You are on page 1of 14

SEMINARSKI RAD

(Kombinovani energetski sistemi sa gorivim elijama)

Sarajevo, Decembar, 2011

KOMBINOVANI ENERGETSKI SISTEM SA GORIVIM ELIJAMA

Uvod Jedan od kljunih problema ovjeanstva je energija. Potrebe za energijom, moe se rei, da su iz dana sve vee,a rezerve energije nisu vjene. Jedno od kljunih pitanja koje treba rijeiti je kako efektivnije koristiti energiju. Najjednostavnije rijeenje je povisiti koeficijent korisnog dejstva ureaja koji vre konverziju energije. Neposredna konverzija goriva u elektrinu energiju je jedna od alternativa koje trebaju u bliskoj budunosti postepeno da zamjene sadanje galvanske baterije. U njima se gorivo neposredno hemijskim procesima u polimernim membranama pretvara u jednosmjernu elektrinu struju. Istiu se gorive baterije zato to je za njihov pogon potreban metanol, koji se dobija suhom destilacijom drveta. Njegovo englesko ime je i "vood spirit" ili "vood alcohol . U ispitivanju su i baterije s metanom kao pogonskim gorivom, a metan je glavni energent bioplina za koji ve postoji tehnologija proizvodnje i koritenje u poljoprivredi.

Istorijski razvoj Britanski fiziar William R. Grove je 1839. otkrio da se elektrohemijskim spajanjem vodonika i kiseonika dobija elektrina struja. Svoje eksperimente je opisao 1842. i gorivu eliju naziva voltina plinska baterija. Godine 1889.L. Mond i C. Langer unaprijedili su gorivu eliju dodajui izmeu elektroda poroznu vodljivu membranu. Krajem XIX vijeka uvode naziv goriva elija. Na istraivanju gorivih elija radili su mnogi elektrohemiari. Tek 1932. F.T. Bacon smilja tehniki upotrebljiva rijeenja. Sredinom 50-tih godina proizvode se prve gorive elije za pogon malih elektrinih ureaja, a sredinom 60-tih godina zapoela je upotreba gorivih elija u svemirskim letjelicama.

Princip rada gorive elije Transformacija hemijske energije u elektrinu, u velikoj veini sluajeva se vri posredno - preko mehanike energije: motor pretvara hemijsku energiju goriva osloboenu njegovim sagorjevanjem u mehaniku energiju, koja se u elektrinim generatorima pretvara u elektrinu. Gorive elije elektrinu energiju proizvode neposredno i stoga bi trebale biti efikasnije, jednostavnije i pouzdanije. Za sada njihovu upotrebu sprjeavaju tehnike prepreke.

Gorive elije stvaraju elektricitet pomou hemijske reakcije koja se odigrava izmeu vodonika i kiseonika (iz vazduha). Vodonik se stvara na negativnoj strani elektrode, gdje katalizator odvaja elektrone iz atoma vodonika. Tako stvoreni elektroni prelaze sa negativne na pozitivnu stranu elektrode, pri emu dolazi do stvaranja elektriciteta. U meuvremenu, atomi vodonika koji su otpustili svoje elektrone postaju joni vodonika i prolaze kroz polimersku elektrolitiku membranu kako bi preli na pozitivnu stranu. Tada, uz pomo katalizatora na pozitivnoj strani elektrode, joni i elektroni vodonika se udruuju sa kiseonikom i stvaraju vodu.

Struktura gorive elije

Goriva elija sastoji se od dvije elektrode, koje su podjeljene membranom ili elektrolitom. Na anodu se dovodi gorivo (npr. vodonik, metan, metanol, siretna kiselina, rastvor glukoze), i ono tu oksiduje. Na katodu se dovodi oksidaciono sredstvo (npr. kiseonik, vodonik peroksid, ...), koje se tu redukuje. Elektrode su obino napravljene od razliitih metala, ili mogu biti ugljenine nano cjevice. Mogu biti i presvuene katalizatorom (npr. platinom ili paladijumom),ime se postie vea efikasnost. Danas se obino koriste elektrode sa koliinom katalizatora od 5g/m2.

