P. 1
Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

Zecharia Sitchin - Posljedni Dani

|Views: 109|Likes:
Published by Ariana Stamatovic

More info:

Published by: Ariana Stamatovic on Aug 08, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/09/2013

pdf

text

original

ZECHARIA

"Uzbudljiva... incrigantna." — Washington Times

SITCHIN

"Obavezno štivo za sve koje zanimaju dre­ vni misteriji." — New York City Tribune "Izvanredno napisano... Sitchin je revan istraživač." — Kirkus Reviews "Inventivno i provokativno." — Daily Mirror — Booklist

POSLJEDNJI DANI
A R M A G E D O N O I P R O R O Č A N S T V A P O V R A T K U

"Dojmljivo"

"Zemaljskim kronikama je suđeno da posta­ nu jedna od najznačajnijih i najkontroverznijih dodataka literaturi. Briljantan rad... obavezno štivo!" — CryticalReview Sedma i posljednja knjiga Zemaljskih kronika

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati­ vno i dojmljivo." — Library Journal

TELEdisk,

2009.

POSVEĆENO MOM BRATU,

DR. AMNONU SITCHINU, ČIJA A V I O K O Z M 1 Č K A SU MI ZNANJA

BILA N E P R O C J E N J I V A

KNJIGE ZECHARIE SITCHINA DO SADA OBJAVLJENE NA HRVATSKOM JEZIKU

Sadržaj
Predgovor: Prošlost, budućnost 9 11 30 46 61 77 94 112 133 153 174 194 215 242 268 285 305 324 326 Prvo Drugo Treće Četvrto Peto Šesto Sedmo Osmo Deveto Deseto Jedanaesto Dvanaesto Tri n a esto Četrnaesto Petnaesto Šesnaesto pogla poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavije: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje. poglavlje: p ogla vlje: poglavlje vije: Mesijanski sat "Tako se dogodilo" Egipatska proročanstva, ljudske sudbine O bogovima i polubogovima Odbrojavanje do Sudnjeg dana Prohujalo s vihorom Sudbina je imala pedeset imena U ime Boga Obećana zemlja Križ na obzoru Dan Gospodinov Podnevna tama Kada su bogovi otišli sa zemlje Posljednji dani Jeruzalem: nestali kalež Armagedon i proročanstva o povratku Postskriptum O autoru

DVANAESTI PLANET - Prva knjiga Zemaljskih kronika STEPENIŠTE DO NEBA - Druga knjiga Zemaljskih kronika RATOVI BOGOVA I LJUDI - Treća knjiga Zemaljskih kronika IZGUBLJENA KRALJEVSTVA - Četvrta knjiga Zemaljskih kronika REVIZIJA POSTANKA - Zasebno izdanje

poglavlje:

Predgovor:
PROŠLOST, B U D U Ć N O S T

"Kada će se vratiti?" Ljudi koji su čitali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje u kojem su "oni" — Anunnakiji, vanzemaljci koji su došli na Zemlju sa svog planeta po imenu Nibiru i koji su u davnini štovani kao bogovi. Hoće li to biti kada nam se Nibiru idući svojom izduljenom orbitom ponovno približi, i što će se tada dogoditi? Hoće li u podne biti mrak i hoće li se Ze­ mlja raspasti? Hoće li na Zemlju doći mir ili armagedon? Hoćemo li imati tisućljeće velikih nevolja i teških kušnji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoće li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uopće neće dogoditi? To su velika pitanja koja najdublje ljudske nade i strepnje povezuju s religijskim vjerovanjima i očekivanjima, pitanja što ih dodatno usložnjavaju tekući događaji: ratovi u zemljama u kojima su započeli odnosi između bogova i ljudi; prijetnje nuklearnim holokaustom; zastrašujuća silina pri­ rodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove godine, no sada se to više ne smije odgađati. Pitanja o povratku, moramo znati, nisu nova; u prošlosti su, kao što su i danas, bila čvrsto povezana s očekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije četiri tisućljeća Bliski istok svjedočio je bogu i njegovom sinu koji su obećali raj na Zemlji. Prije više od tri tisućljeća egipatski kralj i egipatski narod čeznuli su za mesijanskim dobom. Prije dva tisućljeća narod Judeje pitao se je li se

POSLJEDNJI

DANI

pojavio Mesija, a mi smo još uvijek obuzeti tajnama tih događaja. Jesu li se proročanstva počela obistinjivati? Bavit ćemo se zbunjujućim odgovorima koji su se nudili, rješavati drevne enigme, dešifrirati podrijetlo i značenje različitih simbola kao što su križ, ribe, kalež. Opisat ćemo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom" u povijesnim događajima i pokazati zašto se prošlost, sadašnjost i budu­ ćnost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promišljat ćemo zašto je sadašnje dvadeset i prvo stoljeće nove ere toliko slično dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li suđeno da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja proročanstava blizu? Prije više od dva tisućljeća Danijel iz Starog zavjeta više je puta pi­ tao anđele: Kada? Kada će doći posljednji dani, kraj vremena? Prije više od tri stoljeća glasoviti sir Isaac Newton, koji je razotkrio tajne kretanja nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat ćemo njegove nedavno prona­ đene, rukom pisane izračune povezane s posljednjim danima, kao i novija pretkazanja Kraja. I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne budućnosti skri­ vene u prošlosti, te da je sudbina Zemlje povezana s nebesima, a život i sudbina čovječanstva s Bogom i bogovima. Baveći se onime što se tek treba dogoditi iz povijesti prelazimo na proročanstvo, jedno ne može biti shvaćeno bez drugoga, pa ćemo govoriti o oboje. Vođeni time, po­ gledajmo ono što će se dogoditi kroz prizmu onoga što je bilo. Odgovo­ ri će vas zasigurno iznenaditi. ZECHARIA SITCHIN New York, studeni 2006.

Prvo

poglavlje

MESIJANSKI

SAT

G

dje god se čovjek okrene, čovječanstvo kao da je obuzeto apokaliptičnom strepnjom, mesijanskim žarom i tjeskobom kraja vremena.

Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, pobunama i pokoljima "ne­

vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Zapada ratuju s vojskama kra­ ljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje tradicionalnih načina života. Krvoprolića gutaju gradove; veliki i moćni sklanjaju se iza visokih zaštitnih zidova. Prirodne nepogode i sve snažnije katastrofe navode ljude da se pi­ taju: je li čovječanstvo zgriješilo, svjedoči li Božjem gnjevu, čeka li ga još jedan opći potop? Je U ovo apokalipsa? Može li biti — hoće li biti — spase­ nja? Je li mesijansko doba već otpočelo? Vrijeme — dvadeset i prvo stoljeće poslije nove ere — ili je to bilo dvadeset i prvo stoljeće prije nove ere? Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u našem vremenu i u tim drevnim vremenima. To su okolnosti današnjeg vremena, ali i vremena od prije više od četiri tisućljeća. Zapanjujuća sličnost tih dvaju vremena posljedica je događaja što su se dogodili na sredini perioda koji je protekao između njih -— u razdoblju povezanom s mesijanskim žarom za vrijeme Isusa. Ta su tri kataklizmička razdoblja za čovječanstvo i njegov planet — dva u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i zatim na prijelazu iz stare u

w

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

novu ere) i jedno u bliskoj budućnosti — povezana. Jedno je dovelo do dru­ gog i jedno se može razumjeti isključivo razumijevanjem drugoga. Sadašnjost proistječe iz prošlosti, prošlost je budućnost. Za sva tri razdoblja ključno je Mesijansko očekivanje, sva tri povezuje Proročanstvo. Odgovor na pitanje kako će se završiti sadašnje doba velike nevolje i kušnje — na pitanje što nosi budućnost — zahtijeva ulazak u domenu pro­ ročanstva. Naše proročanstvo neće biti gemišt od novootkrivenih pretkazanja čija je glavna značajka strah od propasti ili kraja. Mi ćemo se osloniti na drevne zapise koji su dokumentirali prošlost, predvidjeli budućnost i zabilje­ žili prijašnja mesijanska očekivanja — prorokujući budućnost u prošlosti i, skloni smo misliti, budućnost koja je pred nama. U sva tri apokaliptična primjera — dva koja su se već dogodila i jedan koji će se uskoro dogoditi — fizički te duhovni odnos između neba i Zemlje bio je i ostao od stožerne važnosti za događaje. Fizički aspekti bili su izraženi postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila određena ključnima, koja su bila žarišta događaja, a duhovni su aspekti bili izraženi u onome što nazivamo religija. U sva tri slučaja ključna je bila pro­ mjena odnosa između čovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada se čovječanstvo suočilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o odnosu između ljudi i bogova, u množini. Je li se taj odnos uistinu promijenio čitatelj će uskoro otkriti.

nastankom Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i kometa, te zaro­ bljavanjem samog "upadača" u veliku eliptičnu orbitu za čiji mu prolazak treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).

Sumerski zapisi kažu nam da su Anunnakiji na Zemlju došli sto dvadeset takvih orbita — 432.000 zemaljskih godina — prije Potopa ("Velike poplave"). Kako i zašto su došli, njihovi prvi gradovi u E.DINu (biblijskom Edenu), njihovo stvaranje Adama i Eve i razlozi tog stva­ ranja te događaji nakon katastrofalnog potopa — sve je ispričano i opi­ sano u seriji mojih knjiga Zemaljske kronike i to ovdje nećemo pona­

Priča o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba došli na Ze­ mlju"), kako su ih zvali Sumerani, počinje s njihovim dolaskom na Zemlju s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Priča o njihovom planetu u davnini je opisana u Epu o stvaranju, dugačkom zapisu na sedam ploča. Obično se smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o planetima govorili kao o živim bogovima koji se međusobno bore. No kao što sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je sofisticirana kozmogonija koja nam govori kako se zalutali planet prolazeći kroz naš Sunčev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao
12

vljati. No, prije nego što krenemo kroz vrijeme do značajnog dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere, moramo se prisjetiti nekih pretpotopnih i poslijepotopnih prijelomnih događaja. Biblijska priča o Potopu, koja počinje šestim poglavljem Postan­ ka, svoje kontradikcije pripisuje jednom božanstvu, Jahvi, koji je isprva odlučan da izbriše čovječanstvo s lica Zemlje, a zatim se naročito trudi da ga spasi uz pomoć Noe i njegove arke. Raniji, sumerski izvori te priče nezadovoljstvo čovječanstvom pripisuju bogu Enlilu, a protuakciju da spasi čovječanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi monoteizma zataškano

13

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparništvo i sukob između dva klana Anunnakija koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji. Taj sukob između dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i između zemaljskih područja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se imati u vidu kako bi se razumjelo sve što se nakon toga dogodilo. Enki i Enlil bili su polubraća, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu. Njihov sukob na Zemlji vuče korijene s njihovog matičnog planeta Ni­ birua. Enki — tada zvan E.A ("Onaj čiji je dom voda") — bio je Anuov prvorođenac, međutim ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je Antu — Anuova polusestra — Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvorođeni sin. Neizbježno ogor­ čenje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala činjenica da je već Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematično: nakon što je Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je uzurpirao prijestolje izvršivši državni udar, natjeravši Alalua da pobjegne s Nibirua kako bi spasio goli život. To ne samo da je Enkijevo ogorčenje vra­ tilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred Enlilovo vodstvo, kao što je opisano u epu Priča o Anzuu. (Za zamršene odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.). Ključ za razrješavanje tajne nasljeđivanja i brakova kod bogova bila je moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi iza­ brali da im služe kao njihovi opunomoćenici u čovječanstvu. Biblijska priča o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao kada je svoju ženu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja sestra, kći mog oca, ali ne i kći moje majke, i postala je mojom ženom." Ne samo da je oženio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao zajedničkog oca), nego je njezin sin — u ovom slučaju I z a k — postao zako­ niti nasljednik i nastavljač dinastije, a ne prvorođenac Jišmael, sin sluškinje Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeđivanju uzrokovala ogorčenu zavadu između Raovih nasljednika u Egiptu, polubraće Ozirisa i Seta koji je oženio polusestre Iziđu i Neftis, objašnjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)
14

Iako se ta pravila o nasljeđivanju čine zamršenima, temelje se na onome što oni koji pišu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", što bi da­ nas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane DNK genealogije koje su razliko­ vale generalnu DNK koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku DNK (mtDNK) koju žene nasljeđuju isključivo od majke. Složeno no osnovno pra­ vilo bilo je sljedeće: dinastičke loze nastavljaju se kroz mušku lozu; prvorođeni sin je sljedeći nasljednik; polusestra se može uzeti za ženu ako je imala drugu majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin — iako nije prvorođenac — postaje zakoniti nasljednik i nastavljač dinastije. Suparništvo dvojice braće - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je do­ damo zakomplicirano njihovim osobnim suparništvom zbog ljubavi. Obojica su željeli svoju polusestru Ninmah, čija majka je bila još jedna Anuova priležnica. Ona je bila Eaova prava ljubav, međutim nije mu bilo dopušteno da je oženi. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako rođen izvan braka, pravila o nasljeđivanju, s obzirom da je i prvorođeni sin i rođen od kraljevske polusestre, učinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom. Ea je, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio vođa prve skupine od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi došli do zlata potrebnog da zaštite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su početni planovi propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s još Anunnakija kako bi proširili misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozračje, stigla je i Ninmah kako bi služila kao glavna medicinska dužnosnica...

Dugačak tekst poznat pod nazivom Ep Atrahazis priču o bogovima i ljudima na Zemlji počinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi jednom za svagda riješio suparništvo svoje dvojice sinova koje je upropaštavalo sudbo­ nosnu misiju. Čak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubraće preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni spisi, ždrijebalo ne bi li se odlučilo tko će ostati na Zemlji, a tko će zasjesti na prijestolje Nibirua:

15

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Bogovi sklopile ruke, Izvuko'seždrijeb Enliluje Mora, dana i raspodijelile: Anu se vrati u nebesa, Zemlja; okružena, kao petljom

Dana su princu Enkiju. Ždrijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov kralj. Ea, kojem je dana vlast nad morima i vodama (on je kasnije za Grke bio "Posejdon", a za Rimljane "Neptun"), dobio je epitet EN.KI ("Vladar Zemlje") kako bi ga se primirilo, međutim EN.LIL-u ("Gospo­ dar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja." Bio ogorčen ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeđivanja ni rezultate ždrijeba. I tako su ogorčenje, ljutnja zbog uskraćene pravde i vatrena odlučnost da osveti nepravde počinjene nad njegovim ocem i precima, pa tako i nad njime samime, navele Enkijevog sina po imenu M a r d u k da započne sukob. Nekoliko tekstova opisuje kako su Anunnakiji podigli svoja naselja u E.DIN-u (poslijepotopnom Sumeru), pri čemu je svako naselje imalo posebnu ulogu i bilo izgrađeno na lokacijama raspoređenim u skladu sa širim planom. Ključna veza sa svemirom — mogućnost neprekidne komunikacije s matičnim planetom te sa šatlovima i svemirskim brodo­ vima — održavana je u Enlilovom zapovjednom mjestu u Nippuru, u čijem je središtu bila slabo osvijetljena ćelija zvana DUR.AN.KI, "Veza neba i zemlje". Još jedna vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana u Sipparu ("Gradu ptica"). Nippur se nalazio u središtu koncentričnih kružnica na kojima sli bili smješten drugi "božji gradovi"; svi zajedno su za svemirske brodove koji su dolazili na Zemlju formirali sletni koridor čija je žarišna točka bio dvostruki vrh planine Ararat —najistaknutija topografska značajka na Bliskom istoku (Slika 2). A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve božje gradove zajedno s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom lukom te pokopao Edin ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, međutim mnogo toga više nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je nužno izgraditi novu svemirsku luku, s novim Konuolnim centrom misije i novim signalnim posta[O T i p

16

17

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom vrhu Ararata, međutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmještaj koji je odigrao ključnu ulogu poslijepotopnim događajima. Potop je bio odlučujuća prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji­ hove međusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da služe bogovima i rade za njih, odsada se tretiralo kao mlađe partnere na razorenom planetu. Novi odnos između ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posvećen i ozako­ njen kada je čovječanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civi­ lizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Značajnom događaju slijedio je Anuov državnički posjet Zemlji. No, Anu je došao ne samo kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno božanstvo zemaljskog panteona drevnih bogova. Još jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspo­ stava i afirmacija mira među samim bogovima. To je bio sporazum "živi i pusti druge da žive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile između dva glavna anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budući da su nove, poslijepotopne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu podjelu među bogovima. To je podjela koja se odražava u biblijskom popisu naroda {Postanak, glava 10.) u kojem je grananje čovječanstva koje je poteklo od tri Noina sina zabilježeno po narodnosti i geografskom smještaju: Azija je pripala narodima odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela među bo­ govima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovi­ ma. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smještena važna poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto područje. Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s Noom, raniji sumerski tekstovi zabilježili su činjenicu da je podjela bila na­ mjeran čin, rezultat vijećanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani govori nam da Veliki Anunnakiji koji odlučuju 0 sudbini sjedahu savjetujući se 0 Zemlji.

/.V

19

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Stvorile podigole

četiri

regije,

Oko 3100. g. pr. n. e. slična ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako harmonična kao povijest enlilitske civilizacije budući da su se između Enkijevih šestero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego čitava kopnena podru­ čja, nastavili suparništvo i sukobi. Najznačajniji je bio neprekidni sukob izme­ đu Enkijevog prvorođenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningišzide {Toth u Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afričkih sljedbe­ nika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Qiietzalcoatl, Pernata zmija). Sam Marduk/Ra bio je kažnjen i prognan kada je, protiveći se braku svog mlađeg brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Ištar, ubio brata. Inanni/Ištar je u znak zadovoljštine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Treće regije, civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to što su sve civili­ zacije — kao i svemirska luka u svetoj regiji — bile smještene na tridesetoj sjevernoj paraleli (slika 4).

naseobine.

Na prvom području, između rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspo­ stavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje su se nalazili pretpotopni božji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od njih imao je svoju svetu četvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili božica — Enlil u Nippuru, Ninmah u Suruppaku, Ninurta u Lagašu, Nannar/Sin u Uru, Inanna/Ištar u Uruku, Utu/Šamaš u Sipparu i tako dalje. U svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" — u početku izabrani polubog — bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj četvrti svećenstvo je na čelu s visokim svećenikom služilo bogu i njegovoj bračnoj družici, nad­ gledalo prazničke svečanosti te vodilo obrede žrtvovanja i molitve bogovima. Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega pisanje i vođenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palači. S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da služi kao glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL ("Veliki čovjek"). U početku i još dugo vremena nakon toga ta osoba, naj­ moćniji čovjek zemlje, bio je i kralj i visoki svećenik. Zbog njegove uloge i autoriteta koji je uživao bio je pomno biran, a za sve fizičke simbole kraljevske časti držalo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumerskom tekstu koji se bavi tom temom navodi se da su simboli kraljevske časti (kruna i žezlo) i kreposti prije nego što su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili položeni pred Anuom na nebesima". Doista, sumerska riječ za kraljevsku čast bila je Anuova Čast. Tij aspekt "kraljevske časti" kao ključnog elementa civilizacije, ispravnog ponašanja i moralnog kodeksa za čovječanstvo eksplicitno je izražen u navo­ du iz Sumerskogpopisa kraljeva koji kaže da je nakon Potopa "kraljevska čast donesena s nebesa. "To je izrazito važan navod koji se mora imati na umu dok kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim očekivanjima — rječnikom Novog zavjeta — povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju. 20

SLIKA

4

21

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo — civilizaci­ ju i njezine institucije, kao što se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije — uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa čovječanstvom, s kraljevima/svećenicima koji su služili i kao veza i kao prepreka između bo­ gova i ljudi. No, kada se čovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova i ljudi, očito je da su ciljevi bogova uvijek bili dominantni i da su određivali ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlučnost Marduka/Raa da ispravi nepravdu nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravi­ lima nasljeđivanja, umjesto Enkija Enlil proglašen zakonitim nasljednikom njihova oca Anua, vladara na njihovom matičnom planetu Nibiruu. Prema seksagezimalnom ("baza šezdeset") brojevnom sustavu koji su bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumerskog panteona dodijeljen je brojčani rang, pri čemu je Anu imao najviši rang — šezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je če­ trdeset, i tako dalje, izmjenjujući se između muških i ženskih božanstava (slika 5 ) . Po pravilima nasljeđivanja, Enlilov sin Ninurta bio je na redu za rang pedeset na Zemlji, dok je Marduk imao nominalni rang deset. K tomu, ta dva nasljednika na čekanju u početku još nisu bili medu dvanaest "Olimpijaca". Tako se Mardukova duga, ogorčena i neumoljiva borba, kojoj je u ko­ rijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom Ninurtom za nasljeđivanje ranga pedeset, da bi se zatim proširila na Enlilovu unuku Inannu/Ištar, čijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim naj­ mlađim sinom, Marduk toliko protivio da je stvar završila Dumuzijevom smrću. S vremenom se Marduk/Ra, osim sukoba s Tothom koji smo već spomenuli, sukobio i s drugom braćom i polubraćom — prvenstveno s Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oženio za Enlilovu unuku po imenu Ereškigal. Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove između dva božanska klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ra­ tovi piramida". U jednom istaknutom primjeru borbe su okončane time da je Marduk živ pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za22
23

robljeništvo. Marduk je, također, više puta bio u prognanstvu — i po kazni i kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme položaj koji je svojatao uključivao je i događaj koji je u Bibliji zabilježen kao incident s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeh je na kraju polu­ čio tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Doista, prvi kataklizmički niz događaja u dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere i mesijanska očekivanja koja su ga pratila prvenstveno je po­ vezan s pričom o Marduku. Osim toga, ti kataklizmički događaji u prvi su plan doveli njegovog sina po imenu Nabu — božanstvo, sina boga, no od majke Zemljanke.

te sa svemirskim brodom koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao Jeruzalem.) Smatralo se da je njegova središnja lokacija, koja je bila jednako udaljena od drugih centara u E.DIN-u u kojima su se obavljale različite djelatnosti (vidi sliku 2 ) , jednako udaljena i od "četiri kuta Zemlje", pa je dobio nadimak "pupak Zemlje". U hvalospjevu posvećenom Enlilu ovako se govorilo o Nippuru i njegovoj funkciji:

Tijekom čitave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisuće go­ dina njegova se kraljevska prijestolnica više puta selila: najprije je to bio Kiš (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/ Ištar), pa Ur (Sinovo sjedište i središte obožavanja); kasnije su prijestolnice bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po treći put, preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "središte kulta", kako su ga stručnjaci skloni zvati, čitavo vrijeme ostao vjersko središte Sumera i sumerskog naroda, ondje se određivao godišnji ciklus štovanja bogova. Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim pandanom među dvanaest članova Sunčevog sustava (Sunce, Mjesec i deset planeta uključujući Nibiru), bili su također počašćeni s po jednim mjese­ com u godišnjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska riječ za mjesec, EZEN, u stvari je značila praznik, svečanost. Svaki takav mjesec bio je po­ svećen jednom od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi točno vrijeme kada svaki od tih mjeseci počinje i završava (a ne, kao što govore udžbenici, da bi se seljacima omogućilo da znaju kada da započnu sjetvu odnosno žetvu) je oko 3 7 6 0 g. pr. n. e. dovela do uvođenja prvog kalendara na Zemlji. Taj je kalendar poznat kao nipurski kalendar jer su zadaću da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave datume vjerskih praznika za čitavu zemlju imali svećenici iz Nippura. Taj je kalendar i dandanas u upotrebi kao židovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove ere broji kao 5769. godinu. U pretpotopnim vremenima Nippur je služio kao kontrolni centar misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio DUR.AN.KI, "vezu između neba i Zemlje" za komunikaciju s matičnim planetom Nibiruom (Izraz "četiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem zamijenio Nippur u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio nadimak "pupak Zemlje".) Na sumerskom jeziku izraz za četiri zemaljske regije bio je UB, no može se pronaći i kao AN.UB — nebeska, zvjezdana četiri "ugla" — u ovom slu­ čaju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi na četiri točke godišnjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazi­ vamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva sunčeva prelaska ekvatora — je­ dnom kao proljetni ekvinocij i jednom kao jesenski ekvinocij. U nipurskom kalendaru godina je započinjala danom proljetnog ekvinocija što se zadržalo u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij odre­ đivao vrijeme najvažnijeg praznika u godini — praznika Nove godine, do­ gađaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i kanoniziram rituali. Za određivanje kalendarskog vremena bilo je nužno promatrati nebo u zoru, kada se sunce tek počinje dizati iznad istočnog horizonta ali je nebo još uvijek dovoljno mračno da pokazuje zvijezde u pozadini. Nakon što bi se dan ekvinocija utvrdio na temelju činjenice da su tada dan i noć točno Enlile, Kada si zacrtao Nippur si podigao U sredini četiri božanske naseobine na Zemlji, kao svoj ugla Zemlje. vlastiti grad...

Izgradio si Dur-An-Ki

24

25

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

istog trajanja, položaj Sunca na helijakalnom izlasku označio bi se podiza­ njem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi buduća promatra­ nja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj Britaniji. Budući da su u Stonehengu dugotrajna promatranja pokazala da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6), tamo je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan solsticija pokazuje prema točki izlaska sunca, namješten prvotno prema izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e. Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz činje­ nice da se Zemlja nakon završetka jedne godišnje orbite oko Sunca ne vraća na točno isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja koje iznosi jedan stupanj (od tristo i šezdeset stupnjeva u punom krugu) u sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vi­ djeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja kruži oko Sunca na dvanaest dijelova, što se od tada naziva zodijački krug

konstelacija (slika 7). Budući da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset stupnjeva nebeskog svoda, zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu kuću zodijaka traje (matematički) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijački krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Približni datumi zodijačkih doba prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim opažanjima — ovdje su dodani čitateljima na ravnanje.

2100

N . E.

SLIKA 7

Da je zodijački kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr­ đuje činjenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji (kada su prve dvije kuće zodijaka nazvane njemu u čast). Da kalendar nije djelo grčkog astronoma (Hiparha) iz trećeg stoljeća prije nove ere (kao što se i dalje tvrdi u većini udžbenika) potvrđuje činjenica da su Sumerani dvanaest kuća zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve
SLIKA 6

koristimo dandanas poznavali tisućama godina prije toga.

26

2~

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

1 . G U . A N . N A ("NEBESKI B I K " ) , B I K . 2. M A S H . T A B . B A ("BLIZANCI"), BLIZANCI 3 . D U B ("KLIJEŠTA" ILI " M A Š I C E " ) , NAŠ R A K . 4 . U R . G U L A ("LAV"), LAV

5 . A B . S I N ( " N J E Z I N OTAC J E B I O S I N " ) , DJEVA, D J E V I C A 6 . Z I . B A . A N . N A ("NEBESKA S U D B I N A " ) , VAGA 7 . G I R . T A B ("KOJI U B A D A I R E Ž E " ) , Š K O R P I O N 8. P A . B I L ("BRANITELJ"), STRIJELAC

9. S U H U R . M A S H 10. GU

( " K O Z O R I B A " ) , JARAC

("VLADAR V O D A " ) , V O D O N O Š A , VODENJAK ("RIBE"), RIBE

11. S I M . M A H 12.

K U . M A L ("STANOVNIK POLJA"), O V A N SLIKA 8

U When Time Began opširno se govori o kalendarima bogova i ljudi. Budući da su došli s Nibirua, čije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600 (zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, čak i na Zemlji, koja orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista, tekstovi koji se bave početkom njihovog boravka na Zemlji, kao što je Popis sumerskih kraljeva, označavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji sarovima. Ja sam to nazvao božansko vrijeme. Kalendar dan čovječanstvu, zasnovan na orbitalnim značajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je ze­ maljsko vrijeme. Ističući da im je zodijački pomak od 2160 godina (za Anunnakije manje od godine) omogućavao bolji omjer između dva ekstre­ ma — "zlatni omjer" od 10:6 — to sam nazvao nebesko vrijeme. Kao što je Marduk otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem će biti određena njegova sudbina. No, što je bio mesijanski sat čovječanstva, koji određuje njegovu budućnost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer bro­ janje pedesetogodišnjih jubileja, brojanje u stoljećima ili tisućljeće? Je li to bilo božansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijačkog sata?
SLIKA 9

Vidjet ćemo da nedoumica koja je čovječanstvo zbunjivala u dre­ vnim vremenima i dalje leži u srži tekućeg pitanja Povratka. Odgovor na postavljeno pitanje tražio se i prije: tražili su ga babilonski i asirski svećenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi Danijelovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi poput »> Isaaca Newtona, postavljamo ga svi mi danas. Odgovor će nas zapanjiti. Krenimo u opsežnu potragu.

28

29

"TAKO SE D O G O D I L O "

Biblijska priča u pitanju izvanredna je na mnogo načina. Kao prvo, go­ vori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa, nakon što se tlo dovoljno osušilo da omogući ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno naziva Sinear, što je hebrejski naziv za Sumer. Daje važnu indiciju o tome odakle su — s planinskih područja na istoku — došli naseljenici. Uočava da je tamo nastala prva čovjekova urbana civilizacija — gradnja gradova.

Drugo

poglavlje

Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo od slojeva osušenog blata i nije bilo domaćeg kamena, ljudi za gradnju koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u pećima mogli su ih koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline) kao žbuke u gradnji, što je zapanjujuća informacija budući da je katran, prirodni produkt nafte, u južnoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji Izrael ga uopće nije bilo. Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uočili su i važnost incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u pričama o stvaranju Adama te 0 Potopu, spojili su različita sumerska božanstva u množinu Elohim ili u sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u priči su ostavili činjenicu da je reče­ nicu "hajde da siđemo (u množini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokušaj (Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova. Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvrđuju istinitost biblijske priče 1 sadrže mnoge druge pojedinosti, povezujući taj incident s općenito na­ petim odnosima između bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", održani oko 8650. g- pr. n. e., ostavili su prijašnji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili zadovoljni Anu, Enlil, pa čak i Enki — ali ne i Marduk/Ra. Tako je, kada
su

"TAKO SE DOGODILO"

V

rlo je znakovito što je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom

poznat kao "priča o babilonskom tornju". Ali kako su se ljudi selili s istoka, tako se dogodilo da naiđu na jednu dolinu u zemlji Sinearu i tu se nastane, jedan drugome reče: da otvrdnu!' "Hajdemo praviti opeke i peći ih Opeke su im bile mjesto kamena, a smola zemljana im služila za žbuku. Onda rekoše: "Hajde da sebi izgradimo grad
POSTANAK I I: 2-4

i toranj s vrhom do neba."

se "ljudski gradovi" počeli raspoređivati bogovima, Marduk potegnuo Iako je Sumer bio samo središte enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi

Ovako je u Bibliji zabilježen Mardukov najsmioniji pokušaj da dode do premoći, kada je pokušao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih ze­ malja i, povrh toga, u njemu izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji imenovano Babilon.

pitanje: "A što je sa mnom?"
e r

nlilitska "središta kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na ubu močvara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgrađen a točno istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na

n

31

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO"

Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon što suparnički klanovi Anunnakija razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadrži kao vlastiti grad. Oko 3 4 6 0 . g. pr. n. e. Marduk je odlučio iskoristiti tu povlasticu svog oca i također imati svoje uporište u središnjoj enlilitskoj regiji. Dostupni tekstovi ne otkrivaju nam zašto je Marduk odlučio da baš to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stožer, međutim njegov smještaj između ponovno izgrađenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog centra misije) i ponovno izgrađenog Sippara (pretpotopne svemirske luke Anunnakija) daje nam naslutiti da je Marduk vjerojatno tamo kanio imati instalaciju koja će obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana na glinenoj pločici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", što je tako­ đer bio izvorni nadimak Nippura. Ime koje je Marduk dao tom mjestu, Bab-Ili, na akadskom jeziku značilo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se bogovi mogli dizati i spuštati, gdje je odgovarajući glavni objekt bio "toranj kojem će vrh biti do neba" — lansirni toranj! Kako u biblijskoj priči tako i u njezinim usporednim (i ranijim) mezopotamskim inačicama navodi se da se taj pokušaj uspostavljanja ile­ galne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je Mardukov čin razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" noćni napad radi uništenja tornja. Egipatski zapisi izvještavaju da je početku vladavine faraona u Egiptu, oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotično razdoblje koje je trajalo tristo i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do datuma babilonskog incidenta oko 3 4 6 0 g. pr. n. e., jer je završetak tog kaotičnog razdoblja obilježen povratkom Marduka/Raa u Egipat, izgonom Todia i početkom obožavanja boga Ra. Iako je taj put bio osujećen, Marduk nikada nije odustao od svojih pokušaja da zavlada službenim svemirskim postrojenjima koja su služila kao "Veza neba i Zemlje", veza između Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budući da je naposljetku Marduk uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zašto nije
SLIKA IO

uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato što je to je bio pogrešan trenutak. Glasoviti tekst zabilježio je razgovor između Marduka i njegova oca Enkija u kojem obeshrabreni Marduk pita oca u čemu je pogriješio. Pogri­ ješio je u tome što nije uzeo u obzir činjenicu da je vrijeme tada — nebesko vrijeme — bilo doba Bika, Enlilovo doba. Među tisućama drevnih ispisanih pločica koje su iskopane na Bliskom •stoku, velik broj ih je sadržavao podatke o mjesecima povezanim s određe-

32

33

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO

nim božanstvima. U kompliciranom kalendaru koji započinje u Nippuru 3 7 6 0 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nišanu, bio je EZEN (prazničko doba) po­ svećen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim lunarnim mjese­ com čast se dijelila između njih dvojice). Popis "častoprimaca" mijenjao se tijekom vremena, a mijenjao se i sastav članstva vrhovnog panteona dva­ naestorice. Povezanosti s određenim mjesecima mijenjale su se i lokalno, ne samo u različitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala čast bogu nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno bio povezan s Ninmah, te kasnije s Inannom/Ištar. Takve su promjene otežale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom konstelacijom, međutim o nekim zodijačkim asocijacijama može se jasno zaključiti iz tekstova ili crteža. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj čiji je dom voda") jasno je povezan s vodonošom, "Vodenjakom" (slika 1 1 ) , a u početku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstela­ cija nazvana Blizanci (Gemini) nedvojbeno je tako nazvana u čast jedinim poznatim božanskim blizancima rođenim na Zemlji, a to su djeca Nannara/Sina, Utu/Šamaš i Inanna/Ištar. Ženska konstelacija Djevica (Virgo;

točnije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva najvjerojatnije nazvana u čast Ninmah, preimenovana je u AB.SIN ("Čiji je otac Sin"), što vrijedi samo za Inannu/Ištar. Strijelac (Saggitarius) ili Za­ štitnik odgovarao je mnogim tekstovima i himnama u kojima se božanstvo Ninurta slavi kao božanski strijelac, ratnik i zaštitnik svog oca. Sippar, grad Utua/Samaša, koji nakon potopa više nije bio mjesto svemirske luke, u sumerskim je vremenima smatran središtem zakona i pravde, a njegova boga su smatrali (čak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra). Nadalje, tu su bili nadimci koji su junaštvo, snagu i druge osobine bogova uspoređivali s nekom životinjom prema kojoj su osjećali straho­ poštovanje. Enlilova je životinja, kao Što se ponavlja u mnogim zapisima, bio Bik. Prikazivali su ga na cilindričnim pečatima, na pločicama s astro­ nomijom te u umjetnosti. Neke od najljepših umjetnina pronađenih u kraljevskim grobnicama Ura bile su brončane, srebrne i zlatne skulpture bičjih glava ukrašenih poludragim kamenjem. Nema sumnje, konstelacija Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, GUD.ANNA, značilo je "nebeski bile", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku" povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s jednim od nekoliko iznimnih mjesta na Zemlji. To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje još i dandanas stoji jedna od najčudesnijih građevina na Zemlji, uključujući kameni toranj koji dodiruje nebo. Mnogi drevni tekstovi uključujući hebrejsku Bibliju opisuju ili spomi­ nju jedinstvenu šumu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim vremenima ona se prostirala kilometrima i okruživala jedinstveno mjesto — golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za vezu sa svemirom na Ze?nlji, prije nego što su uspostavljeni njihovi centri i ptava svemirska luka. To je bila, potvrđuju sumerski zapisi, jedina građevi­ na koja je preživjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa Anunnakijima mogla poslužiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oživjeli poharane zemlje novim usjevima i domaćim životinjama. To mjesto, koje

SLIKA I I

34

35

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO"

se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredište u potrazi za besmrtnošću. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedrovoj šumi, Enlil držao GUD.ANNU — "nebeskog bika", simbol Enlilovog doba Bika. Ono što se tada dogodilo u svetoj šumi utjecalo je na buduće odnose bogova i ljudi. Putovanje u cedrovu šumu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo, kako saznajemo iz epa, započelo je u Uruku, gradu što ga je Anu darovao svojoj praunuci [naftni (to ime znači "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je kralj početkom trećeg tisućljeća prije nove ere bio Gilgameš (slika 12). On nije bio običan čovjek jer njegova majka bijaše božica Ninsun, pripadnica Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgameš bio ne samo obični polubog, nego onaj koji je "dvije trećine bog". Kada je postao stariji te počeo razmišljati o pitanjima života i smrti, zaključio je da bi to što je dvije trećine bog tu moralo biti važno. "Zašto bih bio kao običan smrtnik?", upitao je svoju

majku. Ona se složila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova u stvari dugovječnost zbog dugog ophodnog vremena njihova matičnog planeta. Da bi stekao takvu dugovječnost, morao se pridružiti bogovima na Nibiruu; a da bi to učinio, morao je otići na mjesto na koje slijeću i s kojeg polijeću rakete. Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgameš je bio odlučan da krene na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem će me pamtiti kao nekoga tko je pokušao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI. DU, što znači "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zaštitnik na putu. O njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploča epa o Gilgamesu i u njegovim brojnim drevnim prikazima, možete saznati u našoj knjizi Stepenište do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne jednom (slika 13): jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj šumi, a drugo u svemirsku luku na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crtežima (slika 14), rakete bile smještene u podzemne komore. Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu šumu u Libanonu, dvojcu je pomagao bog Samaš, Gilgamešov kum, te su napre­ dovali relativno brzo i glatko. Prispjevši u šumu, tijekom noći svjedočili su lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgameš: Vizija koju sam imao bila je posve zastrašujuća! Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila. Premda je svitao dan, zavlada tama. vis. Munje su parale nebo, plamen poletje u Oblaci se sk upiše; zapljušta smrt! Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi. I sve što bijaše palo pretvori se u pepeo. Ispunjeni strahopoštovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgameš i Enkidu sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, međutim čim su ušli napao ih je čuvar nalik robotu, naoružan smrtonosnim zrakama.

SLIKA 1 2
36

Uspjeli su uništiti čudovište te su se opustili kraj potoka, misleći da im
37

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO SE

DOGODILO"

SLIKA 14 dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spašavajući goli život te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do Uruka, gdje ga je Enkidu uspio zaklati. Tekst postaje čitljiv kada hvastavi Gilgameš, nakon što je biku odrezao butinu, "poziva obrtnike, majstore i kovače" Uruka da se dive bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni— "sačinjeni od trideset mina lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta." Dok se ne otkrije pločica na kojoj su reci čidjivi nećemo moći sa si­ gurnošću znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj šumi bio posebno SLIKA 13 je put slobodan. No, kada su ušli dublje u cedrovu šumu pojavio se novi protivnik: Nebeski bik. Nažalost, šesta pločica na kojoj je ep napisan previše je oštećena da bi reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili potpuno čitljivi. Svejedno, čitljivi izabrani živi bik ukrašen zlatom i dragim kamenjem ili robotsko stvorenje, mehaničko čudovište. Ono što sa sigurnošću znamo je da je nakon njegova usmrćivanja "Ištar u svom domu ispustila krik" koji se čuo sve do Anua na nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su Anu, Enlil, Enki i Samaš sa­ zvali božansko vijeće da sude drugovima (na kraju je kažnjen samo Enkidu)
1

razmotre posljedice ubojstva.

38

39

POSLJEDNJI

DANI

"TAKo SE DOGODILO

Ambiciozna Inanna/Ištar doista je imala razloga za lelek: bila je pro­ bodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simboličkim odsijecanjem bi­ kova buta samo doba je skraćeno. Iz egipatskih izvora, uključujući slikovne prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbo­ lizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zaključak da se Enlilovo doba okončalo i na nebesima.

Inanna se, međutim, dosjetila briljantnog rješenja koje se može opisati kao "ako ih ne možete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji — to se dogodilo oko 2 3 6 0 g. pr. n. e. — u jednom je vrtu ugledala usnulog čovjeka koji joj se svidio pa je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj muškarac. Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka Entu, božja svećenica. Ona ga je bila stavila u crvenu košaru koju je rijeka odnijela do vrta koji je uređivao Akki Navodnjivač, koji ga je prihvatio i odgojio kao sina. Inanni je sama mogućnost da bi snažan i naočit muškarac, zvao se Amurru, mogao biti odbačeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogo­ vima predloži za sljedećeg kralja zemlje. Pošto su prihvatili njezinu pre­ poruku, bogovi su Amurruu dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni počasni naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske loze izgrađen mu je potpuno novi grad da mu služi kao prijestolnica. Na­ zvan je Aggade — "Grad saveza". U našim udžbenicima taj se kralj naziva Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se Sumer i Akad. Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran — vra­ ćanje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to vrijeme pisani o Inanni — od tada nadalje poznatoj po njezinom akadskom imenu Ištar — Inanna Sargonu govori da će biti pamćen po tome sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi bilježeiii su i slavljeni u njegovim kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje riječima: Sharru-kin, kralj Aggada, nije.

SLIKA

15

Mardukov pokušaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti nisu shvaćali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazišta zlata. Međutim, to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, naja­ vili su razdoblje nestabilnosti i meteža u Mezopotamiji, tom središtu enlilit­ skih područja, izloživši je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a za njima Elamiti došli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili semitskim jezikom. No, dok su istočnjaci štovali iste enlilitske bogove kao i Sumerani, Amurru ("zapadnjaci") su bili drukčiji. Duž obala "Gornjeg mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiitskim egipatskim bogovima. U tome — možda i dandanas — leži korijen svetih ratova koji su se pokretali "u Božje ime", osim što su različiti narodi imali različite nacional­ ne bogove...

u eri Ištar na vlast došao je. Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio

40

41

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO SE DOGODILO

Užasom cijelu

strahopoštovanje po more prešao je, zapada

svim

zemljama "sirio je.

Na istoku

zemlju

osvojio je.

Ovo hvalisanje implicira da je u Inannino/Ištarino ime osvojio sveto mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapa­ da", ali ne bez otpora. Čak i u tekstovima napisanima u njegovu slavu navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije pobunile protiv njega." Anali njegovih protivnika, koji su događaje bilježili onako kako su viđeni s Mardukove strane, otkrivaju da je Marduk poveo kaznenu protuofenzivu: Zbog skrnavljenja što ga počini Veliki Marduk se razbjesni... Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona I kazni ga vječnim nespokojem. Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se Mardukovim ambicijama i za Ištar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio i pokorio Naram-Sin pokazuje da je on ne samo došao do Sredozemnog mora — uspostavivši kontrolu nad Mjestom slijetanja — nego i da je kre­ nuo prema jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u područje Enkiita bio je bez presedana i mogao se dogoditi, kako nam otkriva pažljivo čitanje zapisa, zato što je Inanna/ištar sklopila nesveti savez s Nergalom, Marduko­ vim bratom koji je oženio Inanninu sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo je i prelazak preko neutralnog Svetog područja na Sinajskom poluotoku, gdje je bila smještena svemirska luka, što je bila još jedna povreda davnog mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, Naram-Sin si je dodi­ jelio naslov "Kralj četiriju regija"... Možemo čuti Enkijeve prosvjede. Možemo čitati zapise koji bilježe Mardukova upozorenja. To je bilo previše čak i za vodstvo Enlilita. U du­ gačkom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada, koji govori o akadskoj dinastiji, jasno se navodi da je do kraja došlo "nakon mrgođenja Enlilovog čela". Tako je "riječ Ekura" — Enlilova odluka iz njegova hrama u Nippuru
42

Sargon,
SLIKA I 6

Mora se istaknuti da su Sargonovi teritoriji obuhvaćali samo jedno od četiri poslijepotopna mjesta povezana sa svemirom — samo Mje­ sto slijetanja u Cedrovoj šumi (vidi sliku 3 ) . Na prijestolju Sumera i Akada nakratko su ga naslijedila njegova dvojica sinova, međutim Sargonov pravi nasljednik, nasljednik u duhu i djelu, bio je njegov unuk po imenu Naram-Sin. Značenje tog imena je "Sinov omiljeni", međutim anali i zapisi o njegovoj vladavini i vojnim pohodima govore nam da je on u stvari bio Ištarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi bilježe da je IŠtar poticala kralja da postane slavan i velik neumornim osvajanjem i uništavanjem njezinih neprijatelja te da mu je aktivno pomagala na bojištima. Crteži Ištar, na kojima je obično prikazivana kao privlačna božica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba naoružanu božicu rata (slika 1 6 ) .

43

POSLJEDNJI

DANI

" T A K O SE

DOGODILO"

— privela stvar kraju: "Riječ Ekurova pala je na Aggad" da se uništi i izbriše s lica zemlje. Naram-Sinov kraj došao je oko 2 2 6 0 . g. pr. n. e.. Tekstovi iz tog vremena govore nam da su instrument božjeg gnjeva bile trupe lojalne Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad nije pronađen.

Gledajući unatrag i prisjećajući se sličnih biblijskih proročanstava, j sno je da su u predvečerje dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e. bogovi i ljud očekivali dolazak apokalipse.

Saga o Gilgamešu s početka trećeg tisućljeća pr. n. e. te vojni pohodi akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju nam jasnu pozadinu za doga­ đaje tog tisućljeća: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom — Gilgameš je preko njih želio steći dugovječnost bogova, a kraljevi odani Ištar prevlast. Bez sumnje, Mardukov je pokušaj s "Babilonskom kulom" kontrolu nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u središte pozornosti bogova i ljudi. Kao što ćemo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je većinom — a k o ne i svim — kasnijim događaja. Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesi­ janskih" aspekata. U Sargonovim kronikama njegovi počasni naslovi bili su uobičajeni, "Ištarin zaštitnik, kralj Kiša, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "po­ mazani svećenik Anuov". To je bio prvi put da se u drevnim zapisima pojavljuje da je netko božanski pomazan, što je u stvari doslovno značenje riječi "Mesija". Marduk je u svojim proglasima upozoravao na predstojeće prevrate i kozmičke fenomene: Dani će postati mračni, Poremetit će se riječni tokovi, Na zemlji pustoš će nastati, Ljudi će izginuti.

45

EGIPATSKA

PROROČANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Godinu 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju početkom takozvanog Prvog međurazdoblja, kaotičnog perioda između kraja Starog kraljevstva i dinasti­ čkog početka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuću godina Starog kraljevstva, kada je vjersko-politička prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egi­ pćani su štovali panteon boga Pta te njemu, njegovu sinu i njihovim božan­ skim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz Memfisa slavili su bogove i obećavali zagrobni život za kraljeve. Vladajući kao surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku krunu Gornjeg (južnog) Egi­ pta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i vjersko ujedinjenje dviju zemalja — ujedinjenje koje je ostvario Horus pora­ zivši Seta u njihovoj borbi za naslijeđe boga Pta/Ra. A zatim su se 2 1 6 0 . g. pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost urušili. U previranju je došlo do raspada saveza, napuštanja prijestolnice, napada s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do upada stra­

Treće

poglavlje

EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE

U

analima o Čovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. na po­ dručju Bliskog istoka svjedočilo je jednom od najblistavijih civilizacij­

naca, oskvrnuća hramova, sloma zakona i reda, suša, poplava i nereda zbog nestašice hrane. O tim okolnostima govori se na papirusu poznatom kao Opomene Ipu-Wera, dugačkom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od nekoliko dijelova u kojima se izvještava o velikim nesrećama i kušnjama, za vjerske prijestupe i društvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da se pokaju i nanovo se prime održavanja vjerskih obreda. Proročki dio opisuje dolazak Otkupitelja, a u završnom dijelu papirusa veličaju se idealna vremena koja će uslijediti. Na početku teksta govori se o slomu zakona i reda te funkcionalnog društva —stanju u kojem "vratari kreću u pljačku, perač rublja odbija ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijate­ ljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme pro­ pade... skladišta su prazna... posvuda samo prašina... širi se pustinja... žene postadoše jalove i nijedna zanijeti ne može... mrtvi se samo bacaju u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje pa je trgovina prekinuta, u provincijama Gornjeg Nila više se ne ubire porez. "Izbio je građanski rat... barbari iz tuđine došli su u Egipat... sve je u ruševinama."

skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i najteže i najtegobnije razdoblje jer svjedočilo je kraju Sumera u smrtonosnom nuklearnom oblaku. Nakon toga više ništa nije bilo isto. Kao što ćemo vidjeti, ti su značajni događaji ujedno bili korijen mesi­

janskih pojava čije je središte - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih dvadeset i jedno stoljeće kasnije - bio Jeruzalem. Povijesni događaji iz tog znamenitog stoljeća — kao i svi događaji u po­ vijesti — imaju svoje uzroke u onome što se zbilo ranije. Tu je 2 1 6 0 . pr. n. e. godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena bilježe veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine započele promjene vjersko-političkog karaktera, a ono što se dogodilo na oba područja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrho­ vne vlasti. Doista, Mardukovi šahovski strateški manevri i geografska kretanja s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "božanske igre šaha" u toj eri. Njegovi potezi i pokreti počeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u očima Egipćana) postao Amon (piše seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".

47

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROČANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Neki egiptolozi smatraju da je u srži tih zbivanja obična borba za bo­ gatstvo i moć; pokušaj (naposljetku uspješan) tebanske princeze s juga da zavlada čitavom zemljom. Novija istraživanja slom Starog kraljevstva po­ vezuju s "klimatskom promjenom" koja je uzdrmala društvo zasnovano na poljoprivredi, uzrokovala nestašice hrane i pobune zbog hrane, društveno previranje i raspad vlasti. No, u istraživanjima se malo pozornosti poklonilo velikoj i možda najvažnijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, počasnim naslovima i u hramovima, umjesto dotadašnjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili samo Amon, koji je štovan od tada pa na dalje. Ra je postao Amon, Ra Ne­ vidljivi, budući da je otišao iz Egipta. Doista, politički i vjerski slom prouzročila je vjerska promjena, napisao je neidentificirani Ipu-Wer; smatram da je ta promjena to što je Ra postao Amon. Prevrat je započeo prekidom vjerskih obreda koji se manifestirao oskrnavljivanjem i napuštanjem hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno, sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena i vidljiva onome tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na kruni, Uraeus (božanska zmija), "postao je predmet pobune... vjerski datu­ mi su poremećeni... sa svećenicima se loše postupa." Nakon poziva ljudima da se pokaju, "da upale tamjan u hramovi­ ma... da ponude bogovima žrtvu", papirus poziva da pokajnici budu krsteni— da se "sjere uroniti pod vodu." Zatim riječi na papirusu postaju proročke: u odlomku koji čak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim", Opomene govore o "vremenu koje će doći", kada će se pojaviti neimeno­ vani Spasitelj— "bog-kralj". Najprije će imati malo sljedbenika, a ljudi će o njemu govoriti: On unosi vedrinu u srca, On je pastir svih ljudi. Njegova su stada možda mala, No život će provesti skrbeći za njih... Zatim će ustati protiv zla i uništiti ga.

