-

-
-
-
-
-
-
-
Biblioteka
book
marker
IzdajI!
Naklada LJEVAK d.o.o.
Dirl!kf(}r
PETRA LJEVAK
U1'I!dnik
KRISTIJAN
Slavoj iek
o NASILJU
EST POGLEDA SA STRANE
Prijl!Vod s engleskoga i pogovor


.lJnAI
Zagreb, svibani 2008.
Biblioteka
book
marker
IzdajI!
Naklada LJEVAK d.o.o.
Dirl!kf(}r
PETRA LJEVAK
U1'I!dnik
KRISTIJAN
Slavoj iek
o NASILJU
EST POGLEDA SA STRANE
Prijl!Vod s engleskoga i pogovor


.lJnAI
Zagreb, svibani 2008.
Naslov izvornika:
SLAVOJ IEK
VIOLENCE
SIX SIDEWAYS REFLECTIONS
Copyright Slavoj iek, 2008
First published in Great Britain in 2008 by
PROFILE BOOKS LTD.
Dizajn: Dan Magford
Fotografija na naslovnici Jean Gaum1Magnum Photos
za hrvatsko izdanje
Naklada Ljevak d.o.o. 2008.
Recenzenti
prof. dr. sc. NADEDA
dr. sc. MARIJAN KRIVAK
Knjiga je objavljena uz potpor
! KNJiNICA
OSIJEK
1111111111111111111111111111
871241386
ISBN 878-953-178-940-0
CIP zapis dostupan u katalogu Nacionalne i knjinice u
Zagrebu pod brojem 662256
\
l
SADRfA)
,
Uvod
nRAN.NOVO KRVAVO RUHO........................................................ 7
i S
I,
Adagio ma non troppo e molto espressivo:

SOS NASILJE
Nasilje: Subjektivno i objektivno ............................................... 14
Dobri ljudi iz Porto Davosa ...................................................... 19
selo ..................................................... 26
Seksualnost u atonalnom svijetu ................................................ 30
:I
Allegro moderato Adagio:

STRAHUJ OD SVOGA BLINJEG KAO OD SAMOGA SEBEI
\j
Politika straha ............................................................................... 39
{

Blinji kao stvar .............................................................................. 43
Nasilje jezika .................................................................................. 52
,
Andante ma non troppo e molto cantabile:
))DIE SE PUMA ZAMUtENA KRVLJUcc
komunikacije ........................................ 65
resantiman .............................................................. 73
Subjekt za kojeg se pretpostavlja da i siluje .................... 80
Naslov izvornika:
SLAVOJ IEK
VIOLENCE
SIX SIDEWAYS REFLECTIONS
Copyright Slavoj iek, 2008
First published in Great Britain in 2008 by
PROFILE BOOKS LTD.
Dizajn: Dan Magford
Fotografija na naslovnici Jean Gaum1Magnum Photos
za hrvatsko izdanje
Naklada Ljevak d.o.o. 2008.
Recenzenti
prof. dr. sc. NADEDA
dr. sc. MARIJAN KRIVAK
Knjiga je objavljena uz potpor
! KNJiNICA
OSIJEK
1111111111111111111111111111
871241386
ISBN 878-953-178-940-0
CIP zapis dostupan u katalogu Nacionalne i knjinice u
Zagrebu pod brojem 662256
\
l
SADRfA)
,
Uvod
nRAN.NOVO KRVAVO RUHO........................................................ 7
i S
I,
Adagio ma non troppo e molto espressivo:

SOS NASILJE
Nasilje: Subjektivno i objektivno ............................................... 14
Dobri ljudi iz Porto Davosa ...................................................... 19
selo ..................................................... 26
Seksualnost u atonalnom svijetu ................................................ 30
:I
Allegro moderato Adagio:

STRAHUJ OD SVOGA BLINJEG KAO OD SAMOGA SEBEI
\j
Politika straha ............................................................................... 39
{

Blinji kao stvar .............................................................................. 43
Nasilje jezika .................................................................................. 52
,
Andante ma non troppo e molto cantabile:
))DIE SE PUMA ZAMUtENA KRVLJUcc
komunikacije ........................................ 65
resantiman .............................................................. 73
Subjekt za kojeg se pretpostavlja da i siluje .................... 80
lt
Presto:
ANnNOMIJE TOLERANTNOG UMA
Liberalizam ili fundamentalizam?
Dabogda ih oba kuga poharala! ................................................ 90
Jeruzalemski krug kredom .............................................................. 99
Anonimna religija ateizma ............................................................ 108
5
Molto adagio - Andante:
TOLERANCIJA KAO IDEOLOKA KATEGORIJA
Kulturalizacija politike ............................................................ 118
Djelotvorna univerzalnost ....................................................... 121
Acheronta movebo: pakla ........................................... 132
6
Allegro:
BOANSKO NASILJE
Benjamin s Hitchcockom ............................................................. 148
Boansko nasilje: to ono nije ..................................................... 153
... I napokon, to ono jest!.. .......................................................... 162
Epilog: ADAGIO .....................................................................169
Biljeke .................................................................................... 179
Bibliografija ............................................................................ 195
Pogovor Villentic) .......................................................... 201
Kazalo .....................................................................................210
UVOD
nUNINOVO KRVAVO RUHO
Postoji stara o radniku kojeg su za kradu: svake
kad bi naputao tvornicu ispred sebe je gurao kolica koja su
straari pomno pretraivali ali nisu nalazili nita sumnjivo jer su ona
bila prazna, dok naposljetku nisu shvatili o se radi: radnik je krao
upravo sama kolica ...
Ako se moe nazivnik odnosno teza koja objedinjuje
refleksije koje slijede u ovoj knjizi, onda je to da se isti para
doks odnosi i na nasilje. Potrebno je korak unatrag, odvojiti se
od fascinantnog iskuenja izravnog subjektivnog nasilja koje vri jasno
prepoznatljiv i umjesto toga obrise pozadine koja
generira takve ispade; takav korak unatrag nam identifi
cirati nasilje koje podupire upravo naa nastojanja da se protiv njega
borimo i zagovaramo toleranciju.
Ovo je polazina moda aksiom ove knjige: _subjektivno
nasilje predstavlja samo najvidljiviji vrh trokuta kojeg jo dvije
vrste objektivnog nasilja. Prvo, tu je nasilje utjelovljeno
u jeziku i formama, ono to Heidegger naziva naom bitka.
Kao to vidjeti kasnije, ta vrsta nasilja ne djeluje samo u
i detaljno poticanja i odnoenja spram dru
tvene dominacije se reproducira u naim svakidanjim govornim
oblicima: postoji fundamentalnija forma nasilja koja pripada jeziku
kao takvom i njegovu nametanju odred
7
nog univerzuma
Drugo, postoji ono to nazivam sistemskim nasiljem koje se odnosi
na katastrofalne posljedice glatkog funkcioniranja naih eko
nomskih i sistema.
lt
Presto:
ANnNOMIJE TOLERANTNOG UMA
Liberalizam ili fundamentalizam?
Dabogda ih oba kuga poharala! ................................................ 90
Jeruzalemski krug kredom .............................................................. 99
Anonimna religija ateizma ............................................................ 108
5
Molto adagio - Andante:
TOLERANCIJA KAO IDEOLOKA KATEGORIJA
Kulturalizacija politike ............................................................ 118
Djelotvorna univerzalnost ....................................................... 121
Acheronta movebo: pakla ........................................... 132
6
Allegro:
BOANSKO NASILJE
Benjamin s Hitchcockom ............................................................. 148
Boansko nasilje: to ono nije ..................................................... 153
... I napokon, to ono jest!.. .......................................................... 162
Epilog: ADAGIO .....................................................................169
Biljeke .................................................................................... 179
Bibliografija ............................................................................ 195
Pogovor Villentic) .......................................................... 201
Kazalo .....................................................................................210
UVOD
nUNINOVO KRVAVO RUHO
Postoji stara o radniku kojeg su za kradu: svake
kad bi naputao tvornicu ispred sebe je gurao kolica koja su
straari pomno pretraivali ali nisu nalazili nita sumnjivo jer su ona
bila prazna, dok naposljetku nisu shvatili o se radi: radnik je krao
upravo sama kolica ...
Ako se moe nazivnik odnosno teza koja objedinjuje
refleksije koje slijede u ovoj knjizi, onda je to da se isti para
doks odnosi i na nasilje. Potrebno je korak unatrag, odvojiti se
od fascinantnog iskuenja izravnog subjektivnog nasilja koje vri jasno
prepoznatljiv i umjesto toga obrise pozadine koja
generira takve ispade; takav korak unatrag nam identifi
cirati nasilje koje podupire upravo naa nastojanja da se protiv njega
borimo i zagovaramo toleranciju.
Ovo je polazina moda aksiom ove knjige: _subjektivno
nasilje predstavlja samo najvidljiviji vrh trokuta kojeg jo dvije
vrste objektivnog nasilja. Prvo, tu je nasilje utjelovljeno
u jeziku i formama, ono to Heidegger naziva naom bitka.
Kao to vidjeti kasnije, ta vrsta nasilja ne djeluje samo u
i detaljno poticanja i odnoenja spram dru
tvene dominacije se reproducira u naim svakidanjim govornim
oblicima: postoji fundamentalnija forma nasilja koja pripada jeziku
kao takvom i njegovu nametanju odred
7
nog univerzuma
Drugo, postoji ono to nazivam sistemskim nasiljem koje se odnosi
na katastrofalne posljedice glatkog funkcioniranja naih eko
nomskih i sistema.
8 SLAVOJ iEK
Kvaka je u tome da se subjektivno i objektivno nasilje ne mogu proma
trati s iste pozicije: se nasilje doivljava naspram nulte
ne-nasilja kao naruavanje normalnog mirnog stanja stvari. Objektivno'
je nasilje, medutim, upravo ono nasilje normalnom poret
ku stvari. Objektivno je nasilje nevidljivo stoga to podrava takvo stanje
nulte naspram kojega - kad se ono narui - nasilje doivljavamo
subjektivno: da bismo ga potreban nam je ukoeni pogled,
paralaksa. Sistemsko nasilje je stoga neto poput ozloglaene crne tvari
u fizici, protutea suvie vidljivom subjektivnom nasilju. Ono je moda
nevidljivo, ali ga treba uzeti u obzir da bi se shvatio smisao onoga t!=' se
doima iracionalnim izljevom subjektivnog nasilja.
Stoga, kada nas u medijima obasipaju raznim humanitarnim kriza
ma koje se neprestance javljaju diljem svijeta, treba uvijek imati na umu
da je takva kriza postala medijski vidljiva kao rezultat sloene borbe za
prevlast u kojoj, prema ustaljenom pravilu, humanitarna pitanja
manje vanu ulogu od kulturnih, i ekonomskih
pitanja. Naslovnica nme od 5. lipnja 2006. godine nosila je
naslov Najsmrtonosniji rat na svijetu a tekst je detaljno opisivao kako
je otprilike milijuna ljudi umrlo u Demokratskoj Republici Kongo
uslijed nasilja u proteklih desetak godina. Nakon tog teksta
nije uslijedila humanitarna larma samo nekoliko pisama
- kao da je neka vrsta mehanizma takve vijesti zau
stavila u tome da posve prodru u na prostor. Kazano na cini
nme je odabrao pogrenu rtvu koja hegemonski eli zauzeti
mjesto patnika - trebao se drati popisa sumnjivaca (poput
poloaja Muslimanki, o tome kako se rtve jedanaestog rujna hva
taju u kotac s gubitkom voljene osobe itd.). DR Kongo se danas ponovo
efikasno pojavljuje kao Conradovo >lsrce tame s kojim se nitko ne eli
licem u lice. je i smrt palestinskog djeteta sa Zapadne obale
(da i ne spominjemo izraelske ili rtve) medijski puta
dragocjenija od smrti bezimena djeteta u Kongu.
.1
o NASILJU 9
I
f
Treba li nam jo neki drugi dokaz za tezu da je humanitarni
za hitno djelovanje posredovan i uvjetovan jasnim
to cilJevI? Da bismo
potrebno je malo se odmaknuti i pogledati stvari iz druge perspektive.
Kad su mediji prigovarali javnosti u drugim zemljama da ne
pokazuju dovoljno spram rtava jedanaestog rujna, bili smo u
iskuenju odgovoriti im onako kao to se Robespierre obratio onima
koji su se alili zbog nedunih rtava revolucionarnog terora: "Prestanite
mahati tiraninovim krvavim ruhom ispred moga lica jer povjerovati
\ da elite zasunjiti Rim.l
I
)
Umjesto izravnog suprotstavljanja nasilju, ova knjiga sadri est
pogleda sa strane, nasilje iz iskoene i pomaknu
te perspektive. Temeljna premisa nalazi se u stavu da izravna konfron
tacija sadri neto to zamagljuje pogled na cijelu situaciju: S!9?T.isutn()
nasilje iterorJgQ... neumoljivo djelujU kao
nas
razvijanje taloce. tipologije: pasilja moralo bi prema definiciji
njegov traumatski S druge strane, hladnokrvna i nepristrana
analiza nasilja na odredeni reproducira njegov uas i sudjeluje u
njemu. Ovdje bi takoder trebalo i is!i_ni-.
\
I
ono to izvjetaj o silovanoj eni (ili o bilo kojem drugom narativu
traume) istinitim upravo je njegova nepouzdanost,
zbrka inekonzistentnost - kad bi rtva bila u stanju i izvi
jestiti o svome i iskustvu na jasan i precizan
s podacima koji su pregledno izloeni, postali bismo
spram njezina odvie konzistentnog iskaza. Stoga je na neki pro
blem sastavni dio rjeenja: upravo manjkavosti u izvjetaju
subjekta koji je pretrpio neku traumu o istinitosti njegovog!
-
njezinog izvjetaja, jer ukazuju na to kako je sadraj o kojem se izvjeta
.. ........ _., ..
,:a zarazio samu formu o njemu. Dakako, isto se odnosi
i na nepouzdanost iskaza preivjelih iz hoiokausta: svje42k.k0li.b.i!:>io
8 SLAVOJ iEK
Kvaka je u tome da se subjektivno i objektivno nasilje ne mogu proma
trati s iste pozicije: se nasilje doivljava naspram nulte
ne-nasilja kao naruavanje normalnog mirnog stanja stvari. Objektivno'
je nasilje, medutim, upravo ono nasilje normalnom poret
ku stvari. Objektivno je nasilje nevidljivo stoga to podrava takvo stanje
nulte naspram kojega - kad se ono narui - nasilje doivljavamo
subjektivno: da bismo ga potreban nam je ukoeni pogled,
paralaksa. Sistemsko nasilje je stoga neto poput ozloglaene crne tvari
u fizici, protutea suvie vidljivom subjektivnom nasilju. Ono je moda
nevidljivo, ali ga treba uzeti u obzir da bi se shvatio smisao onoga t!=' se
doima iracionalnim izljevom subjektivnog nasilja.
Stoga, kada nas u medijima obasipaju raznim humanitarnim kriza
ma koje se neprestance javljaju diljem svijeta, treba uvijek imati na umu
da je takva kriza postala medijski vidljiva kao rezultat sloene borbe za
prevlast u kojoj, prema ustaljenom pravilu, humanitarna pitanja
manje vanu ulogu od kulturnih, i ekonomskih
pitanja. Naslovnica nme od 5. lipnja 2006. godine nosila je
naslov Najsmrtonosniji rat na svijetu a tekst je detaljno opisivao kako
je otprilike milijuna ljudi umrlo u Demokratskoj Republici Kongo
uslijed nasilja u proteklih desetak godina. Nakon tog teksta
nije uslijedila humanitarna larma samo nekoliko pisama
- kao da je neka vrsta mehanizma takve vijesti zau
stavila u tome da posve prodru u na prostor. Kazano na cini
nme je odabrao pogrenu rtvu koja hegemonski eli zauzeti
mjesto patnika - trebao se drati popisa sumnjivaca (poput
poloaja Muslimanki, o tome kako se rtve jedanaestog rujna hva
taju u kotac s gubitkom voljene osobe itd.). DR Kongo se danas ponovo
efikasno pojavljuje kao Conradovo >lsrce tame s kojim se nitko ne eli
licem u lice. je i smrt palestinskog djeteta sa Zapadne obale
(da i ne spominjemo izraelske ili rtve) medijski puta
dragocjenija od smrti bezimena djeteta u Kongu.
.1
o NASILJU 9
I
f
Treba li nam jo neki drugi dokaz za tezu da je humanitarni
za hitno djelovanje posredovan i uvjetovan jasnim
to cilJevI? Da bismo
potrebno je malo se odmaknuti i pogledati stvari iz druge perspektive.
Kad su mediji prigovarali javnosti u drugim zemljama da ne
pokazuju dovoljno spram rtava jedanaestog rujna, bili smo u
iskuenju odgovoriti im onako kao to se Robespierre obratio onima
koji su se alili zbog nedunih rtava revolucionarnog terora: "Prestanite
mahati tiraninovim krvavim ruhom ispred moga lica jer povjerovati
\ da elite zasunjiti Rim.l
I
)
Umjesto izravnog suprotstavljanja nasilju, ova knjiga sadri est
pogleda sa strane, nasilje iz iskoene i pomaknu
te perspektive. Temeljna premisa nalazi se u stavu da izravna konfron
tacija sadri neto to zamagljuje pogled na cijelu situaciju: S!9?T.isutn()
nasilje iterorJgQ... neumoljivo djelujU kao
nas
razvijanje taloce. tipologije: pasilja moralo bi prema definiciji
njegov traumatski S druge strane, hladnokrvna i nepristrana
analiza nasilja na odredeni reproducira njegov uas i sudjeluje u
njemu. Ovdje bi takoder trebalo i is!i_ni-.
\
I
ono to izvjetaj o silovanoj eni (ili o bilo kojem drugom narativu
traume) istinitim upravo je njegova nepouzdanost,
zbrka inekonzistentnost - kad bi rtva bila u stanju i izvi
jestiti o svome i iskustvu na jasan i precizan
s podacima koji su pregledno izloeni, postali bismo
spram njezina odvie konzistentnog iskaza. Stoga je na neki pro
blem sastavni dio rjeenja: upravo manjkavosti u izvjetaju
subjekta koji je pretrpio neku traumu o istinitosti njegovog!
-
njezinog izvjetaja, jer ukazuju na to kako je sadraj o kojem se izvjeta
.. ........ _., ..
,:a zarazio samu formu o njemu. Dakako, isto se odnosi
i na nepouzdanost iskaza preivjelih iz hoiokausta: svje42k.k0li.b.i!:>io

11 SLAVOJ iEK
10
precizno i jasno pri'povijedati o yWtitom iskustvu

2
Stoga je jedini prikladni pristup
ovom predmetu onaj koji doputa da se varijacije na temu nasilja dre
na distanci iz potovanja prema njegovim rtvama.
Ovdje bi trebalo ispraviti Adorna: nije poezija nego proza ta koja
je postala nakon Auschwitza.
3
Poetsko na
nepodnoljivu atmosferu logora je vjerodostojnije negoli reali
proza koja u tome ne uspijeva. Odnosno, kad Adorno proglaava
poeziju (ili radije barbarskom) nakon iskustva Auschwitza, '
je o koja poezija uvijek po definiciji
govori 0 se ne moemo izravno obratiti samo na to
aludirati. Ovdje se ne treba libiti korak dalje i prisjetiti se stare
izreke koja kae da glazba nastupa kad zanijeme: to ako ima istine
u tome da je - kao u nekoj povijesnoj slutnji - Schoenbergova glazba
tjeskobu i uas Auschwitza prije negoli to je do njega dolo?
U svojim memoarima Ana Ahmatova opisuje to joj se zbilo kad je u
jeku u redu ispred lenjingradskog
zatvora vijesti o svome sinu Levu:
Jednog dana me nerko iz mase prepoznao. Iza mene nalazila se mlada ena, usana
plavih od koja me dakako nikad prije nije upoznala po imenu, i prekinu
la utnju od iscrpljenosti kojoj smo svi bili podloni upitavi me apatom (ondje su
svi aptali): Moie li ovo opisati?. Rekla sam da mogu, nakon je neto poput
osmijeha prelo preko onoga to je nekad bilo njezino lice.
4
Naravno, pitanje glasi: na kakav se to opis ovdje smjera?
Nedvojbeno nije o ,opisu situacije, nego o onome
to Wallace Stevens naziva opisom bez mjesta( koji je odlika umjet
nosti: ne opis koji sadraj smjeta u povijesno vrijeme i prostor, nego
onaj koji - pozadinom fenomena kojeg opisuje - stvara vla
stiti (virtualni) prostor na taj da ono to se u njemu
pojavljuje nije pojava koju podrava dubina realnosti koja stoji iza
njega, nego pojava bez konteksta koja se u cijelosti podudara sa stvar
nim bivanjem, odnosno, da ponovo citiram Stevensa, ono to se
o NAIILJU
da jest i po sve postoji. Takav opis nije oznaka za
neto to se nalazi izvan njegove forme5 - on svoju vlastitu unutarnju
formu izvodi iz konfuzne stvarnosti na isti na koji je Schoenberg
ekstrahirao unutarnju formu totalitarnog terora, odnosno na
koji takav teror na subjektivnost.
li takvo pribjegavanje umjetnosti ujedno i opasnost povratka
kontemplativnom stavu koji na neki iznevjerava potrebu za neod
godivim djelovanjem da se neto u vezi s opisanim uasom?
Prisjetimo se koji proima
liberalni humanitarni diskurs o nasilju: u njemu prilikom uprizorenja
scena nasilja (prema enama, crnci ma, homoseksualcima
itd.) zajedno postoje apstraktnost i slikovita {pseudo)konkretnost - u
toj zemlji svakih est sekundi silovana je jedna ena, dok ovaj
, ,. ",., --..
odlomak, desetoro itd. U podlozi svega toga
nalazi se osjetaj moralnoga bijesa. Ovakvu pseudo-hitnost
prije nekoliko u lancu Starbucks,
gdje su na ulazu posjetitelje plakati na kojima je stajalo da se
otprilike polovica profita kompanije izdvaja za medicinsku
djeci u Gvatemali (dravi iz koje kava koju prodaju), tako da
sa svakom kavom koju kod njih popijete na neki spaavate ivot
jednog djeteta.
U tome postoji jedan fundamentalno anti-teorijski procjep: nema
vremena za treba djelovati odmah. Putem ovog lanog osje
_ .__"" __".-..___,. __"o''''
taja hitnosti .postindustrijskog doba koji ive u svom izoliranom
virtualnom svijetu dane ili ignoriraju brutaJ!lu ..,#.y()J.Qu
stvarnost koja se nalazi izvan njihova svijeta, nego na nju.cijelo..w.ije.tl1r;
Kao to je nedavno kazao Bill Gates: Sto nam
ri kad milijuni ljudi jo uvijek nepotrebno umiru od dizenterije?
Suprotno takvom lanom zahtjevu za prisjetimo se divnog
Marxova pisma Engelsu iz 1870. godine u kojoj se, barem za trenutak,
kao da revolucija u Europi ponovo kuca na vrata. Marxovo pismo

11 SLAVOJ iEK
10
precizno i jasno pri'povijedati o yWtitom iskustvu

2
Stoga je jedini prikladni pristup
ovom predmetu onaj koji doputa da se varijacije na temu nasilja dre
na distanci iz potovanja prema njegovim rtvama.
Ovdje bi trebalo ispraviti Adorna: nije poezija nego proza ta koja
je postala nakon Auschwitza.
3
Poetsko na
nepodnoljivu atmosferu logora je vjerodostojnije negoli reali
proza koja u tome ne uspijeva. Odnosno, kad Adorno proglaava
poeziju (ili radije barbarskom) nakon iskustva Auschwitza, '
je o koja poezija uvijek po definiciji
govori 0 se ne moemo izravno obratiti samo na to
aludirati. Ovdje se ne treba libiti korak dalje i prisjetiti se stare
izreke koja kae da glazba nastupa kad zanijeme: to ako ima istine
u tome da je - kao u nekoj povijesnoj slutnji - Schoenbergova glazba
tjeskobu i uas Auschwitza prije negoli to je do njega dolo?
U svojim memoarima Ana Ahmatova opisuje to joj se zbilo kad je u
jeku u redu ispred lenjingradskog
zatvora vijesti o svome sinu Levu:
Jednog dana me nerko iz mase prepoznao. Iza mene nalazila se mlada ena, usana
plavih od koja me dakako nikad prije nije upoznala po imenu, i prekinu
la utnju od iscrpljenosti kojoj smo svi bili podloni upitavi me apatom (ondje su
svi aptali): Moie li ovo opisati?. Rekla sam da mogu, nakon je neto poput
osmijeha prelo preko onoga to je nekad bilo njezino lice.
4
Naravno, pitanje glasi: na kakav se to opis ovdje smjera?
Nedvojbeno nije o ,opisu situacije, nego o onome
to Wallace Stevens naziva opisom bez mjesta( koji je odlika umjet
nosti: ne opis koji sadraj smjeta u povijesno vrijeme i prostor, nego
onaj koji - pozadinom fenomena kojeg opisuje - stvara vla
stiti (virtualni) prostor na taj da ono to se u njemu
pojavljuje nije pojava koju podrava dubina realnosti koja stoji iza
njega, nego pojava bez konteksta koja se u cijelosti podudara sa stvar
nim bivanjem, odnosno, da ponovo citiram Stevensa, ono to se
o NAIILJU
da jest i po sve postoji. Takav opis nije oznaka za
neto to se nalazi izvan njegove forme5 - on svoju vlastitu unutarnju
formu izvodi iz konfuzne stvarnosti na isti na koji je Schoenberg
ekstrahirao unutarnju formu totalitarnog terora, odnosno na
koji takav teror na subjektivnost.
li takvo pribjegavanje umjetnosti ujedno i opasnost povratka
kontemplativnom stavu koji na neki iznevjerava potrebu za neod
godivim djelovanjem da se neto u vezi s opisanim uasom?
Prisjetimo se koji proima
liberalni humanitarni diskurs o nasilju: u njemu prilikom uprizorenja
scena nasilja (prema enama, crnci ma, homoseksualcima
itd.) zajedno postoje apstraktnost i slikovita {pseudo)konkretnost - u
toj zemlji svakih est sekundi silovana je jedna ena, dok ovaj
, ,. ",., --..
odlomak, desetoro itd. U podlozi svega toga
nalazi se osjetaj moralnoga bijesa. Ovakvu pseudo-hitnost
prije nekoliko u lancu Starbucks,
gdje su na ulazu posjetitelje plakati na kojima je stajalo da se
otprilike polovica profita kompanije izdvaja za medicinsku
djeci u Gvatemali (dravi iz koje kava koju prodaju), tako da
sa svakom kavom koju kod njih popijete na neki spaavate ivot
jednog djeteta.
U tome postoji jedan fundamentalno anti-teorijski procjep: nema
vremena za treba djelovati odmah. Putem ovog lanog osje
_ .__"" __".-..___,. __"o''''
taja hitnosti .postindustrijskog doba koji ive u svom izoliranom
virtualnom svijetu dane ili ignoriraju brutaJ!lu ..,#.y()J.Qu
stvarnost koja se nalazi izvan njihova svijeta, nego na nju.cijelo..w.ije.tl1r;
Kao to je nedavno kazao Bill Gates: Sto nam
ri kad milijuni ljudi jo uvijek nepotrebno umiru od dizenterije?
Suprotno takvom lanom zahtjevu za prisjetimo se divnog
Marxova pisma Engelsu iz 1870. godine u kojoj se, barem za trenutak,
kao da revolucija u Europi ponovo kuca na vrata. Marxovo pismo
12 SLAVO, iEK
odaje njegov strah: ne bi li revolucionari mogli nekoli
ko godina, s obzirom na to da on jo nije dovrio svoj Kapital?
Kad se u analizi suvremene globalne konstelacije ne pojav
ljuje neko jasno rjeenje ili savjet to treba kad se
ne vidi svjedo na kraju tunela (a svjesni smo toga da bi to svjetlo moglo
pripadati vlaku koji nam dolazi u susret i s kojim bismo se mogli suda
riti), se postavlja pitanje: Sto __
,........._ , ", ' "'. ,', o. _ ''''"
Trebalo bi
t?' Postoje situacije u kojima jedina istinski stvar
koju moemo jest odoljeti iskuenju da se istog trena angaira
mo te to strpljivu analizu. se da
nas nunost angairanja silno iz svih smjerova. U poznatom
odlomku iz djela Egzistencijalizam je humanizam, Sartre se bavi dvojba
ma iz Francuske 1942. godine koji je razapet izmedu obaveze
pomaganja svojoj usamljenoj i bolesnoj majci i dunosti
Pokretu otpora u borbi protiv Nijemaca; Sartreova je poanta dakako u
tome da ne postoji apriorni odgovor na tu dvojbu - bi trebao
donijeti odluku koja se temelji samo na vlastitoj bezdano; slobodi, to
pretpostavlja da u cijelosti snosi posljedice takve odluke.
6
Opsceni
izlaz iz te dileme sastojao bi se u savjetu da svojoj majci kae
kako se Pokretu otpora, a svojim prijateljima iz Pokreta
otpora da se mora brinuti za svoju majku, dok se u stvarnosti on
na neko mirno mjesto i ...
U ovom savjetu nalazi se mnogo vie od jeftinog cinizma: on pri
ziva u poznati sovjetski vic o Lenjinu. za vrijeme socijalizma,
Lenjinove mladima koje predstavljaju odgovor na pitanje
to a glase i samo neprestance su isticane i
nalazile su se na zidovima svih kola. Evo kako glasi vic: Marxa, Engelsa
i Lenjina upitali su to bi radije imali: enu ili ljubavnicu? Posve
vano, Marx, koji je bio konzervativan kad je o privatnom ivotu,
odgovara: enu!, a Engels koji je u mjeri bio bon vivant prielj-
I JQ'5IF'A,Il;R II :':.
I
I KNJI2NICA O;,IJl::K
i
kuje ljubavnicu. Medutim, na
.. "!..
..!lekLdekadentniJll"i.sseuz:LNe .. bih
obje zato jer bih eni mogao da idem kod ljubavnice, a ljubavnici
da moram biti sa enom ... ondanapravlo? Paonda bih
mogao na neko mirno
Nije li to upravo ono to je Lenjin napravio nakon katastrofe 1914.
godine? Povukao se na mirno mjesto u vicarskoj na kojem je
i samo Hegelovu logiku. ..
(

. I
12 SLAVO, iEK
odaje njegov strah: ne bi li revolucionari mogli nekoli
ko godina, s obzirom na to da on jo nije dovrio svoj Kapital?
Kad se u analizi suvremene globalne konstelacije ne pojav
ljuje neko jasno rjeenje ili savjet to treba kad se
ne vidi svjedo na kraju tunela (a svjesni smo toga da bi to svjetlo moglo
pripadati vlaku koji nam dolazi u susret i s kojim bismo se mogli suda
riti), se postavlja pitanje: Sto __
,........._ , ", ' "'. ,', o. _ ''''"
Trebalo bi
t?' Postoje situacije u kojima jedina istinski stvar
koju moemo jest odoljeti iskuenju da se istog trena angaira
mo te to strpljivu analizu. se da
nas nunost angairanja silno iz svih smjerova. U poznatom
odlomku iz djela Egzistencijalizam je humanizam, Sartre se bavi dvojba
ma iz Francuske 1942. godine koji je razapet izmedu obaveze
pomaganja svojoj usamljenoj i bolesnoj majci i dunosti
Pokretu otpora u borbi protiv Nijemaca; Sartreova je poanta dakako u
tome da ne postoji apriorni odgovor na tu dvojbu - bi trebao
donijeti odluku koja se temelji samo na vlastitoj bezdano; slobodi, to
pretpostavlja da u cijelosti snosi posljedice takve odluke.
6
Opsceni
izlaz iz te dileme sastojao bi se u savjetu da svojoj majci kae
kako se Pokretu otpora, a svojim prijateljima iz Pokreta
otpora da se mora brinuti za svoju majku, dok se u stvarnosti on
na neko mirno mjesto i ...
U ovom savjetu nalazi se mnogo vie od jeftinog cinizma: on pri
ziva u poznati sovjetski vic o Lenjinu. za vrijeme socijalizma,
Lenjinove mladima koje predstavljaju odgovor na pitanje
to a glase i samo neprestance su isticane i
nalazile su se na zidovima svih kola. Evo kako glasi vic: Marxa, Engelsa
i Lenjina upitali su to bi radije imali: enu ili ljubavnicu? Posve
vano, Marx, koji je bio konzervativan kad je o privatnom ivotu,
odgovara: enu!, a Engels koji je u mjeri bio bon vivant prielj-
I JQ'5IF'A,Il;R II :':.
I
I KNJI2NICA O;,IJl::K
i
kuje ljubavnicu. Medutim, na
.. "!..
..!lekLdekadentniJll"i.sseuz:LNe .. bih
obje zato jer bih eni mogao da idem kod ljubavnice, a ljubavnici
da moram biti sa enom ... ondanapravlo? Paonda bih
mogao na neko mirno
Nije li to upravo ono to je Lenjin napravio nakon katastrofe 1914.
godine? Povukao se na mirno mjesto u vicarskoj na kojem je
i samo Hegelovu logiku. ..
(

. I
l
Adagio ma non troppo e molto espressivo
SOS NASILJE
Nasilje: Subjektivno i objektivno
Godine 1922. sovjetska je vlada organizirala nasilni progon
intelektualaca, od filozofa i teologa do ekonomista i
koji su napustili Rusiju i otputovali u brodom
poznatim pod imenom Parobrodfilozofo. Prije nego to je protjeran,
Nikolaj Loski, jedan od izgnanika, u krugu svoje obitelji uivao je u
ivotu visoke buroazije okruen poslugom i dadiljama.
[Onl jednostavno nije mogao shvatiti tko bi elio unititi njegov ivota. Sto
su to krivo Loskijevi ili njima Njegovi sinovi i njihovi prijatelji koji su
nasljednici onog najboljeg to je Rusija mogla dati, ispunjavali su svijet raspravama o
knjievnosti, muzici i umjetnosti i ivjeli mirnim ivotom. Zbog bi to bilo
Iako je Loski nedvojbeno bio iskrena i dobrohotna osoba, koja je
skrbila za siromaJne i pokuavala ivot u Rusiji dviliziranijim,
takav stav odaje neosjetljivost spram sistemskog nasilja
koje je moralo postojati da bi takav lagodan ivot bio
Ovdje je o nasilju koje je sastavni dio sistema: ne samo izravno
nasilje nego i mnogo suptilniji oblici prisile koji podravaju
odnose dominacije i eksploatacije, i prijetnju nasiljem.
Loski i njemu zapravo nisu nita loe. U njihovim ivo
tima nije postojalo neko subjektivno zlo, tek nevidljiva pozadina tog
sistemskog nasilja. Odjednom je u taj gotovo proustovski svijet uao
lenjinizam. Na dan kada se rodio Andrej Loski, u svibnju 1917. godi
ne, cijela je obitelj topot divljih konja koji su galop irali oblinjom
o NAlILJU 15')
ulicom Ivanovskaja.2 Takvih je znakova bilo sve vie. Jednog
dana Loskijeva je sina u koli brutalno zadirkivao njegov kolski drug
iz klase koji mu je dovikivao da su njemu i njegovoj obitelji
odbrojeni dani. dobroduan, neduan i miran ivot, obitelj
Loski nije odakle se pomaljaju takvi znakovi
katastrofe, ih kao neko neshvatljivo i teko
zlih duhova. Nisu bili u stanju shvatiti da im se pod krinkom
tog iracionalnog subjektivnog nasilja poruka koju su jednom
sami odaslali u njenoj istinskoj formi. ..koje
se da moda.na}bolj.e.odgov..a,f4Qnome
Walter Benjarn.:in. nasilja.
nasiljem.
3
se da je suprotstavljanje svim oblicima nasilja - od izrav
nog, nasilja (masovno ubojstvo, teror) do ideolokog nasilja
(rasizam, poticanje na nasilje, seksualna diskriminacija) - glavna pre
okupacija tolerantnog liberalnog svjetonazora koji danas prevladava.
SOS poziv u podrava takav stav, time svaki drugi
pristup: sve ostalo moe i treba .. Ne krije li se u tom
. .
nasilje (ono koje proizvode
ri, zli pojedinci, represivni aparat i gomila) neto
uistinu Ne radi li se moda o tome da ono
eli od samog sredita problema, iz
ostale oblike nasilja da bi stoga i samo aktivno
u njima? Poznata anegdota govori o posjetu jednog oficira
Picassovu parikom atelijeru za vrijeme rata . .9ficir je
i kaos.omi( na slici upitao leste:
li vi ovo na to je Picasso .. hladnQ odgoVQrio; vi
napravili! Danas mnogi liberali s nasiljem i nemirima pOpUt
onih nedavnih u Pariza postavljaju isto pitanje malobroj
nim preostalim koji jo uvijek polau nade u radikalnu
drutvenu transformaciju: Niste li upravo vi ovo Je li to ono to
il
1
i
l
Adagio ma non troppo e molto espressivo
SOS NASILJE
Nasilje: Subjektivno i objektivno
Godine 1922. sovjetska je vlada organizirala nasilni progon
intelektualaca, od filozofa i teologa do ekonomista i
koji su napustili Rusiju i otputovali u brodom
poznatim pod imenom Parobrodfilozofo. Prije nego to je protjeran,
Nikolaj Loski, jedan od izgnanika, u krugu svoje obitelji uivao je u
ivotu visoke buroazije okruen poslugom i dadiljama.
[Onl jednostavno nije mogao shvatiti tko bi elio unititi njegov ivota. Sto
su to krivo Loskijevi ili njima Njegovi sinovi i njihovi prijatelji koji su
nasljednici onog najboljeg to je Rusija mogla dati, ispunjavali su svijet raspravama o
knjievnosti, muzici i umjetnosti i ivjeli mirnim ivotom. Zbog bi to bilo
Iako je Loski nedvojbeno bio iskrena i dobrohotna osoba, koja je
skrbila za siromaJne i pokuavala ivot u Rusiji dviliziranijim,
takav stav odaje neosjetljivost spram sistemskog nasilja
koje je moralo postojati da bi takav lagodan ivot bio
Ovdje je o nasilju koje je sastavni dio sistema: ne samo izravno
nasilje nego i mnogo suptilniji oblici prisile koji podravaju
odnose dominacije i eksploatacije, i prijetnju nasiljem.
Loski i njemu zapravo nisu nita loe. U njihovim ivo
tima nije postojalo neko subjektivno zlo, tek nevidljiva pozadina tog
sistemskog nasilja. Odjednom je u taj gotovo proustovski svijet uao
lenjinizam. Na dan kada se rodio Andrej Loski, u svibnju 1917. godi
ne, cijela je obitelj topot divljih konja koji su galop irali oblinjom
o NAlILJU 15')
ulicom Ivanovskaja.2 Takvih je znakova bilo sve vie. Jednog
dana Loskijeva je sina u koli brutalno zadirkivao njegov kolski drug
iz klase koji mu je dovikivao da su njemu i njegovoj obitelji
odbrojeni dani. dobroduan, neduan i miran ivot, obitelj
Loski nije odakle se pomaljaju takvi znakovi
katastrofe, ih kao neko neshvatljivo i teko
zlih duhova. Nisu bili u stanju shvatiti da im se pod krinkom
tog iracionalnog subjektivnog nasilja poruka koju su jednom
sami odaslali u njenoj istinskoj formi. ..koje
se da moda.na}bolj.e.odgov..a,f4Qnome
Walter Benjarn.:in. nasilja.
nasiljem.
3
se da je suprotstavljanje svim oblicima nasilja - od izrav
nog, nasilja (masovno ubojstvo, teror) do ideolokog nasilja
(rasizam, poticanje na nasilje, seksualna diskriminacija) - glavna pre
okupacija tolerantnog liberalnog svjetonazora koji danas prevladava.
SOS poziv u podrava takav stav, time svaki drugi
pristup: sve ostalo moe i treba .. Ne krije li se u tom
. .
nasilje (ono koje proizvode
ri, zli pojedinci, represivni aparat i gomila) neto
uistinu Ne radi li se moda o tome da ono
eli od samog sredita problema, iz
ostale oblike nasilja da bi stoga i samo aktivno
u njima? Poznata anegdota govori o posjetu jednog oficira
Picassovu parikom atelijeru za vrijeme rata . .9ficir je
i kaos.omi( na slici upitao leste:
li vi ovo na to je Picasso .. hladnQ odgoVQrio; vi
napravili! Danas mnogi liberali s nasiljem i nemirima pOpUt
onih nedavnih u Pariza postavljaju isto pitanje malobroj
nim preostalim koji jo uvijek polau nade u radikalnu
drutvenu transformaciju: Niste li upravo vi ovo Je li to ono to
il
1
i
SLAVOJ iEK
/ L
ste eljeli? im trebalo odgovoriti na isti PQP!1-t Pi.cassa;
l.
)INe, vi . ....
. vic o l5.oji se s posla neto ranile
enu u krevetu.i,nepoznatim mukar
... vilglc;: si r.a.Dol(<....a .mu..bij.e
.mukatcem? !Lena
mirno nemoj se tako
jJQmijenja temu!4 Isto se odnosi i na nasilje: namjera se sastoji upravo
u tome da se promijeni tema, da se odmaknemo od humani
tarnih SOS poziva u da se zaustavi nasilje i primaknemo analizi
ostalih SOS poziva, nasilja:.,suhj.ektivnQg,
i ..da
.subjek.tivninLnasiljemkoje u
t
jelollljuju-.drutveni akteri,
represivni aparat i gomila-! suojek.tivno nasilje je
tri vrste nasilja tek ono koje je najlake vidljivo.
*
Pojam objektivnog nasilja treba pomno sagledati iz povijesne per
spektive: ono je svoj novi oblik zadobilo u kapitalizmu. Marx je opisao
nezaustavljivo kruenje kapitala koji se neprekidno kapitala
je sposobnost partenogeneze svoj vrhunac dosegla u
dananjoj meta-refleksivnoj spekuladji o Bilo bi prejed
nostavno tvrditi kako je sablasni duh tog
koje slijedi svoj put ne se na humanost ili probleme zatite
okolia tek ideoloka apstrakdja i da iza nje stoje stvarni ljudi i predmeti
na kojima se temelje proizvodni kapadteti i resursi kruenja kapitala
na kojima se on hrani poput golema parazita. Problem je u tome to
se takva apstrakdja ne nalazi samo u pogrenoj percepdji drutvene
stvarnosti financijske spekuladje, nego u tome da je ona stvarna u
smislu uvjetovanja strukture materijalnih drutvenih procesa: o sudbini
populadje a ponekad i zemalja katkad solip
spekulativna igra kapitala koji slijedi logiku profita i posve je
o IIIA.ILJU (17)
.'
indiferentan spram toga kako njegovo kretanje utjecati na drutvenu
stvarnost. Stoga Marxova poanta nije u tome da se ova druga dimenzija
svede na prvu, odnosno da se pokae kako teoloko kruenje dobara
proizlazi iz antagonizama stvarnoga ivota. Njegova je poanta ponaj
prije u tome da se do onogprvog (drntvena realnost materijalne proizvod
nje i drntvene interakcije) ne moe istinski bez onog drngog: je o
plesu kapitala koji samog sebe pro
mjene u stvarnom ivotu i katastrofe. Upravo u tome fundamen
talno sistemsko nasilje kapitalizma, neugodnije od bilo kojeg izravnog
drutveno-ideolokog nasilja u razdoblju prije nastanka kapitalizma: ovo
nasilje vie nije pripisati konkretnim pojedincima i njihovim
zlim namjerama, jer je ono u cijelosti objektivno, sistemsko, anoni
mno. Ovdje nailazimo na Lacanovu razliku realnosti i Realnog:
realnost je drutvena stvarnost stvarnih ljudi u interakciju
i proizvodne procese, dok je Realno nemilosrdna apstraktna, sablasna
logika kapitala koji o tome to se zbiva u drutvenoj stvarnosti.
Q!9.'j.ep $e. moe koja se
tekim neprilikama. i,lJudsku.bijedu.
kQjj nakon
o to
l11
e., stanje u toj zemlji financijski zdravo -
vana zdravstveno stanje ..kapitala...
Nije li ovo stanje danas na djelu vie nego ikad ranije? Ne ukazuju
li fenomeni koje se povezuje s virtualnim kapitalizmom (planirana
razmjena u i apstraktne financijske spekulacije) na
carstvo realne apstrakcije u svom obliku, mnogo radikalnije
negoli u Marxovo doba? Ukratko, najvii oblik ideologije ne nalazi se u
zaplitanju u ideoloku sablasnost, se zaboravlja da je utemeljen na
stvarnim ljudima i njihovoj interakciji, upravo u Realnog
sablasnosti i pretvaranju da se izravno stvarnim ljudima i nji
hovim stvarnim problemima. Posjetiteljima londonske burze dijeli se
besplatna broura u kojoj se da trgovanje dionicama ne
SLAVOJ iEK
/ L
ste eljeli? im trebalo odgovoriti na isti PQP!1-t Pi.cassa;
l.
)INe, vi . ....
. vic o l5.oji se s posla neto ranile
enu u krevetu.i,nepoznatim mukar
... vilglc;: si r.a.Dol(<....a .mu..bij.e
.mukatcem? !Lena
mirno nemoj se tako
jJQmijenja temu!4 Isto se odnosi i na nasilje: namjera se sastoji upravo
u tome da se promijeni tema, da se odmaknemo od humani
tarnih SOS poziva u da se zaustavi nasilje i primaknemo analizi
ostalih SOS poziva, nasilja:.,suhj.ektivnQg,
i ..da
.subjek.tivninLnasiljemkoje u
t
jelollljuju-.drutveni akteri,
represivni aparat i gomila-! suojek.tivno nasilje je
tri vrste nasilja tek ono koje je najlake vidljivo.
*
Pojam objektivnog nasilja treba pomno sagledati iz povijesne per
spektive: ono je svoj novi oblik zadobilo u kapitalizmu. Marx je opisao
nezaustavljivo kruenje kapitala koji se neprekidno kapitala
je sposobnost partenogeneze svoj vrhunac dosegla u
dananjoj meta-refleksivnoj spekuladji o Bilo bi prejed
nostavno tvrditi kako je sablasni duh tog
koje slijedi svoj put ne se na humanost ili probleme zatite
okolia tek ideoloka apstrakdja i da iza nje stoje stvarni ljudi i predmeti
na kojima se temelje proizvodni kapadteti i resursi kruenja kapitala
na kojima se on hrani poput golema parazita. Problem je u tome to
se takva apstrakdja ne nalazi samo u pogrenoj percepdji drutvene
stvarnosti financijske spekuladje, nego u tome da je ona stvarna u
smislu uvjetovanja strukture materijalnih drutvenih procesa: o sudbini
populadje a ponekad i zemalja katkad solip
spekulativna igra kapitala koji slijedi logiku profita i posve je
o IIIA.ILJU (17)
.'
indiferentan spram toga kako njegovo kretanje utjecati na drutvenu
stvarnost. Stoga Marxova poanta nije u tome da se ova druga dimenzija
svede na prvu, odnosno da se pokae kako teoloko kruenje dobara
proizlazi iz antagonizama stvarnoga ivota. Njegova je poanta ponaj
prije u tome da se do onogprvog (drntvena realnost materijalne proizvod
nje i drntvene interakcije) ne moe istinski bez onog drngog: je o
plesu kapitala koji samog sebe pro
mjene u stvarnom ivotu i katastrofe. Upravo u tome fundamen
talno sistemsko nasilje kapitalizma, neugodnije od bilo kojeg izravnog
drutveno-ideolokog nasilja u razdoblju prije nastanka kapitalizma: ovo
nasilje vie nije pripisati konkretnim pojedincima i njihovim
zlim namjerama, jer je ono u cijelosti objektivno, sistemsko, anoni
mno. Ovdje nailazimo na Lacanovu razliku realnosti i Realnog:
realnost je drutvena stvarnost stvarnih ljudi u interakciju
i proizvodne procese, dok je Realno nemilosrdna apstraktna, sablasna
logika kapitala koji o tome to se zbiva u drutvenoj stvarnosti.
Q!9.'j.ep $e. moe koja se
tekim neprilikama. i,lJudsku.bijedu.
kQjj nakon
o to
l11
e., stanje u toj zemlji financijski zdravo -
vana zdravstveno stanje ..kapitala...
Nije li ovo stanje danas na djelu vie nego ikad ranije? Ne ukazuju
li fenomeni koje se povezuje s virtualnim kapitalizmom (planirana
razmjena u i apstraktne financijske spekulacije) na
carstvo realne apstrakcije u svom obliku, mnogo radikalnije
negoli u Marxovo doba? Ukratko, najvii oblik ideologije ne nalazi se u
zaplitanju u ideoloku sablasnost, se zaboravlja da je utemeljen na
stvarnim ljudima i njihovoj interakciji, upravo u Realnog
sablasnosti i pretvaranju da se izravno stvarnim ljudima i nji
hovim stvarnim problemima. Posjetiteljima londonske burze dijeli se
besplatna broura u kojoj se da trgovanje dionicama ne
18
SLAVOJ iEK
neku misterioznu fluktuaciju nego odnos ljudi i njihovih proi
zvoda, to uistinu predstavlja ideologiju u njenom obliku.
Hegelovo temeljno pravilo sastoji se u tome da objektivni viak
- carstvo apstraktne univerzalnosti koje propisuje svoje
zakone posve subjekt u tu mreu - uvijek prati i
subjektivni viak, odnosno nepravilno i proizvoljno djelovanje hirova.
primjer te donosi Etienne Balibar, koji razlikuje
dva suprotna ali komplementarna oblika suvika nasilja: u1tra-ob
jektivno ili sistemsko nasilje koje je sastavni dio drutvenih uvjeta
globalnog kapitalizma i automatsko stvaranje izdvojenih i
zamjenjivih pojedinaca poput i nezaposlenih, te ultra-sub
jektivno nasilje novonastalih i/ili religijskih (ukratko:
kih) fundamentalizama.5
Naa da primijetimo posljedice sistemskog nasilja
najjasnije se u raspravama o Lako
je odgovorne za ovdje imamo posla sa
subjektivnim zlom za koje su krivi akteri koji su zlodjela. Mogli
bismo i jasno navesti ideoloke izvore tih - totalitarna
ideologija, manifest, Rousseau, pa i Platon. No kad
se skrene panja na milijune koji su umrli kao posljedica
globalizacije, od zbivanja u Meksiku u esnaestom pa
sve do holokausta u Belgijskom Kongu prije stotinu godina, odgovor
nost za ove se tada se kao da se sve to dogodilo kao
rezultat objektivnog procesa koji nitko nije planirao niti izvravao
i u podlozi kojeg nije stajao nikakav manifest (Ayn
Rand bila je najblie tome da ga napie).6 da je belgijski kralj
Leopold II koji je kumovao holokaustu u Kongu bio veliki dobrotvor
te ga je papa proglasio svetim, ne moe se odbaciti kao puki primjer
ideolokog licemjerja i cinizma. On je moda privatno i mogao biti
iskreni dQbrotvor, skromno preduhitrivi katastrofalne posljedice gole
mog ekonomskog projekta bezobzirnog iskoritavanja prirodnih bogat
o NASILJU

stava Konga kojim je upravljao. Zemlja je bila njegovo osobno carstvo!
Najsnanija ironija sastoji se u tome to je dio bogatstva u
Kongu raspodijeljen na dobrobit belgijskog naroda, primjerice za javne'
radove, muzeje, itd. Kralj Leopold je nedvojbeno bio dananjih
liberalnih komunista, dobre /jude iz Porto Davosa.
Dobri ljudi iz Porto Davosa
...."'" ..
Posljednjih deset godina Davos i Porto Alegre predstavljali su dva
grada blizanca globalizacije. Davos, ekskluzivno vicarsko odmaralite,
mjesto je na kojem se uz velike mjere sigurnosti i uz pravu opsadu grada
sastaje globalna elita menadera, dravnika i utjecajnih ljudi iz medija
koji i nas i sebe ele uvjeriti kako globalizacija najbolje moe
sama sebi. Porto Alegre je suptropski brazilski grad u kojem se sastaje
protu-elita antiglobalizacijskog pokreta koja i nas i sebe eli uvjeriti kako
globalizacija nije naa sudbina; ili, kako to kae slubeni
slogan, drugi svijet je u zadnjih nekoliko godina
okupljanja u Porto Alegreu odravaju se sa sve manje ara i o njima se
sve manje izvjetava. Gdje su nestale zvijezde iz Pono Alegrea?
Neki od njih otili su u Davos. Intonaciju skupova u Davosu u sve
mjeri skupina poduzetnika od kojih, neki sami
sebe nazivaju liberalnim komunistima koji vie ne opreku
Davosa (globalni kapitalizam) i Pono Alegrea (novi drutveni
pokreti kao alternativa globalnom kapitalizmu). Oni tvrde da je
u isto vrijeme imati i globalni kapitalizam (prosperirati kao profitabilan
poduzetnik) i ono to ga izjeda (odobravati uzroke
drutvene odgovornosti i ekolokih pitanja), Nema vie potrebe za Porto
Alegreom, s obzirom na to da i sam Davos moe postati Pono Davos.
Novi liberalni komunisti su dakako nai sumnjivci: Bill
Gates i George Soros, efovi Googlea, IBM-a, Intela, eBaya, kao i nji
novi dvorski filozofi poput novinara Thomasa Friedmana. Ono to ovu
grupu zanimljivom jest da je njenu ideologiju
18
SLAVOJ iEK
neku misterioznu fluktuaciju nego odnos ljudi i njihovih proi
zvoda, to uistinu predstavlja ideologiju u njenom obliku.
Hegelovo temeljno pravilo sastoji se u tome da objektivni viak
- carstvo apstraktne univerzalnosti koje propisuje svoje
zakone posve subjekt u tu mreu - uvijek prati i
subjektivni viak, odnosno nepravilno i proizvoljno djelovanje hirova.
primjer te donosi Etienne Balibar, koji razlikuje
dva suprotna ali komplementarna oblika suvika nasilja: u1tra-ob
jektivno ili sistemsko nasilje koje je sastavni dio drutvenih uvjeta
globalnog kapitalizma i automatsko stvaranje izdvojenih i
zamjenjivih pojedinaca poput i nezaposlenih, te ultra-sub
jektivno nasilje novonastalih i/ili religijskih (ukratko:
kih) fundamentalizama.5
Naa da primijetimo posljedice sistemskog nasilja
najjasnije se u raspravama o Lako
je odgovorne za ovdje imamo posla sa
subjektivnim zlom za koje su krivi akteri koji su zlodjela. Mogli
bismo i jasno navesti ideoloke izvore tih - totalitarna
ideologija, manifest, Rousseau, pa i Platon. No kad
se skrene panja na milijune koji su umrli kao posljedica
globalizacije, od zbivanja u Meksiku u esnaestom pa
sve do holokausta u Belgijskom Kongu prije stotinu godina, odgovor
nost za ove se tada se kao da se sve to dogodilo kao
rezultat objektivnog procesa koji nitko nije planirao niti izvravao
i u podlozi kojeg nije stajao nikakav manifest (Ayn
Rand bila je najblie tome da ga napie).6 da je belgijski kralj
Leopold II koji je kumovao holokaustu u Kongu bio veliki dobrotvor
te ga je papa proglasio svetim, ne moe se odbaciti kao puki primjer
ideolokog licemjerja i cinizma. On je moda privatno i mogao biti
iskreni dQbrotvor, skromno preduhitrivi katastrofalne posljedice gole
mog ekonomskog projekta bezobzirnog iskoritavanja prirodnih bogat
o NASILJU

stava Konga kojim je upravljao. Zemlja je bila njegovo osobno carstvo!
Najsnanija ironija sastoji se u tome to je dio bogatstva u
Kongu raspodijeljen na dobrobit belgijskog naroda, primjerice za javne'
radove, muzeje, itd. Kralj Leopold je nedvojbeno bio dananjih
liberalnih komunista, dobre /jude iz Porto Davosa.
Dobri ljudi iz Porto Davosa
...."'" ..
Posljednjih deset godina Davos i Porto Alegre predstavljali su dva
grada blizanca globalizacije. Davos, ekskluzivno vicarsko odmaralite,
mjesto je na kojem se uz velike mjere sigurnosti i uz pravu opsadu grada
sastaje globalna elita menadera, dravnika i utjecajnih ljudi iz medija
koji i nas i sebe ele uvjeriti kako globalizacija najbolje moe
sama sebi. Porto Alegre je suptropski brazilski grad u kojem se sastaje
protu-elita antiglobalizacijskog pokreta koja i nas i sebe eli uvjeriti kako
globalizacija nije naa sudbina; ili, kako to kae slubeni
slogan, drugi svijet je u zadnjih nekoliko godina
okupljanja u Porto Alegreu odravaju se sa sve manje ara i o njima se
sve manje izvjetava. Gdje su nestale zvijezde iz Pono Alegrea?
Neki od njih otili su u Davos. Intonaciju skupova u Davosu u sve
mjeri skupina poduzetnika od kojih, neki sami
sebe nazivaju liberalnim komunistima koji vie ne opreku
Davosa (globalni kapitalizam) i Pono Alegrea (novi drutveni
pokreti kao alternativa globalnom kapitalizmu). Oni tvrde da je
u isto vrijeme imati i globalni kapitalizam (prosperirati kao profitabilan
poduzetnik) i ono to ga izjeda (odobravati uzroke
drutvene odgovornosti i ekolokih pitanja), Nema vie potrebe za Porto
Alegreom, s obzirom na to da i sam Davos moe postati Pono Davos.
Novi liberalni komunisti su dakako nai sumnjivci: Bill
Gates i George Soros, efovi Googlea, IBM-a, Intela, eBaya, kao i nji
novi dvorski filozofi poput novinara Thomasa Friedmana. Ono to ovu
grupu zanimljivom jest da je njenu ideologiju
20
SLAVOJ iEK
razlikovati od nove sorte radikala: guru
postmoderne ljevice Toni Negri i sam hvali i digitalni kapitalizam
kao onaj koji sadri in nuce sve elemente komunizma - trebalo bi samo
odbaciti revolucionarnu formu i tako bi se postigao cilj revolucije. I
stara desnica sa svojom smijenom vjerom u autoritet, poredak i usko
grudni patriotizam, kao i stara ljevica sa svojom Borbom
protiv Kapitalizma danas predstavljaju istinske konzervativce koje se
bore u kazalitu sjena bez ikakva doticaja s dananjom pravom stvarno
ove nove stvarnosti u novogovoru liberalnih komunista
predstavlja mudar: ona i nomadsko kao
protuteu centraliziranoj birokraciji, dijalog i suradnju nasuprot hije
rarhijskom autoritetu, fleksibilnost nasuprot rutini, kulturu i znanje
nasuprot staroj industrijskoj proizvodnji, spontanu interakciju i auto
poiesis nasuprot hijerarhiji.
Bill Gates je ikona glatkog kapitalizma kako ga je sam nazvao,
postindustrijskog drutva u kojem smo svjedoci svretka rada, drutva
u kojem softver odnosi pobjedu nad hardverom, a mladi treberi pobje
starije menadere u crnim odijelima. U novim sjeditima kompa
nija ima vrlo malo izvanjske discipline. Bivi hakeri koji su dominirali
javnom scenom rade do kasno u i imaju na raspolaganju besplatna
iz automata i pogled na zelenilo ispred' zgrade kompanije.
osobina Gatesa kao ikone jest slika o njemu kao bivem hakeru koji je
uspio u ivotu. Pojam haker trebao bi imati subverzivne i marginalne
konotacije protivne establimentu. Hakeri ele poremetiti glatko funk
cioniranje velikih birokratskih korporacija. Na fantazmatskoj razini,
u podlozi se nalazi Gatesa kao subverzivnog i marginalnog
huligana koji se i ponaa kao ugledni predsjednik korporacije.
Liberalni komunisti su veliki efovi koji osnauju duh natjecanja, .
ili, kazano na posve suprotan protu-kulturni koji
preuzimaju velike kompanije. Dogma u koju vjeruju nova je postmo
derna verzija stare nevidljive ruke trita koju spominje Adam Smith.
o NASILJU 21\
Trite i drutvena odgovornost ovdje nisu suprotstavljeni: oni se mogu
ujediniti na obostranu dobrobit. Kao to je kazao Thomas Friedman,
jedan od njihovih gurua, nitko ne mora biti lo ili podao da bi se bavio
biznisom: danas uspjeha predstavljaju suradnja sa zaposlenicima i
njihovo aktivno sudjelovanje, dijalog s kupcima, zatita okolia i tran
sparentnost poslovanja. Olivier Malnuit na jasan navodi deset
zapovjedi liberalnih komunista:
1. Sve ponudi besplatno (besplatni pristup, autorska prava itd.) i
samo naplati dodatne usluge, to te jo bogatijim.
2. Nemoj samo prodavati proizvode nego promijeni svijet: globalna
revolucija i drutvena promjena svijet boljim.
3. Budi obziran i dijeli, budi svjestan drutvene odgovornosti.
4. Budi kreativan: se na dizajn, nove tehnologije i zna
nosti.
5. Reci sve: nema mjesta tajnovitosti. Potvrdi i vjebaj kult transpa
rentnosti, slobodan protok informacija, cjelokupno
treba zajedno i biti u interakciji.
6. Ne pristani na posao od devet do pet, nego se u
mudre, i fleksibilne komunikacije.
7. Vrati se u kolu i u trajno obrazovanje.
8. Djeluj kao katalizator: ne radi samo za trite nego potakni nove
oblike drutvene suradnje.
9. Umri siromaan: dodijeli svoje bogatstvo onima kojima je potreb
no, s obzirom na to da ima vie nego to moe ikad potroiti.
IO.Preuzmi dunosti u dravi: vjebaj suradnju kompanije s dra
vom.?
Liberalni komunisti su pragmatici: oni mrze doktrinarni pristup.
Za njih ne postoji izrabljivanje klase. Postoje tek kon
kretni problemi koje treba rijeiti: glad u Mrici, poloaj muslimanki,
nasilje religijskog fundamentalizma. Kad god se dogodi humanitarna
kriza u Mrici - a liberalni komunisti oboavaju humanitarne krize jer
20
SLAVOJ iEK
razlikovati od nove sorte radikala: guru
postmoderne ljevice Toni Negri i sam hvali i digitalni kapitalizam
kao onaj koji sadri in nuce sve elemente komunizma - trebalo bi samo
odbaciti revolucionarnu formu i tako bi se postigao cilj revolucije. I
stara desnica sa svojom smijenom vjerom u autoritet, poredak i usko
grudni patriotizam, kao i stara ljevica sa svojom Borbom
protiv Kapitalizma danas predstavljaju istinske konzervativce koje se
bore u kazalitu sjena bez ikakva doticaja s dananjom pravom stvarno
ove nove stvarnosti u novogovoru liberalnih komunista
predstavlja mudar: ona i nomadsko kao
protuteu centraliziranoj birokraciji, dijalog i suradnju nasuprot hije
rarhijskom autoritetu, fleksibilnost nasuprot rutini, kulturu i znanje
nasuprot staroj industrijskoj proizvodnji, spontanu interakciju i auto
poiesis nasuprot hijerarhiji.
Bill Gates je ikona glatkog kapitalizma kako ga je sam nazvao,
postindustrijskog drutva u kojem smo svjedoci svretka rada, drutva
u kojem softver odnosi pobjedu nad hardverom, a mladi treberi pobje
starije menadere u crnim odijelima. U novim sjeditima kompa
nija ima vrlo malo izvanjske discipline. Bivi hakeri koji su dominirali
javnom scenom rade do kasno u i imaju na raspolaganju besplatna
iz automata i pogled na zelenilo ispred' zgrade kompanije.
osobina Gatesa kao ikone jest slika o njemu kao bivem hakeru koji je
uspio u ivotu. Pojam haker trebao bi imati subverzivne i marginalne
konotacije protivne establimentu. Hakeri ele poremetiti glatko funk
cioniranje velikih birokratskih korporacija. Na fantazmatskoj razini,
u podlozi se nalazi Gatesa kao subverzivnog i marginalnog
huligana koji se i ponaa kao ugledni predsjednik korporacije.
Liberalni komunisti su veliki efovi koji osnauju duh natjecanja, .
ili, kazano na posve suprotan protu-kulturni koji
preuzimaju velike kompanije. Dogma u koju vjeruju nova je postmo
derna verzija stare nevidljive ruke trita koju spominje Adam Smith.
o NASILJU 21\
Trite i drutvena odgovornost ovdje nisu suprotstavljeni: oni se mogu
ujediniti na obostranu dobrobit. Kao to je kazao Thomas Friedman,
jedan od njihovih gurua, nitko ne mora biti lo ili podao da bi se bavio
biznisom: danas uspjeha predstavljaju suradnja sa zaposlenicima i
njihovo aktivno sudjelovanje, dijalog s kupcima, zatita okolia i tran
sparentnost poslovanja. Olivier Malnuit na jasan navodi deset
zapovjedi liberalnih komunista:
1. Sve ponudi besplatno (besplatni pristup, autorska prava itd.) i
samo naplati dodatne usluge, to te jo bogatijim.
2. Nemoj samo prodavati proizvode nego promijeni svijet: globalna
revolucija i drutvena promjena svijet boljim.
3. Budi obziran i dijeli, budi svjestan drutvene odgovornosti.
4. Budi kreativan: se na dizajn, nove tehnologije i zna
nosti.
5. Reci sve: nema mjesta tajnovitosti. Potvrdi i vjebaj kult transpa
rentnosti, slobodan protok informacija, cjelokupno
treba zajedno i biti u interakciji.
6. Ne pristani na posao od devet do pet, nego se u
mudre, i fleksibilne komunikacije.
7. Vrati se u kolu i u trajno obrazovanje.
8. Djeluj kao katalizator: ne radi samo za trite nego potakni nove
oblike drutvene suradnje.
9. Umri siromaan: dodijeli svoje bogatstvo onima kojima je potreb
no, s obzirom na to da ima vie nego to moe ikad potroiti.
IO.Preuzmi dunosti u dravi: vjebaj suradnju kompanije s dra
vom.?
Liberalni komunisti su pragmatici: oni mrze doktrinarni pristup.
Za njih ne postoji izrabljivanje klase. Postoje tek kon
kretni problemi koje treba rijeiti: glad u Mrici, poloaj muslimanki,
nasilje religijskog fundamentalizma. Kad god se dogodi humanitarna
kriza u Mrici - a liberalni komunisti oboavaju humanitarne krize jer
22
SLAVOJ iEK
one ono najbolje iz njih! - nema smisla koristiti staromodnu
retoriku. Umjesto toga, svi bismo se trebali usre
na ono to doista moe rijeiti problem: ujediniti ljude, vlade i
biznismene u pothvat, pokretati stvari s mrtve
umjesto da se oslonimo na centralizirane drave, pristupiti krizi
na kreativan i nekonvencionalan ne se na etiketiranje.
Liberalni komunisti vole primjere kao to su borba protiv aparthejda
u Junoj Africi. Oni ukazuju na to da je odluka nekih velikih
rodnih korporacija o ignoriranju pravila aparthejda u njihovim juno
podrunicama koja se sastoje od ukidanja segregacije, davanja
jednake bijelim i crnim radnicima, bila u jednakoj mjeri vana kao
i izravna borba. Nije li to idealan primjer preklapanja borbe
za slobodu i poslovnih interesa? Iste te kompanije sada mogu
pospjeiti svoje poslovanje u Junoj Africi nakon ukidanja aparthejda.
Liberalni komunisti vole i studentske nemire koji su potresali
Francusku u svibnju 1968. godine: kakva eksplozija energi
je i kreativnosti! Kako li su samo uzdrmali granice krutog birokratskog
poretka! Kakav su tek novi poticaj dali ekonomskom i drutvenom
ivotu kad su nestale iluzije! Na kraju krajeva, mnogi od njih
su tada bili mladi, protestirali i borili se s policijom na ulicama. Ako
su se danas promijenili, to nije stoga to su se prepustili stvarnosti,
stoga to su se morali promijeniti da bi zaista promijenili svijet, zaista
proveli revoluciju u naim ivotima. Nije li i Marx ustanovio: to
prevrati u usporedbi s izumom parnog stroja? Nije li
on u mjeri promijenio nae ivote negoli sve revolucije?
Na tom tragu, Marx bi danas mogao to svi protesti protiv
globalnog kapitalizma u usporedbi s izumom interneta?
Povrh svega, liberalni su komunisti istinski svijeta: oni su
dobri ljudi koji se brinu. Zabrinjavaju ih fundamentalisti
i neodgovorne, pohlepne korporacije. Oni vide dublje
uzroke dananjih problema: to su masovno siromatvo i koji
o NASILJU
23
teror. Njihov cilj nije zaraditi novac, nego
promijeniti svijet, a tko bi se alio to tim usputnim ciljem zapravo
jo vie novca! Bill Gates je sada svjetski dobrotvor
u povijesti koji iskazuje svoju ljubav za susjede donacija- /
I
ma od nekoliko stotina milijuna za obrazovanje kao i za borbu protiv \" .
gladi i malarije. Kvaka je, naravno, u tome da eli li dati, prvo mora
od nekoga oteti - ili, kako bi neki rekli, stvoriti. Liberalni komunisti \
se pravdaju time to prvo treba imati sredstva da bi se moglo /
ljudima te da su, kao to nas iskustvo s neuspjehom centraliziranih /
dravnih i pristupa, privatne inicijative
put. Dakle, ako drava eli regulirati njihovo poslovanje i opteretiti ih
porezima, postavlja se pitanje je li ona doista svjesna da time zapravo
na efikasan potkopava proklamirani cilj vlastita djelovanja koji se
sastoji u tome da se ivot boljim za veliku ljudi, te da se
zaista pomogne onima kojima je potrebna
Liberalni komunisti ne ele biti samo strojevi za stvaranje profita:
oni ele da njihov ivot zadobije dublje Oni su protivnici
staromodne religije, ali zagovaraju duhovnost, meditaciju koja nije kon
fesionalna. Znamo da je budizam prorekao razvoj znanosti o mozgu,
kao i to da se, meditacije moe znanstveno izmjeriti! Njihov moto
je drutvena odgovornost i zahvalnost: oni su prvi koji su priznali da
je drutvo ,bilo izrazito dobrohotno prema njima im da
iskoriste svoje talente i nagomilaju bogatstvo, tako da smatraju svojom
ljudima i vratiti uslugu drutvu. 'Naposljetku, koja je
svrha njihova uspjeha ako ne pomagati ljudima? Jedino je takva skrb
ono to poslovni uspjeh vrijednim...
Trebali bismo se zapitati ima li u svemu tome neto nova? Je li doista
samo o tome da je takav stav, koji je za vrijeme divljeg
kapitalizma i industrijskih tajkuna (iako ne u tolikoj mjeri kao to ispr
va izgleda) predstavljao tek iznimku, danas postao univerzalno
Stari dobri Andrew Carnegie na brutalan je uposlio privatnu
22
SLAVOJ iEK
one ono najbolje iz njih! - nema smisla koristiti staromodnu
retoriku. Umjesto toga, svi bismo se trebali usre
na ono to doista moe rijeiti problem: ujediniti ljude, vlade i
biznismene u pothvat, pokretati stvari s mrtve
umjesto da se oslonimo na centralizirane drave, pristupiti krizi
na kreativan i nekonvencionalan ne se na etiketiranje.
Liberalni komunisti vole primjere kao to su borba protiv aparthejda
u Junoj Africi. Oni ukazuju na to da je odluka nekih velikih
rodnih korporacija o ignoriranju pravila aparthejda u njihovim juno
podrunicama koja se sastoje od ukidanja segregacije, davanja
jednake bijelim i crnim radnicima, bila u jednakoj mjeri vana kao
i izravna borba. Nije li to idealan primjer preklapanja borbe
za slobodu i poslovnih interesa? Iste te kompanije sada mogu
pospjeiti svoje poslovanje u Junoj Africi nakon ukidanja aparthejda.
Liberalni komunisti vole i studentske nemire koji su potresali
Francusku u svibnju 1968. godine: kakva eksplozija energi
je i kreativnosti! Kako li su samo uzdrmali granice krutog birokratskog
poretka! Kakav su tek novi poticaj dali ekonomskom i drutvenom
ivotu kad su nestale iluzije! Na kraju krajeva, mnogi od njih
su tada bili mladi, protestirali i borili se s policijom na ulicama. Ako
su se danas promijenili, to nije stoga to su se prepustili stvarnosti,
stoga to su se morali promijeniti da bi zaista promijenili svijet, zaista
proveli revoluciju u naim ivotima. Nije li i Marx ustanovio: to
prevrati u usporedbi s izumom parnog stroja? Nije li
on u mjeri promijenio nae ivote negoli sve revolucije?
Na tom tragu, Marx bi danas mogao to svi protesti protiv
globalnog kapitalizma u usporedbi s izumom interneta?
Povrh svega, liberalni su komunisti istinski svijeta: oni su
dobri ljudi koji se brinu. Zabrinjavaju ih fundamentalisti
i neodgovorne, pohlepne korporacije. Oni vide dublje
uzroke dananjih problema: to su masovno siromatvo i koji
o NASILJU
23
teror. Njihov cilj nije zaraditi novac, nego
promijeniti svijet, a tko bi se alio to tim usputnim ciljem zapravo
jo vie novca! Bill Gates je sada svjetski dobrotvor
u povijesti koji iskazuje svoju ljubav za susjede donacija- /
I
ma od nekoliko stotina milijuna za obrazovanje kao i za borbu protiv \" .
gladi i malarije. Kvaka je, naravno, u tome da eli li dati, prvo mora
od nekoga oteti - ili, kako bi neki rekli, stvoriti. Liberalni komunisti \
se pravdaju time to prvo treba imati sredstva da bi se moglo /
ljudima te da su, kao to nas iskustvo s neuspjehom centraliziranih /
dravnih i pristupa, privatne inicijative
put. Dakle, ako drava eli regulirati njihovo poslovanje i opteretiti ih
porezima, postavlja se pitanje je li ona doista svjesna da time zapravo
na efikasan potkopava proklamirani cilj vlastita djelovanja koji se
sastoji u tome da se ivot boljim za veliku ljudi, te da se
zaista pomogne onima kojima je potrebna
Liberalni komunisti ne ele biti samo strojevi za stvaranje profita:
oni ele da njihov ivot zadobije dublje Oni su protivnici
staromodne religije, ali zagovaraju duhovnost, meditaciju koja nije kon
fesionalna. Znamo da je budizam prorekao razvoj znanosti o mozgu,
kao i to da se, meditacije moe znanstveno izmjeriti! Njihov moto
je drutvena odgovornost i zahvalnost: oni su prvi koji su priznali da
je drutvo ,bilo izrazito dobrohotno prema njima im da
iskoriste svoje talente i nagomilaju bogatstvo, tako da smatraju svojom
ljudima i vratiti uslugu drutvu. 'Naposljetku, koja je
svrha njihova uspjeha ako ne pomagati ljudima? Jedino je takva skrb
ono to poslovni uspjeh vrijednim...
Trebali bismo se zapitati ima li u svemu tome neto nova? Je li doista
samo o tome da je takav stav, koji je za vrijeme divljeg
kapitalizma i industrijskih tajkuna (iako ne u tolikoj mjeri kao to ispr
va izgleda) predstavljao tek iznimku, danas postao univerzalno
Stari dobri Andrew Carnegie na brutalan je uposlio privatnu
25 24
SLAVOJ iEK
vojsku u svojim ne bi li ugnjetavao organizirane radnike i
potom dobar dio svojeg bogatstva razdijelio u obrazovne,
i humanitarne zaklade. Pokazalo se da eljezne ake ima srce od
zlata. Na isti danas liberalni komunisti jednom rukom dijele ono
to su drugom rukom oteli. To na laksativ kOji se
moe u prodavaonicama u SAD-u i koji se oglaava paradoksalnim
sloganom: })Imate li problema sa zatvorom? Probajte nau
Drugim konzumirajte proizvod koji sam po sebi uzrokuje
konstipaciju da bi je
Ista se struktura - model prema kojem neka stvar predstavlja
lijek za bolest koju sama izaziva - moe vidjeti svugdje u dananjem
ideolokom krajoliku. Uzmimo za primjer Georgea Sorosa, bankara
i filantropa. Soros predstavlja najbeskrupuloznijeg financijskog pe
kulanta i manipulatora kOji postoji zajedno s njegovim dvojnikom
koji je humanitarno zabrinut za katastrofalne drutvene posljedice
neobuzdane trine ekonomije. je i njegova svakodnevna rutina
obiljeena ovom polovicu svoga radnog vremena
financijskim spekulacijama, a drugu polovicu humanitarnim aktivno
stima poput doniranja novca za kulturne i demokratske aktivnosti u
zemljama te pisanju tekstova i knjiga, to u krajnjoj
ponitava njegovih vlastitih financijskih spekulacija.
Poput Georgea Sorosa, i Bill Gates je osoba s dva lica. Okrutni
biznismen unitava ili preuzima tvrtke, tei virtualnom
monopolu, koristi se svim trikovima i lukavstvima ne bi li postigao
zacrtane ciljeve. Istovremeno, on je i filantrop u povijesti
koji se pita: to nam kompjuteri ako ljudi nemaju dovoljno
novca ni za hranu i umiru od dizenterije? U etici liberalnih komunista
okrutna potraga za profitom preduhitrena je dobrotvornim aktivno
stima. je humanitarna maska iza koje se skriva ekonomska
eksploatacija. Superego-ucjenom ogromnih razmjera razvijene zemlje
pomau nerazvijenima donacijama, kreditima i
o NASILJU
se zaobilazi problem, a to je njihovo sudionitvo i suodgo
vornost za bijednu situaciju u kojoj se nalaze nerazvijene zemlje.
8
se na BataU1eovo razlikovanje }}generalne ekonomije
suverenog troenja i obuzdane ekonomije profita kapi
talizma, filozof Peter Sloterdijk osnovnu
crtu rascjepa kapitalizma pronalazi u njemu samom, u njegovu ima
nentnom samo-nadvladavanju: kapitalizam se nalazi na vrhuncu kada
iz samoga sebe stvara svoju najradikalniju - i jedinu plodotvornu
- suprotnost, posve od onog o je ljevica, zahva
vlastitim jadom, mogla i zamiljati.9 Njegovo spominjanje
Andrewa Carnegieja u pozitivnom svjetlu ukazuje na princip: suverena
gesta vlastitog negiranja beskrajne akumulacije bogatstva sastoji se u
troenj u takvog bogatstva za stvari ponad njihove cijene i izvan cirkula
cije trita: javna dobra, umjetnost, znanost, zdravstvo itd. Ova zavrna
})suverena gesta kapitalistima da iz kruga
irenja reprodukcije, stjecanja novca zato da bi ga se jo
vie moglo zaraditi. Kada kapitalist svoje akumulirano bogatstvo dijeli u
svrhu javnoga dobra, tim on negira samoga sebe kao puku perso
nifikaciju kapitala i njegova reproduktivnog kruenja: njegov ivot tada
postaje smislen, prestaje za cilj imati tek irenje reprodukcije. tovie,
kapitalist u tom prelazi od erosa do thymosa, od perverzne
erotske logike akumulacije do javnog priznanja i ugleda. To u osnovi
uzdizanje likova poput Sorosa ili Gatesa na razinu personifika
cije navlastite samo-negacije samoga procesa: njihova
humanitarna djelatnost, odnosno goleme donacije za javno dobro, ne
predstavlja tek osobnu idiosinkraziju. Bila iskrena ili pak licemjerna,
ona je u svakom zavretak kruenja kapitala, a iz ue
ekonomske perspektive predstavlja nunost jer sustavu
da odgodi vlastitu krizu. Ona ponovo uspostavlja ravnoteu
(redistribucija bogatstva onima koji su potrebiti) bez upadanja u kobnu
zamku: destruktivnu logiku gnjeva i prinudne dravne redistribucije
25 24
SLAVOJ iEK
vojsku u svojim ne bi li ugnjetavao organizirane radnike i
potom dobar dio svojeg bogatstva razdijelio u obrazovne,
i humanitarne zaklade. Pokazalo se da eljezne ake ima srce od
zlata. Na isti danas liberalni komunisti jednom rukom dijele ono
to su drugom rukom oteli. To na laksativ kOji se
moe u prodavaonicama u SAD-u i koji se oglaava paradoksalnim
sloganom: })Imate li problema sa zatvorom? Probajte nau
Drugim konzumirajte proizvod koji sam po sebi uzrokuje
konstipaciju da bi je
Ista se struktura - model prema kojem neka stvar predstavlja
lijek za bolest koju sama izaziva - moe vidjeti svugdje u dananjem
ideolokom krajoliku. Uzmimo za primjer Georgea Sorosa, bankara
i filantropa. Soros predstavlja najbeskrupuloznijeg financijskog pe
kulanta i manipulatora kOji postoji zajedno s njegovim dvojnikom
koji je humanitarno zabrinut za katastrofalne drutvene posljedice
neobuzdane trine ekonomije. je i njegova svakodnevna rutina
obiljeena ovom polovicu svoga radnog vremena
financijskim spekulacijama, a drugu polovicu humanitarnim aktivno
stima poput doniranja novca za kulturne i demokratske aktivnosti u
zemljama te pisanju tekstova i knjiga, to u krajnjoj
ponitava njegovih vlastitih financijskih spekulacija.
Poput Georgea Sorosa, i Bill Gates je osoba s dva lica. Okrutni
biznismen unitava ili preuzima tvrtke, tei virtualnom
monopolu, koristi se svim trikovima i lukavstvima ne bi li postigao
zacrtane ciljeve. Istovremeno, on je i filantrop u povijesti
koji se pita: to nam kompjuteri ako ljudi nemaju dovoljno
novca ni za hranu i umiru od dizenterije? U etici liberalnih komunista
okrutna potraga za profitom preduhitrena je dobrotvornim aktivno
stima. je humanitarna maska iza koje se skriva ekonomska
eksploatacija. Superego-ucjenom ogromnih razmjera razvijene zemlje
pomau nerazvijenima donacijama, kreditima i
o NASILJU
se zaobilazi problem, a to je njihovo sudionitvo i suodgo
vornost za bijednu situaciju u kojoj se nalaze nerazvijene zemlje.
8
se na BataU1eovo razlikovanje }}generalne ekonomije
suverenog troenja i obuzdane ekonomije profita kapi
talizma, filozof Peter Sloterdijk osnovnu
crtu rascjepa kapitalizma pronalazi u njemu samom, u njegovu ima
nentnom samo-nadvladavanju: kapitalizam se nalazi na vrhuncu kada
iz samoga sebe stvara svoju najradikalniju - i jedinu plodotvornu
- suprotnost, posve od onog o je ljevica, zahva
vlastitim jadom, mogla i zamiljati.9 Njegovo spominjanje
Andrewa Carnegieja u pozitivnom svjetlu ukazuje na princip: suverena
gesta vlastitog negiranja beskrajne akumulacije bogatstva sastoji se u
troenj u takvog bogatstva za stvari ponad njihove cijene i izvan cirkula
cije trita: javna dobra, umjetnost, znanost, zdravstvo itd. Ova zavrna
})suverena gesta kapitalistima da iz kruga
irenja reprodukcije, stjecanja novca zato da bi ga se jo
vie moglo zaraditi. Kada kapitalist svoje akumulirano bogatstvo dijeli u
svrhu javnoga dobra, tim on negira samoga sebe kao puku perso
nifikaciju kapitala i njegova reproduktivnog kruenja: njegov ivot tada
postaje smislen, prestaje za cilj imati tek irenje reprodukcije. tovie,
kapitalist u tom prelazi od erosa do thymosa, od perverzne
erotske logike akumulacije do javnog priznanja i ugleda. To u osnovi
uzdizanje likova poput Sorosa ili Gatesa na razinu personifika
cije navlastite samo-negacije samoga procesa: njihova
humanitarna djelatnost, odnosno goleme donacije za javno dobro, ne
predstavlja tek osobnu idiosinkraziju. Bila iskrena ili pak licemjerna,
ona je u svakom zavretak kruenja kapitala, a iz ue
ekonomske perspektive predstavlja nunost jer sustavu
da odgodi vlastitu krizu. Ona ponovo uspostavlja ravnoteu
(redistribucija bogatstva onima koji su potrebiti) bez upadanja u kobnu
zamku: destruktivnu logiku gnjeva i prinudne dravne redistribucije
27
26
SLAVOJ iEK
bogatstva koja moe zavriti posvemanjom bijedom. Mogli
bismo dodati kako ona izbjegava i drugi oblik ponovnog uspo
stavljanja ravnotee i thymosa putem trokova suverenosti,
a drugo ime za to je rat ...
Ovaj paradoks nau vlastitu alosnu dananji
se kapitalizam ne moe reproducirati sam od sebe. Da bi krug
drutvene reprodukcije, potrebno mu je smjeteno izvan eko
nomskog sustava.
selo
Film The Village (Zaselak) M. Nighta Shyamalana pokazuje libe
ivota koji se bazira na strahu u njegovu
vidu. Oni koji olako odbacuju njegove filmove kao primjer
new age ovdje bi mogli ostati Spomenuti zaselak u
Pennsylvaniji je od svijeta i okruen umom prepunom opa
snih koje mjetani nazivaju Oni O Kojima Ne Govorimo.
mjetana zadovoljna je pogodbom koju su sklopili s
ma: oni ne ulaze u umu, a ne ulaze u grad. Do sukoba dolazi
kada mladi Lucius Hunt poeli napustiti selo u potrazi za novim lijeko
vima i time prekri sporazum. Lucius i Ivy Walker, slijepa seoskog
sklopiti brak. Zbog bolesne ljubomore seoska luda ubode
Luciusa i zamalo ga ubije, nakon se Luciusu proiri infekcija koju
bi mogli samo lijekovi iz vanjskoga svijeta. Ivy tada od oca
doznaje tajnu o selu: zapravo ne postoje i ne ivimo u 1897.
godini. Starjeine sela bili su skupina rtava koja se
u dvadesetom posve iz svoga vremena; Ivyn
otac bio je bogati biznismen su novcem kupili zemlju, nazvali je
prirodni rezervat, okruili je ogradom i gomilom straara,
podmitili vladine slubenike da skrenu avionske linije koje prolaze na
toj ruti i preselili se u rezervat izmislivi o Onima O Kojima Ne
Govorimo da bi odlazak iz sela. Uz blagoslov oca, Ivy uspije
o NASILJU
prodrijeti van, pronalazi susretljivog straara koji joj daje potreban
lijek i se s njim da bi mu spasila ivot. Na kraju fUma.
starjeine nastaviti ivjeti u izolaciji sela, smrt
seoskog idiota kao dokaz da zaista postoje, se
mit o zajednici. Logika rtvovanja jo jednom se
kao uvjet postojanja zajednice, kao tajna spona koja je povezuje.
Stoga nije da je film otpisala kao najgori oblik
ideoloke Lako je shvatiti zato ga je privukla ideja da
radnju filma smjesti u vrijeme kad su ljudi svoje emocije iskazivali na
izravan i iskren ili zato mu se ideja o selu odvojenom
od ostatka svijeta. On ne pravi filmove, nego Stoga se u
podlozi filma nalazi elja za ponovnim stvaranjem zatvorenog uni
verzuma u kojem je nedunost od
snage moderne: Sve se vrti oko toga kako zatititi vlastitu nevinost
od prodora iz vlastita ivota; to je elja za zatitom vlastite
djece od odlaska u nepoznato. Ako su vas jednom u ivotu ta
ozlijedila, ne elite da se isto dogodi i vaoj djeci, a bi generacija
moda eljela u takav rizik.l1
Pomnija analiza pokazuje kako je film mnogo kompleksniji. Kritike
koje su isticale kako je film blizak H. P. Lovecrafru po krutim i
hladnim prikazima Nove Engleske, idejama i preutnim
spominjanjem 'Onih Starih' i 'Onih O Kojima Ne Govorimo'12, u
pravilu zaboravljaju istaknuti kontekst. Samodostatna zajedni
ca s kraja devetnaestog priziva u mnoge utopijsko-soci
zajednice koje su cvjetale u Americi toga doba. To ne da
je s Lovecraftom u kontekstu nadnaravnog horora samo maska
lani mamac. Ovdje nalazimo dva univerzuma: moderno i otvoreno
drutvo rizika nasuprot sigurnosti staroga zatvorenog univerzuma
Smisla - cijena koju treba za njega platiti sastoji se u ograni
i zatvorenom prostoru koji neopisiva Zlo nije
tek iz toga zatvorenog utopijskog ono je transformi
27
26
SLAVOJ iEK
bogatstva koja moe zavriti posvemanjom bijedom. Mogli
bismo dodati kako ona izbjegava i drugi oblik ponovnog uspo
stavljanja ravnotee i thymosa putem trokova suverenosti,
a drugo ime za to je rat ...
Ovaj paradoks nau vlastitu alosnu dananji
se kapitalizam ne moe reproducirati sam od sebe. Da bi krug
drutvene reprodukcije, potrebno mu je smjeteno izvan eko
nomskog sustava.
selo
Film The Village (Zaselak) M. Nighta Shyamalana pokazuje libe
ivota koji se bazira na strahu u njegovu
vidu. Oni koji olako odbacuju njegove filmove kao primjer
new age ovdje bi mogli ostati Spomenuti zaselak u
Pennsylvaniji je od svijeta i okruen umom prepunom opa
snih koje mjetani nazivaju Oni O Kojima Ne Govorimo.
mjetana zadovoljna je pogodbom koju su sklopili s
ma: oni ne ulaze u umu, a ne ulaze u grad. Do sukoba dolazi
kada mladi Lucius Hunt poeli napustiti selo u potrazi za novim lijeko
vima i time prekri sporazum. Lucius i Ivy Walker, slijepa seoskog
sklopiti brak. Zbog bolesne ljubomore seoska luda ubode
Luciusa i zamalo ga ubije, nakon se Luciusu proiri infekcija koju
bi mogli samo lijekovi iz vanjskoga svijeta. Ivy tada od oca
doznaje tajnu o selu: zapravo ne postoje i ne ivimo u 1897.
godini. Starjeine sela bili su skupina rtava koja se
u dvadesetom posve iz svoga vremena; Ivyn
otac bio je bogati biznismen su novcem kupili zemlju, nazvali je
prirodni rezervat, okruili je ogradom i gomilom straara,
podmitili vladine slubenike da skrenu avionske linije koje prolaze na
toj ruti i preselili se u rezervat izmislivi o Onima O Kojima Ne
Govorimo da bi odlazak iz sela. Uz blagoslov oca, Ivy uspije
o NASILJU
prodrijeti van, pronalazi susretljivog straara koji joj daje potreban
lijek i se s njim da bi mu spasila ivot. Na kraju fUma.
starjeine nastaviti ivjeti u izolaciji sela, smrt
seoskog idiota kao dokaz da zaista postoje, se
mit o zajednici. Logika rtvovanja jo jednom se
kao uvjet postojanja zajednice, kao tajna spona koja je povezuje.
Stoga nije da je film otpisala kao najgori oblik
ideoloke Lako je shvatiti zato ga je privukla ideja da
radnju filma smjesti u vrijeme kad su ljudi svoje emocije iskazivali na
izravan i iskren ili zato mu se ideja o selu odvojenom
od ostatka svijeta. On ne pravi filmove, nego Stoga se u
podlozi filma nalazi elja za ponovnim stvaranjem zatvorenog uni
verzuma u kojem je nedunost od
snage moderne: Sve se vrti oko toga kako zatititi vlastitu nevinost
od prodora iz vlastita ivota; to je elja za zatitom vlastite
djece od odlaska u nepoznato. Ako su vas jednom u ivotu ta
ozlijedila, ne elite da se isto dogodi i vaoj djeci, a bi generacija
moda eljela u takav rizik.l1
Pomnija analiza pokazuje kako je film mnogo kompleksniji. Kritike
koje su isticale kako je film blizak H. P. Lovecrafru po krutim i
hladnim prikazima Nove Engleske, idejama i preutnim
spominjanjem 'Onih Starih' i 'Onih O Kojima Ne Govorimo'12, u
pravilu zaboravljaju istaknuti kontekst. Samodostatna zajedni
ca s kraja devetnaestog priziva u mnoge utopijsko-soci
zajednice koje su cvjetale u Americi toga doba. To ne da
je s Lovecraftom u kontekstu nadnaravnog horora samo maska
lani mamac. Ovdje nalazimo dva univerzuma: moderno i otvoreno
drutvo rizika nasuprot sigurnosti staroga zatvorenog univerzuma
Smisla - cijena koju treba za njega platiti sastoji se u ograni
i zatvorenom prostoru koji neopisiva Zlo nije
tek iz toga zatvorenog utopijskog ono je transformi
29
28
SLAVOJ iEK
rano u mitsku prijetnju uz koje zajednica uspostavlja privremeni
mir i protiv koga je odravati trajno stanje opasnosti.
scene koje se nalaze kao dodatak na DVD-u naj
nas uspijevaju uvjeriti kako je redatelj bio u pravu kad ih je izbacio.
scene iz DVD izdanja ovog filma predstavljaju iznimku. Jedna
od njih je vjeba u kojoj Walker zvoni na uzbunu za bijeg u podzemna
sklonita gdje bi se mjetani trebali skloniti u napada
se da je samo u uvjetima trajne
prijetnje, neprekidnog stanja opasnosti. B Kao to kasnije vidjeti
u filmu, tu prijetnju u najboljoj totaiitarnoj maniri odrava uski krug
seoskih starjeina zajednice da bi mlade koji nisu inicirani da
napuste selo i krenu riskantnim putem kroz umu do dekadentnih grado
va. I samo zlo mora se stvarno zlo drutvene dezintegra
cije kasnoga kapitalizma mora se prebaciti na magijsko-mito
loko zlo koje predstavljaju Zlo je sastavni dio unutranjega
kruga jer ga zamiljaju koji mu pripadaju. se da se ovdje
pribliavamo djelu G. K. Chestertona koji je bio u kojem
je najvie rangirana osoba u policiji ujedno i kriminalac i stoga se
bori protiv samoga sebe. Hegelijanski kazano, izvanjska prijetnja protiv
koje se bori zajednica ujedno je njena navlastita bit ... 14
to ako je ovo istina na jo radikalniji nego to to na prvi
pogled izgleda? to ako se istinsko zlo u naim drutvima ne nalazi u
njihovoj dinamici, nego u naim pokuajima da se od
njih izdvojimo (u isto vrijeme iz njih profit) se za pre
mjetanje zatvorenih prostora zajednice iz zajednica u rasne
ili religijske grupe? Odnosno, nije li poanta filma upravo u tome da
pokazuje kako je danas povratak zajednici u kojoj govor jo
uVijek izravno prenosi stvarne emocije (to je u osnovi ideal
ke utopije) la koja se jedino moe uprizoriti kao spektakl za iznimno
bogate? Pravi primjeri dananjega zla nisu kupci koji
okoli i ive u nasilnom svijetu rascjepkanih drutvenih veza, nego oni
o IIA.ILJU
koji - u cijelosti odgovorni za stvaranje tako devastiranog i )
svijeta - bjee od onoga to su napravili u (
zajednicama, organsku hranu ili praznike u \
./
rezervatima prirode.
U filmu Djeca Alfonza Cuar6na, koji se zasniva na djelu
p. D. Jamesa, selo je Velika Britanija. Godine
2027. ljudska je rasa postala neplodna. stanovnik planeta,
osamnaestogodinjak, upravo je ubije-!l u Buenos Airesu. U Velikoj
Britaniji na snazi je neprekidno izvanredno stanje: odre
di progone ilegalne imigrante, a institucije vlasti bave se sve manjom
populacijom koja vegetira u sterilnom hedonizmu. Nisu li hedo
permisivnost i novi oblici drutvenog aparthejda i kontrole
zasnovane na strahu ono na danas naa drutva? No, evo
u se sastoji Cuar6nova genijalnost: Mnogi scenariji za
sastoje se od Big Brotheru, ali ja smatram da je to shva
tiranije vezano za dvadeseto Tiranija koja se sada zbiva
preuzima oblike - u dvadeset i prvom njeno je ime
'demokracija' . Zbog toga vladari Cuar6nova svijeta nisu sivi i unifor
mirani orwellovski totalitarni birokrati nego i kultivirani
demokratski od kojih se svaki odlikuje nekim svojim ivot
nim stilom. Kad glavni junak biveg prijatelja koji je sada
jedan od najviih dravnih dunosnika da bi dobio posebnu propusnicu
za izbjeglice, scena prikazuje stan na Manhattanu kao homoseksualno
ljubavno gnijezdo za viu klasu, s neformalno odjevenim dunosnikom
i njegovim obogaljenim partnerom za stolom.
Posve je jasno da Djeca nije film koji govori o neplod
nosti kao biolokom problemu. Neplodnost o kojoj govori Cuar6nov
film jo je davno dijagnosticirao Friedrich Nietzsche kako
se civilizacija u smjeru Posljednjega ravno
dune kreature bez ikakve strasti ili predanosti. da nije u stanju
matati i da je umoran od ivota, on ne preuzima nikakav rizik,
29
28
SLAVOJ iEK
rano u mitsku prijetnju uz koje zajednica uspostavlja privremeni
mir i protiv koga je odravati trajno stanje opasnosti.
scene koje se nalaze kao dodatak na DVD-u naj
nas uspijevaju uvjeriti kako je redatelj bio u pravu kad ih je izbacio.
scene iz DVD izdanja ovog filma predstavljaju iznimku. Jedna
od njih je vjeba u kojoj Walker zvoni na uzbunu za bijeg u podzemna
sklonita gdje bi se mjetani trebali skloniti u napada
se da je samo u uvjetima trajne
prijetnje, neprekidnog stanja opasnosti. B Kao to kasnije vidjeti
u filmu, tu prijetnju u najboljoj totaiitarnoj maniri odrava uski krug
seoskih starjeina zajednice da bi mlade koji nisu inicirani da
napuste selo i krenu riskantnim putem kroz umu do dekadentnih grado
va. I samo zlo mora se stvarno zlo drutvene dezintegra
cije kasnoga kapitalizma mora se prebaciti na magijsko-mito
loko zlo koje predstavljaju Zlo je sastavni dio unutranjega
kruga jer ga zamiljaju koji mu pripadaju. se da se ovdje
pribliavamo djelu G. K. Chestertona koji je bio u kojem
je najvie rangirana osoba u policiji ujedno i kriminalac i stoga se
bori protiv samoga sebe. Hegelijanski kazano, izvanjska prijetnja protiv
koje se bori zajednica ujedno je njena navlastita bit ... 14
to ako je ovo istina na jo radikalniji nego to to na prvi
pogled izgleda? to ako se istinsko zlo u naim drutvima ne nalazi u
njihovoj dinamici, nego u naim pokuajima da se od
njih izdvojimo (u isto vrijeme iz njih profit) se za pre
mjetanje zatvorenih prostora zajednice iz zajednica u rasne
ili religijske grupe? Odnosno, nije li poanta filma upravo u tome da
pokazuje kako je danas povratak zajednici u kojoj govor jo
uVijek izravno prenosi stvarne emocije (to je u osnovi ideal
ke utopije) la koja se jedino moe uprizoriti kao spektakl za iznimno
bogate? Pravi primjeri dananjega zla nisu kupci koji
okoli i ive u nasilnom svijetu rascjepkanih drutvenih veza, nego oni
o IIA.ILJU
koji - u cijelosti odgovorni za stvaranje tako devastiranog i )
svijeta - bjee od onoga to su napravili u (
zajednicama, organsku hranu ili praznike u \
./
rezervatima prirode.
U filmu Djeca Alfonza Cuar6na, koji se zasniva na djelu
p. D. Jamesa, selo je Velika Britanija. Godine
2027. ljudska je rasa postala neplodna. stanovnik planeta,
osamnaestogodinjak, upravo je ubije-!l u Buenos Airesu. U Velikoj
Britaniji na snazi je neprekidno izvanredno stanje: odre
di progone ilegalne imigrante, a institucije vlasti bave se sve manjom
populacijom koja vegetira u sterilnom hedonizmu. Nisu li hedo
permisivnost i novi oblici drutvenog aparthejda i kontrole
zasnovane na strahu ono na danas naa drutva? No, evo
u se sastoji Cuar6nova genijalnost: Mnogi scenariji za
sastoje se od Big Brotheru, ali ja smatram da je to shva
tiranije vezano za dvadeseto Tiranija koja se sada zbiva
preuzima oblike - u dvadeset i prvom njeno je ime
'demokracija' . Zbog toga vladari Cuar6nova svijeta nisu sivi i unifor
mirani orwellovski totalitarni birokrati nego i kultivirani
demokratski od kojih se svaki odlikuje nekim svojim ivot
nim stilom. Kad glavni junak biveg prijatelja koji je sada
jedan od najviih dravnih dunosnika da bi dobio posebnu propusnicu
za izbjeglice, scena prikazuje stan na Manhattanu kao homoseksualno
ljubavno gnijezdo za viu klasu, s neformalno odjevenim dunosnikom
i njegovim obogaljenim partnerom za stolom.
Posve je jasno da Djeca nije film koji govori o neplod
nosti kao biolokom problemu. Neplodnost o kojoj govori Cuar6nov
film jo je davno dijagnosticirao Friedrich Nietzsche kako
se civilizacija u smjeru Posljednjega ravno
dune kreature bez ikakve strasti ili predanosti. da nije u stanju
matati i da je umoran od ivota, on ne preuzima nikakav rizik,
30
SLAVOJ iEK
samo udobnost i sigurnost, iskaz tolerancije jednoga spram drugoga:
Od vremena do vremena malo otrova: to stvara ugodne sne. A naj
poslije mnogo otrova, kako bi umiranje bilo lako. ( ... ) Postoje jo mala
zadovoljstva za dan i mala zadovoljstVa za no potuje se zdravlje.
'Pronali smo - kau posljednji ljudi i
Nama koji ivimo u zemljama Prvoga svijeta sve je tee i zamisli
ti neki javni ili univerzalni razlog zbog kojeg bismo bili spremni rtvo
vati vlastiti ivot. Doista, rascjep izmedu Prvog i svijeta u sve
mjeri prolazi linijom koja razdvaja dug i zadovoljan ivot prepun
materijalnog i kulturnog bogatstva i ivot koji je nekom tran
scendentnom Nije li upravo to antagonizam izmedu onoga to je
Nietzsche nazvao pasivnim i aktivnim nihilizmom? Mi sa Zapada
predstavljamo Posljednje Ljude, zapletene u glupa svakodnevna zado
voljstva, su muslimanski radikali spremni staviti sve na kocku i
se u borbu sve do krajnosti i autodestrukcije. Ono
to postupno nestaje ovom oprekom izmedu onih koji su unutra
(Posljednji Ljudi koji obitavaju u sterilnim ogradenim zajednicama)
i onih koji su vani, jest stara dobra srednja klasa. Srednja klasa je
luksuz koji si kapitalizam vie ne moe priutiti.17 Jedino mjesto u
filmu Djeca na kojem prevladava slobode
je Blackpool, neka vrsta oslobodenog teritorija koji se nalazi daleko
od dosega opresije. Tim gradom omedenim zidom i
pretvorenim u kamp upravljaju njegovi stanovnici, ilegalni
imigranti. Ovdje ivot obiluje militantnim izgredima islamskih funda
mentalista, ali i djelima solidarnosti. Nije stoga da se
upravo u njemu dogada u obliku novorodenog djeteta. Na kraju
filma vojne snage okrutno bombardiraju Blackpool.
Seksualnost u atonalnom svijetu
Kakav se oblik seksualnosti uklapa u ovaj svijet? estog kolovoza
2006. godine London je bio prvog masturbate-a-thona,
"
o NASILJU

javnog dogadanja u kojem je stotine mukaraca i ena zajedno mastur
biralo u dobrotvorne svrhe, novac za zdravstvene organi
zacije koje se bave i reprodukcijom. Cilj je takoder bio
razinu svjesnosti i odbacivanja srama i tabua kojima je okruen ovaj
posve prirodan i siguran oblik seksualne aktivnosti. Formulu
je pronala zdravstvena tvrtka iz San Francisca koja se pod imenom
Good Vibrations bavi spolnim zdravljem, u sklopu Mjeseca Nacionalne
Masturbacije koji su osnovali 1995. godine i kojem su otad bili doma
otkako je odran izvorni masturbate-a-thon u San Franciscu. Evo
kako dr. Carol Queen opravdava sve to:
ivimo u drutvu u kojem su spolne aktivnosti oduvijek bile zakonom,
a potraga za istinskim uitkom redovno kao i djetinjasta. Velik
broj ljudi koji se smatraju slobodnima od seksualnih ograda jednostavno su preis
pisali jednadbu seks je dobar jedino ako prokreaciju u seks je dobar
jedino ako dvoje ljudi koji se vole ... Masturbacija je naa prva seksualna
prirodni izvor uitka koji nam je dostupan tijekom cijelog ivota, ona
je jedinstveni oblik vlastitog kreativnog izraavanja. Svaki put kad masturbirate
ujedno slavite svoju seksualnost i vau sposobnost za uivanjem, stoga
uzmite stvar u svoje ruke!... Masturbacija moe biti j radikalan a kultura koja
potiskuje masturbaciju moe potiskivati i mnoge ostale osobne slobode.
Mjesec nacionalne masturbacije time to mu i sami doprinosite na vidjelo
ljubav prema sebi samome, imajte na umu kako je erotska sloboda svugdie sastavni
dio blagostanja. IS
Ideoloka potka u podlozi masturbathona obiljeena je sukobom
izmedu oblika i sadraja: ona tvori kolektiv od pojedinaca koji su spre
mni sadran u njihovu glupom
uitku. Ta je kontradikcija, medutim, u mjeri prividna negoli
stvarna. je i Freud poznavao vezu izmedu narcizma i u
masu, to najbolje opisuje kalifornijska fraza podijeliti iskustvo. Takvo
preklapanje suprotstavljenih pojmova temelji se na izdvojenosti koju
dijele: ne samo da netko moe biti usamljen u gomili, on jest sam u
gomili. I izoliranost i njegova u masu u cijelosti
pravu intersubjektivnost, susret s Drugim. Upravo zbog toga,
kao to to nedvosmisleno i francuski filozof Alain Badiou, danas
30
SLAVOJ iEK
samo udobnost i sigurnost, iskaz tolerancije jednoga spram drugoga:
Od vremena do vremena malo otrova: to stvara ugodne sne. A naj
poslije mnogo otrova, kako bi umiranje bilo lako. ( ... ) Postoje jo mala
zadovoljstva za dan i mala zadovoljstVa za no potuje se zdravlje.
'Pronali smo - kau posljednji ljudi i
Nama koji ivimo u zemljama Prvoga svijeta sve je tee i zamisli
ti neki javni ili univerzalni razlog zbog kojeg bismo bili spremni rtvo
vati vlastiti ivot. Doista, rascjep izmedu Prvog i svijeta u sve
mjeri prolazi linijom koja razdvaja dug i zadovoljan ivot prepun
materijalnog i kulturnog bogatstva i ivot koji je nekom tran
scendentnom Nije li upravo to antagonizam izmedu onoga to je
Nietzsche nazvao pasivnim i aktivnim nihilizmom? Mi sa Zapada
predstavljamo Posljednje Ljude, zapletene u glupa svakodnevna zado
voljstva, su muslimanski radikali spremni staviti sve na kocku i
se u borbu sve do krajnosti i autodestrukcije. Ono
to postupno nestaje ovom oprekom izmedu onih koji su unutra
(Posljednji Ljudi koji obitavaju u sterilnim ogradenim zajednicama)
i onih koji su vani, jest stara dobra srednja klasa. Srednja klasa je
luksuz koji si kapitalizam vie ne moe priutiti.17 Jedino mjesto u
filmu Djeca na kojem prevladava slobode
je Blackpool, neka vrsta oslobodenog teritorija koji se nalazi daleko
od dosega opresije. Tim gradom omedenim zidom i
pretvorenim u kamp upravljaju njegovi stanovnici, ilegalni
imigranti. Ovdje ivot obiluje militantnim izgredima islamskih funda
mentalista, ali i djelima solidarnosti. Nije stoga da se
upravo u njemu dogada u obliku novorodenog djeteta. Na kraju
filma vojne snage okrutno bombardiraju Blackpool.
Seksualnost u atonalnom svijetu
Kakav se oblik seksualnosti uklapa u ovaj svijet? estog kolovoza
2006. godine London je bio prvog masturbate-a-thona,
"
o NASILJU

javnog dogadanja u kojem je stotine mukaraca i ena zajedno mastur
biralo u dobrotvorne svrhe, novac za zdravstvene organi
zacije koje se bave i reprodukcijom. Cilj je takoder bio
razinu svjesnosti i odbacivanja srama i tabua kojima je okruen ovaj
posve prirodan i siguran oblik seksualne aktivnosti. Formulu
je pronala zdravstvena tvrtka iz San Francisca koja se pod imenom
Good Vibrations bavi spolnim zdravljem, u sklopu Mjeseca Nacionalne
Masturbacije koji su osnovali 1995. godine i kojem su otad bili doma
otkako je odran izvorni masturbate-a-thon u San Franciscu. Evo
kako dr. Carol Queen opravdava sve to:
ivimo u drutvu u kojem su spolne aktivnosti oduvijek bile zakonom,
a potraga za istinskim uitkom redovno kao i djetinjasta. Velik
broj ljudi koji se smatraju slobodnima od seksualnih ograda jednostavno su preis
pisali jednadbu seks je dobar jedino ako prokreaciju u seks je dobar
jedino ako dvoje ljudi koji se vole ... Masturbacija je naa prva seksualna
prirodni izvor uitka koji nam je dostupan tijekom cijelog ivota, ona
je jedinstveni oblik vlastitog kreativnog izraavanja. Svaki put kad masturbirate
ujedno slavite svoju seksualnost i vau sposobnost za uivanjem, stoga
uzmite stvar u svoje ruke!... Masturbacija moe biti j radikalan a kultura koja
potiskuje masturbaciju moe potiskivati i mnoge ostale osobne slobode.
Mjesec nacionalne masturbacije time to mu i sami doprinosite na vidjelo
ljubav prema sebi samome, imajte na umu kako je erotska sloboda svugdie sastavni
dio blagostanja. IS
Ideoloka potka u podlozi masturbathona obiljeena je sukobom
izmedu oblika i sadraja: ona tvori kolektiv od pojedinaca koji su spre
mni sadran u njihovu glupom
uitku. Ta je kontradikcija, medutim, u mjeri prividna negoli
stvarna. je i Freud poznavao vezu izmedu narcizma i u
masu, to najbolje opisuje kalifornijska fraza podijeliti iskustvo. Takvo
preklapanje suprotstavljenih pojmova temelji se na izdvojenosti koju
dijele: ne samo da netko moe biti usamljen u gomili, on jest sam u
gomili. I izoliranost i njegova u masu u cijelosti
pravu intersubjektivnost, susret s Drugim. Upravo zbog toga,
kao to to nedvosmisleno i francuski filozof Alain Badiou, danas
,3
2
',
SLAVOJ iEK
'."
bismo vie nego ikad trebali inzistirati na ljubavi a ne na pukom uit
ku: upravo je ljubav kao susret Dvoje onaj koji transsupstancijacijom
pretvara idiotski uitak masturbacije u prikladan I minimalni
profinjenosti i osjetljivosti govori nam da je tee masturbirati pred
nekim negoli s tom osobom imati spolni odnos: sama da je
onaj drugi sveden na koji ne sudjeluje u mojoj aktivnosti
moju aktivnost jo vie sramnom. poput masturbate-a-thona
pokazuju da vie nema prihvatljivoga srama. Upravo je to ono to ga
jednim od najjasnijih indikatora toga u kakvom svijetu danas ivimo,
ideologije koja podrava nae najintimnije iskustvo samoga sebe.
Zato masturbirati? Evo razloga koje navodi Queen:
....... --..,............ .......,. --..
Zato to je seksualni uitak prirodno pravo svake osobe.
Zato to je masturbacija jedini sigurni seks.
Zato to je masturbacija radosno iskazivanje ljubavi prema samo
me sebi.
Zato to masturbacija prua brojne zdravstvene prednosti kao to
su uklanjanje menstrualnog smanjenje stresa, endor
fina, zdjelice, smanjenu infekcije prostate za
mukarce i infekcija za ene.
Zato to je masturbacija izvrsna vjeba za kardiovaskularni sustav.
Zato to je svaka osoba sebi najbolji partner.
Zato to masturbacija razinu osvijetenosti o seksu.
Ovdje se nalazi sve: svijest o samome sebi, zdravstvena
dobrobit, borba protiv drutvene represije, najradikalniji oblik
korektnog stava (pri masturbaciji nitko nije napastovan) te afirmacija
seksualnog uitka u elementarnom smislu te - svaka osoba je sebi
najbolji partner. Koritenje termina koji je rezerviran za homo
seksualce (masturbacija iznosi na vidjelo ljubav prema sebi)
na neku vrstu implicitne teleologije postupnog izbacivanja svega dru
o NASILJU
,33"
gog: ponajprije, u homoseksualnosti je drugi spol (spolni se
upranjava s osobom istoga spola). Potom, na izokretanja
Hegelove negacije negacije, ukinuta je i sama dimenzija drugosti: osoba
uiva sama sa sobom.
U prosincu 2006. godine gradska uprava New Yorka proglasila je
odabiranje jednog spola (to ako je nuno, operaciju pro
mjene spola) ljudskim pravom. Temeljna razlika odnosno
transcendentalna razlika koja utemeljuje navlastitost ljudskog iden
titeta tim je otvorena manipulacije: umjesto toga
uspostavljena je krajnja rastezijivost pojma ljudskosti. Masturbathon je
idealan oblik seksualne aktivnosti transseksualnog subjekta, ili kazano
drugim onoga koji je u izdanju od 18.
prosinca 2006. za osobu godine. Ova godinja nagrada nije
pripala Ahmedinedadu, Chavezu, Kim Jong-liu ili bilo kojem drugom
sumnjivcu nego tebi, svakome od nas koji koristimo
ili stvaramo sadraje na webu. Naslovnica sastoji se od bijele
tipkovnice s ogledalom na mjestu monitora u kojem svaki moe
vidjeti vlastiti odraz. Da bi nekako opravdali takav izbor, urednici su
naveli prijelaz od institucija prema pojedincima koji se sada ponovo
, pojavljuju kao nove digitalne demokracije.
U svemu tome postoji neto izrazito upadljivo to pozornost
u mjeri negoli to nam to ovaj izraz kazuje. Ako je ikad postojao
ideoloki odabir, onda je to ovaj: poruka koja se odnosi na novu cyber
-demokraciju u kojoj milijuni ljudi mogu izravno komunicirati i sami
se organizirati centraliziranu dravnu kontrolu zapravo
prikriva niz procjepa i napetosti. ironija se
ponajprije sastoji u tome da onaj tko pogleda u ogledalo s naslovnice
Timea ne vidi ostale s kojima bi navodno trebao biti u vezi, nego svoj
vlastiti odraz. Nije stoga da je Leibniz jedan od glavnih filozof
skih referenci virtualnog prostora: ne ide li naa uronjenost
u virtualni prostor usporedo sa nas samih na Leibnizove
,3
2
',
SLAVOJ iEK
'."
bismo vie nego ikad trebali inzistirati na ljubavi a ne na pukom uit
ku: upravo je ljubav kao susret Dvoje onaj koji transsupstancijacijom
pretvara idiotski uitak masturbacije u prikladan I minimalni
profinjenosti i osjetljivosti govori nam da je tee masturbirati pred
nekim negoli s tom osobom imati spolni odnos: sama da je
onaj drugi sveden na koji ne sudjeluje u mojoj aktivnosti
moju aktivnost jo vie sramnom. poput masturbate-a-thona
pokazuju da vie nema prihvatljivoga srama. Upravo je to ono to ga
jednim od najjasnijih indikatora toga u kakvom svijetu danas ivimo,
ideologije koja podrava nae najintimnije iskustvo samoga sebe.
Zato masturbirati? Evo razloga koje navodi Queen:
....... --..,............ .......,. --..
Zato to je seksualni uitak prirodno pravo svake osobe.
Zato to je masturbacija jedini sigurni seks.
Zato to je masturbacija radosno iskazivanje ljubavi prema samo
me sebi.
Zato to masturbacija prua brojne zdravstvene prednosti kao to
su uklanjanje menstrualnog smanjenje stresa, endor
fina, zdjelice, smanjenu infekcije prostate za
mukarce i infekcija za ene.
Zato to je masturbacija izvrsna vjeba za kardiovaskularni sustav.
Zato to je svaka osoba sebi najbolji partner.
Zato to masturbacija razinu osvijetenosti o seksu.
Ovdje se nalazi sve: svijest o samome sebi, zdravstvena
dobrobit, borba protiv drutvene represije, najradikalniji oblik
korektnog stava (pri masturbaciji nitko nije napastovan) te afirmacija
seksualnog uitka u elementarnom smislu te - svaka osoba je sebi
najbolji partner. Koritenje termina koji je rezerviran za homo
seksualce (masturbacija iznosi na vidjelo ljubav prema sebi)
na neku vrstu implicitne teleologije postupnog izbacivanja svega dru
o NASILJU
,33"
gog: ponajprije, u homoseksualnosti je drugi spol (spolni se
upranjava s osobom istoga spola). Potom, na izokretanja
Hegelove negacije negacije, ukinuta je i sama dimenzija drugosti: osoba
uiva sama sa sobom.
U prosincu 2006. godine gradska uprava New Yorka proglasila je
odabiranje jednog spola (to ako je nuno, operaciju pro
mjene spola) ljudskim pravom. Temeljna razlika odnosno
transcendentalna razlika koja utemeljuje navlastitost ljudskog iden
titeta tim je otvorena manipulacije: umjesto toga
uspostavljena je krajnja rastezijivost pojma ljudskosti. Masturbathon je
idealan oblik seksualne aktivnosti transseksualnog subjekta, ili kazano
drugim onoga koji je u izdanju od 18.
prosinca 2006. za osobu godine. Ova godinja nagrada nije
pripala Ahmedinedadu, Chavezu, Kim Jong-liu ili bilo kojem drugom
sumnjivcu nego tebi, svakome od nas koji koristimo
ili stvaramo sadraje na webu. Naslovnica sastoji se od bijele
tipkovnice s ogledalom na mjestu monitora u kojem svaki moe
vidjeti vlastiti odraz. Da bi nekako opravdali takav izbor, urednici su
naveli prijelaz od institucija prema pojedincima koji se sada ponovo
, pojavljuju kao nove digitalne demokracije.
U svemu tome postoji neto izrazito upadljivo to pozornost
u mjeri negoli to nam to ovaj izraz kazuje. Ako je ikad postojao
ideoloki odabir, onda je to ovaj: poruka koja se odnosi na novu cyber
-demokraciju u kojoj milijuni ljudi mogu izravno komunicirati i sami
se organizirati centraliziranu dravnu kontrolu zapravo
prikriva niz procjepa i napetosti. ironija se
ponajprije sastoji u tome da onaj tko pogleda u ogledalo s naslovnice
Timea ne vidi ostale s kojima bi navodno trebao biti u vezi, nego svoj
vlastiti odraz. Nije stoga da je Leibniz jedan od glavnih filozof
skih referenci virtualnog prostora: ne ide li naa uronjenost
u virtualni prostor usporedo sa nas samih na Leibnizove
SLAVOJ iEK
monade koje zrcale univerzum, iako bez prozora koji bi izrav
no otvorili pogled prema izvanjskoj stvarnosti? Moglo bi se da je
dananji korisnik interneta koji sam sjedi ispred svog monitora u
sve mjeri monada bez izravnog prozora u stvarnost koja se
samo s virtualnim simulakrumom, a ipak je vie nego ikad prije uronjen
u globalnu komunikacijsku mreu. Masturbathan od pojedinaca koji su
spremni podijeliti s drugima solipsizam vlastitoga glupog uitka proi
zvodi kolektiv i predstavlja oblik seksualnosti koji se savreno uklapa u
takve koordinate virtualnog prostora.
razvio je pojam atonalnih svjetova (monde aton.e) na
koje ne intervencija koji bi u konfuznu
mnogostruku stvarnost uveo smislen poredak.
20
to je to Gospodar
Na samom kraju svog monumentalnog djela Drugi svjetski
rat, Winston Churchill pomno razmatra enigmu
- nakon to (ekonomski i vojni psiholozi, mete
orolozi) iznesu svoje raznolike, elaborirane i analize, netko
mora donijeti jednostavnu ali upravo zato i najteu odluku o djelovanju
i objedinjavanju svih tih raznolikih stavova na temelju kojih - u situa
ciji gdje svako za uvijek ima dva razloga protiV ili obratno - treba
donijeti jednoglasnu odluku: Da ili Ne. Napast ili nastaviti
Taj problem saeto je opisao nitko drugi doli John F. Kennedy:
Sama bit odluke ostaje a i onoj
osobi koja donosi odluku. Takva gesta koja se nikad u cije
losti ne moe racionalno utemeljiti zapravo je gesta Gospodara.
Temeljna karakteristika naeg postmodernog svijeta jest tenja da
se raskine s djelovanjem sloenost svijeta mora
biti bezuvjetno Svaki koji eli uspo
staviti neki poredak mora biti dekonstruiran, raspren, diseminiran:
Moderna apologija 'sloenosti' svijeta nije nita doli generalizirana elja
za Badiou nudi izvrstan primjer takvog atonalnog
svijeta: to je korektna vizija seksualnosti koju zastupaju rodni
o NAIILJU
!35
studiji svojim opsesivnim odbacivanjem binarne logike: na svijet je
svijet nijansi raznolikih seksualnih praksi koji ne tolerira odlu
Dvojnost, evaluaciju u Nietzscheovom smislu tih pojmova.
ovom kontekstu posebno su zanimljivi romani Michela
Houellebecqa
23
u kojima on motiv neuspjeha
u ljubavi u suvremenim drutvima koje karakterizira,
kako je to kazao jedan knjievni religije i tradici
je, neobuzdano oboavanje uitka i mladosti te kojom
dominira znanstvena racionalnost i manjak uitka.24 To je
strana seksualnog iz 60-ih godina: posvemanja komo
diflkacija seksualnosti. Houellebecq prikazuje stanje nakon seksualne
revolucije, sterilnost univerzuma kojim dominira poriv superega za
uivanjem. Cjelokupni njegov opus je na
l.i!!Q_avi . i_ seks je apsolutna nunost, se seksa
nestati, tako da ljubav ne moe procvjetati bez seksa;
istovremeno, ljubav je upravo zbog seksa: on je
postao znak dominacije kasnog kapitalizma i trajno pokvario
'ljudske odnose kao neizbjena reprodukcija naravi
liberalnog drutva; u osnovi, seks je unitio ljubav. 25
posluimo li se Derridinim terminima, igqyremeno i

