meće šešir na glavu i oblači kaput i brzo trči niza stube na cionistički sastanak u Bronxu. kažete Glasnije! Pa zaboga. da zgrabim neku ženu i silujem je na ulici. Ja sam prvi lijeni pasji sin s okretnim jezikom i zlim srcem. a litra viskija u trbušini. Pajdaš mu je uz njega.. izvlašćuje. Dvadeset i jedna mi je godina. Ja koji sam ponikao iz malog žira s golema i kršna stabla. Je li ovo svijet. Hodam i hodam i hodam. Svjetla poskakuju kao električne igle. prosjaci. s vršikom i lozom. Krajan i prekrajan. Novi svijet me izgriza. Za dvadeset godina neće biti blagih. Svi su željni malo hrane i mjesta za ćorenje. Rasprodaja al pari. ufitiljenih brkova. kuhari. katkad guma za žvakainje. p onosom. lopovi na straži. Tragedija je u tome što nitko ne vidi očajni izraz na mom licu. Kako da je saslušam i utješim kad najviše od svega želim da joj pukne srce? Hodam po Boweryju. svetinja nad svetinjama. bez loših navika itd. Iznenada zazvoni telefon. pijani Irci. ovo hodanje tamo-amo. opranih rukavica. Svjetla svjetlucaju — pale se i gase. između opipljivoga i neopipljivoga. ljudima pucaju mozgovi ne bi li izmislili stroj kojim će rukovati dijete. pale se i gase.. Nitko ne nalikuje na milijunaša više nego gazda kad dostavlja smoking gospodinu tom i tom. itd. Krojitelj govori u sebi: »Pa da.. Trebalo bi da zgrabim revolver i pucam pravo u rulju. zdrave pameti. da. gdje se sve ruši a pogiba. Trebalo bi da stanem na Times Squareu s pimpekom u ruci i da se ispišam u kanal. Danas nije bilo narudžbi. J a sam to zamišljao. samo u krpaonici gori svjetlo. ulaštenih cipela. imate potpuno pravo . a u ovo je doba to lijep pašnjak zelen kao bale. Stari živi kao mali bog. gospodine taj i taj.. neka se samo vrti i vrti i vrti! Dobacite mi još jedne . dobar rasplođivač. simpatičnih ljudi koji čekaju da me pozdrave. a ništa ne izgor. 0 čemu razgovaraju — neki od njih veoma ozbiljno? Ne volim gledati ljude koji su tako mrtvački ozbiljni kad ja patim više od bilo koga od njih. Bit će da nemam tri čiste. da. Kad bih samo mogao naći to hipotetično dijete koje treba da upravlja tim strojem. Momak kojeg šalje da odnese smoking on je sam. Čelik i beton me ukldještiše. neće mu više valjda. braćo. Jedno me pljačka. stara će jecati. Gospodin taj i taj je na telefonu. Zapisi to kredom na ploču. božanstven. Uskoro mi neće više trebati ni imena. dio prošlosti. ali gdje ću ja biti nepovrediv. U prošlosti je svaki član naše porodice radio nešto svojim rukama.« Sašivena odjeća i nesaši-vena odjeća visi na vješalici. On i njegovi pajdaši. brojka među ostalima. gangsteri.. s ponosom.ijeva.. muškarci i žene što prolaze mimo mene? Gledani kako im se usne miču. a svaki sat je sve gore. Atomi luduju od svjetlosti i vrućine. očišćena šešira. ali bi htio da mu odmah pošalju smoking. osim što sam se rodio ovdje. Kinezi. Tisuće i tisuće nas ima i prolazimo jedan pored drugoga a da se i ne prepoznamo. uredit ćemo vam to za nekoliko dana . 139 Plivam u svjetini. da. I ja je mrzim što tako jeca. ako ih je tko zaboravio ugasiti. nijemi i slijepi? Moram li strgati odjeću sa sebe? Moram li plesati na glavi? Dobro onda! Plesat ću vam! Veselo kolo. mišićave građe.. Svaki pajdaš koji sad prolazi jest bivol koji se izgubio i zauvijek nestao. da. Nije bilo čekova. da.. Nekoć sam mislio da me čekaju svakakve divote. Iza stakla je požar. da. da.. Dvadeset godina preda mnom. čujete li? Ne čujete me? Ja zavijam i vrištim — zar me ne čujete? Ugasite svjetla! Razbijte žarulje! čujete li me sad? Glasnije. jer će šmug-nuti kroz ulaz za dostavu robe pa nitko neće ništa ni znati.. Do sada nisam imao ama baš ništa reći o sebi. Gazda ostaje da zatvori radionicu i ugasi sva svjetla. U šupljini žira dopirao je do mene čak i najslabiji drhat zemlje: bio sam dio velikog stabla. digići.. narkomani. ali ga to ne smeta mnogo. Ama baš ništa. A kad sam pao na zemlju i tu bio pokopan. Jedan život! A ima milijuna i milijuna života koji se mogu proživjeti.. za miloga boga. Guši me. ne mogu više spavati. A kad se vratim.. velik. pa jasno. kulu od čiste bijele pljuvačke koja će me uzdići iznad najviše građevine. ove zgrade što su osvijetljene. Hodam po Brooklynskom mostu. da. Mislio sam da mogu sagraditi svijet u zraku. gospodine taj i taj. Sad sam propao. da. Ljudima pucaju leđa. Stari se vozi u otvorenu landaueru. onaj s novim pucetima koja je izabrao prošle sedmice. spadati s vrata. ja. da. Zavidim gadu na njegovu duševnom miru. sjetio sam se tko sam.stanarinu. kro140 jačev sin.. drugo me kažnjava. A ja hodam tamo-amo i zelenim od mržnje i zavisti. rođen i odrastao u New Yorku. Zabrinuti bivaju tek kad sjednu za večeru. bijelac sam.. ja mislim da bi tu trebalo biti samo malo više . Svodnici. Živahan i dotjeran. bale platna uredno su složene na stolovima. Pločnik je sve tvrđi i tvrđi. Trebalo bi da se vratim u podzemnu željeznicu. Nemaju teka. samo što joj srce neće pući. o d a 'k 1 e sam. a kad je vrijeme spavanju. Toliko su potišteni da zaspu u deset sati... Prsti mi na nogama oprištavili od zlobe. Trebalo bi da se vratim gospodinu Thomdikeu i pljunem mu u lice. zar tjerate šegu sa mnom? Jeste li gkihi. Katkad je to automobilska guma. zbilja malo visi na lijevu stranu. dao bih mu čekić u ruke i rekao mu: »Razbij ga! Razbij ga!« Razbij ga! Razbij ga! To je sve što mogu reći. smjestiti me u prostor kao glazbu. Ne mogu spavati noću kad je slušam. ne može doći večeras.. usne muškaraca i 138 žena što prolaze mimo mene. Nisam počinio nikakav zločin.

kao u nekoj vrsti osjetljiva Buxtehudeova1 djela prošarana pokrilcima i filjugama. I Pi-nochinni kaže: »Izvolite u blagovaonicu. popis ulica. »Evo me odmah. bože. ako je voda isključena. ako luster padne. glazbenik. »Upravo oblačim hlače.. Pogledajte novu pjesmu koju je tata napisao — na kaminu je.flanelske hlače kad iste već tu. On zna svirati opere. crne su tipke odgrizli prepeličari. a jeste li čitali o onoj lijenoj djevojčici koja je sakrila čačkalice pod madrac? To je vrlo čudno..« Sad ulazi Elsa — Elsa iz Bad Nauheima — i meće pladanj s čašama crvenim kao krv na kamin. sve je svejedno i ravno do mora. Stanuju na drugom katu iza prozora-vidikovca podijeljena stupcima s izrezbarenim zauzdanim prepeličarima i tumorima u masnu tkivu. fi> 146 ge. velika. drhtava je i drmava. »ako Uskrs padne Blagovijesti na pera. Listz.« Ispod toga piše: »Obrišite noge i iseknite se!« A ispod toga je rozeta s nekog starog odijela.« kaže Jabberwhorl kroz okvir pomičnih vrata. ako je slivnik mastan i tapete izblijedjele. ako se služavke napiju. okarina. zadiže stražnju nogu kao pas. Nema nikakve pjesme na kaminu. ali ima koječega drugog — Anatomija melankolije. ako se cvijeće upljesnivi. I nemojte zaboraviti. »od čije božanske krvi potekne njegov nasljednik« .. tuberkulozni« . kotiledoni. ako se maviknete da tako gledate na svijet.. ako se led ne topi. kolo-idi. Ali sve mora biti u C-duru. . »Bit će da opet ima periodu. na nekakvu žbunovitu proplanku u sjeni ždrepčanika i spinoza. stoji mala Pinochinni. Grebe sag i grize tapete. ako je vijest zastarjela i nevolje ne dođu... ukosnice. prodorno tuljenje poput svršetka živoderskog s>na.« Pošto smo pritisnuli dugme. ako se mlijeko skiseli. Cronstadt otvori album označen »Goya« i odsvira vam nešto u C-duru. Stoga nije ni važno koliko crnih tipaka nedostaje ni razmnožavaju li se prepeličari ili ne razmnožavaju. obuzeta velikim sijam147 skim gnjevom.. mokri kao sova. meteorolog. ako se pjesma ne napiše. da ga ja nosim na desnoj strani.. Kad je dobre volje. Oči su joj fuksinove boje. toaletnom papiru.. odgovorila mi je: »Ma neće! Oblače se već nekoliko sati. ako prhut pada i krevet škripi.. pa onda zelena kao Nil. lingvist. Iznad dugmeta za zvonce piše »JABBER WHORL CRONSTADT. himalajskih cedrova i baobaba. sa dva crna oraha skrivena pod ravnim repom. on zna svirati Czer-nyja. držeći lutku 1 Dietrich Buxtehude (1637-1707).. Morate proći kroz stražarnicu u kojoj pazikuća suce brkove con furioso kao u posljednjem činu Ouida. ekoseze. /i\otmja đipa i zavija i bacaka se i mijauče: ima in-ko'iko zrna crvene papr'ke na mekanu lopoču svo-H njuške. »Sastanak s grofojebicom Cathcart u četiri« . valcere. (Prev. Progriza cijeli pod sve do srži pjesme. sarabande... špekula i kookica. cičavo. pribora za manikiranje. i . ako se slivnik začepi i smeće trune. momci.« I dok Dschilly odmotava svoj zmijasti šal. nisu se još obukli. mišasta je i maštovita. TA LUBANJA. Bach. s obveznicama i ivercima izvješenim da se suše.« rekoh svojoj kolegici koja se zove Dschilly Zilah Bey. Napokon dolazi Katja na vrata — Katja iz Hes-se-Kassela — a iza nje. Ona je u C-duru i skroz-naskroz luda.. ako se voda u zahodu ne slijeva. njemački kompozitor i orguljaš koji je razvio oblik tokate. »opalescentna sluz Micheleto-va« . valja se u spirali i širi se kao cvjetni vjenčić. »Nešto je čudno u svemu ovome. vojničke koračnice. Klavir stoji u kutu do prozora-vidikovca. vršak njuške joj je mekan kao dum-dum nuuik. kuna zlatica. pjesnik. krhka crna škrinja sa srebrnim svjećnjacima. TA GLAZBA . tanka kao trlica. kutijama šibica .režanj burinuta. pozivnicama. herbolog. a kosti u repu su joj sitnije od najsitnijih srdela. To je Jo-catha.« A kad sam je zapitao hoće li se oni dugo oblačiti. ronda. ama šta je to s ovim svijetom.. stresa gljivice s brkova. Ispod stroja su bilješke zapisane na jelovnicima. . i stroj za motanje cigareta. čuvajite staru Englesku od tripera« . preludije. začuli smo dijete kako se dere. oceanograf. ako se stanarina ne plati. Chopin. šahovskih figura. Iznenada se otvaraju vrata da propuste golemu cpileptoidnu životinju gljivičastih brkova.. stara odjeća. Prokofjeva ili Granadosa. sve tako kasni. Čujete li me? Neka se okreće! Uvijek samo veselo i vedro! JABBERWHORL CRONSTADT 1AJ ČOVJEK. kao staromodna puceta na prsluku. Opalno more . prazna boca Pernoda Filsa. vatrena žaba«. vidra. smeđa kao arnika. izbacuje čvorove iz repa. »sob. On stanuje u dnu uleknuta vrta. jer smo mi izgladnjeli.) 10 Crno proljeće 145 od bijelog porculana. Pinochinni se smijucka i smijucka govoreći o. ako se pedale ne okreću. zna čak impovizirati i fućkati neki provansalski napjev u isto vrijeme. menuete. pederska zvijer dlake kao u krtice... punih računa. izgladnjeli mačak. Bacaka se naokolo. Ima albuma označenih Beethoven. tata mi je to čitao liz neke velike željezne knjige. jer se sve može svirati u Cduru. Trči naokolo kao leopard. ako je zadah loš ili ako su ruke ljepljive. Ako se zvono pokvari. »flusovi.

Ništa osim konjaka i crvene paprike — da mu se želučani mišići počnu stezati. ne .... Ne znam odakle su. Anna! Wie geht es? Nicht fertig? Merde alors!1 Tri djevojke. sad je već skoro pečena. tako je. grize misnioko ruho i na-bire uho. E.. plavu . E. gospodine Bimberg. Ona uvijek ima pravo jer pjesnik počinje od sredine i probija se napolje . svijet. češući sebi najniži kralješnjak. ako mislite ozbiljno. Govorite li v i ozbiljno? šta? čujte. Smrt je iracionalan broj. Rekapitulacija.« kaže on. iako je vrijeme riječ koju je zbrisao sa svog popisa. s'il vous plait?1 B i m b e r g ? Čujte. Krepke. »H a 1 o ! Oui. Š t a ? Jest. Jeste ti i »pazili kako ljudi čitaju nedjeljne novine? Najprije n tracije u rototisku. vi govorite engleski. onako smežuranih glava. a vrijeme je rod.1 to su anđeli. Vi mislite da je literatura sve. »Odsvirat ću vam jedan brzi. onda recenzije knjiga. Vi. Vrijeme za sve.. Hoćete li ga obložena srebrnim ili zlatnim listićima? Š t a ? Ne. nije u predsoblju — u stanu. ljudi. »Zar nije lijepa?« kaže Jab.. zabakoivši poklopac velike crne škrinje. Pjesma je jedina stvar bez mane. živite u čarobnom carstvu. Vrijeme. nazovite me sutra. Jedanput na mjesec.. a mi u ovoj kući jedemo gusku. absint i bocu umaka od soje.. Francuzi ne vjeruju čekovima.. međučin u kojem ozbiljan glumac miješa piće da bi mu se počeli stezati želučani mišići.. Netko im je dao našu adresu. Ima na katu sobu za 1 Jest. onda stranicu sa stripovima. oko tisuću franaka. Ne.« »Zašto ne sjedneš?« kaže Jill.U gotovom! Morate položiti gotovi-n u! šta? E pa. proizvede p 1 i n k. sušičav.. Izbjeglica! Hitler! Hitler! Compris?3 E..« kaže on »ovako mi obavljamo poslove u ovoj kući. š t a ? Jest. Svi su mužjaci uključujući i majku. nego zahod! Ovdje je ikod mene jedan čovjek iz Miinchena. a oči su mu sivkastozelene i posute injem. Vi jedete literaturu. kaže on. 'Viđenja!« »Vidite.. ovdje gospodin Cranstadit.. plaća se u gotovom . čujte. imam tri stana — za iznajmiti ili za prodati. je li? Kupoprodaja nekretnina. duša. ali još nitko nije bio tamo niti će ikad t»iti Evo vam nedjeljnih novina iz Amerike. sipajući malo crvene paprike u konjak. dodaje da je upravo obložio srebrom nužnik u kojem ćete naći jedan primjerak Humanitea.. posluživši se svakim prstom desne ruke u hit-Irom nizu. Brzo se radi. Kad u Rimu. Pjesma je paučina koju pjesnik ispreda iz vlastita tijela prema logaritamskom računu vlastite slutnje. ne.. »Pitagora je imao pravo . Sad ulazi Anna — Anna iz Hannover-Mindena — i donosi konjak.. morate shvatiti da ste sad u Francuskoj. Einstein ima pravo . a šahovske figure i pribori za manikiranje i neplaćeni računi zaklepeću kao pijano »skakanje buha«. i govoreći tako. Večeram... crvenu papriku. 148 Sve se najednom proljepšalo. spopada ga i obara. vrijeme. Samo anđeli mogu letjeti tako brzo kao svjetlost. u gotovom. »Samo nešto leti tako brzo kao svjetlost. on je izbjeglica.Urana..« kaže on Dschilly Zilah Bey. hajde!« kaže Jill. Šta? Pa. i. Ontogeneza-filogeneza. molim lijepo? (Prev. »dok se guska okreće u tavi: mušičav. iako ja jedva da još upotrebljavam tu riječ. i nemilosrdno se buzoriraju. Jedem.. Krasne djevojke... američki ček.. pregledava Lahori rep koji je skvrčen.. A kako se vi zovete.« »Javi se na telefon. izbjeglice. iuta sportski stupac.. Newton je imao pravo . c'est le Monsieur Cronstadt. A sad se pojavljuje i sam pjesnik i pita koliko je sati. . ako znate koliko je sati. kaže i. U svakoj tvrdnji ima po jedna mala zabluda. »Dat ću vam tri riječi. udari u bijeli C-dur na sredini klavijature. pa zabluda raste sve više i više dok guja ne bude zgažena. Takve stvari nemamo mi ovdje. Valjaju se po podu. »Ima periodu. Definirajte iz-ni/e pa nećete nikad upotrebljavati riječi kao što su 149 vrijeme. pa je sad mali pretkid dzmeđu činova. Pa da. A s Annom dolaze male hramovske mačke — Lahore. šta? Aha. a u to se ponovo otvaraju vrata i ulazi Jill u žutozelenoj hlamiđi. plenk. plan-k ! »Izvest ću vam jedan tremolo«. Ne. čujte. a onda glavne naslove. redovito kao luna.« Zvoni telefon. ..šta? Ama ozbiljno vam govorim. ne pomaže mu ni mazanje uljem.) 150 biljar.. Et votre nom. onda ikazališne Miesti. smrt. tako je. vrijeme. pravi zahod. Napuhni usku i poškakaljaj ključnu kost! Jab ima bol u trbuhu gdje bi mu je žena morala imati.) 2 Razumijete? (Prev. hoćete li? Sad večeram. Onaj «a koji se sjedne. Ima svastiku na prstima. Mysore i Cawnpore. Aha. »Vi ste veoma lijepi.« Cawnpore leži na albumu »Dvadeset i četiri preludija«. bubu-Ijičav. je li? I ja isto. čak i ona velika pederska zvijer Jocatha sa svojim orasima smeđim kao cimet i mekim kao liči. tako se ovdje kod nas radi. na primjer.. Prošli tjedan me jedan čovjek htio prevariti za 750 franaka.osjetljiva i dosjetljiva. ima kupaonicu i kuhinju i zahod također . onda svaštice. šta? Ne. »To je tehnika!« kaže on.« kaže Jab i. u rodu sa smrti. Treba (tisuću svjetlosnih godina do planete..

. s'il vous plait? Oui. un ca-l>inet . i ona ga je odvela i opila. gospođo? Želite li? .. Postoji svijet koji se zove Vrijeme.. Postoji prošlost i postoji budućnost. Jill. Hajde... Sadašnjost je imaginarno stanje.. I ja bih se mogao baviti literaturom kad ne bih morao prehranjivati ove izbjeglice. « »Zaboga. Eto riječi za vas — poklanjam vam je.« »Omfalos?« »Nije. Smiješno. Znate li koga tko treba služavku? Krasne djevojke. un entresol.) 151 krov nad glavom. oui. Cuj. žmigava idiotkinjo!« Blagovaonica je blago osvijetljena.. Anna.. Ove djevojke traže namještenje.bodre. Svijet je stvoren za budućnost.... vi živite u imaginarnom svijetu. zazvoni telefon.. nije to.naju nešto skuhati.... Neka mi najprije nešto skuhaju.. madame! Je li ti obećala i da će te počastiti pićem?« Okrećući se nama: »Zamislite... il y a un salon. A ako tome dodate još jedan svijet. One moraju naučiti da je ovo zbiljski svijet. jučer je doveo ovamo gore neku glumicu dok sam se ja kupala. Ovako je bilo. Sadašnjost? Sadašnjost ne postoji. Comment? Que dites-vous? Ah non! Au contraire! £a sera un plaisir. Moram imati guščetine i umaka od brusnica . ja joj pokazujem divan stan — s liftom za jelo — a ona mi kaže hoćete li mi pokazati važu poeziju — p o 6 -s i e . »Omofagija!« »Omofagija. madame... odnesite te boce unutra i stavite ih na stol!« Anna gleda zdvojno Jabberwhorla. Non.. koju sam ono riječ tražio jučer u rječniku?« »Omoplat?« dočeka Jill.. A on uvijek miješa karte. je \uis le Monsieur Cronstadt. kupoprodaja nekretnina ne da mi odahnuti. Sta ću ja s njima? Anna. une salle de bain. Oui... Ja vas ne držim ovdje da pišete pjesme. on peut s'arranger facilement. jedre. Katja je najbolja među njima: /. omo ... t Ovamo! Van s tim! Razumijete? (Prev. Htjeli biste znati šta je sadašnjost? Pogledajte onaj prozor ondje! Ne.. Svijetu treba kruha i maslaca. Napišite pjesmu o njoj! Ja imam previše svog posla .. Tako je bilo u prošlosti... nego onaj gore.. »Eto ti! Nisu još ni engleski naučile. une cuisine. Jill.. »Ne. Anna ■— posudila je jučer od mene pisaći stroj . Ali tako je sad u svijetu. Ona druga. ljudi moraju imati I Anna! Kako ide? Nije gotovo? K vragu onda! (Prev. madame. Ja imam masu namješte-nja na raspolaganju. A quelle heure? Oui.. tako je! Sviđa vam se ta riječ? Uzmite je! Šta je? Ne pijete.. Jill.. Tako će biti i u budućnosti. Naučite francuski pa ćete mi pomoći u kupoprodaji nekretnina.. Možete 11 proizvesti više kruha i maslaca? To je ono što •iviji't traži. Baš dok sjedamo.. rekla mi je da želi napisati pjesmu. kaže Jill. onaj mikser koji sam neki dan našao u liftu za jelo? Možete li to zamisliti — mikser! Uostalom. et votre nom. madame ?J želite li da vas počešem po leđima.. A nije. Nitko neće nikad posjetili planet Uran. • Baš kao crijeva.. krov nad glavom. dobivate konjunktiv .. ce n'est pas cher. Anna skuplja dugačku vrpcu i prenosi aparat s klavira na kredenc. a Vrijeme protječe kroz sve to kao električna struja. i tako je dovedem . zdrave kao dren.. Omo . za leđa Cronstadtu.oksimoron. Hier! 'Raus mit 'em' Versteht?1 I natoči si nešto.) 153 avec plaisir.. ilcux chambres a coucher. Ja želim da one to shvate.. jedaći pribor blista. ali ga nitko ne umije definirati.. Halo! Oui.. bolje zvuči na francuskom . To je sadašnjost. gdje je. ali to je svejedno. Einstein je zauzet pisanjem pjesama o svjetlu. ne onaj . orno ..« »Cuj«. »Ne.« »Elsa kaže da je sve spremno. do vraga? Bio si prilično ljubazan s njom. non. Au revoir. idemo unutra. do vraga. rekao sam |o|. madame? Pijete li kavu s mlijekom. Ali samo sve tri zajedno /.. Anna. samo što ljudi nisu nikad prije u to vjerovali. madame. Na stolu je svijećnjak.na glačati.. nije.. pas i lici du tout. ljudi.. Ona je naprosto literatura.. Uvijek je bilo tako. Ljudi moraju stanovati negdje i jesti kruh i maslac. ne ideš! To one jedva čekaju — da ti dođeš i da im pomogneš.. za planet Uran.« »Anna.« »Sjetila sam se. Čujte. Omo . »Halo!« dere se on i olabavljuje dugačku vrpcu. Dobro odgojene. Za njih nema mjesta u Njemačkoj. Neku flundru iz Casino de Paris. stanje u snu .* kaže Jill. Pa da... vi... čini se da mislite da je literatura nešto prijeko potrebno. Radi budućnosti. Svijetu ne treba use pjesama..« viknu Jill. Ona je uvijek u crvenoj haljini. vous voulez. madame. madame!«1 I zalupi telefonom — Kiiss die Hand.... Onaj ! Svaki dan sjede ondje za onim stolom i kartaju se — samo njih dvo152 je. un grand plaisir . Poslije ću im naći namještenja. »tko je to bio.. U ovoj kući j a pišem pjesme — ako ih uopće treba pisati. rekao sam joj.« »Nije bilo tako. Vi se učite kuhati i krpati ča-lape! Nekako se snuždila. idem da vidim šta rade te djevojke..

. kuhinja.. a1 »Odvedite ga kući! Reci joj neka ga odvede kući!« dere se Cronstadt. »Reci mu neka dođe gore... »Lijepo ćemo svi ovdje sjediti i čekati.« kaže Jabberwhorl.« »Naravno da ti ne vjerujem! Ako te ulovim da si doveo ovamo gore bilo kakve primadone ili balerine ili artistkinje na trapezu.. »Bit će da je otišao.. zar nije svejedno na kojem se jeziku štampaju pjesme? Netko ih mora štampati.. Možda guska neće ni doći. idem da vidim šta rade te djevojke. nije skupo. gospođo. pojeli bismo budilicu. ne ideš« kaže Jab i gura je natrag u naslonjač. ili bilo šta što je francusko i što nosi suknju.. VuliU.« Ako je Jabberwhorl Cronstadt bio pomalo začuđen.« Sad se razlegnu ženski glas. . ja sam gospodin Cronstadt . U koliko sati? Jest__vrlo rado . a kako se vi zovete. sivkastozelen i sjajkast. »II est saoul. gdje je ta guska!« kaže Jill.« On miješa još jednu dozu konjaka i paprike.« Upravo tada dopre iz vrta dug prodoran zvižduk. »Reci sve otvoreno pred ovom gospođicom i ovim gospodinom. on joj radosno odgovori: »Čuješ.« »Ne.. »Koliko si ih već.... mezanin.ovamo gore i ona mi kaže ja ću vam to štampati na belgijskom. Zbilja ne znam smijem li reći šta mislim. neobično drago. Nema odgovora. i stjenice odozdo.. »Opros-| ti te. zaboga. chez vous.« kaže Jill. Hajde jedite... i zašto je jedini? To je ono što bih htjela znati. pojeli bismo mačke. kupaonica.« kaže mala. i mi sjedimo ovdje dane i dane . »Ja mislim da si već dosta popio.. a vrijeme pro-liizi. oui.« »šta to. po155 jeli bismo zastore...« kaže Jill. vidjet ćeš svog boga! Osobito ako ti ponude da će ti štampati pjesme!« »Eto ga na.. pojeli bismo kre-«Ii"ik .... Zašto bi ljudi inače htjeli štampati pjesme?« »Makar šta!« »Eto vidite! Ona mi ne vjeruje. . inače ih nitko neće čitati... klozet . i tapete. ljudi. Sjedit ćemo ovdje i čekati. i pada mrak. mazo moja?« kaže Jab. »Šta je tebi večeras?« pita je Jill. »Mon mari dit qu'il faut rentrer chez vous. »Nešto bih vas htjela pitati. lako ćemo se pogoditi. čekali da vidimo šta će biti. Ne. »Ne vidim ga više. Uostalom.« 156 »Dođite gore!« kaže Jill prilazeći prozoru.. kako vam drago.li te svijeće? Pojeli bismo ih. neobično drago . sa svijećama i praznim tanjurima za juhu i zastorima i.. . pojeli bismo vlastite izmetine i onaj zgodni mladi zametak koji Jill nosi u sebi. Mogu lijepo zamisliti kako sjedimo ovdje. . Do viđenja. dijete.. gospođo.... Mi sjedimo uvd|e i čekamo Elsu da donese gusku. Uzimajući nehajno svoj konjak i sipajući u nj malo crvene paprike. i srebrninu. molim lijepo? Jest...« »Ali zašto ti je to ponudila — tako na brzinu?« 1 Jesam. dvije spavaće sobe. pojeli bismo račune.. Kako? Šta kažete' Ama ne1 Naprotiv! Bit će m: drago . vječito čekati. Pojeli bismo stolice. Jab?« »Zato što je ona bila belgijka ■— ili Belgijanka... . a netko vani žbuka zid oko nas . »Nekako si zabrinuta. prije nego što ti odgovorim na to pitanje — ako baš želiš da ti odgovorim na to pitanje — morat ćeš najprije definirati svoju terminologiju. A ono cvijeće on-il|»--* I njega. a onda iznenada lanu: »Ama šta je to sve posrijedi? Zašto smo mi uopće ovdje? Moramo li imati svijet? Je li ovo jedini svijet koji postoji. »nju sam lijepo podmirio prije nekoliko minuta — baš prije nego što ste vi došli — a sebe ne mogu podmiriti.. baš ovako. »Movvgli!« kaže CronsLadt.. To je strašno komplicirano. nije se ni najmanje odao. pojeli bismo jedno drugoga ..« Upravo u tom času ulazi Pinochinni da nam poželi laku noć.« »ZašLo na belgijskom.. popio danas?« »Čudno. Njega valjda poznaješ. Nekako je oborila glavu i pogled joj je čudnovat. Ja sam na straži..« »Bože sveti.« »Ama ne znam šta je to..) 2 Ljubim ruke. gospođo! (Prev... Hajde.. gospođo! (Prev. ima jedan salon. . .« kaže Jabberwhorl. jest. . na sunce s tim!« Mala još stoji oborene glave. completement sa-o u 1. Krajičkom oka diže previjan pogled na oca.. uopće nije skupo.«3 » Y' e n a pas!«3 dopire iz vrta.) 154 »Ti mene pitaš! Valjda zato što su dobre. gospođo . »Eto zašto se ja bavim kupoprodajom nekretnina..

ili tako nekako.. Neće više bili problema... o prasnicama i lipicama . svi bi izletjeli zujeći. ljudi..) 157 m u r . velik oblak dušinih crvića . perecasta pjesma s logamundijom zaljubljenog pogleda.« kaže Jab.. prelaznim i neprelaznim. A Jab-berwohorl sjaka od veselkasta sjaja. (Prev ) 1 Ma] muž kaže da se vratite kući. računi su plaćeni. kući. Odatle b e n n u. teturava.. Mi ćemo ovdje sjediti i nadživjeti ih.. pjesma prestaje. ona savije gnijezdo od kasijinih grančica i tamjana i ugine u njemu... ona se izmiče i izvija. Već osjećam tu strahovitu hladnoću.. I meduza je pjesma — najbolja vrsta pjesme. Iz tijela u gnijezdu rodi se mali crv koji se pretvori u feniksa.. zidovi bijesno bijeli. Sjedit ćemo evo ovako i čekati Annu da donese gusku. ovo je Kina. Jab. obrste mu oči bujibaja. i sve će se smiriti i utihnuti... li-mur! A vi biste pitali gdje je? A ja bih rekao: I i m u r. maslac pobijelio.. ima debelo crijevo i utrobu. on će se smrznuti u utrobi. zzzzzz. drhtava je i hladetinasta. ljudi. »Začas će mu biti hladno. sićušna tačkica. prenosi to malo jaje balzamirano mirhom iz arapske pustinje u hram sunca u Heliopolisu. V i..« kaže Jill ustajući da potraži ogrtač bez rukava. a sutradan se opet rađa. A onaj anđelak.« »On gubi pamet... ali se ja smrzavam. jest. neće više biti ničega.« »Ama ti si pijan.... guska gučena.... »Sve što ona kaže istina je. možete mu čuti zujanje krilima Zzzzzzz .. pjesma s velikim ušima.. dok no bih postao tek majušna. On tetura na tetivama dok puž puže. crvolika je i sveprisušnja.. mrtav pijan. klavir je udešen. »Tako je. simbol uskrsnuća.« »To mi se uopće ne sviđa. zzzzzz. Herodot kaže da feniks. Užasna je ova hladnoća. Umire u gnijezdu svaki dan... balzamira njegovo tijelo u jaje od mirhe i jedanput u petsto godina. To je činjenica... Plešu na žeravici dok ne pomodre u licu. samo što je to drugčija pamet nego što ste vi mislili. Bocneš je tu.... Zar ne bi bilo divno kad biste vi. onaj sjajni mladi zametak koji Jill nosi u trbuhu. a onda proriču. ne mislim na kraju. postoji samo jedno jaje u jedan mah. »Ni meni. logodedalije. a kad ptica opazi da joj se bliži kraj.« kaže on meni. koji se otvaraju kao otvoreni landauer. Vama je. Pišite o tome! O onome što je u vama. kad mu ugine otac.. Zzzzzzz. Ne može stati. i toliko bi gust bio roj da ne bismo vidjeli jedan drugoga . Jučer je bio punoglavac. džem sutra i džem jučer — ali nikad džem danas . Vatrenjaci se u Bugarskoj zovu n i-stingares. Sve se lijepo valja... »Uostalom.« kaže Jill. »I nemoj ih opet zvati gore.. »Opet se varaš. zamislite . Jill... Osjećam kako se opet spuštaju ledeni pokrivači..« kaže Jab. Bez motora. bocneš je tamo. Onog časa kad nešto napišete.. Zumba.« kaže Jab. a najednom ce se led početi valjati po nama. Teško je reći šta će još biti. okrugle risove nalik na crvendaćeva prsa. . koje ovo? Daj mi ogrtač. hladnoća kao pod ledenjakom. svako je od njih po jedna pjesma.« »Sramota. Pravilo je. Billancourt. Prići ćete prozoru i sve će biti duboko smrznuto... zar ne vidite kakvo sam ja prijazno stvorenje? Vi neprestano govorite o Kini. Vi mislite da pjesma mora imati korice na sebi. stanovi se iznajmljuju.. hladno mi je.... A kad biste samo turili iglu i probušili kesicu. kruh sav pokriven ledenicama. zumba. Imamo taman dovoljno mjesta za njemačke izbjeglice. timbus tra-la-la niz kočevitu kočnicu .. T iI I'm an je..« kaže Jill.. draga! Ovo je igra. a ja da se smanjujem sve više i više... on tetura kroz tetovske trske titrajući se svojim tr^ ščanim tri ješkama . Sviđa li vam se to? Prema Pliniju. pa ti si pijan!« kaže Jill. zar ne vidite? Ovo. I Mowgli u vrtu koji fućka radi stanarine.. Oni plešu na vatri na dan dvadeset i prvi svibnja. neće više biti historije. tisak i tijesak.. nemamo mjesta..« kaže Jill. o 159 velikoj vrtoglavoj vertebrati.« »Bože sveti.« kaže Jabber. a sutra će biti vriježe kozje krvi. izbjeglice su sve izbjegle.« dere se Cronstadt. owgli. sluzavi nespretnjaković s ledenim krilima i puževskim usnama. sjedili ovdje baš kao što sjedite. »Upravo sam našao pamet. guska je pečena i šta sad čekamo? Iduće ledeno doba! Počinje sutra ujutro... O. milijuni njih.. glikofosfat.. Vi mislite da sam ja veoma zagrižljiv čovjek.. on buja i buja. Divota! Ona ih ima na milijune u sebi i oni svi zuje ondje unutri i htjeli bi napolje.. Prislonite uho na njen trbuh . »To je jako dobro za njega. Recite nešto toplo! Meni su se noge 158 smrzle. Sve će biti riješeno. gdje je ta prokleta guska? Elsa! Elsa!« »Mani gusku. kad se slave sveta Helena i sveti Kon-stantin. I Jill ima jednoga u sebi.. »Opet se varaš. On ima okrugle. »vi sa svojim mongolskim glagolima. Evo još jedne priče . toplo.« kaže Jill vraćajući se stolu. o zoosporama i leu-kocitima . dolar pada. aurikularne daedali. š t a velite na to? Treba mi nešto toplije.»Reci joj neka ne izgube moj primjerak Poun-dovih Pjevanja. To je činjenica! Nije potrebno pisati o Kini... »Meni se sviđa ona o du-šinim crvićima koji izlijeću iz gnijezda da bi uskrsnuli. Mowgli. a vi biste rekli. (Prev ) t Nemamo mi kuće! (Prev. i on je pjesma. tako da biste morali imati povećalo da me vidite? Bio bih mrljica na stolnjaku i govorio bih: Timur..

pomislio bih kako je savršen svijet kojim vladaju ti blizanci. pjevaj prelaz-ni! Pjevaj. zobena kaša. s pomoću gumene cijevi nataknute na njušku. Čini se da je u transu. od velebnog okupati novorođenče ili ukočene udove mrtvaca. U subotu uvečer. noge.. pjevaj neprelazni! Pjevajte. kušam eliksir života i smrti. Za sve to vrijeme plače kao luda. U utorak i petak išao je u džamiju gdje 160 je bila klinika za venerične slavine.. iscrpsti ni pohraniti. Jabberwhorl. ugrušci krvi. Željezni sudoper u koji sam ispljunuo svoje srce. Ne morate se voziti feribotom ni putovati u Kinu da napišete pjesmu. Netko me snažno drma. Omega-Froid što teče kroz Golfsku struju u močvarno dno Sargaskog mora. zelena salata. kao da ima triper. Chaud je neprekidno curio. kosa. ricinusovo ulje. Dižem pogled i vidim neku staru ženetinu u prljavoj kućnoj haljini. curi. Najljepša pjesma koju sam ikad doživio bio je jedan kuhinjski sudoper.. sidro se spušta. posuđe. Na toaletnom stoliću je mali srebrni sat privezan za dugačku crnu vrpcu. mehanički. objesi sat sebi oko 167 . od pukotina u ledu i epruveta. kavijar. burmut. U ruci drži mali jastučić za puder i tim malim jastučićem trlja sebi pazuha. Chaud alfa i Froid omega. kroz miv Ive katode. Bez početka i bez kraja. Ponovo uzima jastučić za puder i jastučićem za puder sipa sebi malo pudera pod pazuha. ljubomora. Froid i Chaud.. u kojem sam isprao svoje bolne desni. Prve i posljednje stvari. prašina.. dok je pjevao glasno i jasno.. Chaud.« I. naj-sićušnije tvari koja se nikad ne gubi. Ja. ljubav. Ruka. kao mrtva i pogođena labuda položili smo ga na postelju. Možete oprati sebi noge ili isprati grlo. označiti. kad sam prao noge u sudoperu. Proživljavate je. radi. u kojem sam držao svoje prvo dijete. ustajalo pivo. što teče kroz otočne svjetove. živi crvi. /uč. od stopljena. Ja. i sad pjevam i uvijek ću pjevati. umak ml soje. čamotinja. Chaud je bio blistav i skroman. povrće. Tri su sobe. pasterizirano mlijeko. što teče kroz to-bolčare i foraminitei e. pljuvačka. perfekta i futura. kroz magnetske strugotine i repove repatica. Vraća se neprekidno kao Froid i Chaud. pamučna vlakna. Alfa i Omega! Pjevajte Aleluja! Klici. kroz vreli kotao Maune Loe u suho svjetlo tercijarnog mjeseca. U utorak i petak Froid je morao sam obavljati sav posao. otvara i zatvara ladice. Pokatkad bi radili složno. Omega-Froid ladi. nedirnutih svjetova. pelud. Lancima sam vezan za postelju. zločin . šibice. makaroni. izmrvljena pšenica. jedna za drugom. od gumene njuške i mjedenog vra-nja. možete namočiti kruh za ćuftice ili razblažiti vino. možete isprati sebi sićušnije tvari koja se nikad ne gubi. Morali ste mu reći »nemoj tako brzo«. On je bio lud za poslom. kosti srdela. raščlaniti. u kojem sam okupao svoje nježne noge. od najsitnije. nikad manje i nikad više nego jedna pjesma. Možete je uzeti vruću ili hladnu. Sve je pjesma ako ima vrijeme u sebi. jedna se zvala Froid. cure. lice. Jabberwhoii i moja žena Jill. poput istine koja se ne može pobiti. od vrućeg i hladnog i svih srednjih područja. Ja. rastvorena. Znak1 Blizanci koji vladaju životom i smrću. mokraća. Iznenada osjetim nečiju ruku na svom ramenu. od velebnog vezivnog tkiva i čvrste kosti. a za nama legije i legije. otvara jednu ladicu i stavlja u nju revolver. Ja. za kojim sam pjevao kao barska kornjača. neviđenih svjetova. jednu za drugom. Froid. tikvice. mržnja. Posao mu je bio sve. mada vrijeme istječe i ja sam sve što postoji od prezen162 ta. ali je to bilo malokad. kroz mrtvu kost i suni trulež. a druga Chaud. sastavljen od smeća i H2O. Jesam li vam ikad pričao o njemu? Bile su dvije slavine. ribe oprani i isprani. Napokon prilazi meni s raspršivačem u ruci i škropi me tananim mlazom. Sjeme pada kroz ispust. Stojeći pred psihom. Sjeme smeća što vječito otpada i vječito se vraća u čistim dozama čudotvorne kemijske tvari koja se ne da imenovati. Gledam kako se stara ženetina mota po sobi. od drozge i kore. Skinuvši kombine. Vječnost. Kru-m henove soli. Ona prilazi psihi. željezna kitica. Alfa-Chaud što teče kroz sve stupnjeve Fahrenheita i Reaumura. svrstati. cure. Nikad ništa više nego ti željezni sudoperi s njegove dvije slavine. čini se da je zaboravila što se bila sjetila da potraži. njedra. od mrtvih katoda i infuzorija što se previjaju. Stara ženetina svlači kućnu haljinu i stoji pred zrcalom u kombineu. nerođeni i zauvijek propalih svjetova. Froid je provodio život in extenso. vrelo ticalo. ( ino proljeće 161 mast. U NOĆNI ŽIVOT CONEY ISLAND DUHA Preko dna postelje leži sjena križa. sluz. Alia-Chaud curi. Eliksir. izgubljen leukocit. svi stojimo za željeznim sudoperom..Pjesma je sadašnjost koju ne možete odrediti. Chauda su pak morali maziti i moljakati. koji sjedim za željeznim sudoperom smeten sam i razdragan. mada se ispust zabrtvljuje i slavine rđaju. od zelene salate i flaširanog sunčanog svjetla. Ležim u srednjoj sobi u kojoj je ormar za knjige od orahovine i toaletni stolić.. očaj. P j eva j. ili je možete uzeti mlaku. raspršena sjemena i jajašca. Lanci glasno zvekeću. kroz to-bolce i ticala neoblikovamh svjetova. Jabberwhorl. jer bi vas inače ofurio. kao u željezničkom vagonu. vuna. kroz sisavce kitove i polarne rasjeline. o sudoperu! Pjevaj dok svijet pline . Jabberwhorl. bedra. mlade kantalupe. Opažam da joj je kosa puna štakora.