"Ljudi će pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zašto se njegova moć ne oči­ tuje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne može, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim." Ipu-Wer je u svojim proročanstvima objavio da će tim idealnim vreme­ nima prethoditi njihove vlastite mesijanske porođajne muke: "Čitavu će ze­ mlju zahvatiti pomutnja, u neobuzdanoj galami ljudi će ubijati jedni druge, mnogi će ubiti nekolicinu." Ljudi će pitati: "Zar Pastir želi smrt?" Ne, on je odgovorio: "zemlja je ta koja traži smrt," međutim nakon godina razdora prevladat će pravednost i ispravno štovanje. To je, zaključuje papirus, ono "što je Ipu-Wer rekao odgovorivši na veličanstvenost Gospoda." Ne samo opis događaja i mesijanskih proročanstava nego se i sama for­ mulacija teksta na tom drevnom egipatskom papirusu čini zapanjujućom. Ali ima toga još. Stručnjaci znaju za još jedan proročki/mesijanski tekst koji je do nas došao iz Starog Egipta, međutim smatraju da je zapravo napisan nakon događaja o kojima govori te samo glumi da je proročanski, predsta­ vljajući se starijim nego što jest. Konkretno, tekst navodno donosi proro­ čanstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona Četvrte dinastije (oko 2.600 g. pr. n. e.), međutim egiptolozi smatraju da je zapravo napisan za vrijeme Amenemheta Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) — nakon događaja o kojima tobože prorokuje. Unatoč tome, "proročanstva" služe kao potvrda tih prethodnih zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i način izražavanja u tim proročanstvima najbolje se mogu opisati kao sablasni. Proročanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki svećenik-vidovnjak" po imenu Nefer-Rohu, "ugledan čovjek, pisar vješt s prstima". Pozvan kralju da pretkaže budućnost, Nefer-Rohu je "posegnuo u kutiju s pisaćim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slično Nostradamusu, počeo zapisivati ono što je predviđao: Gle, ima nešto o čemu govore ljudi; je... potpuno strada.

Grozno Zemlja

To što će doći nije bilo nikad prije.

48

49

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROČANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Kopno Nema

razoreno,

ništa preostalo daje umire.

nije. vide,

sunčeve svjetlosti oblacima sve

ljudi

Jedno vrijeme jedino sigurno mjesto bio je Lagaš, Ninurtino "sredi­ šte kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan Mardukovih neumoljivih ambicija, Ninurta je odlučio ponovno istaknuti svo­ je pravo na rang pedeset te je naložio tadašnjem kralju Lagaša Gudeji da za njega u gradskom Girsu (svetoj četvrti) podigne nov i drugačiji hram. Ninurta — ovdje zvan NIN.GIRSU, "Gospodar Girsua" — ondje je već imao svoj hram, kao i poseban ograđeni prostor za svoju "božansku crnu pticu", odnosno leteći stroj. Gradnja novog hrama zahtijevala je posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznaje­ mo da je novi hram morao imati posebne osobine koje su ga povezivale s nebesima i omogućavale promatranje određenih nebeskih pojava. U tu svrhu Ninurta je u Sumer pozvao boga Ningišzidu ("Totha" u Egiptu), Božanskog arhitekta i Čuvara tajni piramida u Gizi. Činjenica da je Ningišzida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100. godine prije Kri­ sta natjerao u izgnanstvo svakako nije bila nebitna za sve uključene. O zapanjujućim okolnostima najave, planiranja, izgradnje i posve­ ćenja E.NINNU-a ("Dom/Hram pedesetorice") vrlo se podrobno govo­ ri u Gudejinim zapisima. Iskopani su na ruševinama Lagaša (to mjesto danas se zove Telio) i opsežno citirani u knjigama Zemaljskih kronika. Ono što je očito iz opsežnog teksta (na jasnom sumerskom klinastom pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je činjenica da su od najave pa sve do posvećenja svaki korak izgradnje novog hrama i svaku njegovu pojedinost diktirali različiti nebeski aspekti. Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom po­ četka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao što zapisi jasno objavljuju, kada se "na nebesima određivahu zemaljske sudbine": U vrijeme kada se na nebesima

Pod gustim Egipatske su Ra mora

Vjetar sjeverac sudara se s južnjakom. rijeke prazne... temelje Zemlje. nanovo položiti

Prije nego što Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit će se invazije, rato­ vi i krvoprolića. Zatim će nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest će je onaj što ga sada zovemo Spasitelj, Mesija: Zatim suveren Ameni će doći —

("nepoznati"),

Pobjednik će ga zvati. Sin Čovjekov njegovo će ime na vijeke vjekova biti... Nestat će nepravde; Pravda zamijenit će je; Ljudi njegova vremena sretni će biti. Zapanjujuće je takva mesijanska proročanstva apokaliptičnih vre­ mena, iza kojih će slijediti nestanak nepravdi i dolazak — to jest po­ vratak - mira i pravde, pronaći na papirusu napisanom prije otprilike 4 . 2 0 0 godina. Sablasno je u njima pronaći terminologiju vrlo sličnu onoj iz Novog zavjeta — o nepoznatom, trijumfalnom spasitelju, Sinu čovječjem. To je, kao što ćemo vidjeti, spona u međusobno povezanim događaji­ ma koji se protežu tisućljećima godina.

U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova i pomutnje oko toga gdje će biti prijestolnica i tko će biti kralj nastupilo nakon kraja Sargonske ere Ištar, 2.260. g. pr. n. e.

određivahu

zemaljske

sudbine, nebesima

"Lagaš će se podići prema

u skladu s Velikom tablicom sudbina" odluči Enlil u korist Ninurte.

51

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROČANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

(dan i noć) i "razvlači mjerničko uže" za orijentaciju novog hrama. Takve nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od početka do kraja. Gudejina priča počinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizij­ ske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu došli u san nestalo nakon što se probudio, različiti predmeti koje su mu bogovi u snu bili pokazivali ostali su fizički ležati uz njega! U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na točki izla­ ska sunca, a Sunce je bilo poravnato s Jupiterom. Bog je progovorio i oba­ vijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila božica Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je držala ploču na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Treći bog Ningišzida (tj. Toth) imao je pločicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; držao je i glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploča mu je bila u krilu, a opeka i kalup za nju ležali su mu do nogu! (Slika 18)

SLIKA 17 Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine određivale na nebesima je ono što smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijački sat. Da je takvo određivanje bilo povezano s danom ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine priče kao i iz Tothovog egipatskog imena Tehuti, Onaj koji uravnotežuje Slika 18

52

53

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROČANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Gudeja je trebao pomoć božice-proročice i još dva sna-vizije da otkrije značenje svega toga. U trećem snu-viziji prikazana mu je animirana demon­ stracija izgradnje hrama slična hologramu. Krenula je s prikazivanjem po­ četnog usklađivanja s naznačenom točkom na nebesima, pa s polaganjem temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje — korak po korak, pokazan mu je cjelokupan proces gradnje. I početak gradnje i završna ceremonija posve­ ćivanja trebali su se, po uputama bogova, održati u točno određene dane; oboje su pali na dan Nove godine, što znači na dan proljetnog ekvinocija. Hram se "podigao prema nebesima" u uobičajenih sedam faza, me­ đutim — što je neobično za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje dijelove — vrh mu je morao biti zašiljen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja na vrh hrama morao postaviti vršni kamen! Njegov oblik nije opisan, no po svoj prilici to je bio piramidion, sličan vršnom kamenju na egipatskim piramidama (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao što je bilo uobičajeno, Gudeja ga je morao obložiti fasadom od crvenkastog kamenja, zbog čega je sličnost egipatskoj piramidi još veća. "Hram je izvana izgledao kao gora."

U Maganu Ningirsu

i Meluhi ljudi će zbog njega govoriti: ("Vladar Girsua"),

Veliki junak iz Zemalja Enlilovih, Bog je kojemu nema ravna; On je vladar čitave Zemlje.

Magan i Meluha bili su sumerska imena za Egipat i Nubiju, dvije zemlje bogova Egipta. Svrha Eninnua bila je da čak i tamo, u Mardukovim zemljama, uspostavi Ninurtino nenadmašno gospodstvo: "Bog kojemu nema ravna, vladar cijele Zemlje." Proklamiranje Ninurtine (a ne Mardukove) vrhovne vlasti zahti­ jevalo je da Eninnu ima posebne značajke. Ulaz zigurata morao je biti okrenut prema Suncu točno na istoku, a ne, kao što je bilo uobičaje­ no, na sjeveroistoku. Na najvišoj razini hrama Gudeja je morao podići SHU.GA.LAM — "tamo gdje se naviješta sjaj, mjesto otvora, mjesto određivanja," iz kojeg je Ninurta mogao vidjeti "Ponavljanje iznad ze­ malja." To je bila odaja s dvanaest položaja, svaki je bio označen zodijačkim simbolom, s otvorom za promatranje nebesa — drevni planetarij usklađen s konstelacijama zodijaka! U dvorištu hrama Gudeja je dao izgraditi dva kamena kruga za promatranje nebesa povezana prolazom okrenutim prema izlasku sun­ ca. Jedan krug je imao šest, a drugi sedam kamenih stupova. Budući da se spominje samo jedan prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili jedan unutar drugoga. Kada čovjek proučava svaki izraz, terminologiju i strukturalne pojedinosti postaje očito da je ono što je uz pomoć Ningišzide/Totha izgrađeno u Lagašu bio kompleksan no praktičan kameni opservatorij čiji jedan dio, u potpunosti posvećen zviježđima zodijaka, podsjeća na sličan kameni opservatorij otkriven u Denderahu u Egiptu (slika 2 0 ) , a da je drugi, usklađen s nebeskim izlascima i zalascima, pravi Stonehenge na obali rijeke Eufrat!

SLIKA

19

Da je podizanje građevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju svrhu jasno je iz riječi samog Ninurte. Novi će se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti izdaleka; njegova zadivljujuća pojava sezat će do nebesa; mom hramu divit će se posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat će se u zemljama na krajevima svijeta:

54

55

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROČANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Sunce. zodijačkog

To je bila glavna svrha čitave te kompleksne instalacije — određivanje doba preciznim opažanjem.

SLIKA

21

U Stonehengu je takav pravac gledanja išao (i još uvijek ide) od sre­
SLIKA 20

dišnjeg kamenog stupa zvanog oltarni kamen, između dva kamena stupa poznata kao Sarsenovo kamenje broj 1 i 30, te niz prolaz do takozvanog "markacijskog kamena". Općenito se smatra da Stonehenge, njegov dvoj­ nik Krug u Bluestonu te markacijski kamen kruga nazvanog Stonehenge II datiraju iz razdoblja između 2200. i 2100. g. pr. n. e. U to isto vrijeme

Poput Stonehenga na Britanskom otočju (slika 2 1 ) , i opservatorij izgrađen u Lagašu imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i ekvinocija, međutim njegova najvažnija vanjska značajka bilo je nastajanje "pravca gledanja" koji je išao od središnjeg kamena, između dva kamena stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno orijentiran prilikom planiranja građevine, omogućavao je da se u trenu­ tku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijačkoj konstelaciji pojavljuje

— točnije, 2160. godine — izgrađen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"!
To nikako nije mogla biti slučajnost. U isto vrijeme, na drugim mjesti­ ma na Zemlji podizani su drugi kameni opservatoriji slični tim dvama zodijačkim opservatorijima. Građeni su na različitim mjestima u Europi, Južnoj

56

57

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROČANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistočno od Izraela, pa čak i u dalekoj Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g. pr. n. e. s trinaest stupova usklađenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini i Ningišzidini promišljeni protupotezi u božanskoj igri šaha s Mardukom: željeli su pokazati čovječanstvu da je zodijačko doba i dalje doba Bika.

Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizi­ ra s kršćanskom erom, čovjek ne može a da se ne zapita je li puka slučajnost da se Ištar-Ninurtina era okončala 2.160 godine ili negdje oko te godine, baš kada je, prema gore navedenom zodijačkom kalendaru, završavalo doba Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; Marduk svakako nije to mislio. Dostupni podaci sugeriraju da je Marduk bio siguran da je po Nebeskom vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istra­ živanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijački krug bio podijeljen na 12 kuća s po 30 stupnjeva svaka, što je bila matematička po­ djela, a ne podjela nastala na temelju izravnog promatranja nebesa.) Različiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je Marduk za vrije­ me svojih lutanja izvršio još jedan upad u središnje područje Enlilita (po­ tomci Enlila, op. prev.) te je praćen sljedbenicima ušao u Babilon. Umjesto da pribjegnu oružanom sukobu, Enliliti su angažirali Mardukovog brata Nergala (čija supruga je bila Enlilova unuka) da dode u Babilon iz Južne Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim memoarima poznatima kao Erra Epos Nergal je izvijestio da je Mardukov glavni argument bio da je stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuargumentom da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Helijakalni izlazak, rekao je Marduku, i dalje je u konstelaciji Bika. Razjaren, Marduk je posumnjao u točnost opservacija. "Sto se dogo­ dilo s točnirn i pouzdanim instrumentima iz vremena prije Potopa, koji su bili instalirani u Donjem svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio da je Potop instrumente uništio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zviježđe u zoru određenog dana vidi na istočnom obzoru!" - pozvao je Marduka. Je li Marduk otišao u Lagaš radi te opservacije nije nam poznato, međutim ipak je otkrio uzrok nepodudarnosti. Iako se matematički izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih proma­ tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u točno tom intervalu. Naime, zvije­ žđa zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veličine. Neka zauzimaju veći dio nebeskog svoda, a neka manji. "Slučaj" je htio da konstelacija Ovna bude jedna od manjih, stisnuta između većih konstela-

Različiti tekstovi iz tog vremena, uključujući jedan Mardukov autobi­ ografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su Mardukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji je skriven". Osim toga, tekstovi nam otkrivaju da je Marduk bio uporan i agresivan u svojim traženjima zato što je bio uvjeren da je došlo vrijeme nje­ gove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navješćuju moju slavu kao Gospodara" - njegova je izjava. Zašto? Zato što je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo doba, okončano; počelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, baš kao što je Ninurta bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odlučivalo o sudbinama na Zemlji. Zodijačka doba su, sjetit ćete se, posljedica feno­ mena precesije, kašnjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvi­ je godine nakupi se jedan stupanj kašnjenja. Proizvoljna podjela "Velikog kruga" na dvanaest isječaka od po trideset stupnjeva svaki znači da zodijački kalendar, matematički, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina. Budući da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava, naš Zodijački sat mogao je započeti otprilike 10.860. g. pr. n. e. Ako u tom matematički određenom 2160-godišnjem zodijačkom ka­ lendaru za početnu točku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e., dobivamo zapanjujući raspored. 10.800. do 8.640. — doba Lava 8.640. do 6.480. — doba Raka 6.480. do 4.320. — doba Blizanaca 4.320. do 2.160. — doba Bika 2.160. do 0. — d o b a Ovna

58

59

POSLJEDNJI

DANI

cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja zauzima više od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadržava se barem dva stoljeća dulje od onoga koliko bi matematički trebala trajati.

Četvrto

poglavlje

O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA

SLIKA

22

U dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko vrijeme nisu se podudarali. "Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal Marduku. Pokoravajući se svojoj sudbini, Marduk je doista otišao, ali ne predaleko. A s njim je, kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin, čija je majka bila Zemljanka.

M

ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj blizini te da u borbu za naklonost čovječanstva uključi svog sina uvjerila

je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, središte Nannarovog (Su-en ili Sin na akadskom, op. a.) kulta. To je bio treći put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga su ga u tom razdoblju zvali "Ur III". Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom pričom 0 Abrahamu, taj isprepleteni odnos utječe na religiju i dandanas. Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka bila je spoznaja da je borba s Mardukom nadišla sferu božanskih odnosa i prera­ sla u borbu za srca i umove ljudi — samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili • koji su sada sačinjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja... Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bo­ gova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, čak i onima u "pobunjeničkim zemljama", poručiti da će pod njegovim vodstvom početi era mira i napretka. On i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumeranim n

a> a sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u znače-

ju "urbano, pitomo mjesto", počelo je značiti ne samo "grad", nego i grad nad

gradovima — urbani dragulj drevnih zemalja.

POSLJEDNJI

DANI

O

BOGOVIMA

I

POLUBOGOVIMA

SLIKA

23

Tamošnji hram Nannara/Sina, zigurat koji je parao nebesa, gradio se u fazama. Bio je smješten unutar zidinama ograđene svete četvrti gdje su razne vrste građevina služile kao boravište bogova te kao re­ zidencije i funkcionalne zgrade za legiju svećenika, službenika i slugu koji su se brinuli za potrebe božanskog para i organizirali održavanje vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina širio se veličanstveni grad s dvije luke i kanalima koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika 24) — veliki grad s kraljevskom palačom, administrativnim zgradama (uključujući zgrade za pisare i vođenje arhiva te za ubiranje poreza), pri­ vatnim nastambama na više razina, radionicama, školama, trgovačkim skladištima i stajama — sve na prostranim ulicama na čijim su mnogim raskrižjima bila izgrađena molitvena svetišta koja su bila otvorena za sve putnike namjernike. Veličanstveni zigurat sa svojim monumentalnim stepeništem (rekonstrukcija, slika 25), iako već dugo u ruševinama, čak i nakon 4.000 godina još uvijek dominira čitavim krajolikom.
SLIKA 25

No, postojao je još jedan snažan razlog. Za razliku od suprotstavljenih Ninurte i Marduka, koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua, Nannar/Sin je rođen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvorođeni

62

63

POSLJEDNJI

DANI

O

BOGOVIMA

1

POLUBOGOVIMA

sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova rođenih na Zemlji. Njegova djeca, blizanci Utu/Šamaš i Inanna/Išcar te njihova sestra Ereškigal, koji su pripadali trećoj generaciji bogova, svi su rođeni na Zemlji. Svi su bili bogovi, no istovremeno su bili i rođeni Zemljani. U svjetlu nadolazeće borbe za privrženost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju težinu. Novog kralja koji je trebao ponovno započeti kraljevanje u Sumeru i iz Sumera također se pomno biralo. Prošli su dani kada je Inanna/Ištar, koja je Sargona akadskog izabrala da započne novu dinastiju zato što joj je bio do­ bar ljubavnik, imala odriješene ruke da bira koga želi. Novoga kralja, nazva­ nog Ur-Nammu ("Radost Ura"), pažljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i on nije bio obični Zemljanim On je bio sin — i to "ljubljeni sin" — božice Ninsun; ona bijaše, čitatelj će se sjetiti, Gilgamešova majka. Budući da se ta božanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz Ur-Nammuove vladavine, u prisutnosti Nannara i drugih bogova, moramo pretpostaviti da je ta tvrdnja istinita. To je Ur-Nammua učinilo ne samo polubogom nego i — kao što je bio slučaj s Gilgamešem — dvije trećine božanskim. Doista, tvrdnja da mu je majka božica Ninsun stavila je Ur-Nammua u isti rang s Gilgamešem čiji pothvati su bili glasoviti i čije ime se i dalje štovalo. Njegov je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana. Sve to je bilo važno, možda čak i krucijalno, zato što je i sam Marduk posjedovao atribute zbog kojih je bio privlačan masama čovječanstva. Či­ njenica koja je Zemljanima bila posebno privlačna je to da je Mardukov glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu — koji ne samo da je bio rođen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka. Doista, Marduk je još davno, u pretpotopnom vremenu, prekršio sve obi­ čaje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu ženu.

u tekstovima koji su zanemareni i mora ih se potvrditi u kompliciranim Popisima bogova, jest činjenica da je upravo Marduk dao primjer koji su slijedili "sinovi bogova": Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
P O S T A N A K 6: 1-2

Biblijsko objašnjenje razloga za Potop u prvih osam zagonetnih redaka šeste glave Knjige Postanka jasno ukazuje na međusobne brakove i potom­ stvo iz takvih brakova kao uzrok božanskog gnjeva: U ona su vremena — a i kasnije — na Zemlji bili Nefili, kad su sinovi Elohima općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. (Čitatelji mojih knjiga možda će se sjetiti da sam kao dječak postavio pitanje zašto se Nefili — što doslovno znači "Oni koji su se spustili" [s ne­ besa na Zemlju; op. a.} — obično prevodi kao 'divovi'. Mnogo kasnije sam shvatio da je hebrejska riječ za divove, Anakim, u stvari inačica sumerskog Anunnaki.) Biblija jasno navodi takve međusobne brakove — "uzimati za žene" •— između mladih sinova božjih (sinovi Elohima, Nefili) i Zemljanki ("kćeri ljudskih") kao Božji razlog da potopi čovječanstvo: "Neće moj Duh u čo­ vjeku ostati dovijeka; jer čovjek je tjelesan i griješio je... I Bog se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na Zemlji, i reče: Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica Zemlje."

To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za žene ne treba nas posebno iznenaditi jer o tome lijepo piše u Bibliji koja je svima dostupna. Ono što je čak i stručnjacima malo poznato, budući da se ti podaci nalaze

Sumerski i akadski tekstovi koji nam govore o Potopu objašnjavaju da su u tu dramu bila uključena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokušao Potopom uništiti čovječanstvo a Enki ga je spriječio potajno naloživši Noi

64

65

POSLJEDNJI

DANI

O

BOGOVIMA I

POLUBOGOVIMA

da izgradi spasonosnu arku. Kada uđemo u pojedinosti nalazimo da Enlilov gnjev zato što je čovječanstvo "prevršilo svaku mjeru" s jedne strane i Enkijevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar načela. Jer sam Enki je bio taj koji je počeo spolno općiti sa ženama Zemljankama i raditi im djecu, Marduk, Enkijev sin, pružio je primjer sklapanja brakova s njima. Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u punom jeku, na Zemlji je bilo stacionirano šesto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili poznati kao IGI.GI ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su usputnom planetarnom postajom — na Marsu! — i letjelicom koja je povezivala dva planeta. Nadalje, znamo da je Ninmah, glavna anunnakijska medicinska službenica, došla na Zemlju na čelu skupine medicinskih sestara (slika 26). Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih žena, međutim jasno je da medu Anunnakijima nije bilo mnogo žena. Takva situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starješina, i to u to­ likoj mjeri da su (prema jednom tekstu) Enki i Ninmah morali vršiti ulogu bračnih posrednika te određivati tko će se s kime oženiti. a

Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja. Enki je, s druge strane, u mnogim tekstovima opisivan kao ljubakalo s božicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate. Štoviše, jednom kada su se razmnožile "kćeri ljudske", nije zazirao ni od seksualnih odnosa s njima... Sumerski spisi veličali su Adapu, "najmudrijeg medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kućanstvu, Enki ga je naučio pisati i računati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi također otkrivaju da je Adapa bio tajni Enkijev sin iz odnosa sa Zemljankom. Apokrifni spisi izvještavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski junak Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo rođenje Noina oca Lameka navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta jedan od Nefila. Biblija navodi samo da je Noa bio genealoški "savršen" čovjek koji je "Hodao s bogovima". Sumerski tekstovi, u kojima se junak Velike poplave zove Ziusadra, sugeri­ raju da je on bio polubog, sin Enkija. Tako se Marduk jednog dana požalio majci da su njegovi drugovi do­ bili žene, a on nije: "Nemam ženu, nemam djecu." Rekao joj je i da je zavolio kći "visokog svećenika, vrsnog liječnika" (Sve govori da je to bio Enmeduranki iz sumerskih spisa, pandan biblijskog Enoha.) Kada su se uvjerili da se mlada Zemljanka — ime joj bijaše Tsarpanit - slaže, njegovi su mu roditelji dali dopuštenje. U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospo­ din." No, za razliku od Adape, koji bijaše polubog Zemljanin, Mardukov je sin bio uključen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "božanski MEŠ", što je pak izraz koji se koristio (npr. u GilgaMES) da se označi polu­ bog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u očevo ime vodio mase čovječanstva dobio je nadimak Nabu — Glasnik, Prorok — jer

SLIKA

26

to je doslovno značenje te riječi, isto kao i značenje hebrejske riječi Nabih, koja se također prevodi kao "prorok". Nabu je stoga bio sin božji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj čije samo ime znači Prorok. Kao u ranije citiranim egipatskim spisima, nje­ govo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim očekivanjima.

Sam Enlil, inače zagovornik čvrste discipline, postao je žrtva nestašice žena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za to je čak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kažnjen izgonom; kazna je naknadno ublažena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu bračnu družicu.

66

POSLJEDNJI

DANI

O

BOGOVIMA

I

POLUBOGOVIMA

I tako je u, danima prije Potopa, Marduk pružio primjer drugim mladim i neoženjenim bogovima: pronađite si Zemljanku i oženite j e . . . Prekid tabua posebno se svidio Igigi bogovima koji su većinu vremena bili na Marsu, a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na Cedrovoj planini. Čim se pojavila prilika — možda poziv da dođu na proslavu Mardukovog vjenčanja — ugrabili su Zemljanke i odveli ih na Mars kao svoje žene. Nekoliko izvanbiblijskih knjiga poznatih kao Apokrifi, na primjer Knjiga jubileja, Knjiga Henokova i Knjiga Noina, bilježe incident s bra­ kovima Zemljanki i Nefila te donose nove pojedinosti. Otprilike dvje­ sto "Nadglednika" ("Onih koji promatraju i vide") organizirali su se u dvadeset skupina, a svaka je skupina imenovala vodu. Jedan od njih, zvan Samyaza, bijaše zapovjednik sviju. Poticatelj prijestupa, "onaj koji je zaveo sinove božje, doveo ih na zemlju i zaveo ih pomoću kćeri ljud­ skih," zvao se Yeqon... Izvori potvrđuju da se to dogodilo za Henokovog vremena. Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore uklope u monote­ ističke okvire — vjerovanje u samo jednog Svemogućeg Boga — sasta­ vljači hebrejske Biblije završili su taj dio u šestoj glavi Postanka s prizna­ njem činjeničnog ishoda. Sto se tiče potomaka iz tih miješanih brakova, Biblija iznosi dva priznanja: kao prvo, da je do međusobnih brakova došlo prije Potopa, "a i kasnije"; i kao drugo, da su od potomstva "došli od starine po junaštvu glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi pokazuju da su poslijepotopni kraljevi-junaci doista bili takvi polubogovi. No, nisu oni bili samo potomci Enkija i njegova klana: ponekad su kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi enlilitskih bogova. Na primjer, Su­ merski popis kraljeva jasno navodi da je na početku kraljevanja u Uruku (jednom od enlilitskih regija) za kralja izabran MESH, polubog: Meškiagašer, sin Utua, Postade visoki svećenik i kralj.

Utu je naravno bio bog Utu tj. Šamaš, Enlilov unuk. Niže na istoj dinastičkoj liniji nalazio se slavni Gilgameš, "dvije trećine bog", sin enlilitske božice Ninsun od oca visokog svećenika Uruka, Zemljanina (U toj liniji je još nekoliko vladara, kako u Uruku tako i u Uru, koji su nosili naslov "Meš" ili "Mes".) U Egiptu su također neki faraoni tvrdili da imaju božansko podrijetlo. Mnogi u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforična imena 1 s prefiksom ili sufiksom M S S (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znači "potječe od" ovog ili onog boga — otuda imena Ah-rnes ili Ra-mzes (RA-MeSes — "po­ tječe od", potomak od boga Ra). Slavna kraljica Hatšepsut koja je, iako je bila žena, uspjela steći naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na temelju toga što je bila polubog — veliki bog Amon, kako je isticala u za­ pisima i na crtežima u njezinom golemom hramu u Deir el Bahriju, "uzeo je lik njegova veličanstva kralja", supruga njezine kralj ice-majke, i "spolno općio s njom", nakon čega se rodila Hatšepsut, njegova polubožanska kći. Kanaanski tekstovi sadrže priču o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela. Zanimljiva varijanta takvih običaja da polubog postane kralj je slučaj Eannatuma, sumerskog kralja u Ninurtinom Lagašu tijekom ranih "juna­ čkih" vremena. U jednom zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spome­ nik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji koju je proveo Ninurta (Gospodar Girsua, svete červrti), te pomoći Inanne/ Ištar i Ninmah (ovdje zvane njezinim nadimkom Ninharsag): Gospodin Ningirsu, ratnik Enlilov, u utrobu umetnu Na (...) za Eannatuma. njegovom bijaše Inanna, sjeme Enlilovo

(rođenju)

koja ga nazva

"Uglednik u Eanninom hramu"

I položi u sveto krilo Ninharsagino.

Imena koja u sebi sadrže ime Boga ili nekog posebnog božanstva; op. prev.

68

POSLJEDNJI

DANI

O

BOGOVIMA 1

POLUBOGOVIMA

Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku. Ningirsu se radovao Eannatumu — umetnuo. sjemenu koje je on sam u utrobu

Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spol­ no općenje sa Zemljankama i plodove tog općenja, potomke koje su sma­ trali "po junaštvu glasovitim ljudima", pogodnima da budu kraljevi. To je bio početak kraljevskih "loza" polubogova.

Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li se tu Ninurtino/Ningirsuovo sjeme "sjemenom Enlilovim", budući da je on bio Enlilov prvorođenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito sjeme (što je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je Eannatumova majka (čije je ime na steli nečitko) umjetno oplođena, tako da je polubog začet bez općenja — što je slučaj bezgrešnog začeća u Sumeru trećeg milenija pr. n. e.! Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvrđuju egipatski tekstovi u kojima stoji da je, nakon što je Set ubio i raskomadao Ozirisa, bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu ženu Iziđu, koja je zatim rodila Horusa. Crtež tog pothvata prikazuje Totha i božice rađanja koje drže dvije niti upotrijebljene DNK te Iziđu s novorodenčerom Horusom u naručju (slika 27).

Jedan od prvih Ur-Nammuovih zadataka bilo je provođenje moralnog i vjerskog preporoda. I u tome se, također, slijedilo prijašnjeg kralja koji je i dalje bio štovan i ostao u dobrom sjećanju. Tako je objavljen novi zakonik sa zakonima o moralnom ponašanju, zakonima o pravdi — o pridržavanju, stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i Nannar i Samaš željeli da ih kralj nametne, a ljudi da po njima žive. O karakteru tih zakona, popisu pravila ponašanja, može se suditi na temelju Ur-Namuove izjave da zbog tih pravednih zakona "siroče ne pade žrtvom bogataša, udovica ne pade žrtvom moćnika, čovjek s jednom ovcom ne bi izručen čovjeku s jednim volom... u zemlji se uspostavila pravda." U tome je oponašao — ponekad upotrebljavajući potpuno iste fraze — prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagaškog, koji je tri stotine godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene društvene, pravne i ekonomske reforme (između ostalog, pod patronatom božice Bau, Ninurtine supruge, osnovane su sigurne kuće za žene.) To su, mora se naglasiti, bila ista ona načela pravde i moralnosti čije su provođenje u sljedećem tisućljeću biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi. Kada je počela era Ura III. došlo je do očitog pokušaja da Sumer (sada Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, mo­ ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s Marđukom. Zapisi, spomenici i arheološki nalazi potvrđuju da je za vrijeme UrNammuove vladavine, koja je započela 2113. g. pr. n. e., došlo do opse­ žnih javnih radova, obnove riječne plovidbe te ponovne izgradnje i zaštite prometnica u zemlji: "Izgradio je ceste koje su išle od donjih do gornjih

SLIKA

27

zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Došlo je
71

"0

POSLJEDNJI

DANI

O

BOGOVIMA

I

POLUBOGOVIMA

do velikog napretka u umjetnosti, obrtništvu i školstvu te u socijalnom i eko­ nomskom životu (uključujući uvođenje točnijeg sustava tegova i mjera). Sporazumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proširili su napredale i blagostanje. U čast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i prošireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, svećenstvo Ura udružilo sa svećensrvom Sippara, što je dovelo do procvata religije. Svi stručnjaci se slažu da je na praktički svaki način razdoblje Ura III po­ čelo kada je Ur-Nammu doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je zaključak samo pojačao zbunjenost koju je izazvala predivno izrađena škrinjica što su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stražnje strane, prikazu­ ju dvije kontradiktorne scene iz života Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata kao "Mirovna intarzija") prikazuje gošćenje, trgovanje i druge prizore iz građan­ skog života, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoružanih vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).

Pažljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva nam da iako je Sumer pod Ur-Nammuovim vodstvom sam Sumer doista doživio procvat, neprijatelj­ stvo "pobunjeničkih zemalja" prema Enlilitima/Enlijancima nije se sma­ njivalo nego je samo raslo. Situacija je očito bila takva da se nešto moralo poduzeti, jer prema Ur-Nammuovim zapisima, Enlil mu je dao "božansko oružje koje bez milosti hrpimice kosi pobunjenike," da njime "napadne neprijateljske zemlje, uništi zle gradove i očisti ih od protivnika." Te "pobu­ njeničke zemlje" i "grješni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile su to zemlje Mardukovih sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" — nepri­ jateljstvo spram Enlila — raspirivao Nabu koji je išao od grada do grada i okupljao pristaše za Marduka. U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjetavač ", čiji se utjecaj na "grješničke gradove" mora uništiti. Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju sa­ moga Ur-Nammua: na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj je u kraljevskim bojnim kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni pohodi odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u zapadne zemlje. No, Ur-nammu — veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio — razočarao je kao vojskovođa. Usred birke njegova su bojna kola zapela u blatu; Ur-Nammu je pao s njih, "međutim kola poput oluje pojuriše preko njega," ostavivši kralja iza sebe, "napuštenog poput razbijenog vrča." Tragedija je postala još veća kada je brod koji je prevozio Ur-Nammuovo tijelo natrag u Sumer "potonuo na nepoznatom mjestu; valovi ga potopiše skupa s njime." Kada su vijesti o porazu i tragičnoj pogibiji Ur-Nammua stigle do Ura, tamo je počelo veliko žalovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako re­ ligiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio božje upute, s oružjem koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skončati na tako nečastan način. "Zašto ga Gospodin Nannar nije pridržao za ruku?", pitali su; "Zašto Inanna, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju plemenitu ruku oko njegove glave? Zašto mu smioni Utu nije priskočio u pomoć?" Sumerani, koji su vjerovali da su svi događaji predodređeni, pitali su

SLIKA

28

se: "Zašto su ti bogovi stajali po strani kada se odlučivalo o Ur-Nammuovoj

73

POSLJ EDNJI

DANI

O

BOGOVIMA

I

POLUBOGOVIMA

gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, Nannar i njegova blizanačka djeca, zacijelo znali što su Anu i Enlil određivali, a ipak nisu rekli ništa da ga zaštite. Za to može postojati samo jedno objašnjenje, zaključili su ljudi Ura i Sumera dok su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju riječ: Kako se sudba junaka promijeniti Anu promijeni svoju Enlil ispodmukla svetu riječ. odluku! izmijeni svoju mogla!

promjena potrebna. Tekući događaji pripisuju se odlukama jednog ili više

velikih bogova. Pojavit će se božji Poslanik, Glasnik; proročanski tekst
možda su njegove riječi koje je zapisao pisar, ili pak očekivani proglasi; vrlo često, "sin će govoriti u ime svog oca." Pretkazani događaj (i) bit će povezani s kobnim predznacima na primjer, sa smrću kralja ili nebeskim znamenjem: pojavit će se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spu­ stit će se na Zemlju; "zvijezda će poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i, najvažnije, "planet će se pojaviti prije svoga vremena." Loše stvari, apokalipsa, prethodit će konačnom događaju. Bit će kata­ strofalnih kiša, golemih, razornih valova, ili pak suša, zamuljivanja kanala, najezdi skakavaca i gladi. Majka će se okrenuti protiv kćeri, susjed protiv susjeda. Gradovi će biti napadnuti i ostat će pusti. Kraljevi će umirati, biti rušeni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat će drugo." Svećenici

To su teške riječi koje velike enlilitske bogove optužuju za podmuklost i prijevaru! One nam pokazuju koliko je veliko bilo razočaranje ljudi.

Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, možemo samo zamisliti ka­ kva je reakcija bila u pobunjenim zapadnim zemljama. Enlilijanci/Enliliti su posustajali u bitci za srca i umove čovječanstva. Nabu, "glasnogovornik ", pojačao je kampanju za svog oca Marduka. Status mu je bio poboljšan i promijenjen: njegova pso,rma, božanskost sada se slavila mnoštvom obožavalačkih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proročanstva o budućnosti, o onome što će se dogoditi, koja su se počela širiti zemljama oko kojih su se vodili sukobi. Znamo o čemu su ta proročanstva govorila jer je pronađeno mnogo glinenih pločica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pi­ smom. Stručnjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proročanstva odno­ sno Akadske apokalipse. Zajedničko svim tim proročanstvima je gledište da su prošlost, sadašnjost i budućnost dijelovi kontinuiranog toka do­ gađaja; da unutar okvira predodređene sudbine postoji nešto mjesta za slo­ bodnu volju; da o sudbini čovječanstva odlučuju bogovi Nebesa i Zemlje; i da stoga događaji na Zemlji odražavaju zbivanja na nebesima. Kako bi se proročanstva učinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pretkazanje budućih događaja vezali za neki poznati prošli događaj ili enti­ tet. Zatim se opširno govori o tome što je pogrešno u sadašnjosti, zašto je

i službenici bit će ubijani; hramovi će biti napušteni; obustavit će se obredi i žrtvovanja. Zatim će uslijediti pretkazani događaj — velika promjena, nova era, novi vođa, Otkupitelj. Dobro će prevladati zlo, prosperitet će zamijeniti patnju; gradovi će se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit će se svojim kućama. Hramovi će biti obnovljeni i ljudi će izvoditi ispravne vjerske obrede. Kao što je bilo za očekivati, ta babilonska ili promardukova proročan­ stva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela Amurru Zapadnja­ ke kao instrument božje osvete. Nabrojana su Elilitska "središta kultova" Nippur, Ur, Uriik, Larsa, Lagaš, Sippar i Adab; oni će biti napadnuti i opljačkani, a njihovi hramovi napušteni. Enlilitski bogovi opisani su kao zbunjeni ("izmučeni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov savjet (neki prevodioci tu riječ prevode kao "zapovijed") da objavi edikt misharu — naredbu za "dovođenje stvari u red". Enlil, Ištar i Adad bit će prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit će se iz Nippura. Na nebeskom planu, u zviježđu Ovna pojavit će se "veli­ ki planet". Riječ Marduk će prevladati; "on će pokoriti Četiri regije, čitav

75

POSLJEDNJI

DANI

planet trest će se na spomen njegova imena... Nakon njega sin će njegov vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje." U nekim proročanstvima određena su božanstva predmet konkretnih predviđanja: "Pojavit će se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kra­ ljicom Ištar, "udaljit će božicu zaštitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da prebiva u Babilonu... U Uruku će uspostaviti Anuove obrede." Igigi se također posebno spominju: "Uobičajena žrtvovanja za Igigi bogove, koja su obustavljena, ponovno će se uspostaviti."

Peto

poglavlje

Kao što je bio slučaj s egipatskim proročanstvima, većina stručnjaka "akadska proročanstva" smatraju "pseudoproročanstvima" odnosno teksto­ vima post aventum —zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" do­ gađaja. Međutim, kao što smo zamijetili glede egipatskih tekstova, reći da događaji nisu prorokovani jer su se već bili dogodili znači samo nanovo potvrditi da su se događaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani ili ne), a to je ono što je nama najvažnije. To znači da se proročanstva jesu obistinila. A ako je tako, najturobnije proročanstvo (u tekstu poznatom kao Pro­ ročanstvo "B"J je: Strašno oružje Erra stuštit će se na zemlje i ljude kao božja kazna. To doista jest najturobnije proročanstvo, jer prije nego što je za­ vršilo dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e., stigla je "božja kazna za zemlje i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") — to je Nergalov nadimak — upotrijebio nuklearno oružje i doveo do kataklizme koja je predsta­ vljala ostvarenje proročanstava.

ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

K

atastrofalno dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. počelo je s tragičnom i

preranom smrću Ur-Nammua 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.

g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vre­ menski raspon između ta dva datuma je sedamdeset i dvije godine — točno onoliko koliko je potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja. Ako je to bila samo slučajnost, tada je to bila samo još jedna u nizu "slučajnih" pojava koje su na stanovit način dobro usklađene... Nakon tragične smrti Ur-Nammua prijestolje Ura preuzeo je njegov sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima; op. a.) ustvrdio kako je on svejedno rođen pod božanskim pokroviteljstvom: sam bog Nannar uredio je da dijete bude, snošajem između Ur-Nammua i Enlilove visoke svećenice, začeto u Enlilovom hramu u Nippuru, "tako da dijete, 'mali Enlil', bude prikladan za kralja i prijestolje." Ta genealoška tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam Ur-Nammu, kao što je već spomenuto, bio je dvije trećine božanski budući da mu je majka bila božica. Premda visoka svećenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenova­ na, sam njezin položaj sugerira da je ona također bila od neke svete loze, jer bila je kraljeva kći izabrana da bude EN.TU; a kraljevi Ura, počevši od

76

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To što je sam Nannar organizirao da se snošaj odvije u Enlilovom hramu u Nippuru također je bilo značajno. Kao što je već navedeno, pod Ur-Nammuovom vladavinom svećenstvo Nippura po prvi se put udružilo sa svećenstvom nekog drugog grada, konkretno sa svećenstvom Ura. O mnogo toga što se događalo u Sumeru i oko njega u to vrijeme sa­ znalo se iz takozvanih "Datumskih formula" — kraljevskih zapisa u kojima je svaka godina vladavine nekog kralja zabilježena najvažnijim događajem te godine. U Sulgi jevom slučaju poznato je mnogo više budući da je on iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, uključujući poeziju i ljubavne pjesme. Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon što se uspeo na prijestolje — možda u nadi da će izbjeći očevu sudbinu na bojnom polju — napra­ vio potpuni zaokret u odnosu na militantnu politiku svog oca. Poveo je pohod u susjedna područja, uključujući "pobunjeničke zemlje", međutim umjesto da se služi oružjem on je nudio trgovinu i mir, kao i svoje kćerke na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgameša te je njegova ruta obuhvatila dva odredišta tog slavnog junaka: Sinajski poluotok (na kojem se nalazila svemirska luka) na jugu te Mjesto slijetanja na sjeveru. Poštujući svetost Četvrte regije, Sulgi je zaobišao poluotok i iskazao počast bogovima na njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvrđeno mjesto bogo­ va". Krećući se prema sjeveru zapadno od Mrtvog mora, radi bogoštovlja se zaustavio na "Mjestu blistavih proročišta" — mjestu koje danas poznajemo kao Jeruzalem — i tamo izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obi­ čno koristi za Utua/Samaša). U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru izgradio je oltar i prinio žrtve. Nakon što se tako "povezao" sa svim mjesti­ ma povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" — trgovački i migracijski put između istoka i zapada čiji su oblik luka diktirali geografija i izvori vode — a zatim je nastavio prema jugu, u ravnicu Tigrisa i Eufrata, natrag u južni Sumer. Kada se vratio u Ur, Sulgi je imao mnogo razloga da vjeruje da je kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim

suvremenu analogiju). Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki svećenik Anuov, svećenik Nannarov". Utu/Samaš mu je postao prijatelj, a Inanna/Ištar mu se udvarala (u ljubavnim pjesmama se hvalisao da mu je u svom hramu darovala svoju stidnicu.). M e đ u t i m , dok se Sulgi umjesto državnim poslovima bavio osobnim užicima, nemir u "pobunjeničkim zemljama" se nastavljao. Nespreman za vojnu akciju, Sulgi je zamolio svoje elamitske saveznike da mu ustu­ pe svoje trupe, nudeći za nagradu jednu od svojih kćerki da se uda za njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao miraz. S tim elamitskim trupama pokrenut je veliki vojni pohod na "grješne gradove" na zapadu; trupe su došle do Utvrđenog mjesta bogova na granici Četvrte regije. Šulgi se u svojim zapisima razmetao pobjedom, no u stvari je nedugo nakon toga počeo graditi utvrđeni zid kako bi zaštitio Sumer od napada sa zapada i sjeverozapada. Datumske formule nazivale su ga Veliki zapadni zid, a stručnjaci smatraju da je išao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se danas nalazi Bagdad, blokirajući upade u plodnu dolinu između dviju rijeka. Bila je to obrambena mjera starija od Kineskog zida, koji je izgra­ đen zbog sličnih razloga, za gotovo dvije tisuće godina! Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. bogovima na čelu s Enlilom dozlogrdili su Sulgijevi državnički neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. Utvrdivši da "nije proveo božje uredbe", osudili su ga na "smrt grješnika". Ne zna­ mo kakva je to vrsta smrti bila, međutim povijesna je činjenica da ga je te godine na prijestolju Ura zamijenio njegov sin Amar-Sin, o kojemu iz zapisa znademo da je pokretao jedan vojni pohod za drugim — kako bi ugušio pobunu na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na zapadu. Kao i kod mnogo čega drugog, glavni uzroci onoga što se događalo nalazili su se u katkada vrlo davnim, prošlim vremenima i događajima. Naime, "pobunjeničke zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na podru­ čju enlilitskih zemalja Noinog sina Šema, bile su naseljene različitim "Kanaancima" — potomcima biblijskog Kanaana koji je, iako je po­ tekao od Hama (i stoga pripada Africi), zaposjeo dio Semovih zemalja

78

79

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

{Postanak, glava 10). Da su "zemlje Zapada" duž obale Sredozemnog mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi koji spominju ogorčeni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih zemalja koji je završio zračnim bitkama između njih dvojice. Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim pohodima, čiji je cilj bio da pokore i kazne "pobunjeničke zemlje" na zapadu, i Ur Nammu i Sul­ gi dospjeli do Sinajskog poluotoka, međutim nisu ulazili u tu Četvrtu regiju. Tamošnja vrednota bilo je mjesto zvano T I L . M U N — "Mjesto raketa" — mjesto poslijepotopne svemirske luke Anunnakija. Kad su završili Ratovi piramida, sveta Četvrta regija povjerena je neutralnoj Ninmah (koja je tada preimenovana u NIN.HAR.SAG — "Gospa pla­ ninskih vrhova"), iako je stvarno zapovjedništvo nad svemirskom lukom stavljeno u ruke Utua/Samaša (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj uni­ formi, slika 29, kako zapovijeda "ljudima-orlovima", slika 30).
SLIKA 30

No, čini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije jasno zašto, ali različiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" počeli suTilmun po­ vezivati s Mardukovim sinom Ensagom/Nabuom. U to je očito bio uključen Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom između Enkija i Ninharsag navodi se da su njih dvoje odlučili dodijeliti to mjesto Mardukovom sinu: "Neka Ensag bude vladar Tilmuna", rekli su. Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna putovanja u zemlje i gradove duž obale Sredozemnog mora, čak i na neke Sredo­ zemne otoke, razglašavajući posvuda poruku o nastupaj ućoj Mardukovoj vlasti. On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proročanstava, Božanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke. Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su, upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon Šulgija zasjeo na prijestolje Ura, ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni — sada je valjalo nanovo uspostaviti enlilitsku vlast nad Tilmunom, odsjeći svetu regiju od "pobunje­
SLIKA 29

ničkih zemalja" i zatim silom oružja odbiti te zemlje od utjecaja Nabua i

80

81

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Marduka. Počevši od 2047. g. pr. n. e., sveta Četvrta regija postala je cilj i pijun u borbi Enlilita s Mardukom i Nabuom. Kao što otkrivaju kako biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najveći me­ đunarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je i Hebreja Abrahama te mu dodijelio središnju ulogu u međunarodnim događajima. Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. životni putovi utemeljitelja monoteizma Abra­ hama i anunnakijskog boga Marduka susrele se u mjestu zvanom Haran.

a Haranu se rodio Lot. Potom je Haran umro prije oca svog Terah a u zemlji gdje se rodio, u Ženi Abramovoj Poslije toga Uru Kaldejskom. A Abram i Nahor uzeli su sebi žene. bilo je ime Saraja, bilo ime Milka... dok je ženi Nahorovoj unuka svojega Lota, i snahu svoju Šaraju, ženu sina svojega Abrama,

Terah je uzeo sina svojega Abrama sina Haranova,

Haran — "Karavanseraj" (stjecište karavana; op. prev.) — od pradavnih je vremena bio važno trgovačko središte u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.). Nalazio se na raskrižju glavnih međunarodnih trgovačkih i vojnih kopne­ nih putova. Budući da je bio smješten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je i žarište riječnog prometa koji je išao nizvodno sve do samog Ura. Okružen plodnim livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i Khabur, bio je središte ovčarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su onamo po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odje­ ću. Slijedila je trgovina metalima, kožama, drvetom, lončarskom robom i začinima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim vremenima bio izgnan iz Jeruzalema na područje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtača i šarenih sagova."). Haran (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog ime­ na i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat i kao "Ur daleko od Ura"; u središtu grada stajao je veliki hram posvećen Nannaru/Sinu. Godine 2095. pr. n. e., kada je Šulgi preuzeo prijestolje Ura, svećenik po imenu Terah bio je iz Ura poslan u Haran da služi u tom hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, uključujući sina Abrama. O Terahu, njegovoj obitelji i njihovom putu iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije: A ovo su događaji iz života Terahova:

i oni su s njimpo'sli iz Ura Kaldejskoga i krenuli u zemlju Kanaan; Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili.
POSTANAK, I I: 27-31

Tim recima hebrejska Biblija započinje ključnu priču o Abrahamu — kojega su u početku nazivali po njegovom sumerskom imenu Abram. Njegov je otac, rečeno nam je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide sve do Šema, najstarijeg sina Noe (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su duge živote: Šem je živio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakšad do 438. godine, a naredni muški potomci živjeli su redom 433, 460, 239 i 230 godina. Nahor, otacTeraha, živio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka objašnjava da su Arpakšad i njegovi potomci živjeli u zemljama koje su kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te područjima oko njih. Stoga je Abraham, kao Abram, bio pravi Sumeranin. Već samo ti genealoški podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, AB.RAM, značilo je "Očev vo­ ljeni", što je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodišnjem ocu. Očevo ime Terah potječe od sumerskog epitetskog imena TIRH U ; ono je označavalo Svećenika proročišta — svećenika koji je promatrao nebesko znamenje ili primao proročanske poruke od boga i objašnjavao ih ili prenosio kralju. Ime Abramove žene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran,

82

83

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

značilo je "Princeza"; ime Nahorove žene Milka značilo je "Kao kraljica", oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budući da je kasnije otkriveno da je Abrahamova žena bila njegova polusestra — "kći mog oca, ali ne i moje majke", kako je objasnio — iz toga proizlazi da je Sarajina/Sarina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najvišim slojevi­ ma Sumera, objedinjujući u sebi kraljevsko i svećeničko podrijetlo. Još jedan značajan trag za utvrđivanje povijesti Abrahamove porodice je to što je sam Abraham više puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu i Egiptu, za sebe govorio da je Ibri — "Hebrej". Riječ potječe od korijena AboR — 'doći prijeko, prijeći' — pa su bibličari pretpostavili da to znači da je prešao s jedne strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je došao iz Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, akadska je izvedenica izvor­ nog sumerskog naziva NI.IBRU, "Veličanstveno mjesto prelaska". Abram i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji koja se predstavljala kao "Ibru"— Nippurijanci. To bi značilo da je Terah najprije bio svećenik u Nippuru, da se zatim preselio u Ur i naposljetku u Haran, vodeći sa sobom svoju obitelj. Usklađivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao što je detaljno objašnjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123. g. pr. n. e. godina Abrahamova rođenja. Odluka bogova da središte kulta boga Nannara/Sina - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo pri­ jestolje dođe Ur-Nammu donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po prvi su put udružena svećenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se upravo tada nipurski svećenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji, uključujući desetogodišnjeg dječaka Abrama, kako bi služio u Nannarovom hramu u Uru. Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina i već bio oženjen, Terah je prebačen u Haran, kamo je poveo i svoju obitelj. Ne može biti puka slučajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio Ur-Nam­ mua. Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit način povezana s geopolitičkim događajima te ere. Doista, kada je sam

Abraham izabran da provede božanske naredbe da ode iz Harana i požuri u Kanaan, veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran. Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. odigrala su se dva poteza: Mardukov dolazak u Haran da bi tamo kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz Harana u daleki Kanaan.

SLIKA

31

Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet go­ dina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz zemlje svoje i iz roda svojega i iz doma oca svojega" — dakle, ostavi za sobom Sumer, Nippur i Haran — i idi "u zemlju koju ću ti pokazati." Sto se tiče Marduka, dugačak tekst poznat kao Mardukovo proročanstvo kojega je naslovio na građane Harana (glinena pločica, slika 31) predstavlja trag koji potvrđuje činjenicu da je vrijeme njegove selidbe u Haran — upravo

84

85

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

2048. g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti međusobno ne­ povezane. No, 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlu­ čili riješiti Sulgija te ga osudili na "smrt grješnika". Bio je to potez koji je označio kraj nastojanja da se problemi riješe na miroljubiv način i povratak agresivnim sukobima; ni to, također, nikako ne može biti slučajnost. Ne, ta tri poteza — Mardukov odlazak u Haran, Abrahamov odlazak iz Harana u Kanaan te uklanjanje dekadentnog Šulgija — morala su biti međusobno povezana: tri istovremena i povezana poteza u božanskoj partiji šaha. Bili su to, kao što ćemo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.