Kao elektrolit mogu posluiti razne kiseline (preteno H3PO4) ili baze (najee KOH), keramike ili membrane. U specifinim gorivim elijama kao elektrolit se koristi gas pod visokim pritiskom. Danas se kao elektrolit najvie koristi KOH, koji se koristio ve u elijama projekta Apolo, a ija je mana da oksidans mora da se isti od CO2, jer bi inae dolazilo do reakcije CO2 sa elektrolitom i nastalo jedinjenje koje bi prestalo da vri funkciju elektrolita. Elektrini napon koji nastaje je teoretski oko 1,23 V a zavisi od vrste goriva i kvalitete elije. Kod elija koje se danas najvie koriste, napon je obino oko 0,95V. Da bi se dobio vei napon, nekoliko elija se vezuje u seriju.

Dizajn gorive elije

Postoji nekoliko vrsta gorivih elija, ali proizvoai automobila su se fokusirali na polimerske elekrolitike gorive elije. Ovaj sistem je zasnovan na polimerskoj elektrolitskoj membrani sa integrisanim elektrodama na obe strane. Ovaj sklop elektrode i membrane je smjeten izmeu separatora koji stvaraju mjesta protoka za vodonik i kiseonik. Pojedinana elija poput ove proizvodi manje od jednog volta, tako da je stotine elija povezano, kako bi se postigla vea snaga. Ovaj paket elija je nazvan sklop gorivih elija i to je u stvari ono to se u svakodnevnoj terminologiji podrazumjeva pod nazivom gorive elije. Reakcija Gorivo (npr. vodonik) se na anodi katalitiki transformie u katjone (u sluaju vodonika jone H+). Osloboene elektrone privlai anoda i stvara elektrinu struju, koja preko elektro potroaa tee ka katodi. Na katodi se oksidaciono sredstvo (veinom kiseonik) redukuje u anjone (O2-), a oni onda reaguju sa H+ jonima, stvarajui vodu.

Hemijska jednaina: ANODA: 2H2 4H+ + 4eOksidacija/oslobaanje elektrona: KATODA: O2 + 4e- 2O22. KRAK: 2O2- + 4H+ 2H2O Redukcija/prihvatanje elektrona: UKUPNO: 2H2 + O2 2H2O

Energetski sistem

Energetski sistem sa gorivim elijima se u principu sastoji od: - Sistema za dobijanje vodika iz prirodnog plina pomou vodene pare i toplote, to se odvija prema jednaini: CH4 + 2 H2O + toplota CO2 + 4 H2 - Sklopa odgovarajueg broja gorivih elija - Ureaja za pretvaranje istosmjerne u naizmjeninu struju (inverter) - Sistema za rekuperaciju toplotne energije (proizvodnju tople vode i vodene pare)

Podjela gorivih elija prema radnoj temperaturi i vrsti elektrolita: - Nisko-temperaturne (oko 200 C) - Srednjo-temperaturne (500-700 C) - Visoko-temperaturne (oko 1000 C) Vrste elektrolita za gorive elije

Prednosti gorivih elija - Vrlo visoka iskoristivost energije goriva (40% na elektrinom dijelu, 25-45% na toplotnom dijelu, ukupno 65-85%) - Nema pokretnih (rotirajuih) dijelova - Zanemarivo oneienje okoline - Zanemariva buka Nedostaci gorivih elija - Visoka cijena po jedinici instalirane snage - Tehnika izvedivost za relativno male snage (do 500kW) - Tehniko-tehnoloka neusavrenost (jo u fazi razvoja)

Osnovna ema kombinovanog sistema sa gorivim elijama

Gorive elije za proizvodnju elektrine energije Stacionarna postrojenja gorivih elija za proizvodnju elektrine energije mogu se podijeliti prema nekoliko osnovnih naela:

namjeni

povezanosti s potroaima (mreom) nazivnoj izlaznoj snazi odgovaranju na optereenja vrsti goriva smjetaju mogunosti kogeneracije.

S obzirom na namjenu, stacionarna postrojenja gorivih elija mogu biti:

osnovni izvor energije, kada u cijelosti zamjenjuju postojei sistem opskrbe ili su mu konkurent ili kada sistema uopte nema (npr. u ruralnim podrujima, na otocima i sl.) dodatni (pomoni) izvor energije u paralelnom radu s elektroenergetskim sistemom, za pokrivanje temeljnih ili vrnih optereenja dodatni izvor energije u kombiniranom sistemu s obnovljivim izvorima koji ne mogu uvijek pokrivati potronju (FN sustavi, vjetroelektrane) priuvni izvor energije, u sluaju prekida uobiajene opskrbe.