ležim na visokoj postelji. U susjednoj sobi. pokušavao sam pročitati šta piše na karoseriji automobila koji je projurio pored mene. U noćnoj košulji plešem. Jedino mi preostaje da pročitam Koran munjevitom brzinom. tapecirani kao naslonjači. srljam na staru ženetinu mjereći je krvničkim pogledom. Mi stojimo u gnijezdu naočarki i tjelesa nam se raspadaju. iza žene u nabušenoj suknji i podsuknji. Iz prevrnutog stalka izbija stalan mlaz naočarki što se previjaju i kreću munjevitom brzinom. doseže joj baš do pubičnog trokuta. Sjede u polukrugu i čekaju da ja uđem. ali. ali su mi zubi stisnuti. Kroz prozor male sobe u kojoj ležim vidim most u Montrealu. dim i prašina njišu se kao amuleti. Iz njenih usta. nastaje metež. Posvuda oko nas bila su zrcala. iz kose. čime se bavim. Kod Brooklynskog mosta stojim kao i obično i čekam da iza ugla dojezdi trolejbus. ni odakle sam. i da sam. kao prava budala. uzanoj sobici. snažne tenisačke noge zamotane u celofan. Obuzima me takva tjeskoba da mi se čini da moram progovoriti. psičući neprestance kao parni kotlovi. a postelja mi je do vrata. sa suncobranom nad glavom. čak bez najmanje bore na obrazima. Ni najmanjeg žamora odobravanja ni neodobravanja. Hodam na rukama radi njih. a onda srebro pocrni. Spodobe glavinjaju. Ne znam više tko sam. a u čelu bez mesa bila joj je upisana riječ »seks« skamenjena kao gušter. vidim nekog čovjeka kako stoji na pragu. Postelja mi sad malne dodiruje strop. zatim poigravam kao vila. Savijaju se oko nogu stolova. odnose zdjele za juhu. Razlegne se slabašan kucaj. Plima plavi sve pred zavojitim tračnicama i lomi se poput staklena češlja. red za redom letvica. Brada mi se mrvi kao suha glina ostavljujući vilicu golu. Prisjećam se da su me. (Prev. pravilno ritmičko tandrkanje vlakova po smrznutoj konstrukciji. baš kad sam se spremao da prijeđem granicu. kroz kolutove od zastora. koja je salon. prestajem. »Zašto ne odgovaraš?« pita me on saginjući se podrugljivo nad mene. ni kako sam dospio ovamo. Napokon počnem frktati kao bik. Obadvjema rukama pokušavam rastaviti sebi čeljusti. kao da su izbačene iz izavrela kratera. iako nemam jezika. pa uzme svoj lagani trskovac i napravi mi rupu u boku. T. a ispod mosta ledene gromade nad kojima su jurili vlakovi. prvo zato što sam izgubio jezik. Čujem tutnjavu vlakova. naherene. prigušene dahtaje lokomotive. kroz madrace. Iskačem iz postelje u noćnoj košulji i počinjem plesati ples kralja Kočeja. 169 Ležim budan u hladnoj mračnoj sobi. Postavlja mi beskrajna radoznala pitanja na koja mu nisam kadar odgovoriti. lude kao noćna mora. Čim sruši stalak za kišobrane. Soba je vrlo mala. Zubi su mu stisnutiji nego ikad. gdje stanujem. zatim se šepurim kao paun. naviru u psihu i zabrtvljuju ladice. imala na ramenima lubanju. sva je rodbina na okupu. Velika mi je rupa u boku. Između greda na mostu frcaju iskre koje tjera nadolje mećava što zasljepljuje čovjeka. ima bujne brkove i obučen je u kockasto odijelo. iz brada im raste konjska dlaka. iako ne znam tko sam ni odakle sam. Mjesto bradavica i guša. shvativši da nemam repa. bez kapi krvi. čak iz vagine izviru naočarke psičući neprestano onako grozno. Sad se jasno sjećam da se to dogodilo baš kad sam tjerao mlin nogama. U čudnoj sam. lijepe. klupčaju se u ženskim šeširima. sta radim ovdje i kamo idem. turam prste među zube i zviždučem kao kos.) 2 četvrta knjiga Mojsijeva u Starom zavjetu. a drugo zato što se ne mogu sjetiti kojim jezikom govorim. Ispod mokrih novinskih naslova nalaze se prozirne noge ameba što se penju na papuče vlaka. bijele im se vene vide kroz zlatne listove i . Samo sjede. Dok sam bježao od nje. a iznad zrcala balustrada od letvica. odgovorio: »Želim prijaviti da sam izdajica ljudske rase«. Kad dignem oči. Pita me kako se zovem. kao da se zrak rasprskava od mraza. Gledaju me bez smiješka. Vidim trgovine duž pristupa mostu kako se sjaje od pita i sendviča s kosanim odrescima. »Govori!« kaže on podsmjehujući mi se onako okrutno. jedna na drugoj nagnute. svečani i ravnodušni. Coleridgea (1772—1834). kratke. 170 ali sam uspio pročitati samo kraj natpisa koji nije imao nikakva smisla. a nakon toga meteorološke izvještaje. plin guši grede. Pjesmu o starom mornaru1 i Knjigu brojeva. U ruci su mi komadići suhe glihe koja mi se smrvila s brade.vrata. U daljini sam vidio most u Montrealu. dišem na rupe u boku. a ruke su joj u plamenu. Sjede uspravno i ukočeno. U vrućini kasnog poslijepodneva grad se diže kao golemi bijeli medvjed stresajući sa sebe svoje rododendrone. kad se obazrela na mene. (Prev. Vidio sam joj kapke kako se spuštaju na oči.) 168 I Ovivši par naočarki oko ruku. Sad se sjećam da je žena. Iznenada se ipak nečega prisjećam. a onda slijepu šupljinu bez dna. Vlakovi jure preko smrznute rijeke usred plamenova. Na glavi je naherio siv polucilindar. provlače se kroz slike na zidu. čista rupa. Imam osjećaj da netko stoji na pragu i da me promatra. i tako dalje. Skamenio sam se od straha. i tako dalje. pa opet uzme svoj štap i još jedanput me ubode u bok. Usred sobe u kojoj smo zaključani niče golema šuma. prekobacujem se preko glave.2 Iznenada ulazi stara ženetina plešući gola gol-cata. iz očiju. pitali šta imam da prijavim za carinjenje. Iz mase zgrada izvire hladetina od vrućih tjelesa slijepljenih hlačama i suknjama. 1 Poema engleskog pjesnika S.

Sluzava masa ruku i nnj. sporo isprepleteno djelovanje utažene gladi. čak i pod ledom naslućujem cvat koji zemlja priprema obnoć. ljudskog oka. nema neprozirnosti. Čujem zupce kako se skližu o debeli krnjutak nokta na vozačevoj nozi. Usred pustinje je javno kupalište. pomodrela kljuna. ruka mu počiva na vozačevoj mjedenoj kočnici. Sve je na njoj potpuno nerazmjerno — ruke. čista prostora i zvjezdana neba u naručju jednog automata. iskrivljenih kičmi. Okolica je pusta. Krutost staklenog zdanja umnogome me podsjeća na moju knjigu — dok mi je ležala . Ona je kip konjanika bez konja. Živci mi jezde niz zupce češlja. noge. dugačke. Stojim usred pustinje i čekam vlak. Stoji kao kip koji se oprašta. Tro171 lejbusi se okreću u krugu sa željeznim čeljustima. a vrpca koja nas veže pojačana je pijeskom. gdje je mala prečka za tvoje nožne prste sa tri vrška? Mala prečka koja se ljuljala tamo-amo između mjedenih rešetaka? Ti stojiš do prozora. nema brojnika. Gusti zrak bije. ukočenih prstiju na nogama. Znoj mi izbija na sljepoočnicama. nema ugodnosti. potpornji blistaju. užeta su napeta. Slamni mu je šešir baš u ravnini s Chamber sovom ulicom. sidrišta gunđaju. Starački kruti pokret njene ruke nalik je na jednolično promuklo cvilenje dana na izmaku. škare se kreću po sredini na sporim zarđalim šarkama. imam nejasan osjećaj da putujem nekom njemačkom prugom. Ona stoji usred pustinje kao kamen nastao od kamfora. To je moja vlastita knjiga. raspukle potkove. drobe papirmaše od svjetine. Slamni je šešir zabacio na potiljak. Iz plesne dvorane mesa tijelo joj pjeva kao gvožđe. lisnate kaktusove bodljike što ispuštaju mlijeko i kredu. Potmuli tupi udarac gumena čekića po gumenoj lubanji. 173 Tupe. nema bliskosti. a u njoj ima pasus koji me zbunjuje. daj da čujem kreštavo. Držim ga čvrsto u stiješnjenoj pjeni kanjona ispod zagaćenih razvoda obavijenih zlatnim Ml ima. bedra. Iznad kaktusova cvata grad visi naopačke.'u. Dva gumena šta-ja-znamkako-se-zovu da ublaže udarac. snažna dolmenska prsa. prljavo kikotanje tvoga suhog daha. Velika kao brisalo. Samo kratka vožnja trolejbusom i već sam u pustinji punoj trnja i kaktusa. beton se smekšava. Sat staje od nervoznog žicanog znoja. nema zbijenosti. Grlim mu ispupčene obrise.bjelokosne mišiće. s listom patuljaste palme u ruci. jahače s praznim bisagama. šišmiši lepeću. kakva si sjajna krletka! Samo. s ostrugama i kotačićima na nogama. žile se žare. željezne se ograde istežu pod širokim obodima trolejbusnih kotača. sijedi ljudi grebu nebo ostrugama na svo-j im čizmama. Kroz paučinu promatram hitre cvrčke. njegovih sijedih i suhonjavih ljudi. kamene uplove. Pokraj stola pokrivena pocinčanim limom stoji žena. ni ljudskog glasa. mrtva kao kanarinac. jabuke im na sedlima grbave kao deve. Otpočivajući na raskošnom kožnom sjedalu. Glava i ramena su joj iznad mene. gležnje-vi. Tijelo joj ima jaku bijelu 172 aromu žalosti. nisu okrugla kao kraj štapa. ostruge mi se nakostriješile. mužjaka crvendaća i /clcmbaća. Dva mala gumena dugmeta na sjedalu ispred mene. Stakleno zdanje prerasta u crkvenu lađu poduprtu čipkastim crnim nosačima. Suha pustinja mog rodnog kraja. zapa-žam da je netko čita preko mog ramena. a pod zvonom runolist. nema nazivnika. zarđale škare leže na stolu pokrivenu po-cinčanim limom pokraj nas. zarezima i tačka-zarezima. Most se ljulja iznad benzinskih jezera. znoj curi među golim nogama. Samo novinski naslovi ispisani kredom koju spire kiša. Grad dašće od znojenja u pet sati. U srcu mi je malo stakleno zvono. fontana mesa istrošena do mamutskog jajeta. Pod navalom žalosti koja me zasljepljuje pijesak mi polako puni kosti. leži kao narezano jaje na zelenom špinatu zaljeva. Topla sparna izmaglica leži iukI gradom kao šalica masti. Pet sati "dinja u čađi i znoju poslijepodneva. Sjedajući. Jesu li svi bolovi ovako jednolični i podnosivi? Na oštrici škara osjećam zarđalu tupu tjeskobu dana na izmaku. vidim čovjeka kojeg poznajem kako stoji na stražnjoj platformi s novinama u ruci. U Darmstadtu silazimo na trenutak dok mijenjaju lokomotive. a vrijeme teče. Žice zuje. smeće se spušta pored Paklenih vrata. Profil ti je kao crtež izrađen sjekirom za meso. Iza njegovih ušiju širi se mreža od žica kao utroba glasovira. palube su prazne. Nema topline. Riječi su mi nerazumljive. pernati rep. Djevojko mojih snova. i gleda kroz prozor prepleten paučinom. namotavaju ga kao probušene vozne karte. Kao večernje novine koje netko čita gluhonijemu čovjeku što stoji na klinčanici za šešire. Život je ispisan u novinskim naslovima visokim četiri metra s tačkama. U cijelom tom sparušenom predjelu nema nikakva znaka ljudske ruke. S vrhova nebodera viju se perjanice dima mekane kao Kleopatrini uvojci. Sjedim do prozora i čitam knjigu. most stenje od radosti. Jesam li ikad sanjao da bi mogla biti tako izvanredno topla i nesimetrična? Daj da ti gledam divne šakalske šape. badmintona i sjajnih banana u čijem ■umu od kore leži svijetla limunova pulpa. a njegovi suhonjavi. traka sjajne |i-iic koju su ostavile za sobom željezne grede. stražnjica joj je strahovito velika i potpuno nerazmjerna. kao dvije crne tipke na klaviru. koju sam nekoć poznavao. polumjeseca i vjetrokaza. mahovima se cijepa i ljuti u sidrištima feribota. Usta su ti krater zatrpan zelenom salatom. Dinje se valjaju iz Doline Imperial. po vitkim gležnjevima. a u kupalištu drven konj na ikojem poprijeko leži velika ručna pila. zgruša-va se i tiktaka kao sat. Ruka koju ona diže vezana joj je paučinom za bok. Sve su brige nestale.

Zvuk njihova jezika čini se da prodire dublje od ostalih jezika. (Prev. Smeđa /Mulja i oksidovo zelenilo ne pripadaju zraku. Nema konačnosti neba. Blebetanje. skli-Ju. i muškarce i žene kako se kreću kao pantere? Gdje je ona umilna žuborava glazba koju sam čuo kako izvire iz sočnog korijenja zemljina? Kamo da idem kad su posvuda zaklopna vrata i nacereni kosturi. bilo da se krećem porebarke kao i. U srcu osjećam kako mi cvate runolist. Ljepljivi se dijelovi rastavljaju i polako rastvaraju. uvijek se nađe netko da vam sve razjasni. Sve je lažno i krivotvoreno. Vrhovna kartonska sila. oslabljeni. valja. Valovi ih udaraju.otvorena na koljenima pa su joj se vidjela rebra. »Es war gut!«1 kaže netko. Sve što je od vode dremucka sad u tobolcu jedne hijene. neprekidno šištanje i tutnjava valova. potmuli. Riječ gut najdugotrajnija je od svih riječi. police pune porculana i lutaka ispunjenih slamom i budilica i pljuvačnica. što se kliže. Iza kartonskog uličnog pro-t'clja valovi ruju noć sjajnim srebrnim zubima. pogruženo zelenilo zemlje nije zelenilo trave ni nade. tečne mrvice njihova negovorena jezika. Svaki čovjek. mirno i ujednačeno. ne vidim ništa. a svaka je igra igra kuglama. Zora je što putuje na kratkim valovima lepećući kao što albatros lepeće krilima. Bilo da ležim na leđima ili na trbuhu. ne čujem ništa. kao da ljudi rade pod vodom. Jutro se javlja kao stakleni krov nad svijetom. kugle što se valjaju dugačkim glatkim koritima u male rupe pune starudije.) 176 dijete u kišnoj kabanici ima polipe u nosu. ovog kartona koji mogu probušiti. zrak je zasićen isjeckanim lukom i ko-sanim odrescima što cvrće na masti. Armenci što sjeckaju luk na mikrokozmičke čestice. dugo ucpiukinuto adenoidno hripanje što širi vlažan ka-lar po prljavoj daščari. čujem valove kako pljuskaju. Iznad svake bude nalaze se tri kugle. juri. Blebetanje. klati i ceri.) 175 čmarnih otvora. blebetanje. klati se i mrvi. a ne bojim se da ću se utopiti. koji mogu otpuhnuti. ni ' niti juoljec'e i nn nebu. Iznenada sam se obreo na moru i ne sjećam se kad je vlak stao. mor-kkc školjke leže na leđima štrcajući ozon iz svojih je dobro. Zacijelo nema ničega boljeg nego sjesti u vlak noću. klima se. Vladar duha je francuski ključ. l'u se Židovi vrzmaju u kišnim kabanicama. Leže iza ulice od kartona u noći oniksove boje i slušaju kako kosani odresci cvrče na masti. koji mogu zapaliti šibicom? Svijet je postao tajanstven labirint koji je podigla družina tesara po noći. daleki. cijedi otrov. Naprosto sam doletio na obalu oceana kao repatica. Noću u Njemačkoj. Karton. Hodam šetalištem uz ocean. i unodušnost prema nadi i očaju i sjeti. stara slika obnovljena u blagoj. a povrh svega toga dopire. Makedonci što bacaju laso melasastim rukama. ali mi noge nisu izranjene. sve je blaženstvo. porculana i pljuvačnica i cvjetnjaka i punjenih lutaka. žena i 1 Veliko zabavište u Brooklynu. duh je krcat zgodama.tintinent. Ne osjećam nikakva mirisa. Masni Japanci što brišu kaučukovce vlažnim krpama. Ne sjećam se čak ni kad je krenuo. Gdje je onaj topli ljetni dan kad sam prvi put vidio zemlju pokrivenu zelenim sagom kako se okreće. Teško. Kućice su u zabavištu u punom pogonu. kao što pušač ispušta tanahnu struju dima kroz nos pošto je popio čašu vode. pa im iscjeđivati iz otvorenih usta sočne. graktav dah zla što lebdi nad zemljom kao vrh zmajeva repa. a ne bojim se da me usiše. bistar san. ni pogledu. duh putuje u roju. Nije ni noć ni dan. Tišina i svečanost. Japanci smješkaju. prljave. kad svi ljudi spavaju. Okrugle glave i duguljaste glave okupe se u oblaku 174 pare i svi se kotači rastave. kao prigušena huka. mlječnoj bjelini Posljednje mahanje repom u neljudskom miru. glavinja.ik ili u spirali kao ptica. mjesece i mjesece nakon putovanja. Pijesak je posut ljudskim školjčicama koje čekaju da ih netko otvori. svjetla ih zaglu-šuju. vrh njegova zmajeva repa obuima slomljeni l. ne pipam ništa. Prolazim kanalom i ušćem i noge mi se omiču. zvijezde gasnu. pa se iznova sastave. hranjiva. . šećernu bolest. plima ih potapa. ukusna. nego gliba. sastoji se od matica i vijaka. dok hodate gore-dolje po peronu. nema podjele na kopne i more. Osjećam nevidljive pandže koje se hvataju za hridi. sve svjetluca. neopipljivi mir krednog stijenja. Osjećam kako plima opada. ni dodiru. Sve je prljavo. Sve se kliže i mrvi. traljavo i tanko kao karton. (Prev. a g u t mu ječi u mojoj utrobi kao sočan fazan. Kad svi spavaju. U oceanskoj noći Steeplechase1 je nalik na bijelu bradu. Coney Island duha. prenosi katar. Neizrecivo smeđa zemlja i ljudi zelene koso. Usred huke i meteža ne primjećuje se njihova tričava tjeskoba. poguban. kao ljetne muhe koje usiše vlak. hripavac. Hodam usred naplavljene morske trave i krhotina svijeta. Sve što stoji uspravno. Skoljčice su pozaspale. ruši. Bijeli kredni dah Plymoutha dira geološku kičmu. snažna. Sta-klenasti ocean leluja se u dubinama. vrti. izokrenut svijet s kojeg je oguljeno sve meso? Kamo da položim glavu kad nema ničega doli brada i kišnih kabanica i zviždaljki prodavača kikirikija i slomljenih letvica? Da hodam vječito po ovim beskrajnim ulicama od kartona. meningitis. Zvukovi koji dopiru do mene prigušeni su. miran. kao da je hrana mozgu. kihanje i hripanje.

nego oštri britvu. 0 ženama s tako tankim dijafragmama da je grebenje iglom djelovalo u njihovim ispuštenim mjehurima kao Nijagarini slapovi. njihove nade. Duh mi uzalud traga za nekom uspomenom koja bi bila starija od bilo koje uspomene. turi glavu među dojke. Mlada je i »poitski građena i. spuštenih naramenica. uvijek je sijevala ta oštrica. uvijek se baš tada neizostavno slomi pila. njihove čame. ili. a iza njega čovjeka sa željeznom maskom koji mi namiguje. bolje reći. vidim željezni prorez. toliko oštar i zagušljiv da građevine ne mogu više stajati uspravno. dok me automatski čekić udara po tjemenu. željezničkim pragovima. brodskim dimnjacima. Hodajući pognute glave. Kad je isisala svu mast iz moje moždine. savitljiva zmija koju guši maska. Ima krznastu glavicu i bezazlene pseće oči. kao što mi ona tumači na svoj priprost način. neuka. prskala ie pjena kao vrhnje na mojoj kavi. što je najbolje. slijepim.neodoljive hrabrosti. kur-. iza svakog je proreza čovjek sa željeznom maskom. grudnjak istruli od znoja. za mitom urezanim u kamenu ploču što leži zakopana pod gorom. Učini šta? Pa ovaj. Trijemovi su utonuli u zemlju. stari osjećaji. i u svakoj je mahuni grašak. 0 ženama koje su mogle sate i sate sjediti izokrećući same sebi utrobu da bi se ubole iglom za krpanje. 180 \l Sjedeći u naslonjaču do golog željeznog kreveta. otrovna para obavija okolicu. za ovim nepravilnim prostranstvom zemlje nalik na aligatora što se sunča.lula. krovovi im polomljeni i oštećeni. stara sjećanja opet me salijeću. Iz teškog. Od podnevne žege puca pocakljena površina mape. O čudnovatim ženama psećih lica s . novog lima i vlažnih kalupa za lijevanje željeza. dizalicama. dijamantsko inje na prozorskim okni-111.« Jadni.« 111«)li me on. oštre čaporke skrivene u grubim haljama. mostovima. formaldehida i amonijaka. kotačima. Mislio sam da bih uvijek prepoznao Albertinu piću. ako nije moja žena Alberta. počne mahati usnama svoje vagine. Sjedam pod automatski čekić: kad god joj pogledam u lice. Opipavam smeđe kukuljice mučenika. opet navlači pokrivač i počinje izvanredno živo izvoditi svoje trapezne letove. otrovna mirnoća. Sve što pripada dokovima i kejovima. poliže kao vruću mast. Nalik je na zelenu bobicu iz koje grašak samo što nije prsnuo. diže se kaos šiljastih. Toliko je težak zrak. živa ulica se prostire kao mapa ukrašena platnenim krovovima i vinarijama.1 curi kao rijetka mast što vonja po žabama kravatama i barskom plinu. Kad stignem u očevu kuću. da se namaze mašću za zimu. mada bih rekao da je Alberta. Užasno komično. Ispod nadzemne konstrukcije izlozi puni pita i kosanih odrezaka. Ujutro. Nikad me prije nije iznevjerio. jer namiguje slijepim okom. Soba je nalik na kolibrićevo gnijezdo. baš u zao čas zazvoni budilica. ograde što brzo zavijaju. Gola kao od majke rođena. bespolnog kapka njena sklopljena oka izbija varljiva. Ulice se ugibaju i praskaju. zakleo bih se da je to moja žena Alberta. O čudnovatim psećim ženama krznastih glava. baš kao kolibrić krioci-ma. snijeg je bio naslagan na podboju. trokutastih građevina crnih usta i slomljenih zuba. me u hotel nad čijim je ulazom natpis na plavoj Gore u sobi dobro je pogledam. pribije ruke uz pizdu. Cak ne zna ni materinji jezik. svaka je pica nalik na drugu piću i nad svakim je odvodnim kanalom rešetka. Osjećam strahovitu čežnju za ovom zemljom što leži nakraj svijeta. baš kad se nebo zažari od raketa i iz vlage zai-skre rakovi i morske zvijezde. ali ne mogu ovo!« Nakon čega to učini. dok sam pio kavu. s maskom među nogama. ali je sad gluh u mojoj nevolji. Opažam zarđalu oštricu kojom se brije. kao da je pod samim temeljima močvarno tlo. Usta su joj otvorena kao vizija. Kao da su more i svi oni koji su se utopili u njemu. njihovu razbarušenu kosu. sklupči se. uhvativši me ispod ruke. Osjeća se miris jodoforma i etera. da je jedna druga moja žena. počinjem sanjariti o ženama koje sam upoznao. Maže se time. Ne zna 179 ime ni jednog jedinog kralja. zdvojni iii'i. koje uvijek sakriju na krivo mjesto budilicu ili izrezane dijelove slike što se sastavljaju.id je oštrica potamnjela i snijeg se pretvorio u hl|uzgavicu. smeđu vunu njihove mržnje. »pa ćemo loviti klenove. Ta me nesklapnost udara kao maljem. Ima nešto kre-ketavo i žabasto u atmosferi. 178 Ondje gdje zarđala zvijezda obilježava granicu prošlosti. stvorili taj bijeli amalgam zvan Engleska. njihove kosti. zateknem oca kako stoji kod prozora i brije se. Da joj nisu ruke i noge sve isprepletene. sva parafernalija putovanja i gladi ponavlja se kao slijep mehanizam. otac je oblagao riječi pustom. Sve što joj kažem. s. zabije se čavao u prst. ja mogu ovo.i im bojažljivo prilazi i. stapovima. suznim okom koje prijeti da će se pretvoriti u mrenu. ispod razine ulice. ali kad je savijena u čvor. da nije skliska. sjajni njemački čelik na pozadini glatke kože remena bez sjaja. Građevine se nakrivile.moj! Grabim praznim rukama preko slomljenog . Kad dođem do raskršća. ne brije se. Vlažna. 0 ženama koje su namjerno ozlje-đivale same sebi zdjelicu da bi liječnik turao prst u gumenoj rukavici u njih i čistio im napukline epi-glotisa. Sav je proces u tome da se ugrije. »Donesi mi velikih glista. njihove praznine. pukne žica. Kao slika đavla kad je FalaČka bila u cvatu. Iznenada je čujem gdje kaže na onaj blesavi američki način: »Gle. njihove građevine iz snova. Noć ljute studeni.

pa popuca vezivo u šavovima. Kirurg je obučen u bijelo. mrak se diže pa razaznajem priliku čovjeka koji stoji pokraj klavira s velikom okovanom knjigom u rukama. Sve dok me pare nisu gotovo oborile na leđa. a onda pale na dno oceana. dolazimo do granica njene orbite. Pozorno motrim. O celuloidnim sportašicama koje pucaju kao loptice za stolni tenis kad lete pri plinskom svjetlu. palim mu prsa koja se počinju dimiti i. goredolje. Strgavši odjeću s njega. vidim ljude okup-lierie oko točionice. Vidimo čudne. sabrani kirurg i odgurne je nogom. ne ostavljajući za sobom nikakva traga. Ne samo moja osobna prošlost. Ubrzo počinje hodati gore-dolje. odbijajući dim od cigarete. Ulazim u nju i iznenada čujem ni ko dijete kako tuli od boli. propale rase koje su se bile popele na vrh ljestava. Prolazeći predvorjem hotela. »Držite je sad čvrsto!« I. zatim rastreseno gleda na sat i prebire račune što leže na stolu. Dok ustajem da potražim kakav batić. slijedi ih mnoštvo anđeoskih glista. odabire dugačak. Crvena ptica juri kao strijela. »Ovo je bilo izvrsno!« kaže kirurg. u piljevinu. Rana joj na sljepoočici lupa. tanak instrument s užarenim vrškom i bez riječi ga zabode u otvorenu ranu. Napose neku crvenu pticu kojoj gori perje. Dijete dotle plješće rukama od radosti. Čini se da se toliko ukočila od straha da ne može ustati. Od vremena do vremena zastane kod prozora da vidi kakvo je vrijeme. glava mi je djeteta na prsima.Čila kao što rabin pjeva molitve. »Zbilja iz-izvrsno!« »A je li. kao da je bilo naslonjeno na moje srce. iskrivljenim korakom. Djevojčica je i ima posjekotinu na glavi sa strane. kao da se odastiru velovi. Krv joj se pjeni na sljepoočici. . kao da rastreseno obavlja kakvu vježbu. dok mu je meso još živo i drhtavo od usijanog željeza. Nalik na pile. kao da mu je vrat uvijek iskrivljen. Tada. U čekaonici čujem pacijente kako kašlju i stru-žu nogama. slomio dušnik. Svjetiljka dogorijeva. Bodem ga kao lud. naglo izvlači instrument za koji je privezana omčom dugačka bijela 182 I vrpca što se postepeno pretvara u crveni flanel. Leteći na sjever preko mrtvih tjelesa. isto tako đavolski hitro. pa mi sklizne s koljena i pođe čvrstim korakom u kut sobe gdje sjedne da se igra. Tako su im vješti prsti da čekić uvijek padne nasred srijede moje lubanje. a?« viknem ja. Napokon je kirurg spreman. čujem listanje časopisa i tutnjavu mljekarskih kola po taracu. Samo se pjeni — ne teče joj niz lice. baš na sljepoočici. srušim ga sa stoca. roj koji zasljepljuje čovjeka zaklanjajući sunce. Polagano. Pošto je sjeo na mali bijeli stolac. probušio bubnjiće. Kad god joj se rastvori posjekotina. Zatim se i to gubi i ja shvaćam da sam oslijepio. ali je svjetlo taman toliko jako da baca aureolu oko čovjekove glave. neprestano na sjever. Napokon pere ruke i navlači gumene rukavice. gulim mu vanjske slojeve i polijevam ga dušičnom kiselinom — sve dok ne čujem kako mu srce i pluća cvrče. vidim kako se nešto u njoj miče. Nalik je na razbijenu svjetiljku što svjetluca u vlažnoj magli. pa onda u kokicu i. Kad padne i posljednje zrno pi-Ijevine. čudnim. O čudnim ženama — a ja neprestano sjedim u naslonjaču do golog željeznog kreveta. »Ne obazirite se na nju!« kaže hladnokrvni. Žena mi sjedi na bijeloj stolici bez naslona. Mozgovna šupljina je nalik na kosani odrezak u zaparenom izlogu. Kako se mrak zgušnjava. nego prošlost cijele ljudske rase koju prelazim jašući na golemoj kornjači. Dotle dijete tuli od boli. Napokon ne vidim više ništa doli aureolu oko njegove glave. sve se trza od boli. Dijete sad stenje. hoda gore-dolje. čekam da se instrumenti prokuhaju. Izbo sam mu oči. To je kao uta-pljanje u kojem se cijela moja prošlost diže preda mnom. Ne može ništa drugo doli šaputati: »Zlotvore! Zlotvore!« Trčim niza stube po batić. najposlije. opažam svoju ženu kako sjedi u drugom kutu. ave-tinjske likove iz životinjskog svijeta. oto-boljenim usnama. rana se sama zatvori čista i čitava. i dosadnim jednoličnim glasom pjeva litaniju mrtvih. U mraku mi se čini da raspoznajem neku priliku kako stoji pokraj malog klavira od ebanovine. O đavoljim plesačicama iz Falačke s debelim zadnjicama i uvijek odškrinutim vratima i pljuvačnicom ondje gdje bi trebalo da bude stalak za kišobrane. žrnigavim očima. To je kukavica! Ljudi se smiju. Dijete tako jezivo vrisne da mi se žena skljo-ka na pod. hitro i mehanički. posrćemo brzo natrag kroz sve prazne kuće zodijaka. Zabacio je una183 trag glavu u zanosu. pa onda u gumu za žvakanje. a onda. Dijete diže pogled na mene osmjehujući se mirno.uškrobljenim ovratnicima. pjevanje mu postaje sve jednoličnije i jednoličnije. pošto je umočio svoj najokrutniji instrument u uzavrelo antiseptičko sredstvo. skočivši kao sumanut. zarine oštricu u sljepoočicu i drži je sve dok rana ne plane. Dijete stoji na stolu 181 usred ljudi. spljo-štio nos. pali plamenik pod instrumentima. Putujemo sa zemljom puževim korakom. čvrsto mu pritisnem koljena na prsa. čvrsto je držim za ruke i noge. zabačene glave. čovjek čita na-l'las jednoličnim glasom iz neke goleme okovane knjizi. Sa steriliziranim rukavicama na rukama. dohvatim najbliži instrument i počnem ga bosti njime. I. razrezao jezik. Ovaj put sam dobro vidio.

bijeli miš.. osjećam zadah tekućine za balzamiranje. To je Dnevnik velike kuge. kamene litice povrh dražice. zeba. Sve je isto onako kako je nekad bilo. dubokim snijegom zbog kojeg su ceste gotovo neprohodne. uspavan i zauvijek zanesen žuborenjem potoka. polako primjećujem kako se dugačkim žlijebom pričvršćenim za zid tvornice neprekidno spuštaju lijesovi u dvorište. Imam osjećaj da sam na nekom otoku punom kamenitih dražica i tjesnaca. Baš kad koplje samo što nije bačeno. Možda i nemam nogu. Hodajući kolonadom.Pokreti mu slijede neki trzavi. pa se polako odvuče sa svojim lijesom. Uputivši se iznenada na sjever. Svaka pjesma sadrži formulu za oslobađanje tijela opsjednuta zlim dusima koji se uvlače pod kožu. Čudesno otmjeno i vješto dovode postepeno vuka u položaj da mu zadadu smrtni udarac. svaka pjesma sadrži uputu za liječenje kožnih bolesti. što dopire kroz otvorena vrata. Baš kad sam našao vrata. Napokon dolazim do radionice sanduka. neumorno kretanje. bazilisk. oprezno i bojažljivo dižem nogu dok ne dotaknem rukom petu svoje cipele. plank! I uz to mrmlja nešto sebi u bradu. kao što su krtica. trom gore. brzo gledam oko sebe tražeći izlaz. žaba krastača. Kad koplje proburazi 185 vuka. ovaj gaj. kukac. Obuzima me nekakva požuda dok promatram to usmr-i'ivanje što se oteglo. i tako dalje. a na jajolikom polju pokraj zidina dvorca dva viteza oboružana dugačkim kopljima muče vuka ne bi li ga dotukli. kad su mi oči bile sklopljene i kad sam čuo samo disanje zidova. konj i j. a hitar . Put me vodi kroz neki zapušteni park kroz kakve sam često posrtao u mraku. Hodajući hitro prema istočnom zidu. seoske klupe razbacane uz pošljunčane staze. Kreće se kao kakva škuna sa četiri jarbola što odolijeva buri. kao što čunak prelazi razboj. Lice mi je obliveno znojem. mrmlja: »Posve pogrešna teorija o svježem zraku«. Zatim. hodajući hitro prema zapadnom zidu. da se saberem. sjajne ljuljačke. okolo leže čavli i čekići. vidim da je to zbirka pjesama iz srednjeg vijeka o mumijama. čak i buka vrtuljaka i zmajeva što lepršaju u isprepletenom granju drveća. osjećam se potpuno siguran. jer sam sad na pragu. Ni jedan od bogalja nema stopala. konj i konjanik se skupiše odajući mučnu Kipkost: u jednom te istom trenutku vuk. plenk. nema znaka b za berece . Potok od snijega što se topi. bez najmanjeg glasa.. preskačući stepenice. Tu su oni isti mostići s papirnim fenjerima. Hitro. Ponaša se kao laboratorijska životinjica kojoj je izvađen dio mozga. obzorje se malko nagne. Napokon stižem do stubišta i. Sredina zime i sve su ceste pokrivene snijegom. s čijeg prozora opažam bogalje što stoje u redu u dvorištu. Svi putovi leže preda mnom kao na dlanu. Zaharije . I tako dalje.. ali su mi noge ukopane u zemlju. tako reći. gle. pristupa im po jedan čovjek na batrljcima. kornjača. Preko 187 kamenja obrasla mahovinom potok vječito pravi vrt-loge. Jedva da mi se čini potrebno da prijeđem ostatak puta.« Listajući okovanu knjigu. Jureći kroz 186 dvorane. siguran u svoju sudbinu. svoga kraljevstva pa me umiruje ta neminovnost. Protežu se u paralelnim linijama. Trčim iz jednog hodnika u drugi mahnito tražeći stubište. ruke mu labavo vise. tlo se polako uzdigne. Kuće su okružene visokim crnim dimnjacima koji rigaju sumporni dim. zid. Grčevito se hvatam za okvir prozora i.iliač vrte se oko stožera smrti. Svi nose odlikovanja na prsima. To neprestano traje.. lica su im čađava. malo koji ima ruke. tanki kineski rupci u kojima su bile sakrivene rakete. udarivši na sjever-sjeverozapad. Noć je i vraćam se kući. Tu bih na mostu mogao zauvijek ostati. ovaj potok što dolje teče! Ovdje bih mogao ostati zauvijek utonuo u bezgraničnu sigurnost. Nekakva zamršena kronika kožnih bolesti. 184 mrmlja: »Teorija ventilacije!«. Samo što je sad zima. Soba u kojoj stojim zakrčena je praznim sanducima za pakovanje. Pogled mi prelazi s notne stranice na vuka kojeg love pred vratnicama. nije prazan! Brže bacim pogled na druge sanduke. veliki suncobrani. dolazim do ugnutih ulica koje vode u grad. udari nasumce u nekoliko tipaka — plink. Zemlja je pokrivena snijegom.. koji je napisao neki židovski redovnik. Ni jedan od njih nije prazan! U svakom je sanduku kostur obložen drvenim strugotinama. obuzet panikom. šišmiš. Pismo je u obliku mu-I [ zičkih nota koje predstavljaju sve životinje zlog znamenja ili gmizavce. ne usuđujući se da pogledam dolje. Pogledam u taj prazni sanduk i. mrmlja: »Z kao zebra . Htio bih potrčati. Toliko sam prestrašen da se ne usuđujem pogledati dolje.. koju su pjevali trubaduri. Kad se sko-trljaju niz žlijeb. Ponavljam taj isti pokus i drugom nogom. bez najmanjeg prekida. Na vrhu jednoga od japanskih mostova u obliku luka stojim časak. Kad god dođe do klavira. jegulja. naslonjen na ogradu. mrmlja: »Teorija suprotnosti«. Provlačim se između praznih sanduka tražeći vrata. vidim na donjem od-morištu ruku od bijele cakline koja pokazuje put u — mrtvačnicu. U ovom šumovitom parku koji tako dobro poznajem. automatski ritam koji je muka gledati. Na svoj užas i čudo. glava mu malko nakrivljena. spotaknem se o neki prazni sanduk. Kako dobro poznajem ovaj mostić. pagode u kojima su se prodavale slastice. zastane na trenutak da uprti teret. a nebo je plavo kao nož.