Mardukov glavni šahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje zapovjednog mjesta u Haranu. Time je Nannaru/Sinu oduzeo to sjeverno raskrižje važnih putova i odsjekao Sumer od sjevernih hetitskih zemalja. Osim što je imao vojnu važnost, taj je potez Sumer ujedno lišio trgovačkih veza koje su bile ključne za njegovu ekonomiju. Također, omogućio je Nabuu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se prema Velikom moru". Nazivi mjesta u tim tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi zapadno od rijeke Eufrat, uključujući i najvažnije Mjesto slijetanja, dolazili pod punu ili djelomičnu vlast tima otac-sin. Abramu/Abrahamu bilo je zapovjeđeno da ode u najnaseljeniji dio Ze­ malja zapada — Kanaan. Otišao je iz Harana zajedno sa svojom obitelji i nećakom Lotom. Hitro je putovao prema jugu, zaustavljajući se samo da

Sljedeće dvadeset i četiri godine — od 2048. do 2024. g. pr. n. e. —vrijeme su vjerskog žara i vrenja, međunarodne diplomacije i intrige, vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za stratešku nadmoć. Svemirska luka na Sinajskom poluotoku te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su bili u središtu događaja. Zapanjujuće je što su različiti zapisi iz drevnih vremena preživjeli sve do danas te nam ne pružaju samo glavne crte događaja, nego mnoštvo po­ jedinosti o bitkama, strategijama, raspravama, argumentima, sudionici­ ma i njihovim potezima, kao i o presudnim odlukama koje su uzrokovale najveći prevrat na Zemlji nakon Potopa. Potkrijepljeni Datumskim formulama i različitim drugim izvorima, glavni izvori za rekonstrukciju tih dramatičnih događaja jesu relevantna poglavlja u Knjizi Postanka; Mardukova autobiografija poznata kao Marđukovo proročanstvo; skupina pločica iz "Spartolijeve zbirke" u British Museumu poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugački povijesno-autobiografski tekst što ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu — najčešće kriminalisti­ čkom trileru — u kojem različiti svjedoci i sudionici isti događaj opisuju na ne baš dokraja isti način, no iz čijih se opisa nazire prava priča, tako i mi u ovom slučaju možemo doći do jednakog rezultata.

bi na odabranim mjestima podao slavu svom Bogu. Odredište mu bijaše Negev, suho područje koje graniči sa Sinajskim poluotokom. No ondje se nije dugo zadržao. Č i m je Šulgijev nasljednik Amar-Sin 2047. godine pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, Abramu je naloženo da se vrati u Egipat. Ondje su ga odmah odveli da se sastane s faraonom te ga opskrbili "ovcama, volovima i magarcima, slugama i sluškinjama, magaricama i devama." Biblija ne govori ni riječi o razlozima takvog kraljevskog tretmana, izuzev nagovještaja da je faraon, nakon što mu je rečeno da je Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je nude da se njome oženi — što sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se između Abrama i egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj međunarodnoj razini čini se uvjerljivim kada čovjek shvati da je godina kada se Abram nakon sedmo­ godišnjeg boravka u Egiptu vratio u Negev — 2040. pr. n. e. — bila upravo godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila prethodnu dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje

kraljevstvo. Još jedna geopolitička slučajnost!
Abram se, sada ojačan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi čas, njegov„zadatak sada je bio jasan: obraniti Četvrtu regiju zajedno sa sve­ mirskom lukom. Kako nam otkriva biblijska priča, sada je sa sobom imao elitne snage Ne'arim — izraz što se najčešće prevodi kao "mladići" — me-

86

87

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

đutim mezopotamski su tekstovi analogni izraz LU.NAR ("NAR-ljudi") koristili za naoružane jahače. Moja je sugestija da je Abraham, nakon što su ga u Haranu izvrsni ratnici Hetiti podučili vojnoj taktici, u Egiptu do­ bio udarnu jedinicu koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u Kanaanu ponovno mu je bio Negev, područje koje graniči sa Sinajskim poluotokom. Učinio je to u posljednji trenutak jer moćna vojska — legije saveza enlilitskih kraljeva — bila je na putu ne samo da uništi i kazni "grješne gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego i da osvoji svemirsku luku.

Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria In­ stitute u Londonu prvi je upozorio stručnjake na skupinu pločica nazvanu Kedor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste događaje, doduše s mnogo više pojedinosti, koji sačinjavaju međunarodni rat iz četrnaeste glave Postanka; doista, sasvim je moguće da su te pločice poslužile kao izvor autorima Biblije. Te pločice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblij­ skom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama. O identitetu "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile ra­ sprave; prijedlozi su išli čak do Hamurabija, babilonskog kralja što je živio stoljećima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babi­

Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina i nasljednika, obavještavaju nas da je on 2041. g. pr. n. e. započeo svoj naj­ veći (i posljednji) vojni pohod protiv Zapadnih zemalja koje su potpale pod Marduk-Nabuov utjecaj. U sldopu tog pohoda međunarodni je savez izvršio invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporišta bogova i njihovih potomaka. Doista, bio je to tako velik i besprimjeran događaj da mu je Biblija po­ svetila čitavo poglavlje — Postanak, glava 14. Bibličari tu glavu nazivaju "Rat kraljeva", budući da kulminira ratom između "četiri kralja Istoka" i udru­ ženih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim pothvatom Abrahamove brze "konjice". Biblija svoj izvještaj o tom velikom međunarodnom ratu započinje popi­ som kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "došli i započeli rat" na Zapadu. Tako se dogodilo kad Amrafel bijaše kralj Sineara Ariok kralj Elazara, Kedor-Laorner kralj Elarna, i Tidal kralj Gojima.

lon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog AMAR.PAL — što je inačica od AMAR.SIN — čije Datumske formule potvrđuju da je 2041. g. pr. n. e. doista pokrenuo rat kraljeva. Tu potpuno identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti — tu pojedinost potvrđuju mezopotamski zapisi koji ističu da je Ninurta po­ novno preuzeo vodeću ulogu u borbi. Biblija, također, tu Kedor-Laomerovu invaziju datira opaskom da se dogodila četrnaest godina nakon prethodnog upada Elamita u Kanaan — još jedna pojedinost koju potvrđuju zapisi iz Sul­ gijevog vremena. Ovaj put je ruta invazije, međutim, bila drukčija: skraćujući udaljenost iz Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko područje, napadači su izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako što su napredovali isto­ čnom stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju da je došlo do po­ kušaja izravnavanja računa sa starim neprijateljima — potomcima bogova Igigi koji su sklapali međusobne brakove s ljudima, te čak s potomcima Uzurpatora Zua — koji je očito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim

88

89

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera prema jugu po istočnoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad pre­ ma vratima u Sinajski poluotok, naišli su na snage koje su im zapriječile put. To su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)

Grad na ulazu u poluotok, Dur-Mah-Ilani ("Veliko utvrđeno mjesto bogova") — Biblija ga naziva Kadeš-Barnea — Kedor-Laomerovi zapisi ja­ sno navode kao mjesto gdje je zapriječen put: Svećenikov kojega su pljačku sin, bogovi po svom spriječio je. najboljem nahođenju pomazali,

Po mom mišljenju, "sin svećenika" kojeg su pomazali bogovi bio je
Abram, sin svećenika Teraha. Pločica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje stra­ ne (slika 33) te sadrži njegovo hvalisanje o tome kako je uništio NE.IB. RU.UM — "Ovčarsko mjesto Ibru'uma. "Međutim, pred svemirskom lu­ kom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne jedinice na devama uvjerila je osvajače da se okrenu — bogatijim i uno­ snijim ciljevima. Ako taj navod doista govori 0 Abramu, bez obzira tada je to još jedna izvanbiblijska potvrda Patrijarških zapisa, na to tko je pobijedio.

90

m

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Nakon što je spriječena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka kre­ nula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo kraće; njegov sadašnji južni dio još nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata obradivom zemljom, voćnjacima i trgovačkim središtima. Tamošnja naselja uključivala su pet gradova, između ostalih i zloglasne Sodomu i Gomoru. Okrenuvši se prema sjeveru, osvajači su se sada suočili s udruženim snaga­ ma, kako ih je Biblija nazvala, "pet grješnih gradova". Tamo su, kazuje nam Biblija, četiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljačkajući gradove i uzima­ jući zarobljenike, osvajači krenuše natrag, ovaj put zapadnom stranom rijeke Jordan. Usredotočenost Biblije na te bitke mogla je završiti tim povratkom da nije činjenice da je među zarobljenicima bio i Abramov nećak Lot. Nakon što je izbjeglica iz Sodome Abramu ispričala što se dogodilo, on je "naoružao svoje uvježbane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi ja­ hači sustigli su napadače tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je Lot oslobođen, a opljačkani plijen vraćen. Biblija o tom pothvatu kaže da je Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim." Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsežan, nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao što zna­ mo, umro 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja već od uboda škorpiona. Godine 2030. pr. n. e. zamijenio ga je njegov brat Su-Sin. Podaci o devet godina njegove vladavine bilježe dva vojna pohoda prema sjeveru, međutim nijedan prema zapadu; govore većinom o obrambenim mjerama koje je poduzimao. Tu se najviše oslonio na gradnju novih dijelova "Zapa­ dnog zida" koji je sprječavao najezde Amorejaca. Međutim, bedemi su se svaki put premještali prema središtu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz Ura stalno se smanjivao. Kada se sljedeći (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, po­ peo na prijestolje, napadači sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i unu­ tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima je rukovodio Nabu. Sam Marduk, njegov božanski otac, na ponovno zauzi­ manje Babilona čekao je u Haranu.

Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijećanje na kojem su odo­ brili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budućnost.

92

93

PROHUJALO S VIHOROM

svojoj privrženosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporištu Eriduu počnu štovati Enkija. Odsutnost bogova također je oslabila vlast nad elamitskom "Stranom regijom", pa zapisi govore o "oskvrnućima" što su ih počinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve više ogorčeni. Posebno bijesan bio je Marduk koji je primio vijesti o pljačkama, ra­

Šesto

poglavlje

zaranjima i oskvrnućima u njegovom voljenom Babilonu. Kao što je već rečeno, posljednji put kada je Marduk bio tamo njegov polubrat Nergal nagovorio ga je da ode na miran način i pričeka dok nebesko vrijeme ne dođe na doba Ovna. Marduk je to učinio nakon što mu je Nergal obećao da u Babilonu ništa neće biti poremećeno i oskvrnavljeno, no dogodilo se suprotno. Marduk se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti oskvrnavili njegov tamošnji hram: "Od babilonskog hrama napraviše brlog za stotine pasa; glasno kriješteći lete gavrani i ispuštaju ondje svoj gnjus." Iz Harana je vapio drugim bogovima: "Dokad?" Nije li Vrijeme već stiglo, pitao je u svojoj proročanskoj autobiografiji: O, veliki bogovi, izgnan čujte moje tajne:

PROHUJALO S VIHOROM

O

pasnost od upotrebe "oružja za masovno uništenje" na Bliskom isto­ ku u osnovi je straha od ispunjenja proročanstava o armagedonu.

Tužna činjenica je da je eskalacija sukoba — između bogova, ne između ljudi —dovela do upotrebe nuklearnog oružja, na tom istom mjestu, prije četiri tisuće godina. Ako je ikada postojao čin maksimalno vrijeđan žaljenja koji je imao potpuno neočekivane posljedice, to je bio taj. Da je nuklearno oružje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 .

Ja sam božanski Marduk, veliki bog. Bijah i zbog svojih grijeha, lutalica bio, u planine otiđoh. sam zemljama

g. n. e. nego 2024. g. pr. n. e. je činjenica, a ne fikcija. Taj kobni događaj zabilježen je u mnogo različitih drevnih zapisa na temelju kojih se može doći do odgovora na pitanja što, kako, tko i zašto, te ih staviti u pravi kontekst. Jedan od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budući daje prvi židovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe. To što rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjeničkih ze­ malja" dakako da je obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo Mardukite, no doga­ đaji su učinili i više od toga. Po Enlilovim uputama, Ninurta se prihvatio izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, čak u Južnoj Americi, na području današnjeg Perua. Tekstovi navode da je i sam Enlil na duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u

U mnogim Dođoh u

skitao se od kraja do kraja svijeta. u gorje Hattija, Hattiproroči'stepronađoh; "Dokad?" zemlji

i u njemu zavapih —

"Dvadeset i četiri godine u Haranu se gniježđah", nastavio je Marduk, "moje je vrijeme isteklo!" Došao je čas, rekao je, da se zaputi prema svom gradu (Babilonu), "da ponovno izgradim svoj hram i trajno prebivalište osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj hram E.SAG. ILA ("Hram uzvišenog krova") kako se poput planine uzdiže s platforme
95

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S VIHOROM

u Babilonu. Nazivao ga je "Kuća mog zavjeta". Pretkazao je da će Babilon biti vječan, s kraljem po njegovu izboru, da će to biti grad pun radosti, s Anuovim blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat će zlo i ne­ sreću i donijeti čovječanstvu majčinsku ljubav." Godina u kojoj je dvadesetčetverogodišnjem boravku u Haranu došao kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Točno sedamdeset i dvije godine prije toga Marduk je bio pristao mirno otići iz Babilona i pričekati na prorokovano nebesko vrijeme. Mardukov vapaj "dokad?" upućen velikim bogovima nije bio uzaludan jer vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslužbeno tako i na službenim vijećima. Zabrinut zbog pogoršanja situacije, Enlil se je žurno vratio u Sumer, šokiravši se kada je saznao da su čak i u samom Nipptiru stvari krenule po zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolično ponašanje Elamita, no on je svu krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove dode sin svoga oca." Njegov glavni op tužitelj bio je Utu/Samaš koji je, opisujući strašnu situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govoreći u ime svog oca, Nabu je okrivio Ninumi i oživio stare optužbe protiv Nergala zbog nestanka pretpoto­ pnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da spriječi oskvrnuća u Babilonu. Počeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez poštovanja govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, En­ lil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to nečuvena optužba protiv Gospodara zapovjednika. Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za što su Marduk i Nabu u stvari optuženi?" Njegova srdžba bila je usmjerena osobito na njegova sina Nergala: "Zašto ne nastaviš s potporom?"- pitao gaje. Njih dvojica su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji. Vijećanje bogova prekinulo se u neredu. Međutim, sve te raspre, optužbe i protuoptužbe odvijale su se usprkos sve očitijoj činjenici — onome što je Marduk nazivao nebeskim proročištem — da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim pomakom precesijskog sata za jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijačko doba Enlila, privodi kraju, a počinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. Marduk je to nazivao

nebeskim proročištem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom hraniti Eninnu u Lagašu (što ga je izgradio Gudeja); Ninigšzida/Toth mogao ga je potvrditi pomoću svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji; za njegov su dolazak znali i ljudi. Tada je Nergal — nakon što su ga Marduk i Nabu oklevetali, a vlastiti otac istjerao — "savjetujući se sam sa sobom", došao na ideju da upotrijebi "strašno oružje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji, spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na području brata mu Gibila): Tih sedam u planinama leže; U šupljini pod zemljom počivaju.

Na temelju današnjeg stupnja tehnološkog razvoja može se reći da je to bilo sedam nuklearnih naprava: "Užasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na nekom tajnom, sigurnom mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil. Ratno vijeće bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog da se Marduku zada teški udarac. Postojala je stalna komunikacija s Anuom: "Od Anua ka Zemlji riječi su putovale, od Zemlje do Anua riječi su stizale." On je jasno dao do znanja da je njegovo odobrenje tog koraka bez presedana ograničeno na to da se Marduka liši sinajske svemirske luke, ali da se pri tome ne smije naškoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravši Nergala i Ninurtu da izvrše misiju, bogovi su im više nego jasno dali do znanja da je misija ograničenog i uvjetovanog opsega. No, stvari se nisu odvijale tim putem: došlo je do katastrofalnih neželje­ nih posljedica.

Nakon katastrofe koja je rezultirala smrću nebrojenih ljudi i opustošenjem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje viđenje događa-

97

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

s

VIHOROM

ja, pokušavajući se osloboditi krivnje. Taj dugački tekst poznat je kao Erra Epos jer Nergala naziva epitetom Erra ("Uništavatelj"), a Ninurtu Ishum ("Pržitelj"). Do istinite priče možemo doći kada tom tekstu pridodamo podatke iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora. Tako saznajemo da je Nergal odmah po donošenju odluke, ne če­ kajući Ninurtu, požurio u Gibilovo afričko područje kako bi pronašao oružje. Ninurta je na svoje zaprepaštenje saznao da se Nergal ne obazire na zadana ograničenja misije te da namjerava upotrijebiti oružje nekon­ trolirano kako bi izravnao osobne račune: "Uništit ću sina i ostaviti oca da ga pokopa; zatim ću uništiti i oca, kojeg neće imati tko pokopati", hvalisao se Nergal. Dok su se on svađali, stigla im je vijest da Nabu ne miruje: "Iz svog hrama krenuo je svim gradovima svojim zavladati, prema Velikom moru zaputio se; u Veliko more ušao je i zasjeo na prijestolje što njegovo nije." Nabu ne samo da je obraćao zapadne gradove, nego je zauzimao sredo­ zemne otoke i imenovao se njihovim vladarom! Nergal/Erra zbog toga je prigovarao da uništenje svemirske luke nije dovoljno: Nabua i gradove koji su mu pristupili također treba kazniti — treba ih uništiti! Budući da su sada imali dvije mete, Nergal i Ninurta našli su se pred još jednim problemom: neće li razaranje svemirske luke upozoriti Nabua i njegove grješne sljedbenike da pobjegnu? Rješenje su pronašli u razdva­ janju: Ninurta će napasti svemirsku luku, a Nergal će napasti obližnje "grješne gradove". No, tek što je sve dogovoreno Ninurta se počeo premi­ šljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo Anunnakije koji upravljaju svemirskim instalacijama nego čak i neke ljude: "Hrabri Erra" - rekao je Nergalu "zar ćeš i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoćeš li s onima koji sa griješili protiv tebe uništiti i one koji nisu griješili?" Prema drevnom tekstu, Nergal/Erra je bio nagovoren: "Erri se riječi Ishumove svidješe kao fino ulje." I tako su jednog jutra njih dvojica, podi­ jelivši između sebe sedam nuklearnih naprava, krenuli na svoju konačnu misiju:

Uto junak Erra pamteći riječi Ishum također u tjeskoba

naprijed krenu Ishurnove. bitku pode

u skladu s danom riječi, u srcu njegovome.

Dostupni nam tekstovi čak govore tko je otišao na koji cilj: "Ishum se zaputi prema najvišoj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine znamo iz epa o Gilgamešu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se sruši ... Ono što bijaše podignuto za ispaljivanje prema Anuu bijaše uništeno, pročelje mu izbrisano, oko njega sve opustošeno." Ninurta je izbrisao sve­ mirsku luku i njezine instalacije jednim nuklearnim udarcem. Drevni tekst zatim opisuje što je učinio Nergal: "Slijedeći Ishumov primjer, Erra pođe Putem kralja te gradove dokrajči, u pustoš ih pretvori"; njegovi ciljevi bili su "grješni gradovi" čiji kraljevi su sklopili savez protiv Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici južno od Mrtvog mora. Tako je 2 0 2 4 . godine pr. n. e. na Sinajskom poluotoku i obližnjoj ravnici Mrtvog mora upotrijebljeno nuklearno oružje: uništena je sve­ mirska luka i pet gradova.

S obzirom na naše objašnjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije čudno, međutim ipak zaprepašćuje kako se upravo u tom apokaliptičnom događaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi. Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te događaje znamo da su, kao što je zatraženo, Anunnakiji koji su čuvali svemirsku luku bili upozoreni: "Njih dvojica (Nergal i Niinurta, op. a.), na zlo nahuškani, natjeraše nje­ gove čuvare u stranu, bogovi tog mjesta napustiše ga — zaštitnici njegovi u nebeske visine otiđoše." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su "dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osuđeni­ ma na propast. Tu nam Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku

m

99

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S VIHOROM

možemo pročitati da su i Abraham i njegov nećak Lot doista bili upozoreni, no ne i drugi stanovnici "grješnih gradova." Biblijski izvještaj, osim što rasvjetljava različite "katastrofalne" aspekte događaja, sadrži pojedinosti koje nam na nevjerojatan način rasvjetljavaju kako bogove općenito tako i njihov odnos s Abrahamom. Priča počinje u 18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini života, dok je jednog vrućeg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj šator, "podigavši pogled, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje kao anashim, što znači "ljudi", bili su na neki način drukčiji odnosno neo­ bični budući da je Abraham izjurio iz šatora i poklonio im se do zemlje te im — nazivajući se njihovim slugom — oprao noge i ponudio ih hranom. Kako se ispostavilo, trojica su bili božanska bića. Dok su odlazili njihov vođa, sada identificiran kao Gospodin Bog, odlučuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i Gomora doista grješni gradovi čije uništenje je opravdano. Dok su dvojica od trojice nastavili prema Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!) riječima koje su identične onima u mezopotamskom tekstu: Hoćeš li iskori­ jeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23). Zatim je uslijedilo nevjerojatno pogađanje čovjeka i Boga. "Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu je Bog odgovorio da će, u redu, grad biti spašen ako u njemu živi pedeset nevinih, Abraham je pitao, a što ako ih ima samo četrdeset? A ako ih ima samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I čim je završio razgovor s Abrahamom Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto." Druga dva božanska bića — u nastavku priče u 19. glavi naziva ih se malachim, što doslovno znači "izaslanici", ali se obično prevodi kao "anđeli" — navečer su stigli u Sodomu. Ono što se zbivalo u Gomori potvrdilo je iskvarenost tamošnjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog neća­ ka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer će Jahve uništiti grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anđela" pristao da se uništenje odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dođu do sigurnosti planina.

"Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema Sodomi i Go­ mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom, kao dim kakve klačine." Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio rođen 2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e. Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom što se tiče uništenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznačajnijih potvrda vjerodostojnosti Biblije općenito te posebno potvrda statusa i uloge Abrahama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi stručnjaci najvi­ še klone, budući da dio o događajima na dan prije uništenja, kada su tri božanska bića ("anđela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama, neodoljivo podsjeća na priču o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju pukim mitovima pokušali su uništenje Sodome i Gomore pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, među­ tim biblijska verzija priče dva puta potvrđuje da "uništenje... sumpornim ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smišljeni, odgodivi te čak opozivi događaj: jednom kada se Abraham pogađao s Gospodom da poštedi gradove kako ne bi nevine uništio s krivima, te ponovno kada je zbog njegovog nećaka Lota uništenje odgođeno.

100

101

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

s

VIHOROM

Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje pokazuju golemu šupljinu i raspuklinu na površini na mjestu gdje je došlo do nuklearne eksplozije. Po tom području je i dandanas razasuto razlomljeno, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadrži neuobičaje­ no visok udio izotopa urana-235, što prema mišljenjima stručnjaka ukazuje

na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.

SLIKA

35

Uništenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je rušenje južne obale mora, što je dovelo do poplavljivanja nekoć plodnog područja koje je i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan" ("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istraže tamošnje morsko dno urodila su otkrićem zagonetnih podvodnih ruševina, međutim Hašimidska Kraljevina Jordan, na čijoj polovici Mrtvog mora se ruševine nalaze, zaustavila je daljnja istraživanja. Zanimljivo je da relevantni mezo­ potamski tekstovi potvrđuju tu topografsku promjenu te čak sugeriraju da je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode, "kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega što u njemu živi, čak i krokodila."
SLIKA 36

Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo više od uništenja svemirske luke i "grješnih gradova": kao posljedica nuklearnih eksplozija, Oluja, zao vjetar nebom.

kružio je

102

103

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S VIHOROM

I počela je lančana reakcija neželjenih posljedica.

Međutim, to nije bilo literarno sredstvo — to je bila doslovna istina: Sumer i njegovi gradovi doslovno su bili ispražnjeni djelovanjem vihora. Digao se "zao vihor", kako se navodi u jadikovkama (i drugim tekstovi­

Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doživjela slom u šestoj godini Ibbi-Sinove vladavine u Uru — 2 0 2 4 . g. pr. n. e.. To je, čitatelj će se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet godina... Povjesničari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur pregazili "barbarski osvajači"; međutim ne postoje dokazi o takvoj razornoj invaziji. Zatim je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad uništenim Urom" koji je zbunio stručnjake. Naime, u njemu se nije oplakivalo fizičko uništenje Ura, nego njegovo "napuštanje": bogovi koji su tamo boravili na­ pustili su ga, ljudi koji su tamo živjeli otišli su, njegove staje su se ispraznile. Hramovi, kuće i obori bili su nedirnuti — cijeli, no prazni. Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadikovalo ne samo nad Urom, nego i nad čitavim Sumerom. I opet su govorili 0 "napuštanju": ne samo da su bogovi Ura, Narmar i Ningal, napustili Ur; Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni hram u Nippuru; njegova druži­ ca Ninlil također je bila otišla. Ninmah je napustila svoj grad Keš; Inanna, "kraljica Ereha", napustila je Ereh; Ninurta je napustio svoj hram, Eninnu; njegova supruga Bau također je otišla iz Lagaša. Jedan sumerski grad za drugim nabrajani su kao "napušteni" — bez svojih bogova, ljudi i životinja. Stručnjaci su sada pokušavali odgonetnuti kakva je to "strašna katastrofa", tajanstvena nesreća pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti? Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s vihorom. Ne, nije to igra riječi povezana s naslovom slavnog romana/igranog filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram, "nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. Nannar je napustio Ur — njegovi obori za ovce su "ispražnjeni vihorom"; i tako dalje, 1 tako dalje. Stručnjaci su pretpostavili da je to ponavljanje riječi literarno sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju žalost.
104

ma), i prouzročio da "katastrofa, dotad nepoznata ljudima, pogodi zemlju." To je bio Zao vihor koji je "opustošio gradove, opustošio kuće, opustošio staje, ispraznio obore za ovce." Došlo je do opustošenja, ali ne i razaranja; praznine, ali ne i ruševine; gradovi su bili ondje, kuće su bile ondje, staje i obori za ovce bili su ondje — međutim nije ostalo ništa živoga. Čak je i "sumerskim rijekama tekla vođa koja je bila gorka, nekoć obrađivana polja obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav život je nestao. Bila je to katastrofa kakve nikad prije nije bilo: Zemlju ljudima Katastrofa za izdržati Sumer zadesi nepoznata. nikad viđena, nemoguća. katastrofa

Nošena Zlim vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt "koja tumara ulicom, koja je puštena na cestu... Najviši zid, najdeblji zid, prolazi kao poplava; nijedna vrata ne mogu je zadržati, nijedan kračun zau­ staviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u kućama; oni koji su pobjegli na krovove pomrli su na krovovima. Bila je to nevidljiva smrt: "Stoji kraj čovjeka, a ipak je nitko ne može vidjeti; kad uđe u kuću, ne zna se da je došla." Bila je to strašna smrt: "Kašalj i sluz oslabiše im prsa, usta im puna pljuvotine, najednom malaksali i ošamućeni postadoše... strašna malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar ščepao svoje žrtve, "usta im bijahu oblivena krvlju." Mrtvi i umirući ležali su posvuda. Tekstovi jasno ističu da Zao vihor, koji je "nosio beznađe od grada do grada", nije bio prirodna katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja što naredi je Anu, (odluka) iz srca Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinačnog događaja — "naje­ danput, u bljesku munje izazvan" — do kojeg je došlo daleko na zapadu:

105

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

s

VIHOROM

"Došlo je iz planina, došlo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog otrova od bogova, došlo je sa zapada." Da je uzrok "zlog vihora" bilo nuklearno uništenje na Sinajskom polu­ otoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi znali njegovo podrijetlo i uzrok — udar, eksplozija. Zao udar najavi oluju kobnu, Zao udar bijaše potomstvo, njezin preteča. sinovi junački, bijahu. Moćno

izazvali ne uništenje nego tiho istrebljenje, donoseći s radioaktivnim zra­ kom smrt svemu što je živjelo. Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, možda uz izuzetak Enkij a, koji je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Strašnog oružja, da nijedan od bogova nije očekivao takav ishod. Većina ih je bila rođena na Zemlji i za njih su priče o nuklearnim ratovima na Nibiruu bile "priče starijih". Je li Anu, koji je trebao biti pametniji, možda mislio da će oružje, nakon što je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotreblji­ vo? Jesu li Enlil i Ninurta (koji je bio došao s Nibirua) pretpostavili da će vjetrovi, ako uopće, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinja­ ma koje obuhvaća današnja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajući odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevši ko­ liko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, čim se shvatilo koliko je snažan nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom puru — kako bogovi tako i ljudi — upozoreni da bježe i spase život. Panika, strah i metež koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali kada je oglašena uzbuna živopisno su opisani u nizu jadikovki, kao što su Urska jadikovka, Jadikovka nad pustošenjem Ura i Sumera, Nipurska jadi­ kovka, Uručka jadikovka i druge. Sto se tiče bogova, čini se da je uglavnom

glasnici pošasti

Autori tekstova s jadikovkama, sami bogovi, ostavili su nam zoran prikaz onoga što se dogodilo. Čim su Ninurta i Nergal iz nebesa lansirali Strašno oružje, "ono je proizvelo strašne zrake što sve su opržile poput va­ tre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Zatim se u nebesa digao "gust oblak što propast donosi" — smije zaboraviti: Tog dana, nebo je a zemlja zdrobljeno razorena, vihoru — nuklearna gljiva — a iza nje su slijedili "udari vjetra... oluja što spržila je nebo." To je bio dan koji se ne

vrijedilo načelo "svatko za sebe". Pomoću svojih različitih letjelica i plovila odlazili su zrakom i morem ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi tiče, bogovi su ih upozorili prije no što su pobjegli. Kao što stoji u Uručkoj jadikovki: "Ustajte! Bježite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je rečeno usred noći. "Spopadnuti strahom, odani građani Uruka bježali su ne bi li spasili živu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio." Slika doduše nije posvuda bila jednaka. U Uru, glavnom gradu, Nannar/Sin je bio tako skeptičan da nije povjerovao da je sudbina njegovog grada zapečaćena. Njegov dugački i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da spriječi katastrofu zabilježen je u Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal, Nannarova supruga). Zabilježeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje­ žnosti:

lice joj istrto u

Kada se nebo zacrnilo i pre krilo nas sjenom — tog dana rodio se Zao vihor. Različiti tekstovi otrovni vjetar uporno pripisuju eksploziji "na mjestu gdje bogovi uzlaze i spuštaju se" — uništenju svemirske luke, a ne razara­ nju "grješnih gradova". Tamo je, "usred planina", u jakom bljesku došlo do nuklearne eksplozije u obliku gljive — i odande su vjetrovi sa Sredozemnog mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te tamo

106

107

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S

VIHOROM

Uru je podarena Vječna

kraljevska

čast — mu nije...

dani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji mogu bježati trebaju ići na sjever', odgovorio mu je Enki; jednako kao što su dvojica "anđela" savjetovala Lota i njegovu obitelj da se ne osvrću kada su bježali iz Sodome, tako je i Enki uputio Marduka da kaže svojim sljedbenicima "da se ne okreću i ne osvr­ ću". Ako bijeg nije moguć ljudi trebaju potražiti zaklon pod zemljom: "Skloni ih u odaju pod zemljom, u tamu", glasio je Enkijev savjet. Budući da su poslušali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi građani prošli su bez posljedica. Kada je Zao vihor prošao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo, doprli su najistočnije do planine Zagros), ostavio je iza sebe opustošen i iznuren Sumer. "Oluja je opustošila gradove, opustošila kuće." Mrtvi su ostali ležati, nepokopani, tamo gdje su se srušili: "Mrtvaci su, kao mast na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispaši "stoka sitna i krupna nestade, svi živi stvorovi skončaše." Obori za ovce "padoše žrtvom Zlom vjetru." Obrađena polja su se osušila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan, nezdrav korov bješe rastao, u močvarama trstika trunula je u smradu." "Ni­ tko putovima ne kroči, nitko ne ide cestama." "O, hramu boga Nannara u Uru, gorka je tvoja pustoš!" jadikovalo se u pjesmama; "O, božice Ningal, čija zemlja je stradala i natjerala srce tvoje u plač!" Grad je ostao stran grad, kako da čovjek sada živi? Kuća je postala kuća suza, to tjera srce moje u plač. Ur i hramovi padoše žrtvom njegovi, Zlog vihora.

vladavina podarena

Nespremni prihvatiti neizbježno i previše privrženi građanima Ura da bi ga napustili, Nannar i Ningal odlučili su ondje ostati. Bio je dan kada je Zli vihor došao do Ura; "i dalje drhtim na spomen tog dana", napisala je Ningal, "no od nečistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je došao sudnji dan, "u Uru se digla gorka jadikovka, no nismo pobjegli od nečisti. Božanski je par noć noćnih mora proveo u "termitnjaku", podzemnoj prostoriji duboko ispod njihova zigurata. Ujutro, kada je otrovni oblak "odnesen iz grada", Ningal je opazila da je Nannar bolestan. Žurno se odjenula i naredila da se boga iznese iz Ura i odnese daleko od grada kojeg su oboje voljeli. Zli vihor naškodio je još barem jednom božanstvu; bila je to Ninurtina supruga Bau, koja je bila sama u Lagašu (budući da je njezin suprug bio zauzet uništavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju je zvao "Majka Bati", bila je liječnica i jednostavno se nije mogla natjerati da ode. Jadikovke bilježe da je "tog dana oluja sustigla Gospu Bau; kao da bijaše smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teško je bila pogođena, međutim kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poživjela. Enkijev grad Eridu, smješten najdalje na jugu, očito je bio na rubu puta kojim je prolazio Zli vihor. Iz Eriduške jadikovke saznajemo da je Ninki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afričkom Abzuu: "Ninki, Velika Gospa, odletje poput ptice i napusti svoj grad." Me­ đutim, sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se makne s puta Zlom vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog grada... zbog sudbine njegove gorke je suze lio." Mnogi građani Eridua su ga slijedili te, utaborivši se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako oluja "zahvaća Eridu." Začudo, najmanje pogođen od svih glavnih sumerskih središta bio je Babilon jer je ležao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglašena uzbuna Marduk je kontaktirao svog oca i zamolio ga za savjet: 'Sto da rade gra­

Nakon dvije tisuće godina velika sumerska civilizacija zauvijek je ne­ stala s vihorom.

zes

109

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

S VIHOROM

Posljednjih godina arheolozima su se pridružili geolozi, klimatolozi i drugi znanstvenici koji proučavaju zemlju te zajednički, u multidisciplinarnim projektima, pokušavaju riješiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada krajem trećeg tisućljeća prije nove ere. Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva: dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom časopisu Geologija od travnja 2000. godine koju je provela međunarodna multidisciplinarna sku­ pine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istraži­ vanja proveli su kemijsku i radiološku analizu pradavnih slojeva prašine iz tog razdoblja s različitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna Omanskog zaljeva. Došli su do zaključka da je neobična klimatska pro­ mjena na područjima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima guste prašine s isušenog tla (engl. dust storms) te da je prašina — neobična "atmosferska mineralna prašina" — bila nošena zračnim strujama preko ju­ žne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio put sumerskog "Zlog vjetra". Određivanje starosti neobične "atmosferske prašine" pomoću ugljika dovelo je do zaključka da je ona nastala kao po­ sljedica "neuobičajenog, dramatičnog događaja koji se dogodio prije otprilike 4025 godina. " To, drugim riječima, znači "otprilike 2025. g. pr. n. e. "

— upravo 2024. godine koju smo naveli!
Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraživanju primijetili da je "razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara." Tu stavku ostavljaju bez objašnjenja — no očito je da proboj južne barijere Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao što smo to opisali, objašnjava što se dogodilo. Znanstveni časopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjet­ skoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio događajima u Mezopotamiji poziva se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome da je do "masovnog napuštanja aluvijalne ravnice" između rijeka Eufrata i Tigrisa došlo zbog "oluja prašine koje su započele prije 4025 godina. Studija ne objašnjava uzrok nagle "kli­ matske promjene", međutim navodi za nju isti datum: 4025 godina prije 2001. godina n.e.. no
ili SLIKA 37

Sudbonosna godina, potvrđuje suvremena znanost, bila je 2 0 2 4 . g. pr. n. e.

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva po­ čeli graditi odmah po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili faraoni koji su nosili teoforična imena u čast Amona/Amena, tako da su i hramovi i kraljevi bili posvećeni Marduku/Rau kao Amonu, Nevidljivom, budući da je Marduk, povukavši se iz Egipta, za svoj Vječni grad izabrao

Sedmo

poglavlj

Babilon u Mezopotamiji.

SUDBINA JE IMALA PEDESET IMENA

P

ribjegavanje nuklearnom oružju na kraju dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e.

najavilo je — "s praskom", mogli bismo reći — Mardukovo doba. To je u

gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, čak i u današnjem smislu tog pojma. Najveći paradoks sastojao se u tome što je ljude nagnalo da gledaju na nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje

je izazvalo to Novo doba utječu na nas i dandanas. Za Marduka je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje am­ bicije, ispunjenje proročanstava. Cijena koja je za nj plaćena — opustošenje Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda — nisu bili nje­ govo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kažnjeni zbog ometanja Sudbine. Nepredviđena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj kao da je bio selektivno voden nekom nevidljivom rukom samo su potvrdili ono što su najavila nebesa: stiglo je doba Marduka, doba Ovna. Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obilježavao u Mardukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao što je hram u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je središnje mjesto zodijačkog cildusa. Popis zodijačkih konstelacija nije počinjao s Bikom kao u Stuneru, nego s Ovnom (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi

113

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

biografskom tekstu Mardukovo proročanstvo predvidio je dolazak mesijan­ skog doba, kada će bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem će mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromaštvo, te kada će kralj kojeg će on izabrati "Babilon učiniti najnaprednijim", s hramom Esagilom koji (kao što njegovo ime govori) će se dizati do nebesa: Pojavit će se kralj babilonski; moj hram podići će se do nebesa, Usred grada Plan mog Babilona; Esagil, velik k'o planina, kralj će izgraditi, Nebo-Zemlja za Esagil, velik k'o planina, narisat će; l nebeska će se otvoriti vrata. U mom gradu Babilonu kralj pojavit će se; U obilju stolovat će;
SLIKA 39

Za ruku primit će me I u procesijama voditi me ... U grad svoj i hram Esagil na vijeke vjekova ću ući. Ta nova Babilonska kula nije, međutim, bila sagrađena kao lansirni toranj (kao što je to bio slučaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast, uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizičkom vezom sa svemirom, nego iz Nebeskog znamenja — iz zođijačkog Nebeskog vremena, iz položaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima. Slijedom toga, predvidio je da će njegov budući hram Esagil postad glavni astronomski opservatorij, te učiniti suvišnima Ninurtin Eninnu i različite 'stonehengove što ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovršen, to je bio zigurat sagrađen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova vi­ sina, razmještaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku — glavnoj zvijezdi zviježđa Ovna — oko I960, g. pr. n. e.

I Marduk i Nabu preživjeli su nuklearnu oluju neozlijeđeni. Iako je Nabua želio uništiti Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na ne­ kom od sredozemnih oroka i tako se spasio. Zapisi koji potječu iz vremena nakon toga kažu da mu je u Mezopotamiji bilo dodijeljeno vlastito središte kulta po imenu Borsippa, novi grad smješten u blizini Babilona koji je bio središte kulta njegova oca, međutim Nabu je nastavio putovati i obožavali su ga u njemu omiljenim Zapadnim zemljama. Njegovom obožavanju u Zapadnim zemljama i u Mezopotamiji svjedoče sveta mjesta nazvana nje­ mu u čast — kao što je planina Nebo blizu rijeke Jordan (na kojoj je kasnije preminuo Mojsije) — kao i teoforična kraljevska imena (na primjer, Nabopol-asar, Nebo-šad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima Babilona. Njegovo je ime, kao što smo već istaknuli, postalo sinonim za "proroka" i proročanstvo diljem drevnog Bliskog istoka. Sam Marduk, sjetit ćete se, kada je došlo do sudbonosnih događaja, iz svog se Zapovjednog mjesta u Haranu zapitao: "Do kada?" U svom auto-

114

115

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Poznavatelji znamenja popet će se na Slijeva i zdesna, stajat će odvojeno. Zatim će doći kralj; Zakonitog Esagilovog kakkabua iznad zemlje opazit će.

nj.

na suprotnim stranama,

Rođena je Zvjezdana religija. Bog — Marduk — postao je zvi­ jezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) — Nibiru — postao je "Mar­ duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala astro­ logija. U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu Marduku dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo da je došao s Nibirua, on jest Nibiru. U tom epu napisanom na "babilonskom", dijalektu akadskog jezika (materinjeg jezika Semita), Marduk je izjednačen s Nibiruom, matičnim planetom Anunnakija, a ime "Marduk" dano je Velikoj zvije­ zdi/planetu koji je došao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je "Marduka" učinilo "Gospodarom" kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina — na nebesima to je njegova putanja — bila je najveća od svih nebeskih bogova (drugih planeta) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je predodređen da postane naj­ veći među anunnakijskim bogova na zemlji. Nuklearna apokalipsa i njezine neželjene posljedice doveli su do iznena­ dnog kraja spora oko toga čije zodijačko doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kružio i određivao Božansko vrijeme — i Mardukova se pozornost preusmjerila na to. Kao što je jasno istaknuto u njegovim proročanstvima, sada je pretkazao da će svećenici-astronomi s različitih razina zigurata na nebesima tražiti "Esagilov pravi planet": Revidirani ep o stvaranju javno se čitao četvrte noći svetkovine Nove godine. U njemu se Marduku pripisuje pobjeda nad "čudovištem" Tiamatom u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikova­ nje Sunčevog sustava (slika 43), što su sve pothvati koji su se u izvornoj sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripi­ sivali Nibiruu. Nadalje, nova je verzija Marduku pripisivala čak i "vje­ što oblikovanje Čovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude "Pupak Zemlje."
116

117

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

SLIKA

41

SLIKA
SUDARA

43

Festival Nove godine — najvažnija svetkovina u godini — počinjao je prvog dana mjeseca Nissana, koji se podudarao s proljetnim ekvinocijem. Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-

SLIKA

42

us

119

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET IMENA

setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi život na Zemlju) razvio u proslavu dugu dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i pro­ pisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priču o Nibiruu i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priču o Mardukovom životu. Priča je uključivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuđen na smrt u zapečaćenoj grobnici, te njegovo "uskrsnuće", kada je izašao iz nje živ; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku, njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i nestanci, čak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima živopisno predstavljali Marduka kao boga patnika — koji pati na Zemlji, ali napo­ sljetku pobjeđuje i stječe vrhovnu vlast preko svog nebeskog pandana. (Novozavjetna priča o Isusu toliko je slična da su teolozi u Europi još prije sto godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip".) Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je uključivao Mardukovu samotnu vožnju čamcem preko rijeke, do građevine zvane BitAkiti ("Kuća Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Očito je da je samotni dio sim­ bolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom matičnom planetu u dalekom svemiru u unutrašnjost Sunčevog sustava — putovanje u čamcu/brodu po vodama, što je u skladu s drevnim konceptom da je međuplanetarni prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se može prijeći "nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) — taj je koncept grafički predočen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani kako putuju nebom u "nebeskim lađama" (slika 44).

Javne svečanosti počinjale su nakon Mardukovog uspješnog povratka iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije počinjale su tako što su drugi bogovi stojeći na molu pozdravljali Marduka, a zatim su ga kraljevi i svećenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruživala sve veća mnoštva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene pločice te iz otkopane to­ pografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska imena. Simbolizirale su (u Sumeru) putovanja Anunnakija unutar Sunče­ vog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "posta­ je" u Mardukovom životu: njegovo božansko rođenje u "Cistom mjestu"; kako mu je uskraćeno njegovo pravo po rođenju, pravo na vrhovnu vlast; kako je osuđen na smrt; kako je zakopan (živ, u Veliku piramidu); kako je spašen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se čak i veliki bogovi Anu i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim. Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaćao je šest glinenih pločica (koje se podudaraju s biblijskih šest dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se sedmog dana odmarao i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska do­ rada epa kulminirala je sedmom pločicom koja je bila u cijelosti posvećena glorifikaciji Marduka kojem je dodijeljeno pedeset imena — to je čin koji je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov (i kojega je sljedeći trebao dobiti Ninurta). Počevši s njegovim tradicionalnim imenom MAR.DUK, "sin Čistog mjesta", imena — koja su naizmjence bila sumerska i akadska —pripisivala su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula što su se odnosile na nebesku bitku s Tiamatom i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i Anunnakijima" i njihov Zapovjednik, "Bog koji održava život... bog koji oživljava mrtve", "Gospo­ dar svih zemalja", bog čije odluke i dobrohotnost održavaju čovječanstvo,

SLIKA

44

ljude koje je stvorio, "Onaj koji omogućuje kultivaciju", koji donosi kiše
121

120

POSLJEDNJI

DANI

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

kako bi poboljšao usjeve, raspoređuje polja i "stvara obilje", kako za bogove tako i za ljude. Napokon, dodijeljeno mu je ime NIBIRU, "Onaj koji će držati prije­ laz između nebesa i Zemlje": Kakkabu koji na nebesima blješti... Onaj koji neka Neka Neka neumorno juri Vodenom dubinom — zvijezda na nebesima, "Prijelaz" bude njegovo ime'. održava putanje /upravlja putanjama bude pastir nebeskim bogovima kao ovcama.

"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijeliše; Onoga čije ime je 'Pedeset' bo­ govi proglasiše najvišim," stoji u zaključku dugačkog teksta. Kada je otprilike u zoru cjelonoćno čitanje sedam pločica bilo dovršeno, sve­ ćenici koji su obavljali obrednu službu izgovarali su sljedeće propisane proglase: Neka se pedeset imena pamti...
SLIKA 45

ljude i zvjerad, koji je stvorio voćke, pašnjake i podario život stoci — bog "za kojega se slavi šesti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim pričama su očigledne. Prema tim izrazima vjere, Ra/Marduk na Zemlji, u Egiptu, nije bio vi­ dljiv zato što je njegovo glavno boravište bilo drugdje: jedan dugački hvalo­ spjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu pobjedu (stručnjaci međutim pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopotamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije bio vidljiv zato što se nalazio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajući simbol Egipta — krilati disk, obično okružen dvjema zmijama — najčešće se objašnjava kao Sunčev disk "budući da je Ra bio Sunce"; međutim, u drevnom svijetu to je u stvari bio širokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda". Budući da Marduka/Raa fizički nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova Zvjezdana religija razvila u svom najčišćem obliku. Tamo je Aten, "Zvi­ jezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt Raa/Marduka,

Neka mudri i učeni govore o njima. Neka ih otac recitira sinu, Neka Čija uši pastira slušaju. "Enlilu" medu bogovima, zapovijed nepromjenjiva; odluka je čvrsta, Neka se vesele Marduku, Čiju riječ nijedan

bog ne može promijeniti.

Kada bi se Marduk pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u veličan­ stveno ruho koje je postiđivalo jednostavnu vunenu odjeću starih bogova Sumera i Akada (slika 45). Iako je Marduk u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilično brzo došlo do njegovog prihvaćanja i štovanja. Hvalospjev Rau-Amonu, koji je po uzoru na akadskih Pedeset imena boga slavio nizom različitih imena, na­ zivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" — nebeski bog — "koji je stvorio čitavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio
122

123

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET IMENA

Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ćete se, nije bila nuklearna eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, međutim fizički su bili neoštećeni. Vode su bile zatrovane, međutim protok dviju velikih rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak trajao dulje, no i to se s vremenom popravilo. Tako su ljudi polagano mogli ponovno naseljavari tu opustošenu zemlju i ondje živjeti. Prvi zabilježeni administrativni vladar na opustošenom jugu bio je bivši vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo ime Išbi-Erra u stvari je bilo semitsko. On je uspostavio svoj stožer u gradu Isinu i odatle nadgledao nastojanja da se ožive drugi veliki gradovi, međutim taj je proces bio spor, težak i povremeno kaotičan. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko njegovih nasljednika koji su također imali semitska imena, takozvana "Isinska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljeće da ožive Ur, go­ spodarsko središte Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko središte zemlje. Međutim do tada je taj proces grad-po-grad počeo nailaziti na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijašnji Sumer postao rascjepkana i razbijena zemlja. Čak je i sam Babilon, iako nije bio izravno na putu Zlog vjetra, trebao nanovo oživljenu i naseljenu zemlju ako se želio uzdići do imperijalne veli­ čine i statusa te prilično dugo nije postigao veličanstvenost iz Mardukovih SLIKA 46 postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu stranu obzora." proročanstava. Moralo je proći više od jednog stoljeća da prva formalna dinastija, koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Još jedno stoljeće moralo je proći da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji će ispuniti pretkazanu veličinu — njegovo ime bilo je Hamurabi. Najpoznatiji je po zakoniku koji je pro­ glasio — zakonima zabilježenim na kamenoj steli koju su otkrili arheolozi U enlilitskim zemljama prijelaz u Mardukovo Novo doba i novu re­ ligiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, južna Mezopotamija i zapadne zemlje koje su se našle na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od njegova djelovanja. (i koja se sada nalazi u pariškom Louvreu). Ipak, trebala su proteći otprilike dva stoljeća da se obistini Mardukova proročanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije kata­ strofe — neki stručnjaci razdoblje nakon propasti Ura nazivaju mračnim

124

125

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

dobom mezopotamske povijesti — sugeriraju da je Marduk drugim bogovima, čak i svojim protivnicima, dao da se pobrinu za oporavak i ponovno naseljavanje starih središta njihovih vlastitih kultova, me­ đutim nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova koje je započeo Išbi-Erra počeli su u Uru, ali nema spomena o povratku Nannara/Sina i Ningal u Ur. Ninurtina povremena prisutnost u Sumeru se spominje, posebno u vezi s postavljanjem trupa iz Elama i Gucija, ali nema podataka o tome da su se on ili njegova supruga Bau ikada vratili u svoj voljeni Lagaš. Nastojanja Išbi-Erra i njegovih nasljednika da obnove središta kultova i njihove hramove kulminirala su — poslije sedamdeset i dvije godine — u Nippuru, ali nema spomena da su Enlil i Ninlil nastavili živjeti u tom gradu. Kamo su nestali? Jedan način da se odgovori na to intrigantno pi­ tanje je utvrditi što je sam Marduk — sada vrhovni bog koji izdaje zapovijedi svim Anunnakijima — bio planirao za njih. Tekstualni i drugi dokazi iz tog vremena pokazuju da Mardukovo preuzimanje vrhovne vlasti nije okončalo mnogoboštvo — vjerovanje u više bogova. Upravo suprotno, njegova vrhovna vlast zahtijevala je nastavak mnogoboštva jer da bi bio najviši među svim drugim bogo­ vima bilo je nužno da postoje drugi bogovi. Njemu je bilo u interesu da ih ostavi na miru sve dok su njihovi prerogativi bili podložni njego­ voj kontroli. Na jednoj babilonskoj pločici (na njezinom neoštećenom dijelu) zabilježen je sljedeći pripadali Marduku. Ninurta Nergal Zababa Enlil Sin Samaš Adad je je je je je je je Marduk motike Marduk napada Marduk borbe Marduk gospodstva i savjeta Marduk koji osvjetljuje noć Marduk pravde Marduk kiše popis božanskih atributa koji su od tada

Drugi bogovi su se zadržali, njihovi atributi su se zadržali — međutim sada su nosili Mardukove atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je dopustio da se njihovo štovanje nastavi; samo ime privremenog vladara na jugu, Išbi-Erra ("Errov svećenik", tj. Nergalov svećenik) potvrda je te tolerantne politike. No, ono što je Marduk očekivao bilo je da oni dođu i ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u zlatnim kavezima, moglo bi se reći. U svojim autobiografskim Proročanstvima Marduk je jasno naveo svoje namjere u vezi s drugim bogovima, uključujući svoje protivnike: oni su tre­ bali doći i živjeti uz njega, u babilonskoj svetoj četvrti. Svetišta ili paviljoni za Sina i Ningal, u kojima su oni trebali živjeti — "zajedno sa svojim bla­ gom i imovinom"! — posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon i tamošnja arheološka iskapanja pokazuju da je u skladu s Mardukovim željama babilonska sveta četvrt sadržavala i rezidencije-hramove posvećene Ninmah, Adadu, Samasu te čak Ninurti. Kada se Babilon napokon — za Hamurabija — uzdigao do imperi­ jalne moći, njegov zigurat-hram doista je dodirnuo nebo; pretkazani veliki kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; međutim u svetu četvrt punu svećenika bogovi nisu navalili.