*
ivimo u drutvu u kojem postoji svojevrstan hegelovski spekula
tivni identitet suprotnosti. Neke odlike, stavovi i ivotne norme vie se
ne percipiraju kao ideoloki obiljeene. One se doimaju neutralnim,
ne-ideolokim, prirodnim, zdravorazumskim. Ideologijom smatramo
ono to se nalazi izvan tog gorljivi religijski fanatizam ili
orijentaciji. Hegelovska poanta bi se
ovdje odnosila na da upravo neutraliziranje nekih odlika i
njihovo smjetanje u spontano usvojenu pozadinu obiljeava ideologiju
u njenom i na je o dija
SLAVOJ iEK
monade koje zrcale univerzum, iako bez prozora koji bi izrav
no otvorili pogled prema izvanjskoj stvarnosti? Moglo bi se da je
dananji korisnik interneta koji sam sjedi ispred svog monitora u
sve mjeri monada bez izravnog prozora u stvarnost koja se
samo s virtualnim simulakrumom, a ipak je vie nego ikad prije uronjen
u globalnu komunikacijsku mreu. Masturbathan od pojedinaca koji su
spremni podijeliti s drugima solipsizam vlastitoga glupog uitka proi
zvodi kolektiv i predstavlja oblik seksualnosti koji se savreno uklapa u
takve koordinate virtualnog prostora.
razvio je pojam atonalnih svjetova (monde aton.e) na
koje ne intervencija koji bi u konfuznu
mnogostruku stvarnost uveo smislen poredak.
20
to je to Gospodar
Na samom kraju svog monumentalnog djela Drugi svjetski
rat, Winston Churchill pomno razmatra enigmu
- nakon to (ekonomski i vojni psiholozi, mete
orolozi) iznesu svoje raznolike, elaborirane i analize, netko
mora donijeti jednostavnu ali upravo zato i najteu odluku o djelovanju
i objedinjavanju svih tih raznolikih stavova na temelju kojih - u situa
ciji gdje svako za uvijek ima dva razloga protiV ili obratno - treba
donijeti jednoglasnu odluku: Da ili Ne. Napast ili nastaviti
Taj problem saeto je opisao nitko drugi doli John F. Kennedy:
Sama bit odluke ostaje a i onoj
osobi koja donosi odluku. Takva gesta koja se nikad u cije
losti ne moe racionalno utemeljiti zapravo je gesta Gospodara.
Temeljna karakteristika naeg postmodernog svijeta jest tenja da
se raskine s djelovanjem sloenost svijeta mora
biti bezuvjetno Svaki koji eli uspo
staviti neki poredak mora biti dekonstruiran, raspren, diseminiran:
Moderna apologija 'sloenosti' svijeta nije nita doli generalizirana elja
za Badiou nudi izvrstan primjer takvog atonalnog
svijeta: to je korektna vizija seksualnosti koju zastupaju rodni
o NAIILJU
!35
studiji svojim opsesivnim odbacivanjem binarne logike: na svijet je
svijet nijansi raznolikih seksualnih praksi koji ne tolerira odlu
Dvojnost, evaluaciju u Nietzscheovom smislu tih pojmova.
ovom kontekstu posebno su zanimljivi romani Michela
Houellebecqa
23
u kojima on motiv neuspjeha
u ljubavi u suvremenim drutvima koje karakterizira,
kako je to kazao jedan knjievni religije i tradici
je, neobuzdano oboavanje uitka i mladosti te kojom
dominira znanstvena racionalnost i manjak uitka.24 To je
strana seksualnog iz 60-ih godina: posvemanja komo
diflkacija seksualnosti. Houellebecq prikazuje stanje nakon seksualne
revolucije, sterilnost univerzuma kojim dominira poriv superega za
uivanjem. Cjelokupni njegov opus je na
l.i!!Q_avi . i_ seks je apsolutna nunost, se seksa
nestati, tako da ljubav ne moe procvjetati bez seksa;
istovremeno, ljubav je upravo zbog seksa: on je
postao znak dominacije kasnog kapitalizma i trajno pokvario
'ljudske odnose kao neizbjena reprodukcija naravi
liberalnog drutva; u osnovi, seks je unitio ljubav. 25
posluimo li se Derridinim terminima, igqyremeno i

*
ivimo u drutvu u kojem postoji svojevrstan hegelovski spekula
tivni identitet suprotnosti. Neke odlike, stavovi i ivotne norme vie se
ne percipiraju kao ideoloki obiljeene. One se doimaju neutralnim,
ne-ideolokim, prirodnim, zdravorazumskim. Ideologijom smatramo
ono to se nalazi izvan tog gorljivi religijski fanatizam ili
orijentaciji. Hegelovska poanta bi se
ovdje odnosila na da upravo neutraliziranje nekih odlika i
njihovo smjetanje u spontano usvojenu pozadinu obiljeava ideologiju
u njenom i na je o dija
36
SLAVOJ iEK
podudaranju suprotnosti: ostvarenje pojma ili ideologije
u njenom obliku podudara se s njenom kao
ne-ideologijom (ili, preciznije kazano: doima se ne-ideologijom). Isto
vrijedi i za nasilje. nasilje u svom se
obliku pojavljuje kao vlastita suprotnost, kao prirodno stanje okruenja
u kojem ivimo, zraka koji udiemo.
Stoga su osjetljivi liberalni komunisti (uplaeni, briljivi, protivnici
nasilja) i bijesni, zaslijepljeni fundamentalisti dvije strane iste medalje.
Dok se bore protiv subjektivnog nasilja, liberalni su komunisti upravo
oni strukturalnog nasilja koje stvara uvjete na eksploziju
subjektivnog nasilja. Isti oni dobrotvori koji daju milijune za borbu
protiv AIDS-a ili o toleranciji unitili su ivote ljudi
svojim fInancijskim spekulacijama i stoga stvorili uvjete za nastanak
netolerancije protiv koje se bore. Tijekom 60-ih i 70-ih mogle su se
nabaviti meke pornografske razglednice djevojke u bikini ili
ako ste razglednicu malo pomaknuli ili je
gledali pod drugim kutom, bi odjednom nestala i kao nekom
bi se razotkrila gola djevojka. Kad nas obasipaju srcedra
pateljnim vijestima o otpisivanju dugova siromanima ili velikoj
humanitarnoj kampanji za iskorjenjivanje neke opasne epidemije,
potrebno je samo okrenuti razglednicU i pogledati je iz drugog kuta
da bi se ispod njezina lika otkrila prava narav opscene figure liberalnog
komunista na djelu.
Ne treba imati iluzija: komunisti su neprijatelji svake
progresivne borbe u dananjem svijetu. Svi ostali neprijatelji reli
gijski fundamentalisti i teroristi, korumpirani i dravni
birokrati - su figure uspon i pad ovisi o
spletu lokalnih okolnosti. Upravo zato to ele rijeiti sve sekundar
ne manjkavosti globalnog sistema, liberalni komunisti predstavljaju
istir:sko utjelovljenje svega onog to ne valja u sustavu kao takvom.
Tu treba stalno imati na umu u sreditu
o NAIlLIU

saveznitava i kompromisa na koje je potrebno pristati s liberalnim
komunistima kad se radi o borbi protiv rasizma, seksizma i religijskog


beA9..
i koj.a.ie ..g'<?YQlJno Doista, to
bi trebalo s kojeg ne mogu potkupiti interesi neke
korporacije zato jer je on njen suvlasnik, koji ustraje u svojim stavovima
o borbi protiv siromatva zato jer na njen koji iskreno
izraava svoje stavove zato jer je toliko bogat da si to moe dopustiti,
koji iskazuje hrabrost i mudrost bezobzirno svoje poslovne
pothvate i ne uzima u obzir svoje osobne potrebe jer su one zado
voljene, koji je, povrh toga, i dobar prijatelj, napose svojim
kolegama iz Davosa? Benoit je odgoyQr na ovo pitanje
u
Istupi naprijed: smo
Da si dobar
Ne moe te se potkupiti, no ni munja
Koja
Se ne moe potkupiti.
Dri se onoga to si rekao.
Ali to si zapravo rekao?
Poten si, kae svoje miljenje.
Koje miljenje?
Hrabar si.
Protiv koga?
Mudar si.
Za koga?
Ne brine se za svoju osobnu dobit.
Za se dobit onda brine?
Dobar si prijatelj.
Jesi li dobar prijatelj i dobrih ljudi?
Posluaj nas: mi znamo
Da si ti na neprijatelj. Zato
Te sada staviti pred zid. Ali u obzir tvoje
Zasluge i vrline
36
SLAVOJ iEK
podudaranju suprotnosti: ostvarenje pojma ili ideologije
u njenom obliku podudara se s njenom kao
ne-ideologijom (ili, preciznije kazano: doima se ne-ideologijom). Isto
vrijedi i za nasilje. nasilje u svom se
obliku pojavljuje kao vlastita suprotnost, kao prirodno stanje okruenja
u kojem ivimo, zraka koji udiemo.
Stoga su osjetljivi liberalni komunisti (uplaeni, briljivi, protivnici
nasilja) i bijesni, zaslijepljeni fundamentalisti dvije strane iste medalje.
Dok se bore protiv subjektivnog nasilja, liberalni su komunisti upravo
oni strukturalnog nasilja koje stvara uvjete na eksploziju
subjektivnog nasilja. Isti oni dobrotvori koji daju milijune za borbu
protiv AIDS-a ili o toleranciji unitili su ivote ljudi
svojim fInancijskim spekulacijama i stoga stvorili uvjete za nastanak
netolerancije protiv koje se bore. Tijekom 60-ih i 70-ih mogle su se
nabaviti meke pornografske razglednice djevojke u bikini ili
ako ste razglednicu malo pomaknuli ili je
gledali pod drugim kutom, bi odjednom nestala i kao nekom
bi se razotkrila gola djevojka. Kad nas obasipaju srcedra
pateljnim vijestima o otpisivanju dugova siromanima ili velikoj
humanitarnoj kampanji za iskorjenjivanje neke opasne epidemije,
potrebno je samo okrenuti razglednicU i pogledati je iz drugog kuta
da bi se ispod njezina lika otkrila prava narav opscene figure liberalnog
komunista na djelu.
Ne treba imati iluzija: komunisti su neprijatelji svake
progresivne borbe u dananjem svijetu. Svi ostali neprijatelji reli
gijski fundamentalisti i teroristi, korumpirani i dravni
birokrati - su figure uspon i pad ovisi o
spletu lokalnih okolnosti. Upravo zato to ele rijeiti sve sekundar
ne manjkavosti globalnog sistema, liberalni komunisti predstavljaju
istir:sko utjelovljenje svega onog to ne valja u sustavu kao takvom.
Tu treba stalno imati na umu u sreditu
o NAIlLIU

saveznitava i kompromisa na koje je potrebno pristati s liberalnim
komunistima kad se radi o borbi protiv rasizma, seksizma i religijskog


beA9..
i koj.a.ie ..g'<?YQlJno Doista, to
bi trebalo s kojeg ne mogu potkupiti interesi neke
korporacije zato jer je on njen suvlasnik, koji ustraje u svojim stavovima
o borbi protiv siromatva zato jer na njen koji iskreno
izraava svoje stavove zato jer je toliko bogat da si to moe dopustiti,
koji iskazuje hrabrost i mudrost bezobzirno svoje poslovne
pothvate i ne uzima u obzir svoje osobne potrebe jer su one zado
voljene, koji je, povrh toga, i dobar prijatelj, napose svojim
kolegama iz Davosa? Benoit je odgoyQr na ovo pitanje
u
Istupi naprijed: smo
Da si dobar
Ne moe te se potkupiti, no ni munja
Koja
Se ne moe potkupiti.
Dri se onoga to si rekao.
Ali to si zapravo rekao?
Poten si, kae svoje miljenje.
Koje miljenje?
Hrabar si.
Protiv koga?
Mudar si.
Za koga?
Ne brine se za svoju osobnu dobit.
Za se dobit onda brine?
Dobar si prijatelj.
Jesi li dobar prijatelj i dobrih ljudi?
Posluaj nas: mi znamo
Da si ti na neprijatelj. Zato
Te sada staviti pred zid. Ali u obzir tvoje
Zasluge i vrline
38 SLAVOJ iEK
Stavit te pred dobar zid i ustrijeliti te
Dobrim metkom iz dobre puke i zakopati te
Dobrom lopatom u dobroj zemlji.
26
:2
Allegro moderato - Adagio
STRAHUJ OD SVOGA BLINJEG KAO OD SAMOGA SEBEI
Politika straha
Dananji dominantni oblik politike je biopolitika
primjer teorijskog argona koji se, vrlo lako dade
deifrirati: )}post-politika je politika koja tvrdi da iza sebe ostavlja
ideoloke borbe i umjesto toga se na upravljanje i
administriranje, )}bio-politika reguliranje sigurnosti i
blagostanja ljudi kao svoj primarni cilj. l Jasno je da se ove dvije dimen
zije preklapaju: prije su postojali veliki ideoloki uzroci, a ono to ostaje
tek je upravljanje ivotom ... gotovo jedino to. Odnosno, s
depolitiziranim, drutveno objektivnim, upravljanjem i koor
dinacijom interesa kao nultom politike, jedini
strastvenosti u ovo polje i aktivne mobilizacije ljudi jest stvaranje straha,
temeljne sastavnice dananje subjektivnosti. Zbog toga je bio-politika u
krajnjoj liniji politika straha, ona se na obranu od poten
cijalne viktimizacije ili napastovanja.
Upravo je to ono to razdvaja radikalnu emancipacijsku politiku
od naeg statusa quo. Ovdje nije o razlici dvije
vizije ili skupa aksioma, nego o razlici politike zasnovane na
nizu univerzalnih aksioma i politike koja samu konstitutivnu
dimenziju onog s obzirom na to da pribjegava strahu kao
krajnjem mobilizacijskom principu: strahu od imigranata, bez
bone seksualne strahu od presnane drave kao takve i
tereta previsokih poreza, strahu od ekoloke katastrofe ili napastovanja.
38 SLAVOJ iEK
Stavit te pred dobar zid i ustrijeliti te
Dobrim metkom iz dobre puke i zakopati te
Dobrom lopatom u dobroj zemlji.
26
:2
Allegro moderato - Adagio
STRAHUJ OD SVOGA BLINJEG KAO OD SAMOGA SEBEI
Politika straha
Dananji dominantni oblik politike je biopolitika
primjer teorijskog argona koji se, vrlo lako dade
deifrirati: )}post-politika je politika koja tvrdi da iza sebe ostavlja
ideoloke borbe i umjesto toga se na upravljanje i
administriranje, )}bio-politika reguliranje sigurnosti i
blagostanja ljudi kao svoj primarni cilj. l Jasno je da se ove dvije dimen
zije preklapaju: prije su postojali veliki ideoloki uzroci, a ono to ostaje
tek je upravljanje ivotom ... gotovo jedino to. Odnosno, s
depolitiziranim, drutveno objektivnim, upravljanjem i koor
dinacijom interesa kao nultom politike, jedini
strastvenosti u ovo polje i aktivne mobilizacije ljudi jest stvaranje straha,
temeljne sastavnice dananje subjektivnosti. Zbog toga je bio-politika u
krajnjoj liniji politika straha, ona se na obranu od poten
cijalne viktimizacije ili napastovanja.
Upravo je to ono to razdvaja radikalnu emancipacijsku politiku
od naeg statusa quo. Ovdje nije o razlici dvije
vizije ili skupa aksioma, nego o razlici politike zasnovane na
nizu univerzalnih aksioma i politike koja samu konstitutivnu
dimenziju onog s obzirom na to da pribjegava strahu kao
krajnjem mobilizacijskom principu: strahu od imigranata, bez
bone seksualne strahu od presnane drave kao takve i
tereta previsokih poreza, strahu od ekoloke katastrofe ili napastovanja.
41
SLAVOJ iEK
40
korektnost je pravi primjer liberalnog oblika politike straha.
Takva (post-)politika uvijek se oslanja na manipulaciju paranoidnim
ochlos ili mnotvom: to je okupljanje zastraenih ljudi.
Stoga je jedan od velikih 2006. godine bilo postajanje anti
imigracijske politike dominantnim stavom, se napokon prekinula
vrpca koja ju je povezivala sa strankama krajnje
desnice. Od Francuske do od Austrije do Nizozemske, u
novom duhu ponosnog kulturnog i historijskog identiteta, glavne su
stranke smatrale kako je sada prihvatljivo naglasiti da su imigranti
gosti koji se moraju prilagoditi kulturnim vrijednostima koje oblikuju
drutvo u koje su se doselili i - to je naa zemlja, zavoli je
ili je napusti.
Dananja liberalna tolerancija spram drugih, potovanje .drugosti i
otvorenost prema njemu suprotstavljeni su opsesivnom strahu od napa
-',.
stovanja. Ukratko, Drugi je sasvim u redu, sve dok njegova prisutnost
nije nametljiva, sve dok taj Drugi nije uistinu drugi. .. Na posve isti
kao i s paradoksalnom strukturom laksativa o kojoj
je bilo u prethodnom poglavlju, tolerancija se podudara sa svo
jom Moja dunost da budem tolerantan prema Drugom
zapravo da mu se ne smijem suvie pribliiti i prodrijeti u njegov
prostor. Drugim moram potovati njegovu netoleranciju spram
moje pretjerane bliskosti. Sredinje ljudsko pravo u drutvu kasn9ga
kapitalizma u sve mjeri postaje pravo da se ne bude uznemiravan,
dakle pravo da se ostane na sigurnoj distanci od drugih.
bio-politika sadri dva aspekta koja se ne
mogu shvatiti nego kao da pripadaju dvama suprotstavlje
nim ideolokim ljudskog na goli ivot, na
Homo sacera, takozvano sveto koje je objekt
znanja, ali je lieno svih prava kao to je to sa zatVorenicima u
Guantanamu ili rtvama holokausta, te respektiranja ranjivog Drugog
koje je dovedeno do krajnosti stavom o subjektivnosti koja
o NASILJU
samu sebe doivljava kao ranjivu, neprekidno izloenu mnogostrukim
potencijalnim napastovanjima. Postoji li neki snaniji kontrast nego
onaj potovanja spram ranjivosti Drugog i Drugog
na puki goli ivot kojim upravlja administrativno znanje? to ako
ta dva stajalita iz istog izvora? to ako su ta dva aspekta
dio jednog jedinstvenog koje im se nalazi u podlozi? to ako se
podudaraju u onome to bismo u iskuenju mogli nazvati suvremenim
oblikom hegelovskog beskrajnog koje uspostavlja identitet
suprotnosti? Ono to ta dva pola imaju upravo je odbijanje
bilo kakvog vieg uzroka, da je krajnji smisao naeg ivota
upravo ivot sam. Zato ne postoji potovanja spram
ranjivog Drugog i spremnosti da se opravda ekstremni iskaz
tretiranja pojedinaca kao homini sacer.
2
U djelu The End ofFaith (Kraj vjere) Sam Harris opravdava
u iznimnim situacijama (ali, dakako, svatko tko opravdava
to ga iznimnom mjerom - nitko zaozbiljno ne zagovara
malenog i gladnog djeteta koje je ukralo Njegovo
se opravdanje zasniva na razlici naeg instinktivnog
prema tome da budemo svjedoci torture ili neke osobe i naeg
apstraktnog znanja o masovnoj patnji: mnogo nam je tee poje
dinca negoli iz velike daljine baciti bombu koja bi mogla
mnogo bolniju smrt ljudi.
Stoga smo u neku vrstu iluzije, usporedive s
varkama. Krajnji cilj takvih iluzija sastoji se u tome da, iako je naa
apstraktnog iznimno razvijena, nai su
odgovori i dalje uvjetovani prastarim instinktivnim reakcijama
spram patnji i boli kojoj neposredno Zbog toga je izravno
ciljanje na nekoga za nas mnogo odbojnije negoli pritisak na
dugme koje ubiti ljudi koje ne moemo vidjeti:
S obzirom na to to mnogi od nas misle o nunosti naeg rata protiv terorizma,
prakse se u okolnostima ne samo dopustivima nego i
nunima. No, to se u pogledu ne nita prihvatljivijim negoli ranije.
41
SLAVOJ iEK
40
korektnost je pravi primjer liberalnog oblika politike straha.
Takva (post-)politika uvijek se oslanja na manipulaciju paranoidnim
ochlos ili mnotvom: to je okupljanje zastraenih ljudi.
Stoga je jedan od velikih 2006. godine bilo postajanje anti
imigracijske politike dominantnim stavom, se napokon prekinula
vrpca koja ju je povezivala sa strankama krajnje
desnice. Od Francuske do od Austrije do Nizozemske, u
novom duhu ponosnog kulturnog i historijskog identiteta, glavne su
stranke smatrale kako je sada prihvatljivo naglasiti da su imigranti
gosti koji se moraju prilagoditi kulturnim vrijednostima koje oblikuju
drutvo u koje su se doselili i - to je naa zemlja, zavoli je
ili je napusti.
Dananja liberalna tolerancija spram drugih, potovanje .drugosti i
otvorenost prema njemu suprotstavljeni su opsesivnom strahu od napa
-',.
stovanja. Ukratko, Drugi je sasvim u redu, sve dok njegova prisutnost
nije nametljiva, sve dok taj Drugi nije uistinu drugi. .. Na posve isti
kao i s paradoksalnom strukturom laksativa o kojoj
je bilo u prethodnom poglavlju, tolerancija se podudara sa svo
jom Moja dunost da budem tolerantan prema Drugom
zapravo da mu se ne smijem suvie pribliiti i prodrijeti u njegov
prostor. Drugim moram potovati njegovu netoleranciju spram
moje pretjerane bliskosti. Sredinje ljudsko pravo u drutvu kasn9ga
kapitalizma u sve mjeri postaje pravo da se ne bude uznemiravan,
dakle pravo da se ostane na sigurnoj distanci od drugih.
bio-politika sadri dva aspekta koja se ne
mogu shvatiti nego kao da pripadaju dvama suprotstavlje
nim ideolokim ljudskog na goli ivot, na
Homo sacera, takozvano sveto koje je objekt
znanja, ali je lieno svih prava kao to je to sa zatVorenicima u
Guantanamu ili rtvama holokausta, te respektiranja ranjivog Drugog
koje je dovedeno do krajnosti stavom o subjektivnosti koja
o NASILJU
samu sebe doivljava kao ranjivu, neprekidno izloenu mnogostrukim
potencijalnim napastovanjima. Postoji li neki snaniji kontrast nego
onaj potovanja spram ranjivosti Drugog i Drugog
na puki goli ivot kojim upravlja administrativno znanje? to ako
ta dva stajalita iz istog izvora? to ako su ta dva aspekta
dio jednog jedinstvenog koje im se nalazi u podlozi? to ako se
podudaraju u onome to bismo u iskuenju mogli nazvati suvremenim
oblikom hegelovskog beskrajnog koje uspostavlja identitet
suprotnosti? Ono to ta dva pola imaju upravo je odbijanje
bilo kakvog vieg uzroka, da je krajnji smisao naeg ivota
upravo ivot sam. Zato ne postoji potovanja spram
ranjivog Drugog i spremnosti da se opravda ekstremni iskaz
tretiranja pojedinaca kao homini sacer.
2
U djelu The End ofFaith (Kraj vjere) Sam Harris opravdava
u iznimnim situacijama (ali, dakako, svatko tko opravdava
to ga iznimnom mjerom - nitko zaozbiljno ne zagovara
malenog i gladnog djeteta koje je ukralo Njegovo
se opravdanje zasniva na razlici naeg instinktivnog
prema tome da budemo svjedoci torture ili neke osobe i naeg
apstraktnog znanja o masovnoj patnji: mnogo nam je tee poje
dinca negoli iz velike daljine baciti bombu koja bi mogla
mnogo bolniju smrt ljudi.
Stoga smo u neku vrstu iluzije, usporedive s
varkama. Krajnji cilj takvih iluzija sastoji se u tome da, iako je naa
apstraktnog iznimno razvijena, nai su
odgovori i dalje uvjetovani prastarim instinktivnim reakcijama
spram patnji i boli kojoj neposredno Zbog toga je izravno
ciljanje na nekoga za nas mnogo odbojnije negoli pritisak na
dugme koje ubiti ljudi koje ne moemo vidjeti:
S obzirom na to to mnogi od nas misle o nunosti naeg rata protiv terorizma,
prakse se u okolnostima ne samo dopustivima nego i
nunima. No, to se u pogledu ne nita prihvatljivijim negoli ranije.
42
SLAVOJ IEK
Razlozi za to su, uvjeren sam, u jednakoj mjeri neuroloke naravi kao i oni koji se
odnose na iluziju [ ... J Moda je dolo vrijeme da izvadimo nae okulare
i podignemo ih u nebo.'
Ne da Harris na Alana Derschowitza i njegovo legitimi
ziranje torture.
4
Da bi suspregnuo tu evolucijski
na prikaz patnji drugih, Harris je zamislio
efikasan oblik jednak kavi bez kofeina ili dijetnoj Coti:"
lijek koji bi podjednako iznio na vidjelo torture i instrumente njenoga kraj
njeg zarajivanja. Pilula bi djelovala na taj da proizvede kratkotrajnu paralizu i
kratkotrajnu tjeskobu, tako snanu da se nijedno ljudsko ne bi eljelo drugi put
tome prepustiti. Zamislite kako bismo se mi ako bi, nakon to smo
dali pilulu zarobljenim teroristima, svaki od njih prilegao i zaspao na sat vremena te
se nakon toga probudio i odmah priznao sve to zna o djelovanju njegove organiza
cije. Ne bismo li doli u iskuenje da je naposljetku nazovemo pilula istine?5
Ove - lijek koji bi podjednako iznio na vidjelo torture i
instrumente njenoga krajnjeg zatajivanja - sadre postmodernu
logiku laksativa: ovako zamiljena tortura je poput kave bez
kofeina - dobivamo eljeni rezultat a da ne moramo trpjeti neugodne
popratne U ozloglaenom Institutu Serbski u Moskvi, koji je bio
psihijatarski odjel KGB-a, izumili su upravo takvu drogu kojom su
disidente: u srce zatvorenika ubrizgali su injekciju koja bi mu usporila puls
i tjeskobu. Gledano izvana, se da je zatvore
nik samo predoziran, ali zapravo je proivljavao pravu moru.
Harris je prekrio vlastito pravilo kad se na jedanaesti
rujna i kritizirao Chomskog. Chomsky jeva je poanta upravo u tome
da je licemjerno tolerirati apstraktno .i anonimno ubijanje
a u isto vrijeme krenja ljudskih
prava. Zbog bi Kissinger, koji je naredio totalno bombardiranje
Kambode koje je smrt desetaka ljudi bio manji
od onih koji su odgovorni za ruenje Twin Towersa? Nije li to
stoga to smo rtve iluzije? Uas napada jedanaestoga rujna bio
je vrlo detaljno prikazan u medijima, ali je zato TV postaja al-Jazeera
o NASILJU ('4,')
zbog toga to je prikazala rezultate bombardiranja
u Faludi i za suradnju s teroristima.
ovdje je na djelu neto mnogo vie bliskost
(sa subjektom kojeg se koja simpatiju i torturu
neprihvatljivom nije tek puka bliskost rtve nego, u najdu
bljem smislu, bliskost Blinjeg, sa svim
konotacijama tog pojma, bliskost onoga to je prema definiciji uvijek
preblizu, ma koliko bilo udaljeno. Ono na to Harris cilja sa
zamiljenom pilulom istine nije nita drugo doli ukidanje dimenzije
Blinjega. Subjekt kojeg se nije vie Blinji, objekr se bol
neutralizira, svodi na vlasnitvo s kojim treba postupati na racionalno
-utilitarni (velika bol je doputena ako jo
bol). Ono to se ovdje gubi iz vida jest ponor koja pripada
subjektu. Stoga je znakovito da knjiga koja zagovara nosi naziv
Kraj vjere - ne u onom smislu vidite, samo nas naa vjera
u Boga i boanski poriv da volimo svog blinjeg naposljetku
da ljude, nego u mnogo radikalnijem smislu. Drugi subjekt
(u krajnjoj liniji, subjekt kao takav) za Lacana nije neto neposredno
dano nego pretpostavka, neto to se pretpostavlja, objekt vjerovanja
kako ikad mogu biti siguran da je ono to vidim ispred sebe neki drugi
subjekt, a ne prazan i uplji jednodimenzionalni bioloki stroj?
Blinji kao stvar
Takav pretpostavljeni subjekt stoga nije jo jedno ljudsko koje
ima bogat unutarnji ivot ispunjen osobnim ivotnim koje
sam sebi da bi stekao neko smisleno ivotno iskustvO, s
obzirom na to da takva osoba u krajnjoj liniji ne moe biti neprijatelj.
je onaj jo niste Najbolji knjievni pri
mjer koji potkrepljuje ovu tezu je Frankemtein Mary Shelley. Ona je
neto to konzervativac ne bi nikad mogao U sredinjem
dijelu romana, ona doputa da samo govori, da pripovijeda
42
SLAVOJ IEK
Razlozi za to su, uvjeren sam, u jednakoj mjeri neuroloke naravi kao i oni koji se
odnose na iluziju [ ... J Moda je dolo vrijeme da izvadimo nae okulare
i podignemo ih u nebo.'
Ne da Harris na Alana Derschowitza i njegovo legitimi
ziranje torture.
4
Da bi suspregnuo tu evolucijski
na prikaz patnji drugih, Harris je zamislio
efikasan oblik jednak kavi bez kofeina ili dijetnoj Coti:"
lijek koji bi podjednako iznio na vidjelo torture i instrumente njenoga kraj
njeg zarajivanja. Pilula bi djelovala na taj da proizvede kratkotrajnu paralizu i
kratkotrajnu tjeskobu, tako snanu da se nijedno ljudsko ne bi eljelo drugi put
tome prepustiti. Zamislite kako bismo se mi ako bi, nakon to smo
dali pilulu zarobljenim teroristima, svaki od njih prilegao i zaspao na sat vremena te
se nakon toga probudio i odmah priznao sve to zna o djelovanju njegove organiza
cije. Ne bismo li doli u iskuenje da je naposljetku nazovemo pilula istine?5
Ove - lijek koji bi podjednako iznio na vidjelo torture i
instrumente njenoga krajnjeg zatajivanja - sadre postmodernu
logiku laksativa: ovako zamiljena tortura je poput kave bez
kofeina - dobivamo eljeni rezultat a da ne moramo trpjeti neugodne
popratne U ozloglaenom Institutu Serbski u Moskvi, koji je bio
psihijatarski odjel KGB-a, izumili su upravo takvu drogu kojom su
disidente: u srce zatvorenika ubrizgali su injekciju koja bi mu usporila puls
i tjeskobu. Gledano izvana, se da je zatvore
nik samo predoziran, ali zapravo je proivljavao pravu moru.
Harris je prekrio vlastito pravilo kad se na jedanaesti
rujna i kritizirao Chomskog. Chomsky jeva je poanta upravo u tome
da je licemjerno tolerirati apstraktno .i anonimno ubijanje
a u isto vrijeme krenja ljudskih
prava. Zbog bi Kissinger, koji je naredio totalno bombardiranje
Kambode koje je smrt desetaka ljudi bio manji
od onih koji su odgovorni za ruenje Twin Towersa? Nije li to
stoga to smo rtve iluzije? Uas napada jedanaestoga rujna bio
je vrlo detaljno prikazan u medijima, ali je zato TV postaja al-Jazeera
o NASILJU ('4,')
zbog toga to je prikazala rezultate bombardiranja
u Faludi i za suradnju s teroristima.
ovdje je na djelu neto mnogo vie bliskost
(sa subjektom kojeg se koja simpatiju i torturu
neprihvatljivom nije tek puka bliskost rtve nego, u najdu
bljem smislu, bliskost Blinjeg, sa svim
konotacijama tog pojma, bliskost onoga to je prema definiciji uvijek
preblizu, ma koliko bilo udaljeno. Ono na to Harris cilja sa
zamiljenom pilulom istine nije nita drugo doli ukidanje dimenzije
Blinjega. Subjekt kojeg se nije vie Blinji, objekr se bol
neutralizira, svodi na vlasnitvo s kojim treba postupati na racionalno
-utilitarni (velika bol je doputena ako jo
bol). Ono to se ovdje gubi iz vida jest ponor koja pripada
subjektu. Stoga je znakovito da knjiga koja zagovara nosi naziv
Kraj vjere - ne u onom smislu vidite, samo nas naa vjera
u Boga i boanski poriv da volimo svog blinjeg naposljetku
da ljude, nego u mnogo radikalnijem smislu. Drugi subjekt
(u krajnjoj liniji, subjekt kao takav) za Lacana nije neto neposredno
dano nego pretpostavka, neto to se pretpostavlja, objekt vjerovanja
kako ikad mogu biti siguran da je ono to vidim ispred sebe neki drugi
subjekt, a ne prazan i uplji jednodimenzionalni bioloki stroj?
Blinji kao stvar
Takav pretpostavljeni subjekt stoga nije jo jedno ljudsko koje
ima bogat unutarnji ivot ispunjen osobnim ivotnim koje
sam sebi da bi stekao neko smisleno ivotno iskustvO, s
obzirom na to da takva osoba u krajnjoj liniji ne moe biti neprijatelj.
je onaj jo niste Najbolji knjievni pri
mjer koji potkrepljuje ovu tezu je Frankemtein Mary Shelley. Ona je
neto to konzervativac ne bi nikad mogao U sredinjem
dijelu romana, ona doputa da samo govori, da pripovijeda
SLAVOJ iEK
44
iz vlastite perspektive. Takva odluka predstavlja najradikalniji
izraz liberalnog slobode govora: svatko ima pravo da se
i njegov glas. U Frankensteinu nije ))stvar, strani objekt s
kojim se nitko ne eli sukobiti; on je u cijelosti subjektiviran. Mary
Shelley ulazi u njegov um i postavlja pitanje kakav je to biti eti
ketiran, ugnjetavan, i od drutva.
.. stoga je doputeno da se predstavi kao rtva.
Monstruozni ubojica otkriva se kao duboko i
koje udi za drutvom i ljubavlju.
Ta teza, ima i svoja jasna bi li se na isti
moglo da je Hitler bio neprijatelj samo zato to nismo mogli i
njegovu stranu U djelu Lenin's Tomb (Lenjinova grobnica) David
Remnick izvjetava o svojim pokuajima da tijekom posjeta Moskvi
1988. godine upozna Lazara posljednjega preivjelog
Staljinova ueg kruga suradnika koji je donio odluku o programu
'"
kolektivizacije i koji je bio odgovoran za razaranja i patnje.
U dobi od preko devedeset godina, ivio je u svome stanu.
Remnicka je fascinirala da susretne jednu zaista zlu osobu:
:l.elio sam znati vjeruje li jo uvijek? Osjeta li krivnju ili sram? I tO misli
o sadanjem generalnom sekretaru? Ali to zapravo nije ono ito me
zanimalo. Uglavnom sam samo elio biti u istoj sobi s vidjeti kairo
izgleda zao saznati to je sve i kakve sve knjige dri u stanu'?
Ono s bi se Remnick najvjerojatnije susreo da je imao prilike
upoznati bio bi slab i starac izgubljen u svojim
snovima. Kad je tijekom 6O-ih godina Svetlana Staljin emigrirala u
SAD preko Indije i objavila svoje memoare, opisala je Staljina )iznu
tra kao oca i brinog kojem su njegovi zli suradnici,
a napose Lavrentij Berija, natovarili masovnih ubojstava koja
su Nakon toga je Berijin sin Sergo objavio svoje memoare
u kojima je portretirao oca kao obiteljskog koji je
naprosto slijedio Staljinova i potajno elio broj rtava
o NAlILI U (' 45
to manjim. I Andrej Malenkov, sin Georgija Malenkova, je
svoju o svom ocu, Staljinovu nasljedniku, ga
kao potenog i predanog radnika koji je uVijek strepio za svoj ivot.
t!;t!ll!!!h . nisu
i
uasa koje o naem ivotu
.... ,,-- .........-- "
iznutra, .koje pripovijedamo. sami sebi o nama samima da bismo
".
- istina se nalazi izvana,

v v_ a
u ._..
Jedna od stvari koje uvijek naivnu svijest jest kako
to da isti oni ljudi koji su strana zlodjela prema svojim nepri
jateljima mogu istovremeno iskazivati toplinu, humanost i brinost za
grupe kojoj pripadaju? Nije li da je isti onaj vojnik
koji je poklao nedune civile spreman rtvovati vlastiti ivot za svoje
suborce? Ili zapovjednik koji je naredio strijeljanje talaca i koji nakon
toga pie pismo svojoj obitelji puno iskrene ljubavi? Izgleda da
se takvo nae zabrinutosti na neki uski krug zbiva
suprotno naem spontanom uvidu da smo svi mi ljudska s istim
nadama, strahovima i patnjama, te stoga i s istim opravda
nim zahtjevom za potovanjem i dostojanstvom. Shodno tome, oni koji
vidokrug svoje zabrinutosti u najdubljem su smislu
nekonzistentni, i licemjetni. Kazano Habermasovim
oni su u kontradikciju, jer kre norme
koje odravaju njihovu vlastitu gOVOtnU zajednicu. Nepriznavanje istih
temeljnih prava onima koji se nalaze izvan nae zajednice za
razliku od onih koji su unutra, nije neto ta je ljudskom
to je krenje nae spontane naklonosti koje bru
talnu represiju isamoporicanje.
Kad su nakon pada komunizma ))mekog disiden
ta, pisca Stephana Hermlina optuili da je SO-ih godina pisao tekstove i
pjesme koje su Staljina, on je na te prigovore odgovorio bijesno
SLAVOJ iEK
44
iz vlastite perspektive. Takva odluka predstavlja najradikalniji
izraz liberalnog slobode govora: svatko ima pravo da se
i njegov glas. U Frankensteinu nije ))stvar, strani objekt s
kojim se nitko ne eli sukobiti; on je u cijelosti subjektiviran. Mary
Shelley ulazi u njegov um i postavlja pitanje kakav je to biti eti
ketiran, ugnjetavan, i od drutva.
.. stoga je doputeno da se predstavi kao rtva.
Monstruozni ubojica otkriva se kao duboko i
koje udi za drutvom i ljubavlju.
Ta teza, ima i svoja jasna bi li se na isti
moglo da je Hitler bio neprijatelj samo zato to nismo mogli i
njegovu stranu U djelu Lenin's Tomb (Lenjinova grobnica) David
Remnick izvjetava o svojim pokuajima da tijekom posjeta Moskvi
1988. godine upozna Lazara posljednjega preivjelog
Staljinova ueg kruga suradnika koji je donio odluku o programu
'"
kolektivizacije i koji je bio odgovoran za razaranja i patnje.
U dobi od preko devedeset godina, ivio je u svome stanu.
Remnicka je fascinirala da susretne jednu zaista zlu osobu:
:l.elio sam znati vjeruje li jo uvijek? Osjeta li krivnju ili sram? I tO misli
o sadanjem generalnom sekretaru? Ali to zapravo nije ono ito me
zanimalo. Uglavnom sam samo elio biti u istoj sobi s vidjeti kairo
izgleda zao saznati to je sve i kakve sve knjige dri u stanu'?
Ono s bi se Remnick najvjerojatnije susreo da je imao prilike
upoznati bio bi slab i starac izgubljen u svojim
snovima. Kad je tijekom 6O-ih godina Svetlana Staljin emigrirala u
SAD preko Indije i objavila svoje memoare, opisala je Staljina )iznu
tra kao oca i brinog kojem su njegovi zli suradnici,
a napose Lavrentij Berija, natovarili masovnih ubojstava koja
su Nakon toga je Berijin sin Sergo objavio svoje memoare
u kojima je portretirao oca kao obiteljskog koji je
naprosto slijedio Staljinova i potajno elio broj rtava
o NAlILI U (' 45
to manjim. I Andrej Malenkov, sin Georgija Malenkova, je
svoju o svom ocu, Staljinovu nasljedniku, ga
kao potenog i predanog radnika koji je uVijek strepio za svoj ivot.
t!;t!ll!!!h . nisu
i
uasa koje o naem ivotu
.... ,,-- .........-- "
iznutra, .koje pripovijedamo. sami sebi o nama samima da bismo
".
- istina se nalazi izvana,

v v_ a
u ._..
Jedna od stvari koje uvijek naivnu svijest jest kako
to da isti oni ljudi koji su strana zlodjela prema svojim nepri
jateljima mogu istovremeno iskazivati toplinu, humanost i brinost za
grupe kojoj pripadaju? Nije li da je isti onaj vojnik
koji je poklao nedune civile spreman rtvovati vlastiti ivot za svoje
suborce? Ili zapovjednik koji je naredio strijeljanje talaca i koji nakon
toga pie pismo svojoj obitelji puno iskrene ljubavi? Izgleda da
se takvo nae zabrinutosti na neki uski krug zbiva
suprotno naem spontanom uvidu da smo svi mi ljudska s istim
nadama, strahovima i patnjama, te stoga i s istim opravda
nim zahtjevom za potovanjem i dostojanstvom. Shodno tome, oni koji
vidokrug svoje zabrinutosti u najdubljem su smislu
nekonzistentni, i licemjetni. Kazano Habermasovim
oni su u kontradikciju, jer kre norme
koje odravaju njihovu vlastitu gOVOtnU zajednicu. Nepriznavanje istih
temeljnih prava onima koji se nalaze izvan nae zajednice za
razliku od onih koji su unutra, nije neto ta je ljudskom
to je krenje nae spontane naklonosti koje bru
talnu represiju isamoporicanje.
Kad su nakon pada komunizma ))mekog disiden
ta, pisca Stephana Hermlina optuili da je SO-ih godina pisao tekstove i
pjesme koje su Staljina, on je na te prigovore odgovorio bijesno
SLAVOJ iEK
46
i kazavi da je u to vrijeme Staljinovo ime u Europi
predstavljalo svijetli primjer slobode i pravednosti i nije ni u kojem slu
bilo povezano sa stranim zbivanjima koja su se l>tajno odvijala u
Sovjetskom Savezu. Taj izgovor je, dakako, prejednostavan i lagan: nije
trebalo znati istinu o teroru da bi se posumnjalo kako u
staljinizmu postoji neto strano pogreno. tekstova objavljenih
u javnosti - slubenih izvjetaja sa napada na neprijatelja, slu
benih panegirika Staljinu i ostalim - trebalo je biti i vie nego
dovoljno. Na neki sve to je trebalo znati bilo je dovoljno jasno
iz tih tekstova. Upravo je stoga istinski licemjerje spremnost
komunista sa Zapada koji su to promatrali da optube
doivljavaju kao psiholoke o optuenima. U pismu Walteru
Benjaminu iz 1938. godine Theodor Adorno spominje razgovor s ljevi
nastrojenim skladateljem Hansom Eislerom iz New Yorka:
Nisam panju na njegovu nemutu obranu moskovskih procesa,
a alu koju je provalio o Buharinovu ubojstvu popratio sam s velikim
Tvrdio je da ga je poznavao iz Moskve i da je njegova savjest tada bila tako loa
da njega, Eislera, nije mogao iskreno pogledati u

Ovdje zapanjuje Eislerova psiholoka zaslijepljenost: pogreno je
Buharinov strah (od kontakta sa strancima kad je znao da
ga nadziru i da ga uskoro uhapsiti) kao unutarnje krivnje za
Na koji bi se to moglo u svjetlu
da su mnogi na Zapadu kulturne proizvode visokog staljiniz
ma doivljavali kao naj izraz moralnosti, iskrenog
humanizma i vjere u (prisjetimo se recepcije trilo
gije o Gorkom Marka Donskoja)? Moda bi se ovdje trebalo odmaknuti
od pristupa koji naivnost putnika-svjedoka kad je
o strahotama Sovjetskog saveza prema deleuzeov
skom kontingentnog niza ispresijecanja i posve
poput u kojoj znan
stvenik otkriva kako je eksplozija koja se opisuje u Bibliji i koja
ONUILJU ( 47)
va boansku poruku zapravo bila vidljivi trag strane katastrofe koja je
unitila izvanzemaljsku civilizaciju na njenom vrhuncu. Odnosno, ono
to je teko prihvatiti odnosi se na da uas na temelju kojeg je
nastala trilogija o Gorkom ni na koji ne potkopava
njenog na ili rusku publiku.
Znakovito je da je za vrijeme otmice aviona jedanaestog
rujna poruka koju su putnici, da uskoro vjerojat
no umrijeti, slali svojim najbliima, glasila volim te.. Martin Amis _
naglasio je ovu pavlovsku poantu prema kojoj je naposljetku najvanija
lj ubav: i .. ,/
4a je di?.. samihkoH je ppstojan kad se svijet '\
Medutim, ovdje i dalje postoji sjena sumnje: nije
li takvo izraavanje ljubavi na neki lano, ista
ona prijevara poput iznenadnog Bogu i molitve osobe koja se
iznenada s ili blizinom smrti -licemjerni
ki potez uzrokovan strahom, a ne istinskim uvjerenjem? Zato bi nae
ponaanje u takvim situacijama bilo u mjeri istinito?
Nije li ponajprije o tome da nas u takvim trenucima instinkt za
preivljavanjem nagoni da izdamo svoju elju? U tom smislu,
Bogu ili iskazivanje ljubavi predstavljaju rtvovanje elje. prema
mnogobrojnim mnogi u monti
ranim procesima nali su se ispred voda svoju
nevinost i ljubav prema Staljinu, u gesti koja je imala za cilj
iskupljenje u velikog Drugog. Na isti je kako
su u svojoj privatnoj korespondenciji Ethel i Julius Rosenberg poricali
da su sovjetski pijuni, se kao nedune rtve urote FBI-a,
iako su (na sramotu onih koji su ih branili) nedavno doku
menti dokazali da je barem Julius bio pijun (iako nie rangiran nego
to je stajalo u optunici). U toj je veoma to to se
danas njihovu intimnu korespondenciju, bez obzira na to to znamo
da je bio pijun, nikako ne moemo oteti dojmu neusiljene iskrenosti,
CI
SLAVOJ iEK
46
i kazavi da je u to vrijeme Staljinovo ime u Europi
predstavljalo svijetli primjer slobode i pravednosti i nije ni u kojem slu
bilo povezano sa stranim zbivanjima koja su se l>tajno odvijala u
Sovjetskom Savezu. Taj izgovor je, dakako, prejednostavan i lagan: nije
trebalo znati istinu o teroru da bi se posumnjalo kako u
staljinizmu postoji neto strano pogreno. tekstova objavljenih
u javnosti - slubenih izvjetaja sa napada na neprijatelja, slu
benih panegirika Staljinu i ostalim - trebalo je biti i vie nego
dovoljno. Na neki sve to je trebalo znati bilo je dovoljno jasno
iz tih tekstova. Upravo je stoga istinski licemjerje spremnost
komunista sa Zapada koji su to promatrali da optube
doivljavaju kao psiholoke o optuenima. U pismu Walteru
Benjaminu iz 1938. godine Theodor Adorno spominje razgovor s ljevi
nastrojenim skladateljem Hansom Eislerom iz New Yorka:
Nisam panju na njegovu nemutu obranu moskovskih procesa,
a alu koju je provalio o Buharinovu ubojstvu popratio sam s velikim
Tvrdio je da ga je poznavao iz Moskve i da je njegova savjest tada bila tako loa
da njega, Eislera, nije mogao iskreno pogledati u

Ovdje zapanjuje Eislerova psiholoka zaslijepljenost: pogreno je
Buharinov strah (od kontakta sa strancima kad je znao da
ga nadziru i da ga uskoro uhapsiti) kao unutarnje krivnje za
Na koji bi se to moglo u svjetlu
da su mnogi na Zapadu kulturne proizvode visokog staljiniz
ma doivljavali kao naj izraz moralnosti, iskrenog
humanizma i vjere u (prisjetimo se recepcije trilo
gije o Gorkom Marka Donskoja)? Moda bi se ovdje trebalo odmaknuti
od pristupa koji naivnost putnika-svjedoka kad je
o strahotama Sovjetskog saveza prema deleuzeov
skom kontingentnog niza ispresijecanja i posve
poput u kojoj znan
stvenik otkriva kako je eksplozija koja se opisuje u Bibliji i koja
ONUILJU ( 47)
va boansku poruku zapravo bila vidljivi trag strane katastrofe koja je
unitila izvanzemaljsku civilizaciju na njenom vrhuncu. Odnosno, ono
to je teko prihvatiti odnosi se na da uas na temelju kojeg je
nastala trilogija o Gorkom ni na koji ne potkopava
njenog na ili rusku publiku.
Znakovito je da je za vrijeme otmice aviona jedanaestog
rujna poruka koju su putnici, da uskoro vjerojat
no umrijeti, slali svojim najbliima, glasila volim te.. Martin Amis _
naglasio je ovu pavlovsku poantu prema kojoj je naposljetku najvanija
lj ubav: i .. ,/
4a je di?.. samihkoH je ppstojan kad se svijet '\
Medutim, ovdje i dalje postoji sjena sumnje: nije
li takvo izraavanje ljubavi na neki lano, ista
ona prijevara poput iznenadnog Bogu i molitve osobe koja se
iznenada s ili blizinom smrti -licemjerni
ki potez uzrokovan strahom, a ne istinskim uvjerenjem? Zato bi nae
ponaanje u takvim situacijama bilo u mjeri istinito?
Nije li ponajprije o tome da nas u takvim trenucima instinkt za
preivljavanjem nagoni da izdamo svoju elju? U tom smislu,
Bogu ili iskazivanje ljubavi predstavljaju rtvovanje elje. prema
mnogobrojnim mnogi u monti
ranim procesima nali su se ispred voda svoju
nevinost i ljubav prema Staljinu, u gesti koja je imala za cilj
iskupljenje u velikog Drugog. Na isti je kako
su u svojoj privatnoj korespondenciji Ethel i Julius Rosenberg poricali
da su sovjetski pijuni, se kao nedune rtve urote FBI-a,
iako su (na sramotu onih koji su ih branili) nedavno doku
menti dokazali da je barem Julius bio pijun (iako nie rangiran nego
to je stajalo u optunici). U toj je veoma to to se
danas njihovu intimnu korespondenciju, bez obzira na to to znamo
da je bio pijun, nikako ne moemo oteti dojmu neusiljene iskrenosti,
CI
---------
48
SLAVOJ iEK
. kao da je Rosenberg sam sebe uvjerio da je posve nevin. Ova je
nica jo pitamo li se, ako je zaista vjerovao u Sovjetski Savez,
zato onda ne bi pijunirao u njegovu korist i ponosio se time? (Ovo
nas zapravo dovodi do onog to bi se moglo nazvati istinskim
zamislimo enu koja zove svog supruga i u zadnjim trenucima
ivota telefonom mu Samo sam ti htjela da je na brak
bio katastrofa i da te ne mogu smisliti..
Prisjetimo se jo jedne figure iz razdoblja Hladnog rata,
sa Zapada koji su se suprotstavljali
histeriji u svojim zemljama to na krajnje iskren Bili su
spremni i u zatvor zbog svojih uvjerenja
Sovjetski Savez. Nije li upravo iluzorna narav njihovih uvjerenja ono
to njihovo subjektivno stajalite tako sublimnim? Turobna
stvarnost Sovjetskog Saveza njihova unutranja uvje
renja tako krhkim i lijepim. To nas dovodi do radikalnog i
nog nije dovoljno tek da se ovdje radi samo o
neumjesnom uvjerenju, o slijepom povjerenju koje izbjegava
se s bijednom i stvarnosti njene reference.
to ako, suprotno tome, takva i nasilna gesta i
odbijanja da se istini pogleda u takvo poricanje stvarnosti i fetii
stav koji glasi vrlo dobro znam da se u Sovjetskom savezu doga
uasne stvari, ali bez obzira na to vjerujem u sovjetski socijalizam
zapravo u najdubljem smislu istinski tvori svako stajalite?
bio svjestan ovog paradoksa kad u S/lQ.ru (1795.)
iskaZao svoje oduevljenje Francuskom revolucijom. Njeno se istinsko
ne nalazi u onome to se zbivalo u Parizu (a uglavnom je bilo
strano i sastojalo se od strasti i poriva) nego II oduevljenoj
reakciji koju su ti proizveli u diljem Europe
koji su na njih gledali sa simpatijama:
Nedavna narodna revolucija ispunjena je duhom i moe podjednako propasti
ili uspjeti, bijedu i okrutnosti, ali se bez obzira na to zbiva u srcima
svih koji u nju nisu stranu prema elji [eine
o NASILJU
49'
Teilnehmung dem Wunsche nach] koja s oduevljenjem i koju je. s obzirom
da njeno pojavljivanje nije proteklo bez opasnosti, nedvojbeno uzrokovala moralna
sklonost l l
Prevedeno na lacanovski iezik, .stvarni odnosno ....

zbivanja u Parizl!> oeg.Q. II tQme k.ako. s@ pro-o
i kakve je sve nade u njima
ruLsubli.m.o.a.
..:ilika koja j@ preizlfsla odIlevlj.eI)jc;:
Mutatis mutandis, isto se odnosi i na potovatelje
Sovjetskog Saveza. Sovjetsko iskustvo izgradnje socijalizma u jednoj
zemlji nedvojbeno je nagomilalo bijedu i okrutnost, ali je isto tako
pobudilo oduevljenje u srcima (koji u to nisu bili izravno
...
,efiiRja? l'Jjje li i
neki je sa
btio i dalje jesti sl,injet.iQ"
tvorni,ci. lIckQi9j .. IlIij.ep:.J gotovo ce mogu bodaJ:L

patajama ....
<:u naerosto igoorir.a.me? Zamislimo koji bi imao smd[film_!!.
ono ,
puta: brutalna ... ..tcstisa=.. tdku..

je sve i nabrojati. Bi i dalje ivjeti
i
je t..akva vrsta -+--2.
J
..l1
ga.:z.o.anja. ..
Postaje jasno da se svaka etika mora uvelike oslanjati upravo na tu
gestu poricanja. To se odnosi i na naizgled posve
---------
48
SLAVOJ iEK
. kao da je Rosenberg sam sebe uvjerio da je posve nevin. Ova je
nica jo pitamo li se, ako je zaista vjerovao u Sovjetski Savez,
zato onda ne bi pijunirao u njegovu korist i ponosio se time? (Ovo
nas zapravo dovodi do onog to bi se moglo nazvati istinskim
zamislimo enu koja zove svog supruga i u zadnjim trenucima
ivota telefonom mu Samo sam ti htjela da je na brak
bio katastrofa i da te ne mogu smisliti..
Prisjetimo se jo jedne figure iz razdoblja Hladnog rata,
sa Zapada koji su se suprotstavljali
histeriji u svojim zemljama to na krajnje iskren Bili su
spremni i u zatvor zbog svojih uvjerenja
Sovjetski Savez. Nije li upravo iluzorna narav njihovih uvjerenja ono
to njihovo subjektivno stajalite tako sublimnim? Turobna
stvarnost Sovjetskog Saveza njihova unutranja uvje
renja tako krhkim i lijepim. To nas dovodi do radikalnog i
nog nije dovoljno tek da se ovdje radi samo o
neumjesnom uvjerenju, o slijepom povjerenju koje izbjegava
se s bijednom i stvarnosti njene reference.
to ako, suprotno tome, takva i nasilna gesta i
odbijanja da se istini pogleda u takvo poricanje stvarnosti i fetii
stav koji glasi vrlo dobro znam da se u Sovjetskom savezu doga
uasne stvari, ali bez obzira na to vjerujem u sovjetski socijalizam
zapravo u najdubljem smislu istinski tvori svako stajalite?
bio svjestan ovog paradoksa kad u S/lQ.ru (1795.)
iskaZao svoje oduevljenje Francuskom revolucijom. Njeno se istinsko
ne nalazi u onome to se zbivalo u Parizu (a uglavnom je bilo
strano i sastojalo se od strasti i poriva) nego II oduevljenoj
reakciji koju su ti proizveli u diljem Europe
koji su na njih gledali sa simpatijama:
Nedavna narodna revolucija ispunjena je duhom i moe podjednako propasti
ili uspjeti, bijedu i okrutnosti, ali se bez obzira na to zbiva u srcima
svih koji u nju nisu stranu prema elji [eine
o NASILJU
49'
Teilnehmung dem Wunsche nach] koja s oduevljenjem i koju je. s obzirom
da njeno pojavljivanje nije proteklo bez opasnosti, nedvojbeno uzrokovala moralna
sklonost l l
Prevedeno na lacanovski iezik, .stvarni odnosno ....

zbivanja u Parizl!> oeg.Q. II tQme k.ako. s@ pro-o
i kakve je sve nade u njima
ruLsubli.m.o.a.
..:ilika koja j@ preizlfsla odIlevlj.eI)jc;:
Mutatis mutandis, isto se odnosi i na potovatelje
Sovjetskog Saveza. Sovjetsko iskustvo izgradnje socijalizma u jednoj
zemlji nedvojbeno je nagomilalo bijedu i okrutnost, ali je isto tako
pobudilo oduevljenje u srcima (koji u to nisu bili izravno
...
,efiiRja? l'Jjje li i
neki je sa
btio i dalje jesti sl,injet.iQ"
tvorni,ci. lIckQi9j .. IlIij.ep:.J gotovo ce mogu bodaJ:L

patajama ....
<:u naerosto igoorir.a.me? Zamislimo koji bi imao smd[film_!!.
ono ,
puta: brutalna ... ..tcstisa=.. tdku..

je sve i nabrojati. Bi i dalje ivjeti
i
je t..akva vrsta -+--2.
J
..l1
ga.:z.o.anja. ..
Postaje jasno da se svaka etika mora uvelike oslanjati upravo na tu
gestu poricanja. To se odnosi i na naizgled posve
50
51
SLAVOJ iEK
iznimku kao to je gesta solidarnosti sa svim ivim
Naposljetku, jest univerzalizirana indiferen
zDanje o prwelik.o S\ls&jeGanje.Upram..zato-&..
.l:t
1
QkW
e
gkr.<;.vmLu ,suprotnost-uDiverzalUQJll
..sudbina zen
!atobornog stava..
zbog te nije pravi fllorofski stav. Odnosno,
to ako ono to se doima nekonzistentnim, neuspjehom
posljedica iz stava, zapravo posve suprotno predstavlja
njegov pozitivni uvjet to ako ic:J?-.dy<!j..a.nj.e.nek.og Qblik:.!..
?!lJgosti domene nae ... .. kao..i.sam..'!..
gesta
etike
"""'"-""'''' ...
nalazi ti l
4a ni idm:a ni ".;
,Grka.) tildjttkjva
nje u zajeqnicu U ostalim partikuiarnim religijama (pa i
u islamu, njeg.Qvojglobalru:>}.ekspanziji). postoji mjesto za-d.ruge:
. ..
i .da.svi oni koji ne p.rihva?,aiJ.l bratstvu. ""
!1iEJ}JJuii. U prvim godinama iranske revolucije Homeini je uveo isti
paradoks kad je u intervjuu novinama rekao da je iranska
revolucija najhumanija u ljudskoj povijesti jer revolucionari nisu ubili
nijednu osobu. Kad ga je novinar upitao a to je onda sa
smrtnim kaznama o kojima se pisalo u medijima. Homeini je hladno
krvno odgovorio: Oni koje smo ubili nisu ljudi nego pasji sinovi!
se ponose i hvale.time to su prevladali idovsko
odabranog naroda i obuhvatili cjelokupno
Kvaka je u tome to idovi svojim ustrajavanjem na ideji.
5'.. odabranomti.arodu koji je privilegiran time to ima
Bogom, drugih ljudi koji tuju svoje lane bogo
o NASILJU
ve, ..
SQQ.
to je onda sa suprotnom gestom, primjerice onom koju zagovara
francuski fllorof Emmanuel Levinas i koja se sastoji od naputanja tvrd
nje o istosti koja je dio univerzalnosti i koju zamjenjuje potova
nje spram drugosti? Kao to je Sloterdijk, postoji jo jedna suprot
na i jo vie dimenzija te
H".z.. '" n.ae
Ta dimenzija je neprocjenjiv Drugi kao neprijatelj, neprijatelj koji je u
apsolutnom smislu Drugi i vie nije neprijatelj nego onaj su
nam stavovi posve strani, tako da u bitci nije nikakav
susret s njim. Iako Levinas nije imao u vidu tu dimenziju, zbog radi
kalne odnosno karaktera Blinjeg lako je
shvatiti kako je Levinasovo Drugog pripremilo temelje i mje
sto za njega, to na isti kao to je etika
srraoo, j I evinasol.!..lliu.gi
.. i flgu.m
izvora.
na naravi temeljne
zapovijedi ljubi blinjega svoga, Freud i Lacan time ne
samo o tome kako je svako shva
univerzalnosti obojeno naim vrijednostima i stoga
prikriveno oni time donose mnogo o
neuskladivosti Blinjeg sa samom dimenzijom univerzalnosti. Ono ko
p"prayo.

y()lien onoga
kao determinirano kao koji je.w;rokiju,bavj, _, __
""' ,.
Lacanovu deflniciju ljubavi (ljubav je davanje onoga se nema ... )
trebalo bi nadopuniti s . onome tko to ne eli primiti. Poznati
Yeatsovi stihovi opisuju istinski stanje:
50
51
SLAVOJ iEK
iznimku kao to je gesta solidarnosti sa svim ivim
Naposljetku, jest univerzalizirana indiferen
zDanje o prwelik.o S\ls&jeGanje.Upram..zato-&..
.l:t
1
QkW
e
gkr.<;.vmLu ,suprotnost-uDiverzalUQJll
..sudbina zen
!atobornog stava..
zbog te nije pravi fllorofski stav. Odnosno,
to ako ono to se doima nekonzistentnim, neuspjehom
posljedica iz stava, zapravo posve suprotno predstavlja
njegov pozitivni uvjet to ako ic:J?-.dy<!j..a.nj.e.nek.og Qblik:.!..
?!lJgosti domene nae ... .. kao..i.sam..'!..
gesta
etike
"""'"-""'''' ...
nalazi ti l
4a ni idm:a ni ".;
,Grka.) tildjttkjva
nje u zajeqnicu U ostalim partikuiarnim religijama (pa i
u islamu, njeg.Qvojglobalru:>}.ekspanziji). postoji mjesto za-d.ruge:
. ..
i .da.svi oni koji ne p.rihva?,aiJ.l bratstvu. ""
!1iEJ}JJuii. U prvim godinama iranske revolucije Homeini je uveo isti
paradoks kad je u intervjuu novinama rekao da je iranska
revolucija najhumanija u ljudskoj povijesti jer revolucionari nisu ubili
nijednu osobu. Kad ga je novinar upitao a to je onda sa
smrtnim kaznama o kojima se pisalo u medijima. Homeini je hladno
krvno odgovorio: Oni koje smo ubili nisu ljudi nego pasji sinovi!
se ponose i hvale.time to su prevladali idovsko
odabranog naroda i obuhvatili cjelokupno
Kvaka je u tome to idovi svojim ustrajavanjem na ideji.
5'.. odabranomti.arodu koji je privilegiran time to ima
Bogom, drugih ljudi koji tuju svoje lane bogo
o NASILJU
ve, ..
SQQ.
to je onda sa suprotnom gestom, primjerice onom koju zagovara
francuski fllorof Emmanuel Levinas i koja se sastoji od naputanja tvrd
nje o istosti koja je dio univerzalnosti i koju zamjenjuje potova
nje spram drugosti? Kao to je Sloterdijk, postoji jo jedna suprot
na i jo vie dimenzija te
H".z.. '" n.ae
Ta dimenzija je neprocjenjiv Drugi kao neprijatelj, neprijatelj koji je u
apsolutnom smislu Drugi i vie nije neprijatelj nego onaj su
nam stavovi posve strani, tako da u bitci nije nikakav
susret s njim. Iako Levinas nije imao u vidu tu dimenziju, zbog radi
kalne odnosno karaktera Blinjeg lako je
shvatiti kako je Levinasovo Drugog pripremilo temelje i mje
sto za njega, to na isti kao to je etika
srraoo, j I evinasol.!..lliu.gi
.. i flgu.m
izvora.
na naravi temeljne
zapovijedi ljubi blinjega svoga, Freud i Lacan time ne
samo o tome kako je svako shva
univerzalnosti obojeno naim vrijednostima i stoga
prikriveno oni time donose mnogo o
neuskladivosti Blinjeg sa samom dimenzijom univerzalnosti. Ono ko
p"prayo.

y()lien onoga
kao determinirano kao koji je.w;rokiju,bavj, _, __
""' ,.
Lacanovu deflniciju ljubavi (ljubav je davanje onoga se nema ... )
trebalo bi nadopuniti s . onome tko to ne eli primiti. Poznati
Yeatsovi stihovi opisuju istinski stanje:
5;'\
SLAVOJ iEK
Da imam nebeski, izvezeni plat,
zlarnim i srebrnim sjajem,
modri i poramnjeli plat
od svjetla sja blijedim sjajem,
raj plat bih prostro ispred nogu tvojih.
No, samo S'IOje.&QQVt!.,
Et:.? snove ispred nogu
..E n!d.no, gazi moje snove:
Ukratko, kao to je kazao francuski filozof _
etes pris dans le reve de ['aum, vous [01fffl. U snu
.. Ili, kako je to u odlomku napisao
NeilJ:;aim.a.g, autor stripa .
...
Jeste li ikad bili zaljubljeni? Nije li to strano? To vas rako ranjivim. Razotkriva
vam grudi i srce tako da netko moe prodrijeti u njih i rasturiti vas. Izgradili ste sve
te prepreke, neprobojni oklop rako da vas ne mok povrijediti, a onda neka
glupa osoba koja se ni po ne razlikuje od neke druge glupe osobe uera u va
glupi ivot ... Dajete im sebe. Oni to nisu traili. Jednog dana neku
glupost, poljube vas ili vam se nasmijde, i od tog trena va ivot vlk nije u vaim
rukama. Ljubav uzima taoce. Zauzima vas. Izjeda vas i osravlja da u tami
rako da se jednostavna fraza poput one moda bismo trebali biti samo
pretvara u krhotinu stakla koja vam se zabija u srce. To boli. Ne samo u mislima. Ne
samo u umu. To je bol due, bol koja vas razdire i cijepa. 13
Zadnje godine ivota redatelj Andrej Tarkovski proveo je u
Stockholmu na filmu rtva. Dobio je ured u istoj zgradi gdje
je radio i Ingmar Bergman koji je tada radio u Stockholmu.
Iako su dvojica redatelja jedan drugog veoma potovali j cijenili, nisu
se nikad sreli, su paljivo izbjegavali izravni susret; kao da
su smatrali da bi on bio previe bolan i na propast zbog velike
bliskosti njihovih svjetova. Razvili su i potovali vlastiti kod diskrecije.
Nasilje jezika
Zato je danas taj strah od pretjerane bliskosti s Drugim postao
subjekt udnje? Zbol
je o koju je preveo Zvonimir Golob u:
Antologija Ijubatme poezije 20.1 Zagreb, 1997. (nap. prev.).
'.oJ \\<:"':'. 'i t
o NASILJU
53:'
ga. se lii njegove supstance fi1i.iiiJb
Slutim da je to reakcija na nestanak zida koji
je druge drao na dovoljnoj distanci. Naoj kulturi u kojoj se osobne
brutalne ispovijesti s korektnim strahom od napa
stovanja koji Drugog dri na distanci nedostaje duh to ga je najbolje
opisao Gore Vidal. On je vulgarnom i nasrtljivom novinaru koji ga je
izravno pitao je li njegov prvi spolni partner bio mukog ili enskog
roda, ogovorio na idealan Bio sam dovoljno pristojan pa nisam
pitao.
Takvo uruavanje zatitnih zidova nigdje nije toliko opipljivo kao
u sukobu kultura. U jesen 2005. godine, Zapad je zaokupila
provala nasilja koja je prijetila da se prelije u doslovni sukob civiliza
cija: demonstracije u arapskim zemljama protiv karikatura proroka
Muhameda objavljenih u Jyllands-Postenu, malim niskotirainim dan
skim novinama, veoma brzo su se proirile. Prva stvar koju treba spo
menuti, toliko da je se prema poznatom pravilu nije
jest da onih koji su bili karikaturama i
sudjelovali u izgredima, spomenute karikature nisu vidjeli. To nas
s jo jednim, ne osobito atraktivnim aspektom globalizacije:
globalno informacijsko selo uvjetuje da neto to se pojavi u
opskurnim dnevnim novinama u Danskoj moe uzrokovati komeanje i
nasilje u udaljenim muslimanskim zemljama. Kao da su Danska i Sirija,
Pakistan, Egipat, Irak, Libanon i Indonezija zaista susjedne i blinje
zemlje. .dadjd.ap1.aneta
postaI!e jedinstvea. komunikacijski prostor koji povezuje
ne. stranu te.
to da je..Blinji"kao .to.';eto .. Jo., davno.. slutio .tr<;J,ld., prije svega st;Var.
.. hr.ota .(.iIL radij,e.
IDl\terUw;w,...JJ..,nj!:gttyjm. drut.Yenimp.s.:aks.ama i..
ritu;di.ma) uznemiruje.i .. svakidanjem ivotu
to.moe. takader,.davcstidQ agresivne
5;'\
SLAVOJ iEK
Da imam nebeski, izvezeni plat,
zlarnim i srebrnim sjajem,
modri i poramnjeli plat
od svjetla sja blijedim sjajem,
raj plat bih prostro ispred nogu tvojih.
No, samo S'IOje.&QQVt!.,
Et:.? snove ispred nogu
..E n!d.no, gazi moje snove:
Ukratko, kao to je kazao francuski filozof _
etes pris dans le reve de ['aum, vous [01fffl. U snu
.. Ili, kako je to u odlomku napisao
NeilJ:;aim.a.g, autor stripa .
...
Jeste li ikad bili zaljubljeni? Nije li to strano? To vas rako ranjivim. Razotkriva
vam grudi i srce tako da netko moe prodrijeti u njih i rasturiti vas. Izgradili ste sve
te prepreke, neprobojni oklop rako da vas ne mok povrijediti, a onda neka
glupa osoba koja se ni po ne razlikuje od neke druge glupe osobe uera u va
glupi ivot ... Dajete im sebe. Oni to nisu traili. Jednog dana neku
glupost, poljube vas ili vam se nasmijde, i od tog trena va ivot vlk nije u vaim
rukama. Ljubav uzima taoce. Zauzima vas. Izjeda vas i osravlja da u tami
rako da se jednostavna fraza poput one moda bismo trebali biti samo
pretvara u krhotinu stakla koja vam se zabija u srce. To boli. Ne samo u mislima. Ne
samo u umu. To je bol due, bol koja vas razdire i cijepa. 13
Zadnje godine ivota redatelj Andrej Tarkovski proveo je u
Stockholmu na filmu rtva. Dobio je ured u istoj zgradi gdje
je radio i Ingmar Bergman koji je tada radio u Stockholmu.
Iako su dvojica redatelja jedan drugog veoma potovali j cijenili, nisu
se nikad sreli, su paljivo izbjegavali izravni susret; kao da
su smatrali da bi on bio previe bolan i na propast zbog velike
bliskosti njihovih svjetova. Razvili su i potovali vlastiti kod diskrecije.
Nasilje jezika
Zato je danas taj strah od pretjerane bliskosti s Drugim postao
subjekt udnje? Zbol
je o koju je preveo Zvonimir Golob u:
Antologija Ijubatme poezije 20.1 Zagreb, 1997. (nap. prev.).
'.oJ \\<:"':'. 'i t
o NASILJU
53:'
ga. se lii njegove supstance fi1i.iiiJb
Slutim da je to reakcija na nestanak zida koji
je druge drao na dovoljnoj distanci. Naoj kulturi u kojoj se osobne
brutalne ispovijesti s korektnim strahom od napa
stovanja koji Drugog dri na distanci nedostaje duh to ga je najbolje
opisao Gore Vidal. On je vulgarnom i nasrtljivom novinaru koji ga je
izravno pitao je li njegov prvi spolni partner bio mukog ili enskog
roda, ogovorio na idealan Bio sam dovoljno pristojan pa nisam
pitao.
Takvo uruavanje zatitnih zidova nigdje nije toliko opipljivo kao
u sukobu kultura. U jesen 2005. godine, Zapad je zaokupila
provala nasilja koja je prijetila da se prelije u doslovni sukob civiliza
cija: demonstracije u arapskim zemljama protiv karikatura proroka
Muhameda objavljenih u Jyllands-Postenu, malim niskotirainim dan
skim novinama, veoma brzo su se proirile. Prva stvar koju treba spo
menuti, toliko da je se prema poznatom pravilu nije
jest da onih koji su bili karikaturama i
sudjelovali u izgredima, spomenute karikature nisu vidjeli. To nas
s jo jednim, ne osobito atraktivnim aspektom globalizacije:
globalno informacijsko selo uvjetuje da neto to se pojavi u
opskurnim dnevnim novinama u Danskoj moe uzrokovati komeanje i
nasilje u udaljenim muslimanskim zemljama. Kao da su Danska i Sirija,
Pakistan, Egipat, Irak, Libanon i Indonezija zaista susjedne i blinje
zemlje. .dadjd.ap1.aneta
postaI!e jedinstvea. komunikacijski prostor koji povezuje
ne. stranu te.
to da je..Blinji"kao .to.';eto .. Jo., davno.. slutio .tr<;J,ld., prije svega st;Var.
.. hr.ota .(.iIL radij,e.
IDl\terUw;w,...JJ..,nj!:gttyjm. drut.Yenimp.s.:aks.ama i..
ritu;di.ma) uznemiruje.i .. svakidanjem ivotu
to.moe. takader,.davcstidQ agresivne
54
SLAVOJ iEK
kojoj je cilj .. Kao to kae
Peter Sloterdijk, :iRaQ
Stoga ima pravo kad tvrdi da stav o razumijevanju
mora biti stavom uklanjanja s puta,
nja prikladne distance novog koda diskrecije.
Europskoj je civilizaciji mnogo jednostavnije tolerirati
ivota upravo zbog onog to su njeni proglaavali
njenom i neuspjehom, odnosno zbog drutvenog
ivota. Jedna od stvari koje jest distanca koja je
sastavni dio svake drutvene teksture svakodnevnog ivota. Iako ivim
u neposrednoj blizini drugih, u normalnim situacijama ih ignoriram.
Nije mi doputeno previe se pribliiti drugima. se u dru.,.
t:venom prostoru u kojem dolazim u interakcjjus
da ne dijeliQ,l njihov unutar
nji svijet. Moda je lekcija koju bismo iz tog trebali u tome.da.
je ponekad za miroljubivu koegzistenciju neophodna. odredena.. doza
l1ego rjeenje.
Muslimani nisu reagirali na karikature Muhameda nego na sloenu
figuru ili sliku Zapada koju su kao stav koji je u podlozi tih
karikatura. Oni koji zagovaraju pojam okcidentalizam kao protuteu
Saidovu pojmu orijentalizam donekle su u pravu: u muslimanskim
zemljama na djelu je ideoloka vizija Zapada koja iskrivljuje
pravu sliku o Zapadu u nita manjoj mjeri (iako na
nego to orijentalizam iskrivljuje sliku o Orijentu. U nasilju do kojeg
je dolo izale su na vidjelo mree simbola, slika i stavova,
imperijalizam, bezboni materijalizam, hedonizam i patnje
Palestinaca koje su se sve zajedno danskim karikaturama. Stoga
se mrnja zbog karikatura proirila s Danske na Skandinaviju, Europu
a potom i na Zapad. Bujica ponienja i frustracija bila je saeta u
karikaturama. Treba imati na umu da je takva kondenzacija temeljna
stvaranje i nametanje polja.
o NASILJU
55'
Jednostavna i pretjerano refleksija o na koji jezik djeluje
dovodi u pitanje dominantnu ideju o jeziku i poretku
kao sredstvu pomirenja i posredovanja, miroljubive koegzistencije
koja je suprotstavljena nasilnim sredstvima neposrednog i brutalnog
sukobljavanja.
15
na.s.ilJa-sp.ram.d.rugih..\t

takva riWDjena pretpostavlja .minimalno .pa.tov.an.j.e .. J'pran'LQ.tlJgO.g:",
u jgjk.i,odbija nje
Govorenje je temelj i struktura socijalizacije i odlikuje ga
.'- -- "..
odricanje ja,stoji..JJ Sa.s.tay!j.ellO.lJl
;;UNES'eO.
16
Sab:z.itom. koja
t.<?_ da sr ljlldskosa .
princi.Ei.J..tuerad.e.. ..t. lJJ.ldskaga ..
.. ,.-."_.,,.
lclad i ..moralnih standarda .na.1Lvj.ere,,:,
i na odgovornosti, da je nasilje uistinu radikalno
Ukoliko se jezik zarazi nasiljem, to se
pod utjecajem kontingentnih patolokih uvjeta koji unutar
nju logiku komunikacije.
!::1.. za
uf.'ravo zatI? tojm!lill, Kao to je i Hegel znao, postoji
neto nasilno u samoj sri simbolizacije stvari to se s njenim
Takvo nasilje se zbiva na nekoliko razina. Jezik pojedno
stavljuje stvar, svodi je na jednostranu pojavu; on
stvar njeno organsko jedinstvo i njegove sastavnice i
svojstva autonomnima. 0!l..IJ.Y9di stv;u: u.p()lje koje mu je u
krajnjoj liniji izvanjsko. 'Kad zlato imenujemo zlatom, time nasilno
prirodne teksture i upis1l,jerno u njega
nae snove o duhovnoj itd., to nema nikakve
veze s neposrednom stvarno(:-u zlata kao
Lacan je saeo taj aspekt jezika u svom pojmu Gospodara--Ozna
koji proiva i time dri na okupu polje. Odnosno,
54
SLAVOJ iEK
kojoj je cilj .. Kao to kae
Peter Sloterdijk, :iRaQ
Stoga ima pravo kad tvrdi da stav o razumijevanju
mora biti stavom uklanjanja s puta,
nja prikladne distance novog koda diskrecije.
Europskoj je civilizaciji mnogo jednostavnije tolerirati
ivota upravo zbog onog to su njeni proglaavali
njenom i neuspjehom, odnosno zbog drutvenog
ivota. Jedna od stvari koje jest distanca koja je
sastavni dio svake drutvene teksture svakodnevnog ivota. Iako ivim
u neposrednoj blizini drugih, u normalnim situacijama ih ignoriram.
Nije mi doputeno previe se pribliiti drugima. se u dru.,.
t:venom prostoru u kojem dolazim u interakcjjus
da ne dijeliQ,l njihov unutar
nji svijet. Moda je lekcija koju bismo iz tog trebali u tome.da.
je ponekad za miroljubivu koegzistenciju neophodna. odredena.. doza
l1ego rjeenje.
Muslimani nisu reagirali na karikature Muhameda nego na sloenu
figuru ili sliku Zapada koju su kao stav koji je u podlozi tih
karikatura. Oni koji zagovaraju pojam okcidentalizam kao protuteu
Saidovu pojmu orijentalizam donekle su u pravu: u muslimanskim
zemljama na djelu je ideoloka vizija Zapada koja iskrivljuje
pravu sliku o Zapadu u nita manjoj mjeri (iako na
nego to orijentalizam iskrivljuje sliku o Orijentu. U nasilju do kojeg
je dolo izale su na vidjelo mree simbola, slika i stavova,
imperijalizam, bezboni materijalizam, hedonizam i patnje
Palestinaca koje su se sve zajedno danskim karikaturama. Stoga
se mrnja zbog karikatura proirila s Danske na Skandinaviju, Europu
a potom i na Zapad. Bujica ponienja i frustracija bila je saeta u
karikaturama. Treba imati na umu da je takva kondenzacija temeljna
stvaranje i nametanje polja.
o NASILJU
55'
Jednostavna i pretjerano refleksija o na koji jezik djeluje
dovodi u pitanje dominantnu ideju o jeziku i poretku
kao sredstvu pomirenja i posredovanja, miroljubive koegzistencije
koja je suprotstavljena nasilnim sredstvima neposrednog i brutalnog
sukobljavanja.
15
na.s.ilJa-sp.ram.d.rugih..\t

takva riWDjena pretpostavlja .minimalno .pa.tov.an.j.e .. J'pran'LQ.tlJgO.g:",
u jgjk.i,odbija nje
Govorenje je temelj i struktura socijalizacije i odlikuje ga
.'- -- "..
odricanje ja,stoji..JJ Sa.s.tay!j.ellO.lJl
;;UNES'eO.
16
Sab:z.itom. koja
t.<?_ da sr ljlldskosa .
princi.Ei.J..tuerad.e.. ..t. lJJ.ldskaga ..
.. ,.-."_.,,.
lclad i ..moralnih standarda .na.1Lvj.ere,,:,
i na odgovornosti, da je nasilje uistinu radikalno
Ukoliko se jezik zarazi nasiljem, to se
pod utjecajem kontingentnih patolokih uvjeta koji unutar
nju logiku komunikacije.
!::1.. za
uf.'ravo zatI? tojm!lill, Kao to je i Hegel znao, postoji
neto nasilno u samoj sri simbolizacije stvari to se s njenim
Takvo nasilje se zbiva na nekoliko razina. Jezik pojedno
stavljuje stvar, svodi je na jednostranu pojavu; on
stvar njeno organsko jedinstvo i njegove sastavnice i
svojstva autonomnima. 0!l..IJ.Y9di stv;u: u.p()lje koje mu je u
krajnjoj liniji izvanjsko. 'Kad zlato imenujemo zlatom, time nasilno
prirodne teksture i upis1l,jerno u njega
nae snove o duhovnoj itd., to nema nikakve
veze s neposrednom stvarno(:-u zlata kao
Lacan je saeo taj aspekt jezika u svom pojmu Gospodara--Ozna
koji proiva i time dri na okupu polje. Odnosno,
56
57
SLAVOJ iEK
za Lacana (barem kad je o njegovoj teoriji o diskursa koju
je razvio kasnih 60-ih,19 ljudska komunikacija u svojoj temeljnoj,
konstitutivnoj dimenziji ne prostor ravnopravne intersubjek
tivnosti. Ona nije uravnoteena, ne postavlja sudionike u
i obostrano odgovoran odnos u kojem bi svi trebali slijediti ista pravila
i racionalno opravdati svoje tvrdnje. Posve suprotno, na to Lacaq
':lkazuje svojim pojmom diskursa Gospodara kao prvom (inaugural
nom, konstitutivno m) o.bliku diskursa, jest to da je svaki konkretni,
'''''--'''-'",.. .,
realno . .. oa .. nasil
koje je u strogom smislu te
.. qe roJe
kojoj se jedino moe preuzimam odgovornost; u kojoj
aa bi se beskrajn() nazadovanje - netko treba reSi To je tako
zato jer ja kaem. da je tako! Pri tome je Levinas bio u pravu kad je
fundamentalno karakter intersubjektivnosti: pri
mojem susretu s drugim subjektom nikad ne postoji uravnoteena reci
Pojavljivanje egalite uvijek diskurzivno podrava
odnos gospodara naspram sluge, nositelja univerzalnog znanja nasuprot
njegovom objektu, pervertita nasuprot histeriku itd. Ovo se dakako
suprotstavlja dominantnom ideolokom pristupu problemu nasilja pri
kojem se ono razumijeva kao neto spontano; takav pristup dobro
oslikava Mullerov tekst napisan za UNESCO koji je stekao gotovo slu
beni programatski status.
20
Mullerova polazina je odbacivanje
svih pokuaja razlikovanja dobrog i Ioeg nasilja:
Od presudnog je definirati nasilje tako da se ono ne moe proglasiti
dobrim. Ako tvrditi da smo u stanju razlikovati "dobro od loeg
nasilja izgubili smo prikladnu upotrebu te i se u zbrci. Prije svega.
tvrditi da smo razvili kriterije definiranja navodno dobrog nasilja.
svatko od nas veoma lako to upotrijebiti da bi opravdao vlastito nasilje.
se nasilja kad.su borba.
i agresivnost sastavni dio ivota? Jednostavan rjeavanj:,t tog pro
blema .. agresije, koja se
ONAlILJU
scagud2!.. .. .Qydje.
lqQ.. om"", UQbi.;ajcoi
.. i
.. ..
elja za posjedovanjem i je legitimna dokle god pojedincu
postizanje neovisnosti o drugima. protivnici
u sukobu po naravi su skloni uvijek traiti jo vie. Njima nita nije
dovoljno i nikad nisu zadovoljni. Ne znaju kako se zaustaviti i ne
poznaju granicu. elja zahtijeva sve vie nego to je potrebno. U elji
uvijek postoji napisala je francuska religijska
mislitelj ica Simone Weil. Pojedinci u samom ele kako ih
drugi ne bi podjarmili. No ako nisu dovoljno oprezni, vrlo brzo mogu
granicu u mjeri nego to je potrebno da bi dominirali
drugima. Suparnitvo ljudskih je nadvladati jedi
no ako svaki pojedinac postavi granicu vlastitim eljama.
elje, biljei Weil, u su odnosu spram svijeta, a elje
koje tee to nisu.22
Takav pristup ostaje tvrdo ukorijenjen upredmodernim aristote
lovskim koordinatama: problem se ne sastoji u tome kako
granicu, nego kako zadrati i prikladnu mjeru elje. Modernu,
karakterizira Kantova filozofska revolucija u kojoj se apsolut
no prekoralenje odnosi na sam zakon. Zakon se u homogenu
stabilnost naeg ivota orijentiranog prema uicima kao razorna snaga
apsolutno heterogenosti. Ovakav iznosi i G.
K. Chesterton u svome poznatom djelu Defence of Detective Stories
(U obranu detektivskih u kojem navodi kako detektivska
u nekom smislu podrazumijeva da je sama civilizacija naj uzbudljiviji
oblik udaljavanja i oblik pobune ... Osoba koja provodi drutvenu
pravdu originalna je i poetska figura, dok su provalnici i razbojnici tek mirni i
drevni konzervativci, zadovoljni potovani predstavnici majmuna
i vukova. [Detektivski roman] zasniva se na da je moralnost i
najodvanija od svih urota,23
56
57
SLAVOJ iEK
za Lacana (barem kad je o njegovoj teoriji o diskursa koju
je razvio kasnih 60-ih,19 ljudska komunikacija u svojoj temeljnoj,
konstitutivnoj dimenziji ne prostor ravnopravne intersubjek
tivnosti. Ona nije uravnoteena, ne postavlja sudionike u
i obostrano odgovoran odnos u kojem bi svi trebali slijediti ista pravila
i racionalno opravdati svoje tvrdnje. Posve suprotno, na to Lacaq
':lkazuje svojim pojmom diskursa Gospodara kao prvom (inaugural
nom, konstitutivno m) o.bliku diskursa, jest to da je svaki konkretni,
'''''--'''-'",.. .,
realno . .. oa .. nasil
koje je u strogom smislu te
.. qe roJe
kojoj se jedino moe preuzimam odgovornost; u kojoj
aa bi se beskrajn() nazadovanje - netko treba reSi To je tako
zato jer ja kaem. da je tako! Pri tome je Levinas bio u pravu kad je
fundamentalno karakter intersubjektivnosti: pri
mojem susretu s drugim subjektom nikad ne postoji uravnoteena reci
Pojavljivanje egalite uvijek diskurzivno podrava
odnos gospodara naspram sluge, nositelja univerzalnog znanja nasuprot
njegovom objektu, pervertita nasuprot histeriku itd. Ovo se dakako
suprotstavlja dominantnom ideolokom pristupu problemu nasilja pri
kojem se ono razumijeva kao neto spontano; takav pristup dobro
oslikava Mullerov tekst napisan za UNESCO koji je stekao gotovo slu
beni programatski status.
20
Mullerova polazina je odbacivanje
svih pokuaja razlikovanja dobrog i Ioeg nasilja:
Od presudnog je definirati nasilje tako da se ono ne moe proglasiti
dobrim. Ako tvrditi da smo u stanju razlikovati "dobro od loeg
nasilja izgubili smo prikladnu upotrebu te i se u zbrci. Prije svega.
tvrditi da smo razvili kriterije definiranja navodno dobrog nasilja.
svatko od nas veoma lako to upotrijebiti da bi opravdao vlastito nasilje.
se nasilja kad.su borba.
i agresivnost sastavni dio ivota? Jednostavan rjeavanj:,t tog pro
blema .. agresije, koja se
ONAlILJU
scagud2!.. .. .Qydje.
lqQ.. om"", UQbi.;ajcoi
.. i
.. ..
elja za posjedovanjem i je legitimna dokle god pojedincu
postizanje neovisnosti o drugima. protivnici
u sukobu po naravi su skloni uvijek traiti jo vie. Njima nita nije
dovoljno i nikad nisu zadovoljni. Ne znaju kako se zaustaviti i ne
poznaju granicu. elja zahtijeva sve vie nego to je potrebno. U elji
uvijek postoji napisala je francuska religijska
mislitelj ica Simone Weil. Pojedinci u samom ele kako ih
drugi ne bi podjarmili. No ako nisu dovoljno oprezni, vrlo brzo mogu
granicu u mjeri nego to je potrebno da bi dominirali
drugima. Suparnitvo ljudskih je nadvladati jedi
no ako svaki pojedinac postavi granicu vlastitim eljama.
elje, biljei Weil, u su odnosu spram svijeta, a elje
koje tee to nisu.22
Takav pristup ostaje tvrdo ukorijenjen upredmodernim aristote
lovskim koordinatama: problem se ne sastoji u tome kako
granicu, nego kako zadrati i prikladnu mjeru elje. Modernu,
karakterizira Kantova filozofska revolucija u kojoj se apsolut
no prekoralenje odnosi na sam zakon. Zakon se u homogenu
stabilnost naeg ivota orijentiranog prema uicima kao razorna snaga
apsolutno heterogenosti. Ovakav iznosi i G.
K. Chesterton u svome poznatom djelu Defence of Detective Stories
(U obranu detektivskih u kojem navodi kako detektivska
u nekom smislu podrazumijeva da je sama civilizacija naj uzbudljiviji
oblik udaljavanja i oblik pobune ... Osoba koja provodi drutvenu
pravdu originalna je i poetska figura, dok su provalnici i razbojnici tek mirni i
drevni konzervativci, zadovoljni potovani predstavnici majmuna
i vukova. [Detektivski roman] zasniva se na da je moralnost i
najodvanija od svih urota,23
59 S8
SLAVO, IEK
Ovdje je na djelu temeljni obrazac hegelovskog pro
cesa: izvanjska suprotstavljenost zakona i njegova kriminalnog
pretvorena je u suprotnost svojstvenu samom prekora
i apsolutne transgresije koja
se pojavljuje kao suprotni pol, kao univerzalni zakon. Isto vrijedi i za
nasilje: neto kao nasilja, odmjeravamo ga prema
pretpostavljenom standardu koji se odnosi na normalnu nenasilnu
situaciju, pa se najvii oblik nasilja sastoji u nametanju takvog standarda
s na koji se tada percipiraju kao nasilni. Stoga
sam jezik kao pravi medij nenasilja i obostranog priznavanja
bezuvjetno nasilje. Drugim upravo je jezik taj koji tjera nau
elju preko prihvatljive granice, je u elju koja sadri ono
je na razinu apsolutnog nastojanja koje nikad
ne moe biti zadovoljeno. Lac:anov objet petit a upravo je takav
nemrtvi objekt-viak koji uzrokuje elju u svom ekscesivnom i uzdr
vidu. Takvog vika se rijeiti: on je sastavni dio
ljudske elje kao takve.
moderni, da parafraziram Weil, elje u m
odnosu sa svijetom predstavljaju izvor naeg
stajalita, one podravaju inertni egoizam i potragu za
uitkom, dok na susret s drugim podravaju }}elje koje sadre besko
koje tee apsolutnom. To nesvodivu
izvor dobra je kojaje u stanju poremetiti koordinate nae
egzistencije, destruktivna koja se iz nae pozicije i
stabilnog oblika ivljenja ne moe percipirati nego kao zlo. Isto
je i s odnosom smrtnosti i besmrtnosti. Tradicionalno i uobi
ideoloko stajalite besmrtnost povezuje s dobrim, a smrtnost sa
zlim: ono to nas dobrima upravo je svijest o besmrtnosti (Boga,
due, uzviene tenje itd.), dok se korijen zla nalazi u preputa
nju naoj smrtnosti (svi umrijeti, tako da nije vano, zgrabi sve
to moe, provedi u djelo sve svoje porive itd.). to
o NAIllIU
ako preokrenemo to gledite i razmotrimo hipotezu da je
iskonska besmrtnost zapravo besmrtnost zla: zlo je neto to prijeti da
se zauvijek sablasna dimenzija koja kao nekom uspi
jeva preivjeti unitenje i koja nas nastavlja progoniti. je
..
mira u od opscene
Prisjetimo se scene iz starih filmova strave: kad se
kojeg je zaposjela neka sila (koja se manifestira nekim odbojnim
oblikom tijela) oslobodi od nemrtvog duha koji ga je zapo
sjeo, ponovo zadobiva normalan i ugodan oblik tijela koji je prije imao
i umire u miru. .. !::!J:ndieIi - l',9g;IDskiDQgQ.vl'
koji ,ne.,f!1()S';ll!!llrijetj j i!7
protiv zla ne duhprotiy kaji na/ ,,,' ,
. '-(
je oval=. ,istinska \
dobra, duhovna dobrota u krajnj()j jeJ!niji mlJJkq.)
'''.' "" .. " ,..",'
Moda bi nam da razum i rasa imaju isti korijen u latin
skom jeziku (ratio) trebala neto govoriti: upravo je jezik a ne primitivni
interes prvi i temelj podjele; zbog jezika mi i nai
susjedi (moemo) })ivjeti u svjetovima i ako ivimo u
istoj ulici. To da
nego krajnje .. Uzmimo na
primjer antisemitske pogrome, koji bi mogli biti prototip svakog rasi
nasilja. Ono to inicijatori pogroma nikako ne mogu tolerirati i
to izaziva njihov bijes, ono na to reagiraju nije neposredno postojanje
idova, nego slika/figura idova koja krui i koja je stvorena tradici
jom. Kvaka je dakako u tome da pojedinac nije u stanju na jednostavan
razlikovati stvarne idove i antisemitsku sliku o njima: takva
slika na koji doivljavam stvarne idove i, tovie,
ona na na koji idovi doivljavaju sami sebe. Ono to
59 S8
SLAVO, IEK
Ovdje je na djelu temeljni obrazac hegelovskog pro
cesa: izvanjska suprotstavljenost zakona i njegova kriminalnog
pretvorena je u suprotnost svojstvenu samom prekora
i apsolutne transgresije koja
se pojavljuje kao suprotni pol, kao univerzalni zakon. Isto vrijedi i za
nasilje: neto kao nasilja, odmjeravamo ga prema
pretpostavljenom standardu koji se odnosi na normalnu nenasilnu
situaciju, pa se najvii oblik nasilja sastoji u nametanju takvog standarda
s na koji se tada percipiraju kao nasilni. Stoga
sam jezik kao pravi medij nenasilja i obostranog priznavanja
bezuvjetno nasilje. Drugim upravo je jezik taj koji tjera nau
elju preko prihvatljive granice, je u elju koja sadri ono
je na razinu apsolutnog nastojanja koje nikad
ne moe biti zadovoljeno. Lac:anov objet petit a upravo je takav
nemrtvi objekt-viak koji uzrokuje elju u svom ekscesivnom i uzdr
vidu. Takvog vika se rijeiti: on je sastavni dio
ljudske elje kao takve.
moderni, da parafraziram Weil, elje u m
odnosu sa svijetom predstavljaju izvor naeg
stajalita, one podravaju inertni egoizam i potragu za
uitkom, dok na susret s drugim podravaju }}elje koje sadre besko
koje tee apsolutnom. To nesvodivu
izvor dobra je kojaje u stanju poremetiti koordinate nae
egzistencije, destruktivna koja se iz nae pozicije i
stabilnog oblika ivljenja ne moe percipirati nego kao zlo. Isto
je i s odnosom smrtnosti i besmrtnosti. Tradicionalno i uobi
ideoloko stajalite besmrtnost povezuje s dobrim, a smrtnost sa
zlim: ono to nas dobrima upravo je svijest o besmrtnosti (Boga,
due, uzviene tenje itd.), dok se korijen zla nalazi u preputa
nju naoj smrtnosti (svi umrijeti, tako da nije vano, zgrabi sve
to moe, provedi u djelo sve svoje porive itd.). to
o NAIllIU
ako preokrenemo to gledite i razmotrimo hipotezu da je
iskonska besmrtnost zapravo besmrtnost zla: zlo je neto to prijeti da
se zauvijek sablasna dimenzija koja kao nekom uspi
jeva preivjeti unitenje i koja nas nastavlja progoniti. je
..
mira u od opscene
Prisjetimo se scene iz starih filmova strave: kad se
kojeg je zaposjela neka sila (koja se manifestira nekim odbojnim
oblikom tijela) oslobodi od nemrtvog duha koji ga je zapo
sjeo, ponovo zadobiva normalan i ugodan oblik tijela koji je prije imao
i umire u miru. .. !::!J:ndieIi - l',9g;IDskiDQgQ.vl'
koji ,ne.,f!1()S';ll!!llrijetj j i!7
protiv zla ne duhprotiy kaji na/ ,,,' ,
. '-(
je oval=. ,istinska \
dobra, duhovna dobrota u krajnj()j jeJ!niji mlJJkq.)
'''.' "" .. " ,..",'
Moda bi nam da razum i rasa imaju isti korijen u latin
skom jeziku (ratio) trebala neto govoriti: upravo je jezik a ne primitivni
interes prvi i temelj podjele; zbog jezika mi i nai
susjedi (moemo) })ivjeti u svjetovima i ako ivimo u
istoj ulici. To da
nego krajnje .. Uzmimo na
primjer antisemitske pogrome, koji bi mogli biti prototip svakog rasi
nasilja. Ono to inicijatori pogroma nikako ne mogu tolerirati i
to izaziva njihov bijes, ono na to reagiraju nije neposredno postojanje
idova, nego slika/figura idova koja krui i koja je stvorena tradici
jom. Kvaka je dakako u tome da pojedinac nije u stanju na jednostavan
razlikovati stvarne idove i antisemitsku sliku o njima: takva
slika na koji doivljavam stvarne idove i, tovie,
ona na na koji idovi doivljavaju sami sebe. Ono to
61
SLAVOJ iEK
antisemitski susret na ulici sa stvarnim idovom to se ne moe
tolerirati, onim to antisemit eli unititi napadom na idova, istinska
meta njegova bijesa upravo je ta fantazmatska dimenzija.
Isti princip vrijedi i za svaki protest: kad radnici prosvje
duju zbog toga to ih se izrabljuje, oni se ne bune protiv jednostavne
stvarnosti, su njihovi problemi unaprijed poprimili posre
dovanjem jezika. Stvarnost sama po sebi u svojem glupom postojanju
nikad nije netolerantna: ono to je takvom upravo je jezik i njegova
simbolizacija. Kad scenama masovnoga bijesa, razularene
rulje koja napada, unitava zgrade i automobile, ljude itd., nikad
ne bismo trebali smetnuti s urna transparente koje nose i na njima zapi
sane koje podravaju i opravdavaju njihova djela. Na formalno
-ontolokoj razini tu je temu je svojim ri,l.ZrnatJ:a=,
.. Pe].
6it traqicionalno identitc:t
.. Za J9 Qv,:isi op.ovljesnom
tekstu, o bitka koje se javlja u i kroz njeSiJ:.,
On to naziva der Sprache ne
jezika nego bitkovanje, stvaranje 'biti djeloVa:hjem:jezlka:
nj.ihovotna,lutitl:)j ...ta.ko.daUaQJ. .stvat:i
ILeto na rva.raj.u mo7.eOW
I taIro da o'ni mogu oslwjati jedru na druge kao na entitete kakvi
Jesu... Dijelimo prvobitni jezik onda kad je svijet oblikovan na isti nalin :za tW.
same.kad oskl.kujemo kael doputamo da nam on govori ono ito ima u .

Pojasnimo malo ovaj stav. za srednjovjekovnog
se nalazi se u. nj.egoy.oj neiskvarenosti i boanskom sjaju koji ga.
9ni . bo7.anskim metalom. za to je ili polaed.jiva tvar koja se
moe koristiti u industrijIike svrhe ili materijalni predmet koji ima..
funkciju. Jo jedan primjer: ..Qekad.je
.. istinski gbs. O\AQelQ GtPa:ije Pada; dOilDas .kastriranje doHv:
ljavarno kao netQ u senzibilitcIlLpodrlana
o NASILJU

U takvoj bitkovnoj jezika nalazi se fundamentalno nasilje: na
je svijet donekle iskrivljen, izgubiO je svoju uravnoteenu nevinost, te
sada jedna boja dominira cijelom slikom. Hegemonija o kojoj govori
filozof politike Ernesto Laclau sastavni je dio jezika. Stoga, kad u Uvodu
u m.etafiziku Heidegger analizira poznato kora iz Antigone
o strahovitom/demonskom karakteru, pojam
ontolokog nasilja koje pripada svakoj gesti novog
svijeta ljudi to ga pjesnici, mislioci i dravnici, onda
svagda treba imati na urnu da je takva strahovitaldemonska dimenzija
upravo ona
za nasilje se smatra da pripada u kojem se podudaraju kompro
mis i obostrana podrka koji posravljaju mjerila tubitku, prema je nasilje u
cijelosti nuno i kao smetnja i uvreda ... Onaj tko je nasilan i
onaj koji stremi onom neiskazivom, prodire u ono nemislivo, koji se
onom to se nikad nije dogodilo i vidljivim ono - taj nasilnik
svagda je odvaan .... Stoga nasilnik ne poznaje blagost i pomirenje (u
smislu te ne poznaje smirenje i omekavanje uspjehom ili presticm i njiho
vim za njega kazivanje Da onom ...
.. \1"
onom svagdanjem i .. ..
.. ..

je (Antigona, redak 370): J).tl.
PElisa i njegovog etosa; o!1.,nHe vezan nikakvim Pr.!.vl
Owi& na taj
_.9.!L ..Qblik...etaw,. bivaoJau_po.lLr.u..
Ovdje moemo odjek ilegalnog nasilja koje utemeljuje pravila
samog zakona.
26
Dakako, Heidegger je pourio dodati kako je prva
rtva takvog nasilja s:l.m Stvoritelj koji treba nestati novog
poretka koji je utemeljiO. Takav nestanak moe preuzeti oblike.
Prvi je unitenje - od Mojsija i Julija Cezara naovamo, poznato
nam je da utemeljiteljska figura mora biti ubijena. Ali tu je i
61
SLAVOJ iEK
antisemitski susret na ulici sa stvarnim idovom to se ne moe
tolerirati, onim to antisemit eli unititi napadom na idova, istinska
meta njegova bijesa upravo je ta fantazmatska dimenzija.
Isti princip vrijedi i za svaki protest: kad radnici prosvje
duju zbog toga to ih se izrabljuje, oni se ne bune protiv jednostavne
stvarnosti, su njihovi problemi unaprijed poprimili posre
dovanjem jezika. Stvarnost sama po sebi u svojem glupom postojanju
nikad nije netolerantna: ono to je takvom upravo je jezik i njegova
simbolizacija. Kad scenama masovnoga bijesa, razularene
rulje koja napada, unitava zgrade i automobile, ljude itd., nikad
ne bismo trebali smetnuti s urna transparente koje nose i na njima zapi
sane koje podravaju i opravdavaju njihova djela. Na formalno
-ontolokoj razini tu je temu je svojim ri,l.ZrnatJ:a=,
.. Pe].
6it traqicionalno identitc:t
.. Za J9 Qv,:isi op.ovljesnom
tekstu, o bitka koje se javlja u i kroz njeSiJ:.,
On to naziva der Sprache ne
jezika nego bitkovanje, stvaranje 'biti djeloVa:hjem:jezlka:
nj.ihovotna,lutitl:)j ...ta.ko.daUaQJ. .stvat:i
ILeto na rva.raj.u mo7.eOW
I taIro da o'ni mogu oslwjati jedru na druge kao na entitete kakvi
Jesu... Dijelimo prvobitni jezik onda kad je svijet oblikovan na isti nalin :za tW.
same.kad oskl.kujemo kael doputamo da nam on govori ono ito ima u .