kosa joj vijori na krutim staklenastim valovima. jedna žena što se polako penje cvjetnom stazom zastaje načas da uperi u mene sav teret svoga seksa. smisao mi se njenih riječi pomalo očituje. Idu u dubine potoka bistre kao led. glupo zvono što je zapelo u zvoniku. a onda sam osjei tio nečiju šapu na sebi. U otvorenoj sam se guštari rodio. lijena izopačenost što se klati od jednog ruba pločnika do drugoga. teče ispod koljena odnoseći amputirana stopala kao skršena postolja ispred lavine. jesam li već bio odbacio svoju kožu? Ja sam bio janje. Zadovoljna. a oni su od mene napravili prugasta tigra. kroz sirup toplih. A onda sam se jedne noći probudio na tvrdoj klupi u smrznutu vrtu na Jugu. sporih i mlitavih kretnji. raširenih krila. Voda teče kao tanka ploha stakla između mekanih. ili tko su bili. s ogrtačem od meke bijele vune. a ruke gole. gola vrata. to je zato što su mi u Tallahasseeju izvadili utrobu. Nisam ni zbunjen ni razočaran. neprekidno mislim na njene riječi. Glava mi se automatski njiše amo--tamo. ruku pod ruku. nabijenih mo-šnji. kad sam gazio trome potoke te su mi noge bile izranjene od kamenja i školjaka. kao staklo protkano žicama ispod modra plamena. a iz daljine dopire žalostivo zveckanje staklenih zastora što dodiruju metalne zupce vrtuljaka. vjetar ne zavija. šum bijele vode i latica što oplakuje most. Kreću se po snijegu laganim koracima. gudure i dražice sjajnocrne pri srebrnastom svjetlucanju zvijezda. Ja sam bio janje. Ni vrijeme ni cilj me sad ne muče. Zemlja zrela zlatna kukuruza. Ulica koja se blago spušta prema suncu. vuk ne zavija. svečanim krovovima i praznim pustim zidovima. rekla je. Čeljusti ne hrskaju. Potočići od snijega nalik na prah teku ispod zimzelena. krv je gusta kao melasa i udara kon-dorskim krilima. Jeste li vidjeli šta su učinili od groblja? Gazeći u toploj vinskoj preši. iz tamnog gaja. Ja . Dalje se kreću na avetinjskoj plimi. Gazim obuzet laganim crnačkim hirom. bijelo janje što neprestano odbacuje svoju kožu. snijeg se iskri kao dijamanti u prahu. izlazi sablastan par. To je ulica ranih jada u kojoj su stambene zgrade nanizane kao željeznički vagoni. kad je bilo sve to da nisam nikad zaboravio ono čega sad više nema? Kad su niz ovu hladnu pogrebnu ulicu prolazila mrtvačka kola koja sam radosno dočekao. kuće su u jednoj crti. ja ne znam. Obavija me topao južnjački miomiris. S perimetra šest ekstrema vratio sam se vrludavim putovima do stožera gdje je sve promjena i preobražaj. crvenokožaca i crnaca. stijene mu se splele s kosom. ruši se kao zelena sjena obale i prlja dubine potoka bistre kao led. U Tallahasseeju su mi izvadili utrobu. a trijemovi vrve od djece. 190 Gr o b 1 j e. Bistar pod mostom kao led. lijenih tjelesa. Krećem se usred zlatna zujanja. Ono što su oni učinili za ovu ulicu ono je isto što je Josip učinio za Egipat. Ulicom što gori od boja kreće se gusto ekvinoci-jalno mnoštvo. Povjesmo ljudskog mesa što se klati kao debelo uže. Slabine mi pucaju od milijuna napjeva vergla. Toliko bistar da mu mogu izmjeriti dubinu golim okom. kad sam se u sparnim bijelim dolinama gušio od lužina. A sad. Do guše bistar kao led. Sablastan par u večernjoj odjeći — žena u duboko izrezanu ogrtaču. od svoje volje. Probijam se sipajući napjeve koje sam naučio. s krutim. I neprestano voda raste. Blistavo dijamantsko svjetlo i potočići od snijega što se topi u noći. Kao razmetni sin idem u zlatnoj dokolici niz ulicu svoje mladosti. dalje put koljena gudure i voda s bijelim brkovima. Ondje gdje je nekad zavijala cvileći turobno. sad se odvodni kanal okreće kao skretnica. dobroćudna lagoda. otok plovi. muškarac s blistavim pucetima na rukavima košulje. tjerali su me po gradu i isprugali kao tigra. kad sam lizao slani znoj s li-munskih polja ili ležao u užarenim pećnicama da se ispečem. sve što je bilo sveto. Sad je u meni graja nalik na karneval u jeku. Kad sam po gorskim kosama ječao od boli. raširenih krila kao u šišmiša. Samo sam kratko vrijeme pasao na miru. drveće cvate. ženi su noge veoma nježne i suhe. Idem niz ulicu ranih jada. odjeća im pripijena uz udove. Tko su oni. U kutu uz slomljenu ogradu zagrabili su u mene prljavim šapama i zarđalim su džepnim nožem izrezali sve što je bilo moje. Dalje se kližu na svojim ledenim batrljcima. Sa čempresa odozgo ruši se 188 neko mutno metalno zelenilo. potok se pretvara u plamene jezike. Što hodam amo-tamo po svijetu bez radosti i boli. sve više i više. neprekidno nošen strujom. između čempresa i zimzelena. bijelih humova obala. Potočići i potočići na ledenoj mjesečini. Nekoć sam lutao ulicama osluškujući udaranje krvi kroz procijeđeno svjetlo rebrenica. a 189 oni su me istjerali. njemu svjetlucaju puceta na rukavima košulje. a onda produžuje kao strijela te se gubi u prostoru. osobno. njoj su leđa gola. žena sjedi kao anđeo na rijeci od leda. Sta su oni učinili? Nema više ni vi ni oni. čuo žalobni zvižduk vlaka. a sve kuće ograđene željeznim šipkama.dolje. Pokraj vrtova kasina okićenih spiralama gdje pucaju čahure. Snijeg ne škripi. raširenih prstiju na ravnim stopalima. a karneval je u jeku. tabu. Kad se udalji. a zrak se hladi. dok su sve rebrenice otvorene. U sparnom plamenu dana na izmaku čuo sam nečije disanje za kapcima. Iznenada. Nekoć sam iućkao sam. pored svih sam kuća polako prošao osluškujući često damaranje krvi. vidio bijele pješčane ceste što su se svjetlucale kao tragovi od lubanja.

vidim običnu motiku. opori maslinin sok. Fince. šator svijeta ruši se kao plinski balon. Na drugoj obali šiljasti stupovi vigvama. bijele kosti bijele rase urodile su plodom. plosnata široka stopala raširenih prstiju i bogatu svilastu zemlju što se mrvi među prstima. valovit oblak krvi. nema tankih nogu. ni Poljaka. po polaganom klizanju jedara i jarbola. da bi mogli proizvesti takvu divnu ljetinu pokvarenosti. Od Sierra do Appalachiansa zemlja se puši od krvi pobijenih. čujem gitaru i ksilofon. Mohawk. Hrvate. zlatna cvijeća i jorgovana. Ka-lamozoo. iz močvara i Ever-gladesa navire bujica okrvavljenih ljudi. umilni tam-tam. tapkanje nogu u papučama. Ulico ranih jada. Više nego dovoljno. crnca. Mirno ondje. U daljini čujem kako teče ledena voda. Nigdje na cijelom božjem svijetu nema takva bogata gnojiva što se puši. Ruke su mi iščupane iz čašica. Shenandoah. Narragansett. Vidim Židove kako sjede u svojim koševima na jarbolima. zato sam lud od radosti. nema Iraca. Ne čujem zvona. Groblje puca od jestvina. Ne vidim ništa doli žita i kukuruza. Vjetar mi huji kroz slomljeni rek-tum. kukuruza. ni Franceka. a njihova krioca posuta prahom šire pelud i izopačenost. Pjeva kroz vlati pšenice. vidim boju mediteranske masline. uz poznate krikove od kojih se čovjeku ledi krv. Kao pijan mornar glavinjam lijevo-desno. kao stup vatre. razvratni vukodlaci šire svoju moć i slavu. Pun sam nebru-šenih dragulja koji krvare sjajeći se kao led. skvo. dragulji plamte. hvala bogu! Vidim kulija. S gorskih kosa. U toru uz slomljenu ogradu ležim sa svojim crijevima pored sebe. lubanje im smežurane i bez kostiju. ni zviždaljke. Nema blijedih bijelih lica. znoj im curi niz goljenice. Gledam kroz pšenicu prema oblačićima. slabine mi pro-bodene strijelama. mokrih nogu. Novaho redaju se: kao golem crven oblak. mule mašu repovima. vodoskog plavog leda. mulu na svom tragu. Tuskegee. Tik do moje kuće nalazi se sad golema uleknuta šahovska ploča što stenje pod teretom stočne hrane. s glavom duboko u zobi. raži. Zrak bruji od bezbrižne. Vidim tomahavk kako leti zrakom. sasušena im lica suha kao učinjena koža. Vidim namazana lica. U plamenu krvi osjećam hladan dodir jednog kraka kliješta: kroz riječni me tjesnac vuku. takva gnijezda crvi? čak su i suhi epitafi koje su klesari uklesali izvršili plodonosan utjecaj. lete skalpovi i iz riječnog korita valja se sjajan. ni Digića. Oskaloosa. ni gongove. ti tankonogi 191 prezbiterijanci imali takvo dobro masno meso na svojim kostima. vizija izopćene veličan-svenosti naše zemaljske kugle promiče mi pred očima. . sav iskasapljen i krvav. Cherokee. ni Švaba. Hodam sav blažen po debelim crvima mrtvaca utiskujući ih opet u ledinu. sivo meso visi mi u komadićima preko ušiju. nema ukrštenih kosti. suhih ruku. kako nježno siše na grudima rijeke. Čujem muhe kako zuje i zujanje lijenih glasova. ni cviljenja kočnica. kroz tamnozelenu šumu širi se mrlja svjetla. zemlja je masna i crna. Sve je kamenje uklonjeno. da su prisvojili groblje i pretvorili ga u plodno. svi su vijenci i križevi nestali. i zato. Lubanja i ukrštene kosti nestale su s nadgrobnim spomenicima. krepkim. gazim niz utonule vlažne brazde žednim zveckavim prstima. pogled mi luta rijekom. zrak bruji od kukaca. Vidim sunce kako prosipa svoje široke zrake. sjajne đerdane. u pjesmi i plesu. Skalp mi je oguljen. široko zeleno lišće. Tijelo mi je grob koji pljačkaju vukodlaci. Bijel plamen. Vidim da je sve što je povezano s njihovim imenom 192 i uspomenom izblijedjelo. Crne noge. tijela ulica sad živi od grobljanske zemlje. Monongahela. Ima svega u izobilju za svakoga. u izopačenosti i lakoumnosti. ti razbludni. Cijelo groblje pjeva bogatim masnim prinosom. tihi pakao. lagani ples u mokasinima. ja te grlim! Nema više blijedih bijelih lica. vidim svaku čistu i svaku miješanu nijansu. neobuzdane radosti. Vidim crvene rupčiće i izblijedjele plave košulje i široke sombrere što svjetlucaju od znoja. noge su mi izgorjele. zobi. čujem kako spuštaju zastore i kako magarac reve. lijevo i desno gacam po sočnoj kupusastoj zemlji. lijeno lelujanje dima. Tko bi mislio da oni ladni mrtvi pederi ravnih prsa što trunu ispod kamenih ploča posjeduju takvu plodonosnu mudrost? I ko bi mislio da su ti koščati luterani. nema betovenskih lubanja. Poput tisuće šiljastih sulica sunce mi probija rane. stomak vrišti. lijepi bijeli hram koji bijaše prevučen kožom i mišićima. Delaware i Lackawanna. baklja mi se vrti u šupljoj utrobi. crvenkastosme-đeg havajskog zlata. pod ledinom. zgnječene bobice. Usred brujanja otvorenog polja. zavija kao šezdeset bijelih gubavaca. kako zavijaju šakali ispod zimzelena. iz velebnih pećina. ne znam šta je. Ne vidim Lete. veliki Ma-nitou.samo znam da su prisvojili zemlju i izmamili joj smiješak. strpljivim mulama propadaju tanke potkove u vlažnu zemlju koju plug siječe kao mekan sir. Dance. kotač pritišće blato. U Crno proljeće 193 Još jednom blista tomavhavk. gdje je nekoć zemlja bila namreškana od blesavih malih humaka. kao kad je anđeo raširenih krila lebdio bez nogu ispod mosta. vrištim od nemoći. Vidim čokoladne i cimetne nijanse. gušim se. ječma. Suvišna stočna hrana gubi se u pari. ni Čifuta. predišem. rodno polje. Nigdje na cijelom božjem svijetu nisam vidio nijedno groblje da ovako cvjeta. Seminole i Pawnee. ni Kineza. po nisko natovarenim arapskim brodicama. dugačke ravne sise i djecu ukrašenu vrpcama. ali nijednu bijelu. Dan ili noć. krupni Crnci mumljaju i pjevucka-]u. Šveđane. slijepa i iznemogla. Ugodno grgljanje nalik na grcanje. proljetno cijanovodično svjetlo koje prlja snijeg i ledene dubine potoka.

Potpuno sam se rastopio. željeznim batićima koji razbijaju staklene hemoroide u žilama. Bešumna s natovarenim karamelama i kockama od nikla. Otvara se . od sjajnih škara. dva ureza dolje nadesno. Staklenik zjapi s rasireniim prstima na nogama. komešanje f loj si povezanih lizolom. trt-lja nešto zubima. Pod je sklizak od dolaženja i odlaženja. dugački kukci nježnih zglobova i /. crijeva zapletena.elenih čeljusti. najprije zebre s krasnim bijelim daskama. Celebin perčin kršan. nosi purpurna jaja u džepu na prsluku. Krvava i divlja noć u kojoj ivi zvonici vrište i sve su letvice polomljene i svi ni plinski vodovi popucali. sprijeda albatrosova krila. dok sunce grije. sve se pretvara u vodu. i purpurne kravate. kandelabri. sporedni kolosijeci zakrčeni. blijede zrake mjesečine prokapljuju. Iznenada zazvone zvona. Niz ulicu ranih jada dolazi vještica majka prikradajući se vjetru. vrpca svezana. Plavo cvijeće tačkasto kao leopardi. cure. Između rubova pločnika i snježnih nanosa na194 staje bujica bistre plave vode. modre usne bubre. ne trči. Moric. slo195 nove kljove.Odvodni su kanali zabrtvljeni snijegom. ispupčeno čelo. ulmdrom na glavi. Maslac cvrči u mrtvačnici. krvavi joj vrat istavljen. lomi kljun. imuinjačke oči. dvije pruge za jutro. čovjek s vjetrokazom. ljuske od kikirikija. i špinat s kratkim stabljikama. sve teče. napušteni od koncerna kositra. kolibice od tinjca. Krvava i divlja noć u 197 . pomamna pogrebna zvona s poganim jezicima. zatim divlje ptice i vrane. U snijegu što se vani topi menažerija se razbje-žala. kad su sve zvijezde s lijeve strane broda i prečke s jedrima na pramcu pripremljene. Zima je i sunce sije nisko i jarko kao u podne. nazubljene. široki joj kolu-tovi u oba uha. Smeđi vižlasti bantami okićeni crvenom voljom i vidrinim kivnom brste po riječnoj dolini. zlatni limunovi. bijelim grcavim gutljajima gline pune slomljenih zubi. Maslac cvate vani u golemim lepezastim vijencima. hijene podriguju i smiju se i opet rigaju. s pomamnim. tačno u podne na sve strane na brodu i gore zdesna. Izgubila se žalost i s njom radost. on budi tužiteljku noć zamkama što se namještaju slijeva na desno. Sestra Monica svira na gitari. Cijelo široko groblje. željezo rđa. Magnezijski se izvori pale. Snijeg se topi sve dublje. U snijegu koji se topi lije se krv: niski kineski konji ovje-šeni skalpovima. s divljim magnolijama i mladim izdancima patuljaste palme. amonijakom i kamfornim melemima. biljnog ljepka i propalih kostiju. začepijenim žilama. crvena ptica se vrti i strmoglavljuje. stoji čovjek . šakal prede. moždina. pucketa šavovima u noći. tri za noć. Jutarnje svjetlo dopire nalik na nabore. mastan. Prestravljeni bježimo od noći i . gušter mokri. kubanska zastava spletena s rezancima i 196 jasminom. Sestra Monica isprugana vapnom. Ide čovjek s naježenom kosom na glavi. Krv navire u bijelim gutljajima. rominja. haljina joj se nadima od lubanja. slijevaju se u odvodni kanal. Za sat-dva. U meni je bujica koja začepljuje uski tjesnac mojih žila. veselje modro kao led u mojim uskim. sve pobjednički stupa s jutarnjim povjetarcem. dugačkih noževa. Bešumna noć na sve četiri. Zimski se snijeg topi. bijeli mu brk lijepo potkresan. pokrivači poderani. drveće puiij. ispod podzemne željeznice. nego samo da hoda u noći bez sjaja. zlato. s mesarskim nožem u gležnju. naborane. i lubenice. razdrljene košulje i spuštenih čipaka. zatim bagremovi i čegrtuše. Fiju-kanje žirova što se glasno miču. vrućih i hladnih kliješta. estuariji su zabrtvljeni. ispod brodske ograde. razapela jedra. prozorska su okna isprugana. zgnječeno. tekućinom za ispiranje desni. tačno u podne na studenom oceanu. dobro po-škropljeno. naborane i u obliku trokuta. skupocjeni dekor prednjih nogu. Vjetrokaz opet s veslima što duboko dopiru kroz oduške. orao se vije u visinama. zagađen od golubova. oči joj pljesnive. Čovjek koji ne misli kako ni zašto.>tpac i sipa sav duhanski sok. I automati pucketaju pretrpanim silnim oklopima i zarđalim šar-kama i skinutim zasunima. oštro zamiče za uglove i onda bježi. Dabrovi što vape za krvi. sjajna prašina od ko-4iju. ne diše. tri krila na visini i stupanje bijelog konja. voštano platno izblijedjelo. Ulica ranih jada se širi. odvodni su kanali preplavljeni. grcam od veselja modra kao led. zemlja proljetna mrlja. Gazeći po droždini. čovjek s polucilindrom pregiba lijevu nogu. s gamašama od plavog serža platna. Ispred svake kuće željezna ograda s plavim cvijećem na šiljcima. nabrane. tovari uzdrhtali. Iz svih trulih trijemova psikanje zmija što se previjaju u vreći. Na uglu. Bistri modri potok u meni koji mi kruži od prstiju na nogama do korijenja kose. žilav. a svi zvukovi prigušeni. curi. trgovac limunovima. Ispod srebrne postelje zdravac u bijeloj zdjelici. Krvava i divlja noć u kojoj su sve jastrebinje no$c razrezane i okićene. Idem niz ulicu pored stambenih zgrada. uprljan katranom. rastopile se. Idem niz ulicu pored stambenih zgrada. oleandarski maslac obilježen sitnim horama oko očiju i dvaput spleten od krvnika Joh-nu Seronje. kao orkan. izmiješanim s kredom i zelenom slinom. ispijena mu krv.izgledajući zeleni album.

kročim u vlastitom sprovodu. Vraćajući se ovako iz zemlje i u zemlju. a Pariz je Francuska. izvukao sam se iz struje američkog života. povijeni kao trolejbusne motke. Možda sam čitao jednu stranicu cijelu večer. izlozi se svijetle. 198 HODAJUĆI AMO-TAMO PO KINI SAD NISAM NIKAD SAM. Moram čuvati svoju dušu netaknutu radi Boga. kao čovjek američkog kontinenta. Tek što sam se obreo na nebu. Blato na podu i čudni znaci. ostavio svoje tijelo i odletio. icrođen čovjek umire rođen. na jug prema crvenoj čaplji. Recimo da sam baš izišao iz Cafe Wepler i da nosim knjigu pod miškom. Rođen dok sam hodao ulicama. brže se okreće zemlja. da na zemlji ima mjesto gdje bi čovjek mogao biti svoj. zubi crveni. kadli tres! Proživio sam još jednu besmrtnost. To je kao kretanje od jednog solsticija do drugog. zatim velebne nomadske glavice luka sa smaragdnim očima. Dolazi patak široka kljuna. bilo udara divlje i pravilno. Na sjever prema bijelom polu. kad sam čitao tu knjigu. ni žaljenja. Jedva da sam sklopio oči. pratim ih stazama kojima sam nekoć sam kročio. pucketaju svojim dugačkim bičevima. rođen dok sam sjedio u kavani. iz Pariza. nisam razumio više od dvije-tri rečenice. Možda uopće nisam bio u Cafe Wepler. obuzima me to isto osjećanje. ništa osim zubi. pitam se mirno: »Kamo ćemo odavde?« Do večeri ću možda otputovati do mjeseca i vratiti se. Kad god dođem u La Fourche. zatim ruke. Morski se valovi pjene. zatim mrkve. Iz kitove usi i jutene vreće ova luda stvar što se zove san koji ide kao sat Što se navija svakih osam dana. i prolaze ispod postelje. kosa naježena. Dolaze u valovima. Cijele noći češljevi se lome. dolaze i odlaze. a niska crvena vatra puzi po desnima. Rođen i ponovo rođen više puta. nego ponovljene smrti. uvijek je to Pariz. Noću. kad se vraćam u Clichy. Ja nisam svjetski putnik ni pustolov. Jedno po jedno. U snijegu što kapa isparuje se oksid. rovao po utrobi zemlje tražeći svjetlo i vodu. Držeći ih ispod ruke. Sve do sada sam uporno radio u slijepom tunelu. Po cijeloj ulici mrtvačka kola prolaze gore-dolje. knjigu o stilu i volji. čujem zveckanje lopate. to je ono što ja zovem veličanstvenim opsesivnim šetnjama moga života i smrti. Plima huči ispod žele nih ledenjaka. repatice što dolaze i odlaze. Brže. a iz cipela mi istupaju bezbrojna ega što nastavaju svijet mog bića. ali nemam želje da vratim prošlost. Kako sam se tako brzo naučio hodati? čijim nogama hodam? Sad hodam put groba. zatim se opet is-krada. Tu na raskršću sjedim i vraćam se u snovima kroz sva svoja zasebna i besmrtna ega. postajem oprezan. na zapad prema ma-mutovcima. Sve što mi je neshvatljivo diže se kao velik zid preko brda i dolina kojima lutam. V NAJGOREM SAM SLUČAJU S BOGOM1 1 U Parizu. bilo se njiše tamo-amo. niti imam kakve čežnje. Svašta sam doživljavao u potrazi za izlazom. ro201 rođen dok sam ležao na kurvi. Cijeli svijet budan cvrkuće poput zore. Dvaput zora puca. napuštajući Pariz ili se vraćajući u Pariz. na primjer. noge prevučene opnom. vidim beskrajne putove što se zrakasto šire iz mojih nogu. menažerija se vrti kao zvrk. Razgovaram s tim samozvanim drugovima otprilike isto onako kako bih razgovarao sa samim sobom. repovi im pernati. prsti na nogama prekriženi. Jedno za drugim dolaze. Možda. Moram držati svoje tijelo u redu radi crva. Na istok prema Mongolima. na žalovima su ležišta crvenog kavijara. Ja sam kao čovjek koji se probudi nakon duga sna i uvidi da je sanjao. Svega što mi se dogodilo sjećam se. Iz statičke nule i praznine neprekidna ravnoteža. Sad nisam nikad sam. Iz crnog kaosa zavojice svjetla sa začepljenim oduškama. U najgorem sam slučaju s Bogom! Ima nešto na onom 202 komadiću puta od Place Clichyja do La Fourche zbog čega odmah procvjetaju sve veličanstvene opsesivnc šetnje. Glavice luka stupaju. a kazna nije naprosto smrt. sjajnim staklenim zubima. sjedeći u La Fourche. Unutar toga velikog zida mogu proživjeti svoj kineski život u miru i sigurnosti. bijele plakavice. gotovo da nisam imao vremena ni da pomirišim cvijeće kojim su me zatrpali. rebra pjevaju. a onda lasica niska trbuha. pamučne rukavice. Silom prilika postao sam Kinez — Kinez u vlastitoj zemlji! Odao sam se opijumu snova da bih mogao pogledati u oči ružnoći života u kojem nisam igrao nikakvu ulogu. kičma napukla. nego sam. pozvani iz gube. jaja ćaskaju. Brz tempo. Stanje prije rođenja — rođen čovjek živi nerođen. odgrizaju vrpce. kočijaši žvaču svoje dugačke bičeve. a Francuska je Kina. Nekoliko kilometara visoko. A gdje sam onda? Pa .I I kojoj je svaki mišić zgrčen. Isto onako tiho i prirodno kao što grančica padne u Mississippi. kišu busenja. Rođen l ponovo rođen nebrojeno puta. da sam bio te zle sreće da živim i umrem samo jedanput i tako budem vječito sam. Nisam mogao vjerovati. Poslije podne. kad sam čuo glazbu. Plačem u pivo. već se naglo otvaraju vratnice i pod nogama osjećam tarac.

prije nego što uđem u kuću. Živi su hodali po mrtvima smješkajući se neprekidno da pokažu svoje lijepe bijele zube. lica su im složena. Uostalom. osjećam joj tlah na vratu. kao da hodaju u lijesovima u susret Božanskom Spasitelju. smješkajte! Smješkajte se i svijet je vaš. Baš pravi svijet za mene! Meso mi ostaje nježno. Smješkanje tako malo stoji — zašto se ne biste smješkali dok se vozite u otvorenom landaueru? Smješkajte se. kartu isprepletenu željezničkim. slivnici su nestali. Svake večeri. Bilo je jesenje poslijepodne i vozio sam se kroz svoj rodni grad. Kurve. Smješkajte 1 Vlasnik velikog zabavišta na čijem je ulazu ivisila njegova Kolema slika. trčim kroz šibe. Sve su sobe gole. nedostajalo bi mi.ik i svilast. ali se ne sjećam kakva je bila ma koja od tih kuća iznutra. šarenu kartu Evrope. iskaču gusta jata kurvi. mržnje i progoni. Morao sam primati ono što sam doživljavao. Muškarci i žene šetali su se pločnicima: neobične zvjerke. slaboumne uzvike od milja. Čeka da dignem pogled. neuništivim. Svake večeri. Svaki čovjek dodaje novo krilo muzeju. Smješkajte se. svake ve ceri. svaka snabdjevena smiješkom iz hladnjaka. Kuća mi je kao oderano ljudsko tijelo. Samo komadić usne u obliku trokuta. a duša netaknuta. Što joj je ponutrica izloženija. kao šišmiši zaslijepljeni svjetlom. nagnuta 203 kao divokoza nad klisurom. Ne moram se obazirati — znam da to moje tijelo hita da mi se pridruži. Pripijaju se šapama kojima mi sišu krv. Dolazim kući i istresem uši iz odjeće. brodskim i avionskim linijama. Sama nepravilnost tih obrisa. postakljenih očiju. Upitat će me šta ovdje sam i nije li mi dosadno. Nitko se nije obazirao na to. to više volim svoju 204 kuću. možda da joj pripalim cigaretu koju drži u ruci. koju obavim dok okrenem jednu stranicu. I glazba je dobra u bučnoj kavani — pojačava osjećaj samoće. (Prev. a seks umilno teče odvodnim kanalima. Podrhtava u visokim notama. uši s dugačkim vriježem kojim mi otiru znoj iz pora. napola ljudske. Vidim samog sebe nagnuta nad knjigom u kavani. Očarava me ta strahota. Smješkajući se kroz život. staklenim pogledom. sve to tvori maglicu koja se zgušnjava u hladan znoj od kojeg se čovjek budi. pa kad smo došli do Čedrdeset druge ulice. vidim kurvu pored sebe kako mi čita preko ramena. nacionalnim granicama. kratkoj šetnji od pedeset godina. . ratovi u Evropi — sve je tu ostavilo svoj pečat. čujem čudan šum. I muškarci su se smješkali s vremena na vrijeme. Legnem i glasno hrčem. kreveti nemaju madraca. glazba. svjetina. U Americi sam stanovao u mnogo kuća. ali se svjetina nije razrjeđivala. Debeli crvi sišu govno iz zahodskih jama. stojeći pred kućom u kojoj stanujem. s onim bezumnim. Ispuštaju sitne biljkaste glasove.napolju sam. Ja im na licima vidim nepravilnu. Na licima im je istrošena ljepota. otvorio sam vatru. Zavlače mi se u kosu. Baš to budi u meni pravu duševnu želju da se pogledam iz profila. Hodali su uz Aveniju i niz nju sumanuti. kad se uputim u La Fourche. Kosio sam ih lijevo i desno. a ono što piše na njima složeno je od rase. neizbrisivim predrasudama i suparništvima. povijesti. od kojih se čovjeku ježi koža. usamljenosti. žene odjevene u lijepe haljine. Baš mi se taj okrutni bijeli smiješak urezao u sjećanje. u uši. pred kućom koju ruše. Povijest njihove rase urezana im je na licima. ulaštenih zuba.) 205 se u smrtnom hropcu — bit će lakše onima koje ostavljate za sobom. poput same zemaljske kugle. zašto ne bi bilo malo strahote? Svaki živi čovjek je muzej koji čuva strahote svoje rase. napola celuloidne. Amerika se smješka siromaštvu. ili tako nekako. Komadić puta od Place Clichyja do La Fourche.od bolesti. Po cijelu noć trunu u tim uličicama. nastojim joj odgonetnuti smisao. Iz slijepih uličica što se nižu uz taj komadić puta. Jednom sam unajmio otvoreni landauer i provezao se niz Petu aveniju. Tilyoua1 što lebdi povrh obješenih treperavih banana u Steeple-ihaseu. neobični mitološki ostaci prošlosti što su poluotoci. Volim čak i staru kahlicu koja mi stoji pod krevetom i kojom se nitko više ne služi. mirišu kao biljke poslije jake kiše. slomljene karike koje obilježavaju otoke. Vrve po meni kao uši. razvijenih zastava. I tako. gla il. One se ne smješkaju. koža im je kao pergament na kojem je zapisana cijela borba civilizacije. četvrtak je poslije podne i ja stojim u metrou licem u lice s priprostim ženama Evrope. Kad ne bi toga bilo. u oči. Seobe. ja i moje Ja opet smo čvrsto slijepljeni. A sad trčim kroz šibe. kao da su. pa hodam s tim po ulicama. karaktera. Svake večeri me skalpiraju i dotuku tomahavcima. sperem krv sa sebe. velike praznine koje označavaju mora i jezera. neki fijuk. Gumena crijeva leže opružena preko pločnika kao golemi crvi što stenju. govno i crpke što junački rade. sukob kojem je ova knjiga tek još jedna karta. Tapete vise u dronjcima. svjetlo na zidovima. stojim i gledam je. a donio sam je u kavanu da je čitam što je luksuz čitati u bučnoj kavani — a i za. Knjiga je o i volji. prošle kroz sve kataklizme prirode. Baš kad izlazim iz Cafe Wepler. sva ta izobličenost i nagrize-nost pokazuju kakav sukob vječito traje između čovjeka i stvarnosti. Kuću u kojoj stanujem ruše. Vidim ga u snu kad ispružim ruku da prosim — smiješak Georgea C. Obično su baš u to vrijeme crpke za govna poredane po Aveniji. Imao sam revac sa sobom. u opsesivnoj šetnji. Vidim kako kurvi podrhtava gornja usna nad mojim ramenom. bogamu! Smiješkom koji nikad ne silazi s lica.

Još jedan putnik koji je otkrio plamen svog nemira. nježan. Nebo je mirno. stoji tu u širokoj nizini Seine. da će zbrka iz prošlosti biti obilježena još većom zbrkom u budućnosti. S koje god visine. Noge mi dodiruju korijenje iskonskog tijela za koje nemam imena. Ako čovjek pogleda ovu kartu okom kartologa.. ni svemir čije smo elemente ucrtali u mapu. da sva sredstva naše civilizacije neće biti kadra da otkriju ono sićušno zrnce pijeska koje je potrebno da se poremeti ustajala. da samo oni koji su toliko hrabri da zatvore oči. mi nosimo posvuda i vazda sa sobom našu promjenljivu geografiju. da vrišti od boli i ludila. svaki se čin lomi na kaleidoskopske djeliće. Vidim da su granice obilježene teškim. postepenog skrušivanja duše. a isto tako i laganim. kolebljivim crtama.ni gdje svršava. Čovjek ne mora znati neku riječ iz geologije da shvati peripetije kroz koje je ovaj evropski kontinent prošao. Ja vjerujem da će samo sanjar koji se ne plaši ni života ni smrti otkriti onu beskonačnu malu česticu sile od koje će procvjetati kozmos — u tren oka. prema našem neshvatljivom proračunu. što je kontinent mnogo veći nego što se čini. a ipak ne znam ni novi jezik. poznat i nepoznat. doprijeti do nas tek kad . sveta citadela čije se tajnovite staze provlače ispod gronjasta mora krovova da bi izbile na otvorenu nizinu. i da su samo metež i zbrka važni. Tačno osjećam gdje će se promijeniti klima. Nijednog trenutka ne vjerujem u sporu i mučnu. pa opet one koje svjedoče o junačkim borbama. Evo me usred velike promjene. neslavno nelogičnu evoluciju čovječanstva. nalik na dragulj. čas se dižući i šireći: novo izlazi iz staroga. može lako zamisliti kakva će biti za pedeset ili sto tisuća godina. Vječito na istom mjestu stoji čas se smanjujući i kvrčeći. kad bi se sutra otkrila sredstva kojima bismo mogli odletjeti na najudaljeniju zvijezdu. 207 U Kini sam i razgovaram na kineskom. Ali nit sam u Parizu nit sam u dvadesetom stoljeću. čovjek može odmah uočiti gigantske napore koji su se činili u različitim razdobljima. ali je to slastan obrok. nego dio globusa u koji su nadrle vode. Na nekim slabim tačkama kopno je popustilo. baš 206 I kao što može otkriti neuspjele. kao geodetski plan. sa svojom mrežom rijeka. samo oni koji su trajno odsutni u stanju znanom kao stvarnost. padanja u nemilost. jalove napore. a ja imam želudac od ljevana željeza. sjedim i snatrim za aperitifom. čovjek zapravo može osjetiti velike klimatske promjene koje su slijedile nakon raznih obrata. Ja vjerujem. gledan. gledajući more i kopno koji sačinjavaju čovjekove kontinente. Kao ljudi. Ja vjerujem. kopno na koje je nadrlo more. U pjeni i vrevi sata kad se ljudi vraćaju s posla. polaganog. selo u selu. stojeći pred ovom jasnom bjelodanom strahotom. a ovdje nema ni satova ni kalendara. i da moramo pasti na koljena pred njima. pjesma koju sam izgubio u novom svijetu i koju ne bih bio nikad ponovo našao da nisam pao kao grančica u ocean vremena. Usred srijede sam promjenljive stvarnosti za koju još nije izmišljen jezik. vidim stanovite smiješne. Sudeći po karti. Karta Evrope mijenja se pred našim očima. mogu djelovati na našu kob. Evo me u utrobi vremena i ništa 208 me neće izbaciti iz moga mira. Poput kvrgava panja nekog starog mamutovca. izbačen iz kolotečine. i nepoznatih ljudi koji jesmo. prirodnim međama. Cijeli je Pariz reljefno izbočen. oblaci se ne miču. čudovišne formacije. zapravo uopće nije kontinent. U Kini sam. živim u trećem desetljeću dvadesetog stoljeća. Zaboravio sam •. Sjedim usred srijede prometa. To je pjesma koju sam čuo kao dijete. tvrđava u tvrđavi. Siguran sam da će se u nekim predjelima obistiniti mit. Gledajući preko nizine koja drži korito rijeke. s koje god udaljenosti. Evo me gdje sjedim na otvorenoj ulici skladajući svoju pjesmu. nestalnim poput vjetra. primjećujem da je neminovno da neki plodni krajevi presahnu. Ja vjerujem. da će se ovdje-ondje naći pokoja karika između nepoznatih ljudi koji smo bili. i ono malo hrane što sakupim potječe iz smeća bačena s američkih topnjača. dok gledam ovu kartu. našu piomjenljivu klimu.. a da druga neplodna mjesta procvjetaju. slavnu i logičnu. Tako se događa da. usamljen i veličanstven. njenu pravu suštinu i njen mit. Dolazim iz Louveciennesa . zaglupljujuća ravnoteža našeg svijeta. Treba mi cio dan da spravim skroman obrok.mii materinji jezik. Ja vjerujem da je cijeli svijet — ne samo zemaljska kugla i bića koja je nastavaju. Poda mnom dolina Seine.Snažno me se doima. sadržimo sve elemente koji tvore zemlju. u Parizu sam. on tu stoji. U dugačkim. sudeći po kalendaru. dok prolazim kroz strahotu sadašnjice. krivudavim rijekama mogu naći trag gubitka vjere i hrabrosti. lijepi grad Pariz. nitko ne zna gdje novi kontinent po. u jedan od onih svjetova čije će svjetlo. umiren tišinom novog života koji izrasta iz truleža oko mene. U vezi sam s cijelom zemljinom kuglom. Plovim uz Jangce nekom arapskom brodicom. jezera i mora u unutrašnjosti. staro propada i umire. vremenske ili prostorne. uključujući tu i otočne svemire izvan dometa našeg pogleda i instrumenata — nego da je cijeli svijet. vidim grad Pariz: krug za krugom ulica. Onome koji je prisiljen da sanja širom otvorenih očiju. sve je kretanje naopako.

