You are on page 1of 18

Politika i književnost - Stjepan Šimic Svako povijesno vrijeme traži svog dramatika da svijetu dočara istinu.

- Miroslav Krleža. To znači da je drama najbolji način istraživanja i iskazivanja istine čovjekove egzistencije. Drame predstavljaju najpolitičniju formu Krležinog načina pisanja, mišljenja i djelovanja gdje i leži razlog najčešće zabrane njihovog izvođenja. Svijetu političkog pripadaju i esej, publicistika, dnevnik, memaoristika, itd. Drama Aretej govori politički izvornije od sve Krležine umjetnosti. Krležina književnost govori politološki autentičnije od čitave njegove publicistike, eseja, dnevnika. Aretej iznosi tezu o prokletstvu čovjekove egzistencije, koja je skoro sudbinski predodređena na vječno ponavljanje historije u ambijentu vladavine gluposti, političke moći i pada dostojanstva u glib duhovne krčme. Vrijeme je važna Aretejeva kategorija. Einsteinova teorija relativiteta poima vrijeme i njegovo iskustvo kao relativnu kategoriju. Na sličnoj pretpostavci Nietzsche formulira teoremu vječnog vraćanja istog. Relativitet u stopu prati sjena onog apsolutnog – čovjekova pamet i čovjecna egzistencija predstavljaju relativne činjenice historije i vremena, a ljudska glupost i političko nasilje čine apsolutne pojmove. Teza da glupost vlada svijetom, sviješću i egzoistencijom centralna ja postavka drame. Aretejeva druga teza je da pamet treba zavladati svijetom, civilizacijom i svakodnevnim životom. Treća teza je zdrava i normalna svijest, intelekt i umjetnost, koji se moraju uputiti u bitak čovjekove tragedije, da bi stali na ljudsko stanovište dostojanstva i slobode. U Areteju se najviše govori o političkoj gluposti i nasilju koji su najčešće sinonimi. U pitanju je glupa politika ili praksa političke tiranide koja se prepoznaje u izvornom rimskom obliku i prosljeđuje do evropskog 20 vijeka: fašizam, staljinizam i svaki totalirizam. Aretej političku vlast pretežno tretira kao trajanje gluposti, čovjekove nesreće i tragike. U 4. slici Krleža čovjeka definiše kao Aristotel – čovjek je politička životinja. Fabula Radnju drame se ne može kretati naprijed bez kontrastiranja Apartida A i B, od koji jedan drži Don Kihotsku, a drugi Faustovski trag svijesti. Jedan apatrid uzima stvari konkretno, a drugi filozofski. Aretejeva politička filozofija razvojem dramske radnje postaje antropološki estetičnija, istinitija, kao što Livijina politička psihologija biva sve uvjerljivija pod uplivom Krležine političke sociologije. Ta dva lika su najuspješnije književno izvedena i sadržavaju političku sociologiju i estetiku ostalih likova (Kajo i Blooten, Dr. Morgens, a djelimično i apatridi A i B). Aretejeva sreća i tragika u isti mah: tragika jer su ga slomili i uništili mu rukopise i ponizili njegov obraz i smjestili ga u trgovačko prizemlje; sreća jer Areteju kao maštovitom i duhovno jakom čovjeku niko ne može oduzeti ideju, misao, fantaziju, maštu, ili najprirodnije čovjekovo ja. Apatrid izgovara središnju postavku Krležine političke misli o lošem ljudskom pamćenju ili zaboravu povijesti koja glasu „Kad čovjek ne bi tako trajno gubio pamćenje, uvijek bi znao šta treba da radi. Ako ni po čemu, a ono po sjećanju na batine. Kao pas. Istorijsko pamćenje, međutim jeste dim“. POLITIČKA FENOMENOLOGIJA Savjest 1

u politiku kao čovjecnu egzistenciju koja predstavlja Krležin politicki ideal. jer se ljudi mogu slobodno ubijati. individualna građanska nesigurnost. Apatridi u prvoj slici drame kažu za evropskog čovjeka 20. Krleža strmi ka politici ka covječnoj egzistenciji. Pozitivnu stranu drame ili ljudsku savjest čine: Aretej. nemilosrdno satiranje ljudskog tijela i svijesti radi političke i duhovne diktature cezarizma. samovlast boga na zemlji i apsolutizam i totalitarizam. Po Krleži je politika uzrok ljudskog sloma i pada ljudske savjesti. Politika kao cezarizam i totalitarizam Likove Kaje Anicija i Blootena igra isti glumac.autoritetu savjesti suprotstavlja se drugi autoritet cezarske ili totalitarne političke vlasti. Hobbs kaže da je čovjek čovjeku vuk.Savjest je centralna kategorija artističkog i refleksivnog tkanja čitavog Areteja. Obje ličnosti su svjesno satkane od istog leksičkog i etičkog. Klara Anita i Alfonso. i tada dolazi do dvojbe unutrašnje muke i borbe . To je potreba isticanja identičnosti cezarske svijesti i oni su produžena ruka ili izvršitelji. Politika kao čovjecna egzistencija Radom negativno kritičke dijalektike i ironijske metode. vijeka. Politika je još uvijek gorilizam i kanibalizam. Livija Ancila. Evropa ponavlja rimsko političko iskustvo budući da je cezarizam njena politička sudbina. politički strah.time se iskazuje faustovski tragalački nemir i faustovska svijest. Krleža odbacuje optimističku teoriju koja smatra da tehničkim i kulturnim razvojem društva automatski narasta i ljudska savjest. tj. ali koja ne može postojati ukoliko se ne ubije životinja u čovjeku. Aretej se u srži svoga bića bori protiv 2 . Morgens. Deset karakteristika cezarske politike: vojska kao politika. Negativnu čine: Kajo Anicije. Sever. Apatridi.da je čovjek najviša svetinja čovjeku. politička teologija. Središnja ideja drame je paralelizam ili identitet Rima 3.pozitivna i negativna. Prokletstvo Faustovske egzistencije Nije slučajno što Krleža u dramu uvodi Geteovog Fausta . Aretej i Morgens su liječnici hipokratici koji su se zakleli učitelju da će djelovati po nalogu savjesti ili najvišeg etičkog materijala . vijeka i Evrope 20. Izlaz iz cezarizma se traži u rajskoj ptici koja simbolizuje ideju politike kao čovjecne djelatnosti. U oba prizora svjetske historije se događa ista stvar. Apatridi A i B lutaju svijetom da bi našli svoj dom koji daje pojam svakodnevne ljudske slobode i slobode intelektualnog stvaranja. mišljenja i govora . Oni to i rade sve dok im se ne zaprijeti smrću. plebejski dogmatizam ili populizam. politička potkupljenost i glupost. tj. vijeka da se u njegovom životu za ovo nekoliko hiljada godina izmijenilo samo to da danas puši lulu.pisac žudi za slobodnim tlom i slobodnim svijetom. etika i sloboda duha. politički nemoral. baron Blooten. a Seneka da je čovjek čovjeku svetinja. Oko pojma savjesti i njenih izvedbi vrte se oba Aretejeva etička pola . promeću se u svoju suprotnost. logičkog i političkog materijala. intelektualna apologetika. iako je Evropa osvojila neslućene prostore znanja i duha. Krleža uzima lulu za stvar što se vijekovima nije mijenjala da bi s njom izrazio stav da se u čovjeku tokom historije ništa nije pomaklo u napretku savjesti. cezaristička politička vlast i čitav njen bitak. teror kao politika. zato što je čovjek politička životinja.