Pojasnimo malo ovaj stav. za srednjovjekovnog
se nalazi se u. nj.egoy.oj neiskvarenosti i boanskom sjaju koji ga.
9ni . bo7.anskim metalom. za to je ili polaed.jiva tvar koja se
moe koristiti u industrijIike svrhe ili materijalni predmet koji ima..
funkciju. Jo jedan primjer: ..Qekad.je
.. istinski gbs. O\AQelQ GtPa:ije Pada; dOilDas .kastriranje doHv:
ljavarno kao netQ u senzibilitcIlLpodrlana
o NASILJU

U takvoj bitkovnoj jezika nalazi se fundamentalno nasilje: na
je svijet donekle iskrivljen, izgubiO je svoju uravnoteenu nevinost, te
sada jedna boja dominira cijelom slikom. Hegemonija o kojoj govori
filozof politike Ernesto Laclau sastavni je dio jezika. Stoga, kad u Uvodu
u m.etafiziku Heidegger analizira poznato kora iz Antigone
o strahovitom/demonskom karakteru, pojam
ontolokog nasilja koje pripada svakoj gesti novog
svijeta ljudi to ga pjesnici, mislioci i dravnici, onda
svagda treba imati na urnu da je takva strahovitaldemonska dimenzija
upravo ona
za nasilje se smatra da pripada u kojem se podudaraju kompro
mis i obostrana podrka koji posravljaju mjerila tubitku, prema je nasilje u
cijelosti nuno i kao smetnja i uvreda ... Onaj tko je nasilan i
onaj koji stremi onom neiskazivom, prodire u ono nemislivo, koji se
onom to se nikad nije dogodilo i vidljivim ono - taj nasilnik
svagda je odvaan .... Stoga nasilnik ne poznaje blagost i pomirenje (u
smislu te ne poznaje smirenje i omekavanje uspjehom ili presticm i njiho
vim za njega kazivanje Da onom ...
.. \1"
onom svagdanjem i .. ..
.. ..

je (Antigona, redak 370): J).tl.
PElisa i njegovog etosa; o!1.,nHe vezan nikakvim Pr.!.vl
Owi& na taj
_.9.!L ..Qblik...etaw,. bivaoJau_po.lLr.u..
Ovdje moemo odjek ilegalnog nasilja koje utemeljuje pravila
samog zakona.
26
Dakako, Heidegger je pourio dodati kako je prva
rtva takvog nasilja s:l.m Stvoritelj koji treba nestati novog
poretka koji je utemeljiO. Takav nestanak moe preuzeti oblike.
Prvi je unitenje - od Mojsija i Julija Cezara naovamo, poznato
nam je da utemeljiteljska figura mora biti ubijena. Ali tu je i
62
63
SLAVOJ iEK
pad u ludilo kao to je to s velikim pjesnicima, od Holderlina do
Ezre Pounda, koje je zaslijepila'upravo snaga njihove vizije.
Zanimljivo je da trenutak u Antigoni u kojem kor oplakuje kao
najvie demonsko od svih ivih kao ekscesa koje kri svaku
mjeru, dolazi neposredno nakon to je obznanjeno kako je
netko porazio Kreontov poredak i njega obredno pokopao.
27
Upravo se
ovaj doivljava kao demonski suvika, a ne Kreontova zabrana.
Antigona je daleko od utjelovljenja umjerenosti, od potovanja
granice, protivno Kreontovom hybrisu; posve suprorno, upravo je ona
ta koja je nasilna.
Ono to spomenuti odlomak tako jest
ca da Heidegger ne nudi samo novu varijantu svoje
figure izvrtanja (bit nasilja nema nikakve veze s nasiljem, pat
njama, ratom, razaranjima, itd.: bit nasilja je u karakteru
samog nametanja/utemeljenja novog modusa biti - zatvaranja
kog Bitka - samoga sebe); na implicitan ali jasan Heidegger to
esencijalno nasilje razumijeva kao neto to utemeljuje erupciju
kog ili nasilja kao takvog (ili barem otvara mjesto za njega).
Sukladno tome, ne bismo smjeli biti imuni na nasilja o kojem
govori Heidegger ga )'puko ontolokim: iako je ono nasilno
kao takvo, nametanje odredenog oblika svijeta, takva naho
denost svijeta takoder drutvene odnose zasnovane na auto
ritetu. Heidegger svojom interpretacijom Heraklitova fragmenta br. 53
(Rat [po/emos] je otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove,
druge kao ljude, jedne je robovima, a druge slobodnima)
suprotno onima koji ga optuuju zato to ne uzima u obzir okrutne
aspekte ivota u poput ropstva itd. - otvoreno
panju na da su poredak i dominacija izravno utemeljeni u
nekom bitka i stoga pruaju izravno ontoloko utemeljenje
drutvenim odnosima dominacije:
Ukoliko se ljudi danu s vremena na vrijeme u mjeri zaokupljaju
polisom, ne bi taj interes trebali potisnuti; jer koncept polisa u suprotnom bi postao
o NA.ILJU
nekodljiv i senzitivan. Ono to je snanije, to je i vie rangirano. Stoga bitak kao
sabrana harmonija nije svakome dostupan po istoj cijeni, vet je prikriven, za
od te harmonije koja uvijek puko eliminaciju napeto
sti, poravnavanje.
28
Stoga izmedu ontolokog nasilja i strukture drutvenoga nasilja
(podravanja odnosa nasilne dominacije) postoji izravna veza koja pripa
da jeziku. U djelu L'Amtrique au jour le jour (Amerika iz dana u dan) iz
1948. godine Simone de Beauvoir je napisala: Mnogi rasisti, zanemaru
stroga znanstvena pravila, inzistiraju na tome da i ako ne postoje
psiholoka objanjenja, i dalje stoji da su crnci inferiorni.
Dovoljno je proputovati Amerikom da biste se u to uvjerili.29 Njezin
o rasizmu jednostavno je bio pogreno Primjerice, u
jednom nedavnom osvrtu Stella Sandford tvrdi da nema opravdanja ...
za Beauvoirino takve inferiornostk
S obzirom na njezinu pripadnost filowflji moglo se prije
vati da Beauvoir govoriti o interpretaciji fiziolokih razlika u termini
ma inferiornosti i superiornosti ... ili da istaknuti pogreku vezanu uz koritenje
vrijednosnih sudova inferioran i superioran da bi se imenovale pretpostavljene
osobine ljudskih bita na porvrdivanja
Jasno je to ovdje smeta Sanfordovu: ona je svjesna toga da tvrdnja
Beauvoir o inferiornosti crnaca smjera na neto vie od
jednostavne drutvene da je na Jugu u to vrijeme
(ali ne samo tada) crnce smatrala inferiornim te
da su ovi, u smislu takve segregacije, doista bili inferiorni. No
njezino rjeenje potaknuto briljivim izbjegavanjem tvrdnji
o inferiornosti crnaca nalazi se u relativiziranju njihove
inferiornosti time to se ona svodi na problem interpretacije i prosudbe
rasista, se razlikuje od pitanja o tome kakvi su oni po
sebi. Medutim, takvo ublaeno razlikovanje ne uvida istinski jasnu i
nedvosmislenu dimenziju rasizma: biti crn (isto kao i biti bijel ili
neke druge boje koe) predstavlja bivanje. Time
to ih bijelci smatraju inferiornima oni to uistinu i postaju na razini
62
63
SLAVOJ iEK
pad u ludilo kao to je to s velikim pjesnicima, od Holderlina do
Ezre Pounda, koje je zaslijepila'upravo snaga njihove vizije.
Zanimljivo je da trenutak u Antigoni u kojem kor oplakuje kao
najvie demonsko od svih ivih kao ekscesa koje kri svaku
mjeru, dolazi neposredno nakon to je obznanjeno kako je
netko porazio Kreontov poredak i njega obredno pokopao.
27
Upravo se
ovaj doivljava kao demonski suvika, a ne Kreontova zabrana.
Antigona je daleko od utjelovljenja umjerenosti, od potovanja
granice, protivno Kreontovom hybrisu; posve suprorno, upravo je ona
ta koja je nasilna.
Ono to spomenuti odlomak tako jest
ca da Heidegger ne nudi samo novu varijantu svoje
figure izvrtanja (bit nasilja nema nikakve veze s nasiljem, pat
njama, ratom, razaranjima, itd.: bit nasilja je u karakteru
samog nametanja/utemeljenja novog modusa biti - zatvaranja
kog Bitka - samoga sebe); na implicitan ali jasan Heidegger to
esencijalno nasilje razumijeva kao neto to utemeljuje erupciju
kog ili nasilja kao takvog (ili barem otvara mjesto za njega).
Sukladno tome, ne bismo smjeli biti imuni na nasilja o kojem
govori Heidegger ga )'puko ontolokim: iako je ono nasilno
kao takvo, nametanje odredenog oblika svijeta, takva naho
denost svijeta takoder drutvene odnose zasnovane na auto
ritetu. Heidegger svojom interpretacijom Heraklitova fragmenta br. 53
(Rat [po/emos] je otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove,
druge kao ljude, jedne je robovima, a druge slobodnima)
suprotno onima koji ga optuuju zato to ne uzima u obzir okrutne
aspekte ivota u poput ropstva itd. - otvoreno
panju na da su poredak i dominacija izravno utemeljeni u
nekom bitka i stoga pruaju izravno ontoloko utemeljenje
drutvenim odnosima dominacije:
Ukoliko se ljudi danu s vremena na vrijeme u mjeri zaokupljaju
polisom, ne bi taj interes trebali potisnuti; jer koncept polisa u suprotnom bi postao
o NA.ILJU
nekodljiv i senzitivan. Ono to je snanije, to je i vie rangirano. Stoga bitak kao
sabrana harmonija nije svakome dostupan po istoj cijeni, vet je prikriven, za
od te harmonije koja uvijek puko eliminaciju napeto
sti, poravnavanje.
28
Stoga izmedu ontolokog nasilja i strukture drutvenoga nasilja
(podravanja odnosa nasilne dominacije) postoji izravna veza koja pripa
da jeziku. U djelu L'Amtrique au jour le jour (Amerika iz dana u dan) iz
1948. godine Simone de Beauvoir je napisala: Mnogi rasisti, zanemaru
stroga znanstvena pravila, inzistiraju na tome da i ako ne postoje
psiholoka objanjenja, i dalje stoji da su crnci inferiorni.
Dovoljno je proputovati Amerikom da biste se u to uvjerili.29 Njezin
o rasizmu jednostavno je bio pogreno Primjerice, u
jednom nedavnom osvrtu Stella Sandford tvrdi da nema opravdanja ...
za Beauvoirino takve inferiornostk
S obzirom na njezinu pripadnost filowflji moglo se prije
vati da Beauvoir govoriti o interpretaciji fiziolokih razlika u termini
ma inferiornosti i superiornosti ... ili da istaknuti pogreku vezanu uz koritenje
vrijednosnih sudova inferioran i superioran da bi se imenovale pretpostavljene
osobine ljudskih bita na porvrdivanja
Jasno je to ovdje smeta Sanfordovu: ona je svjesna toga da tvrdnja
Beauvoir o inferiornosti crnaca smjera na neto vie od
jednostavne drutvene da je na Jugu u to vrijeme
(ali ne samo tada) crnce smatrala inferiornim te
da su ovi, u smislu takve segregacije, doista bili inferiorni. No
njezino rjeenje potaknuto briljivim izbjegavanjem tvrdnji
o inferiornosti crnaca nalazi se u relativiziranju njihove
inferiornosti time to se ona svodi na problem interpretacije i prosudbe
rasista, se razlikuje od pitanja o tome kakvi su oni po
sebi. Medutim, takvo ublaeno razlikovanje ne uvida istinski jasnu i
nedvosmislenu dimenziju rasizma: biti crn (isto kao i biti bijel ili
neke druge boje koe) predstavlja bivanje. Time
to ih bijelci smatraju inferiornima oni to uistinu i postaju na razini
64 SLAVOJ iEK
svoga identiteta. Drugim
ideologija vri utjecaj na razini performativne
To nije tek stvar interpretacije o naravi crnaca, nego interpretacije koja
samu bit i drutvenu egzistenciju interpretiranih subjekata.
Sad je posve jasno zbog se Sanford i ostali Beauvoir
odupiru njezinoj formulaciji da su crnci zapravo bili inferiorni: taj
otpor je i sim po sebi ideoloki. U podlozi te ideologije nalazi se strah:
ako bismo pristali na takvu definiciju, izgubili bismo unutarnju slobo
du, autonomiju i dostojanstvo ljudskoga Zbog toga takvi
ustraju na tome da crnci nisu inferiorni nego manje vrijed
nim zbog nasilja koje nad njima provodi diskurs.
Odnosno, na njih prinuda koja ne samu sr njihova i
stoga joj se, shodno tome, mogu (a to i suprotstaviti kao slobodni
autonomni akteri to svojim djelovanjem, snovima i projektima.
Sada smo ponovo doli do s kojom smo ovo poglavlje,
do bezdana Blinjeg. Iako na prvi pogled izgleda da postoji
na koji diskurs konstituira samu sr subjektova identite
ta i tog sredita kao neshvatljivo g bezdana koji se nalazi s onu
stranu zida, ovaj paradoks moe se rijeiti na jed
nostavan zid koji me zauvijek dijeli od bezdap.a drugog
subjekta u isto vrijeme otvara i podrava taj bezdan - drugim
upravo je prepreka koja me odvaja od onog to se nalazi s druge strane
ono to stvara njegov privid.
3
Andante ma non troppo e molto cantabile
))DIE SE PLIMA ZAMUtENA KRVLJUcc*
komunikacije
U nemirima u francuskim tijekom jeseni 2005. godi
ne spaljeno je automobila i dolo je do velikog javnog nasilja.
su se pojavljivale usporedbe u New Orleansu koje su
uslijedile nakon to se uragan Katrina obruio na grad 29. kolovoza
2005. godine s u Parizu tijekom svibnja 1968.
znakovitim razlikama, iz oba se mogu pouke. Nemiri u
Parizu imali su efekt otrenjenja na one europske intelektualce koji su
uzimali New Orleans kao primjer kako bi naglasili prednosti europskog
sustava socijalne skrbi nasuprot divljem kapitalizmu; sada
je postalo jasno da se takvo to moe dogoditi i u socijalnoj dravi kao
to je Francuska. Oni koji su smatrali da se nasilje u New Orleansu
moe pripisati manjku solidarnosti europskoga tipa bili su podjednako
u krivu kao i liberali koji zagovaraju slobodno trite, a koji su
sada likuj uzvratili udarac kako je upravo rigidnost dravnog
intervencionizma koja trino natjecanje i njegovu dinami
ku ekonomski rast marginaliziranih imigranata u Francuskoj,
posve suprotno SAD-u gdje mnoge skupine imigranata pripadaju
najuspjenije pojedince u drutvu.
Usporedba s parikim 1968. ukazuje na potpuni manjak
bilo kakve pozitivne utopije dananjim izgrednicima: ako je
Naslov poglavlja je stih iz pjesme Drugi dolazak W. B. Yeatsa, ovdje preuzet u pre
pjevu Antuna oljana (nap. prev.).
64 SLAVOJ iEK
svoga identiteta. Drugim
ideologija vri utjecaj na razini performativne
To nije tek stvar interpretacije o naravi crnaca, nego interpretacije koja
samu bit i drutvenu egzistenciju interpretiranih subjekata.
Sad je posve jasno zbog se Sanford i ostali Beauvoir
odupiru njezinoj formulaciji da su crnci zapravo bili inferiorni: taj
otpor je i sim po sebi ideoloki. U podlozi te ideologije nalazi se strah:
ako bismo pristali na takvu definiciju, izgubili bismo unutarnju slobo
du, autonomiju i dostojanstvo ljudskoga Zbog toga takvi
ustraju na tome da crnci nisu inferiorni nego manje vrijed
nim zbog nasilja koje nad njima provodi diskurs.
Odnosno, na njih prinuda koja ne samu sr njihova i
stoga joj se, shodno tome, mogu (a to i suprotstaviti kao slobodni
autonomni akteri to svojim djelovanjem, snovima i projektima.
Sada smo ponovo doli do s kojom smo ovo poglavlje,
do bezdana Blinjeg. Iako na prvi pogled izgleda da postoji
na koji diskurs konstituira samu sr subjektova identite
ta i tog sredita kao neshvatljivo g bezdana koji se nalazi s onu
stranu zida, ovaj paradoks moe se rijeiti na jed
nostavan zid koji me zauvijek dijeli od bezdap.a drugog
subjekta u isto vrijeme otvara i podrava taj bezdan - drugim
upravo je prepreka koja me odvaja od onog to se nalazi s druge strane
ono to stvara njegov privid.
3
Andante ma non troppo e molto cantabile
))DIE SE PLIMA ZAMUtENA KRVLJUcc*
komunikacije
U nemirima u francuskim tijekom jeseni 2005. godi
ne spaljeno je automobila i dolo je do velikog javnog nasilja.
su se pojavljivale usporedbe u New Orleansu koje su
uslijedile nakon to se uragan Katrina obruio na grad 29. kolovoza
2005. godine s u Parizu tijekom svibnja 1968.
znakovitim razlikama, iz oba se mogu pouke. Nemiri u
Parizu imali su efekt otrenjenja na one europske intelektualce koji su
uzimali New Orleans kao primjer kako bi naglasili prednosti europskog
sustava socijalne skrbi nasuprot divljem kapitalizmu; sada
je postalo jasno da se takvo to moe dogoditi i u socijalnoj dravi kao
to je Francuska. Oni koji su smatrali da se nasilje u New Orleansu
moe pripisati manjku solidarnosti europskoga tipa bili su podjednako
u krivu kao i liberali koji zagovaraju slobodno trite, a koji su
sada likuj uzvratili udarac kako je upravo rigidnost dravnog
intervencionizma koja trino natjecanje i njegovu dinami
ku ekonomski rast marginaliziranih imigranata u Francuskoj,
posve suprotno SAD-u gdje mnoge skupine imigranata pripadaju
najuspjenije pojedince u drutvu.
Usporedba s parikim 1968. ukazuje na potpuni manjak
bilo kakve pozitivne utopije dananjim izgrednicima: ako je
Naslov poglavlja je stih iz pjesme Drugi dolazak W. B. Yeatsa, ovdje preuzet u pre
pjevu Antuna oljana (nap. prev.).
67
66
SLAVOJ iEK
svibanjska pobuna u Parizu '68. bila prosvjed s utopijskom vizijom,
nemiri iz 2005. bili su tek provale nasilja bez ikakve elje da predstave
neku viziju. Ako mnogo puta ponavljana izreka da ivimo
u eri ima nekog smisla, onda se on ostvaruje upravo
u tom U parikim izgrednicima nije bilo
nikakvih posebnih zahtjeva, tek ustrajavanje na priznanju zasnovano
na mutnom i ne osobito artikuliranom ressentimentu.
vjuiranih izgrednika rekla je kako im smeta da ih Nicolas Sarkozy,
ministar unutarnjih poslova, naziva ljamom{(. Kao nekom
rencijalnom kratkom spoju, oni su protestirali protiv same reakcije na
njihove prosvjede. razum ovdje nailazi na granicu svoje
iracionalnosti: ovdje je o prosvjedu nultog stupnja, nasilnom
protesta u kojem se ne trai nita. je bilo promatrati
ge, intelektualce i komentatore koji su se trudili shvatiti to se zbiva i
Oni su pokuavali proniknuti u smisao tog nasilja na
ulicama: trebamo neto s integracijom imigranata u drutvo, s
njihovim standardom, zaposlenja, tako su govorili, i pri
tome glavnu zagonetku ovih nereda jo zagonetnijom.
Iako u istinskom smislu deprivilegirani i de facto izgred
nici nipoto nisu bili na rubu gladi niti su bili u situaciji pukog preiv
ljavanja. Ljudi u mnogo loijem materijalnoin poloaju, ostavimo li po
strani nasilje ili ideoloku represiju, bili su u stanju se
organizirati s jasnim ili pak maglovitim ciljevima. da u poza
nereda u Pariza nije postojao nikakav program sama
po sebi izaziva pozornost. Ona nam govori mnogo o naem ideoloko
usudu. Kakav je to svijet u kojem ivimo i u kojem se slavi
izbora, kad je jedini izbor koji moemo u nametnu
tom demokratskom konsenzusu puko igranje uloga? alosna
da se suprotstavljanje sustavu ne moe artikulirati pod krinkom reali
alternative ili barem nekog smislenog utopijskog projekta, nego
jedino moe preuzeti oblik besmislenog nasilja, najbolji je primjer koji
o NAlILJU
ukazuje na na problem. to nam toliko hvaljena sloboda izbora kad
je jedini izbor onaj igranja prema pravilima sustava i (auto)
destruktivnog nasilja koje je gotovo usmjereno prema pri
padnicima iste skupine - devastirane kole i zapaljeni auti ne pripadaju
bogatima, nego su ih napornim radom stekli pripadnici iste te klase iz
iz koje izgrednici.
Pri sa okantnim izvjetajima i prizorima iz
Pariza u plamenu trebali bismo se oduprijeti onome to nazivam her
iskuenjem, a to je potraga za nekim dubljim smislom ili
porukom koja se toboe krije u podtekstu nereda. Upravo je potpuna
besmislenost tih nereda ono to nam je najtee prihvatiti: oni su vie
od oblika protesta, ono to je Lacan nazvao passage a l'acte, impulzivni
djelovanja koji se ne moe prevesti u jezik ili misao i koji u sebi
nosi nepodnoljivu teinu frustracije. To ne samo o
delinkvenata nego, tovie, o manjku onoga to je kulture
Fredric Jameson nazvao kognitivno mapiranje, locira
nja vlastitog iskustva unutar smislene cjeline.
Pariki nemiri stoga nisu utemeljeni ni u jednom obliku konkretnog
drutveno-ekonomskog protesta, a jo manje imaju korijen u islamskom
fundamentalizmu. jedan od prvih objekata koji je izgorio bila
je damija, zbog su muslimanske vjerske vlasti odmah osudile nere
de. iz elje
drutvena grupa, iako sastavni dio francuskog drutva i ;:istavljena od
francuskih dravljana, smatrala je da je iz i drutve
nog prostora i eljela je svoju prisutnost vidljivom iroj publici. O
njima su govorila njihova djela: htjeli vi to !li ne, mi smo ovdje, .kolik9
se da nas .ne .vidite. Komentatori nisu
nicu da izgrednici nisu za sebe zahtijevali neki poseban status
religijske ili zajednice koja se bori za svoj zatvoreni ivota.
Posve suprotno, .. it! da su .ht:lc;:li, QiP. Ci .kili su)
francuski dravljani, ali ih se nije u potpunosti priznavalo kao takve._
67
66
SLAVOJ iEK
svibanjska pobuna u Parizu '68. bila prosvjed s utopijskom vizijom,
nemiri iz 2005. bili su tek provale nasilja bez ikakve elje da predstave
neku viziju. Ako mnogo puta ponavljana izreka da ivimo
u eri ima nekog smisla, onda se on ostvaruje upravo
u tom U parikim izgrednicima nije bilo
nikakvih posebnih zahtjeva, tek ustrajavanje na priznanju zasnovano
na mutnom i ne osobito artikuliranom ressentimentu.
vjuiranih izgrednika rekla je kako im smeta da ih Nicolas Sarkozy,
ministar unutarnjih poslova, naziva ljamom{(. Kao nekom
rencijalnom kratkom spoju, oni su protestirali protiv same reakcije na
njihove prosvjede. razum ovdje nailazi na granicu svoje
iracionalnosti: ovdje je o prosvjedu nultog stupnja, nasilnom
protesta u kojem se ne trai nita. je bilo promatrati
ge, intelektualce i komentatore koji su se trudili shvatiti to se zbiva i
Oni su pokuavali proniknuti u smisao tog nasilja na
ulicama: trebamo neto s integracijom imigranata u drutvo, s
njihovim standardom, zaposlenja, tako su govorili, i pri
tome glavnu zagonetku ovih nereda jo zagonetnijom.
Iako u istinskom smislu deprivilegirani i de facto izgred
nici nipoto nisu bili na rubu gladi niti su bili u situaciji pukog preiv
ljavanja. Ljudi u mnogo loijem materijalnoin poloaju, ostavimo li po
strani nasilje ili ideoloku represiju, bili su u stanju se
organizirati s jasnim ili pak maglovitim ciljevima. da u poza
nereda u Pariza nije postojao nikakav program sama
po sebi izaziva pozornost. Ona nam govori mnogo o naem ideoloko
usudu. Kakav je to svijet u kojem ivimo i u kojem se slavi
izbora, kad je jedini izbor koji moemo u nametnu
tom demokratskom konsenzusu puko igranje uloga? alosna
da se suprotstavljanje sustavu ne moe artikulirati pod krinkom reali
alternative ili barem nekog smislenog utopijskog projekta, nego
jedino moe preuzeti oblik besmislenog nasilja, najbolji je primjer koji
o NAlILJU
ukazuje na na problem. to nam toliko hvaljena sloboda izbora kad
je jedini izbor onaj igranja prema pravilima sustava i (auto)
destruktivnog nasilja koje je gotovo usmjereno prema pri
padnicima iste skupine - devastirane kole i zapaljeni auti ne pripadaju
bogatima, nego su ih napornim radom stekli pripadnici iste te klase iz
iz koje izgrednici.
Pri sa okantnim izvjetajima i prizorima iz
Pariza u plamenu trebali bismo se oduprijeti onome to nazivam her
iskuenjem, a to je potraga za nekim dubljim smislom ili
porukom koja se toboe krije u podtekstu nereda. Upravo je potpuna
besmislenost tih nereda ono to nam je najtee prihvatiti: oni su vie
od oblika protesta, ono to je Lacan nazvao passage a l'acte, impulzivni
djelovanja koji se ne moe prevesti u jezik ili misao i koji u sebi
nosi nepodnoljivu teinu frustracije. To ne samo o
delinkvenata nego, tovie, o manjku onoga to je kulture
Fredric Jameson nazvao kognitivno mapiranje, locira
nja vlastitog iskustva unutar smislene cjeline.
Pariki nemiri stoga nisu utemeljeni ni u jednom obliku konkretnog
drutveno-ekonomskog protesta, a jo manje imaju korijen u islamskom
fundamentalizmu. jedan od prvih objekata koji je izgorio bila
je damija, zbog su muslimanske vjerske vlasti odmah osudile nere
de. iz elje
drutvena grupa, iako sastavni dio francuskog drutva i ;:istavljena od
francuskih dravljana, smatrala je da je iz i drutve
nog prostora i eljela je svoju prisutnost vidljivom iroj publici. O
njima su govorila njihova djela: htjeli vi to !li ne, mi smo ovdje, .kolik9
se da nas .ne .vidite. Komentatori nisu
nicu da izgrednici nisu za sebe zahtijevali neki poseban status
religijske ili zajednice koja se bori za svoj zatvoreni ivota.
Posve suprotno, .. it! da su .ht:lc;:li, QiP. Ci .kili su)
francuski dravljani, ali ih se nije u potpunosti priznavalo kao takve._
69
68
SLAVOJ iEK
Francuski filozof Alain Finkielkraut izazvao je skandal u Francuskoj
kad je u razgovoru za izraelske novine Ha'aretz opisao nerede kao
antirepublikanski pogrom i kao revolt, je
posve promaio poantu: poruka tih nereda nije se sastojala u tome
da su izgrednici smatrali kako francuski republikanski univerzalizam
ugroava njihov identitet, nego posve suprotno - da
nisu u bili u njega da su se nali na drugoj strani zida koji
dijeli vidljivi od nevidljivog dijela republikanskog drutvenog prostora.
QnLnisou..nudilirjeenje nit} stv()rilipokret koji bi rjeavanje:.
na to
Ih e .kao takve vie ne smije ig.norirati.Zbog tog:ile !l:lSiljeobilo_
potrebno. Da su..kojim organizirali nenasilni mimohod, dobili
tek nekoliko redahona dnu. novinskih.. stranica...
Dakako, da su nasilni izgrednici eljeli i zahtijevali da ih se
u cijelosti prizna kao francuske dravljane ne samo na neuspjeh
njihove integracije, nego istodobno i na krizu francuskog integracijskog
modela u dravljanstvo kojeg odlikuje implicitno
ka normativnost. Za francusku dravnu ideologiju pojam
suprotstavljen je pojmu i sugerira zaostali dio
populacije koji jo nije dovoljno zreo da bi zasluio puno dravljan
stvo. Zbog toga zahtjev demonstranata za priznanjem sadri i
odbacivanje samog okvira putem kojeg se ono zbiva. Ono je poziv za
stvaranje novog univerzalnog okvira. l
Ova tema nas ponovo vodi do nae polazine o radniku
koji je krao Istraitelji koji su pretraivali i njihov sadraj,
odnosno nerede njihovu skrivenu poruku, nisu vidjeli upravo
ono to je bilo posve Kao to bi to rekao Marshall McLuhan,
pontitu:
U zlatno doba strukturalizma, PQjWl
izveo koncepta
.0 nice. jezika da bi se odrali drutveni odnosi putem ritu-
O NUILJU
a}iziranih su poz.dr.avi. Q oblici
tili,y..Qne. Kao dobar strukturalist, Jakobson je u
to i sredstva isprekidane komunikacije: prema njegovim
ma, smisao komunikativnog kontakta indikator je praznine
takvog kontakta, pri navodi primjer dijaloga Dorothy Parker:
Evo, tu smo, on.
Tu smo, ona, zar ne?
Rekao bih da jesmo, on.
Praznina takve komunikacije stoga ima korisnu funkciju
svojevrsnog testiranja sustava: Halo, li me? je funkcija
stoga bliska ona propituje radi li komunikacijski
kanal: adresat i adresant provjeravaju koriste lristi k6d.
2

,Y2-19. wilo u qeredi.l1?:a u li
glasila 4ial(), o

.. --.,. ..
Alain Badiou je primijetio da ivimo u drutvenom polju koje se
u sve mjeri doivljava kao besvjetovno;3 u takvom je prostoru
jedini oblik protesta besmisleno nasilje. je i
antisemitizam rastvorio svijet, njegovu trenutnu situ
aciju pokazivanjem na neprijatelja pod imenom idovska urota; ime
novao je cilj i sredstva njegova postizanja. Nacizam je razotkrio stvar
nost na taj da je njegovim subjektima globalnog
kognitivnog mapiranja koje je sadravalo prostor za njihov smisleni
angaman. Moda Je upravo u tome jedna od
Qslri!tvaill..
S
}riM!J..J!.t!.!'!_
besvjetovnu ideoloku konstelaciju, veUl&ojxean.LJ.j.udi
bilo @.kyog kQgo.itivnogo.mapirao.ja...
poredak koH na.rW41J4
l!alan na razini (ne postoji
- <2
sn
Qvna h:kcija.glQQa.ljHcit
e
je: l}
69
68
SLAVOJ iEK
Francuski filozof Alain Finkielkraut izazvao je skandal u Francuskoj
kad je u razgovoru za izraelske novine Ha'aretz opisao nerede kao
antirepublikanski pogrom i kao revolt, je
posve promaio poantu: poruka tih nereda nije se sastojala u tome
da su izgrednici smatrali kako francuski republikanski univerzalizam
ugroava njihov identitet, nego posve suprotno - da
nisu u bili u njega da su se nali na drugoj strani zida koji
dijeli vidljivi od nevidljivog dijela republikanskog drutvenog prostora.
QnLnisou..nudilirjeenje nit} stv()rilipokret koji bi rjeavanje:.
na to
Ih e .kao takve vie ne smije ig.norirati.Zbog tog:ile !l:lSiljeobilo_
potrebno. Da su..kojim organizirali nenasilni mimohod, dobili
tek nekoliko redahona dnu. novinskih.. stranica...
Dakako, da su nasilni izgrednici eljeli i zahtijevali da ih se
u cijelosti prizna kao francuske dravljane ne samo na neuspjeh
njihove integracije, nego istodobno i na krizu francuskog integracijskog
modela u dravljanstvo kojeg odlikuje implicitno
ka normativnost. Za francusku dravnu ideologiju pojam
suprotstavljen je pojmu i sugerira zaostali dio
populacije koji jo nije dovoljno zreo da bi zasluio puno dravljan
stvo. Zbog toga zahtjev demonstranata za priznanjem sadri i
odbacivanje samog okvira putem kojeg se ono zbiva. Ono je poziv za
stvaranje novog univerzalnog okvira. l
Ova tema nas ponovo vodi do nae polazine o radniku
koji je krao Istraitelji koji su pretraivali i njihov sadraj,
odnosno nerede njihovu skrivenu poruku, nisu vidjeli upravo
ono to je bilo posve Kao to bi to rekao Marshall McLuhan,
pontitu:
U zlatno doba strukturalizma, PQjWl
izveo koncepta
.0 nice. jezika da bi se odrali drutveni odnosi putem ritu-
O NUILJU
a}iziranih su poz.dr.avi. Q oblici
tili,y..Qne. Kao dobar strukturalist, Jakobson je u
to i sredstva isprekidane komunikacije: prema njegovim
ma, smisao komunikativnog kontakta indikator je praznine
takvog kontakta, pri navodi primjer dijaloga Dorothy Parker:
Evo, tu smo, on.
Tu smo, ona, zar ne?
Rekao bih da jesmo, on.
Praznina takve komunikacije stoga ima korisnu funkciju
svojevrsnog testiranja sustava: Halo, li me? je funkcija
stoga bliska ona propituje radi li komunikacijski
kanal: adresat i adresant provjeravaju koriste lristi k6d.
2

,Y2-19. wilo u qeredi.l1?:a u li
glasila 4ial(), o

.. --.,. ..
Alain Badiou je primijetio da ivimo u drutvenom polju koje se
u sve mjeri doivljava kao besvjetovno;3 u takvom je prostoru
jedini oblik protesta besmisleno nasilje. je i
antisemitizam rastvorio svijet, njegovu trenutnu situ
aciju pokazivanjem na neprijatelja pod imenom idovska urota; ime
novao je cilj i sredstva njegova postizanja. Nacizam je razotkrio stvar
nost na taj da je njegovim subjektima globalnog
kognitivnog mapiranja koje je sadravalo prostor za njihov smisleni
angaman. Moda Je upravo u tome jedna od
Qslri!tvaill..
S
}riM!J..J!.t!.!'!_
besvjetovnu ideoloku konstelaciju, veUl&ojxean.LJ.j.udi
bilo @.kyog kQgo.itivnogo.mapirao.ja...
poredak koH na.rW41J4
l!alan na razini (ne postoji
- <2
sn
Qvna h:kcija.glQQa.ljHcit
e
je: l}
SLAVOJ iEK
/'
tome da se kapitalizam
..... ..----'....,
od dO.. Ig9..kaJi. njegova.se global na
dimenzija jedino

kao ollQ,
>!E:
alno

Prvi koji se moe izvesti iz pobune u Francuskoj jest da
su i konzervativne i liberalne reakcije na nerede podjednako neuspjele.
Konzervativci naglaavaju sukob civilizacija i (to je predvidljivo) zakon
i poredak. Imigranti ne bi smjeli iskoritavati nau gostoljubivost: oni
su nai gosti i trebali bi potovati nae Nae drutvo ima pravo
svoju jedinstvenu kulturu i ivota. Nema izlike za
i kriminalno ponaanje. Mladim imigrantima nije potrebna soci
jalna skrb, nego disciplina i naporan rad ... Istovremeno se i
liberali predvidljivo dre svoje mantre o zanemarivanju socijalnih pro
grama i truda uloenog u integraciju koji su generaciju imigra
nata liili jasne ekonomske i drutvene perspektive: izljevi nasilja pred
stavljaju jedini na koji oni mogu artikulirati svoje nezadovoljstvo.
Kao to bi moda rekao Staljin, besmisleno je raspravljati koja je vrsta
reakcije gora: obje su gore, to sadri i upozorenje s obje strane o tome
da se istinska opasnost tih nereda nalazi u lako predvidljivoj
reakCiji francuske populacije.
.. ro sa oo j .txoxe. s. drugim
d.ohdjawJs:ao.pr.ijetnju.nakm
ivota, a to su izravni napadi i .na.pad.i..samouboji(;a..
-.,--"'....... " ...,., ....... ... ",-_ y > ,..
oba nasilje i protu-nasilje su u smrtonosni
krug u kojem svako od njih proizvodi upravo one snage protiv kojih se
pokuava boriti. l.l..2l;!.u
l
l! ima.m,Q sa slijepim passages a l'acte.u
kojem nasilje predstavila imp.licitoo.pdznavanje za razliku
'"' .... . " ..... .
!?dp::tri.kibnereda koji nulti stupanj protesta.. .
...... ,.. ....", ,-,' "
ne
\ltemdjenog ':l<l:.re!!gijj. meta j.e
bezboni Hvata zasnovan na modernoj znanos.tj
l'
o NAlILJU ,,71
koja se J.l. .o119jJDj,a;i II kolol zada...
.Ya.J;lyije u osnoy.U.deo]oke potrebe, a to au. nada j cenZI11:a. :za koje:
je bila rdigiJa. Kao to kae John Gray:

a.yxQJi.te!,j'PP/,l1: nekada., ooa.d..a.nai..J.ma..m.oLYAi$,jti ill
tko r;ijeai
sJg.!;wd!l miiijen;? znanos.u..,.Qpa !law
..{a..u.izvjesooj. mjed j
1i1J crkv!= koJLs.llmojaju.
4

Ovdje nije o znanosti kao takvoj, stoga predodba o znanosti
koja podrava slobodu od miljenja nije tek varijacija Heideggerova
stava da znanost ne misli. Tu se radi o na koji znanost funkci
onira kao drutvena snaga, kao ideoloka institucija: na toj razini njena
je .funkcija izvjesnost, posluiti kao referentna na koju
se moemo osloniti i koja moe pruiti nadu. Novi tehnoloki izumi
nam u borbi protiv zaraznih bolesti, produljiti ivotni vijek
itd. Gledano s te strane, 1:lllIJlQAfj.e..oJlQ_lto..j.eJ..a.ca.c...n.az.vao, )i8.Gdem;



Z!!..,3,!:l(?st i religija su. zamijenile
znanost pr,ua onu vrstu sigu.rl1osti kojy.je.nekad pruia1a.
poet.ala jednood_mjesIa S .
.se mogu iskazivati stavovi 9 dananjem drutvu. Ona je .
postala jedno od mjesta otp.ora.
Besvjetovni karakter kapitalizma povezan je s tom hegemonskom
ulogom znanstvenog diskursa u moderni. je i Hegel jasno prepo
znao tu kazavi da za nas koji ivimo u moderno doba umjet
nost i religija vie ne apsolutno potovanje: moemo im se
diviti, ali vie ne pred njima, nai vie nisu na njihovoj
strani. Jedino znanost (i to pojmovna znanost) zasluuje takvu vrstu
potovanja. jedino je psihoanaliza u stanju razotkriti cjelovito
stanje stvari uslijed takvog potresnog utjecaja moderne (tj. kapitalizma
u suradnji s hegemonijom znanstvenog diskursa) na na koji se na
SLAVOJ iEK
/'
tome da se kapitalizam
..... ..----'....,
od dO.. Ig9..kaJi. njegova.se global na
dimenzija jedino

kao ollQ,
>!E:
alno

Prvi koji se moe izvesti iz pobune u Francuskoj jest da
su i konzervativne i liberalne reakcije na nerede podjednako neuspjele.
Konzervativci naglaavaju sukob civilizacija i (to je predvidljivo) zakon
i poredak. Imigranti ne bi smjeli iskoritavati nau gostoljubivost: oni
su nai gosti i trebali bi potovati nae Nae drutvo ima pravo
svoju jedinstvenu kulturu i ivota. Nema izlike za
i kriminalno ponaanje. Mladim imigrantima nije potrebna soci
jalna skrb, nego disciplina i naporan rad ... Istovremeno se i
liberali predvidljivo dre svoje mantre o zanemarivanju socijalnih pro
grama i truda uloenog u integraciju koji su generaciju imigra
nata liili jasne ekonomske i drutvene perspektive: izljevi nasilja pred
stavljaju jedini na koji oni mogu artikulirati svoje nezadovoljstvo.
Kao to bi moda rekao Staljin, besmisleno je raspravljati koja je vrsta
reakcije gora: obje su gore, to sadri i upozorenje s obje strane o tome
da se istinska opasnost tih nereda nalazi u lako predvidljivoj
reakCiji francuske populacije.
.. ro sa oo j .txoxe. s. drugim
d.ohdjawJs:ao.pr.ijetnju.nakm
ivota, a to su izravni napadi i .na.pad.i..samouboji(;a..
-.,--"'....... " ...,., ....... ... ",-_ y > ,..
oba nasilje i protu-nasilje su u smrtonosni
krug u kojem svako od njih proizvodi upravo one snage protiv kojih se
pokuava boriti. l.l..2l;!.u
l
l! ima.m,Q sa slijepim passages a l'acte.u
kojem nasilje predstavila imp.licitoo.pdznavanje za razliku
'"' .... . " ..... .
!?dp::tri.kibnereda koji nulti stupanj protesta.. .
...... ,.. ....", ,-,' "
ne
\ltemdjenog ':l<l:.re!!gijj. meta j.e
bezboni Hvata zasnovan na modernoj znanos.tj
l'
o NAlILJU ,,71
koja se J.l. .o119jJDj,a;i II kolol zada...
.Ya.J;lyije u osnoy.U.deo]oke potrebe, a to au. nada j cenZI11:a. :za koje:
je bila rdigiJa. Kao to kae John Gray:

a.yxQJi.te!,j'PP/,l1: nekada., ooa.d..a.nai..J.ma..m.oLYAi$,jti ill
tko r;ijeai
sJg.!;wd!l miiijen;? znanos.u..,.Qpa !law
..{a..u.izvjesooj. mjed j
1i1J crkv!= koJLs.llmojaju.
4

Ovdje nije o znanosti kao takvoj, stoga predodba o znanosti
koja podrava slobodu od miljenja nije tek varijacija Heideggerova
stava da znanost ne misli. Tu se radi o na koji znanost funkci
onira kao drutvena snaga, kao ideoloka institucija: na toj razini njena
je .funkcija izvjesnost, posluiti kao referentna na koju
se moemo osloniti i koja moe pruiti nadu. Novi tehnoloki izumi
nam u borbi protiv zaraznih bolesti, produljiti ivotni vijek
itd. Gledano s te strane, 1:lllIJlQAfj.e..oJlQ_lto..j.eJ..a.ca.c...n.az.vao, )i8.Gdem;



Z!!..,3,!:l(?st i religija su. zamijenile
znanost pr,ua onu vrstu sigu.rl1osti kojy.je.nekad pruia1a.
poet.ala jednood_mjesIa S .
.se mogu iskazivati stavovi 9 dananjem drutvu. Ona je .
postala jedno od mjesta otp.ora.
Besvjetovni karakter kapitalizma povezan je s tom hegemonskom
ulogom znanstvenog diskursa u moderni. je i Hegel jasno prepo
znao tu kazavi da za nas koji ivimo u moderno doba umjet
nost i religija vie ne apsolutno potovanje: moemo im se
diviti, ali vie ne pred njima, nai vie nisu na njihovoj
strani. Jedino znanost (i to pojmovna znanost) zasluuje takvu vrstu
potovanja. jedino je psihoanaliza u stanju razotkriti cjelovito
stanje stvari uslijed takvog potresnog utjecaja moderne (tj. kapitalizma
u suradnji s hegemonijom znanstvenog diskursa) na na koji se na
7
2
SLAVOJ iEK
identitet utemeljuje u identifikacijama. Stoga nije
da je moderna dovela do tzv. krize smisla, do dezintegracije veze ili
identiteta istine i
da su se u Europi procesi modernizacije odvijali tijekom nekoli
ko bilo je dovoljno vremena za prilagodbu tom rascjepu, za omek
avanje njegova razorna putem Kulturarbeita, djelovanja kulture.
Postupno su se pojavljivali novi drutveni narativi i mitovi. Neka druga
drutva, napose muslimanska, bila su izravno izloena tom udaru, bez
zatitne ograde ili vremenske odgode, tako da je njihov univer
zum naruen na mnogo brutalniji Ona su izgubila vlastiti (simbo
temelj mnogo vremena za uspostavljanje nove
ravnotee. Stoga nije da je za neka od tih drutava jedini da se
izbjegne potpuni kolaps bilo podizanje tita fundamentalizma,
ponovnog uspostavljanja religije kao
izravnog uvida u boansko Realno, sa svim onim stranim posljedicama
koje takvo ponovno uspostavljanje sadri, i povra
tak opscenog superega onog boanskog koje zahtijeva rtvovanje.
Kad je o napadima fundamentalista, prvo to
jest neprimjerenost ideje (koju je najsustavnije razradio
Donald Davidson) da je ljudsko djelovanje racionalno usmjereno te da
ga se moe izmjeriti u obzir parametre poput uvjerenja i elja


Takav pristup slui kao primjer za sk1onost teori
jama racionalnosti: iako je njihov cilj razumjeti Drugog iznutra, one
zavre Drugom naj besmislenija vjerovanja - uk1ju
i poznatu o stotine djevica koje vjernika u raju
i koje bi trebale biti racionalno objanjenje zbog je on spreman
napad. Drugog nama,
takve teorije zavre time to ga smijeno
Evo odlomka iz jednog od propagandnih tekstova koje je irila
Sjeverna Koreja tijekom Korejskog rata:
Heroj Kang Ho-yung bio je teko ranjen u obje ruke i noge za vrijeme bitke za
brdo Kamak i dopuzao je do samog neprijateljskog sredita u zubima
granatu koju je aktivirao uz povik: Moje ruke i noge su slomljene. Ali je zato
.j

o NASILJU
73
duh prema vama huJjama i nitarijama postao puta Pokazat
vam nepopustljivost volje za borbom koju imamo mi partije
Koreje i da ustrajno slijedimo Partiju i naeg
Ovakav apsurdan i nestvaran opis lako nam izmamiti smijeh:
kako je nesretni Kang mogao govoriti ako je u ustima drao
granatu? I kako to da je usred teke borbe bilo dovoljno vremena
za takav govor? to ako grijeimo ovaj odlomak kao
opis, Korejcima apsurdna uvjerenja? Kad bismo
ih izravno upitali, posve je jasno da bi stanovnici Sjeverne Koreje
odgovorili da ova pripovijest, naravno, nije doslovce istinita - njena je
svrha osnaiti bezuvjetnu predanost rtvovanju i spremnost Korejaca na
pothvate da bi se pobijedio agresor koji eli
zauzeti njihovu zemlju ... to ako se tu radi o istoj pogreci poput one u
kojoj antropolog primitivnim koji tuju orla kao svoga
pretka pripisuje uvjerenje da su oni zaista potomci orla? Ne bismo li taj
odlomak (koji u svom patosu naizgled djeluje uvjerljivo i
trebali na isti onaj na koji sluamo Wagnerova
Tristana u kojem heroj na samrti gotovo sat vremena pjeva svoju vrlo
zahtjevnu samrtnu pjesmu? Tko bi bio spreman Wagneru pripisati
uvjerenje da je takvo neto zaista A i otpjevati Tristanovu smrt
mnogo je tee negoli govor koji je odrao nesretni Kang ... Moda bismo
trebali zamisliti Kanga kako pjeva ariju prije nego to se baci pod tenk,
upravo u onom opernom trenutku suspenzije protoka realnog vremena
u kojem u pjesmi heroj govori o onome to upravo
resantiman
Citat iz pjesme Drugi dolazak Williama Budera Yeatsa izvrsno
pokazuje na dananji problem: ))Najboljima manjka svako uvjerenje, a
najgori su puni intenzivne strasti. Ovo je sjajan opis trenutnog rascjepa
libetala i strastvenih fundamentalista: najbolji vie
nisu u stanju u potpunosti se angairati, dok se najgori angairaju kad
je o religijskom ili fanatizmu.
7
2
SLAVOJ iEK
identitet utemeljuje u identifikacijama. Stoga nije
da je moderna dovela do tzv. krize smisla, do dezintegracije veze ili
identiteta istine i
da su se u Europi procesi modernizacije odvijali tijekom nekoli
ko bilo je dovoljno vremena za prilagodbu tom rascjepu, za omek
avanje njegova razorna putem Kulturarbeita, djelovanja kulture.
Postupno su se pojavljivali novi drutveni narativi i mitovi. Neka druga
drutva, napose muslimanska, bila su izravno izloena tom udaru, bez
zatitne ograde ili vremenske odgode, tako da je njihov univer
zum naruen na mnogo brutalniji Ona su izgubila vlastiti (simbo
temelj mnogo vremena za uspostavljanje nove
ravnotee. Stoga nije da je za neka od tih drutava jedini da se
izbjegne potpuni kolaps bilo podizanje tita fundamentalizma,
ponovnog uspostavljanja religije kao
izravnog uvida u boansko Realno, sa svim onim stranim posljedicama
koje takvo ponovno uspostavljanje sadri, i povra
tak opscenog superega onog boanskog koje zahtijeva rtvovanje.
Kad je o napadima fundamentalista, prvo to
jest neprimjerenost ideje (koju je najsustavnije razradio
Donald Davidson) da je ljudsko djelovanje racionalno usmjereno te da
ga se moe izmjeriti u obzir parametre poput uvjerenja i elja


Takav pristup slui kao primjer za sk1onost teori
jama racionalnosti: iako je njihov cilj razumjeti Drugog iznutra, one
zavre Drugom naj besmislenija vjerovanja - uk1ju
i poznatu o stotine djevica koje vjernika u raju
i koje bi trebale biti racionalno objanjenje zbog je on spreman
napad. Drugog nama,
takve teorije zavre time to ga smijeno
Evo odlomka iz jednog od propagandnih tekstova koje je irila
Sjeverna Koreja tijekom Korejskog rata:
Heroj Kang Ho-yung bio je teko ranjen u obje ruke i noge za vrijeme bitke za
brdo Kamak i dopuzao je do samog neprijateljskog sredita u zubima
granatu koju je aktivirao uz povik: Moje ruke i noge su slomljene. Ali je zato
.j

o NASILJU
73
duh prema vama huJjama i nitarijama postao puta Pokazat
vam nepopustljivost volje za borbom koju imamo mi partije
Koreje i da ustrajno slijedimo Partiju i naeg
Ovakav apsurdan i nestvaran opis lako nam izmamiti smijeh:
kako je nesretni Kang mogao govoriti ako je u ustima drao
granatu? I kako to da je usred teke borbe bilo dovoljno vremena
za takav govor? to ako grijeimo ovaj odlomak kao
opis, Korejcima apsurdna uvjerenja? Kad bismo
ih izravno upitali, posve je jasno da bi stanovnici Sjeverne Koreje
odgovorili da ova pripovijest, naravno, nije doslovce istinita - njena je
svrha osnaiti bezuvjetnu predanost rtvovanju i spremnost Korejaca na
pothvate da bi se pobijedio agresor koji eli
zauzeti njihovu zemlju ... to ako se tu radi o istoj pogreci poput one u
kojoj antropolog primitivnim koji tuju orla kao svoga
pretka pripisuje uvjerenje da su oni zaista potomci orla? Ne bismo li taj
odlomak (koji u svom patosu naizgled djeluje uvjerljivo i
trebali na isti onaj na koji sluamo Wagnerova
Tristana u kojem heroj na samrti gotovo sat vremena pjeva svoju vrlo
zahtjevnu samrtnu pjesmu? Tko bi bio spreman Wagneru pripisati
uvjerenje da je takvo neto zaista A i otpjevati Tristanovu smrt
mnogo je tee negoli govor koji je odrao nesretni Kang ... Moda bismo
trebali zamisliti Kanga kako pjeva ariju prije nego to se baci pod tenk,
upravo u onom opernom trenutku suspenzije protoka realnog vremena
u kojem u pjesmi heroj govori o onome to upravo
resantiman
Citat iz pjesme Drugi dolazak Williama Budera Yeatsa izvrsno
pokazuje na dananji problem: ))Najboljima manjka svako uvjerenje, a
najgori su puni intenzivne strasti. Ovo je sjajan opis trenutnog rascjepa
libetala i strastvenih fundamentalista: najbolji vie
nisu u stanju u potpunosti se angairati, dok se najgori angairaju kad
je o religijskom ili fanatizmu.
75
SLAVOJ iEK
jesu li {bili oni
-""''''." ..."
U
Jesu li oni zaista vjernicif Nji!Jl;l ono to je lako
. fundamentalistima ..od tib.eta.nskih. ,dQ
i\mia ,u SAD-u: odsustvo gnjeva i zavisti, kao i istinska ravnodunOSt
religijska Ako
su dananji tzv. fundamentalisti doista uvjereni da su pronali svoj put
do istine, zbog bi im nevjernici predstavljali prijetnju i zbog
bi im trebali zavidjeti? !<ad budist na hedonista,
W9.rije!ka ga. gmjesto toga, dobronamjerno da
ga potraga za odvesti do vlastita,poraza.. Su.p..r.otwl istinskim.
fundamentalistima, pseudo-fundamentaliste itekako smeta,
i fas5:il}ir.a greni ivot se protiv
grenog Drugpg zapravo bore protiv vlastitih iskuenja ..:rakvi takozva!li,
nanose i istin-

Upravo ovdje dijagnoza stanja bit sadanjeg
problema: manjku istinskog uvjerenja:
fundamentalistima nedostaje istinskog uvjere
--... ---------...... ...,-....".. ......_h_... ____ ___._..._"_<.
nja duboko p"c,():
li.samo. }!llJslimana ako k
f!1.<?gl.,t ugrQziti gl.up.e novinama?

o njihovoj superiornosti i elji da se njihov kulturno-religijski identiteJ;
od nasrtljive globalne civilizacije. Problem s funda
mentalistima ne sastoji se u, tome to ih mi inferiornim;,
nego u tome to oni sami sebe smatraju inferiornima (kao to
se Hitler spram... idQv;a). Zbog toga ih naa ponizna i
popustljiva korektna uvjeravanja da se spram njih ne
jo vie razbjdnjuju i njihov gnjev, Problem nije
u kulturalnoj (njihovoj elji za vlastitog identite
o NASILJU
neg?, su jenici ,dull fu odam.ea
nas? da su potajnp usvoHli nae standarge i
Ju na sebe (to se posebice odnosi na Dalaj-Lamu koji gl2tiYd.a.nje..a
tibetanski budizam nalazi u stavu o potrazi
Q.p-o to fuL1d:.tmt:
Dt
alistima ..nedQIilc:",
jest, up.!ayo ona
vlagkgi.31..l!!:!jQ[I1Q.it
i
A
Ono to zbunjuje i kad je o napa
dima jest da se oni ne uklapaju u nau suprotnost
zla ili zanemarivanja dobra, te dobra kao spremnosti
na rtvovanje u ime nekog vieg cilja. ,se pojavljuju kag 1leka.
Miltonova, iako sredstvima
koja se nama zlima tee ciljevima koji su za nas zli, sam oblik
njihova djelovanja zadovoljava najvie standarde dobra. Rjeenje ovog
paradoksa nije sloeno i ga je Rousseau otkrio. Egoizam kao briga
za.vl<iStitu dpbroQit nije dob
tJl
, s ob.z!rom na
to da se norme. mQg.u.Jako. iz.llesrj jz 4,10
Individualizam nasuprot komunitarizrnu, kao i utilitarizam nasuprot
priznavanju univerzalnih normi zapravo su lane suprotnosti, jer dvije
suprotstavljene opcije na kraju dovode do istog rezultata.
dananjeg drutva koji ga optuuju zbog
nedostatka istinskih vrijednosti u potpunosti promauju poantu.
nije altruizam
.. m,e
fujemprotiv vlastitih interesa: freud to dobro znao: poriv za
je uitka kao i realnosti. Istinsko zlo ..
poriv za okretanje protiv samoga sepe.
$t
Kao to kae Lacan, problem sa eljom sastoji St! u tome to je ona
uvijek U;ij; Drugog<! svim te Drugim:
time da me eli Drugi, a napose elja za onimJtoDwgi eli 12
75
SLAVOJ iEK
jesu li {bili oni
-""''''." ..."
U
Jesu li oni zaista vjernicif Nji!Jl;l ono to je lako
. fundamentalistima ..od tib.eta.nskih. ,dQ
i\mia ,u SAD-u: odsustvo gnjeva i zavisti, kao i istinska ravnodunOSt
religijska Ako
su dananji tzv. fundamentalisti doista uvjereni da su pronali svoj put
do istine, zbog bi im nevjernici predstavljali prijetnju i zbog
bi im trebali zavidjeti? !<ad budist na hedonista,
W9.rije!ka ga. gmjesto toga, dobronamjerno da
ga potraga za odvesti do vlastita,poraza.. Su.p..r.otwl istinskim.
fundamentalistima, pseudo-fundamentaliste itekako smeta,
i fas5:il}ir.a greni ivot se protiv
grenog Drugpg zapravo bore protiv vlastitih iskuenja ..:rakvi takozva!li,
nanose i istin-

Upravo ovdje dijagnoza stanja bit sadanjeg
problema: manjku istinskog uvjerenja:
fundamentalistima nedostaje istinskog uvjere
--... ---------...... ...,-....".. ......_h_... ____ ___._..._"_<.
nja duboko p"c,():
li.samo. }!llJslimana ako k
f!1.<?gl.,t ugrQziti gl.up.e novinama?

o njihovoj superiornosti i elji da se njihov kulturno-religijski identiteJ;
od nasrtljive globalne civilizacije. Problem s funda
mentalistima ne sastoji se u, tome to ih mi inferiornim;,
nego u tome to oni sami sebe smatraju inferiornima (kao to
se Hitler spram... idQv;a). Zbog toga ih naa ponizna i
popustljiva korektna uvjeravanja da se spram njih ne
jo vie razbjdnjuju i njihov gnjev, Problem nije
u kulturalnoj (njihovoj elji za vlastitog identite
o NASILJU
neg?, su jenici ,dull fu odam.ea
nas? da su potajnp usvoHli nae standarge i
Ju na sebe (to se posebice odnosi na Dalaj-Lamu koji gl2tiYd.a.nje..a
tibetanski budizam nalazi u stavu o potrazi
Q.p-o to fuL1d:.tmt:
Dt
alistima ..nedQIilc:",
jest, up.!ayo ona
vlagkgi.31..l!!:!jQ[I1Q.it
i
A
Ono to zbunjuje i kad je o napa
dima jest da se oni ne uklapaju u nau suprotnost
zla ili zanemarivanja dobra, te dobra kao spremnosti
na rtvovanje u ime nekog vieg cilja. ,se pojavljuju kag 1leka.
Miltonova, iako sredstvima
koja se nama zlima tee ciljevima koji su za nas zli, sam oblik
njihova djelovanja zadovoljava najvie standarde dobra. Rjeenje ovog
paradoksa nije sloeno i ga je Rousseau otkrio. Egoizam kao briga
za.vl<iStitu dpbroQit nije dob
tJl
, s ob.z!rom na
to da se norme. mQg.u.Jako. iz.llesrj jz 4,10
Individualizam nasuprot komunitarizrnu, kao i utilitarizam nasuprot
priznavanju univerzalnih normi zapravo su lane suprotnosti, jer dvije
suprotstavljene opcije na kraju dovode do istog rezultata.
dananjeg drutva koji ga optuuju zbog
nedostatka istinskih vrijednosti u potpunosti promauju poantu.
nije altruizam
.. m,e
fujemprotiv vlastitih interesa: freud to dobro znao: poriv za
je uitka kao i realnosti. Istinsko zlo ..
poriv za okretanje protiv samoga sepe.
$t
Kao to kae Lacan, problem sa eljom sastoji St! u tome to je ona
uvijek U;ij; Drugog<! svim te Drugim:
time da me eli Drugi, a napose elja za onimJtoDwgi eli 12
76
77 SLAVOJ iEK
Upravo ovo potonje stvara zavist koja gnjev, temeljne
nice ljudske elje, neto to je Augustin dobro poznavao. Prisjetimo
se odlomka iz njegovih Ispovijesti kojeg je citirao Lacan, prizora
djeteta zavidnog zato to njegov brat sie mlijeko: Vidio
sam svojim kako je dijete zavidno iako jo nije moglo govoriti.
Problijedjelo je i prijekorno promatralo svoga posvojenog brata.
Na temelju tog uvida Jean-Pierre Dupuy ponudio je uvjerljivu kri
tiku Rawlsove teorije pravednosti. 13 U Rawlsovu modelu pravednoga
drutva, drutvene nejednakosti se mogu tolerirati samo u onoj mjeri u
kojoj pomau onima koji se nalaze na dnu drutvene ljestvice i ukoliko
nisu zasnovane na hijerarhijskom sustavu nego na
nim nejednakostima koje se smatraju kontingentnima a ne proizalim
iz zasluga.
14
Izgleda da su i britanski konzervativci danas spremni
prihvatiti Rawlsovo poimanje pravednosti: u prosincu 2005. David
Cameron, novoizabrani torijevaca, ukazao je na namjeru pretvara
nja Konzervativne stranke u stranku koja brani deprivilegirane kazavi
kako bi pravo iskuenje nae politike trebalo biti pitanje to ona doista
za ljude koji imaju najmanje, za ljude s dna drutvene ljestvice?
ono to Rawls ne jest da bi takvo drutvo
moglo stvoriti uvjete za nekontroliranu erupciju ressentimenta: u njemu
bih kao pripadnik nieg stalea znao da je on u potpunosti opravdan
i stoga vlastiti neuspjeh ne bih mogao opravdati kao rezultat drutvene
nepravde.
Stoga Rawls zagovara straan model drutva u kojem je hijerarhija
izravno legitimizirana prirodnom svojinom, to da nije
jednostavnu lekciju koju moemo u anegdoti o slovenskom seljaku
koja ovaj problem jasnim i opipljivim. Dobra vjetica
seljaku je ponudila izbor: ili ti dati jednu kravu a tvom susjedu dvije,
ili ti uzeti jednu kravu a tvom susjedu uzeti dvije. Seljak se istog
trena za ovu drugu opciju.
IS
Gore Vidal saeto je iskazao ovu
poantu: )}Nije dovoljno da ja pobijedim - bitno je da drugi izgube.
o NASILJU
Poanta sa i srdbom ne sastoji se samo u tome da oni
igru u kojoj nema pobjednika i u kojoj mojoj pobjeda poraz,
nego ukazuje i na rascjep njih koji nije pozitivan (svi
bismo mogli biti pobjednici i nitko ne mora biti gubitnik) nega
tivan. Ako moram birati svoje pobjede i poraza, radije
biram ovo drugo, i pod uvjetom da to i moj gubitak. se
kao da moj dobitak zbog gubitka funkcionira kao neka
vrsta patolokog elementa koji moje pobjede.
Friedrich Hayek bio je svjestan toga da je mnogo jednostavnije
prihvatiti nejednakosti ako moemo tvrditi da su one rezultat neke
depersonalizirane slijepe snage: dobra stvar s trita i
uspjeha ili neuspjeha u kapitalizmu sastoji se u tome da nam on omo
da vlastiti neuspjeh ili uspjeh shvatimo kao neto nezaslueno
i kontingentno.
16
Prisjetimo se starog motiva trita kao moderne ver
zije neprocjenjivosti sudbine. da kapitalizam nije )}pravedan
stoga je osobina koja ga prihvatljivim. Mnogo mi je
lake ivjeti s vlastitim neuspjehom ako znam da on nije rezultat nedo
statka mojih kvaliteta rezultat
I Nietzsche i Freud podjednako smatraju kako je ideja pravde kao
jednakosti utemeljena na zavisti, i to zavisti Drugog koji ima neto to
mi nemamo i u tome uiva. Zahtjev za pravdom stoga je u krajnjoj
liniji zahtjev za time da se smanji prekomjerni uitak Drugog tako da
pristup jouissance svima bude i jednak. Neizbjena posljedica
takvog zahtjeva je dakako asketizam. S obzirom na to da nije
uspostaviti jednaki jouissance za sve, ono to se umjesto toga ravnoprav
no uspostavlja jest zabrana. danas takav asketizam u naem
toboe permisivnom drutvu preuzima oblik vlastite suprotnosti, a to
je poriv superega za uitkom pod se imperati
vom svi nalazimo. Kao posljedica toga na uitak pokuava se
kao nikad dosad. Uzmimo za primjer yuppieja koji predstavlja spoj
samoispunjenja i krajnje asketskih aktivnosti kao to su
76
77 SLAVOJ iEK
Upravo ovo potonje stvara zavist koja gnjev, temeljne
nice ljudske elje, neto to je Augustin dobro poznavao. Prisjetimo
se odlomka iz njegovih Ispovijesti kojeg je citirao Lacan, prizora
djeteta zavidnog zato to njegov brat sie mlijeko: Vidio
sam svojim kako je dijete zavidno iako jo nije moglo govoriti.
Problijedjelo je i prijekorno promatralo svoga posvojenog brata.
Na temelju tog uvida Jean-Pierre Dupuy ponudio je uvjerljivu kri
tiku Rawlsove teorije pravednosti. 13 U Rawlsovu modelu pravednoga
drutva, drutvene nejednakosti se mogu tolerirati samo u onoj mjeri u
kojoj pomau onima koji se nalaze na dnu drutvene ljestvice i ukoliko
nisu zasnovane na hijerarhijskom sustavu nego na
nim nejednakostima koje se smatraju kontingentnima a ne proizalim
iz zasluga.
14
Izgleda da su i britanski konzervativci danas spremni
prihvatiti Rawlsovo poimanje pravednosti: u prosincu 2005. David
Cameron, novoizabrani torijevaca, ukazao je na namjeru pretvara
nja Konzervativne stranke u stranku koja brani deprivilegirane kazavi
kako bi pravo iskuenje nae politike trebalo biti pitanje to ona doista
za ljude koji imaju najmanje, za ljude s dna drutvene ljestvice?
ono to Rawls ne jest da bi takvo drutvo
moglo stvoriti uvjete za nekontroliranu erupciju ressentimenta: u njemu
bih kao pripadnik nieg stalea znao da je on u potpunosti opravdan
i stoga vlastiti neuspjeh ne bih mogao opravdati kao rezultat drutvene
nepravde.
Stoga Rawls zagovara straan model drutva u kojem je hijerarhija
izravno legitimizirana prirodnom svojinom, to da nije
jednostavnu lekciju koju moemo u anegdoti o slovenskom seljaku
koja ovaj problem jasnim i opipljivim. Dobra vjetica
seljaku je ponudila izbor: ili ti dati jednu kravu a tvom susjedu dvije,
ili ti uzeti jednu kravu a tvom susjedu uzeti dvije. Seljak se istog
trena za ovu drugu opciju.
IS
Gore Vidal saeto je iskazao ovu
poantu: )}Nije dovoljno da ja pobijedim - bitno je da drugi izgube.
o NASILJU
Poanta sa i srdbom ne sastoji se samo u tome da oni
igru u kojoj nema pobjednika i u kojoj mojoj pobjeda poraz,
nego ukazuje i na rascjep njih koji nije pozitivan (svi
bismo mogli biti pobjednici i nitko ne mora biti gubitnik) nega
tivan. Ako moram birati svoje pobjede i poraza, radije
biram ovo drugo, i pod uvjetom da to i moj gubitak. se
kao da moj dobitak zbog gubitka funkcionira kao neka
vrsta patolokog elementa koji moje pobjede.
Friedrich Hayek bio je svjestan toga da je mnogo jednostavnije
prihvatiti nejednakosti ako moemo tvrditi da su one rezultat neke
depersonalizirane slijepe snage: dobra stvar s trita i
uspjeha ili neuspjeha u kapitalizmu sastoji se u tome da nam on omo
da vlastiti neuspjeh ili uspjeh shvatimo kao neto nezaslueno
i kontingentno.
16
Prisjetimo se starog motiva trita kao moderne ver
zije neprocjenjivosti sudbine. da kapitalizam nije )}pravedan
stoga je osobina koja ga prihvatljivim. Mnogo mi je
lake ivjeti s vlastitim neuspjehom ako znam da on nije rezultat nedo
statka mojih kvaliteta rezultat
I Nietzsche i Freud podjednako smatraju kako je ideja pravde kao
jednakosti utemeljena na zavisti, i to zavisti Drugog koji ima neto to
mi nemamo i u tome uiva. Zahtjev za pravdom stoga je u krajnjoj
liniji zahtjev za time da se smanji prekomjerni uitak Drugog tako da
pristup jouissance svima bude i jednak. Neizbjena posljedica
takvog zahtjeva je dakako asketizam. S obzirom na to da nije
uspostaviti jednaki jouissance za sve, ono to se umjesto toga ravnoprav
no uspostavlja jest zabrana. danas takav asketizam u naem
toboe permisivnom drutvu preuzima oblik vlastite suprotnosti, a to
je poriv superega za uitkom pod se imperati
vom svi nalazimo. Kao posljedica toga na uitak pokuava se
kao nikad dosad. Uzmimo za primjer yuppieja koji predstavlja spoj
samoispunjenja i krajnje asketskih aktivnosti kao to su
78
79
SLAVOJ iEK
konzumiranje zdrave hrane itd. Moda je upravo to Nietzsche
imao na umu kad je govorio o posljednjem iako smo tek
danas u stanju istinski prepoznati njegove obrise preruene u liku
asketizma yuppieja. Nietzsche nije naprosto zagovarao
ivotnih vrijednosti nasuprot asketizmu: on je vrlo dobro
znao kako je asketizam suprotnost dekadentnoj ekscesivnoj
senzualnosti. U tome je izvorite njegove kritike Wagnerova Parsifola i
dekadencije koja se nalazi zapretane
i spiritualizma.
17
to je zapravo zavist? Vratimo se na trenutak sceni iz Augustina
koja prikazuje zavist spram brata kojeg majka doji na grudima. Subjekt
ovdje ne zavidi Drugome zbog toga to posjeduje objekt kao
takav, nego zavidi zbog na koji je Drugi u stanju uivati u tom
objektu, zbog nije dovoljno da ga on jednostavno ukrade i stoga
postane njegov vlasnik. Njegov je istinski cilj Drugog, dovesti
ga u stanje u kojem on vie uivati u objektu. Iz ovoga je
vidljivo da zavist pripada trojstvu koje jo i tedljivost i melanko
lija, tri oblika uivanja u objektu i, dakako, odraiavanja
uitka u toj Suprotno subjektu zavisti koji zavidi na
onome to drugi posjeduje i/ili jouissanceu objekta, krtac posjeduje
objekt, ali ne moe u njemu uivati ili ga konzumirati. uitak
proizlazi iz pukog posjedovanja objekta, njegova uzdizanja na razinu
svetog, nedodirljivog/zabranjenog entiteta koji se ne smije konzumirati
ni pod koju cijenu. lik usamljenog krca isti je onaj kojeg
pratimo kada dolazi briljivo zatvara vrata, kaput i baca
pogled na svoje blago, taj objekt sa strahopoto
vanjem. Isto ono to ga u konzumaciji objekta njegov
status objekta udnje. Kad je o subjektu, i on
poput krca posjeduje objekt, ali gubi razlog zbog kojeg ga je poelio
imati. je to to melankolik ima slobodan pristup svemu
to poeli, ali u svemu tome ne nalazi zadovoljstvo. 18
o tlAlILIU
Ovakav ekscesivni uitak temelj je Rousseauove poznate (aU nedo
voljno iskoritene) razlike egoizma, amour-dNoi
ljubavi spram sebe samog) i amour-propre, perverznog pretpostavljanja
sebe naspram drugih pri kojem se osoba ne na postizanje
cilja nego na unitavanje prepreka koje stoje pred njom:
Primitivne strasti, koje su sve izravno usmjerene na osrvarenje nae i zbog kojih
imamo posla samo s objektima koji su povezani s njima i je princip amour-de
-soi, u svojoj su biti drage i njene; kad se na putu pmna Qbjektu PQjave
prepreke, PQstanu viJe zaQkupijme preprekama kQjih se ek QswbQditi negQli QbjektQm
do kQjeg ek promijene vlastitu narav i postanu ra7.draljive i pune mrnje. Na
taj amour-de-soi, koji je u osnovi plemenit i apsolutni postaje amour
propre, odnosno relativni na usporedbe s drugima, koji trai
prednost, je uJ,itak istinski negativan i kQji ne tei zatioVQijstvQ u
nalQ} dobrQbiti negQ jedinQ u drugih. 19
Zla osoba stoga nije egoist koji misli samo na svoJe 1nterese.
Istinski egoist je suvie zaokupljen brigom za svoje vlastito dobro da bi
imao vremena nanijeti drugima. Pravi porok loe osobe upravo
je taj da se ona vie bavi drugima negoli sama sobom. Rousseau u ovom
odlomku precizno opisuje libidinalni mehanizam, inverziju koja uzro
kuje premjetanje libidinainog ulaganja s objekta na samu prepreku.
Ovo se moe primijeniti na nasilje, bilo da je
o bombakom napadu u Oklahomi ili napadu na wre. U oba
je o i nepatvorenoj mrnji: pri tome je bilo bitno unititi cilj
(zgradu u Oklahoma Cityju ili World Trade Center), a ne ple
meniti cilj koji nalae istinski ili muslimansko drutvo.
2o
Upravo stoga egalitarizam nikad biti u svojoj doslov
noj vrijednosti: dokle god ga zavist, pojam egalitarne pravde i
njegova praksa oslanja se na inverziju odricanja zato da bi se
pomoglo drugima: Spreman sam na odricanje, tako da ni drugi (tako
der) to ne mogu imati! Daleko od toga da predstavlja suprotnost duhu
rtvovanja, zlo se ovdje pojavljuje kao istinski duh rtve, spreman zane
mariti vlastitu dobrobit - kad bih bar svojom rtvom Drugog mogao
liiti njegova uitka ...
78
79
SLAVOJ iEK
konzumiranje zdrave hrane itd. Moda je upravo to Nietzsche
imao na umu kad je govorio o posljednjem iako smo tek
danas u stanju istinski prepoznati njegove obrise preruene u liku
asketizma yuppieja. Nietzsche nije naprosto zagovarao
ivotnih vrijednosti nasuprot asketizmu: on je vrlo dobro
znao kako je asketizam suprotnost dekadentnoj ekscesivnoj
senzualnosti. U tome je izvorite njegove kritike Wagnerova Parsifola i
dekadencije koja se nalazi zapretane
i spiritualizma.
17
to je zapravo zavist? Vratimo se na trenutak sceni iz Augustina
koja prikazuje zavist spram brata kojeg majka doji na grudima. Subjekt
ovdje ne zavidi Drugome zbog toga to posjeduje objekt kao
takav, nego zavidi zbog na koji je Drugi u stanju uivati u tom
objektu, zbog nije dovoljno da ga on jednostavno ukrade i stoga
postane njegov vlasnik. Njegov je istinski cilj Drugog, dovesti
ga u stanje u kojem on vie uivati u objektu. Iz ovoga je
vidljivo da zavist pripada trojstvu koje jo i tedljivost i melanko
lija, tri oblika uivanja u objektu i, dakako, odraiavanja
uitka u toj Suprotno subjektu zavisti koji zavidi na
onome to drugi posjeduje i/ili jouissanceu objekta, krtac posjeduje
objekt, ali ne moe u njemu uivati ili ga konzumirati. uitak
proizlazi iz pukog posjedovanja objekta, njegova uzdizanja na razinu
svetog, nedodirljivog/zabranjenog entiteta koji se ne smije konzumirati
ni pod koju cijenu. lik usamljenog krca isti je onaj kojeg
pratimo kada dolazi briljivo zatvara vrata, kaput i baca
pogled na svoje blago, taj objekt sa strahopoto
vanjem. Isto ono to ga u konzumaciji objekta njegov
status objekta udnje. Kad je o subjektu, i on
poput krca posjeduje objekt, ali gubi razlog zbog kojeg ga je poelio
imati. je to to melankolik ima slobodan pristup svemu
to poeli, ali u svemu tome ne nalazi zadovoljstvo. 18
o tlAlILIU
Ovakav ekscesivni uitak temelj je Rousseauove poznate (aU nedo
voljno iskoritene) razlike egoizma, amour-dNoi
ljubavi spram sebe samog) i amour-propre, perverznog pretpostavljanja
sebe naspram drugih pri kojem se osoba ne na postizanje
cilja nego na unitavanje prepreka koje stoje pred njom:
Primitivne strasti, koje su sve izravno usmjerene na osrvarenje nae i zbog kojih
imamo posla samo s objektima koji su povezani s njima i je princip amour-de
-soi, u svojoj su biti drage i njene; kad se na putu pmna Qbjektu PQjave
prepreke, PQstanu viJe zaQkupijme preprekama kQjih se ek QswbQditi negQli QbjektQm
do kQjeg ek promijene vlastitu narav i postanu ra7.draljive i pune mrnje. Na
taj amour-de-soi, koji je u osnovi plemenit i apsolutni postaje amour
propre, odnosno relativni na usporedbe s drugima, koji trai
prednost, je uJ,itak istinski negativan i kQji ne tei zatioVQijstvQ u
nalQ} dobrQbiti negQ jedinQ u drugih. 19
Zla osoba stoga nije egoist koji misli samo na svoJe 1nterese.
Istinski egoist je suvie zaokupljen brigom za svoje vlastito dobro da bi
imao vremena nanijeti drugima. Pravi porok loe osobe upravo
je taj da se ona vie bavi drugima negoli sama sobom. Rousseau u ovom
odlomku precizno opisuje libidinalni mehanizam, inverziju koja uzro
kuje premjetanje libidinainog ulaganja s objekta na samu prepreku.
Ovo se moe primijeniti na nasilje, bilo da je
o bombakom napadu u Oklahomi ili napadu na wre. U oba
je o i nepatvorenoj mrnji: pri tome je bilo bitno unititi cilj
(zgradu u Oklahoma Cityju ili World Trade Center), a ne ple
meniti cilj koji nalae istinski ili muslimansko drutvo.
2o
Upravo stoga egalitarizam nikad biti u svojoj doslov
noj vrijednosti: dokle god ga zavist, pojam egalitarne pravde i
njegova praksa oslanja se na inverziju odricanja zato da bi se
pomoglo drugima: Spreman sam na odricanje, tako da ni drugi (tako
der) to ne mogu imati! Daleko od toga da predstavlja suprotnost duhu
rtvovanja, zlo se ovdje pojavljuje kao istinski duh rtve, spreman zane
mariti vlastitu dobrobit - kad bih bar svojom rtvom Drugog mogao
liiti njegova uitka ...
80
SLAVOJ iEK
Subjekt za kojeg se pretpostavlja da i siluje
Jedna od pop-zvijezda rata u Iraku koje su doivjele kratkotraj
nu slavu bio je Muhammed Said al-Sahaf, nesretni ministar
informiranja. Na svojim je tiskovnim konferencijama poricao
i se slubene propagande.
Kad su se tenkovi primakli na samo stotinjak metara od
njegova ureda, nastavio je izjavljivati da su slike tenkova s bagdadskih
ulica na televiziji proizvod holivudskih specijalnih efekata.
ponekad bi izrekao neku posve istinu: s
izjavama da Amerikanci nadziru neke dijelove Bagdada, brzo je uzvra
tio: )}Nita oni ne kontroliraju - oni nisu u stanju kontrolirati ni
sami sebe!
se da se u kaosa u New Orleansu Marxova stara
izreka da se tragedija drugi put ponavlja kao farsa: Saidove duhovite
izjave prerasle su u tragediju. Sjedinjene Drave, svjetski policajac koji
bi elio drati pod kontrolom svaku prijetnju miru, slobodi i
demokraciji diljem svijeta, u svom je dvoritu izgubio kontrolu. Tijekom
nekoliko dana, New Orleans pretvorio se u divlji rezervat uboj
stva i silovanja. Postao je grad mrtvih i
zona kojom su lutali ljudi iz drutvenoga poretka - Romini
Sacer, kao to bi rekao filozof Giorgio Agamben. Ispunjava nas strah da
bi se takav oblik dezintegracije cjelokupnog drutvenog tkiva mogao
pojaviti u bilo kom trenutku, strah da bi neka prirodna ili tehnoloka
katastrofa (bio to potres ili elektronski Milenijski virus) na svijet pre
tvorila u primitivnu divljinu. Svijest o krhkosti naih drutvenih veza i
sama predstavlja drutveni simptom. Upravo ondje i onda kada bismo
s nekom nepogodom iskazivanje solidarnosti, postoji
strah da do bujanja bezdunog egoizma poput onog kakav se
dogodio u New Orleansu.
Ovo nije vrijeme ni za kakvo Schadenfreude tipa )}SAD su dobile to
su i zasluile. Tragedija u New Orleansu bila je golema: analiza onog
o NA.ILJU
8s
to se dogodilo zaostaje za njom. Scene koje smo vidjeli na 1V-vijestima
prizivaju u niz emisija o stvarnom ivotu i kulturnim
fenomenima. Dakako, prvo to nam pada na pamet su 1v izvjetaji
iz gradova svijeta koji tonu u kaos tijekom rata
(Kabul, Bagdad, Somalija, Liberija ... ) i upravo je to istinsko
nje 'katastrofe u New Orleansu: ono to smo vidjeti ONDJE
sada se zbivalo OVDJE. Ironija se sastoji u tome da se Louisianu
no kao banana republiku, kao zemlju svijeta
unutar Sjedinjenih drava. Vjerojatno je zbog toga reakcija vlasti toliko
zakasnila. Iako smo racionalno znali do bi moglo nismo istin
ski vjerovali da bi se to moglo dogoditi, kao to je i s ekolokom
katastrofom. Znamo sve o tome, ali kao da zapravo ne vjerujemo da bi
se ona mogla dogoditi ...
21
Dakle, kakva je to katastrofa pogodila New Orleans? Pogledamo li
malo pomnije, prvo zapaziti njenu temporalnost, neku
vrstu reakcije. Neposredno nakon udara uragana, dolo je do
olakanja: njegovo je sredite prolo kilometara
dalje od New Orleansa. Izvjetavalo se o samo deset poginulih, tako
da je najgore (katastrofa koje su se svi bojali) bilo izbjegnuto. Nakon
toga su stvari krenule nizbrdo. Raspali su se zatitni zidovi podignuti
oko grada koji je ubrzo bio poplavljen a drutveni poredak se raspao ...
Uragan se kao elementarna nepogoda pokazao drutveno posredova
nim na Prvo, postoje dobri razlozi za sumnju kako
su Sjedinjene Drave mnogo vie na udaru uragana negoli prije zahva
globalnom zatopljenju za koje su odgovorni ljudi. Drugo, za
katastrofalni neposredni uragana (poplavljivanje grada) velikim
je dijelom odgovorna ljudska pogreka: zatitne brane nisu postavljene
dovoljno kvalitetno, a vlast je bila nedovoljno pripremljena za
pruanje humanitarne je potrebu bilo lako predvidjeti.
No istinski i ok uslijedio je nakon uragana pod krinkom dru
tvenog prirodne katastrofe. Dezintegracija drutvenog poretka
80
SLAVOJ iEK
Subjekt za kojeg se pretpostavlja da i siluje
Jedna od pop-zvijezda rata u Iraku koje su doivjele kratkotraj
nu slavu bio je Muhammed Said al-Sahaf, nesretni ministar
informiranja. Na svojim je tiskovnim konferencijama poricao
i se slubene propagande.
Kad su se tenkovi primakli na samo stotinjak metara od
njegova ureda, nastavio je izjavljivati da su slike tenkova s bagdadskih
ulica na televiziji proizvod holivudskih specijalnih efekata.
ponekad bi izrekao neku posve istinu: s
izjavama da Amerikanci nadziru neke dijelove Bagdada, brzo je uzvra
tio: )}Nita oni ne kontroliraju - oni nisu u stanju kontrolirati ni
sami sebe!
se da se u kaosa u New Orleansu Marxova stara
izreka da se tragedija drugi put ponavlja kao farsa: Saidove duhovite
izjave prerasle su u tragediju. Sjedinjene Drave, svjetski policajac koji
bi elio drati pod kontrolom svaku prijetnju miru, slobodi i
demokraciji diljem svijeta, u svom je dvoritu izgubio kontrolu. Tijekom
nekoliko dana, New Orleans pretvorio se u divlji rezervat uboj
stva i silovanja. Postao je grad mrtvih i
zona kojom su lutali ljudi iz drutvenoga poretka - Romini
Sacer, kao to bi rekao filozof Giorgio Agamben. Ispunjava nas strah da
bi se takav oblik dezintegracije cjelokupnog drutvenog tkiva mogao
pojaviti u bilo kom trenutku, strah da bi neka prirodna ili tehnoloka
katastrofa (bio to potres ili elektronski Milenijski virus) na svijet pre
tvorila u primitivnu divljinu. Svijest o krhkosti naih drutvenih veza i
sama predstavlja drutveni simptom. Upravo ondje i onda kada bismo
s nekom nepogodom iskazivanje solidarnosti, postoji
strah da do bujanja bezdunog egoizma poput onog kakav se
dogodio u New Orleansu.
Ovo nije vrijeme ni za kakvo Schadenfreude tipa )}SAD su dobile to
su i zasluile. Tragedija u New Orleansu bila je golema: analiza onog
o NA.ILJU
8s
to se dogodilo zaostaje za njom. Scene koje smo vidjeli na 1V-vijestima
prizivaju u niz emisija o stvarnom ivotu i kulturnim
fenomenima. Dakako, prvo to nam pada na pamet su 1v izvjetaji
iz gradova svijeta koji tonu u kaos tijekom rata
(Kabul, Bagdad, Somalija, Liberija ... ) i upravo je to istinsko
nje 'katastrofe u New Orleansu: ono to smo vidjeti ONDJE
sada se zbivalo OVDJE. Ironija se sastoji u tome da se Louisianu
no kao banana republiku, kao zemlju svijeta
unutar Sjedinjenih drava. Vjerojatno je zbog toga reakcija vlasti toliko
zakasnila. Iako smo racionalno znali do bi moglo nismo istin
ski vjerovali da bi se to moglo dogoditi, kao to je i s ekolokom
katastrofom. Znamo sve o tome, ali kao da zapravo ne vjerujemo da bi
se ona mogla dogoditi ...
21
Dakle, kakva je to katastrofa pogodila New Orleans? Pogledamo li
malo pomnije, prvo zapaziti njenu temporalnost, neku
vrstu reakcije. Neposredno nakon udara uragana, dolo je do
olakanja: njegovo je sredite prolo kilometara
dalje od New Orleansa. Izvjetavalo se o samo deset poginulih, tako
da je najgore (katastrofa koje su se svi bojali) bilo izbjegnuto. Nakon
toga su stvari krenule nizbrdo. Raspali su se zatitni zidovi podignuti
oko grada koji je ubrzo bio poplavljen a drutveni poredak se raspao ...
Uragan se kao elementarna nepogoda pokazao drutveno posredova
nim na Prvo, postoje dobri razlozi za sumnju kako
su Sjedinjene Drave mnogo vie na udaru uragana negoli prije zahva
globalnom zatopljenju za koje su odgovorni ljudi. Drugo, za
katastrofalni neposredni uragana (poplavljivanje grada) velikim
je dijelom odgovorna ljudska pogreka: zatitne brane nisu postavljene
dovoljno kvalitetno, a vlast je bila nedovoljno pripremljena za
pruanje humanitarne je potrebu bilo lako predvidjeti.
No istinski i ok uslijedio je nakon uragana pod krinkom dru
tvenog prirodne katastrofe. Dezintegracija drutvenog poretka
82
SLAVOJ iEK
dogodila se kao oblik akcije: kao da se prirodna katastrofa jo
jednom dogodila u obliku drutvene katastrofe.
Kako ovakav drutveni kolaps? Prva reakcija je ona
konzervativna. u New Orleansu jo jednom su
potvrdili kako je drutveni poredak krhak i kako nam je potrebno
dosljedno provodenje zakona i pritisak da bi se izbjegla erupcija
nasilnih strasti. Ljudi su po naravi zli, a propadanje u drutveni kaos
predstavlja trajnu prijetnju ... Takva se argumentacija moe i
oni koji su se prepustili nasilju bili su gotovo crnci,
tako da je to jo jedan dokaz za tezu da oni nisu istinski civilizirani.
Elementarne nepogode na svjedo dana iznose ljam koji se u normalno
doba skriva i koji se moe podvrgnuti kontroli.
Naravno, predvidljiv odgovor na takvu argumentaciju sastoji se u
tome da je New Orleansa u kaos ukazalo na vidljive i ustrajne
rasne podjele u SAD-u: 68% stanovnika u gradu crnci koji su siro
mani i deprivilegirani. Oni nisu bili u iz grada na
vrijeme. Ostavljeni su da gladuju bez potrebne i nije da
su pribjegli nasilju. Njihova se nasilna reakcija stoga treba shvatiti kao
odjek nereda vezanih uz Rodneyja Kinga u Los Angelesu ili nemira
u Detroitu i Newarku u drugoj polovici 60-ih.
!emeljnije gledano: to ako napetost koja je dovela do provale .nasi
u New

.. su se, l?<?,d. bijes!)'
i s istinskQm
....

... i

p svojoj Kant je nau fascinaciju
kl!i;) negativni do.kaz superior:;
o NAlILJU
83
nosti duha_I!!? priwda.
mor.alRi _9R Ito RQAilQ Ne prua li n!..l!!< i
primjer sublimnog? na " ... '\
kako brutalan bio vihor uragana, on ne moe raskinuti vihor kapitali-'" I
dinamfke. "' , ,', ,.. " ..
u svemu tome postoji i jo jedan aspekt nereda u New
Orleansu koji nije nita manje presudan kad je o ideolokim
mehanizmima koji oblikuju nae ivote. Prema poznatoj antropo
lokoj anegdoti, divljaci(( kojima se pripisuje praznovjerje
(npr. da od ribe ili ptice) na izravni upit o tome odgovaraju:
Na,r:MlQ..da ne od iivotinja, nismo mi ba tako glupi! .
Ali rekli sU nii da, je jedaq od ;&atsta.,
oni svoja uvjerenja projiciraju na nekog drugog. I mi
mo isto s naom djecom, pjc::;4aMraza,.j.erse. .
. njih
Oni se pretvaraju da vjeruju tako da ne bi nas i nau vjeru
u njihovu naivnost (ali naravno i zato da bi dobili poklone). Nije li
to i izlika pokvarenog koji
se u Ne smijem ljude koji
vjeruju u to (ili u mene)? li jo korak naprijed, nije li ta
potreba za pronalaenjem nekog tko zaista vjeruje upravo ono to
nau potrebu za stigmatiziranjem Drugog kao (religijskog ili
fundamentalista? CilJise kao, ,da nelca }lvje.r<:nj;i na.. nd'!:.
godan uvijek funkcioniraju s distance: da bi uvjerenje I11Qg!9"
*funkcidnirati, mora postojati neki njegov jamac, ali je
uvijek odgpden.-. izwjdleB,<-Jlikad nUe p!isutan in perso1lfl,,,,, Dakako,
poanta je u tome da taj drugi subjekt koji bezostatno vjeruje ne
postojati da bi vjerovanje moglo biti Dovoljno, je da Se
""'.\ "
samo pretpostavlja njegovo postojanje, odnosno da se u njega vjeru
je, bilo krinke primitivnog Drugog ili impersonalnog se
(vjeruje se ... ).
82
SLAVOJ iEK
dogodila se kao oblik akcije: kao da se prirodna katastrofa jo
jednom dogodila u obliku drutvene katastrofe.
Kako ovakav drutveni kolaps? Prva reakcija je ona
konzervativna. u New Orleansu jo jednom su
potvrdili kako je drutveni poredak krhak i kako nam je potrebno
dosljedno provodenje zakona i pritisak da bi se izbjegla erupcija
nasilnih strasti. Ljudi su po naravi zli, a propadanje u drutveni kaos
predstavlja trajnu prijetnju ... Takva se argumentacija moe i
oni koji su se prepustili nasilju bili su gotovo crnci,
tako da je to jo jedan dokaz za tezu da oni nisu istinski civilizirani.
Elementarne nepogode na svjedo dana iznose ljam koji se u normalno
doba skriva i koji se moe podvrgnuti kontroli.
Naravno, predvidljiv odgovor na takvu argumentaciju sastoji se u
tome da je New Orleansa u kaos ukazalo na vidljive i ustrajne
rasne podjele u SAD-u: 68% stanovnika u gradu crnci koji su siro
mani i deprivilegirani. Oni nisu bili u iz grada na
vrijeme. Ostavljeni su da gladuju bez potrebne i nije da
su pribjegli nasilju. Njihova se nasilna reakcija stoga treba shvatiti kao
odjek nereda vezanih uz Rodneyja Kinga u Los Angelesu ili nemira
u Detroitu i Newarku u drugoj polovici 60-ih.
!emeljnije gledano: to ako napetost koja je dovela do provale .nasi
u New

.. su se, l?<?,d. bijes!)'
i s istinskQm
....

... i

p svojoj Kant je nau fascinaciju
kl!i;) negativni do.kaz superior:;
o NAlILJU
83
nosti duha_I!!? priwda.
mor.alRi _9R Ito RQAilQ Ne prua li n!..l!!< i
primjer sublimnog? na " ... '\
kako brutalan bio vihor uragana, on ne moe raskinuti vihor kapitali-'" I
dinamfke. "' , ,', ,.. " ..
u svemu tome postoji i jo jedan aspekt nereda u New
Orleansu koji nije nita manje presudan kad je o ideolokim
mehanizmima koji oblikuju nae ivote. Prema poznatoj antropo
lokoj anegdoti, divljaci(( kojima se pripisuje praznovjerje
(npr. da od ribe ili ptice) na izravni upit o tome odgovaraju:
Na,r:MlQ..da ne od iivotinja, nismo mi ba tako glupi! .
Ali rekli sU nii da, je jedaq od ;&atsta.,
oni svoja uvjerenja projiciraju na nekog drugog. I mi
mo isto s naom djecom, pjc::;4aMraza,.j.erse. .
. njih
Oni se pretvaraju da vjeruju tako da ne bi nas i nau vjeru
u njihovu naivnost (ali naravno i zato da bi dobili poklone). Nije li
to i izlika pokvarenog koji
se u Ne smijem ljude koji
vjeruju u to (ili u mene)? li jo korak naprijed, nije li ta
potreba za pronalaenjem nekog tko zaista vjeruje upravo ono to
nau potrebu za stigmatiziranjem Drugog kao (religijskog ili
fundamentalista? CilJise kao, ,da nelca }lvje.r<:nj;i na.. nd'!:.
godan uvijek funkcioniraju s distance: da bi uvjerenje I11Qg!9"
*funkcidnirati, mora postojati neki njegov jamac, ali je
uvijek odgpden.-. izwjdleB,<-Jlikad nUe p!isutan in perso1lfl,,,,, Dakako,
poanta je u tome da taj drugi subjekt koji bezostatno vjeruje ne
postojati da bi vjerovanje moglo biti Dovoljno, je da Se
""'.\ "
samo pretpostavlja njegovo postojanje, odnosno da se u njega vjeru
je, bilo krinke primitivnog Drugog ili impersonalnog se
(vjeruje se ... ).
85
SLAVOJ iEK
84
Ne djeluje li ta i izmjetenost i kad je o naim
najdubljim i stavovima, smijeh i Od tako
zvanih ena koje su u primitivnim drutvima zaduene
za plakanje na sprovodima do smijeha iz konzerve u televizijskim
serijama gdje je smijeh u situacijama naknadno snimljen.
pa sve do preuzimanja avatara u virtualnom prostoru - svugdje je na
djelu isti fenomen. Kad stvorim lanu sliku samoga sebe koja me
predstavlja u virtualnoj zajednici u kojoj sudjelujem (primjerice, u
seksualnim igrama stidljiv mukarac preuzima u virtualnom prostoru
identitet atraktivne promiskuitetne ene), emocije koje i koje
glumim;( kao sastavni dio mog virtualnog identiteta zapravo nisu
lane. Iako ih ono to smatram svojim istinskim ja ne one su
bez obzira na to u smislu istinite, poput televizijske serije
u kojoj je naknadno snimljen smijeh: iako se ne smijem nego zurim u
ekran nakon napornog radnog dana, ipak se nakon pogledane emisije
nekako lake ...
22
ZNY::mja .ll. JSrew.- Or1ean,$U I}akon udara uragana Katrina donose,
I}am jo jedno u nizu serijskih izdanja subjekata za
lja da...: ovdje je to subjekt za. .da i siluje.
.
se izvjetaja koji su govorili o raspadu javnog reda. eksploziji
nasilja, silovanja i kasnija su istraivanja
pokazala da se u velikoj takve navodne provale nasilja
jednostavno nisu dogodile: mediji su glasine proglasili
Primjerice, rujna nadzornik Compass iz policij
skog odjela New Orleansa u New York Timesu je u vezi sa situacijom
u sabirnom centru izjavio: Ovdje se turisti, a ih takve osobe
odmah ih Oni ih tuku i siluju na ulicama. U inter
vjuu objavljenom dva tjedna kasnije, priznao je da su se neke od tih
okantnih izjava pokazale lanima: Nemamo slubenih izvjetaja koji
bi potvrdili ubojstvo niti postoji ijedan slubeni izvjetaj o silovanju ili
seksualnom napastovanju.23
o NASILJU
Stvarno stanje nesretnih crnaca koje su svi napustili bez osnovnih
potreptina za preivljavanje tako je prikazano kao sablasna eksplozija
nasilja, slika i ubijenih turista na ulicama koje
su skrenule u anarhiju, velika dvorana Superdome prepuna bandi koje
siluju ene i djecu ... T.<!-kvi izvjetaji bili tek
posve jasne matel:ljalne one su gen,erirak .u.mh
koji je <la prom!jc:ne_yojlle
evakuaciju, policijske zadatke. prizemlje helikoptere. Primjerice,. voz.i.ht
medicinske kompanijeAcadian. .su. zaustavljena nako!} to se prQWla
glasina naoruani
mzbojnici i uze!isvu, VQdu, ..to se kasnije pokazalo posve
i .lanim podatkom ..
Dakako, taj prijetnje bio je potaknut neredom i
nasiljem: trenutka ..uragan poh;lJ;'aQ
New Orleans._ bilQPQtaknu.to.-c.unim .da hl se
dobile ivotne potreptine.. ovi (izolirani) i zlodjela
ni u kojem ne mogu opravdati izvjetaje o posvemanjem
slomu pravnog sustava i poretka, ne zato jer su takvi izvjetaji pretje
rivali, nego zbog jednog mnogo radika1nijeg razloga. Jacques Lacan je
smatrao da, iako pacijentova ena doista spava s drugim mukarcima,
ljubomoru njezinog mua bez obzira na to treba smatrati patolokim
stanjem. Na i ako su bogati idovi
30-ih godina doista izrabljivali radnike, zavodili njihove
vladali popularnim tiskovinama itd., je antisemitizam
bez obzira na to bio posvema laan, bio je patoloko ideoloko stanje.
Zbog Ono to ga je patolokim bilo je poricanje libidinal
nog u figuru idova. Uzroci svih drutvenih antagonizama
bili su projicirani u lik idova, objekt ljubavi-mrnje,
sablasnu figuru koja je podjednako fascinaciju i prezir. Posve
isto dogodilo se s u New Orleansu: i da su se SVI
(J. nasilju i silovanjima potvrdili kao istiniti, koje su o njima kru#e.J.
85
SLAVOJ iEK
84
Ne djeluje li ta i izmjetenost i kad je o naim
najdubljim i stavovima, smijeh i Od tako
zvanih ena koje su u primitivnim drutvima zaduene
za plakanje na sprovodima do smijeha iz konzerve u televizijskim
serijama gdje je smijeh u situacijama naknadno snimljen.
pa sve do preuzimanja avatara u virtualnom prostoru - svugdje je na
djelu isti fenomen. Kad stvorim lanu sliku samoga sebe koja me
predstavlja u virtualnoj zajednici u kojoj sudjelujem (primjerice, u
seksualnim igrama stidljiv mukarac preuzima u virtualnom prostoru
identitet atraktivne promiskuitetne ene), emocije koje i koje
glumim;( kao sastavni dio mog virtualnog identiteta zapravo nisu
lane. Iako ih ono to smatram svojim istinskim ja ne one su
bez obzira na to u smislu istinite, poput televizijske serije
u kojoj je naknadno snimljen smijeh: iako se ne smijem nego zurim u
ekran nakon napornog radnog dana, ipak se nakon pogledane emisije
nekako lake ...
22
ZNY::mja .ll. JSrew.- Or1ean,$U I}akon udara uragana Katrina donose,
I}am jo jedno u nizu serijskih izdanja subjekata za
lja da...: ovdje je to subjekt za. .da i siluje.
.
se izvjetaja koji su govorili o raspadu javnog reda. eksploziji
nasilja, silovanja i kasnija su istraivanja
pokazala da se u velikoj takve navodne provale nasilja
jednostavno nisu dogodile: mediji su glasine proglasili
Primjerice, rujna nadzornik Compass iz policij
skog odjela New Orleansa u New York Timesu je u vezi sa situacijom
u sabirnom centru izjavio: Ovdje se turisti, a ih takve osobe
odmah ih Oni ih tuku i siluju na ulicama. U inter
vjuu objavljenom dva tjedna kasnije, priznao je da su se neke od tih
okantnih izjava pokazale lanima: Nemamo slubenih izvjetaja koji
bi potvrdili ubojstvo niti postoji ijedan slubeni izvjetaj o silovanju ili
seksualnom napastovanju.23
o NASILJU
Stvarno stanje nesretnih crnaca koje su svi napustili bez osnovnih
potreptina za preivljavanje tako je prikazano kao sablasna eksplozija
nasilja, slika i ubijenih turista na ulicama koje
su skrenule u anarhiju, velika dvorana Superdome prepuna bandi koje
siluju ene i djecu ... T.<!-kvi izvjetaji bili tek
posve jasne matel:ljalne one su gen,erirak .u.mh
koji je <la prom!jc:ne_yojlle
evakuaciju, policijske zadatke. prizemlje helikoptere. Primjerice,. voz.i.ht
medicinske kompanijeAcadian. .su. zaustavljena nako!} to se prQWla
glasina naoruani
mzbojnici i uze!isvu, VQdu, ..to se kasnije pokazalo posve
i .lanim podatkom ..
Dakako, taj prijetnje bio je potaknut neredom i
nasiljem: trenutka ..uragan poh;lJ;'aQ
New Orleans._ bilQPQtaknu.to.-c.unim .da hl se
dobile ivotne potreptine.. ovi (izolirani) i zlodjela
ni u kojem ne mogu opravdati izvjetaje o posvemanjem
slomu pravnog sustava i poretka, ne zato jer su takvi izvjetaji pretje
rivali, nego zbog jednog mnogo radika1nijeg razloga. Jacques Lacan je
smatrao da, iako pacijentova ena doista spava s drugim mukarcima,
ljubomoru njezinog mua bez obzira na to treba smatrati patolokim
stanjem. Na i ako su bogati idovi
30-ih godina doista izrabljivali radnike, zavodili njihove
vladali popularnim tiskovinama itd., je antisemitizam
bez obzira na to bio posvema laan, bio je patoloko ideoloko stanje.
Zbog Ono to ga je patolokim bilo je poricanje libidinal
nog u figuru idova. Uzroci svih drutvenih antagonizama
bili su projicirani u lik idova, objekt ljubavi-mrnje,
sablasnu figuru koja je podjednako fascinaciju i prezir. Posve
isto dogodilo se s u New Orleansu: i da su se SVI
(J. nasilju i silovanjima potvrdili kao istiniti, koje su o njima kru#e.J.
86
SLAVOJ iEK
dalje bi bile IpatoloJke i nisu motivirale
....--' ' . ...-, '
nego predrasude, zadovoljstvo onih koji bi mogli
upravo takvi, nasilni barbari koji se skrivaju iza mas.ke.,clv:U!;
Drugim imali bismo posla s o.nim to bi se moglI:!
laganjem pod krinkom istine: ...0l10 to Kovorim
istina, motivi koji me nagone da to kaem .su pogreni.""
, to da se radi s protuargumentom populi
sta: ako kazivanje istine subjektivnu la
stav), li to da zbog korekrnosti ne smijemo jedno
stavne kad neki crnac Odgovor je obaveza
se ne sastoji u tome da laemo, falsificiramo ili ignoriramo
u ime neke vie istine, nego (a upravo je to mnogo tee) da
promijenimo subjektivnu poziciju tako da kazivanje
istine ne la subjektivne pozicije kazivanja. U tome je ograni
standardne korektnosti: umjesto mijenjanja subjektivne
pozicije s koje progovaramo, ona nam niz pravila koji se
odnosi na sadraj. Ne smije da su crnci Ne smije
spomenuti kako se lezbijski parovi loe odnose prema usvojenoj djeci.
Ne smije kako se deprivilegirane manjine ilivljavaju na enama i
djeci ... Medutim, sva ta pravila koja se odnose na sadraj, nau subjek
tivnu poziciju zapravo ostavljaju netaknutom.
Dakako, mi otvoreno priznati takve motive. S vremena na
vrijeme oni se pojave u naem javnom prostoru u cenzuriranom obliku,
pod krinkom de-negacije, prizvane kao koju se odmah potom
odbaci. Sjetimo se to je William Bennett, pekulantski neokonzervati
vac i autor knjige The Book ofVirtues (Knjiga vrlina) 28. rujna 2005.
rekao o svom predstavljenom programu Jutro U Americi: Svjestan
sam da biste, ako biste eljeli smanjiti - ako bi Vi:JlIl to bila jedina
svrha - mogli prinuditi svaku crnu majku na abortus, i stopa
odmah bila manja. To bi bio i groteskan, moralno neodobriv
pothvat, ali stopa bi se smanjila.!! Bijela odmah je reagirala:
o lIASILJU (81'
Predsjednik smatra da su ti komentari Dva dana kasnije,
Bennett je reagirao: Govorio sam hipotetski ... i rekao to o tome mislim;
s moralne je strane za osudu abortus za jednu skupinu
ljudi. Ali to je upravo ono to se zbiva kad zastupate stav da cilj opravdava
sredstvo. Upravo je to Freud imao na umu kad je napisao da podsvijest
ne poznaje negaciju: slubeni demokratski itd.) diskurs prati
i podrava niz opscenih, brutalnih, i fantazija
kojima je pristup jedino u cenzuriranom obliku.
Medutim, ovdje se ne radi samo o dobrom starom rasizmu. je
o temeljnoj osobini naeg globalnog drutva u nasta
janju. Jedanaestog rujna 2001. pogoden je WTC. Dvanaest godina
ranije, 9. studenog 1989. sruen je Berlinski zid. Taj datum je obiljeio
sretne devedesete, san Francisa Fukuyame o kraju povijesti koji se
sastoji u uvjerenju da je liberalna demokracija, barem pobije
dilaj da je potraga zavrena, da je dolazak globalne, liberalne svjetske
zajednice vrlo blizu, te da su prepreke takvom ultimativno holivudskom
hepiendu tek empirijske i kontingentne (izolirana mjesta otpora u koji
ma vode jo nisu shvatile kako je njihovo vrijeme zavreno). Suprorno
tome, jedanaesti rujna predstavlja glavni simbol kraja
sretnih 90-ih. Ovo je doba u kojem novi zidovi posvuda, izmedu
Izraela i Zapadne obale, uokrug Europske Unije i na
koj granici. Uspon nove desnice tek je najvidljiviji primjer
te potrebe podizanja novih zidova.
godina, jedna zlokobna odluka Europske Unije
je gotovo nezapaeno: je o uspostavljanja
s. ciljem osiguranja i
priljeva imigranata .. To je sr globalizacije:.
.P Europu.od
Dolazimo u iskuenje vratiti
odnosa iunedu stvari i adnosa izmedu IJlldi: u hvaljenom,
slobodnom protoku koji je stvorio kapitalizam, upravo su stvari"
86
SLAVOJ iEK
dalje bi bile IpatoloJke i nisu motivirale
....--' ' . ...-, '
nego predrasude, zadovoljstvo onih koji bi mogli
upravo takvi, nasilni barbari koji se skrivaju iza mas.ke.,clv:U!;
Drugim imali bismo posla s o.nim to bi se moglI:!
laganjem pod krinkom istine: ...0l10 to Kovorim
istina, motivi koji me nagone da to kaem .su pogreni.""
, to da se radi s protuargumentom populi
sta: ako kazivanje istine subjektivnu la
stav), li to da zbog korekrnosti ne smijemo jedno
stavne kad neki crnac Odgovor je obaveza
se ne sastoji u tome da laemo, falsificiramo ili ignoriramo
u ime neke vie istine, nego (a upravo je to mnogo tee) da
promijenimo subjektivnu poziciju tako da kazivanje
istine ne la subjektivne pozicije kazivanja. U tome je ograni
standardne korektnosti: umjesto mijenjanja subjektivne
pozicije s koje progovaramo, ona nam niz pravila koji se
odnosi na sadraj. Ne smije da su crnci Ne smije
spomenuti kako se lezbijski parovi loe odnose prema usvojenoj djeci.
Ne smije kako se deprivilegirane manjine ilivljavaju na enama i
djeci ... Medutim, sva ta pravila koja se odnose na sadraj, nau subjek
tivnu poziciju zapravo ostavljaju netaknutom.
Dakako, mi otvoreno priznati takve motive. S vremena na
vrijeme oni se pojave u naem javnom prostoru u cenzuriranom obliku,
pod krinkom de-negacije, prizvane kao koju se odmah potom
odbaci. Sjetimo se to je William Bennett, pekulantski neokonzervati
vac i autor knjige The Book ofVirtues (Knjiga vrlina) 28. rujna 2005.
rekao o svom predstavljenom programu Jutro U Americi: Svjestan
sam da biste, ako biste eljeli smanjiti - ako bi Vi:JlIl to bila jedina
svrha - mogli prinuditi svaku crnu majku na abortus, i stopa
odmah bila manja. To bi bio i groteskan, moralno neodobriv
pothvat, ali stopa bi se smanjila.!! Bijela odmah je reagirala:
o lIASILJU (81'
Predsjednik smatra da su ti komentari Dva dana kasnije,
Bennett je reagirao: Govorio sam hipotetski ... i rekao to o tome mislim;
s moralne je strane za osudu abortus za jednu skupinu
ljudi. Ali to je upravo ono to se zbiva kad zastupate stav da cilj opravdava
sredstvo. Upravo je to Freud imao na umu kad je napisao da podsvijest
ne poznaje negaciju: slubeni demokratski itd.) diskurs prati
i podrava niz opscenih, brutalnih, i fantazija
kojima je pristup jedino u cenzuriranom obliku.
Medutim, ovdje se ne radi samo o dobrom starom rasizmu. je
o temeljnoj osobini naeg globalnog drutva u nasta
janju. Jedanaestog rujna 2001. pogoden je WTC. Dvanaest godina
ranije, 9. studenog 1989. sruen je Berlinski zid. Taj datum je obiljeio
sretne devedesete, san Francisa Fukuyame o kraju povijesti koji se
sastoji u uvjerenju da je liberalna demokracija, barem pobije
dilaj da je potraga zavrena, da je dolazak globalne, liberalne svjetske
zajednice vrlo blizu, te da su prepreke takvom ultimativno holivudskom
hepiendu tek empirijske i kontingentne (izolirana mjesta otpora u koji
ma vode jo nisu shvatile kako je njihovo vrijeme zavreno). Suprorno
tome, jedanaesti rujna predstavlja glavni simbol kraja
sretnih 90-ih. Ovo je doba u kojem novi zidovi posvuda, izmedu
Izraela i Zapadne obale, uokrug Europske Unije i na
koj granici. Uspon nove desnice tek je najvidljiviji primjer
te potrebe podizanja novih zidova.
godina, jedna zlokobna odluka Europske Unije
je gotovo nezapaeno: je o uspostavljanja
s. ciljem osiguranja i
priljeva imigranata .. To je sr globalizacije:.
.P Europu.od
Dolazimo u iskuenje vratiti
odnosa iunedu stvari i adnosa izmedu IJlldi: u hvaljenom,
slobodnom protoku koji je stvorio kapitalizam, upravo su stvari"
\88') SLAVOJ iEK
(predmeti) oni koji slobodno kolaju., dok se protok ljudi(( u sve
mjeri __ CI kao nezavrenom pro.:'
Jektu, nego, o is!inskoj dijalektid globalizadje: segregacija ljudi
r:aw:iienih zemalja.
je na stanovit brutalniji od njeggya prethodnika: njegova impli
citna nije ni
Jenog niti je vie kulturalna (i .mi na elimo
kulturni identite!!! neustraivi Temeljn'1-'
podjela je ,ona (relativ!log) eko
llomskog prosperiteta i onih koji su iz nje:
Ovo nas dovodi natrag do glasina i neprovjerenih izvjetaja o
subjektima za koje se pretpostavlja da i silujw<. New Orleans
je jedan od onih gradova koji su u mjeri obiljeeni unutranjim
zidom u sklopu SAD-a koji odvaja bogate od getoiziranih crnaca. Nae
se fantazije odnose upravo na one s druge strane zida: oni sve vie ive u
jednom drugom svijetu, u praznoj zoni koja postaje ekran za projekciju
naih strahova, tjeskoba i skrivenih elja. kajeg;f pretpostav
lja da J!,/jalka i silujei< n,alazi. se s #tfq. To je isti onaj subjekt
za kojeg Bennett smije napraviti lapsus linguae i priznati u obliku cen
zure svoje ubojite fantazije. i Q dubQkoj
klasnoj podjeli II Qt:\ltYlJ...yiie.&Q
Kad se listopada 2005. panjolska policija uhvatila ,u
kotac s proble.P,1om zaustavfjanja1:!rlfj:ey!' imigranata
koJ.i su na teritorij na obali
Mrike, Obl-llanilis.u.plaruwc.o,jzgradRfi zida panjolske .enk1a
ye i Maroka. koji su javnosti (sloena struktura.
opskrbljena nunom
"'............''''.'I'".,' ... .,.,r,".___"""If.'''''
!}a .. je trebao biti
bi p.J;gdw;
<?krutna ironi.jiuog.ptoJckta l.uome,4a. je upr<l:vo vlada
(u QVQUl,t{!;;U\ltk!!. o.so!:>eJs.slja :\CodLu..potpullostJ
oNASILJU (a, )
... misrama
granice
pristl!1?i!!mlLE&<?yaB.. pry-gih.. le ..