SLIKA 47

126

127

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego Utua/Šamaša — prema gorenavedenom popisu, upravo onoga čiji su prerogativi Boga pra­ vde sada pripadali Marduku; nadalje, preambula napisana na steli prizivala je Anua i Enlila — onoga čije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudeći preuzeo Marduk — kao bogove kojima je Marduk dužan za svoj položaj. Uzvišeni Anu, Bog nad bogovima koji s nebesa došao je, I Enlil, Bog neba i Zemlje, Koji određuje ovlasti sudbine zemalja, prvorođencu Enkijevom, čovječanstvom. Dodijelio je Enlilove Marduku,

iduća dva tisućljeća koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao fizički entitet bio uništen, njegova postignuća ostala su s nama sve do danas —pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na vašem satu koje je zadržalo seksagezimalni sustav ("baza šezdeset"), ili se povežite u svojoj napravi na kotačima (automobilu). Dokazi o široko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezi­ kom, spisima, simbolima, običajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela — religije zasnovane na panteonu bogova koji su došli s nebesa, božanskoj hijerarhiji, božjih imena-epireta koji znače isto na različitim jezicima, astronomskog znanja koje je obuhvaćalo matični planet bogova, zodijaka s dvanaest kuća, praktički identičnih priča o stvaranju te sjećanja o bogovima i polubogo­ vima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" — mnoštvo je zapanjujućih specifičnih sličnosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnošću Sumerana.

nad čitavim

To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljeća na­ kon što je počelo Mardukovo doba odražava pravo stanje stvari. Oni nisu otišli u mirovinu u Mardukovu svetu červrt. Rastjerani iz Egipta, neki su se pridružili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se za­ držali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo ugrozili Marduka. U božanskim uputama Abramu iz Nippura u predvečerje nuklearne kataklizme — da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje žene Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu — više nije bilo jasnih aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova žena nisu bili jedi­ ni Sumerani kojima je bilo potrebno novo utočište. Nuklearna katastrofa pokrenula je migracije dotad neviđenih razmjera. Prvi val ljudi išao je iz pogođenih zemalja; njegov najznačajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim učinkom, bilo je raspršivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera. Sljedeći val migranata išao je u tu napuštenu zemlju, dolazeći u valovima iz svih smjerova. Kojim god da su smjerom migracijski valovi išli, plodove dvije tisuće godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u

SLIKA 48 Njihova prisutnost izražena je u širenju Ninurtinog simbola dvostru­ kog orla (slika 48) po Europi. Činjenici je da su tri europska jezika — ma­ đarski, finski i baskijski — slični jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u 129

128

P O S L J E D N J I DAN I

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

širom svijeta — čak i u Južnoj Americi — rasprostranjenim prikazima Gilgameša kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).

Sunca, a ceremonije ustoličenja novih kraljeva uključuju tajni, samotni no­ ćni boravak s božicom Sunca — ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio noć s Inannom/Ištar. U prijašnje Četiri regije migracijski valovi različitih naroda izazvani nuklearnom kataklizmom i Mardukovim Novim dobom, slično nabujalim rijekama i rječicama nakon olujnih kiša, ispunjavali su stranice narednih stoljeća usponima i padovima naroda, država i država-gradova. U ptistoš Sumera dolazile su pridošlice sa svih strana; njihova arena, njihova središnja pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom možemo zvati zemljama Bi­ blije. Doista, do pojave suvremene arheologije o većini njih se znalo malo ili ništa osim onoga što se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne samo zapise o tim različitim narodima, nego i o njihovim "nacionalnim bogovima" — i ratovima što su se vodili u ime tih bogova. S druge strane, narode kao što su Hetiti, države kao što je Mitani ih kraljevske prijestolnice kao što su Mari, Karkemiš i Susa, koji su bili za­ gonetke pune nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim ruševinama pronađeni su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisuće ispisa­ nih glinenih pločica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje tako i razmjere njihove zaduženosti sumerskoj ostavštini. Gotovo posvuda u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i umjetnosti, na području kraljevanja i svećeničke uloge bili su temelji na kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadržali sumer­ ska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijački koncepti. Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi još više od tisuću godina. Proučavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rječnici, prepisivali su se i prevodili sumerski epovi o bogovima i junacima. Nadalje, jednom kada su dešifrirani različiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi, sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog panteona. Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je došlo do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama? Podaci o tome nisu sasvim određeni. No, ono što je historijski sigurno je da
131

SLIKA 49 Na Dalekom istoku nalazimo jasnu sličnost između sumerskog kli­ nastog pisma i pisma u Kini, Koreji i Japanu. Sličnost nije samo u pismu: mnogi slični "glifi" identično se izgovaraju te imaju i ista značenja. U Ja­ panu se civilizacija pripisuje zagonetnom praplemenu zvanom AINU. Za carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga

130

POSLJEDNJI

DANI

su za dva ili tri stoljeća Novog doba, u zemljama koje su graničile s Babilonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije. Marduk je možda skupio Pedeset božanskih imena; no to nije spri­ ječilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi međusobno ubijaju "u ime Boga" — njihovog boga.

Osmo

poglavlje

U IME BOGA

A

ko nam proročanstva i mesijanska očekivanja koja su pratila Novo doba iz dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere zvuče poznaro, ni boj­

ni pokliči u stoljećima iza toga neće nam biti nepoznati. Ako se u trećem tisućljeću pr. n. e. bog borio protiv boga koristeći vojske ljudi, u drugom tisućljeću pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga". Trebalo je svega nekoliko stoljeća od početka Mardukovog Novog

doba da se pokaže da se njegova proročanstva o grandioznosti Sumera neće ostvariti bez poteškoća. Znakovito je da otpor nisu toliko pružali raštrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnoštva njihovih privrženih štova­ telja! Trebalo je proći više od stoljeća od vremena nuklearne kataklizme da se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija — država — kojom je vladala njezina Prva dinastija. Tijekom tog razdoblja južna Mezopotamija — stari Sumer — ostavljena je da se oporavi u rukama privremenih vladara sa sjedištem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teoforična imena — Lipit-//tar, \Jr-Ninurta, Rim-5/w, Enlil-Bahi — hvastala su se njihovom lojalnošću Enlilitima. Njihovo glavno postignuće bila je obnova nipurskog hrama točno sedamdeset i dvije godine nakon nukle­ arne katastrofe — još jedna indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija zođijačkog računanja vremena.

132

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili semitski, iz grada-države po imenu Mari. Pogledamo li kartu koja pokazuje države iz prve polovice drugog tisućljeća pr. n. e. (slika 5 0 ) , jasno je da su tada nemardukitske države držale Veliki Babilon u snažnom stisku: Elam i Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapa­ dno uporište obruča, Mari na srednjem dijelu rijeke Eufrat.

rijeci Eufrat i kao takav važno stjecište ljudi, dobara i kulture iz Mezopo­ tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjevero­ zapadu. Njegove spomenike krasili su najljepši primjeri sumerskog pisma, a njegova golema središnja palača bila je ukrašena muralima u čast božice Ištar zapanjujuće umjetničke razine (slika 5 1 ) . (Poglavlje o Mariju i mom posjetu njegovim ruševinama možete pročitati u knjizi The Earth Chronicles Expeditions.)

SLIKA 51 Njegov kraljevski arhiv s tisućama glinenih pločica otkrio je kako je Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i međunarodne veze s drugim gradovima-državama, a zatim ga iznevjerio. Nakon što je vladarima Marija najprije dodijeljena obnova južne Mezopotamije, babi­ lonski su se kraljevi — hineći mir i neizazvani — počeli prema Mariju postupati kao prema neprijatelju. Godine 1760. pr. n. e. babilonski kralj Hamurabi napao je, opljačkao i uništio Mari, njegove hramove i palače. To je postignuto, hvalio se Hamurabi u svojim analima, "uz pomoć silnog Marduka." SLIKA 50 Medu tim državama Mari (grad-država) je bio "najsumerskiji" te je jednom čak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija počela rotirati medu velikim gradovima Sumera. Mari je bio drevni lučki grad na Nakon pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" — močvar­ nih područja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) — kretali su u osva­ jačke pohode prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad svetim gradom Nippurom. No, to su bili samo privremeni dobici i Hamu­ rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad Marijem zaokružila političku

134

135

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je on pripadao, a koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, započela je stoljeće prije njega i preko njegovih nasljednika trajala još dva sroljeća. U tim turbulentnim vremenima bio je to nemali uspjeh. Povjesničari i teolozi se slažu da je 1 7 6 0 . g. pr. n. e. Hamurabi, koji je sebe nazivao "Kralj Četiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Mardukovu posebnu Zvjezdanu religiju.

Kao što dolikuje "Vatikanu", u svetoj četvrti također se nalazio impre­ sivan broj svećenika čije se vjerske, ceremonijalne administrativne, političke i fizičke zadaćama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasi­ fikacija i određenja. Na dnu hijerarhije bilo je uslužno osoblje Abalu — "Nosači" — koji su čistili hram i sporedne zgrade, osiguravali oruđa i potrepštine koje su trebali drugi svećenici i radili kao opskrbno i skladišno osoblje, osim za vuneno predivo koje se povjeravalo isključivo svećenicima Shu'uru. Posebni svećenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog

Nakon što je tako uspostavljena politička i vojna premoć Babilona bilo je vrijeme za uspostavu i jačanje njegove vjerske dominacije. U gradu čija se raskoš veliča u Bibliji i čiji vrtovi su se smatrali jednim od čudesa dre­ vnog svijeta, sveta četvrt, sa ziguratom-hramom Esagilom u središtu, bila je zaštićena vlastitim zidinama i čuvarima na vratima. U njoj su u skladu sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili uređeni procesijski purovi i svetišta izgrađena za druge bogove (za koje je Marduk očekivao da će bid njego­ vi nedobrodošli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronašli su ne samo ostatke grada nego i takozvane "projektne pločice" na kojima su se nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge građevine ostaci iz kasnijih vremena, ovaj umjetnički prikaz središta svete červrti (slika 52) dobro nam predočava Mardukovo velebno sjedište.

pročišćavanja, osim što su ugrize zmija morali rješavati Mushlahhu. Umannu, Zanatlije, radili su u radionicama u kojima su se izrađivali umjetnički vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina svećenica-kuharica koje su pripre­ male obroke. Druge svećenice djelovale su kao (profesionalne) narikače na sprovodima — Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su Shangu — jednostavno "svećenici" — koji su nadgledali sveukupno funkci­ oniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa žrtve­ nim darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeću bogova, i tako dalje, i tako dalje. "Baderske" usluge rezidentnim bogovima pružala je mala, posebno izabrana elitna skupina svećenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zaduženi za obrede pročišćavanja vodom (koji su se slavili kupanjem boga), te Nisaku koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem" — delikatnom mješavinom posebnih aromatičnih ulja — bilo je prepušteno stručnim rukama, počevši od Abaraku koji su miješali masti, i uključujući Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u slučaju pomazivanja božice svi su svećenici bili eunusi). Zatim su postojali sasvim drugi svećenici i svećenice, uključujući Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevači i muzičari te Munabu, čija specijalnost su bile žalopojke. U svakoj skupini nalazio se Rabu — starješina, voda skupine. Kao što je Marduk predvidio, jednom kada se zigurat-hram Esagil podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno mo­ trenje neba. I doista, najvažniji hramski svećenici bili su oni čiji je zadatak

SLIKA 52

136

137

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

bio promatrati nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, bilježiti posebne pojave (kao što su planetarne konjunkcije ili pomrčine) te pratiti nalazi li se na nebesima kakvo znamenje i ako se nalazi, tumačiti što to znamenje pretkazuje. Svećenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaćali su razli­ čite specijalnosti; svećenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za motre­ nje zviježđa Bika. Dužnost svećenika Lagaru bila je voditi podrobne dne­ vne bilješke o promatranjima neba i prenositi informacije kadru svećenika tumača. Među njima su — sačinjavajući vrh svećeničke hijerarhije — bili Ashippu, stručnjaci za znamenje, Mahhu, "oni koji mogu čitati znakove" i Baru — "istinozborci" koji su "poznavali misterije i božanske znakove." Specijalni svećenik Zaqiqu bio je zadužen za prenošenje božjih riječi kralju. Nadalje, na čelu tih svećenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu, Veliki svećenik, koji je bio svetac, čarobnjak i liječnik, čija je bijela odora imala fino izrađene, obojane porube. Kada je pronađeno sedamdesetak glinenih pločica koje su tvorile kon­ tinuirani niz nebeskih opservacija i njihovih značenja, nazvanih po uvo­ dnim riječima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumerske astrologije tako i postojanje proročanskih formula koje su određivale što koja pojava znači. S vremenom se hijerarhiji pridružilo mnoštvo gataoca, tumača snova, vračara i sličnih, no oni su bih u kraljevoj službi, a ne u službi bogova. Osim toga, s vremenom se promatranje neba degradiralo na astrološko znamenje za kralja i zemlju, znamenje koje je pretkazivalo rat, razdoblje mira, svrgnuća, dugotrajan život ili smrt, obilje ili pošasti, božanske blagoslove ili božji gnjev. No, u početku su opservacije nebesa bile u cijelosti astronomske i bile su od velike važnosti bogu — Marduku — a tek sekundarno kralju i ljudima. Nije slučajno da je svećenik Kalu bio specijaliziran za promatranje svih nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila kao opservatorija bilo je zodijački promatrati nebesa i paziti na Nebesko vrijeme. Činjenica da su se važni događaji prije nuldearnog udara dogodili u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi­ la

li događati u istim intervalima (vidi gornje i prethodna poglavlja), sugerira da se nastavilo pratiti zodijački sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine bile potrebne da dođe do precesijskog pomaka od jednog stupnja, i ravnati se po njemu. Iz svih astronomskih (i astroloških) tekstova iz Babilona vidi se da su njegovi svećenici-astronomi zadržali sumersku podjelu nebesa na tri puta ili staze, od kojih svaka zauzima šezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov put za sjeverno nebo, Eaov put za južno nebo te Anuov kao središnji pojas (slika 53). U potonjem su bile smještene zodijačke konstelacije i tu se "Ze­ mlja sastajala s nebesima" — na obzoru.

SLIKA 53 Možda zato što je Marduk stekao vrhovnu moć prema Nebeskom vremenu, zodijačkom satu, njegovi su svećenici-astronomi neprekidno motrili nebo na obzoru, sumerski AN.UR, "Nebesku bazu". Nije bilo svrhe promatrati sumerski AN.PA, "Vrh nebesa", zenit, jer je Marduk kao "zvijezda", Nibiru, tada već bio otišao i nije ga se moglo vidjeti. Međutim, kao orbitirajući planet, iako tada nevidljiv, bilo mu je su­ đeno da se vrati. U varijaciji teme Marduk-je-Nibiru, egipatska inačica

139

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obećavala da će doći vrijeme kada će se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN. Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije — povratak do kojeg će s vremenom doći —izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i žarište sukoba prebacio na obnovljena mesijanska očekivanja.

asirskog kralja Sanheriba. Nakon što je opkolio grad asirski je zapovjednik započeo psihološki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Vičući na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, pre­ nio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vaši vode zavaraju da će vas Jahve zaštititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz

Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta četiri koja su se uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su Egipat, Babilonija, Asirija i Hatti (zemlja Hetita). Svaka od tih zemalja imala je svog "nacionalnog boga". Prve dvije pripadale su taboru Enki-Marduk-Nabu; druge dvije bile su zadužene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se RaAmon i Bel/Marduk, Ašur i Tešub. U ime tih bogova neprekidno su se vo­ dili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesničari će možda reći, bili potaknuti uobičajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa. Međutim kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne pohode prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog jednih slavio, a suprotstavljeno božanstvo ponižavalo. No, očekivanja Povratka pretvorila su te ratove u teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale točno određena mjesta. Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proro­ čanstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomoć oružja kojemu se je nemoguće suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu božju po­ moć. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim bilješkama napisao: "Ra me voli, Amon me podržava" te da su mu oni naložili da "krene na neprijatelje koje Ra prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu što ga je nanio protivničkom kralju hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje." Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova — kao i namjernog odabi­ ra ciljeva — može se pronaći u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kra­ ljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske

ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni podaci pokazuju, to učinio.) Oko čega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi u čije ime su vodeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u središtu tih sukoba bilo ono što su Sumerani zvali DUR.AN.KI — "Veza nebo-zemlja." Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvo­ jila od nebesa" — kada je svemirska luka što ih je povezivala bila uništena. Pitanje od kolosalne važnosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo je sljedeće. Tko — koji bog i njegov narod — sada može ustvrditi da jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom? Za bogove je uništenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio ma­ terijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. Međutim, možete li za­ misliti utjecaj — duhovni i vjerski — te okolnosti na čovječanstvo? Sasvim iznenada, obožavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsječeni od nebesa... Sada kada je svemirska luka bila uništena, u Starom svijetu ostala su samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini plani­ nama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo Nippur i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih točaka sletnog koridora. Sada kada je svemirska luka bila uništena jesu li ta druga mjesta još uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski zna­ čajna? Na to pitanje donekle znamo odgovor jer se sva tri mjesta još uvi­ jek nalaze na Zemlji te čovječanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove dižući se prema nebesima.

140

141

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54). Njezina veličina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, uskla­ đenost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujući aspekti dugo su bacali su­ mnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops — koju podupi­ re jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepe­ ništu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina. U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni materijal koji objašnjava kako su i zašto Anunnakiji projektirali i izgradili te piramide. Nakon što su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opre­ me za navođenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su služiti kao fizički signali za Sletni koridor. Nakon što je svemirska luka bila uništena, one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prošlosti i nema naznaka da su ikada postale sveti vjerski objekti. Mjesto slijetanja u cedrovoj šumi ima drukčiju povijest. Gilgameš, koji je došao do njega gotovo tisućljeće prije nuklearne kataklizme, tamo je svjedočio lansiranju rakete. Feničani u obližnjem gradu Biblosu na obali Sredozemnog mora na novčiću (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuću godina poslije nuklearnog ekscesa. Dakle, Mjesto slijetanja nastavilo je biti u funkciji i bez svemirske luke. Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vreme­ nima sastojalo od goleme (površine od oko četiristo i pedeset tisuća kva­ dratnih metara) platforme popločene kamenjem na čijem sjeverozapadnom uglu se prema nebu uzdizala golema kamena građevina. Bila je izgrađena od savršeno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki težio šesto do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvrđen najtežim kamenim blokovima na Zemlji, uključujući tri bloka teška nevjerojatnih tisuću i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujuća činje­ nica o tim divovskim kamenim blokovima je da su izvađeni s mjesta oko tri kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, čije vađenje nije dovršeno, još uvijek strši iz tla. (slika 57).

143

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

Grci su to mjesto još od vremena Aleksandra Makedonskog štovali kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najveći hram posvećen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; muslimani su nakon njih tamo izgradili džamiju; a današnji maronitski kršćani štuju to mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet tom mjestu i ruševinama, te kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi The Earth Chro n icles Expeditions.) I dandanas najsvetije i najštovanije je mjesto koje je služilo kao Zapo­ vjedni centar misije — Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), Jeruza­ lem. I tamo, slična onoj u Baalbeku, ali manja, velika kamena platforma počiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, uključujući masivni zapa­ dni zid s tri divovska bloka koji teže oko šest stotina tona svaki (slika 58).

SLIKA 58 Na toj, otprije postojećoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin hram, čija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovčegom počivala na svetoj stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili naj­ veći hram posvećen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu izgraditi hram posvećen Jupiteru, na mjestu hrama posvećenog Jahvi.

145

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

(Jeruzalemskim) Brdom hrama danas dominira Kupola na stijeni (sli­ ka 59) koju su izgradili muslimani: njezina pozlaćena kupola prvotno je prekrivala muslimansko svetište u Baalbeku, što je dokaz da je postojala snažna veza između dva mjesta povezana sa svemirom. Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe Mardukov Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze nebo-zemlja"? Je li Mardukova nova Zvjezdana religija mogla ponuditi odgovor zbunjenim masama? Drevna potraga za odgovorom se, kako se čini, nastavila sve do dana­ šnjeg vremena.

njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli ime Šaru-kin — Sargon — kao svoje kraljevsko ime. Sve to, izvučeno iz arheoloških nalaza iz protekla dva tisućljeća, po­ tvrđuje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce svrstavaju medu potomke Šema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge gla­ vne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" — kao izdanke, proširenja — Sineara (Sumera). Njihov je panteon bogova bio sumerski panteon, nji­ hovi bogovi bili su Anunnakiji Sumera i Akada, a teoforična imena asirskih kraljeva i visokih dužnosnika ukazivala su na štovanje bogova Ašura, Enlila, Ninurte, Sina, Adada i Šamaša. Njima u čast gradili su se hramovi. Isto se činilo i za božicu Inannu/Ištar, koju se također štovalo u velikoj mjeri. Je­ dan od njezinih najpoznatijih crteža, na kojem je prikazana kao pilotkinja s kacigom (slika 6 0 ) , pronađen je u njezinom hramu u Ašuru (gradu).

SLIKA 59 Najneumorniji neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo područje, oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u sumerskim se vremenima zvalo Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom podrijetlu čini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od SLIKA 60

146

147

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

Povijesni dokumenti tog vremena upućuju na to da su se Asirci sa sje­ vera prvi vojno suprotstavili Mardukovom Babilonu. Prvi zabilježeni asirski kralj Ilušuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspješan vojni pohod niz rijeku Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na neko je vrijeme te gradove oslobodio Mardukova stiska. Bila je to samo prva borba između Asirije i Babilonije u sukobu koji se nastavio tijekom više od tisuću godina i trajao sve do kraja obje strane. To je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najčešće bili agresori. Kako su bili susjedi te govorili isti akadski jezik, i budući da su i jedni i drugi nasljeđivali sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj ldjli­ čnoj razlici - svom nacionalnom bogu. Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Ašura" ili jednostavno AŠUR, po njezinom nacionalnom bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su reli­ gijski aspekt smatrali najvažnijom stvari. Njezina prva prijestolnica također se zvala "Ašurov grad" ili jednostavno Ašur. To ime je značilo "Onaj tko vidi" ili "Onaj koji je viđen". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posvećenih himni i molitvi te drugih spominjanja boga Ašura 4 osraje nejasno tko je točno, u sumersko-akadskom panteonu, on bio. Na popisima bogova bio je jednakovrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je on bio Ninurta, Enlilov sin i nasljednik. Međutim, budući da je kad god bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, nameće se zaključak da je Asirac "Ašur" ipak bio Enlil. Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne kampanje pro­ tezale su nadaleko i naširoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" — nji­ hovog boga Ašura: "Na zapovijed mog boga Ašura, velikog gospodara" bila je uobičajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujući aspekt asirskih napada bio je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Babilonovog utjecaja — nego stvarno, fizičko uklanjanje samog Marduka iz njegova hrama u Babilonu!

Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje Marduka pothvat je koji nije pošao za rukom Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru — Hetitima. Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se počeli širiti iz svojih uporišta u sjever­ nom dijelu središnje Anatolije (današnjeTurske), postali su velika vojna sila te se pridružili lancu enlilitskih država suprotstavljenih Mardukovom Babilonu. U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status pa su se područja pod njihovom vlašću proširila na jug i obuhvaćala većinu biblijskog Kanaana. Arheološko otkriće Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti zapanjujuća je i uzbudljiva priča o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se opetovano spominju u Bibliji, međutim bez prijezira ili nipodaštavanja rezer­ viranih za štovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti širom zemalja u kojima se odvijala priča o židovskim patrijarsima i njihova povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u Haranu i od hetitskih zemljopo­ sjednika u Hebronu, južno od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu špilju na poljani Makpeli. Batšeba, za kojom je u Jeruzalemu žudio kralj David, bila je žena hetitskog časnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji su to mjesto koristili za mlaćenje pšenice) David kupio platformu za hram na planini Moriji. Također, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od hetitske princeze te se oženio jednom od hetitskih kćeri. Biblija je smatrala da Hetiti genealoški i povijesno pripadaju narodi­ ma zapadne Azije, dok suvremeni stručnjaci smatraju da su bili doseljenici u Malu Aziju te da su vjerojatno došli iz predjela s druge strane kavkaskog gorja. Budući da je za njihov jezik, nakon što je dešifriran, urvrđeno da pri­ pada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grčki jezik s jedne strane te sanskrt s druge), došlo se do zaključka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". No, jednom kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje, proučavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski panteon — uključujući zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od najstarijih priča o bogovima na Nibiruu i s Nibirua otkrivene su samo u

148

149

POSLJEDNJI

DANI

U

IME

BOGA

svojim hetitskim verzijama. Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski bogovi te su na spomenicima i kraljevskim pečatima bili beziznimno pri­ kazivani zajedno s vrlo raširenim simbolom Krila tog diska (vidi sliku 46), simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazi­ vali po njihovim sumerskim ili akadskim imenima: pronalazimo kako se opetovano spominju Anu, Enlil, Ea, Ninurta, Inanna/Ištar te Utu/ŠamaŠ. U drugim slučajevima bogovi se nazivaju hetitskim imenima. Na čelu im je bio hetitski nacionalni bog Tešub — "onaj koji puše vjetar" ili "Bog olu­ ja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlađi sin IŠKUR/Adad. Na crtežima u ruci kao oružje drži munju, re obično stoji na biku — simbolu nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .

Biblijske navode o velikom širenju i vojnoj vještini Hetita potvrdila su arheološka otkrića kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom širenju prema jugu obuhvatili dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (današnji Baalbek) i poslijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je širenje ujedno dovelo nadomak Egiptu, zemlji Raa/Marduka. Tako su bili ispunjeni svi uvjeti da se dvije strane upuste u oružani sukob. U stvari, njihovi međuso­ bni ratovi uključivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje su se vodile "u ime boga". No, umjesto da napadnu Egipat, Hetiti su priredili iznenađenje. He­ titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne kampanje uvela bojna kola koja su vuldi konji, oko 1595. g. pr. n. e. potpuno se neočekivano spustila niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u zatočeništvo. Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono što je poznato upućuje na to da hetitski napadači nisu kanili zauzeti Babi­ lon i vladati njime: povukli su se ubrzo nakon što su prodrli kroz gradske linije obrane, ušli u svetu četvrt i odveli Marduka sa sobom, neozlijeđenog, ali očito pod stražom, u grad po imenu Hana (tek ga treba iskopari) u okru­ gu Terka uz rijeku Eufrat. Mardukova ponižavajuća odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i četiri godine — točno onoliko koliko je Marduk bio u izgnanstvu iz Hara­ na pet stoljeća ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast nad Babi­ lonom, obnovili Mardukovo svetište, "uzeli Marduka za ruku" i vratili ga u Babilon. Kako god bilo, povjesničari smatraju da je hetitsko pljačkanje Babilona označilo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i starobabilonskog razdoblja.

Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje Marduka ostaje neriješena povijesna, politička i vjerska zagonetka. Je li nakana iza tog SLIKA 6 I napada bila samo da se osramoti i oslabi Marduka — "sreže" njegov ego,

150

151

POSLJEDNJI

DANI

zbuni njegove sljedbenike — ili je postojao mnogo dalekosežniji cilj — ili uzrok? Je li moguće da je Marduk postao žrtva poslovičnog "uhvatiti se u vlastitu stupicu"?

OBEĆANA ZEMLJA

M

ardukovo zarobljavanje i odvođenje iz Babilona imalo je geopoli­ tičke reperkusije i na nekoliko je stoljeća težište zbivanja iz Mezo­

potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje duž Sredozemne obale. U vjerskim okvirima bilo je to jednako tektonskom poremećaju: sva Mardukova velika očekivanja da će se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi i sva mesijanska očekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se srušili poput kule od karata. Međutim, kako u geopolitičkom tako i u vjerskom smislu, glavnina

previranja može se rezimirati kroz priču o tri planine — tri mjesta poveza­ na sa svemirom koja su Obećanu zemlju smjestila u središte svega: planina Sinaj, planina Morija i planina Libanon. Od svih zbivanja nakon događaja bez presedana u Babilonu, ono glavno i najtrajnije bio je Izlazak Zidova iz Egipta, kada su po prvi put mjesta koja su dotada bila samo božja povjerena ljudima. Kada su se Hetiti koji su odveli Marduka u zarobljeništvo povukli iz Babilona, iza sebe su ostavili politički nered i vjersku enigmu: Kako se to moglo dogoditi? Zašto se dogodilo? Kada su se ljudima događale loše stvari rekli bi da su bogovi ljuti; a što sada kada su se loše stvari događale bogovi­ ma? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?

152

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

U samom Babilonu Mardukovo oslobođenje do kojeg je naposljetku došlo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su pojačali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog Marduka nazad u Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Karduniaš" i imali su imena poput Barnaburiaš i Karaindaš, međutim o njima i njihovom izvornom jeziku zasad se još ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda su došli i zašto je njihovom kraljevima dopušteno da oko 1 6 6 0 g. pr. n. e. zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1 5 6 0 . g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr. n. e. vladaju Babilonom. Suvremeni stručnjaci razdoblje nakon Mardukovog poniženja nazivaju "mračno doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzročilo, već ugla­ vnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo integrirali u sumersko-akadsku kulturu, uključujući jezik i klinasto pismo, međutim nisu bili ni pedantno vodili bilješke poput Sumerana, niti su bili ravni prijašnjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. Naime, većina od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronađeni su ne u Babi­ lonu nego u Egiptu, i to glinene pločice u arhivu kraljevske koresponden­ cije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim pločicama kasitski kraljevi egipatskim faraonima obraćali s "moj brate". Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Ba­ bilonom dijelio zajedničko obožavanje Raa-Marduka te je, kao i Babilonija, također prolazio kroz "mračno doba". Stručnjaci to razdoblje u Egiptu na­ zivaju Drugo međurazdoblje. Započelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike 1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji, obilježila ga je vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije izvjesno otkuda su došli ni kako su njihove dinastije mogle više od dva stoljeća vladati Egiptom. Podudaranje Drugog međurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjašnje­ nim aspektima) s datumima pada Babilona — od Hamurabijevih pobjeda (1760. g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka obožavanja u Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) — najvjerojatnije nije slučajnost. Ti slični i vremenski paralelni razvoji događaja u Mardukovim glavnim zemljama

dogodili su se zato što se Marduk "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto opravdanje koje je upotrijebio da preuzme vrhovnu vlast sada je uzrokovalo njegovu propast. "Stupica" je bila Mardukova početna tvrdnja da je došlo vrijeme nje­ gove vrhovne vlasti na Zemlji zato što je na nebesima došlo doba Ovna, njegovo doba. No, kako je zodijački sat nastavio kucati, doba Ovna po­ čelo se polagano privoditi kraju. Fizički tragovi iz tih zagonetnih vremena i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici Gornjeg Egipta. Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najveličanstveniji spo­ menici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u južnom (Gornjem) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od čega je izvedeno nje­ govo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku — Thebes (Teba). Drevni Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posvećeni tom nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crteži na njihovim zidovima, obe-

SuKA 62

155

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

liscima, pilonima i stupovima (slika 62) veličaju boga i slave faraone koji su hramove gradili, nadograđivali, proširivali i stalno mijenjali. Tamo je dolazak doba Ovna objavljen redovima sfingi s glavom ovna (vidi sliku 39); nadalje, sami tlocrti tamošnjih hramova otkrivaju skrivenu nedoumicu egipatskih sljedbenika Ra-Amona/Marduka. Kada sam jednom prilikom bio u posjetu tim mjestima sa skupinom simpatizera, stao sam u središte hrama mašući rukama kao prometnik. Za­ panjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luđak?," međutim ja sam svojoj skupini pokušavao skrenuti pozornost na činjenicu da su hramovi u Tebi, koje je gradilo više faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Nor­ man Lockyer u 1890-ima prvi je uočio važnost tog arhitekturnog aspekta i tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.

SLIKA 64 Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomonovog hrama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu), bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za godinom na dan ekvi­ nocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentira­ ti. Međutim, hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih hramova u Tebi ili kineskog Hrama nebesa u Pekingu, bilo je potrebno periodički ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca na dan solisticija tijekom stoljeća vrlo polagano mijenjaju — kao što se može ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja ot­ krića (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici Raa/Marduka bili podigli njemu u čast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede SLIKA 63 dugoročnosti tog boga i njegova doba.

156

157

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

Sam Marduk — koji je bio toliko svjestan zodijačkog sata kada je u prošlom tisućljeću ustvrdio da je došlo njegovo vrijeme — pokušao je pro­ mijenio vjerski fokus uvođenjem Zvjezdane religije "Marduk je Nibiru." Međutim, njegovo zarobljavanje i poniženje sada su potaknuli pitanja gle­ de tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad će trajati Mardukovo doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu Marduk nevi­ dljivi Nibiru, kada će se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti? Kako su događaji pokazali, i vjerski i geopolitički fokus u sredini dru­ gog tisućljeća pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva Kanaan. Kada se povratak Nibirua počeo pojavljivati u vjerskom fokusu, mjesta povezana sa svemirom također su bila sve više u središtu interesa, a i Mjesto slijetanja i prijašnji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili smješteni u geografskom "Kanaanu". Povjesničari o događajima koji su uslijedili govore u smislu uspona i padova nacionalnih država re sudara imperija. Oko 1 4 6 0 . g. pr. n. e. zaboravljena su kraljevstva Elam i Anšan (kasnije poznata kao Perzija, istočno i jugoistočno od Babilonije) udružili u novu i moćnu državu, sa Sušom (biblijski Sušan) kao prijestolnicom i Ninurtom, nacionalnim bogom, kao Shar Ilani-jem — "Gospodarom bogova". Ta nova samosvje­ sna nacionalna država odigrat će odlučujuću ulogu u okončanju premoći Babilona i Marduka. Najvjerojatnije nije bila slučajnost da se otprilike u isto vrijeme na području Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova moćna drža­ va. Tamo su biblijski Horijci (stručnjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali moćnu državu zvanu Mitanni — "Anuovo oružje" — koja je osvojila ze­ mlje na području današnjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopoliti­ čku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno žestoko suprotstavio egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesničari opisuju kao "egipatskog Napoleona."

ral ne kodekse čovječanstva, te Jeruzalem kao središte zbivanja. Vrijeme nije bilo slučajno jer su svi ti događaji bili povezani s pitanjem tko će kontroli­

rati mjesta povezana sa svemirom kada dođe do povratka Nibirua.

Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, Abraham nije slučajno postao židovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik važnih međunaro­ dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je priča o njemu odvela — Ur, Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodo ma i Gomora — bili su glavni loka­ liteti univerzalne priče o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izraelitski izlazak, kojeg se ljudi židovske vjere prisjećaju i slave ga za vjerskog blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga da ga tretira samo kao "židovsku" priču, jasno stavila u kontekst egipatske povijesti i međunarodnih događaja tog vremena. Hebrejska Biblija priču o židovskom Izlasku iz egipatskog sužanjstva otvara u svojoj drugoj knjizi, Knjizi Izlaska, podsjećajući čitatelja da su Zidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je anđeo preimenovao u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu pridružili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela priča o tome kako se Josip, odvo­ jen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je spasio Egipat od strašne gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o tome postoje i dandanas pronaći ćete u The Earth Chronicles Expeditions. Podsjetivši čitatelja kada je i kako počela židovska prisutnost u Egiptu, Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo: "I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj." Nisu davno nestali samo oni, nego čak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s tim vremenima. Na vlast je došla nova dinastija: "Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa." Biblija točno opisuje promjene vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kra­ ljevstva sa sjedištem u Memfisu nestale su, a nakon pometnje Drugog me159

Isprepleten sa svim tim bio je izlazak Zidova iz Egipta, najvažniji
događaj u tom razdoblju, ako ni zbog čega drugog onda zbog njegovih du­ gotrajnih posljedica koje se osjećaju i dandanas, po religije, društvene i mo-

158

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

đurazđoblja prinčevi Tebe započeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista, pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom, nove dinastije u novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa." Zaboravivši doprinos Izraelka opstanku Egipta, novi je faraon u njiho­ voj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih koraka, uključujući ubijanje sve muške djece. Ovo su bili njegovi razlozi: / reče on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moćniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, IZLAZAK 1:9-10 Bibličari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su narod kojeg su se Egipćani bojali, "sinovi Izraelovi", bili Židovi koji su kratko boravi­ li u Egiptu. Međutim, to nije u skladu niti s danim brojevima niti s doslovnom formulacijom biblijskog teksta. Izlazak započinje popisom imena Jakova i njegove djece koja su sa svojom djecom došla u Egipat da se pridruže Josipu, te navodi da je "u svemu Jakovljevih potomaka bilo sedamdeset duša, ne brojeći Josipa, koji je već bio u Egiptu." (Za­ nimljiv detalj o kojem valja razmisliti je da ih je s Jakovom i Josipom ukupno bilo sedamdeset i dvoje.) "Kratak boravak" potrajao je četiri stoljeća a, prema Bibliji, broj Zidova koji su odlazili iz Egipta bio je šesto tisuća. Nijedan faraon takvu skupinu ne bi smatrao "brojnijom i moćnijom od nas " ("želite li saznati više o identitetu tog faraona i "faraonove kćeri" koja je odgojila Mojsija kao svog sina, pogledajte knjigu Divine Encounters.) Priča govori o faraonovom strahu da će se u slučaju rata Zidovi "pridružiti našim neprijateljima, udariti na nas i otići iz zemlje. "To nije strah od "pete kolone" u Egiptu nego od siromašnih egipatskih "sinova Izraelovih" koji odlaze kako bi ojačali neprijateljsku naciju s kojom su

povezani, s obzirom da su u egipatskim očima svi oni "sinovi Izraelovi". No, koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori egipatski kralj? Zahvaljujući arheološkim otkrićima kraljevskih bilješki obiju strana u tim drevnim sukobima i sinkronizaciji njihovog sadržaja, sada znamo da je Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv države M i t a n n i . Po­ čeo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom Ahmozisom, nastavili su ga faraoni Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a pod Tutmozisom III, oko 1460. g. pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u Kanaan, napredujući na sjever prema Mitanniju. Egipatske kronike o tim bitkama često kao krajnji cilj spominju Naharin — područje oko rijeke Khabur koje Biblija naziva Aram-Naharajim ("Zapadna zemlja dvije rijeke"), čije je glavno urbano središte bio Haran! Proučavatelji Biblije sjetit će se da je tamo ostao Abrahamov brat Na­ hor kada je Abraham nastavio prema Kanaanu. Iz Harana je došla Rebeka, nevjesta Abrahamovog sina Izaka — ona je u stvari bila Nahorova unuka. Nadalje, u Haran je Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otišao potražiti suprugu te se naposljetku oženio za svoje sestrične, dvije kćeri (Leu i Rahelu) od Labana, brata njegove majke Rebeke. Te izravne obiteljske veze između "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih) iz Egipta i onih koji su ostali u Naharinu/Naharajimu ističu se u prvim recima Izlaska — popis Jakovovih sinova koji su s njime došli u Egipat uključuje i najmlađeg Ben-Yamina (Benjamina), jedinog Josipovog rođe­ nog brata budući da su obojica bili sinovi njegove žene Rahele (sve ostale Jakovove sinove rodila je njegova žena Lea i dvije konkubine.) Iz pločica diiave Mitanni danas znamo da se glavno pleme na području rijeke Khabur zvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog rođenog brata bilo je mitannijsko plemensko ime. Nije, dalde, čudo da su Egipćani "sinove Izraelove" i u Egi­ ptu i "sinove Izraelove" u Mitanniju smatrali jednom združenom nacijom, brojnijom i moćnijom od nas." To je bio rat kojim su Egipćani bili zaokupljeni, to je bio razlog za
e

da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje. "

gipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj Izraelka u Egiptu u slučaju da
161

160

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i zauzmu teritorij sjeverno od Egipta. Doista, sprječavanje Židova da odu je, kako se čini, bila središnja tema drame Izlaska. Tamo su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajućem faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos deset uzastopnih božjih kazni ne bi li udovoljio tom zahtjevu. Zašto? Da bi odgovor bio jasan, zapletu moramo dodati vezu sa svemirom. Egipćani su u svom nadiranju prema sjeveru prešli preko Sinajskog poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga ka­ snije zvali Via Maris) koji je omogućavao prolaz kroz božju Četvrtu regiju po obali Sredozemnog mora bez da se ude dublje na poluotok. Nadalje, napredujući kroz Kanaan prema sjeveru, Egipćani su više puta dolazili do libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta". Naša je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta po­ vezana sa svemirom — prijašnjim Kontrolnim centrom misije (Jeruzalem) u Kanaanu i Mjestom slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na primjer, u svojim ratnim analima Jeruzalem {"la-ur-sa'), u kojem je držao garnizon kao'mjestu koje seže do vanjskih rubova Zemlje", nazivao — "Pu­ pak Zemlje". Opisujući svoje vojne kampanje dalje na sjeveru, zabilježio je bitke kod Kadeša i Naharina te govorio o zauzimanju Cedrovih planina, "Planina božje zemlje"'koje "podupiru stupovlje do neba. "Ta terminologija po njihovim svemirskim atributima nepogrješivo identificira dva spome­ nuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za velikog boga, svog oca Raa/Amona." A koja je svrha Izlaska? Riječima samog biblijskog Boga, to je njegovo obećanje Abrahamu, Izaku i Jakovu da će njihovim potomcima podariti "vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4-8); "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, ri­ jeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Zapadnog mora {Ponovljeni zakon 11:24) — čak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje žive "potomci Anakovaca" — A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9: 1-2). Obećanje dano Abrahamu obnovljeno je na prvoj židovskoj postaji, na Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Zadatak je bio doći do druga dva

mjesta povezana sa svemirom — koja je Biblija neprestano povezivala (kao u Psalmima 48:3), nazivajući brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora" — i zauzeti ih. Obećana zemlja očito je obuhvaćala oba mjesta povezana sa svemirom: njezina podjela između dvanaest plemena područje Jeruzalema dodijelila je plemenima Benjamina i Jude, a teritorij današnjeg Libanona plemenu Ašera. U svojim oproštajnim riječima plemenima prije nego Što je umro, Mojsije je podsjetio Ašerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom na njihovoj zemlji. Oni će, kao nijedno drugo pleme, vidjeti "konjanika

po oblacima što prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim
dodjele teritorija, Mojsijeve riječi impliciraju da će to mjesto u budu­ ćnosti biti u funkciji i da će se koristiti za "ježdenje" prema nebesima. Sasvim je očito i nedvosmisleno da su "sinovi Izraelovi" trebali biti čuvari dva preostala anunnakijska mjesta povezana sa svemirom. Taj savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najvećoj po­ znatoj teofaniji, na brdu Sinaj. Svakako nije bilo slučajno da je do teofanije došlo ondje. Od samog početka priče o Izlasku — kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zada­ tak Izlaska — to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvažniju ulogu. U Izlasku 3:1 čitamo da se to dogodilo na "brdu Elohima"— planini pove­ zanoj s Anunnakijima. Rutu Izlaska (slika 6 5 ) odredili su bogovi tako što su židovskom mnoštvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a noću stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u trećem mjesecu putovanja "došli su do Božjeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti." To je bilo isto ono brdo koje je Gilgameš, kada je stigao na mjesto s kojeg su uzlijetali i na koje su se spuštale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je također bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima", na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pri­ družili bogovima na'planetu milijuna godina." Bila je to planina kod koje

162

163

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

je bila smještena prijašnja svemirska luka; tamo je obnovljen savez s naro­ dom izabranim da bude čuvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.

Kada su se Židovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeđu rijeku Jordan, granice Obećane zemlje ponovno su objavljene novom vođi Jošui: obujmivši mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno uključi­ vale Libanon. Biblijski je Bog rekao Jošui: Sada ustani i prijeđi preko koju tog Jordana, Izraelovim.

Ti i sav taj narod, U zemlju dajem sinovima Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, Od pustinje i kao što obećah Mojsiju: od Libanona

pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu — sve će to biti vaše područje.
JOŠUA i: 2-4

S obzirom na tolika politička, vojna i vjerska previranja koja su danas prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja nam služi kao ključ za prošlost i za budućnost, mora se istaknuti napomena glede Obećane zemlje koju je umetnuo biblijski Bog. Granice područja koje se prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufra­ ta na istoku do Sredozemnog mora na zapadu bile su ponovno potvrđene Jošui. To je, rekao je Bog, bilo obećano područje. Međutim, da bi ta dodjela zemlje postala činjenična, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slično istraži­ vačima koji su u nedavnoj prošlosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli po­ sjedovati i zadržati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom. Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne čekaju nego da prijeđu rijeku Jordan te neustrašivo i sustavno nasele obećanu zemlju.

165

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

No, kada je dvanaest plemena pod vodstvom Jošue završilo s osva­ janjem i naseljavanjem Kanaana, zauzet je bio tek dio područja istočno od rijeke Jordan, a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje zapadno od rijeke Jordan. Sto se tiče dva mjesta povezana sa svemirom, njihove priče bile su potpuno drukčije: Jeruzalem — koji se posebno navodi {Jošua — 12:10, 18:28) — bio je čvrsto u rukama plemena Benjamina. Međutim, nije poznato je li u napredovanju na sjever obuhvaćeno i Mjesto slijetanja u Libanonu. Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov vrh" ("tajno sjeverno mjesto"), a tako su ga zvali i stanovnici tog podru­ čja, Kanaanci i Feničani. (U kanaanskim epovima to je bilo sveto mjesto boga Adada, Enlilovog najmlađeg sina). Prijelaz rijeke Jordan — porhvat ostvaren uz pomoć nekoliko čuda — dogodio se "nasuprot Jerihona", utvrđeni grad Jerihon (zapadno od Jordana) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj priči o njegovim zidina­ ma i osvajanju spominje se i Sumer {Šinear na hebrejskom): usprkos zapovijedi da ne uzimaju ratni plijen, jedan od Izraelaca nije mogao odoljeti iskušenju da "zadrži vrijednu šinearsku odoru." Osvajanje Jerihona, kao i grada Aja južno od Jerihona, otvorilo je Izraelcima put prema najvažnijem i neposrednom cilju - Jeruzalemu, u kojem se nalazila platforma kontrolnog centra misije. Zadaće Abrahama i njegovih potomaka te Božji savezi s njima nikad nisu gubili iz vida ogromnu važnost tog mjesta. Kao što je Bog rekao Mojsiju, u Jeruzale­

udružio s čeriri druga kralja gradova-država kako bi zaustavili napredova­ nje Izraelaca. Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od Jeru­

zalema, odvila se na jedinstveni dan — na dan kada se Zemlja zaustavila.
Veći dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Jošua 10:10-14), omogućivši tako Izraelcima da pobijede u roj presudnoj bitci. (Usporedna ali suprotna pojava, kada je noć trajala dodatnih dvadeset sati, odigrala se na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o tome je riječ u Izgubljenim kraljev­ stvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se pobrinuo da Jeruzalem dode u ruke Izraelaca. Č i m je pod Davidom uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio da raskrči plaro na brdu Morija i posveri ga za Jahvin hram. I od vreme­ na kada je Salomon tamo izgradio taj hram, Jeruzalem/brdo Morija/Brdo hrama ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, nema drugog objašnjenja zašro je Jeruzalem — grad koji nije veliko raskrižje, koji je daleko od vode­ nih putova i nema prirodnih resursa — od davnina bio toliko željen i svet, zašto ga se smatralo rijetkim gradom, "Pupkom Zemlje." U opsežnom popisu osvojenih gradova u Jošui, glava 12, Jeruzalem je naveden kao treći grad, nakon Jerihona i Aja, koji je čvrsro u rukama Izraelaca. Priča je međutim drukčija u pogledu sjevernog mjesta povezanog sa svemirom. Libanonske Cedrove planine prorezu se u dva lanca, Libanon na za­ padu i Antilibanon na istoku, odvojenih dolinom Bekka — takozvanim "Rascjepom", dolinom nalik kanjonu koja je od kanaanskih vremena po­ znata kao "Božji rascjep" odnosno Baal-Bekka — otuda Baalbek, sadašnje ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istočnog lan­ ca, nasuprot dolini). Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u KnjiziJošuinoj kao poraženi; mjesto zvano Baal-Gad"u dolini libanonskoj" nabrojano je kao osvojeno; međutim, može biti da je Baal-Gad "u dolini libanonskoj" samo još jedno ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima (1:33) nam se kaže da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semeša" ("Pre­ bivalište Šamaša," boga Sunca), i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,

mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalište; sada se ta pretpostavkaproročanstvo moglo ispuniti. Zauzimanje gradova na putu prema Jeruzalemu, zajedno s brdskim gradićima koji su ga okruživali, pokazalo se golemim izazovom, u pr­ vom redu zato što su u nekima od njih, posebno u Hebronu, živjela "djeca Anakovaca" — potomci Anunnakija. Jeruzalem je, podsjetit ću vas, prestao funkcionirati kao Kontrolni centar misije kada je, više od šest stoljeća ranije, uništena svemirska luka na Sinaju. Međutim, prema Bibliji, potomci Anunnakija koji su ondje bili stacionirani i dalje su živjeli u rom djelu Kanaana. I rada se "Adoni-Sedek, jeruzalemski kralj"

166

167

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije područja pod kraljevima Davidom i Salomonom proširila te uključila BetSemeš, to je bilo samo privremeno.) Prvotni neuspjeh u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjever­ nim mjestom povezanim sa svemirom učinio ga je "dostupnim" drugima. Stoljeće i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokušali su zaposjesti Egipćani, međutim otpor im je pružila hetitska vojska. Epska bitka opisana je riječima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadeša, okončana je egipatskim porazom, međutim rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja ostalo u rukama lokalnih feničkih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i "rajsko boravište," identificirali su ga kao feničko).

I ja te postavit) na svem goru Božju; Gdje bio si poput boga, Hodio Ti reče: si posred ognjena "Ja sam bog Elohima (=bogova) sjedio sam": kamenja... Tvoje se srce uzoholi, Na prijestolju

Iako si samo čovjek, a ne bog. U to vrijeme je prorok Ezekijel — dok je bio u izgnanstvu u "staroj zemlji," u blizini Harana na rijeci Khabur — vidio božanske vizije i nebe­ ska kola, "leteći tanjur", međutim tu priču moramo odgoditi za jedno od kasnijih poglavlja. Ovdje je važno istaknuti da su od dva mjesta povezana sa svemirom Jahvini sljedbenici zadržali samo Jeruzalem.