centralna piščeva teza u tom smislu glasi da je stanje čovjeka u Evropi 20. sitog prkna i dobre stolice. ljudska ruka. Erazmo. Demokrit. Kaligula. August Oktavijan. Shakespeare. nego se protiviti ideologiji kao neistini. Gomilu ne zanima idejna čistoća i sloboda.Pakao. Seneka sa apsolutnom etikom. nalazi se grobarova indiferencija kojom radi posao i ništa ga ne zanima pod milim bogom). šarlatanstvo. Pompej kao simbol cezarske političke ideje. Konformizam je tokom čitave historije gutao ljude i ideje. itd. kako je svaka sila za vijeka. Gete Faust. Ciceron. Hobbs . već se prepušta deliriju čula i cezarskom kanibalizmu (naspram Livijinog idejnog htijenja i rada savjesti. naučni san. Ta svijest ne pristaje na tekući rad stvari. Drugu polovinu čini ironijska negacija i dvosmislenost. govoriti istinito i opovrgavati vlast. odnosno konkretnoj materiji drame. intelekt se odlučuje na pobunu: „Neko je morao da otpočne ometati taj kriminalni ritam“. U Areteju se javlja čitav niz ideja i pojmova koji se ocrtavaju kroz dvostruku prizmi (npr.). Evrposki ideal je rat. kloaka. Akvinski i Augustin kao metafore religijske ideje. Chopin. cezaromana i ljudi gorila. Tako Aretej u Aretejonu sluša onu istinu o sebi koja odgovara tadašnjoj političkoj vlasti.).vladajuće struje čiji vrh simbolizuje cezarska politička vlast. moderno rečeno. Galen. Aretejeva faustovska svijest mora se adaptirati logici zločinaca i trovača. filozofije. ideologije i života Jedna polovina Krležine političke misli pripada horizontali predmeta. biti mirne savjesti. tj. politike. Isus Krist i drugi. istinske pameti i dostojanstva života. No. Cervantes – Don Kihot. Hobbs. a ne Seneka. Drama spominje niz imena iz historije književnosti. nego ga činjenjem i mišljenjem negira u cilju dostizanja slobodnog čovjeka. slobodni duh i sloboda čovjeka. historije sa nosivom idejom duhovnog ili artističkog predmeta (Dante . Prokletstvo faustovske svijesti traje od samog početka drame .Marko Antonije. Aretej smatra da je tako oduvijek bilo i da će tako i biti bez obzira na sav naučni i tehnički razvoj civilizacije.Levijatan. Freud sa erosom. građanski poziv. a ne nauka. Aretej je paradigma pobunjene intelektualne subjektivnosti koja ne savija svoj vrat pred oficijelnim bogovima i zemaljskim autoritetima. rizikujući da u toj borbi dovede u pitanje vlastiti život u bukvalnom smislu. pasji rep. sita glupost. istorijska sveta vatra. Dijalektika ideje. dijalektika ironije. savjest i istinu. istine. stoga što je uvijek bilo lakše lagati ili šutjeti. Neron. Svijetom vladaju glupe ideje ili ljudska glupost kao svemirska sila. Drama opisuje kako intelekt drhti pred sjekirom vlasti i kako pamet mora podvijati svoj pasji rep pred glupošću kao svemirskom silom. materijalne i interesne pozicije prosuđuje i o istini kao čistoj ideji ili objektivnom znanju. a ne čistoća ideje i ljudska pamet. a ne Faust. Cezar . medicine. vijeka isto i kao u vrijeme Rima. I najčistija ideja je perverzna pošto je relativna kao i njen autor. već se klanja jedino svom intelektu i savjesti. Ideja je da ključne istine u svojim rukama drži politička vlast koja iz svoje idejne i političke. bog Mars. 3 . Brut. Tiberije. antropotečkom prizemlju i podzemlju. Smisao inteklektualne pobune Samo pobunjena svijest i čin daju intelektu onaj nivo i kvalitet zahvaljujući čemu oni i uživaju naklonost Krležine misli i umjetnosti.

Prava se sreća može postići isključivo nadzorom nad samim sobom. medicine. Epikurejstvo je atenska filozofska škola nazvana po osnivaču Epikuru. mediokriteti vladaju svijetom. a ruga se mediokritetstvu i ljudskoj gluposti kroz vijekove. Malograđanstvo ja masovna baza svih autoritativnih režima. Treba samo potpuno i pozitivno živjeti. Hipokrat kao paradigma medicinske etike obrće se u paradigmi koljačkog zanata. treba pobijediti strah od smrti. biću. Takav život se dostiže uklanjanjem glavnog izvora tjeskobe – bilo kakve vjerske usredotočenosti na život nakon života. On je isticao ugodu kao najpoželjniju kakvoću. šarlatanstvo i kozmetika. Mediokritetstvo je ideja site gluposti i duhovne tromosti. kada prevlada malograđansku ideologiju koja ljudsko biće i egzistenciju podređuje svrsi karijere i interesa. te ujedno i pale knjige. ali njega najviše brine proces dehumanizacije do kog dovodi naučno4 . Krleža cilja na ono pseće i gorilsko u čovjekovoj prirodi. kao i životom u tišini i miru. naprosto pas i gorila i ništa drugo. Drama o Areteju otkriva da je do prave prirode i ljudske prirode. do prirodne umjetnosti. Života nakon smrti nema jer se bogovi ne opterećuju ljudskim problemima. laž i neistina. Naukom vlada mediokritetski prosjek. Aretejem struji generalna Krležina postavka o cjelovitoj instrumentalizaciji i ideologiji medicinske i svake druge nauka u cezarske političke svrhe. historije. prava. Kritika naučno-tehničkog uma Krleža odbacuje optimističke teoreme o rastu ljudske svijesti i savjesti uporedo sa rastom proizvodnih snaga moderne nauke i tehnike. dakle. „Pas će progutati hartiju sa Platonovim tekstom. nego to da iz nas telefonira još uvijek gorila“. antihistorijska kategorija i anticivilizacijska pojava. Krleža ne cilja toliko na psa ili gorilu kao prirodne forme egzistencije . Apatrid cijelu raspravu efektno teorijski poentira svojom znamenitom tezom o sitoj gluposti koja sažima dvije bitne karakteristike malograđanske filozofije: pun stomak i praznu glavu. nauci i kreaciji je njegov pojavni oblik. Mediokritetstvo Krleža slavi i uzdiže faustovski princip. Aretej drži da će se čovjek vratiti sebi tek onda kada se vrati svojoj ljudskoj prirodi. On podvlači da su preduslovi za uživanje u životu pribranost.Malograđanska ideologija i epikurejstvo Nositelji malograđanske ideologije su isti oni likovi koji predstavljaju cezarsku politiku i duhovnost. Mediokritetstvo je ideal malograđanstva. odnosno najljepši segment cijele drame. kao i do prirodne egzistencije moguće doći jedino preko tragedije te iste prirode u koju je vodi pobunjena svijest i djelatnost antropološke prirode i prirodno postojanje same prirode. Ta teza završava u etičkom relativizmu i nihilizmu slobode i saznanja.on dobro zna da će gorila i pas uvijek biti to što jesu. Mediokriteti vladaju nad knjigom. a šarlatanstvo u struci. Ma kako to bolno zvučalo. kao i ideologiju epikurejstva. politike. „Nije bitno za nas da telefoniramo. ako je u njoj bila slanina“. tj. uzdržanost i smirenost duha. Filozofija prirode i antropologija Krležina filozofija prirode i antropologija su najskriveniji. Pisac je svjestan značaja tehnike za čovjeka. a žudnju treba zauzdati. iako pod njom nije podrazumijevao tjelesne užitke.