Još jedan dan života prije sloma! Još jedan dan! Dok ovako mrmljam sam sa sobom. sjajeći se u svojoj bjelini. zlih duhova koji su je nastavali. ondje. iznad granuliranih poklopaca od krovova. Kad sam se obreo onkraj grobljanskog zida. Danas sam opet u velikoj opsesivnoj šetnji. pijesak na dnu pješčanog sata. Gdje god sam prostro sebi postelju. Nema ničega što bi ga obilježilo kao čovjeka — nema ručke ni poluge ni opruge koje bi ga magičnim dodirom mogle probuditi iz transa u koji je zapao. grozd grožđa. rijeka. ako smo tako prilagođeni ritmu zvijezda oko nas da možemo izbjeći čudu sudara. Ja vjerujem. mirisa koji je širio oko sebe. Iza velikog zida koji me okružava glazbenici udešavaju glazbala.. prošlost u kojoj se čovjek utaplja. istovetnu ludost. lažno je i bezvrijedno. Ali u posljednji trenutak prošlost se pobjednički diže. Opet nebo lebdi nepomično. ili pak dug i strahovito prazan. istovetnu bijedu. On stoji tu ispod sjajne lučne svjetiljke kao skamenjen. Sve što sam od tada naučio. Duh i volja nedostaju. neprestance vraćati tamo gdje stoji Arapin. Sjećam se kuće u kojoj sam stanovao. Pariz brusi sebi nepce za nastajnu gozbu. budem li išao dalje. Dok tumaram dalje. Ja i moje Ja čvrsto smo slijepljeni. pomična crijeva Montmartrea ulica je nalik na ranu zadanu nazubljenim nožem. Topla košnica ljudskog tijela. ja hodam do kraja slijepe ulice. sjećam se doma koji smo stvorili. prljavo zrcalo. kabarei. Kroz klupčasta. njihove kobnosti. kad bismo se sutra prebacili tamo u vrijeme koje još nije počelo. sjećam se promjenljivih godina. Nema izlaza. Penjem se uz brdo. preskačem ponor koji razdvaja žive od mrtvih. Plesne dvorane. ja vjerujem. cijelo mi se djetinjstvo stisnulo u grlu u grudu i guši me. Likovi drugih ljudi i žena što stoje u hladnom znoju ulica — likovi s ljudskim obrisima što stoje na sitnim tačkama u prostoru koji se skamenio. srce mi gori! Penjem se uz brdo Montmartrea. Na svakom raskršću naići ću na lik s ljudskim obrisima što će stajati u kamenu transu. najednom zaokrenem za grobljanski zid u Rue de Maistre. med . ondje. Potrebno je samo sićušno zrnce pijeska. srce mi gori. Lik Arapina što stoji u kamenu transu ispod 210 sjajne lučne svjetiljke. divljenja koje ga je pratilo. sjećam se čak i svojih snova. lice mi je zemlje još okrutnije nego što je bilo u početku. sveti Antun mi je s jedne strane. prolazim pored nekog Arapina što stoji na ulazu u slijepu uličicu. gdje žubori posljednji ruševni pisoar. Vaga je uravnotežena. Iza zida vragovi udešavaju glazbala. fluida u kojem je plutao. I sad kad sam odbacio laž. kamen. Ništa se nije promijenilo od onoga dana kad sam prvi put sišao na ulicu da pogledam život za svoj račun. čovjek. poput kalendara skrivena u deblu porodičnog stabla. brže. Eto tijela što se uvijek kreće u svom ambijentu — velika dinamična povorka nalik na frizove egipatskih hramova. zemlja se ljulja. i da nećemo izbjeći toj općoj sudbini ako u isto doba ovdje. predmeta koji su ga sačinjavali. lik Arapina urezuje mi se sve dublje i dublje u svijest. ili bar imam ilu/. Ponovo mislim na divljenje i užas koji je ulica bila najprije u meni probudila. kad više nema imena za stvari. Brže. drvo i planina. gdje zavija kao ukosnica da se nastavi naglo uspinjati. Površina duha postaje nalik na uzburkano more. Pariz se trlja po trbuhu. sva ona usijana čipka i pjena električne noći blijedi pred uzavrelom 212 masom jestvina što opasuju podnožje brda. Na onom mjestu gdje Rue Lepic leži na boku da malo predahne. biljka. duha koji ga je prožimao. njihove arome. s onu stranu i svagdje. svaki je dan bio tako nov i blistav. to htjeli. da ću se. mrtva drozga iz visoke peći čije su se vatre ugasile. dodira njegova tijela. i kao čovjek koji je dotjerao cara do duvara. njihovih oštrih presudnih bridova. vreva izdiferencirane materije. da smo isto tako prilagođeni sudbini koja vlada u isto doba ovdje. Jedne noći. bifei. ma koliko bilo veliko skretanje. Izdišući. sjećam se svakog stvora što je prešao obzorje mog djetinjstva.ivio sam da postoji tako nešto kao što je geodetska 211 krivina. Belzebub s druge. hladna. Nema raja u koji bih mogao pobjeći. prešao sam dugačak prav put što vodi u vječnost. maske koju je nosila.iju da idem pravim i beskrajnim putom. nalik na jutro Kretine slave. i onih noćnih i onih danjih. da bismo zatekli istovetnu strahotu. Hodam po krvi. Jedan stoji tu na visokom brdu. čini se kao da se plima povukla i ostavila za sobom bogat pomorski arsenal. Sutra će sve ovo propasti i ja isto tako. Pariz mljaska. ali se to sićušno zrnce pijeska nikako ne može naći. zrak je bešumno smiren. lik umetnut u pozadinu slijepe uličice koji obasjava sjajna lučna svjetiljka. Otkako sam prošao pored onog Arapina. sjećam se dana u sedmici i bogova koji su vladali njima. misterij koji ju je obavijao. Zabo-i. čovjek shvaća da je budućnost obmana. Sve je izvanredno živo. U ovoj sam bljuvotini rođen i u ovoj ću bljuvotini umrijeti. nalik na etruščansku legendu.. Nebo se klati. borio sam se kao mahnit da otjeram prošlost. Idući dalje do srca Levallois-Perreta. iznad kapaka s ožiljcima i zadihanih kapa na dimnjacima . životinja. s onu stranu i svagdje ne budu svi i svatko. Oštro skretanje nadesno baca me u samu utrobu Pariza.11 < i no proljeće 209 se naša zemlja bude ugasila. mineral.

trunak bezumlja. diže se Sacre Coeur. Ulice mi vrve kroz prste. kao ljestve od bezubih desni. 214 Na visokom brdu. noć bulevara. goleme. Opet čujem prve note plesa. u besciljnoj šetnji. zelena zemlja 213 istačkana mrvicama kruha. Tek u noći Sacre" Coeur se ističe u svoj svojoj smrdljivoj divoti. možda mrtve hurije. nego zato što sam zaboravio ono drugo značenje riječi »combinai-son«. a između prečaka se cerekaju vukodlaci. s nebom crvenim kao vatra u paklu. Nema nikakva traga rđi. malim ljudožderima koji iskaču iz tobolaca klokana. na položitoj ulici. Kopaju nogama tako da se zemlja trese na sjeveru u Spitz-bergu. kao san ugrađen u kamen. đavolskog plesa s otrovom i šrapnelom. U samoj srži je tijelo. Možete poznavati svaku ulicu u Parizu a da ipak ne poznajete Pariz. U svakoj ženskoj utrobi lupaju željezne potkove. oči su mi podljevene krvlju. ma petite. Malo dalje uz Rue Caulaincourt nailazim na jednog čovjeka i jednu ženu. Najednom ulica razjapljuje svoje čeljusti i. visim okrenut na glavu. Komadići neba još prianjaju za vrhove granja — meki. Vrijeme što se valja po ksilofonima. da vidi je li mrtav ili živ. na jugu u Tasmaniji. mais non!«1 Neobično uživam u tom malom prizoru — ne zato što ga ona mlati kišobranom. staklene hemoroide živaca. razočaranje. ruke su mekane. Noć i Pariz što piša svoju krv od delirijuma tre-mensa. Amo-tamo kola krv. Na vrtoglavim strminama drveće viri kao trnje. Baš sam ovom istom ulicom prolazio jednog dana i vidio čovjeka kako leži na pločniku. Tijelo je temelj. Pristižu na krilima kobila. U saću sam. a lijepo cvijeće uma. sunce na smiraju. i tijelo mu se nije ni . Jedan trbuh. Možda je to sunce na smiraju. Pada nježna proljetna kišica. Žena nosi slamni šešir na glavi. dok su žabe đipale. sa spužvom u ustima. iznenada. u svakom grobu šume prazne školjke. Trava izbija iz busenja. Sad vidim zašto je kišobran bio zatvoren. obrisi su zaokruženi od blaga svjetla. Teška. ždrijela im začepljena mekim kruhom. Globus se vrti na mekanoj pisti bulevara. dremljiva bjelina. sam u divovskom tijelu kitovu. crvenih očnih jabučica i plamenih griva. čije se pahuljasto granje tromo njiše iznad nevidljive struje što se kreće kao u transu ispod korijenja. u proljetnoj noći. napinjem uši. Svilene noge prekrižene kufijskim pismom. Gore. čujem kako kaže: »C'est une combinai-s o n!« — pa. i to je ulica kojom sad hodate. Blaga pariška noć. potkove se raskolile. Kasno je poslije podne i teška bjelina crkve je zagušljiva. valovite kupole napete su kao sise u divljakinja. dolazite do ulice kojom ste prošli nebrojeno puta u snu. Po Rue d'Orsel. Uz Rue Caulaincourt. ispod nebeskiplavog platnenog krova. Ljudi i uši. kao trbuh iscrpljene žene. Sve brže i brže dok iza ruba glazbenici udešavaju glazbala.pohranjen kao topli dijamanti. nema nikakve mrlje od melankolije. Glave povezane praćkom u crnom bjesomučnom snu. Ni živa duša mu se nije primakla. slika smotana u kuglu i okovana lancima. Sabirem cijelu Francusku u šaku. a od Clichyja do Barbesa proteže se rezbarija od otvorenih grobova. ono što je neprolazno. Proljeće dolazi u noći šumeći kao vodopad. jedan leš. šugavim psima. Ispod mene bijele kapelice u kojima mrtvaci leže pokopani. Tada tek teška bjelina njene kože i njena vlažnog kamenog daha pritišće krv kao ventil. na visokom brdu Montmartrea. Sve brže i brže se vrti. možda mršavi kormorani. Sloj iznad sloja. prošlost polako tone. A onaj jadnik može samo protisnuti: »Mais non. upravo je onaj Pariz koji sam uvijek tražio. ali kad ste zaboravili gdje ste i kad kiša nježno pada. zelenija sad nego po danu — električna trava koja se sjaji karatima od konjske sile. nepregledna povorka što ide prema gomili liči-naka. »Combinai-son!« viče ona i počne vitlati kišobranom. Škropac polomljenih sjena od teške rešetkaste konstrukcije mosta. Noć pada kao izvrnuta pljuvačka. Približivši joj se. Na pročeljima izgrizenim od žalosti tanak sloj masti. izvaljen na leđima. a možda je to sama ulica sumorna kao predsoblje. možda drolje u svili. grive im vijore. Ležao je izvaljen na leđima ispruženih ruku — kao da su ga baš skinuli s križa. veliko tijelo kitovo trune kao zametak pod mrtvim suncem. ustremila se na Pariz maurski fatalistički. kao miran bijel san. ljudi i uši. Nebo i zemlja drhte od živog. Ali ona govori o nekoj drugoj vrsti combinaisona i ubrzo eto kavge. veliki kameni konji nečujno žvaču. a u šupljini utrobe odrastao idiot koji bere ljutiće. Cijelim podnožjem brda žu-bore pisoari. Krv mi zbog vlastite težine tone u krhke. pamucasti čuperci obojeni istočnjačkim plavetnilom. Iz mučeničkih kostiju bijele balustrade mučeni se udovi još grče u agoniji. plesa gorućeg lupanja srca. ni jedna jedina. Utroba i školjka. A onda najednom presto! Sve se promijenilo. nozdrve se puše. To je proljeće koje je Krist opjevao. um izduben. svako srce gori i vrišti u noći. ugodnog bremena čovječanstva. Čovjek i konj kreću se sad u jednom tijelu. ali ga ne otvara. tanka zelena kožica izblijedjelosti. Drži kišobran u ruci. Gledam nadesno i tu. Cijela ta ispupčena građevina. misleći da combinaison znači do215 nje rublje. Pristižu u neprestanoj povorci. sa svojom bijelom slonovskom kožom i teškim kamenim dojkama. Izvan toga je sumnja. ispruženih ruku. očaj. zlatni sunovrati i makovi boje krede sažvakani su u slinu. kosa mi je bijela kao crvi. preko mosta od grobova. Ležao je tu. u toplom trbuhu Sfinge. Noć se bliži. mjesec izdužen.

govori: American Can . Ticonderoga. Coogan's Bluff. Juneau. otkvačen. i baš ti besmrtni izdanci ostaju za vi-jeke vjekova. Pine Bush. Glendale. Možda ja samo sanjam. Vrijeme kad burzovni izvještaj stiže eterom — kroz eter.najmanje micalo ni kretalo. nešto kobno.. Nija-garini slapovi. To se zbilo baš ispred mesnice preko puta. ravnodušna prema svemu. ipak je neki djelić živ i tjera izdanke. Galveston. i dalje. Ossi-ning. Dieppe. Na fran-i uskom to govori. I još idem i živ sam. Narragansett. To je onaj isti čovjek. Aixla-Chapelle. možda se može napustiti i zauvijek. one s crvenobijelim platnenim krovom. možda nepokvariva. Svaki pojedini put sagnuo sam se da se dobro pogledam. Spuyten Duyvil. Kad sam prošao blizu čovjeka. Tijelo toliko nadvisuje patnju da uvijek. Ni jednog čovjeka na vidiku. Le Havre. Tek što sam se okrenuo. glas odrasla idiota. čujem štropot tih svojih mrtvih Ja oguljenih s mene na putovanjima i pitam se — šta je sad na redu? Pomislili biste da postoji granica do koje tijelo može izdržati. Ako ne sanjam. Blue Point. Needles. Cijela je ulica živnula u tren oka. Chamonix. Beč. Fontenay-aux-Roses. Na uglu zastajem načas. ostaje po koji nokat na nozi ili buć kose koji tjera izdanke. sićušan je dio mene živ i tjera izdanke. Nad njim je stajao pas koji je radosno mahao repom. Honolulu.. upravo ondje gdje je onaj drugi čovjek ležao. Najednom se pred vratima i izlozima stvorilo mnogo ljudi. Spartanburg. Widdecombe-in-the-Moor. Seattle. Prelazim ulicu i tu. Ni glasa. šta čekam? Zastajem tu na jednoj peti očekujući da ponovo čujem onu buru smijeha koje se tako živo sjećam. Herkimer. Mobile. Budimpešta. Indianapolis. Marseilles. Czerno-witz. Paradise Point. Dannemora. Monte Carlo. Rochester. Držim časak taj komadić papira u ruci.. Carcassone. neću moći nikad izvesti načistac jesam li sanjao ili bio budan. Darmstadt. zastao sam načas da vidim šta će se dogoditi.) 216 prilike na pločniku.. Pawtucket. I ja sam se pokušao nasmijati. London. Osim mene i čovjeka koji leži mrtav ispred mesnice. Krakow. nego nisam li ja sam taj čovjek na pločniku. Ležao je na leđima kao i prije. Fairfield. Point Loma. strašno ražalostio. On odskoči i padne u svjetlucavu baru. North Beach. a u čovjeku ]c skriven glas. Carson City. Ne znam šta mi je bilo . Omaha. Koln. Imperial City. Konačno sam se nekako probio i stao pokraj onoga čovjeka. A što je najgore. uvjerio sam se da nije mrtav. Teško je predisao i iz usta mu je curio sok od duhana. ama nije! (Prev. Ali možda ne treba ništa izvoditi načistac. hoću da kažem ime kojeg bih se sjetio kad bih bio budan. da se uvjerim da tijelo nije živo i da ne ostavljam sebe. Tako stojim jednog poslijepodneva na žarkom suncu ispred male stanice u Louveciennesu. na vlažnom pločniku.. Southold. Chula Vista. Brownsville. čak i kad ste uistinu mrtvi i zaboravljeni. Suresnes. American . što je još idiotskije. Aix-en-Provence. I išao sam dalje — sve dalje. obuzima me hladna jeza. Dokraja sam se uvjerio prije nego što sam ustao i pošao dalje. Jacksonville. Toulose. onda sam lud. više nego ikad prije.. & Tel. jezero Titicaca.. Svega se toga sjećam sad dok se penjem tom po-ložitom ulicom. Mineola. ako sam lud. Rich218 mond. ovom nenadanom izljevu veselja. dopre mi do ušiju bura smijeha. trgam komadić papira s plakata koji je prilijepljen na zidu. zatim ga zgužvam u pilulicu i hitnem u kanal. Nisam mogao shvatiti razlog ovom nenadanom zanimanju. American Tel.. Wilmington. pa vječno lutati bestjelesan. to bivam uvjereniji da me zapravo ne brine sanjam li ili sam lud. Canarsie. Tucson. kad je sve satrto. nalazi se tijelo čovjeka ispruženih ruku. I glas. Orange Court House. Probijao sam se kroz svjetinu što se bila okupila oko izvaljene 1 Ama nije. što me vuče za kosu po dalekim ulicama u dalekim mjestima — šašavim mjestima. besmrtna duša. Bonn. Onog 217 časa kad sam se uvjerio da sam budan. Avignon. Quebec. kao što kažu. a u stroju je skriven neki čovjek. nevezana duša. Nimes. Greenpoint. U bistrou preko puta stanice skriven je neki stroj.. U svakom pojedinom od tih mjesta nešto sam doživio. pa ma koliko prošla budućnost bila mrtva. Bog Ajaks što me vuče za kosu. nego mene. ulica je sasvim pusta. Utica. Zato su se svi toliko smijali. ali kad počne kiša pa stanem hodati bez cilja. Ja jedini znam za ovo. Tallahassee. Gledam na ulični natpis da vidim je li to ime koje poznajem. bezimeni identitet ili neidentificirano ime. Hamburg. Cheyenne. Louveciennes. Lemberg. Što više razmišljam o tome. Calgary. neki mikroskopski djelić vas još tjera izdanke. Ashe-ville. tolika mjesta a sva tako čudna i bez veze sa mnom. Juarez. Hanover. Per-pignan. Niirnberg. pada mi na um misao koja me ohrabruje. Durham. Colorado Springs. Ja sam jedini u nedoumici. Otay. Prag. Dodirujem zid pokraj sebe. Očito ne sanjam. Saginjem se nad njega da se dokraja uvjerim da je to isti čovjek i da nije mrtav. suze im se kortljaju niz obraze. mala moja. I tako. Aries. Clichy. U svakom pojedinom od tih mjesta ostavio sam na pločniku leš ispruženih ruku.. Blue Earth. Muškarci i žene ustobočili se. Kad sam došao do ugla. Primaknem mu se da ga bolje pogledam. i dalje. Ražalostio sam se. Nisam mogao. Pas je zario njušku u čovjekov raskopčani šlic. taj čovjek ispruženih ruku? Ako se tijelo može napustiti u snu ili u smrti. ali je nema. Montreal. kao Bog — tko zna? Moje tijelo — mjesta koje je ono upoznalo. samo mu je sad šlic zakopčan i on je mrtav. Culver City.

Little Eva. Na južnoj strani nalazile su se kuće odvjetnika i liječnika. Carter's Little Liver Pills. ležali su bojni brodovi. Chuck Connors. U bazenu. Atlantic & Pacific. U svakom smotku Sweet Caporala bila je po jedna fotografija. poznatih ličnosti i pojmova suviše je velik i šarolik da bi se mogao ovdje pojedinačno razjasniti. Pocahontas. Hiawatha. The Bcale Street Blues. nedaleko od 1 Nekoć najsjeverniji dio nastanjena svijeta. Opet sam nabasao na svog idola. ponekad neke zastave. Barnuin.. Yellow Kid. Fuller Brush.. Tod Sloan. Poput gejzira što izbija iz gole zemlje. Elaine Hammerstein. Uncle Remus. Bill Nye. Brigham Young. Thomas Edison. loe Jackson. Al Capone. Debs. Clara Kimpal Young. razorene domove. nalik na princa. Oscar Hammerstein. P. Omega Oil. Bessie McCoy. Fatty Arbuckle. The Hairy Ape. Ernest Seton Thompson. T. Hemp St. Olga Nethersole. Ouida. Christy Matthewson. a odatle bilo koje daleko i tajanstveno mjesto. I neprestano čujem kako glazbenici udešavaju glazbala . Sve što je američko naglo izranja. Bile su tri ulice — Sjeverna prva.. Pomander Walk. Gold Dust Twins. Shenandoah. Alamo. Farragut. Commodore Schley. Jack Johnson. Olga Petrova. (Prev. Strangler Lewis. Jesse James. da ja nosim u sebi rječnik imena? A uz svako ime po život i smrt? Kad idem niz ulicu sav zanesen. Lafca1 Idući n'z imena američkih kompanija. najednom provaljuju svi glasovi neba. Bik Koji Sjedi. ponosan. Pat McCarren. toliko beskrajno neprekidno zlopaćenje. prolazeći pored mene na ulici. Delaware & Lackawanna. Billy Sunday. Mark Hanna. Patti. John Philip Sousa. Peacock Alley. Hodam ulicama lica kao u kulija. American Tel. Joseph Smith. Sid Olcott. Little Nemo. ni očaj. Daniel Boone. Carlo Tresca. Adeline Geney. Ruth Snyder. izlijeva se cijela američka scena1 — American Can. Standard Oil. vatrogasni dom. Free Silvera2. političara. Svoboda. Patrick Henry. Cab Calloway. A onda najednom. American Tel. Fillmo-reski trg i Driggsova avenija. The Police Gazette. Woman & Song. Henry Ward Beecher. Bustano-by's Paul & Joe's. Zagospodario je mnome. To je bilo doba San Juana Hilla. Koji Francuz pomisli. Uneede. Lydia Pinkham. Park Tilford's. Bostock. Annie Oakley. & Tel. United Cigars. Evangeline.. Marie Cahill. Margie Pennetti. George M. pošao bi od kuće. Yale & Towne. Pat Rooney. Lillian Russell. Arthur Brisbane. gospođa Leslie Carter. Kid McCoy. Ted Lewis. Lee.) 2 Ekonomski termin koji označava slobodno kovanje srebrna novca. kao kad se Jakov popeo uza zlatne ljestve. Theda Bara. Ben Ami. Sliding Billy Watson. Uneeda Biscuit. S druge je strane bila Thule. 221 In the Gloaming Genevieve i Banks of the Wabash u daljini. Hou-satonic. Horace Greeley. Cremo. Millie de Leon. rasturene obitelji. Rough Riders. William Jennings Bryan. Bill Bailey. Bio je visok i mršav.. Long Tom. George C. (Prev. Sunrise. Sapolio. Eugene V. Great Sylvester.. Louis. Fanny Hurst. lijep kako Irci znaju biti lijepi. Seaboard Air Line. Asfaltna traka uz rub pločnika omogućavala je biciklistima da odjure do Coney Islanda i natrag. Salmagundi. Snuffy the Cabman. Harriet Beecher Stowe. Freeman & Clarke. Penobscot. Woolworth. ponekad neke subrete. Booker T. . Mala crkva iza ugla. Czolgosz. Tom Sharkey. Gloomy Gus. Liggett & Meyers. Svaki grad kojim sam hodao šatro me — toliko je golema bijeda. Ali ja sam idem sve dalje i dalje i dalje. Dorothy Dix.) 220 dio Hearn. Katzenjammer Kids.) 222 tržnice Wallabout. Sinoć sam opet hodao po Četrnaestom okrugu. Maxine Elliott. Diamond Jim Brady. Amato. Anna Held. One su bile granice znanoga svijeta. Carrie Nation. Krazy Kat. The Bum.. Eddieja Car-neyja. Od grada do grada hodam ostavljajući za sobom velebnu povorku mrtvih i zveckavih Ja. Pinocchija. Bobby Wal-thour. (Prev. Nell Brin-kley. Elsie Janis. Horn & Hardart. Mimi Aguglia. Zbysko. Trixie Friganza. Wrigley's Spearmint. Dreamland. Aimee Sem-ple McPherson. Babe Ruth. Robert E. Sacco & Vanzetti. Jeanne Eagels. Vidio sam poharanu zemlju. David Belasco.. Corona-Corona. Grape Nuts Aguinaldo. Terry McGo-vern. Blue Label Ketchup. A sa svakim je imenom povezana tisuća intimnih pojedinosti iz mog života. Fritzi Scheff. Sun Up. Irene Franklin. Arrow Collars. Zlatna groznica. Peruna. Emma Goldman. glumaca. Sweet Caporals. Sears Roebuck. George Ade. Monitor i Merrimac. ni nada. John Paul Jones. Foxy Grandpa. Henry Clay. Washington. Isto tako pred večer Lester Reardon. Richard Carle. Florence Mills. dušom i tijelom. Sheepshead Bay. Bunny.219 Can. Nick Carter. Minnehaha. Cohan. Mischa Elman. Sadakichi Hartman. Swami Vivekananda. Samuel Gompers. Pred večer Paul Sauer bi turio limenku kroz rešetku na svom prozoru i zatražio prijesnog kiselog kupusa. ponekad nekog boksača. Frisco. Hallroom Boys. Mary Baker Eddy. Paul Revere. David Harum. Mark Twain.. Painless Parker. Hlizabeth Gurley Flynn. Child's' Hubert's Museum. zlatokos. ni radost. Father John. Jeffries. Peck's Bad Boy. zna li i jedan Francek niz koju ulicu ja idem? Zna li da ja hodam unutar velikog Kineskog zida? Ništa mi nije zapisano na licu — ni patnja. Tilyou. Uncas. Ella Wheeler Wilcox. Abe Lincoln. Max Linder. SchlitzMilwaukee. Jack London. Alexander Dowie. pored pekarnice — izvanredno važan događaj. The Smith Brothers. & Tel. Buffalo Bill. James J. Wine. The Barber Shop Chord. dječaka kojeg nisam vidio otkako sam se odselio iz stare četvrti. Battling Nelson. Rip Van Winkle. Paul Dressier. Luna Park. Ultima Thule1. Valeska Suratt.

U tom se svijetu sve radilo otvo223 reno. blune. Dotle je. Sjedili smo tako poslije večere pušeći zadovoljno. Kad su se vrata otvorila. Jenny Maine bila je laka roba. Bilo je svega tri čovjeka kojih se valjalo bojati — staroga Ramsayja. zbog čega je na licu mjesta dobio modricu ispod oka od sina profesora Martina. Pat McCarren stajao u bifeu i častio drugare šampanjcem. židovskog kruha. Ludi George Denton vozio se u svojim kolima uz ulicu. o tome kako je izišao iz njene utrobe. i doktora Martina. veterinarska ambulanta. ili gdje je god bio. Sjedimo u Clichyju i odavno je prestao rat. pošto smo šutke sjedili neko vrijeme i u sobi se smračilo. i mrnđala je: »č-č-č!« Ona je bila član crkve oca Carrolla na sjevernoj strani. ne sjećam se više. ma koliko bilo užasno. kao i mnoge druge večeri. ne zapravo u riječi. sve opet izišlo pred oči — mislim glazbenici i ples koji se pripremaju da zasviraju. umaka od jabuka. koja je bila trudna. pederasti. srdela. tamanitelj gamadi. upravo se vraćao kući nakon duge veselice.pogrebni zavod.« govorio je. koji je bio pijanica. zlopatnici. sveci. na maloj stepenici ispred kuće gdje smo uvečer jeli kiseli kruh. Kako se dogodilo da se on tako raspričao. jer je ono što mi je priopćavao nadmašivalo riječi. varijete. Cajkani su došli i istukli staroga gotovo namrtvo. a kad je završio rat. »Bjork. i tada su se otvorila vrata i drugi ljudi istrčali napolje. na sjevernoj strani nalazile su se valjaonica lima. Stanley je bio moj prvi prijatelj. kakvo krasno jutro!« Te mi je večeri. paranoici. otvorili su vrata zatvora. ljevaonica željeza. s bičem u jednoj ruci. Bio je divljak. sise joj napola ispale. sira. drolje. i možda je on zbog mraka pomislio na majčinu utrobu i noć što se spušta. Slobodan kao ptica. o bečkom Prateru — a onda smo se najednom našli usred rusko-japanskog rata i javio se onaj Kinez koga Claude Farrere spominje u La Bataille1. Profesor Martin. roman francuskog pisca Claudea Farrfcrea (1876-1957). znao sam da se prenio daleko u prošlost. fanatici. prinčevi. gmizavci. 1 »Bitka«. Demokratski klub. fontana. drvenastu glazbu koja se probijala kroz alžirsko vino i rotkvice i crne masline. jer kad je opet otvorio usta i počeo taj govor o svojoj majci. bilo mi je svega . ludog Geor-gea Dentona. dvije litre alžirskog vina od četrnaest gradi. »Dobro j'tro. njenoj utrobi. licemjeri. tamani-telja gamadi. On je bio prva »drugačija« osoba koju sam upoznao. Na daščari iznad prodavaonice boja. a moj je prijatelj Stanley sjedio do mene. Harryja. jednu ulicu dalje. lažljivci. Gospođa Gorman stajala je na vratima u svojoj prljavoj kućnoj haljini. pa za njim njegov brat i sestra. a on nije mogao pucati. a s Biblijom u drugoj. Joe Goeler bio je peder. Stanley Borowski stjerao je tvora u odvodni kanal.« govorio je. toliko se zgrozila da joj je ispao klinac na pločnik tik do njega. mistagozi. ondje je u mraku. tako je dobra bila i večera i tako su udobni bili tvrdi naslonjači dok je svjetlo blijedjelo i vladala ona tišina oko vrhova krovova kao da same kuće tiho dišu na pukotine. »Vražju mater. ribarnica. pijanice. o tome kako je došao rat i kako je postao slobodan kao ptica. I. »Ja nisam htio ići u rat. Ali je drugi rat na pomolu. ili ludnice. poslije večere. pozvao je cajkane. Kad ga je stari lemao. Derao se iz svega svog luđačkog glasa: »Učinite li to i najneznatnijem od moje braće. a onda je došao rat pa su mu rekli neka puca. Stanley nije priznavao nikakva zakona osim remena koji je njegov stari držao u stražnjoj prostoriji brijačnice. Vani je bilo toplo i vrlo mirno. groblje. Ja mislim da nisam uopće slušao riječi. rajčica. Njegova žena. Kad je Silberstein. A sad je opet večer i zvona zvone na večernju. Daleko niz ulicu bila je crkva oca Carrolla. plinski rezervoari. pokućarca. mrtvačnica. klaonica. morate stajati sami i pomiriti se s tim. Carl i ja. (Prev. mirni i složni u svemu. prodavača biblija.) no proljeće 225 Nešto što je bilo rečeno o tom Kinezu mora da ga je dirnulo u samu dušu. pomjerio pameću. u po bijela dana. Razgovarali smo o Veseloj udovici io Maxu Linderu. Njegov stari. Alfie Betcha bio je varalica. sadisti. upravo preko puta stajao je Willie Maine spuštenih hlača i drkao sve u šesnaest. učinili ste i meni«. mogli ste Stanleyja čuti nekoliko ulica dalje kako se dere. noć kad stojite sami i. prevrtljivci. zločinci. Stanley Borowski. svi čitavi i malo šašavi od zatočenja i napetog iščekivanja da se svrši rat. Mi smo bili priredili skroman pir za same 224 sebe. hlačar. ja sam opet bio na ulici. o nečemu iz prošlosti što se u tišini i večernjem sutonu počelo uobličavati. Matineja je upravo završila i subrete iz »Riti« tiskale su se u stražnju prostoriju sa svojim prijateljima mornarima. Pripovijedao je o majci. vesela braća. koji je bio slabouman. Već su se mogli jasno lučiti pojedini tipovi: lakrdijaši. policijska stanica. ili kakvo slično sranje. srušili su ga na pločnik ispred njegove kuće i navukli mu luđačku košulju. Večeru koja se sastojala isključivo od delikatesa: rotkvica. protestantske crkve. škola. pa je postao slobodan kao ptica. »Bjork! Bjork!« Došli su vatrogasci i uperili šmrk u njega. samo što nismo zadrijemali. Carl i ja okrenuti smo jedan drugome u mračku što se hvata. banana. crnih maslina. on je najednom počeo pripovijedati o sebi. Nosio je dva afrička tvora u džepovima na kuputu i jedan mu je pobjegao. pa sam se gotovo bojao disati od straha da ga ne prekinem. škrtice. nego samo glazbu koja je dopirala iz njega — nekakvu slatku. čuo sam kako je rekao. oče.

od Arktika do Antarktika. A kad čovjek padne.« Upravo je tada počeo svirati neki gramofon. kao da bi da se uvjeri da je još živ i slobodan kao ptica. »Kako je lijepo biti živ. I sad cijela ulica. od Arktika do Antarktika. bit će kao da ste pritisnuli dugme: kad prvi čovjek padne.a crijeva im vise na bodljikavoj žici. bit će kao da ste pritisnuli dugme: kad prvi čovjek padne. sa spužvom u ustima. slobodna kao ptica. jedan prije drugoga. Stanleyja Borowskog. oko svijeta.osamnaest godina. noć kad stojite sami i. Jedva da ga vidim kako pruža ruku u zdjelicu i grabi još jednu rotkvi226 cu.a crijeva im vise na bodljikavoj žici. Stanley mi šapuće na pragu — nešto o Bogu. oko svijeta. A sad je opet večer i zvona zvone na večernju. u svakom grobu šume šuplje školjke. Ali je drugi rat na pomolu. Harryja Martina. Eddieja Gormana. a krava će srušiti konja. znao sam da se prenio daleko u prošlost. Cijela je prošlost zbrisana. mirni i složni u svemu. Stanleyja Borowskog. k a t o 1 ič-kom Bogu. i tada su se otvorila vrata i drugi ljudi istrčali napolje. svi čitavi i malo šašavi od zatočenja i napetog iščekivanja da se svrši rat. a taj opet drugoga. Da je bar jedan od njih ostao! Ali ne. Robbieja Hyslopa. Slobodan kao ptica. dok su žabe đipale. Carl i ja okrenuti smo jedan drugome u mračku što se hvata. Sylvestera Goellera. i svi će popadati. ondje je u mraku. on će srušiti slona. a konj janje. sa spužvom u ustima. Kako je lijepo biti živ! Pa strpa rotkvicu u usta. Louisa Pi-rossa. Da je bar jedan od njih ostao! Ali ne. jedan po227 Nešto što je bilo rečeno o tom Kinezu mora da ga je dirnulo u samu dušu. i tako redom dalje. k a t o 1 ič-k o m Bogu. Johnnyja Paula. John-nyja Dunna. Toma Fowlera. cvrkuće u meni pa opet vidim dječake kojima će poslije odletjeti glave ili će im utrobe biti probodene bajunetom — dječake kao Alfieja Betcha. Boba Maloneyja. U ovom posljednjem tijelu kitovu cijeli je svijet postao rana što curi. dok su žabe đipale. a slon čc srušiti kravu. Eddieja Gormana. U svakoj se utrobi razliježe lupanje željeznih potkova. jer kad je opet otvorio usta i počeo taj govor o svojoj majci. Jedva da ga vidim kako pruža ruku u zdjelicu i grabi još jednu rotkvi226 cu. Dječaci sa sjeverne strane i dječaci s južne strane — svi svaljani u gomilu đubreta . Kad ponovo zatrubi truba. on će srušiti slona. Sylvestera Goellera. Vani je sve bilo veoma tiho i mirno — baš kao prije rata. Vani je sve bilo veoma tiho i mirno — baš kao prije rata. a slon će srušiti kravu. John-nyja Dunna. jedan prije drugoga. ja sam opet bio na ulici. i svi će popadati. pa sam se gotovo bojao disati od straha da ga ne prekinem. Louisa Pi-rossa. nije ni jedan! Nije čak ni veliki Lester Reardon. Lestera Reardona. Ali gdje je Eddie Carnie? Gdje je Stanley? Ovo je proljeće koje je Krist opjevao. U ovom posljednjem tijelu kitovu cijeli je svijet postao rana što curi. Nadsvođena komora bestidne tjeskobe zasićene anđeoskim glistama što vise iz upale utrobe jednog neba. morate stajati sami i pomiriti se s tim. Stanley mi šapuće na pragu — nešto o Bogu. Georgieja Mainea. Lestera Reardona.« kaže on. Dječaci sa sjeverne strane i dječaci s južne strane — svi svaljani u gomilu đubreta . Ali gdje je Eddie Carnie? Gdje je Stanley? Ovo je proljeće koje je Krist opjevao. A kad čovjek padne. Eddieja Carneyja. Sjedimo u Clichyju i odavno je prestao rat. U svakoj se utrobi razliježe lupanje željeznih potkova. Kad su se vrata otvorila. i možda je on zbog mraka pomislio na majčinu utrobu i noć što se spušta. »Vražju mater. Kako je lijepo biti živ i slobodan kao ptica! Vrata su otvorena i mogu poći kud mi drago. ma koliko čovjek bio siromašan. a taj opet drugoga. Georgieja Mainea.« govorio je. Harryja Martina. na maloj stepenici ispred kuće gdje smo uvečer jeli kiseli kruh. bilo mi je svega osamnaest godina. a konj janje. cvrkuće u meni pa opet vidim dječake kojima će poslije odletjeti glave ili će im utrobe biti probodene bajunetom — dječake kao Alfieja Betcha. a moj je prijatelj Stanley sjedio do mene. kao da bi da se uvjeri da je još živ i slobodan kao ptica.« Upravo je tada počeo svirati neki gramofon. on će srušiti drugoga. od New Yorka do Nagasakija. Toma Fowlera. Daleko niz ulicu bila je crkva oca Carrolla. u svakom grobu šume šuplje školjke. nije ni jedan! Nije čak ni veliki Lester Reardon. Johnnyja Paula. Ima nekoliko rotkvica u zdjelici i Carl ih žvače u mraku. ma koliko bilo užasno. Nadsvođena komora bestidne tjeskobe zasićene anđeoskim glistama što vise iz upale utrobe jednog neba. Cijela je prošlost zbrisana. Eddieja Carneyja. »Ja nisam htio ići u rat. Kako je lijepo biti živ i slobodan kao ptica! Vrata su otvorena i mogu poći kud mi drago. od New Yorka do Nagasakija. ma koliko čovjek bio siromašan. čuo sam kako je rekao. Robbieja Hyslopa. Boba Maloneyja. i tako redom dalje.« kaže on. »Kako je lijepo biti živ. Kad ponovo zatrubi truba. Ima nekoliko rotkvica u zdjelici i Carl ih žvače u mraku. njenoj utrobi. Kako je lijepo biti živ! Pa strpa rotkvicu u usta. a to je bio valcer iz Vesele udovice. on će srušiti drugoga. a krava će srušiti konja. o tome kako je došao rat i kako je postao slobodan kao ptica. slobodna kao ptica. a to je bio valcer iz Vesele udovice. I sad cijela ulica. jedan po227 .

ali kad je engleska pička otvorila usta i kad sam vidio da joj nedostaju svi prednji zubi. Bio je nalik na kovača koji zamjenjuje pravoga propovjednika. Stojeći u bifeu i gledajući jednu englesku pičku kojoj nedostaju svi prednji zubi. Stanite mirno i gledajte iskupljenje Gospodovo! Samo stanite mirno. Nježna. upravo se bio vratio iz Sofije. Pošto je obrisala ruke. Radila je za veliki BBC i oboljela je od bolesti razmetanja. »tko će sad svjedočiti? Ti. braćo! Samo se umirite! Pokušajte to jednom! Padnite na koljena i pokušajte misliti na NJEGA.« (Gdje. Neka vam ON govori. to mi je veoma drago — Kolosanin broj 3. došlo mi je u sjećanje ono: Ne p 1 j u j na pod! Prolazili smo getom. Išli smo Drugom avenijom. k našoj ucviljenoj sestri. tko će svjedočiti? Jest. držao je knjigu crkvenih pjesama pred sobom i pjevao po notama. gleda tupo u zid pred sobom. Ali imam jedan stih koji mi je veoma drag. Hajde. Ustanimo dok pjevamo pjesmu broj 73: Osovi me. kao što on kaže. Mir i noć koje ne remeti ni jecanje ni šaptanje. Neće više ni travka izrasti. Stanite mirno i gledajte iskupljenje Gospodovo!« . Ona to čini produhovljeno. Pilenje je bilo perfektno. Htio bi da još netko svjedoči. 231 Nisam pogledao pismo cijelu večer. Gospode. nije rekao. a osim toga je on bio slobodan i mogao je raditi šta ga je bila volja u slobodno vrijeme.« grmi kovač. poći svi skupa dolja da bacimo posljednji pogled na dragog sina sestre Blanchard koji je noćas preminuo. Bio je veoma glasan i veoma ozbiljan. tumači on.« Ušli smo unutra i ugledali na podiju čovjeka koji je govorio: »Gospođice Powell. gospođi Blan-chard. tko će sad svjedočiti? Netko kome podrhtava glas: »Vi. a ta je bila da vi sjedite uza me. Baš kao da ju je Gospod upravo pomazao. »U subotu navečer. čovjek na podiju pjevao je glasnije od ostalih i. jer sam mu bio pretpostavljeni. brate Eatone. stekao pravu reputaciju razvratnika i zadobio naklonost javnog mnjenja Sofije. iznenada mi dolazi u sjećanje: Ne pljuj na pod! Dolazi mi kao san: Ne pljuj na pod! Bilo je to u Freddie-jevu bifeu u Rue Pigalle.. osobito onaj iznad propovjedaonice: Ne pljuj na 232 pod! Sestra Powell se zamarala za orguljama: djelovala je čedno i produhovljeno. Najviše se isticao natpis iznad oltara: Ne pljuj na pod! Svi su pjevali crkvenu pjesmu broj 73 u čast novoga tornja. U džepu mi je bilo pismo od jednog šašavog Holanđanina. Kaže da će se povući i započeti opet trijezan život — u Scheveningenu. nečujan lepet krila. Gospode. kao red limenih vojnika koje poruši vjetar. na više tlo! Kao što sam malo prije rekao. hoćeš li ti svjedočiti? Brat Eaton ustaje i svečano kaže: »On me kupio nagradom.) »Jedino što vam mogu zasad reći jest da — nakon odlaska iz zahuktalog bučnog New Yorka mir grada kao što je Scheveningen djeluje kao anestetik. Brat Eaton. Raznio je bio sve poruke i bio slobodan ostatak večeri. Mi smo stajali na višem tlu pa sam lijepo vidio natpise na zidovima.. mada je znao sve riječi napamet. znate da ja ne znam bogzna kako svjedočiti. pripremite jednu pjesmu! Hajde.slije drugoga. Neprestance je trčala u zahod i iz zahoda kroz trepetljikaste zavjese. ja neću oskudijevati« i tako dalje. »imao sam samo jednu želju. BURLESKA SAD DJELUJE MIR SCHEVENINGENA KAO ANESTETIK. kao da ti anđeli pišaju u pivo. ljudi. Uputili smo se bili u Cafć Royal da sjednemo i popijemo na miru koje pivo. pjesmu broj 73. kad sam iznenada opazio u jednom izlogu osvijetljeni križ na kojem je pisalo: »Tko god vjeruje u mene neće umrijeti. Nakon sastanka ćemo se svi svratiti dolje. Smrtonosna doza od koje se nitko ne probudi. onaj šašavi Holanđanin i ja. pogruzena tama. veoma drag. da se samo provodi.« Bio je na provodu u Sofiji i osvojio ondje primadonu Kraljevske opere. braćo. kad sam vidio popravljača tornjeva kako boji novi toranj da nam bude blistav i čist. čovjek u bijeloj svilenoj košulji sa širokim lepršavim rukavima upravo je odžuborio »Zbogom Meksiko!« Rekla je da ne radi bogzna šta.. Pokušajte GA slušati. na sjever. mirno sjedi sklopljenih ruku. molim! Uskoro ćemo. a u isto je vrijeme nastojala da bude dama. Bila je malo pijana. Braćo.« pisao mi je.. Kovač tumači kako je brat Eaton kupljen Kristovom vlastitom dragocjenom krvlju proljevenom na križu. Time je. a čovjek čipkastih prstiju. na usta su mi navrle riječi te drage stare crkvene pjesme: Osovi me.« Amen! Amen! Aleluja! Sestra Powell briše ruke rupčićem. To je 233 Kolosanin1 broj 3. Svijet će se ugasiti kao raketa. on je bio u svojoj tek-ličkoj uniformi. Od vremena do vremena po koji bi čovjek procvilio: »Slavim Boga radi njegove moći da nas spašava i čuva!« Amen! Slava mu budi! Slava mu budi! Aleluja! »Hajde. Trudio se svim silama da između pjesama nagovori ljude da svjedoče. Veoma produhovljeno. to jest na Kalvariji. na više tlo!« Prostorija je bila vrlo tijesna i posvuda su bili natpisi: »Gospod je moj pastir. Ja sam mu dopustio da sjedne i popije pivo sa mnom. Još netko. koji je bio kupljen nagradom.