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, poznatih i kao Tora ("Učenja"), po­ krivaju priču od Stvaranja, Adama i Noe do patrijaraha i Josipa u Postanku. Ostale četiri knjige — Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon — s jedne strane pripovijedaju priču o Izlasku, a s druge strane navode pra­ vila i propise nove Jahvine religije. Jasno se daje do znanja da nova religija uključuje nov, "svećenički" način života: "Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim običajima" {Levitski SLIKA 66 Fenički kraljevi iz prvog tisućljeća prije nove ere bili su posve svjesni važnosti i svrhe tog mjesta — pogledajte njegov crtež na feničkom novčiću iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira zbog toga što je, nakon što je bio na tom svetom mjestu Elohima, bahato povjerovao da je i sam postao bog: zakonik 18: 2-3) Nakon utvrđivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bo­ gova uz mene") te njezinog moralnog i etičkog kodeksa u samo Deset zapo­ vijedi, slijede stranica za stranicom s detaljnim zahtjevima koji se tiču ishra­ ne, pravilima za svećeničke obrede i odjeću, medicinskim naucima, naput­ cima za poljoprivredu, arhitekturalnim smjernicama, pravilima obiteljskog i seksualnog ponašanja, imovinskim i krivični zakonima, i tako dalje. Sve to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-

168

169

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

čnost u radu s metalima i proizvodnji rekstila, poznavanje pravnih sustava i socijalnih problema, upoznatost s drugim zemljama, s poviješću, običajima i bogovima drugih naroda, kao i određene numerološke sklonosti. Na primjer, očir je motiv broja dvanaest— kao kod dvanaest izraelskih plemena ili dvanaest mjeseci u godini. Očita je i osobita sklonost broju sedam, koja je najisraknutija na području sverkovina i rituala, te u usposta­ vljanju tjedna od sedam dana i posvećivanju sedmog dana kao Sabbath a. Nadalje, četrdesetJe poseban broj, na primjer kod čerrdeset dana i čerrdeser noći koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod četrdeset godina koliko je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pusrinji. Ti su nam brojevi poznari iz sumerskih priča: dvanaestorica Sunčevog sustava i nipurski kalendar s dvanaest mjeseci; sedam kao planerarni broj Zemlje (budući da su Anunnakiji brojali izvana prema unutra) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje; te četrdeset kao Eaov/Enkijev brojčani rang. Broj pedeset je također prisutan. Pedeser je, kao što čitatelji znaju, bio broj s "osjetljivim" aspektima — to je bio izvorni brojčani rang Enlila, ali i Ninurte koji je kao njegov nasljednik čekao na taj rang. I šro je još važnije, u danima izlaska raj je broj podrazumijevao simbolizam Marduka i njego­ vih pedeset imena. Stoga je kada naidemo na "pedeset" potrebna posebna pažnja, jer rom se broju pridavala izuzerna važnosr — upotrijebljen je za stvaranje nove vremenske jedinice, pedesetogodišnjeg Jubileja. Iako je nipurski kalendar očito bio prihvaćen kao kalendar po kojem su se održavale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu godinu vrijedila su posebna pravila; dano joj je posebno ime, jubilejska godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 25). U takvoj godini trebale su se ostvariti nezapamćene slobode. Brojiri se trebalo novogodišnje Dane pomirenja, sedam puta po sedam godina, četrdeset i devet puta. Zatim su se, na Dan pomirenja sljedeće godine - pedesete godi­ ne - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiri slobodu cijeloj zemlji i svima koji u njoj žive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svo­ jim obiteljima; vlasništvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima — svi prodani posjedi i kuće trebali su se moći otkupiti, a njihove prodaje

poništiti; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s unajmljenim radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako što će je se te godine ostaviti neobrađenom. Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinsrven, izbor broja pedeset kao kalendarske jedinice čini se neobičnim (mi smo kao prikladnu vremensku jedinicu usvojili broj sto — stoljeće). Nadalje, naziv nadjenut takvoj pedesetgodišnjici još je intriganrniji. Riječ u hebrejskoj Bibliji koja se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znači "ovan". Dakle, možemo reći da je ono što je bilo proglašeno bila "godina OfM/z" koja se ponavljala svakih pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga. I izbor broja pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbježno pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekr povezan s Mardukom i njego­ vim dobom Ovna? Je li Izraelcima rečeno da broje "pedesetgodišnjice" sve do nekog va­ žnog božanskog događaja, povezanog bilo s dobom Ovna ili s nositeljem ranga pedeset — kada će se sve vratiti na novi početak? Premda se u tim biblijskim poglavljima ne nudi jasan odgovor, ne mo­ žemo a da rješenje zagonetke ne pokušamo pronaći istraživanjem značaj­ ne i vrlo slične godišnje jedinice na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoameričkog boga Querzalcoatla koji je, prema legendama Maja i Asteka, podario tim narodima civilizaciju, uključujući njihova tri kalendara. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa­ tia smo identificirali kao egipatskog bogaTotha, čiji sveti broj je bio pedeset i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u solarnoj godini. Najstariji od ta tri srednjoamerička kalendara poznar je pod nazivom Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su stručnjaci odre­ dili da je bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog kontinuiranog, ali linearnog kalendara postojala su dva ciklička kalendara. Jedan od njih, po imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od 365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet po­ sebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar

170

171

POSLJEDNJI

DANI

OBEĆANA

ZEMLJA

od svega dvjesto i šezdeset dana, sastavljen od dvadesetodnevne vremenske jedinice koja se rotira trinaest puta. Dva ciklička kalendara zatim su bila isprepletena jedan s drugim, poput dva zupčanika (slika 67), te su zajedno činili Sveti ciklus od pedeset i dvije godine. Kada su se ta dva brojenja vrati­ la na svoju zajedničku početnu točku brojenje bi kretalo ispočetka.

U Srednjoj Americi "skup godina" služi za odbrojavanje do obećane "Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i "jubilejska godina" bila namijenjena sličnoj svrsi? U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogo­ dišnju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijačkom cildičkom jedinicom od sedamdeset i dvije godine — vrijeme potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja — dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), što je (matematički) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru jednom prođe svoju orbitu, op. prev.). Je li povezivanjem jubilejskog i zodijačkog kalendara s Nibiruovom orbitom biblijski Bog govorio: "Kada uđete u Obećanu zemlju, počnite odbrojavati do Povratka"? Prije otprilike dvije tisuće godina, u dobu velikog mesijanskog žara, uočeno je da je Jubilej božanski nadahnuta vremenska jedinica namijenjena predviđanju budućnosti — za računanje kada će isprepleteni kotači vre­ mena najaviti Povratak. To otkriće provlači se kroz jednu od najvažnijih postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja. lako je danas dostupna samo u grčkom i kasnijim prijevodima, izvor­ no je napisana na hebrejskom jeziku, kao što potvrđuju njezini fragmenti pronađeni među svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbiblijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postan­

SLIKA 67 Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvažnija vremenska jedinica, a budući da je bila povezana s Quetzalcoadovim obećanjem (on je u nekom tre­ nutku bio otišao iz Srednje Amerike) da će se vratiti na svoju Svetu godinu. Srednjoamerički narodi stoga su se svake pedeset i dvije godine okupljali na planinama te čekali na obećani Povratak Quetzalcoatla. (Jedne takve Svete godine, 1519. g. n. e., bjeloputi i bradati Španjolac Hernando Cortes pristao je na obalu meksičkog poluotoka Yucatana gdje ga je astečki kralj Montezuma srdačno dočekao kao boga koji se vratio; kao što sada znamo, bila je to skupa pogreška.)

ka i dijela Knjige izlaska u sldadu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj vremenskoj jedinici. Bio je to rezultat, slažu se svi stručnjaci, mesijanskih očekivanja u vre­ menu kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da posluži kao sred­ stvo za predviđanje kada će doći Mesija — kada će doći Posljednji dani. Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.

172

173

KRIŽ

NA

OBZORU

Tut-Ankh-Amen) nasravili su uključivanje Ra/Amona u svoja teoforična imena. Č i m je Akhenaten otišao, nova prijestolnica te njezini hramovi i palača bili su srušeni i sustavno uništeni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arhe­ olozi pronašli dovoljno govore o Akhenatenu i njegovoj religiji. Ideja da je šrovanje Arena bio oblik monoreizma — štovanja Jednog univerzalnog srvorirelja —porječe uglavnom iz nekih hvalospjeva u čast

Deseto

poglavlje

Atenu koji su pronađeni, a koji sadrže srihove popur "O, jedini bože kome nijedan drugi sličan nije... Svijer je nastao od ruke tvoje." Činjenica da je predstavljanje tog boga u čovjekolikom obliku bilo strogo zabranjeno, šro je jasno odstupanje od egipatskih običaja, zvuči vrlo slično Jahvinoj zabrani iz Deset zapovijedi proriv izrade i obožavanja bilo kakvih "ku­ mira". Osim roga, pojedini dijelovi hvalospjeva Arenu kao da su kopije biblijskih psalama: O, živi Atenu, Kako je mnogo djela Skrivena su od pogleda tvojih! ljudi.

K R I Ž NA OBZORU

Š

ezdesetak godina nakon židovskog Izlaska u Egiptu je došlo do kraj­ nje neobičnih vjerskih zbivanja. Neki povjesničari ta zbivanja smatraju

pokušajem da se uvede monoreizam, možda pod urjecajem otkrivenja na Sinajskoj gori. Ono šro oni imaju na umu je vladavina Amenhorepa (po­ nekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hra­ move, odrekao se obožavanja Amona i proglasio ATEN-a jedinim bogom

O, jedini bože, pokraj kojega nema drugog! Zemlju si po želji svojoj stvorio dok sam si bio. Slavni egiptolog James H. Breasted {The Dawn of Conscience) uspore­ dio je gorenavedene srihove s psalmom 104, počevši sa stihom 24: Kako je mnogo djela tvojih, Sve si premudro stvorio; blaga tvojega puna je zemlja Gospodine!

stvorireljem. Mi ćemo pokazati da to nije bio odjek monoteizma nego još jedan vjesnik očekivanog Povratka — povratka Planeta križa. Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio na­ knadno preuzeo — Akhen-Aten ("Atenov sluga/štovatelj), a nova prijesrolnica i vjersko središte koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), pozna­ tije je po suvremenom nazivu rog mjesra - Teli el-Amarna (gdje je pronađen glasoviri drevni arhiv međunarodne kraljevske korespondencije). Akhenaren, potomak egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao je od 1379. do 1362. g. pr. n. e . , no njegova vjerska revolucija nije potraja­ la. Amonovo svećensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga što je ostalo bez moći i bogatstva, ali naravno, moguće je da su primjedbe doista bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji

Ta sličnost, međutim, nije nastala zato što egipatski hvalospjev i psa­ lam iz Biblije kopiraju jedno drugo, nego zato što oboje govore o istom ne­ beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju — Nibiruu — koji je oblikovao nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme života".

175

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA

OBZORU

Praktički svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit će vam da "Atenov" disk kojeg je Akhenaten učinio glavnim predmetom obožavanja predstavlja benevo­ lentno Sunce. Ako je tako, čudno je što je Akhenaten, napadno odstupajući od egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako da gleda prema zapadu, nasuprot simca prilikom izlaska. Ako je očekivao po­ novno pojavljivanje nekog nebeskog djela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi Sunce, tada očekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce. Pomno čitanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio Ra kao Amon "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi"kada. se nanovo pojavi u svoj svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraća se". Kada bi to bilo na dne­ vnoj bazi, te bi se riječi doista mogle odnositi na Sunce, međutim dugoročno taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je u hvalospjevima, zato što je bio "daleko na nebesima", zato što je otišao "onkraj obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraćao u svoj svojoj slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako će se vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snažan" te najaviti vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te riječi odaju jasna mesijanska očekivanja koja nemaju veze sa Suncem.

U prilog objašnjenja "Aten je Sunce" podastiru se različiti crteži Akhenatena; na njima (slika 68) se on i njegova žena mole zvijezdi iz koje se šire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je Sunce, lože većina egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra, što egiptolozima koji drže da je Ra Sunce znači da je i Aten predstavljao Sunce. Međutim, ako je Ra bio Marduk, a nebeski Marduk Nibiru, tada je i Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. Tome u prilog govore i karte neba od kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) , koje jasno prika­ zuju zodijačke konstelacije, sunce iz kojeg idu sunčeve zrake i druge članove Sunčevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lađi s druge strane Sunca, a u sebi je imao simbol za "boga" —Akhenatenovog "Atena"..

SLIKA 68
176

SLIKA 69

177

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA

OBZORU

Što je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje rečeno, odstupanje od službene vjerske linije? U svojoj srži njegov je "prijestup" bio povezan s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720 godina. Tada je pitanje glasilo: Je li došlo vrijeme za vrhovnu vlast Marduka/Raa, je li na nebesima počelo doba Ovna? Akhenaten je fokus s nebe­ skog vremena (zodijački sat) premjesrio na božansko vrijeme (vrijeme za koje Nibiru jednom prođe svoju orbiru), re pitanje promijenio u: Kada će se nebeski bog kojeg se ne može vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati vidljiv — "prekrasan na nebeskom obzorju"? U očima Raovog/Amo novog svećenstva najveća Akhenatenova hereza bilo bi to što je izgradio poseban spomenik u čast Ben-Benu — objektu koji je ranije naraštajima štovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa došao na Zemlju (slika 70). Mi smatramo da ro ukazuje na to da je ono što je on očekivao u vezi s Atenom bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta Bogova, nego još jedan dolazak, Ponovni dolazak samih bogova!

Atena bile praćene njegovim rvrdnjama o samome sebi: Akhenaten se sve više nazivao božjim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz božjeg tijela", te jedinim kojemu su poznati božanski planovi: Nitko drugi ne poznaje te

osim Akhenatena, sina tvog;
Ti si ga učinio mudrim u planovima svojim.

To je također bilo neprihvatljivo Amonovim svećenicima u Tebi. Cim je Akhenaten otišao (nepoznato je kako je do toga došlo...), oni su obnovili štovanje Amona — Nevidljivog boga — te uništili i srušili sve šro je Akhe­ naten izgradio.

Da je egipatska epizoda s Atenom kao i uvođenje Jubileja — "Godine Ovna" — bila uvod u šire očekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde" vidljivo je iz još jednog biblijskog navoda o Ovnu, još jedne manifestacije

odbrojavanja do povratka.
To je zapis o neobičnom incidentu na kraju Izlaska, priča koja je puna zbunjujućih aspekata i koja završava božanski nadahnutom vizijom budućih događaja. Biblija opetovano proglašava da su gatanje iz životinjskih iznutrica, zazivanje duhova, čitanje sudbine, čaranje i tomu slično djela "odvratna Gospodinu", da sve te vračarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi — citirajući samog Jahvu — da su snovi, proročansrva i vizije legitimna sredstva komunikacije s Bogom. Ta SLIKA 70 Moramo zaključiti da je upravo ro bila ta razlika, novina koju je uveo Akhenaten. Usprkos svećeničkom establišmentu, i bez sumnje preuranje­ no po njihovom mišljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba. Tu herezu još težom čini činjenica da su Akhenatenove objave o povratku distinkcija objašnjava nam kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga poglavlja (22-24) posvećena da bi se ispričala — odobravajući! — priču o nežidovskom vraču i proroku po imenu Bileam. Događaji opisani u tim poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bi­ bliji "sinovi Izraelovi"), nakon što su prešli Sinajski poluorok, idući prema sjeveru, prolazili s istočne strane Mrrvog mora. Kada su naišli na mala kra-

178

179

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA

OBZORU

Ijevstva koja su zauzimala zemlje istočno od Mrtvog mora i rijeke Jordan, Mojsije je od njihovih kraljeva zatražio dozvolu za miran prolaz, što mu je, sve u svemu, bilo odbijeno. Nakon što su upravo bili porazili Amonite, koji ih nisu željeli pustiti da mirno prođu, Izraelci su se sada "utaborili na moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu" čekajući dozvolu moabitskog kralja da prođu kroz njegovu zemlju. Ne želeći pustiti "horde" da prođu, no istovremeno u strahu od sukoba s njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao je svoje emisare po međunarodno priznatog vrača Bileama, sina Beorovog, i od njega tražio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati. Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego što je prihva­ tio poziv. Bileamu se najprije u njegovom domu (negdje u blizini rijeke Eufrat?), a zatim na putu za Moab pojavljuje Anđeo Božji (riječ na hebrej­ skom, Mal'ach, doslovno znači "glasnik") i upliće se u događaje; ponekad je vidljiv, a ponekad nevidljiv. Anđeo dopušta Bileamu da prihvati zadatak, ali tek nakon što mu naredi da im govori samo ono što mu on kaže" — bo­ žanski nadahnute poruke. Zbunjujuće je što Bileam, ponavljajući taj uvjet najprije kraljevim knezovima a zatim i samom moabitskom kralju, Jahvu naziva "svojim bogom". Potom slijedi niz priprema za davanje proročanstva. Kralj odvodi Bi­ leama na brdo s kojeg može vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vračevim uputama podiže sedam žrtvenika, na svakome žrtvuje po jednog junca i po jednog ovna i čeka proročanstvo. No, iz Bileamovih usta ne dolaze optužbe nego pohvale na račun Izraelaca. Uporni moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i tamo se postupak pona­ vlja. Međutim, Bileamovo proročanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da prokune Izraelce: Vidim ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog štiti ovnovim rozima, kaže — to je narod predodređen za kraljevstvo, narod koji će se "uzdići poput lava". Odlučan da pokuša ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda s kojeg se pruža pogled na pustinju, u smjeru suprotnom od izraelskog

tabora; "Možda će bogovima biti pravo da mi ga odande prokuneŠ," rekao je. Ponovno se podiže sedam žrtvenika i na njima žrtvuje ukupno sedam junaca i ovnova. Međutim, Bileam sada Izraelce i njihovu budućnost vidi ne ljudskim očima nego "viđenjem Svemoćnoga". Po drugi put vidi kako Bog izvodi izraelski narod iz Egipta pod zaštitom ovnovih rogova, i vidi Izrael kao narod "koji će se uzdići poput lava." Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objašnjava da bez obzira koliko zlata i srebra mu ponudi, može izgovarati samo riječi koje mu u usta stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i pušta Bileama da se vrati. No, sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kažem što nosi budućnost, kaže kralju — "što će se dogoditi ovom narodu i tvom narodu u posljednjim danima. I počne opisivati božansku viziju budućnosti pove­ zujući je sa "zvijezdom": Vidim ga, ali ne sada: Motrim ga, al' ne iz blizine: Ja kovova zvijezda izlazi, Od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove I svu djecu Setovu zatire! BROJEVI 24:17 Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, Amalečane, Kenijce i druge kanaanske narode, i zatim objavio proročanstvo: Oni koji pre­ žive Jakovov gnjev past će u ruke Asiraca; zatim će doći red na Asiriju i ona će zauvijek nestati. I, nakon što je objavio to proročanstvo, "Bileam ustade te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem." Iako je epizoda s Bileamom, dakako, bila predmet rasprava i polemika bibličara i teologa i dalje je zbunjujuća i nerazjašnjena. U tom se tekstu gla­ tko prelazi između spominjanja Elohima — "bogova" u množini — i Jahve, jednog boga, kao božanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno krši najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujući Bogu koji je Izraelce izveo iz

180

181

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA OBZORU

Egipta fizički lik, a zatim pogoršava taj prijestup prikazujući ga u liku "ovna raširenih rogova" šro je bio egipatski prikaz Amona (slika 7 1 ) ! Blagonaklon srav prema profesionalnom vraču u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, za­ zivanje duhova, čaranje i rako dalje, pojačava dojam da je čirava priča neizraelskog podrijetla i daje svejedno uključena u Bibliju, zauzimajući u njoj značajan prostor, rako da se raj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo važnim nagovještajem izraelskog zauzimanja Obećane zemlje. U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je živio negdje uz rijeku Eufrat. Njegove proročanske poruke proregnule su se od sudbine Jakovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu narodima do proročanstava o drugim rakvim narodima — čak o dalekoj i još neposrojećoj carskoj Asiriji. Proročanstva su tako bila izraz širih neizraelskih očekivanja tog vremena.

Ta očekivanja, pokazuje priča o Bileamu, bila su dvojaka: s jedne stra­ ne bila su povezana sa zodijačkim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja se vraća. Najisraknuriji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom bogu!) u vrijeme Izlaska, a proročki postaju dok vrač Bileam pretkazuje budućnost, kada se invociraju simboli zodijačkih konsrelacija Bika i Ovna ("junci i ovnovi za sedmerostruka žrtvovanja") a zatim Lava ("kada se u Izraelu začuje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam pretkazuje daleku budućnost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose proročansrva korisri značajan izraz u posljednjim danima (Brojevi, 24:14) On izravno povezuje ta neizraelska proročanstva sa sudbinom Jakovovog potomstva, budući da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da čuju proročansrva o svojoj budućnosri (Postanak, glava 4 9 ) . "Skupite se," rekao je, "da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane. Ta proročansrva, izrečena poje­ dinačno za svako od dvanaest budućih izraelskih plemena, mnogi smatraju povezanima s dvanaest zodijačkih konstelacija. A što je s Jakovovom zvijezdom — eksplicitnom Bileamovom vizijom? U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem slučaju pro­ matra u asrrološkom, a ne u astronomskom kontekstu, te je često prisutna tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra čisto figurativnim. Ali, što ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, planer kojeg su proročke oči vidjele iako još nije bio vidljiv? Što ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odno­ sno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, mora biti jasno, bio izvanredan događaj do kojeg dolazi jednom u nekoliko tisućljeća, događaj koji je opetovano označavao najveće prevrare u odnosima bogova i ljudi.

Uključivanjem te priče Biblija je sudbinu Židova spojila s univerzal­ nim očekivanjima Čovječanstva.

To nije samo reroričko pitanje. Zapravo, događaji koji su se odvijali sve su više nagovještavali da je na pomolu nešto nevjerojarno značajno. U SLIKA 71 otprilike jednom stoljeću zaokupljenosti "Planetom koji se vraća" i s njim
183

182

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA

OBZORU

povezanim pretkazanjima koje nalazimo u pričama o Izlasku, Bileamu i Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon počeo je pokazivati znakove takvih masovnih očekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol križa. U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ra­ nijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo mnogo i, kao što je ranije rečeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u vođenju kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crteže i — međunaro­ dnu korespondenciju s pismima na glinenim pločicama. Na ruševinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice — lokaciji koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna — pronađene su slavne "pločice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih pločica sve osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadašnji jezik među­ narodne diplomacije. Dok su neke pločice bile prijepisi kraljevskih pisama poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena od stranih kraljeva. Pronađeno spremište bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv i pločice su najvećim dijelom bile korespondencija koju je primao od kra­ ljeva Babilona! Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim pandanima u Babilo­ nu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji štovanja Atena? Mi to doista ne znamo, jer sve što imamo su pisma babilonskog kralja upućena Akhenatenu u kojima se on žali da je količina zlata koja mu je poslana bila premala, da su njegovi poslanici opljačkani na putu u Egipat, ili da ga je egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, česte razmjene izaslanika, čak i ponude međusobnih ženidbi, kao i obraćanje babilonskog kralja egipatskom s "brate moj" nužno navode na zaključak da je hijerarhija u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se Babilon zapitao: "Čemu svo to komeŠanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se vraća?'", morao je shvatiti da se radi o "Marduku kao planetu koji se vraća"

babilonski kraljevski astronomi došli do zaključaka u vezi s Nibiruovim po­ vratkom bez egipatske pomoći te da su čak bili ispred Egipćana. Bilo kako bilo, u trinaestom stoljeću pr. n. e. kasitski su kraljevi počeli na različite načine nagovještavati vlastite fundamentalne vjerske promjene. Godine 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime Kadašman-Enlil — teoforično ime koje začudo iskazuje štovanje Enlila. To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedećeg stoljeća slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforična imena koja su iskazivala štovanje ne samo prema Enlil u nego i prema Adadu — što je iznaneđujuća gesta koja daje naslutiti želju za božanskim pomirenjem. Da se očekivalo nešto neobično vidljivo je i iz tekstova na komemorativnim spomenicima zvanim kudurru — "zaobljeno kamenje" — koji su postavljani kao kameni međaši.

— o Nibiruu koji dolazi.
S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu moguće je, dakako, da su SLIKA 7 2

184

185

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA OBZORU

Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graničnog sporazuma (ili dodjele zemlje) i zakletvama danim da se sporazum održi, re je bio po­ svećen simbolima nebeskih bogova. Na crtežima su se često nalazili božan­ ski zodijački simboli —svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na drugom crtežu (slika 73) Nibiru je prikazan u drušrvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekača pupčane vr­ pce za Ninmah).

SLIKA 73 Tu je značajno da Nibiru više nije bio prikazivan simbolom Krilarog diska, nego na nov način — kao planet blještavog križa — što odgovara onome kako su ga u "Davnim danima" opisali Sumerani, kao blješravi pla­ net koji će uskoro postati "Planet križanja". Takav način prikazivanja Nibirua, koji dugo nije bio vidljiv, simbolom blještavog križa postajao je sve rašireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babi­ lona raj simbol pojednostavili samo na znak križa te na svojim kraljevskim pečatima njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol kri­ ža, koji izgleda kao kršćanski "malteški križ" mnogo kasnije, u istraživa­ njima drevnih rezbarija u kamenu poznat je kao "kasitski križ". Kao šro pokazuje drugi prikaz, simbol križa odnosio se na planet koji očigledno nije bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku šesterokrake zvijezde (slika 75). SLIKA 75 S početkom prvog risućljeća pr. n. e. Nibiruov simbol križ se iz Babilonije proširio na pečate u obližnjim zemljama. U odsutnosti kasitskih vjerskih ili književnih tekstova, stvar je prerpostavke kakva mesijanska oče­ kivanja su mogla prariti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, intenSLIKA 74

186

187

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA

OBZORU

zivirala su silinu napada enlilitskih država — Asirije, Elama — na Babilon i njihovo opiranje Mardukovoj hegemoniji. Ti su napadi usporili, ali ne i spriječili konačno prihvaćanje znaka križa u samoj Asiriji. Kao što otkrivaju kraljevski spomenici, asirski su ga kraljevi nosili, vrlo istaknuto, na svojim prsima, blizu srca (slika 76), kao što pobožni katolici danas nose križ. To je bila izuzetno značajna gesta kako u vjerskom tako i u astronomskom smislu. Da je to također bila rasprostranjena pojava sugerira činjenica da su i u Egiptu pronađeni prikazi s kraljem-bogom koji poput svojih asirskih pandana na prsima nosi znak križa, (slika 77).

merskim kamenorezima koristio za označavanje Nibirua, ali tada je uvijek

označavao njegov Povratak u vidljivost.

SLIKA 77 Enuma Eliš, Ep o stvaranju, jasno navodi da je nakon nebeske bitke s Tiamatom Napadač prošao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprište bitke. Kako jeTiamat kružio oko Sunca na ravnini zvanoj eldiptika (kao što to čine i drugi članovi planetarne obitelji našeg Sunca), Invazor se morao vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to čini, orbitu za orbitom, prilikom SLIKA 76 Prihvaćanje znaka križa za simbol Nibirua u Babilonu, Asiriji i drugdje nije bilo iznenađujuća novina. Taj znak bio je korišten i prije — upotre­ bljavali su ga Sumerani i Akađani. "Nibiru — neka 'Križanje bude njegovo ime!"stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s tim se njegov simbol - križ - u susvakog prolaska njegova se orbita križa s ravninom ekliptike. Jednostavan način da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog kometa (slika 78) koja, u vrlo smanjenom mjerilu, oponaša orbitu Nibirua: nje­ gova nagnuta orbita dovodi ga, dok se približava Suncu, s juga, s donje strane ekliptike, blizu Urana. Zatim pravi luk iznad ekliptike te zaokreće oko Sunca, "pozdravljajući" Saturn, Jupiter i Mars; zatim se spušta i siječe

188

189

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA

OBZORU

ekliptiku blizu mjesta Nibiruove nebeske bitke s Tiamatom — na mjestu Klizanja (označeno s "X") — i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to pro­ piše njegova orbitalna sudbina.
JUPITER MARS

planeta Anunnakija — otprilike svakih 3.600 godina, i uvijek u ključnim trenucima u povijesti Zemlje i Čovječanstva. U takvim je trenucima planet bio nazivan Nibiru te je na kamenorezima — čak i u ranim sumerskim vremenima — prikazivan kao križ. Povijesni zapisi o rome počinju s Poropom. Nekoliko zapisa koji se bave poropom povezali su tu katastrofu s pojavom nebeskog boga, Nibirua, u dobu Lava (oko 10.900 godina pr. n. e.). "Zviježđe Lava odmjerilo je vodeni bezdan", stoji u jednome. Drugi tekstovi opisali su kako se u trenu­ tku potopa Nibiru pojavio kao blješrava zvijezda te je i slikovno prikazan u skladu s tim opisom (slika 79):

SLIKA 78 SLIKA 79 Ta točka na nebesima i u vremenu je Križanje — tada, navodi se u Enumi Elisu, planet Anunnakija postaje Planet križa: Kada viknu Planet NIBIRU: Raskrižje nebesa i Zemlje zauzet će... Planet NIBIRU: Središnje mjesto on Planet NIBIRU: Sto se neumorno s Tiamatom križa, drži... Planet se vratio, ponovno pojavio, i ponovno posrao "Nibiru" kada je čovječanstvu podareno rararsrvo i stočarstvo, sredinom osmog risućljeća pr. n. e.. Slikovni prikazi (na cilindričnim pecarima) s temom početka poljo­ privrede imali su znak križa koji je predstavljao vidljivi Nibiru na zemalj­ Sumerski tekstovi koji obraduju prijelomne događaje u sagi čovječan­ stva pružaju nam specifične naznake u pogledu periodičnih pojavljivanja
190

"poplava!"

To je bog Nibiru... Gospodin čija je sjajna kruna stravom prožeta; Svakog dana unutar Lava on je u plamenu.

Neka "Križanje" bude njegovo ime!

skom nebu (slika 8 0 ) .

191

POSLJEDNJI

DANI

KRIŽ

NA OBZORU

Nibiru se, brzo krstareći nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno spustio i na mjestu "Križanja" prešao na drugu stranu planetarne ravnine ("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zviježđe Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindričnim pečatima i na astronomskim pločicama, za označavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zviježđa Lava, upotrijebljen znak križa (prikaz na cilindričnom pečatu, slika 8 1 , i kao što je nacrtano na slici 82).
3760 PR. N. E.
P R O L J E T N I EKVINOCIJ

SLIKA 80 Naposljetku, i za Sumerane najnezaboravnije, planet je još jedanput bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, došli na Zemlju u državnički posjet. U njihovu je čast utemeljen grad koji je kasnije tisućljećima bio poznat kao Uruk. Izgrađen je zigurat i s njegovih se terasa, kada se smračilo, promatralo nebo. Kada se pojavio Nibiru, odjeknuo je povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni počeli su pjevati hvalospjeve u čast "planeta Gospodina Anua".

SLIKA 82 Promjena iz simbola krilatog diska u znak križa stoga nije bila novina: SLIKA 8 Nibiruova pojava na početku doba Bika značila je da je u trenutku helijakalnog izlaska — kada sviće zora, ali je obzor još uvijek dovoljno taman da se vide zvijezde — zviježđe u pozadini bilo zviježđe Bika. Međutim, to je bio povratak na način na koji je nebeski Gospodin prikazivan u rani­ jim vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti prošao kroz ekliptiku i postao Nibiru. Kao i u prošlosti, ponovno prikazivanje znaka križa označavalo je ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,

192

193

DAN

GOSPODINOV

Povezanost Židova s Jeruzalemom i posebno s planinom Morijom vuče korijene još iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak za­ štite zračne luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio ga je Melkizedek, kralj Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio svećenik Boga Svevišnjega". Tamo je Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevišnjim, stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je također, kada je Abrahamova vjera sta­

Jedanaesto

poglavlje

vljena na kušnju, Bog sldopio s njime savez. Pa ipak, prošlo je cijelo tisućlje­ će dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram. Biblija navodi da je hram u Jeruzalemu bio jedinstven, što on doista jest: njegova je svrha bila sačuvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je jednom činio DUR.AN.K1 u sumerskom Nippuru. Četiri stotine poslije drugog počeo je četvrte godine i osamdesete godine Izraelovih svoga iz zemlje egipatske, nad Izraelom,

DAN

GOSPODINOV

P

očetkom posljednjeg tisućljeća prije nove ere, pojava znaka križa bila

je vjesnik Povratka. U to je vrijeme također hram posvećen Jahvi u

izlaska sinova mjeseca, Salomon

Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgrađen s tijekom povijesnih zbivanja i mesijanskim očekivanjima čovječanstva. Vrijeme i mjesto nisu bili slučajnost: skorašnji Povratak diktirao je pretvaranje bivšeg Kotrolnog centra misije u hram. U usporedbi s moćnim imperijalnim silama tog vremena — Babilonijom, Asirijom, Egiptom — hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu na velebnost njihovih gradova — Babilona, Ninive, Tebe — s njihovim svetim četvrtima, ziguratima, hramovima, procesijskim putovima, bogato ukrašenim vratima, veličanstvenim palačama, visećim vrtovima, svetim bazenima i riječnim lukama — Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu izgrađenim zidinama i nepouzdanom opskrbom vodom. Pa ipak, tisućlje­ će kasnije Jeruzalem je živi grad, u našim srcima i na naslovnicama novi­ na, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prašinu i razmrvljene ruševine. Sto se promijenilo na stvari? Hram posvećen Jahvi što je izgrađen u Jeruzalemu, te njegovi proroci čija su se proročanstva obistinila. Zato

kraljevanja graditi

dom Jahvin.

Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o zname­ nitom početku Salomonove gradnje Jahvinog hrama u Jeruzalemu i daje nam točan datum tog događaja. To je bio krucijalan, odlučujući korak čije posljedice još uvijek osjećamo; nadalje, mora se naglasiti da je to bilo

vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak križa za navjestitelja Povratka...
Dramatična priča o jeruzalemskom hramu ne počinje s kraljem Salomonom nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A priča o tome kako je on postao kralj Izraela je priča koja otkriva božanski plan: priprema za budućnost uskrsavanjem prošlosti. Davidova ostavština (nakon četrdeset godina vladavine) uključivala je bitno uvećano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uklju­ čivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti ključnu su ulogu odigrala

smatramo da njihova proročanstva još uvijek nose ključ za budućnost.

195

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

tri božanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok Natan, vidjelac Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, svećeniku zaduženom za čuvanje Zavjetnog kovčega, Bog je naložio da "odvede mladog Davida, sina Jišajevog, od čuvanja ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog pun ulja i pomazao ga da vlada Izraelom." Odabir mladog Davida, koji se brinuo za srado svog oca, da bude pastir Izraelov dvostruko je simboličan, budući da nas vraća u zlatno doba Sumera. Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", međutim nastojali su zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao što ćemo vidjeti, bio tek početak Davidove i Hramove povezanosti s prošlošću Sumera. David je svoju vladavinu započeo u Hebronu, južno od Jeruzalema, šro je također bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijašnji naziv Hebrona, kako se u Bibliji više puta ističe, bilo je Kiryat Arba, "urvrđeni grad Arbe." A rko je bio Arba? "Arba bijaše velik čovjek među Anakovcima" — dva biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih LU.GAL i ANUNNAKI. Počevši s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Jošui, Sucima i Lje­ topisima, Biblija izvještava da je Hebron bio središte potomaka "Anakovaca, koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz šeste glave Postanka koji su se ženili s ljudskim kćerima. U Hebronu su u vrijeme Izlaska i dalje živjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poldao

ih u Jošuino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njego­ vo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih sAnunnakijima iz sumerske predaje.
U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu pre­ selio u Jeruzalem. Sjedište njegova kraljevsrva— "grad Davidov" — izgrađen je na planini Sion, malo južnije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Miloh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror između dvije planine, a kao prvi korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; međudm, sve što mu je bilo dopušteno da izgradi na planini Moriji bio je žrtvenik. Božja riječ, preko proroka Natana, glasila je da, budući je prolijevao krv u brojnim ratovima, hram neće izgraditi on nego njegov sin Salomon.

SLIKA 83 Ojađen prorokovom porukom David je otišao i "sjeo pred Jahvu" ispred Zavjernog kovčega (koji je i dalje bio smješten u šatoru). Prihvaća­ jući Božju odluku, zatražio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da će doista Kuća Davidova biti ta koja će izgraditi hram i bid zauvijek bla­ goslovljena. Te noći, dok je sjedio ispred Zavjernog kovčega kraj kojega je Mojsije bio razgovarao s Bogom, primio je Božji znamen: dan mu je Tavnit — maketa budućeg hrama! Tu priču lako bismo mogli smarrati neistinitom da nije činjenice da je ono što se te noći dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu hrama bilo identično "priči iz Zone sumraka" sumerskog kralja Gudeje, kojem

196

197

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

je više od tisuću godina prije toga, također u viziji-snu, dana pločica s arhitektonskim nacrtom i kalup za opeke za izgradnju hrama u čast boga Ninurte u Lagašu. Pred kraj života kralj David pozvao je u Jeruzalem sve izraelske vođe, uključujući plemenske poglavare i vojne zapovjednike, svećenike i poglava­ re od redova koji su služili kralja, te im ispričao o obećanju koje mu je dao Jahve i naočigled okupljenih predao svom sinu Salomonu "Tavnit hrama i svih njegovih dijelova i ćelija... Tavnit koji je primio po Duhu." Bilo je toga još, jer David je Salomonu predao i "sve što mi Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, upute za upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28). Hebrejski izraz Tavnit se. u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao "uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan", što sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. No, he­ brejska riječ za "plan" je Tokhnit. Tavnit je, s druge strane, izvedeno od ko­ rijenskog glagola u značenju "konstruirati, izgraditi, podići", pa je ono što je dano Davidu i što je on dao svom sinu Salomonu bio "izgrađeni model", današnjim rječnikom - maketa. (Među arheološkim nalazima s drevnih lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu naći makete bojnih kola, brodova, radionica te čak makete velikih zigurata.) Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere i konstrukcijske pojedinosti Hrama, kao i arhitektonska rješenja korištena pri njegovoj gradnji. Os hrama išla je smjerom istok-zapad, čime je "vje­ čni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagrađen je po sumerskom modelu gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na he­ brejskom), velike središnje dvorane (Hekhal na hebrejskom, što potječe od sumerskog E.GAL, "Veliko boravište") i Svetinje nad svetinjama za Zavje­ tni kovčeg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") budući da se putem Zavjetnog kovčega Bog bio obratio Moj siju. Kao i kod sumerskih zigurata, koji su tradicionalno bili građeni na način da izražavaju seksagezimalnu koncepciju "baze šezdeset", Salomonov hram također je u svojoj konstrukciji usvojio broj šezdeset: glavni dio

(dvorana) bio je dug šezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset (šezdeset dijeljeno sa tri) lakata široka i sto dvadeset (šezdeset množeno sa dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugačka, dvadeset lakata široka, taman dovoljno da primi Zavjetni kovčeg te dva zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani mate­ rijali i arheološka istraživanja pokazuju da je Kovčeg bio postavljen točno na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman žrtvovati svog sina Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znači "kamen temeljac" i pre­ ma židovskim legendama od njega će se nanovo stvoriti svijet. U današnje vrijeme prekriven je i okružen Kupolom na stijeni (slika 84). (O svetoj stijeni te njezinoj zagonetnoj špilji i tajnim podzemnim prolazima čitatelji mogu pronaći više u The Earth Chronicles Expeditions.)

SLIKA 84 Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile monumentalne, jeruzalemski je Hram, kada je dovršen, bio istinski veličan-

198

199

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

stven; bio je različit od bilo kojeg drugog tadašnjeg hrama u tom dijelu svijeta. Za njegovo podizanje na platformu nije korišteno željezo ni željezna oruđa (kao ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A građevina je iznutra bila obložena zlatom, čak su i zakovice kojima su zlatne ploče bile pričvršćene bili od zlata. Količine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad svetinjama šest stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih šekela") bile su enormne, tolike da je Salomon naručio posebne brodove koji su zlato dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje da je u jugoistočnoj Africi). Biblija ne daje nikakvo objašnjenje: ni neku zabranu korištenja bilo čega izrađenog od željeza niti kakav propis u sldadu s kojim bi sve unutar Hrama moralo biti obloženo zlatom. Možemo samo nagađati da se željezo izbjegavalo zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodič elekrrične struje. Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloženih zlatom nalaze na drugoj strani svijera. Jedan je veliki hram u Cuzcu, prijestolni­ ci Inka u Peruu, u kojem je bio obožavan Virakoča, veliki bog Južne Amerike. Hram se zvao Korikanča ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad sveti­ njama bila potpuno optočena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruševina Tiwanakua. Tamošnje ruševine sastoje se od ostataka četiri kamene zgrade (nalik komorama) čiji su zidovi, podovi i srropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka. Četiri građevine bile su iznutra u cijelosti obložene zlatnim pločama koje su bile pribijene zlatnim čavlima. Opisujući te lokalitete (i to kako su ih Španjolci opljačkali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr. n. e. u njemu boravili Anu i Antu. Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi deseci tisuća radnika. Što je, dakle, bila svrha rog Doma Jahvinog? Kada je sve bilo spremno svećenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjerni kov­ čeg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. Čim je Kovčeg spušten, a zastori koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navučeni, "oblak ispuni dom Jahvin i svećenici ne mogaše od oblaka stajati i nastaviti službe." Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:

"Gospođe koji odluči prebivati Izgradih ti uzvišen dom da u

u

oblaku:

njemu zauvijek prebivaš... naše prošnje. "

Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti, Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa,

"Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: 'Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao ro mjesro da mi bude dom šrovanja... S nebesa uslišar ću molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i po­ svetio ovaj dom da moj Shem bude ramo zauvijek" (II Ljetopisi, glave 6-7). Riječ Shem — ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima šeste glave Postanka — najčešće se prevodi kao "ime". Još u svojoj prvoj knjizi Dvanaesti planet sugerirao sam da se raj izraz izvorno i u relevantnom kon­ tekstu odnosi na ono što su Egipćani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU — "lereći srroj" — bogova. U skladu s tim, hram u Jeruzalemu, izgrađen na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovčegom postavljenim na tu stijenu, trebao je služiti kao zemaljska veza s nebeskim božanstvom — kako za ko­ munikaciju tako i za slijetanje njegovog letećeg stroja! U cijelom Hramu nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini pre­ dmet u njemu bio je sveti Zavjetni kovčeg, a "u kovčegu nije bilo ništa osim dviju ploča koje su dane Moj siju na Sinaju." Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u Nippuru do Mardukovog u Babilonu, ovaj hram nije bio mjesto boravka bo­ žanstva, mjesto u kojem je bog živio, jeo, spavao i kupao se. To je bila Kuća štovanja, mjesto kontakta s božanskim; to je bio hram za božansku prisutnost Onoga koji boravi u oblacima.

Kaže se da slika govori tisuću riječi; to je svakako točno kada imamo malo odgovarajućih riječi, no mnogo relevantnih slika. Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovršen i posvećen Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi božanskog bili
201

200

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

uobičajeni i dozvoljeni — prije svega u Asiriji — u svetim rezbarijama u kamenu došlo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblaci­ ma" prikazivali su, sasvim očito, boga Ašura, pokazujući njegovo puno lice ili samo njegovu ruku, često kako drži luk — što je prikaz koji podsjeća na jednu od biblijskih priča o luku u oblaku koji se pojavio kao božji znamen u vremenu nakon Potopa.

SLIKA 86b Otprilike stoljeće kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inačica Boga u oblaku. Klasificirani kao "božanstvo u krilatom disku", jasno su prikazivali božanstvo unutar simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a) ili u društvu Zemlje (sedam točaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) . Budući da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti božanstvo koje dolazi s Nibiruom. Tada je jasno da su ti prikazi implicirali očekiva­

nja ne samo skorog dolaska planeta nego i njegovih božanskih stanovni­ ka, vjerojatno na čelu sa samim Anuom.
Promjene u rezbarijama i simbolima koje su počele sa znakom križa bile su izraz dubljih očekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsežnijih pri­ prema koje je zahtijevao očekivani Povratak. Međutim, očekivanja i pri­ preme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska očekivanja bila usredotočena na boga, ili bogove, koji su već bili tamo; kod drugoga su se očekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju uskoro vratiti i ponovno pojaviti. U Babilonu su očekivanja bila uglavnom vjerska — Mardukov mesi­ janski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 9 6 0 . g. pr. n. e. poduzeti su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno čita­ la revidirana Enuma Eliš — koja je Marduku pripisivala stvaranje Zemlje, SLIKA 86a preoblikovanje nebesa (Sunčevog sustava) i oblikovanje čovjeka. Dolazak

202

203

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Nabua iz njegovog svetišta u Borsippi (malo južnije od Babilona) da odigra krucijalnu ulogu u obredima bio je ključni dio preporoda. U skladu s tim, babilonski kraljevi koji nisu vladali između 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n. e. nastavili su nositi imena povezana s Mardukom i, mnogi među njima, imena povezana s Nabuom. Promjene u Asiriji bile su više geopolitičke; povjesničari to vrijeme — oko 9 6 0 . g. pr. n. e. — smatraju početkom neoasirskog carskog razdoblja. Osim zapisa na spomenicima i zidovima palača, glavni izvor informacija o tadašnjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni godinu za godinom zapisivah što su činili. Sudeći po tim ljetopisima, njihova glavna preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom žestinom asirski su kraljevi kretali na jedan vojni pohod za drugim, ne samo da bi zavladali starim Sumerom i Akadom, nego i onime šro su smatrali ključnim za Povrarak: Mjestima povezanim sa svemirom.

— dok raspoređeni oko Drvera života dočekuju boga u Krilatom disku

(slike 87 a,b). Božanski dolazak očito je bio očekivan!

SLIKA 87b Povjesničari početak tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u Ninivi zauzeo Tiglar Pileser II. Obrazac povećavanja moći i ugleda kod kuće re osvajanja, razaranja i pripajanja u inozemsrvu posravili su njegovi sin i unuk, koji su ga slijedili kao kraljevi Asirije. Zanimljivo je da je njihova prva mera bilo područje oko rijeke Khabur, s njegovim važnim rrgovačkim i vjerskim središrem — Haranom. Njihovi nasljednici nasravili su rim putem. Cesto noseći ista imena kao SLIKA 87a Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ci­ ljeva nego i iz velikih kamenih reljefa na zidovima asirskih palača iz devetog i osmog stoljeća pr. n. e. (koje se može vidjeri u nekim od vodećih svjerskih muzeja). Kao i na nekim cilindričnim pečatima, na njima su prikazani kralj i visoki svećenik u prarnji krilatih kerubina — anunnakijskih "asrronaura" i prethodni proslavljeni kraljevi (otuda numeracije I, II, III i tako dalje), sljedeći kraljevi proširili su asirsko područje u svim smjerovima, no s pose­ bnim naglaskom na obalne gradove i gorje La-ba-an (Libanon). Oko 8 6 0 . g. pr. n. e. kralj Ašurnasirpal II — koji je na prsima nosio simbol križa (vidi sliku 76) — hvalio se zauzimanjem feničkih obalnih gradova Tira, Sidona i Gebala (Biblosa) re uspinjanjem na Cedrovu planinu s njezinim svetim mjestom, starim anunnakijskim Mjestom slijetanja.

204

205

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Njegov sin i nasljednik Šalmaneser III zabilježio je da je tamo podignuta komemorativna stela koja to mjesto naziva Bit Adini. Njezino ime doslovno znači "Rajsko boravište", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira oštroj kritici zato što se smatrao bogom zbog toga što je bio na tom svetom mjestu i "kretao se po­ sred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom

722. g. pr. n. e., njegov sin Šalmaneser V pregazio ono što je ostalo od Izraela, prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njiho­ vo boravište ostalo je trajni misterij. (Zašto i kako je, na povratku iz Izraela, Šalmaneser bio kažnjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio još jedan sin Tiglat Pilesera također je neriješen misterij.) Nakon što su već osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili nadomak konačne nagrade, Jeruzalema; međutim ponovno su odgodili konačni na­ pad. Biblija to objašnjava tako što sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih zapisa sugerira da je ono što su učinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano s onime što su poduzeli glede Babilona i Marduka. Nakon zauzimanja mjesta povezanog sa svemirom u Libanonu — no prije pokretanja vojnih pohoda na Jeruzalem — Asirci su poduzeli be­ sprimjeran korak za pomirenje s Mardukom. Godine 729. pr. n. e. Tiglat Pileser III ušao je u Babilon, otišao u njegovu svetu četvrt i "držao Mar­ duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i diplomatske važnosti: Mardukovi svećenici potvrdili su pomirenje pozvavši Tiglat Pilesera da sudjeluje u Mardukovom pričesnom obroku. Nakon toga je Tiglat Pileserov sin Sargon II, napredujući prema jugu, umarširao u područja starog Sumera i Akada te se nakon zauzimanja Nippura vratio da uđe u Babilon. Godine 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodišnjih obreda "pri­ mio je Marduka za ruke". Zadatak osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao je Sargonovog nasljednika Sanheriba. Napad na Jeruzalem 704. g. pr. n. e., u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabilježen kako u Senheribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima govori samo o uspješnom zauzimanju judejskih provincijskih gradova, Bi­ blija daje podrobnu priču o tome kako je moćna asirska vojska opsjedala Jeruzalem i kako je bila čudesno uništena Jahvinom voljom. Nakon što su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klo­ pku, Asirci su započeli psihološki rat te braniteljima gradskih zidina izvi­ kivali obeshrabrujuće riječi, uključujući pogrde na račun Jahve. Šokirani kralj Ezekija, ožalošćen je razderao svoju odjeću i u Hramu se molio "Jahvi,

Danu Gospodinovom.

SLIKA 88 Kao što se moglo očekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Je­ ruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena na sjeveru. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, Crnom obe­ lisku, Šalmaneser III je zabilježio kako mu izraelski kralj Jehu odaje počast te ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako kleči, iskazujući podložnost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabilježili su kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjepljivanje njegovih boljih provincija i djelomični izgon njegovih voda. Zatim je,

206

207

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Bogu Izraelovom, koji stoluje nad kerubima, Bogu jedinom nad svim ze­ maljskim kraljevstvima" za pomoć. Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu je Božju poruku: asirski kralj nikad neće ući u grad, nakon neuspjeha će se vratiti kući i ramo će ga ubiri. Te iste noći iziđe anđeo Jahvin Ipobi u asirskome taboru Stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, Bijahu ondje sve sami mrtvaci. Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. KRALJEVI II, 19: 35-36 Kako bi se pobrinula da čitatelj shvati da se proročanstvo dokraja obi­ stinilo, biblijska priča nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u Ninivu; jedno­ ga dana, kada se u hramu klanjao svome bogu... Adramelek i Sareser ubiše ga mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon." Biblijski post skriptum zapanjujuće je ročan: Senheriba su doista ubili njegovi vlastiti sinovi Adramelek i Sareser 6 8 1 . g. pr. n. e. Po drugi pur su asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrrvi čim su se vrarili.

kijinoj molirvi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je bio "jedini Bog svim narodima". Biblija govori o prorocima od Mojsija na dalje, medurim samo pe­ tnaest proroka ima vlastite knjige u Bibliji. Medu njima su tri "glavna" — Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proročko razdoblje započelo je s prorokom Amosom u Judeji (oko 7 6 0 . g. pr. n. e.) te Hošejom u Izraelu (750. g. pr. n. e.), a završilo s Malahijom (oko 450. g. pr. n. e.). Kako su očekivanja Povrarka poprimala oblik, rako su se geopoli­ tika, religija i aktualna zbivanja spajali da bi poslužili kao temelj biblijskog proročansrva. Biblijski proroci imali su funkciju Čuvara vjere, bili su moralni i eti­ čki kompas svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su promarrači i prerkazivači događaja na svjetskoj pozornici re su posjedovali neobično točno znanje o zbivanjima u dalekim zemljama, o dvorskim intrigama u stranim prijestolnicama i o tome koji se bogovi gdje štuju, kao i zapanjujuće po­ znavanje povijesti, geografije, trgovačkih putova i vojnih pohoda. Takvo

poznavanje sadabijosti spajali su sa znanjem o prošlosti kako bi pre1'kazali budućnost.
Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon — "Vrhovni Bog" — i nije bio samo Bog nad bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog — Bog svih naroda, čitave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravište bilo na nebesima, skrbio je za svoje djelo — Zemlju i njezine narode. Sve što se je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslani­ ci — bilo anđeli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaćajući sumersku distinkciju

Dok je proročansrvo — pretkazanje onoga što se tek treba dogoditi — u biti ono što očekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su više do toga. Od samog počerka, kao što je dano do znanja u Levitskom zakoniku, prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjašrvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike" — prilično opsežan popis različitih proricatelja iz susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha— "Glasnika" — bila je pre­ nositi kraljevima i narodima Jahvine riječi. Kao šro je jasno izraženo u Eze-

između predodređene sudbine i usuda kojeg karakrerizira slobodna volja, Proroci su smarrali da se budućnost može prerkazari zaro što je sve una­ prijed isplanirano, ali da se na putu do toga srvari mogu promijeniti. Na primjer, Asirija se povremeno nazivala "prurom Božjeg gnjeva" kojim su se kažnjavali drugi narodi, ali kada bi posrupila nepotrebno okrutno odnosno izvan dopuštenih granica, sama bi Asirija zbog roga bila podvrgnuta kazni. Čini se da su proroci ne samo u pogledu tekućih događaja nego i u pogledu budućnosti davali dvoznačnu poruku. Na primjer, Izaija je pro-

208

209

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

rokovao da će čovječanstvo zadesiti Dan gnjeva kada će se svim narodima (uključujući Izrael) suditi, kada će se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idi­ ličnom vremenu kada će vukovi živjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati svoje mačeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima. To proturječje zbunjivalo je generacije stručnjaka za Bibliju i teologa, međutim pomno razmatranje prorokovih riječi dovodi nas do zapanjuju­ ćeg otkrića: o Sudnjem danu se govorilo kao o Danu Gospodinovom; mesijansko vrijeme se očekivalo u posljednjim danima; također, to dvoje nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni događaji. To su bila dva različita događaja koja su se imala dogoditi u različitim vremenima: Jedan, Dan Gospodinov, dan Božjeg suda, bio je blizu; Drugi, koji najavljuje dobronamjerno doba, tek se trebao dogoditi, negdje u budućnosti. Jesu li riječi izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babi­ lonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budućnost bogova i ljudi — Božansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijačko nebesko vrijeme? Kako se osmo stoljeće pr. n. e. bližilo kraju, u sve tri prijestolnice nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeru­ zalemu su biblijski proroci, govoreći o skorom Danu Gospodinovom u stvari govorili o povratku Nibirua.