Prema povezanosti s mreom, odnosno elektroenergetskim sistemom (tj. potroaima), stacionarna se postrojenja gorivih elija mogu izvesti:

u paralelnom nainu rada s mreom: postrojenje pokriva veinu potreba svojih potroaa, osim u kratkom razdoblju vrnog optereenja kada se mogu opskrbljivati i iz mree u interkonektiranom nainu rada s mreom: postrojenje je stalno povezano s elektroenergetskim sustavom (mreom) samostalno: potroai su spojeni samo na vlastitu mreu postrojenja koje mora biti sposobno odgovarati na promjene optereenja kao priuvna: postrojenje se ukljuuje samo u sluaju prekida uobiajene opskrbe (osobito duljeg od 30 min) i mora imati mogunost brzog ukljuivanja te se esto kombinira s baterijskim ili drugim priuvnim izvorima.

Stacionarna energetska postrojenja gorivih elija prema nazivnoj izlaznoj snazi se dijele u etiri osnovne skupine, o emu ovise podruja primjene:

sa snagom manjom od 10 kW: za porodine kue, kampove, prijenosne elektrine generatore itd.

sa snagom izmeu 10 i 50 kW: za stambene zgrade i manja naselja, obrtnike pogone, restorane, trgovine, manje robne kue i sl. sa snagom izmeu 50 i 250 kW: za vea naselja, poslovne zgrade, bolnice, hotele, vojarne i sl. sa snagom veom od 250 kW (primjena gorivih elija s polimernom membranom u tom podruju vie nije isplativa).

Prema odgovaranju na promjene optereenja, stacionarna postrojenja gorivih elija mogu biti:

s praenjem optereenja, kada je postrojenje dimenzionirano na najvee mogue optereenje kod potroaa ili kada pokriva optereenje samo do nazivne izlazne snage nakon ega se ukljuuju dodatni, vrni izvori (baterije, ultrakapacitori, mrea) sa stalnim optereenjem, kada postrojenje mora raditi u paralelnom nainu rada s mreom.

Stacionarna postrojenja gorivih elija mogu koristiti razliita goriva:

isti vodik: koristi se samo kada postrojenja slue kao priuvni izvor i kada su opremljena elektrolitikim generatorom vodika koji se proizvodi pomou energije iz mree ili u industrijskim pogonima u kojima se moe proizvoditi vodik prirodni plin: koristi se u najveem broju sluajeva zahvaljujui razgranatoj opskrbnoj mrei (npr. za obiteljske kue, stambene i poslovne zgrade, naselja itd) propan: koristi se umjesto prirodnog plina, ako ne postoji plinoopskrbni sustav kapljevita goriva: loivo ulje, benzin, dizel, metanol, etanol.

Prema smjetaju, stacionarna energetska postrojenja gorivih elija mogu biti:

na otvorenom, pri emu se mora osigurati otpornost na vanjske utjecaje (npr. u kontejneru)

u zatvorenom prostoru, pri emu valja potivati norme i propise koji to odreuju u odvojenoj (split) izvedbi, kada je jedan dio sustava vani (npr. priprema goriva, sklop gorivih elija), a jedan dio unutra (npr. regulacija i sl).

Konano, svako se stacionarno postrojenje gorivih elija moe podijeliti i s obzirom na mogunost kogeneracije, odnosno dodatnog iskoritavanja toplinske energije koja potjee iz procesa u samom sklopu, ali i iz procesora goriva i otpadnog plina. Dobivena se toplina moe tada koristiti, primjerice, u sistemima pripreme potrone tople vode, kao dodatni izvor topline u sistemima grijanja ili u sistemu toplotne pumpe. U takvim se sluajevima ukupna efikasnost moe poveati i na 90%. Ekonominost stacionarnih postrojenja gorivih elija uvjetovana je s nekoliko glavnih uslova:

cijenom goriva i elektrine energije: postrojenja su isplativa samo u podrujima gdje je struja skupa, a plin jeftin pri emu omjer njihovih cijena mora biti vei od reciprone vrijednosti uinkovitosti sistema (tj. ako je uinkovitost 33%, cijena plina mora biti 3 puta manja od cijene struje) efikasnou sistema: najee izmeu 35 i 40%, pri emu vea efikasnost znai manju potronju goriva i manje pogonske trokove faktorom uinka, odnosno odnosom izmeu stvarno proizvedene elektrine energije u nekom razdoblju i energije koja bi se u isto vrijeme proizvela pri nazivnoj snazi, pri emu postrojenja s viim faktorom uinka imaju krae vrijeme povrata ulaganja i stoga su ekonomski isplativija ukupnom cijenom sistema, pri emu se granicom isplativosti smatra 1000 USD/kW, odnosno 1500 USD/kW kada je omjer cijene struje i plina velik, te za velike potroae vijekom trajanja koji se za sisteme za opskrbu kua, zgrada i naselja procjenjuje na 5 godina (oko 40 000 pogonskih sati) raznim dodatnim uslovima (trokovima odravanja, prodajom energije mrei, kogeneracijom, programima potpore primjeni takvih sustava i sl).

Gorive elije za primjenu u sistemima grijanja Primjena gorivih elija u kotlovima za sisteme grijanja i pripremu potrone tople vode u porodinim kuama, stambenim ili poslovnim zgradama, manjim naseljima

i manjim industrijskim pogonima omoguava jo veu upotrebu prirodnog plina kao primarnog izvora energije, to je jo jedan velik doprinos smanjivanju oneienja okolia. Uz to se kod primjene gorivih elija, osim toplote, istodobno proizvodi i elektrina energija pa su takvi kotlovi zapravo male decentralizirane kogeneracijske elektrane. Osim potreba za toplinom za grijanje i pripremu potrone tople vode, time se moe pokrivati i jedan dio potreba za elektrinom strujom, ime se izbjegavaju gubici do kojih dolazi pri prijenosu i transformaciji struje. Isto tako, u odreenom se omjeru omoguava smanjenje proizvodnje iz elektrana na fosilna goriva, ime se neposredno smanjuje oneienje okolia. Jedna se takva kotlovska jedinica s gorivim elijama sastoji od:

sistema za pripremu i obradu goriva (proiavanje plina, reformiranje) sklopa gorivih elija sistema za pripremu vode izmjenjivaa topline invertora dodatnog izvora toplote (najee kondenzacijskog kotla) automatske regulacije.

Dio na ijem se razvoju trenutano najvie radi, jest sistem za pripremu i obradu goriva. Osnovno je gorivo takoer prirodni plin koji se prethodno mora proistiti od sumpornih spojeva i ostalih oneienja koja bi mogla otetiti katalizator. U reformeru dolazi do mijeanja plina, vodene pare i zraka pri emu nastaje procesni plin obogaen vodikom. Nakon ovlaivanja, procesni se plin dovodi do anoda, gdje dolazi do reakcije u kojoj nastaju struja i toplota. Kako je nastala struja istosmjerna, treba se pretvoriti u izmjeninu (230 V / 50 Hz), za to slui pretvara. Toplota osloboena pri reakciji odvodi se s dimnim plinovima (koji se gotovo potpuno sastoje od CO 2 ) do izmjenjivaa gdje se predaje sistemu grijanja. Uz to postoji i mogunost (posebice pri modulirajuem nainu rada) dodatnog izgaranja zaostalog vodika iz dimnih plinova u posebnom plameniku. Pri tome osloboena toplina moe posluiti za predgrijavanje sastojaka koji ulaze u reformer. Za pokrivanje vrnih potreba za toplotom (npr. za vrijeme iznimno hladnih zimskih dana) slui dodatni kotao, u pravilu u kondenzacijskoj izvedbi, a postoji i mogunost prikljuivanja na sistem pripreme potrone tople vode. Za dimne plinove nastale u oba kotla predvien je jedinstven sistem odvoenja, tj. zajedniki dimnjak.

Takvi sistemi grijanja, s gorivim elijama kao izvorom topline, na tritu su se iroko pojavile poetkom 2003. godine.