Iza ovog stava stoji interesna i karijeristička etika crkve o kojoj Krleža nema pozitivno mišljenje. septembar 1938. ljepotu. malograđanskom ravnodušju i svijetu interesa i karijere. umjesto religijskog poklonstva i klečanja. pamet. Morgensov. Do koje mjere interes vlada religijom pokazuje nam gvardijanova izjava (čuvar groba Livije Ancile) da je dobro lagati u interesu svetačke slave. tj. Paulov. Pravo kao instrument političke sile Dramom teče teza da pravom vlada ideologija vladajuće svijesti. Takvo pravno stanje traje kroz cijelu ljudsku historiju u nepomućenom tendencijskom slijedu svoje biti. Klarin. a Klara Anita je Livija Ancila. već će tražiti samospoznaju. dan kada je Hitler održao čuveni govor u Ninbergu pred početak Drugog svjetskog rata. ali s ciljem antropologizacije civilizacijskog razvoja. Za njega je pametan čovjek onaj koji neće podilaziti autoritetima. znanje i život s prirodom i ljudima kao dijelom prirode. Krležino ničeanstvo . i zato on slavi znanje. Kajo isto što i Blooten. Fašizam i staljinizam Vrijeme događanja drame je 8. Križanićev. rad i mišljenje. pošto je glupost postala apsolutna svemirska sila koja uređuje civilizaciju. O staljinizmu se ne govori u drami i pogovoru. pa tako Kajo izgovara iste misli kao i Blooten. a ne radi dekorativne preinake tehničke zbilje. Ateistički um i religijska dogma Zajedništvom politike i religije nastaje prostitucija religije u njenoj političkoj i ideološkoj upotrebi kao i interesnoj instrumentalizaciji njenog autentičnog bivstvovanja. godine. pošto je Aretej isto što i Morgens. 5 . Seneka je nemoćan prema Hobbsovoj i Makijavelijevoj vučijoj prirodi čovjeka. Vrijeme i historija su potpuno relativne kategorije. Preuzeti ličnu odgovornost spram života i oduprijeti se moćnom toku indiferencije i gluposti to je Krležin i Nietzscheov izbor. Apatridi.vječno vraćanje istog Sama filozofska kompozicija Areteja svojevrsna je parafraza Nietzscheove teze o vječnom vraćanju istog. Kajovim i Blootenovim juridističkim formalizmom rukovodi logika visokosofisticirane laži u čijoj sjeni stoji politička moč koja svaku istinu može pretvoriti u laž i obratno. Faustov. Zdravorazumski izbor. Ta vrsta prostitucije religije nosi ime 'politička teologija' ili 'teološka politika'.tehnički razvoj. stvaranje i život. Morgens i Aretej ponavljaju kroz historiju spoznaju da cezari vladaju svijetom i da je nepravda sažet izraz političke sile u pravnoj sferi. Ko misli svojom vlastitom glavom neće dobro proći u totalitarnoj krčmi. politička oligarhija i totalitarna etika otuđene i moću obuzete političke elite. Krleži je stalo do čovjeka kao najviše vrijednosti. Diskusija o političkoj instrumentalizaciji prava je uređena ničeanski. ali je očito da Kajeva i Blootenova tehnika iznuđivanja i priznavanja asocira na na tehniku staljinskog pravnog formalizma. Stoga on tako žestoko i kritikuje negativne učinke tog procesa. odnosno Aretejev. Apatridski.

dok je zadaća politike da se nadoveže na to i da u toj komunikaciji za samu sebe proslijedi smisao negacije ili pobune protiv tragike čovjekova raščovječenja (Krleža). Filozifija historije Juraj Križanić je stvarna ličnost (1618. Jedno gledište se odnosi na Nietzschea . Križanić je bio protivnik mnogih crkvenih praznika za koje je smatrao da upropaštavaju i osiromašavaju narod. savjesti. U svojim političkim istupima otvoreno je propovijedao opravdanost buna i ustanaka protiv okrutnosti i tiranstva ruskog cara i njegove vlade. Filozofsko stanovište o religiji je u Aretejevom slučaju duhovno iznad ateizma.ono koje je na strani umjetnosti i njime se bavi.Biblijsko učenje je nedostatno Krležinoj i Aretejevoj filozofiji svijeta. U političkom djelovanju također se zalagao za socijalnu pravdu. Križanić visoko cijeni rad i smatra ga jedinim opravdanim izvorom stjecanja. nastojeći podjarmiti i porobiti ih. Umjetnost se zadovoljava time da u svom mediju. septembra 1683. ali to se ne može ostvariti zato što politika nije postala čovjecna djelatnost koja otvara mogucnost artističke i životne ljepote i zato što sama umjetnost nema čovjecne političke porive. artizmu. izrazi tragiku društva. Studirao je filozofiju u Grazu. Krajnji domet Krležinog ateizma i filozofije iskazuje se u materiji samoosvještenja vlastitog čovjekovog položaja. U svojim političkim viđenjima razlikovao je pravedne. Okomio se i na plemiće. u smislu kasnijeg prosvijećenog apsolutizma. a kada se radilo o nezavisnosti slavenskih država (Poljske i Rusije) odlučno je ustajao čak i protiv pape. Može se reći da dva misaona gledišta odrežuju Krležino poimanje umjetnosti i politike. Križanić je želio moćnu. kao stvarna čovjecnost. Križanić je u svojim političkim pogledima uvijek stavljao nacionalne interese iznad crkvenih. čiji je sastavni element teorija ateizma ili filozofski aspekt ateističke svijesti. Na Nijemce se žestoko obarao zato što su stoljećima nastupali ekspanzionistički i osvajački prema slavenskim narodima. Naime. Manje poznat kao glazbeni pisac Križanić je i na tom polju ostavio nekoliko radova. Križanić je smatrao da je vjerski raskol za naš narod (Slavene) besmislen i štetan jer su ti vjerski sukobi upereni na naše međusobno uporpašćivanje i uništavanje i upozoravao je na to da oni koji među slavenskim narodima podržavaju vjerski razdor nama žele toliko dobra koliko vuci ovcama. ona teži apsolutu. ravnopravnost žena i dr. čistoj ideji. životu. 6 . opravdane ratove od nepravednih. Relacija umjetnosti i politike Aretej stremi Krležinoj viziji sinteze umjetnosti i politike koja se može realizovati kao sretan i mudar ljudski život pod zvijezdama. a drugo se tiče Marxa . a bogosloviju u Bologni i Rimu. Križanić je poginuo 12. godine u redovima poljske vojske prilikom opsade Beča. Njegovo najznačajnije djelo je neobjavljena Politika. organiziranu rusku državu kao protutežu i branu Nijemcima koje je smatrao glavnim i najopasnijim neprijateljima svih Slavena. gdje je i doktorirao. Pravoslavno svećenstvo ga je optuživalo da je plaćeni agent Rima koji u interesu Rimokatoličke crkve radi na pokatoličenju Rusa i ostalih pravoslavnih Slavena. godina). slobodi. historije i života. zato što se temelji na pameti kao čistoj ideji koju prati etika kao brana instrumentalizacije znanja i egzistencije.ono pokriva političko nadahnuće Areteja. Juraj Križanić je završio gimnaziju u Zagrebu. – 1683. tj otuđenja (Marx).