kade. Oedipus Rex. večeras! Hajde sad. cikloni. bit će svejedno u koliko vam je knjiga ime upisano ovdje dolje.. kur-viši. Sad mir Scheveningena djeluje kao anestetik. Mir Scheveningena djeluje na mene. Ne znam kud je nestao onaj šašavi Holanđanin koji je htio popiti čašu piva. napukli soprani — svi skupa idemo dolje da bacimo posljednji pogled. »Prije nego što pođemo dolje da bacimo posljednji pogled na dragoga sina sestre Blan-chard. Brat Eaton će obići sve sa šeširom u ruci. počeli dan s čednim. UMJERENE CIJENE. Svi skupa idu dolje da boje toranj da im bude čist i blistav. ljudi. reuma-tični. mamice. Minsky.. zastor se diže za najčistiju i najbržu predstavu koja je ikad izvedeaa u zapadnoj hemisferi.. Sad svi skupa idemo dolje da pogledamo dragog mrtvog sina sestre Blanchard. Crkva svetog Marka Bouwerieskog doima se veselo kao žohar. slatkasti. Zastor se diže. Turske kade. Duša mi je na miru. a cimbalon škaklja trticu Lava Tolstoja iz hladnjače. cmizdravi degenerici! Dođiderte vi. Nemojte NJEGA ostavljati da čeka! Dođite k njemu večeras. Posvuda slova kao glazba i slava Bogu radi njegove moći da nas spašava i čuva. kao i u mnogim drugim. slinavci. redom. čau psi. svirači iz Oberammer-gaua.. moje dame i gospodo. moje . guša. onome je izbijeno oko. žučljivi. Mi 1 U ovom tekstu. kakva bih prijatelja imao u Kristu! Kako bilo da bilo. svima onima koji su iznemogli i opterećeni. pleše svaku večer. Približavam se u žutom taksiju Nacionalnom zimskom vrtu. Ovome nedostaje nos. židovski kralj. Cleo pleše svaku večer!! Cleo. ti pogasi svjetla! A vi. nisu još nikad dosad bili prikazani američkoj javnosti. sujedica. na suhu i visoko iznad zemlje.. Kakva prijatelja imamo u Kristu. prišteva. Dragi mrtvi sin sestre Blanchard leži na ledu. Clara Bow izvodi »Parišku ljubav«. Svi stoje mirno da gledaju iskupljenje Gospodovo. pisac namjerno izvrće neka poznata imena i nazive. prsti mu na nogama tjeraju izdanke. Patheove filmske novosti pucketaju kao šupalj orašac. svi skupa — slabo-umnici i degenerici. k sestri Blanchard. crkvena pjesma broj 73 i N e pljuj na pod! Brate Pritcharde. zidovi joj namirisani slatkom metvicom i obojeni tutti frutti. imat ćemo nekoliko veoma lijepih niša za urne. ako se niste oprali krvlju Gospodinovom. sestro Powell.. Sve židovski prijatelji. vodene bolesti. Na Himalaji redovnici ustaju u ponoć pa se mole za sve one koji spavaju. M a-mice.. sad sam na nebu. Svi su kupljeni nagradom. Dođiderte svi do jednoga! Dođiderte vi.. posvuda ušljive crne vlasulje. kojima je nova snižena cijena dolar i devedeset osam centa. MOSNA KONSTRUKCIJA. kade. Iskrivljeni. Dođite večeras! Krist vas traži. Da mi je jedno pivo i jedan sendvič sa šunkom. uvezao ih je specijalno iz Rue de la Paix. ja hoću da se spasim! Penjem se Ijestvama. Za one koji više vole spaljivanje pokojnika. neka se kaže. Shakespeare je imao pravo — predstava je ono što se traži! A sad. koji je sad postao vegetarijanski restoran. (Prev. Stojim iza statista koji stoje iza Z kao zebra. k sestri Blanchard. svim pasjim sinovima koji umiru od ekcema. slinavi Farizeji! Dođite da vam renoviraju utrobu uz manji trošak od cijene prosječnog sprovoda. Svi mi — Kološani. Moritz. potvrdi i potkrijepi da je ulaz sa strane besplatan. Mauzolej osigurava takvo mjesto gdje obitelji i prijatelji mogu ležati jedno do drugoga. Svijet na smotri: St. Episko-palni župnik stoji na crkvenim stepenicama. miljenica bogova. tač-no na minutu. A sad. pupčani i podželučani. Posvuda crni snijeg. nagradom vrijednom jednu dobru cigaru. kade za sjedenje. Hajde. slomljen mu rektum. Bolnice su sve renovirane. moje dame i gospodo. Ljudi. gangrene. Svima onima koji pate. a čis235 toće ni za lijek. združimo se svi pjevajući još jednu pjesmu: Kakva prijatelja imamo u Kristu! Mislim da svi to znamo napamet. Piše: ZABRANJENO PARKIRANJE. POGLEDAJTE OVAJ IZLOG S DOBRO UšCUVANIM JEFTINIM PREDMETIMA! MORA SE ISPRAZNITI! Slava mu budi! Slava mu budi! Aleluja! Sirotinja što nosi krznene kapute. 236 Braća Minsky su u kazališnoj blagajni i sanjare o rijeci Shannon. Ovo je najčistija i najbrža predstava u New Yorku.« Sve je obavljeno kako treba. zastor se diže. za one dijelove anatomije koji se nazivaju. Farizeji. a sestra Powell će obrisati pljuvačku sa zidova. kamo ne mogu prodrijeti ni voda ni vlaga ni plijesan. Pjesma broj 97. evo me! Mamice.) 234 idemo dolje. u snježnobijelom odijelu. nadželučani. Idemo dolje da se osovimo na više tlo.. Slava mu budi! Slava mu budi! Ko-losanin! Kolosanin 3. nježnim i dobrim mislima. svi zajedno: Kakva prijatelja imamo... puzavi i bezumni.. Duh Jacoba Gordina šulja se tundrama natopljenim krvlju. pjesma broj 97. kad se ujutro probude. ulaz sa strane. neugodna daha. da bi ljudi i žene na cijelom svijetu. Ti birani dijelovi. pripremite još jednu pjesmu!« On briše lice. k sestri Blanchard. Dođite prije nego što bude kasno — mi zatvaramo u 7 i 15. produhovljeni. ljepotice u kupaćim kostimima.Čujmo! čujmo! Slava mu budi! Slava mu budi! Slavimo Gospoda! Aleluja! »Sestro Powell. ruske kade. Majko svega što je sveto. Moskowitz škaklja cimbalon. Sve su poruke raznesene. pripremite još jednu pjesmu! Zbogom Meksiko! Idemo dolje. pristup slobodan. Cijeli je planet izokrenut radi bradavica. Us-tanimo svi i zapjevajmo prije nego što svi skupa pođemo dolje.

ili da gledate gore. Pozornica blista kao električna stolica. zastor se diže . Robovi su joj puni ušiju. trom san što se previja u pjeni i mjesečevoj vatri. kao na crkvenom groblju. Izvana je to baš kao Place des Vosges ili Haymarket iii Covent Garden. oči su joj iskre-nute. Cleo. koje su u Ziirichu proizveli Japanci. To jest. slomljenim dječjim kolicima. proplamsaj nafte. pleše na vrhovima svojih lakiranih noktiju. mogu vam staviti cjevčicu u rektum pa možete zamišljati da jedete. limenim kadama. i jajašcima ušiju. Cleo izlazi iz utrobe noći. Noć je hladna i ljudi hodaju u guščjem hodu. čovjek vidi lijep. A zašto? Zato što je Amerika najvelebnija zemlja koju je Bog ikad stvorio. Mozambique. samo što ovi ljudi imaju vjeru — u Burroughsov računski stroj. 0. jer jedu sendviče sa šunkom. u crne dubine. Sjedate na čisti asfalt i puštate da vas paunovi škakljaju po grlu. u svom betonskom odijelu i čarapama sa zlatnim petama. Zamislite sad. trbuh joj napuhan od plina iz odvodnog kanala. Možete birati između dvije mogućnosti — da gledate dolje. ugodan dan i miris kapica dopire iz zaljeva. kraljica. Zastor se diže usred mirisa formaldehida zaslađena Wrigleyjevom gumom za žvakanje okusa zelene metvice. podijelit ćemo izvjestan broj francuskih razglednica od kojih je svaka pojedina zajamčeno originalna. Srednji dio Broadwaya blista od iskričavih reklama. očajni Židovi iz East Sidea sretni su na izlazima za nuždu. Izlazi za nuždu načičkani su trudnicama koje su se napuhale pumpama za bicikl. Ovo je. bogami izgubiti do đavola i vra240 titi se odakle ste i došli. trbuh joj napuhan plinom iz odvodnog kanala. možete se. najbrža i najčistija predstava na svijetu. Rangoon. kaže tako. Svirači iz Oberam-mergaua sviraju negdje drugdje. Možete slušati Manilu ili Honolulu dok se šetate. s izlaza za nuždu. Cleo dolazi. bakrenim kotlovima. židovski kralj. Ujutro će odmagliti u Singapore. Cleo. da je lijep ugodan dan i da miris školjki kapica dopire iz zaljeva. Možete sjediti na električnoj stolici i. Ovo je najbrža i najčistija predstava na svijetu. Svjetlucanje krizoprasa. osovljen na višem tlu. po jadnim židovskim beskućnicima East Sidea koji u svojoj očajnoj neimaštini hodaju u krznenim kaputima prodajući šibice i vrpce za cipele. u muški nužnik gdje je sve higijenski i suho i sentimentalno. Lijep je. Cleo. Gledajući odozgo. Iz utrobe noći diže se stari Brooklynski most. pupak joj se 239 diže u stezljivim heksametrima. zarđalim ključevima za konzerve. Pokušavate sjesti a da ne zgužvate nabor na hlačama. Sad mir Seheveningena djeluje kao anestetik. Duboko u utrobi noći pleše pjesmu iskupljenja. Nema ničega na svijetu što Amerika ne bi uradila za vas. i gledajte iskupljenje Gospodovo! Cleo pleše večeras i svaku večer ove sedmice uz cijenu manju od cijene običnog sprovoda. Minsky glavom. Pleše cijelu hladnu večer uz umjerene cijene. dok su vratari zauzeti štrcanjem i kađenjem. baš kako ga je naslikao Cezanne — s kantama za smeće od valovita lima. sakrivenim u gustim crnim kovrčavim uvojcima onih koji nemaju svojih kupaonica. Iziđete da se prošetate po atlantskom primorju.. moje dame i gospodo. kao vlat žućkaste djeteline. 237 Pod zaštitom tame. iza duodecimalnog sustava i Seabord Air Linea stoji kraljica Tammany Halla. spuštene maternice. toplija od najtoplijeg elektriciteta.. ljubimica Židova. u muški nužnik. Okrepne stanice su otvorene. Zastor se diže za Kolosanina 3. Noć je hladna. od kojih je svaka pojedina zajamčeno originalna. samo što ima džokejski štitnik na sebi. miljenica bogova i kraljica električne stolice. Plesat će svake večeri ove sedmice da pribavi sebi mostove od platine. podželučanih i pupčanih dijelova anatomije čovjeka. Mogu vam staviti led u ledenu vodu ili izvaditi oba bubrega u isto vrijeme. koji dopire iz zaljeva. Niz jarke teče šampanjac.. Možete dobiti sve što želite. Uz svaku razglednicu dat ćemo i po jedan pravi njemački mikroskop ručne izrade. Minsky sanjari u kazališnoj blagajni. Brujanje i cvrčanje od struganja krsnica. dok zastor pada. i gnijezdima ušiju. samo ako zatražite kao čovjek. vratari štrcaju po mrtvim i živim ušima. Jedini miris je miris kapica. Ako vam je čeljust ukočena. o kojem što se manje govori. možete čitati o vlastitom . a ako ne volite ovu zemlju. dopremljena čak iz Rue de la Paix. Svi skupa idemo dolje. čistija od najčistijeg asfalta. ako je lijep. a u ušima vam odjekuje neko kinesko jelo. Bark joj je usidren u jarku. Kraljica pleše na hladnoj žeravici električne stolice. beskrajan krajolik. Stoji bosa. uvene tijelo — ali se hernija ne može izliječiti. po pet u smotku. ugodan dan i svi su radioaparati otvoreni u isti mah. Mogu vam postaviti radio i na guzicu — samo da ih bude više. Zastor se diže za jedan jedini dio anatomije čovjeka. ljudi. Slava joj budi! Slava joj budi! Ja se penjem uz ljestve. ali je kraljica gola. bit će žalosno bar sjetiti se kako banane sa zvjezdicama i prugama plutaju po limenim djelićima nadželučanih. Smrt dolazi na sve četiri. Cleo. to bolje. kraljica i miljenica bogova pleše na azbestnom sjedalu električne stolice.dame i gospodo. s jednom nogom u oblacima. u sunčano svjetlo gdje nada u uskrsnuće leprša iznad zastave sa zvijezdicama i prugama. Dođe starost. a ljubavi žar. Stanite mirno. Kad bude života decembar. uši pune krvi.. ribežima za orašce i djelomično nagrize238 nim keksima brižljivo spremljenim u celofan. Sestra Blanchard sjedi. dok se uključuje struja. samo ako zatražite. na stolici za ljuljanje. Zastor se diže. Čau pse kupaju i namirišavaju za vrhunsku predstavu. Dolje. da stanemo na više tlo. ljudi. Svi ti jadni.

) E pa sad. Neprekidna izvedba od jutra do ponoći. Držala se uvijek kao da je uvrijeđena na njega. ta njegova žena.« Bill Woodruff se pravio da ga to ne smeta. osjećam da sam apsolutno jedinstven. bilo je za čudo kako je ona. To gledanje na kazališni dalekozor razbješ-njavalo je ženu Billa Woodruffa. Pravio se kao da ništa ne zna. o mojoj grotesknoj usamljenosti. Obuzima me golema usamljenost od koje srce puca. da uloži novac u neku drugu curu. O Americi je. Frigidna kučka. osim što je povezana s grotesknosti i pustoši. E pa sad. Samo pustoš bijeloga snijega.. ali 242 je uživala da priđe kojem njegovu prijatelju i kaže mu: »Popipaj mi dupe! Gledaj kako je veliko.smaknuću. je li?« reče joj on. Uvijek je bučno zahtijevala lovu. ženu uz koju sam bio stisnut zacijelo je isto tako nadahnula uzvišena glazba Svetoga Grala. nasuprot kući u kojoj sam se rodio. malo-pomalo. Katkad biste pomislili da se vole. A je li se rodila frigidna ili nije. U toj sam kući sanjario o tome kako ću postati glazbenik. on je počeo raditi prekovremeno da bi mogao staviti na stranu ponešto mita radi kojeg mu se ona frigidna kučka podavala kao nim-fomanka. Ona bi ga bila prisiljavala da joj plaća sve do svoje smrti kad god bi mu dala. Kad bi se smračilo. Tada. pomanjkanjem boja i odsutnosti glazbe.« (Tom jadnom gadu nije nikad palo na pamet da bi mogao naći koju drugu ženu koja bi uživala u samoj jebačini. Vraćam se po Brooklynskom mostu i sjedim u snijegu. ali opet uzvišeno i lijepo. Bill Woodruff bi izvadio svoj kazališni dalekozor pa bismo naizmjence gledali neku ženu s druge strane dvorišta kako se svlači uz podignute zastore.. Mislio je da ona nije za to. međutim. U subotu poslije podne. da mu nije netko nešto došapnuo o njoj. On je bio zaprepašten. Čovjek uvijek tone u san brzim tempom. Još ne vidim kako stojim u Freddiejevu baru u Rue Pigalle. taj Bill Woodruff. pala na um sjajna ideja. Vratila se na svoje mjesto tako tačno da nije mogla bolje. to nije važno. Nikad!) Međutim su prijatelji i susjedi počeli otkrivati da žena Billa Woodruff a nije baš takva hladna žen243 ska kao što se priča. Da je ona bila samo hladna. Sjedeći u snijegu pred svojom rodnom kućom. on je bio nesretan jer ga je ona neprestano odbijala. »Hajde. Ne vidim englesku pičku kojoj nedostaju svi prednji zubi. Za cijelog posljednjeg čina bili smo združeni u nebeskom blaženstvu. Bilo je lijepo i uzvišeno. kao da je to neka sitna mana. Kad je glazba opet zasvirala. Nekako bi sve okrenula na šalu. uključujući i Parsifal a. Upalili smo se obadvoje i bili stisnuti kao par sardina. Tako je bilo od sama početka. ona se vratila. možete gledati svoju sliku koja vas prikazuje kako sjedite na električnoj stolici dok čekate da vas smaknu. Vidio sam tek sićušan djelić pozornice. to nikome nije išlo u glavu. svaki put kad bi joj on dao malo pride. dosadniji od svega što je ikad napisano. s usamljenosti od koje srce puca. Kad je čuo šta se događa. »Svakako. Najbrža. Njemu je to išlo na živce. Ja pripadam orkestru za koji nije još napisana nijedna simfonija. kako sam bio stisnut kao sardina. Karte su bile rasprodane pa sam stajao oko tri reda iza ograde. Za odmora je žena otišla da se prošeta gore--dolje po hodniku. Što se njega tiče.« I tako bi nas ona sve obišla i svaki bi je dohvatio za dupe ne bi li je ugrijao. Kog vraga nije mogla dati vlastitom supružniku malo pičke pride. i za 16 Crno proljeće 241 tih uzvišenih dijelova. tako čista da ste očajni i usamljeni. Počnete od nečega uzvišenog. o mojoj ljubavi za glazbu. . Ali sam slušao glazbu. Da bi mu vratila milo za drago. jadni tikvan. pojavila bi se u negližeu ukrašenu velikim rupama. Jednoga mu je dana. »Ti bi htjela još novaca. što nije teško shvatiti. Ipak. Neki su dijelovi te opere dosadni. Čini se da je spavala sa svima redom. (Nikad nije pomislio. Ali ima dijelova koji su uzvišeni. popipaj je! Hladna je ko led. Wagnerova Parsifal a. Obično je govorio: »Pojebem je otprilike jedanput na mjesec — ako imam sreću!« Govorio je to pred njom. Veseo posao! Poslije bismo svi otišli k Billu Woodruffu i sjedili i pili. Ali je bila i lakoma. sa snijegom. ona je bila frigidna. čak da smo bili i vjenčani. jer je on bio škrt i kradljiv gad. dogodilo mi se nešto što me zbunilo — digao mi se. Sjedeći pred kućom u kojoj sam se rodio. Ona se nije baš zbog toga ljutila. Uvijek je čeznula za nečim što nisu mogli sebi priuštiti. kako bilo da bilo. živo se sjećam te zgode. nije rekao ni riječi. ali je bio i bistar kad je trebalo. uspjela svršavati kao zečica. a usred nje kućica u kojoj sam se rodio. Sve je u pogrešnom ključu. najčistija predstava na svijetu. A sad o Parsifalu — to je tek neznatna zgoda. Ja sam ostao gdje sam bio. I tako. kad smo razbijali lance u prodavaonici doknadnih dijelova kod Billa Woodruffa. bliže Boccacciu nego Danteu. dat ću ti novaca — ali mi najprije moraš dati pičke. Stajao sam jedne večeri na galeriji u Metropoli tenu. to ne bi bilo tako zlo. koju sam već donekle poznavao s gramofonskih ploča. kradljiv gad kakva je trebalo tražiti. Škrt. »Dobro onda. a završite u nekoj uličici drkajući sve u šesnaest. Razbijali smo lance cijelo poslijepodne za pola dolara.« rekao bi. Ne znam zašto. on je bio bistar momak. pitajući se hoće li se vratiti na isto mjesto. Tako brza. ćudan je to bio par. na primjer. gratis. i to samo ako sam istegnuo vrat. ali je u pravom tonu.

pogrebnik. t e knjige čiju genezu se spremam da vam izložim . iako bih htio. malo pod gasom i hladna kao obična. pa izvadi novčanicu iz džepa. Naslovna je strana obično autoportret zvan »Praxus«. zvati Prolegomena nesvjesnome. što je malokad činio. Nebo je zatrpano nanosima nalik na pješčane dine i nema samo jednog nebeskog svoda. A svrha svemu ovome? Da se dokaže ono što još nije dokazano. a Mele zavrtjela glavom i rekla kakva kimovača. ovaj. on guli vanjske slojeve geološke smrtnosti i hvata se uko-štac sa svojim pravim proročanskim Ja. naime.jedne noći. onako izdaleka kako je umjela. Uvezat ćete je u bijelu jareću kožu. koja je zatvorena u va246 ma. nego ih ima na milijune. Spremate se da napišete jednu lijepu knjigu. a mom prijatelju Stan-leyju povjerio njegov ujak. jer ću te ja sad malo zagrijati. neslojevitim područjem polutekućeg karaktera. dohvati bočicu gorušice iz kuhinje.« reče joj. Pa evo. »sad 244 ću ti platiti kao i obično«. bacili bismo dijete u more! Kad je padala kiša. ispupčenim. Kad god bi došlo vrijeme da posjetim Tante Meliju u ludnicu. Kakvog je imalo smisla izliti Meli malo kimovače niz grlo kad je bila tako vraški poremećena da je gutala vlastite izme-tine? Kad je bio sunčan dan. Govorim o onim predmetima koji su mi u početku donosili olakšanje. Registrirano pod 0 kao otrov za štakore. Idući u kupaonicu.. kad bude napisana. jer je svaka riječ apsolutno istinita. da je VELIK UMJETNIK ONAJ KOJI NADVLADA ROMANTIČARA U SEBI. ljudi bi se smijali i plakali kao što se nisu nikad prije smijali ni plakali. A šta mu je to — pitate vi. životopis od kojeg vam navru suze na očj kad ste usred plesne dvorane i najednom shvatite da nitko od ljudi oko vas ne zna kakav ste vi genij. Iz te je knjige ponikla Biblija i Koran i sve svete knjige Istoka. I. majka bi spravila lagan ručak i rekla. međutim. odmah ćete primijetiti da ilustracije imaju neku čudnu hipofiznu primjesu. U toj knjizi ima mnogo stihova koji su vam kolosanski dragi. spojnice U-31. začepi joj usta i ode po remen za oštrenje britve. na kojem je autor prikazan kako stoji na granici srednjeg mozga u trikou. Kad otvorite tu knjigu.. ali bismo uvijek ostavili ponešto ustajalaog piva za jutro. on zaranja pod prag svojih šizofreničkih uzoraka navika. povali je i raširi joj noge.« To je nju uvrijedilo. pa kad bi se Kip slobode 245 pojavio na vidiku. uvijek mogao reći da je ona. povezli bismo se feribotom do Staten Islanda. »radije se svući i svali u krevet. ali se na naslovnoj strani predstavlja kratkovidan da bi dokučio neposrednost plazme sna. »Prekini s tim.« reče joj on. pa bismo se svaki put dobro proveselili. otišli bismo u drugu četvrt i bacili ga u kanal. Na običnoj javi autor pati od normalnog vida. i nad tom istinitom knjigom. jer je u mamurluku najbolja stvar na svijetu čaša ustajalog piva. da joj nije ni najmanje stalo do toga.« reče joj on pa nadoda: »To je dobro. pokušala ispričati svoju uobičajenu priču. U početku je to ono što donosi olakšanje — ta istinita knjiga koju još nitko nije čitao. ta knjiga koju nosite u sebi. kad je ona doperjala. Potiskujući vidljivo Ja. ta knjiga u bijeloj jarećoj koži. sasvim ljudskog oka koje nit trepće nit namiguje. stavljajući bocu između ubrusa: »Mele je uvijek voljela gucnuti malo kimovače. On uvijek nosi naočari s debelim lećama. A sad ću vam reći nešto o tehničkoj strani tih knjiga. »Vjerojatno nisi raspoložena za to. Ta će se knjiga. pošto je tako potrajalo dosta dugo. onako čila. samo ovo. u vrtu koji je pregrađen. rekavši to.« A kad bi došao red na majku da posjeti ludnicu i kad bi rekla Meli: e pa Mele kako ti se svidjela kimovača. zgužva je i turi joj u mindžu. Lijep dan za kanalske štakore koji se natjeravaju po predvorju gornjega svijeta. a do sada se još nitko ni je usudio napisati tu apsolutnu istinu osim vas. luda i da sam joj ja dao kimovaču. naravno. Takav je dan bio blagdan za sve kanalske štakore. ja nisam vidjela nikakve kimovače. I to je sve o Billu Woodruffu.« reče joj. U ono je doba jedno mrtvorođenče donosilo čak po deset dolara. naravno. Te ju je noći. Svatko će je htjeti čitati jer će sadržavati apsolutnu istinu i ništa drugo doli istinu. Sad vrijedi samo amorfna strana njegove prirode. Kako bi se oni smijali i plakali kad bi samo mogli pročitati ono što još niste napisali. da odnese mrtvorođenče na groblje. Sve su te knjige bile napisane na početku svijeta. Vrati se s remenom i izmlati je kao vola u kupusu. »A sad. on ju je sačekao. Odmah ćete zapaziti da je autor zanemario optičku varku u korist postepifiznog pogleda.. u kojoj ćete zapisati sve što vam je pričinilo bol ili radost. kora svakog planeta isklesana je u obliku jednog oka. a slova će biti ispupčena i pozlaćena.« Tada on ustane i sveže je za krevet. »Od ovoga bi ti večeras moralo biti toplo. S pomoću tehnike sna. . To je životopis kojem se vi smijete u snu. a ona se obično kasno vraćala kući. s ispupčenim i pozlaćenim slovima.. dodati da je on laka srca i junački dalje nosio par rogova koje mu je nabila žena Jadwiga. dočekao ju je pitanjem: »Gdje si bila večeras?« Ona mu je. kad sam već počeo razmišljati o tome. jer je morao rano ustajati. živahna.. ja sam. Bit će to vaš životopis bez kritičkih ispravaka. Na početku ste svijeta.. čekao i. A zatim joj namaze gorušicom svježe modrice. Napomenula je.

U ranu večer. moram priznati da je to malo teže rastumačiti. Ptica nije nipošto nečista i ne zna se da je ikad uprljala gnijezdo. sjedinjen sa svojim amepskim Ja. Pošto smo sve ovo izveli načistac. tako da struktura i forma mogu poduprijeti elegantnu vječnost logike. Bude li rata. značenje ptice u njegovoj lijevoj ruci? 247 Pa evo. Netko me pita ne bi li mala sjena na liniji horizonta mogla biti homunkulus? Je li tako? Pitaš li to ti mene. iako se nadovezuje na lakat. Tijelo će odbaciti svoje kožice i čovjekovi organi držat će se ponosno na svjetlu. šarke na kljunu nisu sasvim u redu. Ona se skuplja do sićušnih razmjera. jer su se originalni kuglični ležajevi izgubili dok je letjela preko pustinje Gobi. želio bih da se pripremite da mi postavite jedno pitanje prije nego što registriram ovaj portret pod slovom P kao petunija. onoliko koliko Praxus raste. kao što tvrdi Paulineova doktrina. treba samo zamišljati da leti. brate Eatone. Kad Praxus dopre izvan bljedila tercijarnog mjeseca. VELEGRADSKI MANIJAK ZAMISLITE DA NEMATE NIŠTA UZA SE OSIM SVOJE SUDBINE SJEDITE NA PRAGU MAJČINE UTROBE I UBIJATE VRIJEME — ILI VRIJEME UBIJA VAS. Ali kakvo je. On kaže da bi mogla biti. ne bi li ona mala sjena na liniji horizonta mogla biti homunkulus? Brat Eaton ne zna. Nema više logike. Malo-pomalo gubi zrcalo tjelesnosti. Leži na spoju podlaktice i nadlaktice asimptotski — to jest više kao simbol nego kao tačni ideološki pojam. razočarani. u Sijamu se može vidjeti na novčićima Dvadeset i treće dinastije. u Ijesnim dubinama. svjetina se kreće gusto zbijena. svjedočio prije nego što pođemo dolje da bacimo još jedan pogled na ono drago mrtvo lice? Čujem li ja ovo nekoga da govori ili to škiipi nečija cipela? Čini mi se da čujem kako netko nešto pita. pa čak ni pojas za spašavanje. mada su joj krila zakržljala. ali nije strvinarka. nemaš pravo zato što se jednadžba prenosi zvjezdicom. raste vječno cvijeće što ga šalje brzojav. jer će sve ostalo biti jednako. dorzal-ni otvor kroz koji drži propovijedi prirodi svih stvari. Nijemci su je ovjekovječili u satu s kukavicom. U paničnom bijegu apstraktni se čovjek raspada. A sad. VAN. a znak pokazuje jasno prema neizmjernom. lakat do lakta. u amniono-voj vodi. Strese po jedno pjegasto jaje. perjanice se viju po valovitom nebu. na primjer. U ranu večer. U nadsvođenim komorama ispod rječ-nog korita zlatne šipke. Kad se otrese posljednje iluzije. Stajat će na 49. Registrirano pod slovom A kao alegorijski. kao što primjećujete. nema više jetrene mantike. primjećujete da nije obješeno o lakat. molim vas lijepo. U prvom redu. ad libitum. Jedva da je potrebno isticati da kolobar iznad stožastog predmeta nije kolut. 248 Ti brojevi vode duh natrag. paraleli nenapisane ekloge i nestat će u hladnoj vatri. dragi čitaoče. E pa. kad god treba da se preobrazi. sardina na sardini. neprestano leti preko velikih imaginarnih prostranstava. SJEDITE TU PJEVAJUĆI DOKSOLOGIJU STVARIMA KOJE SU IZVAN VAŠEG DOMETA. Prožet dužnom poniznosti. kad smrt klopara kičmom. jer je to slika velike konjunktivne ljepote koja opsjeda brazgotinasto tkivo malog mozga. lakirani nokti blistaju. kao lik je zadržala svoj tjelesni oblik — ali samo ako se drži u stanju ravnoteže. svakog člana velikog krda tjera usamljenost. Kao vrsta je izumrla. molim vas da opet namjestie iznutricu prema njenu astrološkom značenju. njegovi frižideri. Praxus neće više bacati sjene. Isključivo je ptica selica i. prsa uz prsa. cijeli velegrad ustaje na stražnje noge i ruši vratnice. brate Eatone! Nemaš pravo zato što zakon o uknjiženju prava zaloga ne dopušta ono što se naziva bankrotom. nego posve epistemološki fenomen — to jest fantastikon koji je zauzeo položaj u melankoličnim Saturnovim prstenovima. samo ovo: ptica je posve metafizička — kvarternarni tip roda dodovke i ima sićušan. dopustite mi da dodam da se stožasti predmet u pozadini mora tumačiti jedino kao lijenost. Ovdje. imaš pravo zato što sve što je krivo ima veze s neizvjesnosti. gotovo atrofirana — jer u pseudokata-lepsiji sna ne treba da leti. Bit će novo nebo i nova zemlja. Brojevi u najnižoj udubini odgovaraju stanovitim ninskim znakovima iz kojih je proistekao praktičan izum poznat kao me-tronim. prema zidu sama sebe. Hrani se apsolutnim kad je gladna. Pustinja što blista od tinjca i telefon što glasno zvoni. To ie sjena Praxusova. Neće više biti paranoje. Brate Eatone. veliko kao orah. 249 i u uklanjanju mrtve materije nije dovoljan samo klistir. Ako vam je ovo jasno. Ti brojevi leže u osnovi svekolikog glazbenog skladanja — isto tako neizmjerivo matematski. nego neka vrst spazmodične flegme prouzrokovane olovnim parama užitka. do organskih modaliteta. Ne bi li tko. On diže svoje suhe zidove. pitate vi. on se sve više i više oslobađa svoga zemaljskog lika. ZAUVIJEK VAN Kad počne slatka samrtna galama. čovjek će biti razriješen grijeha. izolirani. kad je svjetina poškropljena elektricitetom. pregradu unutar pregrade. njegovi zidovi koji ne propuštaju zvukove. Krila su joj. svi traže univerzalni ključ za konzerve. . velegrad je najljupkiji. ono što vidiš na liniji horizonta nije ni homunkulus ni cilindar. Ne obična lijenost. ali da i ne mora biti. Njegov život kojim živi u prkos prirodi.Pliva radosno. njegov elektricitet. možemo sad prijeći na nešto drugo — na neobični predmet što visi autoru o laktu lijeve ruke. Zora puca iznad droba. imaš pravo i nemaš pravo.

to se ime širi i postaje ono što je uvijek bilo i što će uvijek biti — B o g. još više bajuneta. Sunce trune od sablasnog sjaja. isto toliko duboko unutri koliko je daleko najdalja zvijezda vani. vrteći se u jarku svoje duboke usamljenosti. Oslobođena lovaca na Boga. Zemlja lišena čovjeka. a pluća mu propadaju. Ne mogu zamisliti Ijupkijeg dana od ovoga. Pri maksimalnoj brzini tijelo joj je lakše od zraka. još više puceta.. čovjek Bog. sam sa svojim snovima i s revolverom pod srcem. Novi ljudi bez očiju. Prekinuvši svoj podzemni život. Iz očajnog usamljenog pomanjkanja ljubavi gradi se posljednje uporište. Sutra će propasti svi svjetski velegradovi. jer im se uvijek mogu zamijeniti dijelovi. kad kičma. jest Bog. samo što dalje. sjedi jedan drugi čovjek. dok sunce trune a čovjek na saonicama svira Pjesmu ljubavi na svojoj pikoli. bilježnici prolaze s nabreklim fasciklima. Nikad nije usamljenost veća nego u gustoj svjetini. Sve note trunu kao staro meso na kukama. izgubljen tražilac što se utaplja u općem identitetu. Ne čujete li ga kako svira? Svira Pjesmu ljubavi vozeći se na saonicama. zemlja se opet čini blaga i ljupka. Vega — nije važno kuda ni kamo. paučinasta citadela Božja stvorena po uzoru na labirint. stoji zabezeknut u brzoj. brzojavlja pjesmu ljubavi kroz sve neurone. Neptun. Svi su se gosti razišli osim kostura sa šeširom na glavi. 254 Gdje je sad onaj što se iz beskrajnih noćnih mora otimao prema svjetlu? Tko je onaj što stoji na površini zemlje. Pokraj čovjeka su pas i kost. Bog. Ljudi koji su imuni na pobune i revolucije. Ali danas se još možete kupati u divnoj Božjoj ljubavnoj lirici. Kroz prozor navire sunce. tvornice što rade dan i noć i izbacuju još više kobasica. Gimnastičke su dvorane otvorene pa čovjek može vidjeti nove ljude. ljudi bez ruku koji diktiraju voštanim valjcima. Zemlja je utroba koja stvara i razara. Posljednji let! Posljednji san o rođenju prije nego što se probuši kesica. jebe se naopako. s praskalicama u dupetu! Polagano i zamišljeno kročimo ulicama. Posljednjih pet minuta! San. ali je ime duboko utisnuto. Jedno se ime duboko utisnulo. usamljeniji od najdublje klisure. Bog što gori kao zvijezda na nebeskom svodu ljudske svijesti: Bog bivola. Ispunjajući sav prostor i sve vrijeme. a iz svake prodavaonice na Broadwayu radio odgovara zvučnikom i gramofonom.siv od sama sebe. Dalje! Dalje! Bilo kamo iz ovoga svijeta! Saturn. napravljene od sulundara i cilindara. nego od Boga. okus. Kako je lijepa zima života kad sunce trune i anđeli lete u nebo. kad je usamljenik velegrada okružen svojim izumima. oči mu pucaju? Vulkaniziran žalošću i patnjom. spava naopako. Pije i jede naopako. Danas je još komorna muzika. slomljen. Revolver je nijem. stvarajući beskrajnu usam253 ljenost. Neizrecivo blaga i ljupka. Bog sobova. njuh. Danas mi još malo Progres i Invencija prave društvo dok se uspinjem na vrh brda. ova zemlja što je izgubila čovjeka. pri maksimalnom tempu nema ničega doli spontanog zapaljenja sna. ovaj posljednji let put neba iz svete citadele! Gledana odozgo. da se ne sjeća više. U krdu što se kreće bešumnim nogama. Vječita seansa sa zvučnicima i brzojavnom trakom. A čovjek nije od zemlje. htio napustiti zemlju. roni pravo u nepoznato. automobilske trube trube svom snagom. Sutra će sva civilizirana stvorenja na zemlji pomrijeti od otrova i čelika. što dalje od zemlje! Ondje gore u plavetnilu. Izgubivši vid. privi256 đenje. noge mu odrezane. još više pereca. nož mu među zubima. podijeljen. Sama u plavetnilu. Zemlja ne poznaje Boga ni milosti ni ljubavi. dok joj praskalice pršte u šupku. ušiju i usta. I pas je usamljen. opip. svećenik se penje na stratište. juri dalje prema Bogu dinamima što predu. anđeoska glista pomjera pameću. sve da sam i najžalosniji čovjek na svijetu. Nikad nije više Bog nego u paničnom bijegu u rano jutro. Novi ljudi koji se neće nikad iscrpsti. u punom procvatu dvadesetog stoljeća. sluh. čovjek koji je bolestan od ljubavi. pojačalom i sistemom veza. Iz ovog posljednjeg utočišta nema izlaza osim put neba. šlic 255 mu puca od erekcije. čovjek je sam sa svojom usamljenosti. kojom smrt klopara. san. glista dobiva krila. kužnoj plimi gornjeg svijeta. . sije sablasno jarko na zelenu lubanju nesretnog zaljubljenika. oslobođena svoga bludnog potomstva. fuga bez kode. ljudi s kugličnim ležajevima u zglobovima i s koturaljkama na nogama. U kavani. pokvaren. još više laudanuma. Neka Bog onda ide. kako se gibaju prema grafikonu i dijagramu. još više koksa. a pas ne zna šta će s kosti. gol. eno ga gdje se vozi na svojim saonicama. Odavde letimo kući obilježavajući čudne eterne kanale. Kakvo veličanstveno povlačenje. Ovaj mi dan sja u srcu tako sablasno jarko da ne bih. Svatko se pretvara da ne zna.. nosa. u bijegu bjesomučnijem od najviće panike. još više oštrih sjekira. Nikad nije više Bog nego u bezbožnoj svjetini. još više automatskih pištolja. Kako je bajno promatrati svijet očima podljevenim krvlju! Kako je blistavo i krvavo kraljevstvo čovjekovo! ČOVJEK! Gle. Kako su vesele i pune ulice! Na vratima jednog podruma stoji Jack Rasparač vitlajući sjekirom. Jedan identitet. Ljudi su izbezumljeni u netom otkrivenoj slobodi. majka svega živog opet se okreće svojom putanjom graziozno i dostojanstveno. oči izbijene.