j!:.,pasve ...
.
mekog srca. Jedino
za imigraciju treba promije.niri.drutvQ. ..
..da .. svi:
jeta.
\88') SLAVOJ iEK
(predmeti) oni koji slobodno kolaju., dok se protok ljudi(( u sve
mjeri __ CI kao nezavrenom pro.:'
Jektu, nego, o is!inskoj dijalektid globalizadje: segregacija ljudi
r:aw:iienih zemalja.
je na stanovit brutalniji od njeggya prethodnika: njegova impli
citna nije ni
Jenog niti je vie kulturalna (i .mi na elimo
kulturni identite!!! neustraivi Temeljn'1-'
podjela je ,ona (relativ!log) eko
llomskog prosperiteta i onih koji su iz nje:
Ovo nas dovodi natrag do glasina i neprovjerenih izvjetaja o
subjektima za koje se pretpostavlja da i silujw<. New Orleans
je jedan od onih gradova koji su u mjeri obiljeeni unutranjim
zidom u sklopu SAD-a koji odvaja bogate od getoiziranih crnaca. Nae
se fantazije odnose upravo na one s druge strane zida: oni sve vie ive u
jednom drugom svijetu, u praznoj zoni koja postaje ekran za projekciju
naih strahova, tjeskoba i skrivenih elja. kajeg;f pretpostav
lja da J!,/jalka i silujei< n,alazi. se s #tfq. To je isti onaj subjekt
za kojeg Bennett smije napraviti lapsus linguae i priznati u obliku cen
zure svoje ubojite fantazije. i Q dubQkoj
klasnoj podjeli II Qt:\ltYlJ...yiie.&Q
Kad se listopada 2005. panjolska policija uhvatila ,u
kotac s proble.P,1om zaustavfjanja1:!rlfj:ey!' imigranata
koJ.i su na teritorij na obali
Mrike, Obl-llanilis.u.plaruwc.o,jzgradRfi zida panjolske .enk1a
ye i Maroka. koji su javnosti (sloena struktura.
opskrbljena nunom
"'............''''.'I'".,' ... .,.,r,".___"""If.'''''
!}a .. je trebao biti
bi p.J;gdw;
<?krutna ironi.jiuog.ptoJckta l.uome,4a. je upr<l:vo vlada
(u QVQUl,t{!;;U\ltk!!. o.so!:>eJs.slja :\CodLu..potpullostJ
oNASILJU (a, )
... misrama
granice
pristl!1?i!!mlLE&<?yaB.. pry-gih.. le ..

j!:.,pasve ...
.
mekog srca. Jedino
za imigraciju treba promije.niri.drutvQ. ..
..da .. svi:
jeta.
91
lt
Presto
ANnNOMIJE TOLERANTNOG UMA

Immanuel Kant stvorio je pojam antinomije uma.
ni ljudski razum neizbjeno zapada u vlastito u nastojanju da
konkretno osjetilno iskustvo kad pokuava odgovoriti na pitanja
pOput: ima li svemir u vremenu, prostorno i prvot
ni uzrok, ili je pak Antinomija nastaje stoga to je
sastaviti valjane argumente za obje tvrdnje: je donijeti da
je svemir i da je Kant smatra da ako se ne rijei
ovo razuma, zapasti u beznadni skepticizam to
ga on naziva euranazijom uma.1 se da nas reakcija na bijes
muslimana zbog danskih karikatura Muhameda (druga provala nasilja koja
je uskomeala javno mnijenje na Zapadu u jesen 2005.) dovodi do
antinomije tolerantnog uma: o karikaturama je imati dva suprot
stavljena stava, pri je svaki od njih uvjerljiv i potkrijepljen argumen
tima, bez ikakve posredovanja ili pomirenja njima.
Za liberala kojem je sloboda tiska jedna od
vrednota, ovaj nije dvojben. i ako odbacimo karikature s pre
zirom, njihovo objavljivanje ni u kojem ne opravdava okrutno
nasilje rulje i stigmatiziranje jedne zemlje zbog karikatura. Oni
koje su karikature uvrijedile trebali su pravdu potraiti na sudu
krivca, a ne isprike od zemlje koja zastupa pravilo slobode
tiska.
cjyilnog drutva.
oIAIILJU
Muslimanski stav se na muslimanskom

nekog posve sekulariziranog pisanja posve je nezamisliva u islamsko;
kulturi, a kamoli neto poput Muhamedova ivota na
Montyja Pythona. Ovdje postoji neto mnogo negoli
to se na prvi pogled. Izrugivanje onom boanskom sastavni je
dio europske religijske tradicije, od starih Grka koji su ritual
no ismijavali bogove s Olimpa. U tome nema subverzivnog ili
takvo je zadirkivanje sastavni dio religijskog ivota. Kad je
o ne smijemo zaboraviti elemente karnevalske ironije
u Kristovim parabolama i zagonetkama. i razapinjanje na kri ima
neke elemente izrugivanja, spektakla s kraljem Kristom
na magarcu koji nosi krunu od trnja. raskida s poganskim
karnevalskim izokretanjem poretka autoriteta u kojem na
neko kratko vrijeme luda postaje kraljem. U pravi kralj se
pokazuje kao svoja vlastita blasfemija, kao Vladar Nereda, luda. Zbog
toga skupina poljskih konzervativnih i zastupnika u
parlamentu koja je u prosincu 2006. posve ozbiljno predloila da se
Isusa Krista imenuje kraljem Poljske nije samo pomijeala religiju i
poredak, je njihov prijedlog bio u dubljem smislu poganski,
te je promaio alu samoga
Liberalu sa Zapada problem predstavljaju brutalne i vulgarne
antisemitske i karikature kojih ima mnogo na stranicama
novina i u kolskim udbenicima u muslimanskim zemljama. U njima
se ne potuju drugi ljudi i njihova religijska uvjerenja - nedostaje upra
vo onog potovanja koje oni zahtijevaju od Zapada. u njima
nema mnogo potovanja ni prema vlastitim ljudima, kao to nam
pokazuje jednog klerika. Dakle, u jesen 2006. eik Taj Din al
-Hilali, vrhovni australski muslimanski vjerski izazvao je bijes kad
je, nakon to je skupina muslimana bila za skupno silovanje,
izjavio: Uzmete li komad mesa i stavite ga na ulicu gdje ga pojesti
91
lt
Presto
ANnNOMIJE TOLERANTNOG UMA

Immanuel Kant stvorio je pojam antinomije uma.
ni ljudski razum neizbjeno zapada u vlastito u nastojanju da
konkretno osjetilno iskustvo kad pokuava odgovoriti na pitanja
pOput: ima li svemir u vremenu, prostorno i prvot
ni uzrok, ili je pak Antinomija nastaje stoga to je
sastaviti valjane argumente za obje tvrdnje: je donijeti da
je svemir i da je Kant smatra da ako se ne rijei
ovo razuma, zapasti u beznadni skepticizam to
ga on naziva euranazijom uma.1 se da nas reakcija na bijes
muslimana zbog danskih karikatura Muhameda (druga provala nasilja koja
je uskomeala javno mnijenje na Zapadu u jesen 2005.) dovodi do
antinomije tolerantnog uma: o karikaturama je imati dva suprot
stavljena stava, pri je svaki od njih uvjerljiv i potkrijepljen argumen
tima, bez ikakve posredovanja ili pomirenja njima.
Za liberala kojem je sloboda tiska jedna od
vrednota, ovaj nije dvojben. i ako odbacimo karikature s pre
zirom, njihovo objavljivanje ni u kojem ne opravdava okrutno
nasilje rulje i stigmatiziranje jedne zemlje zbog karikatura. Oni
koje su karikature uvrijedile trebali su pravdu potraiti na sudu
krivca, a ne isprike od zemlje koja zastupa pravilo slobode
tiska.
cjyilnog drutva.
oIAIILJU
Muslimanski stav se na muslimanskom

nekog posve sekulariziranog pisanja posve je nezamisliva u islamsko;
kulturi, a kamoli neto poput Muhamedova ivota na
Montyja Pythona. Ovdje postoji neto mnogo negoli
to se na prvi pogled. Izrugivanje onom boanskom sastavni je
dio europske religijske tradicije, od starih Grka koji su ritual
no ismijavali bogove s Olimpa. U tome nema subverzivnog ili
takvo je zadirkivanje sastavni dio religijskog ivota. Kad je
o ne smijemo zaboraviti elemente karnevalske ironije
u Kristovim parabolama i zagonetkama. i razapinjanje na kri ima
neke elemente izrugivanja, spektakla s kraljem Kristom
na magarcu koji nosi krunu od trnja. raskida s poganskim
karnevalskim izokretanjem poretka autoriteta u kojem na
neko kratko vrijeme luda postaje kraljem. U pravi kralj se
pokazuje kao svoja vlastita blasfemija, kao Vladar Nereda, luda. Zbog
toga skupina poljskih konzervativnih i zastupnika u
parlamentu koja je u prosincu 2006. posve ozbiljno predloila da se
Isusa Krista imenuje kraljem Poljske nije samo pomijeala religiju i
poredak, je njihov prijedlog bio u dubljem smislu poganski,
te je promaio alu samoga
Liberalu sa Zapada problem predstavljaju brutalne i vulgarne
antisemitske i karikature kojih ima mnogo na stranicama
novina i u kolskim udbenicima u muslimanskim zemljama. U njima
se ne potuju drugi ljudi i njihova religijska uvjerenja - nedostaje upra
vo onog potovanja koje oni zahtijevaju od Zapada. u njima
nema mnogo potovanja ni prema vlastitim ljudima, kao to nam
pokazuje jednog klerika. Dakle, u jesen 2006. eik Taj Din al
-Hilali, vrhovni australski muslimanski vjerski izazvao je bijes kad
je, nakon to je skupina muslimana bila za skupno silovanje,
izjavio: Uzmete li komad mesa i stavite ga na ulicu gdje ga pojesti
92
93 SLAVOJ iEK
je to onda problem - ili samog sirovog mesa? Problem
je upravo u mesu. provokativna usporedba ene
koja ne nosi veo i sirovog, nepokrivenog mesa odvukla je panju s druge,
u mjeri premise koja se nalazi u temelju al-Hilalijeva
argumenta: ako ene smatramo odgovornima za seksualno
mukaraca, ne li to da su mukarci posve kad ih se
sa seksualnim iskuenjem i da nisu u stanju oduprijeti mu se, da su
naprosto u vlasti spolne elje, na isti kao i kad ugleda sirovo
meso?2 Suprotno takvoj ideji o posvemanjem manjku muke odgovorno
sti za vlastito seksualno ponaanje, naglaavanje javnog vidljivog,enskog
erotizma na Zapadu oslanja se na premisu kako su mukarci sposobni za
spolno suzdravanje, da nisu tek robovi vlastitih spolnih nagona.
3
Neki od zagovornika multikulturalne tolerancije na Zapadu koji s'u
se potrudili pokazati )razumijevanje za muslimansku reakciju, ukazali
su na da je pretjerana reakcija na karikature imala svoje
uzroke. Ubojito nasilje prvotno je bilo usmjereno na Dansku, ali se
nakon toga usmjerilo na Europu i Zapad, to da prosvjedi
nisu bili usmjereni na karikature kao takve, nego protiv ponienja i fru
stracija koje su smatrali sastavnim dijelom impe
svjetonazora. U tjednima nakon objave ilustracija, novinari
su se natjecali tko nabrojati vie stvarnih uzroka koji
su bili u podlozi nereda: izraelska okupacija, nezadovoljstvo
kim Muatafovim reimom u Pakistanu, raspoloenje u
Iranu itd. Ovakvo traenje uzroka je ako ga proirimo
na antisemitizam kao takav: muslimanski antisemitizam nije zapra
vo usmjeren protiv idova, nego je to prosvjed protiv
eksploatacije. No takva izlika jo je gora po muslimane i postavlja jedno
pitanje: zato se oni ne okrenu ISTINSKIM uzrocima?
S druge strane, protiv Zapada se moe iznijeti ne manje uvjerljiva
optuba. Uskoro je dospjelo u javnost da se isti onaj danski list koji
je objavio Muhamedove karikature pokazao punim predrasuda jer je
o NASI LIU
prethodno odbio objaviti karikature Krista ih suvie uvred
ljivima. K tome, prije nego to su pribjegli javnom iskazivanju nezado
voljstva, danski muslimani su mjesecima pokuali slijediti europski.
model dijaloga, od danskih vlasti da ih prime, to im je bilo
Stvarnost koja se nalazi u podlozi tih zbivanja je tuna
nica porasta ksenofobije u Danskoj koja ukazuje na kraj mita o skandi
navskoj toleranciji. Naposljetku, trebali bismo ispitati zabrane
i koja utemeljuju takozvanu slobodu tiska na Zapadu. Nije
li holokaust jedna takva sveta i nedodirljiva tema? su se odvijali
" ,.,,!r
bijesni protesti boravio
je u gdje, na zR9i.to.ga..
je u postoja

Kako takvu legalnu zabranu (javnog) iznoenja sumnje
u postojanje holokausta? Zdravi razum koji nam govori da
ovdje ima neto lano u osnovi je u pravu: legalizacija nedodirljivog
statusa holokausta je, na neki naj i najiwpatenija
verzija poricanja holokausta.
5
Takvi zakoni priznavanjem
postojanja holokausta neutraliziraju njegovu
Njihovim postojanjem na holokaust postaje izvanjsko, tako
da je pojedinac odvojen od njegova Na takve kritike moe se
mirno uzvratiti: Tako stoji u naem zakonu i s time se tako postupa,
tako da smo se za taj problem'pobrinuli. to biste jo eljeli? Pustite me
da sada mirno nastavim ivjeti svoj iivot! Ideja dakako nije u tome da
nam s vremena na vrijeme treba netko poput Davida Irvinga da bi uskr
snuo nae povijesno na holokaust i probudio nas iz dogmatskog
drijemeia se na slubeno izvanjsko
da ponekad i7,:ravno moie
Aa se QQgovorn()su'4
Muslimanski parnjak takvom licemjerju je
nekonzistentnost koju muslimani iskazuju u svojem tretiranju holoka
92
93 SLAVOJ iEK
je to onda problem - ili samog sirovog mesa? Problem
je upravo u mesu. provokativna usporedba ene
koja ne nosi veo i sirovog, nepokrivenog mesa odvukla je panju s druge,
u mjeri premise koja se nalazi u temelju al-Hilalijeva
argumenta: ako ene smatramo odgovornima za seksualno
mukaraca, ne li to da su mukarci posve kad ih se
sa seksualnim iskuenjem i da nisu u stanju oduprijeti mu se, da su
naprosto u vlasti spolne elje, na isti kao i kad ugleda sirovo
meso?2 Suprotno takvoj ideji o posvemanjem manjku muke odgovorno
sti za vlastito seksualno ponaanje, naglaavanje javnog vidljivog,enskog
erotizma na Zapadu oslanja se na premisu kako su mukarci sposobni za
spolno suzdravanje, da nisu tek robovi vlastitih spolnih nagona.
3
Neki od zagovornika multikulturalne tolerancije na Zapadu koji s'u
se potrudili pokazati )razumijevanje za muslimansku reakciju, ukazali
su na da je pretjerana reakcija na karikature imala svoje
uzroke. Ubojito nasilje prvotno je bilo usmjereno na Dansku, ali se
nakon toga usmjerilo na Europu i Zapad, to da prosvjedi
nisu bili usmjereni na karikature kao takve, nego protiv ponienja i fru
stracija koje su smatrali sastavnim dijelom impe
svjetonazora. U tjednima nakon objave ilustracija, novinari
su se natjecali tko nabrojati vie stvarnih uzroka koji
su bili u podlozi nereda: izraelska okupacija, nezadovoljstvo
kim Muatafovim reimom u Pakistanu, raspoloenje u
Iranu itd. Ovakvo traenje uzroka je ako ga proirimo
na antisemitizam kao takav: muslimanski antisemitizam nije zapra
vo usmjeren protiv idova, nego je to prosvjed protiv
eksploatacije. No takva izlika jo je gora po muslimane i postavlja jedno
pitanje: zato se oni ne okrenu ISTINSKIM uzrocima?
S druge strane, protiv Zapada se moe iznijeti ne manje uvjerljiva
optuba. Uskoro je dospjelo u javnost da se isti onaj danski list koji
je objavio Muhamedove karikature pokazao punim predrasuda jer je
o NASI LIU
prethodno odbio objaviti karikature Krista ih suvie uvred
ljivima. K tome, prije nego to su pribjegli javnom iskazivanju nezado
voljstva, danski muslimani su mjesecima pokuali slijediti europski.
model dijaloga, od danskih vlasti da ih prime, to im je bilo
Stvarnost koja se nalazi u podlozi tih zbivanja je tuna
nica porasta ksenofobije u Danskoj koja ukazuje na kraj mita o skandi
navskoj toleranciji. Naposljetku, trebali bismo ispitati zabrane
i koja utemeljuju takozvanu slobodu tiska na Zapadu. Nije
li holokaust jedna takva sveta i nedodirljiva tema? su se odvijali
" ,.,,!r
bijesni protesti boravio
je u gdje, na zR9i.to.ga..
je u postoja

Kako takvu legalnu zabranu (javnog) iznoenja sumnje
u postojanje holokausta? Zdravi razum koji nam govori da
ovdje ima neto lano u osnovi je u pravu: legalizacija nedodirljivog
statusa holokausta je, na neki naj i najiwpatenija
verzija poricanja holokausta.
5
Takvi zakoni priznavanjem
postojanja holokausta neutraliziraju njegovu
Njihovim postojanjem na holokaust postaje izvanjsko, tako
da je pojedinac odvojen od njegova Na takve kritike moe se
mirno uzvratiti: Tako stoji u naem zakonu i s time se tako postupa,
tako da smo se za taj problem'pobrinuli. to biste jo eljeli? Pustite me
da sada mirno nastavim ivjeti svoj iivot! Ideja dakako nije u tome da
nam s vremena na vrijeme treba netko poput Davida Irvinga da bi uskr
snuo nae povijesno na holokaust i probudio nas iz dogmatskog
drijemeia se na slubeno izvanjsko
da ponekad i7,:ravno moie
Aa se QQgovorn()su'4
Muslimanski parnjak takvom licemjerju je
nekonzistentnost koju muslimani iskazuju u svojem tretiranju holoka
94
95 SLAVOJ iEK
usta. Jordanske novine.Ad-Dustur su 19. listopada 2003. objavile crtee
vlaka koja vodi do logora smrti u Auschwitz-Birkenau s izraelskim
zastavama umjesto Tekst na arapskom glasi: Pojas Gaze
ili izraelski koncentracijski logor (Zanimljivo je zapaziti kako je ova
identifikacija izraelske vojske s na ponov
ljena kod naseljenika u Gazi koji su, nakon nasilne evakuacije od strane
izraelskih obrambenih snaga, autobuse i kamione koje su imali
pOistovjetili s vlaka koji je idove dovozio u Auschwitz, tvr
kako do jo jednog holokausta i unitenja idovskog naroda
ako se ovaj novi transport ne zaustavi. Ovdje se sastaju dva suprotna
i zrcalna primjera brutalne instrumentalizacije holokausta). Zamisao
da se izraelska politika prema Palestincima moe usporediti s onom
prema idovima na tenjama za
poricanjem holokausta. ala koju navodi Freud da bi pojasnio
logiku snova prua nam objanjenje logike koja je ovdje na
djelu: 1) Nikad mi nisi posudio 2) Vratio sam ti ga
3) je bio kad si mi ga posudio. Takvo nabrajanje
nekonzistentnih argumenata dakako na negativan ono
to eli - da sam ti vratio tvoj u
stanju ... Ne odlikuje li ovakva nekonzistentnost na koji radikalni
islamisti odgovaraju na problem holokausta? 1) Holokaust se nikad
nije dogodio 2) Dogodio se, ali su ga idovi zasluili; 3) idovi ga nisu
zasluili, ali su izgubili pravo da se ale time to Palestincima isto
ono to su Nijemci njima.
U svom govoru u Meki u prosincu 2005. iranski predsjednik
je na to da je krivnja za holokaust
zemlje PQt;Umuia na podrku uspostavi izraelske drave:
Neke europske zemlje ustraju u stavu da je Hitler ubio milijune nedunih idova u
plinskim komorama, ustraju u tolikoj mjeri da svatko tko pokuava dokazati suprot
no biva i strpan u zatvor". Iako ne takav stav, pretpostavimo
li da je on istinit, nae pitanje Europljanima glasi: je li ubijanje nevinih
idova razlog zbog kojeg podravaju izraelsku okupaciju Jeruzalema? .. Kad bi
o lIAlILJU
Europljani bili iskreni u svom stavu, onda bi neke dijelove u Europi (primJerice, u
Austriji ili drugim zemljama) trebali dati cionistima da ondje u Europi
svoju dravu. Ponudite dio Europe u te svrhe i mi to podrati.
Iako gnusna, ova izjava sadri jedan uvid. Gnusna je dakako zbog
poricanja holokausta, i onog to je vjerojatno u jo mjeri proble
tvrdnje da su idovi zasluili holokaust (Ne takav
stav: na to se to odnosi? Na tvrdnju da je Hitler ubio milijun idova
ili da su :idovi bili nevini i nisu zasluili smrt?) Ono to je istinito u
toj izjavi na europsko licemjerje: europski strateki potez se
doista sastojao u tome da se iskupi za svoju krivnju to na
teritoriju. Stoga, kad je glasnogovornik izraelske vlade Raanan Gissin
odgovorio: Samo da podsjetim gospodina Ahmedinedada, mi smo bili
ovdje mnogo prije njegovih predaka. Zato polaemo prirodno pravo da
budemo ovdje na zemlji naih predaka te da i dalje ovdje ivimo, prizvao
je u povijesno pravo koje bi, u da se primijeni univerzal
no, dovelo do pokolja. Odnosno, moe li se zamisliti svijet u
kojem bi grupe neprestano svoje susjede da smo mi
bili ovdje davno prije vas i ako to razdoblje od nekoliko
godina - i koristile tu kao opravdanje razloga da se posegne za
zemljom blinjeg? U tom kontekstu francuski pisac idovskog porijekla
Cecile Winter predloio je zanimljiv misaoni eksperiment: zamislimo
Izrael takav kakav jest i njegovu sudbinu u zadnjih pedesetak godina,
da su idovi doli ovdje obiljeeni igom apso
lutne rtve, a time i iznad moralne osude. Ono to bismo tada imali pred
u tom je pripovijest o kolonizaciji.
6
Ali zato bismo se trebali distancirati od holokausta o
elskoj politici prema Palestincima? Ne zbog toga to ih moemo oboje
usporediti, .up.ravQ je holokaust bio nellsporedivQ..
. .potreba za prizivanjem u holokall$l3..kako.billc gbr.aail!l
izraelsk:ll; politika, PQtaino impli<;ira da l?orael
koje jedino apsolutni adut holokausta koji dre u rukaV1J.. mo:l.e iskupiti.

94
95 SLAVOJ iEK
usta. Jordanske novine.Ad-Dustur su 19. listopada 2003. objavile crtee
vlaka koja vodi do logora smrti u Auschwitz-Birkenau s izraelskim
zastavama umjesto Tekst na arapskom glasi: Pojas Gaze
ili izraelski koncentracijski logor (Zanimljivo je zapaziti kako je ova
identifikacija izraelske vojske s na ponov
ljena kod naseljenika u Gazi koji su, nakon nasilne evakuacije od strane
izraelskih obrambenih snaga, autobuse i kamione koje su imali
pOistovjetili s vlaka koji je idove dovozio u Auschwitz, tvr
kako do jo jednog holokausta i unitenja idovskog naroda
ako se ovaj novi transport ne zaustavi. Ovdje se sastaju dva suprotna
i zrcalna primjera brutalne instrumentalizacije holokausta). Zamisao
da se izraelska politika prema Palestincima moe usporediti s onom
prema idovima na tenjama za
poricanjem holokausta. ala koju navodi Freud da bi pojasnio
logiku snova prua nam objanjenje logike koja je ovdje na
djelu: 1) Nikad mi nisi posudio 2) Vratio sam ti ga
3) je bio kad si mi ga posudio. Takvo nabrajanje
nekonzistentnih argumenata dakako na negativan ono
to eli - da sam ti vratio tvoj u
stanju ... Ne odlikuje li ovakva nekonzistentnost na koji radikalni
islamisti odgovaraju na problem holokausta? 1) Holokaust se nikad
nije dogodio 2) Dogodio se, ali su ga idovi zasluili; 3) idovi ga nisu
zasluili, ali su izgubili pravo da se ale time to Palestincima isto
ono to su Nijemci njima.
U svom govoru u Meki u prosincu 2005. iranski predsjednik
je na to da je krivnja za holokaust
zemlje PQt;Umuia na podrku uspostavi izraelske drave:
Neke europske zemlje ustraju u stavu da je Hitler ubio milijune nedunih idova u
plinskim komorama, ustraju u tolikoj mjeri da svatko tko pokuava dokazati suprot
no biva i strpan u zatvor". Iako ne takav stav, pretpostavimo
li da je on istinit, nae pitanje Europljanima glasi: je li ubijanje nevinih
idova razlog zbog kojeg podravaju izraelsku okupaciju Jeruzalema? .. Kad bi
o lIAlILJU
Europljani bili iskreni u svom stavu, onda bi neke dijelove u Europi (primJerice, u
Austriji ili drugim zemljama) trebali dati cionistima da ondje u Europi
svoju dravu. Ponudite dio Europe u te svrhe i mi to podrati.
Iako gnusna, ova izjava sadri jedan uvid. Gnusna je dakako zbog
poricanja holokausta, i onog to je vjerojatno u jo mjeri proble
tvrdnje da su idovi zasluili holokaust (Ne takav
stav: na to se to odnosi? Na tvrdnju da je Hitler ubio milijun idova
ili da su :idovi bili nevini i nisu zasluili smrt?) Ono to je istinito u
toj izjavi na europsko licemjerje: europski strateki potez se
doista sastojao u tome da se iskupi za svoju krivnju to na
teritoriju. Stoga, kad je glasnogovornik izraelske vlade Raanan Gissin
odgovorio: Samo da podsjetim gospodina Ahmedinedada, mi smo bili
ovdje mnogo prije njegovih predaka. Zato polaemo prirodno pravo da
budemo ovdje na zemlji naih predaka te da i dalje ovdje ivimo, prizvao
je u povijesno pravo koje bi, u da se primijeni univerzal
no, dovelo do pokolja. Odnosno, moe li se zamisliti svijet u
kojem bi grupe neprestano svoje susjede da smo mi
bili ovdje davno prije vas i ako to razdoblje od nekoliko
godina - i koristile tu kao opravdanje razloga da se posegne za
zemljom blinjeg? U tom kontekstu francuski pisac idovskog porijekla
Cecile Winter predloio je zanimljiv misaoni eksperiment: zamislimo
Izrael takav kakav jest i njegovu sudbinu u zadnjih pedesetak godina,
da su idovi doli ovdje obiljeeni igom apso
lutne rtve, a time i iznad moralne osude. Ono to bismo tada imali pred
u tom je pripovijest o kolonizaciji.
6
Ali zato bismo se trebali distancirati od holokausta o
elskoj politici prema Palestincima? Ne zbog toga to ih moemo oboje
usporediti, .up.ravQ je holokaust bio nellsporedivQ..
. .potreba za prizivanjem u holokall$l3..kako.billc gbr.aail!l
izraelsk:ll; politika, PQtaino impli<;ira da l?orael
koje jedino apsolutni adut holokausta koji dre u rukaV1J.. mo:l.e iskupiti.

97
96
SLAVOJ iEK
li to da bismo trebali zanemariti postojanja holokausta
kad je o aktualnoj politici, s obzirom na to da svako njegovo kori
tenje u svrhu legitimiziranja djelovanja doprinosi njegovoj
opscenoj instrumentalizaciji? Ovo je vrlo blisko
opscenosti prema kojoj je lano svako spominjanje holokausta u dana
njem diskursu i predstavlja manipulaciju da bi se prikrili
izraelski protiv Palestinaca (ili, na razini,
da bi se umanjile podjednako strane patnje ljudi u Svijetu u
odnosu na koje na holokaust kolonizatorima
da se predstave kao istinske i prave rtve). Stoga smo ovdje
u mreu kantovske antinomije (iako bi je bilo suvie opsceno nazvati
antinomijom holokaustovskog uma): dok svako pozitivno
nje na holokaust doprinosi njegovoj instrumentalizaciji, svih
referenci na holokaust na takav oblik instrumentalizacije (tj. nametanja
potpune utnje o holokaustu u diskursu) nije nita manje
neprihvatljivo.
Ovo oslanjanje na Kanta moda bi nam moglo u
nalaenju rjeenja: u skladu s Kantovim negativne upotre
be uma kao jedinog legitimnog sredstva kad je o noumenalnim
objektima, trebalo bi njegovu upotrebu na negativni modus.
Jedina referenca koju bi trebalo dopustiti vezano uz holokaust jest ona
negativna. Holokaust ne bi trebalo prizivati u da bi se opravda
lo ili legitimiziralo mjere, nego jedino da bi se delegitimizirale
(neke) takve mjere, da bi se nametnula naem
djelovanju: opravdano je osuditi djelovanje koje iskazuje
hybris je ekstremni izraz predstavljao holokaust. .
Sto ako su tada prave karikature islama same nasilne anti-danske
demonstracije koje pruaju grotesknu sliku islama koja se savreno
uklapa u kliej o islamu? Dakako, istinska ironija je u tome
da se gnjev muslimanske rulje okrenuo protiv iste one Europe koja
zaustavlja anti-islamiste (poput poznate novinarke Oriane Fallaci koja
ONAliLJU
je umrla u rujnu 2006.), koja se doivljava kao suvie tolerantna spram
islama i koja je popustila njegovim pritiscima; a u Europi protiv
Danske koja je primjer skandinavske tolerancije i svega onog to ona
predstavlja. Takva konstelacija savreno reproducira paradoks superega:
to se vie pokorava onome to Drugi zahtijeva od tebe, to postaje u
mjeri kriv. Kao da to vie tolerira islam, pritisak na tebe biti
tim
je netolerantna ena koja je predstavljala simp
tom tolerantnih mukaraca. U knjigama koje je objavila zadnjih neko
liko godina ivota prekrila je dva kardinalna pravila: njezino je pisanje
bilo strastveno i u cijelosti angairano, te je u potpunosti odbacila
korektnu mantru potovanja prema Drugom? Fallaci je tvrdila
da sadanji rat protiv terora nije sukob civilizacija, nego sukob
civilizacije i barbarstva. Neprijatelj nije zlouporaba islama,
nego islam sam po sebi. Opasnost koja iz njega proizlazi predstavlja
stav koji dominira u Europi. Ona je smatrala kako
je Europa kapitulirala u duhovnom smislu: je samu sebe
kao islamsku pokrajinu, u strahu od vlastitog
kulturnog i identiteta. Fallaci opetovano panju na
asimetriju tolerancije: se neprestano podrava gradnju
damija, zahtijeva potovanje itd. Istovremeno, u nekim islam
s-!:i
m
s isl'ilIDa ..na
Njezino i postojano stajalite je vjerojatno razlog zbog kojega su
njezine knjige marginalizirane i doivljene kao neprihvatljive: nakon
svakog velikog poziva za ujedinjenjem i suprotstavljanjem
prijetnjama fUndamentalista, Bush, Blair pa i Sharon nikad ne
proputaju pohvaliti islam kao veliku religiju ljubavi i tolerancije koja
nema nita s odvratnim zlodjelima koja se
u njegovo ime.
liberalni au:w, a ne fUnda
mentalist, pa bi bilo prejednostavno njezine zadnje knjige odbaciti kao
97
96
SLAVOJ iEK
li to da bismo trebali zanemariti postojanja holokausta
kad je o aktualnoj politici, s obzirom na to da svako njegovo kori
tenje u svrhu legitimiziranja djelovanja doprinosi njegovoj
opscenoj instrumentalizaciji? Ovo je vrlo blisko
opscenosti prema kojoj je lano svako spominjanje holokausta u dana
njem diskursu i predstavlja manipulaciju da bi se prikrili
izraelski protiv Palestinaca (ili, na razini,
da bi se umanjile podjednako strane patnje ljudi u Svijetu u
odnosu na koje na holokaust kolonizatorima
da se predstave kao istinske i prave rtve). Stoga smo ovdje
u mreu kantovske antinomije (iako bi je bilo suvie opsceno nazvati
antinomijom holokaustovskog uma): dok svako pozitivno
nje na holokaust doprinosi njegovoj instrumentalizaciji, svih
referenci na holokaust na takav oblik instrumentalizacije (tj. nametanja
potpune utnje o holokaustu u diskursu) nije nita manje
neprihvatljivo.
Ovo oslanjanje na Kanta moda bi nam moglo u
nalaenju rjeenja: u skladu s Kantovim negativne upotre
be uma kao jedinog legitimnog sredstva kad je o noumenalnim
objektima, trebalo bi njegovu upotrebu na negativni modus.
Jedina referenca koju bi trebalo dopustiti vezano uz holokaust jest ona
negativna. Holokaust ne bi trebalo prizivati u da bi se opravda
lo ili legitimiziralo mjere, nego jedino da bi se delegitimizirale
(neke) takve mjere, da bi se nametnula naem
djelovanju: opravdano je osuditi djelovanje koje iskazuje
hybris je ekstremni izraz predstavljao holokaust. .
Sto ako su tada prave karikature islama same nasilne anti-danske
demonstracije koje pruaju grotesknu sliku islama koja se savreno
uklapa u kliej o islamu? Dakako, istinska ironija je u tome
da se gnjev muslimanske rulje okrenuo protiv iste one Europe koja
zaustavlja anti-islamiste (poput poznate novinarke Oriane Fallaci koja
ONAliLJU
je umrla u rujnu 2006.), koja se doivljava kao suvie tolerantna spram
islama i koja je popustila njegovim pritiscima; a u Europi protiv
Danske koja je primjer skandinavske tolerancije i svega onog to ona
predstavlja. Takva konstelacija savreno reproducira paradoks superega:
to se vie pokorava onome to Drugi zahtijeva od tebe, to postaje u
mjeri kriv. Kao da to vie tolerira islam, pritisak na tebe biti
tim
je netolerantna ena koja je predstavljala simp
tom tolerantnih mukaraca. U knjigama koje je objavila zadnjih neko
liko godina ivota prekrila je dva kardinalna pravila: njezino je pisanje
bilo strastveno i u cijelosti angairano, te je u potpunosti odbacila
korektnu mantru potovanja prema Drugom? Fallaci je tvrdila
da sadanji rat protiv terora nije sukob civilizacija, nego sukob
civilizacije i barbarstva. Neprijatelj nije zlouporaba islama,
nego islam sam po sebi. Opasnost koja iz njega proizlazi predstavlja
stav koji dominira u Europi. Ona je smatrala kako
je Europa kapitulirala u duhovnom smislu: je samu sebe
kao islamsku pokrajinu, u strahu od vlastitog
kulturnog i identiteta. Fallaci opetovano panju na
asimetriju tolerancije: se neprestano podrava gradnju
damija, zahtijeva potovanje itd. Istovremeno, u nekim islam
s-!:i
m
s isl'ilIDa ..na
Njezino i postojano stajalite je vjerojatno razlog zbog kojega su
njezine knjige marginalizirane i doivljene kao neprihvatljive: nakon
svakog velikog poziva za ujedinjenjem i suprotstavljanjem
prijetnjama fUndamentalista, Bush, Blair pa i Sharon nikad ne
proputaju pohvaliti islam kao veliku religiju ljubavi i tolerancije koja
nema nita s odvratnim zlodjelima koja se
u njegovo ime.
liberalni au:w, a ne fUnda
mentalist, pa bi bilo prejednostavno njezine zadnje knjige odbaciti kao
9
8
SLAVOJ iEK
dokaz reakcije. Njezin izvanredan uspjeh u
danima pretvorio ju je u neku vrstu >medodirljivog objekta
srama /.sPji je liberalim!
je kako je pogodila samu bolnu liberalizma, ono njegovo
potisnuto.
njezina se greka sastojala u tome to je uzela za ozbiljno
multikulturalno ponizno potovanje za muslimanske Druge. Nije
shvatila kako je to potovanje lano i kako predstavlja znak skrivenog
i pokrovitelj skog rasizma. Drugim Fallaci se nije tek puko
suprotstavljala multikulturalnoj toleranciji, nego je iznijela na vidjelo
njezinu sr. Francuski filorof Alain Finkielkraut u inter
vjuu objavljenom 18. studenog 2005. u Ha'aretzu komentirao je nerede
u francuskim Ako Arapin zapali kolu, to predstavlja
revolt. Ako to bijelac, to je faizam ... Korak po korak, velikoduna
ideja o ratu protiv rasizma se pretvara u lanu ideologiju.
U dvadeset i prvom anti-rasizam predstavljati ono to je
komunizam u dvadesetom: izvor nasilja. Finkielkraut je ovdje
u pravu, ali zbog krivog ono to je pogreno u
korektnoj multikulturalnoj borbi protiv rasizma nije njegov prekomjer
ni anti-rasizam, nego skriveni rasizam.
Da bismo to pojasnili, usporedimo dvije izjave Georgea W. Busha.
U svome inauguracijskom govoru u 2005. Bush je rekao:
Amerika se pretvarati da zatvoreni disidenti vie vole svoje okove
ili da ene blagonaklono gledaju na ponienje i poslunost. Usporedo
s ovim trebali bismo postaviti Busheve ponavljane tvrdnje kako
je islam velika religija mira te da je fundamentalisti pogreno koriste.
Liberalni multikulturalist odbacio bi prvu tvrdnju kao izraz kulturnog
imperijalizma, a drugu okarakterizirao kao prihvatljivu, iako se u njoj
skriva licemjerje. Moda bi takav stav trebalo irokrenuti i bez straha iz
njega izvesti Ono to je s Bushevim poto
vanjem islama nije njegovo licemjerje, da ta tvrdnja prikriva
o IASILJU
fP
rasizam i kulturalni imperijalizam. Pogrean je sim sadr
aj njegove tvrdnje. ta igra ispunjavanja unutarnje istine neke
religije ili ideologije i njezina izdvajanja iz kasnijeg ili sekundarnog
iskoritavanja u cijelosti je pogrena i nije filozofska. Ovdje
bi trebalo biti nemilosrdan prema islamu, pa i marksizmu.
Licemjerna je zapravo Busheva prva izjava: trebalo bi u cijelosti potvrdi
ti njen sadraj, s primjedbom kako ga u isto vrijeme Bushevo
djelovanje ne slijedi.
Jeruzalemski krug kredom
Bilo bi suvie jednostavno odnijeti prevlast u ovoj raspravi
dovitljive obrate koje se mogu protegnuti u beskraj; stoga
ovdje prekinuti ovaj zamiljeni dijalog i odvano
krenuti prema srcu tame sukoba na Bliskom istoku. M!lQgLi}SU1,?-.ce.!,::
. .od Blaisea,.Pa&GaWr
i Immanuela Kantll.,do s.u poj:iIl1
kojem
pODuditi IiIpl8fB8Aity
ku J.:tpotijc.kl.u. U skladu s takvim idejama, ono
to se govori o Izraelu je u osnovi posve nesretna okolnost
Izraela sastoji se u tome to je uspostavljen kao nacija-drava
dva prekasno, u uvjetima kada takav vie nije
bio prihvatljiv. Ironija u svemu tome je da je upravo utjecaj
idovskih intelektualaca pridonio porastu tog
Tijekom moga posljednjeg posjeta Izraelu, priao mi je jedan izrael
ski intelektualac koji me, svjestan mojih simpatija prema Palestincima,
zadirkivati: li vas sram to ste ovdje u Izraelu, u ovoj.o,C;IS
"H '''' ...
galnoj, kriminalnoj dravi? Ne bojite li se da boravak QVdje..la.ie.u4c
cati na vaa uvjerenja. i vas sudiooikot\l, II
Posve iskreno moram priznati da svaki put kada u Izrael
imam uzbudljivog ulaska na zabranjeni teritorij nelegi
9
8
SLAVOJ iEK
dokaz reakcije. Njezin izvanredan uspjeh u
danima pretvorio ju je u neku vrstu >medodirljivog objekta
srama /.sPji je liberalim!
je kako je pogodila samu bolnu liberalizma, ono njegovo
potisnuto.
njezina se greka sastojala u tome to je uzela za ozbiljno
multikulturalno ponizno potovanje za muslimanske Druge. Nije
shvatila kako je to potovanje lano i kako predstavlja znak skrivenog
i pokrovitelj skog rasizma. Drugim Fallaci se nije tek puko
suprotstavljala multikulturalnoj toleranciji, nego je iznijela na vidjelo
njezinu sr. Francuski filorof Alain Finkielkraut u inter
vjuu objavljenom 18. studenog 2005. u Ha'aretzu komentirao je nerede
u francuskim Ako Arapin zapali kolu, to predstavlja
revolt. Ako to bijelac, to je faizam ... Korak po korak, velikoduna
ideja o ratu protiv rasizma se pretvara u lanu ideologiju.
U dvadeset i prvom anti-rasizam predstavljati ono to je
komunizam u dvadesetom: izvor nasilja. Finkielkraut je ovdje
u pravu, ali zbog krivog ono to je pogreno u
korektnoj multikulturalnoj borbi protiv rasizma nije njegov prekomjer
ni anti-rasizam, nego skriveni rasizam.
Da bismo to pojasnili, usporedimo dvije izjave Georgea W. Busha.
U svome inauguracijskom govoru u 2005. Bush je rekao:
Amerika se pretvarati da zatvoreni disidenti vie vole svoje okove
ili da ene blagonaklono gledaju na ponienje i poslunost. Usporedo
s ovim trebali bismo postaviti Busheve ponavljane tvrdnje kako
je islam velika religija mira te da je fundamentalisti pogreno koriste.
Liberalni multikulturalist odbacio bi prvu tvrdnju kao izraz kulturnog
imperijalizma, a drugu okarakterizirao kao prihvatljivu, iako se u njoj
skriva licemjerje. Moda bi takav stav trebalo irokrenuti i bez straha iz
njega izvesti Ono to je s Bushevim poto
vanjem islama nije njegovo licemjerje, da ta tvrdnja prikriva
o IASILJU
fP
rasizam i kulturalni imperijalizam. Pogrean je sim sadr
aj njegove tvrdnje. ta igra ispunjavanja unutarnje istine neke
religije ili ideologije i njezina izdvajanja iz kasnijeg ili sekundarnog
iskoritavanja u cijelosti je pogrena i nije filozofska. Ovdje
bi trebalo biti nemilosrdan prema islamu, pa i marksizmu.
Licemjerna je zapravo Busheva prva izjava: trebalo bi u cijelosti potvrdi
ti njen sadraj, s primjedbom kako ga u isto vrijeme Bushevo
djelovanje ne slijedi.
Jeruzalemski krug kredom
Bilo bi suvie jednostavno odnijeti prevlast u ovoj raspravi
dovitljive obrate koje se mogu protegnuti u beskraj; stoga
ovdje prekinuti ovaj zamiljeni dijalog i odvano
krenuti prema srcu tame sukoba na Bliskom istoku. M!lQgLi}SU1,?-.ce.!,::
. .od Blaisea,.Pa&GaWr
i Immanuela Kantll.,do s.u poj:iIl1
kojem
pODuditi IiIpl8fB8Aity
ku J.:tpotijc.kl.u. U skladu s takvim idejama, ono
to se govori o Izraelu je u osnovi posve nesretna okolnost
Izraela sastoji se u tome to je uspostavljen kao nacija-drava
dva prekasno, u uvjetima kada takav vie nije
bio prihvatljiv. Ironija u svemu tome je da je upravo utjecaj
idovskih intelektualaca pridonio porastu tog
Tijekom moga posljednjeg posjeta Izraelu, priao mi je jedan izrael
ski intelektualac koji me, svjestan mojih simpatija prema Palestincima,
zadirkivati: li vas sram to ste ovdje u Izraelu, u ovoj.o,C;IS
"H '''' ...
galnoj, kriminalnoj dravi? Ne bojite li se da boravak QVdje..la.ie.u4c
cati na vaa uvjerenja. i vas sudiooikot\l, II
Posve iskreno moram priznati da svaki put kada u Izrael
imam uzbudljivog ulaska na zabranjeni teritorij nelegi
(;(;Ci)
SLAVOJ iEK
timnog nasilja. li to da sam (potajno ili javno) antisemit? No to
ako je ono to me smeta upravo da se nalazim u dravi koja
jo uvijek nije ponitila nasilje vlastitog nelegitimnog
porijekla i potisnula ga u bezvremenu prolost. U tom smislu, drava
Izrael nam ukazuje na ponitavanje prolosti svake dr:avne
Zbog smo danas osjetljiviji na takvo nasilje? Upravo zato to u
globalnom univerzumu koji se legitimira globalnom moralnosti, suverene
drave vie nisu izuzete od moralnog se smatraju moral
nim akterima koje treba kazniti za njihova zlodjela, koliko god bilo upit
no tko bi izvrio tu pravdu i tko bi sudio sucima. Dravna je suverenost
stoga uvelike To vrijedi i za znakovitost sukoba na Bliskom
istoku: on nas s i granica koje razdvajaju
nelegitimnw< ne-dravnu od legitimne dravne U
izraelske drave, takvi nelegitimni jo uvijek nisu poniteni i
njihovi su u cijelosti vidljivi i danas. Ovdje nam pada na pamet
Brechtov motto iz opere: ..e.ra:vi nisu oni koji
banke neg() olli koji ih osnivajq. Drugim kojom se kri
z<J.kon bolja je od one koja se zbiva unutar granica zakona. Mogli bismo
..
ovdje predloiti novu varijaciju te maksime: pravi nije
djelovanje nego drave koja rat protiv terora.
Kad sa Zapada pitaju su Palestinci
toliko ustrajni i tvrdoglavi u privrenosti svojem teritoriju i odbijaju
ukinuti vlastiti identitet u irem Arapskog mora, oni zapra
vo zahtijevaju da Palestinci zanemare upravo izraelsko nelegitimno
nasilje utemeljenja drave. U obliku poetske pravde koja
povijesnu ironiju, Palestinci Izraelcima njihovu vlastitu poruku
u njenoj preokrenutoj i istinitoj formi. Patoloka privrenost teritoriju
implicira pravo da se na nju vrati nekoliko godina kasnije, to je
u osnovi poricanje deteritorijalizacije koja karakterizira dananji glo
balni kapitalizam. preokrenuta poruka ide i dalje od toga.
Zamislimo da naredni odlomak u dananjim medijima:
OIlAlILJU
101
Nai su nas neprijatelji nazivali teroristima ... Ljudi kOji nam nisu ni prijatelji niti
neprijatelji su koristili ovo latinsko ime. A ipak. mi nismo bili teroristi...
Povijesni i izvor termina .teror dokazuje da se on ne mok pri
mijeniti na revolucionarni rat za ... Borci za slobodu moraju se naoru
ati; bez oruja, ubrzo bi bili pregaeni. to borba za dostojanstvo i protiv
represije i irna s terorizmom?
Ovaj tekst bismo bez razmiljanja pripisali islamskoj
skupini i osudili ga. autor ovih redaka nije nitko drugi doli
Menachem Begin, iz vremena kad se Haganah borila protiv britanskih
snaga u Palestini.
8
Zanimljivo je spomenuti kako je u to vrijeme kad
su se idovske snage borile protiv britanske vojske u Palestini, termin
terorist imao pozitivno Evo jo jednog misaonog eksperi
menta: zamislimo da u dananjim novinama otvoreno pismo
naslovljeno Pismo palestinskim teroristima koje sadri ove retke:
Moji hrabri prijatelji! vjerovati o vam piem jer je atmosfera trenutno
usijana. Aji imate moju kao starog izvjestitelja da je ono o govorim
istina. Palestinci iz Amerike su na vaoj strani. Vi ste njihovi heroji, oni koji im
donose osmijeh na lice. vi ste njihova perjanica. Vi ste prvi odgovor koji ima smi
sla u Novom svijetu. Svaki put kad dignete u zrak izraelski arsenal, izraelski zatvor
ili izraelsku prugu. ili izraelsku banku ili pak naoruanjem i bombama
krenete na izraelske izdajnike i okupatore vae domovine. Palestincima
odmah je lake pri srcu.
Pismo veoma ovom doista je objavljeno krajem 40-ih godina
prolog u novinama. Napisao ga je nitko drugi doli
Ben Hecht, proslavljeni holivudski scenarist. Ja sam samo zamijenio
idov Palestinac i britanski s izraelski.9 Zanimljivo
je vidjeti kako prva generacija izraelskih otvoreno ukazuje na
da se njihovo pravo na palestinsku zemlju ne moe temeljiti
na univerzalnoj pravdi, da je o jednostavnom ratu
dvije skupine kojih nije nikakvo posredovanje.
Evo to je zapisao David ben Gurion, prvi izraelski premijer:
Svakome je jasno koliko je teak problem odnosa Arapa i idova. Aji nitko
ne zna da ne postoji rjeenje za ovaj problem. Nema rjeenja! Ovdje stOji ponor
(;(;Ci)
SLAVOJ iEK
timnog nasilja. li to da sam (potajno ili javno) antisemit? No to
ako je ono to me smeta upravo da se nalazim u dravi koja
jo uvijek nije ponitila nasilje vlastitog nelegitimnog
porijekla i potisnula ga u bezvremenu prolost. U tom smislu, drava
Izrael nam ukazuje na ponitavanje prolosti svake dr:avne
Zbog smo danas osjetljiviji na takvo nasilje? Upravo zato to u
globalnom univerzumu koji se legitimira globalnom moralnosti, suverene
drave vie nisu izuzete od moralnog se smatraju moral
nim akterima koje treba kazniti za njihova zlodjela, koliko god bilo upit
no tko bi izvrio tu pravdu i tko bi sudio sucima. Dravna je suverenost
stoga uvelike To vrijedi i za znakovitost sukoba na Bliskom
istoku: on nas s i granica koje razdvajaju
nelegitimnw< ne-dravnu od legitimne dravne U
izraelske drave, takvi nelegitimni jo uvijek nisu poniteni i
njihovi su u cijelosti vidljivi i danas. Ovdje nam pada na pamet
Brechtov motto iz opere: ..e.ra:vi nisu oni koji
banke neg() olli koji ih osnivajq. Drugim kojom se kri
z<J.kon bolja je od one koja se zbiva unutar granica zakona. Mogli bismo
..
ovdje predloiti novu varijaciju te maksime: pravi nije
djelovanje nego drave koja rat protiv terora.
Kad sa Zapada pitaju su Palestinci
toliko ustrajni i tvrdoglavi u privrenosti svojem teritoriju i odbijaju
ukinuti vlastiti identitet u irem Arapskog mora, oni zapra
vo zahtijevaju da Palestinci zanemare upravo izraelsko nelegitimno
nasilje utemeljenja drave. U obliku poetske pravde koja
povijesnu ironiju, Palestinci Izraelcima njihovu vlastitu poruku
u njenoj preokrenutoj i istinitoj formi. Patoloka privrenost teritoriju
implicira pravo da se na nju vrati nekoliko godina kasnije, to je
u osnovi poricanje deteritorijalizacije koja karakterizira dananji glo
balni kapitalizam. preokrenuta poruka ide i dalje od toga.
Zamislimo da naredni odlomak u dananjim medijima:
OIlAlILJU
101
Nai su nas neprijatelji nazivali teroristima ... Ljudi kOji nam nisu ni prijatelji niti
neprijatelji su koristili ovo latinsko ime. A ipak. mi nismo bili teroristi...
Povijesni i izvor termina .teror dokazuje da se on ne mok pri
mijeniti na revolucionarni rat za ... Borci za slobodu moraju se naoru
ati; bez oruja, ubrzo bi bili pregaeni. to borba za dostojanstvo i protiv
represije i irna s terorizmom?
Ovaj tekst bismo bez razmiljanja pripisali islamskoj
skupini i osudili ga. autor ovih redaka nije nitko drugi doli
Menachem Begin, iz vremena kad se Haganah borila protiv britanskih
snaga u Palestini.
8
Zanimljivo je spomenuti kako je u to vrijeme kad
su se idovske snage borile protiv britanske vojske u Palestini, termin
terorist imao pozitivno Evo jo jednog misaonog eksperi
menta: zamislimo da u dananjim novinama otvoreno pismo
naslovljeno Pismo palestinskim teroristima koje sadri ove retke:
Moji hrabri prijatelji! vjerovati o vam piem jer je atmosfera trenutno
usijana. Aji imate moju kao starog izvjestitelja da je ono o govorim
istina. Palestinci iz Amerike su na vaoj strani. Vi ste njihovi heroji, oni koji im
donose osmijeh na lice. vi ste njihova perjanica. Vi ste prvi odgovor koji ima smi
sla u Novom svijetu. Svaki put kad dignete u zrak izraelski arsenal, izraelski zatvor
ili izraelsku prugu. ili izraelsku banku ili pak naoruanjem i bombama
krenete na izraelske izdajnike i okupatore vae domovine. Palestincima
odmah je lake pri srcu.
Pismo veoma ovom doista je objavljeno krajem 40-ih godina
prolog u novinama. Napisao ga je nitko drugi doli
Ben Hecht, proslavljeni holivudski scenarist. Ja sam samo zamijenio
idov Palestinac i britanski s izraelski.9 Zanimljivo
je vidjeti kako prva generacija izraelskih otvoreno ukazuje na
da se njihovo pravo na palestinsku zemlju ne moe temeljiti
na univerzalnoj pravdi, da je o jednostavnom ratu
dvije skupine kojih nije nikakvo posredovanje.
Evo to je zapisao David ben Gurion, prvi izraelski premijer:
Svakome je jasno koliko je teak problem odnosa Arapa i idova. Aji nitko
ne zna da ne postoji rjeenje za ovaj problem. Nema rjeenja! Ovdje stOji ponor
102 SLAVOJ iEK
dvije strane koji nitko ne moe premostiti ... Na narod eli ovu zemlju za
sebe, arapski narod eli ovu zemlju za sebe. 10
Jasno je u je danas ova izjava takav
sukob koji se vodi u ime teritorija s moralnog stanovita danas
jednostavno vie nije prihvatljiv. Zbog toga se na koji je tom pro
blemu pristupio poznati lovac na naciste Simon Wiesenthal u svojem
djelu Pravda, a ne osveta pokazuje toliko dvojbenim:
Jednog dana postat jasno da je utemeljiti dravu bez nekih ljudi koji
su ivjeli u istoj regiji i su prava bila manja (stoga to se pretpostavlja da pro
stor na kojem nitko prije nije ivio ostaje i dalje za ivot). Trebali bismo
biti zadovoljni ako se takvo krenje prava dri pod konuolom i ako se to odnosi
na relativno malen broj ljudi. To je bio s Izraelom u vrijeme njegova uteme
ljenja. .. Naposljetku, ondje je due vrijeme ivjelo idovsko stanovnitvo,
je palestinskog sranovnitva, u usporedbi s njima, bilo malo i imalo je relativno
mnogo ustupanja prostora. I I
Wiesenthal ovdje zagovara nita drugo doli nasilno utemeljenje drave
s ljudskim licem, odnosno nasilje s (kad je
pak o usporednoj analizi broja relativno malog broja ljudi, valja
da se stanovnitvo na palestinskom teritoriju 1880. godine sastojalo od
25.000 idova i 620.000 Palestinaca). iz dananje perspektive,
najzanimljivija iz Wiesenthalova eseja nalazi se na prethodnoj
stranici gdje on kae: 1 dalje izraelska drava ne moe se
oslanjati na simpatije spram rtava.12 se da Wiesenthal ovdje
smatra da, s obzirom na to da je sada izraelska drava lli dalje
ka, vie se ne treba ponaati kao rtva, treba otvoreno iskazati svoju
snagu. To je istina, s time da treba dodati kako takva pozicija
i novu vrstu odgovornosti. Trenutni se problem sastoji u tome
to se Izrael, iako 1 dalje zemlja, jo uvijek oslanja na sliku
idova kao rtava da bi legitimizirala svoju politiku kao i da bi svoje
prokazala kao prikrivene simpatizere holokausta. Arthur Koestler,
veliki ponudio je dubokoumnu analizu
stanja: i obratno, naime da prQgon

ONAIILJU
103
Ovo je kobni nedostatak jedinog snanog argumenta koji zastupa
ideju stvaranja idovske nacije-drave nakon holokausta: vIa
stitu dravu, idovi bi prevladali situaciju u kojoj bi bili preputeni na
milost i nemilost dijaspore kao i (ne)tolerancije pripadnika svoje
nacije. Iako se takva argumentacija razlikuje od religijske, mora se osla
njati na religijsku tradiciju da bi opravdala geografski poloaj svoje nove
drave. Kad ne bi bilo tako, nali bi se u situaciji o kojoj nam govori
jedan stari vic o koji na ulici trai koji je izgubio,
to pod rasvjetom a ne u kutu gdje ga je izgubio, zato
to se na svjetl4 bolje vidi. Na isti za idove je bilo jednostavnije
uzeti zemlju Palestincima a ne onima koji su im uzrokovali tolike. patnje
i koji bi im je bili duni ustupiti kao neku vrst odtete.
Robert Pisk, britanski novinar koji ivi u Libanonu, napravio je
dokumentarac o krizi na Srednjem istoku u kojem navodi kako su mu
arapski susjedi, palestinski izbjeglice, pokazali koju su nekad posjedo
vali u Haifi, prije nego to su im je preoteli Izraelci. Stoga je posjetio idovsku
obitelj koja je ivjela u toj i pitao ih odakle su oni doli. Odgovorili su da su
iz Chrzanowa, blizu Krakowa u Poljskoj, i pokazali mu fotografiju biveg
doma u Poljskoj koji su izgubili u vihoru rata. Stoga je Otputovao u Poljsku i potra
io enu koja je sada ivjela u toj u Chrzanowu. Ona je bila povratnica iz
Lemberga koji je sad sastavni dio zapadne Ukrajine. Nije bilo teko pogoditi koja je
karika u lancu, enu su izbacili iz njezina rodnog grada kad su ga
SSSR-u. Nema dvojbe da su zauzeli Rusi koji su se ondje naselili za poslije
ratnog reima u sklopu akcije sovjetizacije grada.
13
Dakako, se nastavlja: ta ruska obitelj vjerojatno je onamo dola
iz svojeg doma s istoka Ukrajine koji su razorili Nijemci tijekom tekih
borbi na fronti... Ovdje u dolazi holokaust:
na njega Izraelcima da se izuzmu iz tog lanca zamjena. Oni
koji prizivaju u holokaust na taj njime efikasno manipu
liraju, ga za trenutne svrhe.
Veliki misterij !lJope
!!?likO dt;lgo traje kad svi znaju da je jedino rjeenje
Izraelaca sa Zapadne obale i pojasa Gaze, uspostava palestinske drave,
102 SLAVOJ iEK
dvije strane koji nitko ne moe premostiti ... Na narod eli ovu zemlju za
sebe, arapski narod eli ovu zemlju za sebe. 10
Jasno je u je danas ova izjava takav
sukob koji se vodi u ime teritorija s moralnog stanovita danas
jednostavno vie nije prihvatljiv. Zbog toga se na koji je tom pro
blemu pristupio poznati lovac na naciste Simon Wiesenthal u svojem
djelu Pravda, a ne osveta pokazuje toliko dvojbenim:
Jednog dana postat jasno da je utemeljiti dravu bez nekih ljudi koji
su ivjeli u istoj regiji i su prava bila manja (stoga to se pretpostavlja da pro
stor na kojem nitko prije nije ivio ostaje i dalje za ivot). Trebali bismo
biti zadovoljni ako se takvo krenje prava dri pod konuolom i ako se to odnosi
na relativno malen broj ljudi. To je bio s Izraelom u vrijeme njegova uteme
ljenja. .. Naposljetku, ondje je due vrijeme ivjelo idovsko stanovnitvo,
je palestinskog sranovnitva, u usporedbi s njima, bilo malo i imalo je relativno
mnogo ustupanja prostora. I I
Wiesenthal ovdje zagovara nita drugo doli nasilno utemeljenje drave
s ljudskim licem, odnosno nasilje s (kad je
pak o usporednoj analizi broja relativno malog broja ljudi, valja
da se stanovnitvo na palestinskom teritoriju 1880. godine sastojalo od
25.000 idova i 620.000 Palestinaca). iz dananje perspektive,
najzanimljivija iz Wiesenthalova eseja nalazi se na prethodnoj
stranici gdje on kae: 1 dalje izraelska drava ne moe se
oslanjati na simpatije spram rtava.12 se da Wiesenthal ovdje
smatra da, s obzirom na to da je sada izraelska drava lli dalje
ka, vie se ne treba ponaati kao rtva, treba otvoreno iskazati svoju
snagu. To je istina, s time da treba dodati kako takva pozicija
i novu vrstu odgovornosti. Trenutni se problem sastoji u tome
to se Izrael, iako 1 dalje zemlja, jo uvijek oslanja na sliku
idova kao rtava da bi legitimizirala svoju politiku kao i da bi svoje
prokazala kao prikrivene simpatizere holokausta. Arthur Koestler,
veliki ponudio je dubokoumnu analizu
stanja: i obratno, naime da prQgon

ONAIILJU
103
Ovo je kobni nedostatak jedinog snanog argumenta koji zastupa
ideju stvaranja idovske nacije-drave nakon holokausta: vIa
stitu dravu, idovi bi prevladali situaciju u kojoj bi bili preputeni na
milost i nemilost dijaspore kao i (ne)tolerancije pripadnika svoje
nacije. Iako se takva argumentacija razlikuje od religijske, mora se osla
njati na religijsku tradiciju da bi opravdala geografski poloaj svoje nove
drave. Kad ne bi bilo tako, nali bi se u situaciji o kojoj nam govori
jedan stari vic o koji na ulici trai koji je izgubio,
to pod rasvjetom a ne u kutu gdje ga je izgubio, zato
to se na svjetl4 bolje vidi. Na isti za idove je bilo jednostavnije
uzeti zemlju Palestincima a ne onima koji su im uzrokovali tolike. patnje
i koji bi im je bili duni ustupiti kao neku vrst odtete.
Robert Pisk, britanski novinar koji ivi u Libanonu, napravio je
dokumentarac o krizi na Srednjem istoku u kojem navodi kako su mu
arapski susjedi, palestinski izbjeglice, pokazali koju su nekad posjedo
vali u Haifi, prije nego to su im je preoteli Izraelci. Stoga je posjetio idovsku
obitelj koja je ivjela u toj i pitao ih odakle su oni doli. Odgovorili su da su
iz Chrzanowa, blizu Krakowa u Poljskoj, i pokazali mu fotografiju biveg
doma u Poljskoj koji su izgubili u vihoru rata. Stoga je Otputovao u Poljsku i potra
io enu koja je sada ivjela u toj u Chrzanowu. Ona je bila povratnica iz
Lemberga koji je sad sastavni dio zapadne Ukrajine. Nije bilo teko pogoditi koja je
karika u lancu, enu su izbacili iz njezina rodnog grada kad su ga
SSSR-u. Nema dvojbe da su zauzeli Rusi koji su se ondje naselili za poslije
ratnog reima u sklopu akcije sovjetizacije grada.
13
Dakako, se nastavlja: ta ruska obitelj vjerojatno je onamo dola
iz svojeg doma s istoka Ukrajine koji su razorili Nijemci tijekom tekih
borbi na fronti... Ovdje u dolazi holokaust:
na njega Izraelcima da se izuzmu iz tog lanca zamjena. Oni
koji prizivaju u holokaust na taj njime efikasno manipu
liraju, ga za trenutne svrhe.
Veliki misterij !lJope
!!?likO dt;lgo traje kad svi znaju da je jedino rjeenje
Izraelaca sa Zapadne obale i pojasa Gaze, uspostava palestinske drave,
104
SLAVOJ iEK
i neka vrsta kad je o Jeruzalemu. Kad god se
da je dolo do sporazuma, on se bez ikakvog razloga ponovo
dalekim. Koliko se puta da je situacija takva da je za mir dovolj
no tek prikladnu formulaciju za neku manju izjavu, nakon
se sve odjednom raspalo i sruilo, na krhkost postignutih
dogovora? Sukob na Srednjem istoku poprimio je razmjere neuro
simptoma - svakome je jasno na koji se situacija moe
rijeiti, a nitko to zapravo ne eli kao da postoji neto poput
patolokog libidinalnog dobitka koji proizlazi iz ustrajavanja na statusu
quo i mrtvoj
Zbog toga je kriza na Bliskom istoku toliko osjetljiva za pra
politiku koja tei rijeiti probleme na korak
po korak. U tom ono utopijsko se nalazi u samom
da takav pristup moe biti efikasan, dok se jedino real
no rjeenje sastoji u rjeavanju velikog problema, odnosno rjeavanja
problema u samim njegovim korijenima. Ovdje vrijedi stara krilatica
iz 1968: Soyom realistes, demandons !'impossible! Jedino radikalna gesta
koja se doima unutar parametara na realan bi
rijeila problem. Moda rjeenje svi znaju kao jedino
i uvjerljivo Izraelaca sa Zapadne obale i pojasa Gaze kao i
uspostava palestinske drave) ne moe biti efikasno, zbog bi trebalo
promijeniti okvir, zamisliti sliku rjeenja za jednu dravu koje bi
se moglo ukazati na horizontu.
Dolazimo u iskuenje da ovdje govorimo o simptomatskom
nisu li u izraelsko-palestinskom sukobu tradicionalne uloge na neki
izokrenute kao u Izrael se kao slubeni predstavnik zapad
liberalnog modernizma u regiji legitimizira na
-religijskog identiteta, dok Palestinci koje se smatra pred-modernim
fundamentalistima svoje zahtjeve legitimiziraju na sekularizi
ranog (Ovdje bismo moda trebali propitati pretpostavku
kako je upravo zbog izraelske okupacije palestinskih teritorija dolo do
o NASILJU
105
toga da se Palestinci smatrati zasebnom nacijom koja je II potra
zi za vlastitom dravom, a ne tek jednim od naroda arapskog svijeta),
Ovdje nailazimo na paradoks izraelske drave, tobonjeg otoka liberal
no-demokratskog moderniteta u moru Bliskoga istoka koji na arapske
zahtjeve odgovara na jo vie
gijskim zahtjevima za prisvajanjem njihove svete zemlje. Dodatna je
ll..!?Il?-e.
Aa-..illijetu:" atp.tilike J!e
:.uje kakvo boanstvo. Njihova se stoga.temelji ,
poricanju: Veoma dobro znam da postoji,ali.
tome vje
l1l
jem da nam je podario zemlju yelikog Izraela ... A
"" .
to nam to govori i o Gordijskom jedini da se
nije u tome da ga se otpedja da Ila se prekine. Ali kakQ?
Badiou se nedavno osvrnuo na taj bezizlazni poloaj:' ,
Utemeljenje drave predstavljalo je u cijelosti sloenu realnost. S
jedne strane, to je koji je bio dio jednog uspona velikih
revolucionarnih, i projekata, ideje o utemeljenju
posve novog drutva. S druge strane, bio je to kao dio jednog
kolonijalizma, brutalnog osvajanja Europljana koji su doli
u novu zemlju gdje su ivjeli ljudi. Izrael je mjeavina revolucije i
reakcije, emancipacije i represije. trebala bi postati ono to je
o,d. bilol'rave4no ic bi ix?stati
najmanje religijska i najmanje od svih drava. Najuniverzalnija
-.----.. -----
.. ,----.-.. .. .. .....
Ovaj uvid je u sri istinit, ali problem i dalje ostaje: moe li se zaista
razmrsiti na tako izravan i jednostavno razdvojiti dvije strane
Izraela revolucionarni projekt drave bez njena
kolonizatorskog dvojnika? Ovo je poput poznatog Ako odgovora
jednog iz 1920-ih godina u vezi s prohibicijom:
Podravate li prohibiciju vina ili ne?: Ako pod vinom podrazumije
vate odvratno koje je upropastilo obitelji mukarce
propalicama koji mlate svoje ene i zanemaruju djecu, onda se u cijelo
sti zalaem za prohibiciju. Ali ako pod vinom podrazumijevate pleme
104
SLAVOJ iEK
i neka vrsta kad je o Jeruzalemu. Kad god se
da je dolo do sporazuma, on se bez ikakvog razloga ponovo
dalekim. Koliko se puta da je situacija takva da je za mir dovolj
no tek prikladnu formulaciju za neku manju izjavu, nakon
se sve odjednom raspalo i sruilo, na krhkost postignutih
dogovora? Sukob na Srednjem istoku poprimio je razmjere neuro
simptoma - svakome je jasno na koji se situacija moe
rijeiti, a nitko to zapravo ne eli kao da postoji neto poput
patolokog libidinalnog dobitka koji proizlazi iz ustrajavanja na statusu
quo i mrtvoj
Zbog toga je kriza na Bliskom istoku toliko osjetljiva za pra
politiku koja tei rijeiti probleme na korak
po korak. U tom ono utopijsko se nalazi u samom
da takav pristup moe biti efikasan, dok se jedino real
no rjeenje sastoji u rjeavanju velikog problema, odnosno rjeavanja
problema u samim njegovim korijenima. Ovdje vrijedi stara krilatica
iz 1968: Soyom realistes, demandons !'impossible! Jedino radikalna gesta
koja se doima unutar parametara na realan bi
rijeila problem. Moda rjeenje svi znaju kao jedino
i uvjerljivo Izraelaca sa Zapadne obale i pojasa Gaze kao i
uspostava palestinske drave) ne moe biti efikasno, zbog bi trebalo
promijeniti okvir, zamisliti sliku rjeenja za jednu dravu koje bi
se moglo ukazati na horizontu.
Dolazimo u iskuenje da ovdje govorimo o simptomatskom
nisu li u izraelsko-palestinskom sukobu tradicionalne uloge na neki
izokrenute kao u Izrael se kao slubeni predstavnik zapad
liberalnog modernizma u regiji legitimizira na
-religijskog identiteta, dok Palestinci koje se smatra pred-modernim
fundamentalistima svoje zahtjeve legitimiziraju na sekularizi
ranog (Ovdje bismo moda trebali propitati pretpostavku
kako je upravo zbog izraelske okupacije palestinskih teritorija dolo do
o NASILJU
105
toga da se Palestinci smatrati zasebnom nacijom koja je II potra
zi za vlastitom dravom, a ne tek jednim od naroda arapskog svijeta),
Ovdje nailazimo na paradoks izraelske drave, tobonjeg otoka liberal
no-demokratskog moderniteta u moru Bliskoga istoka koji na arapske
zahtjeve odgovara na jo vie
gijskim zahtjevima za prisvajanjem njihove svete zemlje. Dodatna je
ll..!?Il?-e.
Aa-..illijetu:" atp.tilike J!e
:.uje kakvo boanstvo. Njihova se stoga.temelji ,
poricanju: Veoma dobro znam da postoji,ali.
tome vje
l1l
jem da nam je podario zemlju yelikog Izraela ... A
"" .
to nam to govori i o Gordijskom jedini da se
nije u tome da ga se otpedja da Ila se prekine. Ali kakQ?
Badiou se nedavno osvrnuo na taj bezizlazni poloaj:' ,
Utemeljenje drave predstavljalo je u cijelosti sloenu realnost. S
jedne strane, to je koji je bio dio jednog uspona velikih
revolucionarnih, i projekata, ideje o utemeljenju
posve novog drutva. S druge strane, bio je to kao dio jednog
kolonijalizma, brutalnog osvajanja Europljana koji su doli
u novu zemlju gdje su ivjeli ljudi. Izrael je mjeavina revolucije i
reakcije, emancipacije i represije. trebala bi postati ono to je
o,d. bilol'rave4no ic bi ix?stati
najmanje religijska i najmanje od svih drava. Najuniverzalnija
-.----.. -----
.. ,----.-.. .. .. .....
Ovaj uvid je u sri istinit, ali problem i dalje ostaje: moe li se zaista
razmrsiti na tako izravan i jednostavno razdvojiti dvije strane
Izraela revolucionarni projekt drave bez njena
kolonizatorskog dvojnika? Ovo je poput poznatog Ako odgovora
jednog iz 1920-ih godina u vezi s prohibicijom:
Podravate li prohibiciju vina ili ne?: Ako pod vinom podrazumije
vate odvratno koje je upropastilo obitelji mukarce
propalicama koji mlate svoje ene i zanemaruju djecu, onda se u cijelo
sti zalaem za prohibiciju. Ali ako pod vinom podrazumijevate pleme
SLAVOJ iEK
nito koje ima predivan okus i koje svaki obrok zadovoljstvom,
onda sam protiv zabrane!
Ono to nam je potrebno moda je vie od toga: ne samo
nje linije koja bi dobar od loeg Izraela nego
promjene samih koordinata trenutne situacije. Bivi izraelski premijer
Jitzak Rabin poduzeo je prvi veliki korak u tom smjeru priznavanjem
PLO-a kao legitimnog predstavnika palestinskog naroda, je postao
jedini pravi partner u pregovorima. Situacija na Srednjem istoku se
stubokom promijenila kad je Rabin proglasio okret izraelske politike
odbijanja pregovaranja s PLO-om, organizacijom i jed
nostavno rekao: Prekinimo tu paradu pregovaranja s Palestincima bez
komunikacije s PLO-om i dijalog sa stvarnim partnerima. U
tome se sastoji istinski on ono neza
mislivo zamislivim. Iako .lubin je ostvario gesIll _
koja odlikuje one najbolje konzervativne samo je de Gaulle
...... " , ".t ,...
mogao Aliru dati neovisnost, kao to je samo Nixon mogao
odnose s I9nom.1,5
1!.. za Arape sastojao taka,! e"'1l tmne da naprave
ono to je boracl1.: prvo udariti na"
1.1 tQJI&C sva na idove kao
irenje.u l'alestiDiizvQr .i uzrok svega onog to ne
;.;1j; u arapskom svijetu, pri se 'nad
arapskog)qentitc:ta,. Palestinci koji tvrde da
, '.
oslobadanje njihova teritorija od izraelske okupacije potaknuti demo
kratizaciju u arapskom svijetu, nisu u pravu. Stvar je posve obrnuta.
Trebalo bi otvorenim suprotstavljanjem korumpiranim vjerskim
i vojnim reimima od Sirije do Saudijske Arabije koji koriste izraelsku
okupaciju da bi opravdali svoje postupke. Paradoks se sastoji u tome to
je fokusiranje na Izrael razlog zbog kojeg Arapi gube bitku. .osnovno
dihat1u"*islamu nije rat protiv izvanjskog neprijatelja,
. nego napor unutarnjeg Borba je usmjerena protiv vlastitih
. '""'.
oUIILJU
107
moralnih pogreaka bi vie
izvorno te a ne na ono ito ona
'''.. ,..,' "'" ,(t" ' "
predstavlja u jaynosti.;.. Sva tri glavIla protiv I
_nakon jedanaestog rujna, Izrael, AraflO sami sebe
.

u R!.;tvi ,{as da 211 vQmi..
sada kad smo i mi rtve, smijemo se obraniti i uzvra
titi Savez i Izraela, veza najreligioznjje.
- ..
(razvijene) nacije na svijetu ustt.:aje na razdvajanju religije i
i najmanje religioznog naroda na svijetu kOji ivi na temeljima religijske:
.' , '"
rtvena osovina.
Glavno pitanje glasi: u bi se danas sastojalo istinski radikalno
djelovanje na Bliskom istoku? Za Izraelce i za Arape
podjednako, ono bi se sastojalo u gesti odricanja od kon
trole nad Jeruzalemom, odnosno od transformacije starog Jeruzalema u
mjesto s posebnim statusom unutar drave u kojem bi vjersku slubu
(povremeno) nadzirale neke neutralne snage. Obje bi
strane trebale prihvatiti da se odricanjem od kontrole nad
Jeruzalemom oni zapravo ne Oni uistinu dobivaju uzdi
zanjem Jeruzalema u status izvorno svetog mjesta. Ono
to bi time izgubili je jedino ono to u samome sebi vrijedi biti izgublje
no, a to je religije na ulog u odnosima To bi
uistinu bio velik na Bliskom istoku, procvat istinske
univerzalnosti u pavlovskom smislu te Za nas nema ni idova
ni Palestinaca. Obje strane morale bi shvatiti da takvo odbacivanje
nacije-drave i vlastito a ne tek rtvu
koju bi trebalo podnijeti u ime drugog.
Vratimo se natrag na o kavkaskom krugu kredom na temelju
koje je Brecht napisao jednu od svojih kasnih drama. U drevno doba
negdje na Kavkazu prava majka i obratile su se sucu da
SLAVOJ iEK
nito koje ima predivan okus i koje svaki obrok zadovoljstvom,
onda sam protiv zabrane!
Ono to nam je potrebno moda je vie od toga: ne samo
nje linije koja bi dobar od loeg Izraela nego
promjene samih koordinata trenutne situacije. Bivi izraelski premijer
Jitzak Rabin poduzeo je prvi veliki korak u tom smjeru priznavanjem
PLO-a kao legitimnog predstavnika palestinskog naroda, je postao
jedini pravi partner u pregovorima. Situacija na Srednjem istoku se
stubokom promijenila kad je Rabin proglasio okret izraelske politike
odbijanja pregovaranja s PLO-om, organizacijom i jed
nostavno rekao: Prekinimo tu paradu pregovaranja s Palestincima bez
komunikacije s PLO-om i dijalog sa stvarnim partnerima. U
tome se sastoji istinski on ono neza
mislivo zamislivim. Iako .lubin je ostvario gesIll _
koja odlikuje one najbolje konzervativne samo je de Gaulle
...... " , ".t ,...
mogao Aliru dati neovisnost, kao to je samo Nixon mogao
odnose s I9nom.1,5
1!.. za Arape sastojao taka,! e"'1l tmne da naprave
ono to je boracl1.: prvo udariti na"
1.1 tQJI&C sva na idove kao
irenje.u l'alestiDiizvQr .i uzrok svega onog to ne
;.;1j; u arapskom svijetu, pri se 'nad
arapskog)qentitc:ta,. Palestinci koji tvrde da
, '.
oslobadanje njihova teritorija od izraelske okupacije potaknuti demo
kratizaciju u arapskom svijetu, nisu u pravu. Stvar je posve obrnuta.
Trebalo bi otvorenim suprotstavljanjem korumpiranim vjerskim
i vojnim reimima od Sirije do Saudijske Arabije koji koriste izraelsku
okupaciju da bi opravdali svoje postupke. Paradoks se sastoji u tome to
je fokusiranje na Izrael razlog zbog kojeg Arapi gube bitku. .osnovno
dihat1u"*islamu nije rat protiv izvanjskog neprijatelja,
. nego napor unutarnjeg Borba je usmjerena protiv vlastitih
. '""'.
oUIILJU
107
moralnih pogreaka bi vie
izvorno te a ne na ono ito ona
'''.. ,..,' "'" ,(t" ' "
predstavlja u jaynosti.;.. Sva tri glavIla protiv I
_nakon jedanaestog rujna, Izrael, AraflO sami sebe
.

u R!.;tvi ,{as da 211 vQmi..
sada kad smo i mi rtve, smijemo se obraniti i uzvra
titi Savez i Izraela, veza najreligioznjje.
- ..
(razvijene) nacije na svijetu ustt.:aje na razdvajanju religije i
i najmanje religioznog naroda na svijetu kOji ivi na temeljima religijske:
.' , '"
rtvena osovina.
Glavno pitanje glasi: u bi se danas sastojalo istinski radikalno
djelovanje na Bliskom istoku? Za Izraelce i za Arape
podjednako, ono bi se sastojalo u gesti odricanja od kon
trole nad Jeruzalemom, odnosno od transformacije starog Jeruzalema u
mjesto s posebnim statusom unutar drave u kojem bi vjersku slubu
(povremeno) nadzirale neke neutralne snage. Obje bi
strane trebale prihvatiti da se odricanjem od kontrole nad
Jeruzalemom oni zapravo ne Oni uistinu dobivaju uzdi
zanjem Jeruzalema u status izvorno svetog mjesta. Ono
to bi time izgubili je jedino ono to u samome sebi vrijedi biti izgublje
no, a to je religije na ulog u odnosima To bi
uistinu bio velik na Bliskom istoku, procvat istinske
univerzalnosti u pavlovskom smislu te Za nas nema ni idova
ni Palestinaca. Obje strane morale bi shvatiti da takvo odbacivanje
nacije-drave i vlastito a ne tek rtvu
koju bi trebalo podnijeti u ime drugog.
Vratimo se natrag na o kavkaskom krugu kredom na temelju
koje je Brecht napisao jednu od svojih kasnih drama. U drevno doba
negdje na Kavkazu prava majka i obratile su se sucu da
108 SLAVOJ iEK
kome pripada dijete. Sudac je na tlu nacrtao krug kredom, stavio dijete
u sredinu i rekao enama da ga svaka uhvati za jednu ruku: dijete
pripasti onoj koja ga bude prva izvukla iz kruga. Kad je prava majka
uvidjela da djetetu takvo izaziva bol, iz samilosti je povukla
ruku. Dakako, sudac je dodijelio dijete njoj zato jer je iskazala pravu
ljubav. U skladu s tom mogli bismo zamisliti jeruza
lemski krug kredom. Onaj tko zaista voli Jeruzalem radije ga pustiti
nego da gleda kako ga nasilno kidaju na komade. Naravno, prava iro
nija je u tome da je Brechtova anegdota iz drame varijacija suda kralja
Solomona iz Starog zavjeta koji je, shvativi da ne postoji pravedni
rjeavanja dileme o predloio dvojno rjeenje: dijete
treba na dvije polovice, a svakoj majci pripasti jedan dio. Prava
majka naravno, odustati od polaganja prava na dijete.
idovi i Palestinci dijele da je postojanje dijaspore dio nji
hova ivota, sastavni dio njihova identiteta. to ako bi se zajedno nali
upravo na tom temelju; kad bi umjesto na temelju okupiranja, osvajanja
podjele jednog teritorija, skrbili za teritorij i odravali ga
kao za one koji su na lutanja? to ako bi Jeruzalem
umjesto njihovog mjesta postao mjesto za sve one koji nemaju svoje
mjesto? Takva solidarnost jedini je temelj istinskog pomire
nja: to je da se borbom protiv drugog zapravo borimo protiv
onog to je najranjivije u naem vlastitom ivotu. Zbog toga bismo,
potpuno svjesni ozbiljnosti sukoba i njegovih posljedica, tre
bali vie nego ikad ustrajati na tome da je ovdje o lanom sukobu,
o sukobu koji zamagljuje i mistificira istinsko borbe.
Anonimna religija ateizma
s bijesnom muslimanskom rajom, dovodimo u pitanje
granice multikulturalne liberalne tolerancije, njene sklonosti da krivnju
prebacuje na sebe i da se trudi razumjeti drugog. Drugi je ovdje postao
stvarni drugi, stvaran u svojoj mrnji. Ovdje nailazimo na paradoks
o NAIILJU 109
tolerancije u njegovu obliku: do koje mjere bi tolerancija
trebala trpjeti netoleranciju? Sve one divne korektne liberalne
formule o tome kako su karikature Muhameda uvredljive i neosjetljive,
ali i nasilne reakcije na nju neprihvatljive, o tome kako sloboda
sa sobom donosi i odgovornost i kako je ne treba iskoritavati, pokazuju
kakva su sve toga pristupa. to je drugo poznata sloboda
ali s doli novi oblik dobrog starog paradoksa prinudnog
izbora. Imate izbora pod uvjetom da odaberete pravu stvar;
dana vam je sloboda pod uvjetom da je zapravo iskoristiti.
Na koji se moe prekinuti taj krug osci
lacija stavova za i protiv koji slabi tolerantni um i dovodi ga
u stanje mirovanja? Postoji samo jedan a to je odbacivanje istih
onih termina kojima je problem i postavljen. Kao to je to viekratno
naglaavao Gilles Deleuze, ne postoje samo ispravna i pogrena rjee
nja problema, postoje ispravni i pogreni problemi.
problema kao uspostavljanje prave mjere potovanja spram
drugog nasuprot naoj vlastitoj slobodi izraavanja i shno je neka vrsta
mistifikacije. Nije stoga da se, u malo detaljnijoj analizi. ta dva
suprotstavljena pola pokazuju potajno Jezik potovanja je
jezik liberalne tolerancije: potovanje ima smisla samo kao porovanje
spram onih s kojima se ne slaem. TIme to su muslimani
zahtijevali potovanje spram njihove drugosti, prihvatili su okvir libe
ralno-tolerantnog diskursa. S druge strane, bogohulnost nije samo stav
ispunjen mrnjom, time da se drugog pogodi tamo gdje je najslabiji,
to se nalazi u samoj sri takvog uvjerenja. Bogohulnost je u strogom
smislu te religijski problem: on djeluje samo u kontekstu religijske
domene.
Ako ovakav obrazac, na horizontu se pojavljuje uasa
slika drutva kojim upravlja perverzni pakt izmedu religijskih
fundamentalista i korektnih propovjednika tolerancije i poto
vanja spram uvjerenja drugih: to je drutvo koje briga oko toga da
108 SLAVOJ iEK
kome pripada dijete. Sudac je na tlu nacrtao krug kredom, stavio dijete
u sredinu i rekao enama da ga svaka uhvati za jednu ruku: dijete
pripasti onoj koja ga bude prva izvukla iz kruga. Kad je prava majka
uvidjela da djetetu takvo izaziva bol, iz samilosti je povukla
ruku. Dakako, sudac je dodijelio dijete njoj zato jer je iskazala pravu
ljubav. U skladu s tom mogli bismo zamisliti jeruza
lemski krug kredom. Onaj tko zaista voli Jeruzalem radije ga pustiti
nego da gleda kako ga nasilno kidaju na komade. Naravno, prava iro
nija je u tome da je Brechtova anegdota iz drame varijacija suda kralja
Solomona iz Starog zavjeta koji je, shvativi da ne postoji pravedni
rjeavanja dileme o predloio dvojno rjeenje: dijete
treba na dvije polovice, a svakoj majci pripasti jedan dio. Prava
majka naravno, odustati od polaganja prava na dijete.
idovi i Palestinci dijele da je postojanje dijaspore dio nji
hova ivota, sastavni dio njihova identiteta. to ako bi se zajedno nali
upravo na tom temelju; kad bi umjesto na temelju okupiranja, osvajanja
podjele jednog teritorija, skrbili za teritorij i odravali ga
kao za one koji su na lutanja? to ako bi Jeruzalem
umjesto njihovog mjesta postao mjesto za sve one koji nemaju svoje
mjesto? Takva solidarnost jedini je temelj istinskog pomire
nja: to je da se borbom protiv drugog zapravo borimo protiv
onog to je najranjivije u naem vlastitom ivotu. Zbog toga bismo,
potpuno svjesni ozbiljnosti sukoba i njegovih posljedica, tre
bali vie nego ikad ustrajati na tome da je ovdje o lanom sukobu,
o sukobu koji zamagljuje i mistificira istinsko borbe.
Anonimna religija ateizma
s bijesnom muslimanskom rajom, dovodimo u pitanje
granice multikulturalne liberalne tolerancije, njene sklonosti da krivnju
prebacuje na sebe i da se trudi razumjeti drugog. Drugi je ovdje postao
stvarni drugi, stvaran u svojoj mrnji. Ovdje nailazimo na paradoks
o NAIILJU 109
tolerancije u njegovu obliku: do koje mjere bi tolerancija
trebala trpjeti netoleranciju? Sve one divne korektne liberalne
formule o tome kako su karikature Muhameda uvredljive i neosjetljive,
ali i nasilne reakcije na nju neprihvatljive, o tome kako sloboda
sa sobom donosi i odgovornost i kako je ne treba iskoritavati, pokazuju
kakva su sve toga pristupa. to je drugo poznata sloboda
ali s doli novi oblik dobrog starog paradoksa prinudnog
izbora. Imate izbora pod uvjetom da odaberete pravu stvar;
dana vam je sloboda pod uvjetom da je zapravo iskoristiti.
Na koji se moe prekinuti taj krug osci
lacija stavova za i protiv koji slabi tolerantni um i dovodi ga
u stanje mirovanja? Postoji samo jedan a to je odbacivanje istih
onih termina kojima je problem i postavljen. Kao to je to viekratno
naglaavao Gilles Deleuze, ne postoje samo ispravna i pogrena rjee
nja problema, postoje ispravni i pogreni problemi.
problema kao uspostavljanje prave mjere potovanja spram
drugog nasuprot naoj vlastitoj slobodi izraavanja i shno je neka vrsta
mistifikacije. Nije stoga da se, u malo detaljnijoj analizi. ta dva
suprotstavljena pola pokazuju potajno Jezik potovanja je
jezik liberalne tolerancije: potovanje ima smisla samo kao porovanje
spram onih s kojima se ne slaem. TIme to su muslimani
zahtijevali potovanje spram njihove drugosti, prihvatili su okvir libe
ralno-tolerantnog diskursa. S druge strane, bogohulnost nije samo stav
ispunjen mrnjom, time da se drugog pogodi tamo gdje je najslabiji,
to se nalazi u samoj sri takvog uvjerenja. Bogohulnost je u strogom
smislu te religijski problem: on djeluje samo u kontekstu religijske
domene.
Ako ovakav obrazac, na horizontu se pojavljuje uasa
slika drutva kojim upravlja perverzni pakt izmedu religijskih
fundamentalista i korektnih propovjednika tolerancije i poto
vanja spram uvjerenja drugih: to je drutvo koje briga oko toga da
110
SLAVOJ iEK
se ne uvrijedi drugog (bez obzira na to koliko okrutan i praznovjeran
bio taj drugi), drutvo u kqjem su pojedinci u redovite ritu
ale o vlastitoj viktimizaciji. Prigodom posjeta
Champaign u Illinoisu, odveli su me u restoran koji je na jelovniku
nudio Tuscany fdes (toskanske prene Kad sam prijate
lje upitao da mi razjasne taj naziv, objasnili su mi da se vlasnik elio
pokazati kao patriot kad je o francuskom protivljenju
napadu na Irak, tako da je usvojio ime predloeno u Kongresu i prei
menovao French fries (francuski preni u freedom fries
(slobodarski progresivno fakultetsko osoblje
koje je tvorilo gostiju u njegovom restoranu prijetilo je da
prestati dolaziti kod njega ako slobodarski i dalje budu
na jelovniku. Vlasnik nije elio izgubiti goste, ali je ipak elio ostaviti
dojam da je domoljub, tako da je izmislio novo ime, Toskanski krum
Novo ime je dovoljno europski, a i
na mmove o ljepotama Toskane.
Na kao to je Kongres pokuao promijeniti
ime prenom krumpiru, tako su i iranske vlasti pekarama naredile da
dansko pecivo zovu Muhamedova rua. Bilo bi lijepo ivjeti
u svijetu u kojem bi Kongres promijenio iine French fries u
Muhammad fries (Muhamedovi , a iranske vlasti pretvorile
dansko pecivo u ruu slobode. No se da s obzirom na stanje
tolerancije, jelovnici naih i restorana biti ispunjeni raznim ver
zijama toskanskih
Tijekom zadnjih nekoliko godina u Sloveniji se odvijala estoka
rasprava o tome smije li se dopustiti da muslimani (uglavnom imi
grantski radnici iz bivih jugoslavenskih republika) izgrade damiju u
Ljubljani. Dok su se konzervativci suprotstavili gradnji damije zbog
kulturnih, pa i arhitektonskih razloga, tjednik Mladina
bio je najustrajniji i najglasniji gradnju damije, kao to
je i branio civilna i drutvena prava 1judi iz bivih jugoslaven-
ONAJILJU
111
skih republika. Nije ni to to je Mladina, u skladu sa svojim
libertinskim stavovima, bila jedini magazin koji je objavio
karikature Muhameda. Vrijedi i obratno: oni koji su iskazali
razumijevanje za nasilne muslimanske proteste bili su isti oni koji
redovito iskazuju svoju brigu za Europu.
Usporedba koju su evocirali ti konzervativci dogodila se u Sloveniji
prije nekoliko godina u obliku skandala. Rock grupa Strelnikofftiskala
je plakat u povodu svoga koncerta koji je prikazivao sliku
Marije s malim Isusom u ali na poseban U svom krilu
Marija dri takora umjesto Isusa. Dakako, poanta te paralele bila je
javna osuda karikatura koje se sprdaju s na tragu onih s
Muhamedom. Istog trena konzervativci su iskoristili priliku da istaknu
razliku u reakcijama zabrinutih vjerskih zajednica kao argument za
postojanje civilizacijskih razlika. Europa se nedvojbeno iskazala kao
s obzirom na to da smo se mi samo na
verbalni protest, dok su muslimani pribjegli ubijanju i paleu.
Takvi savezi dovode europske muslimane pred teak izbor
koji naglaava njihovu paradoksalnu poziciju: jedina skupina
koja ih ne svodi na drugog reda i koje im nudi dovoljno pro
stora za koritenja njihova religijskog identiteta su bezboni
liberali, dok su im konzervativci, koji su im najblii u smislu
vjerske drutvene prakse, zapravo neprijatelji. Paradoks
se sastoji u tome da njihovi jedini pravi saveznici nisu oni koji su prvi
objavili karikature Muhameda, nego oni koji su ih zbog solidarnosti sa
slobodom izraavanja ponovo tiskali.
Ovdje nam pada na pamet Marxova analiza zamrenosti
Francuske revolucije 1848. godine. Stranka Poretka bila je
koalicijska stranka dviju frakcija, burbonaca i orleanaca.
Dvije stranke nisu bile u stanju na
razini rojalizrna, jer se ne moe biti rojalist samo podr
avati kraljevsku lozu. Stranke su se mogle ujediniti jedino
110
SLAVOJ iEK
se ne uvrijedi drugog (bez obzira na to koliko okrutan i praznovjeran
bio taj drugi), drutvo u kqjem su pojedinci u redovite ritu
ale o vlastitoj viktimizaciji. Prigodom posjeta
Champaign u Illinoisu, odveli su me u restoran koji je na jelovniku
nudio Tuscany fdes (toskanske prene Kad sam prijate
lje upitao da mi razjasne taj naziv, objasnili su mi da se vlasnik elio
pokazati kao patriot kad je o francuskom protivljenju
napadu na Irak, tako da je usvojio ime predloeno u Kongresu i prei
menovao French fries (francuski preni u freedom fries
(slobodarski progresivno fakultetsko osoblje
koje je tvorilo gostiju u njegovom restoranu prijetilo je da
prestati dolaziti kod njega ako slobodarski i dalje budu
na jelovniku. Vlasnik nije elio izgubiti goste, ali je ipak elio ostaviti
dojam da je domoljub, tako da je izmislio novo ime, Toskanski krum
Novo ime je dovoljno europski, a i
na mmove o ljepotama Toskane.
Na kao to je Kongres pokuao promijeniti
ime prenom krumpiru, tako su i iranske vlasti pekarama naredile da
dansko pecivo zovu Muhamedova rua. Bilo bi lijepo ivjeti
u svijetu u kojem bi Kongres promijenio iine French fries u
Muhammad fries (Muhamedovi , a iranske vlasti pretvorile
dansko pecivo u ruu slobode. No se da s obzirom na stanje
tolerancije, jelovnici naih i restorana biti ispunjeni raznim ver
zijama toskanskih
Tijekom zadnjih nekoliko godina u Sloveniji se odvijala estoka
rasprava o tome smije li se dopustiti da muslimani (uglavnom imi
grantski radnici iz bivih jugoslavenskih republika) izgrade damiju u
Ljubljani. Dok su se konzervativci suprotstavili gradnji damije zbog
kulturnih, pa i arhitektonskih razloga, tjednik Mladina
bio je najustrajniji i najglasniji gradnju damije, kao to
je i branio civilna i drutvena prava 1judi iz bivih jugoslaven-
ONAJILJU
111
skih republika. Nije ni to to je Mladina, u skladu sa svojim
libertinskim stavovima, bila jedini magazin koji je objavio
karikature Muhameda. Vrijedi i obratno: oni koji su iskazali
razumijevanje za nasilne muslimanske proteste bili su isti oni koji
redovito iskazuju svoju brigu za Europu.
Usporedba koju su evocirali ti konzervativci dogodila se u Sloveniji
prije nekoliko godina u obliku skandala. Rock grupa Strelnikofftiskala
je plakat u povodu svoga koncerta koji je prikazivao sliku
Marije s malim Isusom u ali na poseban U svom krilu
Marija dri takora umjesto Isusa. Dakako, poanta te paralele bila je
javna osuda karikatura koje se sprdaju s na tragu onih s
Muhamedom. Istog trena konzervativci su iskoristili priliku da istaknu
razliku u reakcijama zabrinutih vjerskih zajednica kao argument za
postojanje civilizacijskih razlika. Europa se nedvojbeno iskazala kao
s obzirom na to da smo se mi samo na
verbalni protest, dok su muslimani pribjegli ubijanju i paleu.
Takvi savezi dovode europske muslimane pred teak izbor
koji naglaava njihovu paradoksalnu poziciju: jedina skupina
koja ih ne svodi na drugog reda i koje im nudi dovoljno pro
stora za koritenja njihova religijskog identiteta su bezboni
liberali, dok su im konzervativci, koji su im najblii u smislu
vjerske drutvene prakse, zapravo neprijatelji. Paradoks
se sastoji u tome da njihovi jedini pravi saveznici nisu oni koji su prvi
objavili karikature Muhameda, nego oni koji su ih zbog solidarnosti sa
slobodom izraavanja ponovo tiskali.
Ovdje nam pada na pamet Marxova analiza zamrenosti
Francuske revolucije 1848. godine. Stranka Poretka bila je
koalicijska stranka dviju frakcija, burbonaca i orleanaca.
Dvije stranke nisu bile u stanju na
razini rojalizrna, jer se ne moe biti rojalist samo podr
avati kraljevsku lozu. Stranke su se mogle ujediniti jedino
112
SLAVO, iEK
pod zastavom anonimnog kraljevstva Republike. Drugim
jedini na koji se moe biti rojalist je taj da se bude
republikanac.
16
Isto vrijedi i za religiju: ne moe se biti religiozan
nito, je vjerovati samo u neke bogove/Boga na tetu drugih.
Propast svih pokuaja za objedinjavanjem religija svijeta pokazuje kako
je jedini da se bude religiozan u smislu taj da se bude
pod zastavom anonimne religije ateizma. Kao to pokazuje sudbina
muslimanskih zajednica na Zapadu, one mogu procvjetati tek pod tim
nazivnikom. Stoga ima neke poetske pravde u da
je nakon muslimanskog protesta protiv bezbone Danske uslije
dilo sve snanije nasilje sunita i ijita, dvije muslimanske struje
u Iraku. Lekcija svakog totalitarizma ovdje je jasno vidljiva:
borba protiv vanjskog neprijatelja prije ili kasnije uvijek se preokrene u
unutarnju podjelu i borbu s unutranjim neprijateljem.
Nakon svih nedavnih teza o post-sekularnom povratku religijskog,
granica i nude za ponovnim otkrivanjem onog svetog,
moda je ono tO nam istinski treba zapravo doza starog dobrog ate
izma. Bijes koji su karikature Muhameda izazvale u muslimanskim
zemljama predstavljaju jo jedan dokaz za tezu kako ne treba podcijeniti
snagu religijskih uvjerenja. Bez obzira na to koliko nasilje muslimanske
raje izgleda jadno i alosno, ono podcrtava kako nepromi
ljeni i libertinci moraju iz njega
lekciju: ovdje se nalau granice sekularnog od
- ili nam je bar tako
No je li to zaista lekcija koju bismo trebali iz ubojitog nasilja
rulje, i palea u ime religije? Dugo su nam govorili da bismo
bez religije bili tek ivotinje koje se bore za svoju sudbinu
s koja je na razini te da nas samo religija
moe na viu duhovnu razinu. Danas kad se religija diljem svijeta
javlja kao glavni izvor ubojitog nasUja, su nam dosadila neprestana
uvjeravanja kako muslimanski i hinduski fundamentalisti
oIA.IL,U
U3
u osnovi samo zlorabe j plemenitu duhovnu poruku njihova
temeljnog uvjerenja. Nije li vrijeme da se ateizmu vrati dostojanstvo,
ateizmu koji je vjerojatno naa jedina nada za uspostavljanje mira?
Gotovo uvijek kad je o nasilju koje ima za uzrok religiju, uvijek
svaljujerno krivicu na samo nasilje u smislu da imamo posla s nasilnim
ili akterima koji ziorabe plemenitu religiju
tako da cilj postaje odvajanje biti religije od njene
instrumentalizacije. to ako zamislimo taj odnos na obraran
to ako se snaga posredovanja koja nas prisiljava da obuzdamo
nae nasilje pokae kao njegov tajni to ako se u tom
umjesto odricanja od nasilja odreknemo religije, i njene
sekularne permutacije poput komunizma s oslanjanjem
na povijesnog velikog Drugog, te se prepustimo samom nasilju, preu
punu odgovornost za njega, bez potrebe da ga zamaskiramo u
neku vrstu velikog Drugog?
se tvrdi da je svaka suvremena rasprava zapravo rasprava
Charlesa Darwina i pape. S jedne se strane nalazi sekularna (ne)
moralnost koja smatra da je prihvadjivo i poeljno bezduno iskoritavati
i rtvovati pojedince. S druge je strane moralnost koja smatra
da svaka osoba ima besmrtnu duu i da je zbog toga sveta. U sklopu tog
zanimljivo je spomenuti kako su nakon Prvoga svjetskog rata
neki socijalni darvinisti bili na temelju svoga anti-egalitarnog
darvinizma; Ernst Haeckel, zagovornik socijalnog darvinizma,
suprotstavljao se ratu stoga to su u njemu ginuli pogreni ljudi: to
je snaniji, zdraviji i normalniji, je ansa da poginuti od
metka, topa ili srodnih kulture.17 Problem je u tome to slabima
i boleiljivima nije bilo doputeno sluiti vojsku. Ostavljeni su da zasnu
ju obitelj i time dovedu naciju u stanje biolokog propadanja. Jedno
od predloenih rjeenja bilo je prisiliti cjelokupno stanovnitvo da slui
vojsku, a nakon toga tijekom borbi okrutno upotrijebiti slabe i bolesne
kao topovsko meso u napadima.
112
SLAVO, iEK
pod zastavom anonimnog kraljevstva Republike. Drugim
jedini na koji se moe biti rojalist je taj da se bude
republikanac.
16
Isto vrijedi i za religiju: ne moe se biti religiozan
nito, je vjerovati samo u neke bogove/Boga na tetu drugih.
Propast svih pokuaja za objedinjavanjem religija svijeta pokazuje kako
je jedini da se bude religiozan u smislu taj da se bude
pod zastavom anonimne religije ateizma. Kao to pokazuje sudbina
muslimanskih zajednica na Zapadu, one mogu procvjetati tek pod tim
nazivnikom. Stoga ima neke poetske pravde u da
je nakon muslimanskog protesta protiv bezbone Danske uslije
dilo sve snanije nasilje sunita i ijita, dvije muslimanske struje
u Iraku. Lekcija svakog totalitarizma ovdje je jasno vidljiva:
borba protiv vanjskog neprijatelja prije ili kasnije uvijek se preokrene u
unutarnju podjelu i borbu s unutranjim neprijateljem.
Nakon svih nedavnih teza o post-sekularnom povratku religijskog,
granica i nude za ponovnim otkrivanjem onog svetog,
moda je ono tO nam istinski treba zapravo doza starog dobrog ate
izma. Bijes koji su karikature Muhameda izazvale u muslimanskim
zemljama predstavljaju jo jedan dokaz za tezu kako ne treba podcijeniti
snagu religijskih uvjerenja. Bez obzira na to koliko nasilje muslimanske
raje izgleda jadno i alosno, ono podcrtava kako nepromi
ljeni i libertinci moraju iz njega
lekciju: ovdje se nalau granice sekularnog od
- ili nam je bar tako
No je li to zaista lekcija koju bismo trebali iz ubojitog nasilja
rulje, i palea u ime religije? Dugo su nam govorili da bismo
bez religije bili tek ivotinje koje se bore za svoju sudbinu
s koja je na razini te da nas samo religija
moe na viu duhovnu razinu. Danas kad se religija diljem svijeta
javlja kao glavni izvor ubojitog nasUja, su nam dosadila neprestana
uvjeravanja kako muslimanski i hinduski fundamentalisti
oIA.IL,U
U3
u osnovi samo zlorabe j plemenitu duhovnu poruku njihova
temeljnog uvjerenja. Nije li vrijeme da se ateizmu vrati dostojanstvo,
ateizmu koji je vjerojatno naa jedina nada za uspostavljanje mira?
Gotovo uvijek kad je o nasilju koje ima za uzrok religiju, uvijek
svaljujerno krivicu na samo nasilje u smislu da imamo posla s nasilnim
ili akterima koji ziorabe plemenitu religiju
tako da cilj postaje odvajanje biti religije od njene
instrumentalizacije. to ako zamislimo taj odnos na obraran
to ako se snaga posredovanja koja nas prisiljava da obuzdamo
nae nasilje pokae kao njegov tajni to ako se u tom
umjesto odricanja od nasilja odreknemo religije, i njene
sekularne permutacije poput komunizma s oslanjanjem
na povijesnog velikog Drugog, te se prepustimo samom nasilju, preu
punu odgovornost za njega, bez potrebe da ga zamaskiramo u
neku vrstu velikog Drugog?
se tvrdi da je svaka suvremena rasprava zapravo rasprava
Charlesa Darwina i pape. S jedne se strane nalazi sekularna (ne)
moralnost koja smatra da je prihvadjivo i poeljno bezduno iskoritavati
i rtvovati pojedince. S druge je strane moralnost koja smatra
da svaka osoba ima besmrtnu duu i da je zbog toga sveta. U sklopu tog
zanimljivo je spomenuti kako su nakon Prvoga svjetskog rata
neki socijalni darvinisti bili na temelju svoga anti-egalitarnog
darvinizma; Ernst Haeckel, zagovornik socijalnog darvinizma,
suprotstavljao se ratu stoga to su u njemu ginuli pogreni ljudi: to
je snaniji, zdraviji i normalniji, je ansa da poginuti od
metka, topa ili srodnih kulture.17 Problem je u tome to slabima
i boleiljivima nije bilo doputeno sluiti vojsku. Ostavljeni su da zasnu
ju obitelj i time dovedu naciju u stanje biolokog propadanja. Jedno
od predloenih rjeenja bilo je prisiliti cjelokupno stanovnitvo da slui
vojsku, a nakon toga tijekom borbi okrutno upotrijebiti slabe i bolesne
kao topovsko meso u napadima.
114
SLAVOJ iEK
Ono to danas takvu ideju jest da
masovno ubijanje postaje u sve mjeri legitimirano religijskim
pojmovima, dok je pacifizam prije svega Upravo je vjera u
boanski cilj ono to nam instrumentalizaciju
pojedinaca, dok ateizam ne zahtijeva takav cilj i stoga odbacuje sve obli
ke svetog rtvovanja. Nije stoga da je Elton John (kako izvjetava
Associated Press 12. studenoga 2006.) izjavio kako se divi Kristovom
nauku i ostalim duhovnim ali da se suprotstavlja svakom obli
ku organizirane religije. Elton je u glazbenom prilogu Observera rekao:
Mislim da je religija uvijek zagovarala mrnju prema homoseksualci
ma. Religija zastupa mrnju i prezir prema homoseksualcima. Kad bi se
mene pitalo, u potpunosti bih zabranio religiju. se da organizirani
oblici religije ne djeluju: oni ljude pretvaraju u leminge pune mrnje
koji nisu Religijski nisu uspjeli smiriti
napetosti i sukobe u svijetu. Zato ne organiziraju konklavu, zato ne
sjednu zajedno za stol? pita se Elton.
Dominacija religijski (ili opravdanog nasilja moe se shvatiti
uzmemo li u obzir da ivimo u razdoblju koje samo sebe shva
kao post-ideoloko. da se neka velika pitanja u javnoj sferi vie
ne mogu iskoristiti kao poticaj za masovno nasilje ili rat, da nas
naa hegemonska ideologija poziva da uivamo u ivotu i da ostvarimo
svoje potencijale, ljudi je teko svladati vlastitu odbojnost prema
i ubijanju drugih ljudi. Velika ljudi je spontano moral
na: ubijanje drugih ljudi za njih predstavlja duboku traumu. Stoga, da
bi ih se natjeralo na to potreban je neki sveti cilj koji bi
osobne dileme oko ubijanja ljudi trivijalnim. Religija ili
pripadnost savreno obavljaju taj posao. Dakako, postoje i pato
loki ateisti koji su u stanju masovno ubojstvo samo iz pukoga
uitka, bez ikakva posebnog cilja, no oni su rijetka iznimka.
treba Ilanestezirati, smanjiti njihovu elementarnu osjetljivost spram
patnji drugih. Da bi se to postiglo, potreban je sveti cilj.
o IAIILJU
U5
Prije vie od stotinu godina Dostojevski je u Karamazov/mA
upozorio na opasnost koju predstavlja bezboni moralni nihilizam: _Ako
Bog ne postoji, onda je sve doputeno. Jedan od francuskih novih filozo
fu Andre Glucksmann primijenio je Dostoj evski; evu kritiku bezbonog
nihilizma na jedanaestog rujna, kao to kazuje i sam naslov nje
gove knjige: Dostofevski tt Manhattan (Dostojevski na Manhattanu). Bio je
posve u krivu: lekcija koju nas je dananji terorizam glasi: ako ima
Boga, onda je sve i ubojstvo stotina nedunih prolaznika) doputeno
onima koji tvrde da izravno djeluju u ime Boga kao njegove volje,
jer je kako izravna veza s Bogom opravdava nae krenje svakog
lIpuko ljudskog i Pravi dokaz za tu tezu su
Ilbezboni komunisti iz Staljinova vremena: njima je sve bilo doputeno
jer su se smatrali instrumentima boanske volje, odnosno
povijesne nunosti napretka prema ostvarenju drutva.
Augustin je ponudio formulu religijske suspen
zije onog Ljubi Boga i kako ti drago. Moglo bi se i
Ljubi i to god eli, s obzirom na to da se iz perspekti
ve ovo dvoje smatra istim. Naposljetku, Bog je ljubav. Naravno, kvaka
je u tome da ako zaista voli Boga, poeljeti ono to on eli - ono
to je njemu drago, bit drago i tebi, a ono to mu nije drago
te nesretnim. Stoga se ne radi o tome da moe to god eli:, ako
je tvoja ljubav prema Bogu istinska, onda ona da u onome to
eli napraviti slijediti najvie standarde. To je poput one poslo
ale: I)Moja nikad ne kasni na sastanak, jer kad bi zaka
snila vie ne bi bila moja Ako ljubi Boga, sve to
god eli, zato jer kad neto loe to je dokaz da zapravo ne ljubi
Boga ... to se nastavlja jer nema izvanjskog jam
stva osim tvoje vjere to zapravo Bog od tebe da
da ne postoje nikakvi standardi koji bi bili izvanjski tvojoj vjeri u
Boga i ljubavi prema njemu, uvijek postoji opasnost da upotrijebiti
svoju ljubav prema Bogu kao opravdanje za najstranija djela.
114
SLAVOJ iEK
Ono to danas takvu ideju jest da
masovno ubijanje postaje u sve mjeri legitimirano religijskim
pojmovima, dok je pacifizam prije svega Upravo je vjera u
boanski cilj ono to nam instrumentalizaciju
pojedinaca, dok ateizam ne zahtijeva takav cilj i stoga odbacuje sve obli
ke svetog rtvovanja. Nije stoga da je Elton John (kako izvjetava
Associated Press 12. studenoga 2006.) izjavio kako se divi Kristovom
nauku i ostalim duhovnim ali da se suprotstavlja svakom obli
ku organizirane religije. Elton je u glazbenom prilogu Observera rekao:
Mislim da je religija uvijek zagovarala mrnju prema homoseksualci
ma. Religija zastupa mrnju i prezir prema homoseksualcima. Kad bi se
mene pitalo, u potpunosti bih zabranio religiju. se da organizirani
oblici religije ne djeluju: oni ljude pretvaraju u leminge pune mrnje
koji nisu Religijski nisu uspjeli smiriti
napetosti i sukobe u svijetu. Zato ne organiziraju konklavu, zato ne
sjednu zajedno za stol? pita se Elton.
Dominacija religijski (ili opravdanog nasilja moe se shvatiti
uzmemo li u obzir da ivimo u razdoblju koje samo sebe shva
kao post-ideoloko. da se neka velika pitanja u javnoj sferi vie
ne mogu iskoristiti kao poticaj za masovno nasilje ili rat, da nas
naa hegemonska ideologija poziva da uivamo u ivotu i da ostvarimo
svoje potencijale, ljudi je teko svladati vlastitu odbojnost prema
i ubijanju drugih ljudi. Velika ljudi je spontano moral
na: ubijanje drugih ljudi za njih predstavlja duboku traumu. Stoga, da
bi ih se natjeralo na to potreban je neki sveti cilj koji bi
osobne dileme oko ubijanja ljudi trivijalnim. Religija ili
pripadnost savreno obavljaju taj posao. Dakako, postoje i pato
loki ateisti koji su u stanju masovno ubojstvo samo iz pukoga
uitka, bez ikakva posebnog cilja, no oni su rijetka iznimka.
treba Ilanestezirati, smanjiti njihovu elementarnu osjetljivost spram
patnji drugih. Da bi se to postiglo, potreban je sveti cilj.
o IAIILJU
U5
Prije vie od stotinu godina Dostojevski je u Karamazov/mA
upozorio na opasnost koju predstavlja bezboni moralni nihilizam: _Ako
Bog ne postoji, onda je sve doputeno. Jedan od francuskih novih filozo
fu Andre Glucksmann primijenio je Dostoj evski; evu kritiku bezbonog
nihilizma na jedanaestog rujna, kao to kazuje i sam naslov nje
gove knjige: Dostofevski tt Manhattan (Dostojevski na Manhattanu). Bio je
posve u krivu: lekcija koju nas je dananji terorizam glasi: ako ima
Boga, onda je sve i ubojstvo stotina nedunih prolaznika) doputeno
onima koji tvrde da izravno djeluju u ime Boga kao njegove volje,
jer je kako izravna veza s Bogom opravdava nae krenje svakog
lIpuko ljudskog i Pravi dokaz za tu tezu su
Ilbezboni komunisti iz Staljinova vremena: njima je sve bilo doputeno
jer su se smatrali instrumentima boanske volje, odnosno
povijesne nunosti napretka prema ostvarenju drutva.
Augustin je ponudio formulu religijske suspen
zije onog Ljubi Boga i kako ti drago. Moglo bi se i
Ljubi i to god eli, s obzirom na to da se iz perspekti
ve ovo dvoje smatra istim. Naposljetku, Bog je ljubav. Naravno, kvaka
je u tome da ako zaista voli Boga, poeljeti ono to on eli - ono
to je njemu drago, bit drago i tebi, a ono to mu nije drago
te nesretnim. Stoga se ne radi o tome da moe to god eli:, ako
je tvoja ljubav prema Bogu istinska, onda ona da u onome to
eli napraviti slijediti najvie standarde. To je poput one poslo
ale: I)Moja nikad ne kasni na sastanak, jer kad bi zaka
snila vie ne bi bila moja Ako ljubi Boga, sve to
god eli, zato jer kad neto loe to je dokaz da zapravo ne ljubi
Boga ... to se nastavlja jer nema izvanjskog jam
stva osim tvoje vjere to zapravo Bog od tebe da
da ne postoje nikakvi standardi koji bi bili izvanjski tvojoj vjeri u
Boga i ljubavi prema njemu, uvijek postoji opasnost da upotrijebiti
svoju ljubav prema Bogu kao opravdanje za najstranija djela.
.,:;:.-:::"\
t uB ' SLAVOJ iEK
,j
Tijekom kriarskog pohoda kralja Luja IX Svetog. Yves le Breton
izvijestio je kako je jednom prilikom susreo staricu koja je tumarala
ulicama s pladnjem u desnoj ruci u kojem je bila vatra i punim
vode u lijevoj ruci. Kad ju je upitao to to radi, odvratila je da vatrom
zapaliti Raj sve dok u potpunosti ne izgori, a vodom ugasiti oganj u
Paklu sve dok se ne ugasi, jer ,)elim da nitko ne dobro samo zato
da bi doao u Raj ili se boji Pakla, zato da bi dobro
vo iz ljubavi prema Bogu.19 Ovome se moe dodati: zato ne bismo
izbacili i samoga Boga i dobro zbog samog dobra? Ne
stoga da je danas ovakvo pravo stajalite preivjelo
uglavnom u ateizmu.
Fundamentalisti dobra djela (odnosno ona koja smatraju
takvim) da bi ispunili Boju volju i da bi zasluili spasenje: ateisti ih
jednostavno stoga to je ispravno dobra djela. Nije li to
nae najosnovnije iskustvo moralnosti? Kad neko dobro
...ta.d.iJn..t(Lzat9 da bih P!iskrbio Bo111. naklonost nego
ne:: - kad ne bih tako postupio, ne bih se mogao
pogledati ,u, Moralno je djelo po definiciji s;unome
ebi. David Hume, filozof ekonomije iz osamnaestog i vjernik,
veoma je precizno ukazao na tu napisavi kako je jedini pravi
iskazivanja istinskog potovanja spram Boga moralno djelovanje
koje ignorira.
"\
ateizma njegovih i rimskih korijena u
Lukrecijevu djelu De rerum natura do modernih klasika poput Spinoze
pruaju nam lekciju o dostojanstvu i hrabrosti. Mnogo vie od povre
menih izljeva hedonizma. ateizam je obiljeen o svakog
ljudskog ivota, s obzirom na to da ne postoji neki vii autoritet koji
bi bacao pogled s visina na nae sudbine i sretan zavretak.
Istovremeno, svi oni pokuavaju oblikovati poruku radosti koja se ne
sastoji u bijegu od stvarnosti, nego u njenom i stvaranju
mjesta za vlastitu osobu u takvom svijetu. je tradicija
o NASIL,U 'G')
jedinstvena po na koji spaja skruenu svijest o tome da nismo
gospodari svemira nego tek mali dijelovi velike cjeline izloeni
nim obratima sudbine, sa da se prihvati teko breme odgo
vornosti za ono to temo od svoga ivota. U vremenu u kojem
nam sa svih strana prijeti nepredvidiva katastrofa, nije li nam takav staY-..,..)
potreban vie negoli ikad prije?
Prije nekoliko godina u Europi se odVijala rasprava o tome treba li
kao dio europskog uvrstiti u preambulu
nacrta Europskog ustava. Postignut je sporazum pri kojem je
stvo spomenuto zajedno s judaizmom, islamom i antike.
nigdje nije spomenuto najvrednije Europe, ono
Modernu Europu jedinstvenom da je to prva
i jedina civilizacija u kojoj je ateizam u legithnno opredje
ijenje i ne predstavlja nikakvu
Upravo je to europsko ... boriti.
Pravi ateist nema nikakvu potrebu svoje stajalite podrati
vjernika svojim bogohulnim stavovima, no isto tako on ne eli svesti
problem karikatura Muhameda na pitanje potovanja prema
uvjerenjima. Potovanje prema uvjerenjima kao najvioj
vrijednosti moe samo jedno od ovoga dvoga: ili se spram drugog
odnosimo na pokroviteljski ga povrijediti time to
bismo mu sruili iluzije, ili stajalite
)lreima istine nasilnim nametanjem svako ustrajavanje
na tome da postoji samo jedna istina. Ali, to je onda s podvrgavanjem
islama (kao i svih drugih religija) smjernoj, ali stoga nita manje
noj analizi? To je jedini pravi put pokazivanja istinskog poto
vanja prema muslimanima: ophoditi se spram njih kao spram ozbiljnih
odraslih osoba koje su odgovorne za svoja uvjerenja.
.,:;:.-:::"\
t uB ' SLAVOJ iEK
,j
Tijekom kriarskog pohoda kralja Luja IX Svetog. Yves le Breton
izvijestio je kako je jednom prilikom susreo staricu koja je tumarala
ulicama s pladnjem u desnoj ruci u kojem je bila vatra i punim
vode u lijevoj ruci. Kad ju je upitao to to radi, odvratila je da vatrom
zapaliti Raj sve dok u potpunosti ne izgori, a vodom ugasiti oganj u
Paklu sve dok se ne ugasi, jer ,)elim da nitko ne dobro samo zato
da bi doao u Raj ili se boji Pakla, zato da bi dobro
vo iz ljubavi prema Bogu.19 Ovome se moe dodati: zato ne bismo
izbacili i samoga Boga i dobro zbog samog dobra? Ne
stoga da je danas ovakvo pravo stajalite preivjelo
uglavnom u ateizmu.
Fundamentalisti dobra djela (odnosno ona koja smatraju
takvim) da bi ispunili Boju volju i da bi zasluili spasenje: ateisti ih
jednostavno stoga to je ispravno dobra djela. Nije li to
nae najosnovnije iskustvo moralnosti? Kad neko dobro
...ta.d.iJn..t(Lzat9 da bih P!iskrbio Bo111. naklonost nego
ne:: - kad ne bih tako postupio, ne bih se mogao
pogledati ,u, Moralno je djelo po definiciji s;unome
ebi. David Hume, filozof ekonomije iz osamnaestog i vjernik,
veoma je precizno ukazao na tu napisavi kako je jedini pravi
iskazivanja istinskog potovanja spram Boga moralno djelovanje
koje ignorira.
"\
ateizma njegovih i rimskih korijena u
Lukrecijevu djelu De rerum natura do modernih klasika poput Spinoze
pruaju nam lekciju o dostojanstvu i hrabrosti. Mnogo vie od povre
menih izljeva hedonizma. ateizam je obiljeen o svakog
ljudskog ivota, s obzirom na to da ne postoji neki vii autoritet koji
bi bacao pogled s visina na nae sudbine i sretan zavretak.
Istovremeno, svi oni pokuavaju oblikovati poruku radosti koja se ne
sastoji u bijegu od stvarnosti, nego u njenom i stvaranju
mjesta za vlastitu osobu u takvom svijetu. je tradicija
o NASIL,U 'G')
jedinstvena po na koji spaja skruenu svijest o tome da nismo
gospodari svemira nego tek mali dijelovi velike cjeline izloeni
nim obratima sudbine, sa da se prihvati teko breme odgo
vornosti za ono to temo od svoga ivota. U vremenu u kojem
nam sa svih strana prijeti nepredvidiva katastrofa, nije li nam takav staY-..,..)
potreban vie negoli ikad prije?
Prije nekoliko godina u Europi se odVijala rasprava o tome treba li
kao dio europskog uvrstiti u preambulu
nacrta Europskog ustava. Postignut je sporazum pri kojem je
stvo spomenuto zajedno s judaizmom, islamom i antike.
nigdje nije spomenuto najvrednije Europe, ono
Modernu Europu jedinstvenom da je to prva
i jedina civilizacija u kojoj je ateizam u legithnno opredje
ijenje i ne predstavlja nikakvu
Upravo je to europsko ... boriti.
Pravi ateist nema nikakvu potrebu svoje stajalite podrati
vjernika svojim bogohulnim stavovima, no isto tako on ne eli svesti
problem karikatura Muhameda na pitanje potovanja prema
uvjerenjima. Potovanje prema uvjerenjima kao najvioj
vrijednosti moe samo jedno od ovoga dvoga: ili se spram drugog
odnosimo na pokroviteljski ga povrijediti time to
bismo mu sruili iluzije, ili stajalite
)lreima istine nasilnim nametanjem svako ustrajavanje
na tome da postoji samo jedna istina. Ali, to je onda s podvrgavanjem
islama (kao i svih drugih religija) smjernoj, ali stoga nita manje
noj analizi? To je jedini pravi put pokazivanja istinskog poto
vanja prema muslimanima: ophoditi se spram njih kao spram ozbiljnih
odraslih osoba koje su odgovorne za svoja uvjerenja.
5
Molto adagio - Andante
TOLERANCIJA KAO IDEOLOiKA KATEGORIJA
Kulturalizacija politike
Zato se problema danas doivljava kao probleme netoleran
cije umjesto da ih se kao probleme nejednakosti, izrabljivanja ili
nepravde? Zbog je rjeenje koje se spominje uvijek tolerancija a ne
emancipacija, pa i oruana borba? Neposredni odgovor
nalazi se u temeljnoj ideolokoj kategoriji liberalnog multikulturalizma:
to je kulturalizacija politike.
uvjetovane nejednakostima ili eko
nomskom eksploatacijom postale su prirodne i neutralizirane kao
kulturalne razlike. odnosno proglaene ivotnim stilovi
ma koji su neto dano, neto to se ne moe njih se jedino
moe tolerirati. Takav stav zahtijeva odgovor koji je ponudio Walter
Benjamin: od kulturalizacije politike do politizacije kulture. Uzrok te
kulturalizacije je neuspjeh izravnih rjeenja poput
drave blagostanja ili raznorodnih projekata. Tolerancija
predstavlja njihov ersatz.
1
Politolog Samuel Huntington ponudio je najuspjeniju formu
takve kulruralizacije politike glavnim izvorom
dananjih sukoba sukob civilizacija, koji bismo mogli nazvati i
Huntingtonovom poasti naeg doba. Kao to sam kae, nakon svret
ka Hladnog rata eljeznu zavjesu ideologije zamijenila je bacunasta
zavjesa kulture.2 Huntingtonova slika sukoba civilizacija
se posve suprotnom od svijetle kraja povijesti pod okriljem
ONUILJU 119
globalne liberalne demokracije kako je vidi Francis Fukuyama. Sto bi
mogla biti suprotnost Fukuyaminoj pseudo-hegelijanskoj ideji o
kraju povijesti - ultimativnoj formuli liberalne demo
kracije kao najboljeg drutvenog poretka, pri nema
mjesta za neki drugi konceptualni napredak i pri su prepreke
koje treba tek empirijske naravi
3
- nego Huntingtonova ideja
o sukobu civilizacija kao glavnoj borbi u dvadeset i prvom
5ukob civilizacija jest politika na kraju povijesti.
Temeljna suprotnost na koju se oslanja cjelokupna liberalna vizija
jest ona onih kojima vlada kultura, koje u cijelosti
svijet u kojem su se rodili, i onih koji samo uivaju vlastitu kulturu,
koji su uzdignuti iznad nje i mogu je slobodno birati. To nas dovodi
do narednog paradoksa: kultura je istinsko izvorite barbarstva; izravna
identifikacija osobe s pojedinom kulturom netoleranciju
prema drugim kulturama. Temeljna suprotnost je ona kolektiv
nog i individualnog: kultura je po definiciji kolektivna i
uskogrudna, druge kulture. (u tome je para
doks) pojedinac univerzalan, on je sjedite univerzalnosti u onoj mjeri
u kojoj se izdvoji iz partikularne kulture i postavi ponad nje.
s obzirom na to da svaki pojedinac mora biti na neki partikula
riziran i obitavati u partikularnom svijetu, jedini da se razrijei
taj paradoks jest da se pojedinac rascijepi na ono univerzalno i parti
kularno, javno i privatno (pri privatno podjednako
sigurno obitelji ali i nevladin u javnu sferu civilnoga drutva,
ekonomiju).
U liberalizmu kultura je preivjela ali je privatizirana: ona je postala
ivota, niz uvjerenja i praksi, a ne javna mrea normi i pravila.
Kultura je stoga doslovno transsupstancijalizirana: isti niz uvjerenja i
praksi prometnuo se iz vezivne kolektivnog tijela u izraavanje
osobnih i privatnih idiosinkrazija. Dokle god je kultura izvor barbariz
ma i netolerancije, dolazimo do neizbjenog kako je jedini
5
Molto adagio - Andante
TOLERANCIJA KAO IDEOLOiKA KATEGORIJA
Kulturalizacija politike
Zato se problema danas doivljava kao probleme netoleran
cije umjesto da ih se kao probleme nejednakosti, izrabljivanja ili
nepravde? Zbog je rjeenje koje se spominje uvijek tolerancija a ne
emancipacija, pa i oruana borba? Neposredni odgovor
nalazi se u temeljnoj ideolokoj kategoriji liberalnog multikulturalizma:
to je kulturalizacija politike.
uvjetovane nejednakostima ili eko
nomskom eksploatacijom postale su prirodne i neutralizirane kao
kulturalne razlike. odnosno proglaene ivotnim stilovi
ma koji su neto dano, neto to se ne moe njih se jedino
moe tolerirati. Takav stav zahtijeva odgovor koji je ponudio Walter
Benjamin: od kulturalizacije politike do politizacije kulture. Uzrok te
kulturalizacije je neuspjeh izravnih rjeenja poput
drave blagostanja ili raznorodnih projekata. Tolerancija
predstavlja njihov ersatz.
1
Politolog Samuel Huntington ponudio je najuspjeniju formu
takve kulruralizacije politike glavnim izvorom
dananjih sukoba sukob civilizacija, koji bismo mogli nazvati i
Huntingtonovom poasti naeg doba. Kao to sam kae, nakon svret
ka Hladnog rata eljeznu zavjesu ideologije zamijenila je bacunasta
zavjesa kulture.2 Huntingtonova slika sukoba civilizacija
se posve suprotnom od svijetle kraja povijesti pod okriljem
ONUILJU 119
globalne liberalne demokracije kako je vidi Francis Fukuyama. Sto bi
mogla biti suprotnost Fukuyaminoj pseudo-hegelijanskoj ideji o
kraju povijesti - ultimativnoj formuli liberalne demo
kracije kao najboljeg drutvenog poretka, pri nema
mjesta za neki drugi konceptualni napredak i pri su prepreke
koje treba tek empirijske naravi
3
- nego Huntingtonova ideja
o sukobu civilizacija kao glavnoj borbi u dvadeset i prvom
5ukob civilizacija jest politika na kraju povijesti.
Temeljna suprotnost na koju se oslanja cjelokupna liberalna vizija
jest ona onih kojima vlada kultura, koje u cijelosti
svijet u kojem su se rodili, i onih koji samo uivaju vlastitu kulturu,
koji su uzdignuti iznad nje i mogu je slobodno birati. To nas dovodi
do narednog paradoksa: kultura je istinsko izvorite barbarstva; izravna
identifikacija osobe s pojedinom kulturom netoleranciju
prema drugim kulturama. Temeljna suprotnost je ona kolektiv
nog i individualnog: kultura je po definiciji kolektivna i
uskogrudna, druge kulture. (u tome je para
doks) pojedinac univerzalan, on je sjedite univerzalnosti u onoj mjeri
u kojoj se izdvoji iz partikularne kulture i postavi ponad nje.
s obzirom na to da svaki pojedinac mora biti na neki partikula
riziran i obitavati u partikularnom svijetu, jedini da se razrijei
taj paradoks jest da se pojedinac rascijepi na ono univerzalno i parti
kularno, javno i privatno (pri privatno podjednako
sigurno obitelji ali i nevladin u javnu sferu civilnoga drutva,
ekonomiju).
U liberalizmu kultura je preivjela ali je privatizirana: ona je postala
ivota, niz uvjerenja i praksi, a ne javna mrea normi i pravila.
Kultura je stoga doslovno transsupstancijalizirana: isti niz uvjerenja i
praksi prometnuo se iz vezivne kolektivnog tijela u izraavanje
osobnih i privatnih idiosinkrazija. Dokle god je kultura izvor barbariz
ma i netolerancije, dolazimo do neizbjenog kako je jedini
120 SLAVOJ iEK
prevladavanja netolerancije i nasilja iz kulture same sri
subjektova njegove univerzalne biti: u svojoj sri subjekt mora biti
bez-kulturan (kulturlos).4 Filozofski stav koji podrava ovakvu ideolo
giju univerzalnog liberalnog subjekta je kartezijanski subjekt, napose u
njegovoj kantovskoj varijanti. Taj subjekt se smatra sposobnim za pre
granice svojih partikularnih kulturnih/drutvenih korijena
i svoje cjelovite autonomije i univerzalnosti - temeljno
iskustvo Descartesove univerzalne sumnje je upravo multikulturalno
iskustvo o tome kako moja vlastita tradicija nije nimalo bolja od onoga
to nam se tradicijom drugih:
[..J sam tijekom svoga kolovanja da nema to bi se moglo zamisliti
kao ili slabo uvjerljivo a da to prethodno nije zastupao neki f1lozof, a
na putovanjima sam nadalje shvatio da svi oni su vrlo od naih
ne moraju nuno biti barbari ili divljaci, mogu posjedovati razum ba poput
nas ili jo i

Zbog toga za kartezijanskog 6lozafa korijeni ili nacionalni
identitet naprosto nisu kategorija istinitosti. Kantovim kaza
no, kad razmatramo svoje korijene, uputarno se u privatnu
uporabu uma koju proizvoljne dogmatske pretpostavke,
odnosno djelujemo kao nezreli pojedinci a ne kao slobodna ljudska
koja obitavaju u dimenziji univerzalnog uma. Kad je o razlici
javnog i privatnog, stavova Kanta i Richarda Rortyja
rijetko se spominje, ali je zaptavO od obojica jasno
razlikuju ta dva ali to na za Rortyja,
velikog suvremenog liberala ako je takvog ikada bilo, privatnost je sfera
naih idiosinkrazija kojom vladaju kreativnost i neobuzdana imaginaci
ja, a moralna su razmatranja (gotovo) potisnuta; s druge strane, javnost
je sfera drutvene interakcije u kojoj moramo potovati pravila tako
da ne bismo povrijedUi druge. Drugim privatnost je prostor
ironije, a javnost prostor solidarnosti.
za Kanta javna sfera svijet-civilno-drutvo
paradoksalnu univerzalnu singularnost singularnog subjekta koji poput
o NUILIU
:121
kratkog spoja posredovanje partikularnog, izravno uzima
udjela u univerzalnom. To je ono tO Kant u poznatom odlomku
djela Sto je prosvjetiteljstvo? razumijeva kao javno nasuprot pri
vatnom. Privatno nije pojedinac nasuprot svezi zajednice, strn
institucionalni poredak partikularne identiflkacije,
dok javno transnacionalnu univerzalnost uporabe
uma. Paradoks formule koja se ovome nalazi u podlozi - misli slo
bodno, ali budi posluan! (koja dakako postavlja niz vlastitih
problema, s obzirom na to da se i ona oslanja na razliku izmedu perfor
mativne razine drutvenog autoriteta i razine slobodnoga miljenja u
kojoj je performativnost jest u tome to pojedinac sudjeluje
u univerzalnoj dimenziji javne sfere upravo kao singularni pojedinac
izdvojen iz supstancijalne identiflkacije (ili je njoj
i suprotstavljen) - osoba moe istinski biti univerzalna jedino kao radi
kalno singularna u pukotinama kolektivnog identiteta. Ovdje bi Kanta
trebalo kao Rorty jeva unutar njegova javne
sfere neobuzdanog i slobodnog koritenja razuma on naglaava dimen
ziju emancipacijske univerzalnosti izvan granica drutve
nog identiteta i njegove pozicije unutar poretka (drutvenog) bivanja, a
to je dimenzija koja nedostaje kod Rortyja.
Djelotvorna univerzalnost
Lako je takvo liberalno tolerancije
nim, a nasilje koje ga podrava opipljivim. Prije svega, ono nije
zaista univerzalno, bez kulture (kulturIos): u naim drutvima i dalje
dominira spolno obiljeena podjela rada koja mukarcima
ulogu sudjelovanja u temeljnim liberalnim kategorijama (autonomi
ja, aktivnost, natjecanje), a enama dodjeljuje ulogu privatne
sfere obiteljske solidarnosti; liberalizam u svojoj suprotnosti
privatnog i javnog podrava muku dominaciju. Stovie, jedino za
modernu kulturu autonomija i individualna
120 SLAVOJ iEK
prevladavanja netolerancije i nasilja iz kulture same sri
subjektova njegove univerzalne biti: u svojoj sri subjekt mora biti
bez-kulturan (kulturlos).4 Filozofski stav koji podrava ovakvu ideolo
giju univerzalnog liberalnog subjekta je kartezijanski subjekt, napose u
njegovoj kantovskoj varijanti. Taj subjekt se smatra sposobnim za pre
granice svojih partikularnih kulturnih/drutvenih korijena
i svoje cjelovite autonomije i univerzalnosti - temeljno
iskustvo Descartesove univerzalne sumnje je upravo multikulturalno
iskustvo o tome kako moja vlastita tradicija nije nimalo bolja od onoga
to nam se tradicijom drugih:
[..J sam tijekom svoga kolovanja da nema to bi se moglo zamisliti
kao ili slabo uvjerljivo a da to prethodno nije zastupao neki f1lozof, a
na putovanjima sam nadalje shvatio da svi oni su vrlo od naih
ne moraju nuno biti barbari ili divljaci, mogu posjedovati razum ba poput
nas ili jo i

Zbog toga za kartezijanskog 6lozafa korijeni ili nacionalni
identitet naprosto nisu kategorija istinitosti. Kantovim kaza
no, kad razmatramo svoje korijene, uputarno se u privatnu
uporabu uma koju proizvoljne dogmatske pretpostavke,
odnosno djelujemo kao nezreli pojedinci a ne kao slobodna ljudska
koja obitavaju u dimenziji univerzalnog uma. Kad je o razlici
javnog i privatnog, stavova Kanta i Richarda Rortyja
rijetko se spominje, ali je zaptavO od obojica jasno
razlikuju ta dva ali to na za Rortyja,
velikog suvremenog liberala ako je takvog ikada bilo, privatnost je sfera
naih idiosinkrazija kojom vladaju kreativnost i neobuzdana imaginaci
ja, a moralna su razmatranja (gotovo) potisnuta; s druge strane, javnost
je sfera drutvene interakcije u kojoj moramo potovati pravila tako
da ne bismo povrijedUi druge. Drugim privatnost je prostor
ironije, a javnost prostor solidarnosti.
za Kanta javna sfera svijet-civilno-drutvo
paradoksalnu univerzalnu singularnost singularnog subjekta koji poput
o NUILIU
:121
kratkog spoja posredovanje partikularnog, izravno uzima
udjela u univerzalnom. To je ono tO Kant u poznatom odlomku
djela Sto je prosvjetiteljstvo? razumijeva kao javno nasuprot pri
vatnom. Privatno nije pojedinac nasuprot svezi zajednice, strn
institucionalni poredak partikularne identiflkacije,
dok javno transnacionalnu univerzalnost uporabe
uma. Paradoks formule koja se ovome nalazi u podlozi - misli slo
bodno, ali budi posluan! (koja dakako postavlja niz vlastitih
problema, s obzirom na to da se i ona oslanja na razliku izmedu perfor
mativne razine drutvenog autoriteta i razine slobodnoga miljenja u
kojoj je performativnost jest u tome to pojedinac sudjeluje
u univerzalnoj dimenziji javne sfere upravo kao singularni pojedinac
izdvojen iz supstancijalne identiflkacije (ili je njoj
i suprotstavljen) - osoba moe istinski biti univerzalna jedino kao radi
kalno singularna u pukotinama kolektivnog identiteta. Ovdje bi Kanta
trebalo kao Rorty jeva unutar njegova javne
sfere neobuzdanog i slobodnog koritenja razuma on naglaava dimen
ziju emancipacijske univerzalnosti izvan granica drutve
nog identiteta i njegove pozicije unutar poretka (drutvenog) bivanja, a
to je dimenzija koja nedostaje kod Rortyja.
Djelotvorna univerzalnost
Lako je takvo liberalno tolerancije
nim, a nasilje koje ga podrava opipljivim. Prije svega, ono nije
zaista univerzalno, bez kulture (kulturIos): u naim drutvima i dalje
dominira spolno obiljeena podjela rada koja mukarcima
ulogu sudjelovanja u temeljnim liberalnim kategorijama (autonomi
ja, aktivnost, natjecanje), a enama dodjeljuje ulogu privatne
sfere obiteljske solidarnosti; liberalizam u svojoj suprotnosti
privatnog i javnog podrava muku dominaciju. Stovie, jedino za
modernu kulturu autonomija i individualna
122 SLAVOJ iEK
sloboda imaju viu poziciju od solidarnosti, povezanosti,
odgovornosti za one koji ovise o drugima, dunosti potovanja
neke zajednice. Liberalizam preferira tip kulture: modernu
kulturu Zapada. Liberalizam je snano obiljeen i slobodom
izbora. Postaje netolerantan ako pojedinci iz drugih kultura nemaju
slobodnog izbora - kao to je to s odstranjivanjem
klitorisa, brakom maloljetnika, poligamijom i ince
stom. liberalizam, primjerice, ignorira veliki pritisak koji
tjera ene u dananjem liberalnom drutvu da se podvrgnu
operacijama, implantatima i injekcijama Botoxa da bi
ostale konkurentne na tritu seksualnosti.
Stoga liberalna ideja slobodnog izbora uvijek naposljetku zavri
u Ako subjekt to eli, moe se zalagati za uskogrudnu tra
diciju unutar koje je ali mu se prvo moraju pruiti alternative
kojih onda moe izvriti slobodan izbor. S druge strane, mladim
Amiima je formalno sloboda izbora, ali uvjeti u kojima
se nalaze dok donose odluku taj izbor neslobodnim. Da bi imali
istinski slobodan izbor, morali bi biti temeljito informirani i educirani
o svim opcijama. No jedini da se to postigne bilo bi njihovo
izdvajanje iz zajednice Amia i njihova amerikanizacija.
Ovdje su vidljiva i liberalnog stava spram
muslimanki koje nose veo. enama je doputeno nositi veo ukoliko je
to njihov slobodan izbor, a ne opcija koju su im nametnuli muevi iH
obitelj. kada ene nose veo da bi potvrdile vlastiti slobodni
izbor, primjerice da bi bile u skladu s religije,
noenja vela se u potpunosti mijenja. On tada vie nije znak njihove
pripadnosti muslimanskoj zajednici, izraz njihove idiosinkrazijske
individualnosti. Ista je stvar i s razlikom kineskog seljaka koji
jede kinesku hranu jer se u njegovu selu to odvajkada, i
nekog megalopolisa na Zapadu kojem je stvar slobodnog izbora u
lokalni kineski restoran. Zbog toga su u naim sekularnim drutvima
o U.ILJU 1:2]
koja su obiljeena izborom ljudi koji i dalje odravaju supstancijalnu
religijsku pripadnost nalaze u poloaju. i ako im je
odrati vlastito vjerovanje, ono se tolerira kao njihov idi
osinkrazijski osobni izbor iH miljenje. Onog trenutka kad javno objave
to to za njih zapravo primjerice, stvar supstancijalne pripadnosti,
bivaju optueni za fi.tndamentalizam. To da se subjekt slobod
nog izbora u tolerantnom multikulturalnom smislu
moe pojaviti samo kao rezultat ekstremno nasilnog procesa raskidanja s
ivota, presijecanja veza s vlastitim korijenima.
Uvijek bismo trebali imati na umu koliko je velik
aspekt takvog nasilja koji nas nagoni da vlastito kulturno shvati
mo kao kontingentno. Ne smijemo zaboraviti da se liberalizam pojavio
u Europi nakon katastrofulnog Tridesetogodinjeg rata katolika
i protestanata. On je bio odgovor na pitanje kako bi ljudi koji
se razlikuju u svojim fundamentalnim religijskim uvjerenjima mogli
ivjeti zajedno. Liberalizam je od zahtijevao mnogo vie od
popustljive i ponizne tolerancije religija, vie od tolerancije
kao povremenog kompromisa. Zahtijevao je da potujemo druge religi
je ne svojim najdubljim religijskim uvjerenjima nego zbog njih
- potovanje spram drugih je dokaz istinskog vjerovanja. Takav stav je
najbolje izrazio Abu Hanifa, veliki muslimanski intelektualac iz osmog
Razlika u stavovima u zajednici dokaz je boanske milosti.6
Jedino u sklopu takvog ideolokog horizonta moemo identitet
iskusiti kao neto kontingentno i diskurzivno projzvedeno. Ukratko,
fl.Iozofski gledano, da nema kartezijanskog subjekta ne bi postojala
Judith Butler ni njezina teorija o rodnom identitetu koji se performa
tivno odigrava. Liberalni multikulturalizam bi se mogao osuditi za bilo
to drugo, ali bi mu barem trebalo priznati da je u dubokom
smislu njegovo barbarsko Drugo dOivljava se
kao i stoga lano. Fundamentalizam naturalizira
esencijalizira povijesno uvjetovana kontingentna obiljeja. Modernim
122 SLAVOJ iEK
sloboda imaju viu poziciju od solidarnosti, povezanosti,
odgovornosti za one koji ovise o drugima, dunosti potovanja
neke zajednice. Liberalizam preferira tip kulture: modernu
kulturu Zapada. Liberalizam je snano obiljeen i slobodom
izbora. Postaje netolerantan ako pojedinci iz drugih kultura nemaju
slobodnog izbora - kao to je to s odstranjivanjem
klitorisa, brakom maloljetnika, poligamijom i ince
stom. liberalizam, primjerice, ignorira veliki pritisak koji
tjera ene u dananjem liberalnom drutvu da se podvrgnu
operacijama, implantatima i injekcijama Botoxa da bi
ostale konkurentne na tritu seksualnosti.
Stoga liberalna ideja slobodnog izbora uvijek naposljetku zavri
u Ako subjekt to eli, moe se zalagati za uskogrudnu tra
diciju unutar koje je ali mu se prvo moraju pruiti alternative
kojih onda moe izvriti slobodan izbor. S druge strane, mladim
Amiima je formalno sloboda izbora, ali uvjeti u kojima
se nalaze dok donose odluku taj izbor neslobodnim. Da bi imali
istinski slobodan izbor, morali bi biti temeljito informirani i educirani
o svim opcijama. No jedini da se to postigne bilo bi njihovo
izdvajanje iz zajednice Amia i njihova amerikanizacija.
Ovdje su vidljiva i liberalnog stava spram
muslimanki koje nose veo. enama je doputeno nositi veo ukoliko je
to njihov slobodan izbor, a ne opcija koju su im nametnuli muevi iH
obitelj. kada ene nose veo da bi potvrdile vlastiti slobodni
izbor, primjerice da bi bile u skladu s religije,
noenja vela se u potpunosti mijenja. On tada vie nije znak njihove
pripadnosti muslimanskoj zajednici, izraz njihove idiosinkrazijske
individualnosti. Ista je stvar i s razlikom kineskog seljaka koji
jede kinesku hranu jer se u njegovu selu to odvajkada, i
nekog megalopolisa na Zapadu kojem je stvar slobodnog izbora u
lokalni kineski restoran. Zbog toga su u naim sekularnim drutvima
o U.ILJU 1:2]
koja su obiljeena izborom ljudi koji i dalje odravaju supstancijalnu
religijsku pripadnost nalaze u poloaju. i ako im je
odrati vlastito vjerovanje, ono se tolerira kao njihov idi
osinkrazijski osobni izbor iH miljenje. Onog trenutka kad javno objave
to to za njih zapravo primjerice, stvar supstancijalne pripadnosti,
bivaju optueni za fi.tndamentalizam. To da se subjekt slobod
nog izbora u tolerantnom multikulturalnom smislu
moe pojaviti samo kao rezultat ekstremno nasilnog procesa raskidanja s
ivota, presijecanja veza s vlastitim korijenima.
Uvijek bismo trebali imati na umu koliko je velik
aspekt takvog nasilja koji nas nagoni da vlastito kulturno shvati
mo kao kontingentno. Ne smijemo zaboraviti da se liberalizam pojavio
u Europi nakon katastrofulnog Tridesetogodinjeg rata katolika
i protestanata. On je bio odgovor na pitanje kako bi ljudi koji
se razlikuju u svojim fundamentalnim religijskim uvjerenjima mogli
ivjeti zajedno. Liberalizam je od zahtijevao mnogo vie od
popustljive i ponizne tolerancije religija, vie od tolerancije
kao povremenog kompromisa. Zahtijevao je da potujemo druge religi
je ne svojim najdubljim religijskim uvjerenjima nego zbog njih
- potovanje spram drugih je dokaz istinskog vjerovanja. Takav stav je
najbolje izrazio Abu Hanifa, veliki muslimanski intelektualac iz osmog
Razlika u stavovima u zajednici dokaz je boanske milosti.6
Jedino u sklopu takvog ideolokog horizonta moemo identitet
iskusiti kao neto kontingentno i diskurzivno projzvedeno. Ukratko,
fl.Iozofski gledano, da nema kartezijanskog subjekta ne bi postojala
Judith Butler ni njezina teorija o rodnom identitetu koji se performa
tivno odigrava. Liberalni multikulturalizam bi se mogao osuditi za bilo
to drugo, ali bi mu barem trebalo priznati da je u dubokom
smislu njegovo barbarsko Drugo dOivljava se
kao i stoga lano. Fundamentalizam naturalizira
esencijalizira povijesno uvjetovana kontingentna obiljeja. Modernim
124 SLAVOJ iEK
Europljanima se druge civilizacije u njihovoj speci
kulturi, dok oni sami sebe fleksibilnima, onima koji
neprestance mijenjaju vlastite pretpostavke.
Postkolonijalni vole naglaavati neosjetljivost liberalizma
spram vlastitih ljudska prava on eli drugima
nametnuti vlastito ljudskih prava. Medutim, autorefleksivna
osjetljivost na vlastita moe se pojaviti jedino na pozadini
pojmova autonomije i racionalnosti koje zagovara liberalizam. Dakako,
moe se tvrditi da je situacija na Zapadu jo gora zato jer je ovdje i sama
represija zatakana i zamaskirana u obliku slobodnog izbora (Zbog
se ali? To je TVOJ izbor!). Naa sloboda izbora
vito funkcionira kao puka formalna gesta pristajanja na nau vlastitu
represiju i izrabljivanje. ovdje je bitna Hegelova pouka o
vanosti forme: forma ima vlastitu autonomiju i Stoga
kad usporedimo enu iz neke zemlje svijeta prisiljen u na podvr
gavanje odsttanjivanju klitorisa ili na brak koji je unaprijed dogovoren
dok je jo bila sa enom iz neke zemlje Prvog svijeta koja
ima slobodno izabrati bolnu operaciju, forma
slobode jest vana ona otvara prostor za refleksiju.
tovie, suprotnost odbacivanja drugih kultura kao netolerantnih ili
barbarskih olako je priznanje njihove superiornosti. Sjetimo se kako su
se mnogi britanski kolonizatori u Indiji divili dubini indijske duhovno
sti koja nam nije dostupna na Zapadu jer smo opsjednuti
i materijalnim blagostanjem. Nije li jedno od mjesta zapad
liberalizma uzdizanje Drugog jer ivi ivot koji je u mjeri
prirodan, manje kompetitivan i usmjeren prema suradnji
a ne dominaciji? S tim je povezano jo neto: neosjetljivost na represiju
u ime potovanja za kulturu Drugog. se i sloboda izbora ovdje
navodi na pervertiran ti ljudi su izabrali svoj ivota
koji i spaljivanje udovica i mi bismo, ma koliko nam se to
vrijednim osude i odbojnim morali potovati njihov izbor.
o NASILJU 125
R.adikalna postkolonijalna kritika liberalizma stoga ostaje na uobi
razini prokazivanja lane univerzalnosti. poka
zivanja kako pozicija koja se predstavlja kao neutralna i univerzalna
privilegira (heteroseksualnu, muku,
kulturu. Preciznije kazano, takvo stajalite je saddano unutar
jene postmoderne pozicije, oblika verzije
Foucaultova seksualnosti koju proizvode seksualne
prakse: ovdje je kao nosilac ljudskih prava generiran kao skup
praksi koje materijaliziraju pojam Ljudska se
prava pojavljuju kao lana ideoloka univerzalnost koja zamagljuje i
legitimizira stvarnu politiku imperijalizma i dominacije,
vojne intervencije i neokolonijalizma. Pitanje glasi: je li to dovoljno da
bi se moglo nazvati kritikom?
Simptomatska analiza uvjerljivo pokazuje partikularni
sadraj koji daje bucoasku ideoloku notu pojmu ljudskih
prava: univerzalna ljudska prava su zapravo prava bijelih mukih velepo
sjednika na slobodnu razmjenu na tritu i eksploatacijU radnika i ena,
kao i dominacije. prepoznavanje parti
kularnog sadraja koji hegemonizira univerzalnu formu tek je jedan dio
Njen drugi, dio sastoji se od postavljanja mnogo sloeni
jeg dodatnog pitanja koje se odnosi na pojavljivanje same forme univer
zalnosti. Kako i pod kojim povijesnim uvjetima apstraktna
univerzalnost postaje (drutvenog) ivota? Pod kojim
se uvjetima pojedinci doivljavaju kao subjekti univerzalnih ljudskih
prava? Ovo je smisao Marxove analize fetiizma robe: u drutvu kojim
dominira robna razmjena, pojedinci se u svakidanjem .ivotu odnose
prema samima sebi kao i prema objektima koje kao prema
kontingentnom utjelovljenju apstraktno-univerzalnih pojmova. Ono
to sam ja kao takav, moje konkretno drutveno i kulturno zalede,
dOivljava se kao kontingentno, jer je ono to me u krajnjoj liniji deSni
ra apstraktna univerzalna sposobnost da mislim ilili radim. Svaki objekt
124 SLAVOJ iEK
Europljanima se druge civilizacije u njihovoj speci
kulturi, dok oni sami sebe fleksibilnima, onima koji
neprestance mijenjaju vlastite pretpostavke.
Postkolonijalni vole naglaavati neosjetljivost liberalizma
spram vlastitih ljudska prava on eli drugima
nametnuti vlastito ljudskih prava. Medutim, autorefleksivna
osjetljivost na vlastita moe se pojaviti jedino na pozadini
pojmova autonomije i racionalnosti koje zagovara liberalizam. Dakako,
moe se tvrditi da je situacija na Zapadu jo gora zato jer je ovdje i sama
represija zatakana i zamaskirana u obliku slobodnog izbora (Zbog
se ali? To je TVOJ izbor!). Naa sloboda izbora
vito funkcionira kao puka formalna gesta pristajanja na nau vlastitu
represiju i izrabljivanje. ovdje je bitna Hegelova pouka o
vanosti forme: forma ima vlastitu autonomiju i Stoga
kad usporedimo enu iz neke zemlje svijeta prisiljen u na podvr
gavanje odsttanjivanju klitorisa ili na brak koji je unaprijed dogovoren
dok je jo bila sa enom iz neke zemlje Prvog svijeta koja
ima slobodno izabrati bolnu operaciju, forma
slobode jest vana ona otvara prostor za refleksiju.
tovie, suprotnost odbacivanja drugih kultura kao netolerantnih ili
barbarskih olako je priznanje njihove superiornosti. Sjetimo se kako su
se mnogi britanski kolonizatori u Indiji divili dubini indijske duhovno
sti koja nam nije dostupna na Zapadu jer smo opsjednuti
i materijalnim blagostanjem. Nije li jedno od mjesta zapad
liberalizma uzdizanje Drugog jer ivi ivot koji je u mjeri
prirodan, manje kompetitivan i usmjeren prema suradnji
a ne dominaciji? S tim je povezano jo neto: neosjetljivost na represiju
u ime potovanja za kulturu Drugog. se i sloboda izbora ovdje
navodi na pervertiran ti ljudi su izabrali svoj ivota
koji i spaljivanje udovica i mi bismo, ma koliko nam se to
vrijednim osude i odbojnim morali potovati njihov izbor.
o NASILJU 125
R.adikalna postkolonijalna kritika liberalizma stoga ostaje na uobi
razini prokazivanja lane univerzalnosti. poka
zivanja kako pozicija koja se predstavlja kao neutralna i univerzalna
privilegira (heteroseksualnu, muku,
kulturu. Preciznije kazano, takvo stajalite je saddano unutar
jene postmoderne pozicije, oblika verzije
Foucaultova seksualnosti koju proizvode seksualne
prakse: ovdje je kao nosilac ljudskih prava generiran kao skup
praksi koje materijaliziraju pojam Ljudska se
prava pojavljuju kao lana ideoloka univerzalnost koja zamagljuje i
legitimizira stvarnu politiku imperijalizma i dominacije,
vojne intervencije i neokolonijalizma. Pitanje glasi: je li to dovoljno da
bi se moglo nazvati kritikom?
Simptomatska analiza uvjerljivo pokazuje partikularni
sadraj koji daje bucoasku ideoloku notu pojmu ljudskih
prava: univerzalna ljudska prava su zapravo prava bijelih mukih velepo
sjednika na slobodnu razmjenu na tritu i eksploatacijU radnika i ena,
kao i dominacije. prepoznavanje parti
kularnog sadraja koji hegemonizira univerzalnu formu tek je jedan dio
Njen drugi, dio sastoji se od postavljanja mnogo sloeni
jeg dodatnog pitanja koje se odnosi na pojavljivanje same forme univer
zalnosti. Kako i pod kojim povijesnim uvjetima apstraktna
univerzalnost postaje (drutvenog) ivota? Pod kojim
se uvjetima pojedinci doivljavaju kao subjekti univerzalnih ljudskih
prava? Ovo je smisao Marxove analize fetiizma robe: u drutvu kojim
dominira robna razmjena, pojedinci se u svakidanjem .ivotu odnose
prema samima sebi kao i prema objektima koje kao prema
kontingentnom utjelovljenju apstraktno-univerzalnih pojmova. Ono
to sam ja kao takav, moje konkretno drutveno i kulturno zalede,
dOivljava se kao kontingentno, jer je ono to me u krajnjoj liniji deSni
ra apstraktna univerzalna sposobnost da mislim ilili radim. Svaki objekt
126 SLAVOJ iEK
koji je u stanju zadovoljiti moju elju doivljava se kao kontingentan,
s obzirom na to da je moja elja kao apstraktna formalna
sposobnost, ravnoduna spram mnotva partikularnih objekata koji je
mogu zadovoljiti (ali to nikad u cijelosti ne Moderno
profesije implicira stav da samog sebe doivljavam kao pojedinca kojem
nije izravno njegova drutvena uloga. Ono to napraviti
od sebe ovisi o kontingentnih drutvenih okolnosti
i mojeg slobodnog izbora. U tom smislu, suvremeni pojedinac ima
profesiju. On moe biti profesor ili konobar. No besmisleno
je tvrditi kako je srednjovjekovni kmet bio po profesiji seljak. I ovdje je
stvar da u drutvenim uvjetima robne
razmjene i globalne trine ekonomije apstrakcija postaje izravna
odlika stvarnog drutvenog ivota. Ona na na koji se poje
dinci ponaaju i odnosi se spram njihove sudbine i njihova drutvenog
okruenja. Marx slijedi Hegelov uvid kako univerzalnost postaje za
sebe jedino ako pojedinci vie nisu u stanju u cijelosti dovesti u vezu
bit stvari odnosno svoga bivanja s partikularnom drutvenom situaci
jom. Dodatna okolnost je to to se ti pojedinci doivljavaju kao trajno
u kontekstu takve situacije: konkretno i istinsko postojanje
univerzalnosti proizvodi pojedinca koji se ne uklapa u globalnu, sliku,
koji u njoj ne nalazi svoje mjesto. na koji se pojavljuje apstraktna
univerzalnost i njen ulazak u stvarno postojanje stoga proizvodi nasilje:
ona nasilno prekida s prethodnom organskom ravnoteom.
Nije vie dovoljno ukazati na tezu o jazu ideo
loke pojavnosti univerzalne pravne forme i partikularnih interesa koji
je zapravo podravaju, kao to je to s korektnim
s ljevice. Protuargument kako forma nikad nije puka
forma nego ima i vlastitu dinamiku koja ostavlja traga u materijalnosti
drutvenoga ivota, koji su iznijeli poput Claudea Leforta i
Jacquesa Rancierea u potpunosti je ispravan? Naposljetku, formalna
s1oboda buroazije proces cjelokupnih materijalnih poli
o NASILIU
127
zahtjeva i praksi, od sindikata do feminizma. Ranciere ispravno
naglaava radikalnu procijepa
formalne demokracije s njenim diskursom o pravima
i slobodi te ekonomske realnosti izrabljivanja i dominacije.
Takav procijep pojavnosti jednakosti i slobode te drutvene
stvarnosti ekonomskih i kulturalnih razlika moe se interpretirati na
dva na znakovit gdje je forma univerzalnih prava,
jednakosti, slobode i demokracije nuan, ali iluzoran iskaz njenoga
konkretnog drutvenog sadraja, a to je univerzalnost eksploatacije i
klasne dominacije, ili se moe interpretirati na mnogo subverzivniji
kao napetost u kojoj pojavnost egaliberte upravo da to nije
puka pojavnost nego da posjeduje vlastitu snagu. Ta
joj da pokrene proces ponovne artikulacije aktualnih drutveno-poli
odnosa na njihove progresivne politizacije: zato bi ene
trebale biti liene prava glasa? Zato uvjeti na radnom mjestu ne
bi bili stvar od javnog itd. Ovdje dolazimo u iskuenje upotri
jebiti stari termin Levi-Straussa djelotvornost: pojavnost
egaliberte je fikcija koja kao takva posjeduje stvarnu vlastitu
djelotvornost. Trebalo bi se oduprijeti iskuenju njena svo
na puku iluziju koja prikriva stvarnost. To bi
upasti u zamku stare hipokrizije koja se sprdala s puko
formalnom buroaskom slobodom: ako je bila doista samo formalna i
nije remetila istinske odnose zbog je onda reim
nije doputao? Zbog je se bojao?
trenutak svake teorijske (kao uostalom i te,
kao to je to Badiou pokazao, i borbe je nastanak/uspon
univerzalnosti iz pojedinog ivota-svijeta. Potrebno je izokrenuti
mjesto prema kojemu je naa egzistencija nesvodiva na utemeljenje u
partikularnom i kontingentno m ivotu-svijetu tako da je svaka univer
zalnost nesvodivo odlikovana u takav svijet.
trenutak ili prodora javlja se kada istinski univerzalna dimenzija
126 SLAVOJ iEK
koji je u stanju zadovoljiti moju elju doivljava se kao kontingentan,
s obzirom na to da je moja elja kao apstraktna formalna
sposobnost, ravnoduna spram mnotva partikularnih objekata koji je
mogu zadovoljiti (ali to nikad u cijelosti ne Moderno
profesije implicira stav da samog sebe doivljavam kao pojedinca kojem
nije izravno njegova drutvena uloga. Ono to napraviti
od sebe ovisi o kontingentnih drutvenih okolnosti
i mojeg slobodnog izbora. U tom smislu, suvremeni pojedinac ima
profesiju. On moe biti profesor ili konobar. No besmisleno
je tvrditi kako je srednjovjekovni kmet bio po profesiji seljak. I ovdje je
stvar da u drutvenim uvjetima robne
razmjene i globalne trine ekonomije apstrakcija postaje izravna
odlika stvarnog drutvenog ivota. Ona na na koji se poje
dinci ponaaju i odnosi se spram njihove sudbine i njihova drutvenog
okruenja. Marx slijedi Hegelov uvid kako univerzalnost postaje za
sebe jedino ako pojedinci vie nisu u stanju u cijelosti dovesti u vezu
bit stvari odnosno svoga bivanja s partikularnom drutvenom situaci
jom. Dodatna okolnost je to to se ti pojedinci doivljavaju kao trajno
u kontekstu takve situacije: konkretno i istinsko postojanje
univerzalnosti proizvodi pojedinca koji se ne uklapa u globalnu, sliku,
koji u njoj ne nalazi svoje mjesto. na koji se pojavljuje apstraktna
univerzalnost i njen ulazak u stvarno postojanje stoga proizvodi nasilje:
ona nasilno prekida s prethodnom organskom ravnoteom.
Nije vie dovoljno ukazati na tezu o jazu ideo
loke pojavnosti univerzalne pravne forme i partikularnih interesa koji
je zapravo podravaju, kao to je to s korektnim
s ljevice. Protuargument kako forma nikad nije puka
forma nego ima i vlastitu dinamiku koja ostavlja traga u materijalnosti
drutvenoga ivota, koji su iznijeli poput Claudea Leforta i
Jacquesa Rancierea u potpunosti je ispravan? Naposljetku, formalna
s1oboda buroazije proces cjelokupnih materijalnih poli
o NASILIU
127
zahtjeva i praksi, od sindikata do feminizma. Ranciere ispravno
naglaava radikalnu procijepa
formalne demokracije s njenim diskursom o pravima
i slobodi te ekonomske realnosti izrabljivanja i dominacije.
Takav procijep pojavnosti jednakosti i slobode te drutvene
stvarnosti ekonomskih i kulturalnih razlika moe se interpretirati na
dva na znakovit gdje je forma univerzalnih prava,
jednakosti, slobode i demokracije nuan, ali iluzoran iskaz njenoga
konkretnog drutvenog sadraja, a to je univerzalnost eksploatacije i
klasne dominacije, ili se moe interpretirati na mnogo subverzivniji
kao napetost u kojoj pojavnost egaliberte upravo da to nije
puka pojavnost nego da posjeduje vlastitu snagu. Ta
joj da pokrene proces ponovne artikulacije aktualnih drutveno-poli
odnosa na njihove progresivne politizacije: zato bi ene
trebale biti liene prava glasa? Zato uvjeti na radnom mjestu ne
bi bili stvar od javnog itd. Ovdje dolazimo u iskuenje upotri
jebiti stari termin Levi-Straussa djelotvornost: pojavnost
egaliberte je fikcija koja kao takva posjeduje stvarnu vlastitu
djelotvornost. Trebalo bi se oduprijeti iskuenju njena svo
na puku iluziju koja prikriva stvarnost. To bi
upasti u zamku stare hipokrizije koja se sprdala s puko
formalnom buroaskom slobodom: ako je bila doista samo formalna i
nije remetila istinske odnose zbog je onda reim
nije doputao? Zbog je se bojao?
trenutak svake teorijske (kao uostalom i te,
kao to je to Badiou pokazao, i borbe je nastanak/uspon
univerzalnosti iz pojedinog ivota-svijeta. Potrebno je izokrenuti
mjesto prema kojemu je naa egzistencija nesvodiva na utemeljenje u
partikularnom i kontingentno m ivotu-svijetu tako da je svaka univer
zalnost nesvodivo odlikovana u takav svijet.
trenutak ili prodora javlja se kada istinski univerzalna dimenzija
128 SLAVOJ IEK
probija iz partikuJ4rnog konteksta i postaje za-sebe, se direktno
kao univerzalna. Univerzalnost-za-sebe nije naprosto izvanjska
svome partikularnom kontekstu niti se nalazi ponad njega: ona je upi
sana u njemu. Ona ga mijenja i izvana na njega, tako da je iden
titet onog partikularnog rascijepljen na svoje partikularne i univerzalne
elemente. je Marx ukazao na to kako se pravi homerski problem
ne nalazi u objanjavanju korijena njegove epike iz duha ranog
drutva, nego u priznavanju da je. iako jasno utemeljen u
povijesnom kontekstu, uspio transcendirati svoje historijsko porijeklo i
progovoriti univerzalnim jezikom u svim epohama. Jedno od temeljnih
iskuenja koja se postavljaju pred svako veliko umjet
djelo sastoji se u njegovoj da preivi vlastito izdvajanje iz
povijesnog konteksta u kojem je nastalo. Kad je o istinski velikoj
umjetnosti, svaka je epoha iznova ponovo pronalazi i otkriva. Postoje
i Shakespeare.
Wagnerove opere predstavljaju jo jedan primjer. Nedavne histori
ografske studije pokuavaju iznijeti na vidjelo kontekst pravog
nja raznih Wagnerovih likova i tema: plavi Hagen zapravo predstavlja
idova koji masturbira; Amfortasova rana zapravo predstavlja sifilis itd.
Takvim se argumentima eli da je Wagner upotrijebio
povijesne kOdove svoga vremena: kad se neka osoba pjeva vrlo
visokim tonovima ili nervozne geste, svatko je odmah znao da ta
osoba predstavlja idova. Stoga je Mime iz Siegfrieda karikatura idova.
Bol u preponama nastao kao rezultat snoaja s enom zbog
sifilisa kao posljedice predstavljao je opsesiju u drugoj polovici devet
naestog tako da je svatko znao da je Amfortas sifilis dobio
od Kundry. Osnovni problem s takvom interpretacijom je u tome da,
i da je ona istinita, uvid koji nudi zapravo ne pridonosi istinskom
razumijevanju tog djela. Zapravo. mjesta koja anali
ziraju mogu zamagliti na pogled u bit djela.
Da bismo zaista shvatili Parsifollil, trebali bismo ostaviti po strani takve
o NAlILJU 129
historiografske trivijalnosti, dekontekstualizirati djelo, istrgnuti ga iz
konteksta u kojem se izvorno nalazilo. U formalnoj strukturi Parsifollil
nalazi se vie istine koja nam povijesne kontek
stualizacije negoli to je ima u njegovu izvornom sadraju. Nietzsche
kao Wagnerov veliki bio je prvi koji je poduzeo takvu dekon
tekstualizaciju, nov pogled na Wagnera: umjesto Wagnera
kao pjesnika teutonske mitologije i pompozne herojske grandioznosti,
govorio je o Wagneru minijaturistu, autoru enstvenosti,
prijelaza i buroaske obiteljske dekadencije.
Na isti u dvadesetom mijenjala se i slika o NietzScheu:
konzervativno-herojski i Nietzsche postao je francuski
Nietzsche, a nakon toga i NietzSche kulturalnih studija. Uvjerljiva
historijska analiza lako moe pokazati kako je Nietzscheova teorija bila
nerazdvojni dio njegova vlastitog iskustva. Njegov esto
ki napad na pobunu robova potaknula je Parika komuna. No to
nimalo ne kako ima mnogo vie istine u dekon
tekstua1iziranom francuskom Deleuzeovu i Foucaultovu Nietzscheu
nego u povijesnom, pravom Nietzscheu. Argument za tu tvrdnju nije
samo naravi. Ne radi se o tome da je Deleuzeovo
Nietzschea. iako u povijesnom smislu zapravo produktivnije:
je o tome da je napetost temeljnog univerzalnog okvira
Nietzscheove misli i partikularne povijesne kontekstualizacije upisana u
samu sr Nietzscheove misli te da predstavlja dio njegova osobnog iden
titeta na isti onaj na koji je napetost izmedu univerzalnog oblika
ljudskih prava i njihova istinskog u povijesnom
trenutku njihova sastavni dio njihova navlastita identiteta.
hermeneutiku razotkrivanja predrasuda
apstraktne univerzalnosti stoga bi trebalo nadopuniti njenom suprot
istinskom hegelijanskom procedurom koja razotkriva univer
zalnost onoga to se predstavlja kao partikularni stav. Isplati se ponovo
vratiti Marxovoj analizi toga kako je, za vrijeme Francuske revolucije
128 SLAVOJ IEK
probija iz partikuJ4rnog konteksta i postaje za-sebe, se direktno
kao univerzalna. Univerzalnost-za-sebe nije naprosto izvanjska
svome partikularnom kontekstu niti se nalazi ponad njega: ona je upi
sana u njemu. Ona ga mijenja i izvana na njega, tako da je iden
titet onog partikularnog rascijepljen na svoje partikularne i univerzalne
elemente. je Marx ukazao na to kako se pravi homerski problem
ne nalazi u objanjavanju korijena njegove epike iz duha ranog
drutva, nego u priznavanju da je. iako jasno utemeljen u
povijesnom kontekstu, uspio transcendirati svoje historijsko porijeklo i
progovoriti univerzalnim jezikom u svim epohama. Jedno od temeljnih
iskuenja koja se postavljaju pred svako veliko umjet
djelo sastoji se u njegovoj da preivi vlastito izdvajanje iz
povijesnog konteksta u kojem je nastalo. Kad je o istinski velikoj
umjetnosti, svaka je epoha iznova ponovo pronalazi i otkriva. Postoje
i Shakespeare.
Wagnerove opere predstavljaju jo jedan primjer. Nedavne histori
ografske studije pokuavaju iznijeti na vidjelo kontekst pravog
nja raznih Wagnerovih likova i tema: plavi Hagen zapravo predstavlja
idova koji masturbira; Amfortasova rana zapravo predstavlja sifilis itd.
Takvim se argumentima eli da je Wagner upotrijebio
povijesne kOdove svoga vremena: kad se neka osoba pjeva vrlo
visokim tonovima ili nervozne geste, svatko je odmah znao da ta
osoba predstavlja idova. Stoga je Mime iz Siegfrieda karikatura idova.
Bol u preponama nastao kao rezultat snoaja s enom zbog
sifilisa kao posljedice predstavljao je opsesiju u drugoj polovici devet
naestog tako da je svatko znao da je Amfortas sifilis dobio
od Kundry. Osnovni problem s takvom interpretacijom je u tome da,
i da je ona istinita, uvid koji nudi zapravo ne pridonosi istinskom
razumijevanju tog djela. Zapravo. mjesta koja anali
ziraju mogu zamagliti na pogled u bit djela.
Da bismo zaista shvatili Parsifollil, trebali bismo ostaviti po strani takve
o NAlILJU 129
historiografske trivijalnosti, dekontekstualizirati djelo, istrgnuti ga iz
konteksta u kojem se izvorno nalazilo. U formalnoj strukturi Parsifollil
nalazi se vie istine koja nam povijesne kontek
stualizacije negoli to je ima u njegovu izvornom sadraju. Nietzsche
kao Wagnerov veliki bio je prvi koji je poduzeo takvu dekon
tekstualizaciju, nov pogled na Wagnera: umjesto Wagnera
kao pjesnika teutonske mitologije i pompozne herojske grandioznosti,
govorio je o Wagneru minijaturistu, autoru enstvenosti,
prijelaza i buroaske obiteljske dekadencije.
Na isti u dvadesetom mijenjala se i slika o NietzScheu:
konzervativno-herojski i Nietzsche postao je francuski
Nietzsche, a nakon toga i NietzSche kulturalnih studija. Uvjerljiva
historijska analiza lako moe pokazati kako je Nietzscheova teorija bila
nerazdvojni dio njegova vlastitog iskustva. Njegov esto
ki napad na pobunu robova potaknula je Parika komuna. No to
nimalo ne kako ima mnogo vie istine u dekon
tekstua1iziranom francuskom Deleuzeovu i Foucaultovu Nietzscheu
nego u povijesnom, pravom Nietzscheu. Argument za tu tvrdnju nije
samo naravi. Ne radi se o tome da je Deleuzeovo
Nietzschea. iako u povijesnom smislu zapravo produktivnije:
je o tome da je napetost temeljnog univerzalnog okvira
Nietzscheove misli i partikularne povijesne kontekstualizacije upisana u
samu sr Nietzscheove misli te da predstavlja dio njegova osobnog iden
titeta na isti onaj na koji je napetost izmedu univerzalnog oblika
ljudskih prava i njihova istinskog u povijesnom
trenutku njihova sastavni dio njihova navlastita identiteta.
hermeneutiku razotkrivanja predrasuda
apstraktne univerzalnosti stoga bi trebalo nadopuniti njenom suprot
istinskom hegelijanskom procedurom koja razotkriva univer
zalnost onoga to se predstavlja kao partikularni stav. Isplati se ponovo
vratiti Marxovoj analizi toga kako je, za vrijeme Francuske revolucije
'130
SLAVOJ iEK
1848. godine, konzervativno-republikanska Stranka poretka djelovala
kao koalicija dvaju ogranaka, orleanaca i zastupnika prav
nog poretka u sklopu anonimnog kraljevstva Republike.
8
Poslanici
Stranke poretka u parlamentu ismijavali su vlastiti republikanizam: u
parlamentarnim raspravama neprestano su rojalis govorne
omake i ismijavali republikance, time do znanja kako je njihov
pravi cilj zapravo povratak kraljevine. nisu bili svjesni da ih je
nasamario istinski drutveni utjecaj njihove vlastite vladavine. Njihovo
se djelovanje zapravo sastojalo u uspostavljanju istih onih preduvjeta
buroaskog republikanskog poretka koji su toliko prezirali - primje
rice, time to su titili instituciju privatnog vlasnitva. Stoga oni nisu
bili rojalisti koji naprosto nose republikansku masku, iako su se sami
doivljavali na posve Upravo je njihovo istinsko i dubo
ko roj alis uvjerenje predstavljalo masku koja je prikrivala njihovu
stvarnu drutvenu ulogu. Ukratko, iskreni rojalizam nije bio skrivena
istina javno deklariranog republikanizma, nego fantazmatska podrka
njihovu stvarnom republikanizmu, i upravo to je davalo strast njihovu
djelovanju.
Nije li upravo to poanta Hegelova lukavstva uma? Partikularnost
doista moe skrivati univerzalnost. Francuski rojalisti iz 1848. godine
bili su rtve lukavstva uma, slijepi za univerzalne
blikanske) interese kojima je sluila njihova potraga :za partikularnim
roj alis ciljevima. Oni su bili poput Hegelova vakt de chambre
koji nije u stanju vidjeti univerzalnu dimenziju pa stoga za njega ne
postoje heroji. Na razini, pojedinac kapitalist smatra kako
djeluje za svoju dobit, ne u obzir da time slui ire
nju i reproduciranju univerzalnog kapitala. Ne radi se samo o tome da
svaku univerzalnu poziciju proganja partikularni sadraj koji je kroti,
nego i da svaku partikularnu poziciju proganja njena implicitna univer
zalnost koja je potkopava. Kapitalizam nije samo univerzalan po sebi
nego i za sebe, kao strahovita korozivna koja potkopava cjelokupni
OIlAIILJU
1]'1
partikularni ivotni svijet, kulture i tradicije, ih i
u svoj kovitlac. Besmisleno je postaviti pitanje je li takva univerzalnost
istinska ili ona zapravo skriva partikularne interese? Ta univerzalnost je
zbiljska kao univerzalnost, kao negativna snaga posredovanja i razaranja
svakog partikularnog sadraja.
Stoga tenja za kulturlos sadri istinu:
kapitalizam koji se temelji na ideologiji u punom je
smislu univerzalan i vie nije utemeljen u partikularnoj kulturi ili svi
jetu. Zbog toga je Badiou nedavno tvrdio kako je nae vrijeme lieno
svijeta: univerzalnost kapitalizma nalazi se u da kapitalizam
ne civilizaciju, svijet, nego
istinski neutralan mehanizam koji
djeluje u sklopu azijskog sustava vrednota kao i bilo kojeg drugog. U
tom smislu, trijumf Europe na svjetskom planu zapravo je njen poraz,
njeno samo-unitenje. je vrpca kapitalizma
i Europe. eurocentrizma koji nastoje razotkriti tajnu europsku
naklonost kapitalizmu ovdje nisu u pravu: problem s kapitalizmom ne
sastoji se u tome to je on nego u da je on zaista
univerzalan, jer predstavlja neutralan obrazac drutvenih odnosa.
Isto vrijedi i za emancipacijsku borbu: partikularna kultura koja
tei obraniti svoj identitet mora potisnuti univerzalnu dimen
ziju koja djeluje u samoj njezinoj sri, odnosno procijep par
tikularnog (njen identitet) i univerzalnog koji je destabilizira iznutra.
Zbog toga argument koji se zalae za tezu ostavite nam nau ku!turu
nije valjan. Unutar svake partikularne kulture pojedinci uistinu pate, a
ene se bune kad ih se podvrgava odstranjivanju klitorisa: takvi prigo
vori protiv uskogrudnog neke kulture oblikuju se sa stajalita
univerzalnosti. Zbiljska univerzalnost nije duboko kako,
svim razlikama, civilizacije dijele iste temeljne vrednote
i sl.: zbiijska se univerzalnost pojavijuje (odnosno ozbiijuje) kao iskustvo
negativnog, sa samom sobom, kao iskustvo partikularnog
'130
SLAVOJ iEK
1848. godine, konzervativno-republikanska Stranka poretka djelovala
kao koalicija dvaju ogranaka, orleanaca i zastupnika prav
nog poretka u sklopu anonimnog kraljevstva Republike.
8
Poslanici
Stranke poretka u parlamentu ismijavali su vlastiti republikanizam: u
parlamentarnim raspravama neprestano su rojalis govorne
omake i ismijavali republikance, time do znanja kako je njihov
pravi cilj zapravo povratak kraljevine. nisu bili svjesni da ih je
nasamario istinski drutveni utjecaj njihove vlastite vladavine. Njihovo
se djelovanje zapravo sastojalo u uspostavljanju istih onih preduvjeta
buroaskog republikanskog poretka koji su toliko prezirali - primje
rice, time to su titili instituciju privatnog vlasnitva. Stoga oni nisu
bili rojalisti koji naprosto nose republikansku masku, iako su se sami
doivljavali na posve Upravo je njihovo istinsko i dubo
ko roj alis uvjerenje predstavljalo masku koja je prikrivala njihovu
stvarnu drutvenu ulogu. Ukratko, iskreni rojalizam nije bio skrivena
istina javno deklariranog republikanizma, nego fantazmatska podrka
njihovu stvarnom republikanizmu, i upravo to je davalo strast njihovu
djelovanju.
Nije li upravo to poanta Hegelova lukavstva uma? Partikularnost
doista moe skrivati univerzalnost. Francuski rojalisti iz 1848. godine
bili su rtve lukavstva uma, slijepi za univerzalne
blikanske) interese kojima je sluila njihova potraga :za partikularnim
roj alis ciljevima. Oni su bili poput Hegelova vakt de chambre
koji nije u stanju vidjeti univerzalnu dimenziju pa stoga za njega ne
postoje heroji. Na razini, pojedinac kapitalist smatra kako
djeluje za svoju dobit, ne u obzir da time slui ire
nju i reproduciranju univerzalnog kapitala. Ne radi se samo o tome da
svaku univerzalnu poziciju proganja partikularni sadraj koji je kroti,
nego i da svaku partikularnu poziciju proganja njena implicitna univer
zalnost koja je potkopava. Kapitalizam nije samo univerzalan po sebi
nego i za sebe, kao strahovita korozivna koja potkopava cjelokupni
OIlAIILJU
1]'1
partikularni ivotni svijet, kulture i tradicije, ih i
u svoj kovitlac. Besmisleno je postaviti pitanje je li takva univerzalnost
istinska ili ona zapravo skriva partikularne interese? Ta univerzalnost je
zbiljska kao univerzalnost, kao negativna snaga posredovanja i razaranja
svakog partikularnog sadraja.
Stoga tenja za kulturlos sadri istinu:
kapitalizam koji se temelji na ideologiji u punom je
smislu univerzalan i vie nije utemeljen u partikularnoj kulturi ili svi
jetu. Zbog toga je Badiou nedavno tvrdio kako je nae vrijeme lieno
svijeta: univerzalnost kapitalizma nalazi se u da kapitalizam
ne civilizaciju, svijet, nego
istinski neutralan mehanizam koji
djeluje u sklopu azijskog sustava vrednota kao i bilo kojeg drugog. U
tom smislu, trijumf Europe na svjetskom planu zapravo je njen poraz,
njeno samo-unitenje. je vrpca kapitalizma
i Europe. eurocentrizma koji nastoje razotkriti tajnu europsku
naklonost kapitalizmu ovdje nisu u pravu: problem s kapitalizmom ne
sastoji se u tome to je on nego u da je on zaista
univerzalan, jer predstavlja neutralan obrazac drutvenih odnosa.
Isto vrijedi i za emancipacijsku borbu: partikularna kultura koja
tei obraniti svoj identitet mora potisnuti univerzalnu dimen
ziju koja djeluje u samoj njezinoj sri, odnosno procijep par
tikularnog (njen identitet) i univerzalnog koji je destabilizira iznutra.
Zbog toga argument koji se zalae za tezu ostavite nam nau ku!turu
nije valjan. Unutar svake partikularne kulture pojedinci uistinu pate, a
ene se bune kad ih se podvrgava odstranjivanju klitorisa: takvi prigo
vori protiv uskogrudnog neke kulture oblikuju se sa stajalita
univerzalnosti. Zbiljska univerzalnost nije duboko kako,
svim razlikama, civilizacije dijele iste temeljne vrednote
i sl.: zbiijska se univerzalnost pojavijuje (odnosno ozbiijuje) kao iskustvo
negativnog, sa samom sobom, kao iskustvo partikularnog
@ SLAVOJ iEK
identiteta. Formula revolucionarne solidarnosti ne glasi tolerirajmo
nae to nije civilizacijski pakt, nego pakt borbe koja
jeca civilizacije; to je pakt izmedu onih snaga koje u svakoj civilizaciji
iznutra potkopavaju vlastiti identitet se protiv njene represivne
jezgre. Ujedinjuje nas upravo ista ta borba. Bolja stoga bi glasi
la: naim razlikama, moemo prepoznati temeljni antagonizam
ili borbu u kojoj oboje sudjelujemo; trebamo dije
liti udruiti snage u istoj borbi. Drugim u
emancipacijskoj borbi snage ne ujedinjuju kulture i njihovi identiteti,
nego oni nad kojima se provodi represija, oni koje se izrabljuje i koji
pate, dijelovi svake kulture koja se nade u
borbi.
Primu Levija su pitali smatra li se prije svega idovom ili
skim Levi se kolebao. rjeenje koje se sastoji u tome
da on tek kao idov moe biti ljudsko odnosno da netko moe
biti ljudsko u univerzalnoj ljudskosti kroz navlastitu
identiHkaciju, ovdje promauje bit stvari. Jedino smisleno rjee
nje ne sastoji se u tome da kaemo kako je Levi koji je stjecajem
okolnosti kao idov, nego da je on za sebe
u univerzalnoj funkciji ljudskosti) upravo stoga i jedino u onoj mjeri u
kojoj nelagodu zbog toga to je njegov identitet sa
idovstvom ili pak to se s njime nije u stanju u cijelosti identiHcirati:
biti idov za njega je predstavljalo problem, a ne ili sigurno
u koje bi se mogao
Acheronta movebo: pakla
Partikularna bit onog na ivot-svijet koji se opire
univerzalnosti, sastoji se od navika. Ali, to su to navike? Svaki pravni
poredak ili svaki poredak koji iskazuje eksplicitnu normativnost nuno
se oslanja na sloenu mreu neformalnih pravila koja nam govore kako
se treba odnositi spram eksplicitnih normi: kako ih treba primjenjivati,
o NAlILJU
133
do koje mjere ih moemo shvatiti doslovno, te kako i kada ih smijemo
ili pak moramo zahtijevati. Takva neformalna pravila tvore
navika. Poznavanje navika nekog drutva poznavanje meta-pravila
koja govore o tome kako primijeniti njihove eksplicitne norme: kada ih
koristiti ili ne koristiti; kada ih prekriti; kada ne prihvatiti izbor koji
se nudi; kada smo zapravo duni neto ali se moramo pretvarati
kao da imamo slobodnog izbora, poput Prisjetimo
se samo svih onih ljubaznih ponuda koje su smiljene tako da ih se
mora odbiti: njihovo odbijanje je stvar navike, a svatko tko ih prihva
ti je vulgaran prijestup. Ista je stvar i s mnogim situacijama u
politici u kojima je i7.pori)od f!.1ljetflm..ti4 yp-ravno
podsjetit nas na lijep da smijemo ne, ali od nas se
da odbacimo takvu ponudu i oduevljeno kaemo da. Posve je suprotna
stvar s mnogim seksualnim zabranama: eksplicitno ne zapravo djeluje
kao implicitni poriv da krenemo, ali na diskretan
Jedna od strategija kojima se slue totalitarni reimi sastoji se u
uspostavljanju tako strogih pravnih regulativa (zakona o kriminalnim
djelima) koje bi, ukoliko bi se uzele doslovno, svakoga proglasile krivim
za neto. one se ne provode u cijelosti. Na taj reim
se moe prikazati kao milosrdan: Vidite, da smo htjeli, mogli smo
vas sve uhapsiti i osuditi, ali ne bojte se, mi smo blagi i popustljivi.
Istovremeno, reim neprestanu prijetnju discipliniranjem svo
podanika: Ne poigravaj se s nama, zapamti da u svakom trenutku
moe nastradati. U bivoj Jugoslaviji postojao
kaznenog zakona na koji se uvijek moglo pozvati kad je trebalo suditi
piscima i novinarima. Taj proglaava kriminalnim djelom svaki
tekst koji na laan predstavlja revolucije
ili bi mogao potaknuti napetosti i nezadovoljstva u javnosti zbog na
koji drutvene i ostale teme. Potonja kategorija
nije samo beskrajno fleksibilna nego se i na uvjerljiv odnosi spram
same sebe: da su vas osudili oni koji imaju dokazuje kako
@ SLAVOJ iEK
identiteta. Formula revolucionarne solidarnosti ne glasi tolerirajmo
nae to nije civilizacijski pakt, nego pakt borbe koja
jeca civilizacije; to je pakt izmedu onih snaga koje u svakoj civilizaciji
iznutra potkopavaju vlastiti identitet se protiv njene represivne
jezgre. Ujedinjuje nas upravo ista ta borba. Bolja stoga bi glasi
la: naim razlikama, moemo prepoznati temeljni antagonizam
ili borbu u kojoj oboje sudjelujemo; trebamo dije
liti udruiti snage u istoj borbi. Drugim u
emancipacijskoj borbi snage ne ujedinjuju kulture i njihovi identiteti,
nego oni nad kojima se provodi represija, oni koje se izrabljuje i koji
pate, dijelovi svake kulture koja se nade u
borbi.
Primu Levija su pitali smatra li se prije svega idovom ili
skim Levi se kolebao. rjeenje koje se sastoji u tome
da on tek kao idov moe biti ljudsko odnosno da netko moe
biti ljudsko u univerzalnoj ljudskosti kroz navlastitu
identiHkaciju, ovdje promauje bit stvari. Jedino smisleno rjee
nje ne sastoji se u tome da kaemo kako je Levi koji je stjecajem
okolnosti kao idov, nego da je on za sebe
u univerzalnoj funkciji ljudskosti) upravo stoga i jedino u onoj mjeri u
kojoj nelagodu zbog toga to je njegov identitet sa
idovstvom ili pak to se s njime nije u stanju u cijelosti identiHcirati:
biti idov za njega je predstavljalo problem, a ne ili sigurno
u koje bi se mogao
Acheronta movebo: pakla
Partikularna bit onog na ivot-svijet koji se opire
univerzalnosti, sastoji se od navika. Ali, to su to navike? Svaki pravni
poredak ili svaki poredak koji iskazuje eksplicitnu normativnost nuno
se oslanja na sloenu mreu neformalnih pravila koja nam govore kako
se treba odnositi spram eksplicitnih normi: kako ih treba primjenjivati,
o NAlILJU
133
do koje mjere ih moemo shvatiti doslovno, te kako i kada ih smijemo
ili pak moramo zahtijevati. Takva neformalna pravila tvore
navika. Poznavanje navika nekog drutva poznavanje meta-pravila
koja govore o tome kako primijeniti njihove eksplicitne norme: kada ih
koristiti ili ne koristiti; kada ih prekriti; kada ne prihvatiti izbor koji
se nudi; kada smo zapravo duni neto ali se moramo pretvarati
kao da imamo slobodnog izbora, poput Prisjetimo
se samo svih onih ljubaznih ponuda koje su smiljene tako da ih se
mora odbiti: njihovo odbijanje je stvar navike, a svatko tko ih prihva
ti je vulgaran prijestup. Ista je stvar i s mnogim situacijama u
politici u kojima je i7.pori)od f!.1ljetflm..ti4 yp-ravno
podsjetit nas na lijep da smijemo ne, ali od nas se
da odbacimo takvu ponudu i oduevljeno kaemo da. Posve je suprotna
stvar s mnogim seksualnim zabranama: eksplicitno ne zapravo djeluje
kao implicitni poriv da krenemo, ali na diskretan
Jedna od strategija kojima se slue totalitarni reimi sastoji se u
uspostavljanju tako strogih pravnih regulativa (zakona o kriminalnim
djelima) koje bi, ukoliko bi se uzele doslovno, svakoga proglasile krivim
za neto. one se ne provode u cijelosti. Na taj reim
se moe prikazati kao milosrdan: Vidite, da smo htjeli, mogli smo
vas sve uhapsiti i osuditi, ali ne bojte se, mi smo blagi i popustljivi.
Istovremeno, reim neprestanu prijetnju discipliniranjem svo
podanika: Ne poigravaj se s nama, zapamti da u svakom trenutku
moe nastradati. U bivoj Jugoslaviji postojao
kaznenog zakona na koji se uvijek moglo pozvati kad je trebalo suditi
piscima i novinarima. Taj proglaava kriminalnim djelom svaki
tekst koji na laan predstavlja revolucije
ili bi mogao potaknuti napetosti i nezadovoljstva u javnosti zbog na
koji drutvene i ostale teme. Potonja kategorija
nije samo beskrajno fleksibilna nego se i na uvjerljiv odnosi spram
same sebe: da su vas osudili oni koji imaju dokazuje kako
134 SLAVOJ IEK
napetosti i nezadovoljstvo u javnosti. Tijekom tog razdoblja
upitao sam jednog slovenskog kako opravdava taj zakon. On
se samo nasmijao i namignuo mi kazavi: Pa, treba nam neko sredstvo
kojim disciplinirati one koji nam stvaraju probleme. t( Ovdje
dolazi do preklapanja potencijalno sveobuhvatne krivnje (sve
to god moe biti i da ti je doputeno
mirno ivjeti svoj ivot nije dokaz tvoje nevinosti ili njena posljedica,
dokaz i dobrohotnosti, ivotnih realnosti onih
na vlasti). To je i dokaz da su totalitarni reimi po definiciji reimi
oni toleriraju krenje zakona jer je okvir drutvenog ivota
takav da je krenje zakona (davanje mita, varanje) neophodno da bi se
preivjelo.
Problem s post-sovjetskim godinama Jeljcinove vladavine
u Rusiji nalazi se upravo na toj razini: iako je pravna regulativa bila
svima poznata J u velikoj mjeri ista kao i za vrijeme Sovjetskog Saveza,
ono to se raspalo bila je upravo sloena mreia implicitnih, nepisanih
pravila koja su podravala sr drutva. Ako ste u Sovjetskom
Savezu eljeli dobiti bolji tretman u bolnici ili novi stan, ako ste se alili
na vlast, bili pozvani na sud, ako ste eljeli da vam dijete vrhun
sku kolu, ako je direktor tvornice od drave trebao na vrijeme dobiti
potrebne materijale za rad pogona itd., svatko je znao to zapravo treba
Svatko je znao kome se treba obratiti, koga treba podmititi, to
smije a to ne smije
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, jedan od aspekata sva
kidanjeg ivota koji je ljudima najvie frustracija
sastojao se u tome da su takva nepisana pravila postajala nejasna.
Ljudi naprosto nisu znali to kako reagirati, kako se odnosi
ti spram eksplicitne pravne regulative, to zanemarivati te u kojim
treba nekog podmititi. Jedna od funkcija organiziranog
kriminala bila je pruanje neke vrste ersatz legalnosti: ako ste bili mali
poduzetnik, a kupac vam je dugovao novac, obratili biste se zatitniku iz
o NASILJU
SlS
mafijakih krugova koji bi rijeio taj problem, jer dravni pravni sustav
nije bio efikasan. Stabilizacijski program koji se provodi uPutinovu
reimu uglavnom se odnosi na novouspostavljenu transparentnost tih
nepisanih pravila: sada ljudi ponovo znaju kako broditi kroz sloene
drutvene odnose.
To ukazuje na da je najosnovnija razina raz
mjene sastavljena od tzv. praznih gesta, ponuda koje su stvorene zato
da bi bile odbijene. Brecht je u svojim komadima na gorak
pokazao tu karakteristiku: primjerice u komaduJasager, u kojem
se pita da slobodno izabere ono to bez obzira na njegov
izbor, ionako biti njegova sudbina, tj. da ga baciti u dolinu. Kao to
mu objanjava njegov je pitati rtvu slae Hse sa svojom
sudbinom, ali je da rtva to potvrdi. Pripadnost drutvu
paradoksalnu u kojoj je svakome od nas da
slobodno izabere ono to nam je ionako nametnuto. Svi mi moramo
voljeti nau domovinu ili nae roditelje. Taj paradoks htijenja iH slo
bodnog izbora onog to je u svakom unaprijed
odravanja privida da postoji sloboda izbora kad nje zapravo nema,
u strogom je smislu s pojmom prazne geste,
ponude koja je smiljena zato da bi bila odbijena.
Nije li neto tome sastavni dio naih svakidanjih
U Japanu radnici imaju pravo na dana godinjeg odmora.
Medutim, od njih se da ne koriste to pravo do maksimuma:
nepisano pravilo kae da se ne smije iskoristiti vie od dvadesetak dana
godinjeg. U djelu Johna Irvinga A Prayer for Owen Meany -(Molitva
za Owena Meanyja), Owen, pukim usmrtivi majku
svoga najboljeg prijatelja Johna, postane dakako strano
uznemiren. Da bi pokazao koliko mu je ao, obzirno poklanja Johnu
dar koji se sastoji od njegove kompletne zbirke bejzbol kartica, najdra
gocjenijeg to posjeduje. Dan, Johnov kae mu da bi
najprikladnije bilo da vrati poklon darivatelju.
134 SLAVOJ IEK
napetosti i nezadovoljstvo u javnosti. Tijekom tog razdoblja
upitao sam jednog slovenskog kako opravdava taj zakon. On
se samo nasmijao i namignuo mi kazavi: Pa, treba nam neko sredstvo
kojim disciplinirati one koji nam stvaraju probleme. t( Ovdje
dolazi do preklapanja potencijalno sveobuhvatne krivnje (sve
to god moe biti i da ti je doputeno
mirno ivjeti svoj ivot nije dokaz tvoje nevinosti ili njena posljedica,
dokaz i dobrohotnosti, ivotnih realnosti onih
na vlasti). To je i dokaz da su totalitarni reimi po definiciji reimi
oni toleriraju krenje zakona jer je okvir drutvenog ivota
takav da je krenje zakona (davanje mita, varanje) neophodno da bi se
preivjelo.
Problem s post-sovjetskim godinama Jeljcinove vladavine
u Rusiji nalazi se upravo na toj razini: iako je pravna regulativa bila
svima poznata J u velikoj mjeri ista kao i za vrijeme Sovjetskog Saveza,
ono to se raspalo bila je upravo sloena mreia implicitnih, nepisanih
pravila koja su podravala sr drutva. Ako ste u Sovjetskom
Savezu eljeli dobiti bolji tretman u bolnici ili novi stan, ako ste se alili
na vlast, bili pozvani na sud, ako ste eljeli da vam dijete vrhun
sku kolu, ako je direktor tvornice od drave trebao na vrijeme dobiti
potrebne materijale za rad pogona itd., svatko je znao to zapravo treba
Svatko je znao kome se treba obratiti, koga treba podmititi, to
smije a to ne smije
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, jedan od aspekata sva
kidanjeg ivota koji je ljudima najvie frustracija
sastojao se u tome da su takva nepisana pravila postajala nejasna.
Ljudi naprosto nisu znali to kako reagirati, kako se odnosi
ti spram eksplicitne pravne regulative, to zanemarivati te u kojim
treba nekog podmititi. Jedna od funkcija organiziranog
kriminala bila je pruanje neke vrste ersatz legalnosti: ako ste bili mali
poduzetnik, a kupac vam je dugovao novac, obratili biste se zatitniku iz
o NASILJU
SlS
mafijakih krugova koji bi rijeio taj problem, jer dravni pravni sustav
nije bio efikasan. Stabilizacijski program koji se provodi uPutinovu
reimu uglavnom se odnosi na novouspostavljenu transparentnost tih
nepisanih pravila: sada ljudi ponovo znaju kako broditi kroz sloene
drutvene odnose.
To ukazuje na da je najosnovnija razina raz
mjene sastavljena od tzv. praznih gesta, ponuda koje su stvorene zato
da bi bile odbijene. Brecht je u svojim komadima na gorak
pokazao tu karakteristiku: primjerice u komaduJasager, u kojem
se pita da slobodno izabere ono to bez obzira na njegov
izbor, ionako biti njegova sudbina, tj. da ga baciti u dolinu. Kao to
mu objanjava njegov je pitati rtvu slae Hse sa svojom
sudbinom, ali je da rtva to potvrdi. Pripadnost drutvu
paradoksalnu u kojoj je svakome od nas da
slobodno izabere ono to nam je ionako nametnuto. Svi mi moramo
voljeti nau domovinu ili nae roditelje. Taj paradoks htijenja iH slo
bodnog izbora onog to je u svakom unaprijed
odravanja privida da postoji sloboda izbora kad nje zapravo nema,
u strogom je smislu s pojmom prazne geste,
ponude koja je smiljena zato da bi bila odbijena.
Nije li neto tome sastavni dio naih svakidanjih
U Japanu radnici imaju pravo na dana godinjeg odmora.
Medutim, od njih se da ne koriste to pravo do maksimuma:
nepisano pravilo kae da se ne smije iskoristiti vie od dvadesetak dana
godinjeg. U djelu Johna Irvinga A Prayer for Owen Meany -(Molitva
za Owena Meanyja), Owen, pukim usmrtivi majku
svoga najboljeg prijatelja Johna, postane dakako strano
uznemiren. Da bi pokazao koliko mu je ao, obzirno poklanja Johnu
dar koji se sastoji od njegove kompletne zbirke bejzbol kartica, najdra
gocjenijeg to posjeduje. Dan, Johnov kae mu da bi
najprikladnije bilo da vrati poklon darivatelju.
136
SLAVOJ iEK
Zamislimo sada jednu prizemniju situaciju. Nakon to u nemilo
srdnoj borbi za na poslu pobijedim svoga bliskog pri
jatelja koji je elio na to radno mjesto, bilo bi ispravno
se s njega tako da on dobije Njegova ispravna
gesta sastojala bi se u tome da odbije moju ponudu. Na taj se
nae prijateljstvo najvjerojatnije moe nastaviti. Ovdje je o sim
razmjeni u njenom obliku: gesta koja je
zato da bude odbijena. Magija razmjene je u tome da, iako
se na kraju nalazimo na istoj gdje smo bili na samom
obje strane su u tom paktu solidarnosti na dobitnici.
logika je na djelu i u postupku ako na grub
nekoga uvrijedim, ispravno bi bilo toj osobi ponuditi iskrenu ispriku,
a na nju bi ispravno bilo neto poput: Hvala na isprici i prihva
je, ali zapravo se nisam uvrijedio jer znam da nisi tako mislio, pa
mi se stoga nema potrebe Poanta je dakako u tome da,
iako je rezultat taj da nema potrebe za isprikom, treba
taj proces njena pruanja: Ne treba mi se
je samo nakon to ponudim ispriku tako da, iako se formalno nita
ne zbiva i pruanje isprike je proglaeno nepotrebnim, na kraju tog
procesa dolazi do ispunjenja svrhe je prijateljstvo najvjerojatnije
v
sacuvano.
Ali to ako osoba kojoj se ponudi isprika smiljena ba zato da
bude odbijena, prihvati ispriku? to ako, nakon to sam izgubio bitku
za na poslu, prihvatim prijateljevu ponudu i preuzmem
novo radno mjesto umjesto njega? Takva je situacija zaista katastrofalna:
ona uzrokuje dezintegraciju privida slobode koja pripada drutvenom
poretku. Ona je jednaka dezintegraciji samog drutvenog tkiva, raspa
du drutvenih veza. Upravo su u tom smislu revolucionarno-egalitarne
figure od Robespierrea do Johna Browna (barem potencijalno) osobe bez
one odbijaju uzeti u obzir koji funkcioni
ranje univerzalnih pravila. Ako su svi ljudi jednaki, onda su zaista takvi

o IUILJU
137
i trebalo bi s njima postupati kao s jednakima: ako su i crnci takoder
ljudi, onda bi ih istog trena trebalo smatrati jednakima.
Na manje radikalnoj razini, 1980-ih jedne polu-dis i
dentske studentske tjedne novine u Jugoslaviji htjele su glas pro
tiv regularnih, ali u osnovi namjetenih slobodnih izbora u zemlji.
Svjesni slogana reci istinu vlasti (problem s ovim
sloganom sastoji se u tome da zanemaruje kako vlast
sluati te da ljudi ionako znaju istinu, to se jasno vidi iz viceva koji se
ire zemljom9), umjesto izravnog proglaavanja izbora nepravednima,
urednitvo novina ih je tretirati kao da su zaista bili slobodni,
kao da njihov rezultat zaista nije i poznat. izbo
ra tiskali su specijalno izdanje novina s velikim naslovom: Rezultati
posljednjih izbora: komunisti ostaju na vlasti! Ta jednostavna interven
cija prekrila je nepisano pravilo da, iako svi dobro znamo da izbori
nisu slobodni, o tome ne govorimo u javnosti... se spram
izbora kao da su slobodni, urednitvo je javno podsjetilo ljude da nisu
slobodni.
U drugoj sezoni emitiranja lV serije NiplTuck, Sean doznaje kako
je pravi otac njegova sina, Matta, Seanov kolega Christian.
Njegova prva reakcija je provala bijesa. Nakon neuspjele operacije raz
dvajanja sijamskih blizanaca, ponovo Chrisa kao svoga kolegu,
uz govor u operacijskoj sali: Nikad ti oprostiti ono to
si Ali Matt je previe dragocjen, on je najbolji rezultat
naeg prijateljstva, tako da ga ne smijemo izgubiti... Ta je poruka
i suvie Mnogo elegantnija varijanta za Seana bila bi da kae:
Nikad ti oprostiti ono to si Subjektivna pozicija te izjave
se sastoji u - tako se nekome koga smo
ponovo prihvatiti - pa je problem u tome to Sean
kae previJe. Zbog nastavlja? Ovo je veoma zanimljivo pitanje. Je
li javnost u SAD toliko glupa? Nije. Zato onda Sean nastavlja govor?
to ako bi znak istinskog ponovnog bio suvie intenzivan,
136
SLAVOJ iEK
Zamislimo sada jednu prizemniju situaciju. Nakon to u nemilo
srdnoj borbi za na poslu pobijedim svoga bliskog pri
jatelja koji je elio na to radno mjesto, bilo bi ispravno
se s njega tako da on dobije Njegova ispravna
gesta sastojala bi se u tome da odbije moju ponudu. Na taj se
nae prijateljstvo najvjerojatnije moe nastaviti. Ovdje je o sim
razmjeni u njenom obliku: gesta koja je
zato da bude odbijena. Magija razmjene je u tome da, iako
se na kraju nalazimo na istoj gdje smo bili na samom
obje strane su u tom paktu solidarnosti na dobitnici.
logika je na djelu i u postupku ako na grub
nekoga uvrijedim, ispravno bi bilo toj osobi ponuditi iskrenu ispriku,
a na nju bi ispravno bilo neto poput: Hvala na isprici i prihva
je, ali zapravo se nisam uvrijedio jer znam da nisi tako mislio, pa
mi se stoga nema potrebe Poanta je dakako u tome da,
iako je rezultat taj da nema potrebe za isprikom, treba
taj proces njena pruanja: Ne treba mi se
je samo nakon to ponudim ispriku tako da, iako se formalno nita
ne zbiva i pruanje isprike je proglaeno nepotrebnim, na kraju tog
procesa dolazi do ispunjenja svrhe je prijateljstvo najvjerojatnije
v
sacuvano.
Ali to ako osoba kojoj se ponudi isprika smiljena ba zato da
bude odbijena, prihvati ispriku? to ako, nakon to sam izgubio bitku
za na poslu, prihvatim prijateljevu ponudu i preuzmem
novo radno mjesto umjesto njega? Takva je situacija zaista katastrofalna:
ona uzrokuje dezintegraciju privida slobode koja pripada drutvenom
poretku. Ona je jednaka dezintegraciji samog drutvenog tkiva, raspa
du drutvenih veza. Upravo su u tom smislu revolucionarno-egalitarne
figure od Robespierrea do Johna Browna (barem potencijalno) osobe bez
one odbijaju uzeti u obzir koji funkcioni
ranje univerzalnih pravila. Ako su svi ljudi jednaki, onda su zaista takvi

o IUILJU
137
i trebalo bi s njima postupati kao s jednakima: ako su i crnci takoder
ljudi, onda bi ih istog trena trebalo smatrati jednakima.
Na manje radikalnoj razini, 1980-ih jedne polu-dis i
dentske studentske tjedne novine u Jugoslaviji htjele su glas pro
tiv regularnih, ali u osnovi namjetenih slobodnih izbora u zemlji.
Svjesni slogana reci istinu vlasti (problem s ovim
sloganom sastoji se u tome da zanemaruje kako vlast
sluati te da ljudi ionako znaju istinu, to se jasno vidi iz viceva koji se
ire zemljom9), umjesto izravnog proglaavanja izbora nepravednima,
urednitvo novina ih je tretirati kao da su zaista bili slobodni,
kao da njihov rezultat zaista nije i poznat. izbo
ra tiskali su specijalno izdanje novina s velikim naslovom: Rezultati
posljednjih izbora: komunisti ostaju na vlasti! Ta jednostavna interven
cija prekrila je nepisano pravilo da, iako svi dobro znamo da izbori
nisu slobodni, o tome ne govorimo u javnosti... se spram
izbora kao da su slobodni, urednitvo je javno podsjetilo ljude da nisu
slobodni.
U drugoj sezoni emitiranja lV serije NiplTuck, Sean doznaje kako
je pravi otac njegova sina, Matta, Seanov kolega Christian.
Njegova prva reakcija je provala bijesa. Nakon neuspjele operacije raz
dvajanja sijamskih blizanaca, ponovo Chrisa kao svoga kolegu,
uz govor u operacijskoj sali: Nikad ti oprostiti ono to
si Ali Matt je previe dragocjen, on je najbolji rezultat
naeg prijateljstva, tako da ga ne smijemo izgubiti... Ta je poruka
i suvie Mnogo elegantnija varijanta za Seana bila bi da kae:
Nikad ti oprostiti ono to si Subjektivna pozicija te izjave
se sastoji u - tako se nekome koga smo
ponovo prihvatiti - pa je problem u tome to Sean
kae previJe. Zbog nastavlja? Ovo je veoma zanimljivo pitanje. Je
li javnost u SAD toliko glupa? Nije. Zato onda Sean nastavlja govor?
to ako bi znak istinskog ponovnog bio suvie intenzivan,
138
SLAVOJ iEK
tako da ova eksplicitna otrcanost fraze postoji zato da bi ga ohladila?
Moda se u NiplTucku kao seriji taj viak moe razumjeti
pod vidom Europe i SAD-a. U Europi se prizemljem
zgrade smatra etaa koja nosi oznaku O, tako da se kat iznad kao
prvi kat, dok se u Americi prvim katom smatra prizemlje. Ukratko,
Amerikanci brojati od jedinice, dok Europljani znaju kako
jedan nadomjestak za nulu. Ili, kazano povijesnim terminima,
Europljani su svjesni toga da prije negoli brojati, mora postajati
neko ))prizemlje tradicije, neki temelj koji je uvijek unaprijed dan
i koji se ne u brojanje, dok Americi, zemlji koja nema pravu
predmodernu povijesnu tradiciju, nedostaje takvog temelja. Ondje
stvari odmah s pravnim samoproglaenjem slobode. Prolost
je izbrisana ili u Europu.
IO
Taj nedostatak temelja potrebno
je nadomjestiti suvinim govorom: Sean se ne moe osloniti na simbo
temelj koji bi da Christian shvatiti poruku a da mu je
eksplicitno ne
su stoga materijal od kojeg su sazdani nai identiteti.
njima djelujemo i stoga njima definiramo ono po smo drutvena
to je u suprotnosti s onim to smatramo da zaista jesmo.
Zbog svoje transparenrnosti su medij drutvenoga nasilja.
Godine 1937. George Orwell ukazao je na dominantnog
stava prema klasnim razlikama:
Svi se mi bunimo zbog klasnih razlika, ali vrlo malo ljudi ih zaista eli ukinuti.
Ovdje dolazimo do bitne da svaki revolucionarni stav dio svoje snage
crpi iz potajnog uvjerenja kako se nita ne moc promijeniti [ ... ] Sve dok je to tek
puko pitanje poboljbvanja sudbine, svaka pristojna osoba se sloiti
Ali, naalost, se promijeniti ako sve ostaje na eljama da se klasne
razlike uklone. Preciznije nuno je eljeti da one nestanu, ali vae elje nisu
efikasne ako ne shvatite sve ono to Cinjenica s kojom se treba
jest da ukidanje klasnih razlika i ukidanje jednog dijela vlastite Evo
mene, primjera srednje klase. Lako je da se clim rijeiti te klasne
podjele, ali gotovo sve to mislim i predstavlja rezultat takve klasne podjele
Morao bih se u tolikoj mjeri promijeniti da bih na kraju teko mogao samog
sebe prepoznati kao istu osobu. II
ONAIIL,U
Orwellova je poanta u tome da radikali trae revolucionarnu pro
mjenu kao neku vrstu praznovjernog znamena koji bi postigao upravo
suprotan cilj: toga da do promjene zaista i Dananji
akademski koji kritiziraju kulturalni imperijali
zam istinski su uasnuti idejom da bi se predmet njihove analize mogao
raspasti. Orwell zna kako je u naoj ideolokoj svakodnevici na domi
nantni stav ismijavanja upadljivo daleko od naih istinskih uvjerenja:
stavovi intelektualca" uglavnom su lani. On iz imitaci
je ismijava stvari u koje zapravo vjeruje. Uzmimo samo jedan od brojnih primjera,
pravila u javnim kolama poput duha zajednitva. ili nenapadanja mukarca
koji je oboren na zemlju, kao i sve ostale dobro poznate besmislice. Tko se nije
smijao tome! Tko bi se, ako se naziva intelektualcem., usudio ne smijati takvim
pravilima? Medutim, postoji bitna razlika kad upoznate nekog tko se tome smije
spozicije vanjskog na isti onaj na koji vrijedamo Englesku ali se
jako razljutimo kad stranca da to ... [ ... ] Tek kada upoznate nekoga tko
pripada drugoj kulturi postajete svjesni kakva su zaista vaa vlastita uvjerenja.
Ne postoji nita unutarnje U tom istinski ideolokom identitetu
o kojem govori Orwell. Istinski unutarnja uvjerenja su vani, utje
lovljena u praksama koje seu sve do neposredne materijalnosti mojeg
vlastitog tijela. Moja (dobrog i zlog, ugodnog i neugodnog,
smijenog i ozbiljnog, runog i lijepog) u osnovi su srednje
klase; moj literarni, gastronomski i odjevni ukus, moje
ponaanje za stolom, uporaba fraza,.akcenta, i pokre
ti moga tijela - sve su to u stvari Ovome bi se mogao dodati i
miris. razlika nie i srednje klase vjerojatno se nalazi u
na koji se odnose spram mirisa. Za srednju klasu, nia klasa je
ona koja smrdi jer se njeni pripadnici ne kupaju dovoljno a to nas
dovodi do jedne od definicija to danas pojmom
definiciji smrdi. Zbog toga danas dezodoransi
i sapuni imaju ui';;gu barem donekle prihvat
ljivim i podnoljivim: pristajem zavoljeti blinjeg svog ... ali pod uvje
tom da suvie ne smrdi. Prema nedavnom istraivanju, znanstvenici u
laboratoriju u Venezueli dodali su jo Jedan element toj
138
SLAVOJ iEK
tako da ova eksplicitna otrcanost fraze postoji zato da bi ga ohladila?
Moda se u NiplTucku kao seriji taj viak moe razumjeti
pod vidom Europe i SAD-a. U Europi se prizemljem
zgrade smatra etaa koja nosi oznaku O, tako da se kat iznad kao
prvi kat, dok se u Americi prvim katom smatra prizemlje. Ukratko,
Amerikanci brojati od jedinice, dok Europljani znaju kako
jedan nadomjestak za nulu. Ili, kazano povijesnim terminima,
Europljani su svjesni toga da prije negoli brojati, mora postajati
neko ))prizemlje tradicije, neki temelj koji je uvijek unaprijed dan
i koji se ne u brojanje, dok Americi, zemlji koja nema pravu
predmodernu povijesnu tradiciju, nedostaje takvog temelja. Ondje
stvari odmah s pravnim samoproglaenjem slobode. Prolost
je izbrisana ili u Europu.
IO
Taj nedostatak temelja potrebno
je nadomjestiti suvinim govorom: Sean se ne moe osloniti na simbo
temelj koji bi da Christian shvatiti poruku a da mu je
eksplicitno ne
su stoga materijal od kojeg su sazdani nai identiteti.
njima djelujemo i stoga njima definiramo ono po smo drutvena
to je u suprotnosti s onim to smatramo da zaista jesmo.
Zbog svoje transparenrnosti su medij drutvenoga nasilja.
Godine 1937. George Orwell ukazao je na dominantnog
stava prema klasnim razlikama:
Svi se mi bunimo zbog klasnih razlika, ali vrlo malo ljudi ih zaista eli ukinuti.
Ovdje dolazimo do bitne da svaki revolucionarni stav dio svoje snage
crpi iz potajnog uvjerenja kako se nita ne moc promijeniti [ ... ] Sve dok je to tek
puko pitanje poboljbvanja sudbine, svaka pristojna osoba se sloiti
Ali, naalost, se promijeniti ako sve ostaje na eljama da se klasne
razlike uklone. Preciznije nuno je eljeti da one nestanu, ali vae elje nisu
efikasne ako ne shvatite sve ono to Cinjenica s kojom se treba
jest da ukidanje klasnih razlika i ukidanje jednog dijela vlastite Evo
mene, primjera srednje klase. Lako je da se clim rijeiti te klasne
podjele, ali gotovo sve to mislim i predstavlja rezultat takve klasne podjele
Morao bih se u tolikoj mjeri promijeniti da bih na kraju teko mogao samog
sebe prepoznati kao istu osobu. II
ONAIIL,U
Orwellova je poanta u tome da radikali trae revolucionarnu pro
mjenu kao neku vrstu praznovjernog znamena koji bi postigao upravo
suprotan cilj: toga da do promjene zaista i Dananji
akademski koji kritiziraju kulturalni imperijali
zam istinski su uasnuti idejom da bi se predmet njihove analize mogao
raspasti. Orwell zna kako je u naoj ideolokoj svakodnevici na domi
nantni stav ismijavanja upadljivo daleko od naih istinskih uvjerenja:
stavovi intelektualca" uglavnom su lani. On iz imitaci
je ismijava stvari u koje zapravo vjeruje. Uzmimo samo jedan od brojnih primjera,
pravila u javnim kolama poput duha zajednitva. ili nenapadanja mukarca
koji je oboren na zemlju, kao i sve ostale dobro poznate besmislice. Tko se nije
smijao tome! Tko bi se, ako se naziva intelektualcem., usudio ne smijati takvim
pravilima? Medutim, postoji bitna razlika kad upoznate nekog tko se tome smije
spozicije vanjskog na isti onaj na koji vrijedamo Englesku ali se
jako razljutimo kad stranca da to ... [ ... ] Tek kada upoznate nekoga tko
pripada drugoj kulturi postajete svjesni kakva su zaista vaa vlastita uvjerenja.
Ne postoji nita unutarnje U tom istinski ideolokom identitetu
o kojem govori Orwell. Istinski unutarnja uvjerenja su vani, utje
lovljena u praksama koje seu sve do neposredne materijalnosti mojeg
vlastitog tijela. Moja (dobrog i zlog, ugodnog i neugodnog,
smijenog i ozbiljnog, runog i lijepog) u osnovi su srednje
klase; moj literarni, gastronomski i odjevni ukus, moje
ponaanje za stolom, uporaba fraza,.akcenta, i pokre
ti moga tijela - sve su to u stvari Ovome bi se mogao dodati i
miris. razlika nie i srednje klase vjerojatno se nalazi u
na koji se odnose spram mirisa. Za srednju klasu, nia klasa je
ona koja smrdi jer se njeni pripadnici ne kupaju dovoljno a to nas
dovodi do jedne od definicija to danas pojmom
definiciji smrdi. Zbog toga danas dezodoransi
i sapuni imaju ui';;gu barem donekle prihvat
ljivim i podnoljivim: pristajem zavoljeti blinjeg svog ... ali pod uvje
tom da suvie ne smrdi. Prema nedavnom istraivanju, znanstvenici u
laboratoriju u Venezueli dodali su jo Jedan element toj
G SLAVOJ iEK
genetsku manipulaciju uspjeli su uzgojiti grah koji nakon konzumacije }
ne proizvodi neugodne mirise i drutveno neprihvatljive vjetrove. I tako
smo, nakon kave bez kofeina, bez dijetne Cole i beza!- \
[
koholnog piva, sada dobili i grah koji ne uzrokuje vjetrove ... 12 J
Ovdje dolazimo do samog srca tame li se bez
brojnih pedofilije koji su potresali crkvu? Kad
su crkveni predstavnici ustrajali na stavu da su ti aljenja vrijedni
unutarnji problem Crkve, te uvelike oklijevali s
policijom koja je istraivala te u izvjesnom smislu su bili u
pravu. Pedofilija je neto to nije problem samo
osoba koje su zbog privatnih razloga koji nisu vezani za Crkvu kao
instituciju odabrali poziv kao svoju ivotnu profesiju. To je
fenomen koji se crkve kao takve, koji je upisan u samo
njeno funkcioniranje kao institucije. On se ne
privatnosti nesvjesnog pojedinaca, nego onog nesvjesnog same
institucije: to nije neto to se zato to se institucija treba pri
lagoditi patolokoj stvarnosti libidinalnog ivota da bi preivjela, nego
neto to institucija sama treba da bi se reproducirala. Lako moemo
zamisliti heteroseksualnog (ne pedofila) koji se nakon niza
godina vjerske slube prepusti pedofiliji zato jer ga sama logika insti
tucije zavede u tu mreu.
Takvo institucionalno nesvjesno opsceno poricanje pod
zemlja koje (upravo zbog toga jer je zatajeno) tvori javne institucije. U
vojsci se to podzemlje sastoji od opscenih seksualiziranih rituala koji
stvaraju solidarnost grupe. Drugim ne radi se jednostavno
o tome da zbog razloga Crkva eli uutkati sramotne
pedofilske skandale; samu sebe, Crkva brani svoju najdublju
opscenu tajnu. To da je vlastita identifikacija s tom tajnom stra
nom sastavnica samog identiteta ako sve
istinski (a ne samo takve skandale, on se time
iz zajednice. On vie nije jedan od nas na isti
ONAIILJU
tlJ1
onaj na koji se bilo koji bijelac s juga Amerike tijekom I920-ih
koji je javno govorio o Ku Klux Klanu iz te zajednice, iznevje
rivi njenu fundamentalnu bratsku solidarnost. Shodno tome, odgovor
na pitanje o nevoljkosti Crkve da govori o pedofiliji
ne sastoji se samo u tome da je o kriminalnim radnjama te da
svojim nesudjelovanjem u istrazi Crkva postaje i sama sudionikom u
Trebalo bi ispitati i samu Crkvu kao instituciju s obzirom na
na koji sistematski stvara preduvjete za takve
Upravo je to opsceno podzemlje, nesvjesna domena ono to
je doista teko promijeniti. Zbog toga je moto svake radikalne revo
lucije isti kao i onaj citat iz Vergilija to ga je Freud odabrao za svoje
snova: Acheronta movebo - pokrenut pakla.
Usudi se dirnuti u podzemlje onog o se ne govori, a nae
svakidanje ivote!
Humoreska, klavirsko remek-djelo Roberta Schumanna, trebalo bi
shvatiti suprotno o postupnom nestajanju glasa u njegovim
popijevkama: nije o jednostavnom klavirskom komadu, nego o
pjesmi bez vokalne linije, s vokalnom linijom svedenom na utnju tako
da je jedino to glasovirska pratnja. Evo kako bi trebalo shvatiti
poznati unutranji glas (innere Stimme) koji je Schumann dodao u
zapisanoj verziji kao liniju dvije klavirske, vie i nie: to
je zapravo vokalna melodijska linija koja ostaje ne-glasovni unutranji
glas, niz varijacija bez teme, pratnja bez glavne melodijske linije koja
postoji samo kao Augenmusik, glazba samo za pod krinkom zapisa
nih nota. Tu odsutnu melodiju treba rekonstruirati na osnovi
da se prva i razina (desna i lijeva ruka na glasoviru) ne odnose
izravno jedna spram druge, odnosno da se njihov odnos ne zasniva
na neposrednom zrcaljenju. Da bi se shvatila njihova unutranja veza,
nuno je (re)konstruirati virtualnu sredinju razinu, melodijsku
liniju koja se zbog strukturalnih razloga ne moe odsvirati. Ona ima
status realnog koje moe postojati samo pod krinkom onog
G SLAVOJ iEK
genetsku manipulaciju uspjeli su uzgojiti grah koji nakon konzumacije }
ne proizvodi neugodne mirise i drutveno neprihvatljive vjetrove. I tako
smo, nakon kave bez kofeina, bez dijetne Cole i beza!- \
[
koholnog piva, sada dobili i grah koji ne uzrokuje vjetrove ... 12 J
Ovdje dolazimo do samog srca tame li se bez
brojnih pedofilije koji su potresali crkvu? Kad
su crkveni predstavnici ustrajali na stavu da su ti aljenja vrijedni
unutarnji problem Crkve, te uvelike oklijevali s
policijom koja je istraivala te u izvjesnom smislu su bili u
pravu. Pedofilija je neto to nije problem samo
osoba koje su zbog privatnih razloga koji nisu vezani za Crkvu kao
instituciju odabrali poziv kao svoju ivotnu profesiju. To je
fenomen koji se crkve kao takve, koji je upisan u samo
njeno funkcioniranje kao institucije. On se ne
privatnosti nesvjesnog pojedinaca, nego onog nesvjesnog same
institucije: to nije neto to se zato to se institucija treba pri
lagoditi patolokoj stvarnosti libidinalnog ivota da bi preivjela, nego
neto to institucija sama treba da bi se reproducirala. Lako moemo
zamisliti heteroseksualnog (ne pedofila) koji se nakon niza
godina vjerske slube prepusti pedofiliji zato jer ga sama logika insti
tucije zavede u tu mreu.
Takvo institucionalno nesvjesno opsceno poricanje pod
zemlja koje (upravo zbog toga jer je zatajeno) tvori javne institucije. U
vojsci se to podzemlje sastoji od opscenih seksualiziranih rituala koji
stvaraju solidarnost grupe. Drugim ne radi se jednostavno
o tome da zbog razloga Crkva eli uutkati sramotne
pedofilske skandale; samu sebe, Crkva brani svoju najdublju
opscenu tajnu. To da je vlastita identifikacija s tom tajnom stra
nom sastavnica samog identiteta ako sve
istinski (a ne samo takve skandale, on se time
iz zajednice. On vie nije jedan od nas na isti
ONAIILJU
tlJ1
onaj na koji se bilo koji bijelac s juga Amerike tijekom I920-ih
koji je javno govorio o Ku Klux Klanu iz te zajednice, iznevje
rivi njenu fundamentalnu bratsku solidarnost. Shodno tome, odgovor
na pitanje o nevoljkosti Crkve da govori o pedofiliji
ne sastoji se samo u tome da je o kriminalnim radnjama te da
svojim nesudjelovanjem u istrazi Crkva postaje i sama sudionikom u
Trebalo bi ispitati i samu Crkvu kao instituciju s obzirom na
na koji sistematski stvara preduvjete za takve
Upravo je to opsceno podzemlje, nesvjesna domena ono to
je doista teko promijeniti. Zbog toga je moto svake radikalne revo
lucije isti kao i onaj citat iz Vergilija to ga je Freud odabrao za svoje
snova: Acheronta movebo - pokrenut pakla.
Usudi se dirnuti u podzemlje onog o se ne govori, a nae
svakidanje ivote!
Humoreska, klavirsko remek-djelo Roberta Schumanna, trebalo bi
shvatiti suprotno o postupnom nestajanju glasa u njegovim
popijevkama: nije o jednostavnom klavirskom komadu, nego o
pjesmi bez vokalne linije, s vokalnom linijom svedenom na utnju tako
da je jedino to glasovirska pratnja. Evo kako bi trebalo shvatiti
poznati unutranji glas (innere Stimme) koji je Schumann dodao u
zapisanoj verziji kao liniju dvije klavirske, vie i nie: to
je zapravo vokalna melodijska linija koja ostaje ne-glasovni unutranji
glas, niz varijacija bez teme, pratnja bez glavne melodijske linije koja
postoji samo kao Augenmusik, glazba samo za pod krinkom zapisa
nih nota. Tu odsutnu melodiju treba rekonstruirati na osnovi
da se prva i razina (desna i lijeva ruka na glasoviru) ne odnose
izravno jedna spram druge, odnosno da se njihov odnos ne zasniva
na neposrednom zrcaljenju. Da bi se shvatila njihova unutranja veza,
nuno je (re)konstruirati virtualnu sredinju razinu, melodijsku
liniju koja se zbog strukturalnih razloga ne moe odsvirati. Ona ima
status realnog koje moe postojati samo pod krinkom onog
142 SLAVOJ iEK
napisanog. prisutnost unitila bi dvije melodijske linije koje
jedine u stvarnoj izvedbi.
U kratkom eseju Ein Kind wird gesch1agen (Dijete tuku) Freud
analizira fantaziju o tome da bude prisutno kad netko pred njim
neko drugo dijete; ovu fantaziju on smjeta na posljednje mjesto u
nizu od tri fantazije koje i Vidim kako moj otac dijete
i Moj otac me Dijete nikad ne biva svjesno ove posljednje scene,
stoga ona treba biti rekonstruirana da bi bila neka vrsta izgubljene kari
ke prve i posljednje scene - poput Schumannove melo
dijske linije koju se nikad ne svira, ali je sluatelj mora rekonstruirati
kao izgubljenu kariku izmedu prve dvije linije koje Schumann tu
proceduru odsutne melodije dovodi do apsurda autorefe
rencijalnosti kad na jednom kasnijem mjestu u Humoreski ponavlja
iste dvije prethodno odsvirane melodijske linije, no ovaj put bez
odsutne melodijske linije, bez unutranjega glasa: ovdje je odsutna sama
odsutna linija, ili odsutnost kao takva. Kako onda odsvirati takve note
ako na razini onog to se treba odsvirati one doslovce ponavljaju pret
hodne note? Te odsvirane note su liene jedino onog ondje nema,
njihova konstitutivnog manjka, ili, da parafraziramo Bibliju, one gube
ono to nikad nisu ni imale.
l3
Pravi pijanist bi stoga trebao imati savoir
/aire da bi mogao odsvirati prave note na takav da bi
netko bio u stanju eho neodsvirane utnje virtualnih
nota i njihovo odsustvo.
Nije li to na koji djeluje ideologija? Eksplicitni ideoloki tekst
ili ideoloku praksu podrava neodigrani niz opscenih nadomjestaka za
superego. U realnom socijalizmu, eksplicitnu ideologiju
demokracije podravao je niz implicitnih i neizgovorenih opscenih
poriva i zabrana koje su subjekta kako da ne uzima neke
eksplicitne norme suvie ozbiljno i kako da primijeni u praksi javno
nepriznate zabrane. Jedna od strategija disidenata u zadnjim godinama
socijalizma bilo je stoga upravo ideologije mnogo ozbiljnije
OIlAlILJU 11f3")
i doslovnije nego to je ona samu sebe time to se ignorirala
njena virtualna i nepriznata sjena: elite da prakticiramo socijalnu
demokraciju? U redu, evo vam je! A kad bi od nekog partijskog aparat
dobila nagovjetaje o tome kako to nije bio na koji
stvari funkcioniraju, osoba bi jednostavno trebala ignorirati takve alu
zije. to praksa kritike ideolQiijc;
ne zakQWL.1!eS2

Na koji u vojsci funkcionira odnos spram homoseksualnosti?
Postoje dvije jasno prepoznatljive razine: eksplicitnu se homoseksu
alnost brutalno napada, a oni koje se prokae kao homoseksualce
doivljavaju osudu, svake ih se itd. Medutim, tu ekspli
citnu homofobiju prati implicitna mrea homoseksualnih aluzija, ala
i opscenih praksi. Istinski radikalna intervencija u samo tkivo vojne
homofobije stoga se ne bi trebala primarno na eksplicitno
potiskivanje homoseksualnosti i njenu represiju, nego bi radije trebala
uzdrmati samo podzemlje, uplesti se u implicitne homoseksualne
prakse koje proizvode eksplicitnu homofobiju.
Takvo opsceno podzemlje nam da fenomenu Abu
Ghraiba pristupimo na nov George Bush je u svojoj reakciji na
fotografije koje su se pojavile u javnosti u travnju 2004. godine i koje
pokazuju kako vojnici i poniavaju zarobljeni
ke, naglasio da spomenuta djela predstavljaju iwlirane zlo
koji ne odraavaju ono za to se Amerika zaista bori i to zastupa,
a to su vrednote demokracije, slobode i osobnog dostojanstva. U
stvari sama da se taj pretvorio u javni skandal koji je
prisilio administraciju da se brani od optubi, predstavlja
pozitivan znak. U istinski totalitarnom reimu, takav bi jed
nostavno bio zatakan (na isti ne smijemo zaboraviti kako je
da snage nisu nale oruje za masovno unitenje
pozitivan znak, jer bi istinski ))totalitarni reim napravio isto ono
142 SLAVOJ iEK
napisanog. prisutnost unitila bi dvije melodijske linije koje
jedine u stvarnoj izvedbi.
U kratkom eseju Ein Kind wird gesch1agen (Dijete tuku) Freud
analizira fantaziju o tome da bude prisutno kad netko pred njim
neko drugo dijete; ovu fantaziju on smjeta na posljednje mjesto u
nizu od tri fantazije koje i Vidim kako moj otac dijete
i Moj otac me Dijete nikad ne biva svjesno ove posljednje scene,
stoga ona treba biti rekonstruirana da bi bila neka vrsta izgubljene kari
ke prve i posljednje scene - poput Schumannove melo
dijske linije koju se nikad ne svira, ali je sluatelj mora rekonstruirati
kao izgubljenu kariku izmedu prve dvije linije koje Schumann tu
proceduru odsutne melodije dovodi do apsurda autorefe
rencijalnosti kad na jednom kasnijem mjestu u Humoreski ponavlja
iste dvije prethodno odsvirane melodijske linije, no ovaj put bez
odsutne melodijske linije, bez unutranjega glasa: ovdje je odsutna sama
odsutna linija, ili odsutnost kao takva. Kako onda odsvirati takve note
ako na razini onog to se treba odsvirati one doslovce ponavljaju pret
hodne note? Te odsvirane note su liene jedino onog ondje nema,
njihova konstitutivnog manjka, ili, da parafraziramo Bibliju, one gube
ono to nikad nisu ni imale.
l3
Pravi pijanist bi stoga trebao imati savoir
/aire da bi mogao odsvirati prave note na takav da bi
netko bio u stanju eho neodsvirane utnje virtualnih
nota i njihovo odsustvo.
Nije li to na koji djeluje ideologija? Eksplicitni ideoloki tekst
ili ideoloku praksu podrava neodigrani niz opscenih nadomjestaka za
superego. U realnom socijalizmu, eksplicitnu ideologiju
demokracije podravao je niz implicitnih i neizgovorenih opscenih
poriva i zabrana koje su subjekta kako da ne uzima neke
eksplicitne norme suvie ozbiljno i kako da primijeni u praksi javno
nepriznate zabrane. Jedna od strategija disidenata u zadnjim godinama
socijalizma bilo je stoga upravo ideologije mnogo ozbiljnije
OIlAlILJU 11f3")
i doslovnije nego to je ona samu sebe time to se ignorirala
njena virtualna i nepriznata sjena: elite da prakticiramo socijalnu
demokraciju? U redu, evo vam je! A kad bi od nekog partijskog aparat
dobila nagovjetaje o tome kako to nije bio na koji
stvari funkcioniraju, osoba bi jednostavno trebala ignorirati takve alu
zije. to praksa kritike ideolQiijc;
ne zakQWL.1!eS2

Na koji u vojsci funkcionira odnos spram homoseksualnosti?
Postoje dvije jasno prepoznatljive razine: eksplicitnu se homoseksu
alnost brutalno napada, a oni koje se prokae kao homoseksualce
doivljavaju osudu, svake ih se itd. Medutim, tu ekspli
citnu homofobiju prati implicitna mrea homoseksualnih aluzija, ala
i opscenih praksi. Istinski radikalna intervencija u samo tkivo vojne
homofobije stoga se ne bi trebala primarno na eksplicitno
potiskivanje homoseksualnosti i njenu represiju, nego bi radije trebala
uzdrmati samo podzemlje, uplesti se u implicitne homoseksualne
prakse koje proizvode eksplicitnu homofobiju.
Takvo opsceno podzemlje nam da fenomenu Abu
Ghraiba pristupimo na nov George Bush je u svojoj reakciji na
fotografije koje su se pojavile u javnosti u travnju 2004. godine i koje
pokazuju kako vojnici i poniavaju zarobljeni
ke, naglasio da spomenuta djela predstavljaju iwlirane zlo
koji ne odraavaju ono za to se Amerika zaista bori i to zastupa,
a to su vrednote demokracije, slobode i osobnog dostojanstva. U
stvari sama da se taj pretvorio u javni skandal koji je
prisilio administraciju da se brani od optubi, predstavlja
pozitivan znak. U istinski totalitarnom reimu, takav bi jed
nostavno bio zatakan (na isti ne smijemo zaboraviti kako je
da snage nisu nale oruje za masovno unitenje
pozitivan znak, jer bi istinski ))totalitarni reim napravio isto ono
144 SLAVOJ iEK
to i neki korumpirani policajac - podmetnuo dokaz i nakon toga
ga otkrio).
tu sliku remeti nekoliko fakto
ra. Najupadljiviji je kontrast
zatvorenika za Saddamova reima i koje su provodile
snage. za vrijeme Saddama, naglasak je bio na izravnom i brutalnom
uzrokovanju boli, dok su se vojnici na psiholoko
poniavanje zatvorenika. Poniavanje koje je zabiljeeno kamerom zlo
i iskeeni osmijeh na njihovim licima koji je sastavni dio zapisa,
usporedo s golim tijelima zarobljenika na podu, predstav
ljaju sastavni dio tog procesa, to je u snanom kontrastu s
Saddamovih Kad sam vidio poznatu fotografiju nagog zatvo
renika sa crnom preko glave, strujnih kablova
za udove koji stoji na stolcu u apsurdnoj teatralnoj pozi, prva
stvar koja mi je pala na pamet jest da je to prizor iz nove predstave ili
performansa na Lower Manhattanu. Takva poza i
zarobljenika sugerira teatarsko uprizorenje, neku vrst tableau vivanta
koja priziva u spektar performativne umjetnosti
i teatra okrutnosti - recimo, fotografije Mapplethorpea ili uvrnute
scene iz Lynchovih fllmova, da spomenem samo dva primjera.
To nas dovodi do same sri stvari: svakoga tko je upoznat sa stvarnim
ivotom u Americi takve fotografije na opscenu podzemnu
stranu popularne kulture - primjerice, na inicijacijske rituale
i poniavanja koje pristupnik mora da bi bio u
okrilje neke zatvorene zajednice. fotografije u redovitim se inter
valima pojavljuju u tisku kad do nekog skandala u
vojsci ili na srednjokolskom kampus u u kojem su se inicijacijski rituali
oteli kontroli, pri su vojnici ili studenti prisiljeni na
poze ili na neke stvari poput guranja boce piva u anus ili
probadanje iglama dok ih za to vrijeme njihovi kolege mirno promatra
ju. Nanesena bol u tim razinu koja se smatra
o NASILJU (145)
prihvatljivom i cijela stvar zavri u novinama (s obzirom na to da je
Bush pripadnik bratstva Lubanje i kosti, najelitnijeg tajnog drutva na
Yaleu, bilo bi zanimljivo doznati kojima je on ritualima bio podvrgnut
da bi bio kao njihov
Dakako, razlika se sastoji u tome da se u inicijacijskih
rituala (kao to nam to kazuje i d.mo ime) osoba njima dobrovoljno
podvrgava posve svjesna to sve moe kao i jasnog
cilja u vidu nagrade koja slijedi nakon toga: osoba je primljena u uski
krug i (ne manje vano) time pravo da i ona izvodi
iste rituale na novim U Abu Ghraiba, rituali nisu
predstavljali cijenu koju su zatvorenici trebali platiti da bi bili prihva
kao jedni od nas posve suprotno, oni su njihovo
No, nije li slobodan izbor onih koji se dobrovoljno pod
vrgavaju inicijacijskim ritualima primjer lanog
slobodnog izbora, popur slobode radnika da na tritu rada prodaje
svoju snagu? Jo gore od toga: prisjetimo se jednog od najodvratnijih
rituala nasilja usmjerenog protiv crnaca s Juga: skupina bije
lih razbojnika crnca stjera u kut i prisili ga na agresivne geste (Pljuni
mi u lice, Reci mi da sam govno!) koje bi trebale sluiti kao
opravdanje za nemilosrdno batinanje ili
poruka u ..iniI;ij,*,ijskeg-.
arapskim zatvorenicima: jed.an od. nasr_U..rool.L
sad ti sart:l1J
-".".. "'"' "
Ovdje nam pada na pamet fllm Roba Reinera Malo dobrih ljudi,
sudska drama o dvojici marinaca vojske koji su optueni za
ubojstvo jednog od njihovih kolega. Vojni tuitelj tvrdi da je njihov
bio planirano ubojstvo, dok obrana (koju odvjet
nici Tom Cruise i Demi Moore - kako bi oni mogli izgubiti parnicu?)
uspijeva dokazati da su okrivljenici samo slijedili Crveni kodeks, nepi
sano pravilo vojne zajednice koje odobrava tajno batinanje druga
iz vojarne koji je prekrio standarde marinaca. Taj kodeks oprata
144 SLAVOJ iEK
to i neki korumpirani policajac - podmetnuo dokaz i nakon toga
ga otkrio).
tu sliku remeti nekoliko fakto
ra. Najupadljiviji je kontrast
zatvorenika za Saddamova reima i koje su provodile
snage. za vrijeme Saddama, naglasak je bio na izravnom i brutalnom
uzrokovanju boli, dok su se vojnici na psiholoko
poniavanje zatvorenika. Poniavanje koje je zabiljeeno kamerom zlo
i iskeeni osmijeh na njihovim licima koji je sastavni dio zapisa,
usporedo s golim tijelima zarobljenika na podu, predstav
ljaju sastavni dio tog procesa, to je u snanom kontrastu s
Saddamovih Kad sam vidio poznatu fotografiju nagog zatvo
renika sa crnom preko glave, strujnih kablova
za udove koji stoji na stolcu u apsurdnoj teatralnoj pozi, prva
stvar koja mi je pala na pamet jest da je to prizor iz nove predstave ili
performansa na Lower Manhattanu. Takva poza i
zarobljenika sugerira teatarsko uprizorenje, neku vrst tableau vivanta
koja priziva u spektar performativne umjetnosti
i teatra okrutnosti - recimo, fotografije Mapplethorpea ili uvrnute
scene iz Lynchovih fllmova, da spomenem samo dva primjera.
To nas dovodi do same sri stvari: svakoga tko je upoznat sa stvarnim
ivotom u Americi takve fotografije na opscenu podzemnu
stranu popularne kulture - primjerice, na inicijacijske rituale
i poniavanja koje pristupnik mora da bi bio u
okrilje neke zatvorene zajednice. fotografije u redovitim se inter
valima pojavljuju u tisku kad do nekog skandala u
vojsci ili na srednjokolskom kampus u u kojem su se inicijacijski rituali
oteli kontroli, pri su vojnici ili studenti prisiljeni na
poze ili na neke stvari poput guranja boce piva u anus ili
probadanje iglama dok ih za to vrijeme njihovi kolege mirno promatra
ju. Nanesena bol u tim razinu koja se smatra
o NASILJU (145)
prihvatljivom i cijela stvar zavri u novinama (s obzirom na to da je
Bush pripadnik bratstva Lubanje i kosti, najelitnijeg tajnog drutva na
Yaleu, bilo bi zanimljivo doznati kojima je on ritualima bio podvrgnut
da bi bio kao njihov
Dakako, razlika se sastoji u tome da se u inicijacijskih
rituala (kao to nam to kazuje i d.mo ime) osoba njima dobrovoljno
podvrgava posve svjesna to sve moe kao i jasnog
cilja u vidu nagrade koja slijedi nakon toga: osoba je primljena u uski
krug i (ne manje vano) time pravo da i ona izvodi
iste rituale na novim U Abu Ghraiba, rituali nisu
predstavljali cijenu koju su zatvorenici trebali platiti da bi bili prihva
kao jedni od nas posve suprotno, oni su njihovo
No, nije li slobodan izbor onih koji se dobrovoljno pod
vrgavaju inicijacijskim ritualima primjer lanog
slobodnog izbora, popur slobode radnika da na tritu rada prodaje
svoju snagu? Jo gore od toga: prisjetimo se jednog od najodvratnijih
rituala nasilja usmjerenog protiv crnaca s Juga: skupina bije
lih razbojnika crnca stjera u kut i prisili ga na agresivne geste (Pljuni
mi u lice, Reci mi da sam govno!) koje bi trebale sluiti kao
opravdanje za nemilosrdno batinanje ili
poruka u ..iniI;ij,*,ijskeg-.
arapskim zatvorenicima: jed.an od. nasr_U..rool.L
sad ti sart:l1J
-".".. "'"' "
Ovdje nam pada na pamet fllm Roba Reinera Malo dobrih ljudi,
sudska drama o dvojici marinaca vojske koji su optueni za
ubojstvo jednog od njihovih kolega. Vojni tuitelj tvrdi da je njihov
bio planirano ubojstvo, dok obrana (koju odvjet
nici Tom Cruise i Demi Moore - kako bi oni mogli izgubiti parnicu?)
uspijeva dokazati da su okrivljenici samo slijedili Crveni kodeks, nepi
sano pravilo vojne zajednice koje odobrava tajno batinanje druga
iz vojarne koji je prekrio standarde marinaca. Taj kodeks oprata
14
6
SLAVOJ iEK
transgresije i za njega je on nelegalan, ali istodobno
koheziju grupe. On se mora zbiti pod okriljem mora biti nepo
znat, neiskazan. U javnosti se svi pretvaraju da ne znaju nita o tome ili
javno njegovo postojanje. Do kulminacije filma
dolazi kad Jack Nicholson, koji glumi koji je naredio
batinanje, pobjesni: njegovo javno pokazivanje bijesa je dakako trenu
tak njegove propasti. Takav kodeks, eksplicitna pravila zajednice,
predstavlja duh zajednitva u njegovu obliku, jer vri straan
pritisak na pojedince da se identificiraju s grupom. Suprotno zapisa
nom i eksplicitnom zakonu, takav opsceni kodeks superega u osnovi
je nepisano pravilo. Dok eksplicitni zakon na mrtvom ocu kao
autoritetu (Lacanovo Ime Oca), nepisani kodeks
na sablasnom nadomjestku Imena Oca, opscenoj sablasti freudeovskog
primordijalnog oca.14 U tome je i poanta Coppo1ine Apokalipse sada:
lik Kurtza, freudovskog primordijalnog oca - opscenog oca uitak
nije nikakvom zakonu, totalnom Gospodaru
koji se licem u lice s onim Realnim uitka
- nije predstavljen kao zaostatak neke barbarske prolosti, kao nuna
posljedica same sri moderne Kurtz je bio savren
vojnik. se s vojnim sustavom preko svake mjere,
postao je ekscesivna figura koju je sustav trebao ukloniti. Krajnji domet
Apokalipse sada je upravo uvid u to kako generira svoj vlastiti suvi
ak koji treba unititi operacijom koja treba oponaati ono protiv
se bori. Willardova misija da Kurtza i ubije ga nigdje nije slubeno
zabiljeena: kao to kae general koji priprema Willarda, ona se nikad
nije dogodila. To je polje tajnih operacija, svega onog to a
nikad ne eli priznati. To je ono to Christopher Hitchens nije shvatio
kad je pisao o zatvorenicima Abu Ghraiba:
Jedna od ove dvije pretpostavke mora neizbjeno biti istinita: ili su ti zlikovci postu
pali prema napucima, to da postoji odredeni broj ljudi na srednje
vanim ili visokim poloajima koji smatraju da nisu zakonima, kodeksi
ma i poretkom, ili su pak djelovali iz svoje vlastite volje, to da ih
"
o NASILJU
(147)
'"
se moe smatrati pobunjenicima, dezerterima ili izdajnicima. Zbog toga se postavlja
pitanje zbog ne postoje stavke u zakonima vojnih sudova na temelju kojih bi
ih se moglo izdvojiti i ustrijeliti.
15
Problem s u Abu Ghraibu je u tome da ona nisu pripadala
nijednoj od te dvije kategorije: ona se ne mogu jednostavno svesti na zlo
djela koja su pojedini vojnici niti su, dakako, bila izravno nare
- ona su bila legitimizirana posebnim oblikom opscenog Crvenog
kodeksa. Tvrditi da je o pobunjenicima, dezerterima ili izdajicama
isto je tako besmislica kao i tvrdnja kako su koja su poduzima
li pripadnici Ku Klux Klana bila djela izdaje civi
lizacije a ne izljevi bijesa proiza!i iz vlastitog opscenog podzemlja; isto je
i s i njihovim zlostavljanjem djece, zbog kojega
bi se njih moglo nazvati izdajicama katolicizma ... Abu Ghraib nije bio
samo primjer arogancije spram ljudi iz svijeta:
__ bili su
zapravo inicirani u kulturu. Okusili su njenu opscenu stranu
koja tvori dodatak javno proklamiranim vrijednostima osobnog
dostojanstva, demokracije i slobode. Bush stoga nije bio u pravu: ono s
se kad na naim ekranima i stranicama novina proma
tramo prizore poniavanja zatvorenika upravo je direktni uvid u
vrednote, u samu sr opscenog uitka koji tvori
ivota. Te fotografije pokazuju u pravom svjetlu Huntingtonovu poznatu
tezu o dananjem sukobu civilizacija. Sukob arapske i
civilizacije nije sukob barbarstva i potovanja ljudskog dostojan
stva, nego sukob anonimnog i brutalnog i kao
medijskog spektakla u kojem tijela rtava slue kao anonimna pozadina
za neduna lica samih koji se cerekaju. Da parafra
ziram Benjamina,
se nalaze u n.jihovom temelju.
14
6
SLAVOJ iEK
transgresije i za njega je on nelegalan, ali istodobno
koheziju grupe. On se mora zbiti pod okriljem mora biti nepo
znat, neiskazan. U javnosti se svi pretvaraju da ne znaju nita o tome ili
javno njegovo postojanje. Do kulminacije filma
dolazi kad Jack Nicholson, koji glumi koji je naredio
batinanje, pobjesni: njegovo javno pokazivanje bijesa je dakako trenu
tak njegove propasti. Takav kodeks, eksplicitna pravila zajednice,
predstavlja duh zajednitva u njegovu obliku, jer vri straan
pritisak na pojedince da se identificiraju s grupom. Suprotno zapisa
nom i eksplicitnom zakonu, takav opsceni kodeks superega u osnovi
je nepisano pravilo. Dok eksplicitni zakon na mrtvom ocu kao
autoritetu (Lacanovo Ime Oca), nepisani kodeks
na sablasnom nadomjestku Imena Oca, opscenoj sablasti freudeovskog
primordijalnog oca.14 U tome je i poanta Coppo1ine Apokalipse sada:
lik Kurtza, freudovskog primordijalnog oca - opscenog oca uitak
nije nikakvom zakonu, totalnom Gospodaru
koji se licem u lice s onim Realnim uitka
- nije predstavljen kao zaostatak neke barbarske prolosti, kao nuna
posljedica same sri moderne Kurtz je bio savren
vojnik. se s vojnim sustavom preko svake mjere,
postao je ekscesivna figura koju je sustav trebao ukloniti. Krajnji domet
Apokalipse sada je upravo uvid u to kako generira svoj vlastiti suvi
ak koji treba unititi operacijom koja treba oponaati ono protiv
se bori. Willardova misija da Kurtza i ubije ga nigdje nije slubeno
zabiljeena: kao to kae general koji priprema Willarda, ona se nikad
nije dogodila. To je polje tajnih operacija, svega onog to a
nikad ne eli priznati. To je ono to Christopher Hitchens nije shvatio
kad je pisao o zatvorenicima Abu Ghraiba:
Jedna od ove dvije pretpostavke mora neizbjeno biti istinita: ili su ti zlikovci postu
pali prema napucima, to da postoji odredeni broj ljudi na srednje
vanim ili visokim poloajima koji smatraju da nisu zakonima, kodeksi
ma i poretkom, ili su pak djelovali iz svoje vlastite volje, to da ih
"
o NASILJU
(147)
'"
se moe smatrati pobunjenicima, dezerterima ili izdajnicima. Zbog toga se postavlja
pitanje zbog ne postoje stavke u zakonima vojnih sudova na temelju kojih bi
ih se moglo izdvojiti i ustrijeliti.
15
Problem s u Abu Ghraibu je u tome da ona nisu pripadala
nijednoj od te dvije kategorije: ona se ne mogu jednostavno svesti na zlo
djela koja su pojedini vojnici niti su, dakako, bila izravno nare
- ona su bila legitimizirana posebnim oblikom opscenog Crvenog
kodeksa. Tvrditi da je o pobunjenicima, dezerterima ili izdajicama
isto je tako besmislica kao i tvrdnja kako su koja su poduzima
li pripadnici Ku Klux Klana bila djela izdaje civi
lizacije a ne izljevi bijesa proiza!i iz vlastitog opscenog podzemlja; isto je
i s i njihovim zlostavljanjem djece, zbog kojega
bi se njih moglo nazvati izdajicama katolicizma ... Abu Ghraib nije bio
samo primjer arogancije spram ljudi iz svijeta:
__ bili su
zapravo inicirani u kulturu. Okusili su njenu opscenu stranu
koja tvori dodatak javno proklamiranim vrijednostima osobnog
dostojanstva, demokracije i slobode. Bush stoga nije bio u pravu: ono s
se kad na naim ekranima i stranicama novina proma
tramo prizore poniavanja zatvorenika upravo je direktni uvid u
vrednote, u samu sr opscenog uitka koji tvori
ivota. Te fotografije pokazuju u pravom svjetlu Huntingtonovu poznatu
tezu o dananjem sukobu civilizacija. Sukob arapske i
civilizacije nije sukob barbarstva i potovanja ljudskog dostojan
stva, nego sukob anonimnog i brutalnog i kao
medijskog spektakla u kojem tijela rtava slue kao anonimna pozadina
za neduna lica samih koji se cerekaju. Da parafra
ziram Benjamina,
se nalaze u n.jihovom temelju.
6
Allegro
BOANSKO NASILJE
Benjamin s Hitchcockom
U Hitchcockovu filmu Psiho ubojstvo detektiva Arbogasta na stepe
nicama pokazuje nam kadar iz Boje perspektive.
Cijelu scenu pratimo s povienog poloaja s kojeg se vidi hodnik na
prvom katu i stepenice. Kad u kadar neraspoznacljiva osoba ispu
l ;1
krik i ubadati detektiva, prelazimo na njen subjektivni
kadar, krupni plan Arbogastova lica i njegov pad niz stepenice nakon
ga osoba ubodima noem - kao da je u prijelazu iz objek
tivnog u subjektivni kadar Bog odjednom izgubio neutralnost i upao
u na svijet brutalno i pravdu.!
izyrayanje pravde
U deveto; Tezi o filozofiji historije, Walter Benjamin govori o
Kleeovoj slici Angelus Novus:
Na njoj je prikazan koji izgleda kao da se namjerava udaljiti od u to
se zagledao. su mu usta otvorena. a krila sprema da poleti.
povijesti mora izgledati tako. Lice je okrenuo prmlosti. Tamo gdje mi vidimo lanac
zbivanja, on vidi jednu jedinu katastrofu, koja neprekidno gomila razvaline na
razvaline j baca mu ih pred noge. Htio bi jm ostati, probuditi mrtve i popraviti
razvaljeno. No iz raja dopire vjetar koji se uhvatio u njegova krila, a tako je jak da
ih we ne moe sklopiti. Taj ga vjetar nezadrivo tjera u kojoj je
okrenuo dok hrpa razvalina pred njim raste do nebesa. Ono to nazivamo
napretkom, taj je vjetar.
2
to ako boansko nasilje predstavlja nasilnu intervenciju tog
la? gomilu ruevina koje se naziru u daljini. simbole
OlIAlilJU @
nepravde. povremeno udarac da bi ponovo uspostavio
ravnoteu, osvetio se za destruktivni utjecaj napretka.
.... ...

nepravde koja sep.Ql).,osi na patnje
od je da negdje daleko, u sferi boanskog ta
nepravda nije zaboravljena. Ona je akumulirana, krivci su prepozna
ti, napetost je sve i dok ne postane nepodnoljiva, sve dok
boansko nasilje ne eksplodira u svojem i destruktivnom
bijesnom pohodu.
3
Takvom nasilnom uspostavljanju pravde suprotstavljena je figura
boanskog nasilja kao nepravde, eksplozije boanske hirovitosti je
primjer dakako Job. Nakon to Joba dohvati zlehuda sudba.
njegovi prijatelji teolozi ga njegovu
na razne koji joj pridaju smisao. Joba nije toliko u pro
klamiranju vlastite nedunosti. nego na ustrajnom prikazivanju vlastitih
kao besmislenog. Bog se napokon objavljuje i
Jobov stav protiv onih koji teoloki brane vjeru.
Ta struktura ista je kao i u Freudovu snu o Irminoj injekciji koji
razgovorom Freuda i njegove pacijentice Irme o neuspjenom
tretmanu zbog inficirane injekcije. U sredini razgovora Freud joj prilazi
blie, zagleda se u njezino lice i duboko pogleda u njena usta se
sa stranim pogledom na njezino ivo meso. U trenutku nepodnoljiva
uasa mijenja se atmosfera sna i horor odjednom naprasno prelazi u
komediju: pojavljuju se tri doktora, Freudova prijatelja koji u
nom pseudo-profesionalnom argonu nabrajaju (i
razloge zbog kojih Irmino trovanje zaraenom injekcijom
nije krivnjom: nije bilo injekcije, injekcija je bila
... Dakle, prvo imamo susret, pogled na sirovo meso
Irmina drijela nakon kojeg slijedi iznenadni obrat situacije u
komediju, razmjenu dijagnoza trojice doktora koji onom
koji sanja da izbjegne susret s pravom traumom. Funkcija
6
Allegro
BOANSKO NASILJE
Benjamin s Hitchcockom
U Hitchcockovu filmu Psiho ubojstvo detektiva Arbogasta na stepe
nicama pokazuje nam kadar iz Boje perspektive.
Cijelu scenu pratimo s povienog poloaja s kojeg se vidi hodnik na
prvom katu i stepenice. Kad u kadar neraspoznacljiva osoba ispu
l ;1
krik i ubadati detektiva, prelazimo na njen subjektivni
kadar, krupni plan Arbogastova lica i njegov pad niz stepenice nakon
ga osoba ubodima noem - kao da je u prijelazu iz objek
tivnog u subjektivni kadar Bog odjednom izgubio neutralnost i upao
u na svijet brutalno i pravdu.!
izyrayanje pravde
U deveto; Tezi o filozofiji historije, Walter Benjamin govori o
Kleeovoj slici Angelus Novus:
Na njoj je prikazan koji izgleda kao da se namjerava udaljiti od u to
se zagledao. su mu usta otvorena. a krila sprema da poleti.
povijesti mora izgledati tako. Lice je okrenuo prmlosti. Tamo gdje mi vidimo lanac
zbivanja, on vidi jednu jedinu katastrofu, koja neprekidno gomila razvaline na
razvaline j baca mu ih pred noge. Htio bi jm ostati, probuditi mrtve i popraviti
razvaljeno. No iz raja dopire vjetar koji se uhvatio u njegova krila, a tako je jak da
ih we ne moe sklopiti. Taj ga vjetar nezadrivo tjera u kojoj je
okrenuo dok hrpa razvalina pred njim raste do nebesa. Ono to nazivamo
napretkom, taj je vjetar.
2
to ako boansko nasilje predstavlja nasilnu intervenciju tog
la? gomilu ruevina koje se naziru u daljini. simbole
OlIAlilJU @
nepravde. povremeno udarac da bi ponovo uspostavio
ravnoteu, osvetio se za destruktivni utjecaj napretka.
.... ...

nepravde koja sep.Ql).,osi na patnje
od je da negdje daleko, u sferi boanskog ta
nepravda nije zaboravljena. Ona je akumulirana, krivci su prepozna
ti, napetost je sve i dok ne postane nepodnoljiva, sve dok
boansko nasilje ne eksplodira u svojem i destruktivnom
bijesnom pohodu.
3
Takvom nasilnom uspostavljanju pravde suprotstavljena je figura
boanskog nasilja kao nepravde, eksplozije boanske hirovitosti je
primjer dakako Job. Nakon to Joba dohvati zlehuda sudba.
njegovi prijatelji teolozi ga njegovu
na razne koji joj pridaju smisao. Joba nije toliko u pro
klamiranju vlastite nedunosti. nego na ustrajnom prikazivanju vlastitih
kao besmislenog. Bog se napokon objavljuje i
Jobov stav protiv onih koji teoloki brane vjeru.
Ta struktura ista je kao i u Freudovu snu o Irminoj injekciji koji
razgovorom Freuda i njegove pacijentice Irme o neuspjenom
tretmanu zbog inficirane injekcije. U sredini razgovora Freud joj prilazi
blie, zagleda se u njezino lice i duboko pogleda u njena usta se
sa stranim pogledom na njezino ivo meso. U trenutku nepodnoljiva
uasa mijenja se atmosfera sna i horor odjednom naprasno prelazi u
komediju: pojavljuju se tri doktora, Freudova prijatelja koji u
nom pseudo-profesionalnom argonu nabrajaju (i
razloge zbog kojih Irmino trovanje zaraenom injekcijom
nije krivnjom: nije bilo injekcije, injekcija je bila
... Dakle, prvo imamo susret, pogled na sirovo meso
Irmina drijela nakon kojeg slijedi iznenadni obrat situacije u
komediju, razmjenu dijagnoza trojice doktora koji onom
koji sanja da izbjegne susret s pravom traumom. Funkcija
150 SLAVOJ iEK
trojice doktora je ista kao tri prijatelja teologa u o Jobu: njihova je
svrha na zamaskirati traume.
Takvo opiranje od je vanosti kad smo
s ili stvarnim katastrofama, od AlDS-a i ekoloke poasti
do holokausta: ono odbija dublje o Jobu
nas da u transcendentnoj slici Boga
kao tajnog Gospodara koji zna smisao onoga to se nama samima
kao besmislena katastrofa, Boga koji vidi cjelovitu sliku u kojoj ono to
zapaamo kao mrlju doprinosi globalnoj harmoniji. Kad se s
poput holokausta ili smrti milijuna ljudi u Kongu u posljed
njih nekoliko godina, nije li tada opsceno tvrditi da takve mrlje imaju
neko dublje kojim pridonose harmoniji svijeta kao cjeline?
Postoji li cjelina koja bi mogla teleoloki opravdati i stoga iskupiti doga
.
poput holokausta? Kristova smrt na kriu svakako da bismo
I,
bez ikakvih ograda trebali napustiti Boga kao transcenden
tnog skrbnika koji sretan ishod naih i jamac je historijske
teleologije. Kristova smrt na kriu predstavlja sama po sebi smrt takvog
brinog Boga. Ona ponavljanje Jobova stava bilo
kakvo dublje koje bi moglo zamaskirati brutalnu stvarnost
povijesnih katastrofa.
4
Postoji neka vrsta Hitchcockova odjeka u ikonografiji katastro
fe koja se dogodila jedanaestog rujna: nije li beskrajno ponavljanje
snimke aviona koji se pribliava drugom tornju WTC-a i napokon ga
zapravo stvarna verzija poznate scene iz Hitchcockovih Ptica
u kojoj se Melanie u malenom pribliava pristaniru Bodega
Baya? se pristanitu ona mae svom ljubav
niku. Odjednom u kadar s visine ptica koja je u glavu
i koju u prvi tren zapaamo tek kao neraspoznadjivu crnu
5
Avion koji se obruio na WTC doslovce se moe shvatiti kao
kovska crna mrlja koja krajolik New Yorka
neprirodnim. Ptice koje napadaju posljednji su element u trijadi
o NAIILJU
15i
filmova Sjever-sjeverozapad, Psiho i Ptice: prvo avion (metafora ptice)
napada junaka u poznatoj sekvenci u preriji izvan Chicaga, potom je tu
soba Normana Batesa ispunjena prepariranim pticama (metonimija), a
na kraju napadaju i same ptice.
Dva holivudska filma nastala su u povodu pete godinjice napada
na WTC: United 93 Paula Greengrassa i World Trade Center Olivera
Stonea. Ono to nam na prvi pogled upada u kad je o tim
filmovima jest da se oba trude biti u to mjeri anti-holi
vudski. Oni u prvi plan stavljaju hrabre ljude umjesto glamuro
znih zvijezda, specijalnih efekata, razmetanja herojskim gestama, foku
se na saet i slikovit opis ljudi u
situaciji. oba f1Ima donose i neke
formalne iznimke, trenutke kOji remete njihov dominantni stil. United
93 s u sobi u motelu koji se pripremaju i mole .
Oni izgledaju asketski, kao neka vrsta smrti. Prvi kadar nakon
uvodne pice taj dojam: pokazuje se panoramski pogled s
visine na Manhattan koji prati zvuk molitve kao da na
neki lebde iznad grada se za sputanje na
zemlju i svoga danka. tome, ne postoje snimke koje
jasno pokazuju avione koji se u World Trade Center. Sve to
vidimo nekoliko sekundi prije katastrofe je policajac na krcatoj ulici
medu gomilom ljudi i zlokobna sjena koja prolazi iznad njega, sjena
prvog aviona (znakovito je da se, nakon to nam pokae policajce-hero
je koji su ostali zarobljeni u gomili kamenja, kamera na
natrag prema nebu nam Boji pogled New
Yorka). Ovaj prijelaz iz prizemnog i svakidanjeg ivota na pogled iz
visina pridaje obojim f1Imovima teoloki odjek - na da
se napade moe shvatiti kao neku vrstu boanske inter
vencije. to bi to moglo
Prva reakcija Jerry ja Falwella i Pat Robertson
na napade jedanaestog rujna bilo je njihovo kako je o
150 SLAVOJ iEK
trojice doktora je ista kao tri prijatelja teologa u o Jobu: njihova je
svrha na zamaskirati traume.
Takvo opiranje od je vanosti kad smo
s ili stvarnim katastrofama, od AlDS-a i ekoloke poasti
do holokausta: ono odbija dublje o Jobu
nas da u transcendentnoj slici Boga
kao tajnog Gospodara koji zna smisao onoga to se nama samima
kao besmislena katastrofa, Boga koji vidi cjelovitu sliku u kojoj ono to
zapaamo kao mrlju doprinosi globalnoj harmoniji. Kad se s
poput holokausta ili smrti milijuna ljudi u Kongu u posljed
njih nekoliko godina, nije li tada opsceno tvrditi da takve mrlje imaju
neko dublje kojim pridonose harmoniji svijeta kao cjeline?
Postoji li cjelina koja bi mogla teleoloki opravdati i stoga iskupiti doga
.
poput holokausta? Kristova smrt na kriu svakako da bismo
I,
bez ikakvih ograda trebali napustiti Boga kao transcenden
tnog skrbnika koji sretan ishod naih i jamac je historijske
teleologije. Kristova smrt na kriu predstavlja sama po sebi smrt takvog
brinog Boga. Ona ponavljanje Jobova stava bilo
kakvo dublje koje bi moglo zamaskirati brutalnu stvarnost
povijesnih katastrofa.
4
Postoji neka vrsta Hitchcockova odjeka u ikonografiji katastro
fe koja se dogodila jedanaestog rujna: nije li beskrajno ponavljanje
snimke aviona koji se pribliava drugom tornju WTC-a i napokon ga
zapravo stvarna verzija poznate scene iz Hitchcockovih Ptica
u kojoj se Melanie u malenom pribliava pristaniru Bodega
Baya? se pristanitu ona mae svom ljubav
niku. Odjednom u kadar s visine ptica koja je u glavu
i koju u prvi tren zapaamo tek kao neraspoznadjivu crnu
5
Avion koji se obruio na WTC doslovce se moe shvatiti kao
kovska crna mrlja koja krajolik New Yorka
neprirodnim. Ptice koje napadaju posljednji su element u trijadi
o NAIILJU
15i
filmova Sjever-sjeverozapad, Psiho i Ptice: prvo avion (metafora ptice)
napada junaka u poznatoj sekvenci u preriji izvan Chicaga, potom je tu
soba Normana Batesa ispunjena prepariranim pticama (metonimija), a
na kraju napadaju i same ptice.
Dva holivudska filma nastala su u povodu pete godinjice napada
na WTC: United 93 Paula Greengrassa i World Trade Center Olivera
Stonea. Ono to nam na prvi pogled upada u kad je o tim
filmovima jest da se oba trude biti u to mjeri anti-holi
vudski. Oni u prvi plan stavljaju hrabre ljude umjesto glamuro
znih zvijezda, specijalnih efekata, razmetanja herojskim gestama, foku
se na saet i slikovit opis ljudi u
situaciji. oba f1Ima donose i neke
formalne iznimke, trenutke kOji remete njihov dominantni stil. United
93 s u sobi u motelu koji se pripremaju i mole .
Oni izgledaju asketski, kao neka vrsta smrti. Prvi kadar nakon
uvodne pice taj dojam: pokazuje se panoramski pogled s
visine na Manhattan koji prati zvuk molitve kao da na
neki lebde iznad grada se za sputanje na
zemlju i svoga danka. tome, ne postoje snimke koje
jasno pokazuju avione koji se u World Trade Center. Sve to
vidimo nekoliko sekundi prije katastrofe je policajac na krcatoj ulici
medu gomilom ljudi i zlokobna sjena koja prolazi iznad njega, sjena
prvog aviona (znakovito je da se, nakon to nam pokae policajce-hero
je koji su ostali zarobljeni u gomili kamenja, kamera na
natrag prema nebu nam Boji pogled New
Yorka). Ovaj prijelaz iz prizemnog i svakidanjeg ivota na pogled iz
visina pridaje obojim f1Imovima teoloki odjek - na da
se napade moe shvatiti kao neku vrstu boanske inter
vencije. to bi to moglo
Prva reakcija Jerry ja Falwella i Pat Robertson
na napade jedanaestog rujna bilo je njihovo kako je o
SLAVOJ iEK
'.-.:ft
tome da je Bog prestao tititi Amerikance zbog njihova grenog ivo
ta. Oni su za napade okrivili materijalizam, liberalizam i
mahnitu seksualnost, da je Amerika dobila ono to je zasluila.
Trebali bismo se zamisliti nad da je takva osuda koja dolazi
iz samog sredita l'Amerique profonde po svom sadraju ista ona koju su
protiv liberalne Amerike podigli Muslimanski Drugi.
Na prikriven filmovi United 93 i World Trade Center izno
se suprotnu interpretaciju: oni katastrofu jedanaestog rujna
kao prikriveni blagoslov, kao boansku intervenciju koja je pomogla
Americi da se probudi iz moralnog drijemea i iznese na vidjelo ono
najbolje u ljudima. WTC zavrava glasom u pozadini koji tu
poruku: poput nat.<>cIlleve.)lizance iznose na
'idjelo ono najgors. lJudima ..
za 2::ije4Ilicu, Ljudi ,su se pokazali sposobnima za djela o
nikad .olsuyi Takv<i_ predstavlja
onu vrstu slutnje od koje se sastoji nak fascinacija filmovima katastrofe:
se kao da je naem drutvu potrebna jedna velika katastrofa da bi
uskrsnula duh solidarnosti.
Nasuprot svim takvim pokuajima traenja nekog dubljeg
nja, G. K. Chesterton je u pravu kad svoje djelo ),Tajna oca Browna
J
govorom oca Browna u kojem brani za roravorazum
sku stvarnost u kojoj su stvari upravo to to jesu ne u sebi
neko te utjelovljenja kao iznimku
koja i odrava stvarnost:
spremno prihvatiti neosnovane tvrdnje u vezi s ovim ili onim. To je poput
potapanja svega onog to je u tebi bilo racionalno ili ono dolazi u naletu
poput mora, a naziva se praznovjerje. Ustao je naglo, namrten i natmuren, te
nastavio govoriti kao da govori sam sebi. .Prva posljedica nevjerovanja u Boga je
gubitak zdravog razuma i da sagleda stvari onakve kakve Sve
ono o netko kazavi da u tome ima proiruje se u beskraj pOput
perspektive u mori. Pas predsravlja znak, misteriju,
je amajlija, buba je skarabej, priziva se sva ona menaerija od Egipta
do drevne Indije; pas Anubis i sjajni zelenooki Pasht i sveti bikovi Bashana, pa sve
o NAlILJU
do bogova iz drevnih vremena, uz bijeg u slonove i zmije i krokodile:; a
sve to zato jer se boji ove 'StvOren je kao 6
Upravo je takvo Chestertona navelo da obja.
njenja pretpostavi ishitrenom pribjegavanju nadnaravnoj magiji. Tu
njegovo bavljenje detektivskim ako je dragulj ukraden
iz zatvorene kutije, rjeenje nije u telekinezi nego u snanom magnetu
ili nekom triku rukom; ako netko iznenada nestane, mora postojati
neki tajni tunel kojim je ta osoba pobjegla. Prirodna objanjenja u
su mjeri magijska negoli to je to pribjegavanje nadnaravnoj
ciji. Detektivsko objanjenje prevare trikom, na koji ubojica
ubojstvo u sobi mnogo je vie magijsko nego to je
to tvrdnja da je posjedovao natprirodne da prolazi kroz zidove!
U iskuenju smo korak dalje i zadnje iz ovog
Chestertonova odlomka na drugi - nedvojbeno onako
kako ih nije zamislio Chesterton, ali bez obzira na to blie stvarnoj
i pomalo istini. Kad ljudi trae sve oblike nekog
dubljeg zato jer se boje ove 'Stvoren je bo
, da te svoga
To je Bog koji da univerzum ima smisla, Bog koji
je skriveni gospodar koji konce. Umjesto toga, Chesterton nam
donosi Boga koji naputa svoju transcendentnu poziciju i baca se u
ono to je sam stvorio. Takav se istinski u svijet,
pa i umire. Nama ljudima nije ostala nikakva koja bi nas
promatrala, tek breme slobode i odgovornosti za sudbinu
boanske kreacije, a otuda i za samog Boga.
Boansko nasilje: to ono nije...
Posljednji i kandidat za titulu boanskog nasilja je nasilni
izljev gnjeva i srdbe koji preuzima razne oblike, od koje
poduzima rulja do organiziranog revolucionarnog terora. Jedan od
glavnih zadataka dananje post-ljevice jest na takvo nasilje
SLAVOJ iEK
'.-.:ft
tome da je Bog prestao tititi Amerikance zbog njihova grenog ivo
ta. Oni su za napade okrivili materijalizam, liberalizam i
mahnitu seksualnost, da je Amerika dobila ono to je zasluila.
Trebali bismo se zamisliti nad da je takva osuda koja dolazi
iz samog sredita l'Amerique profonde po svom sadraju ista ona koju su
protiv liberalne Amerike podigli Muslimanski Drugi.
Na prikriven filmovi United 93 i World Trade Center izno
se suprotnu interpretaciju: oni katastrofu jedanaestog rujna
kao prikriveni blagoslov, kao boansku intervenciju koja je pomogla
Americi da se probudi iz moralnog drijemea i iznese na vidjelo ono
najbolje u ljudima. WTC zavrava glasom u pozadini koji tu
poruku: poput nat.<>cIlleve.)lizance iznose na
'idjelo ono najgors. lJudima ..
za 2::ije4Ilicu, Ljudi ,su se pokazali sposobnima za djela o
nikad .olsuyi Takv<i_ predstavlja
onu vrstu slutnje od koje se sastoji nak fascinacija filmovima katastrofe:
se kao da je naem drutvu potrebna jedna velika katastrofa da bi
uskrsnula duh solidarnosti.
Nasuprot svim takvim pokuajima traenja nekog dubljeg
nja, G. K. Chesterton je u pravu kad svoje djelo ),Tajna oca Browna
J
govorom oca Browna u kojem brani za roravorazum
sku stvarnost u kojoj su stvari upravo to to jesu ne u sebi
neko te utjelovljenja kao iznimku
koja i odrava stvarnost:
spremno prihvatiti neosnovane tvrdnje u vezi s ovim ili onim. To je poput
potapanja svega onog to je u tebi bilo racionalno ili ono dolazi u naletu
poput mora, a naziva se praznovjerje. Ustao je naglo, namrten i natmuren, te
nastavio govoriti kao da govori sam sebi. .Prva posljedica nevjerovanja u Boga je
gubitak zdravog razuma i da sagleda stvari onakve kakve Sve
ono o netko kazavi da u tome ima proiruje se u beskraj pOput
perspektive u mori. Pas predsravlja znak, misteriju,
je amajlija, buba je skarabej, priziva se sva ona menaerija od Egipta
do drevne Indije; pas Anubis i sjajni zelenooki Pasht i sveti bikovi Bashana, pa sve
o NAlILJU
do bogova iz drevnih vremena, uz bijeg u slonove i zmije i krokodile:; a
sve to zato jer se boji ove 'StvOren je kao 6
Upravo je takvo Chestertona navelo da obja.
njenja pretpostavi ishitrenom pribjegavanju nadnaravnoj magiji. Tu
njegovo bavljenje detektivskim ako je dragulj ukraden
iz zatvorene kutije, rjeenje nije u telekinezi nego u snanom magnetu
ili nekom triku rukom; ako netko iznenada nestane, mora postojati
neki tajni tunel kojim je ta osoba pobjegla. Prirodna objanjenja u
su mjeri magijska negoli to je to pribjegavanje nadnaravnoj
ciji. Detektivsko objanjenje prevare trikom, na koji ubojica
ubojstvo u sobi mnogo je vie magijsko nego to je
to tvrdnja da je posjedovao natprirodne da prolazi kroz zidove!
U iskuenju smo korak dalje i zadnje iz ovog
Chestertonova odlomka na drugi - nedvojbeno onako
kako ih nije zamislio Chesterton, ali bez obzira na to blie stvarnoj
i pomalo istini. Kad ljudi trae sve oblike nekog
dubljeg zato jer se boje ove 'Stvoren je bo
, da te svoga
To je Bog koji da univerzum ima smisla, Bog koji
je skriveni gospodar koji konce. Umjesto toga, Chesterton nam
donosi Boga koji naputa svoju transcendentnu poziciju i baca se u
ono to je sam stvorio. Takav se istinski u svijet,
pa i umire. Nama ljudima nije ostala nikakva koja bi nas
promatrala, tek breme slobode i odgovornosti za sudbinu
boanske kreacije, a otuda i za samog Boga.
Boansko nasilje: to ono nije...
Posljednji i kandidat za titulu boanskog nasilja je nasilni
izljev gnjeva i srdbe koji preuzima razne oblike, od koje
poduzima rulja do organiziranog revolucionarnog terora. Jedan od
glavnih zadataka dananje post-ljevice jest na takvo nasilje
154 SLAVOJ iEK
da bi se prokaza1a sama ideja revolucije. Posljednji zastupnik takve ten
dencije je filozof Peter Sloterdijk. Jedan od njegovih
jenih postupaka sastoji se u zamjeni neke poznate filozofske kategorije
njenom zanemarenom Primjerice, u svojem
Heideggera on njegovom dodaje suprotstavlje
nu traumu u ivotu, u ivot i njegova otva
ranja.? Na u djelu Srdba i vrijeme (Zorn und Zeit, aluzija
na Heideggerov Sein und Zeit) zamjenjuje dominantnu erotsku logiku
njenom zanemarenom thymosom. Eros (posjedovanje
objekta, njegova proizvodnja i uitak) postavljen je nasuprot thymosu
(zavist, nadmetanje, prepoznavanje).
8
Sloterdijk polazi od toga da je istinsko iz 1990.
godine, kad su se uruili reimi, shvatiti jedino na
pozadini thymosa. Ta godina je podjednako kraj dravne revo
lucionarne emancipacijske logike kao i kraj cjelokupne mesijanske logi
ke koncentracije bijesa i posvemanje osvete koja je nastupila s judeo
i je sekularizacija bila projekt. Sloterdijk
stoga predlae alternativnu povijest Zapada kao povijest srdbe. Ilijada,
tekst civilizacije, srdba:
Homer se boginji da mu pomogne opjevati srdbu Ahilejevu i
njene strane posljedice. Iako se spor Ahileja i Agarnemnona
onog erotskog (Agarnemnon je Ahileju. oteo robinju Briseidu),
Briseida nije objekt prema kojem su usmjerena snana erotska
nego je posve nevana u toj Ovdje nije bitna frustracija seksual
nim nezadovoljstvom nego ponos. u toj situaciji
je kasnija, mutacija srdbe. Dok je u staroj
srdbi doputeno da izravno u narednom razdoblju
dolazi do njene sublimacije, vremenske odgode. odlaganja. prijenosa:
mi ne bismo smjeli kanjavati zle i brojati krivce na Sudnji dan, jer to
je Boja zabrana osvete (okreni i drugi obraz) u
je vezi s m prizorom Sudnjeg dana.
o liASILJU
Zamisao o Sudnjem danu, kad svi nagomilani dugovi biti u
cijelosti a svijet napokon postati pravi, u sekula
riziranom je obliku preuzeo moderni projekt. Ovdje ulogu
suca vie ne igra Bog nego narod. pokreti su poput
banaka srdbe koje od ljudi prikupljaju uloge. srdbe
im osvetu irokog spektra i ponovno uspostavljanje globalne pravde.
da nakon revolucionarne provale srdbe nikad ne dolazi do
potpunog zadovoljstva i ponovo se javljaju nejednakost i hijerarhija.
pri tome se uvijek javlja poriv za drugom (istinskom, obuhvatnom)
revolucijom koja zadovoljiti i napokon dovriti posao
emancipacije: 1792. nakon 1789. oktobarska nakon februarske ...
Problem je jednostavno u tome to nikad nema dovoljno kapitala
srdbe. Zbog toga ga je potrebno posuditi od ostalih vrsta srdbe ili ga
s njima dovesti u vezu: to su nacionalna i kulturalna srdba. U faiz
mu je dominantna nacionalna srdba; Maov komunizam mobilizira
srdbu eksploatiranih i siromanih seljaka, a ne proletera. Nije
da Sloterdijk sustavno koristi izraz faizam i redovno se
poziva na Ernsta Noltea,
koji je razvio ideju o nacizmu kao osude vrijednoj ali shvatljivoj reakciji
na teror. za Sloterdijka faizam u krajnjoj liniji
sekundarnu varijaciju i reakciju na izvorno projekt emancipa
cijske srdbe. U dananjem svijetu u kojem je takva globalna srdba iscr
pila svoje potencijale, ostala su dva glavna oblika srdbe: islam (srdba
te >i'iiacl0n_i.lni
Tom popisu vjerojatno bismo trebali dodati i populizam,
ekologe, protivnike drutva i ostale oblike iskazivanja anti
gnjeva. Pokret iz Porto Alegrea nije uspio postati globalna
banka takve srdbe. jer nije imao neku pozitivnu viziju.
Sloterdijk spominje i ponovno pojavljivanje
aputanja na rubovima akademije.9 gdje se vjerojatno ja nalazim ...
Iako su takvi lokalni izljevi bijesa ono to Fukuyamini slave
154 SLAVOJ iEK
da bi se prokaza1a sama ideja revolucije. Posljednji zastupnik takve ten
dencije je filozof Peter Sloterdijk. Jedan od njegovih
jenih postupaka sastoji se u zamjeni neke poznate filozofske kategorije
njenom zanemarenom Primjerice, u svojem
Heideggera on njegovom dodaje suprotstavlje
nu traumu u ivotu, u ivot i njegova otva
ranja.? Na u djelu Srdba i vrijeme (Zorn und Zeit, aluzija
na Heideggerov Sein und Zeit) zamjenjuje dominantnu erotsku logiku
njenom zanemarenom thymosom. Eros (posjedovanje
objekta, njegova proizvodnja i uitak) postavljen je nasuprot thymosu
(zavist, nadmetanje, prepoznavanje).
8
Sloterdijk polazi od toga da je istinsko iz 1990.
godine, kad su se uruili reimi, shvatiti jedino na
pozadini thymosa. Ta godina je podjednako kraj dravne revo
lucionarne emancipacijske logike kao i kraj cjelokupne mesijanske logi
ke koncentracije bijesa i posvemanje osvete koja je nastupila s judeo
i je sekularizacija bila projekt. Sloterdijk
stoga predlae alternativnu povijest Zapada kao povijest srdbe. Ilijada,
tekst civilizacije, srdba:
Homer se boginji da mu pomogne opjevati srdbu Ahilejevu i
njene strane posljedice. Iako se spor Ahileja i Agarnemnona
onog erotskog (Agarnemnon je Ahileju. oteo robinju Briseidu),
Briseida nije objekt prema kojem su usmjerena snana erotska
nego je posve nevana u toj Ovdje nije bitna frustracija seksual
nim nezadovoljstvom nego ponos. u toj situaciji
je kasnija, mutacija srdbe. Dok je u staroj
srdbi doputeno da izravno u narednom razdoblju
dolazi do njene sublimacije, vremenske odgode. odlaganja. prijenosa:
mi ne bismo smjeli kanjavati zle i brojati krivce na Sudnji dan, jer to
je Boja zabrana osvete (okreni i drugi obraz) u
je vezi s m prizorom Sudnjeg dana.
o liASILJU
Zamisao o Sudnjem danu, kad svi nagomilani dugovi biti u
cijelosti a svijet napokon postati pravi, u sekula
riziranom je obliku preuzeo moderni projekt. Ovdje ulogu
suca vie ne igra Bog nego narod. pokreti su poput
banaka srdbe koje od ljudi prikupljaju uloge. srdbe
im osvetu irokog spektra i ponovno uspostavljanje globalne pravde.
da nakon revolucionarne provale srdbe nikad ne dolazi do
potpunog zadovoljstva i ponovo se javljaju nejednakost i hijerarhija.
pri tome se uvijek javlja poriv za drugom (istinskom, obuhvatnom)
revolucijom koja zadovoljiti i napokon dovriti posao
emancipacije: 1792. nakon 1789. oktobarska nakon februarske ...
Problem je jednostavno u tome to nikad nema dovoljno kapitala
srdbe. Zbog toga ga je potrebno posuditi od ostalih vrsta srdbe ili ga
s njima dovesti u vezu: to su nacionalna i kulturalna srdba. U faiz
mu je dominantna nacionalna srdba; Maov komunizam mobilizira
srdbu eksploatiranih i siromanih seljaka, a ne proletera. Nije
da Sloterdijk sustavno koristi izraz faizam i redovno se
poziva na Ernsta Noltea,
koji je razvio ideju o nacizmu kao osude vrijednoj ali shvatljivoj reakciji
na teror. za Sloterdijka faizam u krajnjoj liniji
sekundarnu varijaciju i reakciju na izvorno projekt emancipa
cijske srdbe. U dananjem svijetu u kojem je takva globalna srdba iscr
pila svoje potencijale, ostala su dva glavna oblika srdbe: islam (srdba
te >i'iiacl0n_i.lni
Tom popisu vjerojatno bismo trebali dodati i populizam,
ekologe, protivnike drutva i ostale oblike iskazivanja anti
gnjeva. Pokret iz Porto Alegrea nije uspio postati globalna
banka takve srdbe. jer nije imao neku pozitivnu viziju.
Sloterdijk spominje i ponovno pojavljivanje
aputanja na rubovima akademije.9 gdje se vjerojatno ja nalazim ...
Iako su takvi lokalni izljevi bijesa ono to Fukuyamini slave
iS6
SLAVOJ iEK
kao povratak povijesti, oni su tek slabani nadomjestak koji ne moe
sakriti da na globalnoj razini srdba vie nema potencijala.
U se sastoji Sloterdijkov program? Potrebno je se s
onu stranu gnjeva, kao to glasi naslov posljednjeg poglavlja u njegovoj
knjizi. Trebalo bi de-legitimirati fatalnu vezu intelektualaca i
gnjeva u svim njegovim oblicima, i postko
lonijalni i ekoloki. Trebalo bi ponovo potvrditi liberalni pristup
je prvobitna formulacija bila Lockeova trijada ivot-sloboda-vlasnitvo
koju je gorka Nietzscheova pilula protiv gnjeva. Trebali bismo
ivjeti u post-mono teisti svjetskoj kulturi, u anti-autori
tarnoj meritokraciji koja potuje civilizirane oblike i prava pojedinca,
u ravnotei elitizma i egalitarizma. Trebali bismo artikulirati
liberalna pravila ponaanja koja uspijevaju stvoriti ravnoteu u
igri raznolikih timejskih djelatnika i stoga fatalno skretanje u
ekoloku i destrukciju. Nije stoga da je Sloterdijk blizak
francuskom filozofu Alainu Finkielkrautu, s kojim je objavio knjigu
razgovora: iako polazi iz ideolokog konteksta, Finkielkraut
se bori na istoj liniji protiv istog totalitarnog neprijatelja. Vratimo se
sada ponovo Benjaminu: smjera li njegovo boanskog nasilja
na izljeve gnjeva? Ovdje je potrebno imati dvostruku strategiju;
za bi trebalo rehabilitirati sam pojam bijesa. Evo to je W. G.
Sebald napisao o Jeana Ameryja s traumama
koncentracijskih logora:
Energija s kojom Amery ulazi u iz nepopustljivog bije
sa. Brojni njegovi eseji bave se opravdavanjem ove emocije (koju se smatra
iskrivljenom potrebom za osvetom) koja je od za istinski
pogled u pronoSt. Kao to kae Amery, potpuno svjestan pokuaja
davanja definicije, bijes svakoga od nas pribija na kri vlastite unitene prolosti.
Na apsurdan on zahtijeva da se preokrene ono to se ne moie preokrenuti, da
se nikad nisu dogodili [ ... J Pitanje Stoga nije u rjeavanju, nego u otkriva
nju sukoba. bijesa koji Amery iskazuje u svojim polemikama zahtijeva
priznanje prava na bijes i sadrii programatski pokuaj senzibiliziranja svijesti ljudi
koje je rehabilitiralo vrijeme,lO
o NASILJU


Kad je subjekt na toliko teak da je i sama ideja
osvete prema ius talianis nita manje apsurdna od
pomirenja s krvnikom nakon njegova pokajanja, jedino to je preostalo
jest ustrajanje na neprekidnom prokazivanju nepravde. Takvom stavu
potrebno je dodati njegovu punu teinu: ovdje bijes
nema nita s robova. On prije odbija
nje da se normalizira, da ga se dijelom
protoka stvari, da ga se integrira u konzistentnu i
smislenu ivotnu pripovijest; nakon svih objanjenja, on se
natrag s pitanjem: sam, ali i;>t;:Zobzirana, .ste
to mogli Vaa pripovijest o tome nema. nikakvog smisla!
Drugim bijg; koji
9gbijanje kompromjsa, 1!Strajnost fredv ""lh
Na koji se onda takav bijes odnosi spram trijade
kazne (osvete), opratanja i zaborava koji predstavljaju tri
sa Ovdje najprije treba potvrditi primar
nost idovskog pravedne osvete/kazne - oko za oko, zub za
zub, ius talianis - nad formulom oprostit va zlo
ali ga nikad zaboraviti. Jedini da se istinski oprosti i
zaboravi je izvravanje osvete (ili pravedne kazne): nakon to je
prikladno kanjen, mogu krenuti naprijed i zaboraviti na cijelu stvar. U
prikladnom kanjavanju stoga ima istinski osloba
platio sam svoj dug drutvu i sada sam ponovo slobodan, bez
bremena prolosti za vratom. S druge strane, milosrdna logika prema
oprosti, ali ne zaboravi u osnovi je mnogo represivnija: ja kao
kojem je oproteno zauvijek ostajem uklet zbog koji
sam jer nije bio poniten (unge.schehengemacht), povrat
no ukinut, izbrisan u onome to Hegel smislom kazne.
Ovdje su suprotstavljene rigorozna idovska pravda i
milost, neobjanjiva gesta nezasluenog oprosta. Iz vizure
ljudi se kao grenici. Nikad ne moemo iskupiti nae grijehe
iS6
SLAVOJ iEK
kao povratak povijesti, oni su tek slabani nadomjestak koji ne moe
sakriti da na globalnoj razini srdba vie nema potencijala.
U se sastoji Sloterdijkov program? Potrebno je se s
onu stranu gnjeva, kao to glasi naslov posljednjeg poglavlja u njegovoj
knjizi. Trebalo bi de-legitimirati fatalnu vezu intelektualaca i
gnjeva u svim njegovim oblicima, i postko
lonijalni i ekoloki. Trebalo bi ponovo potvrditi liberalni pristup
je prvobitna formulacija bila Lockeova trijada ivot-sloboda-vlasnitvo
koju je gorka Nietzscheova pilula protiv gnjeva. Trebali bismo
ivjeti u post-mono teisti svjetskoj kulturi, u anti-autori
tarnoj meritokraciji koja potuje civilizirane oblike i prava pojedinca,
u ravnotei elitizma i egalitarizma. Trebali bismo artikulirati
liberalna pravila ponaanja koja uspijevaju stvoriti ravnoteu u
igri raznolikih timejskih djelatnika i stoga fatalno skretanje u
ekoloku i destrukciju. Nije stoga da je Sloterdijk blizak
francuskom filozofu Alainu Finkielkrautu, s kojim je objavio knjigu
razgovora: iako polazi iz ideolokog konteksta, Finkielkraut
se bori na istoj liniji protiv istog totalitarnog neprijatelja. Vratimo se
sada ponovo Benjaminu: smjera li njegovo boanskog nasilja
na izljeve gnjeva? Ovdje je potrebno imati dvostruku strategiju;
za bi trebalo rehabilitirati sam pojam bijesa. Evo to je W. G.
Sebald napisao o Jeana Ameryja s traumama
koncentracijskih logora:
Energija s kojom Amery ulazi u iz nepopustljivog bije
sa. Brojni njegovi eseji bave se opravdavanjem ove emocije (koju se smatra
iskrivljenom potrebom za osvetom) koja je od za istinski
pogled u pronoSt. Kao to kae Amery, potpuno svjestan pokuaja
davanja definicije, bijes svakoga od nas pribija na kri vlastite unitene prolosti.
Na apsurdan on zahtijeva da se preokrene ono to se ne moie preokrenuti, da
se nikad nisu dogodili [ ... J Pitanje Stoga nije u rjeavanju, nego u otkriva
nju sukoba. bijesa koji Amery iskazuje u svojim polemikama zahtijeva
priznanje prava na bijes i sadrii programatski pokuaj senzibiliziranja svijesti ljudi
koje je rehabilitiralo vrijeme,lO
o NASILJU


Kad je subjekt na toliko teak da je i sama ideja
osvete prema ius talianis nita manje apsurdna od
pomirenja s krvnikom nakon njegova pokajanja, jedino to je preostalo
jest ustrajanje na neprekidnom prokazivanju nepravde. Takvom stavu
potrebno je dodati njegovu punu teinu: ovdje bijes
nema nita s robova. On prije odbija
nje da se normalizira, da ga se dijelom
protoka stvari, da ga se integrira u konzistentnu i
smislenu ivotnu pripovijest; nakon svih objanjenja, on se
natrag s pitanjem: sam, ali i;>t;:Zobzirana, .ste
to mogli Vaa pripovijest o tome nema. nikakvog smisla!
Drugim bijg; koji
9gbijanje kompromjsa, 1!Strajnost fredv ""lh
Na koji se onda takav bijes odnosi spram trijade
kazne (osvete), opratanja i zaborava koji predstavljaju tri
sa Ovdje najprije treba potvrditi primar
nost idovskog pravedne osvete/kazne - oko za oko, zub za
zub, ius talianis - nad formulom oprostit va zlo
ali ga nikad zaboraviti. Jedini da se istinski oprosti i
zaboravi je izvravanje osvete (ili pravedne kazne): nakon to je
prikladno kanjen, mogu krenuti naprijed i zaboraviti na cijelu stvar. U
prikladnom kanjavanju stoga ima istinski osloba
platio sam svoj dug drutvu i sada sam ponovo slobodan, bez
bremena prolosti za vratom. S druge strane, milosrdna logika prema
oprosti, ali ne zaboravi u osnovi je mnogo represivnija: ja kao
kojem je oproteno zauvijek ostajem uklet zbog koji
sam jer nije bio poniten (unge.schehengemacht), povrat
no ukinut, izbrisan u onome to Hegel smislom kazne.
Ovdje su suprotstavljene rigorozna idovska pravda i
milost, neobjanjiva gesta nezasluenog oprosta. Iz vizure
ljudi se kao grenici. Nikad ne moemo iskupiti nae grijehe
158 SLAVOJ iEK
i osloboditi se svojim djelovanjem. Nae jedino spasenje nalazi se u
Bojoj milosti, u njegovoj uzvienoj rtvi. u toj gesti raskida
nja lanca pravednosti kroz neobjanjiv milosti, iskupljenje grijeha,
nam jo snaniji dug: zauvijek ostajemo duni Kristu
i nikad mu ne moemo vratiti sve ono to je za nas. Freudovo
ime za takav suvie velik pritisak koji nam nikad biti
jest, dakako, superego. se idovstvo smatra religijom superega
i ljudske ljubomornom, i okrutnom Bogu, u
suprornosti s Bogom milosti i ljubavi. upravo
time to on od nas ne zahtijeva da platimo cijenu za svoje grijehe, time
to se sam iskupljuje u nae ime, se milosrdni Bog uspostavlja
kao uzvieni superego: Platio sam najviu cijenu za vae grijehe i stoga
ste mi duni zauvijek ... ll
Franz .Kafka je u pismu ocu zapisao isti taj paradoks oprosta: iz
mnogo prilika u kojima sam, prema tvojem jasno iskazanom stavu,
zasluio batine ali si me u zadnji trenutak milosrdno pustio na miru,
ja sam u sebi skupio jedino jo krivnje. Svaki put kad sam
bio kriv, sam se tvojim dunikom.12 Obrise takvog Boga kao
utjelovljenog superega milost u vjernicima proizvodi neizbrisivu
krivnju nalazimo sve do Staljina. Ne treba zaboraviti da su, kao to nam
to pokazuju sada dostupni zapisi sa sastanaka Politbiroa i Centralnog
Komiteta iz 1930-ih godina, Staljinove izravne upadice u pravilu
iskazivale Kad su mladi Centralnog Komiteta, eljni
pokazati svoj revolucionarni zanos zahtijevali smrtnu kaznu
za Buharina, Staljin bi uvijek upao u rekavi Budite strpljivi!
Njegova krivnja jo nije dokazana ili neto tome. Naravno da je
to bila licemjerna izjava (Staljin je itekako bio svjestan da on sam pro
izvodi destruktivni zanos i da se trse da mu udovolje) ali
je, neovisno o tome, iskazivanje milosti ovdje bilo neophodno.
Stoga u zastupanju sinteze dvaju termina kao
rjeavanja dileme kazniti ili oprostiti postoji neto vie
o NASILJU 159
od neukusne ironije: prvo kazni krivca a potom mu oprosti ...
Nije li to krajnji rezultat enske trilogije Larsa von Triera
valove, Ples u tami i Dogville)? U sva tri fUma junakinje (Emily Watson,
Bjecle, Nicole Kidman) izloene su stranim, ako ne i melo
dramatskim parnjama i ponienjima; dok u prva dva fUma
teka iskuenja junakinje kulminiraju u bolnoj i smrti, u
Dogvilleu ona nemilosrdno udarac i u potpunosti se
za gnusan na koji su se prema njoj ponaali mjetani u
kojem je pronala osobno biveg ljubavnika (Postoje
neke stvari koje trebate sami Takav rasplet ne moe
u gledatelju ne izazvati duboku ali i zadovoljtinu
- svi zlikovci su zaslueno dobili ono to su zasluili, i to s kamatama.
Tome bismo mogli dodati i notu: nakon prikazivanja
enske patnje koji se protee do u beskraj, rtva napokon
skupi snage da uzvrati osvetom, se kao subjekt koji
punu kontrolu nad svojom nezavidnom situacijom. se da dobiva
mo ono najbolje od oba svijeta: naa elja za osvetom nije samo zadovo
ljena nego i opravdana u smislu. Takvo jednostavno
rjeenje ne naruava predvidljiv (ali laan) protuargument
kako je njezina pobjeda dobivena pod cijenu usvajanja mukog
ponaanja. Postoji jo jedna kojoj treba dati punu
teinu: junakinja Dogvillea u stanju je bezduno se osvetiti jedino u
trenutku kad u grad dolazi njezin otac (mafijaki ef) koji je u potrazi
za njom. Ukratko, njezina aktivna uloga njenu obnovljenu
autoritetu.
Drugi pristup toj fUmskoj trilogiji sastojao bi se u tome da Dogville
shvatimo posve doslovno kao fUm istinske milosti. Grace nedostaje
utoliko to pokroviteljski mjetane, im svoje
usluge, utke iskuenja, pomisao na osvetu. Njezin otac
gangster je u pravu: upravo u tome se sastoji njezina arogancija. Ona gubi
svoj arogantni stav i superiornu poziciju u trenutku kad se na
158 SLAVOJ iEK
i osloboditi se svojim djelovanjem. Nae jedino spasenje nalazi se u
Bojoj milosti, u njegovoj uzvienoj rtvi. u toj gesti raskida
nja lanca pravednosti kroz neobjanjiv milosti, iskupljenje grijeha,
nam jo snaniji dug: zauvijek ostajemo duni Kristu
i nikad mu ne moemo vratiti sve ono to je za nas. Freudovo
ime za takav suvie velik pritisak koji nam nikad biti
jest, dakako, superego. se idovstvo smatra religijom superega
i ljudske ljubomornom, i okrutnom Bogu, u
suprornosti s Bogom milosti i ljubavi. upravo
time to on od nas ne zahtijeva da platimo cijenu za svoje grijehe, time
to se sam iskupljuje u nae ime, se milosrdni Bog uspostavlja
kao uzvieni superego: Platio sam najviu cijenu za vae grijehe i stoga
ste mi duni zauvijek ... ll
Franz .Kafka je u pismu ocu zapisao isti taj paradoks oprosta: iz
mnogo prilika u kojima sam, prema tvojem jasno iskazanom stavu,
zasluio batine ali si me u zadnji trenutak milosrdno pustio na miru,
ja sam u sebi skupio jedino jo krivnje. Svaki put kad sam
bio kriv, sam se tvojim dunikom.12 Obrise takvog Boga kao
utjelovljenog superega milost u vjernicima proizvodi neizbrisivu
krivnju nalazimo sve do Staljina. Ne treba zaboraviti da su, kao to nam
to pokazuju sada dostupni zapisi sa sastanaka Politbiroa i Centralnog
Komiteta iz 1930-ih godina, Staljinove izravne upadice u pravilu
iskazivale Kad su mladi Centralnog Komiteta, eljni
pokazati svoj revolucionarni zanos zahtijevali smrtnu kaznu
za Buharina, Staljin bi uvijek upao u rekavi Budite strpljivi!
Njegova krivnja jo nije dokazana ili neto tome. Naravno da je
to bila licemjerna izjava (Staljin je itekako bio svjestan da on sam pro
izvodi destruktivni zanos i da se trse da mu udovolje) ali
je, neovisno o tome, iskazivanje milosti ovdje bilo neophodno.
Stoga u zastupanju sinteze dvaju termina kao
rjeavanja dileme kazniti ili oprostiti postoji neto vie
o NASILJU 159
od neukusne ironije: prvo kazni krivca a potom mu oprosti ...
Nije li to krajnji rezultat enske trilogije Larsa von Triera
valove, Ples u tami i Dogville)? U sva tri fUma junakinje (Emily Watson,
Bjecle, Nicole Kidman) izloene su stranim, ako ne i melo
dramatskim parnjama i ponienjima; dok u prva dva fUma
teka iskuenja junakinje kulminiraju u bolnoj i smrti, u
Dogvilleu ona nemilosrdno udarac i u potpunosti se
za gnusan na koji su se prema njoj ponaali mjetani u
kojem je pronala osobno biveg ljubavnika (Postoje
neke stvari koje trebate sami Takav rasplet ne moe
u gledatelju ne izazvati duboku ali i zadovoljtinu
- svi zlikovci su zaslueno dobili ono to su zasluili, i to s kamatama.
Tome bismo mogli dodati i notu: nakon prikazivanja
enske patnje koji se protee do u beskraj, rtva napokon
skupi snage da uzvrati osvetom, se kao subjekt koji
punu kontrolu nad svojom nezavidnom situacijom. se da dobiva
mo ono najbolje od oba svijeta: naa elja za osvetom nije samo zadovo
ljena nego i opravdana u smislu. Takvo jednostavno
rjeenje ne naruava predvidljiv (ali laan) protuargument
kako je njezina pobjeda dobivena pod cijenu usvajanja mukog
ponaanja. Postoji jo jedna kojoj treba dati punu
teinu: junakinja Dogvillea u stanju je bezduno se osvetiti jedino u
trenutku kad u grad dolazi njezin otac (mafijaki ef) koji je u potrazi
za njom. Ukratko, njezina aktivna uloga njenu obnovljenu
autoritetu.
Drugi pristup toj fUmskoj trilogiji sastojao bi se u tome da Dogville
shvatimo posve doslovno kao fUm istinske milosti. Grace nedostaje
utoliko to pokroviteljski mjetane, im svoje
usluge, utke iskuenja, pomisao na osvetu. Njezin otac
gangster je u pravu: upravo u tome se sastoji njezina arogancija. Ona gubi
svoj arogantni stav i superiornu poziciju u trenutku kad se na
@ SLAVOJ iEK
osvetu i tim postaje jedna od njih. Ona ih na hegelijanski
priznaje time to ih odbija. ih u novom svjetiu ona ih vidi
takvima kakvi jesu, a ne kao idealizirane siromahe, ljude iz
malog mjesta. Njezin ubijanja stoga je istinskog
argument onih koji se protive smrtnoj kazni sastoji se u
oholosti kanjavanja drugih ljudskih ili njihovom ubijanju. to
nam daje pravo da tako postupamo? Jesmo li doista u poziciji da sudi
mo? Najbolji se odgovor sastoji u tome da preokrenemo taj argument.
Ono tO je doista arogantno i greno jest polaganje prava na
milost. smrtnika,. ll
is
IT10 .izravne rtve
zlo?inca, kpji . Lprema.-njemu
se odnositi blago i popustljivo? JediOQ..sam..Bag (ili. kazano u terminima
o. "' _'"
.. daldekralj ili predsjednik)
pozicije brisanje kri:mfe. t'{.aa,-J.(. dunost
pc:>stupati . u skladu s logikom .eravde i kaz:!l!ti to ne
istinsko bogo huljenje se na razinu Boga,
u autoriteta.
Na koji se onda u ovo uklapa bijes? Kao dodami
unutar trijade kazne (osvete), opratanja i zaboravljanja,
on ulazi na pozornicu kao jedini stav kad imamo posla s
tako monstruoznim (poput ubijanja europskih
idova) da sva tri prethodno spomenuta stava u tom gube utje
caj. Takav monstruozni ne moe se oprostiti, a jo manje zaboraviti
u nita mjeri nego to ga se moe primjereno kazniti.
To nas Sloterdijku: odakle njegovo optuivanje sva
kog globalnog emancipacijskog projekta kao primjera zavisti i bijesa?
Odakle njegova opsesivno-kompulzivna potreba da u podlozi solidar
nosti zavist slabih i njihovu elju za osvetom? Ukratko, odakle
njegova slobodna hermeneutika sumnje u obliku karikaturalno shva
NietzSchea? to ako takvu potrebu stvara poricanje, zavist i bijes
sami po sebi, zavist univerzalno emancipacijske pozicije, to je razlog zbog
o NASILJU
161
bi onda trebalo pronati neku tamnu mrlju u njenim temeljima
koja bi je liila navlastite
ke moe svesti na
'!lbldinalnih procesa.
Lacanova Antigone moda je upravo
inzistiranje na toj poanti: u njoj ne nalazimo freudovske
teme, nikakvu incestuoznu vezu brata i sestre.
14
U tome je i
poanta Lacanova spisa Kant sa Sadeom.15 Danas u
kom razdoblju sumnje svatko zna poantu ovoga .sa:
istina Kantove strogosti je sadizam zakona, odnosno Kantov
je zakon superego koji uiva u tome to se subjekt nalazi
u slijepoj ulici, time to nije u stanju zadovoljiti njegove nezasitne
zahtjeve, poput iz poznate anegdote koji
im zadatke i potajno se njihovim neuspjehom.
Lacanova je poanta posve suprotna: nije Kant bio prikriveni
sadist, nego je Sade bio prikriveni kantovac. Odnosno, treba znati
kako Lacan uvijek u sredite stavlja Kanta a ne Sadea: njega zanimaju
posljedice i odbacivanje pretpostavki Kantove revoluci
je. Drugim Lacan ne pokuava
naglasiti kako je svaki (koji se pojavljuje kao i bezintere
san) uvijek utemeljen u nekoj patolokoj motivaciji (akterov vlastiti
interes, divljenje njegovih kolega, pa sve do negativnog
zadovoljstva koje proizlazi iz patnje i iscrpljenosti to ih zahtijeva
djelovanje). Sredite Lacanova interesa ponajprije je u paradok
salnom obrtanju na koje sama elja (tj. djelovanje prema
elji tako da je se ne kompromitira) vie ne moe biti utemeljena ni
u kojem patolokom interesu ili motivaciji te stoga ispunjava krite
rije Kantova tako da se elje preklapa
s obavljanjem dunosti. Zbog toga Lacan u svom
djelovanja hermeneutiku sumnje: kada Kant
pod utjecajem sumnje priznaje da nikad ne moemo u potpunosti biti
@ SLAVOJ iEK
osvetu i tim postaje jedna od njih. Ona ih na hegelijanski
priznaje time to ih odbija. ih u novom svjetiu ona ih vidi
takvima kakvi jesu, a ne kao idealizirane siromahe, ljude iz
malog mjesta. Njezin ubijanja stoga je istinskog
argument onih koji se protive smrtnoj kazni sastoji se u
oholosti kanjavanja drugih ljudskih ili njihovom ubijanju. to
nam daje pravo da tako postupamo? Jesmo li doista u poziciji da sudi
mo? Najbolji se odgovor sastoji u tome da preokrenemo taj argument.
Ono tO je doista arogantno i greno jest polaganje prava na
milost. smrtnika,. ll
is
IT10 .izravne rtve
zlo?inca, kpji . Lprema.-njemu
se odnositi blago i popustljivo? JediOQ..sam..Bag (ili. kazano u terminima
o. "' _'"
.. daldekralj ili predsjednik)
pozicije brisanje kri:mfe. t'{.aa,-J.(. dunost
pc:>stupati . u skladu s logikom .eravde i kaz:!l!ti to ne
istinsko bogo huljenje se na razinu Boga,
u autoriteta.
Na koji se onda u ovo uklapa bijes? Kao dodami
unutar trijade kazne (osvete), opratanja i zaboravljanja,
on ulazi na pozornicu kao jedini stav kad imamo posla s
tako monstruoznim (poput ubijanja europskih
idova) da sva tri prethodno spomenuta stava u tom gube utje
caj. Takav monstruozni ne moe se oprostiti, a jo manje zaboraviti
u nita mjeri nego to ga se moe primjereno kazniti.
To nas Sloterdijku: odakle njegovo optuivanje sva
kog globalnog emancipacijskog projekta kao primjera zavisti i bijesa?
Odakle njegova opsesivno-kompulzivna potreba da u podlozi solidar
nosti zavist slabih i njihovu elju za osvetom? Ukratko, odakle
njegova slobodna hermeneutika sumnje u obliku karikaturalno shva
NietzSchea? to ako takvu potrebu stvara poricanje, zavist i bijes
sami po sebi, zavist univerzalno emancipacijske pozicije, to je razlog zbog
o NASILJU
161
bi onda trebalo pronati neku tamnu mrlju u njenim temeljima
koja bi je liila navlastite
ke moe svesti na
'!lbldinalnih procesa.
Lacanova Antigone moda je upravo
inzistiranje na toj poanti: u njoj ne nalazimo freudovske
teme, nikakvu incestuoznu vezu brata i sestre.
14
U tome je i
poanta Lacanova spisa Kant sa Sadeom.15 Danas u
kom razdoblju sumnje svatko zna poantu ovoga .sa:
istina Kantove strogosti je sadizam zakona, odnosno Kantov
je zakon superego koji uiva u tome to se subjekt nalazi
u slijepoj ulici, time to nije u stanju zadovoljiti njegove nezasitne
zahtjeve, poput iz poznate anegdote koji
im zadatke i potajno se njihovim neuspjehom.
Lacanova je poanta posve suprotna: nije Kant bio prikriveni
sadist, nego je Sade bio prikriveni kantovac. Odnosno, treba znati
kako Lacan uvijek u sredite stavlja Kanta a ne Sadea: njega zanimaju
posljedice i odbacivanje pretpostavki Kantove revoluci
je. Drugim Lacan ne pokuava
naglasiti kako je svaki (koji se pojavljuje kao i bezintere
san) uvijek utemeljen u nekoj patolokoj motivaciji (akterov vlastiti
interes, divljenje njegovih kolega, pa sve do negativnog
zadovoljstva koje proizlazi iz patnje i iscrpljenosti to ih zahtijeva
djelovanje). Sredite Lacanova interesa ponajprije je u paradok
salnom obrtanju na koje sama elja (tj. djelovanje prema
elji tako da je se ne kompromitira) vie ne moe biti utemeljena ni
u kojem patolokom interesu ili motivaciji te stoga ispunjava krite
rije Kantova tako da se elje preklapa
s obavljanjem dunosti. Zbog toga Lacan u svom
djelovanja hermeneutiku sumnje: kada Kant
pod utjecajem sumnje priznaje da nikad ne moemo u potpunosti biti
SLAVOJ iEK
sigurni da je ono to smo bio istinski a ne kojeg
zapravo potajno podrava neki }}patoloki motiv i ako je taj motiv
zadovoljstvo zbog toga to smo ispunili svoju dunost),
Kant greku. za subjekta istinska trauma nije u da je
(vjerojatno) da je sloboda (vjerojatno) samo
puka pojavnost zasnovana na naem nepoznavanju istinskih motiva za
nae djelovanje; u..prav.o..u.samaj..
d:iJ boda
-- ..
.E- ..cLLse.
D.Jugim__ izy:ornaFreudova teorija nema
iUltQD.ornije na Jluziju zasaQvanu....na .potiskivan.i!L
Vaih }}JJ.iskih!!.l!b1din.aJIl.ili.!llQ!iya.
... i napokon, to ono jest!
Benjaminovi interpretatori pokuavaju pravo
pojma boansko nasilje. Je li tO'jo jedan san o nepatvore
nom koji se nikad zapravo ne dogodi? Ovdje bismo se trebali
prisjetiti Engelsove reference iz 1891. na Pariku komunu kao primjer
diktature proletarijata:
SOcijaldemokratska jo jednom je obuzeta strahom zbog pojma
diktatura proletarijata. Dakle, gospodo, elite li znati kako izgleda ta diktatura?
Pogledajte Pariku komunu. To je bila diktatura proletarijata.
16
Ista stvar bi se mutatis mutandis mogla i za boansko nasilje:
nDakle, gospodo nastrojeni elite li znati kako
izgleda boansko nasilje? Pogledajte revolucionarni teror 1792.-94. To
je bilo boansko nasilje (a isto bi se moglo i za crveni teror iz 1919.
godine). Odnosno, moda bismo trebali bez straha takvo boansko
nasilje poistovjetiti s povijesnim fenomenom, bi se
izbjegla nepotrebna mistiflbcija koja zamagljuje stvar.
Evo nekoliko odlomaka iz posljednjih stranica Benjaminove Kritike
nasilja:
o IASILJU
163
Kao to se u svim mitu suprotstavlja bog, tako se i mitskoj sUi suprot
stavlja boanska, Zapravo, ona je njezina opreka. Ako mitska sila postavlja pravo,
boanska ponihava pravo, ako mitska sila postavlja granice, boanska
ponitava, ako mitska sila i optuuje i ispatanje, boanska od
ispatanja, ako mitska prijeti, boanska udara, ako je ova krvava, ona ubija bez krvi.
l Jer krv je simbol samog ivota. Ukidanje se pravne sile svodi [ ... l na okrivlji
vanje pukog prirodnog ivota, ono nevinog i nesretnog ispatanju,
koje ispata. njegovu krivnju - i krivca, ali ne krivnje prava. Jer
nestankom ivota prestaje vlast prava nad ivim Mitska sila je krvava sila
nad pukim ivotom zbog same sebe, boanska je sila nad svekolikim ivotom
zbog ivog Prva zahtijeva rtve, druga ih uzima. [ ... J na pitanje Srnijem
li ubiti? slijedi nepokolebljiv odgovor kao zapovijed : Ne ubij!. Ta je zapovijed
prije kao je bog .ispred njegova ozbiljenja. No ona se, dakako, ako Strah
od kazne ne nagna na posluh, ne moe primijeniti, izmjeriti izvrenim Iz
nje ne proizlazi sud o I tako se unaprijed ne moe dogledati niti boanski
sud o niti njegov razlog. Stoga nisu u pravu oni koji osudu svakog nasilnog
od njegova blinjeg utemeljuju na zapovijedi. Ona nije mjerilo
suda, pravilo djelovanja za ili zajednicu na djelu, koji se s njom suko
bljavaju u svojoj usamljenosti i u mnohvu uzimaju na sebe odgovornost,
ne se na nju. l?
Upravo je ovo boanskog nasilja suvereno
sti u sklopu kojeg ubijanje nije izraz osobne patologije (idiosinkrazijski,
destruktivni poriv) niti (ili njegova kazna) ili pak sveto rtvo
vanje. Ono nije ni estetsko ni niti religijsko (prinoenje rtve
nekim bogovima). Paradoksalno, boansko se nasilje dijelom
preklapa s smjetanjem Romini sacer: u oba uboj
stvo ne predstavlja ni ni rtvovanje. Oni protiv kojih se
boansko nasilje u potpunosti su krivi: oni nisu rtvovani jer nisu
dostojni da ih se prinese kao rtvu, s obzirom na to da Bog takvu rtvu
primiti - njih se ubija bez rtvovanja. Zbog su krivi? Zbog
toga to su ivjeli puki (prirodni) ivot. Boansko nasilje ne
krivce njihove krivnje nego zakona, jer se zakon' odnosi na iva
on ne moe ivot da bi dohvatio njegov suviak, ono to
predstavlja neto vie od pukog ivota. Boansko nasilje je izraz
ga poriva, onog ne-mrtvog, ivotnog suvika koji goli ivot
kojeg regulira zakon. Prema Benjaminu, teoloka dimenzija bez koje
SLAVOJ iEK
sigurni da je ono to smo bio istinski a ne kojeg
zapravo potajno podrava neki }}patoloki motiv i ako je taj motiv
zadovoljstvo zbog toga to smo ispunili svoju dunost),
Kant greku. za subjekta istinska trauma nije u da je
(vjerojatno) da je sloboda (vjerojatno) samo
puka pojavnost zasnovana na naem nepoznavanju istinskih motiva za
nae djelovanje; u..prav.o..u.samaj..
d:iJ boda
-- ..
.E- ..cLLse.
D.Jugim__ izy:ornaFreudova teorija nema
iUltQD.ornije na Jluziju zasaQvanu....na .potiskivan.i!L
Vaih }}JJ.iskih!!.l!b1din.aJIl.ili.!llQ!iya.
... i napokon, to ono jest!
Benjaminovi interpretatori pokuavaju pravo
pojma boansko nasilje. Je li tO'jo jedan san o nepatvore
nom koji se nikad zapravo ne dogodi? Ovdje bismo se trebali
prisjetiti Engelsove reference iz 1891. na Pariku komunu kao primjer
diktature proletarijata:
SOcijaldemokratska jo jednom je obuzeta strahom zbog pojma
diktatura proletarijata. Dakle, gospodo, elite li znati kako izgleda ta diktatura?
Pogledajte Pariku komunu. To je bila diktatura proletarijata.
16
Ista stvar bi se mutatis mutandis mogla i za boansko nasilje:
nDakle, gospodo nastrojeni elite li znati kako
izgleda boansko nasilje? Pogledajte revolucionarni teror 1792.-94. To
je bilo boansko nasilje (a isto bi se moglo i za crveni teror iz 1919.
godine). Odnosno, moda bismo trebali bez straha takvo boansko
nasilje poistovjetiti s povijesnim fenomenom, bi se
izbjegla nepotrebna mistiflbcija koja zamagljuje stvar.
Evo nekoliko odlomaka iz posljednjih stranica Benjaminove Kritike
nasilja:
o IASILJU
163
Kao to se u svim mitu suprotstavlja bog, tako se i mitskoj sUi suprot
stavlja boanska, Zapravo, ona je njezina opreka. Ako mitska sila postavlja pravo,
boanska ponihava pravo, ako mitska sila postavlja granice, boanska
ponitava, ako mitska sila i optuuje i ispatanje, boanska od
ispatanja, ako mitska prijeti, boanska udara, ako je ova krvava, ona ubija bez krvi.
l Jer krv je simbol samog ivota. Ukidanje se pravne sile svodi [ ... l na okrivlji
vanje pukog prirodnog ivota, ono nevinog i nesretnog ispatanju,
koje ispata. njegovu krivnju - i krivca, ali ne krivnje prava. Jer
nestankom ivota prestaje vlast prava nad ivim Mitska sila je krvava sila
nad pukim ivotom zbog same sebe, boanska je sila nad svekolikim ivotom
zbog ivog Prva zahtijeva rtve, druga ih uzima. [ ... J na pitanje Srnijem
li ubiti? slijedi nepokolebljiv odgovor kao zapovijed : Ne ubij!. Ta je zapovijed
prije kao je bog .ispred njegova ozbiljenja. No ona se, dakako, ako Strah
od kazne ne nagna na posluh, ne moe primijeniti, izmjeriti izvrenim Iz
nje ne proizlazi sud o I tako se unaprijed ne moe dogledati niti boanski
sud o niti njegov razlog. Stoga nisu u pravu oni koji osudu svakog nasilnog
od njegova blinjeg utemeljuju na zapovijedi. Ona nije mjerilo
suda, pravilo djelovanja za ili zajednicu na djelu, koji se s njom suko
bljavaju u svojoj usamljenosti i u mnohvu uzimaju na sebe odgovornost,
ne se na nju. l?
Upravo je ovo boanskog nasilja suvereno
sti u sklopu kojeg ubijanje nije izraz osobne patologije (idiosinkrazijski,
destruktivni poriv) niti (ili njegova kazna) ili pak sveto rtvo
vanje. Ono nije ni estetsko ni niti religijsko (prinoenje rtve
nekim bogovima). Paradoksalno, boansko se nasilje dijelom
preklapa s smjetanjem Romini sacer: u oba uboj
stvo ne predstavlja ni ni rtvovanje. Oni protiv kojih se
boansko nasilje u potpunosti su krivi: oni nisu rtvovani jer nisu
dostojni da ih se prinese kao rtvu, s obzirom na to da Bog takvu rtvu
primiti - njih se ubija bez rtvovanja. Zbog su krivi? Zbog
toga to su ivjeli puki (prirodni) ivot. Boansko nasilje ne
krivce njihove krivnje nego zakona, jer se zakon' odnosi na iva
on ne moe ivot da bi dohvatio njegov suviak, ono to
predstavlja neto vie od pukog ivota. Boansko nasilje je izraz
ga poriva, onog ne-mrtvog, ivotnog suvika koji goli ivot
kojeg regulira zakon. Prema Benjaminu, teoloka dimenzija bez koje
164,1 SLAVOJ iEK
revolucija ne moe uspjeti upravo je sama dimenzija tog suvika poriva,
njegove suvinosti.18
Dok mitsko nasilje zahtijeva rtvu i ima nad golim ivotom,
boansko nasilje ne rtvuje, ono predstavlja pokoru. Ne bismo trebali
oklijevati uspostaviti paralelu izmedu dravnog ubijanja Homini sacer
(primjerice likvidacije idova) i revolucionarnog terora u
kojem je takoder doputeno ubiti a da ne ili rtvu
razlika izmedu njih nalazi se u da su ostali
tek sredstvo dravne Kad u posljednjem odlomku Benjamin
naglaava kako je revolucionarno nasilje kao najvia manifestacija
i neiskvarenog nasilja koje moe on
tome dodaje i objanjenje:
No za nije niti niti neodlono da kada je sila u odre
bila istinska. Jer samo mitska, a ne boanska sila, otkrit se kao
takva sa mada i u neusporedivi m djelovanjima, jer nije dano
da vidi snagu sile koja od ispa.tanja. Iznova se boanskoj sili otva
raju svi oblici koje je mit unizio do svojih basrarda s pravom. U zbiljskom
ratu ona moe izgledati isto kao i u bojem sudu mnotva nad prestupnikom [ ... J
bismo mogli nazvati boansku silu koja je znamen i a nikada
sredstvo svetog izvrenja. J
9
Od je pravilno interpretirati zadnju
suprotnost izmedu mitskog i boanskog nasilja je u sredstvima i znako
vima, odnosno mitsko nasilje slui kao sredstvo uspostavljanja vladavine
Zakona (pravnog drutvenog poretka), dok se boansko nasilje ne slui
nikakvim sredstvima, ni onim da se kazne krivci i stoga ponovo
uspostavi ravnotea pravednosti. Ono je tek znak neeravde u svijetu
je ravnotea neImplicira da
nasilje ima neko ono je ponajprije znak bez a iskue
nje kojem se treba oduprijeti isto je ono kojem se Job uspjeno odupro:
iskuenje da mu se prida neko ))dublje Kazano Badiouovim
to da mitsko nasilje pripada poretku Bitka, a boansko
nasilje poretku ne postoje objektivni kriteriji koji bi nam
o NASILJU
165
da prepoznamo neki nasilja kao boanski; isti onaj
koji se izvanjskom doima tek kao nasilni moe
zapravo biti boanski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki
Drugi koji bi za njegovu boansku narav; rizik njegova
nja i kao boanskog u potpunosti je na subjekta. To
je poput onog to jansenizam propovijeda o ona se ne mogu
objektivno veriflcirati; za neutralnog ona se uvijek mogu
kao posve slijed prirodnih uzroka i Neki
predstavlja samo za onoga koji u njega vjeruje.
Ne eli li Benjamin svojim stavom o tome da je zabrana ubijanja
))misao vodilja za djelovanje osoba ili skupina ljudi koji se s njom mora
boriti u a u iznimnim i preuzeti odgovornost za
njeno ignoriranje predloiti da ga shvatimo kao Kantovu regulativnu
ideju, a ne izravni konstitutivni princip stvarnosti? Treba istaknu
ti upravo to kako se Benjamin ovdje suprotstavlja totalitarnom oprav
davanju ubijanja koje poduzimaju oni koji djeluju kao instrumenti veli
kog Drugog (historijska nuda i sL): s tim se problemom ljudi moraju
boriti u za njega punu odgovornost. Drugim
boansko nasilje nema nikakve veze s izljevima svetog
ludila, s bakanalijama u kojima se subjekti vlastite autonomije
i odgovornosti, jer kroz njih djeluje neka snanija boanska
Boansko nasilje nije direktno uplitanje Boga da bi se
kaznilo za njegov prijestup, neka vrsta pruanja predodbe
o tome kakav biti Posljednji sud: istinska razlika izmedu boanskog
nasilja i naih i nasilnih passages a l'act nalazi se u tome
to ono prvo ne predstavlja izraz boanske nego znak Boje
velikog Drugog. Ono to se mijenja izmedu boanskog
nasilja i slijepog passage a l'acte zapravo je mjesto
Boansko nasilje nije protupravni potisnuti izvor pravnog poret
ka jakobinski revolucionarni teror nije izvor buroaskog
poretka u smislu nasilja utemeljenja drave koje
164,1 SLAVOJ iEK
revolucija ne moe uspjeti upravo je sama dimenzija tog suvika poriva,
njegove suvinosti.18
Dok mitsko nasilje zahtijeva rtvu i ima nad golim ivotom,
boansko nasilje ne rtvuje, ono predstavlja pokoru. Ne bismo trebali
oklijevati uspostaviti paralelu izmedu dravnog ubijanja Homini sacer
(primjerice likvidacije idova) i revolucionarnog terora u
kojem je takoder doputeno ubiti a da ne ili rtvu
razlika izmedu njih nalazi se u da su ostali
tek sredstvo dravne Kad u posljednjem odlomku Benjamin
naglaava kako je revolucionarno nasilje kao najvia manifestacija
i neiskvarenog nasilja koje moe on
tome dodaje i objanjenje:
No za nije niti niti neodlono da kada je sila u odre
bila istinska. Jer samo mitska, a ne boanska sila, otkrit se kao
takva sa mada i u neusporedivi m djelovanjima, jer nije dano
da vidi snagu sile koja od ispa.tanja. Iznova se boanskoj sili otva
raju svi oblici koje je mit unizio do svojih basrarda s pravom. U zbiljskom
ratu ona moe izgledati isto kao i u bojem sudu mnotva nad prestupnikom [ ... J
bismo mogli nazvati boansku silu koja je znamen i a nikada
sredstvo svetog izvrenja. J
9
Od je pravilno interpretirati zadnju
suprotnost izmedu mitskog i boanskog nasilja je u sredstvima i znako
vima, odnosno mitsko nasilje slui kao sredstvo uspostavljanja vladavine
Zakona (pravnog drutvenog poretka), dok se boansko nasilje ne slui
nikakvim sredstvima, ni onim da se kazne krivci i stoga ponovo
uspostavi ravnotea pravednosti. Ono je tek znak neeravde u svijetu
je ravnotea neImplicira da
nasilje ima neko ono je ponajprije znak bez a iskue
nje kojem se treba oduprijeti isto je ono kojem se Job uspjeno odupro:
iskuenje da mu se prida neko ))dublje Kazano Badiouovim
to da mitsko nasilje pripada poretku Bitka, a boansko
nasilje poretku ne postoje objektivni kriteriji koji bi nam
o NASILJU
165
da prepoznamo neki nasilja kao boanski; isti onaj
koji se izvanjskom doima tek kao nasilni moe
zapravo biti boanski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki
Drugi koji bi za njegovu boansku narav; rizik njegova
nja i kao boanskog u potpunosti je na subjekta. To
je poput onog to jansenizam propovijeda o ona se ne mogu
objektivno veriflcirati; za neutralnog ona se uvijek mogu
kao posve slijed prirodnih uzroka i Neki
predstavlja samo za onoga koji u njega vjeruje.
Ne eli li Benjamin svojim stavom o tome da je zabrana ubijanja
))misao vodilja za djelovanje osoba ili skupina ljudi koji se s njom mora
boriti u a u iznimnim i preuzeti odgovornost za
njeno ignoriranje predloiti da ga shvatimo kao Kantovu regulativnu
ideju, a ne izravni konstitutivni princip stvarnosti? Treba istaknu
ti upravo to kako se Benjamin ovdje suprotstavlja totalitarnom oprav
davanju ubijanja koje poduzimaju oni koji djeluju kao instrumenti veli
kog Drugog (historijska nuda i sL): s tim se problemom ljudi moraju
boriti u za njega punu odgovornost. Drugim
boansko nasilje nema nikakve veze s izljevima svetog
ludila, s bakanalijama u kojima se subjekti vlastite autonomije
i odgovornosti, jer kroz njih djeluje neka snanija boanska
Boansko nasilje nije direktno uplitanje Boga da bi se
kaznilo za njegov prijestup, neka vrsta pruanja predodbe
o tome kakav biti Posljednji sud: istinska razlika izmedu boanskog
nasilja i naih i nasilnih passages a l'act nalazi se u tome
to ono prvo ne predstavlja izraz boanske nego znak Boje
velikog Drugog. Ono to se mijenja izmedu boanskog
nasilja i slijepog passage a l'acte zapravo je mjesto
Boansko nasilje nije protupravni potisnuti izvor pravnog poret
ka jakobinski revolucionarni teror nije izvor buroaskog
poretka u smislu nasilja utemeljenja drave koje
,.....-
SLAVOJ iEK
je Heidegger. Boansko nasilje stoga treba razlikovati od dravne
suverenosti kao iznimke koja utemeljuje zakon, kao i od nasilja
kao provale anarhizma. Kad je o Francuskoj revoluciji, znakovito
je da je upravo Danton, a ne Robespierre, ponudio najsaetiji izraz ovog
neprimjetnog pomaka od diktature proletarijata prema dravnom
nasilju, odnosno, kazano Benjaminovim terminima, od boanskog
prema mitskom nasilju: Budimo grozni zato da ljudi to ne budu tre
bali biti.2o za Dantona je jakobinski revolucionarni dravni teror bio
oblik preventivnog djelovanja istinski cilj nije bio osvetiti se nepri
jateljima nego direktno boansko nasilje sankilota, samih
ljudi. Drugim ono to ljudi od nas zahtijevaju zato
da oni to ne sami..
Boansko nasilje stoga bi trebalo shvatiti kao boansko u punom
smislu stare latinske krilatice .tl1JxjlgJ!:l!!i!....!!ox dei; ne u njegovu perver
tiranom smislu mi provodimo nasilje tek kao puki instrumenti Volje
Naroda nego u smislu herojskog usamljene suverene
odluke. Odluka o ubijanju, ugroavanju ili gubitku vlastitog ivota
donosi se u apsolutnoj bez velikog Drugog koji bi nas titio.
Ako takvo nasilje i jest izvan-moralno, ono ipak nije nemoralno, ono
akteru ne daje dozvolu za ubijanje s Kad oni
koji se nalaze izvan strukturiranog drutvenog polja naslijepo uzvrate
udarac izvrenje pravde ili osvete, onda je
o boanskom nasilju. Prisjetimo se panike koja je zavladala u. RioJk
prije desetak godina kad su siromani stanovnici favela provalili
u bogataki dio grada i i unitavati To je doista
bilo boansko nasilje ... Bilo je to poput biblijskih skakavaca, boanske
kazne za grijehe To boansko nasilje pojavilo se niotkud,
bilo je sredstvo bez cilja - ili, kao to je to Robespierre kazao u svom
govoru Luja XVI:
. . Narodi ne sude na isti kao sudovi: oni ne izgovaraju presude, oni stvaraju l
munje i gromove; oni ne kraljeve nego ih bacaju u bezdan; takva je pravd:i
jednako tako vana kao i pravda donesena na SUdU.
21
":'''.....,
O NASILJU 167
Zbog toga je, a to je znao i Robespierre, bez vjere u posve
pretpostavku o ideji slobode koja postoji svim porazima,
revolucija tek koji ponitava neki drugi Ta vjera
najvidljivije je iskazana u njegovu posljednjem govoru osmog termidora
1794, dan prije nego to ga uhapsiti i pogubiti:
, Ali, uvjeravam vas da postoje koje imaju i koje su postoji taj
'\ blaga, ustrajna i neodoljiva strast, muka i slast velikodunosti srca; taj duboki uas . "
tiranije. oduevljeno s onima koji su sveta ljubav za domo
vinu te jo ljubav prema bez koje je velika revolucija tek
koji ponitava neki drugi ovdje na zemlji postoji ta velikoduna
elja za uspostavljanjem prve svjetske Republike.
22
Ovaj nam odlomak pokazuje kako boansko nasilje pripada poretku
Ne postoje objektivni kriteriji koji bi nam da
neki nasilja prepoznamo kao boansko nasilje; isti onaj koji se
neutralnom doima tek kao provala nasilja, moe biti boan
ski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki Drugi koji bi
njegovu boansku narav. 2Sa rizik da ga se shvati i kao boan
sko u cijelosti je odgovoran subjekt: je nasilje subjekt()YQ.di!k
ljubavi. Dva poznata odlomka iz Che Guevare ukazuju na tu poantu:
Iako moe kao da govorim apsurdne besmislice, dopustite mi da kaem
kako istinskog revolucionara vodi snaan ljubavi. je biti istinski
revolucionar bez ove karakteristike.
23
Mrnja je sastavni dio borbe; nemilosrdna neprijateljeva mrnja koja nas da
iznova ljudska i pretvorimo se u nasilne, izbir
Ijive i hladne Strojeve za ubijanje. Nai borci moraju biti takvi; ljudi koji u sebi ne
nose mrnju ne mogu pobijediti i opasnog neprijatelja.
24
U Che Guevarinoj krilatici sadrana su dva naizgled suprotstavljena
stava: Hay que endurecerse sin perder jamds la ternura(( (Treba izdrati
- otvrdnuti, - ali ne izgubiti blagost).15 Ili, da ponovo parafrazi
ram Kanta i Robespierrea: ljubav okrutnost
. bez kratkotrajna strast koja svoju otpornost i
ustrajnost. ovog stava je u tome da je upravo njena okrutnost i
,.....-
SLAVOJ iEK
je Heidegger. Boansko nasilje stoga treba razlikovati od dravne
suverenosti kao iznimke koja utemeljuje zakon, kao i od nasilja
kao provale anarhizma. Kad je o Francuskoj revoluciji, znakovito
je da je upravo Danton, a ne Robespierre, ponudio najsaetiji izraz ovog
neprimjetnog pomaka od diktature proletarijata prema dravnom
nasilju, odnosno, kazano Benjaminovim terminima, od boanskog
prema mitskom nasilju: Budimo grozni zato da ljudi to ne budu tre
bali biti.2o za Dantona je jakobinski revolucionarni dravni teror bio
oblik preventivnog djelovanja istinski cilj nije bio osvetiti se nepri
jateljima nego direktno boansko nasilje sankilota, samih
ljudi. Drugim ono to ljudi od nas zahtijevaju zato
da oni to ne sami..
Boansko nasilje stoga bi trebalo shvatiti kao boansko u punom
smislu stare latinske krilatice .tl1JxjlgJ!:l!!i!....!!ox dei; ne u njegovu perver
tiranom smislu mi provodimo nasilje tek kao puki instrumenti Volje
Naroda nego u smislu herojskog usamljene suverene
odluke. Odluka o ubijanju, ugroavanju ili gubitku vlastitog ivota
donosi se u apsolutnoj bez velikog Drugog koji bi nas titio.
Ako takvo nasilje i jest izvan-moralno, ono ipak nije nemoralno, ono
akteru ne daje dozvolu za ubijanje s Kad oni
koji se nalaze izvan strukturiranog drutvenog polja naslijepo uzvrate
udarac izvrenje pravde ili osvete, onda je
o boanskom nasilju. Prisjetimo se panike koja je zavladala u. RioJk
prije desetak godina kad su siromani stanovnici favela provalili
u bogataki dio grada i i unitavati To je doista
bilo boansko nasilje ... Bilo je to poput biblijskih skakavaca, boanske
kazne za grijehe To boansko nasilje pojavilo se niotkud,
bilo je sredstvo bez cilja - ili, kao to je to Robespierre kazao u svom
govoru Luja XVI:
. . Narodi ne sude na isti kao sudovi: oni ne izgovaraju presude, oni stvaraju l
munje i gromove; oni ne kraljeve nego ih bacaju u bezdan; takva je pravd:i
jednako tako vana kao i pravda donesena na SUdU.
21
":'''.....,
O NASILJU 167
Zbog toga je, a to je znao i Robespierre, bez vjere u posve
pretpostavku o ideji slobode koja postoji svim porazima,
revolucija tek koji ponitava neki drugi Ta vjera
najvidljivije je iskazana u njegovu posljednjem govoru osmog termidora
1794, dan prije nego to ga uhapsiti i pogubiti:
, Ali, uvjeravam vas da postoje koje imaju i koje su postoji taj
'\ blaga, ustrajna i neodoljiva strast, muka i slast velikodunosti srca; taj duboki uas . "
tiranije. oduevljeno s onima koji su sveta ljubav za domo
vinu te jo ljubav prema bez koje je velika revolucija tek
koji ponitava neki drugi ovdje na zemlji postoji ta velikoduna
elja za uspostavljanjem prve svjetske Republike.
22
Ovaj nam odlomak pokazuje kako boansko nasilje pripada poretku
Ne postoje objektivni kriteriji koji bi nam da
neki nasilja prepoznamo kao boansko nasilje; isti onaj koji se
neutralnom doima tek kao provala nasilja, moe biti boan
ski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki Drugi koji bi
njegovu boansku narav. 2Sa rizik da ga se shvati i kao boan
sko u cijelosti je odgovoran subjekt: je nasilje subjekt()YQ.di!k
ljubavi. Dva poznata odlomka iz Che Guevare ukazuju na tu poantu:
Iako moe kao da govorim apsurdne besmislice, dopustite mi da kaem
kako istinskog revolucionara vodi snaan ljubavi. je biti istinski
revolucionar bez ove karakteristike.
23
Mrnja je sastavni dio borbe; nemilosrdna neprijateljeva mrnja koja nas da
iznova ljudska i pretvorimo se u nasilne, izbir
Ijive i hladne Strojeve za ubijanje. Nai borci moraju biti takvi; ljudi koji u sebi ne
nose mrnju ne mogu pobijediti i opasnog neprijatelja.
24
U Che Guevarinoj krilatici sadrana su dva naizgled suprotstavljena
stava: Hay que endurecerse sin perder jamds la ternura(( (Treba izdrati
- otvrdnuti, - ali ne izgubiti blagost).15 Ili, da ponovo parafrazi
ram Kanta i Robespierrea: ljubav okrutnost
. bez kratkotrajna strast koja svoju otpornost i
ustrajnost. ovog stava je u tome da je upravo njena okrutnost i
'" :0')
'168 SLAVOJ iEK
njena povezanost s nasilj(!m ono to ljubay tako i uzdi
e jeJz.n;tql2uke, nestalnos.ti i sen.timentalnos.ti-:tilkva veza
je onu stranu prirodno zadanih granica i
neuvjetovanL poriv. Che Guevara je sasvim sigurno
vjerovao u ljubavi koja preobraava, ali nikad' ne bi pristao na stav
ljubav je sve to nam treba - potrebno je ljubiti s mrnjom. Ili,
kao to je to kazao Kierkegaard: neizbjena posljedica (istina)
skog zahtjeva da ljubimo svog neprijatelja je
zahtjev da mrzimo voljenog iz ljubavi i u ljubavi ... moe toliko visoko
ljubav (prema ljudskom do neke vrste ludila) ukoliko je ona
kao ispunjenje zakona. Stoga nas ona kako (ako se
to od njega zahtijeva) biti sposoban mrziti svog oca i majku i sestru i sve one koje
voli.
26
Kierkegaard ovdje primjenjuje logiku hainamoration koju je kasnije
artikulirao Lacan i koja se zasniva na rascjepu u ljubljenom lju
bljene osobe i istinskog objekta-uzroka moje ljubavi spram nje, onoga
to je u njoj vie od njega samog (za Kierkegaarda to Bog).
Ponekad je mrnja jedini dokaz iSlinske.ljukvl. Pojmu ljubavi
tr(!ba pripisati svu onu tein
ll
,.<? !<-ojoj govori sv. Pavao:
ljubavi izvan zakona (legalna
nasilja niti utemeljuje pravo niti ga podrava:
1:1
I
_"
EPILOG
ADAGIO
Kiug naeg razmatranja ovdje se zatvara: zavrili smo putovanje od
odbacivanja lanog ne-nasilja do emancipacijskog nasilja.
smo s licemjerjem onih koji, se protiv subjektivnog nasi
lja, sistemsko nasilje koje proizvodi upravo onaj fenomen kojega
se gnuaju. Istinski uzrok nasilja pronali smo u strahu od Blinjeg i
pokazali kako je on utemeljen u nasilju koje je sastavni dio samogjezika,
pravom mediju prevladavanja i.zravnog nasilja. Zatim smo analizirali
tri vrste nasilja koje opsjedaju medije: iracionalne provale gnjeva
mladih u parikim 2005. godine, nedavne
napade, kaos u New Orleansu nakon uragana Katrina. Nakon toga smo
na primjeru nasilnih demonstracija nastalih u povodu objavljivanja
karikatura Muhameda u danskim novinama pokazali antinomije tole
rantnog uma, pri smo ukazali na upotrebu pojma
tolerancija kao dominantnog pojma u podlozi dananje ideologije.
Naposljetku, izravno smo dotaknuli emancipacijsku dimenziju boan
skog nasilja kako ju je artikulirao Walter Benjamin. U se sastoji
pouka ove knjige?
U tri poante. Prvo, u cijelosti odbaciti nasilje, osuditi ga kao neto
loe predstavlja prvorazredni ideoloki mistifikaciju koja sudjelu
je u prikrivanju fundamentalnih oblika drutvenog nasilja. Znakovito je
da su naa drutva, koja su toliko osjedjiva spram
oblika napastovanja, istovremeno u stanju pokrenuti niz meha
. nizama kojima je svrha nas neosjedjivima spram najbrutalnijih
oblika nasilja, to se paradoksalno, upravo u vidu huma
nitarne simpatije prema rtvama.
'" :0')
'168 SLAVOJ iEK
njena povezanost s nasilj(!m ono to ljubay tako i uzdi
e jeJz.n;tql2uke, nestalnos.ti i sen.timentalnos.ti-:tilkva veza
je onu stranu prirodno zadanih granica i
neuvjetovanL poriv. Che Guevara je sasvim sigurno
vjerovao u ljubavi koja preobraava, ali nikad' ne bi pristao na stav
ljubav je sve to nam treba - potrebno je ljubiti s mrnjom. Ili,
kao to je to kazao Kierkegaard: neizbjena posljedica (istina)
skog zahtjeva da ljubimo svog neprijatelja je
zahtjev da mrzimo voljenog iz ljubavi i u ljubavi ... moe toliko visoko
ljubav (prema ljudskom do neke vrste ludila) ukoliko je ona
kao ispunjenje zakona. Stoga nas ona kako (ako se
to od njega zahtijeva) biti sposoban mrziti svog oca i majku i sestru i sve one koje
voli.
26
Kierkegaard ovdje primjenjuje logiku hainamoration koju je kasnije
artikulirao Lacan i koja se zasniva na rascjepu u ljubljenom lju
bljene osobe i istinskog objekta-uzroka moje ljubavi spram nje, onoga
to je u njoj vie od njega samog (za Kierkegaarda to Bog).
Ponekad je mrnja jedini dokaz iSlinske.ljukvl. Pojmu ljubavi
tr(!ba pripisati svu onu tein
ll
,.<? !<-ojoj govori sv. Pavao:
ljubavi izvan zakona (legalna
nasilja niti utemeljuje pravo niti ga podrava:
1:1
I
_"
EPILOG
ADAGIO
Kiug naeg razmatranja ovdje se zatvara: zavrili smo putovanje od
odbacivanja lanog ne-nasilja do emancipacijskog nasilja.
smo s licemjerjem onih koji, se protiv subjektivnog nasi
lja, sistemsko nasilje koje proizvodi upravo onaj fenomen kojega
se gnuaju. Istinski uzrok nasilja pronali smo u strahu od Blinjeg i
pokazali kako je on utemeljen u nasilju koje je sastavni dio samogjezika,
pravom mediju prevladavanja i.zravnog nasilja. Zatim smo analizirali
tri vrste nasilja koje opsjedaju medije: iracionalne provale gnjeva
mladih u parikim 2005. godine, nedavne
napade, kaos u New Orleansu nakon uragana Katrina. Nakon toga smo
na primjeru nasilnih demonstracija nastalih u povodu objavljivanja
karikatura Muhameda u danskim novinama pokazali antinomije tole
rantnog uma, pri smo ukazali na upotrebu pojma
tolerancija kao dominantnog pojma u podlozi dananje ideologije.
Naposljetku, izravno smo dotaknuli emancipacijsku dimenziju boan
skog nasilja kako ju je artikulirao Walter Benjamin. U se sastoji
pouka ove knjige?
U tri poante. Prvo, u cijelosti odbaciti nasilje, osuditi ga kao neto
loe predstavlja prvorazredni ideoloki mistifikaciju koja sudjelu
je u prikrivanju fundamentalnih oblika drutvenog nasilja. Znakovito je
da su naa drutva, koja su toliko osjedjiva spram
oblika napastovanja, istovremeno u stanju pokrenuti niz meha
. nizama kojima je svrha nas neosjedjivima spram najbrutalnijih
oblika nasilja, to se paradoksalno, upravo u vidu huma
nitarne simpatije prema rtvama.
170
SLAVOJ iEK
Druga pouka: teko je biti doista nasilan, djelovati tako da se nasil
no poremete osnovni parametri drutvenog ivota. BenoIt Brecht je,
nakon to je vidio japansku masku demona zla, zapisao kako su njegove
vene i strana grimasa napravilel sve to je u njegovoj
Da se bude zao. Isto se odnosi i na nasilje: o tome nas uvijek
ju holivudski filmovi. Na samom kraju filma Andrewa Davisa
Bjegunac, neduni (Harrison Ford)kojeg nepravedno progone
svoga kolegu Qeroen Krabbe) na medicinskoj konferenciji i
optuuje ga za falsificiranje medicinskih podataka u ime velike farmace
utske kompanije. U tom trenutku, kad gledatelj da se panja
usmjeriti na Veliku Firmu (korporativni kapital) kao pravog krivca,
Krabbe prekida govor i poziva Forda da zajedno iz konferencijske
dvorane, nakon estoka, nasilna borba njih dvoji
ce: bore se sve dok im lica ne pocrvene od krvi. Ta je scena
u svom neskriveno apsurdnom karakteru: kao da se radi o tome da
elimo li iz te ideoloke zbrke poigravanja s anti-kapitalizmom
- moramo napraviti neto to na opipljiv pokazuje pukotine u
pripovijedanju. Lo momak pretvara se u podlog, podrugljivog, pato
lokog tipa, kao da na neki psiholoka (koju prati
spektakularna zamjenjuje i razmjeta anonimni i u punom
smislu te ne-psiholoki poriv kapitala. Mnogo prikladnija gesta
sastojala bi se u tome da se korumpiranog kolegu prikae kao psiholo
ki iskrenog i privatno koji je zbog financijskih nevolja
bolnice u kojoj radi progutao mamac farmaceutske kompanije ...
Bjegunac stoga pokazuje jasnu verziju nasilnog passage a lacte koja
slui kao iskuenje, istinski ideolokog izmjetanja. Korak
dalje od takvog nasilja nulte predstavlja Taksist Paula Schradera
i Martina Scorsesea s pohodom Travisa Bicklea (Robert
de Niro) i ubojstvom svodnika koji dri pod kontrolom djevojku koju
Travis eli spasiti Godie Foster}. Ovdje je implicitna suicidalna
dimenzija takvog passage a lactea: se za napad, Travis
o NASILJU
(:!!J
vjeba revolvera ispred ogledala: u najpoznatijoj sceni filma
se svom vlastitom odrazu u zrcalu na agresivno.snishodljiv
Meni se U kolskom primjeru Lacanova pojma )}zrcal
nog stadija, agresija je jasno usmjerena prema samoj osobi, njezinom
zrcalnom odrazu. Ova suicidalna dimenzija ponovo se javlja na kraju
scene pokolja kada Trevis, teko ranjen i oslonjen na zid, pokazuje kai
prstom desne ruke na puku usmjerenu prema njegovoj okrvavljenoj
glavi i se kao da kae istinska meta moga
gnjeva nije nitko drugi doli ja sam. Travisov paradoks sastoji se u tome
da on samog sebe doivljava kao dio prljavtine gradskog
ivota koju eli iskorijeniti tako da, kako kae Brecht u djelu Odluka
povodom revolucionarnog nasilja, on eli biti posljednja mrlja praine
nakon uklanjanja soba biti
Mutatis mutandis, isto se odnosi i na organizirano kolektivno
nasilje. Pripovijest o kineskoj kulturno; revoluciji donosi nam lekciju:
pokazalo se da unitavanje starih spomenika iz prolosti nije istinska
negacija prolosti. To je prije svega bio passage alacte,
puko odigravanje koje je o neuspjehu oslobadanja od prolo.

revoludj.c: .. sa.danja..
u Maova trajnog auto-revolucioniranja odno
sno trajne borbe protiv okotalih dravnih struktura i inherentne dina
mike kapitalizma postoji duboka strukturalna podudarnost. Ovdje bi
opet trebalo parafrazirati Brechta: to
s njenim osnivanjer.Il? Dakle, to nasilni i destruktivni neredi
u kulturnoj revoluciji u usporedbi s pravom kulturnom
revolucijom, trajnim dokidanjem svih ivotnih oblika koje provodi i
uvjetuje reprodukcija?
Dakako, isto vrijedi i za u kojoj nas ne bi
trebao zavarati prizor brutalnog ubijanja milijuna ljudi: iako na prvi
pogled suludo i neukusno, p:oblem s Hitlerom je u tome to nije
170
SLAVOJ iEK
Druga pouka: teko je biti doista nasilan, djelovati tako da se nasil
no poremete osnovni parametri drutvenog ivota. BenoIt Brecht je,
nakon to je vidio japansku masku demona zla, zapisao kako su njegove
vene i strana grimasa napravilel sve to je u njegovoj
Da se bude zao. Isto se odnosi i na nasilje: o tome nas uvijek
ju holivudski filmovi. Na samom kraju filma Andrewa Davisa
Bjegunac, neduni (Harrison Ford)kojeg nepravedno progone
svoga kolegu Qeroen Krabbe) na medicinskoj konferenciji i
optuuje ga za falsificiranje medicinskih podataka u ime velike farmace
utske kompanije. U tom trenutku, kad gledatelj da se panja
usmjeriti na Veliku Firmu (korporativni kapital) kao pravog krivca,
Krabbe prekida govor i poziva Forda da zajedno iz konferencijske
dvorane, nakon estoka, nasilna borba njih dvoji
ce: bore se sve dok im lica ne pocrvene od krvi. Ta je scena
u svom neskriveno apsurdnom karakteru: kao da se radi o tome da
elimo li iz te ideoloke zbrke poigravanja s anti-kapitalizmom
- moramo napraviti neto to na opipljiv pokazuje pukotine u
pripovijedanju. Lo momak pretvara se u podlog, podrugljivog, pato
lokog tipa, kao da na neki psiholoka (koju prati
spektakularna zamjenjuje i razmjeta anonimni i u punom
smislu te ne-psiholoki poriv kapitala. Mnogo prikladnija gesta
sastojala bi se u tome da se korumpiranog kolegu prikae kao psiholo
ki iskrenog i privatno koji je zbog financijskih nevolja
bolnice u kojoj radi progutao mamac farmaceutske kompanije ...
Bjegunac stoga pokazuje jasnu verziju nasilnog passage a lacte koja
slui kao iskuenje, istinski ideolokog izmjetanja. Korak
dalje od takvog nasilja nulte predstavlja Taksist Paula Schradera
i Martina Scorsesea s pohodom Travisa Bicklea (Robert
de Niro) i ubojstvom svodnika koji dri pod kontrolom djevojku koju
Travis eli spasiti Godie Foster}. Ovdje je implicitna suicidalna
dimenzija takvog passage a lactea: se za napad, Travis
o NASILJU
(:!!J
vjeba revolvera ispred ogledala: u najpoznatijoj sceni filma
se svom vlastitom odrazu u zrcalu na agresivno.snishodljiv
Meni se U kolskom primjeru Lacanova pojma )}zrcal
nog stadija, agresija je jasno usmjerena prema samoj osobi, njezinom
zrcalnom odrazu. Ova suicidalna dimenzija ponovo se javlja na kraju
scene pokolja kada Trevis, teko ranjen i oslonjen na zid, pokazuje kai
prstom desne ruke na puku usmjerenu prema njegovoj okrvavljenoj
glavi i se kao da kae istinska meta moga
gnjeva nije nitko drugi doli ja sam. Travisov paradoks sastoji se u tome
da on samog sebe doivljava kao dio prljavtine gradskog
ivota koju eli iskorijeniti tako da, kako kae Brecht u djelu Odluka
povodom revolucionarnog nasilja, on eli biti posljednja mrlja praine
nakon uklanjanja soba biti
Mutatis mutandis, isto se odnosi i na organizirano kolektivno
nasilje. Pripovijest o kineskoj kulturno; revoluciji donosi nam lekciju:
pokazalo se da unitavanje starih spomenika iz prolosti nije istinska
negacija prolosti. To je prije svega bio passage alacte,
puko odigravanje koje je o neuspjehu oslobadanja od prolo.

revoludj.c: .. sa.danja..
u Maova trajnog auto-revolucioniranja odno
sno trajne borbe protiv okotalih dravnih struktura i inherentne dina
mike kapitalizma postoji duboka strukturalna podudarnost. Ovdje bi
opet trebalo parafrazirati Brechta: to
s njenim osnivanjer.Il? Dakle, to nasilni i destruktivni neredi
u kulturnoj revoluciji u usporedbi s pravom kulturnom
revolucijom, trajnim dokidanjem svih ivotnih oblika koje provodi i
uvjetuje reprodukcija?
Dakako, isto vrijedi i za u kojoj nas ne bi
trebao zavarati prizor brutalnog ubijanja milijuna ljudi: iako na prvi
pogled suludo i neukusno, p:oblem s Hitlerom je u tome to nije
(1?2
SLAVOJ iEK
lzifl.cI.(!1!p(jn.Q114IW.11. Karakterizacija Hidera kao loeg momka odgovor
nog za smrt milijuna ljudi, ali tome osobe koja je imala muda
i eljeznom voljom slijedila ciljeve koje si je zadala, nije samo
odbojna nego je i naprosto pogrena: ne, Hitler nije zaista imao muda
promijeniti stvari. Sve akcije su u osnovi reakcije: on je djelo
vao tako da se nita zapravo ne promijeni, djelovao je da bi otklonio
prijetnju istinske promjene. Njegov odabir idova kao
mete u krajnjoj je liniji bio premjetanja kojim je izbjegao pravog
neprijatelja - samu sr drutvenih odnosa. Hitler je upri
zorio revolucionarni spektakl zato da bi poredak mogao
preivjeti. Ironija je u tome da su njegove pompozne geste pokazivanja
prezira spram buroaske samouvjerenosti da se ona nastavi:
daleko od toga da je predstavljao prijetnju omraenom dekadentnom
buroaskom poretku, daleko od nacije, nacizam je
.bio san koji im je da odgode trenutak se '
istinski probudila s porazom 1945. godine.
Trebamo li im:novati .. bio istinski za koji je
doista trebalo imati muda i pokuati ali koji je istovre
f!.1eno bio i stranoga nasilja .te je pa,tnje, onda.
je to bila s kraja I920-ih godina. No
je i takvo bezduno nasilje kulminiralo u velikim 1936-7.
koje su bile passage a l'acte:
To nije bilo udaranje na neprijatelja nego slijepa mrnja i panika. Ona nije odraa
vala kontrolu zbivanja nego priznanje kako reimu nedostaju regulatorni kontrolni
mehanizmi. To nije bila politika. nego neuspjeh polidke. To je bio znak
vladavine koja se zasniva na sili. I
Nasilje koje su komunisti provodili nad svojim o
radikalnoj reima. Ako je na samom njegovom
postojao revolucionarni projekt, neprekidne nisu
bile nune samo zato da se izbriu tragovi pravih korijena reima, nego
su bile nune i stoga to su predstavljale neku vrstu povratka poti
o NASILJU
173
snutog, podsjetnika na radikalnu negativnost u samom srcu reima.
visokih partijskih dunosnika oslanjale su se na
takvu fundamentalnu izdaju: optuenici su bili krivi jer su kao
nove nomenklature izdali Revoluciju. teror stoga nije tek
izdaja Revolucije odnosno pokuaj brisanja tragova revolu
cionarne prolosti. On i o nekoj vrsti perverznog
koji dovodi u pitanje nasilni post-revolucionarni novi poredak (pre)
ispisivanjem njegove vlastite izdaje Revolucije, njenog odraavanja
ili ponovnog biljeenja pod krinkom proizvoljnih hapenja i ubijanja
koja su prijetila svim pripadnicima nomenklature. Kao to znamo iz
psihoanalize, priznanje krivnje skriva istinsku krivnju.
Poznato je kako je Staljin u NKVD mudro ljude iz niih dru
tvenih slojeva: oni su se stoga mogli iivljavati na nomenklaturi koju
su mrzili, i visokopozicionirane Unutarnja
napetost stabilnosti vladavine nove nomenklature i pervertira
nog povratka potisnutog(( pod krinkom ponovljenih vrhuke
nomenklature nalazi se u samom sreditu fenomena staljinizma:
su upravo onaj oblik u kojem izdano revolucionarno preivlja
va i opsjeda reim.
2
U ranoj pripovijetci Agathe Christie, Murder in the Mews (Uboj
stvo u staji), Poirot istrauje smrt Allen koja je ubijena u svom
stanu petog studenoga. Iako njezina smrt isprva izgleda kao samouboj
stvo, brojni detalji ukazuju na tO da se vjerojatno radi o ubojstvu te da
je netko pokuao namjestiti tragove tako da nalikuje samoubojstvu.
Allen ivjela je u stanu s Plenderleith koja nije
bila tamo u vrijeme Nedugo zatim je na mjestu prona
maneta, pa njezin vlasnik bojnik Eustace biva upleten u ubojstvo.
Rjeenje do kojeg dolazi Poirot jedno je od najuspjelijih u romanima
Agathe Christie: Poirot pretpostavku kako se radi
o ubojstvu koje je netko elio prikazati kao samoubojstvo.
Allen je prije dosta godina skandal u Indiji gdje je upo
(1?2
SLAVOJ iEK
lzifl.cI.(!1!p(jn.Q114IW.11. Karakterizacija Hidera kao loeg momka odgovor
nog za smrt milijuna ljudi, ali tome osobe koja je imala muda
i eljeznom voljom slijedila ciljeve koje si je zadala, nije samo
odbojna nego je i naprosto pogrena: ne, Hitler nije zaista imao muda
promijeniti stvari. Sve akcije su u osnovi reakcije: on je djelo
vao tako da se nita zapravo ne promijeni, djelovao je da bi otklonio
prijetnju istinske promjene. Njegov odabir idova kao
mete u krajnjoj je liniji bio premjetanja kojim je izbjegao pravog
neprijatelja - samu sr drutvenih odnosa. Hitler je upri
zorio revolucionarni spektakl zato da bi poredak mogao
preivjeti. Ironija je u tome da su njegove pompozne geste pokazivanja
prezira spram buroaske samouvjerenosti da se ona nastavi:
daleko od toga da je predstavljao prijetnju omraenom dekadentnom
buroaskom poretku, daleko od nacije, nacizam je
.bio san koji im je da odgode trenutak se '
istinski probudila s porazom 1945. godine.
Trebamo li im:novati .. bio istinski za koji je
doista trebalo imati muda i pokuati ali koji je istovre
f!.1eno bio i stranoga nasilja .te je pa,tnje, onda.
je to bila s kraja I920-ih godina. No
je i takvo bezduno nasilje kulminiralo u velikim 1936-7.
koje su bile passage a l'acte:
To nije bilo udaranje na neprijatelja nego slijepa mrnja i panika. Ona nije odraa
vala kontrolu zbivanja nego priznanje kako reimu nedostaju regulatorni kontrolni
mehanizmi. To nije bila politika. nego neuspjeh polidke. To je bio znak
vladavine koja se zasniva na sili. I
Nasilje koje su komunisti provodili nad svojim o
radikalnoj reima. Ako je na samom njegovom
postojao revolucionarni projekt, neprekidne nisu
bile nune samo zato da se izbriu tragovi pravih korijena reima, nego
su bile nune i stoga to su predstavljale neku vrstu povratka poti
o NASILJU
173
snutog, podsjetnika na radikalnu negativnost u samom srcu reima.
visokih partijskih dunosnika oslanjale su se na
takvu fundamentalnu izdaju: optuenici su bili krivi jer su kao
nove nomenklature izdali Revoluciju. teror stoga nije tek
izdaja Revolucije odnosno pokuaj brisanja tragova revolu
cionarne prolosti. On i o nekoj vrsti perverznog
koji dovodi u pitanje nasilni post-revolucionarni novi poredak (pre)
ispisivanjem njegove vlastite izdaje Revolucije, njenog odraavanja
ili ponovnog biljeenja pod krinkom proizvoljnih hapenja i ubijanja
koja su prijetila svim pripadnicima nomenklature. Kao to znamo iz
psihoanalize, priznanje krivnje skriva istinsku krivnju.
Poznato je kako je Staljin u NKVD mudro ljude iz niih dru
tvenih slojeva: oni su se stoga mogli iivljavati na nomenklaturi koju
su mrzili, i visokopozicionirane Unutarnja
napetost stabilnosti vladavine nove nomenklature i pervertira
nog povratka potisnutog(( pod krinkom ponovljenih vrhuke
nomenklature nalazi se u samom sreditu fenomena staljinizma:
su upravo onaj oblik u kojem izdano revolucionarno preivlja
va i opsjeda reim.
2
U ranoj pripovijetci Agathe Christie, Murder in the Mews (Uboj
stvo u staji), Poirot istrauje smrt Allen koja je ubijena u svom
stanu petog studenoga. Iako njezina smrt isprva izgleda kao samouboj
stvo, brojni detalji ukazuju na tO da se vjerojatno radi o ubojstvu te da
je netko pokuao namjestiti tragove tako da nalikuje samoubojstvu.
Allen ivjela je u stanu s Plenderleith koja nije
bila tamo u vrijeme Nedugo zatim je na mjestu prona
maneta, pa njezin vlasnik bojnik Eustace biva upleten u ubojstvo.
Rjeenje do kojeg dolazi Poirot jedno je od najuspjelijih u romanima
Agathe Christie: Poirot pretpostavku kako se radi
o ubojstvu koje je netko elio prikazati kao samoubojstvo.
Allen je prije dosta godina skandal u Indiji gdje je upo
174
SLAVOJ iEK
znala Eustacea i bila je za jednog konzetvativnog zastupnika
u parlamentu. da javno obznanjivanje skandala vjerojatno
njezin brak, Eustace ju je ucjenjivao. U trenutku ona
samoubojstvo. Gospodica Plenderleith, koja je znala za to ucje
njivanje i mrzila je Eustacea, nakon povratka pronalazi mrtvo tijelo
gospode Allen, brie tragove i namjeta scenu rako da izgleda kao da je
netko eHo ubojstvo nevjeto prikazati kao samoubojstvo, jer je htjela
da Eustace kao glavni bude prikladno kanjen zato to
je svojim postupcima natjerao gospodu Allen da si oduzme ivot. Ova
pitanje na koji bi se trebale nekonzi
stentnosti na popritu Je H to ubojstvo pod krinkom
samoubojstva ili samoubojstvo pod krinkom ubojstva? je djelo
tvorna jer umjesto zatakavanja ubojstva (kao to je to
ovdje se radi o njegovom uprizorenju: umjesto da ga se prikrije,
se izvodi kao neka vrsta mamca.
To je upravo ono to oni koji takve nasilne passages a
l'acte: pogreno samoubojstvo kao Drugim oni
falsificiraju dokaze tako da se tragedija samoubojstva (kao rezultat
imanentnih antagonizama) prikazuje kao djelovanje nekog
aktera, poput idova, izdajica ili reakcionara. Posluimo li se prikladnim
Nietzscheovim terminima, razlika izmedu radikalno-emancipacijske
politike i takvog nasilja je u tome to je radikalna politika
dj datna. Politika i osnauje odredenu viziju. Provale
nog nasilja su u osnovi otpor. oni su reakcija na uljeza koji smeta.
Naposljetku, pouka o zamrenom odnosu izmedu subjektivnog i
sistemskog nasilja je u tome to nasilje nije svojina nekog oblika dje
lovanja, nego je distribuirano izmedu djelovanja i njegova konteksta,
izmedu aktivnosti i neaktivnosti. Jedan te isti moe se promatrati
istovremeno kao nasilan i nenasilan, ovisno o kontekstu; ponekad ljuba
zan osmijeh moe biti nasilniji nego brutalno nasilje. Kratka usporedba
s kvantnom fizikom ovdje nam moe biti od koristi: jedan od pojmova
o NASILJU
,
\175/
\\
"--..-.,<,,
koji najvie intrigiraju u kvantnoj fizici je Higgsovo polje. Svi fizikalni
sustavi do najnieg stupnja energije kad ih se prepusti okolini
u koju mogu prenijeti vlastitu energiju. Drugim to vie mase
uzmemo iz nekog sustava, tim vie smanjujemo njegovu energiju sve
dok ne postignemo vakuum u kojem je energija na nuli. Medutim,
postoje fenomeni koji nas prisiljavaju da postavimo hipotezu kako mora
postojati neto (neka tvar) koju ne moemo izdvojiti iz nekog sustava bez
energije u tom sustavu - to neto naziva se Higgsovo
polje: kad se polje pojavi u posudi koja je posve ispranjena i je
temperatura dovedena na najniu granicu, njegova energija
jo vie biti smanjena. Neto koje se pojavljuje sadri manje energije
nego nita. Ukratko, ponekad nula nije najjefiinije stanje, tako da,
paradoksalno, nita stoji vie nego neto. U gruboj analogiji, dru
tveno nita (mirovanje sustava, njegova puka reprodukcija bez ikakvih
promjena) stoji vie nego neto (promjena), odnosno zahtijeva mnogo
energije, tako da p,!Vo to treba
bilo odnosno
Roman Josea Saramaga Seeing (Gledanje, doslovni prijevod izvor
nika glasio bi Ogled o lucidnostz)3 mogao bi se shvatiti kao misaoni
eksperiment barclebyjevske politike.
4
Roman donosi o
dogadajima u neimenovanoj prijestolnici neimenovane demokratske
zemlje. Ujutro na dan izbora spusti se teka kia pa je odaziv
iznimno nizak; medutim, nakon to se vrijeme proljepa do popodneva,
pohrle na biralita. No zadovoljstvo stranke nije dugog
vijeka: nalcqg. g!::lSova uspostavi se da je u glavnom.gradu
.. od sedamdeset posto prazn<;>..Z-bYJljena
tim .. . sganka jo jednu
priliku raspisivanjem tjedan dana
poslije. .s.u. j(),. gori:.2vaj put je 83
Dvije glavne stranke - stranka desnice i njihov glav
Izvornik na portugalskom glasi: Ensaio s(lbre a Lucitkz (nap.
174
SLAVOJ iEK
znala Eustacea i bila je za jednog konzetvativnog zastupnika
u parlamentu. da javno obznanjivanje skandala vjerojatno
njezin brak, Eustace ju je ucjenjivao. U trenutku ona
samoubojstvo. Gospodica Plenderleith, koja je znala za to ucje
njivanje i mrzila je Eustacea, nakon povratka pronalazi mrtvo tijelo
gospode Allen, brie tragove i namjeta scenu rako da izgleda kao da je
netko eHo ubojstvo nevjeto prikazati kao samoubojstvo, jer je htjela
da Eustace kao glavni bude prikladno kanjen zato to
je svojim postupcima natjerao gospodu Allen da si oduzme ivot. Ova
pitanje na koji bi se trebale nekonzi
stentnosti na popritu Je H to ubojstvo pod krinkom
samoubojstva ili samoubojstvo pod krinkom ubojstva? je djelo
tvorna jer umjesto zatakavanja ubojstva (kao to je to
ovdje se radi o njegovom uprizorenju: umjesto da ga se prikrije,
se izvodi kao neka vrsta mamca.
To je upravo ono to oni koji takve nasilne passages a
l'acte: pogreno samoubojstvo kao Drugim oni
falsificiraju dokaze tako da se tragedija samoubojstva (kao rezultat
imanentnih antagonizama) prikazuje kao djelovanje nekog
aktera, poput idova, izdajica ili reakcionara. Posluimo li se prikladnim
Nietzscheovim terminima, razlika izmedu radikalno-emancipacijske
politike i takvog nasilja je u tome to je radikalna politika
dj datna. Politika i osnauje odredenu viziju. Provale
nog nasilja su u osnovi otpor. oni su reakcija na uljeza koji smeta.
Naposljetku, pouka o zamrenom odnosu izmedu subjektivnog i
sistemskog nasilja je u tome to nasilje nije svojina nekog oblika dje
lovanja, nego je distribuirano izmedu djelovanja i njegova konteksta,
izmedu aktivnosti i neaktivnosti. Jedan te isti moe se promatrati
istovremeno kao nasilan i nenasilan, ovisno o kontekstu; ponekad ljuba
zan osmijeh moe biti nasilniji nego brutalno nasilje. Kratka usporedba
s kvantnom fizikom ovdje nam moe biti od koristi: jedan od pojmova
o NASILJU
,
\175/
\\
"--..-.,<,,
koji najvie intrigiraju u kvantnoj fizici je Higgsovo polje. Svi fizikalni
sustavi do najnieg stupnja energije kad ih se prepusti okolini
u koju mogu prenijeti vlastitu energiju. Drugim to vie mase
uzmemo iz nekog sustava, tim vie smanjujemo njegovu energiju sve
dok ne postignemo vakuum u kojem je energija na nuli. Medutim,
postoje fenomeni koji nas prisiljavaju da postavimo hipotezu kako mora
postojati neto (neka tvar) koju ne moemo izdvojiti iz nekog sustava bez
energije u tom sustavu - to neto naziva se Higgsovo
polje: kad se polje pojavi u posudi koja je posve ispranjena i je
temperatura dovedena na najniu granicu, njegova energija
jo vie biti smanjena. Neto koje se pojavljuje sadri manje energije
nego nita. Ukratko, ponekad nula nije najjefiinije stanje, tako da,
paradoksalno, nita stoji vie nego neto. U gruboj analogiji, dru
tveno nita (mirovanje sustava, njegova puka reprodukcija bez ikakvih
promjena) stoji vie nego neto (promjena), odnosno zahtijeva mnogo
energije, tako da p,!Vo to treba
bilo odnosno
Roman Josea Saramaga Seeing (Gledanje, doslovni prijevod izvor
nika glasio bi Ogled o lucidnostz)3 mogao bi se shvatiti kao misaoni
eksperiment barclebyjevske politike.
4
Roman donosi o
dogadajima u neimenovanoj prijestolnici neimenovane demokratske
zemlje. Ujutro na dan izbora spusti se teka kia pa je odaziv
iznimno nizak; medutim, nakon to se vrijeme proljepa do popodneva,
pohrle na biralita. No zadovoljstvo stranke nije dugog
vijeka: nalcqg. g!::lSova uspostavi se da je u glavnom.gradu
.. od sedamdeset posto prazn<;>..Z-bYJljena
tim .. . sganka jo jednu
priliku raspisivanjem tjedan dana
poslije. .s.u. j(),. gori:.2vaj put je 83
Dvije glavne stranke - stranka desnice i njihov glav
Izvornik na portugalskom glasi: Ensaio s(lbre a Lucitkz (nap.
SLAVOJ iEK
\ ", ....,'
ni protivnik. stranka centra pokazuju znakove panike, dok nesretna
marginalizirana stranka ljevice izlazi u javnost kako su prazni
u osnovi glasovi za njihov program napretka.
Je li o organiziranoj uroti kojoj nije svrha samo ruenje vlade
nego i cjelokupnog demokratskog sustava? Ako je tome tako. tko stoji
iza tog i kako je uspio neopazice navesti stotine ljudi na
takvu subverziju? Na upit kako su glasali. su odgovorili da je
takva informacija privatna stvar. a osim toga, li ubacivanje praznog
njihovo pravo? Ne kako da odgovori na taj miran pro
svjed. ali ipak sigutna u postojanje antidemokratske urote.
stranka ubrzo pokret proglaava i neprikrivenim terorizmom
i prQglaaYa da
): ..
ustavne odredbe:
,t
Nasumce je pet stotina koji su nestali i zavrili na
t
,j""
tajnIm mjestima gdje su ih ispitivali, a njihov je status proglaen najviom
tajnom. Njihovim obiteljima poslane su poruke u orvelovskom stilu da
se ne brinu zbog nedostatka informacija o njihovim blinjima, jer im
upravo ta utnja osigurava osobnu sigurnost. Nakon to takvi postupci
ne urode plodom, vlada poduzima niz sve koraka,
od proglaavanja opsadnog stanja i stvaranja urota da bi se stvorio nered,
1;1
bi se opravdalo premjetanje policije i sjedita vlade iz glavnog
I
grada. do zatvaranja ulaza i izlaza u grad te naposljetku stvaranja vlastitog
Grad i dalje nastavlja ivjeti gotovo normalnim
.'
ritmom, a ljudi na svaki od vladinih postupaka odgovaraju neobjanjivo
"rt
jedinstveno, pravom gandijevskom politikom nenasilnoga otpora.
U svom preglednom prikazu romana Michael Wood iznio je uspo
redbu s Brechtom:
U poznatoj pjesmi koju je napisao u 1953. godine, Brecht
dtira jednog suvremenika koji kae da su ljudi izgubili povjerenje u vladu. Ne bi
li bilo jednostavnije, kae Brecht prepredeno, raspustiti narod kako bi vlada mogla
izabrati novu vladu? Saramagov roman je parabola koja govori do dolazi kad
se ne mogu raspustiti ni narod niti vlada.
o IASILJU {"
Usporedba funkcionira, ali zavrna karakterizacija ne poan
tu: poruka ovog romana nije toliko u
rasputanja naroda i vlade koliko u prisilnoj naravi demokratskih ritu
ala slobode. Dogada se to da gradani samim suzdravanja od
glasanja rasputaju vladu - ne samo u uem smislu smjenjivanja posto
" vlade. nego na jedan mnogo radikalniji Zbog ,
/1 suzdranost dovodi vladu do ruba panike? Tim ona se
I
sa da postoji i da provodi samo ukoliko je kao takvu
njeni subjekti - i ako je na odbijanja.
negatije. to je glas
nepovjerenja, .....
Iskazano terminima. apstinencija je neto
poput Verw".fonga unaprijed. odbijanjal
poricanja) koji predstavlja mnogo radikalniji zaokret nego potiskivanje
(VerJningung). Prema Freudu, subjekt na umni ono
potisnuto. s obzirom na to da je ono imenovano i istovremeno zanije
kano jer ga subjekt odbija prepoznati. odbija prepoznati samoga sebe
u njemu. Suprotno tome, unaprijed izbacuje taj pojam
iz tout court. Qa bi SC opisale.lmnolretakvog.radikalnog
.... .!reba. &..sjmti. Badionov.e.. provokativne ..teze: Bolje .je
IUQnalaienjn da se
vidlj..iyj,mono to kao
Bolje je ne nita nego lokaln<:l. da.. bi
funkcionirao (djelovati stvaranja mjesta za mnotvo novih
subjektivnosti). Dananja prijetnja ne sastoji se u pasivnosti nego u
.1'1" .
pseudo-aktivnosti. potrebi da se bude aktivan. da se sudjeluje. da
bi se prikrilo nitavilo onog to se zbiva. Ljudi se neprekidno negdje
neto rade; znanstvenici sudjeluju u besmislenim raspravama
itd. Ono to predstavlja doista teak pothvat jest korak unatrag.
se. Oni.na vlasti vie vole i. raz
govor umjc:sto utnje. samo zato.ci.lI,.pi.JW . .uYlIk
H
II ..
SLAVOJ iEK
\ ", ....,'
ni protivnik. stranka centra pokazuju znakove panike, dok nesretna
marginalizirana stranka ljevice izlazi u javnost kako su prazni
u osnovi glasovi za njihov program napretka.
Je li o organiziranoj uroti kojoj nije svrha samo ruenje vlade
nego i cjelokupnog demokratskog sustava? Ako je tome tako. tko stoji
iza tog i kako je uspio neopazice navesti stotine ljudi na
takvu subverziju? Na upit kako su glasali. su odgovorili da je
takva informacija privatna stvar. a osim toga, li ubacivanje praznog
njihovo pravo? Ne kako da odgovori na taj miran pro
svjed. ali ipak sigutna u postojanje antidemokratske urote.
stranka ubrzo pokret proglaava i neprikrivenim terorizmom
i prQglaaYa da
): ..
ustavne odredbe:
,t
Nasumce je pet stotina koji su nestali i zavrili na
t
,j""
tajnIm mjestima gdje su ih ispitivali, a njihov je status proglaen najviom
tajnom. Njihovim obiteljima poslane su poruke u orvelovskom stilu da
se ne brinu zbog nedostatka informacija o njihovim blinjima, jer im
upravo ta utnja osigurava osobnu sigurnost. Nakon to takvi postupci
ne urode plodom, vlada poduzima niz sve koraka,
od proglaavanja opsadnog stanja i stvaranja urota da bi se stvorio nered,
1;1
bi se opravdalo premjetanje policije i sjedita vlade iz glavnog
I
grada. do zatvaranja ulaza i izlaza u grad te naposljetku stvaranja vlastitog
Grad i dalje nastavlja ivjeti gotovo normalnim
.'
ritmom, a ljudi na svaki od vladinih postupaka odgovaraju neobjanjivo
"rt
jedinstveno, pravom gandijevskom politikom nenasilnoga otpora.
U svom preglednom prikazu romana Michael Wood iznio je uspo
redbu s Brechtom:
U poznatoj pjesmi koju je napisao u 1953. godine, Brecht
dtira jednog suvremenika koji kae da su ljudi izgubili povjerenje u vladu. Ne bi
li bilo jednostavnije, kae Brecht prepredeno, raspustiti narod kako bi vlada mogla
izabrati novu vladu? Saramagov roman je parabola koja govori do dolazi kad
se ne mogu raspustiti ni narod niti vlada.
o IASILJU {"
Usporedba funkcionira, ali zavrna karakterizacija ne poan
tu: poruka ovog romana nije toliko u
rasputanja naroda i vlade koliko u prisilnoj naravi demokratskih ritu
ala slobode. Dogada se to da gradani samim suzdravanja od
glasanja rasputaju vladu - ne samo u uem smislu smjenjivanja posto
" vlade. nego na jedan mnogo radikalniji Zbog ,
/1 suzdranost dovodi vladu do ruba panike? Tim ona se
I
sa da postoji i da provodi samo ukoliko je kao takvu
njeni subjekti - i ako je na odbijanja.
negatije. to je glas
nepovjerenja, .....
Iskazano terminima. apstinencija je neto
poput Verw".fonga unaprijed. odbijanjal
poricanja) koji predstavlja mnogo radikalniji zaokret nego potiskivanje
(VerJningung). Prema Freudu, subjekt na umni ono
potisnuto. s obzirom na to da je ono imenovano i istovremeno zanije
kano jer ga subjekt odbija prepoznati. odbija prepoznati samoga sebe
u njemu. Suprotno tome, unaprijed izbacuje taj pojam
iz tout court. Qa bi SC opisale.lmnolretakvog.radikalnog
.... .!reba. &..sjmti. Badionov.e.. provokativne ..teze: Bolje .je
IUQnalaienjn da se
vidlj..iyj,mono to kao
Bolje je ne nita nego lokaln<:l. da.. bi
funkcionirao (djelovati stvaranja mjesta za mnotvo novih
subjektivnosti). Dananja prijetnja ne sastoji se u pasivnosti nego u
.1'1" .
pseudo-aktivnosti. potrebi da se bude aktivan. da se sudjeluje. da
bi se prikrilo nitavilo onog to se zbiva. Ljudi se neprekidno negdje
neto rade; znanstvenici sudjeluju u besmislenim raspravama
itd. Ono to predstavlja doista teak pothvat jest korak unatrag.
se. Oni.na vlasti vie vole i. raz
govor umjc:sto utnje. samo zato.ci.lI,.pi.JW . .uYlIk
H
II ..
178 SLAVOJ iEK
sJID1rni kako je naa zlokobna pasivnost slomljena. apstinen
cija stoga je istinski ona nas snano s prazninom
......... . " ..
Dakle, ak9 pod: . Qasiljem
...obzira.tQ to. i
.. milijune
ljl!.gi tome to ..hlJjg,ovoljno nasilni. nJta pone
kad je najnasilnije to moemo
":".'.::'
:-..:
tj
I !UNA
1.lf"K
BILJUl!
Uvod
1. Maximilien Robespierre, Virtue and Terror, London: Verso, 2007. str. 47.
2. Nedavnu knjigu Prima Levija o kemijskim elementima (The Periodic
TaIN, New Yorlc Schodren, 1984) trebalo bi shwtiti suprotno staja
IUru o ,eko6una (temeljnoj cjdovitog pripovijedanja
o ivotnim uvjetima. o ivotu u obliku
konzistenmog narativa: u tome je trauma holokausta. Stoga
je za Levija jedini da izbjegne uruavanje svog uni
verzuma bilo traenje uporita u nekom Realnom,
Realnom 14asifikacije kemijskih elemenata (dakako, u njegovu
nju elemenata klasifikacija slui samo kao prazan okvir: svaki element
objanjava se pod vidom njegovih asocijacija).
3. lIBarbarski je pisati poeziju nakon Auschwitza (Theodor W. Adorno,
IICultural Criticism and Society,1< u Neil Levi i Michael Romberg
(ur.), The Holocaust:. Theoretical Readings, New Brunswick: Rutgers
University Press 2003, str. 281).
4. Cit. iz Elaine Feinstein. Anna ofAll the Russiam, New York: Knopf
2005, str. 170.
5. Alain Badiou. Drawing, lacanian ink 28 (jesen 2006). str. 45.
6. V. Jean-Paul Sartre, Existentialism and HUmIlnism, London: Memuen
1974.
Prvo poglavlje
1. Lesley Chamberlain, The Philosophy Steamer, London: Atlantic Books
2006, str. 23-24. Da bih izbjegao nesporazume, jasno izjav
178 SLAVOJ iEK
sJID1rni kako je naa zlokobna pasivnost slomljena. apstinen
cija stoga je istinski ona nas snano s prazninom
......... . " ..
Dakle, ak9 pod: . Qasiljem
...obzira.tQ to. i
.. milijune
ljl!.gi tome to ..hlJjg,ovoljno nasilni. nJta pone
kad je najnasilnije to moemo
":".'.::'
:-..:
tj
I !UNA
1.lf"K
BILJUl!
Uvod
1. Maximilien Robespierre, Virtue and Terror, London: Verso, 2007. str. 47.
2. Nedavnu knjigu Prima Levija o kemijskim elementima (The Periodic
TaIN, New Yorlc Schodren, 1984) trebalo bi shwtiti suprotno staja
IUru o ,eko6una (temeljnoj cjdovitog pripovijedanja
o ivotnim uvjetima. o ivotu u obliku
konzistenmog narativa: u tome je trauma holokausta. Stoga
je za Levija jedini da izbjegne uruavanje svog uni
verzuma bilo traenje uporita u nekom Realnom,
Realnom 14asifikacije kemijskih elemenata (dakako, u njegovu
nju elemenata klasifikacija slui samo kao prazan okvir: svaki element
objanjava se pod vidom njegovih asocijacija).
3. lIBarbarski je pisati poeziju nakon Auschwitza (Theodor W. Adorno,
IICultural Criticism and Society,1< u Neil Levi i Michael Romberg
(ur.), The Holocaust:. Theoretical Readings, New Brunswick: Rutgers
University Press 2003, str. 281).
4. Cit. iz Elaine Feinstein. Anna ofAll the Russiam, New York: Knopf
2005, str. 170.
5. Alain Badiou. Drawing, lacanian ink 28 (jesen 2006). str. 45.
6. V. Jean-Paul Sartre, Existentialism and HUmIlnism, London: Memuen
1974.
Prvo poglavlje
1. Lesley Chamberlain, The Philosophy Steamer, London: Atlantic Books
2006, str. 23-24. Da bih izbjegao nesporazume, jasno izjav
t80 SLAVOJ iEK
ljujem kako odluku o protjerivanju intelektualaca
u potpunosti opravdanom.
2. Ibid., str. 22.
3. Walter Benjamin, Critique ofViolence, u: Writings, Vol. 1,
1913-1926, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1996.
4. Kad su Palestinci na izraelski zahtjev da obustave napade
odgovorili pitanjem jIa to je s vaom okupacijom Zapadne obale?,
nije li Izrael odgovorio u stilu Ne mijenjajte temu!?
5. V. Etienne Balibar, La violence: idealite et cruaute, u: La crainte
des masses: politique a philosophie avant et apres Marx, Paris: Edi'tions
GaliMe, 1997.
6. U tome se sastoji odbora koji se
svako malo pojave odnekud da bi opasnosti neobuzdanog
znanstveno-tehnolokog napretka: svojim dobrim namjerama,
kom brigom itd. oni zapravo ignoriraju mnogo osnovnije sistem
sko nasilje.
7. V. Olivier Malnuit, Pourquoi les geants du business se prennent-ils
pour Jesus?, uchnikart, 2006, str. 32-37.
8. Isti argument se odnosi i na supromost izmedu pamemog i ne
pamemog pristupa. Outsourcing (koritenje usluga drugih orga
nizacija za ostvarivanje projekata, nap. prev.) je ovdje termin:
njime se U ne-pametne zemlje svijeta (ili na nevidljiva mjesta
Prvog svijeta)'izvozi (nuna) strana (disciplinirani i hijerarhij
ski ustrojen rad, ekoloko itd.). san liberalnih komunista
sastoji se u izvozu same klase u nevidljive tvornice u kojima
u tekim uvjetima rade potplateni radnici svijeta.
9. Peter Sloterdijk, Zorn und Zeit; Frankfurt: Suhrkamp, 2006, str. 55.
10. Michael Agger, Village Idiot. The case against M. Night Shyamalan,
http://www.slate.com/idl2l04567.
11. Shane Handler, M. Knight Shyamalan' s The VilllZge, http://www.
glidemagazine.com/articles120.html.
o IASILJU t8t
12. David Edelstein, Village ofthe Darned: More Pious Hokum from M.
Knight Shyamalan, http://www.slate.com/idl2104512.
13. Jedna od glupljih zamjerki fdmu (ne odvie od prigovora
Hitchcockovoj odnosi se na ukidanje napetosti razotkri
vanjem tajne u prve dvije 6lma - medutim, spoznaja o njoj
zadnju filma jo zanimljivijom. Odnosno, posljednja
(Ivyino teko i polagano kretanje kroz umu) postavlja pred
nas zagonetku (ili, kako bi to neki rekli, narativnu nekonzistentnost):
zbog se Ivy i dalje boji zbog ona i dalje predstav
ljaju mitsku prijetnju kad Ivy sada zna da ne postoje. da su
uprizorena? U jednoj sceni, nakon to zlokobni (kao to
znamo, umjetno proizveden) krik koji blizinu Ivy
padne u depresivni Ovdje sam zbog ljubavi. Zato te molim da
me pusti da - zbog ako zna da ne postoje?
Ona to dobro zna, ali ipak... u nestvarnim sablastima koja je progone
ima vie stvarnosti nego u stvarnosti samoj.
14. Ovdje je Nicholas Meyer u pravu u svojoj parodiji Sherlocka
Holmesa pod nazivom postotna otopina: unuw dijegetskog
prostora pripovijesti o Sherlocku Holmesu, Moriarty kao glavni zli
kovac (Napoleon i Holmesov neprijatelj, zapravo je
plod Holmesove mate, njegova dvojnika i njegove strane: na
samom Meyersova romana Moriarty, skromni profesor mate
matike, WatJOna koji mu objanjava da je Holmes njime
opsjednut i da ima fiks..ideju kako je on kriminalni um; da bi
Holmesa, Watson ga u kod Freuda...
15. Dostupno na webu: http://www.impactservices.net.aulmovies/chil
drenofinen.htm.
16. Friedrich Nietzsche, Tako govorio Zaratustra, prev. Danko
Mladost, Zagreb, 1983., str. 14-15.
17. John Gray, Straw Dogs, London: Granta, 2003, str. 161.
18. Dostupno na webu: http://www.masturbate-a-thon.com.
n'll
t80 SLAVOJ iEK
ljujem kako odluku o protjerivanju intelektualaca
u potpunosti opravdanom.
2. Ibid., str. 22.
3. Walter Benjamin, Critique ofViolence, u: Writings, Vol. 1,
1913-1926, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1996.
4. Kad su Palestinci na izraelski zahtjev da obustave napade
odgovorili pitanjem jIa to je s vaom okupacijom Zapadne obale?,
nije li Izrael odgovorio u stilu Ne mijenjajte temu!?
5. V. Etienne Balibar, La violence: idealite et cruaute, u: La crainte
des masses: politique a philosophie avant et apres Marx, Paris: Edi'tions
GaliMe, 1997.
6. U tome se sastoji odbora koji se
svako malo pojave odnekud da bi opasnosti neobuzdanog
znanstveno-tehnolokog napretka: svojim dobrim namjerama,
kom brigom itd. oni zapravo ignoriraju mnogo osnovnije sistem
sko nasilje.
7. V. Olivier Malnuit, Pourquoi les geants du business se prennent-ils
pour Jesus?, uchnikart, 2006, str. 32-37.
8. Isti argument se odnosi i na supromost izmedu pamemog i ne
pamemog pristupa. Outsourcing (koritenje usluga drugih orga
nizacija za ostvarivanje projekata, nap. prev.) je ovdje termin:
njime se U ne-pametne zemlje svijeta (ili na nevidljiva mjesta
Prvog svijeta)'izvozi (nuna) strana (disciplinirani i hijerarhij
ski ustrojen rad, ekoloko itd.). san liberalnih komunista
sastoji se u izvozu same klase u nevidljive tvornice u kojima
u tekim uvjetima rade potplateni radnici svijeta.
9. Peter Sloterdijk, Zorn und Zeit; Frankfurt: Suhrkamp, 2006, str. 55.
10. Michael Agger, Village Idiot. The case against M. Night Shyamalan,
http://www.slate.com/idl2l04567.
11. Shane Handler, M. Knight Shyamalan' s The VilllZge, http://www.
glidemagazine.com/articles120.html.
o IASILJU t8t
12. David Edelstein, Village ofthe Darned: More Pious Hokum from M.
Knight Shyamalan, http://www.slate.com/idl2104512.
13. Jedna od glupljih zamjerki fdmu (ne odvie od prigovora
Hitchcockovoj odnosi se na ukidanje napetosti razotkri
vanjem tajne u prve dvije 6lma - medutim, spoznaja o njoj
zadnju filma jo zanimljivijom. Odnosno, posljednja
(Ivyino teko i polagano kretanje kroz umu) postavlja pred
nas zagonetku (ili, kako bi to neki rekli, narativnu nekonzistentnost):
zbog se Ivy i dalje boji zbog ona i dalje predstav
ljaju mitsku prijetnju kad Ivy sada zna da ne postoje. da su
uprizorena? U jednoj sceni, nakon to zlokobni (kao to
znamo, umjetno proizveden) krik koji blizinu Ivy
padne u depresivni Ovdje sam zbog ljubavi. Zato te molim da
me pusti da - zbog ako zna da ne postoje?
Ona to dobro zna, ali ipak... u nestvarnim sablastima koja je progone
ima vie stvarnosti nego u stvarnosti samoj.
14. Ovdje je Nicholas Meyer u pravu u svojoj parodiji Sherlocka
Holmesa pod nazivom postotna otopina: unuw dijegetskog
prostora pripovijesti o Sherlocku Holmesu, Moriarty kao glavni zli
kovac (Napoleon i Holmesov neprijatelj, zapravo je
plod Holmesove mate, njegova dvojnika i njegove strane: na
samom Meyersova romana Moriarty, skromni profesor mate
matike, WatJOna koji mu objanjava da je Holmes njime
opsjednut i da ima fiks..ideju kako je on kriminalni um; da bi
Holmesa, Watson ga u kod Freuda...
15. Dostupno na webu: http://www.impactservices.net.aulmovies/chil
drenofinen.htm.
16. Friedrich Nietzsche, Tako govorio Zaratustra, prev. Danko
Mladost, Zagreb, 1983., str. 14-15.
17. John Gray, Straw Dogs, London: Granta, 2003, str. 161.
18. Dostupno na webu: http://www.masturbate-a-thon.com.
n'll
182 SLAVOJ iEK
19. Alain Badiou, Logiques des mondes, Paris: Editions du Seuil, 2006.
20. Ibid.
21. za pojam v. Jacques Lacan, The Other Side of
Psychoanalysis, New York: Nonon 2006.
22. Badiou, LogilJues des mondes, str. 443.
23. Npr. Michd Houellebecq, The Possibility of an Island, New Yc:'rk:
Knopf2006.
24. Nicholas Sabloff. Of Filth and Frozen Dinners, Common &view,
zima 2007, str. 50.
25. Ibid., str. 51.
26. Benoit Brecht, Verhoer des Guten u: Werke: BanJ 18, Prosa 3, Frankfun
am Main: Suhrkamp Verlag, 1995, str. 502-503 (autorov prijevod).
Drugo poglavije
1. O pojmu biopolitike v. Giorgio Agamben, Homo sacer, Stanford:
Stanford University Press 1998; o pojmu postpolitike, v. Jacques
Ranciere, Disagreement, Minneapolis: University of Minnesota Press
1998.
2. V. takoder Agamben, Homo sacer.
3. Sam Harris, The End ofFaith, New York: Norton, 2005, str. 199.
4. Ibid., str. 192-93.
5. Ibid., str. 197.
6. Epigrafiz Living Room Dialogues on the Middle East, dt. u: Wendy
Brown, Regulating Aversion: Tolerance in the Age ofIdentity and Empire,
Princeton: Princeton University Press, 2006, str. 1.
7. David Remnick, Imin's Tomb, New York: Random House, 1993, str.
11.
8. Zbog toga bi svatko koga zanima tema zla trebao djdo
Claudi;e Koonz The Nazi Conscience (Cambridge, MA: Bdknap Press,
2003), detaljni izvjetaj o diskursu koji je pru
ao opravdanje za njihove
o lIASILJU 183
9. Theodor W. Adorno i Walter Benjamin, The Complete Correspondence
1928-1940, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1999, str.
252.
10. Manin Amis, )jAli that Survives is Love, The Times, 1. lipanj 2006,
str. 4-5.
11. Immanuel Kant, The Conflict of Faculties, u Political Writing.r,
Cambridge: Cambridge University Press, 1991, str. 182.
12. Sloterdijk, Zorn und Zeit, str. 134.
13. Dostupno na webu: http://thinkexist.com/quotes/neil gaiman
14. Peter Sloterdijk, )jWarten auf den Islam, Focus, listopad 2006, str.
84.
15. Ovo je ideja koju je zastupao Habermas (v. Jiirgen Habermas, The
Theory ofCommunicative Action, dva sveska, New York: Beacon Press
1985), ali koja nije strana ni Lacanu (v. Jacques Lacan, The Function
and Fidd of Speech and Language in Psychoanalysis, u Ecrits, New
York: Norton 2006).
16. Jean-Marie Muller, Non-Violence in Education, dostupno na webu:
http://portal.unesco.org/education/enifile_download. phpl fa9gea
234f4accbOad43040e1 d60809cmuller_en.pdf.
17. Ibid.
18. V. Clement Rosset, Le reel: traitl de IUliotie, Paris: Editions de Minuit,
2004, str.112-ll4.
19. O pojmu diskursa v. Jacques Lacan, The Other Side of
Psychoanalysis.
20. Muller, Non-Violence in Education.
21. Simone Weil, CEuvres complJtes VL Cahiers, sv. 2, rujan 1941 -
1942, Paris: Gallimard, 1997, str. 74.
22. Simone Weil, CEuvres compMtes VI: Cahiers, sv. 1, 1933 - rujan 1941,
Paris: Gallimard, 1994, str. 325.
23. G. K. Chesterton, ...A Defense of Detective Stories, u H. Haycraft (ur.),
The Art ofthe Mystery Story, New York: Universal Library, 1946, str. 6.
.
182 SLAVOJ iEK
19. Alain Badiou, Logiques des mondes, Paris: Editions du Seuil, 2006.
20. Ibid.
21. za pojam v. Jacques Lacan, The Other Side of
Psychoanalysis, New York: Nonon 2006.
22. Badiou, LogilJues des mondes, str. 443.
23. Npr. Michd Houellebecq, The Possibility of an Island, New Yc:'rk:
Knopf2006.
24. Nicholas Sabloff. Of Filth and Frozen Dinners, Common &view,
zima 2007, str. 50.
25. Ibid., str. 51.
26. Benoit Brecht, Verhoer des Guten u: Werke: BanJ 18, Prosa 3, Frankfun
am Main: Suhrkamp Verlag, 1995, str. 502-503 (autorov prijevod).
Drugo poglavije
1. O pojmu biopolitike v. Giorgio Agamben, Homo sacer, Stanford:
Stanford University Press 1998; o pojmu postpolitike, v. Jacques
Ranciere, Disagreement, Minneapolis: University of Minnesota Press
1998.
2. V. takoder Agamben, Homo sacer.
3. Sam Harris, The End ofFaith, New York: Norton, 2005, str. 199.
4. Ibid., str. 192-93.
5. Ibid., str. 197.
6. Epigrafiz Living Room Dialogues on the Middle East, dt. u: Wendy
Brown, Regulating Aversion: Tolerance in the Age ofIdentity and Empire,
Princeton: Princeton University Press, 2006, str. 1.
7. David Remnick, Imin's Tomb, New York: Random House, 1993, str.
11.
8. Zbog toga bi svatko koga zanima tema zla trebao djdo
Claudi;e Koonz The Nazi Conscience (Cambridge, MA: Bdknap Press,
2003), detaljni izvjetaj o diskursu koji je pru
ao opravdanje za njihove
o lIASILJU 183
9. Theodor W. Adorno i Walter Benjamin, The Complete Correspondence
1928-1940, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1999, str.
252.
10. Manin Amis, )jAli that Survives is Love, The Times, 1. lipanj 2006,
str. 4-5.
11. Immanuel Kant, The Conflict of Faculties, u Political Writing.r,
Cambridge: Cambridge University Press, 1991, str. 182.
12. Sloterdijk, Zorn und Zeit, str. 134.
13. Dostupno na webu: http://thinkexist.com/quotes/neil gaiman
14. Peter Sloterdijk, )jWarten auf den Islam, Focus, listopad 2006, str.
84.
15. Ovo je ideja koju je zastupao Habermas (v. Jiirgen Habermas, The
Theory ofCommunicative Action, dva sveska, New York: Beacon Press
1985), ali koja nije strana ni Lacanu (v. Jacques Lacan, The Function
and Fidd of Speech and Language in Psychoanalysis, u Ecrits, New
York: Norton 2006).
16. Jean-Marie Muller, Non-Violence in Education, dostupno na webu:
http://portal.unesco.org/education/enifile_download. phpl fa9gea
234f4accbOad43040e1 d60809cmuller_en.pdf.
17. Ibid.
18. V. Clement Rosset, Le reel: traitl de IUliotie, Paris: Editions de Minuit,
2004, str.112-ll4.
19. O pojmu diskursa v. Jacques Lacan, The Other Side of
Psychoanalysis.
20. Muller, Non-Violence in Education.
21. Simone Weil, CEuvres complJtes VL Cahiers, sv. 2, rujan 1941 -
1942, Paris: Gallimard, 1997, str. 74.
22. Simone Weil, CEuvres compMtes VI: Cahiers, sv. 1, 1933 - rujan 1941,
Paris: Gallimard, 1994, str. 325.
23. G. K. Chesterton, ...A Defense of Detective Stories, u H. Haycraft (ur.),
The Art ofthe Mystery Story, New York: Universal Library, 1946, str. 6.
.
184 SLAVOJ iEK
24. Mark Wrathall, How to &aJ HeiJegger, London: Granta, 2005, str.
94-95.
25. Martin Heidegger, IntroJumon to Metaphysia,' New Haven: Yale
University Press, 2000, str. 115-128.
26. Temu takvog nasilja razvili su Walter Benjamin i Carl Shmitt:
Benjamin, Critique of Violence; carl Schmitt, The Concept ofthe
Politica4 Chicago: University of Chicago Press, 1996.
27. V. Rosset, Le "el str. 22-23.
28. Heidegger, IntroJumon to Metaphysia, str. 102.
29. Simone de Beauvoir, Ammca Day by Day, cit. prema Stella Sandford,
How to &aJ Beauvoir, London: Granta, 2006, str. 42.
30. Ibid., str. 49.
T pogl4vlje
l. I ovdje kao i u odnosa nemira u Los Angelesu (nakon
to su u javnosti pokazane snimke na kojima policija batina Rodneyja
Kinga) i holivudskih SImova, ono to se dogodilo je na neki
bilo i deset godina ranije - prisjetimo se Mrinje
(La Haine, 1995) redatelja Mathieua Kassovit7.a, crno-bijelog SIma o
nasilju u francuskim koji prikazuje malo
nasilje, policijsku brutalnost i drutvenu izoliranost parikih
U tim neredima nema nikakvog potencijala za razvijanje
prawc djelovanja - jedino temu IC moiemo nadati Jest dt
tt: ODa prdivjcti u nekom obliku kulturne pojamosti. poput uspona
nove suburbane punk kulture.
2. V. Roman Jakobson, Qosing Statement: Unguistics and Poetics,
u T. A. Sebeok (ur.), Style in Language, New York: Wtley, 1960, str.
350-77.
3. Alain Badiou, The Caesura of Nihilism, predavanje odrano na
University of Essex 1O. rujna 2003.
4. Gray, Straw Dogl, str. 19.
o lIASILJU 185
5. O pojmu univerzalnog diskursa v. Lacan, The Other SiJe of
Psychoanalysis.
6. V. Donald Davidson, Essays on Actions and Events, Oxford: Oxford
University Press, 1980.
7. Jean-Pierre Dupuy, Atlions-nous oublil le mal? Pmsn' 14 politique apm
le II septembrt, Paris: Bayard, 2002.
8. Citirano u Bradley K. Martin, U1'II1n- the Loving Gart ofthe Fatherly
Leader, New York: Thomas Dunne, 2004, str. 85.
9. Nije li i prije poznate Sotonine Neka Zlo bude moje Dobro
iz Miltonova kgubljmog mja, fotrnulu zla vet izloio
Shakespeare u ntu Androniku gdje Aronove posljednje glase:
Ako sam ijedno dobro djelo u cijelome I svom ivotu, za njega
se kajem iz dna due? (citat prema hrv. izdanju: W. Shakespeare,
Tragedije, prev. Mate Maras, MH, Zagreb. 2006. str. 113).
10. Najpoznatiji primjer je Robert Axelrod, The Evolution ofCooperation.
New York: Basic Books. 1984.
11. Dupuy je u krivu kad lakanovsku psihoanalizu karakterizira kao dio
procesa mehanizacije uma.. koji traje - posve suprotno, psihoanaliza u
na vokabular ponovo uvodi pojmove zla i odgovornosti; nagon
za ono ito ometa promjenjivi mehanizam racionalne
potrage za uitkom, preokret pri kojem ja sabotiram vlastite
interese. Ako je to istinsko zlo, onda dananje sekularne
teOrije. pa l mc:hlniuciju uma u kopidmim znanostima
ne treba smauad navlastito .z1im.. vet obranom od :da.
12. Lacan. Ecrits, str. 689-698.
13. V. Dupuy. Avions-nous oublil le mal?
14. John Rawls, A Theory ofJustice, Cambridge, MA: Harvard University
Press, 1971 izdanje 1999).
15. U jednoj morbidnijoj verziji, vjetica mu kae: sve ho poe
li, ali upozoravam te, isto tvojem susjedu uaniti dvaput! Seljak
lukavo odgovara: .Uzmi mi jedno oko!
184 SLAVOJ iEK
24. Mark Wrathall, How to &aJ HeiJegger, London: Granta, 2005, str.
94-95.
25. Martin Heidegger, IntroJumon to Metaphysia,' New Haven: Yale
University Press, 2000, str. 115-128.
26. Temu takvog nasilja razvili su Walter Benjamin i Carl Shmitt:
Benjamin, Critique of Violence; carl Schmitt, The Concept ofthe
Politica4 Chicago: University of Chicago Press, 1996.
27. V. Rosset, Le "el str. 22-23.
28. Heidegger, IntroJumon to Metaphysia, str. 102.
29. Simone de Beauvoir, Ammca Day by Day, cit. prema Stella Sandford,
How to &aJ Beauvoir, London: Granta, 2006, str. 42.
30. Ibid., str. 49.
T pogl4vlje
l. I ovdje kao i u odnosa nemira u Los Angelesu (nakon
to su u javnosti pokazane snimke na kojima policija batina Rodneyja
Kinga) i holivudskih SImova, ono to se dogodilo je na neki
bilo i deset godina ranije - prisjetimo se Mrinje
(La Haine, 1995) redatelja Mathieua Kassovit7.a, crno-bijelog SIma o
nasilju u francuskim koji prikazuje malo
nasilje, policijsku brutalnost i drutvenu izoliranost parikih
U tim neredima nema nikakvog potencijala za razvijanje
prawc djelovanja - jedino temu IC moiemo nadati Jest dt
tt: ODa prdivjcti u nekom obliku kulturne pojamosti. poput uspona
nove suburbane punk kulture.
2. V. Roman Jakobson, Qosing Statement: Unguistics and Poetics,
u T. A. Sebeok (ur.), Style in Language, New York: Wtley, 1960, str.
350-77.
3. Alain Badiou, The Caesura of Nihilism, predavanje odrano na
University of Essex 1O. rujna 2003.
4. Gray, Straw Dogl, str. 19.
o lIASILJU 185
5. O pojmu univerzalnog diskursa v. Lacan, The Other SiJe of
Psychoanalysis.
6. V. Donald Davidson, Essays on Actions and Events, Oxford: Oxford
University Press, 1980.
7. Jean-Pierre Dupuy, Atlions-nous oublil le mal? Pmsn' 14 politique apm
le II septembrt, Paris: Bayard, 2002.
8. Citirano u Bradley K. Martin, U1'II1n- the Loving Gart ofthe Fatherly
Leader, New York: Thomas Dunne, 2004, str. 85.
9. Nije li i prije poznate Sotonine Neka Zlo bude moje Dobro
iz Miltonova kgubljmog mja, fotrnulu zla vet izloio
Shakespeare u ntu Androniku gdje Aronove posljednje glase:
Ako sam ijedno dobro djelo u cijelome I svom ivotu, za njega
se kajem iz dna due? (citat prema hrv. izdanju: W. Shakespeare,
Tragedije, prev. Mate Maras, MH, Zagreb. 2006. str. 113).
10. Najpoznatiji primjer je Robert Axelrod, The Evolution ofCooperation.
New York: Basic Books. 1984.
11. Dupuy je u krivu kad lakanovsku psihoanalizu karakterizira kao dio
procesa mehanizacije uma.. koji traje - posve suprotno, psihoanaliza u
na vokabular ponovo uvodi pojmove zla i odgovornosti; nagon
za ono ito ometa promjenjivi mehanizam racionalne
potrage za uitkom, preokret pri kojem ja sabotiram vlastite
interese. Ako je to istinsko zlo, onda dananje sekularne
teOrije. pa l mc:hlniuciju uma u kopidmim znanostima
ne treba smauad navlastito .z1im.. vet obranom od :da.
12. Lacan. Ecrits, str. 689-698.
13. V. Dupuy. Avions-nous oublil le mal?
14. John Rawls, A Theory ofJustice, Cambridge, MA: Harvard University
Press, 1971 izdanje 1999).
15. U jednoj morbidnijoj verziji, vjetica mu kae: sve ho poe
li, ali upozoravam te, isto tvojem susjedu uaniti dvaput! Seljak
lukavo odgovara: .Uzmi mi jedno oko!
186 SLAVOJ iEK
16. V. Friedrich Hayek, The Road to Serfdom, Chicago: University of
Chicago Press, 1994.
17. V. Alenka The Shortest Shadow, Cambridge: MIT Press,
2006.
18. Je li zavidjeti samom sebi umjesto nekom drugom subjektu?
Kad je o subjektima koji nisu u stanju izdrati vlastitu i
zadovoljstvo i tvrdoglavo sabotiraju sami sebe, moglo bi se u okrutnim
Freudovim terminima kazati da njihov superego zavidi uspjehu njiho
vog ega. Rascjep izmedu onoga to Lacan naziva subjekt iskazivanja
na koji Ja kao subjekt koji govori predstavlja samog sebe svojim
govorom) i subjekt iskaza Ua koje govori) ovdje je doveden do kraj
nosti: subjekt postaje svoje vlastito Drugo, poziciju s koje
sam sebi zavidi.
19. Jean-Jacques Rousseau, Rousseau, Judge of Jean-Jacques: Dialogues,
Hanover, NH: Danmouth College Press, 1990, str. 63 (kurziv auto
rov).
20. V. Jean-Pierre Dupuy, Petite metaphysique r.ks tsunamis, Paris: Editions
du Seuil, 200S, str. 68.
21. Medutim, to se dogodilo u SAD-u, naravno na filmu: to je seri
ja filmova o bjegovima (Bijeg iz New Yorka, Bijeg iz Los Angelesa) u
kojima se megalopolis nalazi izvan domene javnog poretka
i njime vladaju bande kriminalaca. U ovom je kontekstu zanimljiviji
film Potpuni kolaps (The Trigger Effect) Davida Koeppa iz 1996. godi
ne u kojem se, nakon to nestane poretka u velegradu, drutvo
raspadati. Film se na dovitljiv poigrava rasnim odnosima
i predrasudama koje imamo prema strancima. Kao to kae najava
filma: Kad nita ne funkcionira, sve prolazi. Korak dalje je pojav
ljivanje aure New Orleansa kao grada vampira, ivih mrtvaca i vudu
magije u kojem neka magijska uvijek prijeti unitenjem
drutvenog tkiva. Jo jednom, kao i u jedanaestog rujna, izne
nadenje nije bilo samo iznenadenje: ono to se dogodilo nije bilo samo
o .AS.LJU 187
razaranje zatvorene bjelokosne kule ivota od strane
uljeza iz svijeta koji je u nju unio stvarnost drutvenog kaosa,
nasilja i gladi, nego, posve suprotno, neto to se (od tog trenutka
nadalje) nije doivljavalo kao dio nae stvarnosti, neto smo bili
svjesni samo u njenom fikcionalnom obliku na televiziji ili kazalitu i
koje je na brutalan ulo u nau stvarnost.
22. O pojmu subjekta za kojeg se pretpostavlja da vjeruje, v.
poglavlje u: Slavoj iek: The Plague of Fantasies, London: Verso,
1997.
23. V. Jim Dwyer and Christopher Drew, ))Fear Exceeded Crime's Reality
in New Orleans, New York Times, 29. rujna 200S.
poglavlje
1. V. Immanuel Kant, ))The Antinomy of Pure Reason, u Critique of
Pure Reason: The Transcendental Dialectic, London: Palgrave, 2003.
Druga knjiga, drugo poglavlje.
2. Ovaj stav da je ena u potpunosti odgovorna za spolni legaliziran
je u Iranu, gdje je 3. 2006. godine devetnaestogodinjakinja
osudena na smrt vjeanjem nakon to je priznala da je izbola do
smrti jednog od tri mukarca koji su je pokuali silovati. Paradoks je
u ovome: da je da se ne brani i dopustila mukarcima da je
siluju, bila bi osudena na sto udaraca prema iranskom zakonu
o da je bila udana u trenutku kad je bila silovana, vjerojatno
bi bila osudena za preljub i osudena na smrt kamenovanjem. Dakle,
to god napravila, u potpunosti je odgovorna.
3. Medutim, postoji i jo jedno, zlokobnije takvog manjka
odgovornosti mukaraca: nije li zapravo sposobnost da se spolni
izvri bilo kad i bilo gdje u osnovi enska fantazija? Prisjetimo se
apsurdne talibanske zabrane (dok su jo bili na vlasti u Afganistanu)
metalnih enskih potpetica - kao da bi zveckanje potpeticama i dalje
poticalo mukarce i ako je cijelo ensko tijelo pokriveno od glave
186 SLAVOJ iEK
16. V. Friedrich Hayek, The Road to Serfdom, Chicago: University of
Chicago Press, 1994.
17. V. Alenka The Shortest Shadow, Cambridge: MIT Press,
2006.
18. Je li zavidjeti samom sebi umjesto nekom drugom subjektu?
Kad je o subjektima koji nisu u stanju izdrati vlastitu i
zadovoljstvo i tvrdoglavo sabotiraju sami sebe, moglo bi se u okrutnim
Freudovim terminima kazati da njihov superego zavidi uspjehu njiho
vog ega. Rascjep izmedu onoga to Lacan naziva subjekt iskazivanja
na koji Ja kao subjekt koji govori predstavlja samog sebe svojim
govorom) i subjekt iskaza Ua koje govori) ovdje je doveden do kraj
nosti: subjekt postaje svoje vlastito Drugo, poziciju s koje
sam sebi zavidi.
19. Jean-Jacques Rousseau, Rousseau, Judge of Jean-Jacques: Dialogues,
Hanover, NH: Danmouth College Press, 1990, str. 63 (kurziv auto
rov).
20. V. Jean-Pierre Dupuy, Petite metaphysique r.ks tsunamis, Paris: Editions
du Seuil, 200S, str. 68.
21. Medutim, to se dogodilo u SAD-u, naravno na filmu: to je seri
ja filmova o bjegovima (Bijeg iz New Yorka, Bijeg iz Los Angelesa) u
kojima se megalopolis nalazi izvan domene javnog poretka
i njime vladaju bande kriminalaca. U ovom je kontekstu zanimljiviji
film Potpuni kolaps (The Trigger Effect) Davida Koeppa iz 1996. godi
ne u kojem se, nakon to nestane poretka u velegradu, drutvo
raspadati. Film se na dovitljiv poigrava rasnim odnosima
i predrasudama koje imamo prema strancima. Kao to kae najava
filma: Kad nita ne funkcionira, sve prolazi. Korak dalje je pojav
ljivanje aure New Orleansa kao grada vampira, ivih mrtvaca i vudu
magije u kojem neka magijska uvijek prijeti unitenjem
drutvenog tkiva. Jo jednom, kao i u jedanaestog rujna, izne
nadenje nije bilo samo iznenadenje: ono to se dogodilo nije bilo samo
o .AS.LJU 187
razaranje zatvorene bjelokosne kule ivota od strane
uljeza iz svijeta koji je u nju unio stvarnost drutvenog kaosa,
nasilja i gladi, nego, posve suprotno, neto to se (od tog trenutka
nadalje) nije doivljavalo kao dio nae stvarnosti, neto smo bili
svjesni samo u njenom fikcionalnom obliku na televiziji ili kazalitu i
koje je na brutalan ulo u nau stvarnost.
22. O pojmu subjekta za kojeg se pretpostavlja da vjeruje, v.
poglavlje u: Slavoj iek: The Plague of Fantasies, London: Verso,
1997.
23. V. Jim Dwyer and Christopher Drew, ))Fear Exceeded Crime's Reality
in New Orleans, New York Times, 29. rujna 200S.
poglavlje
1. V. Immanuel Kant, ))The Antinomy of Pure Reason, u Critique of
Pure Reason: The Transcendental Dialectic, London: Palgrave, 2003.
Druga knjiga, drugo poglavlje.
2. Ovaj stav da je ena u potpunosti odgovorna za spolni legaliziran
je u Iranu, gdje je 3. 2006. godine devetnaestogodinjakinja
osudena na smrt vjeanjem nakon to je priznala da je izbola do
smrti jednog od tri mukarca koji su je pokuali silovati. Paradoks je
u ovome: da je da se ne brani i dopustila mukarcima da je
siluju, bila bi osudena na sto udaraca prema iranskom zakonu
o da je bila udana u trenutku kad je bila silovana, vjerojatno
bi bila osudena za preljub i osudena na smrt kamenovanjem. Dakle,
to god napravila, u potpunosti je odgovorna.
3. Medutim, postoji i jo jedno, zlokobnije takvog manjka
odgovornosti mukaraca: nije li zapravo sposobnost da se spolni
izvri bilo kad i bilo gdje u osnovi enska fantazija? Prisjetimo se
apsurdne talibanske zabrane (dok su jo bili na vlasti u Afganistanu)
metalnih enskih potpetica - kao da bi zveckanje potpeticama i dalje
poticalo mukarce i ako je cijelo ensko tijelo pokriveno od glave
188 SLAVOJ iEK
do pete. Ne pretpostavlja li to u potpunosti erotiziranu sliku mukar
ca kojeg moe uzbuditi i tako neduan zvuk koji tek
ensku prisutnost? Druga strana tolerancije seksualno
provokativnog ponaanja ena stoga bi bila da su u naem
pennisivnom drutvu mukarci sve manje zainteresirani za spolni
te da ga vie smatraju nego izvorom uitka.
4. Ovo dakako ni u kojem smislu ne opravdava Irvinga. kojeg je u
Austriju pozvala stranka i koji je znao da ga ondje
uhapsiti.
5. Sve dok se svako pedjanje u broj mrtvih takoder istog trena odbacuje,
mogli bismo zamisliti istinsku opscenost do koje bi razi
ne trebalo granicu podnoljivoglC broja mrtvih, koja bi na neo
predstavljala odjek rasprave o najvioj alkohola
koja bi smjela biti doputena u krvi je li to broj od 5,5 milijuna
ljudi? Jeste li vi i dalje poteni a ne holokausHevizionist
ako tvrdite da je samo 5.3 milijuna idova bilo ubijeno?
6. V. Alain Badiou i cecne Winter, Circonstances, sv. 3: Portles Ju mot
.Juifi, Paris: Leo Scheer, 2005.
7. V. Oriana Fallaci, The RAge anJ the PriJt, New York: Rizzoli, 2002;
The Force ofRemon, New York: Rizzoli, 2006.
8. Menachem Begin, The Revolt, New York: Dell, 1977, str.
9. Ovo potonje je objavljeno kao oglas na cijeloj stranici u
nJu NftII Y.,.,(o html od 14. svibnja 1947. 8- 0jeIi tekst je dostupan na
hup:J/sc.odand.indymedia.cqIl1CW1'triR1d1sp1ayJ3510lindex.php.
10. Cit. prema Time od 24. srpnja 2006.
ll. Simon Wiesenthal, Justice, not Vmgtance, London: Mandarin, 1989,
str. 266.
12. Ibid., str. 265.
13. Norman Davies. Europe At war. London: MacMillan. 2006, str. 346.
14. Alain Badiou, The Question ofDemocracy. lacanian ink 28 Oesen
2006). str. 59.
o IASILJU 189
15. Na mogli bismo pohvaliti odgovor Ehuda Baraka Gideonu
1..evyju za Ha'arm: kad je Barak trebao odgovoriti to bi da se
rodio kao Palestinac. odgovorio je: Pristupio bih orga
nizaciji (Dostupno na webu: http://www.monabaker.com/quotes.
html.
16. V. Karl Marx. Class Sttuggles in France.. CollecteJ WOrkr, sv. 10.
London: Lawrence and Wishatt. 1978, str. 95.
17. Cit. prema Edward T. Oakes. Darwin's Graveyards. BooltstK;u1turt,
studeni/prosinac 2006. str. 36.
18. Andre Glucksmann. DostoittJSlri tl ManhattAn. Paris: Robert Laffont.
2002.
19. Postoji verzija u sufijskom islamu: Boe. ako te budem poto
vao zbog toga to se bojim Pakla. spali me u njemu. Ako te budem
potovao jer se nadam Raju. nemoj me u njega pustiti. A ako te
budem potovao zbog tebe samog. nemoj me liiti tvoje Ijepote
(Rabi'a al-'Adawiyya iz Basre. 713-801)
Ptto pogI4vye
l. Ovdje se uvelike oslanjam na Browna, Regulating Avmion.
2. V. Samuel Huntington, The Cl4sh ofCivilirAtions, New York: Simon
and Schuster, 1998.
3. V. Francis Fukuyama. The EnJ ofHistory anJ the Last Man. New York:
Free Press. 2006 (ponovljeno izdanje).
4. Ovo baca novo svjedo na poznatu Goebbelsovu krilaticu Kad
kultura. posegnem za revolverom - ali dakako. ne i kad
civilizacija.
5. Rene Descartes, Discourse on Mnhod. South Bend, IN: University of
Notre Dame Press. 1994. str. 33.
6. Cit. iz Ziauddin Sardar i Merry! wyn Davies. The No-Nonsmse Guilk
to Islam. London: New InternationalistNerso. 2004. str. 77.
7. V. Claude Lefort. The Political Forms ofMoJem Sociny: Burtaucracy,
188 SLAVOJ iEK
do pete. Ne pretpostavlja li to u potpunosti erotiziranu sliku mukar
ca kojeg moe uzbuditi i tako neduan zvuk koji tek
ensku prisutnost? Druga strana tolerancije seksualno
provokativnog ponaanja ena stoga bi bila da su u naem
pennisivnom drutvu mukarci sve manje zainteresirani za spolni
te da ga vie smatraju nego izvorom uitka.
4. Ovo dakako ni u kojem smislu ne opravdava Irvinga. kojeg je u
Austriju pozvala stranka i koji je znao da ga ondje
uhapsiti.
5. Sve dok se svako pedjanje u broj mrtvih takoder istog trena odbacuje,
mogli bismo zamisliti istinsku opscenost do koje bi razi
ne trebalo granicu podnoljivoglC broja mrtvih, koja bi na neo
predstavljala odjek rasprave o najvioj alkohola
koja bi smjela biti doputena u krvi je li to broj od 5,5 milijuna
ljudi? Jeste li vi i dalje poteni a ne holokausHevizionist
ako tvrdite da je samo 5.3 milijuna idova bilo ubijeno?
6. V. Alain Badiou i cecne Winter, Circonstances, sv. 3: Portles Ju mot
.Juifi, Paris: Leo Scheer, 2005.
7. V. Oriana Fallaci, The RAge anJ the PriJt, New York: Rizzoli, 2002;
The Force ofRemon, New York: Rizzoli, 2006.
8. Menachem Begin, The Revolt, New York: Dell, 1977, str.
9. Ovo potonje je objavljeno kao oglas na cijeloj stranici u
nJu NftII Y.,.,(o html od 14. svibnja 1947. 8- 0jeIi tekst je dostupan na
hup:J/sc.odand.indymedia.cqIl1CW1'triR1d1sp1ayJ3510lindex.php.
10. Cit. prema Time od 24. srpnja 2006.
ll. Simon Wiesenthal, Justice, not Vmgtance, London: Mandarin, 1989,
str. 266.
12. Ibid., str. 265.
13. Norman Davies. Europe At war. London: MacMillan. 2006, str. 346.
14. Alain Badiou, The Question ofDemocracy. lacanian ink 28 Oesen
2006). str. 59.
o IASILJU 189
15. Na mogli bismo pohvaliti odgovor Ehuda Baraka Gideonu
1..evyju za Ha'arm: kad je Barak trebao odgovoriti to bi da se
rodio kao Palestinac. odgovorio je: Pristupio bih orga
nizaciji (Dostupno na webu: http://www.monabaker.com/quotes.
html.
16. V. Karl Marx. Class Sttuggles in France.. CollecteJ WOrkr, sv. 10.
London: Lawrence and Wishatt. 1978, str. 95.
17. Cit. prema Edward T. Oakes. Darwin's Graveyards. BooltstK;u1turt,
studeni/prosinac 2006. str. 36.
18. Andre Glucksmann. DostoittJSlri tl ManhattAn. Paris: Robert Laffont.
2002.
19. Postoji verzija u sufijskom islamu: Boe. ako te budem poto
vao zbog toga to se bojim Pakla. spali me u njemu. Ako te budem
potovao jer se nadam Raju. nemoj me u njega pustiti. A ako te
budem potovao zbog tebe samog. nemoj me liiti tvoje Ijepote
(Rabi'a al-'Adawiyya iz Basre. 713-801)
Ptto pogI4vye
l. Ovdje se uvelike oslanjam na Browna, Regulating Avmion.
2. V. Samuel Huntington, The Cl4sh ofCivilirAtions, New York: Simon
and Schuster, 1998.
3. V. Francis Fukuyama. The EnJ ofHistory anJ the Last Man. New York:
Free Press. 2006 (ponovljeno izdanje).
4. Ovo baca novo svjedo na poznatu Goebbelsovu krilaticu Kad
kultura. posegnem za revolverom - ali dakako. ne i kad
civilizacija.
5. Rene Descartes, Discourse on Mnhod. South Bend, IN: University of
Notre Dame Press. 1994. str. 33.
6. Cit. iz Ziauddin Sardar i Merry! wyn Davies. The No-Nonsmse Guilk
to Islam. London: New InternationalistNerso. 2004. str. 77.
7. V. Claude Lefort. The Political Forms ofMoJem Sociny: Burtaucracy,
190 SLAVOJ IEK
DnnocraCJ- Totalitarianism, Cambridge, MA: MIT 1986;
Jacques Ranciere, Hatred ofDnnocracy, London: Verso, 2007.
8. V. Marx, ltCla.ss Struggles in France, str. 95.
9. Moustapha Safouan, ltWhy Are the Arabs not Free? The Politics of
Writing (neobjavljeni rukopis).
1O. Ova karakteristika se vjerojatno odnosi na jo jedan fenomen:
u gotovo svim hotelima koji imaju vie od dvanaest katova,
ne postoji trinaesti kat (da bi se izbjegla dakle s dvanaestog
prelazimo direktno na kat. Za je Europljanina
to besmisleno: koga to pokuavamo zavarati? Kao da Bog ne zna da je
ono Ito smo nazvali l:etrnaeetim katom zapravo tri.naesti? Amerikanci
mogu igrati tu igru upravo zato jer je njihov Bog tek produetak naeg
vlastitog ega i ne se kao istinski temelj bitka.
11. George Orwell, The Road to Wigan Pitr. London: GolIana. 1937.
12. Iako se i ovdje dobrohotna drava blagostanja trudi neugodni
zadah Blinjeg prilagoditi za zdravlje: prije nekoliko
godina nizozemski je ministar zdravstva savjetovao gradanima da
putaju vjetrove barem petnaest puta na dan kako bi izbjegli neugodne
nuspojave i nadutost tijela.
13. Jer svakomu tko ima dat se jo Pil obilovati, a onomu tko nema
oduzet se i ono to ima (Matej. 25.29).
14. za detaljniju razradu ove teme v. poglavlje u Slavoj iek, The
Mdd.Stasts ofEnjoyment, London: Verso, 1995.
15. Christopher Hitchens, Prison Mutiny, http://www.slate.com/
idl2099888/.
Ststo poglavlje
1. Ova boanska dimenzija odraava se u ubojstvu Marion pod
sceni u kojoj se nasilje pojavljuje niotkuda.
2. Walter Benjamin, Theses on the Philosophy of History, Thesis IX,
u IOuminations, New York: Schocken Books, 1968. (citat prema hrv.
o tlaSILJU 191
prijevodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sile, prevela Snjeka
Studentski centar. Zagreb, 1971, Str. 29)
3. O raznorodnim oblicima boanskog nasilja v. Terry Eagleton. Sweet
VIOlence: The Idea ofthe Tragic, Oxford: Blackwell, 2002.
4. Trebalo bi imad na umu da o Jobu takoder igra ulogu i
u islamu, u kojem se Job doivljava kao istinskog vjernika.
5. V. poglavlje u Raymond Bellour, The Analysis of Film,
Bloomington: Indiana University Press, 2000.
6. Dostupno na webu: www.cse.dmu.ac.ukl
html.
7. Cjelokupni Sloterdijkov konpt sfera r.a.snovan je na toj promjeni
naglaska: sfere predstavljaju utrobu rekonstruiranu na pro
irenoj razini, od do samog je:iika u bitka.
8. Sloterdijk u djelu Zorn unJ Zeit zagovara zanimljivo
Lacana: Freudova osnovna mana je njegovo fokusiranje na
trOs, pa zbog toga ne uzima u obzir timejsku borbu (nagon za smrti
koji je odgovoran za nju, u tome ne uspijeva); da bi uspostavio protu
teu tom Freudovom manjku, Lacan dmejizira sam eros (interpreti
Freuda linijom Hegel-Kojeve: elja je uvijek elja za priznanjem,
njeno ispunjenje je priznanje elje itd.), ali zato ne uspijeva shvatiti
onog erotskog.
9. Sloterdijk, Zorn undZeit, str. 107. Ironija je u tome to se Sloterdijk u
tom djelu redovito oslanja na termin Linksfaschismus kojeg je proslavio
njegov glavni protivnik Jiirgen Habermas; on je taj termin
koristio 1968. da bi prokazao nasilne studentske demonstrante koji
su htjeli raspravu zamijeniti izravnijom akcijom. Ovaj nam detalj
govori vie nego to se to na prvi pogled jer Sloterdijkov zaklju
(njegov pozitivni program) nije toliko od Habermasova,
antagonizmu koji su pokazivali u javnosti.
1O. W. G. Sebald, on the Natural History ofDestruction, London: Penguin,
2003, str. 160-162.
190 SLAVOJ IEK
DnnocraCJ- Totalitarianism, Cambridge, MA: MIT 1986;
Jacques Ranciere, Hatred ofDnnocracy, London: Verso, 2007.
8. V. Marx, ltCla.ss Struggles in France, str. 95.
9. Moustapha Safouan, ltWhy Are the Arabs not Free? The Politics of
Writing (neobjavljeni rukopis).
1O. Ova karakteristika se vjerojatno odnosi na jo jedan fenomen:
u gotovo svim hotelima koji imaju vie od dvanaest katova,
ne postoji trinaesti kat (da bi se izbjegla dakle s dvanaestog
prelazimo direktno na kat. Za je Europljanina
to besmisleno: koga to pokuavamo zavarati? Kao da Bog ne zna da je
ono Ito smo nazvali l:etrnaeetim katom zapravo tri.naesti? Amerikanci
mogu igrati tu igru upravo zato jer je njihov Bog tek produetak naeg
vlastitog ega i ne se kao istinski temelj bitka.
11. George Orwell, The Road to Wigan Pitr. London: GolIana. 1937.
12. Iako se i ovdje dobrohotna drava blagostanja trudi neugodni
zadah Blinjeg prilagoditi za zdravlje: prije nekoliko
godina nizozemski je ministar zdravstva savjetovao gradanima da
putaju vjetrove barem petnaest puta na dan kako bi izbjegli neugodne
nuspojave i nadutost tijela.
13. Jer svakomu tko ima dat se jo Pil obilovati, a onomu tko nema
oduzet se i ono to ima (Matej. 25.29).
14. za detaljniju razradu ove teme v. poglavlje u Slavoj iek, The
Mdd.Stasts ofEnjoyment, London: Verso, 1995.
15. Christopher Hitchens, Prison Mutiny, http://www.slate.com/
idl2099888/.
Ststo poglavlje
1. Ova boanska dimenzija odraava se u ubojstvu Marion pod
sceni u kojoj se nasilje pojavljuje niotkuda.
2. Walter Benjamin, Theses on the Philosophy of History, Thesis IX,
u IOuminations, New York: Schocken Books, 1968. (citat prema hrv.
o tlaSILJU 191
prijevodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sile, prevela Snjeka
Studentski centar. Zagreb, 1971, Str. 29)
3. O raznorodnim oblicima boanskog nasilja v. Terry Eagleton. Sweet
VIOlence: The Idea ofthe Tragic, Oxford: Blackwell, 2002.
4. Trebalo bi imad na umu da o Jobu takoder igra ulogu i
u islamu, u kojem se Job doivljava kao istinskog vjernika.
5. V. poglavlje u Raymond Bellour, The Analysis of Film,
Bloomington: Indiana University Press, 2000.
6. Dostupno na webu: www.cse.dmu.ac.ukl
html.
7. Cjelokupni Sloterdijkov konpt sfera r.a.snovan je na toj promjeni
naglaska: sfere predstavljaju utrobu rekonstruiranu na pro
irenoj razini, od do samog je:iika u bitka.
8. Sloterdijk u djelu Zorn unJ Zeit zagovara zanimljivo
Lacana: Freudova osnovna mana je njegovo fokusiranje na
trOs, pa zbog toga ne uzima u obzir timejsku borbu (nagon za smrti
koji je odgovoran za nju, u tome ne uspijeva); da bi uspostavio protu
teu tom Freudovom manjku, Lacan dmejizira sam eros (interpreti
Freuda linijom Hegel-Kojeve: elja je uvijek elja za priznanjem,
njeno ispunjenje je priznanje elje itd.), ali zato ne uspijeva shvatiti
onog erotskog.
9. Sloterdijk, Zorn undZeit, str. 107. Ironija je u tome to se Sloterdijk u
tom djelu redovito oslanja na termin Linksfaschismus kojeg je proslavio
njegov glavni protivnik Jiirgen Habermas; on je taj termin
koristio 1968. da bi prokazao nasilne studentske demonstrante koji
su htjeli raspravu zamijeniti izravnijom akcijom. Ovaj nam detalj
govori vie nego to se to na prvi pogled jer Sloterdijkov zaklju
(njegov pozitivni program) nije toliko od Habermasova,
antagonizmu koji su pokazivali u javnosti.
1O. W. G. Sebald, on the Natural History ofDestruction, London: Penguin,
2003, str. 160-162.
192 SLAVOJ iEK
11. Suprotno tom trebalo bi takoder odbaciti i for
mulu opravdavanja nasilnog djelovanja isprikom
koju su koristili Izraelci u odnosu na Palestince i koja je trebala
opravdati zato ih moraju napadati: Oprostit vam vae
ali vam nikad oprostiti da ste me prisilili da se posluim
nasiljem jer nisam imao drugog izbora.4C Mogli bismo zamisliti kako
Hitler ili Himmler izjavljuju istu idovima!
12. Dostupno na webu: http://www.kafka-franz.com/KAFKA-letter.htm.
Nije li upravo zbog toga Nietzsche poludio? Nisu li posljednji mjeseci I'
/ koji su prethodili njegovu slomu u znaku
I zavisti spram Kristova misterija? Sjetimo se da se on u tom tekom \
L
" razdoblju potpisivao kao Krist. _...J
14. Jacques Lacan, Ethics ofPsychoanalysis, London: Routledge, 1992,
poglavlja 19-21.
15. V. Jacques Lacan, Kant with Sade4C, u Ecrits, str. 645-68.
16. Friedrich Engels, Introduction4C to Karl Marx, The Civil in
France, u Marx/Engels/Lenin on Historical Materialism, New York:
International Publishers, 1974, str. 242.
17. Benjamin, Critique of Violence str. 249-251 (citat prema hrv. pri
jevodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sik, prevela Snjeka
Studentski centar, Zagreb, 1971, str. 21-22). Gewalt
nasilje ali i autoritet, uspostavljenu se veza
moe u engleskoj frazi o nametanju zakona koja sugerira kako je
misliti zakon bez oslanjanja ne neku vrstu nasilja, kako u
iskonu kad se prvi put rada pravo, tako i nakon to je pravo primije
njeno.
18. V. Eric Santner, on of Everyday Life, Chicago:
University of Chicago Press, 2001.
19. Benjamin, Critique of Violence, str. 252. (citat prema hrv. prije
vodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sik, prevela Snjeka
Studentski centar, Zagreb, 1971, str. 24).
O NASILJU 193
20. Cit. iz Simon Schama, Citizens, New York: Viking, 1989, str.
706-707.
21. Robespierre, Virtue and Te"or, str. 59.
22. Ibid., str. 129.
23. Cit. iz Jon Lee Anderson, Che Guevara: A Revolutionary Life, New
York: Grove Press, 1997, str. 636.
24. Dostupno na webu: http://www.marxists.org/archive/gueva
ral 1967 1041 16.htm.
25. Cit. iz Peter McLaren, Che Guevara, Paulo Freire, and the Pedagogy of
Revolution, Oxford: Rowman and Littlefield, 2000, str. 27.
26. S0ren Kierkegaard, Works ofLove, New York: Harper&Row, 1962, str.
114.
Epilog
1. J. Arch Getty i Oleg V. Naumov, The Rnad to Te"or. Stalin and th;
Se/fDestruction of the Bolsheviks, 1932-39, New Heaven i London:
Yale University Press, 1999, str. 14.
2. osuda Staljinovih temelji se na dvije pretpostav
ke. Prvo, Staljin je bio cinik koji je vrlo dobro znao kako stoje stvari
(da su optueni na montiranim procesima zapravo bili nevini itd.).
Drugo, znao je to tj. imao je potpuni nadzor nad dogadajima.
Medutim, dokumenti koji se mogu u nedavno otvorenim arhi
vima ukazuju na neto posve suprotno: Staljin je u osnovi doista vje
rovao (u slubenu ideologiju, u svoju ulogu potenog vode, u krivnju
optuenih itd.) ali zapravo nije imao kontrolu nad zbivanjima
ga je iznenadio rezultat njegovih mjera i intervencija). V. Lars T. Lih,
Oleg V. Naumov i Oleg V. Khlevniuk (ur.), Stalin 's Letters to Molotov,
New Heaven: Yale University Press, 1995, str; 60-64; Lih dolazi do
Ljudima u Sovjetskom Savezu vjerojatno
bi bilo mnogo lake da je Staljin bio negoli je zaista bio (str.
48).
192 SLAVOJ iEK
11. Suprotno tom trebalo bi takoder odbaciti i for
mulu opravdavanja nasilnog djelovanja isprikom
koju su koristili Izraelci u odnosu na Palestince i koja je trebala
opravdati zato ih moraju napadati: Oprostit vam vae
ali vam nikad oprostiti da ste me prisilili da se posluim
nasiljem jer nisam imao drugog izbora.4C Mogli bismo zamisliti kako
Hitler ili Himmler izjavljuju istu idovima!
12. Dostupno na webu: http://www.kafka-franz.com/KAFKA-letter.htm.
Nije li upravo zbog toga Nietzsche poludio? Nisu li posljednji mjeseci I'
/ koji su prethodili njegovu slomu u znaku
I zavisti spram Kristova misterija? Sjetimo se da se on u tom tekom \
L
" razdoblju potpisivao kao Krist. _...J
14. Jacques Lacan, Ethics ofPsychoanalysis, London: Routledge, 1992,
poglavlja 19-21.
15. V. Jacques Lacan, Kant with Sade4C, u Ecrits, str. 645-68.
16. Friedrich Engels, Introduction4C to Karl Marx, The Civil in
France, u Marx/Engels/Lenin on Historical Materialism, New York:
International Publishers, 1974, str. 242.
17. Benjamin, Critique of Violence str. 249-251 (citat prema hrv. pri
jevodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sik, prevela Snjeka
Studentski centar, Zagreb, 1971, str. 21-22). Gewalt
nasilje ali i autoritet, uspostavljenu se veza
moe u engleskoj frazi o nametanju zakona koja sugerira kako je
misliti zakon bez oslanjanja ne neku vrstu nasilja, kako u
iskonu kad se prvi put rada pravo, tako i nakon to je pravo primije
njeno.
18. V. Eric Santner, on of Everyday Life, Chicago:
University of Chicago Press, 2001.
19. Benjamin, Critique of Violence, str. 252. (citat prema hrv. prije
vodu: Walter Benjamin: Uz kritiku sik, prevela Snjeka
Studentski centar, Zagreb, 1971, str. 24).
O NASILJU 193
20. Cit. iz Simon Schama, Citizens, New York: Viking, 1989, str.
706-707.
21. Robespierre, Virtue and Te"or, str. 59.
22. Ibid., str. 129.
23. Cit. iz Jon Lee Anderson, Che Guevara: A Revolutionary Life, New
York: Grove Press, 1997, str. 636.
24. Dostupno na webu: http://www.marxists.org/archive/gueva
ral 1967 1041 16.htm.
25. Cit. iz Peter McLaren, Che Guevara, Paulo Freire, and the Pedagogy of
Revolution, Oxford: Rowman and Littlefield, 2000, str. 27.
26. S0ren Kierkegaard, Works ofLove, New York: Harper&Row, 1962, str.
114.
Epilog
1. J. Arch Getty i Oleg V. Naumov, The Rnad to Te"or. Stalin and th;
Se/fDestruction of the Bolsheviks, 1932-39, New Heaven i London:
Yale University Press, 1999, str. 14.
2. osuda Staljinovih temelji se na dvije pretpostav
ke. Prvo, Staljin je bio cinik koji je vrlo dobro znao kako stoje stvari
(da su optueni na montiranim procesima zapravo bili nevini itd.).
Drugo, znao je to tj. imao je potpuni nadzor nad dogadajima.
Medutim, dokumenti koji se mogu u nedavno otvorenim arhi
vima ukazuju na neto posve suprotno: Staljin je u osnovi doista vje
rovao (u slubenu ideologiju, u svoju ulogu potenog vode, u krivnju
optuenih itd.) ali zapravo nije imao kontrolu nad zbivanjima
ga je iznenadio rezultat njegovih mjera i intervencija). V. Lars T. Lih,
Oleg V. Naumov i Oleg V. Khlevniuk (ur.), Stalin 's Letters to Molotov,
New Heaven: Yale University Press, 1995, str; 60-64; Lih dolazi do
Ljudima u Sovjetskom Savezu vjerojatno
bi bilo mnogo lake da je Staljin bio negoli je zaista bio (str.
48).
194 SLAVOJ iEK
3. Jose Saramago, Seeing, New York: Harcourt, 2006.
4. Pojam barclebyjevski odnosi se dakako na lik Barclebyja iz djela
Hermana Melvillea, pasivnog njujorkog koji na
svaki zahtjev svoga efa da obavi neki zadatak odgovara
Radije ne bih.
5. Michael Wood, The Election With No Results, http://www.slate.
comlid/2139519/. U romanu postoji jo jedna brechtovska dimen
zija koju je Wood, koji o Saramagovim knjigama kae: To su
romani, a ne eseji. oni koketiraju s formom eseja. Ljudi
u njegovim djelima nemaju ime, nego samo ulogu: ministar pravo
ena, policajac, slubenik na mjestu, itd.
Njihovi su dijalozi samo zarezima i velikim slovima: nema
navodnika, nema razmaka. I likovi i dijalozi su oblikovani u drutvene
forme, kao da cjelokupna kultura govori i djeluje kroz njene najlake
prepoznatljive predstavnike. Nije li to istovjetno Brechtovim jedno
stavnim komadima u kojima likovi nemaju imena,
nego samo uloge (kapitalist, radnik, revolucionar, policajac), tako da
izgleda kao da kultura (ili radije ideologija) progovara i djeluje
kroz njene najlake prepoznatljive predstavnike?
6. Alain Badiou, Fifteen Theses On Contemporary Art, lacanian ink
23 2004), str. 119.
BIBLIOGRAFIJA
Adorno, Theodor w., Cultural Criticism and Society, u: Neil Levi i
Michael Rothberg (ur.), The Holocaust: Theoretical Readings, New
Brunswick: Rutgers University Press, 2003.
Adorno, Theodor W. i Walter Benjamin, The Complete Correspondence
1928 -1940, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1999.
Agamben, Giorgio, Homo Sacer, Stanford: Stanford University Press,
1998. (usp. hrvatski prijevod Giorgio Agamben: Homo Sacer -
Suverena i goli ivot, Multimedijalni institut i Arkzin, Zagreb,
2006).
Anderson, Jon Lee, Che Guevara; A Revolutionary Life, New York:
Grove Press, 1997.
Axelrod, Robert, The Evolution ofCooperation, New York: Basic Books,
1984.
Badiou, Alain, Drawing, lacanian ink 28 (Autumn 2006), str. 43-47
- Fifteen Theses on Contemporary Art, lacanian ink 23 (Spring
2004), str. 100-119
- Logiques des mondes, Paris: Editions du Seuil, 2006
- The Question of Democracy, lacanian ink 28 (Autumn 2006), str.
51-67
Badiou, Alain i Cecile Winter, Circonstances, Vol. 3, Porttes du mot
Juif, Paris: Leo Scheer, 2005.
Balibar, Etienne, La crainte des masses: politique et philosophie avant et
apres Marx, Paris: Editions Galiiee, 1997.
Begin, Menachem, The Revolt, New York: Dell, 1977.
Bellour, Raymond, The Analysis of Film, Bloomington: Indiana
6
194 SLAVOJ iEK
3. Jose Saramago, Seeing, New York: Harcourt, 2006.
4. Pojam barclebyjevski odnosi se dakako na lik Barclebyja iz djela
Hermana Melvillea, pasivnog njujorkog koji na
svaki zahtjev svoga efa da obavi neki zadatak odgovara
Radije ne bih.
5. Michael Wood, The Election With No Results, http://www.slate.
comlid/2139519/. U romanu postoji jo jedna brechtovska dimen
zija koju je Wood, koji o Saramagovim knjigama kae: To su
romani, a ne eseji. oni koketiraju s formom eseja. Ljudi
u njegovim djelima nemaju ime, nego samo ulogu: ministar pravo
ena, policajac, slubenik na mjestu, itd.
Njihovi su dijalozi samo zarezima i velikim slovima: nema
navodnika, nema razmaka. I likovi i dijalozi su oblikovani u drutvene
forme, kao da cjelokupna kultura govori i djeluje kroz njene najlake
prepoznatljive predstavnike. Nije li to istovjetno Brechtovim jedno
stavnim komadima u kojima likovi nemaju imena,
nego samo uloge (kapitalist, radnik, revolucionar, policajac), tako da
izgleda kao da kultura (ili radije ideologija) progovara i djeluje
kroz njene najlake prepoznatljive predstavnike?
6. Alain Badiou, Fifteen Theses On Contemporary Art, lacanian ink
23 2004), str. 119.
BIBLIOGRAFIJA
Adorno, Theodor w., Cultural Criticism and Society, u: Neil Levi i
Michael Rothberg (ur.), The Holocaust: Theoretical Readings, New
Brunswick: Rutgers University Press, 2003.
Adorno, Theodor W. i Walter Benjamin, The Complete Correspondence
1928 -1940, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1999.
Agamben, Giorgio, Homo Sacer, Stanford: Stanford University Press,
1998. (usp. hrvatski prijevod Giorgio Agamben: Homo Sacer -
Suverena i goli ivot, Multimedijalni institut i Arkzin, Zagreb,
2006).
Anderson, Jon Lee, Che Guevara; A Revolutionary Life, New York:
Grove Press, 1997.
Axelrod, Robert, The Evolution ofCooperation, New York: Basic Books,
1984.
Badiou, Alain, Drawing, lacanian ink 28 (Autumn 2006), str. 43-47
- Fifteen Theses on Contemporary Art, lacanian ink 23 (Spring
2004), str. 100-119
- Logiques des mondes, Paris: Editions du Seuil, 2006
- The Question of Democracy, lacanian ink 28 (Autumn 2006), str.
51-67
Badiou, Alain i Cecile Winter, Circonstances, Vol. 3, Porttes du mot
Juif, Paris: Leo Scheer, 2005.
Balibar, Etienne, La crainte des masses: politique et philosophie avant et
apres Marx, Paris: Editions Galiiee, 1997.
Begin, Menachem, The Revolt, New York: Dell, 1977.
Bellour, Raymond, The Analysis of Film, Bloomington: Indiana
6
196 SLAVOJ iEK
University Press, 2000.
Benjamin, Walter, Critique of Violence u Selected Writings, Vol. 1,
1913 - 1926, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1996,
str. 249-51 (usp. hrvatski prijevod Walter Benjamin: Uz kritiku sile,
Studentski centar, Zagreb, 1971).
- Illuminations, New York: Schocken Books, 1968.
Brecht, Bertolt, Verhoer des Guten u Werke, Vol. 18, Prosa 3,
Frankfurt am Main: Suhrkamp Verlag, 1995, str. 502-503.
Brown, Wendy, Regulating Aversion: Tolerance in the Age ofIdentity and
Empire, Princeton: Princeton University Press, 2006.
Chamberlain, Lesley, The Philosophy Steamer, London: Atlantic Books,
2006.
Chesterton, G. K., A Defence of Detective Stories, u H. Haycraft
(ur.), The Art of the Mystery Story, New York: Universal Library,
1946, str. 3-6.
Davidson, Donald, Essays on Actions and Events, Oxford: Oxford
University Press, 1980.
Davies, Norman, Europe at war, London: Macmillan, 2006.
Descartes, Rene, Discourse on Method, South Bend, IN: University of
Notre Dame Press, 1994 (usp. hrvatski prijevod Rene Descartes:
Rasprava o metodi, Matica hrvatska, Zagreb, 1951).
Dupuy, Jean-Pierre, Avons-nous oublie le mal? Penser la politique apres le
11 septembre, Paris: Bayard, 2002.
- Petite metaphysique des tsunamis, Paris: Editions du Seuil, 2005.
Eagleton, Terry, Sweet Violence: The Idea of the Tragic, Oxford:
Blackwell, 2002.
Engels, Friedrich, Introduction to Karl Marx, The Civil war in
France, u Marx/Engels/Lenin on Historical Materialism, New York:
International Publishers, 1974.
Fallaci, Oriana, The Force ofReason, New York: Rizzoli, 2006.
- The Rage and the Pride, New York: Rizzoli, 2002.
o NASILJU 197
Feinstein, Elaine, Anna ofall the Russians, New York: Knopf, 2005.
Fukuyama, Francis, The End ofHistory and the Last Man, New York:
Free Press, 2006 (ponovljeno izdanje) (usp. hrvatski prijevod Francis
Fukuyama: Kraj povijesti i posljednji Izvori, Zagreb, 1994).
Getty, J. Arch i Oleg V. Naumov, The Road to Terror. Stalin and the Self
Destruction ofthe Bolsheviks, 1932-39, New Haven i London: Yale
University Press, 1999.
Glucksmann, Andre, Dostoievski tt Manhattan, Paris: Robert Laffont,
2002.
Gray, John, Straw Dogs, London: Granta, 2003.
Habermas, Jiirgen, The Theory of Communicative Action, 2 vols., New
York: Beacon Press, 1985.
Harris, Sam, The End ofFaith, New York: Norton, 2005
Hayek, Friedrich, The Road to Serfdom, Chicago: University ofChicago
Press, 1994 (usp. hrvatski prijevod Friedrich Hayek: Put u ropstvo,
Kruzak, Zagreb, 2001)
Heidegger, Martin, Introduction to Metaphysics, New Heaven: Yale
University Press, 2000.
Houellebecq, Michael, The Possibility ofan Island, New York: Knopf,
2006 (usp. hrvatski prijevod Michael Houellebecq: otoka,
Litteris, Zagreb, 2005)
Huntington, Samuel, The Clash ofCivilizations, New York: Simon and
Schuster, 1998 (usp. hrvatski prijevod Samuel Huntington: Sukob
civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori, Zagreb, 1998)
Jakobson, Roman, Closing Statement: Linguistics and Poetics, u
T. A. Sebeok (ur.), Style in Language, New York: Wiley, 1960, str.
350-77
Kant, Immanuel, Critique ofPure Reason: The Transcendental Dialectic,
London: Palgrave, 2003 (usp. hrvatski prijevod Immanuel Kant:
Krtitika uma, Matica hrvatska, Zagreb, 1984)
- PoliticalWritings, Cambridge: Cambridge University Press, 1991 (usp.
196 SLAVOJ iEK
University Press, 2000.
Benjamin, Walter, Critique of Violence u Selected Writings, Vol. 1,
1913 - 1926, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1996,
str. 249-51 (usp. hrvatski prijevod Walter Benjamin: Uz kritiku sile,
Studentski centar, Zagreb, 1971).
- Illuminations, New York: Schocken Books, 1968.
Brecht, Bertolt, Verhoer des Guten u Werke, Vol. 18, Prosa 3,
Frankfurt am Main: Suhrkamp Verlag, 1995, str. 502-503.
Brown, Wendy, Regulating Aversion: Tolerance in the Age ofIdentity and
Empire, Princeton: Princeton University Press, 2006.
Chamberlain, Lesley, The Philosophy Steamer, London: Atlantic Books,
2006.
Chesterton, G. K., A Defence of Detective Stories, u H. Haycraft
(ur.), The Art of the Mystery Story, New York: Universal Library,
1946, str. 3-6.
Davidson, Donald, Essays on Actions and Events, Oxford: Oxford
University Press, 1980.
Davies, Norman, Europe at war, London: Macmillan, 2006.
Descartes, Rene, Discourse on Method, South Bend, IN: University of
Notre Dame Press, 1994 (usp. hrvatski prijevod Rene Descartes:
Rasprava o metodi, Matica hrvatska, Zagreb, 1951).
Dupuy, Jean-Pierre, Avons-nous oublie le mal? Penser la politique apres le
11 septembre, Paris: Bayard, 2002.
- Petite metaphysique des tsunamis, Paris: Editions du Seuil, 2005.
Eagleton, Terry, Sweet Violence: The Idea of the Tragic, Oxford:
Blackwell, 2002.
Engels, Friedrich, Introduction to Karl Marx, The Civil war in
France, u Marx/Engels/Lenin on Historical Materialism, New York:
International Publishers, 1974.
Fallaci, Oriana, The Force ofReason, New York: Rizzoli, 2006.
- The Rage and the Pride, New York: Rizzoli, 2002.
o NASILJU 197
Feinstein, Elaine, Anna ofall the Russians, New York: Knopf, 2005.
Fukuyama, Francis, The End ofHistory and the Last Man, New York:
Free Press, 2006 (ponovljeno izdanje) (usp. hrvatski prijevod Francis
Fukuyama: Kraj povijesti i posljednji Izvori, Zagreb, 1994).
Getty, J. Arch i Oleg V. Naumov, The Road to Terror. Stalin and the Self
Destruction ofthe Bolsheviks, 1932-39, New Haven i London: Yale
University Press, 1999.
Glucksmann, Andre, Dostoievski tt Manhattan, Paris: Robert Laffont,
2002.
Gray, John, Straw Dogs, London: Granta, 2003.
Habermas, Jiirgen, The Theory of Communicative Action, 2 vols., New
York: Beacon Press, 1985.
Harris, Sam, The End ofFaith, New York: Norton, 2005
Hayek, Friedrich, The Road to Serfdom, Chicago: University ofChicago
Press, 1994 (usp. hrvatski prijevod Friedrich Hayek: Put u ropstvo,
Kruzak, Zagreb, 2001)
Heidegger, Martin, Introduction to Metaphysics, New Heaven: Yale
University Press, 2000.
Houellebecq, Michael, The Possibility ofan Island, New York: Knopf,
2006 (usp. hrvatski prijevod Michael Houellebecq: otoka,
Litteris, Zagreb, 2005)
Huntington, Samuel, The Clash ofCivilizations, New York: Simon and
Schuster, 1998 (usp. hrvatski prijevod Samuel Huntington: Sukob
civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori, Zagreb, 1998)
Jakobson, Roman, Closing Statement: Linguistics and Poetics, u
T. A. Sebeok (ur.), Style in Language, New York: Wiley, 1960, str.
350-77
Kant, Immanuel, Critique ofPure Reason: The Transcendental Dialectic,
London: Palgrave, 2003 (usp. hrvatski prijevod Immanuel Kant:
Krtitika uma, Matica hrvatska, Zagreb, 1984)
- PoliticalWritings, Cambridge: Cambridge University Press, 1991 (usp.
198 SLAVOJ iEK
hrvatski prijevod Immanuel Kant: spisi,
kultura, Zagreb, 2000)
Kierkegaard, S0ren, WOrks ofLove, New York: Harper & Row, 1962.
Koonz, Claudia, The Nazi Conscience, Cambridge, MA: Belknap Press,
2003.
Lacan, Jacques, Ecrits, New York: Norton, 2006 (usp. srpski prijevod
ak Lakan: Spisi, Beograd, 1983)
- The Ethics ofPsychoanalysis, London: Routledge, 1992.
- The Other Side ofPsychoanalysis, New York: Nonon, 2006.
Lefort, Claude, The Political Forms of Modern Society: Bureaueracy,
Democracy, Totalitarianism, Cambridge, MA: MIT Press, 1986.
Levi, Primo, The Periodic Table, New York: Schocken, 1995.
Lih, Lars T., Oleg V. Naumov i Oleg V. Khlevniuk (ur.), Stalin's Letters
tf) Molotov, New Heaven: Yale University Press, 1995.
Malnuit, Olivier, Pourquoi les geants du business se prennent-ils pour
Jesus?, Techikart, 2006, str. 32-37
Martin, Bradley K., Under the Loving Care ofthe Fatherly Leader, New
York: Thomas Dunne, 2004.
Marx, Karl, Collected WOrks, Vol. 10, London: Lawrence and Wishart,
1978.
McLaren, Peter, Che Guevara, Paulo Freire, and the Pedagogy of
Revolution, Oxford: Rowman & Littlefleld, 2000.
Nietzsche, Friedrich, Thus Spoke Zarathustra, New York: Prometheus,
1993 (usp. hrvatski prijevod Friedrich Nietzsche: Tako je govorio
Zaratustra, Moderna vremena, Zagreb, 2001)
Oakes, Edward T., Darwin' s Graveyards, Books dr Culture, November!
December 2006, str. 35-38
Orwell, George, The Road to Wigan Pier, London: GolIanz, 1937.
Ranciere, Jacques, Disagreement, Minneapolis: University of Minnesota
Press, 1998.
- Hatred of Democracy, London: Verso, 2007. (usp. hrvatski prijevod
"""""11";;;#1111100 illi::;;::::
o NASILJU 199
Jacques Ranciere: Mrnja demokracije, Naklada Ljevak, Zagreb,
2008.)
Rawls, John, A Theory ofjustice, Cambridge, MA: Harvard University
Press, 1971 (proireno izdanje 1999) (usp. srpski prijevod John
Rawls: Teorija pravde, Beograd, 1998)
Remnick, David, Lenin's Tomb, New York: Random House, 1993.
Robespierre, Maximilien, Virtue and Terror, London: Verso, 2007.
Rosset, Clement, Le reel: traiM de l'idiotie, Paris: Editions de Minuit,
2004.
Rousseau, Jean-Jacques, Rousseau, judge of jean-]acques: Dialogues,
Hanover, NH: Dartmouth College Press, 1990.
Sabloff, Nicholas, Of Filth and Frozen Dinners, Common Review,
Winter 2007, str. 50-52
Sandford, Stella, How to Read Beauvoir, London: Granta, 2006.
Santner, Eric, On the Psychotheology ofEveryday Lift, Chicago: University
of Chicago Press, 2001.
Sardar, Ziauddin i MerryI Wyn Davies, The No-Nonsense Guide to
Islam, London: New Internationalist I Verso, 2004.
Saramago, Jose, Seeing, New York: Harcourt, 2006.
Sartre, Jean-Paul, Existentialism and Humanism, London: Methuen,
1974 (usp. hrvatski prijevod Jean-Paul Sartre: EgzistenCijalizam je
humanizam, Veselin Maslea, Sarajevo, 1964)
Schama, Simon, Citizens, New York: Viking, 1989.
Schmitt, Carl, The Concept of the Political, Chicago: University of
Chicago Press, 1996 (usp. hrvatski prijevod Carl Schmitt: Pojam
politike, Zagreb, 1943)
Sebald, W G., On the Natural History ofDestruction, London: Penguin,
2003
Sloterdijk, Peter, Zorn und Zeit, Frankfun: Suhrkamp, 2006. (usp.
hrvatski prijevod Srdba i vrijeme, Antibarbarus, Zagreb, 2007.)
Weil, Simone, (Euvres completes \17: Cahiers, Vol. 1, 1933 - September
.j.,...... _______________________________________________ _
198 SLAVOJ iEK
hrvatski prijevod Immanuel Kant: spisi,
kultura, Zagreb, 2000)
Kierkegaard, S0ren, WOrks ofLove, New York: Harper & Row, 1962.
Koonz, Claudia, The Nazi Conscience, Cambridge, MA: Belknap Press,
2003.
Lacan, Jacques, Ecrits, New York: Norton, 2006 (usp. srpski prijevod
ak Lakan: Spisi, Beograd, 1983)
- The Ethics ofPsychoanalysis, London: Routledge, 1992.
- The Other Side ofPsychoanalysis, New York: Nonon, 2006.
Lefort, Claude, The Political Forms of Modern Society: Bureaueracy,
Democracy, Totalitarianism, Cambridge, MA: MIT Press, 1986.
Levi, Primo, The Periodic Table, New York: Schocken, 1995.
Lih, Lars T., Oleg V. Naumov i Oleg V. Khlevniuk (ur.), Stalin's Letters
tf) Molotov, New Heaven: Yale University Press, 1995.
Malnuit, Olivier, Pourquoi les geants du business se prennent-ils pour
Jesus?, Techikart, 2006, str. 32-37
Martin, Bradley K., Under the Loving Care ofthe Fatherly Leader, New
York: Thomas Dunne, 2004.
Marx, Karl, Collected WOrks, Vol. 10, London: Lawrence and Wishart,
1978.
McLaren, Peter, Che Guevara, Paulo Freire, and the Pedagogy of
Revolution, Oxford: Rowman & Littlefleld, 2000.
Nietzsche, Friedrich, Thus Spoke Zarathustra, New York: Prometheus,
1993 (usp. hrvatski prijevod Friedrich Nietzsche: Tako je govorio
Zaratustra, Moderna vremena, Zagreb, 2001)
Oakes, Edward T., Darwin' s Graveyards, Books dr Culture, November!
December 2006, str. 35-38
Orwell, George, The Road to Wigan Pier, London: GolIanz, 1937.
Ranciere, Jacques, Disagreement, Minneapolis: University of Minnesota
Press, 1998.
- Hatred of Democracy, London: Verso, 2007. (usp. hrvatski prijevod
"""""11";;;#1111100 illi::;;::::
o NASILJU 199
Jacques Ranciere: Mrnja demokracije, Naklada Ljevak, Zagreb,
2008.)
Rawls, John, A Theory ofjustice, Cambridge, MA: Harvard University
Press, 1971 (proireno izdanje 1999) (usp. srpski prijevod John
Rawls: Teorija pravde, Beograd, 1998)
Remnick, David, Lenin's Tomb, New York: Random House, 1993.
Robespierre, Maximilien, Virtue and Terror, London: Verso, 2007.
Rosset, Clement, Le reel: traiM de l'idiotie, Paris: Editions de Minuit,
2004.
Rousseau, Jean-Jacques, Rousseau, judge of jean-]acques: Dialogues,
Hanover, NH: Dartmouth College Press, 1990.
Sabloff, Nicholas, Of Filth and Frozen Dinners, Common Review,
Winter 2007, str. 50-52
Sandford, Stella, How to Read Beauvoir, London: Granta, 2006.
Santner, Eric, On the Psychotheology ofEveryday Lift, Chicago: University
of Chicago Press, 2001.
Sardar, Ziauddin i MerryI Wyn Davies, The No-Nonsense Guide to
Islam, London: New Internationalist I Verso, 2004.
Saramago, Jose, Seeing, New York: Harcourt, 2006.
Sartre, Jean-Paul, Existentialism and Humanism, London: Methuen,
1974 (usp. hrvatski prijevod Jean-Paul Sartre: EgzistenCijalizam je
humanizam, Veselin Maslea, Sarajevo, 1964)
Schama, Simon, Citizens, New York: Viking, 1989.
Schmitt, Carl, The Concept of the Political, Chicago: University of
Chicago Press, 1996 (usp. hrvatski prijevod Carl Schmitt: Pojam
politike, Zagreb, 1943)
Sebald, W G., On the Natural History ofDestruction, London: Penguin,
2003
Sloterdijk, Peter, Zorn und Zeit, Frankfun: Suhrkamp, 2006. (usp.
hrvatski prijevod Srdba i vrijeme, Antibarbarus, Zagreb, 2007.)
Weil, Simone, (Euvres completes \17: Cahiers, Vol. 1, 1933 - September
.j.,...... _______________________________________________ _
200 SLAVOJ iEK
1941, Paris: Gallimard, 1994; Vol. 2, September 1941 - February
1942, Paris: Gallimard, 1997.
Wiesenthal, Simon,justice, not Vengeanee, London: Mandarin, 1989.
Wrathall, Mark, How to Read Heidegger, London: Granta, 2005.
iek, Slavoj, The Metastases ofEnjoyment, London: Verso, 1995 (usp.
srpski prijevod Slavoj iek: Metastaze uivanja, Beograd, 1996)


- The Plague ofFantasies, London: Verso, 1997.
Alenka, The Shortest Shadow, Cambridge, MA: MIT Press,
2006.

"
POGOVOR
NASILJE GLOBALNOG KAPITALIZMA
Problem nasilja vjerojatno nikada nije bio toliko prisutan u javnoj
sferi koliko danas, kad smo na dvadeset i prvog
sa sve stvarnim i lanim prijetnjama napadima,
nasiljem na ulicama megalopolisa, ali i represivnim
kim mehanizmima koji ostvaruju najcrnje more sveprisutnim
nadzorom svakog slobodnog pedlja javnoga prostora. Ukratko, nasilje
je postalo sastavni dio naeg svakidanjeg ivota, pri nas poseb
no da se njegovi motivi i uzroci vrlo doimaju
neshvatljivima. tome, o nasilju se nikad nije pisalo manje kom
petentno nego to se pie danas, izuzmemo li medijsku halabuku koja se
stvara i oko njegovih manje vanih i sporednih manifestacija.
se kao da je problem nasilja postao medijski fenomen, a nje
gova teorijska artikulacija danas se (uz iznimke) gotovo
svodi na empirijske socioloke studije i politoloke analize koje ipak
nisu u stanju u cijelosti obuhvatiti ovaj fenomen i pruiti neki dublji,
supstancijaIni uvid.
Knjiga Slavoja ieka ispunjava tu prazninu na najbolji
kao i njegovih knjiga, i ova je prepuna digresija, nekon
zistentnih nekorektnih stavova i kontingentnih
analiza, to u ovom treba smatrati pozitivnom, a ne negativnom
karakteristikom. Naime, upravo takva otvorena struktura (u ovoj knjizi
u obliku kompozicije podijeljene na est stavaka) dovodi do
njegovih briljantnih intuitivnih uvida i do jasno arti
kulirane teorijske i angairane pozicije, ga time
od gomile koji po inerciji proizvode znanstvene radove u
,.,,----------------------------------------------
200 SLAVOJ iEK
1941, Paris: Gallimard, 1994; Vol. 2, September 1941 - February
1942, Paris: Gallimard, 1997.
Wiesenthal, Simon,justice, not Vengeanee, London: Mandarin, 1989.
Wrathall, Mark, How to Read Heidegger, London: Granta, 2005.
iek, Slavoj, The Metastases ofEnjoyment, London: Verso, 1995 (usp.
srpski prijevod Slavoj iek: Metastaze uivanja, Beograd, 1996)


- The Plague ofFantasies, London: Verso, 1997.
Alenka, The Shortest Shadow, Cambridge, MA: MIT Press,
2006.

"
POGOVOR
NASILJE GLOBALNOG KAPITALIZMA
Problem nasilja vjerojatno nikada nije bio toliko prisutan u javnoj
sferi koliko danas, kad smo na dvadeset i prvog
sa sve stvarnim i lanim prijetnjama napadima,
nasiljem na ulicama megalopolisa, ali i represivnim
kim mehanizmima koji ostvaruju najcrnje more sveprisutnim
nadzorom svakog slobodnog pedlja javnoga prostora. Ukratko, nasilje
je postalo sastavni dio naeg svakidanjeg ivota, pri nas poseb
no da se njegovi motivi i uzroci vrlo doimaju
neshvatljivima. tome, o nasilju se nikad nije pisalo manje kom
petentno nego to se pie danas, izuzmemo li medijsku halabuku koja se
stvara i oko njegovih manje vanih i sporednih manifestacija.
se kao da je problem nasilja postao medijski fenomen, a nje
gova teorijska artikulacija danas se (uz iznimke) gotovo
svodi na empirijske socioloke studije i politoloke analize koje ipak
nisu u stanju u cijelosti obuhvatiti ovaj fenomen i pruiti neki dublji,
supstancijaIni uvid.
Knjiga Slavoja ieka ispunjava tu prazninu na najbolji
kao i njegovih knjiga, i ova je prepuna digresija, nekon
zistentnih nekorektnih stavova i kontingentnih
analiza, to u ovom treba smatrati pozitivnom, a ne negativnom
karakteristikom. Naime, upravo takva otvorena struktura (u ovoj knjizi
u obliku kompozicije podijeljene na est stavaka) dovodi do
njegovih briljantnih intuitivnih uvida i do jasno arti
kulirane teorijske i angairane pozicije, ga time
od gomile koji po inerciji proizvode znanstvene radove u
,.,,----------------------------------------------
202 SLAVOJ iEK
kojima se, osim propisno literature i suhoparnih
ne nalazi nita to bi uzdrmalo blaenu samodostatnost globalizirane
akademske zajednice. iek stoga i u ovom djelu apstraktne teorijske
ideje reference iz popularne kulture, pa su
za analizu nasilja podjednako relevantni Hegel i karikature proroka
Muhameda, biopolitika i nasilje u parikim
strah od Drugog i recentna filmska produkcija, kao i liberalni komuni
zam i opustoeni New Orleans nakon uragana Katrina.
iekova knjiga predstavlja pokuaj razvijanja teorije
nasilja, koju autor zbog iznimne sloenosti teme ne uspijeva u potpu
nosti artikulirati, ali zato nudi iznimno relevantne i aktualne primjere
odnosa nasilja i politike u dananjem svijetu. Jedna od najva
nijih teza na kojoj cjelokupno djelo nalazi se na samom
knjige i nedvojbeno izazvati najvie komentara i kritika libe
ralnim to je teza o trojnom nasilju bez koje je, smatra
iek, danas uistinu shvatiti dalekoseni utjecaj nasilja u
suvremenom svijetu. Za ieka subjektivno nasilje, koje jasno
prepoznatljivi i vidljivi akteri (poput terorista, ubojica, ratova itd.)
predstavlja samo vrh ledene sante koju jo i i sistem
sko nasilje: ovo prvo manje je vidljivo i utjelovljeno je u jeziku i nje
govim oblicima, ovo drugo predstavlja najopasniju i najpodliju
varijantu nasilja jer se odnosi na katastrofalne posljedice funkcioniranja
naih ekonomskih i sistema. Protiv nasilja sustava (kao to
je to primjerice liberalni kapitalizam koji predstavlja suvremeni oblik
ideolokog fundamentalizma) mnogo je tee boriti se nego protiv tero
rizma, pa je i iekova analiza uvelike fokusirana upravo na taj segment
kojem pristupa s filozofske i pozicije.
Problem s takvim objektivnim i sistemskim) nasi
ljem nalazi se u njegovoj nevidljivosti, u tome to ga se ne moe medij
ski prikazati i manipulirati, niti ga se moe analizirati
metodologijom empirijskih znanosti. Pristup ovdje doista mora biti
o NASILJU 203
i fenomenoloki, usmjeren na razotkrivanje njegovih
najdubljih korijena koji se nalaze u sferi onog Dodatni
problem s nasiljem koji nalazi se
u da ono ne mora u sebi uvijek sadravati neki profani uzrok
utemeljen na racionalnoj elji: najbolji je primjer za to Benjaminova
studija o mitskom i boanskom nasilju s kojom iek zavrava knjigu
i koja ni nakon toliko otkad je napisana, ne gubi nimalo na
svojoj snazi i lucidnosti uvida. Naime, nasilje je veoma sloen fenomen
pri analizi nikako ne bi trebalo smetnuti s uma tri stvari: prvo,
nasilje je ponajprije strukturalni problem, objektivna karakteristika
suvremenih drutava. Drugo, strukturalno (u irem smi
slu objektivno) nasilje ne nalazi se u javnoj sferi, u samom sreditu
kapitalizma kao njegova temeljna karakteristika (ovaj stav na tragu
analiza drave zastupa Etienne Balibar, od kojeg iek
preuzima teorijsku artikulaciju tog fenomena). I moda i naj
vanije, nasilje ne mora uvijek aktivnost ili neku djelatnost:
ono se isto tako moe temeljiti na pasivnosti, o iek posvetiti
posljednje stranice ove knjige.
iek subjektivno nasilje smatra opasnom krinkom zato to nas taj
medijski vidljiv tip nasilja bombaki napadi, demonstra
cije, napadi, gerilsko ratovanje, itd.) da
istinsko, objektivno nasilje svijeta pri kojem naa uloga vie nije pasivno
i neduno promatranje strahota, nego aktivno i nametnuto sudjelovanje
u njima na nesvjestan Takvo konstantno
nje objektivnog odnosno sistemskog nasilja ukazuje na da
dananja tolerantna i multikulturalna liberalna drutva
(tolerancija se ovdje kao ideoloka kategorija) jedino
vidljivo nasilje, pri se svaki argument protiv teze
o, primjerice, monopolu demokratske drave na legitimiziranje nasilja
automatski odbacuje i iz sfere javne diskusije i
komunikacije (o tome je iek pisao bezbroj puta, na
202 SLAVOJ iEK
kojima se, osim propisno literature i suhoparnih
ne nalazi nita to bi uzdrmalo blaenu samodostatnost globalizirane
akademske zajednice. iek stoga i u ovom djelu apstraktne teorijske
ideje reference iz popularne kulture, pa su
za analizu nasilja podjednako relevantni Hegel i karikature proroka
Muhameda, biopolitika i nasilje u parikim
strah od Drugog i recentna filmska produkcija, kao i liberalni komuni
zam i opustoeni New Orleans nakon uragana Katrina.
iekova knjiga predstavlja pokuaj razvijanja teorije
nasilja, koju autor zbog iznimne sloenosti teme ne uspijeva u potpu
nosti artikulirati, ali zato nudi iznimno relevantne i aktualne primjere
odnosa nasilja i politike u dananjem svijetu. Jedna od najva
nijih teza na kojoj cjelokupno djelo nalazi se na samom
knjige i nedvojbeno izazvati najvie komentara i kritika libe
ralnim to je teza o trojnom nasilju bez koje je, smatra
iek, danas uistinu shvatiti dalekoseni utjecaj nasilja u
suvremenom svijetu. Za ieka subjektivno nasilje, koje jasno
prepoznatljivi i vidljivi akteri (poput terorista, ubojica, ratova itd.)
predstavlja samo vrh ledene sante koju jo i i sistem
sko nasilje: ovo prvo manje je vidljivo i utjelovljeno je u jeziku i nje
govim oblicima, ovo drugo predstavlja najopasniju i najpodliju
varijantu nasilja jer se odnosi na katastrofalne posljedice funkcioniranja
naih ekonomskih i sistema. Protiv nasilja sustava (kao to
je to primjerice liberalni kapitalizam koji predstavlja suvremeni oblik
ideolokog fundamentalizma) mnogo je tee boriti se nego protiv tero
rizma, pa je i iekova analiza uvelike fokusirana upravo na taj segment
kojem pristupa s filozofske i pozicije.
Problem s takvim objektivnim i sistemskim) nasi
ljem nalazi se u njegovoj nevidljivosti, u tome to ga se ne moe medij
ski prikazati i manipulirati, niti ga se moe analizirati
metodologijom empirijskih znanosti. Pristup ovdje doista mora biti
o NASILJU 203
i fenomenoloki, usmjeren na razotkrivanje njegovih
najdubljih korijena koji se nalaze u sferi onog Dodatni
problem s nasiljem koji nalazi se
u da ono ne mora u sebi uvijek sadravati neki profani uzrok
utemeljen na racionalnoj elji: najbolji je primjer za to Benjaminova
studija o mitskom i boanskom nasilju s kojom iek zavrava knjigu
i koja ni nakon toliko otkad je napisana, ne gubi nimalo na
svojoj snazi i lucidnosti uvida. Naime, nasilje je veoma sloen fenomen
pri analizi nikako ne bi trebalo smetnuti s uma tri stvari: prvo,
nasilje je ponajprije strukturalni problem, objektivna karakteristika
suvremenih drutava. Drugo, strukturalno (u irem smi
slu objektivno) nasilje ne nalazi se u javnoj sferi, u samom sreditu
kapitalizma kao njegova temeljna karakteristika (ovaj stav na tragu
analiza drave zastupa Etienne Balibar, od kojeg iek
preuzima teorijsku artikulaciju tog fenomena). I moda i naj
vanije, nasilje ne mora uvijek aktivnost ili neku djelatnost:
ono se isto tako moe temeljiti na pasivnosti, o iek posvetiti
posljednje stranice ove knjige.
iek subjektivno nasilje smatra opasnom krinkom zato to nas taj
medijski vidljiv tip nasilja bombaki napadi, demonstra
cije, napadi, gerilsko ratovanje, itd.) da
istinsko, objektivno nasilje svijeta pri kojem naa uloga vie nije pasivno
i neduno promatranje strahota, nego aktivno i nametnuto sudjelovanje
u njima na nesvjestan Takvo konstantno
nje objektivnog odnosno sistemskog nasilja ukazuje na da
dananja tolerantna i multikulturalna liberalna drutva
(tolerancija se ovdje kao ideoloka kategorija) jedino
vidljivo nasilje, pri se svaki argument protiv teze
o, primjerice, monopolu demokratske drave na legitimiziranje nasilja
automatski odbacuje i iz sfere javne diskusije i
komunikacije (o tome je iek pisao bezbroj puta, na
204 SLAVOJ IEK
Denkverbot, odnosno zabranu zastupanja, pa i pomiljanja bilo
kakvog drugog sustava osim onog liberalno
Stoga i teza o nasilju koje se nalazi u samom srcu
tame suvremene demokracije, za akademskog osoblja i dalje
ostati predmetom estoke kritike, kao to je to dosad bio sa
srodnim iekovim tezama, poput one o nunosti uskrsavanja figure
Lenjina kao suvremenog heroja u borbi protiv novog globalnog
imperijalizma. iek ne mora posebno obrazlagati stav da je svaka
drava utemeljena na nasilju (iako to referencama na Benjamina,
Schmitta ili Arendt): dovoljno je posegnuti za Starim zavjetom ili bilo
kojim fundamentalnim povijesnim tekstom da bi se ta teza u cijelosti
potvrdila i rasvijetlila, tO on jednim dijelom i o suvreme
nim implikacijama palestinsko-idovskog sukoba (i pritom
veoma zanimljivo rjeenje za Jeruzalem).
Autorova je pozicija ovdje posve jasna: teror kojim se provodi
subjektivno nasilje kao i nae sa rtvama, u krajnjoj liniji
slue kao mamac, odnosno veo kojim se prikriva stvarno nasilje i kojim
nas se eli da na njega obratimo panju. teoretska
zadatka koja se mogu iz ove knjige i koja iek eli poduzeti da
bi ukazao na opasnost udobne i pasivne pozicije koja nas da
mislimo sastoje se od zahtjeva: pokazati kako je struk
turalno nasilje smjeteno u samom sreditu globalnog kapitalizma,
dekonstruirati medijsku sliku o terorizmu i humanitarnim
krizama (koje, ba kao i dobrotvorne organizacije i udruge za ljudska
prava, nisu nita drugo doli krinke iza kojih se skriva beskrupulozno
ekonomsko izrabljivanje, odnosno ideologija vojne intervencije koja
slui interesima svaku radikalnu
transformaciju), zatim otkriti istinske uzroke tero
napada diljem svijeta, te naposljetku ukazati na da se
i rasizam i strah od Drugog nalaze u samom srcu liberalnih i tolerantnih
drutava Zapada koja su opsjednuta Nasilje
o NASILJU 205
koje vri agresor stoga je na paradoksalan bolje od dobrotvornih
organizacija jer se ono u odnosu na njih ne skriva i odmah pokazuje
svoje pravo lice. iekov napad na liberale, dekonstruktiviste i multi
kulturaliste dolazi sa svih on je jednako utemeljen u filmskoj
domeni (primjeri Dogvillea i Zaselka), teorijsko; literaturi (Hegel,
Benjamin i Balibar), kao i u medijskim fenomenima (Rat protiv
terora u Iraku i opsceno podzemlje kao temelj
koje provode vojnici). Kad je o uzrocima nasilja
i terora, trebali bismo se vie fokusirati na naizgled besmislene i ira
cionalne provale gnjeva (poput onih u Parizu prije nekoliko godina) u
kojima se iskazuje mrnja spram Drugog koja je, nimalo paradoksalno,
posve u skladu s multikulturalnim univerzumom tole
riranja
Logika kapitalizma u tolikoj je mjeri totalna da svaku
zamiljanja bilo kakve alternative, a shodno tome i svaku
istinski radikalne promjene. Kad je o argumentima
protiv velike intervencije koja cilja na globalnu transfor
maciju, u diskusiji se gotovo u pravilu neizbjeno navode
iskustva dvadesetog koja su iza sebe, poput povijesti,
ostavila ruevine, i time svaki razgovor o nasilju skrenule u
tri smjera. Iako ih iek u ovoj knjizi eksplicitno ne spominje, ti smje
rovi su vidljivi u argumentaciji koju koristi. je Habermasovom,
Adorno-Horkheimerovom i Balibarovom nasilja: za prvoga
je nasilje u dvadesetom (ponajprije totalitarno nasilje) rezul
tat nedovrenosti prosvjetiteljskog projekta kojeg on u osnovi smatra
pozitivnim emancipacijskim procesom; za dvojac Horkheimer-Adorno
(kojemu bismo danas mogli pribrojiti i Agambena) nasilje je upravo
proizvod samog Prosvjetiteljstva, a za .Balibara teze iek obilato
usvaja) nasilje predstavlja sr moderniteta koji je podjednako otvorio
prostor za slobodu kao i opasnost. Preciznije za Balibara je
))ultra-objektivno ili sistemsko nasilje sastavni dio drutvenih uvjeta
204 SLAVOJ IEK
Denkverbot, odnosno zabranu zastupanja, pa i pomiljanja bilo
kakvog drugog sustava osim onog liberalno
Stoga i teza o nasilju koje se nalazi u samom srcu
tame suvremene demokracije, za akademskog osoblja i dalje
ostati predmetom estoke kritike, kao to je to dosad bio sa
srodnim iekovim tezama, poput one o nunosti uskrsavanja figure
Lenjina kao suvremenog heroja u borbi protiv novog globalnog
imperijalizma. iek ne mora posebno obrazlagati stav da je svaka
drava utemeljena na nasilju (iako to referencama na Benjamina,
Schmitta ili Arendt): dovoljno je posegnuti za Starim zavjetom ili bilo
kojim fundamentalnim povijesnim tekstom da bi se ta teza u cijelosti
potvrdila i rasvijetlila, tO on jednim dijelom i o suvreme
nim implikacijama palestinsko-idovskog sukoba (i pritom
veoma zanimljivo rjeenje za Jeruzalem).
Autorova je pozicija ovdje posve jasna: teror kojim se provodi
subjektivno nasilje kao i nae sa rtvama, u krajnjoj liniji
slue kao mamac, odnosno veo kojim se prikriva stvarno nasilje i kojim
nas se eli da na njega obratimo panju. teoretska
zadatka koja se mogu iz ove knjige i koja iek eli poduzeti da
bi ukazao na opasnost udobne i pasivne pozicije koja nas da
mislimo sastoje se od zahtjeva: pokazati kako je struk
turalno nasilje smjeteno u samom sreditu globalnog kapitalizma,
dekonstruirati medijsku sliku o terorizmu i humanitarnim
krizama (koje, ba kao i dobrotvorne organizacije i udruge za ljudska
prava, nisu nita drugo doli krinke iza kojih se skriva beskrupulozno
ekonomsko izrabljivanje, odnosno ideologija vojne intervencije koja
slui interesima svaku radikalnu
transformaciju), zatim otkriti istinske uzroke tero
napada diljem svijeta, te naposljetku ukazati na da se
i rasizam i strah od Drugog nalaze u samom srcu liberalnih i tolerantnih
drutava Zapada koja su opsjednuta Nasilje
o NASILJU 205
koje vri agresor stoga je na paradoksalan bolje od dobrotvornih
organizacija jer se ono u odnosu na njih ne skriva i odmah pokazuje
svoje pravo lice. iekov napad na liberale, dekonstruktiviste i multi
kulturaliste dolazi sa svih on je jednako utemeljen u filmskoj
domeni (primjeri Dogvillea i Zaselka), teorijsko; literaturi (Hegel,
Benjamin i Balibar), kao i u medijskim fenomenima (Rat protiv
terora u Iraku i opsceno podzemlje kao temelj
koje provode vojnici). Kad je o uzrocima nasilja
i terora, trebali bismo se vie fokusirati na naizgled besmislene i ira
cionalne provale gnjeva (poput onih u Parizu prije nekoliko godina) u
kojima se iskazuje mrnja spram Drugog koja je, nimalo paradoksalno,
posve u skladu s multikulturalnim univerzumom tole
riranja
Logika kapitalizma u tolikoj je mjeri totalna da svaku
zamiljanja bilo kakve alternative, a shodno tome i svaku
istinski radikalne promjene. Kad je o argumentima
protiv velike intervencije koja cilja na globalnu transfor
maciju, u diskusiji se gotovo u pravilu neizbjeno navode
iskustva dvadesetog koja su iza sebe, poput povijesti,
ostavila ruevine, i time svaki razgovor o nasilju skrenule u
tri smjera. Iako ih iek u ovoj knjizi eksplicitno ne spominje, ti smje
rovi su vidljivi u argumentaciji koju koristi. je Habermasovom,
Adorno-Horkheimerovom i Balibarovom nasilja: za prvoga
je nasilje u dvadesetom (ponajprije totalitarno nasilje) rezul
tat nedovrenosti prosvjetiteljskog projekta kojeg on u osnovi smatra
pozitivnim emancipacijskim procesom; za dvojac Horkheimer-Adorno
(kojemu bismo danas mogli pribrojiti i Agambena) nasilje je upravo
proizvod samog Prosvjetiteljstva, a za .Balibara teze iek obilato
usvaja) nasilje predstavlja sr moderniteta koji je podjednako otvorio
prostor za slobodu kao i opasnost. Preciznije za Balibara je
))ultra-objektivno ili sistemsko nasilje sastavni dio drutvenih uvjeta
206 SLAVOJ iEK
globalnog kapitalizma i 'automatsko' stvaranje izdvojenih
i zamjenjivih pojedinaca poput i nezaposlenih, dok se
ultra-subjektivno nasilje odnosi na novonastale i/ili religijske
(ukratko: fundamentalizme.
Balibar se na
preobrazbe nasilja u instrument historijskog uma, snagu koja stva
ra nove drutvene formacije, kako se katastrofalna greka
marksizma (vidljiva i u dananjoj raspravi) sastoji upravo u tome to
nije bio u stanju misliti onu vrstu nasilja koju se ne moe integrirati u
pripovijest o historijskom napretku. Svojevrsno takvog argu
mentadjskog sklopa zbilo se tek u djelima Hannah Arendt (posebice
u eponimnom eseju 0 nasilju) u kojima se jasno razlikuje
i puko iskazivanje drutvenim nasiljem. Ovdje je od
nog upravo veza nasilja i revolucije, tema koju iek
u knjizi nekoliko puta otvara jakobindrna, Robespierreu i
Francuskoj revoluciji), ali joj ne dovoljno prostora. Naime,
ukoliko se nasilje sve do nedavno nije smatralo za ostvarenje
dijeva revolucije (teza koju zastupa Arendt i s kojom se vrlo lako slo
iti), onda se postavlja pitanje u kojoj se mjeri njegovi dananji oblici
(primjerice, terorizam) moraju pokuati shvatiti prije
svega ideoloke oblike koji su upotrijebljeni da bi se ono opravdalo.
Ako je u terminima nasilje prije miljeno kao
sredstvo za postizanje pravednog (odnosno drutva,
onda je ono istovremeno i znak koji ukazuje na bilo
kojeg revolucionarnog projekta, kao to sa zrncem ironije na jednom
mjestu kae Fredric Jameson. Suspenzija nasilja stoga odustajanje
od transformacije projekta, a njegovo suspenziju
onog Ovaj parcijalni povratak marksizmu nipoto nije puka
gesta: korijeni teorijske analize nasilja nalaze se upravo u
ideolokoj dimenziji marksizma, koji je postao temeljem svake
teorije nasilja. iek se u knjizi ne bavi tim pitanjima,
o NASILJU 207
ovaj ideoloki transfer da bi se izravno vratio Benjaminu
i njegovom sile, onako kako je ono izloeno u Tezama o
fl1ozoflji historije i Kritici nasilja.
Nije da se iek na samom kraju knjige ekstenzivno oslanja
na Benjamina. na boansko nasilje govori o herojskom
priznavanju suverenog ono bi trebalo biti sma
tra iek, prije svega kao nasilje suverena
koji djeluje na i u potpunosti je suprotstavljeno stavu koji
nalae iz svijeta djelovanja u svijet pasivnosti. Stoga
se i zavrna ove knjige (Ne nita ponekad je najnasilnije
to moemo mora shvatiti upravo na tom tragu. iek ovdje
s jedne strane zagovara bartlebyjevsku pasivnost (Radije ne bih), a
s druge strane polae nadu u neku vrstu boanskog nasilja koje bi
predstavljalo jedinu gestu, jedini istinski na tragu
one poznate Heideggerove kako nas jo samo jedan Bog
moe spasiti. Ili, kazano Badiouovim tp da mitsko
nasilje pripada poretku Bitka, a boansko nasilje poretku
ne postoje, kae iek, objektivni kriteriji koji bi nam da
prepoznamo neki nasilja kao boanski; isti onaj koji se izvanj
skom doima tek kao nasilni moe zapravo biti
boanski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki Drugi koji bi
za njegovu boansku narav; rizik njegova i
kao boanskog u potpunosti je na subjekta.
Ovdje je iek posve jasan: Subjektivno se nasilje doivljava
naspram nulte ne-nasilja kao naruavanje 'normalnog' mirnog
stanja stvari. Objektivno je nasilje, upravo ono nasilje koje
podrava ovaj 'normalan' poredak stvari. li to da poziv da
budemo pasivni i ne nita zapravo moemo shvatiti u smislu
da otpor predajw<? Kao to je problem s nasiljem
je upravo u tome to se ne radi tek o pukoj sili ili nekom vidljivom
brutalnosti: iekova je knjiga provokativnp i fl1ozof
206 SLAVOJ iEK
globalnog kapitalizma i 'automatsko' stvaranje izdvojenih
i zamjenjivih pojedinaca poput i nezaposlenih, dok se
ultra-subjektivno nasilje odnosi na novonastale i/ili religijske
(ukratko: fundamentalizme.
Balibar se na
preobrazbe nasilja u instrument historijskog uma, snagu koja stva
ra nove drutvene formacije, kako se katastrofalna greka
marksizma (vidljiva i u dananjoj raspravi) sastoji upravo u tome to
nije bio u stanju misliti onu vrstu nasilja koju se ne moe integrirati u
pripovijest o historijskom napretku. Svojevrsno takvog argu
mentadjskog sklopa zbilo se tek u djelima Hannah Arendt (posebice
u eponimnom eseju 0 nasilju) u kojima se jasno razlikuje
i puko iskazivanje drutvenim nasiljem. Ovdje je od
nog upravo veza nasilja i revolucije, tema koju iek
u knjizi nekoliko puta otvara jakobindrna, Robespierreu i
Francuskoj revoluciji), ali joj ne dovoljno prostora. Naime,
ukoliko se nasilje sve do nedavno nije smatralo za ostvarenje
dijeva revolucije (teza koju zastupa Arendt i s kojom se vrlo lako slo
iti), onda se postavlja pitanje u kojoj se mjeri njegovi dananji oblici
(primjerice, terorizam) moraju pokuati shvatiti prije
svega ideoloke oblike koji su upotrijebljeni da bi se ono opravdalo.
Ako je u terminima nasilje prije miljeno kao
sredstvo za postizanje pravednog (odnosno drutva,
onda je ono istovremeno i znak koji ukazuje na bilo
kojeg revolucionarnog projekta, kao to sa zrncem ironije na jednom
mjestu kae Fredric Jameson. Suspenzija nasilja stoga odustajanje
od transformacije projekta, a njegovo suspenziju
onog Ovaj parcijalni povratak marksizmu nipoto nije puka
gesta: korijeni teorijske analize nasilja nalaze se upravo u
ideolokoj dimenziji marksizma, koji je postao temeljem svake
teorije nasilja. iek se u knjizi ne bavi tim pitanjima,
o NASILJU 207
ovaj ideoloki transfer da bi se izravno vratio Benjaminu
i njegovom sile, onako kako je ono izloeno u Tezama o
fl1ozoflji historije i Kritici nasilja.
Nije da se iek na samom kraju knjige ekstenzivno oslanja
na Benjamina. na boansko nasilje govori o herojskom
priznavanju suverenog ono bi trebalo biti sma
tra iek, prije svega kao nasilje suverena
koji djeluje na i u potpunosti je suprotstavljeno stavu koji
nalae iz svijeta djelovanja u svijet pasivnosti. Stoga
se i zavrna ove knjige (Ne nita ponekad je najnasilnije
to moemo mora shvatiti upravo na tom tragu. iek ovdje
s jedne strane zagovara bartlebyjevsku pasivnost (Radije ne bih), a
s druge strane polae nadu u neku vrstu boanskog nasilja koje bi
predstavljalo jedinu gestu, jedini istinski na tragu
one poznate Heideggerove kako nas jo samo jedan Bog
moe spasiti. Ili, kazano Badiouovim tp da mitsko
nasilje pripada poretku Bitka, a boansko nasilje poretku
ne postoje, kae iek, objektivni kriteriji koji bi nam da
prepoznamo neki nasilja kao boanski; isti onaj koji se izvanj
skom doima tek kao nasilni moe zapravo biti
boanski za one koji u njemu sudjeluju - ne postoji veliki Drugi koji bi
za njegovu boansku narav; rizik njegova i
kao boanskog u potpunosti je na subjekta.
Ovdje je iek posve jasan: Subjektivno se nasilje doivljava
naspram nulte ne-nasilja kao naruavanje 'normalnog' mirnog
stanja stvari. Objektivno je nasilje, upravo ono nasilje koje
podrava ovaj 'normalan' poredak stvari. li to da poziv da
budemo pasivni i ne nita zapravo moemo shvatiti u smislu
da otpor predajw<? Kao to je problem s nasiljem
je upravo u tome to se ne radi tek o pukoj sili ili nekom vidljivom
brutalnosti: iekova je knjiga provokativnp i fl1ozof
208 SLAVOJ iEK
ski poticajno tivo zato to dubinski promatra nasilje u irem spektru
njegovih pojavnosti, u onom registru koji akademskom empi
rijskom ili medijskom svagda ostaje skriven.
Nasilje ukazuje na jedan mnogo dublji, ontoloki sudbonosan problem:
moe li se takav oblik subjektivnosti koji se zasnivati na istinski
revolucionarnom nasilju, nasuprot ekscesnom i nelegi
timnom nasilju koje provodi drava? Naravno, kao to je poznato, san
o revoluciji bez nasilja je poput sna o revoluciji bez revolucije, to je
prvima na najbrutalniji shvatio Robespierre.
Ne sastoji li se onda istinski revolucionarna (i gesta
upravo u besmislenom, iracionalnom i nefunkcionaInom nasilju bli
skom onome o govori Benjamin, nasilju koje nije utemeljeno ni
na kakvim utilitarni m ili ideolokim okvirima i razlozima, nasilju
ostaje zauvijek nevidljiv? li se na svjetovnu razinu,
koje se ovdje implicitno postavlja vrlo je u Ziekovom
opusu i ima odgovor: treba li samo reformirati
svijet sustav) ili ga treba radikalno pre
obraziti? Moe li ga se potkopavati iznutra ili ga je potrebno u cijelosti
napustiti i inzistirati na radikalnoj i preobrazbi? Ziekove
refleksije o Lenjinu i sv. Pavlu na suptilan i manje izravan nastav
ljaju se i u ovoj knjizi u kojoj se opetovano tvrdi da
nije dovoljno radjkalna<cstoga to nastavlja igratLig.ru
IjberaJnog kaJ!italizma. Suvremena ljevica na reagira na
hegemoniju globalnog kapitalizma i liberalne demokracije kao njego
ve proteze: ona se moe i dalje nastaviti boriti za promjene
unutar sustava (npr. socijaldemokratski put) ili pak
moe ne nita i boansko nasilje koje
gnjevom (ali bez stava u pozadini) razoriti temelje nepravednog
svijeta. spomenuti paradoks predstavlja kamen smutnje brojnim
Ziekovim koji mu, osim nekonzistentnosti, zamjeraju i
to da navodno ne nudi nikakve istinski progresivne ili transformativne
o flAS.LIU 209
alternative, samo propagira praznu negativnost aktivnog nihiliz
ma. Posve je jasno da takva nastrojena argumentacija proma
uje poantu: radi se upravo o tome da agresivnu pasivnost pri kojoj
akteri u drutvenom prostoru i javnoj sferi djeluju ba zato da se nita
ne bi promijenilo (prema poznatoj Viscontijevoj maksimi kako se sve
mora promijeniti da bi sve ostalo isto) treba zamijeniti pasivno-agre
sivnim ponaanjem(! i iz javnog prostora.
Ziekova prilagodba mozonje retorici masovnih medija te radikalna
kritika ideologije neoliberaInog globalnog kapitalizma koju provodi i u
ovoj knjizi (zbog koje je uspio doprijeti do iroke publike, ali i izazvati
bijes liberalnih zasniva se na propitivanju na koje takva
ideologija (kao strategija kulturne borbe) strukturira
drutvenu zbilju i postupno se preobraava u novi postmoderni kulturni
sustav u kojem postoji vrlo malo za neku novu
ko-emancipacijsku perspektivu. Trijadi spomenute demokratske ideolo
gije, hegemonije i neoliberaIne ekonomije (kojoj odgovaraju
stadiji Imaginarno, i Realno), moda bi odsad
trebalo pripojiti i trijadu subjektivnog i sistemskog nasilja
koja na jednak odraava stupnjeve odnoenja spram drutvene
zbilje, stupnjeve u kojima se reflektira neto mnogo vie od
predodbe nasilja kao puke sile ili prinude. je o nasilju koje
na odraava ono Realno, sublimni objekt utjelovljen u
jeziku koji da se sustav (poput drave) reproducira kao
nasilje spram kojeg je zauzeti neki drugi stav osim aktivnog
nihilizma. Moda je takav nihilizam doista najradikalnije i najnasilni
je!! to u dananjoj globalnoj konstelaciji moemo napraviti.
mr. sc.
208 SLAVOJ iEK
ski poticajno tivo zato to dubinski promatra nasilje u irem spektru
njegovih pojavnosti, u onom registru koji akademskom empi
rijskom ili medijskom svagda ostaje skriven.
Nasilje ukazuje na jedan mnogo dublji, ontoloki sudbonosan problem:
moe li se takav oblik subjektivnosti koji se zasnivati na istinski
revolucionarnom nasilju, nasuprot ekscesnom i nelegi
timnom nasilju koje provodi drava? Naravno, kao to je poznato, san
o revoluciji bez nasilja je poput sna o revoluciji bez revolucije, to je
prvima na najbrutalniji shvatio Robespierre.
Ne sastoji li se onda istinski revolucionarna (i gesta
upravo u besmislenom, iracionalnom i nefunkcionaInom nasilju bli
skom onome o govori Benjamin, nasilju koje nije utemeljeno ni
na kakvim utilitarni m ili ideolokim okvirima i razlozima, nasilju
ostaje zauvijek nevidljiv? li se na svjetovnu razinu,
koje se ovdje implicitno postavlja vrlo je u Ziekovom
opusu i ima odgovor: treba li samo reformirati
svijet sustav) ili ga treba radikalno pre
obraziti? Moe li ga se potkopavati iznutra ili ga je potrebno u cijelosti
napustiti i inzistirati na radikalnoj i preobrazbi? Ziekove
refleksije o Lenjinu i sv. Pavlu na suptilan i manje izravan nastav
ljaju se i u ovoj knjizi u kojoj se opetovano tvrdi da
nije dovoljno radjkalna<cstoga to nastavlja igratLig.ru
IjberaJnog kaJ!italizma. Suvremena ljevica na reagira na
hegemoniju globalnog kapitalizma i liberalne demokracije kao njego
ve proteze: ona se moe i dalje nastaviti boriti za promjene
unutar sustava (npr. socijaldemokratski put) ili pak
moe ne nita i boansko nasilje koje
gnjevom (ali bez stava u pozadini) razoriti temelje nepravednog
svijeta. spomenuti paradoks predstavlja kamen smutnje brojnim
Ziekovim koji mu, osim nekonzistentnosti, zamjeraju i
to da navodno ne nudi nikakve istinski progresivne ili transformativne
o flAS.LIU 209
alternative, samo propagira praznu negativnost aktivnog nihiliz
ma. Posve je jasno da takva nastrojena argumentacija proma
uje poantu: radi se upravo o tome da agresivnu pasivnost pri kojoj
akteri u drutvenom prostoru i javnoj sferi djeluju ba zato da se nita
ne bi promijenilo (prema poznatoj Viscontijevoj maksimi kako se sve
mora promijeniti da bi sve ostalo isto) treba zamijeniti pasivno-agre
sivnim ponaanjem(! i iz javnog prostora.
Ziekova prilagodba mozonje retorici masovnih medija te radikalna
kritika ideologije neoliberaInog globalnog kapitalizma koju provodi i u
ovoj knjizi (zbog koje je uspio doprijeti do iroke publike, ali i izazvati
bijes liberalnih zasniva se na propitivanju na koje takva
ideologija (kao strategija kulturne borbe) strukturira
drutvenu zbilju i postupno se preobraava u novi postmoderni kulturni
sustav u kojem postoji vrlo malo za neku novu
ko-emancipacijsku perspektivu. Trijadi spomenute demokratske ideolo
gije, hegemonije i neoliberaIne ekonomije (kojoj odgovaraju
stadiji Imaginarno, i Realno), moda bi odsad
trebalo pripojiti i trijadu subjektivnog i sistemskog nasilja
koja na jednak odraava stupnjeve odnoenja spram drutvene
zbilje, stupnjeve u kojima se reflektira neto mnogo vie od
predodbe nasilja kao puke sile ili prinude. je o nasilju koje
na odraava ono Realno, sublimni objekt utjelovljen u
jeziku koji da se sustav (poput drave) reproducira kao
nasilje spram kojeg je zauzeti neki drugi stav osim aktivnog
nihilizma. Moda je takav nihilizam doista najradikalnije i najnasilni
je!! to u dananjoj globalnoj konstelaciji moemo napraviti.
mr. sc.
KAZALO
A
Abu Ghraib, zatvor u Iraku, 143,
145-147
Abu Hanifa, imam 123
Acadian Ambulance Company 85
acheronta movebo 132, 141, 143
Ad-Dustour, novine 94
Adorno, Theodor W. 10,46
Afrika, glad 21
Agamben, Giorgio 80
agresija kao "ivotna sila" 57
Ahmatova, Ana (Ana Andrejevna
Gumiljova rod. Gorenko) 10
Ahmedinedad, Mahmud (iransIri pred
sjednik) 33, 94
AIDS 36,150
al-Jazeera IV 43
al-Hilali, eik 91-92
altruizam 75
Alir 106
granica 87
Amery, Jean 156
Amis, Manin 47
Amii 74, 122
amour-rk-soi (prirodna ljubav spram
sebe) 79
amour-propre (pervertirano preferiranje
sebe u odnosu na druge) 79
nasilje 145
Antigona (Sofoklova tragedija) 61-62, 161
anti-imigracijska politika 40
91
anti-rasizam 98
antisemitizam
muslimansIri 91-92
69, 85
pogromi 59
aparthejd 22, 29
Apokalipsa sada (fllm) 146
apstraktna univerz.alnost 18, 125-126,
129
Arendt, Hannah 45,206
aristotelizam 57
asketizam 77-78
ateizam 108, 112-114, 116-117
"aton;Uni" svjetovi (monrk arone) 30, 34
sv. Augustin
Ispovijesti 76
Auschwitz-Birkenau, koncentracijski
logor u Poljskoj 10, 94
autonomija 64, 120-121, 124, 162, 165
autopoiesis 20
autoritet (hijerarhijski) 20
8
Badiou, Alain 31, 34, 69, 105, 127, 131,
164, 177
Bagdad, Irak 80-81
Balibar, Etienne 18, 203, 205-206
Barak, Ehud 188
barbarizam 119
Bataille, Georges 25
Beauvoir, Simone de: Amerika iz dana u
dan 63-64, 184
Begin, Menachem 101, 188
Belgijski Kongo, holokaust 18
Ben-Gurion, David 101
Benjamin, Walter 15,46, 118, 147-148,
156, 162-166,169,204-205,
207-208
Bennett, Williafl\ 86-88
Bergman, Ingmar 52
Berija, Lavrentij 44
Berlinski zid 87-88
ll, 18, 206
"besmisleno" nasilje 69
Bijeg iz... (niz Almova) 186
bijes 156, 160
bio-politika 39-40
Bjegunac (Aim) 170
Blair, Tony 97
blasfemija 91
38,43,51,43,64,139,169,
190
bombardiranje: individualne nasuprot
masovnim rtvama 42
Botox injekcije 122
boansko nasilje 15, 148-149, 153,
156, 162-167, 169, 190,203,
207-208
Burbonci 111
buroazija 14, 126
brak djece 122, 124
Brecht, Bertolt 37, 100, 107-108, 135,
171,176, 182, 194
Brown, John 136
budizam 23, 50, 75
Buharin, Nikolaj 46, 158
birokracija 20
borba protiv kapitalizma 20
burza 17
Bush, George W. 97-98, 143, 145,
147
Buder, 'udith 123
e
Cameron, David 76
Carnegie, Andrew 23, 5
cenzura 71, 88
Cezar, Julije 61
Chesterton, G. K. 28, 57, 152-153, 183
Chomsky, Noam 42
o NASILJU 211
Christie, Agatha: "Ubojstvo u staji" 173
Chrzanow, Poljska 103
Churchill, Sir Winston 34
cionisti 95
Compass, nadzornik 84
Coppola, Francis F. 146
Covington, Louisiana 85
Cruise, Tom 145
Crveni kOd 145
Crveni teror (1919) 162
Cuar6n, Alfonso 29

122
133 kaznenog zakona (u bivoj
Jugoslaviji) 133
laksativ 24, 40, 42
161
D
Dalaj-lama 75
Danton, Georges 166
Darwin, Charles 113
Davidson, Donald 72,185
Davis, Andrew 170
Davos, vicarska 19,37
De Niro, Robert 170
de-negacija 86
Deleuze, Gilles 52, 109, 129
rklezijanizam 46
demokracija 29,33,80,87, 119, 127,
142-143,147,178,204,208
Danska 53-54, 92-93, 97, 112
Dershowitz, Alan 42
Descartes, Rene 120, 189
stranke 86, 176, 188
dizajn 21
Detroit, neredi iz 1967. 82
dijalog 20-21, 69, 93, 99,106,177
Djeca (AIm) 29
dostojanstvo osobe 45.64,101,143.
147
KAZALO
A
Abu Ghraib, zatvor u Iraku, 143,
145-147
Abu Hanifa, imam 123
Acadian Ambulance Company 85
acheronta movebo 132, 141, 143
Ad-Dustour, novine 94
Adorno, Theodor W. 10,46
Afrika, glad 21
Agamben, Giorgio 80
agresija kao "ivotna sila" 57
Ahmatova, Ana (Ana Andrejevna
Gumiljova rod. Gorenko) 10
Ahmedinedad, Mahmud (iransIri pred
sjednik) 33, 94
AIDS 36,150
al-Jazeera IV 43
al-Hilali, eik 91-92
altruizam 75
Alir 106
granica 87
Amery, Jean 156
Amis, Manin 47
Amii 74, 122
amour-rk-soi (prirodna ljubav spram
sebe) 79
amour-propre (pervertirano preferiranje
sebe u odnosu na druge) 79
nasilje 145
Antigona (Sofoklova tragedija) 61-62, 161
anti-imigracijska politika 40
91
anti-rasizam 98
antisemitizam
muslimansIri 91-92
69, 85
pogromi 59
aparthejd 22, 29
Apokalipsa sada (fllm) 146
apstraktna univerz.alnost 18, 125-126,
129
Arendt, Hannah 45,206
aristotelizam 57
asketizam 77-78
ateizam 108, 112-114, 116-117
"aton;Uni" svjetovi (monrk arone) 30, 34
sv. Augustin
Ispovijesti 76
Auschwitz-Birkenau, koncentracijski
logor u Poljskoj 10, 94
autonomija 64, 120-121, 124, 162, 165
autopoiesis 20
autoritet (hijerarhijski) 20
8
Badiou, Alain 31, 34, 69, 105, 127, 131,
164, 177
Bagdad, Irak 80-81
Balibar, Etienne 18, 203, 205-206
Barak, Ehud 188
barbarizam 119
Bataille, Georges 25
Beauvoir, Simone de: Amerika iz dana u
dan 63-64, 184
Begin, Menachem 101, 188
Belgijski Kongo, holokaust 18
Ben-Gurion, David 101
Benjamin, Walter 15,46, 118, 147-148,
156, 162-166,169,204-205,
207-208
Bennett, Williafl\ 86-88
Bergman, Ingmar 52
Berija, Lavrentij 44
Berlinski zid 87-88
ll, 18, 206
"besmisleno" nasilje 69
Bijeg iz... (niz Almova) 186
bijes 156, 160
bio-politika 39-40
Bjegunac (Aim) 170
Blair, Tony 97
blasfemija 91
38,43,51,43,64,139,169,
190
bombardiranje: individualne nasuprot
masovnim rtvama 42
Botox injekcije 122
boansko nasilje 15, 148-149, 153,
156, 162-167, 169, 190,203,
207-208
Burbonci 111
buroazija 14, 126
brak djece 122, 124
Brecht, Bertolt 37, 100, 107-108, 135,
171,176, 182, 194
Brown, John 136
budizam 23, 50, 75
Buharin, Nikolaj 46, 158
birokracija 20
borba protiv kapitalizma 20
burza 17
Bush, George W. 97-98, 143, 145,
147
Buder, 'udith 123
e
Cameron, David 76
Carnegie, Andrew 23, 5
cenzura 71, 88
Cezar, Julije 61
Chesterton, G. K. 28, 57, 152-153, 183
Chomsky, Noam 42
o NASILJU 211
Christie, Agatha: "Ubojstvo u staji" 173
Chrzanow, Poljska 103
Churchill, Sir Winston 34
cionisti 95
Compass, nadzornik 84
Coppola, Francis F. 146
Covington, Louisiana 85
Cruise, Tom 145
Crveni kOd 145
Crveni teror (1919) 162
Cuar6n, Alfonso 29

122
133 kaznenog zakona (u bivoj
Jugoslaviji) 133
laksativ 24, 40, 42
161
D
Dalaj-lama 75
Danton, Georges 166
Darwin, Charles 113
Davidson, Donald 72,185
Davis, Andrew 170
Davos, vicarska 19,37
De Niro, Robert 170
de-negacija 86
Deleuze, Gilles 52, 109, 129
rklezijanizam 46
demokracija 29,33,80,87, 119, 127,
142-143,147,178,204,208
Danska 53-54, 92-93, 97, 112
Dershowitz, Alan 42
Descartes, Rene 120, 189
stranke 86, 176, 188
dizajn 21
Detroit, neredi iz 1967. 82
dijalog 20-21, 69, 93, 99,106,177
Djeca (AIm) 29
dostojanstvo osobe 45.64,101,143.
147
212
SLAVOJ iEK
disidentstvo 42, 98, 137, 142
Dobre vibracije, tvrtka u San Franciscu
31
"dobro"rioe" nasilje 56
dobrotvorstvo 18.23-24,31,36,
204-205
Dogvilk (film) 159.205
dominacija 7.14,35,6263, 114, 121,
124125, 127
Donskoi, Mark 46
Dostojevski, Fjodor M.:
KaramtlZOvi 115
Drugi 31. 40-41, 47,5153, 72, 74,
77-79,83,97, 113, 124, 165167
drutveni ivot, orudenje od njega 22,
54, 125, 134, 170
drutvene veze, dezintegracija 28, 136
drutvena stvarnost 16-17, 127
drutvena odgovornost 19, 21, 23
drutveno nasilje 36, 63, 138,206
drave
zasnovane na
nu" 99
suverenost 100
drava blagostanja 118, 190
duhovnost 23, 124
Dupuy, Jean-Pierre 76, 185-186
Df
diihad 106
E
eBay 19
Efekt okidala (film) 186
egaliberte 127
egalitarizam 79. 156
egoizam 31, 58. 75. 79-80, 88
Eisler. Hans 46
ekoloka katastrofa 39,81
ekolozi 155
ekonomski sustav 7, 26, 202, 208
eksploatacija 14,24,92, 118, 125, 127.
emancipacijska borba 131132
emancipacijsko nasilje 169
odgovor 41
Engels, Friedrich 11-12, 162, 192
eros 25, 154, 191
odbori" 180
standardi 55, 115, 145
eurocentrizam 131
Europa ll, 46, 48, 54, 72, 87, 89, 92,
95-97, Ill, 117, 123, 131,138
Europska unija 87
F
Faliaci, Oriana 96-98, 188
Faluda, Irak 43
Falwell, Jerry 151
fanatizam, religijski, seksualni
35, 73
faizam 98, 155
zajednicaJfunkcija 68-69
FBI 47
Februarska revolucija (1917) 155
feminizam 127
poricanje 48-49
fetiizam robe 125
filantropija 24
Finkielkraut, Alain 68, 98, 156
Fisk, Robert 103
nasilje 14-15,62,66,203
fleksibilnost 20
Ford, Harrison 170
Foster, Jodie 170
Foucault, Michel 125, 129
Francuska revolucija (1789) 155
Francuska revolucija (1792) 155,162
Francuska revolucija (1848) 111, 130
Francuska
nemiri u 2005. 15,
65-67, 69, 98, 169
studentski nemiri 1968. 22, 65
Freud, Sigmund
problem blinjeg 51
san o Irminoj injekciji 149
mova 141
Friedman, Thomas 19,21
Fukuyama, Francis 87, 119, 155
fundamentalizam
libetalni komunisti i bijesni funda
mentalisti 36
religijsko nasilje 18,
21
G
Gaiman, Neil 52
Gates, Bill ll, 19-20,23-25
Gaulle, Charles de (general) 106
Gaza, pojas 94, 103-104
Gissin, Raanan 95
glazba, i Auschwitz 10
globalno informacijsko selo 53
globalna revolucija 21
globalno zatopljenje 81
globalizacija
ekonomska 74, 88, 126
18-19, 22, 100, 155,
204-208
Glucksmann, Andre: Dostofevski a
Manhattan 115
Google 19
Mihail 44
Gorky triwgija (filmska serija) 46-47
34, 55-56, 71
Gray, John 71
Greengrass, Paul 151
Guantanamo, zaljev, zatvorenici lieni
svih prava 40
Guevara, Che167-168
Gvatemala II
H
Ha'aretz, novine 68, 98, 188
Habermas, Jiirgen 45, 183, 191,205
Haeckel, Ernst 113
Haganah 101
o NASILJU
213
Haifa,Izraeil03
hainamoration 168
hakeri 20
Harris, Sam: The end ofFaith 4143
Hayek, Friedrich 77
Hecht, Ben: "Pismo palestinskim terori
stima" 101
hedonizam 29, 54, 116
Hegel, Georg Friedrich W. 13" 18,33,
55,71, 124. 126-130, 157, 191,
202,205
hegelijanstvo 28, 119, 129, 160
Heidegger, Martin 7" 60-62, 71, 154,
166,207
Heraklit 62
iskuenje 67. 128
hermeneutika sumnje 160-161
Hermlin, Stephan 45
Higgsovo polje 174-175
hijerarhija 20,76, 155
Himmler, Heinrich 192
hipokrizija ll, 127
historijski identitet 40
Hitchcock, Alfred 148, 150, 181
Hitchens, Christopher 146
Hitler, Adolf 44,74,94-95, 171172,
192
Hladni rat 48, 118
Holderlin, Friedrich 62
holokaust 9, 18,40, 93-96, 102-103,
150, 179, 188
Homeini, Ajatolah 50
Homer 154
Homini sacer (ljudi iz pravnog
poretka) 41. 80, 163-164
Homo sacer (sveto 40
homofobija 143
homoseksualnost n. 29, 32, 114, 143
Houellebecq, Michel 35
humanitarne kampanje 36
humanitarne krize 8, 21, 204
Hume, David 116
212
SLAVOJ iEK
disidentstvo 42, 98, 137, 142
Dobre vibracije, tvrtka u San Franciscu
31
"dobro"rioe" nasilje 56
dobrotvorstvo 18.23-24,31,36,
204-205
Dogvilk (film) 159.205
dominacija 7.14,35,6263, 114, 121,
124125, 127
Donskoi, Mark 46
Dostojevski, Fjodor M.:
KaramtlZOvi 115
Drugi 31. 40-41, 47,5153, 72, 74,
77-79,83,97, 113, 124, 165167
drutveni ivot, orudenje od njega 22,
54, 125, 134, 170
drutvene veze, dezintegracija 28, 136
drutvena stvarnost 16-17, 127
drutvena odgovornost 19, 21, 23
drutveno nasilje 36, 63, 138,206
drave
zasnovane na
nu" 99
suverenost 100
drava blagostanja 118, 190
duhovnost 23, 124
Dupuy, Jean-Pierre 76, 185-186
Df
diihad 106
E
eBay 19
Efekt okidala (film) 186
egaliberte 127
egalitarizam 79. 156
egoizam 31, 58. 75. 79-80, 88
Eisler. Hans 46
ekoloka katastrofa 39,81
ekolozi 155
ekonomski sustav 7, 26, 202, 208
eksploatacija 14,24,92, 118, 125, 127.
emancipacijska borba 131132
emancipacijsko nasilje 169
odgovor 41
Engels, Friedrich 11-12, 162, 192
eros 25, 154, 191
odbori" 180
standardi 55, 115, 145
eurocentrizam 131
Europa ll, 46, 48, 54, 72, 87, 89, 92,
95-97, Ill, 117, 123, 131,138
Europska unija 87
F
Faliaci, Oriana 96-98, 188
Faluda, Irak 43
Falwell, Jerry 151
fanatizam, religijski, seksualni
35, 73
faizam 98, 155
zajednicaJfunkcija 68-69
FBI 47
Februarska revolucija (1917) 155
feminizam 127
poricanje 48-49
fetiizam robe 125
filantropija 24
Finkielkraut, Alain 68, 98, 156
Fisk, Robert 103
nasilje 14-15,62,66,203
fleksibilnost 20
Ford, Harrison 170
Foster, Jodie 170
Foucault, Michel 125, 129
Francuska revolucija (1789) 155
Francuska revolucija (1792) 155,162
Francuska revolucija (1848) 111, 130
Francuska
nemiri u 2005. 15,
65-67, 69, 98, 169
studentski nemiri 1968. 22, 65
Freud, Sigmund
problem blinjeg 51
san o Irminoj injekciji 149
mova 141
Friedman, Thomas 19,21
Fukuyama, Francis 87, 119, 155
fundamentalizam
libetalni komunisti i bijesni funda
mentalisti 36
religijsko nasilje 18,
21
G
Gaiman, Neil 52
Gates, Bill ll, 19-20,23-25
Gaulle, Charles de (general) 106
Gaza, pojas 94, 103-104
Gissin, Raanan 95
glazba, i Auschwitz 10
globalno informacijsko selo 53
globalna revolucija 21
globalno zatopljenje 81
globalizacija
ekonomska 74, 88, 126
18-19, 22, 100, 155,
204-208
Glucksmann, Andre: Dostofevski a
Manhattan 115
Google 19
Mihail 44
Gorky triwgija (filmska serija) 46-47
34, 55-56, 71
Gray, John 71
Greengrass, Paul 151
Guantanamo, zaljev, zatvorenici lieni
svih prava 40
Guevara, Che167-168
Gvatemala II
H
Ha'aretz, novine 68, 98, 188
Habermas, Jiirgen 45, 183, 191,205
Haeckel, Ernst 113
Haganah 101
o NASILJU
213
Haifa,Izraeil03
hainamoration 168
hakeri 20
Harris, Sam: The end ofFaith 4143
Hayek, Friedrich 77
Hecht, Ben: "Pismo palestinskim terori
stima" 101
hedonizam 29, 54, 116
Hegel, Georg Friedrich W. 13" 18,33,
55,71, 124. 126-130, 157, 191,
202,205
hegelijanstvo 28, 119, 129, 160
Heidegger, Martin 7" 60-62, 71, 154,
166,207
Heraklit 62
iskuenje 67. 128
hermeneutika sumnje 160-161
Hermlin, Stephan 45
Higgsovo polje 174-175
hijerarhija 20,76, 155
Himmler, Heinrich 192
hipokrizija ll, 127
historijski identitet 40
Hitchcock, Alfred 148, 150, 181
Hitchens, Christopher 146
Hitler, Adolf 44,74,94-95, 171172,
192
Hladni rat 48, 118
Holderlin, Friedrich 62
holokaust 9, 18,40, 93-96, 102-103,
150, 179, 188
Homeini, Ajatolah 50
Homer 154
Homini sacer (ljudi iz pravnog
poretka) 41. 80, 163-164
Homo sacer (sveto 40
homofobija 143
homoseksualnost n. 29, 32, 114, 143
Houellebecq, Michel 35
humanitarne kampanje 36
humanitarne krize 8, 21, 204
Hume, David 116
214
SLAVOJ iEK
Huntington, Samuel 118-119, 147
Hussein, Saddam 144
IBM 19
ideoloko nasilje 15, 17
Ilijada (Homerova) 154
iluzija 22,36,41-42,117,127,162
imaginacija 120
imigranti 29-30, 40, 70, 110
imperijalizam 54, 98-99, 125, 139, 204
incest 122, 161
indijska duhovnost 124
individualizam 75
industrijska proizvodnja 20
informacija, slobodan protok 21
institucija, nesvjesno 140
Institut Serbski, Moskva 42
Intel 19
interakcija, spontana 20
internet 22, 34
intersubjektivnost 31, 56
rat 8
Irak 53, 80, 110, 112,205
Iran 92
Irving, David 93
Irving, John: A Prayer.for Owen Meany
135
islam
i europski ustav 97
globalno irenje 50
slavljen kao velika religija ljubavi i
tolerancije 97
istina 9, 70-72, 120
fronta 103
Ukrajina 103
Izrael ,
poricanje 105
politika prema Palestincima 94-95
savez Amerike i Izraela 107
vlastita legitimacija 107
izraelska vojska 94
Izraelske obrambene snage (lOS) 94
savez 107
izraelsko-palestinski sukob 103-104
Jakobson, Roman 68-69
James, P. D.: Djeca 29
jansenizam 165
Japan 135
javna aktivnost 121
javno 120-121
jednakost 127
Jeljcin, Boris 134
Jeruzalem 94, 104, 107-108,204
jesen 1989. 87
jezik
komunikacija 65
nasilje 61
nametanje
55-56
Job 149-150
John, Elton 114
judaizam 117
permutacija bijesa 154
Jugoslavija 133, 137
Jutro u Americi (radijski program) 86
Juna Afrika, aparthejd 22
Jyllands-Posten 53
K
Kabul 81
Kafka, Franz 158
Lazar 44
Kamboda, bombardiranje 42
Kang Ho-yung 72-73
Kant, Immanuel 48, 51, 57, 82, 90, 96,
99, 120-121, 161-162, 165, 167
ill\i
kapitalisti 25
"iJJ!
dinamika 28, 82-83, 171
kapitalizam
"besvjetovni karakter" 71
dominacija kasnog kapitalizma 35
fundamentalno sistemsko nasilje 17
globalni 18-19,22, 100,201, 204, 206,
208-209
kartezijanstvo 120, 123
Kassovirz, Mathieu 184
kastrati 60
crkva i pedofilija 140-141
Kennedy, John F. 34
KGB42
Kierkegaard, S0ren 168
Kina 106, 171
King, Rodney 82, 184
Kissinger, Henry 42
klasne razlike 138
Klee, Paul: Angelus Novus 148
Klub boraca (film) 106
kOd diskrecije 52, 54
Koepp, David 186
Koestler, Arthur 102
kognitivno mapiranje 67, 69
kolonijalizam, kolonizacija 95-96, 105,
124
kompjutori 11, 24
komunikacija 21,54-56,65,69,203
komunitarizam 75
komunizam 20, 45, 98, 113, 155, 202
Kongo, kriza 8, 18-19, 150
Kongres SAD-a 110
konzervativci, britanski i Rawlsova teori
ja pravednosti 76
Korejski rat 72
implantati 122
Krabbe, Jeroen 170
"kraj povijesti" 87, 119
kreativnost 22, 120
Krist 59, 91, 93, 114, 150, 158, 192
91,97,99,117,153,158,
168
Ku Klux Klan 141, 147
bitka" 7, 60, 191
kultura 20, 118-127
Kulturarbeit 72
o NASILJU
21
5
Kulturna revolucija 171
kulturni identitet 40, 74, 88, 97
kulturni imperijalizam 98-99, 139
kupci 21, 28
kvantna fizika 174
L
Lacan, Jacques
"Ime oca" 146
"Kant avec Sade" 161
narav "ljubavi spram
blinjeg" 51
zrcalni stadij 171
Laclau, Ernesto 61
populizam 155
le Breton, Yves 116
Lefort, Claude 126
Leibniz, Gottfried W. 33
Lemberg, Zapadna Ukrajina 103
Lenjin, Vladimir 12-13,204,208
lenjingradski zatvor 10
Leopold II, belgijski kralj 18
Levi Strauss, Claude 127
Levi, Primo 132, 179
Levinas, Emmanuel 51, 56
Levy, Gideon 188
liberali 15,65,70,73,90-91,97-98,
111, 120
liberalizam 90, 98, 119, 121-125, 152
liberalna tolerancija 15, 40, 108-109
liberalni komunisti 19-24,36-37, 180,
202
Liberija 81
Linksfaschismus 191
Locke, John 156
valove (film) 159
Londonska burza 17
Los Angeles, neredi 1992. 82, 184
Loski, Andrej (i obitelj) 14-15
Louisiana 81
Lovecraft, H. P. 27
Lubanja i kosti, tajno drutvo na Yaleu
214
SLAVOJ iEK
Huntington, Samuel 118-119, 147
Hussein, Saddam 144
IBM 19
ideoloko nasilje 15, 17
Ilijada (Homerova) 154
iluzija 22,36,41-42,117,127,162
imaginacija 120
imigranti 29-30, 40, 70, 110
imperijalizam 54, 98-99, 125, 139, 204
incest 122, 161
indijska duhovnost 124
individualizam 75
industrijska proizvodnja 20
informacija, slobodan protok 21
institucija, nesvjesno 140
Institut Serbski, Moskva 42
Intel 19
interakcija, spontana 20
internet 22, 34
intersubjektivnost 31, 56
rat 8
Irak 53, 80, 110, 112,205
Iran 92
Irving, David 93
Irving, John: A Prayer.for Owen Meany
135
islam
i europski ustav 97
globalno irenje 50
slavljen kao velika religija ljubavi i
tolerancije 97
istina 9, 70-72, 120
fronta 103
Ukrajina 103
Izrael ,
poricanje 105
politika prema Palestincima 94-95
savez Amerike i Izraela 107
vlastita legitimacija 107
izraelska vojska 94
Izraelske obrambene snage (lOS) 94
savez 107
izraelsko-palestinski sukob 103-104
Jakobson, Roman 68-69
James, P. D.: Djeca 29
jansenizam 165
Japan 135
javna aktivnost 121
javno 120-121
jednakost 127
Jeljcin, Boris 134
Jeruzalem 94, 104, 107-108,204
jesen 1989. 87
jezik
komunikacija 65
nasilje 61
nametanje
55-56
Job 149-150
John, Elton 114
judaizam 117
permutacija bijesa 154
Jugoslavija 133, 137
Jutro u Americi (radijski program) 86
Juna Afrika, aparthejd 22
Jyllands-Posten 53
K
Kabul 81
Kafka, Franz 158
Lazar 44
Kamboda, bombardiranje 42
Kang Ho-yung 72-73
Kant, Immanuel 48, 51, 57, 82, 90, 96,
99, 120-121, 161-162, 165, 167
ill\i
kapitalisti 25
"iJJ!
dinamika 28, 82-83, 171
kapitalizam
"besvjetovni karakter" 71
dominacija kasnog kapitalizma 35
fundamentalno sistemsko nasilje 17
globalni 18-19,22, 100,201, 204, 206,
208-209
kartezijanstvo 120, 123
Kassovirz, Mathieu 184
kastrati 60
crkva i pedofilija 140-141
Kennedy, John F. 34
KGB42
Kierkegaard, S0ren 168
Kina 106, 171
King, Rodney 82, 184
Kissinger, Henry 42
klasne razlike 138
Klee, Paul: Angelus Novus 148
Klub boraca (film) 106
kOd diskrecije 52, 54
Koepp, David 186
Koestler, Arthur 102
kognitivno mapiranje 67, 69
kolonijalizam, kolonizacija 95-96, 105,
124
kompjutori 11, 24
komunikacija 21,54-56,65,69,203
komunitarizam 75
komunizam 20, 45, 98, 113, 155, 202
Kongo, kriza 8, 18-19, 150
Kongres SAD-a 110
konzervativci, britanski i Rawlsova teori
ja pravednosti 76
Korejski rat 72
implantati 122
Krabbe, Jeroen 170
"kraj povijesti" 87, 119
kreativnost 22, 120
Krist 59, 91, 93, 114, 150, 158, 192
91,97,99,117,153,158,
168
Ku Klux Klan 141, 147
bitka" 7, 60, 191
kultura 20, 118-127
Kulturarbeit 72
o NASILJU
21
5
Kulturna revolucija 171
kulturni identitet 40, 74, 88, 97
kulturni imperijalizam 98-99, 139
kupci 21, 28
kvantna fizika 174
L
Lacan, Jacques
"Ime oca" 146
"Kant avec Sade" 161
narav "ljubavi spram
blinjeg" 51
zrcalni stadij 171
Laclau, Ernesto 61
populizam 155
le Breton, Yves 116
Lefort, Claude 126
Leibniz, Gottfried W. 33
Lemberg, Zapadna Ukrajina 103
Lenjin, Vladimir 12-13,204,208
lenjingradski zatvor 10
Leopold II, belgijski kralj 18
Levi Strauss, Claude 127
Levi, Primo 132, 179
Levinas, Emmanuel 51, 56
Levy, Gideon 188
liberali 15,65,70,73,90-91,97-98,
111, 120
liberalizam 90, 98, 119, 121-125, 152
liberalna tolerancija 15, 40, 108-109
liberalni komunisti 19-24,36-37, 180,
202
Liberija 81
Linksfaschismus 191
Locke, John 156
valove (film) 159
Londonska burza 17
Los Angeles, neredi 1992. 82, 184
Loski, Andrej (i obitelj) 14-15
Louisiana 81
Lovecraft, H. P. 27
Lubanja i kosti, tajno drutvo na Yaleu
216 SLAVOJ iEK
145
Lu; IX i Luj XVI (franc. kraljevi) 116,
166
Lukrecije: De rerum natura 116
Lynch, David 144
LJ
fuizam 155
ljubav 31-32,35,47,51-52,79,
167-168
Ljubljana, Slovenija 110
ljubomora 26, 85, 158
ljudska prava 33,40, 124-125, 129,204
15,48, 139,209
M
Maisrre, Joseph de 99
Malinowski, Bronislaw 68
Malnuit, Olivier 21
Malo dohrih ljudi (film) 145
Mao Zedong 155, 171
Mapplethorpe, Robert 144
marksizam 99, 206
Marx, Karlll-12, 16-17, 22, 80, Ill,
125-126, 128-129
masturbacija 31-32
McLuhan, Marshall 68
kompanije, Juna Afrika
22
mehanizacija uma" 185
Meksiko, globalizacija 18
melankolija 78
Melenkov, Andrej i Georgij 45
Mellila, panjolski Maroko 88
Melville, Herman 193
meritokracija 156
funkcija 69
Meyer, Nicholas: Sedampostorna otopina
181
Milenijski virus 80
milost 157-160
Milton, John 75
mirisi 139-140
mitsko nasilje 164, 166, 203, 207
Mladina (tjednik) 110-111
moderna 27, 57-58, 71-72
Mojsije 61
monopol 24, 203
Moore, Demi 145
moralna djela 116
Moskva, 42, 46
Mrnja (mm) 184
patnja 41-43, 49, 114, 144,
147,205
Muhamed, prorok, danske karikarure
53-54,90-92, 109-112, 117, 169,
202
Muller, Jean-Marie 55-56
multikulturalizam 89, 98, 118, 123,205
muslimani 8, 21, 30,54,90-93, 107,
109-111, 117, 122-123
Muaraf, Pervez, general 92
N
nacisti 51, 69, 85, 94, 102, 156, 160,
164, 182
171
nagon za smrti 185, 191
napad ll. rujna
vojni ekspanzionizam 107
ikonografija jedanaestog rujna 180
stav 151
napastovanje 39-41,53,84, 169
narcizam 31
84
nasilje
kao "smrtonosna sila" 57
rri tipa nasilja 16
natjecanje 20, 65, 121
navike 132-133
Negri, Toni 20
neokolonijalizam 125
neplodnost 29
neprijatelj
Drugi kao neprijatelj 51
nasilje prema neprijatelju 45-46
netolerancija 36, 40, 109, 118-120, 132
New Orieans, elementarna nepogoda
(2005) 65, 80-85, 169, 202
New York City, uprava 33
New York Times 84
Newark, neredi (1967) 82
nezaposlenost 18, 206
Nicholson, Jack 146
157
NietzSche, Friedrich 29-30, 35, 77-78,
129, 156, 160, 174, 192
nihilizam 30, 115, 209
NiplTuck (TV serija) 137-138
Nixon, Richard 106
nie klase 139
NKVD 173
Noite, Ernst 155
nomenklatura 173
Norton, Edward 106
Nova desnica 87
o
"objektivni" viak 18
objektivno nasilje
i kapiraliz.am 18
interakcija sa subjektivnim i simbo
nasiljem 16
kao sistemsko i nasilje 7
obrezivanje klitorisa 122, 124, 131
odabrani ljudi 50
okcidentalizam 54
OkIahoma, napad (1995) 79
okrutnost, u odnosu spram ljubavi 167
Olimp, bogovi 91
ontoloko nasilje 61, 63
organska hrana 29
orijentalizam 54
Orleanci Ill, 130
Orwell, George 138-139, 190
osveta 102, 154-160
o lIASILJU
217
otvorene granice 89
outsourcing 180
p
pacifizam 114
Pakistan: Muarafov reim
92
Palestina 10 l, l 06
Palestinci 94-95, 99-101, 103-106, 108,
180, 191
Parika komuna 129, 162
Parker, Dorothy 69
parni srcoj, izum 22
Parobrodfilozofa 14
partikularnost 130
Pascal, Blaise 99
patriotizam, 20
sv. Pavao, 50, 168, 208
pedofilija 140-141
Picasso, Pablo 15
operacija 122, 124
Platon 18
Ples u tami (mm) 159
PLO 106
65, 80, 84-85, 88
podjela rada 121
podudaranje supromosti 36
poezija, i Auschwitz 10
poligamija 22
dominacija 125
korektnost 40, 86
sloboda 22, 127
protesti 60
sustav 204, 208
politike, kulturalizacije 118
Poljska, zahtjev za proglaenjem Krista
poljskim kraljem 91
Porto Alegre sasranci/pokret, Brazil 19,
155
Posljednji sud 165
bio-politika 39-40, 202
potovanje 41,45,51,98,109
216 SLAVOJ iEK
145
Lu; IX i Luj XVI (franc. kraljevi) 116,
166
Lukrecije: De rerum natura 116
Lynch, David 144
LJ
fuizam 155
ljubav 31-32,35,47,51-52,79,
167-168
Ljubljana, Slovenija 110
ljubomora 26, 85, 158
ljudska prava 33,40, 124-125, 129,204
15,48, 139,209
M
Maisrre, Joseph de 99
Malinowski, Bronislaw 68
Malnuit, Olivier 21
Malo dohrih ljudi (film) 145
Mao Zedong 155, 171
Mapplethorpe, Robert 144
marksizam 99, 206
Marx, Karlll-12, 16-17, 22, 80, Ill,
125-126, 128-129
masturbacija 31-32
McLuhan, Marshall 68
kompanije, Juna Afrika
22
mehanizacija uma" 185
Meksiko, globalizacija 18
melankolija 78
Melenkov, Andrej i Georgij 45
Mellila, panjolski Maroko 88
Melville, Herman 193
meritokracija 156
funkcija 69
Meyer, Nicholas: Sedampostorna otopina
181
Milenijski virus 80
milost 157-160
Milton, John 75
mirisi 139-140
mitsko nasilje 164, 166, 203, 207
Mladina (tjednik) 110-111
moderna 27, 57-58, 71-72
Mojsije 61
monopol 24, 203
Moore, Demi 145
moralna djela 116
Moskva, 42, 46
Mrnja (mm) 184
patnja 41-43, 49, 114, 144,
147,205
Muhamed, prorok, danske karikarure
53-54,90-92, 109-112, 117, 169,
202
Muller, Jean-Marie 55-56
multikulturalizam 89, 98, 118, 123,205
muslimani 8, 21, 30,54,90-93, 107,
109-111, 117, 122-123
Muaraf, Pervez, general 92
N
nacisti 51, 69, 85, 94, 102, 156, 160,
164, 182
171
nagon za smrti 185, 191
napad ll. rujna
vojni ekspanzionizam 107
ikonografija jedanaestog rujna 180
stav 151
napastovanje 39-41,53,84, 169
narcizam 31
84
nasilje
kao "smrtonosna sila" 57
rri tipa nasilja 16
natjecanje 20, 65, 121
navike 132-133
Negri, Toni 20
neokolonijalizam 125
neplodnost 29
neprijatelj
Drugi kao neprijatelj 51
nasilje prema neprijatelju 45-46
netolerancija 36, 40, 109, 118-120, 132
New Orieans, elementarna nepogoda
(2005) 65, 80-85, 169, 202
New York City, uprava 33
New York Times 84
Newark, neredi (1967) 82
nezaposlenost 18, 206
Nicholson, Jack 146
157
NietzSche, Friedrich 29-30, 35, 77-78,
129, 156, 160, 174, 192
nihilizam 30, 115, 209
NiplTuck (TV serija) 137-138
Nixon, Richard 106
nie klase 139
NKVD 173
Noite, Ernst 155
nomenklatura 173
Norton, Edward 106
Nova desnica 87
o
"objektivni" viak 18
objektivno nasilje
i kapiraliz.am 18
interakcija sa subjektivnim i simbo
nasiljem 16
kao sistemsko i nasilje 7
obrezivanje klitorisa 122, 124, 131
odabrani ljudi 50
okcidentalizam 54
OkIahoma, napad (1995) 79
okrutnost, u odnosu spram ljubavi 167
Olimp, bogovi 91
ontoloko nasilje 61, 63
organska hrana 29
orijentalizam 54
Orleanci Ill, 130
Orwell, George 138-139, 190
osveta 102, 154-160
o lIASILJU
217
otvorene granice 89
outsourcing 180
p
pacifizam 114
Pakistan: Muarafov reim
92
Palestina 10 l, l 06
Palestinci 94-95, 99-101, 103-106, 108,
180, 191
Parika komuna 129, 162
Parker, Dorothy 69
parni srcoj, izum 22
Parobrodfilozofa 14
partikularnost 130
Pascal, Blaise 99
patriotizam, 20
sv. Pavao, 50, 168, 208
pedofilija 140-141
Picasso, Pablo 15
operacija 122, 124
Platon 18
Ples u tami (mm) 159
PLO 106
65, 80, 84-85, 88
podjela rada 121
podudaranje supromosti 36
poezija, i Auschwitz 10
poligamija 22
dominacija 125
korektnost 40, 86
sloboda 22, 127
protesti 60
sustav 204, 208
politike, kulturalizacije 118
Poljska, zahtjev za proglaenjem Krista
poljskim kraljem 91
Porto Alegre sasranci/pokret, Brazil 19,
155
Posljednji sud 165
bio-politika 39-40, 202
potovanje 41,45,51,98,109
218
SLAVOJ iEK
Pound, Ezra 62
kontradikcija 45
pravda 77, 101, 166
prazna gesta 135
pretpostavka 43
princip realnosti 165
privatna inicijativa 23
privatnost 120, 140
Prvi svijet 30, 124,180
Prvi svjetski rat 113
pseudo-hitnost, u vezi s nasiljem II
psihoanaliza 71, 173, 185
Psycho (film) 148, 151
Ptice (film) 151
Putin, Vladimir 135
Q
Queen, Dr Carol 31-32
R
Rabin, Jitzak 106
racionalnost 72. 124
radikalno-emancipatotska politika 39,
174
radnici v. zaposlenici
Ranciere, Jacques 126-127
Rand. Ayn 18
rasizam 15, 37,63,87-88,98-99,204
rasne skupine 28
Rat protiv terora 97, 100, 107,205
Rawls, John 76
razmjena robe 125-126
razum 56, 59,66,90,93, 120-121,
152
realni socijalizam 142
Realno 17, 49, 70, 72, 179, 209
realnost 10, 17,75,134
Reiner, Rob 145
religija
"anonimna religija ateizma" 108, 112
nasilje koje se temelji na religiji 21,
114
"partikularne" religije 50
univerzalizam 50-51
zatvorene religijske grupe 67
Remnick, David: Lenin's Tomb 44
represija (Verdriingung) 177
republikanizam 130
revolucionarni teror (1792-4) 155, 162
revolucionarno nasilje 164,208
rezervati prirode 26-27
Rio de Janeiro, 166
Robertson, Pat 151
Robespierre, Maximilien 9, 136,
166-167,179,206,208
rodni identitet 123
rojalizam 111, 130
ropstvo 62
Rorty, Richard 120-121
Rosenberg. EtheUJulius 47
Rousseau, Jean-Jacques 18,75,79
Rusija 14, 134
S
sabotiranje, sebe samog 186
Sade, markiz de 161
Said al-Sahaf, Muhammad 80
Said, Edward 54
samoubojstvo 173-174
Sandford, Stella 63
Saramago, Jose 176, 194
Sarkozy, Nicolas 66
Sartre, Jean-Paul: Egzistencijalizam je
humanizam 12
Saudijska Arabija 106
Schoenberg, Arnold 10-11
Schrader, Paul 170
Schumann, Robert: "Humoreska"
141-142
Scorsese, Martin 170
Sebald, W. G. 156-157
segregacija 22, 66, 88-89
seksizam 37
seksualna diskriminacija 15
seksualna lienost 39
seksualnost 30-31
seksualnost u atonaInom svijetu 30-35
koncept "atonaInog svijeta" 34
senzualnost 78
Shakespeare, William 128, 185
Sharon, Ariel 97
Shelley, Mary: Frankenstein 43-44
Shyamaian, M. Night 26, 280
silovanje 80, 84-85, 91
93
nasilje
u vezi s objektivnim i subjektivnim
nasiljem 16, 202
utjelovljeno u jeziku i oblicima 7,
53,55
sindikati 127
Sirija 53, 106
sistemsko nasilje
7,17-18
objektivni tip nasilja 202-203, 209
veza sa subjektivnim nasiljem 169,
174
Sjedinjene Drave 24, 44, 74, 80, 82,
88, 107, 138
Sjeverna Koreja 72-73
Sjever-sjeverozapad (film) 151
sloboda 127, 135-137, 147, 153, 162
slobodan pristup 78
Sloterdijk, Peter 25,51,155-156, 161
Srdha j vrijeme 154
Slovenija II O-Ill
"smijeh iz konzerve" 82
Smith, Adam 20
smre, pobjeda dobra nad zlim 59
smrtnost/besmrtnost 58-59
snufffilmovi 49
socijalizam, sovjetski 48-49
socijalna demokracija 143
O NUILJU
219
socijalna dominacija, veza sa
nasiljem 7
socijalni darvinizam 113
Solomon, kralj 108
Somalija 81
Soros, George 19,24-25
'SOVjetski Savez 46,48-49,134, 193
spasenje 116, 158
Spinoza, Baruch 116
spiritualizam 78
spolni enska odgovornost za njega
187
"spontano" nasilje 56
srednja klasa 30, 138-139
Srednji Istok, sukob 103-104, 106
"sretne devedesete" 87
Staljin, J. V. 44-48, 80
velike (1936-7) 173
staljinizam 46, 173
stara ljevica! desnica 20
Starbucks 11
Stevens, Wallace 10
Stone, Oliver 151
strah 39-40, 47
Stranka poretka Ill, 130
Strelnikoff (rock grupa) III
strukturalizam 68
strukturalno nasilje 36
Stvoritelj 61
subjektivno nasilje
"iracionalna" provala nasilja 7
nulto stanje bez nasilja 7
i sistemsko nasilje 169, 174
subjektivnost, 40
sublimno 82
Sudnji dan 154-155
"sukob civilizacija" 97, 118-119, 147
suniti 112
suradnja 20, 124
suverenost, drava 100
Champaign, Illinois 110
218
SLAVOJ iEK
Pound, Ezra 62
kontradikcija 45
pravda 77, 101, 166
prazna gesta 135
pretpostavka 43
princip realnosti 165
privatna inicijativa 23
privatnost 120, 140
Prvi svijet 30, 124,180
Prvi svjetski rat 113
pseudo-hitnost, u vezi s nasiljem II
psihoanaliza 71, 173, 185
Psycho (film) 148, 151
Ptice (film) 151
Putin, Vladimir 135
Q
Queen, Dr Carol 31-32
R
Rabin, Jitzak 106
racionalnost 72. 124
radikalno-emancipatotska politika 39,
174
radnici v. zaposlenici
Ranciere, Jacques 126-127
Rand. Ayn 18
rasizam 15, 37,63,87-88,98-99,204
rasne skupine 28
Rat protiv terora 97, 100, 107,205
Rawls, John 76
razmjena robe 125-126
razum 56, 59,66,90,93, 120-121,
152
realni socijalizam 142
Realno 17, 49, 70, 72, 179, 209
realnost 10, 17,75,134
Reiner, Rob 145
religija
"anonimna religija ateizma" 108, 112
nasilje koje se temelji na religiji 21,
114
"partikularne" religije 50
univerzalizam 50-51
zatvorene religijske grupe 67
Remnick, David: Lenin's Tomb 44
represija (Verdriingung) 177
republikanizam 130
revolucionarni teror (1792-4) 155, 162
revolucionarno nasilje 164,208
rezervati prirode 26-27
Rio de Janeiro, 166
Robertson, Pat 151
Robespierre, Maximilien 9, 136,
166-167,179,206,208
rodni identitet 123
rojalizam 111, 130
ropstvo 62
Rorty, Richard 120-121
Rosenberg. EtheUJulius 47
Rousseau, Jean-Jacques 18,75,79
Rusija 14, 134
S
sabotiranje, sebe samog 186
Sade, markiz de 161
Said al-Sahaf, Muhammad 80
Said, Edward 54
samoubojstvo 173-174
Sandford, Stella 63
Saramago, Jose 176, 194
Sarkozy, Nicolas 66
Sartre, Jean-Paul: Egzistencijalizam je
humanizam 12
Saudijska Arabija 106
Schoenberg, Arnold 10-11
Schrader, Paul 170
Schumann, Robert: "Humoreska"
141-142
Scorsese, Martin 170
Sebald, W. G. 156-157
segregacija 22, 66, 88-89
seksizam 37
seksualna diskriminacija 15
seksualna lienost 39
seksualnost 30-31
seksualnost u atonaInom svijetu 30-35
koncept "atonaInog svijeta" 34
senzualnost 78
Shakespeare, William 128, 185
Sharon, Ariel 97
Shelley, Mary: Frankenstein 43-44
Shyamaian, M. Night 26, 280
silovanje 80, 84-85, 91
93
nasilje
u vezi s objektivnim i subjektivnim
nasiljem 16, 202
utjelovljeno u jeziku i oblicima 7,
53,55
sindikati 127
Sirija 53, 106
sistemsko nasilje
7,17-18
objektivni tip nasilja 202-203, 209
veza sa subjektivnim nasiljem 169,
174
Sjedinjene Drave 24, 44, 74, 80, 82,
88, 107, 138
Sjeverna Koreja 72-73
Sjever-sjeverozapad (film) 151
sloboda 127, 135-137, 147, 153, 162
slobodan pristup 78
Sloterdijk, Peter 25,51,155-156, 161
Srdha j vrijeme 154
Slovenija II O-Ill
"smijeh iz konzerve" 82
Smith, Adam 20
smre, pobjeda dobra nad zlim 59
smrtnost/besmrtnost 58-59
snufffilmovi 49
socijalizam, sovjetski 48-49
socijalna demokracija 143
O NUILJU
219
socijalna dominacija, veza sa
nasiljem 7
socijalni darvinizam 113
Solomon, kralj 108
Somalija 81
Soros, George 19,24-25
'SOVjetski Savez 46,48-49,134, 193
spasenje 116, 158
Spinoza, Baruch 116
spiritualizam 78
spolni enska odgovornost za njega
187
"spontano" nasilje 56
srednja klasa 30, 138-139
Srednji Istok, sukob 103-104, 106
"sretne devedesete" 87
Staljin, J. V. 44-48, 80
velike (1936-7) 173
staljinizam 46, 173
stara ljevica! desnica 20
Starbucks 11
Stevens, Wallace 10
Stone, Oliver 151
strah 39-40, 47
Stranka poretka Ill, 130
Strelnikoff (rock grupa) III
strukturalizam 68
strukturalno nasilje 36
Stvoritelj 61
subjektivno nasilje
"iracionalna" provala nasilja 7
nulto stanje bez nasilja 7
i sistemsko nasilje 169, 174
subjektivnost, 40
sublimno 82
Sudnji dan 154-155
"sukob civilizacija" 97, 118-119, 147
suniti 112
suradnja 20, 124
suverenost, drava 100
Champaign, Illinois 110
220 SLAVOJ iEK
j
ijiri 112
T
Taksist (fUm) 170
Tarkovski, Andrej 52
"teatar okrutnosti" 144
tehnologija, nova 21,71,80
teror 9,11,46,74,97,107,153,165
napadi 70, 72, 75, 169
thymos 25-26, 154
8, 33
tolerancija 7, 30, 36, 92, 103, 108-109,
118, 120, 123
totalitarna ideologijal reimi 18, 143
transparentnost 21, 135
svijet 81, 96
Tridesetogodinji rat 123
Trier, Lars von 159
rvornice na imanjima 49
Twin Towers, New York 42, 79, 87,
150-152
U
ukidanje dugova 36
ultra-objektivno/subjektivno nasilje 18
opis II
umjetnost, gubitak potovanja spram
nje 71
UNESCO 55-56
United 93 (fllm) 151-152
univeralne norme i prava 75, 101, 127
univena1izam 50-51,68
univena1na singularnost 120
univena1nost 107, 119, 121, 125, 128
uragan .Katrina 65, 84, 169, 202
utilitarizam 75
uitak 32,77-79, 146
V
verbalno nasilje 59
Vergilije 141
VerwtT'fong (zarvaranje, odbijanje/porica
nje) 177
Vidal, Gore 53, 76
vlasnirvo, privatno 130
Vrtoglavica (film) 181
W
Wagner, Richard 128-129
ParsiJa/78, 128
128
Tristan i !zolJa 73
Weil, Simone 57-58
Wiesenthal, Simon: Pravda, a
102
Winter, Cecile 95
Wood, Michael 176, 194
World Trade Cent" (fllm) 151-152
World Trade Center, New York 79
World Wide Web 33
y
Yale, 145
Years, William Butler 51,65,73-74
Z
zaborav iooprost) 157
zabrana 62, 77
28, 180
zakon 57-58,61, 135
Zapadna obala 8, 87, 103-104, 180
Zapadna Ukrajina 103
Zaparero, Jose 88
zaposlenici 21
(film) 26-28
zavist 74, 78, 154, 160-161
zavist (msentiment) 75
spram Drugog 77
trojsrvo zavisti, krtosti i melankolije
75
zdravlje30-31, 190
zen budizam 50
zlato 24, 55, 60
zlo
smrt i pobjeda dobra nad zlim 59
primjeri dananjega zla u svijetu 28
rrvovanje i zlo 79
7,70
znanje 20, 71
znanost 70-71
f
relja 47, 53, 57,74, 161
o NASILJU 221
ena 10, 16, 123, 126
idovi
antisemirski pogromi 59
Primo Levi 132
u Wagnerovim operama 128
ivot-svijet 132
trtva (film) 52
rrva 79, 160
220 SLAVOJ iEK
j
ijiri 112
T
Taksist (fUm) 170
Tarkovski, Andrej 52
"teatar okrutnosti" 144
tehnologija, nova 21,71,80
teror 9,11,46,74,97,107,153,165
napadi 70, 72, 75, 169
thymos 25-26, 154
8, 33
tolerancija 7, 30, 36, 92, 103, 108-109,
118, 120, 123
totalitarna ideologijal reimi 18, 143
transparentnost 21, 135
svijet 81, 96
Tridesetogodinji rat 123
Trier, Lars von 159
rvornice na imanjima 49
Twin Towers, New York 42, 79, 87,
150-152
U
ukidanje dugova 36
ultra-objektivno/subjektivno nasilje 18
opis II
umjetnost, gubitak potovanja spram
nje 71
UNESCO 55-56
United 93 (fllm) 151-152
univeralne norme i prava 75, 101, 127
univena1izam 50-51,68
univena1na singularnost 120
univena1nost 107, 119, 121, 125, 128
uragan .Katrina 65, 84, 169, 202
utilitarizam 75
uitak 32,77-79, 146
V
verbalno nasilje 59
Vergilije 141
VerwtT'fong (zarvaranje, odbijanje/porica
nje) 177
Vidal, Gore 53, 76
vlasnirvo, privatno 130
Vrtoglavica (film) 181
W
Wagner, Richard 128-129
ParsiJa/78, 128
128
Tristan i !zolJa 73
Weil, Simone 57-58
Wiesenthal, Simon: Pravda, a
102
Winter, Cecile 95
Wood, Michael 176, 194
World Trade Cent" (fllm) 151-152
World Trade Center, New York 79
World Wide Web 33
y
Yale, 145
Years, William Butler 51,65,73-74
Z
zaborav iooprost) 157
zabrana 62, 77
28, 180
zakon 57-58,61, 135
Zapadna obala 8, 87, 103-104, 180
Zapadna Ukrajina 103
Zaparero, Jose 88
zaposlenici 21
(film) 26-28
zavist 74, 78, 154, 160-161
zavist (msentiment) 75
spram Drugog 77
trojsrvo zavisti, krtosti i melankolije
75
zdravlje30-31, 190
zen budizam 50
zlato 24, 55, 60
zlo
smrt i pobjeda dobra nad zlim 59
primjeri dananjega zla u svijetu 28
rrvovanje i zlo 79
7,70
znanje 20, 71
znanost 70-71
f
relja 47, 53, 57,74, 161
o NASILJU 221
ena 10, 16, 123, 126
idovi
antisemirski pogromi 59
Primo Levi 132
u Wagnerovim operama 128
ivot-svijet 132
trtva (film) 52
rrva 79, 160
Slavoj iek
O NASILJU
est pogleda sa strane

Naklada LJEVAK d.o.o.
za
PETRA LJEVAK
Lektor i korektor
DINKO
Kazalo
NINA
Priprema
Studio LJEVAK
ISBN 878-953-178-940-0 (tvrdi uvez)
Tisak
Feroproms, Zagreb
Slavoj iek
O NASILJU
est pogleda sa strane

Naklada LJEVAK d.o.o.
za
PETRA LJEVAK
Lektor i korektor
DINKO
Kazalo
NINA
Priprema
Studio LJEVAK
ISBN 878-953-178-940-0 (tvrdi uvez)
Tisak
Feroproms, Zagreb