Dolazak Nibirua i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru prešao na veću orbitu, slavi se u veličanstvenom psalmu broj 19: Nebesa slavu Božju kazuju, Navije'sta zakovana narukvica djelo ruku njegovih... Na nebesima suncu razape šator, te ono k'o junak veselo teče po putu. Polazi ono s jednog kraja nebeskog, i na drugom kraju dovršava kruženje svoje. Približavanje Nebeskog Gospodina u trenutku Potopa smatralo se pre­ tečom onoga što će se dogoditi sljedeći put kada se vrati nebeski Gospodin. (Psalam 77: 6, 17-19): Spominjem se djela Gospodinovih, Sjećam se tvojih pradavnih čudesa... Vode te ugledaše. Bože, ugledaše te vode i ustuknuše. Strijele tvoje poletješe, Oblaci zatutnjiše gromom. Munje rasvijetliše krug zemaljski, Zemlja se zatrese i zadrhta.

Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraćenu verziju sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo periodično vraćanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o još jednom — u ovom slučaju nebeskom — izrazu Jahve kao univerzalnog Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodi­ nu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjećaju se prve pojave tog Nebeskog boga — kada se sudario s Tiamatom (u Bibliji zvanog Tehom, kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), uništio ga, stvorio nebesa i "zakovanu narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjećaju se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.

Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga što se može očekivati. Očekivali su da će Dan Gospodinov (da citiram proroka Joela) biti dan kada će se "zemlja tresti, sunce će i mjesec pomračiti i zvijezde će ustegnuti svjetlost svoj... Dan velik i vrlo strašan." Proroci su tijekom otprilike tri stoljeća riječ o Jahvi pronijeli Izraelom i svim narodima. Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on je Božji glasnik ("Nabih') počeo biti oko 760. g. pr. n. e.. Njegova proro­ čanstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske napade u bliskoj budućnosti, skori Sudnji dan, te završno vrijeme mira i izobilja. Govoreći u ime "Gospodina Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je Dan

210

211

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Gospodinov kao dan kada će "Sunce zaci u podne, a Zemlja bici u mraku u po' bijela dana. Obraćajući se onima koji "štuju planete i zvijezde bogova svojih", usporedio je predstojeći Dan s događajima Potopa, kada se "dan pretvorio u mrklu noć, a vode morske izlile se na površinu zemlje". Upozo­ rio je te štovatelje retoričkim pitanjem: (Amos 5: 18): Teško onima koji čeznu za Danom Gospodnjim! Sto će za vas značiti Dan Gospodnji? Jer tada će biti tama, a ne svjetlo. Pola stoljeća kasnije prorok Izaija povezao je proročanstva o "Danu Gospodnjem" s konkrernim geografskim lokaliretom, s "Planinom dogo­ vorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se ramo zapurio rekao sljedeće: "Evo, dolazi dan Gospodnji, strašan od bijesa i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grešnike iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono što će se uskoro dogoditi usporedio s Potopom, prisjećajući se vremena kada je "Gospodin došao kao oluja od bijesnih valova", te je dolazeći dan opisao kao nebesku pojavu koja će utje­ cati na Zemlju (Izaija 13: 10,13): Jer nebeske zvijezde a neće pomrčat će sunce ni zvijezda njihova

Eniima Eliš kada se opisuje kako je napadač koji se sukobio s Tiamatom dobio ime NIBIRU: "Križanje će biti njegovo ime!" Poslije Izaije i prorok Hošea predvidio je Dan Gospodinov kao vrije­ me kada će nebesa i Zemlja "odgovoriti" jedno na drugo — dan nebeskih pojava koje će se odražavati na Zemlji. Daljnjim istraživanjem proročansrava kronološkim redoslijedom orkrivamo da su u sedmom stoljeću prije nove ere proročke objave dobile hitniji ron i da su bile eksplicitnije: Dan Gospodinov bir će Sudnji dan za sve narode, UKLJUČUJUĆI Izrael, međutim prvensrveno za Asiriju zbog onog što je učinila, te za Babilon zbog onoga što će učiniti, i Dan je blizu,

ide vrlo brzo —
Blizu je veliki dan Gorak je glas dana Dan gnjeva, Dan Dan užasa Gospodinov — Gospodinova.

Bližnje i žurno dolazi! onaj dan! i pustošenja! i naoblake! SEFANIJA I: 14-15 Neposredno prije 600. g. pr. n. e. prorok Habakuk molio se "Bogu koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji će unatoč svog gnjeva pokaza­ ti milost. Habakuk je očekivanog nebeskog Gospodina opisao kao blješteći planet— isto kao što je Nibiru bio prikazan u Sumeru i Akadu. Pojavit će se, rekao je Prorok, na južnim nebesima: Bog stiže s juga... njegovo zastire nebesa,

nevolje i tjeskobe!

Dan pomrčine

Dan tmina i rnagluština! više sjati svjetlošću; ishodeći

i mjesec neće više svijetliti... Nebesa će se potresti, maknut će se zemlja s mjesta; Kada Gospodin nad vojskama bude na križanju u dan kada se izlije gnjev njegov. U ovom proročanstvu je najuočljivija identifikacija Dana Gospodino­ vog s vremenom kada "Gospodin nad vojskama" — nebeski, planetarni Bog — "bude na križanju". To su iste riječi koje su upotrijebljene u epu

Veličanstvo zemlja

mu je puna slave.

Sjaj mu je k'o svjetlost, 213

212

POSLJEDNJI

DANI

zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. Riječ pred njim Stade da ide, a užareno ugljevlje ide za njim. izmjeri zemlju; HABAKUK 3:3-6 Vide ga, i dršću narodi.

Dvanaesto

poglavlj

Hitnost proročanstava povećala se s početkom šestog stoljeća pr. n. e..

"Blizu je dan Gospodinov" - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov bli­
zu je svim narodima"- izjavio je i prorok Obadija. Oko 570. g. pr. n. e. pro­ roku Ezekijelu dana je sljedeća hitna božanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3): Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Kukajte: Jao Gospodin dana! Bog:

PODNEVNA TAMA

D

ok su hebrejski proroci pretkazivali podnevnu tamu, što su "drugi narodi" očekivali s povratkom Nibirua?

Sudeći po njihovim zapisima i crtežima, očekivali su prekid sukoba

Jer se bliži dan. Bliži se dan Gospodinov! Ezekijel je u to vrijeme, nakon što ga je babilonski kralj Nabukodonozor prognao zajedno s ostalim judejskim vodama, bio daleko od Jeruzalema. Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proročanstva i slavna vizija nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na području Harana. Ta lokacija nije bila slučajna, jer završni dio sage o Danu Gospo­ dinovom — te o Asiriji i Babilonu — imao se odigrati ondje gdje je Abrahamovo putovanje započelo.

bogova, blagonaklona vremena za čovječanstvo i veliku teofaniju. Čekalo

ih je, kao što ćemo vidjeti, golemo iznenađenje.
U anticipaciji velikog događaja, u Ninivi i Babilonu svećenički kadrovi za promatranje nebesa mobilizirani su da opažaju nebeske pojave i tumače njihovo značenje. Pojave se pomno bilježilo i o njima izvještavalo kraljeve. Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjižnica pronašli pločice s takvim zapisima i izvještaje koji su u mnogim slučajevima bili razvrstani po temi ili planetu kojeg su promatrali. Među najpoznatijima je zbirka koja je — u drevnim vremenima — sastavljena od sedamdeset glinenih pločica, a poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. U njoj su izvještaji o opserva­ cijama planeta, zvijezda i zviježđa razvrstani prema nebeskom Putu Anua i Putu Enlila — koji obuhvaćaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na sjeveru (vidi sliku 53). Isprva su se opservacije tumačile uspoređivanjem pojava s astronom­ skim bilješkama iz sumerskih vremena. Premda napisane na akadskom jezi­ ku (jeziku Babilona i Asirije), u izvještajima o opažanjima nebesa koristilo

214

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

se mnogo sumerske terminologije i matematike, a ponekad su sadržavali bilješku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih pločica. Takve pločice služile su kao "priručnici za astronomiju", re su im na temelju prijašnjih iskustava govorile kakvo je proročansko značenje pojedinog fenomena: Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio: Doći će do napada na moćan grad. Kada komet dođe na put Sunca: Prinosi s polja će se smanjiti, i dvaput će doći do previranja. Kada Jupiter bude pratio Veneru: bogova.

Babilonu, usavršio kalendar (naslijeđe iz Nippura) i uveo svakodnevno iz­ vještavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom značenju. Prvenstveno je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izašlo obilje astronomskih podataka koji rasvjerljavaju kasnije događaje. I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti način, bio aktivan. Njegovi ljetopisi sadrže opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gra­ dovima, brutalnim smaknućima lokalnih kraljeva i plemsrva re masovnim progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deser izgu­ bljenih plemena), kao i Senheribov pokušaj da osvoji Jeruzalem, opisani su u prethodnom poglavlju. Bliže domovini, ti asirski kraljevi sada su bili zauzeti pripajanjem Babilonije "držanjem Marduka za ruke". Sljedeći asir­ ski kralj, Esarhadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Ašur i Marduk dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime re počeo nanovo graditi hram Esagil u Babilonu. U povijesnim udžbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom uspješnom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko je ro moguće utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokušaje da se "upliću u Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu budućih događaja vrijedi spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraćim purem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i pošao prema sjeveru, do Harana Tamo je, u srarom hramu boga Sina, zarražio božji blagoslov njegovog osvajačkog pohoda. I Sin mu je, oslanjajući se na štap i u prarnji Nuskua (božanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov. Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirući kroz istočni Mediteran kako bi došao do Egipta. Znakovito je da je zaobišao grad kojeg Senherib nije uspio osvojiti —Jeruzalem. Također je znakovito da je napad na Egipat i obilaženje Jeruzalema — kao i, naposljetku, sudbinu same Asirije — desetljećima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32). Esarhadon je bio vrlo geopolitički aktivan i nije zanemarivao astro­ nomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaša i Adada, u Ašuru (gradu, asirijskom središtu kulta) podigao je "Kuću mudrosti" — opserva217

Molitve naroda doprijet će do

Kako je vrijeme prolazilo, opažanja u izvještajima bila su sve češće praćena vlastitim tumačenjima svećenika. "U noći se Saturn približio Mjesecu. Saturn je planet Sunca. Ovo je značenje: To je pogodno za kra­ lja." Zamjerljiva promjena uključivala je poklanjanje posebne pozornosti pomrčinama; pločica (sada se nalazi u British Museumu) sa stupcima bro­ jeva nalik računalnima služila je za predviđanje pomrčina Mjeseca pedeset godina unaprijed. Suvremena istraživanja dovela su do zaključka da se promjena na novi, akrualni model astronomije dogodila u osmom stoljeću pr. n. e., kada je nakon razdoblja pustošenja i kraljevskih prevrara u Babilonu i Asiriji sudbina re dvije zemlje stavljena u ruke novih, moćnih kraljeva: Tiglar-Pilesera III (745.-727. pr. n. e.) u Asiriji i Nabunasara (747.-734. g. pr. n. e.) u Babiloniji. Nabunasar ("Onaj kojeg štiti Nabu") već je u drevnim vremenima sla­ vljen kao inovaror i pokretač na području astronomije. Jedan od njegovih prvih poteza bila je obnova hrama posvećenog Samašu u Sipparu, "središtu kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K tomu, izgradio je opservatorij u

216

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

torij — i na svojim spomenicima slikovno prikazao Sunčev sustav s dva­ naest članova uključujući Nibiru (slika 8 9 ) . Do još raskošnije svete četvrti sada su vodila nova, monumentalna vrata koja su — prema prikazima na cilindričnim pečatima — bila izgrađena po uzoru na Anuov portal na Nibiruu (slika 9 0 ) . To je naznaka o tome kakva su očekivanja u vezi s Povra­ tkom bila u Asiriji.

Svi ti vjersko-politički potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljeća pr. n. e. Asirija bila spremna za očekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tek­ stovi — uključujući pisma koja su kraljevima slali njihovi vodeći astronomi — otkrivaju anticipaciju idiličnog, utopijskog vremena. Kada Nibiru Zemlje Zaraćeni dosegne vrhunac,

će živjeti sigurno, kraljevi će se pomiriti; molitve

Bogovi će saslušati I uslišati prošnje. Kada Postane Planet sjajniji,

nebeskog prijestolja

Bit će poplava i suša. Kada Bogovi Nibiru dosegne svoj perigej, mir.

će podariti

Teškoće će nestati, Zapreke će se razmrsiti. Očito je da se očekivalo planet koji će se pojaviti, uzdići se na ne­ besima, postati sjajniji i na svom perigej u, na mjestu "križanja", postati NIBIRU (Planet križa). Nadalje, kao što su pokazali portal i druge građevi­

ne, s povratkom Nibirua očekivala se repriza prijašnjeg Anuovogposjeta
Zemlji. Sada je bilo na svećenicima-astronomima da promatraju nebesa i opaze pojavu planeta; međutim, gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali tražiti te kako će prepoznati planet dok je još daleko na nebesima? Sljedeći asirski kralj Ašurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronašao je rješenje. Povjesničari smatraju da je Ašurbanipal bio najučeniji asirski kralj, bu­ dući da je osim akadskog poznavao druge jezike, uključujući sumerski, te SLIKA 90 je čak tvrdio da može čitati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,

218

219

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

d a j e naučio tajno znakovlje neba i Zemlje... i proučavao nebesa s maj­ storima proricanja." Neki suvremeni istraživači smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a budući da je susravno sakupljao pločice s lokacija koje su već u to vrijeme bile drevne — popur Nippura, Uruka i Sippara u negdašnjem Sumeru. Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljačkaju takve plo­ čice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Pločice su na kraju dolazile u glavnu knjižnicu gdje su ih rimovi pisara proučavali te prevodili i prepisivali izabrane tekstove iz prijašnjih tisućljeća. (Posjetitelj Muzeja drevnog Bliskog istoka u Istanbulu može pogledati izložbu tih pločica koje su uredno posložene na originalnim policama, pri čemu je na počerku svake police "karaloška pločica" s popisom svih drugih tekstova na toj polici.) Premda prikupljene pločice pokrivaju širok spekrar rema, pronađeno pokazuje da se posebna pažnja posvećivala podacima povezanim s nebesi­ ma. Među isključivo astronomskim tekstovima nalazile su se pločice koje su pripadale nizu pod naslovom " D a n Bela"— Dan Gospodinov! Nada­ lje, važnima su se smatrale epske priče i pripovijesti o dolascima i odlasci­ ma bogova, a posebno ako su rasvjerljavale prolaske Nibirua. Enurna Eliš — Ep o srvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunčev su­ stav postao Nibiru —prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. Isro je bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao šro su epovi Atra Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih čini da su legitiman dio prikupljanja znanja u kraljevskoj knjižnici, slučajno su se sve pločice bavile slučajevima Nibiruovihpojavljivanja — i stoga s njegovim sljedećim približavanjem. Medu isključivo astronomskim tekstovima prevedene su i nedvoj­ beno pomno proučavane bile upute za opažanje Nibiruovog dolaska te za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom reksru koji je zadržao izvornu sumersku terminologiju stoji: Planet po boga Marduka:

na visini od trideset stupnjeva; SAG.ME.NIG. Kada dođe na sredinu neba: NIBIRU. Dok se za prvi navedeni planer (SHUL.PA.E) smatra da je Jupiter (no mogao bi biti i Saturn), ime sljedećeg (SAG.ME.NIG) moglo bi biti samo inačica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o Merkuru ( ' ) . Slični tekstovi iz Nippura, u kojima su sumerska imena planeta prevedena kao UMUN.PA.UD.DU i SAG.ME.GAR, sugerirali su da će Nibiru "najavi­ ti" planet Saturn, te da će nakon dizanja na trideset stupnjeva biti blizu Jupitera. Drugi tekstovi (npr. pločica poznata kao K.3124) navode da će nakon prolaska planeta SHUL.PA.E i SAG.ME.GAR — za koje ja držim da su Saturn i Jupirer — "Planet Marduk ući u Sunce" (rj. dosegnuti perigej, točku na putanji najbližu Suncu) i "postati Nibiru."

1 Iscrpni astronomski podaci koji su bili Otkriveni već u devetnaestom te početkom dvadese­ tog stoljeća privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih znanstvenih umova koji su „asirologiju" briljantno spojili s astronomijom. U prvoj knjizi Zemaljskih kronika. Dvanaestom planetu, obrađen je rad i uvrštena su postignuća ljudi poput, između ostalih, Franza Kuglera, Ernsta Weidnera, Ericha Ebelinga, Hermana Hilprechta, Alfieda Jeremiasa, Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa. Njihov je zadatak otežavala činjenica da je isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, uključujući planete, nepomične zvijezde i konstelacije) mogao imati više od jednog imena. Već sam tamo, također, ista­ knuo osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da Sumerani i drugi drevni narodi nisu mogli znati (služeći se "golim okom") za planete iza Saturna. Zbog toga, kad god bi se spomenulo ime planeta koje nije bilo jedno od prihvaćenih naziva za "sedam poznatih kakkabani"— Sunce, Mjesec, Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn — pretpostavljalo bi se da je to još jedan naziv za nekoga od te "poznate sedmorice". Glavna žrtva tog pogrešnog stava bio je Nibiru; kad god bi se navodio babilonski ekvivalent "planeta Marduka", pretpostavljalo se da je to drugo ime za Jupiter odnosno Mars ili (prema nekim ekstremnim mišljenjima) čak za Merkur. Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos golemoj količini dokaza koji govore suprotno i pokazuju da su Sumerani poznavali pravi oblik i sastav našeg Sunčevog sustava, počevši od imenovanja vanjskih planeta u epu Enurna Eliš, ili četiri tisuće i petsto godina starog prikaza potpu­ nog, dvanaesteročlanog Sunčevog sustava, sa Suncem u središtu, na cilindričnom pečatu VA/243 u berlinskom muzeju (slika 91), ili prikaza dvanaest planetarnih simbola na asirskim ili babilonskim spomenicima, i talio dalje.

njegovoj pojavi SHUL.PA.E; 220 221

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

PROLJETNI

SLIKA 91 Drugi tekstovi daju jasnije indicije o Nibiruovoj putanji, kao i o vre­ menskom okviru njegovog pojavljivanja: Od Jupitera, planet napreduje prema Zapadu. Od Jupitera, planet povećava svoj sjaj, i u zodijaku Raka postat će Nibiru. Veliki planet: Njegova pojava: tamno-crvena. Dijeli nebesa napola Dok stoji u Nibiruu. Kada se uzmu zajedno, astronomski tekstovi iz vremena Ašurbanipala opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunčevog sustava, diže se i postaje vidljiv kada dode do Jupitera (ili čak još prije, kod Saturna), a zatim zavija prema dolje, prema ravnini ekliptike. Na svom perigej u, kada je najbliže Suncu (prema tome, i Zemlji), planet — na mjestu Križanja — "u zodijaSLIKA 92 ku Raka"postaje Nibiru. To se, kao što priloženi shematski dijagram (koji nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika — a za trajanja zodijačkog doba Ovna. (slika 9 2 ) . Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj po­ javi, koje kao kartu neba ponekad koriste zviježđa zodijaka, nalaze se i u odlomcima Biblije, tako pokazujući da je to znanje moralo biti rašireno na internacionalnoj razini: "U Jupiteru će se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin će s juga doći... njegovo blistavo veličanstvo sjat će kao svjetlost" - proriče prorok Habakuk (glava 2). "Usamljen On kroči Nebesima, iznad najviših Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zviježđa Juga" stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo nasmiješeno lice uzdiže se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On će krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najvišim nebesima te krećući se orbitom u smjeru kazaljke na satu — "retrogradno", rekli bi astronomi

222

223

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

— dolazi preko južnih zviježđa. To je putanja slična putanji Halleyjevog kornera (vidi sliku 78), samo mnogo većeg razmjera. Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija šro su pratile državni posjet Anua i Antu Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo indikativno za Ašurbanipalova očekivanja. Odlomci koji se bave boravkom Anua i Anru u Uruku opisuju kako je u predvečerje na "najvišu razinu tornja" bio postavljen promatrač koji je pazio na pojave planeta te ih jednu za dru­ gom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog Anua od nebesa", na­ kon čega su svi bogovi, okupljeni da dočekaju božanski par, recitirali pjesmu "Onome koji je sve sjajniji, nebeskom planeru Gospodina Anua" i pjevali hi­ mnu "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi rekstovi dalje opisuju ceremonijalne objede, povlačenje u noćne odaje, procesije sljedećeg dana i tako dalje. Možemo opravdano zaključiti da se Ašurbanipal bavio prikuplja­ njem, uspoređivanjem, prevođenjem i proučavanjem svih starijih teksto­ va koji su mogli: a) svećenicima-astronomima dati smjernice kako da u najranijem mogućem trenutku uoče povratak Nibirua i b) upoznati kralja s procedurama za ono što nakon toga treba učiniti. Nazivanje Nibirua "Planer nebeskog prijesrolja" vrlo je znakovito za kraljevska očekivanja, a to su i prikazi asirskih kraljeva na veličansrvenim reljefima na zidovima palača, na kojima pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad drvera života (kao na slici 87). Saznati za pojavljivanje planeta što je prije moguće bilo je važno zato da bi se moglo pripremiti za dolazak životom. Međutim, to nije bilo suđeno. Nedugo nakon Ašurbanipalove smrti širom asirskog carstva izbile su pobune. Njegovi su sinovi izgubili vlast nad Egiptom, Babilonijom i Elamom. Na granicama asirskog carstva pojavile su se pridošlice izdaleka — "horde" sa sjevera, Medijci s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne važnosti — kako neposredne rako i za buduće događaje — bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja velikog boga prikazanog na njemu — možda samog Anua?— i biti blagoslovljen dugim, a možda čak i vječnim

s Asirijom. U sklopu novogodišnjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski general čije ime — Nabupolasar ("Nabu čuva svoga sina") — implicira da je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustoličen za kralja nezavisne Babilonije. Na jednoj pločici njegova je inauguracija opisana riječima: "Okupili su se prinčevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajući svoje šake, pro­ glasili su ga vladarom. Ogorčenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika da je Babilon ubrzo pronašao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energični saveznik bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doživjeli asirske provale i brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su napali s istoka re su 614. g. pr. n. e. — kao što su bili prorokovali hebrejski proroci! — osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Ašur. Kraljevska prijesrolnica Niniva bila je sljedeća na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asi­ rija bila je u rasulu. Asirija — zemlja "prvog arheologa" — sada je i sama posrala zemlja arheoloških lokacija. Kako se ro moglo dogodiri zemlji čije je samo ime značilo "Zemlja Ašura"? Jedino rada moguće objašnjenje bilo je da su bogovi povukli svoju zaštitu; mi ćemo pokazati da je srvar zapravo bila mnogo složenija: povukli su se sami bogovi — iz Asirije i sa Zemlje. Nakon toga počelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje sage o Povrarku, poglavlje u kojem će glavnu ulogu igrati Haran.

Zapanjujući slijed događaja propasti Asirije započeo je bijegom člano­ va asirske kraljevske obirelji u Haran. Tražeći ramo od boga Sina zaštitu, bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili "kraljem Asirije". Međutim bog, čiji je grad Haran bio od davnina, nije se

odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i uni­ štile preostale asirske nade.
Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je isključivo pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je po­ novno vladao zemljama koje su jednom sačinjavale sveti "Sumer i Akad",

224

225

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

čak je u mnogim tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj Akada". On je vladavinu iskoristio da promatranje neba proširi na Nippur i Uruk, te su u narednim krucijalnim godinama neki od ključnih astronom­ skih tekstova došli iz ta dva nekadašnja sumerska grada. Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. — znamenite godine pune zapanjujućih događaja, kao što ćemo vidjeti — ponovno snažni Egipat također je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog imperatora po imenu Neho. Samo godinu dana kasnije dogodio se jedan od najmanje razumljivih geopolitičkih poteza tog vremena —najmanje razumljivih za povjesničare, to jest. Egipćani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babi­ lonci te se zajedno s njima suprotstavljali asirskoj vladavini, nagrnuli su iz Egipta prema sjeveru i pregazili područja i sveta mjesta koje su Babilonci smatrali svojima. Egipćane je njihov prodor na sjever sve do Karkemiša doveo nadohvat Harana. K tomu, u ruke su im pala dva mjesta povezana sa svemirom, u Libanonu i Judeji. Iznenađeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar zadatak vraćanja ključnih mjesta povjerio je svom sinu Nabukodonozoru koji je već bio stekao ugled na bojnom polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod Karkemiša Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu šumu u Libanonu koju su Nabu i Marduk željeli" te potjerali Egipćane natrag sve do Sinajskog poluotoka. Nabukodonozor je zaustavio potjeru tek kad mu je iz Babilona stigla vijest o očevoj smrti. Požurio je natrag i te iste godine bio proglašen kraljem Babilona. Povjesničari nemaju objašnjenje za iznenadnu egipatsku navalu i silinu babilonske reakcije. Nama je, međutim, očito da je u srži tih događaja bilo očekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo da je povratak neminovan, da možda čak kasni jer je te iste godine prorok Habakuk u Jeruzalemu počeo propovijedati u Jahvino ime. Pretkazujući budućnost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Jahvu kada će doći Dan Gospodinov — dan kazne Božje za zemlje, uključu­ jući Babilon — a Jahve mu je ovako odgovorio:

Zapisi viđenje,
Urezi ga na pločice,
da ga čitač lako čita:

Jer ovo je viđenje samo za svoje zadano vrijeme: Ispunjenju teži, ne vara; Ako stiže polako, čekaj; Jer odista će doći i neće zakasniti!
HABAKUK 2: 2-3 ("Zadano vrijeme" je, kao što ćemo vidjeti, stiglo točno pedeset godina potom.)

Četrdeset i tri godine Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.) smatraju se razdobljem dominantnog "neobabilonskog" carstva. To je bilo ra­ zdoblje odlučnih akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve bliži Povratak sada je pripadao Babilonu! Kako bi ga se pripremilo za očekivani Povratak, u Babilonu su ubrzano provedeni opsežni renovacijski i graditeljski radovi. Njihovo žarište bila je sveta četvrt u kojoj je obnovljen i nanovo izgrađen Mardukov hram Esagil (sada zvan jednostavno Bel/Ba'al, "Gospodin"). Njegov zigurat sa sedam te­ rasa pripremljen je za promatranje zvjezdanih nebesa (slika 9 3 ) — baš kao što je napravljeno u Uruku kada ga je oko 4000. g. pr. n. e. posjetio Anu. Sagrađen je novi procesijski put koji je u svetu četvrt vodio kroz golema nova vrata: zidovi su im bili ukrašeni i od vrha do dna prekriveni lijepim glaziranim ciglama koje i dandanas privlače pozornost, budući da su suvre­ meni ekskavatori iskopali procesijski put i vrata te ih, nanovo sastavljene, izložili u muzeju Vorderasiatiches Museum u Berlinu. Babilon, Mardukov Vječni grad, bio je pripremljen za Povratak. "Učinio sam grad Babilon najglasovitijim medu svim zemljama i na­ seobinama; njegovo sam ime uzvisio da bude najhvaljenije od svih svetih gradova" - napisao je Nabukodonozor u svojim zapisima. Kako se čini, oče227

226

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

SLIKA 93 kivalo se da će se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijeta­ nja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi, veličanstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) — vrata nazvana "Ištar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", što je još jedna indicija glede toga čiji Povratak se očekivao. Istovremeno s tim očekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka Zemlje — preuzevši pretpotopni Nippurov položaj DUR.AN.KI-ja, "veze nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraženo je time što je te­ meljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI ("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglašavajući ulogu Babilona kao novog "Pupka Zemlje" — ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi sliku 10). To je bila terminologija koja je oponašala opis Jeruzalema s Kame­ nom temeljcem koji je služio kao veza između nebesa i Zemlje! No ako je to bilo ono što je Nabukodonozor zamislio, tada je Ba­ bilon morao zamijeniti postojeću poslijepotopnu vezu sa svemirom — Jeruzalem. Preuzevši nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije potopa držao Nippur, Jeruzalem je bio smješten u središtu koncentričnih Ovako veli Gospodin Jahve: Ovo je Jeruzalem; Postavih ga u središte naroda, Okruzih ga zemljama! EZEKIJEL 5: 5 SLIKA 94 udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Naziva­ jući ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruza­ lem za tu ulogu bio izabrao sam Bog:

228

229

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Odlučan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem. Ovaj put je, kao što je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvrša­ vao Božji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato što su se upustili u štovanje nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) — po­

Božja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom sveto­ grđu. Prema tradicionalnim izvorima, umro je 562. g. pr. n. e. u agoniji, sluđen bubom koja mu je kroz nos ušla u mozak.

pis koji jasno uključuje Mardukov nebeski entitet!
Izgladnivši stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabu­ kodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te učena elita — između ostalih i prorok Ezekijel — kao i tisuće judejskih vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana, doma njihovih predaka. Sam grad i hram ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahođenju i spalili hram koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao objašnjenje, osim uobičajenog — da udovolji željama "svojih bogova Nabua i Marduka". No, kao što ćemo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jedno­ stavan: uvjerenje da je Jahve otišao i da ga više nema. Uništenje hrama bilo je šokantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov kralj — kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" — trebali biti oštro kažnjeni. "Osveta Jahve, Boga našega, osveta za hram njegov, izvršit će se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proričući pad moćnog Babilona te njegovo uništenje od strane napadača sa sjevera — što se obistinilo samo nekoliko desetljeća kasnije — Jeremija je također progla­ sio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao:

Ni Nabukodonozor niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su bili ubijeni ili na neki drugi način u kratkom roku odstranjeni) nisu živjeli dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se

dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio. Činjenica je da su na astronomskim pločicama iz tog istog vreme­ na zabilježena opažanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O ne­
kima je izviješteno kao o znamenju. Na primjer, pločica katalogizirana kao K.8688 obavještava kralja da će, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izađe prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izađe "iza" (tj. poslije) Nibirua, "usjevi u zemlji će uspjeti". Nas više zanima skupina "kasnobabilonskih" pločica pronađenih u Uruku; na njima su podaci iskazani u dvanaest mje­ sečnih zodijačkih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima. Na jednoj od tih pločica (VA 7 8 5 1 , slika 95) unutar planeta Marduka,

Objavite

narodima!

Razglasite, ne tajite, recite:
'Zauzet je Babilon! Bel je postiden: Marduk razbijen!
JEREMIJA 5 0 : 2
230

SLIKA 95

231

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

smještenom između simbola za zviježđe Ovna s jedne i simbola za Zemlju s druge strane, prikazan je sam Marduk. Drugi primjer je pločica VA 7847:

ona jedno konkretno opažanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada su se otvorila vrata velikog boga Marduka"— odnosno kada se pojavio
Nibiru; a žarim slijedi upis — "Dan boga Marduka"— kada se planer pre­ mjestio na svojoj putanji te bio viđen u Vodenjaku. Čak još znakovitija od dolaska planeta "Marduka" u vidno polje s ju­ žnih nebesa i njegovog brzog posrajanja "Nibiruom" u središnjem nebe­ skom pojasu bila je jedna druga skupina, ovaj pur kružnih, pločica. Te su pločice predstavljale "napredak unatrag" prema sumerskim astronomskim postavkama te su nebesku sferu dijelile na rri puta (Enlilov put za sjeverni dio nebesa, Eaov put za južni i Anuov put za središnji dio nebesa). Iznad ta tri puta zatim je bilo položeno dvanaest zođijačko-kalendarskih segmenata, kao što se vidi na otkrivenim fragmentima (slika 9 6 ) ; na stražnjim strana­ ma tih kružnih pločica bila su zapisana objašnjenja. Godine 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku drušrva Royal Asiatic Society u Londonu u Engleskoj kada je objavio da je uspio sastaviti čitav "astrolab" ("Uzimač zvijezda"), kako je nazivao pločicu. Pokazao je daje to kružni disk podijeljen na tri koncentrična dijela i, poput pite, na dvanaest segmenata, što rezultira poljem koje se sastoji od trideset i šest odsječaka. Svaki od trideset i šest odsječaka sadržavao je ime s kružićem ispod njega, što je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki odsječak također je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches numerirao od I do XII, počevši od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) . Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio im je predstavio babilonsku karru neba podijeljenu na tri staze - Enlilovu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde i zviježđa na kojem području nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u čijem korijenu čuči po­ stavka "ništa iza Saturna") i značenja brojeva još nije okončana. Neriješeno je i pitanje starosti — koje godine je astrolab napravljen re, ukoliko se radi o kopiji starije pločice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Mišljenja o SLIKA 96 starosti varirala su od prije dvanaestog i trećeg stoljeća pr. n. e., većina se, međutim, slagala da je astrolab pripadao eri Nabukodonozora ili njegovog nasljednika Nabunaida. Astrolab što ga je Pinches predsravio u narednim je raspravama bio identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", budući da je otada sastavljen još jedan, poznat kao "Astrolab B".

232

233

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

yi\

/

SLIKA 97 Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju jednako, ipak su različiti. Što se tiče naše analize, ključna razlika je u tome što se u astrolabu " B " planet identificiran kao Mul Neberu d Marduk — "Planet Nibiru boga Marduka" — nalazi na Anuovom putu, središnjem ekliptičnom pojasu (slika 9 8 ) , dok je na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk— "Planet Marduk(ov) — prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) . Promjena imena i položaja apsolutno je ispravna ukoliko dva astolaba prikazuju planet koji se kreće — "Marduk", kako su ga zvali Babilonci — - 1 SLIKA 98 oji, došavši u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu A"), zavija nadolje prema ekliptici i postaje NIBIRU ("Križanje") kada

234

235

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Teksrovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloženi uz kružne pri­ kaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta Marduka/Nibirua: [Mjesec] Adar: Planet Marduk na Putu Anuovom: Blistavi kakkabu sto izlazi na jugu nakon "sto bogovi noći završe svoje zadatke, i dijeli nebesa. Taj kakkabu je Nibiru - bog Marduk. Premda možemo bid sigurni — zbog razloga koji će uskoro biti po­ dastrijeti — da opažanja iz svih tih "kasnobabilonskih pločica" nisu mogla biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., možemo također biti sigurni da se nisu dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je čovjek po imenu Nabunaid postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legirimnosr njegove kraljevske časti potvrdila nebesa, da ga je "planet Marduk, visoko na nebesima, bio pozvao po imenu." Pored te rvrdnje izjavio je i kako je u noćnom viđenju vidio "Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomoću Keplerovih formula za putanje planeta oko Sunca izračunato je da je čiravo razdoblje Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko kratkih godina; sroga Nabudaidova rvrdnja o vidljivosti planeta postavlja njegov povrarak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e. Dakle, koje je bilo točno vrijeme povrarka? U rješavanje te zago­ netke uključen je još jedan aspekt: proročanstva o "podnevnoj tami" — pomrčini Sunca — na Dan Gospodinov. Takva pomrčina doista se i dogodila - 5 5 6 . g. pr. n. e.! Pomrčine Sunca mnogo su rjeđe od pomrčina Mjeseca, međutim nisu posve neuobičajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na određeni način SLIKA 99 presiječe ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . Dokumentacija u dvije faze koju nam pružaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono što mi tvrdimo cijelo vrijeme! prolazi između Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio pomrčina Sunca su porpune pomrčine. Područje na kojem se pomrčina vidi, njezino rrajanje te put potpune tame razlikuju se od prolaska do prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiralnog plesa Sunca, Zemlje i

236

237

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruženja Zemlje i promjene nagiba njezine osi. Ma koliko pomrčine Sunca bile rijetke, mezopotamska astronomi­ ja obuhvaćala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alalu sharnshi. Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog akumuliranog znanja nije bila samo sama pojava, nego i njezin lunarni aspekt. U stvari, pomr­ čina Sunca čiji je put potpune tame prešao preko Asirije dogodila se 762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je pomrčina 584. g. pr. n. e. koja se vidjela diljem zemalja Mediterana, a potpuna pomrčina bila je nad Grčkom. No zatim se, 556. g. pr. n. e., dogodila izvanredna pomrčina Sunca "izvan očekivanog vremena." Ako do nje nije došlo uslijed predvidivog kretanja Mjeseca, je li njen uzrok mogao biti neuobičajeno blizak prolazak Nibirua? Među astronomskim pločicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada je Anu planet Gospodinov" jedna pločica (katalogizirana kao VACh.Shamash/RM.2,38 — slika 100), koja se bavi pomrčinom Sunca, ovako je zabilježila opaženi fenomen (reci 19-20): U početku je sunčev disk, izvan očekivanog vremena, postao taman, u sjaju Velikog planeta. Tridesetog dana (mjeseca) bila je pomrčina Sunca.

Sto zapravo znače riječi da je zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju Velikog planeta"? Iako sama pločica ne navodi datum te pomrčine, naše je mišlje­ nje da ta konkretna, iznad naglašena, formulacija snažno ukazuje na to daje neočekivanu i izuzetnu pomrčinu Sunca nekako uzrokovao povra­ tak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". Međutim, je li neposredan uzrok bio sam planet ili učinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog privlačenja?) na Mjesec, tekstovi ne objašnjavaju.

23«

23 9

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Bilo kako bilo, astronomska je povijesna činjenica da se na dan koji bi odgovarao 1 9 . svibnju 5 5 6 . g. pr. n. e. doista dogodila potpuna pomrčina Sunca. Kao što pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) , koju je pripre-

mio NASA-in Centar za svemirske letove Goddard, ta je pomrčina bila velika, vidjela se na vrlo širokom području, a njezin jedinstven aspekt je taj

da je zona potpune tame prolazila točno preko Harana!
Ta posljednja činjenica od iznimne je važnosti za naše zaključke — a u tim zlokobnim godinama drevnog svijera bila je još važnija jer odmah nakon toga, 555. g. pr. n. e., Nabunaid je proglašen kraljem Babilonije — ne u Babilonu, nego u Haranu. On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije nje­ ga, kao što je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije. Prorokovana podnevna tama nastupila je 5 5 6 . g. pr. n. e.. Upravo rada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani DAN GOSPODINA. Kada je došlo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan drugi bog. Doista, dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski bogovi, uzletjeli su i otišli sa Zemlje.

240

241

KADA

su

BOGOVI

OTIŠLI

SA

ZEMLJE

Međutim, u starijim vremenima Haran je bio prosperiretno trgovačko, kulrurno, vjersko i političko središre, i to u tolikoj mjeri da je čak prorok Ezekijel (27: 24), koji je na tom području živio s drugim izgnanicima iz Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovačkog grada u kojem se trgovalo "haljinama raskošnim, plaštevima istkanima od prediva plavog, škrinjama punima nakira što su se vezivale užadi i bile izrađene od cedrovi­

Trinaesto

poglavlje

ne." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od Ura", središte kulta "boga Mjeseca", Nannara/Sina. Abrahamova obitelj na kraju je ostala ondje živjeti zato što je njegov otacTerah bio Tirhu, svećenik

K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

za znamenje, prvo u Nippuru, zatim u Uru i naposljetku u Nannarovom/ Sinovom hramu u Haranu. Nakon šro je nuklearni Zli vjetar uništio Sumer, Nannar i njegova supruga Ningal preselili su se u Haran. Iako Nannar ("Su-en"ili, skraćeno na akadskom, "Sin) nije bio Enli­ lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik — taj položaj pripadao je Ninurti — on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvorođenac na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su obožavali Nannara/Sina i njegovu suprugu; himne u njihovu časr za vrijeme sumerske slave, kao i žalopojke zbog opustošenosti Sumera općeniro a posebice Ura, odaju veliko divljenje i ljubav ljudi prema rom božanskom paru. To što je mnogo stoljeća kasnije Esarhadon otišao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na štap") posavjetovari oko invazije na Egipat te što je prognano asirsko plemsrvo posljednji orpor pružilo u Haranu ukazuje na kontinuiranu važnu ulogu koju su Nannar/Sin i Haran imali do samog kraja. U ruševinama velikog haranskog hrama posvećenog Nannaru/Sinu, hrama E.HUL.HUL ("Kuća dvostruke radosti"), arheolozi su pronašli četi­ ri kamena srupa ("stele") koji su nekoć stajali u hramu, po jedan u svakom kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na srelama otkrili su da je dvije po­ digla hramska visoka svećenica Adda-Guppi, a dvije njezin sin Nabunaid, posljednji babilonski kralj. Adda-Guppi s evidentnim osjećajem za povijest i kao stručna dužno­ snica hrama u svojim je zapisima navela točne datume zapanjujućih do­ gađaja kojima je svjedočila. Datumi su, kao što je tada bilo uobičajeno,

O

dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatičan događaj ispunjen reofanijama, fenomenalnim pojavama, božanskim kolebanji­

ma i ljudskom nevoljom. Nevjerojarno je, ali raj odlazak nije ni nagađanje ni špekulacija, doku­

mentiran je i više nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatičnijih zapisa o odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal ne sasroji se od glasina: sasroji se od izvještaja očevidaca, između ostalih i proroka Ezekijela. Neki od tih izvještaja uvršreni su u Bibliju, a neki su zapisani na kamenim srupovima. Na primjer, rekstovi koji se bave čudesnim događajima koji su doveli do ustoličenja posljednjeg babilonskog kralja. Današnji Haran — da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio —dremljiv je gradić u istočnoj Turskoj, rek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom. Okružen je ruševinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi sranovnici žive u kolibama od blara koje imaju oblik košnice. Tradicionalni izvor na kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na ko­ jima pasu ovce, s najčišćom, prirodno svježom vodom koju čovjek može zamisliti.

243

POSLJEDNJI

DANI

KADA

su

BOGOVI

OTIŠLI

SA

ZEMLJE

bili povezani s godinama vladavine poznatih kraljeva re su sroga mogli biti — i jesu — potvrđeni od srrane suvremenih stručnjaka. Tako je pouzdano ustanovljeno da je ona rođena 649. g. pr. n. e. te da je živjela u vrijeme vla­ davina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi preminula u poznoj dobi od sto i četiri godine. Evo što je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujućih događaja: Bila je šesnaesta godina Nabupolasara,

"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su Sumerani nazivali sami sebe, a uporreba rog izraza od strane visoke svećenice otprilike 1.500 godina nakon propasti Sumera bila je iznimno znakovira: govorila je bogu da će, vrati li se natrag, biti vraćen na položaj vrhovnog gospodara, da će ponovno po­ stati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. Adda-Guppi ponudila je svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje božanske moći da učini njezinog sina Nabunaida sljedećim kraljem koji će vladati svim babilonskim i asirskim područjima, Nabunaid će obnoviti Sinov hram i u Uru te proglasiri štovanje boga Sina službenom religijom u svim zemljama crnoglavih ljudi! Dodirujući rub božjeg ogrtača, molila se dan za danom. Naposljetku joj se jedne noći bog pojavio u snu i prihvatio njezinu ponudu. Bogu Mje­ seca, napisala je Adda-Guppi, ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smiješkom; čuo je moje molitve; prihvario moj zavjer. Gnjev u njegovom srcu se stišao. Pomirio se s Enhulhulom, svojim hramom u Haranu, božanskim boravištem u kojem se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je Adda-Guppi, prihvatio nagodbu: Sin, vladar bogova, mojim — riječima. izdanka utrobe moje, mog jedinog sina,

kralja Babilona, kada se Sin, vladar bogova, naljutio na grad svoj i hram svoj

i otišao na nebesa;
a grad i ljudi u njemu su propali. Šesnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. — znamenka godina, kao što će se čitatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage osvojile Haran kojega su branili ostaci asirske kraljevske obirelji, re kada je nanovo ojačani Egipar odlučio zauzeri mjesra povezana sa svemirom. Tada je, napisala je Adda-Guppi, razljućeni Sin povukao i svoju zaštitu nad gradom, spakirao se "i otišao na nebesa!" Ono što se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu ročno je sažeto: "A grad i ljudi u njemu su propali." Dok su drugi preživjeli pobjegli, Adda-Guppi je osrala. "Svakodnevno je, bez presranka, danju i noću, mjesecima, godinama" bdjela u uništenom hramu. U ruži je "odbacila haljine od finog prediva, skinula nakit, nije nosila ni srebro ni zlaro i odrekla se miomirisa i eteričnih ulja." Luta­ jući poput duha napuštenim hramom, "u poderanu odjeću bila sam odjevena; bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je. Tada je u pusroj svetoj červrd pronašla ogrtač koji je pripadao Sinu. Očaj­ noj svećenici raj je pronalazak predstavljao božanski znamen: bog joj je iznena­ da podario znak svoje fizičke prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog ruha, nije ga se usuđivala dodirnuti, osim "primiri ga za rub". Kao da je sam bog bio tamo da je čuje, legla je ničice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet: "Vratiš li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi štovat će tvoje božanstvo!"

bio je naklon prema Nabunaida,

Pozvao je da bude kralj kralj Sumera i Akada.

Sve zemlje od granice s Egiptom, od Gornjeg mora do Donjeg mora, predao je u njegove ruke.

Obje strane održale su svoju stranu nagodbe. "Ja je smatram ispunje­ nom", izjavila je Adda-Guppi u zaključnom dijelu svojih zapisa: Sin je "odr­ žao riječ koju mi je dao" i 555. g. pr. n. e. doveo Nabunaida na babilonsko prijesrolje. A Nabunaid je ispunio zavjet svoje majke i obnovio hram u Ha-

244

245

POSLJEDNJI

DANI

KADA

SU BOGOVI

OTIŠLI SA ZEMLJE

ranu, "usavršivši njegovu konstrukciju". Obnovio je štovanje Sina i Ningal (Nikkal, na akadskom) — "sve zaboravljene obrede nanovo je oživio." A zatim se dogodilo veliko čudo, pojava neviđena generacijama. Taj je događaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako drži neobičan štap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i Mjesec, (slika 1 0 2 ) :

Daje Sin, vladar bogova i božica,

Što obitava na nebesima, Sišao s nebesa —
Pred očima Nabunaidovim, kralja babilonskog.

Sin se, izvještavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, ušao je u obnovljeni hram Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u društvu supruge Ningal/Nikkal i svog pomoćnika, božanskog glasnika Nuskua.

Čudesni Sinov povratak "s nebesa" potiče mnoga pitanja, a prvo bi bilo: Gdje "na nebesima" je boravio pet ili šest desetljeća? Na ta pitanja može se odgovoriti kombinacijom drevnih dokaza i postignuća suvreme­ ne znanosti i tehnologije. No, prije nego što prijeđemo na to, važno je istražiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio jedini koji se "naljutio" te, napustivši Zemlju, "otišao na nebesa". Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali Adda-Guppi i Nabunaid odvijali su se dok su oni bili u Haranu — a to je značajna stvar jer je u isto to vrijeme na tom području bio prisutan još jedan očevidac. Bio je to prorok Ezekijel koji je također imao mnogo za reći na tu temu. Ezekijel, Jahvin svećenik u Jeruzalemu, bio je među aristokracijom i obrtnicima koji su zajedno s kraljem Jojakimom bili protjerani nakon SLIKA 1 0 2 Što je Nabukodonozor 598. g. pr. n. e. prvi put napao Jeruzalem. Silom su odvedeni u sjevernu Mezopotamiji te su naseljeni na području rijeke Khabur, nedaleko od doma svojih predaka u Haranu. Tamo je Ezekijel To je veliko čudo Sinovo koje se od bogova i božica nije dogodilo u zemlji, od davnih dana i nepoznatih; koje ljudi Zemlje nisu vidjeli ni našli zapisano na pločicama od davnih dana: imao svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani svećenik, i on je bilježio mjesta i datume događaja: to je bilo petog dana četvrtog mjeseca u petoj godini progonstva — 594/593. g. pr. n. e. — "kad bijah medu izgnanicima na rijeci Khaburu, otvoriše se nebesa i ja ugledah viđenja Elohima ', naveo je Ezekijel na samom početku svojih proročanstava. Ono što je ugledao u vihoru, s bljeskajućim svjetlima obavijena sjajem, bila su božanska kola koja su mogla ići prema gore, prema dolje i postrance, a u

246

247

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI SA ZEMLJE

njima, "na nečemu poput prijestolja, bijaše netko kao čovjek zemaljski"; i začuo je glas koji mu se obraćao kao "Sinu čovječjem" i objavio mu njegov proročki zadatak. Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obično se prevodi kao "viđenja Boga". Izraz Elohim, koji je množina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog", u jednini, čak i u slučajevima kada se Biblija očigledno prema njemu odnosi kao da je u množini, kao na primjer: "I reče Elohim, načinimo Adama na svoju sliku, da bude nama sličan (Posranak 1: 2 6 ) . Kao šro čitatelji mojih knjiga znaju, priča o biblijskom Adamu inrerpreracija je mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupi­ na Anunnakija predvođena Enkijem genetskim inženjeringom "srvorila" Adama. Izraz Elohim, kao šro uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na Anunnakije; a Ezekijel je izvijestio o tome da je vidio anunnakijsku nebesku letjelicu — u blizini Harana. Ezekijel je nebesku lerjelicu koju je vidio opisao, u uvodnom pogla­ vlju i nakon njega, kao Božji Ka vod ("Ono što je teško") — istim izrazom koji se u Izlasku koristi za božansku letjelicu koja je sletjela na planinu Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel nadahnuo je generacije učenjaka i umjetnika, a crreži koji su nastali kao rezultat tog nadahnuća mijenjali su se tijekom vremena onako kako je napredovala naša vlastita tehnologija letećih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, Ninurtu, Marduka, Totha, Sina, Samaša i Ištar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali letjelice i vršljali zemaljskim nebom - ili vodili zračne birke, kao šro je na primjer ona između Horusa i Setha ili ona Ninurre i Anzua (da ne spomi­ njem indoeuropske bogove). Čini se da su od svih različirih teksrualnih opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom viđenju vihora najviše odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrrana na lokalireru u Jordanu s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 1 0 3 ) . Ta je letjelica nalik helikopteru zacijelo bila služila samo kao šati do mjesra na kojem se nalazio pravi svemirski brod. Naše je mišljenje da je to bio razlog zbog kojeg se Nabukodnonozor usudio ponovno napasti Jeruzalem i uništiti Jahvin hram. Taj vapaj je praktički identičan onome o čemu je Adda-Guppi izvijestila iz Harana: 'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, hram svoj i otišao je na nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali." Ne može se sa sigurnošću reći kako ili zašto su događaji u sjevernoj Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve također otišao SLIKA 103 Ezekijelov zadarak bio je da prorokuje i upozori svoje prognane su­ narodnjake na dolazeći Sudnji dan kada će se ljudima suditi za sva sramorna djela i nepravde. Zatim se, poslije godinu dana, isti "netko kao čovjek zemaljski" ponovno pojavio, pružio ruku, uhvario Ezekijela i pre­ nio ga sve do Jeruzalema, da tamo prorokuje. Jeruzalem je, sjetit ćete se, pretrpio izgladnjujuću opsadu, ponižavajući poraz, bezobzirnu pljačku, babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada je onamo stigao, Ezekijela je zatekao prizor potpunog sloma vladavine zakona i pridržavanja vjerskih obreda. Pirajući se šro se ro zbiva, naišao je na jednog sranovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)

Jahve nas više ne vidi jer je Jahve napustio Zemlju!

248

249

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI

SA ZEMLJE

sa Zemlje, no očito je da su se vijesti o tome da su Bog odnosno bogovi oti­ šli bila proširila nadaleko i naširoko. Doista, na pločici VAT 7847, koja je ranije spomenuta u vezi sa sunčevom pomrčinom, u proročanskom dijelu koji govori o velikim nesrećama koje traju dvjesto godina piše: Bogovi će s tutnjem, leteći, iz zemalja otići, od ljudi se odvojiti. Ljudi će božja prebivališta u Enlil će u ljutnji uzletjeti. Poput nekoliko drugih dokumenata iz žanra "akadskih proročan­ stava", stručnjaci i ovaj tekst smatraju "proročanstvom poslije događaja" — tekstom koji događaje koji su se već dogodili koristi kao osnovu za pre­ dviđanje drugih budućih događaja. Bilo kako bilo, ovdje imamo dokument koji znatno proširuje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvođeni Enlilom, odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otišao. Postoji još jedan dokument. Premda ga stručnjaci klasificiraju kao "proročanstvo u neoasirskim izvorima," njegove početne riječi sugeri­ raju da je njegov autor (babilonski?) štovatelj Marduka. Evo tog doku­ menta u cijelosti: Marduk, Enlil bogova, Skovao je zao plan narod. Na njegovim se usnama našla gorka kletva. Zli nagovještaji što ukazuju na poremećaj nebeskog sklada počeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji. Planeti na Enlilovom, položaje i Anuovom i Eaovom putu pogoršali su svoje nakazne predznake. opetovano pokaztdi naljutio se. Um mu je postao gnjevan. rastjerivanja njezinih naroda. ruševinama ostaviti. Suosjećanja i blagostanja će nestati.

Arahtu, Golemi

rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu. vodeni val, divlja poplava poput Potopa i pretvorila ih u ruševine. odnijela je grad,

njegove kuće i svetišta,

Bogovi i božice se su se uplašili, napustili svoje hramove i kao ptice odletjeli na nebo.
Svim tim tekstovima zajedničke su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otišli na "nebo". Nadalje, izvještava nas se da su njihov odlazak pratile neobične nebeske po­ jave i određeni poremećaji na Zemlji. To su značajke Dana Gospodinovog kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povra­ tkom Nibirua — bogovi su otišli sa Zemlje kada je Nibiru došao.

Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadrži intrigantan navod o razdo­ blju velikih nesreća koje je trajalo dva stoljeća. Iz teksta nije jasno je li to bilo pretkazanje o tome što će se dogoditi nakon odlaska bogova, ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razočaranje zbog čo­ vječanstva, što je dovelo do odlaska. Čini se da je ovo posljednje slučaj jer najvjerojatnije nije slučajnost da je era biblijskih proročanstava o grijesima naroda i skorom sudu na Dan Gospodina počela s Amosom i Hošejom oko 760./750. g. pr. n. e. — dva stoljeća prije povratka Nibi­ rua! Dva stoljeća proroci su, iz jedinog legitimnog mjesta "veze neboZemlja" — Jeruzalema — pozivali na pravdu i poštenje među ljudima i mir medu narodima, osuđivali besmislene žrtve i obožavanje beživotnih kumira, okrutna osvajanja i nemilosrdno razaranje te upozoravali sve nacije — uključujući Izrael — na neizbježne kazne, ali bez rezultata. Ako je to bio slučaj, tada je ono što se dogodilo bilo postupno nakupljanje gnjeva i razočaranja kod anunnakijskih bogova te njihov zaključak "kad je dosta, onda je dosta" — bilo je vrijeme za odlazak. Sve to podsjeća na odluku bogova predvođenih razočaranim Enlilom da zadrže Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, nepoznatoj

razaranja zemlje i

Njegovo Ijutito srce bilo je odlučno da sravni zemlju i uništi njezin

250

251

POSLJEDNJI

DANI

KADA

su

BOGOVI

OTIŠLI

SA

ZEMLJE

čovječanstvu; sada su, kada se Nibiru ponovno približavao, enlilski bogovi planirali odlazak. Tko je otišao, kako su otišli i kamo su orišli ako se Sin vratio nakon nekoliko deserljeća? Da bi odgovorili na ra piranja moramo se vratiti na početak. Kada su Anunnakiji, predvođeni Eaom/Enkijem, prvi pur došli na Ze­ mlju zbog zlata koje im je trebalo da zaštite ugroženu atmosferu svog planeta, zlato su namjeravali izvući iz Perzijskog zaljeva. Kada im ro nije pošlo za rukom, prešli su na rudarske operacije u jugoistočnoj Africi te taljenje i rafi­ niranje zlata u E.DIN-u, budućem Sumeru. Broj na Zemlji im se povećao na šesro, a tu je bilo i tri srotine Igigija koji su opsluživali nebesku letjelicu koja je Zemlju povezivala s usputnom planetarnom postajom na Marsu, iz koje se lakše mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili do Nibirua. Došao je Enlil, Enkijev polubrar i suparnik za nasljeđivanje, te je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnčili u rudnicima pobunili, Enki je predložio da se proizvede "Primitivni radnik", što je učinjeno genetskim usavršavanjem postojećeg hominida. A zatim su Anunnakiji počeli "općiti s ljudskim kćerima pa su im one rađale djecu" (Po­ stanak 6), re su Enki i Marduk prekršili rabu. Kada je došao potop, razjareni Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je čovjekova pokvarenosr na Zemlji". Međutim Enki je preko Noe osujetio Enlilov plan. Ljudi su preži­ vjeli, namnožili se i s vremenom im je dana civilizacija. Potop koji je poharao Zemlju poplavio je rudnike u Africi, no orkrio je glavnu zlatnu žilu u južnoameričkim Andama, omogućivši Anunnakijima da lakše i brže, i bez porrebe za raljenjem i rafiniranjem, dođu do više zlara budući da naplavinsko zlaro — čisre grumene zlata saprane s planina — neba samo isprati iz pijeska i pokupiti. Potop je omogućio i smanjenje broja Anunnakija potrebnih na Zemlji. Za trajanja svog državničkog posjera Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu zemlju zlata na jezeru Titicaca. Posjet im je poslužio kao prilika da počnu smanjivati broj Nibiruanaca na Zemlji, a ujedno su porvrdili mirovne sporazume između suparničke po-

lubraće i njihovih zaraćenih klanova. Međutim, iako su Enlil i Enki prihva­ tili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin Marduk nikada se nije odrekao borbe za vrhovnu vlasr koja je uključivala kontrolu nad srarim mjestima poveza­ nim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti počeli pripremati alternativnu svemirsku luku u Južnoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna svemirska luka razorena nuklearnim oružjem, instalacije u Južnoj Americi bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama. I tako, kada je frustrirano i zgadeno anunnakijsko vodstvo odlučilo da je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi su, možda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti in­ stalacije u Južnoj Americi, blizu mjesra gdje su tijekom posjera tom podru­ čju boravili Anu i Anru. Kao što je ranije spomenuro, to mjesto — danas poznato kao PumaPunku — nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele Peru i Bolivija), međutim tada je bilo na južnoj obali jezera, zajedno s insta­ lacijama pomorske luke. Njegove glavne ruševine sasroje se od reda od čeriri ruševne građevine, od kojih je svaka izrađena od jedne divovske izdubljene stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznurra je bio u potpunosti obložen zlamim pločama koje su bile pričvršćene zlatnim zakovi­ cama — kada su došli u šesnaestom stoljeću, to nevjerojatno blago odnijeli su Španjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u kamenu i kako su četiri goleme stijene dopremljene na to mjesto. Taj lokalitet krije još jednu tajnu. Arheološki pronalasci na tom mjestu uključivali su ogroman broj neobičnih kamenih blokova koji su bili precizno izrezani, ižlijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od njih su prikazani na slici 105. Čovjeku ne treba diploma iz strojarstva da shvati da je to kamenje rezao, bušio i klesao netko s nevjerojatnim tehno­ loškim sposobnostima i sofisticiranom opremom. Doista, čovjek bi po­ sumnjao može li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku usložnjava tajnovita svrha kojoj su ra tehnološka čuda služila; ta svrha morala je biti vrlo sofisticirana. Ako su trebali služiti kao kalupi za lijevanje složenog oruđa, kakvo — i čije — je to oruđe bilo?

252

253

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

Razumljivo, čovjeku padaju na pamet samo Anunnakiji kao oni koji su mogli posjedovati tehnologiju za izradu tih "kalupa" te upotrebljavati njih ili njihove proizvode. Glavna anunnakijska ispostava bila je smješte­ na nekoliko kilometara u unutrašnjosti, na lokalitetu koji je sada poznat kao Tiwanaku (ranije se pisalo Tihuanacu) a nalazi se u Boliviji. Jedan od prvih europskih istraživača koji su u modernom vremenu došli na to mjesto bio je George Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated opisao kao "Baalbek Novog svijeta", ni ne znajući koliko je ta usporedba blizu istine.

254

255

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI OTIŠLI

SA ZEMLJE

Sljedeći veliki suvremeni istraživač Tiwanakua Arthur Posnansky (Tihuanacu — Kolijevka američkog čovjeka), došao je do zapanjujućeg zaključka o starosti tog lokaliteta. Glavne nadzemne građevine u Tiwanakuu (ima i mnogo podzemnih) uključuju Akapanu, umjetno brdo ispresijecano kanalima, vodovima i ustavama o čijoj se svrsi raspravlja u Izgubljenim kraljevstvima. Turistički favorit je nadsvodeni prolaz zvan Vrata Sunca, istaknuta građevina koja je također, preciznošću sličnom onoj iz Puma-Punkua, izrezana iz jednog komada stijene. Najvjerojatnije su imala neku astronomsku svrhu, a nedvojbeno kalendarsku, kao što pokazuju na njima izrezbarene slike. Tim rezbarijama dominira veća slika boga Virakoče koji u ruci drži munju, što jasno oponaša bliskoistočnog Adada/Tešuba (slika 106). Doista, u Izgubljenim kraljevstvima obrazložio sam da je Virakoča bio Adad/Tešub.

astronomska opažanja. Kalasasaya je velika pravokutna građevina u čijoj sredini je uleknuto dvorište, a okružuju je uspravni kameni stupovi. Posnanskyjevu pretpostavku daje Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili su kasniji istraživači; njegov zaključak, zasnovan na arheoastronomskim na­ putcima sira Normana Lockyera, da astronomska usklađenost Kaiasasaye potvrđuje da je izgrađena tisućama godina prije civilizacije Inka bio je tako nevjerojatan da su njemačke astronomske ustanove poslale znanstvene ti­ move da to provjere. Njihov izvještaj i kasnije dodatne provjere (konkretno, objavljene U znanstvenom časopis Baesseler Archiv, broj 14) pokazale su da se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenošću Zemlje ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4.000. g. pr. n. e. Meni odgovara, kao što sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima, bilo koji od ta dva datuma — raniji datum, nedugo nakon potopa, kada su tamo počele operacije vađenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Ze­ mlju. Oba se datuma poklapaju s aktivnostima Anunnakija na tom mjestu, a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na tom lokalitetu ima na sve strane.

Vrata Sunca postavljena su tako da zajedno s trećom istaknutom gra­ đevinom u Tiwanakuu, onom zvanom Kalasasaya, oblikuju jedinicu za

256

257

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI SA ZEMLJE

Arheološka, geološka i mineraloška istraživanja provedena na lokalitetu i na širem području oko njega porvrdila su da je Tiwanaku služio i kao metalurško središre. Na temelju različitih pronalazaka i slika na Vrarima Sunca (slika 107a) te na osnovi sličnosti s prikazima na drevnim hetitskim lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vađe­ nja zlata (i kositra!) nadzirao Iškur/Adad, Enlilov najmlađi sin. Njegovo područje u Srarom svijeru bila je Anarolija u kojoj su ga Hetiti obožavali kao Tešuba, "boga vremena" čiji simbol je bila rašljasta munja. Takav go­ lemi simbol, tajansrveno urezan na obronku planine (slika 108), može se iz zraka ili s oceana vidjeri u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod Tivvanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugačak je 125 i širok 72 merra, a njegove crre, koje su široke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene do dubine od oko pola merra. I nirko ne zna tko ga napravio i kako — osim ako to sam Adad nije želio objaviti svoju prisutnost.

U unutrašnjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji između rijeka Ingenio i Nazca, istraživači su pronašli jednu od najtajnovitijih zagonetki drevnih vremena, takozvane linije iz Nazce. Golemo područje (otprilike petsto če­ tvornih kilometara!) koje se od pampe proteže prema krševitim planina na istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnošrvo slika — neki ih nazivaju "najvećim umjetninama na svijetu". Crteži su toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. Međutim, promarra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne životinje i ptice (slika 109). Izrađeni su uklanjanjem površinskog sloja tla debelog desetak

258

259

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE

centimetara i načinjeni unikurzalnom Linijom — neprekinutom linijom koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad područja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke dolazi do zaključka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban uređaj i crtao po tlu ispod sebe. Od neposredne važnosti za temu odlaska je, međutim, jedna druga, još zagonetnija značajka Linija iz Nazce —same "linije" koje izgledaju kao široka uzletišta (slika 1 1 0 ) . Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi — ponekad uski, ponekad široki, ponekad kratki, ponekad dugi — idu ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko sedamsto četrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoidima" (slika 1 1 1 ) . Cesto se međusobno presijecaju bez ikakve pravilnosti, a ponekad prelaze preko crteža životinja i tako otkrivaju da su napravljene u različitim vremenima.

Različiti pokušaji rješavanja misterija linija, uključujući pokušaje po­ kojne Marie Reiche, kojoj je to bio cjeloživotni projekt, uvijek su bili neu­ spješni kada se objašnjenje tražilo u okvirima pretpostavke da su "to učinili peruanski Indijanci" — narod "kulture Nazca" ili narod "civilizacije Paracas". Istraživanja (uključujući neka koje je provelo društvo National Geo­ graphic) koja su nastojala utvrditi astronomsku orijentaciju linija — uskla­ đenosti sa solistici)ima, ekvinocijima, ovom ili onom zvijezdom — također nisu nikuda dovela. Za one koji isključuju rješenje "astronauta iz davnina" ta enigma ostaje nerješiva. Iako šire linije izgledaju kao aerodromske piste s kojih pri uzlijetanju (ili slijetanju) ridaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o tome zato što "linije" nisu horizontalno ravne — prolaze ravno preko neravnih terena, ne obazi­ rući se na brda, kotline i gudure. Naime, umjesto da je njihova svrha bila SLIKA n o
260 261

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI

SA ZEMLJE

omogućiti uzlijetanje, čini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" što ih je napravio ispuh njezinog motora. Kao što pokazuje kombinacija sumerskih piktogra­ ma DIN i GIR (čitaj DIN.GIR; slika 112) koja je označavala svemirske bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.

domislio. To je mjesto bila dobra, stara usputna postaja na Marsu s koje su brodovi za daleka putovanja jurili da presretnu Nibiru u njegovoj orbiti i na nj slete. Kao što je detaljno opisano u Dvanaestom planetu, sumersko znanje o našem Sunčevom sustavu obuhvaćalo je i navode o anunnakijskom ko­ rištenju Marsa kao usputne postaje. To pokazuje izuzetna slika na 4.500 godina starom cilindričnom pečatu koji se danas nalazi u muzeju Hermi­ tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . Slika prikazuje astronauta na Marsu (šestom planetu) koji komunicira s astronautom na Zemlji (sedmi planet, brojeći izvana prema unutra), a u svemiru između njih je svemir­ ska letjelica. Koristeći se, u usporedbi sa Zemljom, manjom gravitacijom na Marsu, Anunnakiji su vidjeli da im je lakše i logičnije najprije sebe i svoje terete u šatl-letjelici transportirati od Zemlje do Marsa i onda tamo prijeći za put do Nibirua (i obrnuro).

Osobno smatram da je to rješenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazca je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je nakon što je ona na Sinaju uništena, a zatim su je upotrijebili za konačni odlazak. Ne postoje zapisi s izvještajima očevidaca o letjelicama i letovima u Nazci; postoje, kao što smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o le­ tovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu izvještajima očevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i svjedočanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida. Nameće nam se neizbježan zaključak da su od barem 6 1 0 . g. pr. n. e. do otprilike 560. g. pr. n. e. bogovi sustavno napuštali planet Zemlju. Godine 1976. kada je sve spomenuto izneseno u knjizi Dvanaesti planet Mars se još uvijek smatralo neprijateljskim planetom bez zraka, vode i života, a rvrdnju da je ramo nekoć postojala svemirska baza srručni je establišment smatrao ekstremnijom čak i od ideje o "drevnim astronautima". Godine 1990. Kamo su otišli nakon što su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti jednom kada se prekada je objavljena Revizija postanka već je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih pronalazaka i fotografija s Marsa da popune cijelo jedno poglavlje pod naslo-

262

263

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI

SA ZEMLJE

vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada bilo vode i uključivali su fotografije građevina sa zidovima, cesta, kompleksa u obliku kotača (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) — i glasovitog lica s Marsa (slika 1 1 5 ) .

264

265

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTIŠLI

SA ZEMLJE

I Sjedinjene Države i Sovjerski Savez (sada Rusija) uložili su velike napore da dodu na Mars i istraže ga lerjelicama bez posade. Za razliku od drugih svemirskih poduhvara, misije na Mars — od tada je u njima poče­ la sudjelovati i Europska unija — imale su neuobičajenu, uznemirujuću i zagonetno visoku sropu neuspjeha, uključujući zbunjujuće, neobjašnjene nesranke svemirskih letjelica. Međutim, uslijed ustrajnih nastojanja u po­ sljednja dva desetljeća dovoljno je američkih, sovjetskih i europskih sve­ mirskih letjelica bez posade uspjelo doći na Mars i istraživati ga tako da su sada znanstveni časopisi — onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih — puni izvještaja, studija i fotografija koji govore o rome da je Mars nekada imao priličnu veliku atmosferu, re da i dandanas ima ranki armosferski omorač; da je nekoć imao rijeke, jezera i oceane re da na njemu i dalje ima vode, na nekim mjestima neposredno ispod površine, a u nekim slučajevima čak i vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao šro se vidi iz kolaža novinskih naslova na (slici 1 1 6 ) . Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri1 poslali su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zaključke. Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide ostaci građevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pra­ vim kutovima (slici 1 1 7 ) , trebali bi ovdje biti dostatni za sljedeći zaključak:

Mars je mogao služiti i služio je kao anunnakijska usputna svemirska postaja. Bilo je to prvo obližnje odredište bogova koji su odlazili, kao što je porvrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je još otišao, tko je ostao, tko se mogao vratiti? Iznenađujuće je da neki od odgovora na ta pitanja također dolaze s Marsa.

1

Vozila specijalno izrađena za kretanje po površini Marsa i prikupljanje podataka o tamošnjem

c

'u i atmosferi; op. prev.

266

267

POSLJEDNJI

DANI

Četrnaesto

poglavlje

POSLJEDNJI DANI

S

jećanja čovječanstva na prijelomne događaje iz svoje prošlosti — za ve­ ćinu povjesničara to su "legende" ili "mitovi"— uključuju i priče koje

su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijeđa naroda širom svijeta te se stoga smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju priče o prvom ljudskom paru, potopu ili o bogovima koji su došli s nebesa, ali i priče o povratku bogova natrag na nebesa. Nas posebno zanimaju kolektivna sjećanja naroda iz zemalja u ko­ jima su se ti odlasci konkretno dogodili. Već smo obradili dokaze s drevnog Bliskog isroka; oni dolaze i iz Amerike, re obuhvaćaju kako enlilitske tako i enkiitske bogove. U Južnoj Americi dominantno se božanstvo zvalo Virakoča ("Stvoritelj svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalište u Tivvanakuu, te da je prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su trebali pronaći pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka), mjesto za opservatorij Machu Picchu i druga sveta mjesta. Nakon što je sve to učinio, otišao je. Veliki plan, koji je oponašao kvadratni zigurar s uglovima usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je označio smjer njegovog konačnog odlaska (slika 118). Boga Tivvanakua identificirali smo kao lešuba/ Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlađeg sina. U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtietzalcoatl. Urvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona (Ningišzida za Sumerane), re da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku doveo svoje afričke sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vri­ jeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom njegovih afričkih štićenika Olmeka i istovremenim ustankom domoroda­ čkih Maja — oko 600. ili 500. g. pr. n. e. Dominantna legenda u Srednjoj Americi njegovo je obećanje, dano na odlasku, da će se vratiti — na oblje­ tnicu svog tajnog broja 52. I tako je, otprilike sredinom prvog stoljeća pr. n. e., u jednom dije­ lu svijeta za drugim čovječanstvo ostalo bez svojih dugoštovanih bogova. Uskoro je čovječanstvo počelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji

čitatelji): Hoće liše vratiti?
Poput obitelji koju iznenada napusti otac, čovječanstvo je poče­ lo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomoć,

269

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

pokušalo pronaći spasitelja. Proroci su obećali da će se to sigurno

Povijesni zapisi pokazuju da s rakvim stanjem srvari nisu bili zadovolj­ ni ni bogovi ni ljudi. Sin, čiji je hram u Haranu bio obnovljen, rražio je da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u Uru te postane središre obožavanja; a u Babilonu su Mardukovi svećenici bili ozlojeđeni.

dogoditi — kada dođu posljednji dani.

Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo šesto, uz tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon poropa njihov je broj počeo opadari, posebno nakon Anuova posjera oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su tisućljeća prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tek­ stova ili dugih Popisa bogova. Većina ih se vrarila na svoj matični planet, no neki su — usprkos njihove uobičajene "besmrrnosti" — umrli na Zemlji. Spomenimo poražene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji se uropio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije. Iznimna vremena kada su bogovi živjeli u svetim četvrtima ljudskih gradova, kada je faraon rvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima i kada se asirski kralj hvalisao da ima pomoć s nebesa bila su svršena. Već u danima proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje ismijavalo se što ne štuju "živućeg boga" nego kumire koje su zanatlije izradili od kamena, drveta ili metala — bogove koje se moralo prenositi, jer nisu mogli hodati. Nakon što je došlo do konačnog odlaska, tko je od velikih anunnakijskih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje u tekstovima i zapisima iz narednog perioda možemo biri sigurni samo za Marduka i Nabua od enkiita; a od enlilita za Nannara/Sina, njegovu su­ prugu Ningal/Nikkal i njegovog pomoćnika Nuskua, a vjerojatno je ostala i Ištar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam Vrhovni bog nebesa i zemlje; Marduk za enkiite i Nannar/Sin za enlilite. Priča o posljednjem kralju Babilonije odražavala je te nove okolno­ sti. Izabrao ga je Sin u svom središtu kidta Haranu, međutim on je tražio pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku porvrdu u vidu pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid. Ta božanska suvladavina možda je bila pokušaj dualnog monoteizma (da se

Na pločici koja se sada nalazi u Brirish Museumu zapisan je tekst koji su stručnjaci naslovili Nabunaid i svećenstvo Babilona. Tekst sadrži popis optužbi babilonskih svećenika protiv Nabunaida. Optužbe su se prorezale od građanskih stvari ("on ne razglašava zakon i red"), preko zanemarivanja gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovačke cesre su blokirane") i manjka javne sigurnosti ("plemiće se ubija") do najozbiljnijih opružbi — sverogrđa: Napravio je kumir boga kojeg nitko Zazvao ga po imenu Nannar, Okrunio ga je tijarom u Za ruku mu stavio demona. Bila je ro, nasravljale su se opružbe, čudna statua božanstva, nikad prije viđena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobična i nedolična, napisali su svećenici, "daje čak ni Enki i Ninmah (koji su, poku­ šavajući stvoriti čovjeka, bili stvorili čudnovate nemani nalik himeri) "nisu mogli pojmiti". Bila je tako čudna da joj "čak ni učeni Adapa" — ikona najvišeg ljudskog znanja — "nije mogao naći ime". Da srvari budu gore, kao njegovi čuvari bile su oblikovane dvije neobične zvijeri — jedna je bio "demon potopa", a druga divlji bik. Zatim je kralj uzeo to sramno djelo i stavio ga u Mardukov hram Esagil. Još je uvredljivija bila Nabunaidova objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali Mardukova "smrr", uskrsnuće, izgnansrvo i konačna pobjeda, od tada pa na dalje više neće slaviti. Objavljujući da je Nabunaidov "bog zaštitnik postao neprijareljski na­ strojen prema njemu" re da je "bivši miljenik među bogovima sada osuđen u zemlji prije nije vidio.

Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal, ukrasio ga lazurom, obliku pomračenog mjeseca,

rako izrazim); no njezina nenamjerna posljedica bio je začetak Islama.
270

271

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

na nesreću", babilonski su svećenici prisilili Nabunaida da napusti Babilon i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je činjenica da je Nabunaid doista otišao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura — Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove. "Udaljena regija" u koju je Nabunaid otišao u samoizgnanstvo bila je Arabija. Kao što potvrđuju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su Zidovi iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedište nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecištu karavana na sjeverozapadu sadašnje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U nedavnim iskapanjima na tom području pronađene su klinastim pismom ispisane pločice koje svjedoče o Nabunaidovom boravku.) Za svoje slje­ dbenike utemeljio je šest drugih naselja; pet od tih gradova su — tisućama godina kasnije — arapski pisci naveli kao židovske gradove. Jedan od njih

U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL — jednostavno "Bog," preteča islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se na vrhu svake džamije. Nadalje, prema tradiciji uz džamije se i danda­ nas grade minareti koji oponašaju višestupanjske rakete spremne za lansiranje, (slika 1 1 9 )

bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio!osnovao Islam.
"Židovski aspekt " u Nabunaidovoj priči dodatno je pojačan činjeni­ com da se u jednom odlomku svitaka s Mrtvog mora (pronađenih u Kumranu na obali Mrtvog mora) spominje Nabunaid i navodi da je u Teimi patio od "neugodne kožne bolesti" koja je izliječena tek nakon što mu je "Židov rekao da oda počast najvišem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije da je Nabunaid razmišljao o monoteizmu; međutim njemu najviši bog nije bio judejski Jahve nego njegov dobročinitelj Nannar/Sin, bog Mjeseca, čiji je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktički je sigurno da Islam vuče korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji. U mezopotamskim zapisima nakon Nabunaidovog vremena više se ne govori o tome gdje se nalazi Sin. Tekstovi pronađeni u Ugaritu, "kanaanskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, odmarao u je­ dnoj oazi na stjecištu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". Nakon što sam se dugo pitao zašto je Sinajski poluotok nazvan u čast Sina, a njegovo glavno središnje raskrižje u čast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na arapskom i dalje zove Nakhl), došao sam do zaključka da se ostarjeli par povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat. Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzijanaca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mješavini naroda i drža­ va na iranskom platou koja je uključivala drevne sumerske zemlje Anšan i Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije). U šestom stoljeću pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grčki po­ vjesničari koji su bilježili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u moćno, novo carstvo. Iako ih

272

2-J

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od imena njihovog prerka, Hakharn-Anisha, što je na semitskom hebrejskom jeziku značilo "Mudrac". Ovu činjenicu neki pripisuju utjecaju židovskih izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to područje. Sto se tiče vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski panreon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inačici, koja je korak do one indoarijske iz indijskih Veda — zgodno pojednosravljenu mješavinu prema kojoj su vjerovali samo u Najvišeg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda ("Istina i Svjetlost"). Kada je 560. godine pr. n. e. umro ahemejski kralj, na prijesrolju ga je zamijenio njegov sin Kuraš re ostavio trag u nadolazećim povijesnim događajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Koreš i smarra ga Jahvinim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji re zovem po imenu premda me znao nisi... pomažem ri premda me ne po­ znaš", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4). Kraj babilonskog carstva na najdramatičniji je način prerkazan u Knji­ zi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel, služio je na babilonskom dvoru kralja Baltazara kada se za vrijeme kra­ ljevskog banketa pojavila lebdeća ruka i na zidu napisala MENE MENE TEKEL UPHARSIN. Zapanjen i zbunjen, kralj je pozvao svoje vračeve i vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao po­ sljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao što zapis znači: Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, našavši da su manjkavi, odbrojio njihove dane; skončat će od perzijske ruke. Godine 539. pr. n. e. Cirus je prešao rijeku Tigris i ušao u babilonski teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je žurio natrag, a zatim je — tvrdeći da ga je pozvao sam Marduk — ušao u Babilon bez borbe. Dočekan od svećenika koji su ga smarrali spasiteljem od hererika Nabunaida i njegovog omraženog sina, Cirus je u znak štovanja prema bogu "primio Mardukove ruke". No rakođer je, u jednoj od svojih prvih proklamacija, opozvao izgnansrvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju

jeruzalemskog hrama te naredio povratak svih hramskih obrednih predme­ ta koje je bio popljačkao Nabukodonozor. Izgnanici koji su se vratili, pod vodsrvom Ezre i Nehemije, dovršili su ponovnu izgradnju hrama, koji je zbog toga bio poznat kao Drugi hram — godine 516. pr. n. e. — ročno sedamdeset godina nakon što je razo­ ren Prvi hram, kao što je prorokovao Jeremija. Biblija je Cirusa smarrala oruđem za provođenje Božjih planova, "pomazanikom Jahve". Povjesničari smatraju da je Cirus proglasio opću vjersku amnestiju koja je svakom na­ rodu omogućila da štuje koga želi. Sto se tiče onoga u što je vjerovao sam Cirus, sudeći po spomeniku koji je dao podići sebi u čast, čini se da se vidio kao krilatog kerubina (slika 120).

274

275

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

Cirus — neki povjesničari njegovom imenu dodaju epitet "veliki" — u golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer i Akad, Mari i Mittani, Hatti i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) prepušteno je da carstvo proširi na Egipat. Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Trećim međurazdobljem, tijekom kojeg se razjeđinio, nekoliko su mu se puta mi­ jenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajača ili uopće nije imao središnje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi svećenici nisu bili sigurni koga da štuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno božanstvo bila je božica Neith čija titula je bila Majka Božja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega su se održavali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski fanatik i dopustio je ljudima da štuju koga žele; čak je (prema ispisanoj steli koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) naučio tajne štovanja božice Neith i sudjelovao u obrednom pogrebu bika Apisa. Takvom politikom nemiješanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u carstvu, ali samo privremeno. Nemiri, ustanci i pobune stalno su izbijali gotovo posvuda. Posebno problematične bile su sve jače trgovačke, kul­ turne i vjerske veze između Egipta i Grčke. (Mnogo podataka o tome dolazi od grčkog povjesničara Herodota koji je iscrpno pisao o Egiptu nakon što ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., što se podudaralo s poče­ tkom grčkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim vezama, prvenstveno zato što su grčki plaćenici sudjelovali u lokalnim ustancima. Posebno su ih brinule i provincije u Maloj Aziji (sadašnjoj Turskoj), na čijem zapadnom vrhu su se Azija i Perzijanci suočavali s Eu­ ropom i Grcima. Tamo su grčki naseljenici oživljavali i učvršćivali drevne naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti problematične Europljane zauzimanjem obližnjih grčkih otoka. Sve jače napetosti buknule su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g. pr. n. e. napali grčko kopno i bili potučeni kod Maratona. U bitci kod Salamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad morem, a čarke i bitke za vlast nad Malom Azijom nastavili su se još jedno stoljeće, čak i

kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grčkoj se Atenjani, Spartanci i Makedonci međusobno jedni s drugima borili za prevlast. U tim dvostrukim borbama — jednoj između Grka s grčkog kopna i drugoj s Perzijancima — podrška grčkim naseljenicima Male Azije bila je vrlo važna. Č i m su Makedonci nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (današnji Dardaneli) kako bi osigurao lojalnost grčkih naseobina. Godine 334. pr. n. e. njegov nasljednik Aleksandar ("Veliki") na čelu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu prešao u Aziju i započeo veliki rat protiv Perzijanaca. Aleksandrove zapanjujuće pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapa­ dnjačkoj (grčkoj) vlasti podrobno su opisali povjesničari — počevši od onih koji su Aleksandra pratili na njegovim pohodima — i ovdje ih nije potrebno prepričavati. Ono što treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitičkih ili ekonomskih razloga za veliki grčko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: makedonskim dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj Filip, nego bog — egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji došao prerušen u čovjeka. Uz grčki panteon koji je proizišao s druge strane Sredozemnog mora i na čelu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpi­ jaca, te uz priče o bogovima ("mitove") koji su oponašali bliskoistočne priče o bogovima, pojava jednog takvog boga na makedonskom dvoru nije se smatrala nemogućom. Uz dvorski skandal s kraljevom mladom egipatskom ljubavnicom te bračni razdor koji je uključivao razvod i ubojstva, "glasina­ ma" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar. Aleksandrov posjet proročištu u Delrima kako bi otkrio je li doista sin boga, i stoga besmrtan, samo je produbio misterij. Savjetovan je da odgovor potraži u egipatskom svetom mjestu. Zato je, čim su Perzijanci potučeni u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da pode za njima, ostavio glavninu svoje vojske i požurio u oazu Siwa u Egiptu. Tamošnji svećenici uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna Amona. Proslavljajući to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novčiće na kojima je prikazan s ovnovim rogovima (slika 121).

276

277

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

živ te da su kasniji priznati povjesničari bez iznimke njegov zigurat Esagil opisivali kao njegovu grobnicu. Prema Diodom iz Sicilije (prvo stoljeće pr. n. e.), za čije djelo Bibliotheca historica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora, "učenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vični predviđanju budućih događaja metodom zasnovanom na drevnim opaža­ njima", upozorili su Aleksandra da će umrijeti u Babilonu, no da "može izbjeći opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su uništili Perzijanci". (Knjiga XVII, 112.1). Svejedno ušavši u grad, Aleksandar nije imao ni do­ voljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e. No, što je s besmrtnošću? Dok su njegovo ratovanje i daljnja osvaja­ nja opisali službeni povjesničar njegovih pohoda po imenu Kalisten i dru­ gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnošću uglavnom je poznata iz izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni odnosno "Aleksandrove avanture", u kojima su činjenice izmiješane s legendom. Kao što je detaljno opisano u Stepeništu do neba, egipatski svećenici uputili su Aleksandra iz Siwe u Tebu. Tamo je, na zapadnoj obali rijeke Nil, u pogrebnom hramu koji je izgra­ dila Hatšepsut, vidio zapis koji je potvrđivao da je njezina majka s njom zatrudnjela kada joj je bog Amon došao prerušen u njezina supruga kralja — točno kao u priči o Aleksandrovom polubožanskom začeću. U velikom hramu Ra-Amona u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, Aleksandar je okru­ njen za faraona. Zatim je, slijedeći upute koje je dobio u oazi Siwa, ušao u podzemne tunele na Sinajskom poluotoku i naposljetku otišao onamo gdje je bio Amon-Ra alias Marduk — u Babilon. Nastavivši borbe s Perzijancima, Aleksandar je 3 3 1 . g. pr. n. e. došao do Babilona i ušao u grad vozeći se na svojim bojnim kolima. Požurio je do Esagila, hrama zigurata u Svetoj četvrti, da primi Marduka za ruke kao što su to činili osvajači prije njega. No veliki bog Prema tom izvoru, ifr^zWMardukovu grobnicu uništio je Kserkso, per­ zijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5, ranije naveo da je Bel ležao u lijesu kada je Kserkso odlučio uništiti hram 482. g. pr. n. e.. Marduk, dalde, nije umro mnogo prije toga (vodeći njemački astro­ lozi 1922. godine na konferenciji na Sveučilištu Jena zaključili su da je Marduk Ovdje također je Belova grobnica, sada u ruševinama Nakon što ju je uništio Kserkso, To je bila četverokutna piramida kao što je rečeno. od opeka. doista u Babilonu i umro. Povjesničar-geograf Strabo iz prvog stoljeća pr. n. e., rođen u grčkom gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu ogromnu veličinu, "viseći vrt" koji je bio jedno od sedam svjetskih čuda, njegove visoke zgrade izgrađene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5 rekao je sljedeće (naglasci su naknadno dodani; op. a.):

Ine samo daje bila visoka kao stadion, Nego je bila i široka kao stadion. Aleksandar je namjeravao obnoviti tu piramidu; No to bi bio velik zadatak I trajao bi dugo vremena, Tako da nije mogao završiti ono Što je pokušao.

je bio mrtav.
Prema pseudoizvorima, Aleksandar je vidio boga kako leži u zlatnom lijesu, a njegovo je tijelo bilo uronjeno (odnosno konzervirano; op. a.) u posebnim uljima. Bilo to točno ili ne, činjenica je da Marduk više nije bio

278

279

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

484. g. pr. n. e. već bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto ro vrijeme s povijesne je scene nestao i Mardukov sin Nabu. I tako se privela kraju, gotovo ljudskom kraju, saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje. To što je kraj došao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije također nije slučajnost. Poslije Mardukove smrti i nestanka Nabua više nije bilo nijednoga od velikih anunnakijskih bogova koji su nekoć vladali Zemljom; na­ kon smrti Aleksandra nije više bilo ni pravih ili tobožnjih polubogova koji su čovječanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put nakon što je stvoren Adam čovjek je ostao bez svojih stvoritelja.

Padaju, ruše se svi zajedno, Ne mogu se spasiti od ropstva. IZAIJA 4 6 : 1-2 Ta proročansrva su, kao i Jeremijina, sadržavala obećanje da će čovje­ čansrvu biti ponuđen nov počerak, nova nada; da će doći mesijansko vrije­ me kada će "vuk prebivari s janjerom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit će se u posljednjim danima da će Gora hrama Jahvina bid postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova; i k njoj će se stjecati svi narodi". Tada će narodi mačeve prekovari u plugove, a koplja u srpove. Neće se više dizat' mača proriv naroda nir' se više učir' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4). Tvrdnju da će nakon nevolja i mulca, nakon što će se ljudima i narodi­

U tim očajnim vremenima za čovječansrvo nada je stigla iz Jeruzalema. Zadivljujuće je da je priča o Marduku i njegovom svršetku u Babilonu ispravno prerkazana u bibhjskim proročansrvima. Već smo spomenuli da je Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osu­ đen samo da "uvene" — da osrane, ali da osrari i posrane zbunjen, da se smežura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proročansrvo ispunilo. No, dok je Jeremija ispravno prerkazao propast Asirije, Egipta i Babi­ lona, uz ta je pretkazanja priložio i ona o ponovno usposravljenom Sionu, nanovo izgrađenom hramu i "sretnom kraju" za sve narode kada dođu posljednji dani. To će biti, rekao je, budućnosr koju je Bog svo vrijeme planirao "u srcu svojemu", tajna koja će biti otkrivena čovječansrvu (23: 20) u predodređeno vrijeme u budućnosti: "u dane posljednje jasno ćete to razumjeti" (30: 24), i "u to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Jahvino'; i svi će se narodi u njemu sabrati (3: 17). Izaija je u svojoj drugoj zbirci proročanstava (koju ponekad zovu Dru­ gi Izaija), nazivajući babilonskog boga "bog koji se skriva" — šro je u stvari značenje imena "Amon" — predvidio budućnost sljedećim riječima: Pade Bel/ Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku...

ma suditi za njihove grijehe i prijestupe doći vrijeme mira i pravde iznosili su i rani proroci, čak i kada su Dan Gospodinov prerkazivali kao Sudnji dan. Među njima su bili Hošea, koji je pretkazaopovratak kraljevstva Božjeg kroz Kuću Davidovu u posljednjim danima, te Mihej koji je — korisreći iste riječi kao i Izaija — objavio: "dogodit će se u posljednjim danima." Znakovito je da je i Mihej obnovu Božjeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine univerzalne vladavine preko Davidovog potomka smatrao preduvjerom, apsolutno nužnim i predodređenim od samog počerka, koji "proizlazi iz drevnih vremena, iz vječnih dana". Prema tome, u proročanstvima o posljednjim danima bio je prisuran spoj dva osnovna elementa: jedan je taj da će iza Dana gospodinovog, su­ dnjeg dana za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona era sa središtem u Jeruzalemu. Drugi element je taj da je sve predodređeno, da je Bog već na Počerku isplanirao Kraj. Doisra, koncept kraja epohe, vremena kada će se zaustaviti tok događaja — moglo bi se reći, preteča sadašnje ideje "kraja povijesti" — i započeti nova epoha (gotovo sam u iskušenju da kažem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, može se pronaći već u najranijim poglavljima Biblije. Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje vrijeme," "svršetak dana", ali najtočnije je "posljednji dani") u Bibliji se
281

280

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

koristi već u Postanku (glava 49), kada je umirući Jakov sazvao svoje sinove i rekao im: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane". To je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kuća zodijaka) koja pretpostavlja proročanstvo time što je zasnovana na ranijem poznavanju budućnosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) , kada Mojsije prije smrti, govoreći o Izraelovom božanskom naslijeđu i njegovoj budućno­ sti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vašoj snaći će vas sve to, ali u posljednje dane vi ćete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i poslušati njegov glas." Uloga Jeruzalema i važnost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje prema kojoj će hrliti svi narodi neprekidno se naglašavala ne samo zbog teološko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktičan razlog: potreba za mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda — taj isti izraz Ezekijel koristi u Izlasku pri opisivanju Božjeg nebeskog vozila! Kavod koji će biti čuvan u obnovljenom hramu, "iz kojega ću dati mir i koji će biti veći od prvoga", rečeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa sve­ mirom — onim u Libanonu: Odande će Božji kavod doći u Jeruzalem, stoji u stihovima 35: 2 i 60: 13. Ne možemo izbjeći zaključak da se božji povratak očekivao u po­ sljednjim danima. No, kada su trebali nastupiti posljednji dani?

— Otioth — promijenio u Ototh, što znači "proročko znamenje," što pak upućuje na neku vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se božji plan ne može razumjeti dok za to ne dođe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije možda se ukazivalo kada je prorok boga — nazvavši ga "stvoritelj slova" — zamolio "pročitaj nam slova unatrag" ( 4 1 : 23). Prorok Sefanija — čije samo ime znači "kojega je kodirao Jahve" — prenio je Božju poruku da će kada se okupe narodi On "govoriti čistim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ćete kada bude vrijeme da vam kažem." Tada nije čudo da se u posljednjoj proročkoj knjizi Biblija bavi gotovo isključivo pitanjem KADA — kada će doći posljednji dani? U Knjizi Danijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na zidu. Nakon toga je i Danijel počeo imati snove sa znamenjem i viđati apokaliptične vizije budućnosti u kojima su "Pradavni" i njegovi anđeli imali glavne tdoge. Danijel je, zbunjen, zamolio anđele za objašnjenja; odgovori su se sastojali od proroštava budućih događaja koji su se trebali dogoditi na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada će biti kraj vremena? — upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled činili preciznima, postojećim su zagonetkama samo dodali nove. U jednom slučaju anđel je odgovorio da će razdoblje budućih doga­ đaja, vrijeme kada će "bezbožni kralj pomišljati da promijeni blagdane i Zakon" trajati "jedno vrijeme, vremena i polovinu vremena". Tek nakon

To pitanje — na koje ću ponuditi vlastiti odgovor — nije novo, već je postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga čak i sami proroci koji su govorili o posljednjim danima. Izaijino proročanstvo o vremenu "kad zatrubit će velika trublja" i na­ rodi će se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu razumjeti proročanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je unutar pravila, linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija ža­ lio Bogu (28: 10). Kakav god odgovor da mu je dan, naređeno mu je da zapečati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je riječ za "slova

toga nastupit će obećano mesijansko vrijeme, kada će "Sveci Svevišnjega ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put anđeo je odgovorio: "Se­ damdeset je sedmica i sedamdeset šezdesetica godina određeno tvom narodu i tvom gradu da se dokrajči opačina i potvrdi viđenje proroka"; u opet drugom slučaju odgovorio je da će "nakon sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije godine, Mesija biti pogubljen, doći će vođa koji će razorit grad, a svršetak će doći u poplavi." Tražeći jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio božanskog glasnika da mu precizno kaže: "Kada će doći kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio

zagonetni odgovor da će kraj doći "Nakon jednog vremena, više vremena
283

282

POSLJEDNJI

DANI

i polovine vremena". Ali što je značilo "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena", šro je značilo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"? "Ja slušah, ali ne razumjeh", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upi­ tah: 'Gospodaru, kako će to svršiti?'" Ponovno govoreći u šiframa, anđeo je odgovorio: "Od časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i posravljena grozota pusroši: risuću dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideser i pet dana." Nakon što mu je dao taj podatak, anđeo — koji ga je prije zvao "sine čovječji" — mu je rekao: "A ri sada idi i orpočini. Ustat ćeš da primiš svoju baštinu u posljednjim danima." Naraštaji bibličara, učenjaka i teologa, astrologa pa čak i asrronoma — među potonjima i slavni sir Isaac Newron —popur Danijela su reldi: "Čuli smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo značenje "jednog vremena, više vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada počinje brojanje? Dvojba proizlazi iz činjenice da su Danijelu simboliku njegovih viđenja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nasraju čeriri i zatim se dijele) anđeli objasnili kao događaje koji se trebaju dogoditi daleko nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predviđenog pada, čak nakon pretkazane obnove Hrama poslije sedamdeset godina. Uspon i pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodsrva nad Grcima, čak i podjela carsrva koje je osvojio između njegovih nasljednika — sve je to prerkazano s takvom točnošću da mnogi stručnjaci smatraju da Danijelova proročansrva pripadaju žanru "proročanstva poslije događaja" — da je pro­ ročki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no da je predstavljen kao da je napisan tri stoljeća ranije. Nepobitan argument je navod, izrečen tijekom jednog od susreta s anđelima, da počne brojati od "časa kada bude dokinuta svagdašnja žrrva (u hramu; op. a.) i postavljena grozota pustoši." To se moglo odnositi jedino na događaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca kisleva, 1 6 7 . g. pr. n. e.. Taj datum je precizno zabilježen, jer tada je "grozota pustoši" postavljena u hram, označivši — kao što su mnogi tada vjerovali — početak posljednjih dana.

Petnaesto

poglavlje

JERUZALEM: NESTALI KALEŽ

U

dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e., kada je na Zemlji prvi pur uporrijebljeno nuklearno oružje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen

vinom i kruhom u ime Boga Svevišnjeg te je proglasio prvu monoteističku religij u čovj ečans tva. Dvadeset i jedno stoljeće kasnije odani Abrahamov baštinik je, poslije svetkovanja posebne večere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na svojim leđima križ — simbol određenog p l a n e t a — i postao začetnik nove monoteističke religije. Oko njega je i dalje mnošrvo pitanja: Tko je zapravo bio? Šro je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, što je bio kalež koji je potaknuo legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)? Posljednje večeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest uče­ nika židovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj večeri (na hebrejskom se ta večera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor ovjekovječili neki od najvećih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja večera Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio gla­ sovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teološkim spoznajama. Ono što

prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom različitih rasprava, diskusija i analiza, no sve ro samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rješava.

284

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

povjednici podijelili su između sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej i njegovi nasljednici, sa sjedištem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrička područja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, Anatolijom, Me­ zopotamijom i dalekim azijskim zemljama; sporna Judeja završila je (zaje­ dno s Jeruzalemom) pod ptolomejskom vladavinom. Ptolomejci su se, uspjevši preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su ugla­ vnom nastavili njegov tolerantni stav prema drugim religijama. Utemeljili su slavnu Aleksandrijsku knjižnicu i zadužili egipatskog svećenika po ime­ nu Manetho da za Grke napiše dinastičku povijest i božansku pretpovijest Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga što je dandanas poznato kao Manethovi zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grčki učenjaci poka­ zali su posebno zanimanje za religiju i židovske spise, i to u tolikoj mjeri da SLIKA 122 Mi ćemo pokazati da ključ za razotkrivanje tajni leži u onome što slika ne prikazuje; ono što na njoj nedostaje sadrži rješenja neu­ godnih zagonetki u sagi o Bogu i Čovjeku na Zemlji, te očekivanjima mesijanskih vremena. Prošlost, sadašnjost, budućnost doista se spajaju u dva događaja, odvojena dvadeset i jednim stoljećem. Za oba je ključan Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proročanstvima o poslje­ su Ptolomejci organizirali prevođenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat kao Septuaginta) i dopustili Zidovima potpunu vjersku slobodu štovanja u Judeji, kao i u njihovim sve većim zajednicama u Egiptu. Poput Ptolomejaca, Seleukidi su također angažirali učenjaka koji je go­ vorio grčki jezik, bivšeg Mardukovog svećenika poznatog po imenu Beros, da im sastavi povijest i pretpovijest čovječanstva i njegovih bogova prema mezopotamskom znanju. On je istraživao i pisao u knjižnici pločica ispisa­ nih klinastim pismom koja se nalazila blizu Harana. Iz njegove tri knjige (o kojima znamo samo iz fragmentiranih citata u drugim drevnim zapisima) Zapadni svijet, Grčka i potom Rim saznali su za dolazak Anunnakija na Da bi se razumjelo što se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljeća moramo se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao božjim sinom, no ipak je umro u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio živ, kontrolirao je svoje međusobno suprotstavljene generale mješavinom na­ grada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam Aleksandar bio otrovan). Čim je umro, njegov četverogodišnji sin i njegov skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvađani generali i regionalni zazemlju, pretpotopnu eru, stvaranje "Mudrog čovjeka" , potop i ono što je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (što je kasnije potvrđeno otkrićem i dešifriranjem pločica s klinastim pismom) otkrilo da božanska godina "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina. Godine 200. pr. n. e. Seleukidi su prešli ptolomejsku granicu i osvojili Judeju. Kao i u drugim slučajevima, povjesničari su istražili geopolitičke i ekonomske razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Berosovom izvještaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih podataka o
287

dnjim danima.

28 6

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

tome da je Ea/Enki naložio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve moguće zapise u Sipparu gradu Samaševom" i tako ih sačuva za vrijeme poslije Potopa, zato što su to zapisi "opočecima, sredinama i krajevima". Prema Berosu, svijet periodički prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje sa zodijačkim dobima, pri čemu je ono u kojem je živio Beros počelo 1.920 godina prije počerke seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi početak doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. — tako da je tom dobu bilo suđe­ no da se brzo svrši, čak i kada bi trajalo u svojoj punoj marematičkoj duljini (2232-2160=122. g. pr. n. e.) Dostupni zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izra­ čune povezivali s Povratkom koji se još nije dogodio, preuzela ideja da će do Povrarka doći vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poha­ rani hramovi Sumera i Akada počeli su se grozničavo obnavljati, posebno E.ANNA — "Anuov dom" — u Uruku. Mjesto slijetanja u Libanonu, koje su oni zvali Heliopolis — grad boga Sunca — bilo je nanovo posvećeno izgradnjom hrama u časr Zeusu. Tako nam se nameće zaključak da je razlog rara za Judeju bila porreba da se za Povratak hitno pripremi i jeruzalemske)

naredbi, zaplijenjeni su zlarni ritualni predmeri koji su se čuvali u hramu, zapovjednišrvo nad gradom dano je grčkom guverneru, a pokraj hrama izgrađena tvrđava za stalni garnizon srranih vojnika. Kada se vrario u svo­ ju sirijsku prijestolnicu, Antioh je izdao proglas kojim se propisivalo da se širom kraljevstva moraju štovati grčki bogovi, a u Judeji se je posebno zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s tim proglasom, jeruzalemski hram trebao je postati hram u čast Zeusu. I 167. g. pr. n. e., 2 5 . dana hebrejskog mjeseca Kisleva — stoje ekvivalent današnjem 25. prosincu —sirijsko-grčki vojnici u hram su postavili kumir, kip Zeusa, "Vladara nebesa," a veliki olrar je promijenjen i korišten za žrtve Zeusu. Svetogrđe nije moglo biti veće. Neizbježna židovska pobuna, koju je predvodio svećenik po imenu Matatija i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski ustanak. Ustanak je buknuo u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lo­ kalne grčke garnizone. Dok su Grci žurili po pojačanje, buna je zahvatila ci­ jelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojčano stanje i naoružanosr, nadomjestili žestinom vjerskog fanatizma. Događaji, opisani u biblijskoj Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesničari), ne ostavljaju sumnje da se borba nekolicine protiv moćnog carsrva vodila ročno odre­ đenim rasporedom: Bilo je neophodno očisti hram i da se do određenog zadnjeg roka po­ Nakon što novno zauzme Jeruzalem, nanovo ga se posveti Jahvi.

mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo daje to bio grčko-seleukidski način pripreme za ponovni dolazak bogova.
Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari čvrsto su odlučili da u područjima pod njihovom vlašću nametnu helensku kulturu i religiju. Najznačajnija promjena zbila se u Jeruzalemu gdje je odjednom bila staci­ onirana strana vojska, a vlasr hramskih svećenika ograničena. Helenistička kultura i običaji bili su nasilno uvedeni; čak se moralo mijenjari imena, počevši od visokog svećenika koji je bio primoran da ime promijeni iz Jošua u Jason. Građanski zakoni u Jeruzalemu ograničavali su građanska prava Zidovima, povišeni su porezi kako bi se njima financirali arlerika i hrvanje, a ne Tora; a u provinciji su vlasri gradile svetišta grčkim božansrvima i slale vojnike da silom nametnu štovanje u njima. Godine 169. pr. n. e. u Jeruzalem je došao radašnji seleukidski kralj Antioh IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Po­ vrijedivši sverosr hrama, ušao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj

su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti samo Brdo hrama, Makabejci su očistili hram i te je godine ponovno upaljen sveti plamen. Do konačne pobjede, koja je dovela do potpune kontrole nad Jeruzalemom i obnove židovske nezavisnosti, došlo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i ponovnu posveru hrama Židovi i dandanas slave kao blagdan Hanuka ("ponovna posveta") koji se slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva. Čini se da su slijed i vremenski raspored tih događaja povezani s proročansrvima o posljednjim danima. Od tih proročanstava su, kao šro smo vidjeli, ona u kojima su dane određene brojčane indicije o posljednjim da­ nima, bila proročanstva koja su anđeli prenijeli Danijelu. No, manjka im jasnoće jer su brojanja zagonerno izražena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili

288

289

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

u "cjedilima godina" ili čak brojem dana. Možda se jedino u pogledu poto­ njega može reći kada računanje počinje, pa se može znati i kada završava. U tom jednom slučaju brojanje je trebalo početi od dana kada bude "dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši" u jeruzalemskom hramu. Takav grozomoran čin doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e. Imajući na umu slijed tih događaja, brojanje dana iz proročanstva da­ nog Danijelu moralo se odnositi na konkretne događaje povezane s hra­ mom: njegovo oskvrnuće 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši"), čišćenje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon "tisuću dvjesta i devedeset dana") i potpuno oslobođenje Jeruzalema 160. g. pr. n. e. ("Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom događaja u hramu. Prema proročanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je počeo otkuca­ vati sat Posljednjih dana.

božanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je ključni tre­ nutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obećao da će se vratiti u svoj hram, i hram mora biti očišćen i pripremljen za to. Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida protok go­ dina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoči Knjiga jubileja, izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon makabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostu­ pna samo u grčkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i slavonskim prijevo­ dima). Ona prepričava povijest židovskog naroda od vremena Izlaska te pri tome koristi vremensku jedinicu jubilej — pedesetogodišnju jedinicu koju je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko računanje vremena koje je otada poznato kao Annu Mundi — "godina svijeta", na latinskom — koje počinje 3760. g. pr. n. e.. Stručnjaci (kao što je vlč. R. H. Charles, u svom engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove "tjedne" u brojanje prema Annu Mundi. To da se takav kalendar koristio širom Bliskog istoka te da je, štoviše, određivao kada se neki događaji trebaju dogoditi može se utvrditi jedno­

U imperativu da se do 160. g. pr. ft. e. ponovno zauzme čitav grada te da se s Brda hrama Liklone strani, neobrezani vojnici krije se još jedan trag do rješenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje događaja koristili uo­ bičajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.), ljudi u tim vremenima očito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored zasnovan na budućem kršćanskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao što smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr.

stavnim pregledom nekih prijelomnih datuma (često označenih podeblja­ nim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li samo nekoliko tih ključnih povijesnih događaja, evo što se događa kada se godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara): Pr. n. e. 3760. 3460. 2860. 2360. 2160. 2060. n. e. 0. 300. 900. 1400. 1600. 1700. Događaj Sumerska civilizacija. Počinje nipurski kalendar Incident s babilonskim tornjem Gilgameš ubija nebeskog bika Sargon: počinje era Akada Prvo medurazdoblje u Egiptu; Ninurtina era (Gudeja gradi hram Pedesetorice) Nabu organizira Mardukove sljedbenike; Abraham u Kanaanu; rat kraljeva
291

n. e., a prema tom kalendaru ono što mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je

točno 3600. godina!
To je, kao što čitatelj već zna, bio SAR, izvorni (matematički) orbitalni period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio četiri tisuće godina ranije, dolazak godine SAR (3.600 zemaljskih godina) — kraj jedne božanske godine — bio je od neizbježnog značaja. Onima kojima su biblijska proro­ čanstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne

290

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

1930. 1760.

1800. 2000.

Mardukov hram Esagil u Babilonu Nova dinastija ("srednje kraljevstvo") u Egiptu; u Babilonu počinje vladati nova dinastija ("kasitska")

ponovno bili potpuni vladari svoje svere prijesrolnice i posvećenog hrama, slobodni da imenuju vlastite kraljeve i visoke svećenike. Iako su se borbe na granicama nastavile, same granice sada su bile šire i obuhvaćale su većinu srarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje neza­ visne židovske države s Jeruzalemom kao glavnim gradom pod Hasmonejcima bio je događaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u jednom: Povratak Jahvina kavocla koji se očekivao u posljednjim danima nije se dogodio, iako se činilo da je odbrojavanje dana od vremena poniženja (odnosno "grozote pustoši", op. prev.) bilo ispravno. Mnogi su počeli su­ mnjati u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je očito da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima godina" te "vremenom i vremenima" i rako dalje tek treba odgonetnuti. Ključevi zagonetki bili su u proročanskim dijelovima Knjige Danijeloue koji govore o usponu i padu budućih kraljevstava nakon Babilona, Perzije i Egipta — kraljevstava koja su se kriptički nazivala "južna," "sje­ verna," ili moreplovačko "Kittim"; i kraljevsrava koja će se odvojiri od njih, boriti jedna s drugima, "razapeti sjajne svoje šatore između mora" — svih budućih entiteta koji su također kriptički predstavljeni različitim životinjama (ovnom, kozom, lavom i tako dalje) i čije će se potomstvo, zvano "rogovi", ponovno razdvojiti i među sobom boriti. Koje su bile te buduće nacije i koji rarovi su bili prerkazani? Prorok Ezekijel također je govorio da će doći do velikih biraka između juga i sjevera, između neidentificiranog Goga i njemu suprotstavljenog Magoga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsrva već pojavila na sceni — Aleksandrova Grčka, Seleukidi, Prolomejci. Jesu li oni bili predmet pro­ ročanstava ili je to bio netko tko treba doći u još daljoj budućnosti?

1460.

2300.

Pojavljuju se Anšan, Elam i Mitanni i dižu proriv Babilona; Mojsije na Sinaju, "gorući grm"

960. 860. 760. 560. 460. 160.

2800. 2900. 3000. 3200. 3100. 3600.

Utemeljeno neoasirsko carsrvo; u Babilonu obnovljen festival Akitu Ašurnasirpal nosi simbol križa S Amosom počinju proročansrva u Jeruzalemu Anunnakijski bogovi dovršavaju svoj odlazak; Perzijanci napadaju Babilon; Cirus Grčko zlatno doba; Herodot u Egiptu Makabejci oslobađaju Jeruzalem, hram ponovno posvećen

Nestrpljivi čitatelj jedva će dočekati sljedeće upise: 60. 3700. Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku, zauzimaju Jeruzalem 0. 3760. Isus iz Nazareta; počinje brojanje n. e. (nove ere)

Stoljeće i pol koje je prošlo od makabejskog oslobađanja Jeruzale­ ma do događaja povezanih s Isusom nakon što je on došao u nj bilo je jedno od najturbulentnijih razdoblja u povijesti drevnog svijeta, pose­ bice židovskog naroda. To ključno razdoblje, događaji iz kojega urječu na nas i dandanas, po­ čelo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljeća Zidovi su
292

Došlo je do teološke zbrke: Je li očekivanje kavoda kao fizičkog objekta u jeruzalemskom hramu ispravno razumijevanje proročanstava, ili je pre­ dmet očekivanog dolaska samo simboličnog, efemernog karaktera — duho­ vna prisutnost? Sto ljudi trebaju učiniti, ili će se ono što je suđeno dogoditi bez obzira na sve? Židovski vode bili su podijeljeni na vrlo pobožne i orto­ doksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili orvoreniji prema svijetu te

293

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

su prepoznavali važnost židovske dijaspore koja se iz Egipta već bila proširi­ la u Anatoliju i Mezopotamiju. Osim te dvije glavne struje niknule su male sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpozna­ tija medu njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su se osamili u Kumranu. U nastojanju da se odgonetnu proročanstva moralo se voditi računa i o novoj sili — Rimu. Nakon što su više puta odnijeli pobjedu u ratovima s Feničanima i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se počeli miješati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (uključujući Judeju). Iza carskih izaslanika išla je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su, pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i Aleksandar prije njega, išao zaobilaznim putem preko Heliopolisa (odno­ sno Baalbeka) i tamo prinio žrtve bogu Jupiteru. Zatim je ondje, na ranije izrađenim divovskim kamenim blokovima, izgradio najveći hram posvećen Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 123). Komemoracijski zapis pronađen na lokalitetu upućuje na to da je car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto, što sugerira da je rimski hram u to vrijeme već bio izgrađen. Nacionalna i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz širenje povijesno-proročkih tekstova kao što su, na primjer, Knjiga jubileja, Knjiga Henokova, Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha i Mojsijevo uznesenje (i nekoliko menitiji primjer pomazanja bio je onaj kada je svećenik Samuel, čuvar za­ vjetnog kovčega, pozvao Davida, sina Jišajevog, i proglašavajući ga kraljem milošću Božjom ... uzeo rog s uljem i pomazao ga usred njegove Duh Čin pomazivanja novoustoličenog kralja sa svećeničkim uljem bio je poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je priznato kao čin posvećenja Bogu od najranijih vremena, međutim najzna295

drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili Pseudoepigraji). Zajednička tema im je vjerovanje da je povijest ciklična, da je sve predodređeno, da će "posljednji dani" — vrijeme previranja i prevrata — označiti ne samo svršetak povijesnog ciklusa nego i početak novoga, te da će se to "vrijeme preokreta" (da upotrijebim moderni izraz) manifestirati dolaskom "Pomazanika" — Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grčki, odade 'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku). braće.

Jahvin I SAMUEL 16: 13

obuze Davida od toga dana.

294

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

Proučavajući svako proročansrvo i svaki proročki izraz, pobožni u Jeru­ zalemu pronašli su operovane navode o Davidu kao Božjempomazaniku, kao i božansko obećanje da će od "njegova sjemena" — od nasljednika kuće Davidove — u Jeruzalemu "u budućim danima"'ponovno bid uspostavlje­ no njegovo prijestolje. U Jeruzalemu će budući kraljevi, koji će morati biti iz kuće Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi, kraljevi i prinčevi iz cijelog svijeta u ime pravde, mira i riječi Božje okupit će se u Jeruzalemu. To je, obećao je Bog, "rrajno obećanje", Božji zavjet "za sve narašraje". Univerzalnost tog obećanja porvrdena je u Izaiji 16: 5 i 22: 22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; Habakuku 3: 13; Zahariji 12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i rako dalje. To su snažne riječi, nepogrješive u svojem mesijanskom savezu s kućom Davidovom, no one su ujedno prepune eksplozivnih aspekata koji su doslovno diktirali tijek događaja u Jeruzalemu. S tim povezano je pitanje p r o r o k a Ilije. Ilija, zvan Tišbijac po imenu njegova grada u Gileadu, bio je biblijski prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deverom stoljeću pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske žene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim imenom, Eli-Yahu — "Moj Bog je Jahve" — bio je u neprekidnom sukobu sa svećenicima i "glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), čije je štovanje promicala Izebela. Nakon razdoblja osame na rajnom mjestu blizu rijeke Jordan, gdje se zaredio za "Božjeg čovjeka", dan mu je "ogrtač od kostrijeti" koji je imao čarobne moći re je pomoću njega mogao izvoditi čuda u Božje ime. Njegovo prvo zabilježeno čudo (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada je učinio da malo brašna u posudi i ulja u vrču udovici bude dovoljno za hranu do kraja života. Zatim je uskrsnuo njezina sina koji je bio umro od teške bolesti. U sukobu s Baalovim prorocima na planini Karmelu pošlo mu je za rukom da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji koji je nakon Izlaska ponovno došao na brdo Sinaj: kada je spašavajući život pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih svećenika, te ga je anđeo Gospodi­ nov sklonio u špilju na planini Sinaj.

Za njega Biblija kaže da nije umro nego je u vrdogu uznesen na nebo da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opširno opisan u drugoj glavi Dru­ ge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neočekivan događaj. Baš suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija čije mjesto i vrijeme su Iliji bili ranije priopćeni. Mjesro određeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na isto­ čnoj obali rijeke. Kada je došlo vrijeme da pođe ramo, njegovi učenici, predvođeni onime po imenu Elizej, pošli su zajedno s njime. Ilija se zausravio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo čuda za Izraelce koje je vodio Jošua). Tamo se pokušao orarasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pusre Iliju da sam prijeđe rijeku, oni su se zadržali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "točno da će Gospodin danas uznijeti Iliju na nebesa?". Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj čudorvorni ogrrač, smorao ga i udario njime po vodi. Voda se razdvojila rako da je može prijeći. Drugi učenici su ostali pozadi, no Elizej je čak i tada ustrajao da bude s Ilijom te je s njim prešao rijeku:

/ dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše medu njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.

Elizej je gledao i vikao:
"Oče moj, oče moji Kola Izraelova i konjanici njegovi!"

I više ga nije vidio.
II KRALJEVI 2: n - 1 2 Arheološka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov humak"), mjesta u Jordanu koje odgovara geografiji iz biblijske priče, otkrila su murale s "vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokalirer na kojem su se iskapanja vršila pod pokroviteljsrvom Varikana. (Moja potraga za njihovim
297

296

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

nalazima, koja je obuhvatila arheološke muzeje u Izraelu i Jordanu i uključivala posjet lokalitetu u Jordanu, te je na kraju dovela do Pontifikalnog biblijskog instituta u Jeruzalemu kojim upravljaju jezuiti — sli­ ka 1 2 4 — opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!'Ekspedi­ cije zemaljskih kronika.)

otpio gutljaj vina.) U skladu s običajem, "Ilijina čaša" je u stvari bogato ukrašeni pehar, kalež koji se nikada ne koristi ni za što drugo osim za ritual s Ilijom za trajanja pashalne večere. Isusova "posljednja večera" bila je ta tradicionalna pashalna večera.

Iako je zadržala nešto nalik slobodi biranja vlastitog visokog svećenika i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. Njome se najprije vladalo iz zapovjedništva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski upravitelj zvan prokurator brinuo se da Židovi kao ethnarcha ("Poglavara židovskog vijeća"), a u početku i "Kralja Židova" (ne "kralja Judeje" kao ze­ mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio Herod, potomak edomskih obraćenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju rimskih generala (slavnih po Kleopatri): Marka Antonija i Oktavijana. Herodova ostavština bile su monumentalne građevine, uključujući poboljšanje Brda hrama te palače-tvrdave Massade na Mrtvom moru. K tomu, pazio je SLIKA 124 Prema židovskoj predaji, preobraženi Ilija jednog će se dana vratiti kao vjesnik konačnog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je pre­ daja bila zabilježena već u petom stoljeću pr. n. e. — u svom posljednjem proročanstvu zabilježio ju je prorok Malahija. S obzirom da je prema toj predaji špilja na brdu Sinaj kamo je anđeo odveo Iliju bila mjesto gdje se Bog razotkrio Mojsiju, očekivalo se da će se Ilija vratiti na početku blagdana pashe, kada se obilježava židovski izlazak iz Egipta. I dandanas se u sklopu sedera, svečane večere kojom počinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol na kojem se objeduje postavlja i čaša s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ući i recitira se posebna himna kojom se izražava nada da će uskoro navijestiti "Mesiju, sina Davidovog". (Kao što je slučaj kod kršćanske djece kojima se govori da se Djed Mraz došuljao kroz dimnjak i donio im darove koje su pronašli, tako se i židovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija došuljao 1 na želje prokuratora te je de facto bio vazal Rima. Godine 33. pr. n. e. (prema prihvaćenom datiranju povjesničara) u takav je Jeruzalem, uvećan i uveličan hasmonejskim i herodovskim gra­ đevinama i prepun hodočasnika za blagdan Pashu, došao Isus iz Nazareta. U to vrijeme Židovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijeće od se­ damdeset starješina zvano Sanhedrin. U to vrijeme više nije bilo židovskog kralja, zemljom, ne više židovskom državom nego rimskom provincijom, upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smješten u citadeli Antoniji smještenoj pokraj hrama. Napetosti između židovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su, pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeru­ zalem došao 26. g. pr. n. e., pogoršao je situaciju dovevši u grad rimske legionare s njihovim znakovljem obješenim na motkama i novčićima koji su na sebi imali idole zabranjene u Hramu. Zidovi koji su pružili otpor bez milosti su bili osuđivani na razapinjanje na križu, i to u tolikom broju daje mjesto pogubljivanja nazvano Golgota — Mjesto lubanja.

298

299

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaesr godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 41-43). Kada je Isus došao ovaj put (sa svojim učenicima), situacija svakako nije bila očekivana, u skladu s obećanjima iz biblijskih proročanstava. Pobožni Zidovi — što je Isus sasvim sigurno bio — bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje će provesti Mesija, za koju je ključna bila posebna i vječna veza između Boga i kuće Davidove. Ona je jasno i nedvosmisleno izražena u veličanstvenom psalmu 89 (20-30) u kojem Jahve, obraćajući se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kaže:

toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo ro­ doslovlje po narašrajima: četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida; čerrnaest naraštaja od Davida do babilonskog izgnanstva i potom četrnaest naraštaja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanđelja su sve uvjerila. Naši izvori za ono što se dogodilo sljedeće su Evanđelja i druge knjige Novog zavjeta. Znamo da su "izvještaji očevidaca" u srvari bili pisani dugo poslije događaja; znamo da je kodificirana verzija rezultat odluka done­ senih na sinodu koji je sazvao car Konsrantin tri sroljeća kasnije; znamo da "gnosrički" rukopisi, poput spisa Nag Hammadi i Judinog evanđelja, pružaju drukčije verzije koje Crkva nasroji potisnuti; znamo čak — a to je neosporena činjenica — da je najprije posrojala Jeruzalemska crkva kojoj je na čelu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena isključivo na židovske sljedbenike, te koju je preuzela, isrisnula i eliminirala Rimska crkva koja se obraćala nežidovima. Pa ipak, slijedit ćemo "službenu" verziju jer ona, sama po sebi, jeruzalemske događaje s Isusom povezuje sa svim prošlim stoljeći­ ma i tisućljećima, kao što je do sada opisano u ovoj knjizi. Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje da je Isus u Jeruzalem došao u vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja večera" bila pashalna večera seder, re sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, Marko 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim učenicima: "Znate da je za dva dana Pasha"; "Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanđelja, u istim poglavljima, zatim navode da je Isus uputio svoje učenike da odu u određenu kuću, u kojoj će blagovati pashalnu večeru kojom počinje sverkovina. Sljedeće čime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji će doći (u Luki 1: 17 čak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema Evanđeljima, ljudi koji su čuli za Isusova čuda — čuda koja su bila jako nalik onima koje je izvodio Ilija — isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio. Ne poričući, Isus je izazvao svoje najbliže učenike: "A vi, što vi kažete, tko sam ja? Petar prihvati i reče: Ti si Pomazanik — Krist!" (Marko 8: 28-29). Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus im je odgovorio: Da, naravno, ali on je već došao!
301

Izabranika iz naroda izdigoh; nadoh Davida, slugu svoga, svetim ga uljem svojim pomazah... On će me zvati: "Oče moji Bože moj i hridi spasa mojega." Aja cugaprvorodencem učiniti, najvišim medu kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju I savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim I prijestolje mu [učiniti trajnim] kao Dani nebeski.
Nije li spominjanje "Dana nebeskih" rrag, poveznica između dolaska Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li ro bilo vrijeme kada će se obistiniti proročanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dva­ naest učenika bio u Jeruzalemu, odlučio da preuzme srvari u svoje ruke: ako je za spasenje porreban pomazanik iz kuće Davidove, on će, Isus, biri taj! Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-šuah ("Jošua") — značilo je Jahvin spasitelj; a što se tiče zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kuće Davi­ dove, to je bio: sam prvi srih Novog zavjeta, u Evanđelju po Mateju, glasi:

"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". Nakon
300

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALEŽ

Pa ga upitaju: Zašto pismoznanci govore da prije treba da dode Ilija? A on im reče: Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti... Ali velim vam: Ilija je već došao. MARKO 9: 11,13 To je bila smiona izjava koja će uskoro doći na provjeru: jer, ako se Ilija doisra vratio na zemlju, ako je "već došao" \ tako ispunio preduvjet za dolazak Mesije, t a d a se morao pojaviti na pashalnom sederu i otpiti iz svoje čaše vina! Kao što su običaji i tradicija zahtijevali, na pashalni stol Isusa i nje­ govih učenika bila je postavljena i Ilijina čaša s vinom. Seder je opisan u 14. poglavlju Evanđelja po Marku. Predvodeći blagdansku večeru, Isus je uzeo beskvasni kruh (sada se takav kruh naziva maca), blagoslovio ga, razlomio i podijelio svojim učenicima. "I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili" (Marko 14: 23).

Dakle, nema sumnje daje Ilijina čaša bila tamo, no Da Vincije
odlučio daje ne naslika. Na ovoj slici posljednje večere, koja je mogla biti zasnovana samo na stihovima Novog zavjeta, Isus ne drži krucijalnu čašu

i nigdje na stolu nema vinske čaše! Umjesto toga na njoj je neobjašnjiva
praznina Isusu zdesna (slika 125), a učenik s njegove desne strane je na­ gnut na stranu kao da nekog nevidljivog pušta između njih: Je li teološki potpuno korektan Da Vinci implicirao da je nevidlji­ vi Ilija doista došao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju čašu? Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doći prije pomazanog Kralja iz kuće Davidove došao je. Nakon što je tako potvrđen, Isus je uhićen i odveden pred rimskog upravitelja koji ga je upitao: Ti li si kralj židovski? On odgovori: "Ti kažeš" (Matej, 27: 11). Osuda i pogubljenje na križu bili su neizbježni.

Kada je Isus podigao čašu vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je učenicima, prema Marku 14: 24, rekao: "Ovo je lav moja, krv novog Save­ za". AKO su to bile njegove doslovne riječi, on nije htio reći da trebaju piti vino koje se pretvorilo u krv — što bi bila teška povreda jedne od najstro­ žih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je duša". Ono što je rekao (ili htio reći) je da je vino u toj čaši, Ilijinoj čaši, zavjet, potvrda njego­ ve krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao njezinim nestankom, kao da ju je uzeo Ilija koji je došao u posjet. Nestala čaša stoljećima je bila omiljena tema autora. Priče su se pretvo­ rile u legende: tražili su je križari; Vitezovi Templari su je pronašli; donesena je u Europu... čaša je postala pehar, kalež; kalež koji predstavlja kraljevsku krv, Sang Real na francuskom, od čega je nastalo San Greal - Sveti Gral. Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem? Kontinuirana podjarmljenost Zidova u Judeji i pojačana rimska re­ presija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom carstvu; najvećim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je se­

SLIKA 125

dam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.

303

POSLJEDNJI

DANI

n. e. poslije duge opsade i žestokih bitaka prsa o prsa, Rimljani su probili obranu Hrama. Glavni general Tit naredio je da se Hram spali. Iako se otpor drugdje u Judeji nastavio još tri godine, veliki židovski ustanak bio je gotov. Rimljani su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obilježili serijom novčića koji su svijetu objavljivali Judaea Capta — J u d e j a je osvojena — i gradnjom slavoluka u Rimu na kojem su bili prikazani ritualni predmeti iz opljačkanog hrama (slika 126).

Šesnaesto

poglavlje

ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU

H
Međutim, tijekom svake godine nezavisnosti bili su kovani židovski novčići s natpisom " prva godina," " druga godina," itd. "za slobodu Siona", a dekorativne teme na njima bili su plodovi zemlje. Novčići druge i treće godine neobjašnjivo su na sebi imali sliku kaleža (si. 1 2 7 ) . . .

oće li se vratiti? Kada će se vratiti? Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri čemu su "oni"

anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je čovječanstvo

- 'Da'. Postoje indicije na koje neba obratiti pažnju i proročansrva o povratku još od prijelomnih događaja u Jeruzalemu prije više do dvije dsuće godina. No, piranje nije samo "hoće li" i "kada" će se vratiti. Sto će biti znale povra­ tka, što će povratak donijeti da sobom? Hoće li to biti dobronamjeran dolazak ili će — kao kada se spremao Potop — označiti kraj? Koja proročansrva će se obistiniti: Mesijansko doba, nov početak - ili pak katastrofalna apokalipsa, konačni kraj, armagedon... U slučaju posljednje mogućnosti ta proročanstva više ne pripadaju samo domeni teologije, eshatologije ili puke znatiželje, nego postaju pitanje samog preživljavanja čovječanstva. Jer armagedon., izraz koji danas označava rar neza­

mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj se prijetilo nuklearnim uništenjem.
SLIKA 127

U dvadeser i prvom stoljeću pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i "kraljeva sa zapada" došlo je do nuklearne katastrofe. Dvadeser i jedno sto-

Je li "sveti gral" i dalje bio u Jeruzalemu?
304

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I

PROROČANSTVA O

POVRATKU

ljeće kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n. e.), strahovi čovječanstva bili su izraženi na svitku, skrivenom u špilji blizu Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konačni "rat sinova svjetla protiv sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeću n. e. nuklearna prijetnja ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smi­ sleno: Hoće li se povijest ponoviti — ponavlja li se povijest, na neki zagone­ tan način, svakih dvadeset i jedno stoljeće? Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog i Magog" pretkazani kao glavni pokretači konačnog rata, popis sudionika koji će biti usisani u nj obuhvatio je praktički sve spomena vrijedne nacije, dok će žarište ratnog požara biti "žitelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su žitelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za Nippur za one kojima vrijeme staje tamo.

nek odgoneta Broj je

broj Zvijeri: čovjeka,

to jednog

a broj muje šest stotina šezdeset i šest. Mnogi su pokušali odgonetnuti tajanstveni broj 6 6 6 pretpostavljajući da je to neka kodirana poruka koja se tiče Posljednjih dana. Budući da je knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu počeo progon kršćana, prihvaće­ no je tumačenje bilo da je to šifra za tlačitelja cara Nerona, zato što numeri­ čka vrijednost njegova imena na hebrejskom (NeRON QeSaR) iznosi 666. Činjenica da je on svemirsku platformu u Baalbeku, moguće da inaugurira tamošnji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. možda je — a možda i nije — relevantna za zagonetku broja 666. Da bi 666 mogao kriti više od veze s Neronom sugerira intrigantna činjenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog brojevnog sustava, tako da bi se "šifra" mogla odnositi na neke starije tekstove. Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numerički rang bio je 60, Iškur/Adadov rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnože umjesto da se zbroje do­ bivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, što je nama poznatih 2160 (trajanje zodijačkog doba) pomnoženo sa 100 — dakle rezultat o kojem se može beskonačno spekulirati. Zatim je tu zagonetka da kada sedam anđela otkrivaju slijed budućih događaja, ne povezuju te događaje s Rimom već ih povezuju s "Babilo­ nom". Uobičajeno objašnjenje bilo je da je, kao što je broj 666 bio šifra za rimskog cara, "Babilon" bio šifra za Rim. Međutim, kada je napisano Otkri­ venje, Babilon već stoljećima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govoreći o Babilonu, proročanstva nepogrešivo veže za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te čak opisuje kako "šesti [anđeo] izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku" i tako je isuši kako bi je mogli prijeći kraljevi s istoka i pridružiti se borbi (16: 12). Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu. Budući da proročanstva Otkrivenja govore o budućnosti, nameće nam

Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih ši­ roko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje će sudjelovati u konačnom ratu — armagedonu — zapravo počinje s PERZIJOM, upravo onom zemljom (današnji Iran) čiji vode danas pokušavaju doći do nukle­ arnog oružja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji živi ondje gdje se nalazi Megiddo!
A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zašto proročanstvo staro dvije i pol tisuće godina toliko sliči današnjim novinskim naslovima? Skrivaju li takve točne pojedinosti iz proročanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazu­ ju li na naše vrijeme, naše stoljeće? Artnagedon, konačni rat Goga i Magoga, ključni je element scenarija Posljednjih dana i novozavjetne proročke knjige Otkrivenja (čije puno ime je Apokalipsa svetog Ivana Božanskog). Ona pokretače apokrifnih događaja uspoređuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj spušta s neba, naočigled ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18): U ovome je mudrost:

se zaključak da "Babilon" nije šifra — Babilon znači Babilon, budući
Babilon koji će se uključiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno
306

U koga je uma,

307

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I PROROČANSTVA O

POVRATKU

objašnjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" — HarMegiddo, planina Megiddo, u Izraelu) — rat koji uključuje Svetu zemlju. Ako je taj budući Babilon doista današnji Irak, proročki stihovi pono­ vno su jezivo točni, jer uz to što predviđaju sadašnje događaje koji vode do pada Babilona nakon kratkog ali strašnog rata, pretkazuju raspad Babilo­

Ja jesam, ja sam prvi, ja sam

i posljednji...

Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što se još nije zbilo. IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10 Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja: Ja sam Alfa i Omega, početak i kraj, govori Gospodin Bog — OTKRIVENJE I: 8 Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi.

na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 19).
Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviđaju razdoblja velildh kušnji i tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokušava zagonetna starozavjetna proročanstva objasniti opisujući (glava 20) Prvo mesijansko doba kao "prvo uskrsnuće" koje traje tisuću godina i slijedi ga vladavina Sotone duga tisuću godina (kada će se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi drugo mesijansko razdoblje i još jedno uskrsnuće (a tako i "drugi dolazak"). Ta proročanstva neizbježno su pokrenula grozničave spekulacije kada se bližila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao točki u vremenu, u povi­ jesti čovječanstva i Zemlje, kada će se obistiniti proročanstva. Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici

Doista, osnova za proročanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u početku, da se budućnost može predvidjeti zato što je poznata prošlost— ako ne

čovjeku, onda Bogu: Ja sam "koji od početka svršetak otkriva", rekao je Ja­
hve (Izaija 46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Božje planove za budućnost —posljednje dane— u odnosu na prošlost, prve dane. Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, Mudrim izrekama i u Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni božanski plan za cijelu Zemlju i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujući da će se narodi Zemlje okupiti kako bi saznali što ih čeka opisao kako se narodi međusobno pitaju: "Tko od nas može proreci budućnost tako da nam kaže ono što se dogo­ dilo prvo?" ( 4 1 : 22) Da je to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke Asirskih proročanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kaže:

na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. neće dogoditi ništa, i to ne
samo zato što je pravi trenutak milenija, onaj brojeći od Isusovog rođenja, već prošao — s obzirom na to da se prema svim procjenama stručnjaka Isus rodio 6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje mišljenje je to što se proro­ čanstva, kako se čini, nisu odnosila na linearni slijed događaja — prvu godinu, drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje — nego na cikličko ponavljanje događaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da će "prve stvari biti posljednje stvari" — nešto što se može dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme kreću u krugu, gdje je početna točka završna točka i obrnuto. Tom cikličkom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vječnog božanskog entiteta koji je bio prisutan na početku, kada su stvoreni nebesa i Zemlja, i koji će biti prisutan u posljednjim danima, kada će na svojoj Svetoj gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 , 44: 6, 48: 12):

"Budućnost će biti kao prošlost."

Taj ciklički element biblijskih proročanstava o povratku vodi nas do jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA. Kružni tok povijesnog vremena nađen je, čitatelj će se sjetiti, u Sre­ dnjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupčanika,
309

308

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I

PROROČANSTVA

O

POVRATKU

dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed čega nastaje "skup" od 52 godine, a nakon što takav skup godina protekne određeni — nenavedeni — broj puta, nastupa vrijeme obećanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi do takozvanih Majanskih proročanstava, prema kojima će kraj vremena doći otprilike 2 0 1 2 . g. n. e. Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila je, naravno, ogromno zanimanje te zaslužuje razjašnjenje i analizu. Nave­ deni datum proistječe iz činjenice da će te godine (ovisi kako se računa) trinaesti put proteći vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje 144.000 dana, to je na neki način vrlo važan događaj. Treba istaknuti određene pogreške to jest pogrešne pretpostavke u tom scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima s 52-godišnjim obećanjem (Haab i Tzolkin), nego trećem i mnogo starijem kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su Olmeci—Afrikanci koji su u Srednju Ameriku došli kada je Toth bio prognan iz Egipta — i brojanje dana je u stvari počelo s tim događajem, tako da je prvi dan Dugog brojanja bio ono što mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom kalendaru predstavljali su sljedeći slijed vremenskih jedinica:

se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeli s 365,25, rezultat je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, ko­ načni rezultat je 2 0 1 2 . g. n. e. To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su datum već prije jednog stoljeća osporavali stručnjaci (kao na primjer Fritz Buck, autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticah da kao što gore navedena lista pokazuje, množitelj, pa tako i djelitelj, treba biti matematički savršenih 360, što koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na taj način bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina — savršenim re­ zultatom, budući da predstavlja točno 100 "skupova" Tothovog magičnog broja 52. Računa li se na taj način, magična godina Tothovog povratka bila bi 2 0 8 7 . n. e. (5200 - 3 1 1 3 = 2087). Čovjek bi mogao izdržati i toliko čekanje; jedina neprilika je u

tome što je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikličko računanje
vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani prešli na četrnaesti baktun, petnaesti baktun i tako dalje.

Sve to, međutim, ne umanjuje važnost proročanskog milenija. Bu­ 1 kin 1 Uinal 1 Tun 1 Ka-tun 1 Pictun = 1 Bak-tun = 1 dan 1 kin x 20 1 kin x 360 1 tun x 20 1 Ka-tun x 20 1 Bak-tun x 20 = = 20 dana 360 dana 7.200 dana 144.000 dana 2.880.000 dana dući da "milenij" kao eshatološka vremenska jedinica svoje ishodište ima u židovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pr. n. e., potraga za značenjem mora krenuti tim smjerom. U stvari, spominjanje "tisuće" — milenija — u smislu definiranja doba svoje korijene vuče još iz Starog zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Božjeg saveza s Izraelom dodi­ jelio razdoblje od "tisuću naraštaja" — ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi, 16: 15) kada David donosi zavjetni kovčeg u Jeruzalem. Psalmi opetova­ Te jedinice, od kojih je svaka nastala množenjem prethodne, na taj se način nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve većim glifima. No, budući da majanski spomenici nikad nisu došli do više od dvanaest baktu­ na, čijih 1.728.000 dana već nadmašuje majansku civilizaciju, čini se da je trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da će sadašnje "Sunce" odnosno doba završiti s trinaestim baktunom, te kada no broj "tisuću" dodjeljuju Jahvi, njegovim čudima, pa čak i njegovim božanskim kolima (Psalmi 68: 17). Od izravne važnosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava u Psalmu 90: 4 — izjava pripisana samom Mojsiju — koja o Bogu kaže:

"tisuću je godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo". Ta
je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon što su Ri-

310

311

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I

PROROČANSTVA O

POVRATKU

mljani uništili jeruzalemski hram) da je to način da se dokuči kada će doći tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, srvaranje svijeta, "Početak", trajao šest dana, a božanski dan traje risuću godina, re­ zultat je protok 6.000 godina od Početka do Kraja. Na temelju toga se vjerovalo da će Posljednji dani doći 6000. godine Anno Mundi. Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je započeo 3 7 6 0 . g. pr. n. e., to znači da će posljednji dani doći 2 2 4 0 . g. n. e. (6000 - 3760 = 2 2 4 0 ) . Ovo treće računanje posljednjih dana može nas ili razočarati ili utješiti, ovisno o tome kakva su nam očekivanja. Ljepota tog izračuna je u rome šro se savršeno slaže sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U bu­ dućnosti bi se čak mogao pokazati točnim, no osobno nisam tog mišljenja, ponovno zbog toga što je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju proročansrva je ciklička.

jeme budući da nebeske putanje — planeta, kometa, asteroida — zbog graviracijskog privlačenja drugih planeta kraj kojih prolaze prilikom svakog ophoda odsrupaju od svoje prerhodne puranje. Da upotrijebim dobro isrraženi primjer Halleyjevog kometa, kao njegovo ophodno vri­ jeme uzima se 75 godina, međutim ono u stvari varira između 74 i 76 godina. Kada se posljednji pur pojavio 1986. godine, ophodno vrijeme mu je bilo 76 godina. Primijenimo li Halleyjevo odstupanje na Nibiruovih 3.600 godina, dobivamo plus/minus od 50 godina prilikom svakog prolaska. Još je jedan razlog da se pitamo zašto je Nibiru toliko odstupao od njegovog uobičajenog SAR-a: neuobičajena pojava potopa oko 10900. g. pr. n. e. Tijekom svojih 120 SAR-ova prije potopa, Nibiru je svojom puranjom prolazio a da nije prouzročio takvu katastrofu. Zatim se dogodilo nešto neuobičajeno što je Nibiruovu puranju dovelo bliže Zemlji: u spoju s nesrabilnim stanjem ledenog pokrova Anrarkrika došlo je do

Kako nijedan od "modernih" predviđenih datuma nije upotrebljiv, moramo se okrenuti drevnim "formulama" — učiniri ono što nam se savjetuje u Izaiji, "promatrati znakove natraške". Imamo dva ciklička izbora: Božansko vrijeme povezano s ophodnim vremenom Nibirua, re Nebesko vrijeme povezano sa zodijačkom precesijom. Koji je pravi? Da su Anunnakiji za dolazak i odlazak iskorisrili prigodu kada je Nibiru došao na svoj perigej (na točku najbližu Suncu, a stoga i najbližu Zemlji odnosno Marsu) toliko je očito da su neki moji čitatelji običa­ vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000 (približna godina Anuovog posjeta) i dobiti 4 0 0 . g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je počeo nipurski kalendar) — kao što su to učinili Makabejci — te doći do 160. g. pr. n. e. U svakom slučaju, sljedeći Nibiruov dolazak daleko je u budućnosti. U stvari, kao što čitatelji sada znaju, Nibiru je došao ranije, oko 560. g. pr. n. e.. Kada razmarramo tu "digresiju", moramo imati na umu da je savršeni SAR (3600 godina) uvijek bio matematičko ophodno vri312

potopa. Šro je bilo to "nešto neuobičajeno"? Odgovor bi se mogao kriti dalje u našem Sunčevom sustavu, tamo gdje prolaze putanje Urana i Neptuna, planeta među čijim mnogim mjesecima su i neki koji neobjašnjivo kruže u "suprotnom" ("retrogra­ dnom") smjeru — u istom smjeru kao Nibiru. Jedna od velikih tajni našeg Sunčevog sustava je činjenica da planet Uran doslovno leži na svom boku — njegova os sjever-jug ide hori­ zontalno prema Suncu umjesto da je verrikalna. "Nešto" je, negdje u njegovoj prošlosti, dobro udarilo Uran, rekli su NASA-ini znanstvenici, ne usuđujući se nagađati što bi to "nešto" moglo biti. Često sam se pitao je li to "nešto" također bilo ono što je napravilo veliki ožiljak u obliku slova V i neobjašnjivu "uzoranu" površinu koje je NASA-in Voyager 2 1986. g orkrio na Uranovom mjesecu Mirandi (slika 128) — mjesecu koji je na više načina drukčiji od svih drugih Uranovih satelita./« li sve

to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?

313

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I

PROROČANSTVA O

POVRATKU

naišao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran,
nakrenuvši ga na bok. Čak je moguće da je "oružje" udara bio zagonetni mjesec Miranda — Nibiruov mjesec — koji je nakon što je udario u Uran završio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi događaj utjecao na orbitu Nibirua te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto prijašnjih 3.600, što bi rezultiralo sljedećim poslijepotopnim raspore­ dom dolazaka: oko 7 4 5 0 . g., oko 4 0 0 0 . godine i oko 550. g pr. n. e. Ako je to ono što se dogodilo, to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua 556. g. pr. n. e. te sugeriralo da sljedeći dolazak Nibirua treba očekivati oko 2 9 0 0 . g. n. e.. Onima koji prorokovane kataklizmičke događaje po­
SLIKA 128

vezuju s povratkom Nibirua — "planetom X" kako ga neki zovu — još se ne moraju bojati. Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ogra­ ničili na pojedinačnu kratku priliku na Nibiruovom perigej u je, među­ tim, netočna. Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima. Drevni tekstovi bilježe brojne slučajeve putovanja bogova amo-tamo bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge pri­ če o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima nema nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane, kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglaša­ vala). U jednom slučaju je Adapa, Enkijev sin od žene Zemljanke, kojemu je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji polubogova Dumuzija i Ningišzide. Henok, pandan sumerskog Enmedurankija, također je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog životnog vijeka na Zemlji. To je, kao što je prikazano na slici 130., bilo moguće na barem dva načina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od točke A) i stiže puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem svemirske letjelice (kod točke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako da letjelica počne "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i Marsu). Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anuovog, mogao se realizirati kombiniranjem "A" za dolazak i " B " za odlazak. Kratak posjet Nibiruu

Posljednjih godina astronomi su utvrdili da veliki vanjski planeti Sunčevog sustava nisu ostali na mjestu gdje su bili formirani nego su "klizili" prema van, dalje od Sunca. Studije su došle do zaključka da je taj pomak bio najizraženiji u slučajevima Urana i Neptuna (vidi skicu, slika 1 2 9 ) . To bi moglo biti objašnjenje zašto se tijekom mnogih Nibiruovih prolazaka orbitom ništa nije dogodilo, a zatim iznenada jest. Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj "potopnoj" orbiti Nibiru

314

315

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I

PROROČANSTVA O POVRATKU

Beros je, kao što smo naveli, zodijačka doba smatrao prekretnicama za bogove i ljude, kao i da svijet periodički prolazi kroz apokaliptične kata­ strofe, bila to vatrena ili vodena stihija, čije je vrijeme događanja određeno nebeskim pojavama. Poput svog pandana Manetha u Egiptu, i on je prerpovijest i povijesr dijelio na božansku, polubožansku i postbožansku fazu, s ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je — gle čuda nad čudima — točno jedna tisuća — milenij! — zodijačkih doba. Stručnjaci koji proučavaju drevne glinene pločice koje se bave ma­ tematikom i astronomijom bili su zapanjeni otkrićem da su pločice kao početnu točku koristile fantastični broj 12960000 — da, 12.960.000. Zaključili su da to može biti povezano jedino sa zodijačkim dobima SLIKA 130 (kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa Zemlje da bi presreo Nibiru kod točke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod točke B za povratak na Zemlju, i tako dalje. Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrije­ me povratka planeta, zbog čega nam preostaje drugo cikličko vrijeme — zodijačko vrijeme. koja traju 2.160 godina, čiji umnošci su 12.960 (kada se 2.160 pomno­ ži sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 pomnoži sa 6 0 ) i 1.296.000 (kada se pomnoži sa 600) i — gle, čuda nad čudima! — fanrastičan broj s kojim re drevne liste počinju, 12.960.000, umnožak je 2 . 1 6 0 i 6.000 — kao u božanskih šest dana stvaranja. Da su značajni, veliki događaji - kada su poslovi bogova utjecali na poslove ljudi - bili povezani sa zodijačkim dobima opetovano je pokazano u ovom svesku Zemaljskih kronika. S početkom svakog doba dogodilo se ne­ što izrazito važno: doba Bika označilo je početak ljudske civilizacije. Doba Ja sam ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. Ono je drukčije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena našeg planeta) i božanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali služi kao veza između njih. Ukoliko je povratak koji se očekuje povratak Anunnakija a ne nji­ hovog planeta, tada nam rješenje zagonetki bogova i ljudi valja potražiti uz pomoć sata koji ih povezuje — cildičkog zodijaka nebeskog vremena. Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao način da pomire dva ciklusa: njihov omjer — 3600 za Nibiru, 2160 za zodijačko doba — b i o je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega pro­ izišao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.) Ovna započelo je nuklearnom kataklizmom a završilo Odlaskom. Doba Riba sriglo je s unišrenjem jeruzalemskog hrama i počerkom Kršćanstva. Ne

bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proročki Posljednji dani u stvari Kraj (zodijačkog) doba?
Jesu li Danijelovi "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena"'jednosta­ vno terminologija koja se odnosi na zodijačka doba? O toj mogućnosti prije otprilike rri sroljeća razmišljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kreranjem nebeskih tijela — kao što su planeti koji kruže oko Sunca — me­ đutim zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji i biblijskim proročanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao je "Božjom mehanikom" i čvrsto je vjerovao da su znanstvena otkrića koja

316

317

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I PROROČANSTVA O

POVRATKU

su počela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodređena da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu pažnju posveti "Danijelovoj matematici". U ožujku 2003. godine britanski BBC {British Broadcasting Corpora­ tion) zaprepastio je znanstveni i vjerski establišment emisijom o Newtonu koja je otkrila postojanje spisa, čiju prednju i stražnju stranu je on ispisao rukom, a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim pro­ ročanstvima. Newton je svoje numeričke kalkulacije ispisao na jednoj strani papira, a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani. Pažljiv pregled tog dokumenta — tj. njegove fotokopije koju sam privi­ legiran posjedovati — otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama nekoliko puta sadrže 216 i 2160. To mi je pomoglo da shvatim način na

U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj 1990. godine javno je razotkriven "Incident s Fobosom", događaj koji je bio zataškan. Incident se ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istraži Mars i njegov potencijalno šuplji prirodni mjesec zvan Fobos. U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazva­ ne Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraživanja Marsovog mjeseca Fobosa, lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989. godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao — nikad nisu objavljene nikakve pojedinosti ni objašnjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i počeo na Zemlju slati fotografije snimljene pomoću njegovih dviju kamera — obične i infracrvene. Začuđujuće je, ili pak uznemirujuće, da su među njima bile i fotografi­ je sjenke objekta u obliku cigare kako leti nebom planeta između sovjetske letjelice i Marsove površine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski

koji je razmišljao: mislio je na zodijačko vrijeme — za njega je ono bilo mesijanski sat!
Svoje je zaključke — koristeći izraze "ne prije" i "ne kasnije od" — su­ mirao zapisavši tri vremenska okvira za Danijelove proročanske indicije: • Između 2132. i 2370. godine prema jednoj indiciji koju je dao Danijel • Između 2090. i 2374. prema drugoj indiciji • Između 2060. i 2370. za ključno "jedno vrijeme, vremena i pola vremena" "Sir Isaac Newton je predvidio da će kraj svijeta biti 2 0 6 0 . go­ dine" objavio je BBC. Možda ne baš točno tada — no kao Što pokazuje tablica zodijačkih doba iz jednog prijašnjeg poglavlja, s dva svoja datu­ ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . i 2 0 9 0 . godina. Original dokumenta tog velikog Engleza sada se čuva u Odjelu za rukopise i arhive Židovske nacionalne i sveučilišne biblioteke — u

Jeruzalemu!
Slučajnost?

318

319

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I

PROROČANSTVA O

POVRATKU

zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su kao "nešto što bi neki mogli nazvati letećim tanjurom". Svemirskoj letjelici odmah je potom naloženo da se udalji od Marsove orbite i pride prirodnom satelitu Fobosu te ga s udaljenosti od pedeset metara bombardira laserskim zrakama. Po­

Geopolitički događaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine započeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je skenirao rubove Sunčevog sustava detektirajući nebeska tijela koja isijavaju toplinu - godine 1983. otkrio "planet veličine Neptuna". Potraga za dese­ tim planetom bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga pronašli: utvrdili su da se radi o planetu zato što je, nakon što je detektiran jedanput i zatim šest mjeseci kasnije, bilo jasno da se kreće u našem smjeru.

sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je
dolazio s Fobosa (slika 132). Neposredno poslije toga sovjetska se letjelica počela vrtjeti te je prestala odašiljati — uništio ju je tajanstveni projektil.

"Incid ent s Fobosom službeno ostaje "neobjašnjeni incident". U stvari, neposredno nakon njega počela je djelovati tajna komisija u ko­ joj su zastupljene sve vodeće svemirske sile. Komisija i dokument koji je sastavila zaslužuju mnogo više pozornosti nego što su je dobili budući da drže ključ za razumijevanje onoga što vodeće države svijeta Nibiruu i Anunnakijima. znaju o Novinski naslovi iz gornjih članaka glasili su - Nebesko tijelo astrono­

mima zadalo kozmičku zagonetku; U svemiru pronađen "misteriozan" planet; Na rubu Sunčevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni planet zbunio astronome

320

321

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I

PROROČANSTVA O

POVRATKU

Vijesti o otkriću ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su opovrgnute kao "nesporazum". Otkriće je, naime, bilo toliko šokantno da je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza, do sastanka između predsjednika Reagana i Gorbačova, sklapanja sporazu­ ma o svemirskim operacijama te do javnih izjava američkog predsjednika u UN-u i drugim forumima koje su uključivale i sljedeće riječi (dok ih je izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo): Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi pri­ jetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira... S vremena na vrijeme razmišljam o tome kako bi brzo nestale sve naše razlike kada bismo se suočili s vanzemaljskom prijetnjom iz drugog svijeta. Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko le­ žernih sastanaka i konzultacija — sve do incidenta s Fobosom u ožujku 1989godine nakon kojega je, već u travnju 1989. godine, užurbano formulirao skup smjernica poznat kao Deklaracija o načelima koja se tiču aktivnosti nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Tom deklaracijom usuglašene su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja "signala izvan­ zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji". "Signal", otkrila je skupina, "možda neće biti samo signal koji ukazuje na inteligentno podrijetlo, već bi to mogla biti i prava poruka koju će biti potrebno dekodirati." Dogovorene procedure uključivale su i korake za odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i četiri sata prije nego što se odgovori. To je svakako apsurdno ako bi poruka došla s planeta udaljenog svjetlosnim godinama... Ne, to su bile pripreme za susret s dru­ gom vrstom nedaleko od nas! Meni svi ti događaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa što su ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni — možda
322

putem svojih robota — na Marsu, svojoj planetarnoj postaji još iz davnina. To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju spremnu bazu za budući posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka. Za mene je cilindrični pečat sa Zemljom i Marsom (vidi sliku 139) i opis prošlosti i pretkazivanje budućnosti, budući da na sebi nosi datum — datum naznačen znakom dviju riba — doba Riba. Govori li nam: Ono što se dogodilo u prethodnom dobu Riba po­ novno će se dogoditi u dobu Riba? Ako će se proročanstva obistiniti, ako će prve stvari biti posljednje stvari, ako je prošlost budućnost — tada odgovor mora biti - Da. Još uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak će se, kaže znamenje, dogoditi prije svršetka sadašnjeg doba.

323

POSTSKRIPTUM

Što je tu tako posebno bitno? Lokalitet tog otkrića je Megiddo, u podnožju planine Megiddo Har-Megiddo — ARMAGEDON. Još jedna slučajnost?

POSTSKRIPTUM

U mjesecu studenom 2005. godine u Izraelu je došlo do važnog arheolo­ škog otkrića. Prilikom raščišćavanja tla radi gradnje nove zgrade, pronađeni su ostaci velike drevne građevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje. Ispostavilo se da je građevina u stvari kršćanska crkva — najstarija dosad pronađena u Svetoj zemlji. Zapisi na grčkom jeziku sugeriraju da je izgra­ đena (ili obnovljena) u trećem stoljeću nove ere. Kada su ruševine dokraja iskopane i raščišćene otkriven je veličanstven podni mozaik. U njegovom se središtu nalazila slika DVIJU RIBA — zodijački znak Riba (slika 134).

SLIKA

134

325

O AUTORU

ZECHARIA SITCHIN međunarodno je priznati autor i istraživač čije knjige pružaju dokaze da u našem Sunčevom sustavu nismo sami. Kao jedan od nekolicine stručnjaka koji mogu čitati klinasto pismo sa sumerskih pločica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s po­ sljednjim znanstvenim otkrićima kako bi nanovo ispripovjedio povijest i pretpovijest čovječanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige prevedene su na više od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, često citirani klasik, slavi tridesetogodišnjicu objave. Zecharia Sitchin diplo­ mirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao novinar i urednik, a danas živi i piše u New Yorku.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->