Bog nam preplavljuje oči sjajnim. vaše spuštene želuce. da opkročujemo najšire rijeke. vrti se u centrifugalnoj pohoti i bjesomučnosti dok ne propišta kroz rupu u središtu sama sebe. u potrazi za svojim repom. kome su oči izbijene. osamljenom pojedincu. Nadraženost koja prerašćuje u pobjedničku agoniju — agoniju smrtnog hropca. o čovjeku bez imena i zemlje. Proučavam vaše izloge pretrpane izumima koji sutra neće više ništa vrijediti. tkivo. To Bog otvara svaku večer glazbu baš kad se vraćamo s posla. Idem da sjednem na gorski vrhunac. spušta se kao plinski balon — nadsvođena komora. tolikom ljubavi da je pored nje najjači dinamo tek komarac što zuji. Villa Seurat. Sutra ćete možda pjevati u raju nad ruševinama vaših velegradova obavijenih dimom. neuki divljak koji je počeo na periferiji. obično najposliie prihvati od sveg srca. S druge strane. U drugoj su skupini oni koji kažu da ih zamara ono što oni nazivaju ozbiljnom stranom mojih djela i koji. kad moja pisana riječ bude prenosila svu suštinu istine i iskrenosti. kad su hrana i seks jedno. Ta pjesma koja nam daje energiju da pljačkamo zemlju i sve ogoljujemo. Želio bih da. Proučavam vas pojedinačno i u čoporu — ka ko smrdite. svi vi! Smrdite kao Bog i njegova pre-milostiva ljubav i mudrost. rebra. otvara radio svaku večer. jednaki pred Zakonom. krv. Clichy. proždrani. izjednačeni s Riječi. Louveciennes. utoreni u njegovim njedrima. vukodlak i dubač svoje duše. i stoga im je teško shvatiti kako jedan te isti čovjek može stvoriti toliko nejednaka djela. kao što sam više-put primijetio. Na temelju mojih mnogobrojnih susreta s čitaocima. A sad se opraštam s vama i s vašom svetom ci-tadelom. koža. okupljeni u blaženstvu i vječnosti. Svi idu prema izlazima. Ponovljena iskustva te vrste nasnala su me napokon da povjeruiem da će. i koji se uvlači sve više i više. da čekam još deset tisuća godina dok se vi budete oti258 mali prema svjetlu. nekima Rolls-Royce. između onoga što . To se ostvaruje s pomoću ljubavi. Proučavam vaša ispijena lica iscrpljena zlopaćenjem. Ovo je velegrad i ovo je glazba. Čini se da je svega nekoliko razboritih glava kadro da izmiri te tobože profivurječne aspekte čovjeka koji se trudi da ne zataji ni jedan dio sebe u svom pisanom djelu. podrum. HENRY MILLER SVIJET SEKSA S engleskoga preveo ZLATKO CRNKOVIC TRILOGIJA Naslov izvornika Henry Miller THE WORLD OF SEX Glavnina mojih čitalaca dijeli se. o čovjeku kojeg poštujem zato šo nema ama baš ništa zajedničko s vama — O SEBI. prema tome. gdje se obrće na stožeru sama sebe izazivajući usijanje koje širi zasljepljujuću poplavu svjetlosti po svim jarcima duše: vrti se tu bezuman i nezasitan. stari je kruh zatvoren u kantama za smeće. samo ovu večer. Proučavam vaše mirovne planove koji će se završiti kišom tanadi. bljezgarije i misticizam. Iz električne centrale odozgo Bog preplavljuje ulicu glazbom. ma koliko žestoka i nepovoljna bila njegova reakcija na pisano djelo. Nekima je od nas dana korica kruha.Gangrena u kojoj melodiju nadjačava vlastiti gnojni smrad. svirao ju je na pikoli dok se vozio ulicom svetoga grada na svojim saonicama. Ova Pjesma ljubavi sad na-vire iz milijuna malih crnih kutija u tačnom kronološkom trenutku. uživaju da žigošu sve takve stranice kao smeće. nestati raskoraka između čovjeka i pisca. upijeni u konačnom uništenju. silnim svjetlom. proučavam krute obrise vaših građevina koje će se sutra raspasti i srušiti u dimu. duh. i one koji su oduševljeni što je taj element u tolikoj mjeri zastupljen. Bog ljudožder! Bog morski pas koji pliva sa svojim nametnicima! Bog. pritulite svjetla. i sad ulazi u samo središte. i srce posve izj edeni. Iz malih crnih kutija beskonačna rijeka romantike u kojoj krokodili plaču. U prvoj skupini ima mnogo onih koji drže da su moje studije i eseji ne samo hvalevrijedni nego i da savršeno odgovaraju njihovu ukusu. u dvije jasno određene skupine: one koji tvrde da ih odbija ili da im se gadi prevelika doza seksa. u velikim la-birintskim spiralama. rekao bih da se antipatije začas rasprše u prisutnosti živog autora. 1/ Crno proljeće 257 Čovjek bez nogu. Svi drže korak. on protrne od zanosa. Ta nam lijepa Pjesma ljubavi daje snagu da gradimo najviše građevine. da prigušite megafone. vaša ravna stopala. Svi se penju na vrh brda. ustanovio sam da me čitalac. Vrtlog! I sve što on usiše odlazi s njim! Neobuzdani. Uskoro ćemo biti s Njim. što nam to drži noge u skladu dok se penjemo na blistavi gorski vrhunac? To je Pjesma ljubavi koju su iz jasala čula tri mudraca s Istoka. tako da je mogu čuti čak i naša mala smeđa braća na Filipinima. nemojmo smetnuti s uma. da porivamo najveće bojne brodove. kad se nađemo oči u oči. Htio bih načas zaboraviti da se vi rojite u svom pišljivom saću. Kad organizam jednom nasluti smrt u blizini. Sutra ćete možda uništiti svijet. Večeras bih htio razmišljati malo na miru i u tišini. Ali večeras bih htio misliti o jednom čovjeku. Ta nam Pjesma daje hrabrosti da jednostavno pritisnemo dugme i odjednom poubijamo milijune ljudi. Penjući se na gorski vrhunac. 1934—1935. Večeras ću razmišljati o tome šta sam ja.

ne samo da je besmislena. Kao brana. Prije nego što sam mogao . čovjek mora željeti da je se oslobodi. što je opsesija moralista. progonio mene otkako znam za sebe. zapažam u vladaniu velikih duhovnih vođa izvanredno poklapanje. gurnuo mi ie u ruke knjigu Seraphita prijatelj koji je bio okulist. više sam nego ikad u nedoumici pred kaljužom misli u koju je zaglibilo vjekovno obrađivanje te teme. Od svega sam toga ja veoma malo znao i shvaćao kad sam se latio pera. razvija se nov tip čovjeka. U idućim godinama ova će »lakrdija« možda biti neslućeni putokaz do prirode autorove unutrašnje borbe. prethodi drugome. Pariz. izgubile su svaku vezu sa stvarnošću osim kad su posrijedi njihove tjelesne potrebe. Ali je želja moćna i neiskorjenjiva. bio sam žrtva snažnih nagona kojima nikako nisam mogao gospodariti. Ta me je tema oduvijek neobično zanimala. život gubi sav smisao. Šta-više. kao što čini većina mislilaca. (Nap. u skladu s našim razvojem i poimanjem. Nije potrebno tajiti činjenicu da se suština problema tiče fenomena polariteta koji malo tko razumije. (Baš kao što klaunove tačke u cirkusu ne samo da smanjuju napetost nego i pripremaju čovjeka za još veću napetost. Malo tko shvaća koliko se Balzac žestoko borio s problemom anđela u čovjeka. U mladosti. Možda vam se čini da autoru Rakove abratnice ne pristaje da izlaže ovakve nazore? Pristaje ako čovjek 7a-dre ispod površine! Ma koliko to djelo bilo debelo namazano seksualnim. S tog djela prešao sam na jednu studiju o onom drugom Balzacovu znamenitom djelu.) Mada sam u toku sama pisanja tek nejasno shvaćao njegovo značenje. kako budisti kažu. umjetnik je opsjednut mišlju da prestvori svijet ne bi li povratio čovjeku nevinost. Stravična djelatnost. pobude i nagone. »grešne« misli i želje. 264 nevinost samo ako ponovo stekne slobodu. U Jarčevoj obratnici upotreba je orjscenosti promišlje-nija i sračunatija. (Između toga da bude svetac i da bude zločinac čovjek nema mnogo šta birati). čak i onda kad. zatim na proučavanje Balzacova života. Taj je isti cilj — sjedinjenje — sadržava u svakom vjerskom stremljenju. Čovjek može uspjeti da potisne ružne. Odnedavno. u grobove koje su sami sebi iskopali. Obelisk Press. političkim i ekonomskim poremećajima znači brkati pojmove. Ja sam odvajkada mislio da ima samo jedan put. mita i metafore. to je doživljaj koji je autor pretočio u riječi. ma 263 koliko bio sporan (za nas). društvenim. najviši cilj koji može postaviti sebi jedan autor. Godine 1935. Lawrence je istakao da postoje dva velika načina života. Seraphita je ostala do dandanas jedan od vrhunaca mojih istraživanja u području misli. gotovo isključivo njegova briga. Intermeco koji se zove »Ze-mlia jebačine« za mene je vrhunac stapanja simbola. U toku raspadanja. koja se podjednako žestoko očituje u radovima akademika. nego je i zališna. Kažem to zato da bih priznao da je taj isti problem. Koliko se god jedna civilizacija razlikovala od druge. 1938. Sama ta neprirodna djelatnost znak je da se bliži smrt. put istine. po mom skromnom mišljenju. Pomalo vjerujem da je on uvijek bio glavna briga svakog pojedinog stvaraoca. U jednom od svojih eseja D. a da nisam ni znao. Seksualni je manje vrijedan. nakon duljeg razdoblja žive stvaralačke djelatnosti. koliko se god zakoni. Možda sam ja. procesa koji može trajati stoljeća i stoljeća. ma koliko postao nuždan. svrha mi je bila potpuno jasna. Mase. podložan je preobrazbi i uistinu se mora preobraziti na drugim razinama. Da bi se oslobodio želje. autora). i mnogo kasnije. Pripisivati tu dilemu. To je nešto više nego knjiga. Težnja da se uklone »odbojni« aspekti egzistencije. To je. Bilo to opće priznato ili ne bilo. oduvijek bio religiozan. religiozni i seksualni. nego problemom oslobađanja sama sebe. političara i pljačkaša. Louisu Lambertu. u pojedinim tipovima ili rasama ljudi. mislilaca. To je bilo dostignuće ravno iskakanju iz vlastite kože. koii ne vodi do spasa nego do prosvijećenosti.jesam i onoga što činim ili kažem. u ponešto različitom obliku. kojima je suđeno da sad pate gore nego ikad. Tijelo je. Prvi. Rezultati ovih izučavanja kristalizirali su se u obliku rasprave koja nosi naslov »Balzac i njegov dvojnik«1. ali su posljedice očito katastrofalne. on zna da čovjek može ponovo zadobiti svoju 1 Objelodanjena prvi put u Max and the White Pla-gocytes. Što se tiče toga sukobljavaju li se i protive li se seksualno i religiozno. prelazi u ono što je suprotno od nje. Proživjeti svoje želje i tako im neprimjetno promijeniti prirodu. Povukle su se. cilj je svakog pojedinca koji teži za napretkom. rekao je on. on služi dvostrukoj svrsi. njegov autor nije bio zaokupljen seksom ni vjerom. Sloboda tu znači smrt automata. potvrdu istine i cjelovitosti koje može pojmiti čak i dijete. naravno. paralizirane su od užasa i strepnje. uvjerenja i idoli razlikovali u pojedinim razdobljima. Tzmeđu riječi i odaziva postoji danas samo neobično slabašno titranje struje. Nastaje nov svijet. učenjaka i u djelima militarista. običaji. odavno 265 prestalo biti hram duha. Tako čovjek umire za svijet — i za Stvoritelja. razriješio se konflikt koji me je mučio. ustvrdio je on. Pravi uzrok leži mnogo dublje. zastire živi plamen koji sve više slabi. kao ljudi koji su pretrpjeli šok od bombardiranja. Dok sam to pisao. H. ja bih ovako odgovorio: svaki element ili aspekt života. možda zbog produbljene spoznaje o strogim zahtjevima medija.

koji je manje važna strana egzistencije. govorimo o nekoj normi — ali ono što je normalno ne objašnjava ništa drugo doli ono što vrijedi. nego da najposlije cijeli svijet mora osjetiti posljedice. Moja su mi istraživanja međutim. Pravi život počinje kad smo sami. i čovjeka koji zna negdje duboko u sebi da se želja za izražavanjem sama sebe ne smije nikad ograničiti na jedan jedini medij. kao i svaki čovjek. kao što znamo. Recimo to ovako — ja sam prvi unio na kartu neke otoke koji će možda poslužiti kao polazne tačke kad se budu otvarale velike linije. Mi smo samo u izvjesnim nepredvidljivim trenucima potpuno ugođeni. za velik broj ljudi i žena. manje-više svjesna. Ja sam. Moje pustolovine nisu ništa prema pustolovinama prosječnog don Juana. događaji i susreti iz davne prošlosti navaliivali su . kod različitih ljudi. ti bi nam nenadani susreti donosili još veće nagrade. Ja znam da slo266 boda znači odgovornost. nego na svaku fazu života. Kod nekolicine su se ta razdoblja izuzetna stvaralaštva podudarala s prekomjernim seksualnim iživljavanjem. Ni odricanje ni iživljavanje ništa ne objašnjavaju. statistički. pomogla da otkrijem koješta što bi jednoga dana moglo uroditi plodom. Okruženi smo morem snaga koje kao da prkose našoj slabašnoj pameti. sam sebi najgori neprijatelj. ostao je samo pisac kakav sam morao biti (Otkrivši svoi put. Početak je to sukoba između pisca koji je nakanio da izvrši dokraja svoj zadatak. Zna da se time ne mijenja samo njegov život. bilo svojim djelom. Ćini se da je relativno nevažno igra li seks veliku ili malu ulogu u nečijem životu. a djelovati gledajući naprijed. ja razmišljam o njemu kao o oblasti koja je tek djelomično istražena.pravo započeti. potpuno napeti i stoga u stanju da primimo znake fortunine naklonosti. kao i sve ostalo. jasno kao u priviđenju. ljekovito za veliku većinu ne daje nam nikakav kriterij za vladanje izuzetnih pojedinaca. Borba. ali što dalje prodiremo. zdravo. govorimo o njima kao o prekretnicama u svom životu. oči u oči s našim neznanim Ja. Poskliznuti se znači survati se u provaliju iz koje nema spasa. morao sam preturiti preko glave svoju »malu smrt«. otkrio sam i svoj glas. U području seksa. Dalji je problem pisati osvrćući se natrag. dakle. ali do tih susreta ne bi nikad došlo da se nismo bili pripremili za njih. Onu prvu godinu ili dvije u Parizu bio sam doslovno skršen. moram paziti kako sanjam i o čemu. onaj dio koji pripada Bogu upinje se da ispuni zahtjeve sudbine koji se ne mogu iznijeti. Snažni vonj seksa koji je prožima zapravo je miris rađanja koji je neugodan ili odvratan samo onima koji nisu uspjeli dokučiti njegovo značenje. Uloga koju seks igra u životu jednog čovjeka veoma je različita. S druge strane. ne čine se nipošto neobične ni izvanredne. To je ono što sam htio da kažem. Borba se vodi na svim Irontovima. Cak i kad sklopim oči. omogućio mi je da umrem za svijet. bilo osobnim primjerom. Pogrešan početak. Nije nemoguće da postoji primjer koji uključuje i najveće ra267 zlike. Kad bismo bili svjesniji svega.) Rakova obratnica je krvava oporuka koja svjedoči o teškim posljedicama moje borbe u utrobi smrti. Isto tako znam kako se lako želja može pretvoriti u čin. Teškoća je u prilagođavanju onoj pustoj ravni na kojoj će se čovjek držati samo vlastitim snagama. bar za mene. uglavnom tajna. To isto vrijedi i za druge aspekte životne snage. recimo. veći dio ostaje. između dužnosti i želje. Jarčeva obratnica tvori prijelaz u svjesniju fazu: od spoznaje sebe do spoznaje svrhe. obzorje se sve više gubi. Za razliku od većine ljudi. Za velegradskog čovjeka moji su pothvati skromni i posve normalni. i možda se nikad neće ni moći upoznati. Moie pustolovine. kad sam mogao predočiti sebi. kao što svi znaju. neprekidna je i nemilosrdna. Neka od najvećih dostignuća koja poznajemo djela su pojedinaca koji su imali siromašan ili nikakav seksualni život. Od tada svi preobražaji koji se zbivaju ispoljavaju se još više u vladanju nego u pisanoj riječi. kao i u drugim područjima. međutim. koji je potrajao deset godina. Kad razmišljam o seksu. Mi možda znamo nešto ili mnogo. Najvažniji i uistinu sudbonosni događaji koji obilježavaju naš put plodovi su šutnje i samoće. znamo iz životopisa izvjesnih umjetnika — prvorazrednih majstora — da ne bi nikad bilo njihovih velebnih djela da oni nisu bili ogrezli u seksu. Bilo je jedno ra7doblje u Parizu. Onaj dio čovjeka koji pripada riječi nastoji izvršiti svoju dužnost. Naši zakoni i običaji odnose se na društveni život. Ja ne mislim da sam neki veliki istraživač na tom polju. Čovjek koji je posve budan zna da je svaka »zgoda« krcata smislom. Ono što se događa kad se sastanemo određeno je našim unutrašnjim monolozima. Mnogo šta pripisujemo slučajnim susretima. Ništa nećemo naučiti dok ne prihvatimo činjenicu da se sam život zasniva na tajni. Seks je. Činilo se da posjedujem moć da se prisjetim svega i bilo č^ea što bi mi palo na pamet: čak i bez moie želje. cijeli sklop moje prošlosti. našao sebe. Ništa nije ostalo od onog pisca kakav sam se nadao da ću biti. Genijalan čovjek kao da uvijek. na umjetnost. jer samo najtanji veo dijeli tada san od jave. naš zajednički život. Ono što je možda normalno. tajanstven i nepoznat. rastrubljuje onu istinu da je svatko sam sebi zakon i da put do ispunjenja vodi preko priznavanja i shvaćanja činjenice da smo svi mi do jednoga jedinstveni. kao umjetnika. neposredno nakon mog preobražaja. ja isto tako znam da sam sam sebi jedini spasilac. U Parizu sam.

svi podjednako važni. bar sad tako mislim. svi su bili. Sve je bilo poznato i prijatno mom prekomjerno istančanom senzoriju. za kratkog odmora.. I. Kad nisam imao pametnijeg posla. planine. bez socijalnih ili psiholoških kompleksa koje bi trebalo uklanjati. da se slikovito izrazim. proniknuo u tajnu koju ona čuva. vidjeti isto onako jasno i proročanski kao što čovjek vidi sazviježđa u vedroj zimskoj noći. Onoga dana kad se voda povukla ukazala se planina. a događaj se zbio u jednom podrumu. Ovisno o godišnjem dobu. na sreću. Iznenada su golubice poletjele razgoneći izmaglicu svojim plamenim perjem. događaji. gradovi. i zvjezdana prašina. moj svijet. preletjevši pogledom glavne naslove. naišao sam na jednu masku nalik na maternicu iz koje je virila. U tim lucidnim trenucima vidio sam sebe kao najusamljenijeg. Ja vjerujem da on još i dan-danas otvara jednu pizdu za drugom ne bi li. jer je sve ovo služilo samo kao podsjetnik. mjesta. Tu sam bio ja. a isto sam tako mogao usred tih vrtoglavih gibanja razabrati nepravilnu putanju koju sam ja bio prešao — kao maglica. bio dio. Rođen prekomjerno civiliziran. nevjerojatno ako hoćete.. Odjednom sam osjetio da se mogu osvrnuti na onaj uistinu golemi čopor ljudi.. vidio sam u okviru sadašnjice svoje potencijalno biće. Bio je tu i seks. poslao bih po večernje novine i. bezumnim pogledom naučenjaka. užarenih kometa čiji su repovi obilježavali nadu. Možda cijeli svemir prošlosti. jezera. osjećao sam se kao kod kuće. kao onaj lik iz starine. za koji smo mislili da će jednoga dana resiti tu čudnu pustopoljinu. kad bi čovjek odigao zalistak. Mogao sam razabrati orbite koje su moji planetarni prijatelji i znanci opisali. komet. Sve je. nije bio ništa drugo doli jedno mitološko čudovište iz kojeg se izlegao svijet. Bilo je oko pet ili šest sati. lakomo gutao mali oglasnik. tako sam okrstio sam sebe. Ne znam zašto. To mitološko čudovište! Da dodam nekoliko uspomena prije nego što ono izgubi oblik i masu.) U tim labirintskim udubinama otkrio sam nebrojene divote . Nas nije toliko zanimalo ono što je ležalo unutri koliko budući biljni dekor.. Ukratko. kako on sam kaže. i napokon. te periode djelomične i totalne pomrčine. ljudi.. isto onako živi i svježi kao nekad. širokih. Taj neobični doživljaj zauzima sad u mom sjećanju mjesto slično onome koje u čovjekovoj podsvijesti zauzima Potop. sunce. to jest ono čega se najviše sjećam od toga doživljaja. rijeke. Mogao sam pouzdano računati na crnu kavu. Ali šta je bio seks? On je. Pokazalo se da je svaki sastanak ili slučajan susret bio pravi događaj. bio moj prvi pravi odgovor na pitanje koje se oglasilo onoga davnog trenutka kad sam prvi put ozbiljno razgledao vaginu. vjera. Bilo je velikih područja magle koja je bila metafizika. Rekao sam ljudi. snovi. Sve je to. nade. Sve je prožimao. Ponajprije. Vidio sam da postoji duboka i trajna veza između mene i svih ostalih ljudskih bića s kojima mi je bilo suđeno — i dano! — 268 da stupim u dodir u ovo ili ono doba. satelit. poput božanstva. bilo je to kao da sam se prenuo iz duboka transa. tipična uterusna atmosfera puna svih babilonskih udobnosti ja269 lovih ljudi. da tako kažem..) Svijet koji sam motrio bio je bez dlaka. bio svugdje. Svi su oni bili tu. društvena ogovaranja. 1 tako dalje. više topla nego hladna. žena i djece koje sam poznavao — i životinja — i vidjeti sve skupa kao cjelinu. glava odrasla čovjeka. kao kirurgu kad nam ruje po toploj ponutrici.. meteor. ali koje nije nestalo u toku stvaranja. za koji sam mislio da je prazan i bez smisla. o . svileni kućni kaput i sve ostale dokoličarske potrebe. pokazala mi se pred očima burna tvorevina koje sam ja. našao sam se u kitovu trbuhu. Prije svega nekoliko godina. nasukan na njenu najvišem vrhu. da potakne maštu i pomagala je da se napuči pusti kraj koji je okruzavao mjesto tajne.. (»Ćaknuti herbotomist«. Pasliku koja se u primjereno vrijeme zgusnuia u obliku jedne nesklapnosti obilježio sam izrazom »čovjek sa željeznom maskom«. bez problema oko kruha i maslaca. Boja u kojoj se kupala moja mrežnica bila je topla i siva. HavanuHavanu. želje.. Gledao sam sve oko sebe hladnim. Mogao sam dodati i — knjige. pice. Sama odsutnost dlaka služila je. mjesec. misli. Klima je bila umjerena. planovi i razočaranja. (Možda se sjećate da sam u Rakovoj obratmei prikazao jednog svog druga koji se nije nikad oporavio od te opsesije. U velikom amfiteatru. Zapažao sam periode opozicije i konjunkcije. plamendh pojaseva.. svaki je odnos zauzimao svoje pravo mjesto. slijedilo nakon katastrofe koja je sad toliko duboko zakopana da se gotovo izgubila iz pamćenja. nego je ostalo dolje noseći svijet (i sama sebe) na svojim leđima. da prozborim o prvoj pičkici koju sam ikad proučio. pao zastor. kad bih ih zazvao. Ja sam od sama početka bio emancipirana ništarija.na moju sviiest toliko snažno i toliko živo da je to bilo gotovo nepodno-sivo Sve što mi se dogodilo dobivalo je značenje. A sad moram prekinuti. Možda je šok koji sam doživio kad sam ugledao tu potpuno razvijenu glavu kako viri iz maternice. prelistavajući neku knjigu s reprodukcijama primitivnih maski. Bilo je to kao da je. sanje. prestala borba. žene i djeca. šume. Bez nesmiljene borbe za opstanak. Imena.. stvorenja iz zraka i stvorenja iz dubina. sve do posmrtnog recitatifa. zauzelo određenu geograt-sku širinu i dužinu. kazališne vijesti i tako dalje.. o godinama drugova u igri. Što je još važnije. Sve što sam dodirivao bilo je ugodno. a u isto vrijeme i najdruštvenijeg čovjeka. u arci koju sam bio sagradio na zapovijed nekog tajanstvenog glasa. ali pokazivao sam neprirodno zanimanje za floru i faunu te uterusne oblasti.

netko tko je jedva nešto više nego ime. toliko anđeoske da nitko od nas nije nikad pomislio da 1 one imaju piće. Spominjem ove rane pokušaje karakteriziranja zato što sam se poslije u životu. naravno. »u svijetu«. postajalo je samo tržište robija. A bilo ih je i koje su krvarile medu nogama. Neke bi činile ono što je bilo zabranjeno ako bismo im dali kakav mali dar ili nekoliko bakrenjaka. Činilo se da odjednoir sve susjede . 0 nekoj drugoj bi se moglo reći da je bila »morfoditka«. nešto što će utjecati na cijeli njegov život. Naš svijet. Činilo se da svi više znaju o čovjekovom svetom emocionalnom životu nego što je bilo opravdano. svijet se oko nas doista rušio. prilagodljiva. starija braća i sestre i susjedi. međutim. njihova sudbina bila drugačija. Hoću da kažem da je logika igrala veću ulogu od iskustva. Morfoditka je bio čudan i užasan izraz koji nitko nije umio jasno odrediti. međutim.) 272 po izvještajima. Pitanje kako ona »stvar« tunkcionira bilo je potisnuto bitnijim pitanjem — zašto? Kad se rodila sposobnost ispitivanja. Naš svijet koji je do tada bio tako prirodan. sudeći 1 Do gađenja. mada su Često bile malo previše istrošene. a neke su opet roditelji zlostavljali. bio je začinjen nekom primjesom koja je čovjeka neobično podsjećala na atmosferu koja je vladala u ranim grčkim filozofskim školama. Što se tiče dječaka. spolni organi izvjesnih malih stvorenja činili su se isto toliko šaroliki kad sad o tome razmišljam. Ondje vani. Cesto bismo nagovorili djevojčice od deset ili dvanaest godina da zauzmu najgrotesknije poze da bi nam pokazale kako piske. pa da tako stoje držeći se izravno za sise — sve dok mornari ne navale na pozornicu. ništa manje od toga. Tako se o nekim djevojčicama govorilo da posjeduju (sakrivene ispod suknjica) takve čudnovate stvarčice kao što su magnolije. Promijenile su se. sve se mijenjalo. sretniji nego što je ikad bio. jao. naime.. Ponešto previjanog šaputanja uvijek je okruživalo taj budući događaj. moglo se zbiti nešto divno. svi. Prije nego što se sve potpuno rasulo. Od tada ništa više nije bilo posve isto: sve se moglo dokazati — i pobiti. bočice kolonjske vode. Neke su bile nesretne. počeo tražiti svoj danak. One spretnije bile su na glasu da mogu ležati na podu i pišati sve do stropa. pošto sam bio svjedok kako su se razvijale neke od tih »nevaljalica«. svakako pojaviti. znali smo. Povremeno je i koji anđeo pao u kal i ostao u njemu. Neki su tvrdili da bestidno svuku svu onu prekrasnu odjeću sa sebe. katkad nešto drugo. Neke su djevojčice već imale prostački rječnik koji pripada tom tajanstenom carstvu. posvuda izloženo. Katkad je podrazumijevao pojam dvospolca. divio tačnosti naših zapažanja. Radije nemoj tražiti da vidiš! — ta je misao prevladavala. U krevetu ili u toploj kupki čovjek je mogao zamišljati da leži s Kraljicom od Sabe ili s varijetskom kraljicom čije mu je prokleto tijelo. zapravo. bilo da se nisu uopće udale. Zelja da se istražuje prostim okom bila je podređena jednoj uzvišenijoj pobudi. kad se pojave na pozornici. ljudska do u srž. da se ondje gdje bi trebalo da bude pica nalazi raskoljeno kopito ili niz bradavica. to jest da su kurve ili djevojčure u začetku. Neke su već objeđivali da se služe svijećama — ili dršcima metli. Da svaka djevojčica ima piću. Bile su. ćovjek se pitao šta li rade te žene. digao je sidro.270 mjestu i ostalim složenijim čimbenicima. Čovjek se nadao da će biti strahovito sretan. Sad mi se ti »događaji« čine kao oni bajoslovni balovi koji prethode revolucijama. i to nagore. Onanija je bila kudikamo zanimljivija. Mnoge od onih koje smo okrstili djevojčurama postale su divna stvorenja. Školovanje je bilo luksuz rezerviran za djecu bogataša. ali je imao i predosjećaj da će se dogoditi neka nezgoda. Moram dodati da je bilo i drugih koje smo smatrali za anđele. oni su odlazili u zanat jedan za drugim. Našim se dojmljivim duhovima ukazivala bezimena fantazmago-rija što je vrvjela od slika koje su bile stvarne. domovi za raspuštene djevojke. Jest. Kad bi se načela ta tema. vesela. da pretresamo tu temu ad nauseanV. koliko i ona čudna bića koja nastavaju maštovite duhove okultista. popravilišta. tako krasan. baršunasti pupoljci i gumeni miševi. Šap-tali su roditelji. Obično je. pobudi koja. neke su oboljele od nekih tajanstvenih bolesti. koje bijahu naslikane kako im suknje lepršaju oko glave. Ništa manje nego žur na kojem će se neko bajno stvorenje. ali bezimene. A zatim je bilo takvih mjesta kao što su kazneni zavodi. Ovdaonda se govorkalo da ta i ta nema uopće piće. razgovor bi postajao prilično mutan i složen. Nešto nije bilo u redu s djevojčicama s kojima smo se nekad igrali. želja da se ustanovi kako ona »stvar« funkcionira. nije bila ništa drugo doli potreba da izvedemo sve načistac. 271 U pubertetu se razvila jedna druga vrst radoznalosti. sam bog zna šta sve ne. nastupila je žalost. naime. (Prev. U to je doba vladalo među nama čudno uvjerenje da su neke naše male drugarice u igri svakako zle. Cak su i anđelčići oprištavili. bolnice za umobolne i tako dalje. do besvijesti. Ta anđeoska stvorenja nisu čak ni piškila. kako sad shvaćam. Govorilo se da često moraju spustiti zastor i pozvati policiju. jer nisu imale veze sa svijetom iskustva u kojemu sve ima svoje ime. Intelekt je već. zarazilo svaku misao. shvatljive. plemenita. opdpljive. Dlake koje su sad počele rasti na svetom Venerinom brežuljku bile su odvratne.. mjesto i datum. Zapravo. bilo da se nisu udale za pravog čovjeka.

Mora svanuti dan kad će postati i te k. ona vječita muka . uvijek bi se nešto ispriječilo i razdvojilo ih. Pa ipak. naravno. A srž. jednom umalo što joj nije dotaknuo ruku. Nitko mu to ne može oduzeti. srce i srž. I djevojka. Polako. A on i ona kao da su mogli samo polagano kružiti oko takvih nezanimljivih predmeta kao što su klavir. Kad se nađe pred pravom ženom. sto vam to biva jasnije. Ukratko. (A šta ako njenim roditeljima padne na pamet aa se presele u neki drugi grad? 1 to se događa. To je realistički tikvan.ako jasno da malo ima onih koji zaslužuju naziv: MUŠKO. To je ona grozna. kako je zabacivala glavu smijući se. Nitko. Baš kad je čovjek na tom stupnju razvoja.neobično zanimaju i najneznatniji čovjekov poslovi. kao što kažu. Sve je to bilo kao neka zlokobna predstava lutaka koju su inscenirali stariji. drugim riječima. Tajnovito i varljivo stvorenje. Biti posve sam . otkako je ona ušla i klimnula glavom nekome iza njega a da njega nije ni vidjela ili ga možda nije prepoznala. On sve prebire jedno za drugim. Nešto kao psihološka vlasulja. da je voli. moglo bi se Veći. najslađa i najgorča tuga koju čovjek može osjetiti. kad je bila potrebna — za što? — još samo jedna riječ. ćak i mjeseci. roditelji su se vladali posve bešćutno gurajući i tiskajući parove oko sebe. crv izjeda jabuku. Budi mu-skoJ Poslije. Posebno su isticali njegove godine. Tako počinje. nesmiljeno. On ide kuci. Ali je ona došla! I on je cijelu božju večer pario oči na njoj.. pred pravim doživljajem. čak i kad se činilo da ih sve tajanstvene.. Možda mu je jedanput za cijele duge večeri dragana odala posve neznatno priznanje. Kao tijelo što se sastoji od milijuna stanica. kako joj je haljina bila pripijena uz vitko tijelo. više sile u sobi guraju jedno prema drugome. pomislite samo! Umalo! Možda će proći više sedmica. čovjek spoznaje da je »biti muško« nešto sasvim drugo..) On se trudi da sve ono učvrsti u sjećanju — kako je bacala naokolo poglede.. Ushićen je. Ulice su prazne. postaje svijet i sve što postoji ili zagonetka koja odgovara tome. A kad pomisliš da čovjek treba samo da obmane sama sebe pa da odgonetne zagonetku! Ali je li to odgonetka/ Nije li to pomalo smiješno? Moralno je samoubojstvo mnogo laJcše. Kako je ona malo znala. da je omutavio. kakav veličanstven pothvat bio približiti joj se. (Ili je bila odviše stidljiva da odgovori na njegov žudni pogled:*) Djevojka koja nikad ne pokazuje svoje prave osjećaje. iako se zapravo ništa nije dogodilo. U toku ovog muškog priiagođavanja stvarnosti čini se da ženski svijet proživljava prizmatičnu deformaciju. kako su htjeli. To je uistinu bio potpun neuspjeh. trenutak za trenutkom. tuga raste i raste. ni nje više nema? Ne. Vrijeme je da se krene. samoća koja prethodi posvećivaju. makar samo kao ideja. stalak za kišobrane i ormar za knjige. da stoji kao ukopan na mjestu gdje je stao čim je ušao u sobu. njemu je prosto da misli o njoj. razgovarali o njemu iz njegovih leđa. Večer bi se završila velikim rukovanjem na sve strane. taj će tip čovjeka svakako ispasti isto toliko smiješan koliko i starac koji se trudi da . taj žur. kako su svi malo znah o oceanskim dubinama osjećaja koji su njega bili obuzeli! Biti zaljubljen.. dobacujući nepristojne napomene i zajedljiva pitanja. ponašali su se kao idioti. Nakon sedmica punih tjeskoba osvanuo bi napokon i željeni dan. Zbog nebrojmh sukoba sa suprotnim spolom nešto što se smatra kao poznavanje sraslo je s njegovom vanjštinom. Žudnja. obnavlja svojih milijun Ja. Način na koji su govorili: »On ima petnaest godina!« neobično je zbunjivao čovjeka svojim primislima. naiđe netko s više iskustva. u himalajskom zrakopraznom prostoru. na svoj užas. Baš kad je sve slutilo na dobro. vrlo važno za patnje i smrt nebrojenih milijuna. Kakav je težak. praktičan tip koji vjeruje da poznaje neku ženu čim je spavao s njom. prije nego što će im se putovi ponovo ukrstiti. udahnuti miris njena daha! Ostali su se kretali naoko slobodni. Jest. U najljepšoj crvenoj jabuci skriva se crv. da razgovara s njom u snu. Da 18 Crno proljeće 273 bude još gore.. pogled. Ne onome što bi trebalo ili moralo biti. mlatarajući rukama kao sumanuti. koji su bili obuzeti snažnim osjećajima. Nema ni traga umoru. uhodili. hrani se sama sobom. kako je govorila (drugima). u posljednji čas. čovjek bi otkrio. Motrili su ga. da je voli izdaleka. n^tko »tko poznaje žene«. to manje nalazite pravih muškaraca. Činilo se da im je suđeno da se samo slučajno tu i tamo sretnu. da je voli do posljednjeg daha. gdje ćete otkriti da ono sto se zove muško tek treba da se rodi. svakoj sumnji i zloj slutnji? Vrlo važno za svijet. tu! Ćak ako je nikad više ne bude vidio. kretnja. ali. Neki su se na rastanku i poljubili. Dok ne ostane ništa osim crva. Om nisu postojali. Sve blijedi osim muka. Nebojše! Oni kojima je nedostajalo hrabrosti da se vladaju tako neusilje-no. spektakl u kojem ćemo mi biti smiješni izvođači kojima će se oni smijati i izrugivati i koje će tjerati da svašta govore i čine. Nitko nije zapazio njihove smućenosti. Stvari su onakve kakve jesu. oni kojima je bilo stalo do nekoga. Držite se uporno te misli pa ćete završiti. smeli su se u toj gužvi. nitko. Nije li to što svaka jabuka ima srž već dovoljno da se suprotstavi svakoj nevjerici. vrlo važno 274 hoće li sve ići k vragu — dok je god ona. Prilagoditi se životu. očešati se o njenu suknju. srž jabuke još životari.