treći put interes.Krležina filozofija historije se utemeljuje na spoznaji čovjekovog stradanja u vremenu. Krleža kaže da je čovjek isključivi autor svoje nesreće. sadašnjosti. gdje pobjeđuje prvi. vječnosti. prošlosti. a druga strana je energija prirodnog erosa ili ljubavne požude. Livija i Aretej rade po nalogu libida. Prema Krleži. Ona ide za tim da pomiri te dvije suprotnosti. budućnost se poima kao stvaralački akt. On ukazuje na čovjekovu kanibalsku ruku koja je svoj sopstveni krvnik i svoja sopstvena žrtva.'' . osnovne uslove stvaralačke slobode koju nije moguće postići u okolnostima gdje se čovjek prepušta logici stada i masovnog ludila. jer nježno biće jednom pobjeđuje vjera. eros iz koristi. te dvije historijske istine u korist ljudi i čovječanstva. pameti. Sve što pametnije i dublje zalazi u tajne erosa i što uvjerljivije uspostavlja svoje Faustovsko biće. Ono najčešće egzistira kao paralela ili regulator koji zaprijećuje ljubavi da se sunovrati u ambis razvrata i perverzije. tragične historije.tu Freud govori o unutrašnjoj borbi između Leonarda istraživača i Leonarda umjetnika. Aretej vremenom biva potpuno pametno biće i počinje misliti o supruzi kao što se razmišlja o ribama u akvarijumu sa neprijatnim osjećajem hladne ravnodušnosti. slobode. Unutar Areteja se nadmeću dva erosa. Rim . iako ga ta krčma uspijeva slomiti. drugi put eros. Historija i Krležina filozofija historije egzistiraju kao 2 paralelna toka i strukture koje su među sobom posvađane intelektom i antropološki: historija vladajuće klase koja iznosi samo svoju vlastitu historijsku istinu i historija ostatka bezimenog ljudskog mnoštva. Nogometna i politička predstava. Ova svojevrsna teorija ide u pravcu uspostave sretne egzistencije za kojom Aretej i apatridi žude. ljubav koja slijedi društvene navike i zatire autentičnost erosa. 7 . on je sve nesretniji i prokletiji. u rasčovječni eros. itd. Plebs kao vulgarna svjetina Krleža se u ovom pitanju oslanja na Nietzschea i Giordana Bruna i to iznosi u Areteju. poslije čega od prirodnosti i osjetljivosti ove žene ne ostaje ništa. budućnost uvijek počinje aktuelnim činom i mišljenjem Ovdje i sada. interesna. Eros i Freud Između Areteja i Livije postoji bračna ljubav. Freud: ''Jedna uspomena iz djetinstva Leonarda Da Vincija. Fudbalska utakmica i politički miting služe Krleži kao dobre metafore za predstavljanje masovne svijesti kao neumne i nekreativne. dvije njegove energije: eros znanja. juristerajska historija. Aretej je svojevrsni Freudov prethodnik jer se radi o preteči psihoanalize. mediokritetska.. forme su masovnog ludila ili zavrnutog erotskog bitisanja ljudske egzistencije. a ne pameti ili racija. odnosno Faustovska čežnja. Historija se ponavlja. utakmica i miting. Eros kao sila koja obuzima Areteja javlja se u obliku crne Egipćanke. religijska.Evropa. To je egzistencija poludjelog erosa u dubljem smislu riječi. Tome je oprečna malograđanska. Tragika Livije Ancile je dvostruka tragedija. budućnosti. šarlatanska. Kod Krleže ono nad-ja ili racio nikada ne ide za tim da ukroti ili ubije ljepotu erotske ljubavi kao prirodne čulnosti. Sam Aretej je paradigma negacije cezarske politike i historijske krčme. Gotovo identičan proces se razvija kod Areteja. koja zatire individualnost i subjektivnu samoću.

gluposti. a odbacuju domovinu i slobodu. Klara. Dantea. Od Aretejevih filozofskih istina i filozofske egzistencije razlikuju se tzv. Kada Platon postane gvozdena grdosija i kada to postanu od reda svi velikani uma od Platona do Aristotela. Pisac se u drami služi idejama nekolicine najglasovitijih filozofa iz istorije filozofije. Julija Cezara. onda je na djelu pometnja svake logike. da su apatridi sličniji Sizifu i Don Kihotu nego sebi samima. pokazuje da je Faust Aretej. Marx. a ne po nalozima sile. Marka Aurelija. što se ulizuju cezarima. tražeći slobodu ili zemlju kojom će moći naukovati i misliti po nalogu savjesti i naučne etike. Kanta. politika Sila koju predstavlja vojska kao struktura koja aktivno ratuje ili tek potencijalno prijeti svojom čizmom i batinom je bitna odrednica na samo cezarske i totalitarne. Filozofija Drama zamjera filozofima i filozofiji što se prislanjaju uz političku vlast. Aristotela. Hegel. prinude. nego svake političke vlasti do naših dana. U toj opasci je sadržana najtragičnija istina civilizacije. to je siguran znak da je civilizacijom zavladala glupost i ludilo. Krleža ne osporava filozofiju kao um i filozofe kao umne ljude. Tu je prije svega Nietzsche sa idejom vječnog vraćanja istog. dok je filozofija sa malim f ideološka praksa i proizvodnja koja svršava u karijeri i interesu. Rat Krleža doživljava kao ljudsko samouništenje čiji je on sam autor. Darwin. Kad se ratnim napravama daju nazivi simbola ljudske pameti. zatim Heraklit. da ljudski um i nauka služe nečovječjoj svrsi rata kao modus ubijanja ljudi.gladijatorske arene  20. doba Rima . Galilea. što slijede Hobbsa. Vojska. čovječna politika može se utemeljiti samo pod uslovom da čovjek pobjedi životinju u samome sebi. masu. aktivnost slobode. Ljudska je nesreća na objema zaraćenim stranama. Morgens. Alfonso. a poriču Seneku. perverzija uma i logike. Krleža ipak u politici vladajuće političke cezarske totalitarne elite i duhovne krčme vidi temeljni uzrok čovjekovog stradanja u historiji čiju najmasovniju formu tvori plebsovo stradanje budući da plebs sačinjava narodnu ljudsku većinu. a ostavljaju čovjeka. nego samo poraza. Ističe se scena sa ratnim brodovima u Castelcaprinu koji nose imena velikana uma: Arhimeda. filozofske istine i egzistencije kojima dominira ideologija shvaćena kao lažna istina i prividna egzistencija. vlasti. Oni lutaju svijetom kao što Aretej luta za svojom pticom. te Hobbs. već filozofiju kao ideološku sluškinju politike i subjektivnost kao tok poslužništva. Domovina i sloboda uma Tema domovine se u Areteju javlja u tragičnoj egzistenciji ljudi bez domovine i doma apatrida A i B.to je čovjekova žudnja za spoznajom svega. Filozofija sa velikim F označava u drami djelatnost uma. Plebs je u Areteju dat kao vulgarna svjetina što se pasivno predaje vladajućem toku stvari obavljajući najprljavije poslove u cezarskoj historijskoj kloaki. pametnu misao. Krleža preko Fausta prenosi svoje ideje . politike. Paul. Leonarda da Vincija. Kanta i Galilea. Drama međutim.On smatra da u ratu nema pobjede i poraza kao samodostatnih i ograđenih kategorija.politički mitinzi i utakmise Ništa se nije promjenilo osim scene. Po Krležinom mišljenju. rat. vijek – Evropa . 8 .

oni što drže do sebe i ne pristaju na kompromise sa silom i glupošću. umjetnost i filozofiju. Krleža u grčkoj kulturi. Egipta i Aleksandrije. svaki pojam i aspekt analize. Aretejeva savjest je nemirna zato što svijetom vlada tiranida političke gluposti u liku karijere i interesa. Kategorija čovječnog života srećne i pametne egzistencije koja se nastoji približiti vječnosti jeste ona kategorija koja upravlja pojmovima Evrope i enciklopedistike. imitira. dok se horizontalno iskazuje u panorami pojmova i imena zamašnog Aretejevog enciklopedijskog herbarija. Najmjerodavnije je Krležinu političku misao razumijevati kao političku filozofiju ili teoriju tj. Tako je i Aretej lik iz Grčke u 3.naučavao je Nietzsche . dok drugu određuju umjetničke slobode i to čini pojam kičme. dok se sloboda uma i arta i slobodna egzistencija zatiru na svakom koraku. Sabirući pamet. umjetničkog angažmana za ljudsku stvar kao akt stvaranja slobode. nadograđujući ih vlastitom umjetničkom maštom. spava svojim dubokimm snom kao sita glupost. Slobodno biće je nesretno biće. artistička i filozofska suma Areteja. Mesopotamije u svom kretanju ka Evropi kao svojevrsnoj sumi sveg civilizacijskog iskustva historije i kulture. Helenski ideal Drama Aretej je plod piščevog dugotrajnog bavljenja starohelenskom psihijatrijom i neurologijom i produkt intenzivnog zanimanja za antičku kulturu. Za slobodom žude svi pozitivni likovi drame. Možda se baš u tome nalazi smisao i svrha pozivanja na grčku mitologiju i tradiciju. Sloboda je akt negacije i misao pobune protiv nečovještva. akcija i mišljenje negacije političke tiranide. statira. Sloboda kao Aretejeva suma Sloboda je ontološka. On je metafora egzistencije antike u Rimu krajem 3. počev od savjesti do europejstva i enciklopedistike. kao onu dimenziju politologije kojoj preteže filozofija ili teorija kao njena mjera. vijeka. Europejstvo i enciklopedistika Piščev interes se grana preko helenizma i dopire do Indije i Gangesa. Međutim. umna praksa očovječenja egzistencije s ciljem da se dostigne Faust. s darom predoči koliko su se čovjek i čovječanstvo raščovječili. nalazi inspiracije za vlastite artističke fabule. Umjetnost stoji na stanovištu slobode tek onda kada posjeduje svoja dva svojstva od kojih jedan dio čini dar kao uže ili striktno određuje umjetnost. Umjetnik je na stanovištu slobode onog momenta kada umjetnički. herbarij spoznaja ljudskog iskustva koje miruje. jer udara u temelje historije civilizacije kojom vlada glupost i politička sila. Do stanovišta slobode probijaju se samo oni odvažni.najviše poslanstvo umjetnosti i političke filozofije koju daje Krležina umjetnost. ideja apsolutne 9 . Sirije i Kine. čiji je mitologija bitan moment.Aretej je simbol pokušaja uspostave komunikacije između naučne spoznaje ili empirijskog materijalizma i utopijske svijesti koju gaji i sobom izražava filozofija i književnost. Spoznat tragično u ljudskoj egzistenciji . Ali Fausta konstantno prati Don Kihot i obrnuto. eciklopedistika kod Krleže pomaže čovjeku da pobijedi historijsku i aktuelnu neman gluposti što je radikalno diferencira od svih enciklopedistika koje su reducirane na puko knjigovodstvo. vijeku. To je ono vertikalno i bitno u Krležinom evropejstvu i enciklopedistici.

Za tim žudi i Aristotelova Nikomahova etika. a ne po sebi i sopstvenim mogućnostima. Biti slobodan i uman Hrvat u Hrvatskoj u 17. Pojam sreće u Areteju .To nije težnja za individualnom egoističnom karijerističkom srećom. jer istinito znanje ne može biti 10 . Cezarska politika je politika ljudske gluposti koja negira znanje. indiferentnoj bezsavjesti. Dno i vrhunac hrvatske tragedije sastoji se u Križanićevom hrvatskom udesu koji vlastitu slobodu. iako ga ta žudnja i to nastojanje skoro zakonito vode u tragediju i nesreću. Juraj Križanić je pamet evropskog ranga svog doba. zaostaje. apatrida. Pisac razbija tu iluziju. vrijeme. stradanje i muku. vijeka. Hrvati mogu postati slobodni ljudi ukoliko teže slobodi kao konkretnoj slobodi. nego u novom porobljivaču. Tu postoji važan moment u poređenju cezarizma sa fašizmom i staljinizmom. zbiljskom stradanju čovjeku stoga što on kao Hrvat stalno historijski kaska.Juraj Križanić – hrvatski Aretej Juraj Križanić je varijacija Areteja. postaje ideja tragike budući da cilja na nemoguće da preokrene historiju. pošto teška egzistencija i sudbina njegovog naroda tjera tog slobodara i Fausta.slobode. Areteja i Križanića boli glava na isti način iako je razmak među njima 14 vijekova. ljepota artističkog djela i sreća drugih ljudi i naroda da dobro i srećno žive.B it njegove tragike je što je hrvatski narod uvijek bitan po drugom. vijeku. tuđinu. Križanić stremi slobodi uopće. patnju i vlastite brige. čitava njegova antička filozofija. a da ne spoznajemo nasilje i političko nasilje. Ova drama iznosi tezu o prokletstvu čovjekove egzistencije koja je osuđena na ponavljanje historije u vladavini gluposti.paralela Aretej je sav okrenut pojmu čovjekove sreće. Krleža . Obojica su geniji koji se pokušavaju realizirati u moru teškog duhovnog prosjeka i vladavine gluposti i političke sile. odnosno Fausta i Don Kihota. civilizaciju. ili u ovom slučaju od starog Rima do Evrope iz 20. To što je Križanić Hrvat veoma je značajna stvar za njega i njegov politički smisao. iluzionistu i sanjara da traži spas za Hrvate žrtvujući toj golgoti život. jačem. za kojom žudi Aretej. Križanićeva tragika je nalik pravoj grčkoj tragediji. vodeći računa da je hrvatska sloboda i sloboda uopće identična slobodi svakog naroda i individualizma. ARETEJ BILJEŠKE Krležina književnost govori politički autentičnije od njegove čitave publicistike. pritom se opirući istoj gluposti i punoj drobini. biti Hrvat u historiji za pisca je isto što biti stranac u rimskoj civilizaciji pod kraj 3. nego za važnim najvišim pojmom sreće koju daje saznanje. stoljeća. kako ga tretira Krleža.esej 'O patru dominikancu Jurju Križaniću' . Sizifa ili Morgensa.Krleža i Aristotel . pod pretpostavkom da političko u književnosti treba ekskomunicirati. Aretej je politički izvorniji od svih Krležinih djela. ne može naći unutar sebe. u najvišem antičkom smislu riječi. za koju znamo da nije moguće realizovati. izlaz iz inferna. mirnoj savjesti. inače. kao što je Aretej to isto bio u Rimu svog vremena. a Krleža ističe da je to stanje nepromijenjeno od pojave čovjeka. što je civilizacijski već iživljeno i što je sa stanovišta moderne postalo anahrono i prošlost.

Livija i Klara su golgotski motivi žena. ucjenama i pritiscima do smrti. koja raste do određene alter-ego varijante. Oni su politički sumnjiva lica. i time su povezani. Faustovski moment je ideja nesalomljive čovjekove težnje za spoznajom. jer je hipokritovac u idealnom smislu. eruditi. gdje nam se ukazuje na to koliko zapravo totalitarne strukture raspolažu životom. Sever -Blooten. U Areteju istovremeno postoji nekoliko prostorno-vremenskih razina. U drami je prisutna i dihotomija likova: Aretej . a tematiziraju se nasilje. te na ljude iste kulturne kategorije u različitim civilizacijama.intelektualna kod apatrida. bogovi medcine i medicinski rituali važniji od medicinskog dokaza i stvarnosti medicine. Pokreće čovjeka na borbu: život ili smrt. Za Klaru je sve 'bez perspektive'. prezirući mit. godine. kakav srećemo i u Danteovoj Božanstvenoj komediji. Kajo Anicije Sever i barun Van Der Blooten su nosioci vlasti. arhijatar Palatinskog dvora i slava evropske medicine dolazi u sukob s vlašću. Poetski karakter drame autor svjesno naglašava služeći se terminom slika. Morgens su moralisti i beskućnici. Krležin Faust . To su različite vrste dihotomije . Odbijaju da se pokore trogloditima.Aretej. neshvaćeni i protjerani intelektualci. Živi u doba kad su tzv. Glavni lik . što je bitan dio Krležinog stvaralaštva. Po Platonu je politička vlast uzrok ljudske tragedije. progonitelji i antietičari. Svi likovi u drami su dosljedni u slijeđenju vlastite savjesti. čuvajući ideale svoje zakletve. dok je Nietszche isticao to 'vječno vraćanje istog' u životu i svijetu. I njih glumi isti glumac. umijeća razgovora i naučne rasprave u književnosti. Drama sažima i pjesnički izražava Krležin pogled na tragiku ljudske savjesti u blatu historije. 11 .Aretej uči od autentične prirode. a ne činova. Nositelji politike u Areteju su Kajo Anicije Sever i barun Van Der Blooten.Morgens. Veza je u tome da je i Goetheov Faust bio genije medicine. totalitarizam. a ne ljudskih emocija. Čovjek je politička životinja – zoon politicon. Tu predstavlja vizuelno različita sredstva pjesničkog oblikovanja o borbi čovjekovog srca i uma protiv surove stvarnosti. Krleža podržava ljudsku žudnju i opreku između nauke i egzistencije. Legenda u Areteju je glavna odrednica struktuiranja drame. Apatridi i dr. jer je u pitanju drama ljudske pameti. samospoznajom i i traganje za slobodom.protiv čovjeka. On ta vjerovanja smatra idolopoklonstvom. spušta likove iz svijeta realnosti u imaginarni svijet prošlosti.Apatrid B. te ona duhovne tromosti kod čuvara. njihova povezanost i dihotomija su tim jače jer ih u scenskoj izvedbi glumi ista glumica. kao i Dante. i okvir dramskih zbivanja. Savjest je centralna intelektualna kategorija u Areteju. i borbi protiv duhovne tromosti. ljudska savjest i politika. Politika u Areteju počiva na iznuđenim priznanjima. Klara i Livija su dramske konstante. tipični predstavnici vlasti. Smisao složene strukture Areteja odnosi se na funkciju legende u životu i umjetnosti. brodolomci na talasima međunarodne situacije 1938. grčko-rimski ljekar iz Kapadokije. Prisutna je tu i dijalektika ideje. Autor. Apatrid A . a za Liviju 'beznadno sve'. Livija Klara.

koju je napisao dominikanac Jacobus de Voragine. Muzički motiv u Areteju je konkretan. U drami apatridi uzimaju tu ulogu vođenja kroz svijet legende. i to andanteu . Radi se o Bethovenovoj Petoj simfoniji. Krleža ovdje pokušava razbiti građanski mit o nepromjenjivom poretku stvari. 12 . uzeta je iz poznate hagiografske zbirke Legenda Aurea.Legenda o Svetoj Ancili. čime se određuje ritam čovjekove borbe i njenog trajanja.polaganom tempu. rajskoj ptici. Spominju se još Chopin i Schoneberg.

I pokućstvo se lomi I ljudi se svađaju A rodilje viču Već opet se negdje škrofulozni gnomi Rađaju I novi martiri niču I negdje brenči harfa To luđak neki svoje mrtve oplakuje sne I to je Sve.. bolesna. 1918. crne sanduke nose O. godina 13 .koliko se se duša kod nas u kući tali A ljudi očajno viču po stubama u spirali Oči bolesnih žena.Naša kuća Kuća je naša prokleta. pakao! I nema Božjeg dana Kad krv ne bi iz novih briznula rana I nema Božjeg dana Kad ne bi neko plakao O. što peru u pari rublje U ognjici gore. nad kućom našom gori zvjezdan luk I bijesovi se biju. pakao! U kući se našoj bodu k'o otrovne ose Po hodniku gdje petrolejke gasnu U prljavoj spirali. k'o grozničave zublje I viču grozne crne stube U kući se našoj ljudi i žene Sa strahom u duši ljube Na krovu kuće naše pjeva crni ćuk I bijesovi se biju u očima ljudi Na krovu kuće naše Smrt svoju pjesmu gudi O. naša kuća je prokleta. bolesna. Miroslav KRLEŽA.

sumnjati u smisao vlastite glume. nego: što je tvoje. 20) APATRID A: U nama je 'njihovo' sve što je u nama još uvijek antropoidno! (str. 21) DRUGA SLIKA LIVIJA: Bogovi strepe pred pogledom čovjeka da ne bi otkrio do koga su stepena neobrazovani u svojoj provincijalnoj zapuštenosti! (str. 17) APATRID A: Današnja Evropa iz njegove perspektive. 28) ARETEJ: U tome i jeste stvar da mi je dosadilo glumiti! To je jedini moj argument! Svi ste mi dosadili. baš upravo tu. (str. to si ti. To je ta vrsta duhovitosti u nižim spratovima rimske gomile. U ime čega? U ime toga vašeg glupog 'dostojanstva čovjeka'! (str. Pričao sam to našem patru gvardijanu. kopca kako razgovara s grlicom.' (str..CITATI PRVA SLIKA PRVI ČUVAR: Promatrao sam neko jutro. pod vašim 'dostojanstvom' ne zamišlja ni muziku ni poeziju. (str. 20) APATRID B: Mislite li da bi čovjek iz trećeg stoljeća mogao da nam očita moralnu prodiku? (str.. dobro lagati u interesu svetačke slave! To je duši korisno kao da si izmolio 3 Zdravomarije. 29) 14 . 28) KAJO: Glumeći. megalomanskih ditiramba o Dvadesetom stoljeću. na grobu Svetice. To si izmislio. ali je. 28) KAJO: Plebs. 28) LIVIJA: . (str. tako glume samo slabi glumci! (str. u svitanje. to je i moje. jer je to ispod svakog ljudskog dostojanstva. Između ovih mojih bradonja najmanje polovina gosti se svakog jutra ljudskom krvlju u slavu vašega hebrejskog bastarda koji dolazi da ostvari plebejski red u Rimu. takvi su tvoji bogovi i vaše božanske metode. kaže pater gvardijan meni. međutim. 15) APATRID A: To je upravo ono što ne možemo da znamo: do kog su ih stepena morile moralne glavobolje? (str. kaže pater. (str. to bi bila dijagnoza za sve naše bolesti mnogo pouzdanija od svih glupih. Tih barbara ima iz dana u dan sve više: provrvjeli su na sve strane kao mravi. a znati da sve to nije istina. 27) LIVIJA: Kažem ti da se ne pozivaš na svoje bogove.

dosadilo mi je. gdje i kako. ako se pravo uzme. ono što ja mislim. Sin Božji u krilu Majke Svoje kao simbol ljubavi. (str. kao svi vaši idiotski kipovi! (str. Nauka veoma često spava mrtvim i bezidejnim snom.. 65) MORGENS: Nauka uopće sanja. kamo sam ja to zalutao? APATRID A: U Evropu. (str.. ni to više ne umijete. i ništa nemam do ovih svojih rukopisa. (str. isto tako kao što je smrtonosno promatrati stvari otvorenih očiju. 33/34) ARETEJEV GLAS. 29) KAJO: Priznali su svi i svi će uvijek priznati sve.ARETEJ: Ono što ja radim ne zanima nikoga. Ona hrče na katedrama i od te njene grmljavine odjekuju sve aule svijeta. Što se vi rugate našim bogovima da su pederasti i pijandure? Sto puta je bolje biti pederast nego ovakav zlikovac koji kolje ljude radi 'medicine'. Klaudija Paulina očekuje me kao jedinu nadu u ovoj ludnici. ugrist će te neminovno. slijepi i gluhi. (str. 75) 15 . iz tmine: Smrtonosno je stidjeti se pognute glave. 63) APATRID A: Sagradili smo Mirovni Hram i u tome Hramu palimo vječnu vatru. a ti ih pališ kao pravi troglodit! Da zato otrujem jednu ženu da bih mogao dalje glodati svoje pasje kosti. to ne čita niko. to je još uvijek jedini medicinski ideal na svijetu. i što je na kraju to tako važno da se nešto prizna kad je priznanje formalnost u koju niko ne vjeruje! (str. san bez savjesti i bez misli. san. 31) KAJO: Pa da. na kraju igre ipak. medicina je pamet. (str. 30) LIVIJA: Svi vi u svojoj ste majmunskoj mudrosti dotjerali tako daleko da ne umijete više ni plakati. (str. 69) APATRID B: Puna drobina i dubok san. 29) LIVIJA: Ti znaš da lažeš. Svejedno kada. 70) ČETVRTA SLIKA ARETEJ: Medicina nije filozofija. Od kamena ste. koji se podudara s pojmom site gluposti. i to nije tako glupa misao. ali Rat nam je jedini Ideal. 31) ARETEJ: Ne umijem drugo nego da ti ponovim: dosadila mi je igra s bolesnim majmunima. u jednu riječ. neću više da budem palatinska hijena! (str. (str. a ipak lažeš! Ti nisi čovjek! (str. 46) TREĆA SLIKA ARETEJ: Oprostite. Da se poklonite pred bolom čovjeka. (str.

mislio sam da preplivam i preplivao sam i sad sam tu na drugoj obali. 89) PETA SLIKA APATRID A: Evropa umire. 93) ARETEJ. 83) MORGENS: Kad bismo posumnjali u sve što znamo. i zato priroda nema i ne može imati nikakva plana. (str. međutim. ona ih pokreće. Kao pas. bosonog. 87) ARETEJ: Svaka bitka zapravo je samoubojstvo jedne te iste vojske! (str. Ranjena ptica. (str. (str. steže mi dijafragmu. I Arinoina ptica je mrtva. a ipak. 88) ARETEJ: Ptica je mrtva. tako. jeste dim. onda onaj ondje iz Rima ne bi mogao tako grubo prijetiti čovjeku lažima i umorstvom. Koja je civilizacija tako brzo nestala kao evropska? Nema joj ni pedeset godina.ARETEJ. slomljenih krila. to je tamna muzika. a opet je melem. nervozno: Kako vi znate što su mi javili iz Rima? To su sve fikcije! ARETEJ: Znam jer sam otkrio tajnu ljudske gluposti. Klaudiju sam otrovao. u sandalama. a da se zapravo još nije ni rodila. (str. 85) ARETEJ: Govorio sam Liviji godinama da su novorođeni bogovi mnogo opasniji od starih umornih pederasta. a ona je mrtva. uvijek bi znao što treba da radi. ARETEJ: Da! Čovjek je politička životinja. Borba protiv tiranide. (str. zaogrnut crnom kućnom kabanicom: Ne znam. ona je jedina koja postoji pod zvijezdama. 92) APATRID A: Kad čovjek ne bi tako trajno gubio pamćenje. Povjerovao sam da čovjek može da pobjegne iz svoga vremena ako čuje njen glas. znate koliko ima sunaca i koliko bolesti? A što je s onim mladićem koga su ubili jučer ovdje pred apotekom? APATRID B: To je politika. u mislima: Vi. Liviju su ubili. (str. ne znam. Historijsko pamćenje. a ono po sjećanju na batine. ona ipak govori o tome da se može živjeti ljudski. (str. A što je politika? APATRID B: To je borba protiv životinje u čovjeku. to bi bilo slaboumno samoubojstvo. ne znam kako bih 16 . žalost što ne možemo da živimo čovjeka dostojno. žubori kao potok u tmini. Glupost je svemirska sila. 84) ARETEJ: Kad bi priroda znala što radi. dakle. tuga za daljinama. 82/83) ARETEJ: 'Ubiti ili dati se ubiti?' To se zove danas politika? (str. (str. Čuo sam je. 85) MORGENS. Ako ni po čemu.

gromove. zvonit će im zvona. a od mene ne može niko tražiti da počinim moralno samoubojstvo! (str. 110) APATRID A: Ostavio nam je jedan citat iz Seneke da je čovjek čovjeku svetinja. Pamet se kretala pod krinkom. (str. A ovi vaši meridijani kojima ste obujmili zemlju kao loptu.. u sjeni krvničke sjekire. Klara? Prostor i vrijeme pretvorili ste u snage čovjeku sklone. u njihovu slavu izricat će se smrtne osude. životinje. a ljude koji neće da ubijaju vješaju kao zločince. 101) APATRID B: Kad ubojice udovice svojih žrtava hapse kao bludnice. klanjat će im se pokoljenja kao pozlaćenim kipovima. 96) ARETEJ: Zašto plačete. zbunjeno: Šta hoće ovi ljudi od vas? Ako hoće vaše glave. APATRID A: A onda će ih jednoga dana balzamirati. a vi ste oborili sve bogove. i to je zapravo sve što je čovjeku suđeno da spozna pod ovim zvijezdama. 104) MORGENS: Takvu perfidiju prekriti dostojanstvom svoga potpisa znači pretvoriti se u moralni kadaver. (str. 108) ARETEJ: Ako je istina da ova noć traje već više od dvije hiljade godina. I to je veoma jednostavno i logično. 96) ARETEJ. izložiti u srebrnom sarkofagu i dalje ubijati u njihovo i naše ime.) Ako je neko bogovima ravan. Sve što je uzvišeno i mudro rađalo se potajno. nego umorstvo! Kod nas niko nije sumnjao u Ilirika da nije Bog. (str.. (str. (str. 113) APATRID B: Međutim.. onda ovi zlikovci prijete smrću čitavim pokoljenjima! (str. APATRID B: A zašto vi niste skinuli glave svojim krvnicima? ARETEJ: Kod nas nije vladala pamet. vatru. a to nije mnogo više od ništa.. vode. KLARA: To je mnogo više od ništa. a vi tugujete kao da vam je neko umro. skinite vi njihove.da nađem pravu riječ: stidim se svojih sramota. 108) MORGENS: Moje Djelo stoji pred čitavim svijetom trajnije od svake policije! (str. 101) ARETEJ: Što je to? MORGENS: To su naši bogovi za koje vi mislite da smo ih oborili. Niko od vas nema razloga da plače. plovit će kao oklopnjače i iz ubojnih 17 . a ona nas dovodi do toga da mnogi ljudi danas lutaju svijetom kao perverzni kandidati smrti. to su podnevni lukovi puni svjetlosti. onda je to ta muzika. pretvoriti ih u metafizičke lutke. doktore. (. to je sinteza jednog vremena koje samo sebe apostrofira kao 'herojsko'! (str. sve ste podredili svojoj volji i svako razuman trebao bi da poklekne pred punim smislom vaše svijesti i da vam na koljenima prizna da ste giganti. (str. Postat će sveci. 96) ARETEJ: Sve naše inspiracije rađale su se noću. takav sistem mišljenja ima svoju perverznu logiku.

Ima tamo jedan 'a ipak'! A ipak je to remek-djelo ruka majmuna. 115) 18 .. ne preostaje nam nego da se pokoravamo svome vlastitom ukusu i da razlikujemo što je spojivo s boljim običajima. (str. klečat će pred njima stoljeća kao pred negacijom pameti i morala i svega što su ikada htjeli i mislili.. a što nije.ždrijela rigati vatru uz grmljavinu gromova. APATRID B: Da.) U svakom slučaju ljudska ruka je savršenstvo od remek-djela kome se ne bi moglo ništa ni dodati ni oduzeti. to za nas žive ljude nije važno! Za nas je važno samo to što se zbiva danas i ovdje s nama i među nama. To i tako. dok je čovjek živ. ali ima tamo jedna Aretejeva emendacija toga galenskog apokrifa. on diše. To su perspektive tog ukletog fetišizma koji proždire sve ljudsko kao Saturno. 114) MORGENS: Evo svjetlosti! I tu svjetlost poklonila nam je ljudska ruka. 113/114) KLARA: Što se zbiva s mrtvim tijelom čovjeka poslije njegove smrti.. da li postaje drveni svetac na oltaru kome zvone zvona ili ne. i prema tome. a sve ostalo su riječi. što su propovijedali i vjerovali. (.. (str. (str. To znati jednostavno je kao i disati.