Mi se svi gramzljivo otimam^ za pare. šta sam je. Spavao sam zimskim snom. A snove mi je ispunjavao svjetski problem. Ispre-gnuvši se. Nisam uspio. jedan od iskonskih simbola za vezu među stvarima. baš ni jedne pičke koja bi se razlikovala od drugih. kao što je govorio. Za cijele jedne beskrajne zime spavao sam na dnu duboke jame koju sam bio iskopao za sebe. ili da jecaju ili stenju. kako bih bio sretan da sjedim do prozora neprestano. Njena je jedina želja da može dati sebe. Prcanje! To nije obična razonoda kakva se čini da jest. Većina se muškaraca. Nije trebalo mnogo vremena da se ustanovi da predmete njegove naklonosti nije nipošto obmanjivalo njegovo razmetljivo držanje. On je uvijek izražavao bojizan da čovjek. ljubav. pošto sam se neko vrijeme koprcao. pa ma i u nečisti i đubre tu! Ne. A to se baš i događa. na temelju načina na koji su mu te »jadne žrtve« ugađale i tetošile ga. Majstori toga umijeća gotovo su uvijek prošli strogo duhovno naukovanje. priče o tajanstvenim predstavama. ja sam ubrzo shvatio svoju grešku i. Često se ljudi čude običajima primitivnih naroda. Možda je pička. Vratio sam se na pločnik i pokušao se zakopati u naručaj prave žene. odlučio sam da dadem sebi priliku. mene je uvijek više zanimala osoba koja ju je nosila. iako ih je u postelji mogao nagnati da vrište od užasa. Pička ne živi posebnim. Čini se da je summum bonunf dobit/ nešto za ništa. U to vrijeme nisam ni znao da stanuje u toj kući s druge 277 strane dvorišta. Zar ne kažemo: »Jebi se!« Čudan izraz! Kao da se čovjek može jebati a da nikoga ne jebe. Da sam bar znao. Ukratko. Neki se pitaju kako bi bilo da se upotrebljavaju životinje. a ne samo svo/e tijelo. Inače bi se isto tako moglo govoriti o jebanju zobnice. Sjećam se momka koji je bio moj veseli drug u tom prijelaznom razdoblju. ma koliko smrdjela. On je obično naglo odlazio. Uvidio sam da je taj »svjetski čovjek« za njih obično dijete. ako se zaljubi preko ušiju. pokušao sam živjeti prirodnim životom. ako čovjek s njom dobro postupa. čast.) istakne — ti boga. koliko . položaj. povlačio se brzo kao kukavica. nisam ni sanjao da to njezina silhueta izranja pred mojim očima i mene ispunja najtežim jadima. spremna da dade i svoju dušu. Sjećam se kako je on groteskno obigravao oko žena i kako su one djelovale na mene. dabome. Nije čudo što dobivaju tako |malo za svoje pare. moja ljubavnica i ja. Ni jedan muškarac ni žena ne mogu se pohvaliti da su seksualno zadovoljili koga ako nisu i sami zadovoljni. svejednako. muškarac i žena počinju eksperimentirati. »Pička je pička«. Ništa ne živi posebnim. mogao sam gledati u spavaću sobu one koju sam volio. \ 275 čudno je bilo što se u toku tih pustolovina bezbroj puta dogodilo da su se žene s kojima je on postupao kavalirski zaljubile u mene. Ma koliko da sam se vezao za neku »pičku«. u većini slučajeva. Ako uđete dovoljno duboko i ostanete dovoljno dugo. Ili.) Malo ih je koji su potpuno zadovoljni što znaju sve što se može znati o tome. i u tom osnovnom području općenja prevladava mišljenje da je jebačina nešto što se dobiva. ni jedan jedini put za tih tjeskobnih časova nisam ni pomislio da je ona tu. poštovanje. Ali morate ući s dušom i srcem — i ostaviti stvari vani. o užasnim pothvatima koji se izvode prema čudnim oblicima obreda. Ući u život kroz vaginu nije nimalo gori načm od drugih. čini se da božji čovjek ima prednost pred gladijatorom. kad ima posla s kurvom. Katkad muževi i žene zamijene partnere na jednu noć ili na dulje vrijeme. S dvorišnih prozora stana u kojem smo stanovali. ne trudi čak ni da skine šešir i kaput. Zato je ona. najveća sreća. predrasude i praznovjerice. naći ćete ono što tražite. nakon godina i godina (tako zvanog) normalnog seksualnog života. Sve je međusobno povezano. samostalnim životom. Katkad. a onda bi se počešao po glavi i glasno upitao zar nema ni jedne. ako se ono suprotno 1 Najveće dobro. govorio je on nastojeći prikriti paniku. izaziva nesreću. Nikad se nemoj potpuno predati u ruke nekoj ženi! Stoga je preuzeo brigu da me vodi okolo. kad joj tko iskaže bar malo pažnje. (Pod stvarima mislim — bojazan. Samodisciplina je tajna njihove umješnosti. Pokazat će mi kako se treba prirodno vladati sa ženama.) Kurva to i te kako dobro zna. Odete k mesaru s komadom repa i on vam ga nasitno sasiječe. da se on samo zavarava misleći da »umije sa ženama«. samostalnim životom. izjebao! — zamagljuje se misao da se zauzvrat nešto dobilo. one koju sam se zakleo da ću uvijek voljeti./(Prev. Otisnuvši se prerano. Njih izbace u svijet i natjeraju ih da preuzmu odgovornosti prije nego što su imali prilike da se po-istovete (u nebu misli) s onima koji su se iscrpli noseći se s vječnim problemima. ih da se mirno i očajnički privijaju uz njega. slikovito rečeno.bude mlad. Kurva može biti. Ona je bila udata i imala je jedno dijete. Neki su toliko ludi da traže pisanu pečenku. najplemenitije od svih stvorenja. čak. Bilo je više nego očito. a ne daje. pa čak i za božansku milost. V\lasulja postaje središte pažnje. (Domaće. A ovda-onda čuju se iz usta po kojeg putnika čudne priče. Većina mlađarije nema nikad prilike da uživa u luksuzu dugotrajnog i često jalovog metafizičkog razmatranja. a treba im samo malo sasjec-kanog mesa.

uskoro je pala u zasienak. Bilo je mučno uvjeriti druge da takvo blago postoji. Dugo sam ostao dolie n~ misleći na takve stvari kao što su jelo. Srrind-bere Dostojevski Gorki. zbog ovog ili onog razloga. čak bih se ponekad i zaposlio na nekoliko sati T)o mraka bih se međutim. Tolstoj. pao bih opet u onu duboku jamu. Pošto sam se zavukao u postelju s onom drugom. Moji su prsti prvi put dotakli te njene dlake jedne večeri. U tom procesu izgubio sam nekoliko suvišnih kila. koja je bila njen glavni čar. Kakva li gadna oblika samoubojstva! Ne samo što sam upropaštavao sebe i ljubav koja me je proždirala nego sam upropaštavao sve na što bih naišao. oni su lebdjeli oko mene kao neki oblak. sjetio da otvorim prozor! Bila bi me čula. pa da uzmu zlata koliko im srce želi Naiposliie se pokazalo da je tako teško obznaniti to veliko otkriće da sam sotovo i zaboravio koia ie bila svrha moga povratka u život. Pustio sam glas da sam otputovao na Aljasku. Bijaše to kušnja koja ie priietila da neće nikad prestati. neso su postupali sa mnom kao da sam pomjerio pameću Moji najbolji i najmiliji prijatelji bili su najneosjetljiviji. Sve ie bilo u mojim rukama. da pobjegnem od sama sebe čineći tako. Ona je bila histerična. uvijek vratio u svoju jazbinu Čim bih se našao s niom. Bilo ie razmaka od po pet minuta koji su se toliko mučno otezali da sam mislio da ću poludjeti. Jedino mi je utočište bilo — nisam više mogao birati — da izgubim svoj identitet Drugim riječima. Tu i tamo bih se namjerio na nekog stranca koji me je saslušao suosjećajući sa mnom. Vrijeme se vuklo kako nisam nikad mislio da bi se modo vući. Whitman Fabre FTpvelock Ellis. Ali. To se . kao ektoplazma koja je nastala samim disanjem. oni bi opet bili tu. zamoliti ih da pođu tamo sa mnom. U snošaju su izlazili iz mene. S tom je ženom počeo pravi rat spolova. rojevi njih. Spremna. Kad bih 278 pošao u šetnju. puritanska kučka čija je pica bila skrivena ispod zamršena buća dlaka. Morao sam uništiti svijet čija sam žrtva postao. Bio sam kao luđak koji je naoružan zarđalom sjekirom. T bez smetnii Višeput sam ulovio sebe u tome čak i dok sam bio budan.. u prvim danima našeg udvaranja. kao cvjetna zamka. Maeterlinck. ja sam mislio da izmičem m/o. Ma tko i ma šta postao ia sam ubijao bez smisla i razuma. Njena glazbena nadarenost. neki živi i užasni homunkulus. Nije imala ništa na sebi osim svilene kućne haljine. Sukob između tih embrionalnih Ja utamničenih u mom mjesečar-skom tijelu poprimao je fantastične razmjere. kao da sam bacao smeće u odvodni kanal. Ne samo što sam bio dočekan sumnjom i porugom. A svaki dan — tko bi mi vjerovao? — mehanički sam odlazio da tražim nosao. ali se. njena pizda. vazda čekajući na mene. pohotljiva. Vladao sam se međutim tako kao da sam uistinu nestao Pokazalo se da ie Aljaska dubok rudnik u koii sam se bio zavukao. koji je u svemu nalikovao na krznenu torbu koju Škoti nose sprijeda na suknji. provodio sam žalosne sate i sate razmišljajući o onoj koja mi je bila nedostupna. a zapravo sam se preselio samo nekoliko ulica dalje. pa i onu koja se očainički privijala uza me u snu. svjež /rak. kao jedva vidljivi cepelini u suštini podzemn' Bio sam u društvu takvih vitalnih duhova kao što su Nietzsche Emerson Thoreau. neka neman iz dubine zagospodarila ie mnome. Gotovo! Da sam se bar. Verhaeren Bergson i Herbert Spencer Razumio sam niihov jezik. Tu je bila ona. Ona se bila opružila na radijotoru da se malo ogrije. pa bjesomučno vitla niome lijevo i desno Sve se zbivalo u tupim okovima sna Jesam li ja bio kriv za te pogane postupke? Nisam! Netko. Ono malo metafizičkih shvaćanja koja sam sačuvao isparilo se. Učinak je bio takav kao da sam okupao dušu u turskoj kupelji.da se kamenom dobacim. gotovo nadohvat ruke. dok sam uzalud zazivao njeno ime. obuzeo bi me neki turoban mir. I odazvao sam se svim drhtavim porama svoga bića. bučni i nametljivi kao i uvijek. S njima sam sp osjećao kao kod kuće Nije bilo valjanog razloga zbog koiee bih se uopće popeo pore da udahnem zraka. Dojam koji su takvi susreti ostavljali na mene bio je da smo mi glasnici iz nekog 279 drugog svijeta i da nam je sudbina odredila da stupimo u kratkotrajni dodir samo zato da sačuvamo sićušnu iskru vjere U doba kad sam bio zreo za drugu »ljubavnu vezu« bio sam toliko izubijan i zbunjen da sam lako mogao postati svačiji plijen. morao sam uzeti ono što sam mogao ponijeti rolim rukama i vratiti se na površinu da potražim pomoć. kao neki usamljeni kopač zlata koji nabasa na zaboravljeni zlatni rudnik. Možda bi mi se odazvala. U dubinama sam stupio u dodir sa zemaljskim duhovima Takn sam spoznao da su problemi za koie sam mislio da su u nekoj mutnoj daljini. u njemu se tisuću različitih bića otimalo ne bi li se oslobodili činilo se da se svaka potisnuta pobuda vraća na neki tajanstveni izvor i da se tu uobličava i materijalizira. vazda otvorena. Čovjek koji je pazio na sat bio ie okovan i usta su mu bila začepljena. sunčevo svjetlo i ljudsko društvo. Čim bih otvorio oči. a s njima i kojekave kožne nadra-žaje. ni od sebe ni od nje. Iscrpen. nisam više nikad sastao s njima. postaje nekakvo iskonsko stvorenje. Iznenada sam uronio u svijet glazbe. da me čitava proguta. Nisam daleko pobjegao.

Nipošto ne bi valjalo da je zgrabim odmah. pa onda i šlic. Činilo se da ie nestala ona ljubomora koju je njena majka i nesvjesno probudila u njoj dok je bila kod nas. Ja sam vidio da je ona privlačna sredovječna žena. »Tebi zapravo nije stalo do mene*. bila do pokaže kako je dobro građena. Na trenutke mi se činilo da se baca na mene samo zato da . komotan čovjek koji me je odmah prihvatio kao svoga i s kojim sam se ugodno osjećao. očito. to se ona poslije gore osjećala. Kad smo prvi put zaiedno legli. Začudo. Kuća njene majke bila je kao kutija: sve je bilo na svom mjestu. Kad god bi joj se kućna haljina rastvorila. Ispod treptavog plinskog svjetla držao sam je u naručju i trudio se svim silama da smirim njene uzburkane osjećaje. Toliko se iznenadila da sam pomislio da će iskočiti iz kože. mi smo se od sama početka dobro slagali. ali. Sutradan sam dobio od nje pismo u kojem mi je saopćila da se nada da me neće nikad više vidjeti. S obzirom na to kakva je inače bila cifrasta kučka. svijetlo i veselo. govorila je ona. ma kakav bio izgovor za nj.) Uglavnom. a susjedi prijazni i gostoljubivi. Očito se njih uvije nisu nikad baš voljele. izvanredno popustljiva i. baš kao da joj je boravak pod roditeljskim krovom donio davno priželjkivano oproštenje od grijeha. Kad smo ozakonili naš odnos. I sam je grad bio lijep. to je postala činjenica. Zatim sam je nježno dohvatio za ruku i metnuo je na mog pimpeka. putena. počela je reagirati kao normalni ljudski stvor. Njene mane bile su u mojim očima neznatne. čim uđem. jer je zbog toga naš bračni život postao još mnogo neugodniji. sjurio niz stepenice i pobjegao napolje. nije bila voljna da me pusti da tako naglo odem. Prije podne bismo do neko doba ležali u postelji. uredno.pramenje dlaka među njenim nogama tako jasno ocrtavalo da se gotovo činilo kao da je sakrila cvjetaču pod haljinu. bila je »prirodna«. a u kuhinji — trebalo Je samo da javimo — pržila se u tavi slanina i jaja. Ovaj put sam bio malo taktičniji. Tobože sam slučajno i ovlaš prošao prstima po njenoj haljini. a ponajviše pogrda. naravno. dopustila da joj prođem rukom po nozi i napokon me opkoračila. Počelo je da ne može bolje. Kad god bismo to učinili u po bijela dana. Poslije je u kuhinji izvela preda mnom nekoliko akrobacija koje je bila naučila u internatu. Ostavio sam je u hodniku. taj naš mjedeni mjesec. Ukratko. da kaže sama sebi da takvo ponašanje nije nimalo zazorno. bila mi je već dozlogrdila. nego me je htjela i iskušati Ako popustim njenim mušicama i prohtjevima. zatražila je da ja sve to pokušavam obaviti kroz njenu spava cicu. Kadikad bih je posjetio danju.) Otkopčao sam ogrtač što sam neprimjetnije mogao. Uvijek sam se morao poslužiti izgovorom da sam došao da je slušam kako svira. njena majka i ja. Utekavši se ovoj varci. 281 Nekoliko mjeseci nakon našeg vjenčanja doputovala je njena majka na kraće vrijeme k nama. (Po tome kako je ona govorila o tome. Moj je tast bio priprost. Sustigla me je u hodniku. Pošto je to tisuću puta ponovila. Kćerka joj se dušom i tijelom predala jebanju. Zaprepastila se i zgrozila kad sam je zgrabio za njih. u najmanju ruku. Tako je to išlo nekoliko sedmica dok se nije napokon zaboravila. Mučila me je. veoma postepeno. Uzvratila mi je vatrenim zagrljajima. »Neka vam to bude bračno putovanje«. Ali ni tada se još niie potpuno predala. mada ne osobito bistra. svakako je dala sebi maha. Kad bi doživjela orgazam. na vrhu stepenica. Opet se ona opruzila na radijatoru samo u onoj svilenoj haljini. jedna krletka i dva pozamašna kovčega. (Još nekoliko minuta. nakon nekoliko dana bio sam opet kod nje. još je drhtala. ptice su pomamno pjevale. rekla je ona smijući se. znao sam da moram hiniti ravnodušnost. Zaključio sam da je opet sve u redu ko na Bledu. Takva je bila njena logika. obuzeo bi je osjećaj krivnje. potpuno ljudske i oprostive. što je bila bolja jebačina. cvijeće je bilo u punom cvatu. vesela. dlake su joj se digle. ili sam bar vjerovao da sam joj omogućio. sunce je nadiralo u sobu kroz zatvorene prozore. ukazalo bi se bujno gljivasto raslinje kojim se u potaji ponosila. ukočile i zapucketale kao žica za pranje suda. »Tebi je samo do seksa«. pa ćemo opet biti u njenoj zgodnoj sobici i naslađivati se. pomisilo sam. Kad se boravak njene majke bližio kraju. onda će mi moći i htjeti sve vjerovati. još je bila ošamućena. ispustila ga i briznula u grčevit plač. reklo bi se da time kvari tehniku sviranja na klaviru. 280 i Međutim. Postepeno. morali smo joj obećati da ćemo joj uskoro uzvratiti posjet. svrha je toga akrobatskog mamljenia. izvrsno smo se slagali. Moja je taktika bila toliko uspješna da sam uskoro potajno uživao slušajući ženu kako me moli i nagovara da pođemo na put. što je bilo za žaljenje. ponekad bi je spopao i plač. To je bio vrhunac! Ona je zadrhtala. omogućio sam joj. S majkom je došao jedan pudl. Ja sam bio ushićen pomišlju na odmor. Kad bih sjeo u kut i pozorno je slušao. Kako rekoh. puna razumijevanja. Činilo se da je onaj njen gusti grm pun elektriciteta. Ja sam već bio koješta čuo o njenoj majci. Sviđalo mi se kako pjevuši i zviždi obavljajući kućanske poslove. Ne samo što je bila u smrtnom strahu da ne zanese. Nije mi preostalo ništa drugo nego da dohvatim šešir i kaput i — klisnem. Da bi se to ostvarilo. onda bi pokatkad prekinula sviranje usred neke sonate i pristupila mi sama od sebe. U ovakvu je pristupu bilo potrebno neprekidno ćeretati o glazbi i drugim uzvišenim predmetima dok sam je tobože rastreseno gladio.

Drugim riječima.) Na moje iznenađenje. kad je htjela. ostavljala me s njenom majkom. tobože nevino. Katkad bih ostavio kolica ispred neke stambene zgrade. Ili. Molila me je da priznam da joj majka ne valja. Kad se Alice totalno napila. Počeli smo iz temelja krivo i ništa više nije moglo popraviti naš položaj. sjeli u mraku za vrč piva i šalili se na vlastiti račun. Prema ri iečima moje žene. Neko vrijeme je sve teklo glatko i svi su bili dobre volje. s dječjim kolicima. Dogodilo se. Moram priznati da je imala potpuno pravo što 284 je pazila na svaki moj korak. naravno. sirup za umirenje. zaplakala i rekla da je ja nikad. i ovo i ono. nije ni spomenula majku. Nije nam bilo teško nagovoriti Alice da nam učini uslugu. Cak je i očijukala s nekim majčinim prijateljima. naletio sam pravo na nju. Svakoj prijateljici ili znanici koju je moja žena imala bilo je suđeno da je prevari. Bio je topao. postala je još zavodljivija. (Nisam mislio da će biti šta od svega toga. Odnio sam joj ručnik. Nije potrebno ni spomenuti da je bila izvrsna jebačica. Ona me je držala na oku čak i kad bih povezao dijete u kolicima u šetnju. da je brzo okrenem. Kad smo bili gotovi. Tako smo se grdno zavadili da smo nakanili da se rastanemo. mislim da bi jadnica pomjerila pameću. ali se u škripcu nije moglo mnogo birati.doka?e majci kako je seksualno privlačna kao bilo koja druga žena. U idućem me je dahu zamolila da je otpratim do stana u kojem je stanovala kao podstanarka. i lijeno pregledavao jutarnje novine. Ja. Rekla je da bi htjela porazgovarati samnom. a tada smo se zgrabili. To je zvučalo toliko smiješno iz njenih usta da nisam znao šta da joj odgovorim. Kazala je to tako kao da je posrijedi nešto izvanredno hitno. Tada je. dok sam švrljao glavnom ulicom obližnjega grada. prastaro sredstvo. kako me moli da joj donesem ručnik. čini mi se. kad sam joj svake sedmice nosio alimentaciju. Nakon rastave. Ona će poći svojim putem. a ja svojim. Bojala se sveaa. Alice ie došla jedne sparne ljetne večeri. Pristao sam znajući kakva sam bio hulja prema njoj. o svojoj jadnoj neshvaćenoj ličnosti. Odmah je tu. Ukočila se od straha. Zaista sam ružno postupao s njom. Što smo dulje živjeli zajedno. A pilule nije htjela ni taknuti. a njenu prijateljicu odveo unutra. Nakon nekoliko dana. Bilo je nešto u njoj što je tjeralo čo-Vjcka na najgore postupke. Rekla je da želi ljubav. Zajedno smo otišli. a kosa spuštena i raščupana. Iznenada sam čuo kako me zove. Nije željela dijete. Zapravo je postala toliko bezbrižna da me je od vremena do vremena ostavljala sate i sate. moja je žena bila spremna da je zadavi. nisam pokazao previše oduševljena za taj njen naum. kad je bilo kakvo društvo u kući. Počeo sam toliko živo misliti na nju da su mi ruke zadrhtale. Činilo se da je zaboravila da sam ja oduvijek lijepo gledao njenu majku. Pod utjecajem toploga piva Alice je ubrzo odbacila sve obzire. a sama se skitala po gradu. Mogla je biti dobra striptizeta. te dodao da nema razloga da bude zabrinuta. Tada je počela o svojoj majci. Kad se vratila kući. a 283 ne seks. to je bivalo gore. Ja sam sjedio u salonu. naravno. Sjela mi je u krilo i počela me strastveno ljubiti. Njen ponos i sumnjičavost još su me više podbadali. Odmah je došla i donijela sobom kutije velikih crnih nilula. Čuo sam njenu majku kako se prska u kadi i pjevucka nešto za se na onaj čarobni crnački način koji mi je uvijek palio krv. biti i te kako primamljiva. kako je jadno živjela i kako je nikad nitko nije razumio. otišao bih s kojom njenom prijateljicom da kupim hrane i pića. o tome kako se oduvijek bojala da se jednog dana ne počne ponašati kao ona. usplahirila se jer je ustanovila da je trudna. uključivši tu i njenu 282 majku. gledala ie realno na ?ivot. nikad nisam volio. na ulici. s nekolicinom pohotljivih kavalira koji su uvijek samo čekali na mig njene majke. Sad je mjedeni mjesec bio doista u punom jeku. njena je majka odlučila da se okupa. Ta njena sestrična. Provodio sam mjedeni mjesec s cijelom kućom. pa bih je uz put pritisnuo uz neku ogradu i učinio što bih mogao. obrisao je od glave do pete pa je digao na ruke i odnio u spavaonicu. To je izazvalo u njoj duboku potištenost. Sve troje smo se svukli. kad nas je ostavila same. ostali smo ležati ondje gdje smo se bili svalili — pod stolom. Njene su oči bile crvene i natečene. pa onda s majkom. često bih otišao od kuće. ono što je bilo neizbježno. Gloženje i zanovijetanje su se obnovili i postali odvratno zajedljivi. koja se zvala Alice. ali naprosto nisam mogao drukčije. Morao sam zamoliti ženu da je odvuče. da su njene bojazni neopravdane i tako dalje. sunčan dan i ptice su cvrkutale kao mahnite. Jednog jutra. Iz očaja sam predložio da se obratimo za savjet njenoj sestrični koju sam bio jedanput vidio i koja mi se bila prilično svidjela. bar ne još tada. što sam ja potpuno spremno i učinio. Htjela je da čuje mislim li ja da je ona »neva-Ijalica«. na uglu smo rekli jedno drugome zbogom i pošli svako na svoju stranu. još u pidžami. Uz pilule je trebalo uzimati gorušičine kupke.Kad god bih . Odlučila je da se odmah vratimo kući. govorila je samo o sebi. moja žena postala sumnjičava. Opet je razvezla o sebi. najprije s kćerkom. na sastanak s kojom njenom prijateljicom. Da me nije napokon ulovila bez gaća. i ona je bila »nevaljalica«. Bila je oličenje žalosti i histerije. rekao bih preko noći. silila me je da ioj obećam da je nikad više nećemo vidjeti. Čudno je bilo što je ona mogla.

ali ovaj put suze radosnice. Bit će da je ona znala da se ja kolebam. držeći se nekako nezemaljski. vječito pokazivala sve svoje seksualne draži. Možda je trebalo pregledati kvržicu na njenu bedru ili je možda odviše krupnjala. Ali nije uspjela. Ako sam u rukovanju listom njene noge pokazao dolične osjećaje — ili će biti bolje da kažemo poštovanje? — možda će zadići kućnu haljinu i dopustiti mi da prođem rukom po njenim mesnatim bedrima. dp-pustiti izvjesnu slobodu. Ali. predišući i izjedajući se živi. Sve me je to mučilo i obeshrabrivalo. za ime božje!«) Stajao sam tako nekoliko trenutaka. Najgore je od svega bilo rastajanje. Za jednog od tih dugotrajnih natezanja u predsoblju — posljednjeg! — obuzeli su je tako snažni osjećaji da je najednom zajecala. otresla mrvicu s mog šlica i primijetila da mi se digao. položaj bi se prilično zapleo. naravno u jednom od svojih privlačnih svilenih kimona. Malo je nedo286 stajalo da odjurim do nje i kukakvno pokleknem. Kad god bih se spremao da odem. ona se ponašala kao puritanka. Bilo je još gore zato što je ona obično brzo otpuštala dijete koje sam posebno želio vidjeti. Ja sam želio dijete i želio sam onu njenu dlakavu pizdu kojom mi je vječito mahala pod nosom kao mamcem. Prolazeći pored nekog cvjećara. Bilo je nešto lukavo i zlurado u tim njenim smicalicama. Ponekad bi se dijete iznenada vratilo i zateklo nas usred strastvenog natezanja. ili je pak izlazila nakon kupanja iz kupaonice da otpočine koji trenutak na divanu. ili da se okupa. odgurnuvši me svom snagom. (Dodirni je. koju nisam imao pravog razloga da očekujem od nje. odvagnuti je rukama ili učiniti nekakvu sličnu glupost. Kad bi. samo prestani. Na ulioi sam počeo bježati. na primjer. Promatraču iz prikrajka moglo se činiti da se iznova udvaramo. pomno promatrala što radim i. ako budem zbilja dobar. Veoma je važno bilo držati na umu da treba obzirno postupati. nakon sati i sati ovakva naporna očijukanja. a suze su mi tekle niz obraze. U tih nekoliko časaka proživio sam neopisive muke. užasno zajecala i. iako nije mogla bogzna šta očekivati od mene. bih li joj htio opipati stražnjicu. slušao sam prestravljeno njene divlje i neobuzdane vriskove. Morao sam dobro paziti kako je gledam. neprestano sam ponavljao u sebi: »Nikad više! Nikad više!« Otvorivši vrata. ako želiš. Kad bismo se poljubili na rastanku u predsoblju. Mogli smo pokazati i trunak suosjećanja. da tome nema lijeka. u nekom drugom životu. sve. Mogao sam raditi od nje šta sam htio — samo joj ga nisam smio turnuti. zazvao sam je po imenu. kako je diram. na sreću. Na stoliću je gorjela svjetiljka. Malo-pomalo proučili bismo zajedno cijelo njeno tijelo. Oličenje žalosti i histerije što se grčilo na podu gubilo se iz mog sjećanja. kao da kaže da bi mi mogla. ona će se sama vratiti čim ponovo skupi hrabrosti. ali bi to rekla nekako veselo i ne odviše ravnodušno. Sad je čak išla tako daleko da ga je ponekad i nestašno stisnula napominjući. Kao da mi je htjela reci — pazi da te ne ulovi! Stajala bi uz umivaonik. Ne mogući se maknuti s mjesta. ponovo su mi navrle suze na oči. Mogao sam misliti samo na onu koja me je čekala. a sad je. Radovao sam se što sam stupio u novi život. Odmah sam znao da nešto nije u redu. pitao sam se bih li joj kupio kiticu ljubica. To se bilo dogodilo prije mnogo vjekova. upravo se spremala da se obuče. istražili svaki njegov 285 dio. ali uzdrman do temelja. spustila bi zastor za taj dan. nije više bježala u strahu od mene. da ne može više to podnijeti. nervozno mi četkala kaput. i bit će da je uložila svu svoju volju da me zadrži. napetost je postajala nesnosna. Bila je ipak jedna razlika: kad sam joj se prvi put udvarao. Ispod svjetiljke je virio komad papira. jer sam se još pribojavao da me ne odvuče natrag. Bilo je to nekakvo stanje vječitog primirja. Bilo je baš onako kako sam mislio. Nije bilo odgovora. Radovao sam se što sam našao ženu koju sam uistinu volio. Baš kao što je bila naučila da se služi seksom. Kad sam se približio kući. Dok sam se uspinjao uz ulazne stepenice. Nakon rastave smo se nešto bolje slagali. Kad smo se u predsoblju opraštali. »Pošto-poto naprijed!« I tada strugnuh. čini mi se da se ona svaki put nadala da ću ja ostaviti onu drugu ženu i opet živjeti s njom. Nisam je smio tražiti. Bježao sam. to jest ako stanem na stražnje noge i zamolim je kako treba. a sve se to otezalo u nedogled i u svemu se opažala primjesa njene stvarne ili hinjene čednosti. pa i humora. njoj kao da je tlo izmicalo ispod nogu. neodlučan. iako se suzdržavala. kako joj važem dojke ili teške guzove. »Naprijed!« rekoh u sebi. (»Učinit ću sve. ali učini to kao gospodin!) Ne. Bar smo mogli razgovarati. Čudne li brižnosti. Naravno.došao. . stenjući. nisam smio misliti da mogu postupati s njom kao s kakvom radodajkom samo zato što smo nekad bili muž i žena. naučila je i da se služi djetetom. Stajali bismo zagrljeni beskrajno dugo. pobjegla u sobu i svalila se na pod. Činjenica da smo se još seksualno privlačili samo je povećavala njenu zbunjenost i očaj. kad bih pogriješio i zgrabio je za onaj njen grm bez dužnih priprema. Katkad bi navalila na mene da se operem. Kratko pisamce u kojem mi je javljala da je neće biti nekoliko dana. uvijek se činilo da je spremna na sve. onako razdražljivo kako je umjela.

ali će u svako doba pristati na seks. Ako je on podnio glavni teret. nešto što se. Mogao sam se skameniti. a u njemu samo tamno žensko i svijetlo . jest da je seks u zraku. Kad joj se pusti na volju. On joj može dočarati ljubav. parkovi. On je znao šta nju tjera da putuje u inozemstvo dvaput na godinu. u Parizu. tako reći. Nije. Čini se da je malo koji muškarac sposoban da smatra svoj odnos sa suprotnim spolom kao stvaralačku borbu. politici. Znala je da je on jebe samo radi novca koji je ona trošila na njega. Mogao sam samo tupo buljiti u zid. I vremena napretek da snatriš ako želiš . (Krug. Muškarci i žene su posvuda. sklon je da uspoređuje brak s paklom na zemlji. Možda traži ljubav. Nije bio ravnodušan ni spolno nemoćan.Nikakvih prijekora. oči nam ispale iz duplja. Stoga je Amerikanka često gladna ljubavi i žudi za nečim nedostupnim. Zbog toga se čovjek osjeća dobro. Možda će čak potpuno isključiti ljubav iz svog života bojeći se da ne ispadne romantičan. što se njoj čini dovoljnim. Mogao sam tako sjediti cijelu vječnost. katkad je jedna čestita jebačina sve što je potrebno da se razbije uvjerenje. Na moje veliko čudo. Njemu treba žena ako ni za šta drugo a ono da mu razbistri misli. Samo smo gledali jedno drugome u oči. Spustio sam se u naslonjač stiskajući pisamce koje sam već znao napamet. Kuda god pođeš. svrnuo pogled. zavlači se u zemlju. Kako su oni zbunjeni pravim odnosom između ljubavi i seksa! Francuz se ne bi stidio priznati da se zaljubio u kurvu. Ali ne i u muškarcu! Muškarca obično progone i uznemiruju svakojaki pojmovi o ljubavi. Sere od straha da se ne preda dušom i tijelom. onako prosto-dušan kakav je bio. On će postupati s nekom izvanrednom ženom kao s kurvom. I razgovori! I klupe da odmoriš kosti. 0 takvu se čovjeku katkad govori da je obziran. dobre postelje. Po mom mišljenju. mostovi. Mora uopćavati. uvjeren sam da bismo još bili ondje. Ljubav je. Muškarci su skloni da sve shvaćaju prije oz biljno. Jest. kao da urezuje jednom zasvagda ovaj prizor u sjećanje. Ona je imala muža o kome je govorila da je dobar i pažljiv. Poznavao sam jednu američku opernu pjevačicu u Parizu koja se bila zaljubila u nekog mladog Turčina. toliko sam bio lišen misli. osjeća se opet kao nekad. pobenavio bi zbog ljubavi. Naprosto je zatvarao oči pred istinom. a ne zbog moralnih obzira. ali nikad ne bi mislio o svom položaju onako kao Amerikanac. Dade li joj se bar kakvatakva prilika. a ludo će se zaljubiti u neku glupaču. kao cvijeće. Ili će možda. zapravo. potpuno obamro. vjerojatno vjerovao da je i njoj bilo stalo do njega. Sve što se kaže protiv žene takva čovjeka budi samo sažaljenje. Sve ono što nismo mogli izreći iskazali smo tim pomamnim nijemim pogledima. ali joj se on sviđao. seksu. Oni uvijek gledaju dalje od svog nosa tražeći nešto što je važnije od onoga što im je nadohvat ruke. Stranac dodaje začin jelu koje ona nije nikad prije kušala. vjeri i tako dalje. Prvo što čovjek primjećuje. volje i osjećaja. Skokom u Pariz promijenila se cijela slika. Bio sam. nas dvoje. Ćini se da Amerikance ne razgaljuje promiskuitet kojem se odaju. poput biljke. Ne otvara ih. Amerikanac se. što god učiniš. što je drama svakog čovjeka i najvažnija drama. postaje uistinu nezajažljiva. Kad bismo se sad mogli vratiti na tu istu pozornicu. odigrava iza kulisa. 287 Nismo ni riječi progovorili. on je običan svodnik koji obmanjuje sama sebe. tržnice. nisam ništa osjećao. Iznenada sam osjetio da nisam sam. dobra vina. . ali zajedno. Ako bi pobenavio. umjetnosti. Ona je stajala uokvirena u vratima. sviđalo joj se kako postupa s njom u postelji. kao žrtva sentimentalnosti. Polako sam. Muškarac je uvijek smuće-niji od žene. Mogao bi na kraju izludjeti zbog toga. Bulevari. svijetli kao krijesnica. čista i zdrava jebačina. Za njih se prava drama uvijek zbiva na svjetskoj pozornici. Takav je nagon u nje. Katkad je dovoljna samo jedna dobra. prodre do muškarčeve svijesti tek kad se nađe pred rastavom. Dugo. dugo je to trajalo: šutnja koja je bila rječitija od bilo koje druge šutnje kojoj sam ikad bio svjedok. Pariz je jedno od onih mjesta po kojima Amerikanka tumara kao mačka kad se tjera. Ako 19 Crno proljeće 289 je žena bila ona koja je patila. praviti od toga svjetski problem. žena nudi cijelo svoje biće. Tada je sama od sebe pohrlila do mene i pala mi pred noge. Ne sjećam se da sam se ikad prenuo iz te zanosne predstave. bez obzira na triper. obično se nađeš pokraj neke žene. može tako promišljeno i svjesno emancipirati da zaboravi na sve što mu neka žena može ponuditi osim njena tijela. pak. Ali ne i muškarca! Muškarca obično progone i dužnosti. Ili će možda svaliti krivnju na naš pogrešni privredni sistem. kavane. Kako je čudno slušati Amerikance kad raspravljaju o Francuskinjama! Kao da su sve one potencijalne drolje. stalci s knjigama. ali da nikad nije bio bogzna kakav ljubavnik. kad se pojavi. . Drama združivanja. njemu je bilo doista stalo do nje i on je. Ona će natjerati muškarca da 288 radi kao konj kako bi mogla udovoljiti svojim luckastim prohtjevima. nego tragično. Žene su posvuda. on će tvrditi da ga nije razumjela ili da je bila posve smotana. postupati s kurvom kao s kraljicom. Topi se. Dobra jela. Nekoliko je dugih trenutaka stajala držeći se jednom rukom grčevito za kvaku. njene prikovane uz moje i moje prikovane uz njene.

Mi postajemo sve jaloviji i jaloviji. zabrinjavajući potomak izopačenog soja koji neprekidno potkopava društveno tkivo. Pokušao sam uloviti one bitne trenutke koji su. Među nama ima svakojakih ubojica. Meni se čini da je seks najbolje shvaćen i najbolje izražen u poganskom svijetu. Cijeli naš način života počiva na uzajamnom klanju. pridonosi na kraju našem porazu. bistrim očima svaki sastojak života. čovjek treba da ima na umu da sam ja. Kriv je strah da se ne učini krivo. dabome. padalo na dno ili uzalud kušalo da se dohvati usamljenih. Osobna i bezgranična. gotovo besmisleno reći emocionalnim bogaljima da je izražavanje sama sebe važnije od svega. prema igri. A tko je junak? Prvenstveno onaj tko je savladao strah u sebi. Ne ono što je izrečeno ni kako. strah da se izvrš. Život postoji sada. nego puko izražavanje sama sebe. Čini se da nitko ne vjeruje u snagu ljubavi. onoga što je zdrav-vo. ma šta se u njima dogodilo. izmišljamo naj fantastični ja sredstva uništavanja koja se pokazuju kao bumeranzi. koje je kružilo oko svoje osi. par contrei. neka stvar. naravno. nezdrav stav prema ostalim aspektima života? Teško je. Posvuda bujaju strah. osim možda sebe sama. pustih vrhunaca. U prvom je uzdignut na estetski plan. koje su posve autobiografske. projebi sebi mozak dok još imaš vremena! Za neke ljude seks vodi do svetosti. Suštinska je svrha takva unakazivanja. u kojem se održala samo životinjska razina. prema novcu. Kako čovjek može voditi dobar spolni život ako ima izopačen. prema radu. a kamoli u neko vrhunaravno biće. izazvali velike promjene. Ubojica je. smirivalo se za dugih razdoblja. »Strah ne valja sijati zbog ptica. nebrojene limenke privezane za roditeljske repove . Ako nešto nije u redu s našim stavom prema seksu. u tu jedinu pouzdanu snagu. nego i nema s njim . Čini mi se da vremenski slijed kojim se opisuje jedan događaj za drugim na linearni način lažno oponaša pravi ritam života. klevećemo ili preziremo. bez obzira jesmo li kukavice ili junaci. Njegova je jedina vrlina što je postao jedno sa životom. ujedinjavanja. s jednom nogom u prošlosti. Bojimo se čak i onoga što je dobro. Sve veća šarolikost nastranih zločina rječito svjedoči o toj činjenici. nastoji zaustaviti životni tok.) 291 svakom času.« čini se da nas dan-danas pokreće isključivo strah. u 1 Naprotiv (Prev. kao patološki primjerak. Činjenice i događaji koji tvore lanac nečijeg života tek su polazne tačke na putu otkrivanja sama sebe. Tako se i ja. on ubrzava tok i ritam života. Da bismo život učinili ljepšim. Kad čita moje knjige. prema svemu. moramo gledati novim. Ne zaustavlja. sve što niječe-mo. a za druge je on put u pakao.. seks je kao i sve drugo u životu — neka osoba. neki događaj. Čovjek koji priča o svom životu nije više onaj koji je doživio opisane događaje. poisto-vetiti s ljubavlju. ona vodi oslobođenju od tiranije ega.i ovo ili ono djelo. Sve pred čime zatvaramo oči. ljubav je magnet koji spaja dvije suprotnosti. Mi smo svi u izvjesnom smislu ubojice. Ljubav će se pobrinuti sama za sebe. ja sam višeput odbacio kronološki redoslijed u korist kružnog ili spiralnog oblika izlaganja. to nitko ne pita. Svaki je trenutak zlatan za onoga tko ima oko da ga prepozna kao takva. pa ma bio svijet pun smrti. naoko bez razloga. tu i tamo vraćam u neko doba koje ne samo što je prethodilo opisanome.muško — kakve li divote!) Jest. sve od čega bježimo. 290 zavist i sumnja. neki odnos. u drugom na magični plan. Što treba da ih drži zajedno. sve bespolniji i bespolniji. da se dokuči prava zbilja stvari i događaja. Pripovijedajući o svom životu. on može stupiti u dodir sa svojim bližnjim jedino prolijevajući krv. Čovjek može biti junak na bilo kojem polju. Seks je bezličan i može se. Kukavica. Da bismo se zaštitili. uvijek ga prepoznamo kad se pojavi. Čovjek bi ih najradije nagovorio da pokušaju bilo šta ako to može pridonijeti oslobođenju njihovih ličnosti. onoga što je radosno. Seks može pojačati i produbiti ljubav. Ergo. da slijedim potencijalno biće koje je neprestano skretalo sa svoga puta. a može i razorno djelovati na nju. seks djeluje u zrakopraznu prostoru. Ljubav je drama upotpunjavanja. Iskrivljavanje i izobličavanje ne mogu se izbjeći kad se vlastiti život obnavlja u mislima. jedno sa samim sobom. Ja sam se trudio da ispletem unutarnji uzorak. Kad bismo bar shvatili da život ne nameće nikakvih drugih disciplina osim da ga prihvaćamo bez pogovora. dubljim i boljim. I pobrine se — umirući prirodnom smrću. Nikad nije svijet bio toliko željan sigurnosti i nikad nije život bio toliko ugrožen. . radosti i snage ako mu pogledamo u lice bez predrasuda. ništa. onda nije nešto u redu ni s našim stavom prema kruhu.. Emocionalno onemogućen. bolno i zlo može postati izvor ljepote. dok pišem. Nemojmo govoriti o ostacima ljubavi! Svake ih nedjelje možete vidjeti na šetalištu kako se vuku za parovima . U našem svijetu. Sve ovisi o čovjekovu gledištu. Nebrojeno nam je puta rečeno da nema ničega što bi samo po sebi bilo zlo ili krivo. Život teče dalje. Nitko ne vjeruje u susjeda ni u sebe. ali se ne mora. Ono što se čini ružno. Pošto je prestao sumnjati i ispitivati. . divnijim. a u trećem na duhovni plan. Što se toga tiče. u svijetu primitivnih naroda i u vjerskom svijetu. Smrt slavi pobjedu samo ako je u službi života. Onaj tip koji pronalazi put do električne stolice tek je preteča užasnog mnoštva koje se neprestano povećava.

obesluabrili bismo se jer bismo otkrili da povije293 sno nije ni stvarno autentično. Ćak i da sam ih izgubio. 1 Dieux est le grand solitaire qui ne parle qu'aux solitaires et qui ne fait participer a sa puissance. živjeti bez seksa.nikakve veze. Krećemo se bez misli pored panorame koia se mijenja kao kaleidoskop. dakako. Osjetio sam snagu Rubensa koji je tada bio u najboljim godinama. Iznenadno vraćanje. Katkad iskočimo iz tračnica. Plan toga djela bio sam odavno zacrtao. sličnima sebi ili različitima od sebe. I dalje kucamo na vrata . Svatko piše vlastitu povijest svjetskih događaja. Sve što sam napisao prije Jarčeve obratnice bilo je. kako sad gledam na to. Najednom ona nije više ista. Shvaćao sam da je važno (kriva riječ) da ga ispovije-dim — sebi i drugima. Prikazati neku nezgodu zbog koje nam je srce pucalo priređuje nam isto tako veselje kao i dobra stolica — ili put na mjesec. Evo šta hoću da kažem: ja sam naučio živjeti sa samim sobom. T. (Prev. u razdoblju strahovite tjeskobe. Ali kako se svijet može promijeniti u tren oka? To smo svi đoživljeli. a sa felici-te. Neki iskoriste više života za svog boravka ovdje dolje. ja neprestano nastojim dočarati čitaocu kako sve prožima ono mračno. oni imaju isti raison d'etre1* kao i sve što je izmišljeno. I zavolio sam takav život. njegovu vječnu usamljenost. ili što će se dogoditi. tajanstveno područje izvan kojeg se ne može ništa dogoditi. Malo se koji probije do središta labirinta. događaje. Pa zar je toliko strašno voditi život bez knjiga i bez pisanja knjiga. a on stoji iza nje. neprohodna prašuma. mnogo godina — veći dio u glavi. dok se vučemo dalje. Čovjek katkad prevali najveće putove a da se i ne makne s mjesta.1 Mi idemo svojim putem zamišljajući da ie svijet takav i takav. samo pokušaj da se otisnem. Nitko ne ide prečacem kroz život. Do sada je objavljeno sve osim posljednjeg sveska. Neki pojedinci prožive za nekoliko minuta ono što je neki obični smrtnik proživljavao cio život. kao i sama povijest. Još kad sam prvi put počeo pisati. pa ipak nismo zbog toga nimalo bliže istini. en quelque maniere. a ne činjenice. zbrkani i zagonetni. Ništa što se dogodilo. Katkad zalutamo ili se dignemo u zrak i izgubimo se kao pljeva. S biografskim je zapisima manje-više isto tako. šašav monolog. to ne bi ništa smetalo: sve što sam doživio ostalo mi je utisnuto u pam«ti. odnose. mišljenju. que ceux qui participent. silno probijanje leda. A što se tiče kronologije. nije više toliko važno da bi nas tištalo. Uostalom. Mene jedino zanima ta emanacija neznanoga u kojoj se vodi prava borba. uzroka i događaja. to još ne znam. Naslutio sam da se u njemu zbio neki silan događaj koji je Rubens slikar pokušao ovjekovječiti na ovoj slici bračne sreće. umjetnost pripovijedanja samo je drugi oblik općenja. Tako se prošlost poništava. na sreću. da je prošlost. čak i trice. U tom razdoblju naukovanja događaji su se gomilali takvom brzinom i u tolikom broju da je književnik u meni bio posve potisnut. Drugim riječima.) 292 Nikad se ne može dokučiti šta se zbiva od trenutka do trenutka u nečijem životu. (Prijevod: Bog je velik usamljenik koji govori samo usamljenicima i koji dijeli svoju moć. nisu nikad bili objelodanjeni. Pa zašto onda da bilo šta pričamo? Zašto da nastavljamo? Zato što je to užitak koji nas ništa ne stoji. Sve se promiienilo. ali njihovo raščlanjivanje ne vodi nikamo. Nikad neću zaboraviti osjećaj koji je ta slika izazvala u meni. sagesse. sjećanje koje iskrsne kao stijena u magli — i sama njihova trenutnost osuđuje svako dalje umovanje. Oduvijek sam želio napisati samo jednu knjigu. Nijedan čovjek ne može nikako ispričati cijelu priču. Proživljavajući to nebrojeno puta.) . uspio sam samo učiniti nekoliko jalovih pokušaja koji. nosimo sa sobom mrtve slike živih trenutaka iz prošlosti. osjetio sam samopouzdanje koje je njegova veoma mlada i veoma ljupka družica probudila u njemu. . zapisi ostaju. 1 Razlog postojanja (Prev. Kad bismo mogli usporediti opise. Znao sam da nije samo moj život zanimljiv (slaba riječ). Neki bujaju kao gljive dok drugi zaglibe i beznadno se koprcaju. Tko zna? Po mom. ma koliko ograničen djelić života odabrao da prikaže. Bacio sam dug i dubok pogled u svijet zadovoljstva. osobna ili zajednička. nejasno. dugo uzgredno skretanje. nego i svačiji ako se čovjek potrudi da se zadubi u njega. svoju mudrost i svoje blaženstvo samo s onima koji dijele. Izići pred minotaura i ubiti ga znači biti ubijen. Za svih svojih lutanja uspio sam nekako sačuvati te bilješke. bez ljudskog društva? čak i pisac to može ako zna živjeti sa_sa-mim sobom. (Leon Bloy). Do onog dana kad sretnemo — nju. Jednom sam vidio Rubensov autoportret iz doba kad se oženio svojom mladom ženom. To sam jedno i jedino svoje djelo pisao mnogo. Oboje su na slici. Varke. Zbunjeni će se čitalac možda upitati nisu li ti osvrti plodovi hira. Ali usprkos — ili možda zbog — moje ozbiljnosti. moje upornosti i revnosti. Naša krivudanja tvore labirint koji se može kojekako protumačiti. Opisujući činjenice. . pokušaj da započnem svoju dugo odgađanu »ispovijed«. zastranjenje. bio sam svjestan toga na što sad ciljam. uvidio sam da se tu ističu trenuci. ali nekako neodređeno. a son eternelle solitude«. Često ne stanemo na stanicama koje su ubilježene u voznom redu. a i budućnost. Trenuci i mjesta i često pogledi — izvjesni nezaboravni izrazi koje ljudsko lice zabilježi samo jedanput ili dvaput u životu. ona sjedi. Kako će se posljednja građevina oblikovati. na neki način.

Tako nas možda goli opis tjelesnog zagrljaja može prenijeti u stanje koje nadilazi erotsko. bila je svakodnevna pojava. nema nade ni da ćemo se naći. to jest društvo. U Renesansi je došlo do izljeva supergenija. simbolizira emocionalni vakuum u kojem se počinjaiu ubojstva. ne može to spriječiti. da bludniče sa životinjama i drve-ćem i sa samim elementima. kad sam pogledao čovjeka koji je stajao do mene u pisoaru. čovjek sluti da bi se mogao svući i sjesti . U neprekidnom ratovanju koje je cvjetalo umorstvo je bilo lozinka dana. Nije važno kojim putem idemo. Osamljen i ošamućen. krajnji proizvod doba strojeva. Kad bismo prestali misliti na neprekidnu djelatnost koja ispunja zemlju i nebesa oko nas. čovjeka vrijeđa nepotrebna smrt — čak i smrt budale. preokret u erotici. prošli kičmom hladni srsi. izlio. Put do neba vodi kroz pakao. Potkraj engleske Renesanse ova je tema bila oštro izražena u izvanrednoj tragediji Johna Forda »Šteta Sto je kurva«. Kad god pokušam zazvati u mislima doba u kojem je život doista bujao. »Za pjesnika. Kad čovjek promatra portrete velikana Renesanse. nije bilo drugog razdoblja u kojem je smrt bila toliko obična. naravno. Vrenje koje je u Srednjem vijeku bilo djelomično kanalizirano (javnim vjerskim životom) provalilo je kao kozice. ona i svi oni koji stoje na putu ubojici brišu se iz života. dok se god uistinu ne izgubimo. njegova je uloga. piše vlastitu pjesmu o zanosu koju potpisuje kao »Smrt«. Zašto se mi toliko obuzdavamo? Zašto ne popustimo u svim pravcima? Je li to od straha da se ne izgubimo? Ali. A s njom. Evropa. On je ostao neizbrisiv u mom sjećanju. Na kormilu je čovjek koji dalekosežno računa. obogotvoreni robot. bismo li se u bilo čemu su-sprezali? Bogovi iz starine silazili su na zemlju da se izmiješaju s ljudima. kažu. to vjekovno razbojižte. ako je ganut. Tsto tako znam da je koješta što sam zabilježio riječima istinito i neizbrisivo. i otrovni bodež. 296 I Pogotovo u velegradovima. Danas je pojedinac uglavnom izumro. Rezultat? Prvo i prvo. Danas se cijeli narodi istjeruju iz njihovih domova i uništavaju a da svijet. Seks i smrt: primijetio sam kako ih često povezujem. Pojedinac je pomabnitao. da bismo do kraja stupili u svijet. Zagrebi duboko.« Katkad sam život preuzima 295 stvar u svoje ruke. Rodo-skrvnilačka ljubav. Često su mi. a život toliko pun i bogat. Čovjek djeluje kao zubac na kotaču stroja kojim više ne upravlja. Danas imamo dosta robota. Amoralno? Kakve li šuplje riječi? Čovjekov se duh. pa će se odazvati i najjadniji stvor. Već je i sad izraz na američkom licu nastran. suviše neizrecivo — da to ne izvršimo. pomislim na Srednji vijek. činit će se kao neka luka mira. Blud bez smetnji. a one brzo popuštaju. Kad se bijeli američki ubojica osovi na stražnje noge i počne rigati i derati. nego u noćnu tamu strasti. Drugo i drugo. Mene neće ni najmanje iznenaditi ništa od onoga što će se dogoditi u ovih idućih nekoliko godina. ništa nam neće biti toliko fantastično i pakleno — jednom riječju. siguran u tapeciranoj tvrđavi svoje limuzine.294 Ne poznajem njegov život pa ne znam je li živio s njom sretno do kraja života ili nije. Danas nas patnje milijuna ljudi ne mogu toliko potresti koliko požar jednog zoološkog vrta. Revac kojim se služi gangster. Tri stoljeća Evropom je harala »crna smrt«. Kakva li kontrasta Fordovoj drami u kojoj zabunom probadaju nožem jednu naivčinu! Dojam koji izaziva to slučajno umorstvo snažniji je od dojma koji proizvode ostala ubijanja razasuta po drami. bismo li se ikad predali mislima o smrti? Kad bismo do kraja shvatili da se ta grozničava djelatnost neprekidno i nesmiljeno nastavlja i nakon smrti. Po svemu sudeći. Katkad je iznošenje neke sitne seksualne zgode i te kako vrijedno. strahoviti vjerski žar. krajnji zanos ne vodi na Božje danje svjetlo. Tu renesansni pojedinac ispušta svoj posljednji dah. nabijeno neslućenim značenjem. može izazvati u nama iluziju da smo skriveni pogledu onoga koji sve vidi. Muškarci i žene jurišali su na nebo sa svim svojim seksualnim aparatom. čudovišta koja su izlegle Crkva i Država. pred vazda prisutnom slikom smrti. Mi pripadamo svijetu i. Žrtva nije više jedina meta. što se poslije dogodilo meni ili »njoj«. nikad nije posve ugašena. Kad god uđem u salon nekog velikog kina — jednog od malo mjesta u velegradu gdje čovjek može naći mir i osamu — srva me činjenica što nema nikakve veze između atmosfere u tim luksuznim utočištima i mentaliteta onih koji su ih teškom mukom sagradili. u našoj Zapadnoj povijesti. Čudna su mjesta ta podzemna utočišta. ne može da ne bude impresioniran zluradošću koja se ogleda na tim licima. njegov je zadatak da uništi ono što se ne može samo uništiti. moramo se najprije izgubiti u njemu. Hladna vatra seksa gori u nama kao sunce. Nikad. Mene zanima jedino taj trenutak koji me je tako ganuo i nadahnuo. nije osobito važno. Svijet je paraliziran od straha i užasa. samo ako ne kročimo oprezno. osobito na visokim položajima. pa ma i samo za nekoliko napetih trenutaka. Za mene nije važno šta se dogodilo nakon toga određenog trenutka. Kad brane popuste.

) Bilo je. Gledam ih kao masu pokusnih kunića. Ako je slučajno naišao neki agent. Čita neko vrijeme. sve u svemu. ali su oni i njihovi potomci već obilježeni kao žrtveni pioni u jednom beznačajnom eksperimentu. Ne mogu zamisliti ništa takvo u Pedeset i drugoj ulici. Možda nemam pravo. Čovjeku je jedini prijatelj plijen! Novac! Novac na bacanje! Novac znači moć. morat će izrasti iz novih izdanaka.. Često sam zamišljao takav prizor. Oni bi čak mogli nazvati neki lokal i »Gorući kurac«. a ako joj udari u glavu. onda sjekirom po glavi. da ne bi bilo nikakvih smetnji. Patronne'1 te je još možda milo pogledala kad te je vodila u sobu . ali se tu ne biste osjećali neugodno. činilo nekako prirodno i zdravo. usred gorućih zublji. smeđih polucilindara i stolova s pločama od oniksa. Možda je bilo i razbojnika i prodavača droga. na Rue du Faubourg Montmartre. a na ulicama i u kavanama bilo je kurvi kao pljeve. Roba se smije pregledati i opipati prije nego što se kupi. Ergo. Vozeći se podzemnom željeznicom po New Yorku. Učinilo mi se da riječ zublja ima neki ružan prizvuk. da ona ne bi značila sve ono što znači ovdje. Ne sviđa mi se ta riječ. kad bi Francuzi i upo 297 trijebili riječ zublja da označe noćni lokal. pasti na pamet da zadigne suknju i pokaže ti pičkicu. on ju je možda izgrdio. Žalosno je pomisliti da im je sudbina to gora što su prilike bolje. te da te zamoli da je pogladiš da vidiš kakva je. Uskoro se vraća u neku kavanicu da popije kavu i pojede uštipak od crnog brašna. koja je stajala do tebe. pjevuckavim glasovima i dlanovima glatkim kao svila na koje se polažu stotinjarke. Ulazi unutra i kupuje ih desetak. ali je nije uhapsio. sva je prilika da bi to bilo veselo i razmjerno bezopasno mjesto. Ako se pojavi. s onom sisatom. u ustima mu ugašena cigara. koji drži skriven iza novina koje čita — i čovjek pred njim koji je zurio u Veneru Anadiomenu pada mrtav. Čovjek. Rue Fontaine. jasno. . . tura ih nehajno pod pazuh. Ne sviđa mi se kad upadnem u podrum i ugledam neku iskusnu Amerikanku s crvenom vlasuljom i glasom načetim od viskija kako sipa pjesme koje bi trebale da te zapale. Tako će se nastaviti iz naraštaja u naraštaj dok jedan . Niti te je moglo bilo šta spriječiti ako si odlučio da odvedeš pet-šest žena u hotelsku sobu. Umorstvo znači život. Čovjek se tada osjeća kao luđak koji se probija kroz azbest. Često se predviđa da će se na ovom našem kontinentu jednog dana pojaviti neka nova i viša vrsta ljudi. Od sadašnje će loze možda biti masnog gnojiva. Najviše ako bi se divovska blagajnica nagnula nad blagajnu i blago vas prekorila. Kako još nije kasno — on nikad ne spava dobro — odlazi na biljar. Radije će pogledati »Zameo ih vjetar« . to bi se. običan čovjek sjedi na svom prijestolju i mirno čita novine. Kad sam se neku noć vraćao kući. pa je čučnu-la na ulicu da se popiški. . Dragana dobiva koktel. gledam novi naraštaj koji je niknuo za moga izbivanja. Začas se gubi u svjetini. a kad iziđe na ulicu. Ne sviđa mi se pomisao da se zagrijem. (I on vjeruje da je crno brašno bolje za probavu nego bijelo. kad počinje jebanje. Nitko se ne bi uvrijedio. Nekoliko koraka dalje opaža u izlogu neku kravatu. nije li tako? Mogla te je spopasti želja. Nije mu izbila pjena na usta zbog toga što se neka žena razgolitila na javnom mjestu. (Možda sam bio nešto bijesan. Na licima im je upisano — beznađe. posvuda kupleraja. Čovjek bi ih mogao naučiti kako da uzgajaju veću i zdraviju deriščad. Pošten posao. nedužno mjesto s blagim osvjetljenjem. ako razumijete šta hoću da kažem . Moć znači ostati nekažnjen zbog umorstva. pa onda otkrijem da moram rignuti okruglo sto dolara ako hoću da nešto dobijem. on ne pije jaku kavu. ne pitajte me zašto! Za tezgom u krčmi moglo je kurvi. Možda bi bilo puno kurvi i makroa d žigola. u Faubourg Mont-martreu. predomišlja se. a onda okida iz revolvera. . Ne trpim zubljine pjevačice koje postanu sentimentalne kad dođe vrijeme da se iskažu.. mlađariju koja je sazrela i već rađa sebi slične. Kad bi u Parizu i bio bar koji bi se zvao »Gorući kurac«. Rue du Fauborg Montmartre i sličnim.je to bilo nešto drugo . U ovom svijetu nema mjesta za histerične plavojke koje te prevare čim im okreneš leđa. Pomislio sam. upravo prije sedamnaest godina. Izjeda me pomisao da se »tijelo električno« može po volji izolirati. Osuđeni su na propast od rođenja. Ne bi došlo ni do kakve gužve. a da to ne izazove suviše pogovora. Najbolji što ga novac može kupiti. ja ću doći«. samo ako se nisi bunio da ti zaračunaju nešto više za sapun i ručnike. Te ptičice vode i seksualni život. mogu zamisliti ondje gore stvari. Još izvode one iste stare trikove.. Kad se sjetim svojih večernjih šetnji po navodno zlokobnim ulicama Pariza — Rue Pigalle. Može biti da je i »Zublja« veselo i bezazleno mjesto. Međutim. Možda je to samo jedno mirno. a mogao si i zagrabiti u neka zamamna njedra i pomilovati par poželjnih sisa dok je vlasnica tih artikala lijevala lagano pivo niz grlo. 298 Dok si išao s njom u obližnji hotel. Pa ipak . Cak i kad bi posvuda curila sperma.gol na jedno od onih velebnih baršunastih prijestolja a da to ne bi nitko ni primijetio. Seks je predjelo koje gutaju između pohoda. Kad je već gotovo stigao.) To me je podsjetilo na Pariz. zapazio sam lokal koji se zove »Zublja«.) Pazeći na svoje srce. Baš onakvu kakvu traži cijele zime. ali sumnjam. možda te je ona zamolila da staneš malo. kako mi se sad sve to čini nevino! (Kao onaj magarac koji je rekao magarici: »Kad navečer zahladi.. Ubojica polako ustaje i odlazi laganim korakom brižno savijajući probušene novine. pazi da ti ne odjebu glavu! A sad riječ-dvije (stijena u magli sjećanja) o Pedeset i drugoj ulici. ali nikad neće biti nove rase.

da tako kažem. 301 Svi smo žrtve. Da bi živio. Vidim život i smrt kako napreduju istodobno. To bi zaista bio izuzetan tip kad bi nas uvjerio da se ovdje. bez obzira na okolnosti. naslućujemo njihovu prisutnost i krčimo put za njihov dolazak. Neka dokaže da je najprljaviji gad koji je ikad kročio ovim kontinentom. Pokušali smo sve druge načine i nebrojeno smo puta ponovo zapali u krajnju bijedu i krajnju nemoć.) 299 Bravo. stvoreno čežnjom. smrtonosnom oružju i tako dalje. bio sam se tek vratio iz davno pokopanog svijeta. njego-to izbavljenje ili likvidacija. Ako Evropa igra igru koju gubi. Ako živimo kao lasice. Spolni organi se silom. Ta borba. Iznad nacionalnih i rasnih drama od kojih se grči svijet postavlja se još veća drama: svjetska drama. Dok nas (homo sapiens) ne bude više. Neki korjeniti preobražaj mogao bi se lako započeti ovdje. spavamo. izvorno i plodno potječe samo iz potpunog bitka. Nije osobito važno hoće li se ovaj rat. Zdrav duh se kloni kompromisa i izvještačenosti. Što se tiče mene. Mora niknuti nov život. mi nosimo uspomenu na njih u svojoj krvi. Bit će još ratova. mi igramo još pogibeljniju igru. religiozna ili historijska. Među ruševinama. Ja vjerujem da se to mora jednog dana dogoditi. onda i umiremo kao čudovišta. Kad bismo bili uistinu budni. a svaki će biti još strasniji od prethodnog. završiti sutra ili za pedeset godina. mogao sam mutno predočiti sebi kakav je mogao biti onaj drugi način života kojim su ljudi živjeli u bajoslovnoj prošlosti. zatočeni u utrobi vremena. Dolazi do istodobnog stvaranja u svim sferama. Sve što je novo. To je carstvo snova i svak se vrti kao zvrk. a ne nošenjem u utrobi. igramo se — pa čak se i jebemo! — kao automati. kažem govoreći isključivo za se. neki zaboravljeni homo naturalis. Još je teže pojmiti da nas ne potiče gotovo. Tu se više ne stvara historija. kad se naša žudnja za pravim životom probudi. Oni koji su još nerođeni posvuda su oko nas. radimo. Mi smo bliže kraju. Dok cijela trula građevina ne bude potpuno uništena. nečuveni stvor. bila ona naučna. onda se i jebemo kao lasice. Sva je prilika da će pokusni kunići i njihovi vivisekci-onisti biti zatrti još mnogo prije. bez obzira na mir ili rat. sa svojim ograničenim znanjem i razumijevanjem. bili mi na vrhu. zgranuli bismo se nad užasom svakidašnjeg života. iz svijeta koji je bio toliko različit od bilo kojeg svijeta koji poznajemo da njegovo nekadašnje postojanje pripada više legendi nego stvarnosti. čovjek mora biti ne samo budan nego i bodar. sadašnji će požar bjesnjeti dok se stari soj ljudi ne likvidira. Nema izlaza. svaka j« duša upletena u nju. Čovjek može jebati ne samo dušom i tijelom. na ovom kontinentu ili bilo gdje na svijetu. ja ću ga slavodobitno pozdraviti. na ovom prostranom kontinentu. nego i kao novo biće. . progonjenju. Netko. ja ne sumnjam da je bilo još divnijih epoha od onih za koje mi znamo. ja neću ni pisnuti! Ako ne pokaže ništa drugo doli sposobnost da živi i da se raduje životu bez spomenutih kurčevih-palčevih »progresa i izuma«. vrući ili hladni. koje se sad čitaju Knosos i Mikena. ako se vladamo kao čudovišta. može živjeti bez kinjenja i poniženja. Uzaludno je krpanje. 1 Gazdarica (Piev. utvrdili kao početke civilizacije. na dnu ili u sredini. 300 Uvjeren sam da ono što proizvoljno nazivamo civilizacijom nije počelo ni na jednoj od onih vremenskih tačaka koje su naši znanstvenici. Bezbroj puta sam ustvrdio da nema izlaza iz sadašnjeg ćorsokaka. idolatriju ili duhovitost. bez obzira na stupanj evolucije. koja je kozmičke naravi. neznanje ili kulturu. Ja nigdje ne vidim ni kraja ni početka. Vidim da je. Sva je prilika da će prevladati neki čudni. Kad sam prvi put pisao ove stranice (godine 1940). Novo je biće proizvod uma. podneblje i vremenske prilike. stavljaju u službu cijelom biću. Nitko tko je pri zdravoj pameti ne bi nikako mogao činiti budalaštine koje zahtijevaju od nas da činimo u svakom trenutku.usamljeni stvor ne izmakne rukama vivisekcionista i ne osnuje vlastiti svijet. Njegovi će izgledi biti tisuću prema jedan. iz korijena. užarena peć u kojoj se čovjekova duša iskušava do krajnjih granica. Bez obzira sujeluju li u njoj ili ne sudjeluju svi članovi. posrijedi uvijek i samo borba pojedinca. Taj će stvor morati biti vrlo. seksualni problem poprima svoje prave razmjere. Seksualna je drama djelomičan aspekt veće drame koja se vječito odigrava u čovjekovoj duši. dalje smo odmakli u svakom pogledu. vrlo domišljat da umakne. kome sav naš progres i izumi neće značiti ama baš ništa. recimo. nema imuniteta. metafizička. njegovo oslobođenje ili zarobljenje. odupire se svakoj analizi. ništa od onoga slavnog duha koji je nadahnjivao te naše pretke. Sad jedemo. jedinstveniji. Gotovo je nevjerojatno da je on uopće mogao odumrijeti. Sve ide ruku pod ruku. Mada im je zameten svaki trag. bez pribjegavanja mučenju. Netko tko će se nastaniti na drveću ili u špiljama — i razviti takvu neku jebenu lijenu crtu da će možda biti progutan u vlastitu govnu. ljubavlju i ispaštanjem. jer je ovo kušnja vatrom. poput blizanaca spojenih u struku. Kako čovjek postaje cjelovitiji. kao što kažemo. njegova pobjeda ili poraz.

Kao što kaže Jean Guehenno: »La vraie trahison est de suivre le monde comtne U va.« rekao je Lawrence. U tom sam predjelu ja neosporno vladar. Čovjek ne može živjeti po strani niti može zaboraviti. frustrirana stvorenja kakva smo i bili? Nazivati takvu djelatnost napretkom puka je opsjena. ali je moje. Još je tragičniji i još ironičniji primjer oponašate-lja koji nisu nikad pokušali živjeti svojim životom. usprkos tome što ih nismo uspjeli shvatiti. moralno. učiniti veće djelo nego da je oborio neko carstvo. sav taj žalosni trud što se ulaže u izume. koji se smatraju kao divote koje čine čuda. unatoč nestajanju rasa i kontinenata. Govorio sam 0 njemu kao o »međučinu«.999 misle drukčije nego ja. slobode i sigurnosti. Važno je samo to da čudesno postane norma. duhovno smo sputani. moraju se uzeti ne samo kao puko traćenje snage. iskoristili energiju silnih rijeka ili premjestili cjele narode kao šahovske figure. zapažamo pobunjeni ljudski duh koji se oslobodio obmane i opsjene. znamo ponešto i o umijeću 1 istančanosti kojima se obavlja ljubavni čin kod istočnjačkih vjernika. Moral. Spominjem ga ponovo zato što sad on ima više nego ikad prizvuk realnosti. običaji. Već sam spomenuo taj čudni predio. korabu.999. nego i kao čovjekov nesvjestan pokušaj da osujeti i izbjegne ono što je čudesno. nazvat ću ga pro tem* — »Zemlja jebačine«. straha ili krivnje. Šta smo postigli time što smo pokosili planinske lance. uči ćemo u nj. u dugom toku ljudske povijesti. Unatoč svim nazadovanjima koje bilježi historija. čudesno nije nikad potpuno odsutno. U početku je bila Riječ. Kad to shvatimo. idolatrije. Štaviše.) 302 nazvali ga vi kako mu drago. Ali nismo nikad vidjeli ni čuli da je neki narod slobodan od praznovjerja. Proučavajući primjere njihovih života. mira i blagostanja. Baš kao što rijeke guta ocean. Tek tada shvaćamo koliko je potrebno hrabrosti i mašte. Ne mogu ni priznati da je potrebno ili neminovno ono što se sad radi u ime zakona i reda. Pa ipak je ta nekolicina uzora.«'1 Tek kad upremo pogled u te vulkanske figure. ja otkrivam svjež izdanak — klicu novog poretka. Mi znamo ponešto o pomami i zanosu koji obilježavaju obrede i ceremonije poganskih i primitivnih naroda. ako sami ostajemo ona ista nemirna.999. Čovjek se predstavlja. koje je sićušno. zaboravljajući. Kakav bi mogao biti čovjekov seksualni život u novom poretku. Čovjekova je kobna greška što ne ide do kraja. a ne voditi. Domišljamo se fantastičnim sredstvima saobraćanja. tako i svi manji putovi moraju najposlije ustupiti mjesto većem putu. Ja namjeravam omeđiti svoje zemljište. Cak ni sad. nije uvijek ni potrebno izustiti istinu. Može se reći da će pojedinac koji uspije shvatiti i izraziti istinu koja je u njemu. postoji neka nesavladiva i trajna građevina koja je čovjekovo pravo stanište. On je to pokušao i nije uspio. najdublje utjecala na tok ljudskog^ života. jedinstveni način. Ali kako su groteskni. možemo početi procjenjivati pritisak sila nalik na smrt koje nas drže u svom stisku. Nećemo morati najprije srušiti svijet. Lud da ne mogu biti luđi. vjerovanja. patničkim stvorenjima. unatoč rastu i padu civilizacija. (Prev. po neki je pojedinac uspio da se odriješi i da živi na vlastiti. 303 Pričajte vi to nekom drugom! To je meni suviše jea> vito da bih mogao progutati. Kako nemam imena za nj. a saobraćamo li jedan s drugim? Premještamo svoja tijela amo-tamo nevjerojatnim brzinama. Nema utjehe ni umirenja koji bi se mogli usporediti s onim što nam daje primjer te nekolicine izuzetnih umova. čak ni najsmioniji duhovi nisu ih shvatili. et d'employer Vesprit & le justifier. ali samo zato što njih 999. Mada se svijet ruši i raspada. On je predstava. koja nas obavija i davi. kako su nespretni i nezgrapni naši pokušaji da ga izazovemo! Sva ta dovitljivost. mada smo onemogućeni i razočarani. to je čovjekovo prokletstvo. možda je najvažnije mirno sjediti. Čovjek može živjeti radosno — i mora! — usred svijeta napučena žalosnim. učenja — sve to su trice i kučine. pastrnjak i prokulicu. Zakrčujemo zemlju svojim izumima a da i ne sanjamo da su nam oni možda nepotrebni — ili na smetnju. Neki su slobodni u nekim . nego su ropski kopirali svoje učitelje. istina ostaje. U kojem se drugom svijetu može još radovati životu? Ja znam ovo. Mi ćemo možda uspjeti izmijeniti lice zemlje toliko da je neće poznati ni sam Stvoritelj.. etika. Tu i tamo. da neću više glumiti radi glumljenja ni djelovati radi djelovanja.»čovjek mora živjeti sasvim po strani. to nadmašuje moju siromašnu maštu pa ne mogu ni opisati. a napuštamo li odista mjesto odakle smo pošli? Umno. a ne predstavljač. Ma koliko bilo jasno ono malo velikih primjera. Ondje gdje drugi vide celer. zakoni. bijedna. 1 Prava je izdaja slijediti svijet kakav jest i služiti sa umom da se on opravda. Ali kako je to rijedak primjer! Samo je nekolicina ljudi — pomislite! — uopće razbila kalup. obreda. odvažnosti i smjelosti da se probije mreža očaja i poraza. Slijediti. Kad se sve ruši i propada. ali koji je smisao toga ako ostanemo sami neizmijenjeni? Značajni postupci ne iziskuju nikakvo komešanje.

u kojoj je sve onako kako jest i baš zato što je tako i nikako drugačije mi imamo sve što želimo. a drugi u drugim. a zar to nije dovoljno? 1 Ovdje dolje. U snu oživljava i luta podjednako slobodno kroz prošlost. sadašnjica. primitivno biće. Za njega nema tabua. ikad shvatiti . Imamo li kakve koristi od našeg boravka ici-bas1? Kako bi bilo krasno kad bismo mogli reći. mora istesati i okovati da bi mogao sudjelovati u društvenom životu. Svatko neka bira. Nemojte me krivo shvatiti. svijet koji nastavamo samo je odraz kaosa u nama.. Preci sadašnje rase još su se zadržali. nije čovjek pokazao slobodan. njihova nečasno stečena. ni pohota ni gramzljivost. sve što trebamo. Ta će se osvetnička djela neprestano ponavljati dok god bude tlačenja i ugnjetavanja. Tu i tamo se pravim izdajicama rase moraju oduzeti njihova sramotna prava i povlastice. prostor. na svakom nam koraku prijete stvarnim ili izmišljenim kaznama. golemom i silno dubokom moru koje obuhvaća sve što možemo ikad spoznati. U našim se snovima krije ključ mogućnosti koje su pred nama. pa nam se gotovo svaka želja koju bismo htjeli izraziti čini zla ili grešna. buzorirati i mučiti ad infinitum*. Tim se ne uklanjaju ni zločin ni rat. Svako stvaralačko biće zna da je to laž. U 1 Skraćeno od »pro tempore« — zasada. Ja mogu zamisliti svijet — zato što je on oduvijek postojao! — u kojem su čovjek i zvijer odlučili da žive u miru i slozi. jedno sa zvijezdama. raskalašeno se prepušta svim tim zabranjenim nagonima. ljudi će iskazati sve ono što je najibolje u njima. svi oni pedagozi i opsjenji vači u košuljama od kostrijeti koji vladaju scenom htjeli bi nas uvjeriti da se divlje. Za-gradite li ga. obuzdavanjem. Čak se ni u doba kralja Arthura. Nitko nije suviše sitan ni neugledan da bi se mogao zanemariti. nenadmašivim buđenjem. Predmnijevati da će ljudi. ali se još moramo useliti u njega. Svi oni podsjećaju na ono što je bilo i na ono što će doći. Pravo Ja zna da nije tako. naši pravni fanatici. osakaćeni. snove iz kojih se nisu nikad prenuli. Može obljubiti i rođenu kćer s isto toliko užitka i zadovoljstva. To nije san. On spava sa svojom majkom isto tako prirodno kao bilo s kim drugim. sposobnosti iz kojih možemo crpsti neograničene su. . ne osjeća gađenje. ako se ikad želi postići zdrava uravnoteženost. a to je bilo slavno doba. dođe vrijeme kad neki primjerci rase traže da ih satru. fizičke zapreke ni moralni obziri. 1 U beskraj. svijet slobodan od smrti. paralizirani svakojakim bojaznima. Naši medicinari. Bez obzira koliko ćemo vremena biti na zemlji. Nikad nije bilo sna o životu koji bi bio odviše sjajan. svijet koji se svaki dan preobražava čarolijom ljubavi. Sve što se postiže. Dade li im se bar kakva-takva prilika. prezreni i zanemareni. u ime društva. Na javi smo sputani. kako oni nazivaju prirodnog čovjeka. odvratan i nalik na smrt. Ima razdoblja kad neki bijednici ne zaslužuju ništa bolje nego da ih bace vukovima. jer mi zaista plivamo u moru. baš kakav i jest.. Ne smatrajte čovjeka odgovornim za njegove užasne izljeve! Osudite životnu snagu! Duh koji nas pokreće može se u svašta prerušiti: može nas učiniti sličnim anđelima. oni koji sumnjaju izgubljeni su. Sviđalo se to nekome ili ne sviđalo. . ružan. nenadmašivo buđenje«. put koji tražimo pod našim je nogama. Eden prošlosti je Utopija budućnosti. Ako i s poljskom zvjerkom zadovolji svoju požudu. žena koja nas voli čeka nas. nema konvencija. znači klevetati ljudsku rasu. provalijama. na zemlji (Prev. privremeno (Prev. ali nikako da ga prepoznamo. zlodusima ili bogovima. bez prestanka (Prev. Dinosaurus je proživio svoj vijek i nestao zauvijek. pristojnosti i poštovanja prema onima koji dolaze. život postaje nedostojan. Uostalom. povećat ćete mu snagu. i moraju se otjerati kao psi. ako nisu obuzdani strahom od kazne. Kad su nam želje osujećene ili zatomljene. Mora se uspostaviti neka gruba pravda kad god vaga odviše pretegne na jednu stranu. odviše blistav da bi odgovarao slici stvarnosti. Ništa se nije nikad ostvarilo sputavanjem.) 20 Crno proljeće 305 Čovjekov je duh kao rijeka koja traži more. kao Buddha: »Ja nisam dobio ama baš ništa potpunim. Drugim riječima. Njega na njegovu putu ne ometaju vrijeme. ali se baš zato ono i zove potpuno. nezakonita svojina. i satru ih. jest održavanje velike laži. nema zakona. Ništa ne stoji čovjeku na putu osim njegovih vlastitih avetinjskih bojazni. zamkama i nemanima što nas vrebaju. Svijet je naš dom. unatoč svoj bodljikavoj žici. sprečavanjem.) 304 snu se ne zaustavljamo. ni zloba ni zavist. početi ubijati i pljačkati. čim čovjek skopi oči.) 306 ! . I oni su imali svoje snove. Oni koji se boje osuđeni su na propast. špiljski pračovjek proživio je svoj vijek i nema ga više. ali još nepokopani.pogledima. okivanjem jedan drugoga. Između njih se proteže beskrajna sadašnjost. sadašnjost i budućnost adamski čovjek koji je jedno sa zemljom. kao ribe u mcru . Dakako da mora doći do provala nasilja kad god se ljudima dade veća sloboda. ako ni zbog čega drugog a ono zbog susretljivosti. ali mi ne znamo gdje ćemo je naći. takve postupke ne zagovoraju velikani duha! Ali i nesretnici mogu tu i tamo reći šta misle.

gdje su se završavale sve vijugave uličice. Ponovo vidim u duhu onaj gradić na Peloponezu nad čijom se lukom nadnio gradski toranj. Vode zemlje! Što izravnavaju. Ispod zidina. način na koji hodaju. Mene nagon vodi prema mračnim mjestima gdje tišinu paraju prostački uzvici. svaka kretnja koju čine otkriva prisutnost ili odsutnost seksa. ondje je gust kao paperje. prianja za kosu i začepljuje uši. nego i malko pohotij iva. tu tinja ta močvarna vatra od koje se gruša krv i suše usta. tržnica. (Kao kad u mračnoj ulici naiđeš na izlog u kojem su dvadeset i tri bijela pileta posve budna pod nesmiljenim sjajem niza nezasjenjenih žarulja. svaka pojedinost. hvata se za odjeću. Kažem sam sebi da će njene jecaje ubrzo ugušiti strastven zagrljaj. Ne samo što sam duboko potresen.iu m ilnli savija krila. Čovjek tumara kao da je omamljen. način na koji jedu i gdje jedu. budućnost. Uzmimo Grasse. sve na njemu podsjeća čovjeka na pogrebnika. Vode ostani Stjecani — vrljtifa W>7. Na svakom zavoju ima gomila smeća oko kojih nekakve šugave mačke žderu do mile volje. kao sag svježe. Od vremena do vremena. ili po neki jecaj. Big Sur. do keja gdje je sjedio neki stari morski vuk bijele brade i kupao noge. revoluciju. kaveza od kamena i željeza koji se žari od sablasnog svjetla.Tek kad sam sam i hodam ulicama. koji okrepljuje čovjeka. Kotrljajući se s vodama. način na koji se odijevaju. Sve prolazi s vremenom. Gledao sam ih neko vrijeme. svima na vidiku. U svojoj samoći. gdje se sirotinja skuplja kao mušice. čini se da su ulice trasirane kao papilote. Gdje je god rijeka. grub smijeh. vraća se neprestance do te teške spodobe koja leži raširenih nogu kao na kompasu i kojoj u očnim dupljama gore dva golema komada crna ugljena. slučajno naiđem baš kad neku lutku u izlogu izdvoje da je presvuku. odijevaju da ih pobiju. Žena koja jeca u mraku veoma često znači ženu koja traži ljubav. Ja protrnem kad začujem kako netko jeca iza zatora na prozoru. va. poimien) "■ '• ćati stvari: prošlost. najtajanstvemp i-lciiicnt svega stvorenog. Aranžer ju je upravo obujmio da je pomakne amo ili tamo. teži blistavim svjetlima. pa sam se odšetao dolje. bijaše pogled čovjeka koji se nada da će ugledati znatno runo. uvijek mi se čini da su sumorne gradske četvrti življe i zanimljivije. masne psovke i besmisleno stenjanje . Katkad je njegova odsutnost toliko neobi čna da se čovjek strese kad ulovi samo dašak seksa. sadašnj'ost. disoluc i in I sa svim njegovim patološkim patosom. svaki grad. od prozora do prozora. otkrila bedra i raskrečila se. I tako ona stoji gola golcata. A ima i ubojica seksa — čovjek ih može svagdje odmah prepoznati. kad stigne po mraku u neki nepoznati velegrad. prikovan uz daleki Argos. Svijet seksa 5 261 . katedrala. parovitom spctiii< u drugima je stvrdnut u zidovima nastambi. nego jarko osvijetljeni bulevari gdje se lutke. u pomućenim urno \ima vrcaju im jalove nade i osvetnički snovi . opazio sam jedan par u vječnom zagrljaju.Vode za krštenje! Uz svjetlo. <ul se poput peluda. . čekam da čujem cicanje i stenjanje koji slijede.iiu štitu seksualnu klimu i atmosferu. željeznička stanica. u svome snu o ljubavi ili njenoj odsutnosti. podi/a\. Ljeti su vrata načičkana bezubim babeti-nama koje sjede i ogovaraju pri slabaškom svjetlu ulične svjetiljke. smiruje se. Učinak je teatarski. gradić i selo iin. locionjt novno rođenje.i|ii t|iSi. A što se tiče uređivača izloga. evoluciju. niz čela u groznici curi im znoj. Od vremena do vremena promukli smijeh neke kurve nadglasa blebetanje baba.) Način na koji ljudi govore. kao da su se zapalile same duše osuđenika na smrt. Nasuprot podnožju brda. Čovjek se upali kad ugleda neku neurednu kučku kako se izvalila na pragu. . kockarnica. Njegov pogled. sve je utonulo duboko u san osim toga gadnog mjesta. izgubljene ljude neprestano nešto vuče do vode U golemoj noćnoj struji pištavu agoniju mučenih ljudi prigušuje zapljuskivan je čak i najmanje rječice.. toga jarca i te zanesene ljubavnike.i mova. U nekim je rnjot zrak zasićen seksom kao rijetkom. na primjer. nego sam često i seksualno na-dražen. žive i umjetne. Kad bih bar jednom ulovio taj posljednji pogled prije nego što se utrne svjetlo! Diljem cijele zemlje ima odvojenih mjesta gdje se muškarci i žene trzaju i bacakaju na kamenim posteljama. mlade trave. i/mn i. na svojim šetnjama. . Svaka zemlja. kuhjnrnita SADRŽAJ Crno proljeće . U blizini je bio privezan neki jarac koji je blaženo brstio grmlje. čudo jedno kako je lutka naoko živa! Ne samo živa. čak i Ih. a prljavština i nečistoća oko nje još samo pojačavaju taj 307 dojam. 308 Um u kojem nije ostalo ništa osini /apliu kn mi \ il. ispušta sladak nine. On može biti užasan i zavodljiv kad padne mrak. Prirodno je što čovjek. Dok kunjam obnoć. način na koji gledaju jedan drugoga. pomalo se nadam da ću spaziti ženu koja sama sebi kaže laku noć u razbijenu zrcalu. Idući od kuće do kuće.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful