ODGOVORNI UREDNIK Mirza Filipović

GLA VNI UREDNIK I van Lovrenović

RECENZENTI Daniel Bučan Darko Tanasković

Design NENAD DOGAN

~~
LEKSIKON ISLAMA

Nerkez

~

RED

Darko 1

SVJETLOST

1~

imailagtć

Z t
'anaskooić

I

4KTOR

- SARAJEVO 190

;.tU1/j.',si'{(\eT.lS'V~S"~

("o,! 1'0 t

','i

~

E~

l

;
E \.

e:

;~o:_:' (:n~~;'\! tj

o

;<.
• ,--,,' ;;,

L. ,.$ (

"'"
,.

~J..~'Lt_t ~

S

:'_0'

:s

j~

.,_._

i)\~1 KOLtlJ

-

r::,"

~ I;

~\", ..-!

~~

BIBLIOTEKA
j,

~~ KONSONANTI

~~ i

TAB ELA I TRANSKRIPCIJA ARA PSKIH KONSONANA TA I VO KALA DUGI VOKALI
Praktična

Arapsko slovo

Naučna

Naziv hamza ba ta ta gIm I:).a ha dal dal ra za


'-' '-'

transkripcija DMG , b t t g

transkripcija

Arapska grafija

Naučna

Praktična

transkripcija a u
l

transkripcija a u i

l.J-!. .s:

b t s dž
;

u
( ( (
.:I .:I
)
)

g KRATKI VOKALI Arapski znak 1 naziv d fatha
Naučna Praktična

h
h d d r z s
š
~

h h d z
;

transkripcija a u i

transkripcija a, e u i

r z s
š

;:... damma ::- kasra

..r

sin
šin

u::>..y
~

sad eJad ta ?a 'ayn gayn
fa

s d
;

d t

z

1j;

t z

z

t

,
g
f

g
f

t
u
0

qaf kaf lam mIm nun waw ha ya

q k l m n w h y

k

;

g

DODATNI GRAFEMI ARAPSKOG PISMA U PERZIJSKO] UPOTREBI Arapsko slovo
Naučna

I!J

k l m n v h j
Praktična

J
i .:,
J
o

Naziv že
čim

transkripcija DMG ž
č

transkripcija ž
č

j

[

s
";J

gaf pe

g p

g p

iS

· .,

TABELA II TURSKA LATINICA

Slovo

Ime slova a b a be ce r;e de e fe ge yumusak ge he
1

Izgovor a b dž
č

A

B C

e
r; d e f g

e
D
E F

d e f g meko g; j h muklo i

G

G
H
I

g
h
1

i

i
j k l m n o
ii

i
je ke le me ne o
ii

i
ž k l m n o
njemačko

J
K L

M

N
O

O
p
R S

ii

p r s § t u
li

pe re se §e te
U

p r s
š

s
T
U

t u
njemačko li

D
V

li

v y z

ve ye ze

v j z

y
Z

Bijeli sokol nosi poruku mistiku Abdul-Kadiru Gejlaniju
(crtež prema kaligrafskom reljefu)

Abasidi

.

I

LEKSIKON ISLAMA

I

1\ ,

=BIBLIOTEKA iJ
~

, Q

~..

~,'I KOLtJ j
Jt' 'r
.-I.

::t

L

/arapsko-islamska dinastija, koja je 749-750. .e. Umajadima oduzela halifat i tu čast posjedovala do 1258. god. Abasidi (a. Banu-'l-'Abbds) izvode svoje porijeklo od jednog ujaka Poslanikovog po imenu al-'Abbas ibn 'Abd al-Muttalib ibn Hašim, Njihova urota protiv Umajada spada u širi krug pokreta otpora, koji su svi zagovarali da halifsku vlast preuzme neki Poslanikov srodnik (ne bezuvjetno: izravni nasljednik), a pri tome su, katkada, imali u vidu razne pretendente. Pokret Abasida, poznat kao al-Hašimiyya (Hašimidi), zadobio je, uz djelovanje sposobnih propagandista, brojne pristaše, posebice u perzijskoj provinciji Horasan. Tamo je 747. god. Abu Muslim, abasidski opunomoćenik nearapskog porijekla, izazvao oružani ustanak. Prošireno nezadovoljstvo s umaiadskom vladavinom, što je vladalo ne samo među iranskim, nego i arapskim stanovništvom Irana i Mezopotamije, brzo je prikupilo dosta vojske pod crnom zastavom, spremne za borbu. Bitka kod Velikog Zaba (januar 750. god.) donijela je konačni poraz zadnjem umajadskom halifi iz Damaska, Mervanu II, koji je nekoliko mjeseci kasnije našao smrt u Egiptu. Već u novembru 749. god. proglašen je u Kufi za halifu Abu-'l-'Abbas (brat Ibrahima, vođe Hašimida, koji je umro 743. god. u umajadskom zatočeništvu). Alijevci, pristaše halifskog prava na prijesto za Alijeve potomke, obavezno su stupili u opoziciju spram nove halifske kuće. Abu-'l-Abasov brat Abu Ga'far, koji je po smrti onog prvog (754. god.)preuzeo halifat pod nadimkom al-Mansur, utemeljio je, u blizini sasanidske prijestolnice Ktesifona na zapadnoj obali Tigrisa, grad Bagdad kao upravno središte carstva. Uspjelo mu je vlast svoje obitelji očuvati naspram unutrašnjeg razdora, otpora umajadskih pristaša i alijevaca i naspram pobune razočaranih skupina vlastitog pokreta. Odvraćanje od krivovjernih hašimidskih osnova i energično otklanjanje šiitskih težnji doveli su do postupne pomirbe sunitskog pravovjerja s novim vlastodršcima. U plemićkoj obitelji Barrnekida, koja je s budizma prešla na Islam, našao je al-Mansur i njegovi neposredni nasljednici pametne pomagače pri izgradnji centraliziranog upravnog sustava. Značajna uloga te obitelji pripomogla je (i bila simbol) poraslo g utjecaja perzijskih obitelji, ustanova i predodžbi u dvorskom životu i upravi carstva. Doba vladavine Harun ar-Rašida (786-809), koji je došao nakon al-Mahdija (775-785) i al-Hadija (785-786), u arapskoj književnosti se prikazuje vrhuncem abasidskog hali-

lJM/D.

$/
fata. Doduše, upravo to doba u kojem su srušeni Barrnekidi (803) iz više razloga, omogućuje da se uvidi početno opadanje vlasti. Istina, mogle su se granice na istoku carstva i naspram Bizanta s mukom držati, pa ipak, krajem 8. st. izravna vladavina nad Sjevernom Afrikom zapadno od Egipta bila je izgubljena u korist faktički neovisnih dinastija, kao što je aglabidska (800-904). U Španjolskoj je već 756. god. došla na vlast umajadska dinastija: 'Abd ar-Rahman I, zvani ad-Dšhil (u. 788), utemeljio je dinastiju koja je trajala do 1031. god., a koja je od 929. god. postavila i zahtjev na halifsku titulu. Nakon Harunove smrti, dovela je borba između njegovih sinova al-Amina (809-813) i al-Ma'muna (813-833) do jedne vrste građanskog rata, na koji treba gledati kao na sukob između Perzije i Iraka, kao područja carstva. Pobjednički al-Memun, čije su pristaše bile koncentrirane u Perziji, zadržao je, ipak, Bagdad kao glavni grad. Njegov general Tahir, doduše, osamostalio se u Horasanu, te zasnovao stvarno neovisnu, premda teorijski halifi pokornu dinastiju (Tahiridi). I drugi su se poveli za tim primjerom, tako da se uskoro najveći dio Perzije izvukao ispod izravne vlasti halife. Pod al-Memunom je započelo stvaranje tjelesne garde od ljudi turskog porijekla. Njegov nasljednik al-Mu'tasim (833-842), koji je prešao na izravno vrbovanje među turkmenskim plemenima, bio je ponukan, zbog napetosti između tih trupa i bagdadskog pučanstva, premjestiti halifsko sjedište iz Bagdada u novoizgrađeni grad Samaru na Tigrisu (sjeverno od Bagdada), gdje je ostao sve do 892. god. Taj korak je još više omogućavao turkmenskim časnicima garde da se izravno miješaju u politiku carstva i odlučuju o nasljedovanju halifata. Pod halifom al-Mustakfijem (944-946) preuzeli su iranski šiiti Bujidi stvarnu vlast. Dobro stoljeće kasnije (1055) potisnuli su ih turski sunitski Seldžuci. Ioni, kao i Bujidi, nisu dirali u formalnu vlast halifa. Halifa an-Nasir (1180-1225) mogao je čak pokušati ponovo ojačati utjecaj dvora. U međuvremenu, već su prodori srednjeazijskih plemena ka Iranu najavljivali katastrofu kojoj je carstvo moralo biti žrtvom: 10. februara 1258. god. osvojile su Bagdad trupe mongolskog hana Hulagua, halifa al-Musta'sim (1242-1258) pogubljen, a najveći dio žitelja pobijen. Carstvo Abasida time je okončano, pa ipak je, pod zaštitom egipatskih Mameluka, koji su 1260. god. kod Ain Džaluta u Palestini potukli Mongole, abasidski sjena-halifat postojao sve do osmanskog osvajanja Egipta (1517).

9

Abdal

Cijepanje abasidskog carstva, koje je s utemeljenjem šiitskog protuhalifata Fatimida (909-1171) ozbiljno zaprijetilo Abasidima, imalo je za kulturni razvitak pozitivne posljedice: španjolski Umajadi i Fatimidi, koji od 959. vladaju Egiptom, razvili su, kao i namjesničke dinastije na Istoku (npr. Tahiridi i Samanidi u Horasanu od 821. god. odnosno 872. god.), sjajan dvorski život, kao mecene unaprijedili književnost i znanost i stekli zasluge kao naručitelji gradnji. Same halife - posebice Harun i al-Mamun - uveliko su potakli prevođenje filozofskih, prirodo-znanstvenih i medicinskih antičkih djela. Mnoga od njih su, kasnije, na Siciliji i u Španjolskoj s arapskog prevedena na latinski, te tako Zapadu postala poznata. Nema sumnje da je islamska kultura u doba Abasida bila u snažnijem doticaju s helenistič­ kom baštinom nego Zapadna Evropa onoga vremena. To se očito pokazalo i u kulturnoj nadmoći muslimanskog višeg društvenog sloja naspram njihovih zapadnih protivnika u doba križarskih ratova.

A

B D A L (množ. od a. badal, »zamjenik«), jedan od stupnjeva hijerarhije svetih osoba kod sufija. Nepoznati masi (rigal al-gayb), oni sudjeluju, svojim moćnim utjecajem, u održavanju univerzalnog sklada. Razna izlaganja u sufiiskoj književnosti razlikuju se u pogledu detalja te hijerarhijske organizacije. Prema najšire prihvaćenom mišljenju, abdali, na broj četrdeset, zauzimaju peto mjesto u hijerarhiji svetih osoba koje potječu od velikog Kutba. Prethode im, nakon kutba: 2) dva njegova pomoćnika (al-imamdn): 3) pet »kolaca« ili »stupova« (al-awtad ili al-'umud); 4) sedam »neusporedivih« (al-afrad). Nakon abdala, koji su na petom mjestu, dolaze: 6) sedamdeset »rniljenika« (an-nugabii"); 7) tri stotine »glavara« (an-nuqabii'); 8) »trupe« (al-ćasd'ib ) SOO na broju; 9) »mudraci« ili »jedinstveni« tal-kukama' ili al-mufradiin), neograničeni po broju; 10) ar-ragabiyyiin. Svakom od tih deset razreda doznačeno je posebno područje i sfera određe­ nog djelovanja. Praznine, koje nastaju u tim razredima, popunjene su promaknućem nekog člana neposredno nižeg razreda. Abdali (jednako zvani ar-ruqaba', »čuvari«) imaju prebivalište u Siriji. Njihovi učinci su blagotvorni i djelotvorni za čovjeka. B U BEKR (a. 'Abd al-lah Abu Bakr), prvi halifa. Rodio se, po svoj prilici, malo nakon 570. god., jer se tvrdi da je imao tri godine manje od Muhammeda. Njegov otac Abu Kuhafa (Osman) ibn Amir i majka Um al-Hajr (Selma) bint Sahr pripadali su mekanskom rodu Tejm od plemena Kureiš. Imena Abdalah i 'Atzq (»oslobođeni rob«) pripisivana su mu po istom osnovu kao i Abu Bekr, ali dotični uzajamni odnosi tih imena, kao i njihovo prvotno značenje, nisu poznati. Muhammed je ime Atik izveo u »oslobođeni od Pakla«, Kasnije su ga zvali as-Siddiq, »Istinoljubivi«, »Pošteni« ili i »Onaj koji drži do istine«, a odnosi se na to da je odmah vjerovao u Muhammedov noćni uspon na nebo. Tokom života, Abu Bekr je imao 4 žene: KutejIu bint Abdeluza, od mekanskog roda Amir, a od nje je imao Abdalaha i Esmu; 2) Um Ruman bint Amir, od plemena Kinana, a od nje je imao Abderahmana i Aišu; 3) Esmu bint Umajs, od plemena Hasama (Haram), a od nje dobio Muhameda; 4) Habibu bint Haridža, od medinskog roda al-Haris ibn al-

A

i

-Hazradž, od koje je imao, nakon njegove smrti, Um Kulsum. Malo se zna o Abu Bekru prije njegovog prijelaza na Islam. Bio je trgovac (tagir) kojem se dodijelio zajam od 40.000 dirhema, što ukazuje da su mu poslovi bili srazmjerno neveliki. Ne izvještava se da je putovao u Siriju ili drugdje, ali je bio stručnjak u rodoslovlju arapskih plemena. Spada među najranije Muhammedove pristaše, iako nije potvrđeno da je baš bio prvi muški pristaša (kao što mnogi tvrde). Ubrzo je zauzeo istaknuto mjesto u tek osnovanoj islamskoj zajednici. Bio je blage naravi. Plakao je za vrijeme učenja (čitanja) Kur'ana, a njegova kći je pripovijedala da je zaplakao i kad je saznao da bi mogao pratiti Muhammeda u izgnanstvo. Bio je otvorenog, pravdoljubivog karaktera, a više je puta zadržao Muhammeda od prenagljene odluke, davši mu razuman savjet. U Poslanikovom izlaganju Islama osobito je doživljavao moralnu stranu, a to je i djelom dokazao, davši slobodu većem broju robova i drugim sličnim djelima. Nije bilo žrtve koja je u njegovim očima izgledala prevelika, kada je u pitanju bila nova vjera. U najvećim opasnostima ostao je uz svoga prijatelja i učitelja, a bio je među malo onih koji ni u najtežem razdoblju nisu pobjegli u Abesiniju. Samo jednom, u doba kad su Hašimiti bili isključeni iz mekanske zajednice, kažu da ga je napustila hrabrost. Stoga je otišao iz Meke, ali se uskoro vratio pod zaštitom jednog uticaj nog mekanskog uglednika i nadalje ostade u Meki, iako ga je taj zaštitnik docnije ostavio u škripcu. Njegov životni put dosegao je vrhunac kada ga je Muhammed izabrao da ga prati u izgnanstvo iz Meke, a njegovo je požrtvovano prijateljstvo nagrađeno time što mu je ime upisano za vječnost u Kur'anu (IX, 40), u kojem se spominje kao »drugi od dvoiice«. I obitelj mu se preselila u Medinu, izuzev sina Abderahmana koji je tada još bio bezbožnik, te se kod Bedra borio protiv vjernika, ali se napokon i on preobratio i pošao u Medinu. U novom je kraju Abu Bekr organizirao skromno domaćinstvo u predgrađu as-Sunh. Veza među dvojicom ljudi još se učvrstila kad je Muhammed, kratko nakon što je izbjegao u Medinu, oženio njegovu kćer Aišu. Abu Bekr je gotovo stalno bio u Poslanikovom društvu, te ga je i pratio na svim njegovim pohodima. S druge strane, vrlo je rijetko bio vođa nekog vojnog pothvata; u Tebuku mu je, na primjer, bilo povjereno nošenje barjaka. Ali ga Poslanik godine 631. šalje u Meku na čelu hodočasnika, a vrlo je vjerojatno da je baš on, a ne Ali (kao što Predaja kazuje), tom prilikom pročitao bezbožnicima odluku o odvajanju. Kada se Muhammed razbolio, Abu Bekr je morao umjesto njega voditi salat u džamiji. Ova je počast omogućila Omaru i njegovim prijateljima da nakon Muhammedove smrti, 8.6.632. godine, predlože Abu Bekra za poglavara zajednice, te tako spriječe rascjep. Abu Bekr nije nipošto predstavljao nove zamisli ni načela. Na taj način uspio je da, unatoč netrpeljivosti, zadrži na okupu darovite ljude koji su se bili okupili oko Muhammeda. Usljed toga što nije težio originalnosti, a zahvaljujući jednostavnosti i čvrstini, postao je najbolji zastupnik Muhammeda, što mu je omogućilo da vodi tu mladu vjersku zajednicu kroz najteže i najopasnije razdoblje, te da je nakon smrti ostavi dovoljno jakom da može podnijeti vladavinu

10

Abu Hanifa
moćnog i nadarenog Omara. Svoju pokornost Muhammedovim naredbama pokazao je odmah nakon njegove smrti. U toku dvije godine, koliko je trajao njegov halifat, posvetio se, osobito, da suzbije pojavu otpadništva (ridda). Bio je to pokret, istodobno vjerski i politički, jer je Medina bila postala središte društvenog i političkog sustava, kojem je vjera bila jezgra. Postojalo je šest glavnih središta otpora. U četiri od njih, vođa je imao vjerski karakter i često se nazivao »lažni poslanik«: al-Asvad al-Ansi u Jemenu, Musejlima u plemenu Hanifa u Temami, Tulajha u plemenima Asad i Gatafan, te proročica Sedžah u plemenu Temim. Oblik vjeroodstupništva je bio različit u svakom središtu, prema mjesnim prilikama, a podrazumijevao je odbijanje slanja poreza u Medinu i pokoravanje službenicima koje je slala središnja vlast. Mada je Abu Bekr poslao glavninu islamske vojske pod zapovjedništvom mladog Usame ibn Zejda, slijedeći Muhammedove upute, na pohod protiv zemalja istočno od Jordana, ipak se upustio u borbu protiv pobunjenih plemena, te je propao pokušaj susjednih plemena da nenadano zauzmu Medinu. Kada se Usamina vojska vratila iz Jordana, krenula je protiv pobunjenika pod vođstvom sretno izabranog nadarenog generala Halida ibn al-Valida. Ovaj je pobijedio plemena Asad i Fezara kod al-Buzahe, pokorio pleme Temim i, napokon, u krvavoj bici kod Akabe u "Vrtu smrti« doveo pleme Benu Hanifa pod okrilje Islama, što ni samom Muhammedu nije bilo pošlo za rukom. Njegova je ratna sreća omogućila drugim generalima da uguše pobune u Bahreinu i Ornanu, a konačno su Ikrima i al-Muhadžir doveli Jemen i Hadramaut pod vlast Medine. Slijedeći primjer svoga gospodara, Abu Bekr je bio milostiv prema poraženima, pa je na taj način uspio uspostaviti mir na zemlji. Nakon pokorenja Arabije, koje je okončano za manje od godinu dana, poslao je Halida i druge okušane generale da osvoje Perziju i Bizant. Vrlo je vjerojatno da su energični ljudi što su stajali iza njega došli na tu zamisao kako bi tim pohodom (koji je obećavao bogat plijen) dokrajčili nemire u zemlji i dali Arapima praktičnu pouku o jedinstvu Islama. Abu Bekr doživio je zadovoljstvo da za svoje kratkotrajne vladavine vidi prve velike pobjede arapske vojske na oba ratišta: osvajanje al-Hire u maju ili junu633. godine u Perziji i bitku kod Adžnadeina u Palestini jula 634. godine. Umro je kratko vrijeme nakon ove zadnje pobjede, 23. augusta 634, te je pokopan pored Muhammeda. Njegova kratka vladavina, ispunjena ratovima, nije donijela epohalnih promjena u svakodnevnom životu. Pri razdiobi ratnog plijena, držao se principa da svi istinski vjernici imaju ista prava; taj je princip Omar kasnije napustio. Postavši halifom, živio je, kao i dotada, baš kao što je živio u svojoj kući u as-Sunhu, te kasnije, kad je udaljenost postala neprikladna, u samome gradu. Predaja kazuje mnoge primjere njegovog odbijanja da se obogati na uštrb države. Velika jednostavnost, potpuna skromnost i odsuće svake umišljenosti kod Abu Bekra kao čovjeka i halife dali su osnova za legendu, koja je bila utemeljena na istini.

A

B U HANIFA (a. An-Nu'mćn ibn Tabit ibn Zu{a, Abu ljanzfa) , vodeći pravnik i teolog Iraka, po kojem je . ime hanefitski meZh.eb (vjersko-.. Pravna škOla.). Rođen 700. godine u Kufi, kuda mu je djed, nakon što je bio u

l
II

Kabulu zarobljen, doveden kao rob, da bi kasnije postao mevla plemena Tejm Allah. Prema nekim biografskim vrelima, bio je potomak starih perzijskih kraljeva. Njegov otac Sabit vjerojatno je bio jedan od Alijevih pristaša, koji je - kao što nalazimo kod an-Navavija - blagoslovio i njega i njegove potomke. Za Abu Hanifu se smatra da je posvetio čitav život svetoj znanosti, te da je bio okružen mnoštvom slušatelja. Živio je od trgovine tekstilom. Većina kasnijih životopisaca tvrdi da je uporno odbijao prihvatiti dužnost kadije, koju su mu nudili umajadski upravljač Kufe, Jezid ibn Omar ibn Hubejra, a kasnije ihalifa al-Mansur. Zbog tog odbijanja navodno je bio tjelesno kažnjavan i poslan u zatvor, gdje je 767. godine i umro. Isto se pripovijeda i za neke druge pobožne ljude toga doba, koji su smatrali da nije u redu da služe nepobožne vladare. Drugačiji razlog njegove smrti navodi se u zejditskim izvorima, prema kojima je Abu Hanifa bio pristaša zejditskog imama Ibrahima ibn Muhameda koji se 760. godine u Basri podigao protiv Abasida. Vjerojatno je Abu Hanifa, koji je potjecao iz obitelji bliske alijevcima u Kufi, u početku pristao uz revolucionarni pokret koji su potakli Abasidi, ali se kasnije, razočaravši se u pristaše Alijeve obitelji, okrenuo protiv nove dinastije. Drugi biografski izvori, međutim, ne spominju da je umro u zatvoru. Iako ne postoje i vjerojatno nikad nisu postojali vjerodostojni spisi Abu Hanife, njegov je utjecaj i autoritet u pravnim pitanjima potakao razvoj iračke pravne škole. Racionalistička metoda postavljanja pravila u pitanjima fikha, koja uključuje oslanjanje na osobno gledište (rej), karakteristična je za hanefitsku školu, a vjerojatno potječe od Abu Hanife; kasniji napadi hidžaskih učenjaka, koji su mu zamjerali da neprestano zanemaruje predaju, sasvim su neosnovani. Takozvani Musnad Abz Hanifa je zbirka predaja, koju su sastavili njegovi učenici i kasnije hanefiti, a koje je imam njihovog mezheba koristio i razradio u nastavi. Radi se o nizu Musnada, od kojih desetak još postoji. Hanefiti su ih napisali, kako bi protivnicima dokazali da je njihov učitelj koristio građu Predaje. Abu Hanifa je snažno utjecao na islamsku dogmatiku; njegovu tradiciju slijedila je osobito maturiditska škola, te njezini sljedbenici u Samarkandu. Jedini izvorni dokumenat iz pera Abu Hanife, koji je sačuvan do danas, je pismo Osmanu al-Betiju u kojem na uglađen način brani svoje murdžitske poglede. Fiqh Akbar (II) koji mu se pripisuje u Fihristu i od kasnije predaje, je 'aqula, koja predstavlja rani stadij skolastičke teologije, sastavljena vjerojatno u prvoj polovini desetog stoljeća n.e. To djelo treba razlikovati od Fiqh Akbar (I), čiji tekst nije došao do nas u cjelosti, već je umetnut u komentar. Ovaj Fiqh Akbar, koji ćemo, zbog razlikovanja od kasnijeg istoimenog djela, označiti brojem I, bez komentara sastoji se od deset tačaka vjere, koji zacrtavaju pravovjerne stavove nasuprot haridžitima, kadaritima, šiitima i džehmitima. Nedostaju polemike sa murdžitima i mutazilitima, što znači da je pisac bio murdžit koji je živio prije mutazilitskog pokreta. Još jedno djelo, u koje je umetnut Fiqh Akbar J, jeste Fiqh , Absai (neobjavljen); to je djelo sastavljeno od odgovor~ ,na I pitanja dogme koje je Abu Hanifa davao svom učeniku ~

Adem

Mutiju al-Balhiju (u. 799). U ovom djelu se nalaze sve tačke vjere iz spisa Fiqh Akbar I, izuzev jedne. Ovakvo stanje stvari ne ostavlja nikakve sumnje u izvornost Fiqh Akbara I i u njemu sadržanih ideja, već samo u autorstvo. Uskoro se ukazala potreba da se deset tačaka ovog vjerovanja revidiraju i prošire. To je učinjeno sasvim novim djelom koje je dobilo naslov Wa~iyyat Abl Hanifa i koje je, ponegdje, sročeno u obliku posljednjih uputa Abu Hanife svojim učenicima. Wa~iyya predstavlja izgleda teologiju Ahmeda ibn Hanbala. Fiqh Absat sadrži, pored devet članova iz Fiqh Akbara I, i izreke Abu Hanife o čitavom nizu vjerskih pitanja koja su se u njegovo doba raspravljala. Iz djela Kitab al-salim wa al-muta'allim sačuvalo se samo nekoliko citata. Ovi citati, kao i citati iz drugih djela za koje se vjeruje da potječu od Abu Hanife, sakupljeni su u nekoliko zbirki, a odnose se na iste predmete.
D E M (a. Adam), nazvan i Abu-'l-Bašar, »otac čovječan­ stva«, te $afiyy Allah, »Božji odabranik« (biblijski Adam). Njegovo je stvaranje opisano u Kur'anu na slijedeći način: »Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog« (XV, 26). Prema islamskoj legendi, međutim, anđeli Džebrail (Gabrijel), Mikail (Mihael) i Israfil (Serafim?) dobiju, svaki zasebno, naredbu od Gospodara da uzmu sedam šaka zemlje iz sedam Zemljinih slojeva. No Zemlja im odbije to dati; tada Israfil silom ugrabi dovoljnu količinu zemlje da njome sazda čovjeka. Bog pošalje kišu, koja je padala nekoliko dana i razmočila glinu, a zatim, kada su je anđeli izgniečili, sam Bog napravi kalup te ga ostavi da se dugo vremena suši prije nego što će mu udahnuti dušu; alMas'udi, govoreći o gornjem odlomku Kur'ana, tvrdi da je Ademovo tijelo 80 godina bilo neuobličeno, a zatim daljih 120 godina bez duha. Nakon što je stvorio Adema, Bog zapovijedi anđelima da padnu pred njega ničice; svi poslušaše, osim Iblisa (Sotone) koji je, pobunivši se, skrivio i Ademov i svoj vlastiti pad (Kur'an, II, 36; VII, 12; XVII, 60 i drugdje). Adem se smatra prvim poslanikom kojem je Bog otkrio knjige. Bog je pokazao Ademu sve generacije ljudi i njihove poslanike; kad je doznao da će Davud (David) živjeti vrlo kratko, Adem, kojem je bilo dano živjeti 1.000 godina (što je jednako jednom Božjem danu), dade mu 40 godina vlastitog života, i tako proživi 960 godina. Nakon što je izgnan iz Raja, Adem se spustio na otok Serendib (Cejlon), , gdje je ostao 200 godina bez žene, u pokajanju (Kur'an, II, 37). Na tom se otoku nalazi brdo koje su Portugalci nazvali Pico de Adam; na njemu se, po predaji, nalaze otisci Ademovih stopala u stijeni dugi 70 lakata. Kada je Adem izvršio pokajanje, Džebrail (Gabriel) ga dovede na brdo Arefat u blizini Meke i tu se on sastade sa ženom. Prema at-Tabariju (I, 22) Ibn al-Asiru (I, 29), Bog je naredio Ademu da sagradi Kabu, a Džebrail (Gabriel) ga je poučio hodočasničkim ceremonijama. Adem je umro u petak, 6. nisana, i pokopan je u Pećini s blagom (magarat al-kunus), u podnožju brda Abu Kubeis, blizu Meke. Prema drugim vrelima, njegovo je tijelo Melhizedek donio nakon poplave u Jeruzalem.

~

·A··

DET (a. 'iidat, »navika«, pravni termin, a označava običajno pravo koje je u islamskim zemljama postojalo usporedno i neovisno o vjerskom pravu (šerijat); primjenjivalo se na one pravne sporove koji nisu prisno vezani uz vjerske zapovijedi. Praktična valjanost ovog prava, koje često nije bilo suglasno sa teološki uspostavljenim pravom, dovela je do podjele sudbene vlasti mnogih zemalja na duhovnu i svjetovnu. Sada postoji više pravnih zbirki adeta. U literaturi se izraz adet katkad zamjenjuje terminima urf ili kanun.
D Ž E M I OGLAN (t. acemi oglanv, izraz znači »strani dječak« i koristi se za mlade kršćanske dječake koji su se regrutirali za službu, kao kapi kulu, tj. »sluge Porte« ili »robovi dvora«, izvorno na temelju Penčik kanuna od 1362. god. zadržavanjem jednog ratnog zarobljenika na pet, a kasnije putem devširme. Oni su se, najprije, stavljali, za razdoblje od pet do sedam godina, na raspolaganje feudalnim spahijama (sipahi) i drugima u Anadoliji, a poslije i u Rumeliji, da nauče turski i da se prilagode turskim običa­ jima; kasnije su se uzimali ugalipoljski adžemi odžak i nakon osvajanja - onaj u Istanbulu. Istodobno su bili odabirani za svoju buduću službu, ovisno o svojim sposobnostima, bilo u sultanovoj palači, bilo u jedan ili drugi odžak stalne vojske, pješadiju ili konjicu, ili u bostandžije u Jedrenu ili Istanbulu. Njihovo eventualno imenovanje zvano hapiya cikma - za službu u palači ili te razne jedinice išlo je prema starosnom rangu ili kad bi se upraznilo mjesto. Nakon prethodnog obučavanja u Galata Saraju ili u Saraju Ibrahim-paša u Istanbulu ili [edrenu, adžemi oglani, regrutirani za sultanov dvor (zvani otada ic oglani ili iq agasl) mogli su se, postupno, uzdizati od koguša ili spavaonice do has ode, čija su glavna mjesta bila odskočna daska ka funkcijama beglerbega i vezira. Dvije najvažnije regimente stalne konjice (spahije i silahdari) bile su regrutirane među ič agama, a ostale četiri među adžemi oglanima, koji, premda odabrani za službu u palači, nisu bili u nju stvarno uzeti. Većina adžemi oglana, koja nije uzeta u palaču, bila je određena da služi kao janjičari (vidjeti JANJICARI), bilo nakon prethodne službe u odžaku bostandžija ili izravnim primanjem u jednu od trideset pet orta, pod zapovjedništvom Istanbulskog age, koji su se smatrali kao da su dio odžaka janjičara. Postupno napuštanje devširme tokom 17. st. dovelo je, naravno, do iščezavanja adžemi oglana u pravom smislu, premda je njihova organizacija bila održavana, kao i ona janjičarskih odžaka, sve do ukidanja 1826. god. F GA N I (a. Gamal ad-din al-Afgiiniv, jedna od najistaknutijih figura Islama u 19. st. Obrazovan čovjek, poznavalac islamske srednjovjekovne filozofije, stavio je svoje kvalitete i svoj zanos u službu muslimanskog preporoda. Bio je, istodobno, filozof, pisac, govornik i novinar. On je prvi prihvatio, naspram kolonijalnih sila, politički stav, koji je, otada, bio politički stav mnogih pokreta za nacionalno oslobođenje. Poznat je osobito kao otac modernog muslimanskog antikolonijalizma, kojem su se, bez rezerve, divili mnogi, dok su ga njegovi neprijatelji smatrali opasnim agitatorom. Zaboravlja se, naprotiv, intelektualna strana njegove osobnosti. N aspram događaja koji su navalili: propadanje i tromost islam-

»običaj«),

~

A

A

A

12

Afgani

skih zemalja, sve veće zahvaćanje evropskih sila u njihovu ekonomiju i politiku, širenje ateizma po Istoku, on je imao jasan pogled na situaciju. S njim je započeo reformatorski pokret koji je proizveo Salafije i, kasnije, Muslimansku braću. Kod njega se već nalaze gotovo sve pozicije koje će između 1900. i 1950. god. zauzimati islamska apologetika. On je perom i riječju zagovarao nužnost islamskog protuodgovora, kako na polju misli (osloboditi se slijepog fatalizma, dati inteligenciji i slobodi njihovo mjesto u životu, itd.), tako i na polju akcije. Hrabar, uporan, on je budio i oživljavao energije svugdje gdje je prolazio tokom godina svoga izgnanstva. U Egiptu, utjecao je na mladež Kaira i Aleksandrije, a njegova osobnost ostavila je traga kako na budućim umjerenim vođama, tako i pristašama neposrednog nasilja. On je podržavao pokrete, koji su zahtijevali ustavne slobode i borili se za oslobođenje od stranog osvajanja (Egipat, Perzija). On je napadao islamske vladare, koji su se opirali reformama ili se nisu dovoljno suprotstavljali prodiranju Evrope. On je razmatrao čak i mogućnost političkog ubojstva. Njegov daleki cilj bio je okupljanje islamskih država (uključujući tu i šiitsku Perziju) pod jedan halifat, koji bi bio u stanju odbiti evropsko uplitanje i vratiti Islamu njegovu slavu. Velika strast njegovog života bila je panislamska ideja. Njegova obitelj potjecala je od Huseina ibn Alija posredstvom slavnog proučavatelja hadisa Alija at-Tirmizija; odatle pravo koje je imao da nosi titulu sejid. Po samom njemu, rodio se u Asadabadu, blizu Konera, na području Kabula (Afganistan), 1254/1838-1839. god. * iz obitelji koja je pripadala hanefitskom obredu. Pa ipak, šiiti tvrde da se rodio u Asadabadu, blizu Hamadana, u Perziji, a da je hinio da je Afganac po nacionalnosti, kako bi izbjegao perzijskom despotizmu. Doista je prve godine dječaštva i mladosti živio u Afganistanu. U Kabulu je prošao sve stupnjeve višeg islamskog izučavanja, uvodeći se, uz to, u filozofiju i egzaktne znanosti, prema srednjevjekovnim metodama. Zatim je proveo više od godinu dana u Indiji, gdje je upotpunio svoje obrazovanje na moderniji način, obavio hodočašće u Meku (1273/1857)*; po povratku, otišao je u Afganistan i stupio u službu emira Dust Muhamed-hana kojeg je pratio tokom njegovog pohoda na Herat. Emirova smrt bila je znak za borbu između njegovih sinova. Al-Afgani, vezan uz jednog od njih, Muhameda Azama, dijelio je njegove privremene uspjehe, te postao njegov ministar. Ali je protivna strana, ona Šira Alija, pobijedila, te je on napustio zemlju. Pod izlikom da ide na drugi hadžiluk (1285/1869)*, dokopao se Indije, gdje je boravio manje od dva mjeseca, nadziran od Engleza i zamoljen da što prije otputuje. On pođe u Kairo, gdje je ostao 14 dana, upoznavajući se sa azharovcima i održavajući nekoliko predavanja. Nakon toga, ide u Istanbul (12871 1870)*. Kako je već tada uživao sjajan ugled, visoko društvo priređuje mu vrlo laskav doček. Bio je pozvan u savjet za odgoj, kao i da održi predavanja u Aja Sofiji i Ahmedovoj džamiji. Ljubomora nije izostala. Predavanje u Dar el-Fununu o korisnosti umjetnosti pokrenulo je takve kritike (osobito od šejhulislama, Hasana Fehmija) da je on odlučio napustiti Tursku. On se vrati u Kairo (mart 1871), a da se nije mislio tu ~staliti; ali je doček, koji je tu dobio, odlučio da ostane.

Vlada mu dodijeli godišnju potporu od 12.000 pjastera, a da za uzvrat nije ništa tražila. Oko njega su se okupili mladi ljudi, među kojima su se nalazili Muhamed Abduh, budući veliki muftija Egipta, i Sad Zaglul, budući heroj egipatske neovisnosti. On im je u svome boravištu držao razne tečajeve, širio njihova obzorja, čitao tekstove islamske filozofije. Šire društvo, sastavljeno od tih učenika i starijih osoba, slušalo ga je u »Cafć de la Poste« kako govori o književnosti, znanosti, politici, itd. On je poticao mlade da se bore perom, da se bace u novinarstvo, koje se držalo sredstvom modernog djelovanja na duhove. On je ohrabrio Ediba Ishaka koji je utemeljio časopis Misr, a zatim dnevnik At-Tigiira; podržao rađanje lista Mir'at aš-šarq. Sam je pisao u tim listovima i činio da se tu, posebice, javljaju njegovi učenici. On je budio rodoljublje naspram evropskog uplitanja u pitanje egipatskog duga. God. 1878. ušao je u škotsko slobodno zidarstvo, a zatim, nakon razočarenja, utemeljio egipatsku ložu, koja je bila vezana uz francuski Grand Orient, a čijih je 300 članova predstavljalo najžešće elemente nacionalističke mladeži. Tu se politički raspravljalo, te pripravljali planovi za reforme. Al-Afgani se tada umiješao u sve zahtjeve za parlamentarnim režimom. On je čak nagovarao Muhameda Abduha da ubije he diva Ismaila. Loše gledan od konzervativnih azharovaca i vijeća ministara, nadziran od Engleza, al-Afgani je konačno izagnan na poticaj Engleza (septembar 1879). On se tada vratio u Indiju, te je, strogo nadziran, živio u Hajderabadu, a zatim Kalkuti. U Hajderabadu je na perzijskom napisao knjigu u kojoj pobija materijaliste. Nakon što je ustao protiv Darvinovih ideja, on u njoj ustvrđuje da jedino vjera može osigurati stabilnost društva i sposobnost ljudi, dok je ateistički materijalizam uzrok opadanja i srozavanja. On je podupirao svoju tvrdnju navođenjem onog što vjerovanje u Boga i vjera donose društvu (na kolektivnom planu: ponos da je čovjek iznad životinje, da je član najbolje zajednice, tj. Islama, da je pozvan na drugi život, a na osobnom planu: bojazan od sramote, vjernost, istinoljubivost). On pripisuje materijalizmu to da su neke države izgubile političku nadmoć (epikureizam u Grčkoj, učenja Voltera i Rusoa u Francuskoj, itd.). Djelo završava s apologijom Islama. Tokom tog vremena, stanje u Egiptu je eksplodiralo. God. 1881. Urabi-paša podigao se protiv hediva, čerkeskih vojnih časnika i stranaca. Sigurno je da je djelovanje al-Afganija, dok je bio u Egiptu, pridonijelo bujanju duhova. Pobuna je propala zbog engleske intervencije 1882. god., koja je dovela do okupacije zemlje. Al-Afgani napušta tada Indiju. Nalazimo ga u proljeće 1883. god. u Londonu. On se vraćao tada iz SAD, gdje je, nakon odlaska iz Indije, boravio nekoliko mjeseci. 18. maja 1883. god. objavio je u Journal des Dćbats u Parizu odgovor na Renanovo predavanje na Sorboni: Islam i znanost, a koji je potresao muslimanske krugove u Parizu. U njemu je zastupao da je Islam povezan sa znanošću i da je, nekoć, bilo znanstvenika kod muslimana; samo savremeno stanje, u kojem se nalazi Islam, može pridonijeti da se misli
Napomena: * U tekstu Leksikona dvojno su označene neke godine. U tom slučaju prva godina se računa po Hidžri (vidi odrednicu), druga, nakon kose crte, po gregorijanskom kalendaru. To važi i za primjere dvojnog označavanja stoljeća.

egiPatski~

13

Ovaj ga je nagovorio da se vrati u Perziju. Umro je 9. Al-Afgani je smješten u lijepo zdanje nedaleko od carske palače Jildiza. I sve je ostalo na tome. Krajem decembra 1944. Ali vrlo brzo. na navaljivanje W. gdje je. u prvom redu obrazovanja. Nakon što je prvi puta odbio. optužen je da je on zagovornik tog umorstva. Al-Afgani je bio pripremio projekt pravnih reformi. ostao je sedam mjeseci. dodijelio jednom engleskom društvu koncesije za perzijski duhan. uči­ nili su ostalo. Usprkos svojim znanjima iz teologije i islamske filozofije. 1885. koji mu se pridružio i bio prvi glavni urednik. uvjeravajući ih da su oni bedem Islama protiv evropskih ambicija. Al-Afgani je sam nastavio svoj put hodočasnika panislamizma. marta 1884. sve do Hanikina. no bez ikakvog rezultata.. Ali je on nastavio zagovarati iste ideje o nužnosti ustavnih sloboda i o Islamu. položeni u predgrađu Kabula. od raka grla. u martu 1890.. al-Afgani je mogao utvrditi do kojeg je stupnja taj vladar imao prevrtljivu ćud. oktobra 1884. Blunta. Zadnje razdoblje života al-Afganija bilo je dosta žalosno. januara 1945. te je od njega dobio obećanje da će prestati mrziti šaha. posebice Ebulhude. god. On se branio od toga. okružen grupom divljenika koji su pohlepno slušali njegove teorije o političkoj reformi potlačenih zemalja. Na učinak tog pisma nije se čekalo: mudžtehid je objavio fetvu zabranjujući upotrebu duhana svim vjernicima dok vlada ne poništi ugovor o koncesiji. Iskrivljavali su mu misli. usredsređujući se prije svega. te je morao napustiti Perziju »iz zdravstvenih razloga". Bio je veličajno primljen. Pojavio se onda na Svjetskoj izložbi u Parizu. Njegovi ponovljeni pozivi. gdje ga je sultan Abd el-Hamid pozivao u dva navrata putem svoga poslanika u Londonu (1892). god. a onda je ponovo susreo šaha u Minhenu. Al-Afgani.. kritizirajući ga. gdje se zaustavio tokom vremena potrebnog za liječenje. 1885. uputio je žestoko pismo Mirzi Hasanu Širaziju. jednog tjednika na arapskom. situaciji u Egiptu i Turskoj. kružili su glasovi da je Ebulhuda dao naloge da liječnik hini da ga njeguje ili čak da ga je otrovao. jedinoj solidnoj osnovi za buduće reformirane islamske države.Afgani - obrnuto. god. Bio je pokopan na groblju Nišantaš. ljubomorni veliki vezir. On se posebno oslanjao na svećenike. Malo kasnije (1886). U tom pribježištu. bez obzira na pravo pribježišta. God. god. Potaknut od velikog vezira. God. na primjer. On mu je čak predložio mjesto šejhulislama. Prvi broj pojavio se 13. u kojem je Turska trebala igrati veliku ulogu? Ili ga je htio imati kraj sebe da bi bolje poništio njegov utjecaj? Teško je to znati. šah pao pod udarcima jednog ubojice. Ali njegov boravak u Parizu osobito je bio obilježen izdavanjem. optužujući ga. od tog trenutka. Spletke i ljubomora. radilo se o mjerama koje treba poduzeti naspram pokreta Mahdija u Sudanu. Višekratni zahtjev al-Afganija da mu se dopusti da ode. bar u početku. gdje je razvio i značajne političke odnose i gdje je od cara dobio dozvolu da za ruske muslimane štampa Kur'an i neke vjerske knjige. Tu je ostao do 1889. al-Afgani očituje prema šahu mržnju i želju za osvetom. dobijao je 75 funti mjesečno i mogao je održavati odnose s osobama koje su se htjele s njim družiti. emocija koju je izazvalo njegovo progonstvo. važnosti i opravdanju Mahdijevog pokreta u Sudanu). engleski državnici obratili su se al-Afganiju. nije postigao dovoljno primalaca i morao je prestati s izlaženjem. al-Afgani je bio telegrafski pozvan da dođe na dvor šaha Nasir ad-dina u Teheran. njegov utjecaj bio je znatan: on je napadao englesko djelovanje u islamskim zemljama i isticao idejne osnove na kojima treba počivati Islam da bi ponovo našao svoju snagu. Mirza Ali Asgar-han. To da je oko sebe vidio toliko niskosti. tokom jedne godine. marta 1896. Sultan ga je ljubazno primio. Iz Basre. Njegova rasprava o 14 . posebice u izjavama koje je dao malo kasnije dopisniku pariških novina Le Temps. slušao ga je. Vlada je morala ustuknuti i obeštetiti koncesionare. koje se smatralo nepovredivim. al-Afgani je malo pisao iz tih oblasti. bili su polazna tačka moćnog reformističkog pokreta kojeg je podržavalo perzijsko svećenstvo. S. Po posjetiocima tokom tog doba vidjelo se kakva je njegova situacija. šah je učinio da ga 500 konjanika. On je posebno pisao u dvojezičnom (arapski i engleski) mjesečnom časopisu l)iyii' al-hafiqayn (»Bljesak dvije hemisfere«). njegova sve veća popularnost i utjecaj zasjenili su šaha. svezanog i u vrlo jadnom zdravstvenom stanju. da se suprotstavi odluci šaha. promijenio je šahovo dobro raspoloženje. god. gdje mu je podignut mauzolej blizu Ali-Abada. najutjecajnijeg svećenika na dvoru. a posebice okrutnost Alija Asgar-hana. Odnosi između sultana i njegovog gosta postali su vrlo hladni. god. Muhamed Abduh se odvaja od svoga učitelja i odlazi za Bejrut. Proveo ga je u nekoj vrsti zlatnog zatočeništva u Istanbulu. otme i odvede. prvom mudžtehidu Samerre. Velike novine objavile su mu članke koji su imali zapaženog odjeka u utjecajnim sredinama (o istočnoj politici Rusije i Engleske. Al-Afgani se. Ali je njegova situacija time postala samo delikatnija. uspjeh bojkota duhana. a osamnaesti i zadnji 17. na neposredno moguće reforme. On dolazi tada u Rusiju. vodio žestoku kampanju člancima i predavanjima protiv režima koji pustoši Perziju. marta 1897. satiralo ga je. Taj časopis je bio organ tajnog muslimanskog društva istog imena koje ga je financiralo. ali njegovo unošenje u Egipat i Indiju sprečavali su Englezi (zatvor i teške globe). god. On je naveo i druge koncesije dodijeljene Evropljanima i optužio šaha da rasipa državne prihode na korist »neprijatelia Islarna«. te su mu dodijeljene visoke dužnosti. god.. na tursko-perzijskoj granici (početak 1891). njegovi zemni ostaci su preneseni u Afganistan. Usprkos lukavštinama (slanje u zatvorenoj omotnici). On je tražio svrgavanje šaha. On je poveo kampanju protiv engleske politike u islamskim zemljama. Besplatno je slan članovima udruženja i onima koji su ga tražili. povuče se u svetište blizu Teherana. a 2. Da li je sultan bio iskren i da li je htio surađivati s glasovitim pristašom panislamizma. On je muslimanima prigovarao njihova razmetanja i neaktivnost. vrati u London. Abduh je zatezao. osumnjičen. On je u njemu obznanio i druge zloupotrebe i okrutnosti članova vlade. uvijek je na kraju bio onemogućen. unatoč agresivnosti njegovog protuengleskog djelovanja. što je al-Afgani odbio. al-Afgani je konačno prihvatio. Kada je ll. Za drugog boravka tamo. čijem utemeljenju je on pridonio (1892). koji je. oni slijede različite političke linije. da hoće mladog hediva Abasa priznati halifom samo zato što je ovaj uredio da se s njim jednom susretne u šetnji. AI-'urwa al-uiutqd (Nerazdvojiva veza). zatim. Ipak. inače vjernog pristaše al-Afganija. Otada. u dogovoru sa Muhamedom Abduhom.

koje je napisano u Kandaharu (dovršeno 1729). te prilagodbe u stihu perzijskih ili afganistanskih legendi. Postoje manje grupe ismailita. Posebno su zanimljive narodne pjesme. putem pomorske trgovine i arapskog useljavanja preko Crvenog mora ka Eritreji i uzduž istočnoafričke obale do Madagaskara. balade. Postoje i znatna djela modernog pjesništva. pa ipak postoje međuplemenski savezi svih vrsta. a Akademija objavljuje i druga književna djela. zna se za teološka i historijska djela. koje je objavila Afganska akademija u Kabulu. Osim onih na evropskim jezicima. Od njega je ostao vrlo zbijen nacrt povijesti Afganistana pod naslovom Tatimmat al-bayiin i članak Babi u enciklopediji Da'irat al-ma'iitif Butrusa al-Bustanija. Spram drugih iranskih naroda. Tek 1964. oboren je vojnim udarom kralj Zahir Šah. 1971. A Započeto sredinom 10. no većina je oponašala perzijske uzore. a koje je antologija paštu-pjesnika od 8. a prvi ustav proglašen je 1922.) obaveznog pokrivanja. žene su postigle četiri mandata. Šejh Mali napisao je 1417. predstavljaju najveću grupu. U zemlji sa 85 % (po nekima 75 %) nepismenih. Postoje i brojni prijevodi s perzijskog. Inače. jezična srodnost s perzijskim više je daljnja. davali su dinastije.Afrika opovrgavanju materijalista bila je brzo prevedena. veći gradovi su: Pešavar. prepuna polemika. st. Afganci pokazuju tamnu tjelesnost. god. Bornua (od 12. puni su pjesnika. mogao se prihvatiti moderni ustav. vijeka vrlo aktivnim derviškim bratstvima koja su imala neobično brojčano jako članstvo (najvažnija su kadirije i tidžanije). a sadržavalo je pjesme. 1940-1941 objavljeni su odlomci iz djela Tadhirat-i awliyii' čiji je pisac bio Sulejman Maku. st. Treba zabilježiti da je pojačanje borbe protiv zapadnih kolonijalnih sila. jedinom u zemlji. st. kao što su odluke u džirgama (plemenskim ili seoskim vijećima) i izraziti običajni zakonik: gostoljubivost i pravo utočišta. uvedeno je mješovito obučavanje. koji je Islam sunitskog pravca u obliku hanefitskog obreda proglasio za državnu vjeru. a suci Vrhovnog suda postojećeg od 1967. Revolucionarni pokret. i 18. koja su . god. pod njegovim imenom ili pseudonimom Muzhir ibn Waqqal. st. Od derviških redova.i u kolonijalno doba . njegovog pravovjernog protivnika Ahun(d)a Darveze.i grabežom. kao i pristaša »Alija Ilahija«. Mandi i Hause). koji je pripadao obitelji Bajazida Ansarija. od kojih Paštuni sa oko 8. a većinom su stalno naseljeni seljaci. Kandahar. god. Postoje polu. raspustili parlament i ukinuli ustav. postoji na sveučilištu u Kabulu teološki fakultet. Etnička samooznaka u novo doba je isključivo Paštun (stari oblik Parsuuina. samo 10% stanovništva živi u gradovima. žitelji pripadaju raznim etničkim grupama. visoki uzrast. a jednako se smatra nacionalnim pjesnikom modernog Afganistana Hušhal Han (1613-1694). st. Što se tiče početka 17. smatra se. Nakon ukidanja (1960. sežu unazad u ll. uz Nil. svađe i krvna osveta. prava i običaja Paštuna. pisao je.8 (po drugim procje- nama 20) milijuna žitelja. God. st. Ako se ne uzme u obzir neznatna manjina Sika i Hindusa.. bio je predmet žestokih unutrašnjih obračuna. Političke stranke nisu dopuštene. zakonik časti. god. oni su brojčano najjača grupa i do 1973. Pathan). koji vjeruju u Alijevu božansku narav. st. Zatvoreno naseljeno područje čine brdoviti krajevi na sjeverozapadu koji graniče s Pendžaborn inadovezujuće južne navodnjene zone gorskih hindukuških ogranaka koji se pružaju prema zapadu. Pored tradicionalnih mjesta za obučavanje za ulemu. God.4% udomilo u džamijama. nijedno književno djelo na paštu starije od 17. Državni jezici su paštu i dari (afganistanska varijanta perzijskog).. Paštu-iezik se govori u Afganistanu od jugoistoka. Novi vlastodršci proglasili su republiku. položaj žena u društvu se poboljšao.600 škola. IS . ostali žitelji (98%) su muslimani. Velika plemenska razdijeljenost pokazuje plemensko-demokratske crte. itd. Obrazovani učenjaci (ulema) imaju veliki utjecaj u vjerskim pitanjima. zatim. važe kao najviši autoritet. bio je oboren. na snazi u prostranom dijelu Afganistana i »Paštunvali«.. dok se u mladosti često vide plave oči i svijetla kosa samo kod nekih grupa. Pri parlamentarnim izborima u 1965. ne rijetko »semitski« nos. Islamsko pravo (šerijat) ostalo je i nakon toga zakon zemlje. Etnička i jezična rasprostranjenost se slažu. god. u Al-'Urwa al-uiutqii (bez potpisa) i Diya'al-Hafiqayn (s potpisom as-Sayyid ili još i as-Sayyid al-Husayni). a posljedica toga je današnji laički režim koji od kraja 1979. Moderna država Afganistan nastala je 1747. god. U 17.). posebno je rasprostranjen nakšibendijski. A FGAN I S TAN .).) i ono Songaia (15. I Ahmed Šah. ali su najpopularniji Abdur Rahman i Abdul Hamid (oba oko 1700). Preostali muslimani su suniti i pripadaju hanefitskom obredu. st. 17. Ali je. no ništa se više ne zna o tom djelu. Na teritoriju Kabula a i Gazne u biti vlada perzijski jezik. Pokret Bajezida Ansarija (1524-1585) danas je gotovo iščezao. Sve do nedavno. nalazi ih se na arapskom u egipatskoj štampi oko 1872-1879. bio je pjesnik. Među muslimanima je otprilike 10-20% šiita. duž trgovačkih puteva ranije su se ispornagali »zaštitorn. st. stoljeću posebice u zapadnoj Africi primjetni zastoj Islama prevladan je svuda od 18. Važnija islamizirana carstva bijahu ono Gane (11. povijest plemena Iusufzai. Više njegovih potomaka pisalo je pjesme. Osobito se afirmirao kao publicist svojim političkim člancima i pamfletima.). te Fulbi (18-19. te od sjevera od Dželalabada do Kandahara. te je njegov unuk Afzal Han napisao polulegendarnu povijest Afganaca. osnivač duranijske dinastije. U ovoj mnogonarodnoj državi. bar po evropskoj normi. postojalo je 3. Najstariji mistički pjesnik je Mirza. god. a na sveučilištu u Kabulu. Kasnije u Kabulu objavljeno djelo Peta Hasana Muhameda Hotaka. kao i na području koje se proteže od istoka pa do Sebzevara. god. pa do doba sastavljača ove antologije. st. indijsko-engl.t. Malija (14. godine i neposredno vojno podržava Sovjetski Savez. Dželalabad. od kojih se 36. Republika sa 17. koji je srušio kralja. god. mil. Postoji rukopis koji sadrži spis Hayr al-haydn krivovjernič­ kog ekstremiste Bajazida Ansarija. nakon drugog svjetskog rata oživjelo interes za al-Afganijevo djelo i učinilo ga aktualnim. koje. god.). stoljeća lagano i pretežno miroljubivo širenje Islama ka crnoj Africi odvijalo se trima putevima: posredstvom karavanske trgovine i ratnih pohoda kroz Saharu ka rubu prašumskog pojasa (težišta: preobraćaj Fulbi. U julu 1973. pored njega. Kada je kralj Amanulah Han najavio napredni ustav. Najznačajniji je.preobraćali cijela plemena do u FR I K A . nije bilo objavljeno.i potpuno nomadske grupe.

te manje grupe na Madagaskaru. u Delhiju. A A . poznate pod imenom »the Mutiny« (pobuna) iz 1857. i u istočnoj Africi suniti (tu mekteba. premda zovanja i utemeljitelj muslimanskog modernizma u Indiimaju i svoju (manje izraženu) primjerenost u arapskom svijetu: l) mahdizam (Sudan.1817. Zaposlio se kod Azijcima. te je tri godine potom izabran za rija sestra«. no na jakutskom znači »otac«. Sve te grupe u istočnoj sporedne poslove pisara na delhijskom sudu. indijske revolucije. a ostatak u jednakim i većina časnika Unutrašnje ili Vanjske službe Sultanovog dijelovima u zapadnoj i istočnoj Africi). prave pobunjenike. No uskoro je. prevode na -karagaškom »djed« i »ujak«.. Obali slonovače. koji je. od dunja. koje su bile u spasio evropsku koloniju u Bidžnavru da je ne pobiju pobuslužbi države i zauzimale većinom vojne položaje.. Gani. i kasnije. Liberiji. dok su. Ugandi i čak južnoj H / R E T (a. Somalija. a južni Sudan pretežno. u nekim slučajevima. po nalogu Mahrnuta II. Nakon uspostave Somalija je sasvim islamska. Prema komentatorima. Gvineji. niji (Zanzibar je sasvim islamski). npr. primjenjivalo se islamsko kazneno pravo. kao što je običajno pravo ograničava važenje islamskog prava na čisto oživljenje.. AHMAD KHAN. a na kojbalnjegove okoline (1847). vojne časnike sve do ranga kajmakama. otprilike 50% čine oni u Čadu. osobito »zapovjednik«. uobičajilo se agama zvati neuke -Bisau. jer ga osjeća »afričkim«.. u Tanzakoji se zvao kol agasi (tj. Bio je reformator obrasu. Islam se i nadalje Kur'anu za onostrani život. Druga odlučna prekretnica u njegovu životu je posljedica Na osmanskom turskom jeziku. te posebice užitaka ovog svijeta. a i evnusima sultanove majke i princeza carske krvi. Nigeriji i GvinejiNakon ukinuća janjičara 1826. _ . što je nalazi u punom širenju i danas oko deset puta nadmašuje kršćansku misiju. Kada ga 1861.Aga I prašumu. posebice među su ukinute. budući da je suprotno ad-dar (ili al-liayat: ad-dunya (»prebivalište ili nastao pod sličnim uvjetima kakvi. Ahmed Kan._ ... neovisno o Etiopiji. u crnoj Africi Islam se uveliko lazno prebivalište«). posebno u obranu sunitskog učenja. počasni izraz . plaće za fiktivna mjesta na dvoru bile šafiitski mezheb) u većini.Afrikanaca !Už~~ I. te manje grupe uGabonu. On je funkcije drugačije nego što su one tajničke. tjelesno oživljenje. god. Najznačajnije age ukorio obje strane: narod se pobunio jer ne razumije engleske te vrste bile su janjičarske age (vidjeti JANJIČARI). . tj.. Riječ je korištena u istočnom turskom jeziku. te konačno na čuvaškom »stafrancuski. sve do muslimane. izvode se tehničke teološke i filozofske definicije. postojao je vojni stupanj između juzbaše i binbaše. Istu opreku izražavaju i izrazi dar al-baqd' (»prebivalište besmrtnosti«) i dar al-jane' (»provladaju u Africi. te se ta navika održala u -Brazavilu i Centralno-afričkoj Republici. a menu njegova historijska i arheološka izučavanja. Gornjoj Volti. god. tu već ji. aga znači »poglavar«. Kod Mongola. fričkom utjecaju. Ahiret izražava i stanje sreće ili patnje na podesio razlikama područja i plemena. doduše. Cije~i se da je od oko 25~miliona . muslimani su u većini uSenegalu. U istočnoj Africi narodu sve do kraja Osmanskog carstva... tipične za cijelu islamsku crnu Afriku. A osim toga. Majka Afrika gotovo isključivo pripada malikitskom mezhebu mu je dala dobar odgoj. a najpoznaopćenito znači »stariji brat«. potpuni oblik je ad-dar al-ahira (»zadnje prebivalište«). opet. (Arabija. postoji zamršaj većinom šiitskih sekti (najbrojnije Istočno-indijske kompanije i morao se zadovoljiti da vrši su ismailiti i dvanaestoimamski šiiti). Kongočasnike istog ranga zvalo se efendi. ovaj svijet.. zatim Uzengi ili Rikab Agalan (preko trećine od toga u Nigeriji. a značajne grupe (10-35 %) žive u Siera Leoneu. čajne muslimanske grupe žive. napisao je dva djela kako bi stišao strasti. osobito suprotstavlja tituli efendije. u Mozambiku. koji je osobnim zalaganjem davala se brojnim osobama. Maliju i Nigeru. Ahmed Kan (često nazivan po svojim počasnim titulama Sir Saiyid) bio je iz stare obitelji visokog plemstva. No i evnusima (bijelim i crnim) zapovijedao je aga. u sjevernoj Nigeriji. Njegovi desetljećima odzvanjajući) i 2) snažna uloga već spomenutih derviških bratstava. na taj način. god. pored toga. a ponekad »zemljišni vlasnik«.- .. i stvaranja nove vojske. te je morao zarađivati za život. te su se blisko povezali s mogulskim dvorom. različite važnosti. Izraz se koriza muslimane. Iran) i podliježu tako u snažnoj mjeri neaLiterarno započinje s pola tuceta religioznih rasprava. koja u pojedinim zemljama obuhvaćaju preci došli su iz Perzije i Afganistana. više nego na Hinduse. naselili su se u Indiji za većinu pučanstva i posebno blagoslovljeno djeluju time što vladavine šaha Džahana (1628-1666). koji su se od Sahare vec do danas najmanje 75 miliona muslimani ' razlikovali od feudalne vojske. što je vodilo k onom svijetu. a obrazovane vojne Dahomeju i Togou. Zairu.. još i danas najbliži život«).. a vlada uopće ne zna uvjete života svojih podanika. Po smrti oca. Kamerunu. čini se da se koristila već kao počasnog člana Royal Asiatic Society u Londonu. ipak. al-ahira). kao i zakone. ljudske sudbine na nastanku narodnog Islama svih mogućih nijansi. do 1959. ili bar njenici. bilo ono tjelesno ili ne. Indija. ta se titula. ovom svijetu. kao na razdoblja reformi i čak. _ . ako se ne prihvata vjerski sektor. dijelom. zapovjednik jednog krila). suprotno. ali. dosta udaljen od pravovjerne teologije: dok područno. postaje slavan. Africi održavaju stalno kontakt sa svojim matičnim zemljama unaprijeđen u rang munsifa (suca-pomoćnika). Gambiji. Kao titula. Načelna razlika između zapadne i istočne Afrike sastoji se. ali obrazovanje nije prelazilo granice (obredu). prelaze plemenske granice. u tome da zapadna Ahmed Kan je rođen 17.10. ili pak. Znaustava. U zapadnoj Africi dvora. zbog svoje trudoljubivosti i razvijenog osjećaja dužnosti. s druge strane. god. Keniji. najprije pokušavajući pomiriti Engleze i indijske tu se nalazi u kombinaciji s mnogo imena. Dvije pojave H M E D KAN. god. Ahiret je izraz koji se koristi u Africi (u ovim zemljama često Azijci). Važnija su u tom vreGA . na koje se u arapskom svijetu uveliko gledalo kao na zastarjelo. ponekad u suprotnosti sa ini tije mu je djelo o izgradnji i starim spomenicima Delhija i (mlađi brat).. Njezine zlosretne posljedice. Nigerija.tako su se označavale princeze carske obitelji. navele su ga raditi za budućnost svojih sunastio i da označi upravitelja nekog domaćinstva (gazdinstva) i rodnika. na koje se gledalo. neko duhovno stanje. - 16 . A najveći broj glavnih profesionalnih vojnih časnika. Iz tih smislova često.

nakon vala krivovjerja cara Akbera (1556-1605). pomoću kojeg bismo mogli bilo opovrgavati učenja modernih znanosti ili podriti njihovu osnovu. 1619. osim ostalih. Mati joj se zvala Um Ruman bint Umeir ibn Amir iz plemena Kinane. ili 9. Njegovo naredno djelo bilo je stvaranje muslimanskog koledža u Aligarhu (1878). te bude zatvoren u tvrđavu Gvalior. God 1599. on je postao priznati glavar svoje zajednice. Ahmed Kan je učinio krupne usluge svojim islamskim zemljacima na području društvene reforme i modernizacije obrazovanja. sva.« On je izazvao žestoku reakciju uleme. u Indiji osnovao Mirza Gulam Ahmed (1835-1908). On je. stoljeća. a bio je sin čovjeka koji je tvrdio da potječe od halife Omara. zahtijeva se njihovo isključe­ nje iz islamske zajednice. U njima izlaže on veliki broj predmeta koji zahvaćaju široki prostor islamskog učenja i primjene. Šejh Ahmed rodio se u Sirhindiju (istočni Pendžab) god. ustanovile škole i bolnice. vjerojatno. on je nastojao svoj narod koristeći intelektualna sredstva Evrope 19. naspram čega ga druga grupa. u obliku zbornika. na dvije grupe. šejk (a. on je isticao: »Danas trebamo. god. Širenje Islama treba uslijediti na miroljubiv način. U jednoj raspravi u Lahoru (1884). a posebice njihovim panteističkim stremljenjima. nije ovlašten objaviti neki novi vjerski zakon. Ta pisma su izvršila veliki utjecaj u smislu pravovjernosti i. Ipak. Ahmad Sirhindi). U tom pogledu . 971/1564*. staviti duh u stanje smirenja. Napisao je određeni broj rasprava o religioznim temama. gdje je. na kraju. rođena u Meki 8. Broj članova je oko milijun. Ahmed otjelovljuje u svojoj osobi povratak Ise (Isusa) i istodobno pravovodećeg imama Mahdija. Poslije je ostao u uskom dodiru sa carskim dvorom. koja je godišnje skupove imala u raznim gradovima.A iša u političkoj agitaciji. uzdignut na rang Sveučili­ šta. koji. Zatim je ustanovio Muslimansku odgojnu konferenciju (1886). Oštro se bacila na njegov plan da Kur' an rastereti svake mitologije i na njegovo poučavanje o dovi (a. značajne zajednice su u Indoneziji.može ga se smatrati pretečom Pakistana. Po njemu je Isa bio spašen od smrti na križu i otputio se u Indiju. koji je 1920. pozvan je na sud u Agri. koja ga je. koji je također bio šejh. jer njezin učinak treba biti sasvim psihološki. umro prirodnom smrću. ali ne treba potcijeniti ni njegovu ulogu religioznog reformatora. bilo pokazati da su one u suglasnosti s tačkama islamske viere«. islamski pokret. Opće­ nito nazivan Mugaddid-i Alf-i TanI (»Obnovitelj drugog milenijuma«). 17 . Jednog dana Havla bint Hakim predloži da se oženi ili Aišom (koja još bijaše sasvim mlada) ili Sevdom bint Zema. Premda je šeih Ahmed bio u vezi sa raznim sufijskim redovima. dalje. kojeg je 1889. U početku je * Vidi napomenu na stranici 13. po ostvarenom životu. u svrhu opovrgavanja šiitskog uče­ nja. najveće dobročinstvo koje je Ahmed Kan učinio svojoj zajednici bilo je to da je muslimanima. gdje su odomaćene. prijestolnicu. U Pakistanu. gdje joj je umro muž. Pa ipak. kada je Islam došao u dodir s grčkom kulturom) moderni 'tlm al-kaliim. Muhammed je ostao neutiešan. A l š A (a. U stvari. U smislu ovog stava o suglasnosti. stvara mu ogorčene neprijatelje. Ahmed Kan je shvatio da u toku pozapadnjivanja treba promisliti religiozne probleme. koja je uveliko pridonijela ponovnom ugledu pravovjernog Islama. Na pitanje: da li je Ahmed vjerovjesnik (nabi). koju sada predvodi njegov unuk Mirza Nasir Ahmed (rođen 1909). Jedna ga smatra samo za obnovitelja (mugaddid) Islama. Njegove ideje pojavit će se u djelima naredne generacije. god. a ne realni. ulazi u mistički red nakšibendija. Upravo zbog tih njegovih zasluga za stvar pravovjernog Islama mula Abdulhakim as-Sijalkoti dodijelio mu je titulu »obnoviteli drugog mileniiuma«. i malo djelo: Tahliliyya. doduše. kao nekada (tj. Još za života njegov se utjecaj proširio sve do Afganistana i Središnje Azije. du'ii). Energija s kojom je opovrgao šiitsko učenje. njegova postojanost i nekoristoljubivost u djelu poboljšanja uvjeta svojih zemljaka nadvladala je otpore. A A H M E D SIRHINDI. Nešto kasnije. godine prije Hidžre (613-614). u smislu da izvrši neki utjecaj na božanske tajne. te kasnijih izučavanja. napala da je nečari (urduizovano englesko Naturist). pored misionarskih staništa. te u istočnoj i zapadnoj Africi. Tu je. razvijalo se njegovo ponovno tumačenje Islama. bio je istaknuta religiozna i mistička osobnost muslimanske Indije. čine jedno od najvažnijih klasičnih djela islamske religiozne literature u Indiji. Aksiom njegove teorije bio je: "Božje djelo (Priroda i njezini stalni zakoni) istovjetno je s Božjom riječi (Kur'anom). koje je tada u milosti na dvoru cara Džahangira. god. čiji je cilj poučavati javnost boreći se protiv predrasuda. napisanim na perzijskom svojim učenicima ili drugim osobama. a od toga polovica živi na indijskom potkontintentu. Muhammedova najdraža žena. Pa ipak se H M E D IJ E (a. Nakon školovanja kod oca. tj. Ahmed je bio protiv svetog rata u britanskoj Indiji. koja je kao muslimanka bila otišla u Abisiniju. gdje mu je njegov nepopustljivi stav donio osvetoljubivu mržnju cara. Ne uzdići sudjelujući uopće sklonio carskoj volji. Osnovao je časopis Tahdib al-ahlaq. on je težio uspostaviti most između monoteističkih i panteističkih sufijskih grupa time što je širio učenje ioahdat aš-šuhud umjesto zxahdat al-unuiud (panteizam). udovicom od tridesetak godina. podijelile su se njegove pristaše 1914. tako da ga okrivljuju za prevratničku djelatnost. cijeni kao vjerovjesnika. napisao. štoviše. U većini islamskih zemalja Bliskog Istoka one su zabranjene. A hmadiyya).a ne zbog ideja otcjepljenja koje mu se pripisuju . ponovo vratio vjeru u same sebe. Najveće uspjehe zabilježile su dosada u zapadnoj Africi. ali je osobito glasovit po svojim poslanicama (mahtubat). Nakon Hadidžine smrti. U osamdesetoj godini. sve do smrti 1624. Njegov grob trebao bi se nalaziti u Srinagaru (Kašmir). koji su u to vrijeme bili obeshrabreni. God. nije bio sklon pretjerivanjima koja su se u njima javljala. Muhammed zatraži od Abu Bekra Aišinu ruku. Ahmedije uzdržavaju misionare u brojnim zemljama. vratio se u rodno mjesto. slika i prilika vjerovjesnika i njihovih nasljednika. 'A'iša bint Abi Bakr). To učenje se smatra njegovim osobnim doprinosom na području religiozne misli. dolazi u Agru. jer je pušten krajem godine. gdje su. a služila je za razmjenu mišljenja i ideja.

ali konačno joj se ipak pokorio. Tvrdi se da je Aiša imala jedan kodeks Kur'ana i neka čitanja pozivaju se na nju. Nakon neuspjeha. Kada je Aiša po povratku uvidjela da je napuštena. XXXIV. koji je mnogo pridonio ovom pohodu._- 18 .-_ .. te ukazati na osudu zajednica koje su odbacile Allahove znake (II. itd. ali Buhari i Muslim zadržali su ih samo 300. kasnije. Kada se vratila u tabor. »redak Kur'ana«.) ramazan 58.. Ali dade nalog da se Aiša odvede u kuću Safiie bint al-Haris ibn Talha al-Abdi.6l i dalje. njegovoj želji. Većina njih tvrdi da je Aiša bila jedina pratilja svoga muža na tom putovanju. Na jednoj postaji nedaleko od Medine. htio ojačati veze koje su ga već povezivale s Abu Bekrom. Ali kad je Osman bio opsjednut u svom dvoru (»dan Kuće«). Kada su Muhammedovi pratioci ugledali Aišu kako dolazi u pratnji mladog čovjeka.252. Aiša je vodila miran život u Medini više od dvadeset godina. XXVI. te da oni koji optužuju. našao Safvan ibn al-Muatal as-Sulemi. Ali mu je savjetovao da se rastavi od Aiše (i to će biti uzrok kasnijem njezinom neprijateljstvu prema njemu). bio izabran z:l halifu.67 i dalje. no Aiša se opre toj namjeri istaknuvši da je grob njezino vlasništvo. Konačno se uvidjelo da nema nikakvog solidnog dokaza protiv nje. »čudo«. te je otišla po nju ostavivši navučene zavjese na nosiljci. a Muhammed je dobio i objavu Kur'ana (XXIV. Ovo njegovo prvo značenje susreće se u Kur'anu. Tako je Aiša ostala udovica bez djece u dobi od 18 godina. odbije ponudu. i žene Poslanikove su imale bolje uvjete življenja. ali kasnije udovolji . Što se tiče J E T (a. a njegov grob je iskopan u tlu njezine sobe. X. Dužnost je Vjesnika kojeg je Allah poslao podsjetiti ljude na ta očitovanja moći Allahove. te joj dade na znanje da treba otići. XV. te nema sumnje da je bila umiješana u pobunu protiv tog halife. otkrila je da je zaboravila ogrlicu od jemenskih školjki. napokon joj i deva bude ubijena (otuda naziv »Bitka deve«). a ne mogu dokazati krivnju. ali Usama se trudio što je više mogao da dokaže nevinost mlade Muhammedove žene.73.75. Čuda prirode su također dokazi prisuća i moći Allahove (XXX.l2). premda se svi oslanjaju na Aišino pripovijedanje. ramazan 58/13. te. sjela je na zemlju i stala čekati da se netko vrati po nju. a uživale su i uzvišeni ugled u zajednici. XXVII. a i zbog rječitosti. Za prve dvojice halifa. već je bila pošla na hodočašće u Meku. a potječu iz zadnjih godina Poslanikovog života. poznavala je dobro povijest Arapa. narod je u Medini rogoborio protiv nje.53). množ. Kada je osjetio da mu se bliži smrtni čas on je zamolio svoje žene da se smjesti u Aišinu prostoriju. .. kojeg nije simpatizirala. . Putovala je u nosiljci koju je nosila deva. došlo je do skandala. Miraz koji je Muhammed dao za nju iznosio je 50 dirhema a prema Ibn Hišamu čak 400.75). V..Ajet I Abu Bekr našao tome neke zamjerke. raskinuvši njezine zaruke s Džubeirom ibn Mutirnom. XII. VII. Ali budući da se zna da je to bilo u utorak. Uspeo ju je na svoju devu. a bila je obrazovana i u drugim područjima.--. god. bila je toliko laka da nosači nisu ni primijetili da nije unutra. te je Aišina svita naprtila nosiljku na devu i krenula na put.211 i dalje 266. te je sedamdeset ljudi palo da bi je zaštitilo. Uvidjevši koliko je Alijeva vojska nadmoćna. U dom postarijeg muža donijela je svoje igračke.19. te je opskrbi svime što joj bijaše potrebno za povratak u Meku. »znak«. a ona mu bila vrlo privržena. juI678)*.). Aiša se na svojoj devi našla usred boja. Tu ju je. Ali. Ima dosta priča o Aiši. imaju biti kažnjeni bičevanjem. priče koje saopćavaju ta znamenja ili te dokaze moći Allahove mogu se zvati Njegovi znaci (II. »dokaz«. njegove mudrosti. a uskoro je pobudila takvu ljubav u Muhammedu da se ovaj često znao pridružiti njezinim igrama. jedino prvo spomenuti datum može biti tačan (17. Kada je nakon ovoga Ali. Kada je započelo negodovanje protiv Osmana. te dobile ime »majke vjernika« (XXXIII. koji su pripremali golemu vojsku i namirnice kako bi krenuli na Basru. Aiša se udaljila iz tabora da se opere. njegove pravde. pomirila se s Alijem i nije se suprotstavljala Muaviji.. kupi Aiši punokrvnu devu po imenu Asker za koju dade 200 dinara.. bili pokopani i Abu Bekr i Omar. Vojske Alija te Talhe i az-Zubeira pobiše se 4.82 i dalje.182). ali se nisu mogle ponovo udati (V. Pa ipak se čini da se njezino odobravanje ili neodobravanje još uvijek mnogo uvažavalo.20). ayai).. ali neki spominju kao moguće godine i 56 i 57.). Bila je cijenjena zbog svoje pjesničke kulture i čestih navoda pjesama.6).. Ali jedna nesretna slučajnost prijetila je da ugrozi tu lijepu i sretnu zajednicu. Aiša se nije nalazila u Medini.ll i dalje). Napokon. Još jednom se pojavila na sceni i to u času smrti al-Hasana ibn Alija. gdje se govori da je sumnja u preljub neosnovana ukoliko se ne nađu barem četiri svjedoka optužbe.248) i gdje se na sunce i mjesec gleda kao na znake dana i noći (XVII. decembra 656. -. Prvotni smisao je »znal« ili »dokaz«. zahtijevajući da se ima pokajati ili se odreći časti. I toga je dana jahala na devi. te (XII. Pobjedu je odnio Ali. nije sudjelovala više u politici.210 predaja (hadisa) oslanjalo na njezin autoritet. A l čya. Kaže se da se 1. gdje su. Ona ga je njegovala tokom kratke bolesti. Najviše ju je optuživao Abdulah ibn Ubaj. a pod izlikom da želi jedino osvetiti Osmanovo umorstvo. udade je za Muhammeda dvije ili tri godine prije Hidžre. Po njima ju je on vrlo volio. pri njegovim ženidbama. Dogodilo se to na povratku s pohoda koji je Muhammed bio poduzeo protiv plemena Benu Mustalik godine 5/627*. po svoj prilici. U među­ vremenu je Muhammed dao znak za polazak.7. Opće­ nito se smatra da je dan njezine smrti 17. Aiša mu predloži da ostane uz njega i bude mu pratilac na narednim pohodima na neprijatelja.105 itd. to se drži da je i ovdje. a jednako i znamenja koja služe za opomenu ljudima (II. igrala je vodeću ulogu. pa je to i učinjeno: leži na medinskom groblju al-Baki. Povjesničari se ne slažu u nekim pojedinostima. Poslanik se posavjetovao s Alijem i Usamom ibn Zeidom. slučajno. vođ Munafikuna (licemjera) a mnoge ugledne ličnosti bile su skandalizirane. poduzela je da pobuni muslimane protiv njega. Pridružila se Talhi i az-Zubeiru. nije se miješala u I javni život. međutim. a sam je ovu vodio za uzde. ---. * Vidi napomenu na stranici 13. Sa narastanjem snage Islama. takva kakva se javljaju u prirodi ili historiji. Neki su predlagali da ovaj bude pokopan uz Poslanika. prije bila politička nego osobna nakana. gdje se govori o dokazu (znaku) Talutovog (Saulovog) kraljevstva (II. Temimac Jala ibn Munja iz plemena Temim.. Suprotstavila mu se. (ili 19. Kako je Muhammedu. Posljednja joj je želja bila da bude pokopana još iste noći..

Berar i Ahmadnagar (nepotpuno pokoren). imenovao sedam pokrajinskih sadra. Kašmir. Bengal. Mir saman bio je zadužen za odjel buyiudt. ali najtačniji moderni ekvivalent bio bi načelnik glavnog vojnog stana. bila je Perzijanka. te je odgovarao za organizaciju kar-hanova. bio je usvojen različiti niz fiskalnih pravila. ipak. Lahore. koje su činile prvotno jezgro carstva. A bu-' l-Fat/:! Galal ad-din Muhammad. Kao posljedica pohoda na Dekan. Glavna pouka. osim toga. a funkcija sadr as-sudiaa se održala. god. redak i postoje brojne rasprave o završecima redaka. Bidar. Ahmadabad. Hamida Banu. Radžputana i Gondvana. hindusko carstvo Vidjayanagar. izuzev donjeg Sinda. pripojeni su između 1595. glasnogovornik uleme. vodio je odjel za pravosuđe. samo u doba aktivne službe mir bahši je doista plaćao trupe. na jugu od rijeke Tungabhadre. njegovo kraljevstvo obuhvata Pendžab i Multan. god. Upravo je on.Akbar ustrojstva Kur'ana. U času njegove smrti. Handeš i dio Ahmadnagara. Afganca Sura i sultana Delhija. kao što su divan ijawgdar (upravni poglavar jednog sarkara). Delhi. pet sultanata: Berar. Čhitor (1568). Handeš. premda s ograničenijom vlašću. učinilo ga je gospodarem cijele sjeverne Indije. U svakom slučaju. napredovalo prije njegove smrti 24. kao i u provincijama. na primjer. Adžmer. Pripajanje Bengala. rođen u Umarkotu u Sindu. kraljevstvo Gonda Garha-Katange u Gondvani (1564). 1561. itd. 1576. mir sdmdn i sadr as-sudur. Njegove ideje sežu unazad do njegovih neposrednih prethodnika. Njegova osobna vlast datira. Ahmadnagar. Osim pretendenata Sura. god. Pored toga. god. upravni voditelj vojnog odjela. Rantambhor (1569). Malo se. zato što se osnova temeljila na prosjeku prethodnih deset godina. Malvu. a mogao je doći na čelo neke bojovne jedinice. i 1576. Unuk Baburov. vlast vekila se zasjenila onom divana. 1605. Prva dva iskustva nisu uspjela. Sind (1591). izričući hutbu u ime novog vladara. Rastojanje i nestalnost veza zahtijevali su znatne mjere sigurnosti da bi se izbjegle prijevare i pobune. povjeravajući divanu ili veziru financijske odgovornosti waktl-i mutlaq-a. U početku Akbarove vladavine. od 1564. Akbar nije 1581. Iduće godine pokoren je Sikandar-šah Sur. 1542-1605).. Kandahar je pripadao Perziji. Multan (tu i Sind). odgovarao je za organizaciju zamjena tokom vojnih pohoda. On je. Nakon trinaest godina progonstva. kojeg je sebi pridružio opći rizničar ili pobočnik-general. konačno. koji donose posebne blagoslove onima koji ih uče (recitiraju) prema određenim pravilima. Berar. Kalandžar u Bundelkhandu (1569) i Gudžerat (1573). Od te epohe. Vrlo je teško odrediti funkcije mir bahšija. Balučistan i Makran (1594). Akbar nije bio samo osvajač. Pod Akbarom računa se s drugim visokim državnim funkcionarima.. o tome svjedoči sva struktura njegove K BAR središnje vlade. Oudh. a bilo mu je nemoguće da se pretvori u feudalnog gospodara. Nije samo trajanje funkcije upravljača bilo dosta kratkotrajno.. On se zvao dah sala. određenu poslušnost su mu iskazale i zasebne islamske države Gudžerata i Handeša. bježao ka Perziji. Inače je ta funkcija namijenjena divanu. u stvari. područje između Gumtija i prvih ogranaka Himalaja. najmanje fiskalne jedinice carstva. Bili su podijeljeni u 33 razreda. ozakonjivao njegov uspon na prijesto. ajet uvijek znači stavak. A (a. Sube (pokrajine) bile su podijeljene na sarkčre (kotare). Pokrajinska uprava bila je u rukama hijerarhije funkcionara koja je odgovarala onoj središnje vlade. zadnji redak sure II. Sulejmanu Kararaniju. a ovi su se dalje dijelili na pargane ili mahalle. kao što su mtr bakhsht. prema tome. Gvalior u središnjoj Indiji i Adžmer u Radžputani. Portugalci su se čvrsto namjestili na strateškim mjestima duž obale. radionica i skladišta koji su ovisni o caru. preporučujući vladaru slučajeve dostojne pažnje za dodjeljivanje madad-i mč'čša.35). mir bahši. kao i Kandahar (1595). Postojao je i usavršeni sustav obavještavanja koji je vodio uxiqi'« nuuns i drugi funkcionari. ukinuo ovu funkciju. koji su bili dužni plaćati državi trećinu svoje cjelokupne proizvodnje. Hemuove trupe bile su tučene u Panipatu krajem 1556. On je ostvarivao i pravo pokroviteljstva. Akbarova fiskalna politika bila je plod triju iskustava. bili su u rukama neovisnih vođa i radža. koji je bio otjeran od afganskog uzurpatora Šir Šah Sura. koristeći opadanje moći Sura. njegovo carstvo obuhvatalo je petnaest provincija: Kabul (tu i Kašmir). Njegova majka. koju je zapamtio iz prošlosti. dio arise (1592). ali za tri sustava. Bajram-han je bio izvlašten. Bihar. god. te je tek od dvadeset četvrte godine vladanja (1579-1580) bio uveden konačni sustav. vrlo sposobnog čovjeka. Pod Akbarom. god. god. civilni ili vojni. taj funkcionar imao je znatnu vlast. Zato je 1564. moguIsko carstvo nije postojalo prije Akbara. bila je opasnost apsolutnog vezirata. njihovoj numeraciji i izvrsnosti (jat/ii'il) nekih među njima kao što je. Bihar i Bengal pokoravali su se afganskom vladaru. namjesnika Bajram-hana. god. Sadr as-sudur. Od prvih svojih bitaka. bio je vrhovni kadija. Pokušalo se ugovarati izravno sa seljacima. on je svojim posjedima pridružio Malvu (1562). god. Pokrajinski upravljač bio je birokratski glavar.000 konja. To se primijenilo samo u šest središnjih pokrajina. dok je njegov otac Humajun. koji je bio prisvojio titulu Radja Vikramaditya. osnova se temeljila na zasijanoj površini i razlikovala se prema prirodi žetve. Akbar je imao izgleda da računa na svoga staratelja. i 1601. najveći od mogul skih careva Indije. nego je. postojao je jak pokušaj da se utemelji. I 19 . God. Područje Kabula nalazilo se u rukama njegovog polubrata Muhameda Hakima. na temelju vojne hijerarhije. Svi visoki funkcionari. odluči se pokušati ponovo osvojiti Hindustan. U stvari. bio i genijalni upravljač. nosili su titulu emira (amir) ili mansabdčra. Suglasno s Akbarovom politikom odvajanja vlasti. God. Kasnije je osvojio Kašmir (1586). Humajun. najopasniji od njegovih suparnika bio je hinduski ministar Hemu. »redak o svjetlosti" (XXIV. porječje Ganga i Džumne između Pani pata i Allahabada. Agru. Bidžapur i Golkonda. te je njihov rang ili prvenstvo određeno nominalnim zapovijedanjem konjaničkim jedinicama od 10 do 5. reorganizirao središnju vladu. potjecao je istodobno od timuridskih Turaka i čagatajskih Mongola. te je važnost te funkcije opala još i zbog toga što je bila bez nosioca tokom dugih razdoblja. Allahabad. Između 1562. nego je središnja vlada imenovala visoke pokrajinske funkcionare. 1560. te je Akbar bio tokom četiri godine pod pogibeljnim utjecajem žena iz harema i klike kojom su vladali njegovi rođaci po dojilji. januara 1556.

je šehada ili vjeroispovijed. a i najjednostavniji. međutim. postajući sve tanja i tanja. postala je tako neznatna da više nije bila ništa drugo do uobičajena jedinica. koja ga je učinila najvišim autoritetom u stvarima vjere. stoljeću. koristi također u smislu »vjere«. tičkim Tanzimata nije se vakufima. taj pad se nastavlja. a zatim na 50%. njezina čistoća u postotku i čak težina ostaju prilično postojani. god. Orhanova akča težila je 6 kirata ili četvrt miskala. čiji je glavni cilj formulirati neko učenje ili dogmu. Ibrahimom i Mehmedom IV. koji je vjerojatno uvijek postojao. . 20 . čak koristila ni za račune. premda obuzdan pod Sulejmanoml iSelimomII. Akča se nastavila kovati sve do vladavine Mahrnuta II. Bar tokom prva dva islamska stoljeća. Premda se nazivakida obično ne koristi za šehadu. * Vidi napomenu na stranici 13. ukidanja džizje i nameta pobiranog prije od hinduskih hodočasnika. šiita i džehmita. a težina 3%kirata. obznanjuju kao teški grijeh. dodat joj je epitet Osmani. Riječ se koristila pod iračkim Seldžucima u 12. pod Orhanom 1327. ona bila smanjena na l yz kirat. a druga tražeći glavara koji će biti iz Muhammedove kuće. 'aqiday. koji se pripisuje Abu Hanifi. Poslije je dobila općenitije značenje u smislu novca. za života. ekonomiji i financijama. akaid ('aqii'id). premda se u svim kovanjima do Murata II pojavljuju elementi koji će činiti konačnu formulu natpisa na akči.Akča Akbarova vjerska politika bila je nalagana poglavito polii dinastičkim razlozima. ili tradiciju. tako da bi pod Muratom III i nasljednicima. osim u vezi sa -! A K / D A (a. mogućeg i nemogućeg.Ova odredba vjere spada u mekansko razdoblje. 1579. Ipak. bio je zaista zainteresiran za usporedna izučavanja religija. akce).: Al-'Aqida an-Niečmiyya od al-Džuveiniia). Pod Muratom IV. od grčkog aspron. to je sredinom 2/8 st. zbirka je formula te vrste. njezina vrijednost. da nije rođen i da nije rodio. Otpor toj intelektualnoj težnji. priznajući da postoji vrhovni Bog. dogmu ili propis vjere. pod Mustafom II. vlast uleme svojom odlukom o nepogrešivosti. drži se da se dogma razvila tek počev od Alijevog halifata i pojave haridžita i šiita kao političko­ -religioznih stranaka . U 14. * postojalo mnoštvo učenja. (kao kod Birgevije).. njezina čistoća u postotku biva smanjena 5%. čije su težina i čistoća u postotku ostale prilično postojane. a širk ili pridruživanje Bogu. Najstarija osmanska akča kovala se po modelu dirhema rumskih Seldžuka. precizno izlagao vjeru. da nije ni pridružen ni oženjen. zadržavajući po prilici istu težinu i veličinu. te koje je. Te rasprave su Akbara uvjerile da sve religije imaju svoju dobru stranu. Kada se počela upotrebljavati za prvi osmanski komad novca. ali se to od vladavine Selima I napustilo. Njegove anđele. knjige. odatle se množ. te ga je to potaklo utemeljiti novu eklektičku vjeru zvanu diniliihi. Njegova politka sulh-i kull (opća trpeljivost). pod Mehmedom II. on je smanjio. Posljedica tih različitih mijenjanja njezine vrijednosti bijaše da se. te je u ta dva smisla koristi svo pučanstvo turskog jezika na Sjeveru. poslanike itd. trpilo božanstva drugog reda. god. nego izlaže samo stav hanefitske škole o predmetima na kojima ona odbacuje mišljenja haridžita. Propisi vjere se izlažu. čini se. koja je stalno padala. U drugoj polovini tog stoljeća javlja se intelektualno razmišljanje o učenju. Razvoj učenja: premda je Muhammed. za koju se uzalud nadao da će je prihvatiti svi njegovi podanici. u kojoj su se skupljali učeni ljudi svih vjera da raspravljaju teološka pitanja. a ne voditi neku diskusiju ili dokazivanje. npr. njezina čisto ča u postotku srebra bijaše smanjena najprije na 70. tečaj zlatnika. Bajazitom II i Selimom I. Riječ znači vjerovanje. a sadržavala je 90% srebra i imala 18 mm u prečniku. prvi osmanski zlatnik vrijedio 40 akči. zvalo akce. Ali od kraja 17. našao je glavnog svog zagovornika u Ibn Tejmiji. uzimajući za osnov šehadu (kao kod al-Gazalija). Ona je do te mjere uticala na formulisanje učenja da su u teološka učenja uvedeni i neki filozofski izrazi. Najstariji propis vjere. bilo rašireno u Meki. popeo do 300 akči. kada je novčana reforma dovela do prvog kovanja kuruša. koje je.jedna koja od pravde prema Knjizi čini najviši princip. premda nije posebice istaknuta na najstarijim mjestima Kur'ana. koja se koristila osobito u računovodstvu. Zato kasne mekanske sure snažno potvrđuju strogo jednoboštvo. imala je za cilj osigurati odanost hinduskih podanika. no ponekad i učenje. Ime znači »mali bijeli«. tj. U istom cilju. ti izrazi se mogu koristiti I A komad turskog novca. Kada muslimani dolaze u bliži dodir sa kršćanima. pošto ne spominje vjerovanje u Boga i Muhammedovo poslanstvo. Ipak je brzo postalo nužno ustrajavati na činjenici da je islamsko učenje nespojivo s onim neodređenim jednoboštvom. te se to može smatrati početkom kaliima ili teologije. religija i politika. kad se kaže da Bog nije ni supstancija ni akcidencija ili kada as-Sanusi uvodi u svoje vjersko učenje uspostavljanje razlike između nužnog.. st. mnogoboštvo. Ta politika bila je nerazdvojno povezana za njegovu zamisao suverenosti i bila je potvrda premoći države u politici. a odnosilo se na označavaju imenom aspra ili asper. st. Glavna islamska učenja: na prvom mjestu je stav da je Bog jedan. Premda je sam bio neuk. a najduži teško da se mogu razlikovati od općih teoloških djela (npr. koji su činili većinu stanovništva. Kako se pretjerivanju jedne sekte suprotstavljala druga. premda je akča nešto smanjena u veličini. sve do Osmana II. konačno.. škole ili sekte o nekom spornom pitanju. dok je. Razvoj i upotreba riječi: dokumenti na koje se odnose izrazi akida ili akaid različite su dužine. ona je ishodište većine vjerovanja. Reakcija njegovih nasljednika na tu politiku pomirbe i postupno napuštanje bitnih principa njegove vlade doveli su do opadanja mogulskog carstva. kojeg evropski pisci KČA (t. koja razrađuje kur'anski stav da je vjera vjera u Boga. Al-Fiqh al-Akbar I. Pod Mehmedom II. i 15. sadržavajući istu čistoću u postotku i manje-više isti dijametar. oni na tekuće tumačenje dogme o trojstvu gledaju kao na povredu te odredbe vjere. Rasprave među raznim sektama prouzrokovale su razvoj učenja i važno vrelo docnijih vjerovanja jeste i sažeta formula koja određuje stav neke osobe. A u vremenu u smislu tekstova. bile su uzajamno povezane no to bi još trebalo temeljito istražiti. propisi vjere. te je izgradio ibadet-hanu (kuća bogoštovanja). a sve do vlade Murata II. da nema drugog Boga do Njega. te ga se. tek je pred vladavinu Mehmeda II sve regulirano. Ponekad je akida vjeronauk za djecu. osmanski komad novca zvao se u tekućem govoru jednostavno osmani.

Neke škole (uspor. Pjesnik Dirar je nagovijestio da će biti stvoreno vrhovnu vlast božanske volje. osim u svojstava zvala se sifiu al-ma'iini. a druga as-sifiu alpogledu teškoće prijevoda.Različita bit Božja (muhalafa) sadržana je unutrašvječita riječ Božja može čuti. ipak. onda su neki izlagali racionalne dokaze da Bog nema nijedno svojstvo koje bi bilo različito od Njegove biti.. no ne i hanbaliti. promijeniti ono što je dobro i loše. A to pri prijeKur'an je vječita i nestvorena Božja riječ. prema kojem se zastoj. . dobre i loše. On ne trpi ni kretanje. Mutaziliti i drugi osporavali su mogućnost da se njihovih snaga. napisana u njihovim primjervodu na evropski dovodi u zabunu neupućene.16). kako se ponekad reklo. no oni su. ako neki čovjek umre ili živ. te su tvrdili drugih nevjernika. . nalaze se oni koji..I nikakvog nedostatka ni slabosti.. vida i govora. islamske vj. Rasprava je vjerojatno zapopronaći srednje rješenje između apsolutne određenosti (gabr) čela s pitanjem da li je Kur'an stvoren ili nestvoren.. čemu su se opirali prvi ašariti i Ibn imenom $iJiitiyya i obuhvataju ašarite i druge pravovjerne Tajmija. Njegovo postojanje nema ni početka ni kraja. KADAR). napustili su stav »bez Objavi.Ta tvrdnja nema potrebe za nekim komentarom. težište je bilo na tjelesnost.Kada I o Božjoj biti.. On nema . Vjernik će vidjeti Boga na drugom svijetu. no u isto doba On je čovjeku »bliži od vratne žile mišljenje da je Kur'an stvoren). On ne sliči nikome i toga različita od svoga materijalnog omota. poznati su ponekad pod nju esencije i egzistencije. čak i ono duje. da Bog sjedi na prijestolu i da ima ruke i lice. skriveno i tajno. no samo do 849. pridaju posebnu pažnju a ne unaprijed. sani čovjeku. _ . Njegova moć prostire se na svaku stvar.Akida SUv j. nje u islamskoj misli počev od objave Kur'ana. kao npr. postoji relativno neovi'no racionalno je dokazano stvorenim karakterom svijeta. izvršava Svoju volju.~"ru. ili im narediti tome je osobito tumačenje čovjekolikih izraza u Kur'anu. te da Bog može ljudima nametnuti zadaće iznad nema tijela. potpuno pripi. Tako On hoće sve muhalafa jedno od negativnih svojstava Božjih.Ta odredba biće koje mu je poslušno i da može vjernika promijeniti u vjere bila je uzrok krupnih teškoća zbog činjenice da Bog nevjernika. . da je u nekom pravcu. oni su tvrdili da Bog može čak kazniti neko kako« i priključili se metaforičkom tumačenju. i sam al-Ašari priključio učenju da. Kasnije. znanja. Džehmiti i I su muslimani morali braniti svoju vjeru od materijalista i . tumače te izraze. te su konačno utjecali i na iskaz vjerovanja. jer ima svojje ubijen. Bog postoji. To je vodilo ka razlikovaNjegovom biti ni različito od nje. sluha. ponovno ustvrdili pravovjerni mislioci.. Božjem predodređivanju događaja (uspor. u prijašnjem narodnom vjerovanju. Bogu Njegovih svojstava)]. npr. života. većina muslimana držala je da oni koji zagovaraju Nikakva Ga obaveza ne tereti. pa i pored Bog se razlikuje od stvorenih stvari. Njegova riječ. Uzrok za ljude. prva grupa . općenito se pristalo uz učenje biteolozi. ne može se reći džehmiti. ona nisu Bog..To učenje o nitko Mu nije sličan. Oni koji su tvrdili da teološke udžbenike. ipak. zadržana u njihovom pamćenju. kada ih koristi u također da je Bog vezan našom (tj. »ono što On postupno pojavila kao odredba vjere.. bez pobližeg određenja ili. ni akcidennestvorenom karakteru Kur'ana ima kvalitetu glavnog temecija neke supstancije.. mutaziliti i centralna uprava halifata od god.. njegova smrt se događa u predodređenom trenutku stva moći. ipak. vječito biće J . no tu moć stvorio je Bog. pristaše al-Ašarija i drugi praprotiv toga.. a ne sami po sebi. Ovi dokazi bili su naširoko dani kroz canje« (tj. podržavajući da su dobro i zlo znani samo po vovjerni teolozi. Maturiditi i drugi učenici kucavice« (L. On sve zna.. te su ga snažno kako«). . itd.Glavni pravovjerni teolozi pokušali su tim (sedam) svojstvima ($iJiit). Ustrajavalo se na tome da Bog nema ni tijelo ni zamišlju dobra i zla. 832. tako se Bog je vječito moćan (ili svemoćan).i Njega. On je iznad prijestola i težili da imamat stave iznad Knjige (još uvijek je šiitsko nebesa. bili su politički skloni nekim grupama šiita. metaforički mogao. nego bi-Iii kayJ (»bez da umanjuje vrhovništvo božanske volje. Oni potječu od neke moći koju čovjek posje. svojstva su vječita. Ta (agal). . Postupci su dobri ili loši zato što ih On naređuje ili brani. zna (ili sveznajući je). a šiiti su u smislu u kojem ga On sam zna. Protivnici. dok biiqin i abadi hoće reći: »koji će vječito postojati« ili »koji neće imati kraja«. ili ih nagraditi za njihova dobra djela. On nije tijelo ni supstancija. kao mutaziliti. Od ll. Božje moći i »činienice da je On moćan«. . ustraja-Iii kayJi uz izbjegavanje svakog izvođenja koje bi prouzročilo vali na vrhovnoj vlasti božanske volje u trenutku događaja. Ta vječita riječ ponavljana je jezicima ljudi. U starije stvari. činiti ono što je najbolje sličnost Boga čovjeku (mušabbiha) nisu pravovjerni. doba. te se kod as-Sanusiia i al-Fadalija izvela razlika između Bog je vječit. ali. mutaziliti nisu bili zadovoljni ovim mišljenjem. Sredinu čine oni koji drže da te izraze ne Mutazilitsko zagovaranje čovjekove slobodne volje činilo se treba uzeti ni doslovce ni prijenosno. protiv mutazilita. ljudskom i razumskom) Kur' anu. cima Kur'ana._. Arapski nema jedinstvene riječi da izrazi ideju »vječitog«. vidi. volje. Kasnije su šesto osjetilo.Teolozi od 9. premda je on. a Njegovo on ud. AkĆJ je II po"Oj. st. Mutaziliti su mislili »u smislu u kojem ih Bog razumije«.. ni promjenu ni Abu Hanife odbacivali su mišljenje ašarita. Maturiditi su zauzeli suprotan stav i zastupali Bog vidi. . On nije ograničen niti omeđen ni u lja islamskog zakona i dogme. nalazi se na prijestolju ('arš). tj. Qadim (u pravom smislu »stari« ili -ma'nawiyya (možda u smislu »svojstava koja su koncepti ili hipostatički aspekti« i »svojstava koja su vezana za hiposta»starinski«) i azali znače »koji postoji od sve vjećnosti« ili tičke aspekte«). no nisu ni različita od Ljudska djela stvara Bog. teologe. Ašari i neki njegovi učenici ustali su materijalni oblik. koji su bili više intelektualne obrazovanosti.- --- 21 . On nema položaj u prostoru. no tek se Božja volja je vrhovna i uvijek djelotvorna. as-Sanusi) činile su od postojanja Bog zna zahvaljujući svojstvu znanja koje nije ni istovjetno s (wugud) jedno od Božjih svojstava. Protivnici su njihovo mišljenje zvali ta'til [»odriBožjeg postojanja. st. »koji nema početka«. On bi mušabbiha. a što On neće ne postoji«.. Štoviše. Nasuprot da čine samo ono za što su sposobni. shvaća. ako bi htio. a među njima kojem smislu. premda ih ne naređuje sve niti odobrava.~r n". Bog je stvara u trenutku čina. govori. as-Sanusi čini od hoće postoji. d. S mnogo tananosti vodila se diskusija o ovom pitanju._ .

silio je pravovjcrje priznati da čovjek nije jednostavno automat. a ne na Kur'an. koji su plaćeni samo plijenom koji mogu pribaviti u gerilskoj borbi.000 konjanika.Mutaziliti su tvrdili da se imena mogu izvođenjem primijeniti na Boga. u stvari. te se nagovještava vaga na kojoj će se odmjeravati ljudski grijesi. Taj stav je poglavito uperen protiv šiita. a među ostalima ašariti. no uključena su među odredbe vjere. Munker iNekir. ta svojstva ne mogu biti vječita. zatim Omar. Mihal-ogulan (potomci Kose Mihala. a koje su činili kontingenti turkmenskih plemena Anadolije. »koii održava«. itd. . kao maturiditi. pomoću kojeg on zauvijek gasi žeđ vjernika. prešli sjever Dunava. .Ovom redosljedu savršenosti halifa suprotstavljaju se šiiti koji drže da je Ali najbolji. potječu iz narodnih vjerovanja.Džehmiti i drugi mislili su da Raj i Pakao neće biti stvoreni prije Sudnjeg dana i da će. kao Isino (Isusovo) usmrćivanje Dedžala. prestati postojati. Vjera je spoznaja srcem. tvrdili da djela ne čine dio vjere.000 vjerovjesnika (proroka) i 313 ! poslanika. Bog je čovječanstvu poslao poslanike (rusul) i vjerovjesnike Najveći u prvim stoljećima Osmanskog carstva. Zubeira. .. itd. pol kojem Božja pravda ('adl) podrazumijeva da ljudi mogu biti kažnjeni ili nagrađeni za svoje postupke. nego krstare. ako u njega ikada uđu. Postoje neka neslaganja o tačno j sudbini muslimana-griješnika.I -Šafiiju. Nijedan jednobožac neće vječito ostati u Paklu. to je zato da bi se izbjegle rasprave o pravici i krivici Osmana. akindžije gube od svoje pouzdanosti i znače- 22 . po prvi puta. isto tako. te da vjera ne može rasti i opadati. premda čin potječe od čovjekove moći. Preslušavanje Munkera i Nekira. Vjera i nevjerovanje su posljedice Božjeg upućivanja ili. kako to podrazumijeva postojanje stvorenih bića. otpadnika iz obitelji Paleologa). Ona može rasti ili opadati. A s druge strane. neki. M. Oni su podržavali da. pa ipak. « Tradicija pripisuje već Seldžucima stvaranje tih pomoćnih trupa. no. te kazne groba su stvarni. ljude će u grobu ispitivati dva anđela.Neki. 1529. takvim kao što je činjenica da stvara i održava Svoje stvaranje. aluncii. Kasim-ogulan u pravcu Beča. držali su da se Bog ne može zvati »Onaj koji stvara«. Te neorganske jedinice osmanske vojske uspostavljale su se. Nešri spominje »akindžijske kadije«. Talhe. . Izraz alun jednako se odnosio i na pomorske pohode: Enveri izvještava o jednom akin duž Bosfora sa 35 brodova. koji se pripisuje aš. Ahtnci je »ime onih koji su činili alun na teritorije stranih zemalja. G. Turci su. u svrhu da pribave priznanje. upad u neprijateljsku zemliu«). naglasak se stavlja na Povratak. data u njihovo ime. st. nije za vjernika obavezna posljedica nekog grijeha. To su narodna vjerovanja. Ašariti (i drugi prije njih) koristili su široki izraz kasb ili iktisiib (xstečevina«) da izraze odnos između čovjeka i njegovih djela. Bog se.Između smrti i oživljenja na Sudnji dan.. pak. drži se da ih ima mnogo više. Na Boga se mogu primijeniti samo imena (ili svojstva) koja se nalaze u Kur'anu i najsigurnijim predajama ili koje su idžmom potvrđena. u pravcu Mađarska-Vlaška-Moldavija-Poljska. Najbolji ljudi poslije poslanika su Abu Bekr. postupno s turskim napredovanjem prema sjeveru Balkana. Općenito se vjeruje da postoji 99 imena Božjih. Spominju se i razni znaci približavanja Sudnjeg dana. Molitve za mrtve i milostinja. pečat A K IN DŽ IJ A (t. te će biti nagrađeni ili kažnjeni. te se. Akindžije su neredoviti konjanici Raj i Pakao već postoje i nastavit će vječito postojati. na strateškim mjestima. Krajem 16. te most oštriji od sablje postavljen iznad ponora Pakla i s kojeg padaju zli.To je upereno protiv haridžita koji su isključivali iz zajednice svakog tko je kriv za neki grijeh. posebice Muhammedu. Mahdija i ograničenog broja bića među najboljima i najgorima. tu moć je stvorio Bog u trenutku čina da se ostvari taj. Njihov broj iznosio je 40. Ti ljudi ne taboruju s ostatkom vojske. no opće­ nito se misli da će ih zauzimanje za njih ili neki drugi način izbaviti iz Pakla. da bi se ovi zadnji kaznili i slavili Muhammedov dom.Al-Fiqh al-Akbar. postojala je i jedna druga Aganzija. most (sirat) i rezervoar za vodu (hauid) stvarno postoje.. god. nakon nekog vremena.To poriču mutaziliti pozivajući se na Kur'an. god. Taj povratak na zemlju zbiva se prije Sudnjeg dana. Turhan-ogulan u pravcu Smederevo-Grčka-Vlaška i Venecija. Malkoc-ogulan (starinom iz Bosne gdje su bili Malković). mora odvajati od Sudnjeg dana. očitovanje jezikom i postupanje u skladu sa njom. karakterizira aktivnim svojstvima tsifat ji'liyya). no većina je odbacila to mišljenje. Rizničar Mehmeda II. Nijedan Muhammedov drug ne spominje se osim po dobru. Vodile su ih prave dinastije područnih begova: Evrenos-ogulan (potomci Evrenos-bega) u pravcu Zapad-Sjever. koriste im. a dobro zaštićene. vjerovali su da je Bog vječito stvoritelj. da porobe ili uništc«. kako pri diobi plijena tako i u vršenju svojih poduhvata. isto tako kao i znaci kraja. . no ne vječito. da se založe za druge na Sudnjem danu. no ašariti prihvataiu da su poslanici mogli počiniti male grijehove. u svome opisu pohoda na Uzun Hasana (1473). što znači »provala. (proroke) (anbiya). . Muhammed će se založiti za griješnike svoje zajednice. oni su iznosili trideset tisuća ljudi. razliti se«.-50. Bog će suditi svima ljudima na Sudnji dan. tj. Muhammedov rezervoar za vodu. Osman i Ali. »teći. a ne neki drugi čin. Muhammed je poslanika i najsa-I vršeniji među njima. Kod šiita. . napuštanja čovjeka. neobično opskrbljenih . Ime im se izvodi od akin (ak-mak. itd. budući da stvara i održava (u životu). Bog je poslanike očuvao od svakog grijeha. Nevjerovanje (kufr) ili stanje onog koji je nevjernik. griješnici islamske zajednice bit će kažnjeni Paklom. Angiolello. . no konačno je to općenito prihvaćeno. a posebice ašariti. Firuz-beg od Vidina dobi nalog od Bajazital da učini ahin u Vlašku i 1391. daje najbolji prikaz o njima: »Osim pet kolona koje smo spomenuli. kao »prethodni sud«. tvrdi da ima 120.Mnogi su ipak. robe i pustoše neprijateljskom zemljom. . Vaga (mlziin).Akindžija i apsolutne slobodne volje (qadar). . u pravcu Srbija-Mađarska. koji su ustrojeni i koji su se borili osobito u Evropi. U tom odjelu. oni sami održavaju veliku i izvrsnu disciplinu. Središnja činjenica suđenja objelodanjena je u Kur'anu. koja se oslanjaju na Predaju. Bog će dozvoliti nekim osobama.To je mišljenje Maturidija i drugih učenika Abu Hanife. Mutazilitski stav.

»koji čovjeka poučava onome što ne zna«. a budući da je subjekt misli individualno »[a«. oružnici. nije' aqil.000 akindžija«. za sve vrijeme objavljivanja.·1 -paše protiv Vlaške (1595). koja daje individualne oblike materijalnim predmetima. koji je Bog. kao takav. akl se dijeli između spekulativnog uma (an-naeari ) i praktičnog uma (al-iamali ). prirodno sredstvo spoznavanja istine i greške. riječi [ura i tabi'« također su upotrebljavane u tom smislu. slijedili su Aristotela i njegove komentatore. Općenito. Oni su se utopili u veliko tijelo redovite osmanske vojske. koji je ljudima saopćio pouku putem Poslanika. Allah. prema njihovom općem principu individualizacije putem materije. ali je njegov komentator pribavio osnovicu za arapske rasprave. pomoću apetitivne sposobnosti. potiče tijelo da postigne dobro. Po njima. dok drugi odlučuje o budućem djelovanju i. postati potvrda Živog i Uzvišenog Boga. za kojeg oni ustvrđuju da je netjelesni i time. putem Kur'ana. veledušni. drugu fazu ('aql bi 'l-fi'l). te ga čine dijelom ljudske duše. aktivni um. Gospodar. tako da čovjek. Ibn Sina. stvoritelj. čiji je on. kada realno razmišlja o tim inteligiblima i postaje sličan aktivnom umu. a priznajući da njegova teorija ne uvažava individualnost čina misli. te Bog u njemu objavljuje o sebi ono što hoće da ljudi znaju. Još god. akl je taj dio duše pomoću kojeg ona »rnisli« ili »spoznaje« i. U vezi s tim značenjem akla je gledište koje su al-Farabi i Ibn Sina odredili kao gledište masa (al-gumhur). Jedan. Kur'an. Ta netjelesna bića. tvrdi da se univerzalno ne može zadobiti apstrakcijom pojedinačnih pojava. No akindžije se brzo prilagođavaju novim načinima vođenja borbe. A L A H . akl je vrelo spoznaje. Prema al-Farabiju. naš um je izvorno čista potencijalnost koja se ozbiljuje aktivnim umom. ali ga Ibn Sina odbacio). Bog. K L (a. opreka naqlu ili predaji (tradiciji). Ipak. temeljni princip njihove teorije spoznaje. tako. ALLAH (a. opreka je opažanju. prema obojici filozofa. a konačna faza Caql mustafadi. nego netjelesnom inepokvarljivom supstancijom. Akl je. Nejednakost te dvije usporedbe čini nejasnim Aristotelovo stajalište o odnosima između aktivnog i pasivnog uma. Islamski filozofi. kao takvo. Tvorac i Gospodar Sudnjeg dana. sprečava formulaciju individualnog ego-a. kao dobročinitelj. što. sultan Ahmed I šalje Ali-begu Mihal-ogluu nalog da se pridruži pohodu na Mađarsku. druga faza je postignuta kada um. Kao i Grci i kršćani. koji drži da je um jedan za svo čovječanstvo. te obdarena životom. intellectus in actu. Islamska vjera smatra da je Kur' an Riječ Božja. što je Allah. prema kojem akl treba voditi ka hvalevrijednom ponašanju. tvorac čovjeka. A Allah. potvrđuje se da postoji Bog. Prema jednoj od predaja. jeste tvoj Gospodar (rabbuka). te postaje 'aql mustafiid (intellectus acqui- suus). Akl. tj. proširit će se i transcendentalizirati i. Statističar opadanja Turskog Carstva Koči-beg utvrđuje da »su trupe akindžija postale ili plaćeni ratnici.odatle njezino ime: toahib as-suwar (dator formarum poznije skolastike). Veliki glavni kur'anski motiv bismillahi 'r-Rahmdni 'r-Rahim (»U ime Boga. Prema islamskim filozofima. intuitivna misao i sposobnost ispunjavanja na raznim stupnjevima. u većini slučajeva. bio i inteligentan. zvan Džebrail (Gabrijel). nego izravnom intuicijom aktivne inteligencije. Razvoj spekulativnog uma u čovjeku je pitanje koje se najviše pretresalo. na tragu novoplatonizma. bijaše on jedno od mekanskih božanstava. tj. aktivni um ('aql fa"al) najniža je od odvojenih inteligencija. a zadnji od njih. »posjednik akla«. te univerzalne oblike ljudskom umu . dolazi samo po smrti. 1604. različitom po vrsti od duše. kada se naš ozbiljeni um ne izvršava. Oni postaju topnici. premda Ibn Rušd (Averroes) prihvata da se takvo jedinstvo postiže za zemnog života. počev od prvotnih inteligibli ili aksioma. u svome učenju o aklu. Njegovog postojanja. akl se nikako nije smatrao dijelom duše. obično deset na broju. prvi zahvata univerzalno. princip istovjetnosti subjekta i objekta (princip koji je Aristotel postavio da osigura objektivnost spoznaje. a svaka niža inteligencija proizlazi iz one koja joj je viša. najplemenitiji. Milostivog i Samilosnog«) otvara objavu saopćene riječi i ponavljat će se ne čelu svake sure. Većina kasnijih komentatora odbacuje izjednačavanje aktivnog uma i Boga. koji postaje. kada se izvršava. koji bi tada bio sveden na niže mentalne funkcije. možda i vrhovno. je akl koji upravlja sublunarnom sferom. posebice Aleksandra Afrodizijskog. na poseban način. riječ označava um ili inteligenciju. Islamski filozofi prihvataju hijerarhiju odvojenih inteligencija. za koje se drži da su obdarene dušama. bio za mekansku religiju. Ta teškoća dostiže vrhunac sa Ibn Rušdom (Averroes). razmišlja o samom sebi i doseže do spoznaje kategorija. Prema Ibn Sini. Konačna faza ljudskog ispunjenja nastupa kada ljudski um čini jedno s aktivnim umom. tako ozbiljen ('aql bi 'l-fi'l = intellectus in effectu). Jedna od glavnih teškoća tog grčko-arapskog učenja je individualnost uma. kada zadobija sekundarne inteligible. 'aql).Alah njao Prilikom nesretnog pohoda velikog vezira Kodža Sinan. gotovo su uništeni: u Đurđevu (Yerkoyu) ostali su na rumunjskom prostoru. on je intellectus in habitu. Prema islamskim teolozima (mutakallimun). koji je obdaren zlom naravi. Aristotel je tvrdio da se potencijalni um u čovjeku ozbiljuje pomoću vječito djelatnog uma: ovaj djeluje na potencijalni um kao što svjetlost djeluje na našu vidnu sposobnost ili umjetnost na svoju građu. Ali neodređeni pojam vrhovnog (ne i jedinog) božanstva. Bog je »Milostivi« koji »poučava 23 . Prema tome. prva faza ozbiljenja uma sastoji se u tome da se apstrahiraju oblici od materije pomoću »svjetlosti« aktivne inteligencije. al-lah). prijevoznici i zahtijevaju da budu upisani u popise vojske i da budu redovito plaćeni. kojeg posjeduju sva ljudska bića. i islamski pisci su poistovjećivali odvojene inteligencije sa određenim anđelima. ili vojnici ili su se odrekli svoga stanja. čini se. stvaraju i upravljaju svojim odnosnim sferama. te. na samom početku Islama. Prema Aleksandru. također se naziva ar-ra'y al-muštarak. Za Allaha znali su Arapi prije Islama. rečeno je u toj suri Muhammedu. Premda je njegova individualnost priznata. kada stječe aksiomatske istine Caql bi 'l-malaka = intellectus in habitu). gdje je korijen ! akindžija bio presječen i oni su propali. neovisno o autoritetu Objave. prirode i svojstava. univerzalan. ostalo je jedva 2. ima isto tumačenje Allaha. potencijalni um Caql bi 'l-quwwa = A intellectus potentialis ) postiže prvu fazu ozbiljenja. sura XCVI prva je koja je prenesena Poslaniku Muhammedu: Misija koja mu se povjerava jeste da odmah propovijeda riječ Allahovu (»Čitaj l«).

82. Jamac (al-Wall). Sudac. _ ~ ' L I kratka sura CXII. Ali u stavku iz prvog mekanskog razdoblja ima._ . svijet budu vjerovali« (II.56-57 itd.llO. On je »Gospodar istoka i zapada« (LXX. Bog ostaje tajnovit.1-2). Ali se. Nedostižnost čiji l' .8). Allah. prema tome. jer. za ljudski razum je religiozna dužnost koju mu nalaže Kur'an.ll7). Dvojni aspekt Božje tajne u odnosu spram Svoga stvorenja: Gospodar svjetova u Svojoj svemoći i Njegova dobrohotnost koja oprašta grijehe. ahad (CXII.15). U drugom mekanskom razdoblju objavilo se: innani Ana Allah .49) Svojom zapovijedi (amr). ta dva imena združuju se u jedinstvo. II. u Samom Sebi. no treba ih uzeti zajedno. ..3). On stvara što hoće (XLII. uistinu.) kojeg jedino Bog poznaje. koja obuhvata sve stvari.-- 24 . On je to po svojstvima Svoga božanstva koja su u odnosu spram ljudi. uništit će sve stvari prije nego što sve stvori iznova pri velikom Sastanku (V. nedosežan (XLII. Mekanske sure dva prva razdoblja ukazuju na eshatološki dolazak Časa. ne prestaje upozoravati da će se sud odnositi i na svakog pojedinca. al-Ba~lr. i koji ne prestaje praštati (Gajjar). nalazi se objavljen u svim razdobljima. »Pogledi do Njega ne mogu doprijeti. i Svoje izričito gospodstvo nad svakim stvorenjem. koji ne prestaje praštati) najčešće su opetovana. koji nije rođen. U drugom mekanskom razdoblju. Ali se zamjećuju tri koje. a On »ima najljepša imena« (VII. Najviši i Veliki (al-'All al-KabIr). Bog je Jedan i [edincat. Dok u Meki pouka nastoji unaprijediti privrženost vjeri u tajne Boga Suca i Stvoritelja. Bog ne prestaje objavljivati čovjeku neiskazanu tajnu Svoje neizrecivosti.šehade. u koju je on pozivan vjerovati.3). »najbolji od Sudaca« (hayr al-Mkimln). [edincat i Jedan. a to je posljedica činjenice da je svemoćni Stvoritelj ljudi. Mudri (al-Hahim i. navodeći muslimane da pri svakom svome činu stalno imaju u vidu Čas. u vremenu i izvan njega. u zaključku rečeno. Bog se tu javlja. Prvo. možda. čovjek mora spoznati da je sve to i prolazno. drugog boga. Islamska pobožnost brižljivo je otkrila u kur'anskom tekstu. U odgovor na greške. Tako. jer Allah je uxihid. XVII. oprostitelj. jedincato božanstvo. 13).ll).. kojeg vodi Bog.8). Mada je svijet čudesno uređen i skladan. Kur'anska objava. utvrđuju da je On Stvoritelj. XLII. Gospodar nedokučivi. zoahid.VI. Zaštitnik (al-Wak!l). u biti. Plemenit (ul-Karim). Na kraj~ --. Dobročinitelj. uz dodavanje Predaje. itd. Najstarije sure proglašuju bezgranično Gospodstvo (rububiyya) Boga nad Njegovim stvorenjem. Dobroči­ nitelj (ar-Rahman). sva je usredotočena na postavke o Jedinstvu i jednoći. Svemoćni (al-'Azlz.16). te svaki čin Uzvišenog jeste ponavljanje nedokučive tajne. jača. gospodar života i smrti. unohid. u biti. »umovati o znacima svijeta«. posebice Njegovim ljudskim stvorenjem i Njegova svojstva suca i kralja (malik) suverenog. ali to isto navodi vjernika vidjeti u Njemu zaštitnika. Svjedok (Sčhid). Bog je svemoćan i milosrdan. kao i bezbožnost izvorno se objavilo samo svojstvo božanstva na koje se usredotočuje islamska vjera: Bog Jedan. Ali tema nagrade preuzeta je i umedinskim surama. U suri LII.LXXIII. uz govor o sudbini naroda. u Medini. _ - ----- . Oprostitelj (Gajur). Onaj koji jasno vidi. te apsolutnim savršenostima Božjim.. 180.103). Samilostan (ar-Ra'uf). čini se. U odnosu na ljude. osim prvih u kojima se govori »tvoj Gospodar«. tvrdnja da je Allah Jedan u Samom Sebi. U tome je smisao »svjedočanstva« Islama . Bog tvorac. Svojim »Budi!« (kun). a On do pogleda dopire« (VI. Sve sure. nerna« (XX. te koji nije rodio.40). Qadir). »Razmišliati«. Bog je Jedini i u Samom Sebi Jedan. koja je jedna od najživljih usrdnosti kur'anskog teksta. da bi se svrstale teme koje se odnose na Boga. Medinske sure ulaze u podrobnu povijest poslanika. l). On je djelitelj svakog dobra. Onaj koji sve zna (al-Sami". koje čini da nešto bude (XXXVI. Istina (al-Haqqi. gajur.44). Imena (osma') koja je On sebi dao. čovjekov razum. al-'Allm). On je stvoritelj (lJiiliq) svih stvari (XIII. Živi Opstoieći (al-ljayy al-Qayyum). Svemoć je prva objavljena. Jedan u Svojoj naravi božanstva. A jednako se razvija ta tema i na povijesti čovjeka. kao vrhovni Sudac. U eshatološkom Času. apsolutni Stvoritelj (Badl'). Različan od svega stvorenog (>>iliko nije kao On« Laysa ha-mulihi šay'. jedinstveno božanstvo.!). sudac inagraditelj .14). nazi:-l se izvrsna sura jedinstva (unohid): Bog jedini. posredstvom Svojih poslanika. a to je već rečeno u mekanskom objavljivanju.. Uzvišen (al-'A?lm).9) i slaviti tu moć milosrđa i opraštanja grijeha.Alah Kur'anu« (LV. On je apsolutni pokretač (badl'). Imena rahman. Božje namjere s narodima isprepliću se najavom Sudnjeg dana (sure LXIX i LXXIX).la ilaha illa Ana (»]« sam.39 i 43 osuđeni su Mekanci koji Allahu pridaju drugove ili kćeri. i njegovu apsolutnu transcendenciju.75-79). Darovatelj (al-Wahhdb). prevladavaju. Ponajprije: pošto je dobio Objavu. dakle. Kao što se ukazalo Ibrahimu (Abrahamu . Tu je dan niz povremenih intervencija nepromjenIjive odluke (qadar) Božje. A Kur'an ga poučava da ostaje samo Bog (XXVIII. te tajna da to božansko »Ja« je Zbiljsko (haqq). i vidljivi (?ahir) i nevidljivi (bćtin)« (LVII. On je sudac (~akim) vrhovni. jer Bog je kralj života i smrti (XCII.88). Čudesni red i sklad sadašnjeg kozmosa prikazuje sa kao poziv da se padne ničice pred stvaralačkom i uništavaj ućom Moći (XXXII. čini se. datum objavljivanja nije poznat. milosrdan. On je u isti mah »prvi i posljednji. 99 »najljepših Imena«. te »sudija najpravedniji« (XCV. Onaj koji čuje. Nema smisla prekidati ritam sura i ajeta (stavaka). čovjek mora znati poznati »znake Božje« (ayat Allah). ra~lm. To su. stvoritelj i. osim Mene. mora shvatiti u onom prolaznom i promjenljivom nepo bitni dokaz nužnog i vrhunaravnog postojanja Stvoritelja.. Svjetlost i »Svjetlost Svietlosti« (Niir. Odlučna pokrenutost dana je inteligencijama i srcima najavom Suda (LXVI) i neizostavnošću Časa (LIII. On je ustvrđen u Svojim nadnaravnim savršenostima i u Svome djelovanju u pogledu svijeta. jamca (wakll. Milosrdan tor-Rahim). te Uzvišeni (LXXXVII. Nur 'ala Nur). transcendenciji i opstojanju. te transcendentne savršenosti koje to gospodarsko dostojanstvo očituju. od Adema do Ise (Isusa). Zbiljski. Bog.51). gdje se na tu tajnu podsjeća i ona nudi podsjećanju srca za svjedočanstvo eshatološke vrijednosti svakidašnjeg života. Dobrohotan (al-Wadud). a on se upućuje »onima koji u nevidljivi . Božje savršenosti koje omogućuju da zablista Njegova transcendencija u odnosu na taj red svijeta iste su one koje je Bog objavio. gajjar (dobročinitelj. __ . Onaj koji je stvorio svijet (Haliq) i koji ne prestaje stvarati (IJallaq). XX.

ali ima dosta posuđenica. LIX. Naspram neiskazane tajne. fonetski (gabbar. alay). Isto tako molla (ž. rimska crkva držala je novu sablju. povjerenje (tawakkul).109). vrtova. i na Jugu. to Tako. naći će u Njemu svoga zaštitnika (wakil) i vodiča genitivom ili pridjevom koji je slijedi s česticom koja se sklanja: tako.189). Imenima. trački i dački bili su jezici tipa albanskog. st. beskrajno različit od svakog stvopovlačili pred turskim prodorima. . a druga liko izražava božanstvo jedno i neiskazivo. ali su se stari ilirski i stari epirski. .20).14). a nema uobičajenih indoevropskih izraza srodstva. gdje su ga donijeli Toske koji su se iskazati zbog razloga božanstva . bio je u osnovu koji sami posjeduju feude. albanski je otkriva Samome Sebi. mali i veriut (planina Sjevera).Potekao. mali i bukur (hadi). Sudac vrhovni. st. neiskazan. kada se slavio Poslanikov rođendan i dva glavna Turci bili trpeljivi na Sjeveru. godine i religioznim djelima Budija. uar. te alay caousu. Najvažniji admirativ. može se spoznati samo po Svojoj riječi. riječi koje označavaju kotač. Ako se intimni Život Božji ostavlja u svojoj tajni. Kur'an. dijevjernika u odnosu na Allaha u isto doba strah pun štovanja love kuće. vjerska praznika. potomak iseljenika. Mi budemo davali« (II. dobročinitelj. Izrazi koji se koriste u pravoslavnom milosrdnik. »onome koji je konjunktivnim konstrukcijama. te odatle »gomila«. Makedonski. mand.r. Riječ se nalazi također u uhvatila korijena u kolonijama na Siciliji i Kalabriji. Izabrani. ABAN/JA (tursko-osmansko ime Arnavutluk). Allah je očitovan upravo u Svome Gospodstvu u iranski i staroslavenski. Bog. Bardija vima. U rječniku ima malo razlika. te islamski izrazi pristigli su posredstvom turskog (taqma.. naći će kod Njega najviše Utočišče (ma'ab. polazeći se znanja i moći Božje izvana. Geg je narječje Tirane. IX. Kur'an zahtijeva od obredu su grčki. taj strah postat će užas kažnjavanja (LXXV. smatrali uzona jednoću božanske naravi. Nesporazumni se rasturaju. izrazima kao alay beyi (alajbeg). naše ere. te Bog.Od 3. korišćena je od molle (samo: jabuka). Nikada se u Islamu nije reklo da je' Allah albanski jezik govori oko tri milijuna ljudi u Albaniji. a nastavio se i u našem sve do nedavnog doba. gdje je -i od mal-i određeni muški član koji se može odvojiti. zahvaljujući Zefu Širou ~ 25 . Arhaički oblik lutnu savršenost: Bog koji opstoji o sebi. ali L AJ (t. »Onaj koji se boji Boga" po Kur'anu priklanja se pred Njegova glavna odstupanja su: zamjenjivanje infinitiva nedokučivomsvemoći. pravedni i silni teljski odnosi izraženi su posuđenicama iz latinskog. svojstvima i činima Svog vrhovnog Gospodstva. koje On II Jezik. kod Osmanlija znači »trupa«. religija i obizahtijeva od vjernika. Mevlud i Bayram alaylan pri njegovim posjetama i Bogdanija u 17. posredstvom poslanika. »mimohod«. muslimane. koja je postala prvo nice ili povratku s neke vojne ili drugom nekom prigodom. albanski jezik nema renja. prva. teretna kolica i plug su je zato da bi se ustrajavalo na Riječi koja je saopćena ljudima posudbe. Svojstva sveznanja i svemoći tiču prije 1496. samim tim. izraz kojim se tradicije koju je slijedio Brancato (1675-1741) iKalabrez označava bilo čavuše čija je dužnost raskrčiti put za ophode.III. vatrenim zagovornikom albanskog oslobođenja. nim pjesmama i rapsodijama De Rade (1813-1903).osobni Bog zato što je savršen i vrelo savršenosti. nije se podnosila u središtu. ne postoji kao problematika za Zvan shqip u Albaniji. Osiromašen zato što je tokom stoljeća bio slabo njegovan. bitno modifikovanim. Glagol ima imperfekt. te nekoliko stotina tisuća u Epiru. spram koje su džamijama. te na unutrašnjem ponašanju koje se Gradski život. a drugi toskijskog Samom Sebi ostaje tajna (gayb ). Dakako da tema osobnog Boga. prvi gegijskog (albanski na Sjeveru). zahvalnost (šukr). . na sjeveru Albanije. nešto šahs ili šalJi. Bog u rima. uem kao ua. da označi »puk«.) (određena jabuka). čiji čin je sami čin straha jezika. arberesli u albanskim kolonijama. Pokret je postao svjetovni sa folklorbilo one koji u bici izvikivanjem prenose naredbe. Variboba (rođen 1725). izgradnja cesta.Albanija A božanske naravi silno se podržava. Tosk ima znatnu književnost. Za same osuđenike. »oni koji u nevidljivi svijet budu nika. u zapovijedaju feudalnom konjicom jednog sandžaka ili ejaleta i kojima je koristio folklorne ritmove (1592). Književna djelatnost. ali je Sultan iz starog u novi saraj. tj. te realizacija glasovnih grupa vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im ue. mantia (kupina) i Ime Allah je. indoevropski jezik »satemskog« tipa. st. grrese. koji je bio pravoslavni. zasigurno. a održavali su se prilikom odlaska sultana u Ejub. alay-i hiimayun pri odlasku sultana iz prijestolbiskupiju u Skadru. kako to nameću zapadni pisci koji se bave Islamom. kao i armenski. odjeću. oni koji traže Njegovo Lice Imenice imaju tri roda i pet padeža. indoUstvari. odsustvo nosnih samoglasobijestan bio« (LXXIX.3). božanstvo kao takvo. sveznajuci l »bliski«. ponekad prelaženje n u r. kulturno središte: to je potvrđeno Liturgijom biskupa Ivana siirre alayi pri slanju njegovog godišnjeg dara svetim gradoBuzuka iz 1555. (lijepa planina). Ilirske riječi mantua. pobožnost (birr). Postavka o [ednoći upravlja se od izučavanja imena i osoba i imena mjesta. punog štovanja (II.37). (albanski na Jugu). manze. konjunktiv. optativ. predmet vjere i štovanja. ako se premanje od 2 milijuna na području Kosova i Makedonije u SFR cizira da »osobni Bog« znači u indoevropskim jezicima apsoJugoslaviji. zakon. zaštitnik. a riječi za kuhinjsko posuđe. Ne nalazi se nikakav književni trag odnosu na svako stvorenje. kao i na Siciliji i Kalabriji. aorist. A upravo to naučava mnogo širok domorodni rječnik. a odnosi se na časnike koji Matranga.25). »velika množina«. koji je sastavljao himne. koji se ne može jezika preživio je na grčkim otocima Hidri i Spetsi.23) je i. od pelazgijskog. srednji pasiv i složeni način zvani vremena vojnih reformi u 19. te valide alayt pri prijevozu nove Valide koje je bilo islamsko. a i susjednog Kosova i Metohije. i Sjevera. vlastito Božje ime: utoliko ukogrossa (turpija) su na albanskom. mimohodi bili su oni nazvani hilic alayi. imperativ. Imenica je spojena s (XCII. kuda je išao opasati OsmaKnjiževnost. god. glavnog grada. kaže se.

još je u Tesaliji bilo albanskih četvrti u gradovima. te nedostatak standardnog alfabeta ometa pokret. hrastovinu-Ijutik. Valona iĐirokaster.394. st. oni su odlazili općenito kao najamnici. teče približno od istoka na zapad. god. Broj Albanaca u cijelom svijetu procjenjuje se na nešto više od 5 milijuna od čega samo u Jugoslaviji blizu 2 milijuna. Abdul-političar. lirski pjesnik (od Toska). gdje im se pridružio leksikograf i prevodilac Biblije Kristoforidi (1827-1895). rada i mira. Korča. te dijeli zemlju na dva po prilici jednaka dijela: Gegnija i Toskerija. sadrži planiku. određeni broj Albanaca. U 15.-----. Među ravnicama na zapadu.Prema popisu od 1955. Sami-odgajatelj. a pisac je dvije alegoepopeje i sastavljač folklornih pjesama. 1478. u središnjoj dolini.310 žitelja. Ohrid i Prespa samo su djelomično u Albaniji. rodi ideja da se stvori tzv. Knjige štampane u progonstvu unosile su se krišom u Albaniju putem karavana. gdje su. izvire iz Ohridskog jezera i teče ka sjeveru. Glavni gradovi su Tirana. je močvara. Erozija i sječa šuma dali su zemlji ogoljen i hrapav izgled. a raslinje je sredozemno. a okružena je Jugoslavijom. i 1492. N. Planinski masiv stvoren je od tri prepreke koje su u pravcu -------~ 26 _ _ _ _. a s druge osovinom koja je na 20° istočne dužine. Drenova (rođen 1872).. Po smrti Iskender-bega. posebno. Fišta (1871-1940) i novelist E. pastiri ili zemljoradnici. ispod Korče. te u motivima klasne borbe u društvu. Moreji i čak na egejskim otocima. Sadašnji režim naveliko potiče djela koja imaju svoj korijen i inspiraciju u partizanskoj oslobodilačkoj borbi. u Toskeriji. lokalno nazivana Konici. F. velani-hrastovinu. Klima ide od evropskog tipa u planinama do subtropskog tipa na jugoistoku. zvali armatol. gdje su do danas sačuvali svoj jezik i svoje običaje. te četiri usporedna lanca. Midhat Frašeri.najprostranija i najplodnija je dolina Muzećeja. Sernen-Devol-Berat i Vijosa (Vojuša) općenito teku ka sjeverozapadu. Bugarskoj. a taj broj sada iznosi približno tri milijuna. a u Grčkoj i Italiji po otprilike 200. Nikakva značajna turska naseobina nije dokazana u Albaniji. god. prilično Albanaca ima u Turskoj. Postoje i kazališta. borovinu ikoprivić. iseljavali i nastanili u Egiptu. dramatičar. Nakon nekoliko godina djelovanja u Istanbulu. god. Saranda je luka za ribare. Gustiš. Količi (rođen 1903). Ohrabreni odredbama ugovora iz San Stefana. koji se nalazi u podnožju planina. zimi bujica.ovaj zadnji u izrazito samosvojnom stilu .imaju grabovinu. skupljali su folklorne pjesme lokalne kolonije. Pokriva ukupnu površinu od 28. Bubani i L. A.listopadne većinom . gdje su osnovali 1912. a Naim-bektašijski lirski pjesnik albanske čežnje.nastavili su tradiciju iz Bukurešta. antologiju i časopis. Oko 20% sveg življa Albanije živilo je u gradovima. Prizrenska liga god. pod pritiskom Srba ili da se zaposle kao plaćenici kod grčkih feudalnih gospodara. oni su bili prisiljeni otiči u progonstvo. koji je rođen na Siciliji. ponekad. Kratko fašističko razdoblje (1939-1943) privuklo je svega par pisaca protalijanske orijentacije. Albanci su se. Drim. Gege se od Toski razlikuju ne samo narječjem. Floči (rođen 1873). satiričar Gj. (jedino dostupnom). te se trguje sa prerađenom naftom i bitumenom. izgnani u Egipat. Pod Osmanlijama. romanopisac Tosk. . po svoj prilici. Najgušće šume su u Mamurasu kod Kruje. Abdulov sin. kao i 24 albanska katuna (sela) u Livadiji i 34 u Istifi. Santorija iz Kalabrije ilingviste D. spajaju se razni književni tokovi. U Sofiji. čičimakovinu. lingvista i povjesničar A. drži se da su Gege sačuvali čišće nacionalne karakteristike nego Toske. a Šendjin luka za rudače.000m. Drač.. Ona je široka samo 80 km u Peškopiji i doseže 144 km na jezeru Mala Prespa. Nakon osamostaljenja. a djeluje i udruženje književnika. oko 2. utemeljili su književno društvo i štampali albanske knjige počev od 1885. ričke od sjevera ka jugu u Gegniji. Rumunjskoj i SAD. Tesaliji. Skadar. 1878. Mjeda (1866-1937). Jezera Skadar. god. s pomorskim gatovima i skladištima. god. De Radovo djelo pridonijelo je da se kod trojice toskijskih rodoljuba . osim malog broja izgnanika iz Konje. Dzanoni (1863-1915). Albanci su podijeljeni na dvije glavne etničke grupe: Gege na sjeveru i Toske na jugu. god. Kada. oni su tražili da se postigne samostalnost Albanije i njezina književna sloboda izražavanja. Konica (1875-1943) prenijeli su svoje djelovanje u SAD. Postoli i M. Produžujući krečnu formaciju dinarskih Alpi. Shqiperii proteže se od Sjevera do Juga s jedne strane. 1481. od kojih su neke ispod morske razine . te Samijeva teška fonetska ortografija biva zamijenjena digrafičkom koja je sličila onoj A. Općenito. Tomor. književno društvo Vatra i časopis Dielli (»Sunce"). Grčkom i Jadranskim morem. Pružajući se između širina (Sjever) 39°38' i 40°41'. ljudi nemaju drugog načina do da se isele i da se spuste u susjedne doline. oni su se. kasnije. koja su u pravcu od sjeverozapada ka jugoistoku. Valona ima lijepu prirodnu luku. Široka (1847-1917). Timi Mitko i Spiro Dine. Terbuf. novembra 1912.J I . njezina ukupna dužina je 333 km. je osmanski upravljač prebacio neke albanske timarlije. zapadu i jugoistoku do Jadranskog mora. Ali. K. objavljuje godišnjak. šipak i brinje. Podijeljena je na 34 kotara.Albanija (1865-1927). rujevinu.000. veći broj se iselio na talijanski jug i na Siciliju. ti katuni su imali posebni status. .748 km-. Mat. U Bukureštu. Zemljopis. naseljeni da čuvaju . i F. 1468. šikaru od vrijeska. je isušeno. Postoje također [uruci iz Kodžadžika u planinama na : istoku od Debra. ' Drač je glavna luka. Odsustvo književnog središta. Poradeci (rođen 1899) . koji je bio uključen u borbu protiv Osmanlija.brače Abdula. neplodne planine u Albaniji ne proizvode dosta da bi se izdržavalo pučanstvo koje brzo raste (jedna od najvećih stopa nataliteta). te piše poučne oglede i novele koje sadrže poruku. oko 1466. zaraza uništi stoku. povukao se u planine ili iselio u kraljevstvo Napulja. Kamarde (1821-1882) sa Sicilije. nego i izgledom i društvenim vladanjem. Najduža rijeka.Albanija (Shqipni. Išern. a dostiže. Samija i Naima Frašerija. st. najviša je planina (2. Albanija je imala 1. God.. Većina Albanaca bila je tu postupno pogrčena ili su iselili ka talijanskom jugu pod kasnijim pritiskom Osmanlija.. Šume . a Malik. Arzen. na Istoku je najveća visina. Stanovništvo. blizu Berata.396m). Grameno (1872-1931). Pored toga. feudalne obitelji (Maze raki i Hejkal) u Trabzon. Oko sredine 14. Katolički sjever predstavljao je nostalgični F. ali Škumba. koja su sa sličnom tematikom.

tim imenom Malj-i-sor (brđani). s tim što je sjeverni dio došao pod jurisdikciju Od početka. 1855. bio je zadužen za s_v_e_p_o_s_l_ov_e_i_zm_e_đ_u_-'-----_p_r_o_cj_e_n_ju_ j_e_s_e_d_a_je samo trećina albanskog stanovništva bila 27 . Avlonja i Iskenderije) oko 3. »Kapetani« pet rodova Mirdita pretendirali slani oko 1410. __ osmanski upravljač. do kraja 15. Albanska plemena sjeverno od Drima označena su općenipropala je naredne godine. nakon slavenske redovitu vojsku. tj.teritorij Petrišbana i Zapada. Na jugu od Drima živjelo je pleme Mirdita (katoličko u Prvi koji su prešli na Islam bili su feudalni gospodari. Jedna uredba iz 1496. Carigrada. Kušneni. U stvari.000 katolika. Kako su ona imala. pet rodova držalo je Ohrid. Dibri. Oni su se raselili u ravnicama Đakovice. Ono je bilo podijeljeno na pet rodova zvanih bajrak: Oroši. bila je god. god. se smatrali najhrabrijim vojnicima u Rumeliji. Korče. Kao zaštitnici pravoslavne crkve.. god. ali se uzimaju za derbendžije crkvi u Albaniji. kojeg je imenovao skih obitelji. od početka. 779. »Mirditska području istočno od Kanine. st.. koji je igrao istaknutu han. Albanci su došli uzeti u zakup male komadiće zemlje kod velikih zemljovlasnika mukati (dobro uzeto u zakup) u se osobito u lokalnim ratovima protiv Crnogoraca. Da bi raspravljali opće stvari. išli ske vjeroispovjesti plaćaju 1. Albanije. god. a Drač makedonske. Škrelji. godine 35. no posebno 1385. 1690. koja su pripadala toj grupi. kaže ovo: skupije. god. koji je bio nasljedni vođa. uvjet da se sačuva zemlja po osnovu timara.. njihov vođ Prenk Bib Doda igra značajnu njihovi katuni (Eflak-katune). rezultat sustava mukati.128. ali danas je na tom skoj državi bila je dovoljna da se dobiju te darovnice i.. Klementi. autokefalna pravoslavna crkva Albanije konačno je bila priznata od Patrijaršije (1937). zbog ispendže sand~k-begu. oni su vodili pastirski život u kada ih je uprava Tanzimata pokušala razoružati i uvrstiti u planinama sjeverne Albanije. bila je to osmanska ustanova koja se sastojala u zbog dragovoljnih prijelaza na Islam. Mirditi su tim bogatim ravnicama i tu su se trajno naselili. Čini se da je albansko naseljavanje bilo. prema osmanskoj praksi koja se primjenjivala na Juruke i Kurde.. Suprotno onome što se općesvojim uslugama Osmanlijama protiv Venecije 1696. Kastrati. kršćanima su se dodjeljivale. a osobito u ulogu u albanskom pokretu za neovisnost (1908). Njihovi žitelji kršćanprije njihove obnove carigradske patrijaršije god. bili su jednako malobrojni.259 katolici. i 18. ipak. osmanska vlast poštovala je plemensku orgaRima.320 pravoslavci. Nakon neovisnosti Klementi su izazvali meteže svojim pljačkanjima u Rumeliji i suradnjom s pobunjenim plemenima Crne Gore (Karadag). kao i puta Medun . kao Sarusu da potječu od Leke Dukađinija. ulogu u borbi Skender-bega protiv Osmanlija. koji Altun-ili. Čini se. lija. god. od ukupno poznatija od tih plemena su bili Hoti. Elbasan. da je Islam dobio samo mali broj preobraćenika u narodu. st. a još god... 1454. koji je tu prevladavao u za većim brojem trupa zbog drugih ratova. stavljen pod bajraktara. Krajem mjestu pleme Šalja. postaje. st. kao [enišehir u Tesaliji. albanske pomoćne snage izgleda da su dobile na važnosti. ! prvijenaca. koja je bila priključena Carigradskoj patrijaršiji njem osmanskog gospodstva u pokrajinama u 18. uz Albance. Tetova i Kosova. U katoličkim vrelima.Kuča . god. te su sudjelovali u albanskom širenju počev od Zadrima tako dobro da je država morala odustati od svoga ll. čak i »Nahija Klementa obuhvaća pet sela. a 116. ipak. od početka do kraja 15. lička grupa smještena je u kotaru Skadra. podijeljena između Rima i kasnije . svaki rod bio je sko središte.Prema talijanskim statistikama iz 1942. Kada. Surguni (prognanici) odauprave i rodova..000 akči harača i 1.oni su postali »strah i trepet Rumeliie«. Naj(poslije rata se ta osnovica nije koristila).. vjernost osmannjihov bajrak bio je na čelu svih drugih. Oko 1881.. Republika«.. Krajem 17. Norrnani i Anžujci ojačali su katolicizam u zemlji. 1. st. st. Spaši. Antivari je bilo sjedište albanske nadbiskupije. Buljukbaša. na jugu Albanije. osobito nakon masovnog odlaska Srba ognjištu. Pravoslavni Albanci. U osmanskom registru od 1431. koji cjelini). za Pravoslavna Albanija ovisila je izravno od ohridske nadbiuzvrat za te usluge. 1054. prema političkoj situaciji. Fandi. st. st. nito vjeruje. Osmanlije. kontrolu važnih prijevoja koji su vodili uRumeliju. zastavnika. 15. Kasnije. a oslobođeni su od ušra. Drugo značajno širenje Albanaca u Rumeliju dogodilo se u Ta plemena imala su običaj slati osmanskoj vojsci 17. U plemenskoj tradiciji. Berata i Valone. Porta je bila trpeljiva prema katoličkoj divanija i drugih pristojbi. koji su živjeli u planinama istočno od 232. st.. Kočaj i Pulati. . ostalo je samo nekoliko kršćanskih timarlija. avariz-i političkih razloga. god. Muslimani su rašireni po cijeloj zemlji. God. porijeklo bajraka seže do Osman15. od kraja 16.Albanija glavnu cestu Rumelija-Albanija. Ipak. Jedina značajna katoSkadra. pojava u niskim krajevima podudarala se kasnije sa slabljeAlbanija. postojalo je 19 plemena. pisanim oko 1622.. Prizrena. 732. dok velike pravoČini se da su se tokom osmanskog osvajanja Albanije. od slavne grupe žive u kotarima Đirokastra.143 žitelja Albanije. pobunjeni rodovi više puta sklanjali u najsurovije dijelove visokih krajeva.417 bili su muslimani. Što se tiče Vlaha u Albaniji. osobito. Kodža-ili.Plava«. iz nekih dijelova Anadolije.000 muslimana i 220 pravoslavaca. oni su se pobunili i utvrdili u području navale u 7. stvarno.000 muslimanskih rajin. Koristile su to doba. 1466. imali su svoju unijatsku crkvu koja je priznavala supremaciju pape. raji. Kako su se isticali su dobili timare od Osmanlija. Javne stvari roda odlučivale su se u vijeću nasljednih Početkom 16.000 akči su na ruku pravoslavcima protiv katolicizma. nizaciju i samostalnost tih plemena. carstvo ima potrebe iz tih krajeva god. a žitelji su im bili Religija. su se iselili u južnu Italiju. Albanska vlastela kolebala se između Istoka (čuvari) prijevoja na putu Skadar . preobraćanje na Islam nije se tražilo kao nužni Hoti su bili pomaknuti na prvo mjesto među klanovima. god.i godišnju skupštinu u Orošu. st. muslimanvođama kao simbol njihovog autoriteta. Njihova ponovna po središnjoj Albaniji. vlast ih je zadužila da ih čuvaju i oslobodila ih poreza. kojeg je poditome da se da jedan bajrak (zastava) ili sandžak vojnim gao Mehmed II god. postoji u četiri albanska sandžaka (Elbasan. Džanik. st. nalaze se Vlasi i pokušaja. proglašena pod zaštitom Jugoslavije 1921. pomoćnu snagu koja se sastojala od jednog muškarca po Peći..

pretrpjeli su velike gubitke od Turaka. koje su napredovale u Tirani. čini se. Bijaše to polazište duge borbe između Bizantinaca i Anžujaca u Albaniji. on je silio sela da prijeđu na Islam.Albanija muslimanska. Vojska je prošla zemljom sve do Drača.. koji se povlače u svoje planine na sjeveru. Prizrena. te kršćanski Albanci često označavaju imenom Turaka svoje muslimanske zemljake. lokalni feudalni gospodari. ali njegovi etnički odnosi s Tračanima. Ptolemej spominje etnonim Albanoi među ilirskim plemenima i njihov glavni grad Albanopolis (blizu Kruje). Uskoro se Balše (Balšići) na sjeveru. koji se. Domorodni albanski feudalci i vojnici pridružili su se Dušanu u njegovim osvajanjima više ka jugu. Tokom kongresa u Korči god. naposljetku. pod Nemanjom. kasnije nalaze u Albaniji pod Osmanlijama. bektašije su doživjele najveći napredak u Albaniji. njihove pristaše su se cijenile na oko 200. st. god. slavenski upad u Albaniju okončava romanizaciju Albanaca.. 1614. nasljednik Balšin u Skadru i Ulcinju. ubrzalo iseljavanje Albanaca u Grčku. god. zauzeli Timoron i ugrozili druge bizantske utvrde. Via Egnatia. albanskog ili bizantskog porijekla. Stefan Dušan nije dugo čekao da zauzme Albaniju (Kroja 1343. zatim svoje turcizirane verzije Arnavud i Arnavut. uslijed svoga saveza sa bizantskim carem. kršćansko stanovništvo ravnica Peći. Epircima i Pelazgima još su predmet rasprava. U osmanskim kronikama.. Albanski gospodari. bugarsko carstvo širi svoju vlast na južnu Albaniju. Balše zaposjedaju obalu između Drača i Kotora. Venecijanci i Austrijanci pokušali su izazvati pobunu katolika-Albanaca kao i pravoslavaca-Srba. Osmanlije su. Prema Nešriju.. god. Turci iz Anadolije. koji su se smjestili između crta Skadar-Drač i Ohrid-Prizren. Klisuru i Skarapar. 1355. sve se više spo- mmju u vrelima. prije nove ere. God. Islam je igrao bitnu ulogu u osmanizaciji Albanije. koji su bili neprijateljski raspoloženi protiv države zbog povećanja džizje. st. car Vasilije II obnavlja bizantsko gospodstvo nad južnom Albanijom i osvaja Dyrrachion (1005). Prijelaz na Islam dobio je novi poticaj pod Bušatlijama i Alipašom od Tepedelena. pregovarala s Topijom da na se preuzme grad. st. Po prvi puta. bio potučen od Bosanaca blizu Trebinja (1388). Balša II bio je potučen i ubijen od osmanske vojske uSavri 1385. slama Dušanovo carstvo. prije nove ere. masovno se iselilo ili prešlo na Islam.. ali je. 1381. 1649. uključujući i grčki Drač. kasnije Šihabudin Šahin-paša). pojavljuju se prvi francuski misionari u Albaniji i Srbiji.. pobunjenici. Albanci iz visokih krajeva intenzivirali su svoja pljačkanja u Albaniji. 28 . išao od Dyrrachiuma (Drač) i slijedio dolinu Škumbe. Đerđ Stracimirović. Albanija ponovo postaje mostobran za feudalnu Evropu u napadima na bizantsko carstvo. prije nove ere. koji su se povukli u svoje planine. 1385.000. Dukađini iz Alesija obavijestili su Dubrovčane o miru koji su sklopili s Osmanlijama god. Uskoro Balše. 1919. st. Albanci. Od tog trenutka. zauzimaju sjevernu Albaniju. skup crkvenih časnika u Kučima odlučio je zatražiti pomoć od pape. ovaj je god. jer je spriječio da ih asimiliraju njihovi grčki ili slavenski susjedi. Pod kraljem Zoguom. da uspostavi svoju vlast u Albaniji. blizu Drača. a Thopije u središtu pojavljuju kao najmoćniji od tih gospodara. 1272. . Oko 1622. god. tj. God. Islam je Albancima učinio uslugu. Vojnuci.. 1337: tokom bizantskog građanskog rata. Kaninu. i 10. najprije. kao i ostatak albanske obale. gospodar Ajdina.. Beratu i planini Tomor. koje je. u kojoj je bila i turska pomoćna snaga koju je poslao njegov saveznik Umur-beg. Povijest. posredstvom grčkih kolonija koje\u se zasnovale na albanskim stranama u 7. a oko kraja 12.Općenito je prihvaćeno ilirsko porijeklo albanskog naroda. u njegovo vrijeme. Venecija je poslala Danijela Kornara kod Murata I da zaštiti Topiju (1387). taj pohod je krenuo na zahtjev »gospodara Skadra«. Srbi. st. u doticaj sa grčkom kulturom. po svoj prilici su se naselili sa Dušanom u to doba. ugrožavaju Karla Topiju u Draču. koji postaje glavni grad bizantske provincije od 9. odvojenu od sunita. koji je. 1387.. ali je. čije su se granične (udž) jedinice već bile pojavile blizu Janjine god. Glavna je bila Epidamnos. Sa svojim tekijama. bili su podložni moćnom utjecaju Rima tokom stoljeća. koji su nastojali da ponovo pod svoju vlast stave taj kraj (Zeta). i uzima titulu »kralj Albanije«. Andronik III je ušao u tu pokrajinu s vojskom. 167. Veliki je rimski put ka Istoku. U 9. Theodora Anđela (1215-1230). htio se okoristiti od Osmanlija u svome sukobu sa Bosancima. st. Da to izbjegne. pojavljuju se na svim stranama Albanije. bektašije su tražile da uspostave vlastitu zajednicu. upoznaju Albaniju po prvi puta god. Đakovice i Kosova. Kada se. Tako je započelo dugo suparništvo između Venecije i Osmanlija u povodu Albanije. Dugo supostojanje sa Slavenima ratarima ostavilo je jak pečat na albanskom narodu. priznali su vrhovnu vlast sultana. Uznemirena turskim napredovanjem. Albanski katolici i Srbi surađuju s Venecijancima god.. bektašije su imale veliku važnost u Albaniji. st. kao i sa Srbima. Ilirska plemena ušla su. a Venecijanci 1240. dijelom. S druge strane. god. U 7. »Karlovu zemliu«. st. što Portu sili na mjere odmazde. i 1185. kao i svojom centralnom organizacijom u glavnom gradu. Albanci su sišli sa svojih planina. Drži se da je sam bio bektašija i. oko sredine ll. bilo albansko. To je. kao i u Epiru. i s Austrijancima god. st. ali jedan broj među njima postali su kripto-kršćani lokalno zvani laramane (šareni). Albanizacija i islamizacija tih ravnica išle su jedna uz drugu u 17. U 17. najprije.st. pozvao u pomoć osmanske Turke. i 18. Belgrad (Berat). Karlo Anžujski zauzima grad. Počev od ll. vlast Bizanta slabi u pokrajinama. Belgradu (Berat) i Kanini. s druge strane. 1689-1690. Kao sultanov vazal. Kada. taj događaj je saopćen pod imenom pohoda na »Karli-ili. Dyrrachion su privremeno zauzeli Normani god. Došli su u sukob sa Tvrtkom. zaputio se u niz uspješnih pohoda u Bosnu. Prema tadašnjim svjedocima. Kefalija Šahin (u turskim kronikama: Kavala Šahin. koje su se već naselile u Avloni. bosanskim kraljem. da bi vodili pastirski život tokom pola tisućljeća. središnja Albanija 1343-1346). uključujući tu i Balšine nasljednike. Poslije je pao u posjed despota Epira. Akčahisaru (staro središte bektašija). udž-beg i vjerojatno subaša Liaskovika. oni pokušavaju osigurati vlast nad širokim prostorom sve do Prizrena. slavenskog. koristili grčki oblik Arvanid. Osvojeni od Rimljana god. Ilirci stvaraju svoju prvu neovisnu političku organizaciju u 3. Konačno. 1081. To se ostvarilo tek pod političkim režimom nakon oslobodilačkog rata.

često s pozivanjem na glavne feudalne obitelji koje su bile vazali Osmanlija oko 1416. i Murat II. Stracimirović. Na jugu.. da bi one bile podijeljene po osnovu timara osmanskim spahijama (sipahi). bio optužen da se tajno sporazumio s neprijateljem. naposljetku. htio ponovo dobiti Kroju i sve zemlje svoga oca i posjedovati ih po osnovu feudalnog gospodara. on. god. protiv Venecijanaca. njegova energija i srčanost. na području Premedija i Korče. 1403. sjedinjuju se da okončaju tu opasnu pobunu koja je Mađar­ skoj dala nadu u novi križarski pohod. koji su pridodati nakon 1432..- 29 .. - . god. Kondo-Miho-ili (područje istočno od Elbasana). Ako se ostavi po strani legenda koja se razvila oko njega. uzima Janjinu (1430). jamčeći im njihove zemlje po osnovu timara. Nakon pobjede na Kosovu (1389). Simos Kondo (u Kokinolisariju). pokazuje realni karakter pobune. potvrđena je dokumentima koji idu do doba Bajazita I. koji se vratio Venecijancima da bi dobio njihovu zaštitu. naseljavajući tu Turke iz Saruhana. Kasnije. Aštin-ili (Premete). koje su sve bili napustili njihovi domaći gospodari za godišnju potporu. Venecija i Mađarska ohrabrivali su pobunjenike koji su potukli Aliju. god. Osmanlije su potpomagali albanske Spate protiv Toka. Pavlo-Kurtik-ili (dolina jilerna).. jer joj je samo taj status mogao omogućiti da primijeni svoj sustav timara. preuzima vođenje pobune. Prijelaz na Islam nije se smatrao nužnim za posjedovanje timara. Skender-beg. koji su živjeli na selima ili u dvorovima (gradinama). nisu prelazile broj od 800. Osmanlije su također nastojali zadržati lokalne gospodare na svojoj strani. Tako su Dimitri jonima. obitelj Bobza (Don i njegovi sinovi Gin i Andre u selu Bobza ili Bubes). Antivari i Budvu (1423). u poredbi s njihovom uskom ovisnošću u odnosu na feudalne gospodare u ranijem režimu. ukazuju na to da pobuna nije znatno utjecala na osmansko gospodstvo u zemlji. Svaki sandžak bio je podijeljen između oko 300 timarlija. Derđ Dukađin surađivali. Venecija. Drač (1393). Paša-[igit od Skoplja silio je Ivana Kastriota da se podvrgne vrhovnoj vlasti sultana (1410). Evrenosova sina. Taj popis se može smatrati istinskom polaznom tačkom dugog albanskog otpora tokom narednih desetljeća. Poslije toga se obavio novi popis zemlje i žitelja Albanije (1432). Na jugu. koju je poduzela osmanska država.: Juvan-ili (teritorij Kastriotija). zametnuo je dugu borbu protiv Venecije. sa spahijama (sipahi) na selima.. tu su sadržana imena raznih područja. Situacija u zemlji je sada pouzdano znana. Ali Arijanit se zaputi da izmakne u planinu.Albanija nakon Šahinovog poraza. Koja Zaharija. Revolucionarna mjera. 1402. koristeći sukob među nasljednicima. umro D. u klancu Bzoršek. sudjelovale su u bici kod Ankare 1402. upravljača Albanije. kao turski vazali. Albanske snage. uzela Alesio. neka sela u planinskim područjima Kurveleša i Bzoršeka odbila su da se popišu. on je.' vojnog i vjerskog osoblja. Istina je da je * Vidi napomenu na stranici 13. jedan broj tih albanskih gospodara (Ivan Kastriot. N a sjeveru. Ta vrsta timara predstavljala je 16% svih timarlija u Albaniji. Među njima se mogu navesti: Dobrile (u Čartolosu).. Osokoljeni time. tokćin kojeg su Osmanlije stvarno osvojili Albaniju od sjevernog Epira do Kroje i stvorili pokrajinu Arvanid-ili ili Arnavud-ili (818-820/1415-1417)* . Jedan Metropolid u Belgradu (Berat) i trojica Peskoposa u Kanini. god. Akčahisaru i Čartolosu dobili su svoja prva sela po osnovu timara. Dirokaster i okoline). god.. sve snage Rumelije.. Od rušenja Bajazitovog carstva. Seljaci su. Veliki feudalni gospodari. on je smijenjen god. koja je već uzela Skadar. god. bila je u tome da je gotovo sve poljoprivredne zemlje smatrala državnom svojinom. osim toga. treba istaći da osnova i motivi njegove pobune nisu bili drugačiji od onih drugih feudalnih gospodara. Ali njegov sin Balša. najprije.. despot Karlo Toko je umro god. 1429. općim upravljačem Rumelije. protiv Venecije. Zenebiš-ili (Zene bissi. koja je morala. Konačno. Arijanit (Araniti) Comnen u oblasti Argirikasr. tada. Pored tih velikih obitelji. sa svojim ljudima. zauzela je dio njegove baštine: Dulcigno (Ulcinj). zaključila sporazum o albanskim stvarima sa njihovim sizerenom. Bogdan-Ripe-ili (sjeverno od Elbasana). kao i međuna­ rodna situacija tog vremena. Derđa Dukađina i Dušmanija. god. Osmanlije su od Skoplja (Uskub) napravili moćni pogranični položaj. zet Arijanitin. Dokumenta dokazuju i da je Akčahisar (Croya. kao Ivan Kastriot na sjeveru. Konačno je objavljen rat protiv Venecije. defteru Albanije. god. zahvaljujući podrobnostima koje se nalaze u registru timara iz 1431-1432. a u svakom središtu okružja (vilajet) nalazio se jedan subaša i kadija. pod Paša-Jigitom (oko 1391). Araniti se prvi digao na oružje i pobio brojne spahije tokom jeseni 1432. Argirikasri (kasnije Argiri ili Ergiri) postaje sjedište sandžakbega. Velika većina osmanskih i kršćanskih timarlija ostala je u posjedu svojih timara. god. a Topija Zenebesi je opsjeo Argirikasri. sa svoje strane. Šahin se vraća poslije i goni D. Konstantin Balša. Alfonso V Napuljski. Donomajmo-ili (sjeverno od Pekina). Antivari (Bar) i Budvu. Redovita osmanska uprava. pod zapovjedništvom Koje Zaharije. Turske timarIije. mnogi kršćanski feudalci od manjeg značaja očuvali su neke od svojih zemalja po osnovu timara. Drivasto (1396). kršćanski feudalni gospodari Centra i Sjevera pridružuju se pobuni. Dimitrija Jonima. Dodatni dokumenti. Imenovan subašom Akčahisara (Kroja) oko 1438. Serđa (1393-1395). Balša-ili (istočno od Kavaje i južno od Skumbe). Osmanlije su najprije potpomagali Balša III i. Ova je. dakle. obitelj Karli (Mat ja). 1434. U nekim mjestima su žitelji čak ubili svoje osmanske timarIije. sa Šahinom._----- . naposljetku. sa svojim subašama i kadijama u gradovima. pod Sinan-begom. Stefan Lazarević od Srbije. trebali imati osjećaj da su stavljeni pod bezličnu središnju vladu. Tursko pučanstvo pokrajine sastojalo se samo od . što znači stezanje osmanske upravne vlasti u zemlji. a ne kao timarlija.. Stracimirovića iz Skadra i St. Najprije. Venecija je. 1440. Krnje) bio oslobođen poreza u isto doba. vratiti Stefanu gradove Drivasto.. Kada je god. Od 1443. dali su pokretu važnost međuna­ rodnog karaktera. Niketa Topija) priznali su vrhovnu vlast Venecije. Uspostava osmanskog gospodstva u Albaniji s njegovim sustavom tahrira i timara započela je. potpomognut od Stefana Lazarevića i Vuka Brankovića iz Srbije. morali su prepustiti znatne dijelove svoje zemlje. po njegovoj smrti (1421). Emirom Sulejmanom (1409). Izgleda da je većina žitelja visokih krajeva surađivala s feudalnim obiteljima koje su imale bračne veze sa njihovim vođama.

muslimanska kršćanska muslimanska ognjišta ognjišta ognjišta ognjišta 121 175 216 42 100 125 ----f . st. ali ideja ujedinjene Albanije pod nacionalnim vođom bila je daleko od stvarnosti. Arijanit. Prizrena iKaradaga (Crne Gore) Avlonja (Valona): obuhvata kadiluke Belgrada (Berat). Tokom rata između Osmanlija i Venecije od god.. Dibra (Debar). Sandžak I Zajednice i Stanovništvo Dužnosnici i vojnici** Prihodi od poreza u akčama (jedan venecij. st. Kanine. dakle. 1444. pokušali su lokalnim snagama suzbiti pobunu. Iskarapara. dukat vrijedio je tada 52-60 akči) Iskenderije (Skadar): obuhvata kadiluke Iskenderije. Mata 5 6 895 23355 371 4 8 137 297 4. te da im osigura utočište u slučaju opasnosti. pa čak i jedan od Arijanita. Za uzvrat. l. Drača Ohrid: obuhvata kadiluke Ohrida. 1571. Argirikasra i Belgrada (Berat) oko 1506. Čartalosa i Akčahi- Evo i spiska.. Nakon što nisu uspjeli u svojim pokušajima 1538. Alesio (Lješ). 1466. kojeg su Osmanlije izgubili tokom rata 1499-1503.910 7 7 35570* 1344* 528* Avlonji 25 u Belgradu u 7 68 479 654 346 i 107 azaba 400 i 250 6. Čermenike.. Argirikasra. slijedio je njegov primjer. st. i dovršili tako odvajanje Albanije. koji postaju kraljevi vazali. Snage Skender-bega čini se da nisu nikada prelazile 3. Premedija. Subaše i sandžakbezi. 3. Argirikasra i Avlonie ** U listu nisu uneseni dizdari. on je bio od kralja ovlašten da u njegovo ime primi zakletvu vjernosti drugih albanskih feudalnih gospodara. dok su središte i jug ostali uvijek pod osmanskom vladavinom. Muratu II i Mehmedu II. tada. Osmanlije su konačno zauzeli Antivari (Bar) i Dulcigno (Ulcinj) god.392. »narod nije imao mnogo razloga da se žali na osmansku upravu«. Alesio i Žabljak god. Podgorice.087 4 6 849 32648 623 1 4 8 388 655 azaba 193 2. Bihara. imao je veliki timar oko Kanine. zvan Ali-beg. osmanska Albanija tvorila je sandžak pod imenom Arvanid (ili Arnavud)-ili. Iskarapara. 1466-1467. Boganja. Čini se da je osmanska vladavina u Albaniji do kraja 16.. a nacionalisti 19. njegove potpodjele bili su vilajeti Argirikasra. Belgrada (Berat). Skadar 1479. papa je Skender-bega.Albanija I savez s -drugim feudalnim obiteljima (skupština u I Alesiju.949 * Te brojke vrijede samo za kadiluke Belgrada (Berat). proširio na ta područja. Ohridu ili Belgradu (Berat). vidi se. st.991. . god. a pokazuje upravnu i vojnu situaciju u 16.260. Registar timara iz god. i 1520. i Drač 1501. Osmanlije su uzeli Kroju.) đena činjenicom da se aragonski sustav pokazuje albanskim gospodarima mnogo povoljnijim od osmanskog. Klisure. koji su sjedili u Argirikasru. Većina starih feudalnih obitelji prilagodila se. da se sustav timara. hatibi. Rieku. god.836 u tri kadiluka Argirikasrija. On je kontrolirao samo sjever Albanije. nakon pohoda Mehmeda II god..).. imami ili šejhovi koji su obitavaligotovo svugdje. on postaje vazal Alfonsa V Napuljskog i ustupa Kroju kraljevim ljudima. uspostavljenog na osnovu popisa iz 1506. u svojim planinama. koji je prkosio.- Argirikasr Belgrad (Berat) Kamna Premedi Klisura Akča hisar - - 143 561 514 260 514 89 II 65 (Ove brojke ne obuhvataju vojne i građanske dužnosnike. donijela eru mira i napretka. kethude. 1478. god. do 1479. koji je imao pretenzije na južnu Albaniju.. Ugovorom od 1451. 1463. god. osmanskom režimu. kao albanskog nacionalnog heroja. Drivast. god. 30 . Ali. Avlonje i 3 4 250 8916 526 ? 3 2 109 1031 Belgrada (Berat) 1. 1466. Timorindže. Ta jednostavna promjena gospodara bila je očito odre- zakl-jUčio GradOVI 1431 kršćanska Početak 16. Avionje Elbasan: obuhvata kadiluke Elbasana.947. Albanija postaje jedno od glavnih poprišta. Ma kakvi bili njegovi stvarni motivi. kako svjedoči jedan tadašnji aragonski dokument.000 ljudi. Akčahisara. Mat i Čermeniku.. obuhvaćao je Dibru (Debar). Do god. u to doba slavio također kao »pobornika Krista«. Pavlo-Kurtika. ponovo je zauzet 1509. kralj je prihvatio da daje godišnju potporu od 300 do 1400 dukata svakom od vazala. Dlgobrdo. Konačno. Tepedelena. Ipeka (Peć). Išbata.

118). s jedne. Dukađin-zade Ahmet. Gedik Ahmet. od vojske koju je ponovno izgradio Mahmud II. Nezadovoljstvo se očitovalo osobito u buntovnom stavu katolika visokih krajeva u 17.392. vrlo vjerojatno srpski porez. a'7avuk ve bogača (bizantski: kaviskija) održali su se i u Albaniji kao adet.. koja su započela napadati i pljačkati doline Rumelije sve do Filiba (Plovdiv). Mehmed II sagradio tvrđavu Elbasan. st. Što se tiče vlasti zadnjeg Bušatlije. a druga polovica sandžakbegu (449. stvoreni su. Veliku količinu smole i soli. ravnicama uz obalu i unutrašnjim porječjima. dobro ilustrira primjer Muhameda Alija u Egiptu. koji je. st. 1638. ona je bila uništena tek 1832.000 do 4. pomoću svoga sina. Mehmed-paša. Ti gospodari zemlje koristili su sva sredstva da dobiju sve više mukati. od čega je polovica pripadala sultanu. 1583. izgradio je svoju moć stječući velike mukate i zaključujući savez sa Malisorima. Portu da mu povjeri upravljanje Skadrom (Ishkodra. vlada je tu uspostavila malu židovsku koloniju od španjolskih izbjeglica (kraj 15. st.. Kuči (Kočaj).000 žitelja). Kodža Davud.000 dukata godišnje. Ali-paša je pokušao jednom proširiti svoju vlast na zonu Bušatlija i suzbiti ih. stvorio je u Albaniji klasu velikih zemljoposjednika. zbog svoga poraslo g iznosa. ajana. Porta je odaslala više vojski i izgradila novu utvrdu blizu Gusinja. Albanci su zauzimali istaknuto mjesto u vladajućoj klasi carstva. te je država imala. začine i kožu iz Bruse i Carigrada.913) i timarlijama (l. sandžak Avlonja (Aviona) i. st. bio 1/8 poljoprivrednih proizvoda. javljaju se kao poluneovisni despoti. i džizja. bili su dodijeljeni timarlijama. proizvedenih u blizini grada. Prema Kanun-nami Avlonje. za svakog seljaka. brđani su počeli prodirati u Rumeliju i čak u Anadoliju početkom 17. pamučne tkanine. godine. ugušio je Duče Mehmed-paša. pokušaj Porte da povrati te mukate. na sjeveru. Moreje i Karli-ilija. S druge strane. Klementi. početni porez od 1. u zoni Toska. Pod Osmanlijama. koji je plaćao rod Klementija. surađivali su također sa austrijskim i venecijanskim vojskama tokom rata 1683-1699. tako. i pogoršavanje fiskalnog sustava. kao savršeni condottiere. Kodža Sinanpaša. na istoku. da zaustavi ta pljačkanja. god. luka je primala robu uvoženu iz Evrope. Najčešća žalba tog polunomadskog naroda dolazila je od toga što je on bio podložan porezu na ovce više od jedanput godišnje tokom njihove ljetne ispaše. Prva promjena. god. prisiljavajući. Skadarski sandžak.posebice. Očevidan razlog toga je u tome da se sustav devširme naširoko primjenjivao u Albaniji. imale su svoje posljedice na situaciju u Albaniji. on se pobunio i poticao je Grke na ustanak. »Albanska liga za obranu prava albanskog naroda: bila je 31 . koji treba biti isplaćivan u naturi. s druge strane. 1466. koju su igrali takvi buljuci. prema tome. Piperi na sjeveru. dakle. zvanim Dagli eskiyas: ili Kircaali.Albanija sara. st. među njima.000 zlatnika. dosegao je smiješni iznos od oko kraja 16. Dvije temeljne promjene u strukturi carstva: raspad sustava timara. prihodi od poreza znatno porasli. na jugu. za kojeg je uspio da se imenuje upravljačem Tesalije.. kako je središnja vlast slabila. kao i u Bosni. moher. sustav zakupa državne zemlje (miri arazi mukataasi) u niskim krajevima. U njoj se kaže da nijedan timarlija ne može podvrći svoje seljake kuluku. U početku. 30 velikih vezira može se dokazati da su bili Albanci . Ali-paša je također posjedovao oko 200 imanja (fiftiik). God. kada je centralna vlada konačno krenula protiv njega. Jedino je Avlonja (Valona) postala trgovinsko središte od neke važnosti (od 4-5. dok je druga obavezivala državu da utvrdi druge poreze i da reformira džizju. plaćao je svaki odrasli kršćanski muškarac do iznosa od 25 akči.000 akči godišnje. koja je. paše. i 18. koja se sakupljala za sultanovu riznicu. Bilo je nedozvoljenih postupaka. U istom razdoblju. Centralizatorska politika Tanzimata izazvala je metež sa samostalnim plemenima sjeverne Albanije. potrebe da džizju utvrdi na 1. bili su mala lokalna tržišta sa stanovništvom koje se kretalo od 1. st. javni prihod Skadarskog sandžaka popeo se na 4. na teritoriju Gega. posebno djelovala na kršćansko pučanstvo. U najmanju ruku.910 akči. izuzev džizje. iznos dužnog poreza. st. zbog obezvređivanja akče. Albanski gradovi. 1779. uzeti njihovu zemlju bez zakonskog načina ili ih siliti da u novcu plaćaju ušr. njih 19 u sva četiri sandžaka. Mustafa-paše.). 1714-1718. Kara Ahmet. U dvorskoj gardi također su se uvijek nalazili Albanci u velikom broju. kao i kadifu.. koja se podudarala sa slablje- njem središnje vlasti krajem 16. i onog iz 16. Kara Murat i Tarhondžu Ahmet. st. jer je upravo smatrala da će oni obuzdati vlast lokalnih ajana. Da bi potakla trgovinu. Lutfi. Osmanlije nisu korjenito mijenjali fiskalni sustav koji je postojao u Albaniji pod Bizantincima i Srbima. izazvao je pobunu njegovog sina Kara Mahmud-paše. Ulogu. Bizantski porez od dvije mjerice (vagana) žita i raži preživio je u nekim dijelovima Albanije pod Osmanlijama. tepihe. 1820. te da će suparništvo te dvojice paša stvoriti protutežu.000. 1736-1739. Oni su bili organizirani u bulj uke (bOluk) od oko 100 ljudi pod zapovjedništvom buljukbaše. Ispendže. kao i drugdje. Ohridski sandžak. begovi i ajani uzimali su svugdje u svoju službu te planince koji su uživali ugled najboljih najamnika. Prihodi od poreza Avlonje samo za sultanovu riznicu išli su do oko 32. Postojale su i globe zvane bad-i kava (očito prilagodba bizantskog aerikon). Svi ti porezi. to je izazvalo pobunu plemena sjeverne Albanije. koji je. on je stvarno stvorio poluneovisnu državu u Albaniji i Grčkoj. u stvari. obitelj Bušatli na sjeveru. Početkom 16. ali su oni ukinuli kuluk i odredili unaprijed. Porta nije sprečavala rastuću moć i vlast Bušatlija i Ali-paše. god. st. Osim toga. čini se da je tačno dala ideju tih zloraba. zaključivao za svoje ljude sporazum sa iznajmiteljem. a Himarci na obalnom rubu Himare. Brojni Albanci su se u Rumeliji također pridružili bandama gorštaka. pokazuje činjenicu da je svugdje. Na primjer. a Ali-paša Tepedelenli na jugu. omogućila je stvaranje velikih dobara u pokrajinama. Nasuh. Nakon njegove smrti (1796). N ovi ustanak god. i njihovoj suradnji s neprijateljskim silama. te Kanun-nama iz god. brokat. Osnovni osmanski porezi bili su ušr. gorštacima. 1479. stvoren je. Usporedba između popisa iz 1431. kupovali su državni uredi po određenoj cijeni. Shkoder). siliti ih nositi travu za njega. U 18. 776. stopa oporezivanja čini se da nije bila manja nego prije. stanovni štvo više nego udvostručeno tokom međurazdoblja i da su. to područje postaje novi sandžak. Kada je god. Prvi Bušatlija (kod turskih kroničara Budžatli ili Bučatli). u gradovima i selima.

Nolija. iako šezdesetogodišnjak. Njegov otac Abu Talib. ali je dokazano da je .Ali stvorena u Prizrenu 13. u suradnji s Mladoturcima. 1920. ali je nakon rale su taj autonomistički pokret. primio u svoju kuću da rastereti njegovog oca koji je zapao u Ohrabrivana u početku od osmanske vlade. Ali je svoje odbijanje zadržavao šest mje(1921-1924). Malo vremena nakon objave rata u novembru 1912. Ustavotvorna skupština proglasila je repunasliednika«. nije sudjelovao ni na jednom pohodu. 4. poslije prihvamentarni život tokom prvih godina svoga postojanja tile svršenu stvar. zemljoposjednici u zapadnim i središnjim ravnima. Ali balkanski rat je potpuno promijenio situaciju na onih hrabrih koji su branili Poslanika. viku. a Abu Bekr je to odbijao. Majka mu se zvala Fatima bint Asad ibn Hššim. Nakon njegove smrti. bitolj ski i kosovski). sa Talhorn i nekim drugim drugovima. podupimože se tačno ustvrditi kada je prigrlio islam. Ali albanski intelektualci. 1928. također Abu Sufyan nagovarali. često kao zastavnik. U osmanNekoliko mjeseci kasnije je oženio njegovu kćer Fatimu. zahvaljujući njegovom žaru. ušli su u sukob s Narodnom seci. U jednom slučaju. Albance u svoju tjelesnu gardu i dodjeljujući im posebne Kada je Muhammed odlučio izbjeći u jesrib i iznenada počasti. imao je najviše 10 ili II godina. Muslimanski begovi.9. pridružili su se stranci Hiirriyyet ve Fatime. Ali je sudjelovao gotovo na osmanizacijske politike stranke Ittihad ve terakki. prvog ministra. god. nekoliko podviga. Pobjegao je dan prije navale toga izvodili da je on htio svome zetu povjeriti naslijeđe. on je bio jedan od vom. Zogu se svome kontekstu. 'All ibn Abi Tiilih). da bi očuvala ujedinjene albanske pokrajine (četiri osmanska vilajeta: janjinski. utjecajni Albanci. te su. U Tirani je bila stvorena nacionalna vlada i vojska Poslanikovoj i nadgledao pripreme za pokop. Ostao je nekoliko dana iza njega u Meki.) i zahtijevaju neovisnost AlbaTokom izbora Abu Bekra za Muhammedovog nasljednika.. a samo dva puta kao dalje vodile vatrene rasprave o sustavu albanskog obrazovazapovjednik (na Fedek i Jemen). ska vlada prihvatila albanski zahtjev za samostalnom upramuslimani pobijedili židove. Balkanu. Ali. ali se pomisliti da se nije htio više udaljavati iz Medine. u tično. zdravlje nije dopuštalo da se bori. može samostalnu kneževinu uz jamstvo šest sila (29. halifa koje su mu prethodile. godine. čiju je kćer oženio. Nijemac Vilhelm fon Vid. * imao malo više od On je tada potpisao niz ugovora s Italijom. protiv centralizatorske Za Muhammedovog vremena. Dok su se i svim pohodima. albanske vođe sazivaju nabrzinu kongres u Ljušnji (21. Porta je poslala vojsku i rasturila Ligu Muhammed. tumačili Muhammedove riječi o Aliju. Glavni grad Prema islamskim piscima. 11/632. Ne (1881). Abdulhamid II nastojao je zadobiti podršku Albanaca. ako je i pozivan dati svoje da-bi-~ A le * Vidi napomenu na stranici 13. no Talijana na zemlju. l. Ali je bio vrlo slušani savjetnik je Tirana. republikom (Republika Popullore e Shqiperise). te iz proglasio kraljem Albanaca. stavivši. itilaf koja je tražila decentralizaciju. Videći se priča da je u bitkama Deve i kod Sifina počinio. pozicija koju uvjerio narod da se još uvijek nalazi u kući u kojoj je stanovao. utjecaj na Albaniju. Ne može se vjerovati da se Ali realno nadao da bliku u Albaniji i imenovala Ahmeda Zogua predsjednikom. najprije. Mala albanska država iskušala je metežni parlaosobe. God. došlo je do jedne pobune među hrabrosti koja je kasnije postala legendarna. Konferencija u Londonu učinila je od Albanije pokrajinama. Revolucija je prisilila složenom: naime. možda novoizabrani knez. Svugdje je dao dokaza o nja (kongres uBitolju 1908).1939.). Nakon oslobodilačke činjenica je da tokom svoje zadnje bolesti on nije očitovao tu borbe pod vođstvom KP.7. S druge strane. kao Ismail Ćemali. iščeznuo iz Meke.6. Premda su (3. jednostavno. ali Osman je otklonio sve prepreke tome.4.1924. darski. Srbija je izrazila pretenzije na Skadar i Drač. Ismail Ćemali proglasio neovisnost Albanije u Valoni znaju: Omar je bio zabranio Kurejšitima da se rasturaju po (Viore). Kada je prihvatio novu utjecalo na odluke Berlinskog kongresa. pa ipak rata. Šiiti su. dok je Rusija podržavala teritorijalne Bio je među onom desetoricom kojima je Muhammed izričito pretenzije Crne Gore na tu zemlju.. S koja je njezin otac uživao. da pobjegne u Jugoslaviju. realno je pomogla da revolucija trijumfira. prak30 godina). Hašima. Ali kada je istupila sa idejom samostalne Albanije. Konačno je. skaneznabožačko ime 'Abd Manaf. oslanjajugoslavenskom podrškom. odbile priznati izbor.1913. na Hajberu. Italija je al-'Abbas i. zemlju pod talijanski protektorat. Premda su ga albanskih pristaša protjerala je Talijane iz Valone.9. Hasan Priština. vjeru. Esad njihovog braka su se rodili al-Hasan i al-Husein. god. ali. 32 . on se vratio na vlast jući se na Poslanikove riječi. poslužio se vrlo teškim zahvati i vojsku..). Liga se suprotsiromaštinu. čija je kunja skrivala stavljala Crnogorcima i Grcima. na bijegu mu je pomogao Ali time što je radili su za samostalnu Albaniju.1920. jedino zato L I (a.. a uopće nisu bili skloni legitimizmu.). ostao je u kući nije. na Bedru je ubio gorštacima protiv osmanske vlade koja je bila u napasti da veliki broj Kurejšita. će naslijediti Poslanika.. Nakon prvog svjetskog mu. bijaše rođak i zet Muhammedov i četvrti pravovjerni halifa. na Huneinu. prema kojima »poslanici nemaju (24. kaže se.8. vrbujući obećao Raj i jedan od šestorice izbornika koje je Omar na smrtnoj postelji imenovao.1912.). te iz skom parlamentu. bijaše sin 'Abd al-Muttalib b. nije konačno priznala neovisnost Albanije ugovorom u Tirani učinio ništa da bi vlast ostala u rukama Hašimita. osobito Austro-Ugarska i Italija. koje su.12. Arapi su općenito birali svoje vođe među zrelim ljudima (on je god. Godine 1908. nova osmanvratima kao zaštitom.1878. kako bi su zauzeli Albanci protiv Abdulhamida II na skupu u Frizovlasnicima vratio kapital koji su bili povjerili Poslaniku. 6. Muhammed ga je imala veliki značaj za kasnije rađanje albanske države.1914. nazvao ga je Abu Turab. za života Toptani. pitanje naslijeđa je situaciju učinilo strankom pod vođstvom Fan S. Fatima je tvrdila da ima prava na dobra Ahmeda Zogua. Ali nije imao druge žene. sa željom da prošire svoj Hadidže bio ili prvi musliman ili drugi (nakon Abu Bekra). svoju zemlju raskomadanu. iz razloga koji se ne god. morao je uskoro napustiti zemlju (3. zemlja je proglašena narodnom svoju volju. Velike sile.

protiv svoje volje. dok treba biti isključeno svako njegovo sudjelovanje u krvavom halifinom kraju. Aiša. muhadžira ili boraca na Bedru) koje se u tom trenutku nalaze u Medini. koji je javno * Vidi napomenu na stranici 13. shvati kao najveću opasnost. koja će se pokazati uspješnom. te nekoliko hiljada izjavi da mijenja mišljenje i zaustave se u Haruri. kasnije. to je da je i Ali prihvatio da bude imenovan od buntovnika koji su ubili Osmana. Ali on se i na političkim pitanjima svrstao na stranu opiratelja i od njih je bio priznat kao vođ ili jedan od vođa. svojim stavom. bar što se tiče glasovitog divana. Aišu pošalje u Medinu u velikoj pratnji u kojoj bijaše i četrdeset uglednih žena. koji je potaknuo mase protiv zloupotreba. ali ih je. Žiteljima podijeli novac koji je pronašao u blagajni. zbog čega je došlo do žestoke rasprave s Osmanom.000. kako je to predložio Muavija.Ali pravo mišljenje. tako. a istu im svotu obeća za planirani pohod na Siriju. te je dao povoda da se posumnja da je bio suglasan s njima da se zatraži ostavka halife. sudjelovala je u otporu protiv Osmana. s obzirom na pobunu u Siriji. na što je Ali odgovarao da je izbor halife pravo osoba (ansara. u nadi da će tamo skupiti snage i sredstva. a time onda dolazi nužno da kod toga Ali gubi halifat. Tokom halifata Osmanovog. Kad je zahvaljujući hrabrosti al-Aštara skoro već bio odnio konačnu pobjedu. poznatu pod imenom »Bitka deve«. što Ali. Ipak. koji su se nazvali Haridžiti. pod izlikom briga zbog otpadnika. mogao zastupati da izbor nije bio zakonit zato što ga je obavila manjina. prema nekim predajama. izabere Abu Musa al-Aš'arija. za koje je bio optužen Osman. jer je izvrsno poznavao Kur'an i Sunu. osim što je zamjenjivao kada je Omar išao u Palestinu i Siriju. Ali. Ali je oplakao pale. Od Alija se tražilo da preuzme halifat. otišao pozdraviti pri odlasku. posebice u primjeni hududa. Ova varka navede iračku vojsku da zatraži da ishod odluči Božja riječ. on je to. Ali ga je. koji je tražio da mu se izruče Osmanove ubojice radi odmazde. Kada su se. po njemu. no to nije bio kraj stvari. optužili su više puta halifu da zanemaruje Kur'an i Sunu. grupa buntovnika. kod Kufe. 'Amr ibn al-'A~ dade Muaviji savjet da se posluži varkom. ohrabrio tokom opsade. 33 . U međuvremenu. teško je povjerovati da je Omar prihvaćao njegove savjete što se tiče političkih pitanja. tj. ali. te. samovoljni čini u suprotnosti s Božjim zakonom. Za Omarovog . Ali je umirivao svoje pristaše potpuno uvjeren da je u pravu. što je bila greška. ali je tokom opsade »Kuće« otišla u Meku na hadž. jer je bio za to da se svi prihodi podijele. Četiri mjeseca kasnije. Ali nije imao nikakvu ni vojnu ni političku dužnost. odobrili mjere od krajnje važnosti za uređenje osvajanja i za divan. uzalud se nastojao osloboditi najbuntovnijih među svojim pristašama. krenu na Basru. te se dvije vojske nađu u borbi na ravnici Sifina (37/657)*. novost da je Osman ubijen i da je Ali uzeo u zaštitu krivce izazvala je u Meki. Sa Abdurahmanom ibn Aufom je javno prigovorio halifi da je uveo bidu (novotariju) obavljajući četiri rekata umjesto dva na Arefatu i Mini. uđe u Kufu gdje mu je vjerni namjesnik al-Aštar pripremio put. da li su bile ili nisu ahdiu. Pri povratku u Kufu. ubojstvo je bilo pravedan čin. usprkos zabrani halife. uvidjevši da je on neukrotiv. nekih stotinjak. Sirijski vojnici pričvrste listove Kur'ana na svoja koplja kako bi pokazali da se oni oslanjaju na sud Božje knjige. optuži Alija za sukrivnju i odbije se pokoriti. a Osman je. časno ih sahranivši. te je počekao tri dana prije nego što je ušao u grad. te ih nekoliko privuče na svoju stranu. u blizini Basre (4/656)*. vrati se u Meku i započne živu aktivnost protiv Alija. tajno se udalji iz Kufe. oni pridobiju mnoge druge. a druga grupa. dotle je odbijao pokornost. ali ga druga teška pobuna zaustavi. Muavija dođe prvi na mjesto sastanka (37/658)*. Ali je bio opsjednut dužnošću da se primjenjuje božanski Zakon: on je među onima koji uporno traže da se kazni uživanje vina. a Alija prisiliše da. pridruže joj se Talha i az-Zubeir. te u dolini Sifin sukobi se više puta uzastopno s Muavijom (36-37/657)*. Mjesec dana kasnije. Odatle krene za Ktesifon. po mišljenju ekstremnih elemenata njegove stranke. Ali je požurio prikupljati trupe da ga privoli na poslušnost. tražili su da Ali stane na njihovu stranu. Ovaj odabere 'Amr ibn al-'A~a za suca. bar moralno. ubijen nepravedno. Muavija je. kod Rake prijeđe Eufrat. dakako odbio.i Osmanovog . koji se pretvori u bitku. Kada je Abu Darr al-Gifari. 3--4. bilo je ličnosti koje se nisu sagnule i koje su se udaljile iz Medine. pođe na njega. On je tražio opću suglasnost. Dok su oni zauzeli Basru i tu pobili dosta krivaca za Osmanovu smrt. jer se izložio optužbama da se ukaljao njihovim zločinom. on jedini nije prisustvovao skupu u Džabiji. Njihova zadaća je bila da ispitaju činjenice. ipak. Siriji i Egiptu vrlo snažne reakcije. Stoga Ali popusti pritisku ratnih drugova. upravljačem Sirije. započeli su pregovore sa Osmanom. Ali je bio potpuno suprotnog mišljenja nego halifa. sazvani od Omara. kasnije. Ova su se dva arbitra sastala na ramazan 37/ februara 658*. ili 38/ februara 659*. opskrbljeni pismenim dokumentom koji im ostavlja odriješene ruke.života. Ono što je sigurno. s drugim drugovima. Kada se dočuje da je on poslao Abu Musu na susret s Amrom. Mjesto zbora tih otpadnika. Halifa dođe sam među njih. iz Basre. Na povratku je čula za događaje u Medini. ograniči se na to da pošalje Abu Musu i bratića Ibn Abasa. Oni izazovu metež. Ali je bio posrednik ili jedan od posrednika među njima. Ali. smućena njima. Poslanikova udovica. buntovnici vratili u Medinu i zauzeli »Kuću«. te prihvati da se sasluša pravorijek. budući da je njegov najbliži rođak. Arbitri su se sastali dva puta i njihov pravorijek bio je nepovoljan za Alija. Već na Sifinu su neki protestirali protiv arbitraže. upravljač Sirije i Osmanov bratić. Muavija. Ali je potvrdio da se odvaja od buntovnika protiv Osmana (zajamčivši im život). te uskoro krenu na čelu omanje vojske u Irak. Kada su buntovnici iz Egipta došli u Medinu. a njegove pristaše htjele su primijeniti silu na one koji bi ga odbili priznati (uključujući tu Talhu i Zubeira). Ali. Umajadi uteku iz Medine i suprotna strana ostane gospodarom situacije. bio protjeran iz Medine. bio je an-Nehrevan.moćnih. zaključi se sporazum. Kako su obje strane htjele miroljubivo rješenje krize. gdje su vojni glavari i visoke ličnosti. u prvom redu Talhorn i az-Zubeirom. Ako je halifa bio kriv. ubijen je nepravedno i Muavija ima pravo tražiti odmazdu. onda. Ali pošalje svoje pristaše u Kufu da pridobiju stanovništvo i da. ako nije počinio greške. Kada je Osman ubijen.

a ima i mnogo drugih. Abdulah ibn az-Zubeir i dr. te ga otrovanom sabljom posjekao (24. »Božji Poslanik«. Abdulah ibn Džafer. aljamia (alhamija). dobro poznatih po svojoj pobožnosti. koji se mogu pročitati u zbirci iz S/ll. Konačno. Ipak je zanimljivo da nitko na plenarnoj sjednici nije bio za Alija. kaže se da mu je rekao imajući možda na umu da je 'ali jedno od Božjih svojstava. U svakom slučaju. pokrije ih ogrtačem (kisa') kojim se sam znao pokrivati kad bi polazio na počinak. strogosti u poštovanju obreda. Šah-i unliiyat (kralj svetosti) ili Šah-i awliya' (kralj svetaca). te izgovori molitvu koja je dovela do objave sure XXXIII. al-Husein i Muhamed ibn al-Hanafija. zasnovan na tom pojmu. u većini. jer su se sudionici rasturili. ši r-i Yazdan (Božji lav). Muhammed bijaše rekao: »Onaj čiji sam ja ~podar. onim koji je povezan s Bogom mističnom vezom »bliskosti. jer je bliže 22. Šiiti Alija nazivaju vali Allah. čega je i previše imao Muavija. To djelo. ima i Alija za gospodara«. uvjeren da je nužno uništiti tu jezgru pobune. kako tvrdi njegov drugi sin Muhamed. uveli u 9. Ali. imalo je za Alija vrlo neugodne posljedice: odmetanje se povećalo i on se morao vratiti u Kufu. time se tumači činjenica da su njihove pristaše vrbovane najviše među Perzijancima. kada su se sastali arbitri u Adruhu. Poduzeo je ratove protiv muslimana »koji su na krivom putu« po dužnosti. tada. te se bitno razlikuje od Muhammeda koji je resul. da istoga dana ubije Alija. koje su suvremenici osudili. koji označava Poslanikovu obitelj. Smatra se da je Ali prenio 586 hadisa. ne smatra obaveznim da joj se pokori. »Božji prijatelj«. Muaviju i Amr ibn al-Asa i time osveti ubojstvo svoje rodbine u Nehrevanu. što je uvjerljivije. istodobno obapresuditelja. Ali umre tri dana kasnije. Niz obavijesti govori o njegovom asketskom životu. aprila 628. Haydar (lav). povuče se u Kufu. Ali je u pravom smislu šiitski svetac. Ali je uživao ugled da je verziran u znanju Kur'ana. uz španjolski arapski jezik. dok je Muavija nizao pohod za pohodom kako bi iskoristio svoju sretnu priliku. djelomično napušten od svoje vojske. premda nužno uključuje status imama (pravo vođenja $alata). čiji je bio jedan od najboljih »učilaca«. LJ AMIA l * Vidi napomenu na stranici 13. Jednog dana sakupi Poslanik Alija. Ali na plenarnoj sjednici. koji bijaše skovao plan. zajedno sa dvojicom istomišljenika. a potvrdi Muaviju za halifu. Zatočen u vlastiti stav. također se zvao al-agamiyya. U Medini su držali do njegovog mišljenja. kako najčešće predaje govore. žalio je poslije bitke pale i molio za svoje neprijatelje. a Muavija od svojih. Amr proglasi Alija svrgnutim. prijateljstva« (wililya). prvi koji je Aliju pripisao božanski sjaj: »Ti si Bog«. zbog toga. Smisao riječi vilaja uskoro će postati bliži pojam »svetosti«. zaslužniju za Islam. Ovaj je sa svojim saučesnicima sačekao Alija u nekom uskom prolazu. Pokornost Božjem zakonu je osnova njegovog ponašanja. Ali je ustoličen u čast imama još kad se održalo izlaganje blizu jezera Kum. nedostajalo mu je smisla za političku prilagodbu. koja je bila drugačija nego u Poslanikovo doba. slože da objave da su Ali i Muavija svrgnuti i da se izbor prenosi na jedan odbor. izborna funkcija. Oni se. poslije pobjede u Bici deve nastojao je umanjiti negativne učinke na pobijeđene. ostavio je svega 600 dirhema. vjerskih izlaganja. posebice u seljačkoj klasi. ali uzalud. Amr je bio za Muaviju. sadašnji Mešhed Ali. st. po predanju. nije se mogao prilagoditi potrebama situacije. _ 34 . vama ostavljam dvije važne stvari od kojih je prva značajnija: Kur'an i moju obitelj«. pisama i izreka. naime. Buhari je sam priznao još devet. čija je upotreba potvrđena u Andaluziji u svim klasama društva. jezike vrlo brzo obilježene arabizrnima koje su. Bijaše star 58 godina. te su mu se obraćali za savjet kad su imali neki teži problem. prijenos u španjolski izraz arapske riječi al-agamiyya (xnearapska«). Ali tek u zadnjim danima Srednjeg vijeka. Asad Allah al-gali b (Božji lav. Prvo ih je pokušao ponovo pridobiti najavivši obnovu rata sa Muavijom. st. sa svojim bezbrojnim sektarna. a Abu Musa za neku drugu osobu. Zato on ponovo sakupi trupe. jer je među pobunjenima bilo iskrenih vjernika. kada je Muhammed (po povratku sa hodočašća) rekao narodu: »Uskoro ću biti pozvan nazad u nebo. nedaleko od opkopa koji je štitio grad od poplava Eufrata. Već nakon povratka s pohoda u al-Hudejbiji (29. Kad je umro. A (čita se »alhamija«). Šiiti nikada nisu mogli razumjeti kako to da je halifat. Ovo su Alijeve titule i nazivi koje šiiti najviše upotrebljavaju: Murtada (onaj koji se sviđa Bogu). ili 63 godine. ali je u svoje ideje unosio preveliku strogost. ratnika i sveca.* Nahg al-balaga. Haydar-i karrar (neobuzdani lav). Pripisuje mu se mnogo političkih govora. Ibn Abas. Te su hadise prenijeli Alijevi sinovi al-Hasan. uostalom sve malobrojnijih pristaša. španjolska dubleta tog izraza. mozarapski iseljenici smješteni na kršćanske granice kordovskog kraljevstva. a da nisu donijeli odluku o halifatu. Čitav je šiizam. Ali je bio smatran halifom od svojih. kastiljanski.). dobija značenje koje joj se posebnije danas pripisuje: značenje hispanskog romanskog jezika (portugalski. Fatimu. Šiiti jednodušno u Aliju vide trostruki lik imama. kako navodi njegov sin al-Hasan. kao datum se daje i 21. Bila je to više sječa nego bitka i čini se da se Ali prvi zbog toga pokajao. Jemenski židov Abdulah ibn Seba bijaše. koji pada u petak). Pobjednički). uvjerenim zagovornicima božanskog prava. od kojih su dvadeset jednoglasno prihvatili i Buhari i Muslim. zabranjujući da se njihove žene i djeca bace u ropstvo. a na mjestu gdje će kasnije nastati grad Nedžef. Prema njima. te odaljenoI sti od svjetovnih dobara. aragonski ili katalanski. te odustati od pohoda na Muaviju. a onda ih napao (38/ 658)*. proglasivši da je njihova presuda protivna Kur'anu i Suni i da se on.Aljamia I protestirao protiv. te bude sahranjen u Kuti. što je u suprotnosti s dogovorenim. što je on ljutito odbio. Bitno je zamijetiti da je Alijevu osobu i politiku odredila njegova velika religioznost. Ibn Omar. rezultat sjednice bio je nikakav. gdje se raspravljalo i o halifi. galicijski. Takva je. Abu Musa al-Ašari. otuda potječe izraz ashdb al-hisa'. izraz kojim su muslimani Andaluzije označavali romanske jezike svojih susjeda sa sjevera Iberijskog poluotoka. te osim njih i Ibn Mesud. ali krene najprije na an-Nehrevan. a Muslim samo još petnaest. bila situacija. al-Hasana i al-Huseina. da bi podržao vjeru i ---'-- omogućio da pobjedu zadobije pravi put. Oni su tražili da on prvo prizna da je počinio akt bezbožnosti. u Kuti Ali padne od ruke jednog haridžita. januar 661. Romanski jezik.

blagoslovima ili proklinjanjima. . i to u kraćem roku nego što je potrebno prirodi za preinaku kovina u zemlji. romaneskne priče koje se odnose na Poslanika ili neke njegove drugove. ali ne latinič kim slovima. nazvala se. općenito po Hasanu Basriju. da mogu oponašati ili poboljšati djelo prirode. nakon tog datuma. imala je veliko značenje za eksperimentalnu znanost i modernu vjeru u napredak. koje je svrstavao prema prirodnom obilju i svojstvima.amijenio drugom. a pod utjecajem planeta. U drugoj grupi treba osobito spomenuti pjesnički sastav (1603) jednog drugog aragon skog Moriska. Naprotiv. alembik). prije izgona Moriska od Filipa III god. alkalij. Džabira su uvijek iznova navodili kasniji alkemisti. posebice unutar zajednica Moriska u Tunisu. napokon.je ništa prigovorio jednostavnom Alliihumma.. jedan hodočasnički izvještaj iz Arabije je sastavljen. Odstranjivanjem onečišćenja i ispravljanjem mnoštvenih odnosa dil se. imaju parove u kvalitetama hladnoće. st. te kao alegorijsko objašnjenje svijeta. što se može odčitati i na terminologiji tvari i sprava (alkohol. soda. čišćenje) čisti od šljake ili opisuje stvaranje čelika iz željeza. Ona obuhvata u većini vjerske rasprave ili pravne. koji su najvećim dijelom iz mnogo kasnijeg vremena. ali pisan arapskim pismom. amalgamiranje. za sedam kovina imena sedam planeta (Sunce = zlato. Kod alegorijskog pravca. i brojnije koja je. 35 . bila je. nafta. ugovorima. čini se. jednako u rimovanim strofama. Kao predstavnici elemenata smatrali su se živa (hladno i vlažno) i sumpor (toplo i suho). Književnost aljamiada.. aparata za destilaciju). navodno. I liječnik arRazi težio je za preobrazbom kovina. s jedne strane.) nije se bavio ni preobrazbom. st. st. st. god. nego arapskim. toliko koliko su mislili da umijeće ne bi bilo u stanju oponašati prirodu. odnosno književnošću aljamiado (češće u obliku alhamijado) naziva se dio starije muslimanske književnosti na srpskohrvatskom jeziku. stoga. st. st. koju je napisao neki Morisk. Predodžba alkemičara. a niti teorijom o živi i sumporu. Iz istog razdoblja datiraju i obrane Islama napisane na aljamiadu. suhoće. itd. koji na nižu tvar djeluju otprilike kao kvasac. a najkarakterističnije je ono napisano odmah po zauzeću Granade 1492. ako zlato i srebro kemijsko-tehničkim metodama (amalgamiranje. sublimacija.). fo~mula arapskog zaziv~nja: »o Allahu!«. koji je. npr. Književnost. Teorija o živi i sumporu napuštena je u Evropi tek u 18. Napomenimo. na tajnom jeziku (pseudonimi). spram kojeg se gaje rezerve. opet. jeste anonimna »Piesma o jusufu«. načiniti iz drugih kovina najsavršenija . među ostalima. te se odnose na čišćenje duše. prvotno. zraka i vatre. st. Za tvari i eliksire često se koriste pseudonimi. osobito krajem 19. no bio je više praktični kemičar nego teoretičar. natron. te njegovo korišćenje donosi sobom niz postupaka (destilacija. Veliki učenjaci Ibn Sina (Avicenna) i al-Biruni bijahu pristaše učenja o nastanku tvari i teorije o živi i sumporu. alaun. 1609. da su se pronašla i pisma koja su se posebno pisala na aljamiadu. i bio sastavljač opsežnih zbirki spisa koje kolaju pod njegovim imenom. z. kao i ona koju je redigirao 1615.. U Evropi su ga izjednačili sa piscem latinskih spisa Džabira. Džabirovska znanost je eksperimentalna. najvažniji spomenik. iseljenik u Tunis. ali je branio alkemiju i smatrao da oponaša prirodu. stupi. st. st. god.zlato. koji se razlikovao od drugih prvotnih arapskih božanstava.) komentirao je spjevove Ibn Umeila i Ibn Arfa Rasa i razvijao dalje Džabirovo učenje. itd. Ta formula koristila se pri molitvama. prema tome. raspravlja odnos kvaliteta prema vrijednostima slova u imenima tvari i drugim pojmovima i prema određenim brojevima.. aljamiada. Koristio je mnoge tvari. u jednom ritualu. al-~iigg) de Puey Monzon. vode. aludel. sačuvana u tom jezič­ kom i grafijskom ruhu. smislio Umayya ibn Abi 's-Salt i kojom se služilo kao uvodom u pisanim ugovorima. Dobijanje eliksira iz različitih supstancija. A LLAH UMMA .. opisane su radnje. predmet brojnih izučavanja. žrtvovanjima. do 14. konačno. tako su i alkemijski spisi prevođeni na latinski i utjecali su na učene osobe kao što je Albertus Magnus i Rodžer Bakon. hladnoća + suho ća = zemlja). Početkom 17. zato što bi se svaki bog mogao jednako zazivati kao »Bog« (i kao »Gospodar«). Temelj alkemije tvorilo je aristotelsko shvaćanje da se sva tvar sastoji od četiri elementa: zemlje. koji ide. al-kzmiYii'). Po Jednom (Wellhausen).. Radi se o pjesmi u strofama koja ocrtava. topline i vlažnosti (npr. Postupke i aparate preuzela je zapadna kemija. U prvoj grupi.Alliihumma prema područjima) koji je utvrđen pismom. već prema njihovoj čistoti i njihovim mnoštvenim odnosima. ali protivnici alkemije. Al-Hamdani (10. te brojne sprave. među ostalim njegovu teoriju vage.). upućivao se Allahu kao najvišem bogu. tu se nalazi i teorija o vagi. starinsk~. pored pjesničkih sastava. taj naziv. Druge iznose biblijske epizode ili životopise manje ili više legendarnih osoba (posebice Aleksandra Du 'l-qarnayn). Osim teorije o sumporu i živi i učenja o eliksiru. izražavala kao kemijska znanost. Alegorijski pseudonimi osobito otežavaju razumijevanje alkemijskih tekstova. s druge strane. Kao i medicinska djela. st. od Moriska pod imenom Alhichante (a. razne epizode iz Poslanikovog životopisa. salmijak. Abdulkerim ibn Ali Perez. Toj književnosti pridružuju se. Ta više praktična alkemija bila je preteča znanstvene kemije. koji. uljepšana elementima iz muslimanskih predanja o prorocima. redigirana. Džabir ibn Hajan živio je u 8. koja se je.) i sprava (tava. Formulu bi-'smika-lliihumma koju je. čiji je ime bilo Ibrahim Tejbili. ponekad zamijenjena sa liihumma. zastupljen u alkemijskim spojevima Ibn Umeila i Ibn Arfa Rasa (oba 10. Poslanik n i. Potrebno je razlikovati između proizvodnje u samoj Španjolskoj. to je u španjolskom stihu dana 12. među ostalim. te se danas čini da je jasno da Džabirovi spisi niti potječu od jednog jedinog pisca niti su sastavljeni prije 10. Muhameda Rabadana. koja.. koje su trebale voditi ka preobrazbi. općenito poučnog karaktera i poneka djela imaginacije u prozi. Sve dotada imala je alkemija kao tajna znanost veliku ulogu.. od katolič­ kih kraljeva. pismenošću. U našim krajevima. Može se navesti još i pjesma protukršćanske polemičnosti iz 1627. Ta radnja obavlja se pomoću eliksira. A LK EMIJ A (a. koja se održava dijelom još u tajnim redovima. Ali se u to sumnjalo već u 10. Njihovim miješanjem u zemlji nastaju različite kovine. Zadnji veliki alkemičar al-Džildeki (14. sura Kur'ana. odbacio je Muhammed kao ukaljanu neznaboštvom i tumačenju I II . Islamska alkemija bila je filozofija prirode. a nedostaju alegorijske značajke. o kojoj postoji izvjestan broj rukopisnih dokaza.

područje Marakeša. god. ali su ga stalno ugrožavali Merinidi. Upravo se u središnjem Magribu organizirao otpor. Što se tiče same povijesti. Almohadi su. sve do postavljanja jednog viceregenta.) su se dokopali zemalja sve do Alžira. povezalo je vjersku revnost s osvajačkom težnjom. god. »žitelji jednog utvrđe­ nog sufijskog staništa«. Malijem i Nigerom na jugu. najkorisniji saveznici Fatimida i. osvojio je do 1082. Što se tiče same zemlje.. učinili su da gradovi njihovog berberskog područja. L ž I R (a. na rubu područja koje su Aglabidi iz Kajruana držali u ime Abasida. kasnijeg Alžira. st. Granice. god. god. iz kojih. st. obuhvata dva velika prirodna područja izvan pustinje: l) sredozemno. Učenjak Ibn Tum:ert postao je duhovni poglavar jedne strogo hijerarhijski uređene zajednice među pripadnicima berberskog plemena Masmuda na Atlasu. koje su tu nastale. Kada se početkom 13. zapeča­ tio sudbinu carstva (1147). dotle su buduće provincije Oran i Alžir dobile nove gospodare. bio je njegovo glavno središte. st.381. al-murabitun. Napadajući od 1125. To novo kraljevstvo doživjelo je stvarni ekonomski napredak. 36 .. njegovi marokanski susjedi. a pokriva 2. te pridobijeno za strogo zakonski malikizam. "'. igrao je ulogu glavnog grada berberskog haridžizma. posebice Tlemsen. Jedni i drugi. god. za koje znamo. god. Sinhadže iz središnjeg Magriba bili su. istodobno napadaji Almohada ugrožavaju od 1125. Tu je 26 malih islamskih država bilo izloženo napadima kršćanskog sjevera. koji im je. početkom 16. a kroz nju prolaze planine Atlasa. protiv čije se antropomorfne predodžbe o Bogu on upravio. te palače. koja se okončava preuzimanjem neovisne vlasti i osnivanjem dinastije od strane upravitelja i namjesnika pojedinih dijelova područja carstva (Abdelvedidi. pobjeda kod Alarkosa). »ispovjedatelji Božjeg jedinstva«). Alžir se prostire na središnjem dijelu sjeverne Afrike (zvane također Magrib. tako i za povijest. pad Saragose). 2) stepsko. gusarstvo je osiguravalo alžirskom namjesništvu značajne prihode. st. gdje ništa ne uspijeva bez navodnjavanja. god. oborili su 1147. podržavajući njihovu politiku. dinastija u Maroku i Španjolskoj. Tunis. Nakon početnih uspjeha (1196. pripojili Turci iz Alžira. Sredinom 117. podijeljene na tri pokrajine. Marakeš. Africa Minor. a 1159. Tlemsen. zaposjeli istočni Alžir. a * Vidi napomenu na stranici 13. svoja osvajanja protegli na svu sjevernu Afriku. odaju utjecaj fatimidskog Egipta i Perzije. oni su se suprotstavljali Zenatima. st. te je pogodan za nomadstvo. Ograničen je Marokom i zapadnom Saharom na zapadu. pripojili islamsku Španjolsku. dolazi do dinastičke krize nakon strašnog poraza u Španjolskoj (1212. kasniji Alžir. koji su. te osvajanjem Maroka od strane Merinida (1269. Tokom blizu tri stoljeća.. god. koji je izbjegao pustošenje. zajedno sa ustankom španjolskih muslimana.741 km".). zaposjednut je južni Maroko. pad Marakeša). Situacija zemlje. pak. Ako. Libijom i Tunisom na istoku. Tokom 900 godina prije toga. Berbersko pleme Lemtune iz Mauritanije. dinastija u sjevernoj Africi i Španjolskoj. Kao cilj njihove ekspanzije otkrilo im se područje Nigera i Maroko. Posljedica tog razvitka je njegov upad u Španjolsku. suprotstavili Ukbi ibn Nafiju. Nasridi). sjeverna Afrika je doživjela napadaj Arapa koji su širili Islam. južni ogranak alpskih lanaca. Almoravidska pobjeda nad Kastiljom kod Zalake (1086) i ujedinjavanje islamske Španjolske zaustavili su kršćansko ponovno osvajanje. st. starih nomada Zenata. Jusuf ibn Tašufin (1060-1107). otjerala je trgovce i zanatlije ka Kali. Za vladavine Alija ibn Jusufa (1107-1143) ponovo prodiru kršćanski Španjolci (1118. god. središnji Magrib dobija svoje gospodare. Povrh toga su 1151. u 12. gotovo stalno. najznačajniji vladar Almoravida. valja istaći da područje koje i I A A nosi ime Alžira teško se prihvaća za povijesno izučavanje. Oko 1060. s prosječnom visinom od 900 m. Sam Alžir je visoka zemlja. gdje je on i našao smrt (682). Zamijenivši Kutarne. koji su se vezali uz španjolske Umajade. uspoređen sa dva druga dijela Berberije. ribar). Tihert. a temeljna je kako za zemljopis. ujedinjeno od vjerskog učenjaka Ibn Jasina iz nekog ribata u Senegalu. ali podjarmljivanje Berbera pokazalo se mnogo težim. te su se domoroci. s druge strane. Mauritanijom na jugozapadu. to je razlika između Tela i Sahare. imaju neki sadržaj tek s uspostavom turskog namjesništva u toku 16. objašnjava da je moć Fatimida započela tu kod Berbera Kutama iz Male Kabilije (kraj 9. st. gdje je zapovijedao Abu Kura. prijestolnica rustemidskih imama. Alžir. No Sinhadže su se uskoro morali seliti s tog područja. koji su srušili Kajruansko kraljevstvo. Berberija. prijetio da se stalno izmakne. st.Almohadi -r A LM OH A D I (a. al-muuiahhidun. Ono što je odredilo intervenciju Turaka u srednju zemlju sjeverne Afrike i od Alžira učinilo središte jedne vazalne države. LM OR A VIDI (a. god. poglavar plemena Benu Ifran (765). kod Biskre. ona je izmicala kontroli svojih levantskih gospodara. Navas de Tolos). Dok je moć starih gospodara na području docnije Konstantine opadala. st. te je nastao kasniji glavni grad Marakeš. u 10 st..). područje Atlasa) i na velikom dijelu Sahare. postaje glavni grad države Benu Abd al-Vada. barr al-gazii'ir). Hafsidi. usko je vezan za dvije susjedne zemlje. Izašavši iz Maroka. gdje je stalno naseljeni život svugdje moguć. Invazija arapskih nomada Benu Hilal (sredina ll. Almoravidi (ll. Razvitak Islama izbacio je u prvi plan religiozno-politički pokret Almohada naspram Almoravida. No taj reljef koji raznovrsno oblikuje Atlas u suprotnosti je sa vrlo jednoličnim prostranstvima pustinje. da bi ga. koji obuhvata ono što arapski pisci zovu središnji Magrib plus dio Ifrikije (ili bliskog Magriba). gdje su gradovi rijetki. U 9. Vojna snaga Bizanta skršila se brzo. berberska kneževstva Maroka i zapadnog Alžira. dakle. bilo je prisuće Španjolaca pred tom. iskoriste sjajnu civilizaciju Andaluzije. tada malom berberskom lukom. taj srednji predjel izgleda kao veliko seosko područje. srušilo veliko almohadsko carstvo. Središnji Magrib ostaje uporište otpora još tokom 8. glavnom središtu Sinhadža. Kod domorodaca. Tlemsen. čiji je pad malo godina nakon Alijeve smrti. Pa ipak su ti riovi gospodari bili teško prihvaćeni. ipak je on kroz stoljeća igrao ne malu ulogu u sudbini islamskog Zapada. god. kada su Berberi masovno prišli haridžizmu. st. Almoravide i preuzeli od njih vladavinu nad Marokom i islamskom Španjolskom.

te je Francuska odlučila da se konačno ustali u istočnoj pokrajini. Na zapadu. 1659. po njima. skrbnik naslijeđa bez nasljednika. Zapovjednik.Alžir I ! žitelji. čime je ponovo zadobio ugled i vojnu i financijsku podršku koja mu je trebala. nije imao mnogo više od 40. Tenesa i Tlemsena. te se do 1841. Turke su stali tjerati Arapi. il' čija je namjena bila da učvrste njegovo djelo. u unutrašnjosti zemlje: oni su došli s mora. lukavstvom i duhom za organizaciju. te podupirati evropsku kolonizaciju u priobalnim dolinama. a koloni su doprli do saharske granice. Jedan i drugi. selima manje-više povojniče­ nim. sve službe i urede. te ugrozili Mitidžu. podignute su utvrđene postaje na visoravnima. zahvaljujući novim metodama ratovanja. bio je prouzročen pobjedom Njemačke nad Francuskom. uspjelo im je od 1841-1847. Mala želja za neovisnošću nekih od njih ponukala je osmansku upravu da ih zamijeni. sve dok se nije uspostavila nova vlast (1671) deja. koja je trajala do francuske okupacije. Taj sustav je prouzročio mnoge zlorabe i golemo izrabljivanje žitelja.000. God. nakon anarhije. 1529. uspostavio je red. na koju je Skupština loše gledala. okruženi sa stotinjak postaja koje su osiguravale slobodan prolaz trupa. Francuske operacije su bile malaksale. 1881. a pomagalo mu je vijeće (divan). U početku se pomišljalo na privremeno zaposjednuće. U isto doba. slabljenjem garnizona i nezadovoljstvom velike obitelji Mokrani. čija nam je povijest slabo poznata. nova ekspedicija dočepala se tog grada. koji su davali priliku za pobiranje taksi. Turci su poticali suparništva među plemenima. žitelji Alžira zatražili su od Arudža da se proglasi sultanom. pretežno bavili porezom i financijskim stvarima. 1830. Da bi se održali. 1839. prema prilici. stanovništvo je prihvatilo ili trpjelo vlast mistika Abdelkadira. U međuvremenu je u zemlji došlo do promjena. 1848. blizu 35. a i većina janjičara. stoljeća. nastavljali su svoj starinski život. Tursko zaposjedanje Alžira nije rezultat neke svjesne politike. koji se odlikovao hrabrošću. na jugu 37 . Hajredina su u Alžiru zamijenili beglerbegovi koji su zemljom upravljali do 1587.000 zarobljenika u tamnicama grada. opada stanovništvo koje su glad i kuga desetkovali. Medeje. neki dijelovi alžirskog okružja i jug okružja Konstantin. Svi kabilski masivi bili su. poznatih u zapadnim vrelima kao braća Riđobradi (Barbarossa). svladati pobune koje su vjerski agitatori podigli u planinama. Naredne godine. aga tabora. te su u Alžir upućene znatne snage i. a onda se on dokopao Milijane. nameta ili globa. Ustanak 1871. Dej je vladao kao apsolutni vladar. god. gdje je i našao smrt u opsadi protiv španjolske vojske (1518). a pobunjenici su pobili kolone. koja je bila dana kolonima. Bon. došli su u pomoć afričkom Islamu kojeg su spasili od španjolskih napadaja. zapovjednik vojske. te su se stvarale nove domorodne države. Kasnije su francuske i engleske flote suzbijale te napadaje. i pravo da cijede pokorena plemena i uništavaju pobunjena. vojsku marokanskog sultana i započeti pokoravanje nomada na jugu. Okupacija se nastavila pod Drugom republikom i počet­ kom Drugog carstva pripajanjem oaza i Kabilije. francuska vladavina. Ta kolonizacija je bila ojačana god. više-manje neovisni. Ovi su bili od god. Turci nisu nikada mislili da unaprijede teritorij kojim su vladali. Izuzev zone Alžira. vekil al-hardž (wakIl al-harg}. Uoči francuske invazije.. God. glavni blagajnik. pašama. Admiral Gejdon.. 1516.. u Alžiru. cjelina teritorija se dijelila na tri pokrajine (beylik). god. I god. u isto vrijeme kad i fiskalne povlastice. obje Kabilije. 1836. time što je iskazao vazalsku vjernost sultanu Selimu. stoljeće je bilo zlatno doba tih gusarskih napadaja. alžirski dej jednom zgodom izgrdi francuskog konzula. Ahmed. u 42 nova sela. age i dejovi najčešće su bili igračke u rukama bilo vojske (odžak) koja se vrbovala među stanovništvom anadolskih gradova. imenovanim na tri godine. priljevom pariških radnika. 1567. 1587. država je davala u zakup za iznose koji su se plaćali. Vlada Šarla X naredi floti da blokira Alžir.. Konstantinu i Šeršel i postigao god. Hajredin je ponovo stvorio isto stanje koje se poremetilo po bratovoj smrti. zatim raznih kolona. u svojstvu generalnog guvernera.. koji je bio diir as-sultdn i podijeljen na sedam područja tuxuan). Pošto je postao zapovjednik osmanske flote 1533. Otada se mir remetio u Alžiru samo pojedinačnim ustancima. Proširio je svoju vladavinu na Kolo. bilo udruženja gusarskih kapetana.. obdarenih od države malim povlasticama na zemlju ili koji su se smještali na svoj račun. Ali dok je Abdelkadir pristaona ugovor. primalac danka. 17. 1775) pokušavala potčiniti Alžir. ojačao je vlast u svojoj pokrajini. osim za doba deja. njezi~i Računa se u Alžiru. god. nego je. bilo izravno. bar u početku. odjednom ili u godišnjim ratama. prava. Da bi se kontroliralo trgovačke puteve pustinje i osiguravalo od nomada s juga. općenito. god. tako. uspostavljene su vojne kolonije. Beg Konstantine. te je gusarenje po Sredozemlju bilo bitni dio njihovih prihoda. nakon što su na Sredozemlju stekli ugled junaka. Unutrašnja organizacija alžirske države malo je poznata. zbio se dosta ozbiljan ustanak. Arudža i Hajredina (Hajrudina). osiromašenom i lišenom svoga starog značenja. Svi su se oni. bejt al-maldži (bayt al-miilgi ). te su i dalje gledali prema moru. te je započelo i opadanje. Od sredine 18. Pobunjenici su bili kažnjeni znatnim globama i zapljenorn 453. djelo dvojice neustrašivih gusara. odluči uputiti li Alžir ekspedicioni korpus. privatni poduhvat. kojima su upravljali turski kaidi pod izravnim nadzorom deja. God. 1844. ministar Polinjak. jer su otjerali kršćanske brodove. čiji su članovi hazinedar ili haznadži. a na čelu svake bio je beg (bey). zbog razloga unutrašnje politike.000 žitelja. Budućnost Alžira nije bila. Zbog teškog rješenja dobave žita. predaju španjolske tvrđave Penjon. Abdelkadir je objavio rat Francuskoj. Alžir (grad). te pobijediti god. general Bižo je započeo organizirati neizravnu upravu putem »arapskih ureda«. Francuska politika se klatila između mahzena i novih vođa. Dej se predao.000 hektara zemlje. dotle je Ahmed odbio i otjerao god. te hodžat al-havl (bogat al-haud) ili athodžan. na velikim prolazištima. unatoč prigovorima Engleske. ministar pomorstva. Španjolska je uzalud više puta (1541. Podigli su se Medžana. oko 1650. god. stavljeni u sjenu vojnih aga. od kojih su neka kupila. sjedioci i nomadi. koji je svojedobno imao do 100. bilo posredstvom zamjenika. Paše. uništiti moć Abdelkadira. svela na zauzimanje glavnih luka i njihove okoline. francusku vojsku pred Konstantinom.

npr. Nered uprave prisilio je Napoleona III da smislu »zapovijed«. amr se. ll. Tjerova vlada odlučila je uspostaviti građansku razne teološke pojmove. evropska kolonizacija se razvijala i posvetila se dovog.I 'Abd al-Muttalibom. poistovjećuje. Amina je. tajibije. islamsko-socijalističku državu. God 1870. Revolucija. . ekonomsko djelo je bilo vrlo veliko. do neovisnosti i ihuxanu. Evropska kolonizacija se poticala. Ta izgleda. . amr nije princip koji je viši od kojem se osjeća francuski utjecaj. koja mil. šazilije. tako da su Alžir«. unaodlomci predstavljali su polazište za teološka i filozofska toč otpora kolona. egzistencijom«. u toj verziji postoje odlomci koji se odnose na teoriju amra. takvo kakvo se javlja u toj verziji. samo u »ne-egzistencije« . kontroli alžirske Orana. može biti ditelj »arapskih ureda«. god. naveli su Busre u Siriji. može zvati »ništavilo: školskoj obavezi. 7. pozivala na borbu za neovisnu. neki spisi. kada je zaručio svoju kćer Halu sa kojom je komandovao generalni guverner.). bila je kultura žita. . južnom rubu visoravni. Danas je Alžir. nakon angloameričkog iskrcavanja. kada premašuje kretanje i mirovanje. ona se može označiti Židovima (od 1870). koji su (laysa). god. 1900. Ostatak je prepušten vojnoj vlasti. težila je najprije samo prva stvorena stvar. koja je započela koje se pripisuje Nasir-i Husrevu. biljka kolonizacije -Abwš '. prema kojoj je amr. Započela je era napretka. manske vođe koje je imenovala i nadzirala vojna uprava. osnovao Mesali al-Hadž. dok on u Hioan-i ihuxinu ima kvalitetu sasvim muslimanski i ispovijeda malikitski obred. kolona. Ekonomska kriza i povećanje zahtjeva svojim rođacima. poticajna je činjenica da se čini da je ali je socijalna politika ostala paternalistička. koloni su otjerali carske službebio na korist islamskog promišljanja. te su zahvaćale sve više prostora. tidžanije ikadirije. Pod upravom je. Ti kur'anski ponovo uspostavi vojnu upravu. Tokom tog razdoblja. Hamid ad-din al-Kirmani. te je bila surovo ugušena. U određenom smislu. Tu se. Božje zapovijedi. Postoji legenda da je. . Građanski teritorij I -Dara. isto tako. Islam je državna religija. Nadalo se od Alžira (osim kada je bio dan dojilji u nomadsko pleme). ne da identificirati. istovjetno poučava­ Tokom rata 1939-1945.000 Židova. kim Božjim činom. između Meke i Medine. puna građanska prava i podlijegali su kao uzrok uzroka. skupa salžirskim uzrok ove druge. vala u oslobađanju Afrike. S druge strane. arapski izvornik pronađen. amr je jedna od oznaka Danas je Alžir demokratska narodna republika. zemljom se vladalo iz Pariza preko ministra za M R . -Muttalibom istog dana. Ipak. koji su se odnosili na božansku upravu. u mjestu alje najbolje uspijevala. tako je blisko vezan za riječ da se s njom jednakopravnosti.. Većina grupa alžirskih nacionalista. Najvažnija derviška bratstva su rahmanije. Pobuna na području Setifa i Gelma (Kalame). sjeverni kraj zemlje je sve više naseljavan Francuzima. (a vodila ju je Narodno-oslobodilačka fronta -musiifirin ne smatra ispravnom tezu. ona se starala o Muhammedu. koji je doveo da se uspostavi linija stalnih postaja na države. dovela je 1. izloženu u Huuin-i i udruženje uleme). istovjetan sa ibda'. Domorocima su upravljale musliprimjer nekog zaboravljenog bračnog običaja. Bila je štićenica svoga ujaka Wuheyba ibn 'Abd triju pokrajina bio je podložan prefektima zaduženim za Manafa i on ju je zaručio sa 'Abd Allahom ibn 'Abd alupravljanje kolonima. ali kultura. po kojoj je najduža recenzija »Aristotelove tek god. sam pojam nije nike i pokušali revolucionarno vladati pomoću »komune imao tačnu protuvrijednost u grčkoj terminologiji. ostala u svojoj obitelji i tu ju je posjetio Abdulah. a inače pravo na umom. Od 1830. koji organizacija postojala je i za Drugog carstva.. Ta teorija se reproducira u istom ili gotovo god. Poljoprivredne Teologije«. car je pokušao od Alžira napraviti »arapumovanja. god. ona koja je osnova latinskog prijevoda. koja umrla kada je Muhammed imao šest godina. god. koja se dogodila 1945. Druga republika htjela je primjenjivati politiku asimilacije i francuskog naseljavanja. u djelu Hioan-i ihuxin. Ziid al1. istom obliku kod ismailita. vrhovni rukovo.000 ibadita. majka Muhammedova. Alžir je igrao prvorazrednu nju nekih ismailitskih teologa: po svoj prilici su ismailitski ulogu. koji je se od prvog svjetskog rata probudili. Doista. donijela je smrt . god. Ako je ta obavijest tačna. koje se pri svemu tome.- ----- 38 . a Gušii'iš wa-raha'iš naziva amr »prvom ako se ne uzmu u obzir 80. koristili rala nova francuska osloboditeljska vojska koja je sudjelozajedničko vrelo.1962. Oni su jedini posjedovali. samo je Narodna stranka. čini se muslimane važi islamsko obiteljsko i nasljedno pravo (kod da je amr smatrao utjecajem koji dolazi od Boga i siedinjen s Kabilaca i Tuarega dijelom običajno pravo). ostao vjerojatno u svojoj obitelji ekonomskom unapređivanju zemlje. bila izrađena u islamskoj sredini. pokazuju razlike u učenju. učenje. koji su bili sputani ograničenim opsegom svojih ugledala svjetlost koja je dolazila iz nje same i obasjala palače povlastica i željeli steći zemlju domorodaca. eksploatacija je postajala kapitalistička. Prema dužoj recenziji »Teologije«. izraz koji se javlja u brojnim stavcima Kur'ana u Alžir i kolonije. dakle. tokom trudnoće. tj. kada se vraćala iz posjete do oko 1881.4 riječi (kalirna) Božje. koju je 1937. Organizacija i kolonizacija Alžira nakon generala Bižoa I M I N A (a. a onda i Francuske. I' I I vakufska dobra podvrgnuta su 1962. s njegovog gledišta. Taj zaključak Upravna i financijska samostalnost ostvarene su potpuno počiva na hipotezi. stotinjku Evropljana. a čiji je kulture su raznovrsnije. Pa ipak. Amina je učiniti opskrbitelja tropskim proizvodima. god. god. Sve to vrijeme dok je ona živjela. upravu da ponovo primjenjuje politiku asimilacije: od 1858. umro prije rođenja MuhammeRandona. u koja se uplitao helenistički element. a često nije sko kraljevstvo«. Od Francuza preuzeta A A ---. jednako tako zvane Njegove volja. sa 22. iz roda Banii Zuhra iz plemena prošli su više faza kojima su odgovarale vrlo različite I Kurejš. Za Drugi ismailitski pisac. Mzabu živi oko 50. . 1954. do 1860. Otac joj je bio Wahb ibn 'Abd Manaf. kako se općenito smatra. žitelja (procjena iz 1986. izvorno smislili islamski mislioci. za koje se drži da su njegovi. zapovijed. te je. Amina).Amina ! I. organizipisci i autor duže verzije »Aristotelove Teologije. Ukratko. postupno je posrednik između Tvorca i prve inteligencije i izravni osvajan od Francuza. stvaralač­ iseljavanja otprilike 90% Francuza i Židova. a majka Barra bint 'Abd al-tUzza iz roda 'Abd admetode..000 Evropljana i 1. Um.

uključujući tu teritorije koje zemljopisno pripadaju gornjoj Mezopotamiji. s prosječnom temperaturom u 7-8 mj. naravno. Arapski zemljopisci Srednjeg vijeka zvali su je bilčd ar-Rum (»zemlja Bizantinaca«). on ga je smatrao istovjetnim s božanskom voljom. anadolijske strane imaju zimi blage temperature. Ipak.441.000 m. okružena planinskim lancima. kako u šumi ili na ledini tako i na obradivim zemljama.Erzindžan . na Anadoliju dolazi 743. Zatim.). kao što je Tasaunourat. Čak u najsušnijim dijelovima može se odgajati ječam i žito bez umjetnog navodnjavanja. Od ukupne turske površine (767. od grčkog Anatole u bizantskom izgovoru). vlažnoj ljeti. na psihičkoj razini. samo uz pomoć kiše. a egejska Anadolija. Zato su zime srazmjerno bogate oborinama. uspon. a koja uvjetuju meteorologiju zapadne i središnje Evrope tokom cijele godine. Zato je to područje stepe. ponekad vrlo hladnim.Iskenderun). glavni vjetrovi su sjeverni. a na Anadoliju je tada dolazilo 19. nalaze se tekući pojmovi koje koriste ismailiti. Na sjevernoj strani. koju su često raspravljali sufije. gdje se ona prepliće s pojmom amra.Biredžik. te to daje dojam najveće plodnosti. između amra. sjevera i juga. hladna je zimi. Osim toga. Na visokim zaravancima tih sjeverno-anadolijskih lanaca. dolazeći od mora. i višim od 27°C na jugu. Između valovitih terena pružaju se duge i široke doline. dok se drugi odnosi na stvaranje materijalnih supstancija ili na same materijalne supstancije. Ta ideja se nalazi u nekim ismailitskim spisima. dok je ostatak ostavljen na ugaru na znatnom prostoru. na sjeveru i jugu. 1950. Dobija. Anadolija. koji je sunitski pisac.Anadolija uma. koji se često u Evropi označavaju imenima Pontinske alpe. ponekad. planinski poluotok koji se pruža od južnog kraja azijskog kontinenta. ismailitskom djelu koje se pripisuje Nasir ad-dinu at-Tusiju. ali iskazani na način koji ne narušava sunitsko pravovjerje. Klima je ljeti topla i dobro opskrbljena vodom. Kurdistanu (Van i Bitlis) i Armeniji (Kars). a mogu doseći i do 2. God. velika osmanska upravna podjela (eyalet ili vilayet) tog imena obuhvaćala je teritorije starih turskih kneževina u zapadnoj Anadoliji. naposljetku. nestaje tema (bizantska provincija) Anatolikon (nastala u prvoj polovici 7. U Rauidat at-taslim ili Tasaunourat. Turci sa »Anadolu« označavaju cijeli azijski dio moderne Turske.308. Mala Azija. al-Džezira (Dijarbakr). Tako se na zapadu nalazi planinski početak zapadne Anadolije. . u besjedi predstavnika hanefita. na istoku do kanala gornjeg Eufrata. činila oduvijek most između središnje Evrope i zapadne Azije. planine Ararata. »sposobnost prociene« (wahm). Te šume su uveliko bile žrtve ogoljavanja (sječe) i krčenja. Ipak. za koje su neki tvrdili da je moguće. te se. Irmaka i Kizil Irmaka pružaju se prostrane ravnice. hladnijim vjetrovima. stvaranje duhovnih supstancija ili same te supstancije. zemljopis. amr se. dugim lancima visokih I planina. Naspram Crnog mora.119 krrr'). s prosječnom temperaturom u 7-8mj. višim od 22°C na sjeveru. javlja opća zemljopisna oznaka Anatoli.53). kao i Turci do odmaklog razdoblja osmanske epohe. osim toga. s prosječnom negativnom temperaturom u januaru. grmovi sa stalnim lišćem. dovršava u amru. te omogućava da kulture napreduju. a vruća ljeti.670 žitelja. iskrčeno obradivo zemljište penje se i do više od 1. gdje Anadolija graniči sa Mezopotarnijom. Njihove strane su prekrivene prirodnim šumama. Izraz je u početku označavao samo Istočnu Anadoliju. Na sjeveru je sustav planinskih lanaca. zvana u antici »Mala Aziia« (Mikra Asia). ali dijelom boro- 39 . kod Bizantinaca u svim vremenima. i božanske volje koja ga sprečava.od prostrane ravni okružene. Prirodno raslinje zapadnih i južnih strana bitno predstavljaju. nalaze se više biljke koje vole vlagu. S turskom najezdom. a i u »raspravi Sabejaca i hanefita«. U povodu tumačenja Kur'ana (VII. Pod tim imenom. 3. suprotstavlja halqu: prvi izraz označava. u cjelini obilnijim oborinama. pretvorena u obradive zemlje. samo urastočjima [ešila. Druga je tema. pa ipak. na prvom mjestu sve što se nalazi ljna istok" od Carigrada. a proistječu iz susreta dva sustava. ne označava se više sami poluotok (otprilike do crte Trabzon .634km 2 . Zbog svoje širine. tokom ljeta. a. u stvari Malu Aziju i Egipat. koja joj sljeduje. koja se nalazi u djelu al-Milal wa an-nihal. srazmjerno bez pregiba. zahvaljujući klimatskim uvjetima.I trašnja Anadolija je jednako optočena na zapadu i istoku : planinskim međama. st. a više od 8 na sredozemnim stranama. mnogo manje vode nego obalna područja i okolne planine. Fizički Anadolija~:sastoji vis~l ac ac ~ADOLIJA.934. Ljeti su strane sparne. učenje o božanskom amru skupljeno je u pojam koji. U traktatu Gami' al-hikmatayn od Nasir-i Husreva »svijet amra« je ismailitska hijerarhija. s Balkanskim poluotokom. zbog izlaženja sunca) označava.500 m. uzgoju sitne i krupne stoke. koje je postalo prosti zemljopisni naziv. Ime. Oni. od 24°C. Unutrašnja visoravan čini središnju Anadoliju. Lanci planina podvrgnuti su. koja postupno postaje Anadolu u turskom izgovoru. ime Anadolije iščezava kao ime pokrajine.Anadolu (arapska grafija Anapll1. od aš-Šehrestanija. Visoka visoravan unutrašnje Anadolije. duša (na/s) i intelekt. označen stupnjevima koje predočava primanje osjetila. tada. zapovijedi Božje da se izvrši neko djelo.). a obuhvaćaju grupe planina visine 1200-1500 m. Ime Anatole (»Levant«. donose jednako tako oborine na sjevernu stranu. Tokom raskomadavanja pokrajine u doba Tanzimata (sredina 19. mjesta njihovog prvotnog rasta su. te. naspram Evrope (Balkanski poluotok). dijelom. u planini Zigana. a osim toga manje toplim ljetima i. te čini prostranstva ledina i šikara. u skladu s drugim ismailitskim teolozima. Turska je imala 20.000m premašeni su na znatnim prostorima. na njezino mjesto. Postoje stepe i na južnim međama istočnog Taurusa. koji danas čini bitni dio Republike Turske. proturječje. strane zapada i juga pošteđuju suše tipične sredozemne klime. st. u kojima su glavne obradive zemlje. kao neka vrsta prsobrana Anadolije. u januaru s prosjekom višim od 5 na stranama Crnog mora. Historijski je. dok je »svijet halqa« fizički svijet. U sadašnjoj tekućoj upotrebi. zemlja se najčešće nalazi pod utjecajem tih područja visokih atmosferskih tlakova koja su u pravcu zapad-istok. Unu. Na istok. u unutrašnjoj Anadoliji nema pustinje. Ekonomija se temelji na kulturi žitarica. tj.

ravno. ali danas su to rijetko naseljeni krajevi. Na jugoistoku od jezera Vana. poznata jezera iz starog vijeka. npr. Povijesni pregled. kulturu duhana. Na jugu je sustav Taurusa koji je. Zbog različi­ tog ishoda bitaka između Arapa i Bizantinaca. Tamo gdje na istO. Sami obalni rub Taurusa sadrži uske pojase naplavljene zemlje i obradive ogranke srednje širine. koja je. u Evropi poznata pod imenom Armenija. preko koje su Arapi odašiljali dosta rijetke pohode. Tamo. Ipak se tu uzgajaju dobre sredozemne kulture.176 m na planini Džilo. Naspram Mramornog mora. Osim usjeka Bosfora. Alagez Dag (4. Ove osiguravaju prolaze putevima koji vode iz Anadolije u Azerbejdžan i Iran. bilad ad-durub).. Gaje se bogate kulture duhana. u biti. još viša nego unutrašnja Anadolija. golemo na 900 m. U stvari. Planine su dosta puste. koji je činio granicu. u cjelini. A prema sjever-istoku. 1000 i čak ISOOm. na strani Sredozemlja. činilo je »vojno područje ograde« (a. Žito i sitna stoka su bitna sredstva za život rijetkog stanovništva. Golemi. i to u nekim rijetkim uskim dolinama. Tuda u zemlju prodire vrlo daleko sredozemna klima. Rijetko stanovništvo smješta se po dužinskim dolinama. znatno viši od sjevernih planina. Zato su najpogodniji tereni na najvišim visoravnima. bilo u arapskim rukama. Nedavne vulkanske formacije prekrivaju tu naširoko nabranu podlogu. Oko Burse (Bruse) cvjeta uzgoj svilene bube. koje idu do 500. a često i 3. a imalo je za glavni grad Menbidž ili Antakiju (Antiohiju). Samo nakon osvajanja velikih careva Nićifora II Foke (963-969).Anadolija I vite.000m. sa kotlinama visokim 1500-1700 m. znatno plodonosno. Najpogodniji dio tih međa je Haraj na zapadu. gund al-ćatoasim) ili naprosto al-rauiasim. Gaziantepa. na Sakariji. gdje se u blizini Sredozemlja može uzgajati kultura brojnih sredozemnih vrsta. Te planine znatno su važne za nasad.500 i 2. To granično područje. najniža područja su i najsušnija. Unutrašnja visoravan središnje Anadolije obuhvata široka prostranstva ravne zemlje. rubom tog područja pružao se utvrđeni pojas »siriiske krajine«. blizu Antakije. Istočno od Erzuruma. Eskišehir. Jovana Cimiskija (969-976) i Vasilija II ------ 40 . i »mezopotamijske krajine«. Samsun je najbolja ulazna luka ka I unutrašnjoj Anadoliji. Jaka trgovina između dva tjesnaca pospješila je tokom stoljeća razvoj Bizanta (Carigrada). široke pukotine Bekir Čaja. Te nanesene terene ispunjavaju zatvorene kotline Konje i Slanog jezera. Kajseri i Sivas. koja dostižu od 800 do 1200 m. premda je pučanstvo isto tako dosta prorijeđeno. između šipražnih planina na pravcu zapad-istok. Ajdin i Denizli. srazmjerno uskih. vinove loze i drugih plodova primorja. donedavna aktivni. koje obuhvata sjeverne granice Sirije i Gornje Mezopotamije. ali sada ugašeni vulkani. osobito ljeti. uključujući tu i južno voće. a tu je i gustoća stanovništva velika. ali je. Ti bazeni su glavna središta nasada. Još i danas je Istanbul prozor Turske u svijet i glavna izvozna luka. a s druge strane u području okolnih visokih planina. a ponegdje i južno voće. stapaju obalni lanci sjevera Anadolije i oni istočnog Taurusa. sa isturenom tačkom Malatja. Na zapadu Anadolije je njezina egejska strana. ima i željezničku vezu: Rudni i industrijski teritoriji Zonguldaka i Ereglija započeli su snažan razvitak. koja je nedavno doživjela znatan razvoj. Manisa. koji je ekonomsko središte područja. Planine i njihovi široki nabori premašuju 2. U kotlinama Slanog jezera i Konje.. to granično područje mnogo je trpjelo. sa isturenom tačkom Tarsus. istočni Taurus i planine sjeverne Anadoliie se ponovo odvajaju. prostranstvo solno. više na jug. visina dostiže čak 4. mala luka Fethije vrši tu ulogu za zapadni Taurus. To je planinski početak zapadne Anadolije. pokrivenoj ledenjaCIma. te visine se postupno spuštaju do 1100m. koja. krajnje surova i vrlo hladna zimi. Posebno su bogate ravnice oko Adapazara. 1. Luke su ugrožene velikim rječnim nanosima.. jer je to ravna crta. U istočnom Taurusu ima nešto više prostora za kolonizaciju. Malog i Velikog Menderesa prodiru 200 km u unutrašnjost. Dijarbakra (Dijarbekira). Više njih sadrže velika prostranstva vode. područje razlijevanja rijeka Sejhan i Džejhan. Ali unutrašnja Anadolija ima i znatne planine. Svi ti gradovi napredovali su zahvaljujući navodnjenom zemljištu. a njihova sredozemna klima stvorila je čudesna središta nasada. osobito kultura pamuka. Inače. krajnja napredovanja halifskog carstva bila su Kalikula (Erzurum). Alepa.Najveći dio Anadolije ostao je postrance od arapsko-islamskog osvajanja. osim toga. na južnim međama postoji prostor pogodan za kulturu. gdje započinju planine.- omogućuje I čie. a na mjestu starih šuma nalaze se oskudne ledine. izvrsna luka Izmira štiti od naplavina samo pomoću umjetnog nasipa. a da se zemlja nije potpuno zauzimala. U stepi je naseljenost slaba.434m).000. te mjestima pretovara kroma iz istočnog Taurusa. dok uzvisine terena privlače kiše. Gediza. obuhvaća stvarno značajnu obradivu površinu.000 m. posebno sušnim. ona je najslabija. pa se. a visine 1. Konja. na području stjenovitih masa. Subhan Dag (4. 5172m.000. Istočna granica zemljopisne Anadolije je tamo gdje se. jedino dolina Adane. služi osobito kao mjesto ispaše i ne pruža uvjete života i kulture pogodnije od područja kotlina. Taurus. »zemlja klisura« (a. Na zapadu. tu su još i Bergama. a oko Tekirdaga kultura vinove loze. Nigde. bizantski teritorij graničio je sa kršćanskim državama Armenije i Gruzije. U sušnoj unutrašnjoj Anadoliji. U zapadnom Taurusu i zapadnom dijelu Srednjeg Taurusa pružaju se neobični bazeni istegnuti između grebena. posebice Ankara. kao Ararat (Agri-dag). Na tom položaju se naselila većina važnih gradova.ku završava egejSk.a Anadolija uzdiže se I na prostoru Afjon Kara Hisar-Kutahja-Ušak široko po~ . te u danom trenutku Kamah. Južna strana Anadolije nema nikakvo sidrište za velike brodove. u području gornjeg Eufrata. Na krajnjem sjever-istoku.. Važnost Iskenderuna iMersina duguje se njihovom položaju luka doline Adane i Hataja. Taj početni prostor još nadmašuju masivi koji često premašuju 2000 m. Tire. odakle teku obilne vode. uzvisuju se nad visoravni. To su područja starih središta. koje ljeti zauzimaju stada koza i ovaca. Urte. nalazi se zona ravnica i brežuljaka. Prostor između njih čini visoravan.094). Tlo. I srednji Taurus daje male mogućnosti za kolonizaciju. . Osim Izmira. u pravcu gornje Sakarije. Sastoji se od gigantskih visoravni koje dosežu od 1200 do 1500 m. Ta zemlja.

Novi car Roman IV Diogen. na čelu konjaničkih snaga koje su djelovale u Anadoliji i zadužio ga za borbu protiv Bizanta. Naposljetku je car Aleksije I Komnen potvrdio 1081. kneževi. a bizantska uprava svedena je na ništa. s Konjom kao glavnim gradom. cijelo stoljeće se ograničio na unutrašnju Anadoliju. sva zapadna strana i obale Crnog mora i Sredozemlja ostale su bizantske. biza~t:ki o~:l . Sulejman okreće ka Istoku da proširi svoju vlast. Početkom prve križarske vojne. bila sasvim ograničeni teritorij i sveden na najsiromašnija područja Anadolije. prisvojio je erzindžansko kneževstvo Mengudžek. Kasnije. njegovim sinom i Mengudžekom: prvi je zadržao središte Anadolije. a uskoro je i umro. jer je bio potučen 1210. borcima za vjeru. David i Aleksije. mogao je Fridrih Barbarosa. on se sukobi sa seldžučkim emirima. Alaedin Kejkubad. sultan Melik-šah (od 1072). prijeći tursku Anadoliju i zauzeti prijestonicu Konju (1190). opljačkali Kilikiju i pobjedonosni napad na Kajseriju (Cezareju). te se nakon toga podijelila njegova država. navalili sa svojim ratnicima. mlađi sin Kilidž Arslana II. god. koji je djelovao u sjeveroistočnoj Anadoliji. koja je još u rukama Bizantinaca. njegov nasljednik Barkijaruk je ovlastio Sulejmanovog sina. osim Amide (Dijarbekir) i njegove okoline. s prijestolnicom Nikejom (Iznik). u trećoj križarskoj vojni. ipak. sav sadašnji turski teritorij. što je. kada su turski osvajači seldžučke dinastije. na poticaj dužda Enrika Dandola. koje je vodio Kilidž Arslan i Melik Danišmend. Turci. a njihovi bizantski saveznici kod Iznika. te bude pobijeđen i umre u toku bitke (1086). god. god. Kada se. uz uvjet da poštuju pravo nominalne vrhovne vlasti Bizanta. sa Sivasom i Erzindžanom. koji su zauzimali Turci. poraz je koštao cara prijestola. pokriveno stepama. ili 1106. a sultan Gijasedin Kejhusrev I. Nićifor III Botanijat pribjegli su njegovoj pomoći da bi postigli svoje ciljeve. najveći sultan rumskih Seldžuka. sa Melik Danišmendom. Izedin Kejkaus I prisilio je trapezuntskog cara da mu ustupi 1214. Njegov brat i nasljednik. od carske dinastije Komnina. mogao je tada postati gospodarem Antiohije. Ali se nije uspio proširiti u zapadnu Anadoliju. postojale su žestoke svađe i ta su se suparništva nakon mnogih godina završila u korist Kilidž Arslana (1104. pod Teodorom Laskarisom. Njegov sin 41 A~tiohija. prouzročilo slabljenje bizantskih položaja na granici. kao i teritorije za naseljavanje turskih vojnika. Za uzvrat je Sulejmanu priznata vrhovna vlast nad područjima koja su zauzeli Turci i ustupanje nedavno zadobijenih gradova. sam car je pao u sultanove ruke. dočepao se luke Antalije i osigurao pomorski izlaz seldžučkom rumskom carstvu (1207). U stvari. kako su je zvali križari. ali mu je bilo teško umiješati se među druge turske knezove. za to vrijeme su turski knezovi osvajali zemlju i utemeljivali kneževstva. a u Kilikiji se ranije stvorilo kraljevstvo Male Armenije. učinio značajnu luku. -kneževina vazal. 1231. Taj zadatak su mu olakšavali dinastički metež i u Bizantu. bizantska vojska. seldžučkog kneza. koja je ostala turska. trgovina je cvala i dovela u zemlji do neočekivanog poleta.Anadolija (976-1025). Edesu je zauzeo atabeg Zengi od Mosula (1144). Bizantinci su organizirali suparničko grčko carstvo u zapadnoj Anadoliji. Amid (Dijarbekir) bio je sjedište dinastije Artukida. Sulejmana ibn Kut!umiša. zauzeli Carigrad i zasnovali latinsko carstvo. zauzeli Ani. Blizu Mancikerta (Malazgird). Nasljednik Alp Arslana. Malatje. te je teritorij Edese i Antiohije bio franačka država. Kada je kasnije stari sultan Kilidž Arslan II bio uvučen u suparništva koja su razdirala njegove sinove. On je oduzeo teritorije od Artukida iz Amida i Hisn Kajfe i prisilio ih da priznaju njegovo vrhovništvo. a drugi planinska područja Sjeveroistoka. u blizini jezera Van. Sinop. iako brojnija. od koje je on. pod imenom Alaija (danas Alaja). od kojih je najstariji bio Melik Danišmend Ahmed Gazi. sudionici četvrte križarske vojne. Oni su došli do Antiohije i uzeli je nakon duge opsade (1098). nakon njegovog odreknuća od vlasti (1078). u pogledu drugih centara. Tek po smrti sultana Melik-šaha (1092).). U tom stanju slabosti nalazila se bizantska granica. koji mu je. ali ne više redovitim snagama. glavni turski stan u Izniku bio je opsjednut i zauzet sredinom 1097. na granicu. Ona se znatno povećala tek onda kada je Kilidž Arslan uspio uključiti danišmendidsku državu (1174). Turci su ponovo poveli sveti rat protiv Bizanta. započeo je pobjedonosno. Rumski Seldžuci bili su je isto tako u stanju braniti. Ta povećavanja otvorila su seldžučko carstvo međunarodnoj trgovini. a kasnije još je Antiohija pala u ruke mamelučkog sultana Bejbarsa (1268). Nakon što su god. tu se i utemeljila prva križarska država. Sulejmana u njegovoj vlasti. konačno. 1204. među ostalima i sa Tutušom. Ali kasnije su izbila suparništva u Bizantu između plemstva po maču i plemstva po peru. Ipak. Pobjeda križ ara u isto vrijeme kod Eskišehira odlučila je sudbinom zapadne Anadolije i otvorila križarima put u ostatak turske zemlje. uspostavljene su veze sa talijanskim trgovačkim republikama. podario slobodu nakon potpisa umjerenog ugovora. bili su potučeni od križara. ali tokom napada na Alep. poslao je. odbivši pretenzije cara Manojla I Komnina pobjedom u klancima Frigije (klanac Čardak) 1176. osobito kada je ovo zadnje bilo na vlasti. ti su se teritoriji ponovo uključili u Bizant. a osvajao je i na istok (Erzurum. u Trapezuntu carstvo »Velikih Komnina«. Kilidž Arslana. tako da je seldžučki sultan Alp Arslan bio prisiljen sam preuzeti zapovjedništvo. uz pomoć gruzijske kraljice. bratom Melik-šaha. bila je uništena (1071). Anadolija je neko vrijeme ostala prepuštena samoj sebi. i umro je u bici. U stvari je Sulejman upravljao gotovo svom Anadolijom. godine 1228. 1234). Ti uspj:Si križara gućili su caru Aleksiju da bez muke protjera Turke sa teritorija bizantskog carstva i reorganizira zaštitu granice. zatim. pa su pod Mesudom II potukli sudionike druge križarske vojne (1147) i prisilili ih da idu preko bizantskog teritorija. oni su ostvarili značajne upade u Anadoliju (1064). god. 1231. bio je bizantski. Car Mihailo VII Duka i. Kilidž Arslan morao je dijeliti unutrašnjost. koji je predstavljao vojno plemstvo. Ahlat. Nakon njegove smrti. Tako je seldžučka država Ruma ili sultanat Ikonijum. posebice. nego individualno. Po smrti zadnjeg. U Nikeji (Iznik) je Sulejman uspostavio svoj glavni stan. Njegova vladavina bila je vrhunac kulture i moći carstva rumskih Seldžuka. Nakon tog neuspjeha. uspostavili su. . što mu je dalo izlaz na Crno more. teritorij. kao. Harput. nakon što su prisvojili svu prednju Aziju. god. da se vrati u Anadoliju. proširio je granice carstva na stranu Sredozemlja i zauzeo tvrđavu Galonoros. dva brata. Sin i nasljednik njegov.

Ipak. Iskorištavajući tu okolnost. Muratov sin. st. Čak su ilhanidska područja proširili novim osvajanjima na zapadu. bili prisiljeni da sve više ustupaju teren Anadolije. mongolski upravljači proglasili su se neovisnim. iz dinastije Ak Kojunlu. 1453). carstvo je konačno zadobilo status pokrajine ilhanidskog carstva. Prema sjeveroistoku. 1461. oko Ermenika. nakon što mu je dao prirodno težište osvajanjem Carigrada (29.s Adanom kao glavnim gradom . taj poduhvat doveo je do napada Timura. te su se proširili na jug. pokušao je 1277. god. dakle. Na kraju su bizantski ostali neki utvrđeni gradovi kao Brusa. što je osobito povećalo osmansko područje na istok i jug. Ali time se i okončala snaga tog carstva. Ono se sve više bavilo Balkanom da spriječi latinske osvajače. Na zapadu. on je još ojačao već useljeni i još polunomadski turkmenski element i igrao kasnije značajnu ulogu. Kararnani su pokušali izmaći njegovoj vrhovnoj vlasti. Počev od te osnove. Drugi značajni događaj je ponovno bizantsko zauzimanje Carigrada. te je osvojio Konju za svog štićenika. te Herakleja (Iraklija) na Crnom moru. Nikomedija (Izrnit. a širila se do Mramornog mora nakon osvajanja više jakih mjesta. od stupanja na prijesto (1389). tu biva na Sakarji potučen i pogubljen od seldžučkih trupa (1277). 1375. Najznačajniju od tih turkmenskih hordi vodio je čovjek pod imenom Karaman ibn Nura Sufi (dakle. koji ih okružuje. Po prilici se u isto vrijeme seldžučko rumsko carstvo prestalo odupirati. a najmoćnija je Germijan s glavnim gradom Kutahjom. Osmanlije su sačuvali samo mongolsko područje na sjeveroistoku Anadolije. a obuhvatala je i luku Sinop. uključujući i Karaman. te zanemarivši obrambeni sustav koji je uspostavio Laskaris. god. on je pripojio kneževstvo Hamid (1381). njegov sin Bajezit (Bajazit) I brzo priključuje sve turkmanske kneževine Anadolije.Anadolija Gijasedin Kejhusrev II (od 1237) mogao je prisvojiti Amid. te se Muhamed-beg povlači u brda. sva zemlja postala osmanska sve do Mramornog mora. novi val Turkmena sručio se na Anadoliju. Seldžučko carstvo je tako doseglo. da prisili Mehmeda da vrati pripojene pokrajine. Time je cijela južna obala Mramornog mora postala osmanska. a čas potjerani od njih iz vlastite zemlje. Ipak. čas na njihovom tragu. sva Anadolija je u turskim rukama i nije bilo po prilici ni jednog područja. Jedno je mongolska najezda. gdje se Turci nisu smjestili usred ostatka starog pučanstva. 1515. postoje brojne male polunomadske državice. ono je olakšalo Turkmenima da se nasele u zapadnu Anadoliju. pa su Osmanlije kontrolirali pristup Dardanelima. Moć novog carstva još se povećala na istok. Mehmed II dovršio je zaokruženje osmanskog područja u Anadoliji. god. Dinastičke svađe u susjednom Karasiju omogućile su Orhanu da pripoji i njihovo područje (1336). sa kraljevstvom Male Armenije. potekao vjerojatno iz derviške obitelji). Njezin susjed na zapad je Osmanova kneževina. Nikeja (Iznik. ali koja je praktično bila neovisna pod vođstvom glavara pojedinih esnafa (cehova). Sa svoje strane. što ga je sve više iscrpljivalo. Kada je. osvojio Dijarbekir. nastali meteži u ilhanidskoj Perziji. ta horda je zasnovala kneževstvo na granicama Taurusa. Osmanlija. Na egejskom obalnom području nalazio se Saruhan. Premda Mongoli dopiru do Kajserije. U isto vrijeme kad i Mongoli. god. koja je zapljusnula prednju Aziju i dotakla jednako Anadoliju (poraz Seldžuka u istočnoj Anadoliji 1243. na istok. u osobi Batua. Filadelfija i Magnezija (Manisa). oslanjajući se.). ili 1308). Karamanima je pošlo za rukom da postanu gospodari Konje. a onda mongolskih vladara Perzije. u ruke Orhana. ali Džimri kreće ka sjeverozapadu. koji ga pobjeđuje u bici kod Ankare (1402). Osmanovog sina. kneževstvo Karamana. sa glavnim središtima Balikesir i Bergama. nešto kasnije. jednako vazal Egipta. Već dugo se moć sultana povlačila pred moći mongolskih namjesnika koji su stolovali uSivasu. počev od sjevera. Sredinom 13. ali su mongolski upravljači čvrsto držali situaciju u rukama. koja je imala za središte Segit (Sogud). osvajača istočne Evrope. a 1467. Muhamed-beg. Ali je grad bio ponovo zauzet od neke mongolske kaznene ekspedicije. Oko 1300. Carevi Paleolozi su. Još više na zapad je bila kneževina Karasi. god. već ih je manje. Pokušaj turkmenskog vođe Uzun Hasana. Sard. osim svog prvotnog teritorija. Ne baveći se Anadolijom. te su se tu Turci smještali bez otpora. širilo se sve više na štetu teritorija koji su ostali bizantski. na jugozapadnoj tački Anadolije bila je kneževina Teke sa glavnim središtem Adalijom (Antalija) i Hamid sa Isbartom. Ali kada su. pri tome. 1337) pali su. koja zahvata obale Mramornog mora sve do Bosfora. 1331). zbivaju se dva događaja koja će imati za posljedicu preokret situacije u Anadoliji. god. gradovi Brusa (1326). te stavio pod svoje vrhovništvo teritorij Ramazan-oglua (Kilikija). pod imenom rumskih emira ili sultana. te luke kao Smirna (Izmir) i Fokeja na Egejskom. Ilhanida. i obnova bizantskog carstva. 5. naposljetku. S opadanjem ilhanidskog carstva. uzeti vlast u seldžučkom carstvu pomoću nekog pretendenta po imenu Džimri. Oko 1300. propao je u bici kod Terdžana (1473). kneževstvo Gazi Osmana i njegovih potomaka. Tako je malo nakon svoga ustoličenja (1360) Murat I zadobio grad Ankaru. on je okončao trapezuntsko kraljevstvo. granice nacionalnog teritorija moderne Turske.odmah smjestila kneževska dinastija pod imenom Ramazan (Ramadan) pod egipatskom vrhovnom vlašću. na moć mamelučkih egipatskih sultana. koja je nominalno bila pod vlašću mongolskih upravljača ili njihovih nasljednika. kneževstvo Dulgadir. sa glavnim gradom Manisom. Druga po važnosti od tih kneževina u zapadnoj Anadoliji bila je Džandar s glavnim gradom Kastamonuom. Timur obnavlja sve te države i ustoličuje razvlašćene anadolske kneževe. U turskom oceanu. a kneževstva zapadne Anadolije došla su postupno u osmansko carstvo pod Muratom II. na čiji se teritorij . Samo se Karaman održao kao osmanski suparnik. Druga turkmenska dinastija. pod vodstvom cara Mihaila III Paleologa. Sin Karamanov. te teritorije mongolskih upravljača. a Brusa je postala prijestoni grad. napokon. Nakon smrti zadnjeg sultana-mario:ete Alaedina Kejkubada III (1307. oni zapravo ne osvajaju seldžučko rumsko carstvo. dok su mu se sunitski kurdski knezovi pridružili. Malo potom. Ovi su okončali god. Ajdin sa Tireom. sve do granice KavI i i 42 . Nikeja (Iznik) i Nikomedija (Izmir).. Dulgadir zaposjela je istočni Taurus s glavnim gradom Elbistanom. Osvajanja Murata I na Balkanskom poluotoku odvijala su se usporedo sa zadobijanjima u Anadoliji. Menteše sa Milasom. kada je njegov unuk SelimI pripojio god. emira Ruma (Sivas). jedinstvo države je ponovo uspostavio Mehmed I. ovo je sve više vazalna država Mongola.

u početku. te su se mogle održati do danas. Treba. carstvo se zije. razlikovati područja vrlo stare grčke naseljenosti. a. Anadolija je obuhvatala 17 vilajeta. dok su se Portini upravljači često mijenjali. dakle postoje dvije od tih pokrajina. koja ih je. osim toga.promaknuti u vilajete. god. priznavala i oni su osiguravali carstvu vojni poziv. dok su drugi. okruge (sandžak) i područja (kaza) po kojoj su. Mahmut II je svojim reformama (tanzimat) ukinuo te zemaljske dinastije. sa svoje strane. kasnije se izgovaralo Anadolu). bila za ove blagotvorna. slučaj sjeveroistočne Anadolije. koji su se. nacionalni teritorij Turske sadrži 64 pokrajine i 523 područja. god. protiv Erivana). anadolijski helenizam ponovo je oživio. jedna nosi ime Anadolije (Anatoli. god. . obala Mramornog i Egejskog mora. Ali zato iz patrijaršijskih arhiva Carigrada jasno proizlazi da se sa rastućom masom turskih elemenata u Anadoliji. bio osobito okrutan prema kršćanskim žiteljima. postojala je i jedna druga. Samo u nekim planinskim krajevima. osmanski posjedi na obje strane su podijeljeni na »pokrajine« (ejalet. koji su. njihova uprava je. potpodijeljeni u manje sandžake. pokrajine su grupirane u osam zona: obala Crnog mora. Situacija kršćana se poboljšala. Osim te podjele na pokrajine i feudalne okruge. u svakom slučaju. Svaka je podijeljena na feudalne vojne okruge (sandžak ili liva). priznao određeni status pravoslavnoj crkvi u osmanskoj državi. S Turcima je Anadoliju naselilo novo stanovništvo središnje Azije. st. kada se pojavljuju Turci.Kada su Turci osvojili Anadoliju. Na jedan opći način. čime su nemuslimanske vjerske zajednice unutar osmanskog carstva dobile široku samostalnost. tokom jezičke reforme. Pored Grka ipak. posebice u 14. Hudavendkar (eli) (»zemlja vladara«) sa Brusom i Iznikom.osobito oni iz anadolijskog ejaleta. ponekad do naših dana. te samo brinuli da se obogate što je moguće brže. s druge strane. Ta podjela. kao i opći poziv u vojsku. kada je Mehmed II. sa njihovim žiteljima površno heleniziranim i pokrštenim. Helenizacija različitih etničkih slojeva Anadolije. očuvalo ih je da postupno ne nestanu. nakon zauzeća Carigrada. koje je nasljedila Republika Turska. središnja Anadolija. razlikovali od Grka i nisu se helenizirali. koja je započela u grčko-rimsko doba. po pravilu. gdje su žitelji čvršće vezani uz svoj helenizam i kršćanstvo. nego vazali Porte. s titulom beglerbega. domorodno stanovništvo još nije bilo poturčeno. kasnije vilajet). i 19. prema tome kako je napredovao. Tako se u doba. st. Otada je sva Anadolija ostala neosporno vlasništvo Osmanlija. čini se. Grci su usvojili turski kao tekući jezik (ponekad s grčkim slovima). hoćeš­ -nećeš. a osobito na granici Kavkaza. kada je Marko Polo prelazio Anadoliju god. jugoistočna Anadolija.. bili su Armenci.Brzi razvitak osmanskog carstva uskoro je stvorio potrebu za političkom podjelom na oblasti. 1272. evropska Turska. novi teritoriji nisu se priključivali Anadoliji pod imenom sandžaka. pod Muratom I. nego su predstavljali pokrajine.. postojala je do početka 19. iseljavanju. ali. Konačno je taj sustav ozakonio Sulejman I Kanuni. Armenci. Nakon nekih kolebanja. samo u središnjoj Anadoliji. od toga su samo 4 43 . širili su se brzo prema zapadu prije turskog razdoblja. Postojala su četiri okruga pod drugim osmanskim vladarom Orhanom: Sultan-uiugi (oko Eskišehira iSegita). u svojim općim crtama. Mnogo puta se mijenjala njihova podjela: 1935. bili vazaini spram Porte. a 1954.Anadolija ratovima protiv' kaza. kao što su obale zapadne Anadolije. Ti utemeljitelji zemaljskih dinastija zvali su se »gospodari od dolina« (dere begi). koje su vodili osmanski sultani i njihovi generali (Sulejman 1534. održali su se dijelovi tih slojeva. dizale paše i nastojale zasnovati dinastije u okviru svoje upravne potpodjele. st. novu podjelu carstva na pokrajine (vilajet). ipak. islam. U 18. ona je bila već odavno helenizirana. podjela. stari sandžaci . protiv Gruzije i Murat IV 1635. a kasnije (1875) i oni iz erzurumskog . istočna Anadolija. kojima upravlja paša. kao što je Trapezunt (Trabzon). te asimilaciji u turske elemente. osobito. gdje su Mongoli iz Perzije. vjerska i jezična pripadnost se podudaraju. Zemljopisno. da. od dijelova unutrašnje Anadolije. u početku. kao monofiziti. premda su se s vremena na vrijeme. svojom religioznom prijestonicom. po evropskom uzoru. god. koji su i sami preobraćeni na Islam tek od Gazana. pod lokalnim dinastijama. Mustafa-paša 1578.~l pokr:jine u Evropi. dovršila se u korist pokrštavanja. dobili naziv il. stvorio je. Stvaranje milleta. Kodža-eli. najprije ograničenom na feudalne okruge ili »zastave: (sandžak ili liva) kojima je upravljao vođ okruga zvani »gospodar od zastave« (sandžak begi ili mir-liva). Kako su imali interesa za napredak krajeva kojima su upravljali. okretali su se islamu i asimilirali u tursko stanovništvo. a još se u 19. a druga Rumelije (Rum-eli). pravoslavno kršćanstvo sve više smanjuje a u isto vrijeme i helenizam.~. često. to je. pravne nadležnosti (kada. Ali se taj proces u početku odvijao sporo. Politička povećalo zahvaljujući . koji su sve teže podnosili duhovnu izolaciju zbog prekida veza sa Carigradom. Ali u cjelini. Orhanov feud kojeg je on ustupio generalu sa Balikesirom i Bergamom. postojali su teritoriji suverenosti (hukumet). kada carstvo cvjeta. Stanovništvo. zapadna Anadolija. po njemu je Anadolija obuhvatala 14 ejaleta. . Anadolija je činila dio grčkog jezičnog područja i ovisila je od grčke pravoslavne crkve. bilo je samo 57 vilajeta. kako je činilo vladajuću klasu na područjima turske vlasti. koji je. Republika Turska ukinula je vilajete i uzdigla sandžake na rang vilajeta. uskoro je postalo i pretežno: brojni domorodni elementi. Tako su grčke ili armenske kršćan­ ske zajednice izbavljene iz svoje duhovne izolacije. Ilhani. oni nisu više bili dužnosnici. vladali s velikom revnošću preobraćenika. rođeni trgovci. Kada je. uspostavio modus vivendi između muslimana i nemuslimana. koji su. kaza) koja je bila pod pravosudnom vlašću kadije (kadi). Kada se kasnije još više osvojilo na istok. koje je donijelo i novu vjeru. manje prostrani ejaleti pripojeni nekom vilajetu i zadobili status sandžaka. a 60 u Anadoliji. 1548-1549.. obala Sredozemnog mora. taj proces treba pripisati. u Konji i Kajseriji. st. No najteži udarac kršćanstvu u Anadoliji nanio je Timur. koji je vladar rezervirao sebi. s jedne strane. Zakon od 1864. više na istok.. sve do glavnog grada carstva. te područja koja su dugo pod grčkom vladavinom. govorilo o Armencima da su »vieran narod« (millet-i sadika). kada je slabila središnja vlast. a kasnije valije. osvojen Balkan i druga anadolska područja. ono je bilo u manjini u odnosu na grčke elemente.

staro ime. vođ roda Abd al-Ašhal od Avsa. s vjerskog gledišta. izuzev Židova. Došlo je do rata i sa Grcima./). Kurdi su suniti i nalaze se u jugoistočnim pokrajinama. zauzeli Izmir (Smirnu) i prodrli čak do Sakarije god.\ledine koji su podržavali Muhammeda. a muslimanska 99%. ali su očuvali armenski kao domaći jezik. oni su većinom aleviti. Glavne iznimke su bila četiri roda Avsa. al-ansčrv. tj. po svoj prilici je šesti dio onih koji su se pridružili Muhammedu bio od Avsa. svi su ovi održavali tijesne veze sa Židovima. koji su 1212.armensko stanovništvo ponašalo se nelojalno. grčka je vojska napustila Anadoliju. Samo u Granadi održali su se Nasridi između 1231. kada se ruska kršćanska vlast proširila i na Kavkaz. polunomadi i. S turske strane reagiralo se s odbojnošću koja je prelazila u mržnju protiv kršćana. tako se dobija gruba procjena ukupne važnosti rodova. a potom ga osuđivali. Slijedeća tabela daje broj ljudi iz raznih rodova koji su prisustvovali prvoj »Akabi« (A 1). preostali su bili predmet zamjene za muslimanske žitelje Grčke. god.. za potvrdu ugovora iz Kučuk Kajnardžija (1774). kršćanske grupe. Usprkos tim odmetanjima. jasno je da mu se priključio najveći dio stanovništva Medine. Glagol nasara znači: pomoći nekoj osobi kojoj je neprijatelj nanio nepravdu. Anadolija postaje turska sa više od 90%. koji su se vršili da se ostvare reforme predviđene Berlinskim ugovorom (1878). Glavni odsjeci u povijesti muslimanske Španjolske.Andaluzija ipak. dakako. koji je postojao između muslimana i nemuslimana u osmanskom carstvu bio je narušen u 19. Zadnja rubrika (Ž) ukazuje na broj žena iz rodova. oni su se pomiješali sa turskim pučanstvom u gradovima i na selima. st. iz zapadne Evrope je strujao i presađivao se nacionalizam u pokorene kršćanske narode. a. simpatiziraju šiizam. pridružili Muhammedu. prema tradicionalnim pričama o »prvoj i drugoj Akabi«. 44 . mekanskih pristaša. Zamijenili su ih Almohadi. slijedilo je nasilno potiskivanje tog stanovništva ka Mezopotamiji. a preživjeli su napustili Tursku nakon rata. u bici kad Navas de Tolosa podlegli ujedinjenoj vojsci kraljeva Kastilje. A A N D A L UZ IJ A (a. nove ere. Vail. kojima je time potakla protuturske osjećaje. najduže i najjače bila izložena orijentalnim utjecajima). Turci iz zapadne Trakije i istanbulski Grci bili su isključeni iz te trampe. bar. kada su se zapadne sile započele miješati u poslove Turske. kršćanska Španjolska osvaja dijelove Sjeverne Afrike. drugoj »Akabi« (A2) i bici na Bedru (B). jer su se ti zadnji bili. koji su se kao male države borili jedni s drugima. da je prihvaćanje Muhammedovog zahtjeva bilo i iz nade da bi on mogao uspostaviti i održavati mir. koje je do određe­ nog doba bilo pod muslimanskom vladavinom.ili su postojali . Muslimansko stanovništvo Andaluzije sastojalo se od domorodaca koji su prešli na Islam. Osim turskog stanovništva gradova i sela. »pomoćnici«. tj. U njihove nosioce broje se i »arabizirane. bio je Sad b. god. god. god. god. najprije. Berbera i Arapa. Pritisci. vladaju emiri N S ARl a . Benu Kaila. To je osnova zašto su se medinski muslimani zvali al-Ansar (ponekad ansar an-nabi. dovele su god. pobijeđena od Turaka koje je vodio Mustafa Kemal-paša. ali i o turskim dijelovima drugog porijekla. Treba razlikovati te nemuslimane od skupine Munčfiqun ili »licemjera«. uobičajeni naziv za one žitelje . sve do svoje smrti god. opredjeljuju se za šiizam ili. Armenci su usvojili turski u svojim društvenim odnosima (ponekad s armenskim slovima). god. st. ruska vojska sa Kavkaza prodrla je na područje Vana i . pomalo svagdje u Turskoj nalaze se muslimanske izbjeglice (muhadžirii. Muaz (Sa'd ibn Mu'iit. pri čemu je veliki dio stradao. Valencije 1238. Sevilje 1248).prema kazivanju Turaka . Tako. tj. po ugovoru od 1923. god. kao i dio petog. kada je on susreo šest ljudi iz plemena Hazredž.u Anadoliji nomadi. Pobjedonosno napredovanje Reconquiste zaustavljeno je pobjedom Almoravida (1086-1174) nad Kastiljom. An~iir je vjerojatno. koje je obuhvatalo plemena (al-) Avs i (al-) Hazredž. bitno veći prostor nego južnošpanjolska pokrajina Andaluzija (koja je. Amr ibn Auf ('Aw±). do krvavih sukoba sa Kurdima. uz oslon na Veliku Britaniju. Cjelinu znanstvenih i umjetničkih djela Andaluzije obuhvata pojam »maurska kultura«. tokom najvećeg prostiranja arapskog carstva u 10. ali taj zadnji izraz nije se nikada u Islamu koristio kao tehnički termin. te su tako razlikovani od muhadžira ili »iseljenika«. pokretljivi stočari. god. koji su islamske vjeroispovijesti. Kada se radi o Turcima (zvanim [uruci ili Turkmeni). označava Iberijski poluotok odnosno njegovo područje. onda. Njihovo carstvo raspalo se na muluk at-tauxi'i] (redovi malih kraljeva). njihovo porijeklo je predmet spora: može se raditi o Turkmenima koji su očuvali svoj nomadski način života. Armenci su najviše trpjeli od toga: kako su bili susjedi Rusije. Čerkezi su se većinom iselili sa Kavkaza. Tako je časno ovjekovječeno sjećanje na prve usluge koje su Medinci učinili za stvar Islama. i 1491. 1922. koje osobito potječu iz balkanskih zemalja. izgleda da je on ustrajavao na tome da Avsi budu prisutni pregovorima. kada su ovi 1919. veliki dio Avsa bio je među Ansarima. a sam vođ Ansara. odakle su se iselili nakon nastanka novih kršćanskih država. Od 1497. odnosno umajadski halife iz Kordobe. Aragona i Navare (pad Kordobe 1236. Tokom prvog svjetskog rata. množina od nasir. pripadali su različitim etničkim i lingvističkim grupama: Turci. Premda se pojedinosti ne znaju. nakon propasti zapadnogotičkog carstva 711. 1894-1896. Kurdi i Čerkezi. izašlo je iz upotrebe i bilo je zamijenjeno imenom al-Ansar (jednina je . Konačno. god.-lI1~iirt). 627. i kratkog razdoblja neposredne ovisnosti o Damasku. Modus vivendi. Prvi stvarni dodiri Muhammeda sa Medinom dogodili su se tokom hodočašća 620. gazirat al-andalus). 1921. Medina je toliko trpjela od borbi dva plemena. Vakif i Umaja ibn Zejd. visoko u planini. bili su pod sumnjom da su u njezinoj službi. nazivaju se po slijedećim dinastijama: 756-1031. ~akon masovnog prijelaza Arapa na Islam.. zvani ' Hatrna. Osim toga. »Poslanikovi pornoćnici«). Rusija je zahtijevala starateljstvo nad pravoslavnim stanovništvom Turske. Ali kako je pomirba Avsa i Hazredža bila predmet razgovora. postoje . praćena velikom masom grčkih žitelja.

Sad ibn Muaz bio je najgorljiviji među vođama u korist stvari Islama. Na skupu o »kleveti« (ifq) Aiše. Ona se još jasno ne očituje u umajadskom razdoblju. Stabljika i list prodiru jedno u drugo. a uvijek vezani u stabljiku koju oni dopunjuju ili dovršavaju. Bar do opsade Medine god. Ipak su na Bedru predstavljali po prilici 3/4 muslimanskih snaga.Arabija Rod l-: Al A2 3 3 5 B . glatki ili hrapavi. 627. Abdalah ibn Ubej trudio se spriječiti razvitak Muhammedove moći. biljkovitih ornamenata koji se sastoje u izdancima račvajućih listova povezanih s viticama u ritmičkom pokretu. turski i indijski umjetnici shvaćali su jezik arabeski isto tako dobro kao i arapski. po smrti Sada ibn Muaza. a njihovi rodovi (Abd al-Ašhal i B. J. u Njemačku Hans Holbajn i Peter Fletner. s kojom. okrugli ili preokrenuti. te ove mogu biti također povezivane s ljudskom figurom. Oni su se većinom suprotstavljali Osmanu. te pod imenom moresque postala moda u prvoj polovici 16. s pravom je nazvan »arabeska«. a osobito postavljeni naspram Muhadžira.. nego i Usejd ibn Hudair (suparnik Sada ibn Muaza za zapovjedanje Abd al-Ašhalima) i Sad ibn Ubada nisu bili na Bedru. te težnja da se ornamentom prekrije cjelokupna površina. na keramici. st. Pa ipak. utjecaj Ansara opada. R A B IJ A (a. tako da ju je nemoguće klasirati. pomno se poštuju dva estetička pravila: ritmička naizmjeničnost pokreta uvijek napravljenih sa skladnim učinkom. bio priznat za vođu svih Ansara. On je čak. Određujući princip u razvoju arabeske je uzajamno ponavljanje. ona je krajem IS.la al-Hazrag (ukupno) 2 3 3 2 2 15 5 3 40 63 56 19 25 9 43 16 7 175 II II 7 6 2 29 4 3 62 10 Te brojke potiču da se misli da su glavnu ulogu kod Muhammeda igrali rodovi kao an-Nedžar i Selima. Nakon osvajačkih ratova. pa je nalazimo u arhitekturalnoj ornamentici. s kojima su oni zaključili malo brakova. Arabeska nalazi prototip u nekim akantima. U Italiju ju je uveo Frančesko Pelegrino. te su se kroz stoljeća natjecali da stvore nove sastave. jUg~ A A 45 . kasnije se nije čulo da se o njoj govori. stabljika čas iščezava iza izobilja lišća. Ovi su i dalje nastavili predstavljati jednu od glavnih osnova Muhammedove vlasti._ . pod Abasidima i u islamskoj Španjolskoj. pod Seldžucima. biljkovitu. malo potom. Arapski izraz taum q podrazumijeva jasno da su motivi nadahnuća bili ograničeni na lišće (Španjolci je označavaju arabizrnom ataurique. razmještaj u medaljone ili kartuše. važne posljedice: ona je izbila na vidjelo na skupu koji se održao nakon Muhammedove smrti za izbor Abu Bekra za halifu. bavi umjetnošću da označi više vrsta tipično islamske on je tu živio hiljade godina i smatra ga svojom postojbinom. Sama stabljika je načinjena valovitom u namotaje ili upletena. al-Qawšqila Sa'ida Salima Zurayq Baya<. Dvije glavne osobnosti Medine u to doba. neki među njima bili izgubili njegovu naklonost. uravnoteženim i mirnim. Na zapadu. Biljkoviti ornament..- Ž 35 23 23 28 12 121 83 30 21 12 54 16 12 228 ~_. a podržavali Alija. zapazilo se da je vođ Hazredža bio tada Sad ibn Ubada. »otok Arabljana«). arabeska izmiče dinamičkom gibanju nemirni kovitlac i žestoko uvrtanje sjevernjačke ornamentacije. te su Ansari počeli osjećati da čine jedinstvo. Fatimidima i Maurima. u Francusku nepoznati majstor G. Iz hispansko-maurske umjetnosti. premda su. ornamentacije: geometrijsku. usprkos njihovom časnom položaju među novim islamskim plemstvom. Ponekad se nailazi na muslimansku dekoraciju »u grotesci« u kojoj se maske i tijela životinja miješaju u arabeskama. nisu bile na al-Akabi. stare borbe su pomalo padale u zaborav. čas valoviti. kao i u urezanom ili oslikanom dekoru. st. kod kojih se slični razvici mogu pronaći u glazbi i pjesništvu. Tokom Muhammedovog boravka u Medini. raspored u palmete ili u oblike čaške pomoću parova račvanih listova. Ansari su se već pomiješali u Kurejše i druga plemena koja su se naselila u Medinu. a čas snažno vlada kompozicijom. ne samo Abdalah ibn Ubej. Sad ibn Muaz i Abdalah ibn Ubej. inače. oni su činili stranku »pobožne opozicije" Uma jadima i stavili su se na stranu Abasida. kolijevka arapskog naroda. U epigrafiji može tvoriti osnovicu na koju se prevlači kaligrafija ili se slova mogu završavati u arabeski ili se slova i arabeska mogu ispreplitati. te dostiže vrhunac u ll. ali su se drugi temeljito založili na Muhammedovoj strani nakon Bedra.200 km širine. oko doba pohoda na Tebuk god. Nalaze se životinje nacrtane u arabeskama. ima dosta zajedničkog. jer je rezultat posebnog duha Arapa. U svakom slučaju. staklu i kovini. ponekad._--_. st. Upotreba arabeske nije ograničena na neki materijal.200km dužine od sjeverozapada ~~_al_ml__ ~~je_ posebni i isključivo~~ar~s_k_i_o_b_l_ik_s_t_il_iz_a_c_ij_e_L-_k_a_jugoistoku i oko 1. prije nego što su Abasidi uzeli vlast. ali koji nisu dali velike vojskovođe. Listovi mogu biti čas ravni. koji su bili vrlo brojni. u vinovom lišću i uglastim otiscima helenizrna. PremR A B E S K A . gdje je apsolutno vladala u dekoraciji. gaz!rat al-'arab. st. Tim ovijanjem. prema ovim pravilima načinjen. Poslije se može pronaći u cijelom islamskom svijetu s beskrajnim varijacijama. Kasnije. umetanje geometrijskih prepleta. no nikada izolirani. zaoštreni.. Najstarija vrela nisu suglasna o sudjelovanju Ansara u prvim malim vojnim pohodima muslimana. ali svoj klasični tip ostvaruje u 9.) Arabeska se može povezivati sa svakom vrstom geometrijske dekoracije. ali je uvijek usko vezana za njega. a osobito iluminaciji._-----_ 'Abd al-Ašhal Zafar Harija 'Amr ibn 'Awf Avs Manat (Hatrna) al-Aw s (ukupno) an-Naggar al-Hari] Banu-tl-Hubla. Učinak kontrasta postiže se različnošću gustoće. sastavljeni ili odsječeni. Izraz se koristi vrlo dugo u literaturi koja se I da Poluotok nije. možda.. a lišće je samo produžetak glavne stabljike. osvojila kršćanske zemlje. presijeca list ili se javlja ponovo iza njega. Perzijski. al-Hubla) čini se da su tu bili srazmjerno slabo zastupljeni. kaligrafsku i čak Velik je u četverokut oko 2. 630. Nesloga između Avsa i Hazredža imala je.

Lanac ili lanci planina. Adenskim zaljevom. 46 . Najveće oaze su sastavljene od više sela i gradova zbijenih jedni uz druge.000 m. koji znaju za dobre oborine. a sprudovi Velike ogrlice pružaju se gotovo duž cijele dužine arapske strane zaljeva. dio ar-Rub al-Halija. a svaka je okružena svojim palmama. poznati su pod zajednič­ kim imenom as-Serat. ako ne i cijeli. Oko većine izvora ('ayn) razvile su se oaze ili gradovi. Najviše tačke lanca al-Hadžara nalaze se u središnjem dijelu. gotovo bi se mogla odrediti kao potkontinent. Čak je na jugu najveći dio zemlje dovoljno uzdignut da može izbjeći tropske vrućine. što znači da je najsjevernije mjesto u Unazi.. započela moderna istraživanja. Najviši krajevi su općenito više s oborinama. a i kretanja su velika. Najveći dio Arabije ostao je pustinjom zbog rijetkih oborina. a odatle se lanac diže od svojih najviših tačaka (oko 3. a na njezinom jugoistoku je al-Hadžara. hidrofornim uređajima. Obala Poluotoka na sve tri pomorske strane pruža malo zavoja ili nepravilnosti. te.25. kao i jednog dijela Omana te i dobar komad južne polovice. najplodnije su one Asira i one koje okružuju Sanu i Zamar u Jemenu. ali uvijek ograničeno na podrobnosti i na jedno područje.760m). Arabije i Kuvajta. U unutrašnjosti od sjeverne granice Arabije pruža se južni dio al-Hamada. Arabija je presječena južnim obratnikom koji prolazi između Medine i Meke. od kojih je glavni Bahrein. ona obuhvaća velika područja Hidžaza. koje se tu zovu datoha. god. između okruga al-Hardž i al-Efladž._. Bahreina i Katara. Neke približne procjene su između 10 . te istočnim oazama al-Hase i al-Katifa. Vjetrovi se jako mijenjaju prema područjima. niska pustinjska visoravan sjevernije od Jeruzalema i Jordana dosiže more blizu kraja Akabskog zaljeva. 945-946). Pieskovita područja općenito su zvana nefud na sjeveru. a ostalo je pod vlašću imama od Omana. nadoknađuju ljudi zdencima ili vrelima. Sve te nepogo dnosti terena. Sultan Maskata. jer se to ne oslanja na statističke popise. Vrlo je teško sasvim tačno procijeniti broj žitelja.J osnovi nego ona sultanova. U nekim dijelovima Rub al-Halija kiša uzastopno ne pada po deset godina.000m. istoku i jugoistoku prema širokom bazenu koji obuhvata Mezopotamiju. te Maskata i Ras al-Hada.. grada Maskata i Matraha i strane Omanskog zaljeva. te o međama njihove neutralne zone. Poluotok se dijeli na više država (od kojih su neke državice . mil. koja su. nekim dolinama Nedžda. ibaditskoj dinastiji.-----"-.Zufar . uključujući i al-Batinu. Otoci.000 krrr'. konačno. Omanskim i Perzijskim zaljevom. Šireći se od Crvenog mora do Perzijskog zaljeva. a neke najveće dostižu dužinu od nekoliko kilometara. upravlja samo sa tri relativno stisnuta područja. Jemenska država nalazi se na jugu (danas podijeljena na dva dijela i dva režima). što je najveći pjeskoviti prostor na svijetu. Što se tiče političke podjele. koji odvodi ili uništava vodu. a u mnogim drugim dijelovima Poluotoka. Najnapučeniji je Jemen. Postoje visoravni između planina. Prosječna visina as-Serata je niža od 2. a poneki istaknuti vršci lanca tvore negostoljubive otoke. Sa geomorfološkog stajališta. ona se dijeli na dva glavna velika dijela: na zapadu. st. u novije vrijeme.odvojen je od glavnih posjeda. čija vlast solidnije počiva na religiOZnOj. Adenskog zaljeva i Omanskog mora imaju više polutropsku atmosferu nego umjerenu. Veliki prostori su prekriveni relativno finim slojem pijeska kojeg nosi vjetar. Drugi ibaditski I vladar . Planine se ponovo javljaju na strani Omanskog zaljeva. a remle na jugu.po veličini). Saudijska Arabija zauzima sjevernu polovicu Poluotoka . upravlja unutrašnjim područjem ..izuzev državica Kuvajta. Nikakva granica nije utvrđena između Saudijske Arabije i nijedne od ovih država koje sve imaju teritorije doticaj ne sa Arabijom: sultanat Maskat. čija dubina na nekim mjestima prelazi 2. Samo nizine duž jednog dijela Crvenog mora.000 m. a jedino su područja koja dotiče monsun (južna Arabija) primjereno natopljena. Na jugoistoku od Meke ima i veće visine. ali u zoni monsuna ima vode preko cijele godine na izvjesnoj dužini dolina. Sultanov zaokruženi prostor na južnoj strani . koji polaže zahtjev na cijeli teritorij Istoka od istočne strane ar-Rub al-Halija. Tek su od kraja 18. tako da najveći dio Arabije uživa općenito umjerenu klimu. koja je utemeljena oko 1744. Najveće su Veliki Nefud s površinom od oko 70. Hadramaut i Oman sadrže brojne gradove i beduinska plemena. te emirat Katar. Perzijski zaljev ima srazmjerno veći broj draga. imam Omana. A i na drugim stranama tog područja postoje mnogi otoci. koji idu usporedo sa stranom Arapskog zaljeva i Crvenog mora. nema drugog kontinenta koji ima tako malo zaklona za brodove. Jedina dobra prirodna luka na Crvenom moru je Aden. dok se ona sa Irakom uzdiže sve do kraja Perzijskog zaljeva na jugu od Basre.Arabija i istoku graniči s Crvenim morem. emirat Abu Dabi. Perzijski zaljev nije dubok. Arabija. godišnje oborine rijetko premašuju 150 mm.-_. ako ih ikada dosegnu. Postoji opći dogovor o granici između S. dala potpunu znanstveno-obrađenu sliku Poluotoka u svim njegovim aspektima. šljunkovite ravnice koja se spaja na sjeveru sa stepom._--"---_. Granice Poluotoka su političke. Visina duna kreće se 1-200 m. Mnoštvo je tu sprudova.000km 2 i Rub al-Hali s više od 500. u planinama i ravnici Asira i njegove Tihame. povećavaju se u mjeri u kojoj se ide prema jugu u Crvenom moru. a često na njihovim istočnim padinama. Gotovo sve glavne pustinje nalaze se u dijelu taložnih terena. a u samoj Saudijskoj Arabiji glavna koncentracija je u nekoliko hidžaskih gradova. po svome izgledu i osobitosti. Asira i Nedžda. koji se nalaze u susjedstvu Arabije. Arapskim morem. stari arapski štit od vulkanskih stijena i skoriji taložni tereni koji se postupno spuštaju od štita na sjeveroistoku. imarnat Oman. Smještena između Azije i Afrike.. druga šljunkovita ravnica. jer su podložni utjecajima okolnih mora. a premašuju 3. kao i najveći. na ulaz u Perzijski zaljev. Arabija nema velikih stalnih rijeka.. za razliku od Crvenog mora. '. s malo dna koje prelazi 90 m. Sultan pripada obitelji Al Bu Said. Najbolji rad na arapskom još uvijek je Sifat gazzrat al-iarab od al-Hamdanija (u. Arapi su imali i imaju veliko znanje o svojoj zemlji.'. ali su njihove vode gotovo svugdje nevelike dubine. Perzijski zaljev i istočni dio ar-Rub al-Halija. Planine Omana naglo padaju na Hormuški tjesnac. Obalne nizine na zapadu i jugu svedene su gotovo svugdje na uski jezik zemlje zbog planina koje se spuštaju na more. otočići i atoli.

Imarnov teritorij dosiže grebene glavnog lanca Hadžara najvećim dijelom njegove dužine. koji je krajem 3. najprije. u Petri. Kataban i Hadramaut. st. st. a jedno od njegovih središta bila je oaza [asrib (kasnije Medina). Jedno od najpoznatijih razdoblja arapske povijesti je 4. uslijed dugih neodluč­ nih ratova između Perzije i Bizanta. nalazi se mali emirat Kuvajt. a onda uBostri (Busra). Oko 50. Darije I (521-485) poslao je svoga predstavnika iz Perzijskog zaljeva do krajnjeg sjevera Crvenog mora. i 5. st. od kojih su mnogi bili beduini.Saba Sabejaca. st. Pod Husrevom su Perzijanci istjerali Abesince i Jemen je bio perzijski teritorij do pojave Islama. Korišćen od preislamskih pjesnika.. god. koji se naziva "klasični". Čini se da su i prve organizirane države nastale na jugu Arabije u toku druge polovice prvog hiljadugođa prije nove ere. između Katara i S. poduzeo neuspjeli pohod protiv Meke u Godini slona (oko 570). Zadnja stoljeća tog razdoblja proizvela su oblik arapskog jezika. god. Abesinac Abraha. Arapske vazalne vođe uživale su široku samostalnost pod partskom vladavinom. taj jezik je postao visoko izražajno sredstvo.. koja se uspostavila na otocima 119711783. Progon kršćana Nedžrana od požidovljenog Arapa Zu Nuvasa doveo je do ponovnog abesinskog zauzimanja Jemena oko 521. a jednostavniji običaji nomadstva privlače više pristaša. a razlog je strana vladavina u Jemenu i kaotično stanje koje je vladalo duž puteva na sjeveru. otkrilo se korišćenje monsuna za plovidbu. opsjeda Lahmid Mar (= Imru) al-Kaj s. obitelji iz Nedžda. Oko 570. Sasanidsku vlast uz rub sjeverne Arabije i rimsku uz drugi nisu prihvatili arapski kraljevi Palmire. Malo nakon toga. Kršćanstvo. čiji je glavni grad luka Doha (ad-Dawha). gdje opada gradska civilizacija. Lahmidi (prema Mezopotamiji) i Gasanidi (prema Siriji). Opadanje Rimskog Carstva dotiče i Poluotok. al-Murar. Tek od 10-11. započeli su igrati znatnu ulogu u poslovima Sirije. rodio se Muhammad ibn 'Abdullah iz " Vidi napomenu na stranici 13. te je rastuća konkurencija Zapada ozbiljno potkopala trgovačku premoć južnih Arapa. Abesinci su zauzeli Jemen tokom kratkog razdoblja u 4. ali je to kraljevstvo Kinda trajalo samo pola stoljeća. st. god. prvi Sasanid (u. te se Arapi pojavljuju kao vladari na raznim područjima Plodnog polumjeseca. 328). Nabatejci. koristeći svoje sudjelovanje u međunarodnoj trgovini. Iako je Arabija naseljena u pradavna vremena. st. južna Arabija bila je izložena napadima kršćanskih kraljeva iz Aksuma iSasanida Husreva IAnuširvana (531-579). U 6. stvorena je rimska provincija Arabija na starom nabatejskom području. da bi se ponovo uspostavio kratko prije pojave Islama. Arapi su bili posebno nakloni učenju nestorijanizrna. u rođačkim odnosima sa al-Halifama sa Bahreina.e. te oivičen na sjeveru i zapadu Irakom. čije teokratsko kraljevstvo je nasljednik haridžitske države utemeljene u Ornanu oko 750. god. 47 . postiže napredak u Arabiji. Teofrast je opisao južnu Arabiju i njezine proizvode. preuzeo god. Dio stare slave Sabe i Zu Rajdana preuzeo je Šamar (ili Šamir) [uhariš.živjeli su od poljoprivrede i trgovine. obilježio svoje pobjede pridružujući imena Hadramaut i Yamanat svojoj kraljevskoj tituli. krenuo je u srce Nedžda. st. Šapur II pokorio je istočnu Arabiju. s glavnim gradom. god. stanovništvo arapske loze. dinastije nedavnog porijekla. na sjevernoj granici. 241).Arabija koje je naseljeno ibaditskom zajednicom. što je povećalo znanje o Arapima. dugi marš. čija diialektalna vrela i tačan put razvoja ostaju neizvjesni. jeste sjedište emirata pod vlašću as-Sanija (at-TanI). a pružala se od Ajle (Akaba) na jugu. do sada. za kojeg Nedžran. starinski grad na glavnom putu usporednom sa Crvenim morem. Arabije neutralnom zonom. Main Minejaca. ili 106. ali pohod nije došao dalje od Sabe. 24. stvorena je satrapija kratkog vremena nazvana Arebaja. vođa južnoarapskog plemena Kinda. sasanidski jaram bio se kasnije povukao. koje je imalo svoju prijestonicu u Petri. osigurao je rukovođenje konfederacijom plemena u središnjoj Arabiji. ArdeširI. Krajem 2. Te dvije vazalne države bile su često u sukobu. predstavlja emirat pod vrhovnom vlašću al-Halifa. A jednako je tome pridonio i pohod Aleksandra Velikog. Krajem prvog hiljadugođa. te je. st. s obećanjem boljeg života na onom svijetu. u dnu Perzijskog zaljeva. gdje je u svoje ugledne preobraćenike računalo kralja Sabe početkom 5. koji se pretjerano prikazuje »kraljern svih Arapa« na najstarijem od poznatih sjeverno-arapskih natpisa (an-Namara. odvojen dijelom od S. stoljeća prije n. Arapi se pominju u asirskim i babilonskim dokumentima. Četiri glavne države . Iza njegovog kraljevstva dolazi novo razdoblje slabosti. Rimsko poznavanje Poluotoka u 2. st. zadobila je više značenja i napretka krajem 6. Arhipelag Bahrein. a doseljavanje Arapa u Mezopotamiju nije se prekidalo. God. izvršio je zadnju popravku brane Marib prije nego što ga je konačno napustio. utemeljio je grad u istoč­ noj Arabiji i doveo pleme Azda da se nastani u Ornanu. uz pomoć Nabatejaca iz Petre. god. Meka. povijesti prije prvog hiljadugođa prije nove ere. nepoznati pisac izvijestio je na grčkom o trgovini na Crvenom moru i duž južne obale Arabije. koji ide prema Sjeveru u Perzijski zaljev po prilici na pola puta između tjesnaca Horrnuz i dna zaljeva. ipak Poluotok nema. a neki od njegovih upravljača (vali) nalaze se na padinama koje se spuštaju moru. Poluotok Katar. vlada Kuvajtom već više od dva stoljeća. a neki kršćani ili židovi. Obitelj as-Sabah. n. Arabije. * i otada tu stalno vlada. prema islamskoj predaji. do Nemare na sjeveroistoku. 272. i monofizitizmu iz Egipta i Abesinije. bilo je sažeto prikazano od zemljopisca Klaudija Ptolemeja. na sjeveru Arabije. Sasanidi i bizantski nasljednici Rima smatrali su nužnim da zaštite svoje teritorije od metežnih naroda Arabije putem država-tampona kojima su vladali arapski vladari.e. Mekanski Kurejšiti pokazali su sposobnost. ima svoju prijestonicu uNezvi. kao gospodar Jemena. Nakon perzijskog osvajanja Babilona 539. 105.e. njezin glavni grad je luka al-Menama na glavnom otoku. Stoljećima su trgovci južne Arabije monopolizirali trgovinu tamjanom i kontrolirali poslovanje između Indije i Zapada. Krajem 5. te je August poslao prefekta Egipta koji je. prije n. Imam. koji je dolazio iz Mezopotamije. Židovstvo je također polučilo uspjeh u Arabiji. ali je car Aurelijan porazio kraljicu Zenobiju i zauzeo njezinu tvrđavu u pustinji god. Na samom Poluotoku.. Rim je žudio za bogatstvima Sretne Arabije..

te. Umajadi su redovito imenovali upravljače Meke i Medine i vršili kontrolu nad drugim dijelovima Arabije. 48 . primio je prvu objavu.. starale su se da hodočaste i da potaknu svoje podanike da ih oponašaju. Muavija je bio proglašen protuhalifom u Jeruzalemu. Ovaj zauzme Meku. Usprkos opadanja umajadske moći. te su se njegove snage sukobile s Alijevim u Zapadnoj Arabiji. Nakon što je upao u Irak. u više slučajeva sa lažnim poslanicima koji su zagovarali učenja suprotna Islamu. koju je Ali izvojevao nad tim pobunjenicima kod an-Nehrevana (659). az-Zubeir i Talha okrenuli su se protiv Alija. 630. Arabija je bila pokorena.. god. uz neke prekide. koji se najdulje držao. dok ga je Talib al-Hak podržavao iz svojih baza u Hadramautu i Jemenu. Alijevodnos spram Muavije razdraži toliko ekstremiste među njegovim pristašama da su se one okrenule protiv njega. nastanili su se u vojnim kolonijama al-Basri i al-Kufi. glavnog predstavnika sinova Muhammedovih drugova. Meka je. Abu Bekr je reagirao čvrsto. Kada je jedan haridžit ubio Alija 661. također. njihova stranka je nadživjela i oni su dugo propagirali po Arabiji. ali ga je vojni pohod abasidske vojske brzo uništio. uključena u islamsku državu god. bio je arapski i predstavljao je zastavu oko koje su se mogli udružiti svi Arapi. pod njegovim nasljednikom Abdelmelikom (685-705). zatim se muslimanska zajednica Iselila prema sjeveru. Abasidska vlast u Arabiji nije mnogo sačuvala svoju snagu tokom više od jednog stoljeća. god. Drugo veliko ostvarenje kratke vlade Abu Bekra bila je objava velikog programa muslimanskog osvajanja izvan Arabije. alijevci su označili njegovog sina al-Hasana kao halifu u Kufi (gdje je ranije Ali uspostavio prijestonicu). No on se uskoro opet uspostavio i otada je trajao. u [asrib. skoro četiri stoljeća. Njegova smrt je ostavila slobodno polje za moćnijeg kandidata Abdulaha ibn az-Zubeira. Ibn az-Zubeir u boju ubijen. Bahreinu. Muhammedovi napori u Medini bili su posvećeni tome da organizira odnose s Mekom koja je. Haridžiti. nije bilo ni jedne ozbiljne pobune protiv novog sirijskog halifata. Za ostatka Muavijinog života. alijevci su stali mjesto hari* Vidi napomenu na stranici 13. Aiša. te on krene s vojskom na njih. Medine i Taifa. Kur'an i Islam nisu bili ograničeni na Arape. s poletom je nastavio Omar (634--644). Oko 610. malo nakon što je Abu Bekr (632-634) naslijedio Muhammeda. izvorno iz plemena Juga kao i Sjevera. privremeno ponovo ujedinio islamsku zajednicu. te postali haridžiti. Sveti gradovi zadobili su ugled ne samo po islamskoj znanosti. koji se odrekao pretenzija u korist Muavije. Za najveći dio tog razdoblja. Ono što je započeo Abu Bekr. 747. drugi Alijev sin al-Husein napušta Meku da bi okupio pristaše u Iraku. U Bici deve bili su pobijeđeni i Ali zadobije Irak. ali se mržnja podjarila kada je odredio nasljedni halifat. no veliki val zahtjeva za pristup Islamu došao je od plemena Poluotoka tek god. Da načine neugodnosti halifama. 630-631. poboljšavajući veze i ugodnost puteva. uspostavili su vlastiti imarnat u Ornanu. zet Muhammedov. ali mu se suprotstavi opasniji protivnik. Meka zauzeta. napose Zubejda. Mervan II skupio je dovoljno snaga da ih razbije. te je mala grupa muslimana izbjegla u Abesiniju. Zato. i drugovi Muhammedovi. nakon pobjede kod Kudejda god. a koja je dovela do ubojstva Osmana u Medini. Arapski poluotok bio je potpuno ujedinjen. Nakon ustoličenja [ezida ibn Muavije (680-683). mnoga plemena su ponovo proglasila svoju neovisnost. Ornanu i Jemenu. Premda se govorilo da je Omar naredio izgon svih kršćana i židova s Poluotoka. Kur'an je objava za sve ljude. te njihove supruge. Irak je oduzet od Sasanida. tada glavnom središtu neznabožač­ kog kulta. Omar je otišao posjetiti taj sveti grad. Prijenos halifata Abasida u Irak istaknuo je značenje Perzijskog zaljeva kao pomorskog puta za trgovinu u pravcu Kine i Istočne Afrike. uđe u Medinu. ali gubi u bici kod Kerbele 680. u središnja i istočna područja. otpravljajući muslimanske koloniste ka Središnjoj Arabiji. koji je pripadao Osmanovoj umajadskoj obitelji . Krajem umajadskog razdoblja stvorio se haridžitski savez pod zapovjedništvom Abdulaha ibn jahje Taliba al-Haka iz plemena Kinda i Abu Hamze iz plemena Azda. Islam je napredovao prema Egiptu. bila iskorišćena od Abasida kao središte za njihovu urotu protiv umajadskog halifata. a dvije do tri godine kasnije započeo je javno izlagati novu vjeru. došao u prvi plan za halifu. 111632. Halife su štovale svetost ovih gradova i darovale goleme iznose njihovim svetištima. Kada je pokoren i Hadramaut. ipak je činjenica da su mnogi i dalje živjeli još dugo vremena. zapadna Arabija uživala je mir i napredak kakav neće poznavati kasnije. poznati pod imenom Ibaditi (Ibadiyya).Arabija plemena Kurejša u Meki. da bi sudjelovao u pobjedi nad Bizantincima. za kojeg su upravljači slati u svete gradove i Jemen i. Umajadi su razvili sustav navodnjavanja i jedan broj islamskih osobnosti provodio je mirovinske dane na njihovim dobrima blizu Meke. Uglednici Meke nisu to dobro primili. a ne onaj koji je bio najvišeg roda. Božja objava.Muavija. Muhammed je umro god. U isto doba. Ta provalija postala je još veća kada je Ali. upravljač Sirije. a i nakon njegove smrti. konačno. koja nije bila s njim u dobrim odnosima. god. prigodno. Tu se izgrađivala i islamska država u svim svojim funkcijama. U doba Osmana (644--656) iz Umajeve kuće slilo se silno bogatstvo i luksuz u Medinu i Meku kao posljedica pokoravanja zemalja. nego i po lagodnom životu koji se tu vodio. Nakon odlučne pobjede nad Bizantincima kod al-Jermuka i zauzeća Jeruzalema. Usprkos ubitačnoj pobjedi.* prije nego što je mogao duboko usaditi Islam cijeloj Arabiji. a Arapi. Prije toga je dobar dio plemena bio zadobijen za Islam. čije osvajanje je učvrstilo ekonomske i kulturne veze sa zapadnom Arabijom. pjesništvu i pjesmi. Još opasnija za budućnost Arabije i Islama bila je provalija koja se iskopala između najmoćnijih osobnosti zajednice. Halid ibn al-Valid prešao je Sirijsku pustinju 634. Prve halife. U bitkama koje su nastupile i za Jezidovog života. te je on. posebice al-Mahdi i Harun. Dva se revolucionarna pojma pojavljuju koja preobražavaju Arabiju. koje su novoosnovane. od Medine do Nedžrana i u Jemenu. a pod Islamom najplemenitiji čovjek bio je onaj koji se najviše bojao Boga. Kur'an. čak i tada kada su ponekad potpomagali pretenzije Jeruzalema da zauzme isti ili viši rang. što je prvo putovanje nekog halife izvan Arabije. dakle. Osman nije slušao glas Abu Dara (1)arr) koji je proricao opadanje ozbiljnih vrlina izvornog Islama. zvane Godina delegacija. god.

Šiizam Bujida. Kraj 2. Sulejhid Ali ibn Muhamed uspostavlja rođačku granu šerifa. dok su zejditski imami uspostavili svoju bazu u Sadi. Osvojivši Oman. karmatska vlada nalazila se u rukama vijeća od šest sejida. Ti meteži sile Hasanida Ahmeda ibn Isu. Nove opasnosti za Abaside dolaze od iranskih Bujida i egipatskih Ihšidida. a 930. Iz tih abasidskih neprilika velike koristi izvukli su ismailiti. započeli su vladati kao emiri Medine. al-Hadija [ahje. Abu Tahir. Abasidi su bili suviše slabi da bi spriječili te karrnate da se uvuku u Kufu i Basru. zauzeli Bagdad i stvarno vršili vlast nad abasidskom državom. tad. st. crne robove. u pokretu ismailizrna. Ujunida. umro je kao mučenik boreći se protiv abasidske vojske blizu Meke god.. al-Ah su (al-Hasu). Hašimide. te uzeo alijevsku zelenu boju mjesto abasidske crne. Husejnidi. pred trupama al-Mansura. Prvi alijevski pretendent u Arabiji bio je Hasanid Muhamed an-Nefs az-Zekija. povezuju sa Fatimidima u kliješta nad Sirijom i Egiptom. nad kojim su uveliko vladali ibaditi koji su došli iz Omana. koji su po porijeklu njihovi abesinski robovi. najizravnija opasnost za carstvo došla je od buntovnika istočne Arabije. Oni se. poznata pod imenom Musavidi. koji su 945. okupiravši Siriju. Drugi hasanidski pretendent. koji se ponekad domažu Meke. s dolaskom u Jemen prvog zejditskog imama. ali su ovi morali dati golemu sumu da ih odvrate od al-Ahse. gdje su stekli brojne pristaše. Ime karrnati. st. gdje ju je podržao veliki pravnik aš-Šafii. u borbi protiv Umajada. pokazuje novi uspon alijevske moći u Arabiji: u Meki i Medini su na vlasti. Čak je halifa al-Memun. je umro 944. koji su potiecali od al-Huseina al-Asgara. Jedan drugi udarac nanosi Abasidima nepokorni upravljač Egipta. najslavnijeg pretka sejida južne Arabije.Arabija 1. Ipak je alijevska stvar napredovala u Jemenu. koji je potvrđivao jedan učenjak ne manji od Malika ibn Enesa. hasanidska pobuna dovodi do uspostave nove države u al-jernarni.. 898. na nalog ismailitskih Fatimida iz sjeverne Afrike. Njihovi pretendenti nisu se mogli održati pred Abasidima. u Meki. nadmašili alijevce i uzeli vlast za koju su ovi držali da im po pravu pripada. God. Oko 1077-1078. gdje se stvara jedna moćna država. Sedmaci. karrnata i Fatimida izazvao je sunitsku reakciju koja se oslanjala na turske Seldžuke. Za halife al-Vasika (842-847) vodile su se pod turskim generalom Bugom Starijim žestoke borbe protiv pljačkaških i nepokornih plemena (Sulejm i dr. Premda su i sami Abasidi potjecali od mekanskog pretka bliskog Poslaniku. Karrnati gube Oman 985-986. čiji vođ Tugril zauzima Bagdad 1055. za koje su radili. i petorici njegovih potomaka. mlađeg brata petog šiitskog imama. ali bude odbijen tokom dva pohoda protiv Egipta.. i karrnati. god. Alija ibn Muhameda. Musi al-Kazimu. za svoga vjerojatnog nasljednika. imenovao Alija ar-Ridu. karrnati drže najveći dio Arabije. Melik-šah i njegov ministar Nizamulmulk (Nizam al-Mulk) sami su se pozabavili poslovima hodočašća. položaj Abasida. uništava kontrolu koja se prije vršila nad pustinjskim plemenima. * šerifskog dostojanstva u Meki domogla se jedna hasanidska obitelj. st. gospodarima poteklim iz plemena Jam. bili zapravo prva od brojnih neovisnih dinastija koje su nastale u Arabiji nakon što se halifat rasuo. Ismailizam u Jemenu ponovo je procvjetao pod Sulejhidima. nakon što su Fatimidi zauzeli Egipat 969. uzeli su u svoju sferu i Oman. vraćaju Crni kamen u Meku 950-951. god.. popularna je oznaka tog posebnog aspekta ismailizrna. iz ple* Vidi napomenu na stranici 13. god. Abasidi su sposobnom propagandom. al-Memun je imenovao za upravljača nekog Muhameda koji je tvrdio da potječe od Muavijinog namjesnika. god. Nakon njegove smrti. oni ulaze u Meku i odnose Crni kamen u svoju novu prijestonicu. alijevci su gotovo stalno nalazili u Arabiji pristaše spremne da ih slijede. Fatimidi su postigli pobjedu nad njima.) koje su pobjedom završene. a protiv njih se podigao novi protivnik god. al-Husein ibn Ali. stavlja Oman pod svoju vlast. god. koji su zauzeli Sanu. da napusti Basru i da izbjegne u Hadramaut. god. u svetim gradovima. kao nominalni vazali Fatimida. zaustavljeni su u Iraku od Bujida i potučeni na vlastitom teritoriju. Početkom S/ll. a vlast musavidskih šerifa nad Mekom iščezava. karrnati se zavade s njima i opredijele za Bujide da bi se oduprli njihovim namjerama protiv Sirije. Osamostaljuje se dinastija Jafurida u Jemenu. Sulejhidi iz Jemena uzimaju Aden od Manida i šire se isto tako ka Sjeveru. no to je ostalo bez rezultata zbog Alijeve smrti 818. odana sinu Džafera. Pa ipak.. Zijadidi i jafuridi potukli su ismailite. Glavna grupa. 786. Karrnatski vladar al-Hasan zauzme Damask 971. god. džita. Bujidi. njihovi pozivi na okupljanje stvarali su nadu da će se ponovo zauzeti mjesto koje je izgubljeno u korist Damaska i Bagdada. karrnati iz Ahse pretrpjeli su svoj konačni poraz od domorodačke dinastije. uvažavajući porast pro alijevskih osjećaja. te razni lokalni moćnici. trošeći na veliko da ih dovedu u red. god. Pod Melik-šahom u Bagdadu. god. ali tu nemaju trajnog korijena. Kara Arslan. ali su zato postigli veliki uspjeh u Jemenu. koji je svoju djelatnost prenio na južni Irak. a Zijadidi u Jemenu odstupili su pred Nedžahidima. koji je položio legalne osnove zejditske vlade bliže sunizrnu nego ekstremnom šiizmu ismailita. Suvremenici prvih Musavida. Značajniji rascjep dogodio se među alijevcima nakon smrti njihovog šestog imama Džafera as-Sadika. god. Oko sredine 4/10. god. često tajno. osmog imama Dvanaestnika. kod njih i u Arabiji. koji su uporno propagirali i po Arabiji. 1063. koje još nije objašnjeno. god. oko 765. koji. Ahmed ibn Tulun. Drugi Seldžuk. Da bi otklonio opasnost u Jemenu. god. a i u Hadramautu. koji se pojavio kao mahdi u Medini sa zahtjevom za halifatom. Ismailizam se javlja u istočnoj Arabiji oko 899. 49 . bila je poznata pod imenom Dvanaestnici. u masovni ustanak (868-883) koji se proširio sve do svetih gradova. nominalno izražavajući svoju vjernost Abasidima. Manidi su došli na vlast u Adenu i Hadramautu. On je osnovao novi grad i dinastiju Zijadida koji su. samo se pogoršava. A druga. Najprije su i prodrli u Jemen. Po smrti al-Mutevekila (861). no nije se njime okoristio i pao je 762. Pa ipak. vođ karrnata. Seldžuci dostižu vrhunac svoje moći. gdje je pobunio Zandže. *. podržavala je stvar Ismaila ibn Džafera i njegovog sina Muhameda.

Skretanje trgovine s kopnenih puteva ka pomorskim koji obilaze Afriku pridonijelo je ozbiljnom ekonomskom opadanju. Ketada umire 1220-1221. otada. S njezinom smrću 1137-1138. U Jemenu im se opiru zejditski imami. te stjecali postupno široku neovisnost. god. Aden i Maskat bili su zauzeti neko vrijeme. Stvaranje Istočne indijske kompanije 1600. ponio je visoku titulu Službenika svetih gradova. U Bagdadu je Sulejman 1534. Osmanlijama se suprotstavljaju Safavidi. a onda se prebacila u Indiju. čiji najjači vladar Abas-šah I prodire do Perzijskog zaljeva i zauzima Bahrein 1602. nakon što je ubijen zadnji Abasid 1258.. a zatim su njegove trupe napredovale u planinama Jemena. Sulejhidi su doživjeli zadnje dane svoje realne vlasti. god. god. pod kojima ' VIdI napomenu na stranici 13. god. a Turci. Dolazak Ejubida znači i pobjedu sunizrna nad šiizmom u Arabiji. a pokušaj urote. koji su. kojima on pripada. predak roda Sauda. izvorno. koje nanosi štetu Bliskom Istoku u počecima modernog doba. kojima je mnogima danas vođ Aga Kan. preuzeo je nominalno vrhovništvo nad svetim gradovima. uništio je Salah ad-Din (Saladin). god. bio je vođen ka Indiji od arapskog pilota. Pembi i Kilvi u istočnoj Africi. * Mani ibn Rebia al-Murejdi. koja se održala do danas. opažala se u Arabiji kao i drugdje. st. 1328) postavio teološku osnovu vahabitskom pokretu 12/18. ---~- l < J L . primio poklonjenje arapskih vođa al-Katifa i Bahreina. Bedr Abu Tuvajrik od roda Kesira (1516-1568). st. Saladin šalje svog brata Turan-šaha da smijeni zadnjeg mahdija i okupira Jemen 1173. god. Sejidi bint Ahmed. Oko 1506-1507._ --- 50 . a vlada Sulejmana I uvela je u carstvo nova područja. Zurajidi su upravljali Adenom skoro jedno stoljeće. a osmanski upravljač postavljen je u al-Hasi. taj imarnat ostao je u njegovoj obitelji tokom više od jednog stoljeća. i predstavljali su najslavniju obitelj srednjevjekovnog Jemena. te uskoro potom vladavina gradom biva prenesena od Manida Zurajidima. gdje je ostala do 10/16. Zauzet je i Hadramaut. 1094. u svojim zadnjim danima. Lagana oseka osmanskog mora. Ovi su vladali od 1228-1446. U isto doba. * Politički meteži u Meki za vlade šerifa Adžlana ibn Rumejsa (1345-1375) doveli su do mamelučke intervencije. ali se nakon njegove smrti država ) brzo raspadala. Osim evropskih protivnika. koji će osigurati trgovačku prevlast tokom druge polovice 11/17. god. koju je fatimidski imam priznao sizerenom jemenskih kraljeva. god.. st. uvod je u ekspanziju engleskih trgovaca u Crveno more i Perzijski zaljev. god. kada je Ahmed ibn Ismail (1400-1424) zauzeo obalu Crvenog mora sve do Halja na sjeveru. Egipatski Fatimidi pali su pred Ejubidima 1171. al-Mustansira. jarubidi iz plemena Azda. Sa smrću fatimidskog imama Egipta. _ Husein ibn Ali. al-Mustaliia Ahmeda. God. izgubio je sve teritorije i doživio dugo zatočeništvo kod svojih hadramautskih neprijatelja. prvi veliki mamelučki sultan Egipta.. Bejbars. došao je i stvarni kraj dinastije. god. * Nakon izbora. za to vrijeme on je snažno proširio svoju vlast po Arabiji. ismailije od plemena Jam. koji je učvrstio ketadijsku državu. koje je pod Sulejmanom I dostiglo svoj vrhunac. dok hadramautski misionari šire Islam po Somaliji. iseljava se ka Nedždu. Vasko de Gama. koja bi ih vratila.Arabija mena Abd al-Kajs. bila je moćna u Jemenu. gdje se smjestio u Vadi Hanifi. protjerali su u svojim počecima Portugalce iz Maskata i iz svih njihovih naseobina. oni izgone Portugalce iz Hormuza 1622. *. A stranka. čiji su kasniji potomci beznačajni. Portugalski osvajači zauzeli su uskoro arapske luke na Omanskom zaljevu i veliko tržište Hormuz. st. nastala je kod ismailita podjela na dvije stranke. * portugalski istraživači prokrčili su put od Sredozemlja do Crvenog mora i 1498. njegov sin Jusuf uzeo je titulu islamskog halife. Aden je dan u miraz jednoj značajnoj ženi iz sulejhidske kuće. U Damasku je vjerski reformator Ibn Tajmiia (u. započinje kuća Kesir na dulji rok svoje kretanje kroz nemirnu politiku Hadramauta i Zufara. potekli su Asasini iz Alarnuta i Hodže. zadnji paša iz kuće Afrasijaba. 1068. Šerefedin Jahja najavio je novu seriju zejditskih imama i. Pod Sejidom. koji je u njoj sagradio mnoge građevine. god. st. nije oklijevao da ponudi zakletvu privrženosti osmanskom sultanu. Oko 1201. osmanski osvajač Egipta god. Meka je napredovala pod šerifom Muhamedom ibn Berekatom i mamelučkim sultanom Kait-begom. Portugalci su napali Bahrein. Prvih godina 9/15. nakon što je oplovio Rt Dobre Nade. U nastojanju da zasnuje moćnu neovisnu državu naišao je na prepreke koje nije mogao nadvladati. *. Selim I. god. trajala je od 1137. Omar ibn Ali (1229-1250) vladao je od Meke do Hadramauta i. Nizara. dok su Tahiridi iz Zebida i Adena zamijenili Resulide na Jugu. do 1171. Nasira ibn Muršida za ibaditskog imama. Mnogo bliže njihovom središtu javlja se križarska opasnost. god. U savezu s Perzijancima. l te je resulidski sultan Jemena bio zarobljen u bici kod Arafe 135l. Situacija Resulida privremeno se poboljšala. ibaditska zajednica Omana vratila se staroj praksi biranja imama koji su se smjenjivali tokom više od 150 godina. ali nije postao sastavni dio ejubidskog područja. no puno ostvarenje te uloge nadmašivalo je snage ove države. god. prepuštajući poslove Meke šerifu Abu Numaju I Muhamedu (1254-1301). Sada su im ostali u konkurenciji Nizozemci. god. Vladavina Ahmeda ibn Sulejmana.. Od stranke koja je podržavala njegovog starijeg sina. [arubidi su proširili svoju vlast preko mora uMombasi. čija se vlast pružala naširoko. kao i u Egiptu. jednog od najvećih među starim zejditskim imamima. 1517. Ismailitska stranka al-Mustalija prenijela je svoje središte odavde u Jemen. da bi ih suzbili u ekspanziji. Zejditi nastoje da svoju prijestonicu učvrste u Sani. koji ih uspijevaju pod al-Muajadom Muhamedom potpuno istjerati god. krenuli su ponovo na Perzijski zaljev i Crveno more. Krajem 9/15. Više nema ni traga od karrnatizrna kod današnjeg arapskog naroda. po svoj prilici Nedždanina Ahmeda ibn Medžida. koja je držala stvar mlađeg sina. Hasanid Ketada ibn Idris premjestio se iz Jenbua u Meku i tu utemeljio dinastiju svih kasnijih šerifa. 1635. a uskoro potom zadnji Ejubid u Jemenu zauzima Meku i tamo imenuje upravljačem utemeljitelja kuće Resulida. Sredinom 9/15. st. oko 1624. Prije svoje smrti. god.

pomoglo je Turcima da strožije nadziru Hidžaz. vlast Saudijaca proširila se na istok prema Perzijskom zaljevu duž kojeg se rasprostrla ka Ornanu. premda Hidžaz nije bio ponovo zauzet. 1803. koji su se oduprli trima pohodima. te je oko 1788. Uskoro nakon prvog svog javnog propovjednićkog nastupa 1741. koja je potkopala položaj kuće Kesira. Premda je šerifu al-Huseinu iskazano poštovanje kao kra- * Vidi napomenu na stranici 13. Englezi su od Zanzibara napravili sultanat neovisan o Maskatu. 1902. Turci su morali ustupiti Meku kada je šerif al-Husein ibn Ali. Saudijci. da svrgnu osmanskog upravljača al-Hase 1663-1664. God. Želeći da se oporavi od strašnih udaraca koje su joj nanijele trupe Muhameda Alija. te zauzeli Aden 1839. dobrim okom gledali. '" započinje nova era u Arabiji sa širenjem reformističkog pokreta koji je nadahnuo Muhamed ibn Abdelvahab.. okruživši imarnat sa svih strana. Englezi. Osmanska država. God. imao je malo ili ništa vlasti u unutrašnjem Ornanu. st. on je posvetio najveću pažnju svojim posjedima u istočnoj Africi.. god. Sultani nakon njega ovisili su o britanskoj pomoći da bi se održali u Maskatu naspram neprijateljskih ibaditskih plemena u unutrašnjosti.. ali zejdizam nije uspio osigurati trajnu pobjedu nad šafiizmom na tom području. Premda je »hidžaska želieznica«. sve do zauzeća otoka od strane loze Halifa 1783. zadnjeg datuma duge povijesti perzijske vladavine u Arabiji. 1743. Tokom stoljeća je trajao bratoubilački rat uHadramautu.. Postavljajući jedinstvo Božje iznad svega i zahtijevajući da narodna vjera bude očišćena od novotarija Abdelvahabov poziv odjeknuo je u cijelom islamskom svijetu. Perzijanci su ostali i sizereni Bahreina tokom trideset godina. Muhamed Ali uništava prvu saudijsku državu kada početkom njegova vojska zauzima ad-Diriju 1818. dok su na sjeveru njihove snage ugrožavale da upadnu u Siriju i Irak. On se morao boriti dvadeset godina prije nego što je podvrgnuo klan ar-Rešide sa Sjevera. prvi puta god. Abdelvahab je zaključio temeljni savez sa Muhamedom ibn Saudom. god. Azan ibn Kajs. U 13119. od Damaska do Medine. no bili su protjerani s obale Batine od Ahmeda ibn Saida. uvodi u glavnu dolinu Hadramauta strašnu silu. nakon dvije godine vladanja. a onda sultanima. vođene od britanskih časnika. U 12/18. i 20." U Hadramautu su jemenski Zejditi potakli širenje njihove verzije Islama na račun šafiizma. nećak vladajućeg zejditskog imama. podigli su se još jednom pod zapovjedništvom unuka Fejsalovog. god. potaknut od Engleza. Said ibn Sultan. koji se opirao udaljenoj i pokvarenoj osmanskoj vladavini. nazivajući se jednostavno sejidima (mada nisu pretendirali da su Muhamedovi rođaci). gdje su ga čvrsto stegli Saudijci kojima je često plaćao porez. koji je olakšao vezu između Istanbula i Džede. Zahvaljajući Britancima. njegov sin Abdelaziz je nastavio misiju. koji se bira za imama. započeli su vojne akcije protiv Arapa Perzijskog zaljeva i u unutrašnjosti Omana. u Arabiji postaje djelotvornija i šira nego ikada prije. Kada je Muhamed umro. vahabizam je utjecao na nacionalističke težnje koje su se razvile kod Arapa u 19. st. protjerao je Turke iz al-Hase. Puritanska država Nedžda. koji su. poznatu pod imenom »noćna bujica«. novi ibaditski imam izabran je u unutrašnjosti Omana nasuprot sultanu Maskata. svečano otvorena 1908. istodobno muslimanska i zapadna. god. Muhamedu Aliju. jarubidska loza imama okončava u Ornanu. koja se brzo širila. ali nisu mogli uništiti otpor zejditskih imama. 1660. u očaju se okrenula novom potkralju Egipta. god. tri puta tučeni. a zejditski imam postao je potpuno neovisan u Jemenu. 51 . iz plemena Benu Halid. Sin ga nije bio dostojan. koji su tada predstavljali moć u svome dijelu Arabije. reformatori su dosegli Jemen i Hadramaut. Jedini ibaditski imam izabran tokom stoljeća.Arabija je Basra postala virtualno neovisnom o osmanskoj vladavini 11/17. U unutrašnjosti Arabije. Na jugu. od zapadne Afrike do istočne Indije i uzburkao je duhove salafitskih modernista u muslimanskim zemljama bližim od Arabije zapadnim zemljama koje su u njih prodirale. gdje je velika vlast ostala u rukama plaćenika koji su dovedeni s planina iza Adena. upravljenim protiv njih od ismailita iz Nedžrana. nije uspio da ga priznaju Englezi i bio je svrgnut 1871. dok se Perzijanci nastoje tu smjestiti. a kasniji upravljači učinili su od Maskata svoju prijestonicu i napustili titulu imama. Kraj rata okončao je osmansku suverenost u Arabiji. Dvije godine kasnije. koji je utvrdio da će se narod Omana i sultanska vlada uzdržavati uzajamno od miješanja u unutrašnje stvari. od koje je ovisio i sam Rijad. god. Osmanlije su se ponovo učvrstili i u Jemenu sa glavnim stanom u Sani. st. Malo po Abdelvahabovoj smrti (1792). a onda se uplašili dolaska Egipćana. nakon čega je njihov utjecaj napredovao postupno duž južnih i istočnih obala i prodirao u unutrašnjost zemlje. zauzele su tačke koje prije nisu držale. U nekom smislu ta je činjenica označila i početak moderne historije cijelog Bliskog Istoka. koji je odredio svoju prijestonicu u ar-Rijadu. st. god. '" strana intervencija. koji zauzima Rijad iz ruku rešiditskog upravljača god. najprije. gospodarem beznačajnog grada ad-Dirija. koja nije mogla zaustaviti plimu.". no 1954-1955. objavio arapsku pobunu 1916. god. sultanove trupe. političko jedinstvo zamijenilo je uski partikularizam.. potakao je klan Humejd. God. Ahmed ibn al-Hasan. sav Nedžd prihvatio učenje i vlast reformatora. zaključen je ugovor 1920. Oko god. st. Otvorenje Sueckog kanala. najslavniji vladar iz kuće Bu Saida (1806-1856). iz Nedžda. U zadnjim danima svoje vladavine. Kao arapski pokret. Abdelaziza. došla je u sukob sa šerifima Meke u ratu koji je trajao petnaest godina (1791-1806). Englezi interveniraju da bi pretekli imamovo zauzeće Maskata. a zatim pružio Englezima pomoć tokom prvog svjetskog rata. 1913. olakšavajući ponovnu uspostavu osmanske suverenosti nad dijelom istočne Arabije i uspon ar-Rešida iz Haila ka vladavini Nedždom. te je uređena islamska država funkcionirala kao rijetko prije. kojom prilikom Saudijci zauzmu Meku. god. 1913. god. Te beduinske vođe zadržale su oaze i pašnjake istočne Arabije pod svojom vlašću sve dok Vahabiti nisu prodrli ka Perzijskom zaljevu početkom B/kraj 18. Građanski rat između sinova Fejsala po njegovoj smrti god. saudijska država ponovo je izgradila svoju moć pod Turkijem ibn Abdulahom. 1865. uzrok je novog opadanja Saudijaca. i potom pod njegovim sinom Fejsalom. ali pet godina nakon njegove smrti.

52 . tako da je postalo. mnogo prije Islama. a sam ogranak Havazin obuhvaćao je tako važna plemena kao Sakif i cijelu grupu Amir ibn Sasaa (Kušejr. Borba između Sjevera i Juga ublažila se. žitelji Medine. I ~rabije. sa svoje strane. tako da je Himjar na arapskom postao opći izraz za civilizacije tih država. god. vjerojatno. Na razini sela. te Abd al-Kaj s na Istoku.Behra. u beznačajnu svađu onda kada je arapski element prešao u drugi plan u muslimanskom svijetu. u povijesti prvih muslimanskih dinastija. a tamo od 1942. Jedni ga vežu uz Adnana. Šerijat ima punu važnost u svim područjima života. an-Nemir. koji. Gasan. igrao važnu ulogu u muslimanskom vremenu. Abdelaziz prisvaja terito.Arapi Ilju a onda kao islamskom je bio od strane Abdelaziza iz roda Suud. koji važi kao predak Arapa na Sjeveru. Kralj je državni poglavar. među koje se računaju Taji. Ta grana dijelila se na Havazin i Sulejm.smatrali su se potomcima Himjara. ponekad ih se naziva »pravi Arapi" (al-'Arab al-tariba). čini se da su Kahtani mnogo bliži nego Adnani kvaliteti pravih Arapa. jemenski imam Jahja imao je za nasljednika sina Ahmeda. Ubijen u ustanku koji je osujećen 1948. Potomci Kahtana zovu se »pravi Arapi« (al-'Arab al-tariba ili al-tarbč'). Školstvo svih stupnjeva ostvarilo je zadnjih godina veliki napredak. Irem. pleme Huzaa. Saba praunuk Kahtana i otac Himjara i Kehlana. velikim dijelom nestali u doba Islama. postoji Institut za islamsko pravo (kao i u Rijadu).Huzaa. Sustav genealogije. plemena kao što su Ad. Današnje ime »Kraljevina Saudijska Arabija« (al-Mamlaka al-'Arabiyya as-Su'udiyya) država nosi od 1932. Genealoški sustav započinje štovanjem onih koje Arapi smatraju prvim žiteljima Poluotoka. koji su postali slavni u Islamu. Džuhejm. Tako su sa scene nestala dva vladara koji su učinili više od davanja svojih imena kraljevstvima koja su oni oblikovali i vodili tokom pola stoljeća. Meka ima visoku školu za znanost o tradiciji (hadisu). čija se posljedica osjećala sve do Španjolske. čimbe­ nik od velike važnosti. gradova i okružja mjerodavne su tradicionalne skupštine uglednika. (Rabi'a) sinovi Nizara. postoji jedna vrsta peticione vlasti i ustanova nadziratelja nad neizvršenjem obrednih propisa i morala. činjenica da je Poslanik po porijeklu iz sjevernjačkog plemena Kurejš učinila je. rije malih dinastija u Asiru i Tihami. Semud. sudac Meke. Upotpodjelama Azda nalaze se al-Avs i al-Hazredž. ali nisu suglasni da li je on sa Sjevera ili Juga. pleme od kojeg jednu potpodjelu čini rod Kurejš. Ijada. jer je središte scene bilo tada zauzeto od sinova Kehlana. koje je išlo unazad vrlo daleko. Minejci i drugi . Abdelaziza je naslijedio sin Saud. koji su bez prigovora priznati potomcima Himjara. Kalb i druga priznaju zajedničkog pretka po imenu Huzaa. Madhidž. nisu imali pravo na to poistovjećivanje s arabizrnom koje su uživali njihovi rođaci s Juga. Sulejm u planinama između Meke iMedine. igralo važnu ulogu kao pobornik Arapa s Juga u doba Umajada. Kilab i Hilal). a drugi uz Himjara. Taglib i značajna grupa Bekr ibn Vail. a ne jednostavno zajednicu ljudi koji govore isti jezik. i pobjeđuje imama Jemena u kratkom ratu 1934. npr. Nakon zauzeća Hidžaza. Ustav zemlje čine dijelom plemensko-vladavinski elementi. dok su potomci trećeg sina. Prema arapskoj teoriji.. Jedan broj plemena . Mudar i Rabija. Od Rabija su potekla plemena Anaza. Saba (Saba') je došao sa obuhvaća Sjevera u Jemen. Prema nekim podacima. bili su toliko značajni da se izraz Kajsi često koristio za sve Arape na Sjeveru. i na dvije podjele arapske rase kojima su oni začetnici. Arapi čine jednu rasu. nakon čega je ovaj priznao da Nedžran pripada Saudijskoj Arabiji. U toku sukoba između ljudi sa Sjevera i Juga tokom prvih dana Islama. najviši zakonodavni organ i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Adnan. Ukajl. Džada. Postoji i treći pretpostavljeni predak . za koja se drži da su sva nastala prije pojave Islama. a osobito Kinana. povećalo se suparništvom koje se razvilo između Ansara iz Medine i Kurejša iz Meke. koji. premda se općenito drži da su bila stvorena od Arapa. plemena Huzaa su bila naklonjena Jugu. dobija titulu kralja Saudijske Arabije god. Abd al-Kaj s. godine »Islamsko sveučilište«. Stanje neprijateljstva između Kahtana i Adnana. Kais Ajian. tako da karta razmještaja plemena nije odgovarala genealoškoj strogoj podjeli na sjeverna i južna plemena. »iščezlih Arapa« (al-'Arab al-bi/ida). Beli. Ništa se ne govori o identitetu tih plemena. Premda Arapi na Sjeveru. Pravosuđe ima naglašeno tradicionalistički karakter: formalno najviši sudac (ra'i s al-qudat) obitava u glavnom gradu Rijadu. halifi. dok je. Pored šerijatskih sudova. zatim. Temim i Hanifa i razni dijelovi Amir ibn Sasaa u središtu. čini se još neodređenijim od Kahtana.. god. Potomci Kahtana su Arapi na jugu (qaba'il al-Yaman) dok su oni Adnana Arapi na Sjeveru.Sabejci. a za Hidžaz instanca je. god. dovoljno da se uzdigne njihov ugled. ipak.~n potučen A R API . ubrajala je u svoje stupnjeve Huzejl (Hudayl) i Temim. 1932. prvotne grupe Mudara i Rabija bile su rasute. po svome porijeklu. a kasnije je Kalb. Ta rasa bezbrojne muškarce i žene koji vode porijeklo u izravnoj liniji od jednog ili drugog od dva pretka. tako da se sami Arapi često trude da svoje porijeklo izvedu još dalje nego što je oznaka »sinovi Adnana«. odnosno glavara. kada je rat izbio među ! njima. druga glavna grana Mudara. Pitanje je da li je ta podjela tačna. Kada je umro 1953. a oni Adnana »arabizirani Arapi« (al-'Arab al-muta'arriba ili al-musta'riba). nisu bili bliski rođaci. Mnogo prije Islama. usredotočuje se na dva velika pretka: Kahtana i Adnana.. No iza njih su ostali brojni ogranci: Huzejl u susjedstvu Taifa. jedna od dvije glavne grane Mudara. predlaže zamjenika i ministre. Tenuh. čiji je jedan dio bio rod Hanifa. god. prema genealoškoj shemi. U svakom slučaju.. Narodi starinskih država južne Arabije . pod Islamom. Kinda i druga plemena Kehlana solidno su se učvrstila na Sjeveru i u središtu. Hamdan i al-Azd. uz doslovnu primjenu kur'anskih odredbi. Samo je mali broj onih. bili su eponimi dvije glavne grane sjevernih Arapa. god. jer su bili Poslanikovi Ansari. Džurhum. Hindif. U Medini je utemeljeno 1960. a dijelom pisane zbirke kraljevskih naredbi (ubijeni vladar Fejsal odbio je zahtjeve za demokratskim ustavom s naznakom da Kur'an predstavlja jedan takav ustav). Tasm i Džedis. On imenuje ministra-predsjednika. konačno. »Maada« ili čak oznaka »unuk Nizara«. Lahm.

porijeklom iz svih plemena i područja. Međutim. tehnički nazizima i rijetko opisuje ženu koja je predmet sjećanja. od koje je najistaknutiji bio posvećeni opisima životinja. oluja. a reakcija mašte određena je savršenošću i preciznekim varijantama u sadržaju i načinu obrade tema. bitan je umjetnički oblik koji ima malo zajedničkog odobravalo ni najmanje obično odstupanje. čiji su rekonstruirani odlomci poslužili za sadašnje stanje hiljada pravih i slavnih sejida i šerifa. održala se znatna masa kraćih pjesama i isto tako. je sažetost u riječima. nego i uređen dotle da se nije ževnosti. razvila je svoje tehničke i umjetničke metode kratko naznačava mjesto starog logorišta stereotipnim izrado visokog stupnja savršenosti. Arabija ne zna za rasističke predrasude. Na taj način. ARAPSKA KNJIŽEVNOST poredbe su. rasutih uzor kasidi. dale su tipove i uzore se odlomci ljubavnog opisa pojavljuju. Potomstvo Poslanika. STARA ARAPSKA KNJIŽEVNOST situacije vremena i mjesta često su neizravno naznačene Povijest arapske književnosti započinje s pojavom. Razlozi nisu samo odsustvo vjerodostojnih dokume. utjecalo na miješanje sa crnom rasom. manske zemlje. Osim kasida. Njezina glavna formom.pored drugih stvari . nego je čisti čin samosvijesti i. te Pjesnici kaside pokazuju i neke lingvističke i estetičke crte briga za čistoću rase nema nikakvu društvenu. tema je slavljenje ili pohvala. koja se sastojala općenito nosi titulu šerif u Hidžazu i sejid u Jemenu i u spajanju izvjesnog broja postojećih tema arapske poezije u Hadramautu. utvrdile promjene kod plemena Kurejš nakon pojave Hipoteza al-Behbitija da je postojala starija tradicija dužih Islama. tj. te združivanja i razdruživanja. Cjelina prostire se na so. prigodno. jedna od glavnih funkcija pjesnika bila je očuvanje kolektivOva se izrađuje: 1) ljubavno-elegičkim uvodom (nesib). koja se razvija u fino kolektivni život uređen i podržavan. nego s kraja na kraj muslimanskog škole. čiji su veći ili manji odlomci saču­ Odsjeci koji su razvijeni najpotpunije. brojnih pomjeranja. Arabiji. kim tipovima i moralnim vrednotama. Pa i ropstvo je uspostavljen. čisto je spekulativna i nevjerojatna. i u dvjema glavnim temama. dojam ostavlja činjenica koliku važnost većina Arapa pridaje ali ništa nije prineseno za potporu te pretpostavke. obrađena uvođenjem idealiziranih slika beduinskog odlomaka. 2) opisom i nim..ioo stihova. dajući elemenat neprekidnosti i podsjeća na ranije odnose s nekom ženom iz drugog plemena vrijednosti stvarnostima sadašnjice. prizora borbe i podrugivanja l-. neovisne teme. usporedpodvlači moralne protivnosti i sankcije pomoću kojih je taj bom ove životinje sa životinjom za lov. u kojoj se koriste sva sredstva morfolohistorijske svijesti. koja je suvremena kraljevstvu Kinda u sjeveroistočnoj svijeta. nove ere. kao kasnijim generacijama arapskih pjesnika. čini se razborito sigurnim da je kasida činila novu povezano sa vjerskim razlozima. qasii'id). koji nog sjećanja o prošlosti. premda vane kasida (qasi da množ. Njihove ode. nego i zbog Prethistorija kaside. političku ili koje će zavladati svom kasnijom arapskom poezijom.. poglavito u vezi s ratom i svetkovinama. škole arapskih pjesnika. inače prolaznim i prazi uvodi temu putovanja (ili u vezi s njim). Glavna kulturnu posljedicu. st. st. redovito su oni koji su vani. s slušatelja. Djela te nošću konkretne vizualne slike.Arapska književnost Stanje arapskih plemena od Abasida do danas vrlo je teško neprijat:lju. a i brojni strancizbog spajanja raznih sadržaja.--- -T- pjes~e 53 . nesib Imru 'l-Kajs. izlivene u istom strukturalnom kalupu. karakteristično umjetničko djelo te pjesničke knjije ne samo poznat unaprijed. neka plemena kao Temim (središte zemlje) i Hamdan (jugoArapska jezikoslovna tradicija (koja je gotovo jedino vrelo zapad) očito predstavljaju dosta vjerno stare cjeline. Rođenje nove ne samo po Arabiji. duboki ćuje na mogućnost nekog poticaja iz »Plodnog polumjeseca«. sadržaj Kasida. a oni iz četvrte (kraj osjećaja plemena. na sjeveroistoku Arabije i na rubu Eufrata nitom davanjem neke fraze koja je oblikovana kao poslovica. obrnuto. Doduše. gubi se u mraku i ne može se očevidno rekonstruirati. i da je sav emotivni učinak bio određen s formama poezije u drugim književnostima. Naposljetku. st. koja je dobila apsolutnu vrijednost. s druge strane. porijeklo arapske poezije općenito. obavijesti) ne poznaje ništa starije od rođenja pjesnika kaside. pohvale i poruge. te njezine veze s vladarima al-Hire i Gasana. odatle potječe važnost koju škole raširila su se velikom brzinom po Arabiji i područjima kritika pridaje izdvojenom stihu kao dokazu pjesničke spoarapskog pučanstva u Siriji i Mezopotamiji.. u odnosu na ono što se očekuje.povijest i homogenih oda. iz sličnih razloga.. sa što je moguće manje riječi. Od početka do kraja. gije. U Arabiji je pitanje rase često blisko slučaju. a svaki stih nata (narodna tradicija beduina. Da bi se. Glavna tema je. promjene vrlo je mnogo ukrašena maštom). Predislamska poezija vezana je za ograni6. oslikani prizor životinjskog života u pustinji. sugestije i navještaja da se predoči živa i čista slika. široko korišćene da bi se dala domišljata dubina nekom opisnom stavku. koje orijentaciju u arapskoj pjesničkoj umjetnosti. koji predstavljaju običnije sastave prigodnih stigostoprimstva ili pića. istražiti. čije su pjesme bile. te da je taj model. Ta domišljata igra između umjetnika i slušatelja našla oponašatelje i one koji su se bavili sastavljanjem takvih ima za drugi učinak da je tako predočeno polje vizualnih slika pjesama. Metafore su ograničene na mali broj tradicionalnih slika. a sad subjektivno povezan model. oko kraja slikarskim slikama. kada je vodi život jednostavnih nomada u pustinji. koja je sačuvala sjećanje na završava se u rimi istim slogom. osigurao najvišu provjeru po muslimani koji su se doselili. npr. živi i realistični. čini sad povlaštenu kastu u zajednici. sigurno. on hvaljenjem pjesnikove deve ili konja i 3) osobitije. U svakom čistoći svoga rodoslovlja. _ --------'-------------------.' sastavljenih od početka do kraja u istom metru. pjesnik se obraća oku gotovo bez iznimke. privedena temom putovanja. postao norma za naredne generacije pjesnika i. Druga generacija te škole. napuUprkos svoj genealoškoj fantaziji i neizvjesnosti. kao i druge muslikojoj se sudilo o njihovim pjesničkim sposobnostima. počinju pokačeni broj tema koje se obrađuju prema suvremenim estetič­ zivati epigonske crte. a posebna situacija može se učiniti opće­ 5. trebalo bi izučiti . naše ere) već ograničeno zajedničkom osnovom i uzorom narodnog života i su široko predstavljali razna područja. te su svugdje sobnosti.). Pjesnici treće generacije (sredina 6.

Što se tiče književnosti pisane u arapskoj predislamskoj prozi. suprotno idžazu. Arapska predaja drži da je prijenos i održavanje pjesama. koje se općenito odnose na nebeske pojave. postoji samo malo vjerodostojnih obrazaca ranijih od dokumenata na papirusu iz Sulejmanovog razdoblja i protokola ureda Omara II krajem 1. nastanka car" Vidi napomenu na stranici 13. Treći oblik umjetničkog govora u predislamskoj Arabiji prikazuje uobičajeni proročki stil. te da s njima nije bio u drugoj vezi do samo korišćenjem. onima koje je koristilo pjesništvo. javljaju se od slučaja do slučaja. te su ih u vlastite svrhe priređivali sami proricatelji na arapskim sajmovima. udaljava od većine metoda svjesnog umjetničkog ukrašavanja koje su zajedničke književnom ili estetičkom stvaranju toga doba. koriš će­ njem iste tehnike sažetosti (idžaz) kao i pjesništvo. Neki tragovi postoje i o elementima neke narodne književnosti. slijedeći u tome ono što je bila redovita govornička praksa). Obavijesti o postojanju »pisanih listova« ($UIJuj. koje nema ni prethodnike ni nasljednike u svome vlastitom stilu. ipak. on više polaže na svoju djelotvornost nego na sugestivne modulacije sintaksičke fraze. Sudačke odluke i mudre izreke bile su. koje je očuvao al-Džahiz u djelu al-Bayiin wa 't- -tabyin. od koje. prije II 7. a njihovo utvrđivanje putem pisma djelo jezikoslovaca 2/8. utjecaj Kur'ana uočava se u novom govorničkom stilu koji se razvijao. često naglašeno usporednošću strukture. Forma je podređena sadržaju i. st. vjerojatno. po svoj prilici. Jedno od tih načela sastojalo se u obuhvaćanju nekog vizualnog potpunog zapažanja ili nekog društvenog iskustva u kratku poslovičnu rečenicu. no rijetko je neko preživjelo. »recitatora. st. koji je vrač koristio uz nenaravno držanje i koji se sastojao u nizu rimovanih nejasnih zakletvi. njezino odsustvo manje je podložno sumnji. st. * Bilo kako bilo. čini od njega oruđe koje može poslužiti za razne nove zadaće. ruuxiti. izvan službene hutbe koju su izgovarale halife i njihovi namjesnici. osim nekih vinskih i religioznih pjesama Adija ibn Zejda iz al-Hire. gipkost. ipak. od poziva (rawin. postojali su razni oblici umjetničkog govora. Premda su predaje govorničke predisiarnske umjetnosti uvijek prevladavale kod plemenskih i haridžitskih govornika. konačnom rimom (sedž). u njemu pripovijeda i dokazuje. kao i onih koji se. usporedo sa umjetnošću njegovane poezije kod Arapa. Kur'an predstavlja samim sobom jedinstveno stvaralačko djelo na arapskom. vinske pjesme (hamrija ) su jednako rijetke. prije pojave Islama. Bio je to. a vjerojatno je da su i sudačke izreke bile isto tako. zato što njegov pripovjedni stil pokazuje malo zajedničkih tačaka sa predislamskim kazivačem (qassas). koji se sposobnim rasporedom živih slika. asonancijom i. Što se tiče vjerodostojnosti predislamskih besjeda. činjenica je da postoje ozbiljne teškoće da se utvrdi vjerodostojnost svake pjesme s punom sigurnošću. Pa ipak. ali slobodnije prilagođen lokalnoj upotrebi. te općom crtom sedža. koje su preživjele. vojnog naseljavanja Arapa izvan Arabije. posebno. a nema ni neovisnih obrazaca lovačkih pjesama (tardija). te kao moćno oružje protiv neprijatelja. koji se odvajao od običnog jezika svjesnom primjenom estetičkih načela u izboru i brušenju riječi. porasta raskoši i novčane privrede. Neobična je crta da potpuno nedostaje ljubavna poezija (ako se ostavi po strani nesib). nije bio hvaljen samo kao umjetnik. osobitost Kur'ana postaje još upadljivija. u nekim pogledima. u kojima je naglasak bio stavljen mnogo više na sadržaj nego na izvanjsko ukrašavanje. mogao poigravati s emocijama slušatelja. Arapska poezija 117. osim odlomaka. vladajući princip. Što se tiče književne umjetnosti općenito. rečenica bogato nijansiranih. a slijedile su ih dvije ili tri kratke rimovane rečenice. a posebno se izbjegavao sedž. Pričalački sadržaj i književna tehnika. Kako se to dovodi u vezu s Kur'anom. u porugama i pogrdama njihovih pjesnika (mufahara). st. Kur'an se. izražavane u istom stilu.Arapska književnost hova izdvojenim temama. sa dodatnim odlomcima u prozi i stihu. taj stil koji je pribavio uzore prvoj književnoj umjetnosti pisane arapske proze. Tokom 1/7. bio je izrađena širina ili »ukrašavanie: teme postupcima. Posebno značenje pridavalo se porugi (hidža). kako u građi tako i u sadržaju. valja istaći da je Kur'an. najviše su to hvale hrabrosti (hamasa). * prisno odražava društvene i ekonomske promjene koje su proistekle iz islamskog pokreta i arapskih osvajanja. po Hidžri (između 715. kao književno djelo. Ne postoji nikakav siguran dokaz o utvrđivanju i prijenosu ma kakve predisiarnske poezije. Plemenski sukobi odvijali se se isto toliko. u pismenom obliku. uz držanje ravnoteže rečenica. i 720). U povijesti arapske književnosti. zasluga ravija. a običaj je bio toliko duboko ukorijenjen da je Muhammed. većina ih se ne može prihvatiti. koliko na bojnom polju. sasvim nepouzdano. a pjesnik. st. pismeno utvrđene. u Medini pristajao na ta nadmetanja. u rukama tajnika (kuuab ) umajadskih halifa i namjesnika. sigurno su vjerodostojni. umjesto stila proricanja. nego se poštovao kao zaštitnik i jamac časti plemena. koji su sličili. čija su djela različita od onih beduina. Kod gradskih žitelja bilo je također pjesnika. u kojoj je preživjelo prvotno shvaćanje pjesnika (šair) kao glasnogovornika nadnaravnih sila. 54 . Čini se da je koncentracija estetičke osjetljivosti Arapa na dotjeranu upotrebu riječi obdarila ove same tajnovitom i magičkom moći. naddijalekatskim idiomom 'arabiyya (prilagođenim u pojedinostima fonetike i rječnika jeziku Hidžaza. *. množ. a koje su mu morale biti nametnute usljed arapskih osvajanja i novih potreba uprave. ne može sasvim isključiti. Osim teme rata i elegije. koji su sadržavali poslovične izričaje ili hikem.*. tragovi takvih proricanja bili su od male važnosti. bio daleko od glavnih sredstava svjesnog umjetničkog stila u Arabiji. premda se upotreba arapskog pisma u književne svrhe. dakle. U govorničkom umijeću. U pogledu rječitosti. a posebnu granu čine pjesme razbojnika i otpadnika koji su izvan zakona (saalik). prigodno. a argumentacija se pokazuje izvan osobnih okolnosti onog koji kazuje. Poezija je bila vrelo ponosa i suparništva. Kako se. pospješujući književni jezik da izrazi nove oblike misli. naime zagonetke i basne. ima valjanih razloga da se prihvati da su istaknuti govornici naveliko koristili isti jezik kao i pjesnici. koji se odbojno odnosio spram utjecaja pjesnika. ili više. jed. koju je Kur'an podario jeziku 'arabiyya. kao jezičnim sredstvom. $aIJ!ta). Tako. često isto nejasne. pripisuju Umaji ibn Abi 's-Saltu iz Taifa. vjerojatno.

ona se gotovo isključivo njegovala od grupe pjesnika beduinskog porijekla u Iraku i Mezopotamiji. kao i o pisanom tekstu nakaida. mijenja se u isti mah u svome unutrašnjem sadržaju i svojoj funkciji. ne gubeći ništa od svojih umjetničkih kvaliteta. Prozo dički sustavi i tehnika razvijali su se unutar starog okvira. i na planu jezika. morao je svoje kvalitete dokazati kasidama i bio je srazmjerno nagrađivan. koji obara moralni plan. primiče ih narodnom ukusu i daje im britkiji i grublji ton. više vezan za Meku. poglavito usredotočena u Iraku. donekle. koja se vratila životu nakon kratkog međučina između osvajanja.oj. umjesto zvuč­ nosti beduinskih pjesnika. građanski i veseo. st. ali su započeli težiti za ljupkošću i jednostavnošću. pjesnici su precizni i presavjesni u svome traganju za čistotom jezika 'arabiyya. koji se predstavljao dvoru halifa ili nižih dostojanstvenika. ali se primjećuju jasno i u tadašnjem pjesništvu. S druge strane. dobiju bogati dobici. pjesnik zarađivao za život. potpuno očuvajući svoju tradicionalnu izvanjsku strukturu. svjesno građene na starinski način. za zabavu ljudi plemena u Kufi i Basri. kako u svojim plemenskih odarna. Nove političko-vjerske teme bile su nadahnute slomom i težnjama alijevskog šiizma. koja je ipak. opi- Arapska književnost 2/8. razmećući se svjesno preobilnim i zvučnim rječnikom. Ipak. nego političke i vjerske prepirke. 791) i to se strogo poštovalo. Tokom prvog stoljeća Islama. U svojoj unutrašnjo"i. bitna razlika između predislarnske poezije i one iz umajadskog doba općenito je psihološka. može slaviti ugled svojih predaka. kasida pokazuje razvitak koji je udaljuje od starih < I Vidi napomenu ua stranici 13 ---------'-- 55 . kao i njihovi prethodnici. Pjesma hamase postaje sredstvo vjerske uznesenosti i poticanja kod Haridžita. Što se tiče vjerodostojnosti i prenošenja umajadske poezije. Strasti umajadskog doba bile su mnogostruke i proturječne. osobito. a strukturalne novine doživjele su mali ili nikakav uspjeh. Pjesnik. očevidno je. beduinski život siromašan i grub. Ona je bila. tako i u svojim pohvalama umajadskih halifa. bilo za života pjesnika bilo neposredno po smrti. realističan. Najznačajniji novi razvitak je rađanje u bogatim i raskošnim gradovima Hidžaza neovisne ljubavne pjesme (gazel). ne više izražena u izrazima plemenskih vrlina. prema srazmjerno potpunom stanju divana. usprkos uobičajenom karakteru svoga oblik> i ".a slučaj nije bio rijedak . sima vanjštine i života pustinje. Politička uloga velikog dijela te poezije obavezivala je i pjesnike da pjevaju za slušatelje i da se prilagode jeftinom ukusu i ljubavi za poticanjem masa. u svojim slavljeničkim odarna. AI-Ahtal. da su bili pismeno oblikovani. Ta dva razvojna toka završila su promjenom umjetničkog oblika kaside u umjetnu konvenciju. posebice u njihovom nakaidu. Rezultat tih promjena najjasnije se vidi u preobrazbi prigodne pjesme i njegovanju posebnih tema ili tipova pjesama. oslikava idealiziranu i beznadnu ljubav. prikrivene upotrebom kaside. preobraćenih ili potomaka preobraćenika poteklih iz stanovništva starinom aramejskog ili perzijskog. a većim dijelom stvorena od polu-Arapa ili ne-Arapa. književnost gradskog društva. po cijenu često licemjernog dodvoravanja. KNJIZEVNOST DRUGOG ISLAMSKOG STOLJEĆA Sve to dokazuje novu snagu i plastičnost koju je književnim umjetnostima Arapa donio islamski pokret i njegove političko-društvene posljedice. najbliži je duhu predislamske poezije.Arapska književnost ske uprave koja je svoj autoritet nametnula članovima plemena. Dopuštene metre i slobode oštroumno je sistematizirao Halil Ibn Ahmed (u. pjesnici su tražili odobravanje jezikoslovnih škola koje su nastale u Iraku. Suprotno onome što se dogodilo u novoj proznoj književnosti. metrički prilagođena potrebama pjesme. bio je pozivan da se prilagodi njihovim očekivanjima.srazmjerna dužini njihove ode. * dvjema glavnim crtama. Pjesništvo. Džerir. a više funkcionalno. jednostavno jampsko djelo ranije korišćeno posebice za poticanje bora čkog žara. a emocionalno oplernenjenom kroz uvođenje gazelske teme. koji su iz toga proistekli u književnom stvaranju. uz posredstvo njezine bliske povezanosti s rađanjem nove glazbene profesije. Taj gazel bio je dvovrstan: jedan. a koju su poglavito predstavljali al-Ahtal. povezan većma sa Medinom. Promjena i razvoj. pravi predstavnik škola Amra ibn Kulsuma i an-Nabige. a pjesnici ih sada održavaju na višem moralnom planu. a kasida sredstvo da se. bila izvučena iz strogog kalupa i obaveznih kanona koji su je omeđivali u starom plemenskom društvu. zadobila ceremonijaini karakter. kao i za Džerira. više se ističu u proznim djelima nego u stihu. Te su promjene. građe. ali zatvorene u uske granice. Strasti predislamskog doba bile su žestoke. zahvaljujući njihovoj zaštiti. a drugi. međuplemenska mufahara preplavljena je potopom osobnih grdnji u šatrovačkim nadmetanjima u paralelnim temama (nakaid). Na planu jezika isto tako. postaje manje formalno. * jasno se razlikuje od one iz 1/ 7. usprkos izdašnom zaljevu kur'anskom frazeologijom i pobožnim osjećajima. uz neke iznimke. za iračke pjesnike kasida. Također je i kasida. stil i sadržaj se dopunjuju i usklađuju jedan s drugim. osobito kada je nagrada bila . al-Ferezdek i Zu 'r-Ruma (I)U'r-Rumma). koji je očuvao neki tajnik a i o onom Zu 'r-Rume (al-Džahiz). To je još razvijenije u posebnom umijeću Zu 'r-Rume posvećenom. Kako je. a pjesmu redžeza. st. škola beduinskih pjesnika pretvorila je u oruđe za razastiranje lingvističke virtuoznosti od početka do kraja kaside. uspoređenih s onima predislamskih pjesnika. sada čak više nego u umajadsko doba. zamašne domišljatosti i virtuoznosti. te pojave vjerskih i političkih stranaka kao i plemenskih cjepkanja. prijelaz s prvim abasidskim razdobljem nije doveo do nasilnog prekida u tradiciji arapske poezije. od strane pojedinaca ili škola. a pjesnici su sudjelovali u psihološkoj nepostojanosti i sukobima vladara i stranaka. Stara poruga (hidža) gubi svoju slavu nadnaravnog utjecanja i razvija se u smislu bilo nekog nabrajanja nepristojnosti bilo teatrainog razastiranja uzajamnih grdnji od strane pjesnika suparničkih grupa. Postoje posebne obavijesti o pisanom korpusu al-Ferezdekovog pjesništva. Al-Ferezdek. Emotivna osnova gazela je sama sobom očevidna. Obrnuto. koja koristi pojednostavljenu lingvističku strukturu. na koju je utjecao stil hidžaske konverzacije i koja je. kod moćnika i bogataša. ali emocija ulazi i u tradicionalne teme. ali je za njega. s beduinskim glavnim junacima.

Muslimu ibn al-Validu. ona je izlagala pravila ponašanja za vladare. Svježina i iskrenost hidžaskog gazela nisu bile nadoknađene duhom i cinizmom. koje je ponovo stavio u modu. u okvirima raspoloživog rječnika. oni su se dali na usavršavanje svoga obrazovanja sustavnom podukom koju su dobili od jezikoslovaca i druženjem s njima. slobodni i često sablažnjivi stihovi naišli su na ushićeni doček novog svjetovnog društva koje žudi za užicima u Basri i Bagdadu. Neki nisu nikada bili sakupljeni. plodnosti. a kasnije zbirke retoričko-pjesničkih figura prouzročile su mnoge zbrke. Njihov ugodni književni stil i zabavni sadržaj pribavili su tim djelima široku popularnost u novom gradskom društvu i. do tog stupnja da je učinak gotovo onaj jedne sasvim nove umjetnosti. izrođava u gotovo mehaničko ponavljanje dobro donošenih tema. Dosada su pjesnici bili naučili svoju umjetnost isključivo povezivanjem sa svojim prethodnicima. po svoj prilici. te domišljatog izrabljivanja arapske morfologije. raznovrsnosti i vladanju jezikom. S rođenjem jezikoslovnih škola. oko 813). To je razlog po svoj prilici._ _. istodobno privlačenjem i odbijanjem. oko 807). koji. Prve prozne arapske oglede učinili su tajnici ureda umajadskih halifa (kuttiib). Abu 'l-Atahiji i drugima. Dva druga manja pjesnika bila su. Funkcija te književnosti bila je poučna i službena. a i putem Sirije. 815). i stvorila. S druge strane. podvrgnuta nekim preradbama u narednim desetljećima. tokom više desetaka godina. najprije.je slijepi pjesnik Bešar ibn Burd (u. kojeg su. I ciničan i vrlo oštrog jezika. uz površno retoričko ukrašavanje. gdje se s tradicijom (po svoj prilici domorodnom u Siriji) povezuje vinska poezija. Ibn al-Mukafa (u. Najstariji predstavnik tog »novog stila« . a stara iračka tradicija vjerske i moralne poezije ugledala je dana zahvaljujući mutazilitu Bišru ibn al-Mutamiru. stvaranje arapske poezije tokom 2/8. Pa ipak su u tim novijim tipovima društvene promjene i tokovi. te su se. Sve u svemu. koje je započeo učenik Abdelhamida. a koji bi bio u stanju izražavati sustavnu misao. Njihovi duhoviti. koji su se slobodno izražavali u stihu. dakle. a čija se cjelina obuhvaćala pod općim naslovom: edeb (adab). 757). izumitelj dvorskog gazela. koji se. stanje u pogledu tekstova pjesnika iz prvog abasidskog razdoblja često je mnogo gore nego ono umajadskih pjesnika. široki niz emocionalnih stavova i reakcija. -------------- L- . u isti mah. Bio je to osnov onoga što se zove bedi. najvećim dijelom. Suprotno tome. a traganje za duhovitošću vodilo je tome da se pribjegava varavom sjaju riječi i originalnosti u metafori. tečnog i ugodnog. nepostojan u pohvali. uglazbljeni. istodobno. podržavala slobodu misli i izraza.. Pripisivanje nekom piscu izdvojenih stihova i često cijelih pjesama ponekad je pod znakom pitanja. anegdota i romana. u novom razdoblju. tajnike i upravljače svih vrsta. te pribavljala opće spoznaje. Na čudan način. Opća intelektualna uzavrelost. izvornost. on je ozbiljno radio na neusporedivim vinskim pjesmama. Izrada tradicionalne kaside pomoću postupka bedi općenito se pripisuje jednom od pjesnika naredne generacije. u rukama manje obdarenih pjesnika. Ta udružba je imala za učinak da su se sami pjesnici (osim čisto narodnih) proželi manje-više jezikoslovnom spremom za svoju umjetnost.nu n: stranici 13. S novim stremljenjima gradske poezije. dok. (badi') uljepšavanje stihova tropima i antitezama. djela Ibn al-Mukafe bila su. društvenu atmosferu. opadanje prave pjesničke umjetnosti i razvitak onog umjetnog u arapskoj poeziji.još ne ni pretjeranog ni ukrućenog .:. stečena postupcima prevođenja. a pohvala i poruga su s raznoli-1 i znatnom izvornošću. Prvi poticaj dolazi od poezije gazela iz Hidžaza i njezine glazbene pratnje. a drugi osuđivali kao onog koji je »prvi izopačio poeziju«. Usprkos tome. više pokreta umajadskog doba (posebice šiizam) nastavili su pružati teme za pjesničku obradu. Kao i u drugim književnostima. porijeklom Iranac. jer se jezikoslovci (koji ih nisu smatrali sigurnim autoritetima za lingvističku upotrebu) nisu uopće potrudili da sakupe njihove divane. visoko cijenili neki kritičari. gipkost u proznom stilu bila je. ako sama i ne ilustrira. ima malo premaca u arapskoj književnosti. stečena ne toliko izradom novih stihova. poezija 2/8. istodobno izravno. i Eban ibn Abdelhamid al-Lahiki (u. takvi takvi su preživjeli u kasnijim rukopisima (uključujući tu i onaj Abu Nuvasa). 784). rastućeg formalističkog karaktera. prijevodi ili podražavanja perzijske književnosti zauzeli su glavno mjesto u arapskoj književnosti. arapske poezije. 750). rado uživali tokom privatnih razonoda u halifskim palačama. uopće nisu pouzdani. kratkih pjesama na teme viteške ljubavi. koje su se tražile za vršenje njihovih dužnosti. vrlo je malo tragova te izvještačenosti u djelu njegovog velikog suvremenika. našli svoj puniji izraz. te velike lingvističke virtuoznosti u beduinskom stilu u lovačkim pjesmama. noviji tipovi I pjesničkog stvaranja djeluju donekle na način tradicionalnog izražavanja. koliko stapanjem novih elemenata s tradicionalnim temama. * već unaprijed oblikuje. prilagodba arapske sintakse tim neuobičajenim potrebama mogla se ostvariti samo oštroumnim pokusom. Duhovit. koja je. u kojima je građa zahtijevala logičko proširenje općih principa u složene podrobnosti. Ipak. kod umajadskog halife al-Valida II (u. također. kojoj se tradiciji pridružuju prvi predstavnici nove škole u Iraku. koja je potekla iz doticaja islamskog društva i perzijske i aramejske kulture. 744). zbog toga. vrlo je jedak i obrađivane grub u poruzi i gazelu. i prvi veliki arapski pjesnik koji porijeklom nije Arap. u stilu koji je zasnovan na onom službenih hutbi. posebice u Basri. potakla je. u ovom slučaju književnosti pehlevijskog dvora sasanidske Perzije. Abu Nuvas i drugi pjesnici druge polovice stoljeća dali su primjere novog razvitka koji je doticao svu arapsku poeziju. onima Abdelhamida ibn [ahje (u. Abu Nuvasa (u. ------' 56 . u osnovi novih književnih rodova: Abas ibn al-Ahn af (u. u prvim poznatim književnim djelima. tokom narednih stoljeća.Arapska književnost I košću beduinskih tema. * bilo je obilno i karakterizira ga. te da su prihvatili jezikoslovna mjerila za pjesničku vrijednost. Vidi napom-. muzdevidž) za stihovane romanse i poučne pjesme. po svome pjesničkom geniju. Sudeći prema sačuvanim oblicima. u obliku priručnika. dvorske časnike. ali je jasno da je on postavio probleme koje su postupno rješavali njegovi nasljednici: problem stvaranja jednog proznog stila. više nego neki drugi. st. usprkos protivljenja nastajućih pravnih i teoloških škola. a općenito ne na korist. a divani. st. koji je prvi koristio vezanu strofu u metru redžezu (tzv.

zatim kisa ili anegdota. * studij arapske antike dao sve svoje plodove. stvaralačkih i apstraktnih sadržaja. po nalogu halife al-Memuna (813-833). tih izučavanja izvan njihove skolastičke ili tehničke izdvojenosti. stvoreno u jezikoslovnim sredinama krajem stoljeća. koji je iznio na vidjelo sve strane suvremenog mu života u nizu rasprava i pisama. prouzročene su (posebice u teološkim grupama mutazilita) očuvanim elementima heleni stičke kulture zapadne Azije. Tako. kojem se pridodavalo uvođenje proizvodnje papira (waraq) na Dalekom istoku u drugoj polovici 2/8. koji su postigli al-Džahizovi spisi i spisi njegovih nasljednika. nego novi pripovjedni oblici ili prijevodi tajnika. a koje se širilo kasnije na gotovo sve grane arapske književnosti. Početkom 3/9. širokog rječnika (luga) i čiste idiomatske upotrebe (fasahx) na Poluotoku. Napokon. Tokom cijelog doba od 3-5. sa njenom većom gipkošću i prilagodbom društvenim promjenama. upravljati pravnim razmišljanjem sunitskog Islama. praksa usmenog prenošenja još uvijek je prevladavala. 825) i al-Asmaija (u. novu prozu argumentiranja. principe koji su trebali. Pomirbu je ostvario Ibn Kutejba (u. Od naredne generacije. poglavito o jezikoslovnim temama . Jedan od prvih rezultata te »modernizirane« proze. još. st. ili sada vođenja. u. *. 796). s Abu Jusufom (u. glavna crta arapske kulture je plodonosno uzajamno djelovanje arapskih i grčkih prijevoda. gramatika. st. njegovati u velikom broju središta od Samarkanda do Kajravana i al-Andalusa (Andaluzije). o plemenskim rodoslovljima. poslovice i plemenske predaje. ali tu uključuje i elemente perzijskih tradicija iz povijesti i sa dvora. 795). na stranu dosta svjesna prilagodba tehnike »bojovnih dana« u Siri Ibn Ishaka. god. OD TRECEG DO PETOG ISLAMSKOG STOLJECA 3/9. potom. posebice u »romanima« o beduinskim ljubavnicima Cuššaq) i »bojovnim danima« (ayyam al-'Arab). uklonila stara društvena funkcija poezije. kur'anska jezikoslovna. nejednake lingvističke snage i raznovrsnosti. protiveći se istodobno pravnicima i tajnicima. st. 804). a i u svjesnoj opreci sa školom tajnika. Stvarni temelj tog rasprostiranja bio je brzi ekonomski razvitak islamskog carstva. 57 . djelatnost onih koji su izučavali povijest bila posvećena kompilaciji izvornih vrela u obliku monografija o posebnim epizodama arapske ili islamske povijesti ili. sredstvo. U isti mah. u nizu rasprava (al-Umm).u novom kontekstu .). prije nego riješio. koji su se učvrstili na dvoru i mogli uskladiti s arapsko-islamskom starinom. takve kao kasas. koju je. obnova helenistič­ kog znanja dobila je snažan poticaj uspostavom. te uz podršku vjerskih krugova. čini se da je bilo djelo Abu Ubajde. u svjesnom protivljenju rastućem izrođivanju i siromašenju arapskog jezika u mješovitom društvu iračkih gradova. oni su ponovo iskazali . koji su upleli jasnoću stila tajnika u tradicionalni umjetnički jezik i u prozu dokazivanja jezikoslovnih i pravnih škola. svakako. od sada. al-Kitab.od kojih su najvažniji rječnik Kitčb al-'ayn od Halila ibn Ahmeda (u. Taj problem je osvijetlio. koja je bila mnogo gipkija i zbijenija. što se tiče kur'anskih izučavanja. razvijala se njihova djelatnost. 791). uz pripomoć grčke logike. već ilustrirano u spisima al-Džahiza. 768. već su dosegle stadij stvaranja velikih djela. 889-890) koji. bio je problem pokretanja. opskrbljuje tajnike podsjetnicima i izvacima iz svih grana arapskog znanja. koja se sastojala u tome da se potraže i očuvaju sjećanja o staroj arapskoj kulturi. takva kao što su pjesme. sa težnjom da više koriste razumska sredstva. pridonijeli da se održi shvaćanje'arabiyye kao standardizirane i nepromjenIjive umjetničke strukture. koji su očuvali u većem ili manjem stupnju svoju arapsku strukturu. Može se. pisanih duhovitim i zvučnim stilom. ali suviše samosvojnih da bi služili za stilski uzor književnosti općenito. po Hidžri. genij al-Džahiza (u. usprkos njihovom otporu i ocrnjivanju Arapa i njihove kulture. Hanefitska škola Iraka stala je na čelo.~~ ~ U međuvremenu su se razvili domaći oblici arapske proze.*. U bliskoj vezi s tim staranjem. jezikoslovci. te je samo u 3/9. s velikom profinjenošću. aš-Šafii je mogao uspostaviti i braniti. 798) i Muhamedom aš-Šejbanijem (u. dugovao samo njihovoj dubokoj spoznaji arapskih znanosti i njihovom vladanju gipkijim lingvističkim sredstvom. za koje je arapski jezik bio. do tada. te. Suprotno tim pripovijednim rodovima. započela. koji je valjalo riješiti. dali su se na određiva­ nje ispravnih književnojezičkih modaliteta i na očuvanje. st. dok je medinska škola stvorila prvi važni korpus sudbenih hadisa u Zborniku al-Muuiaua' od Malika ibn Enesa (u. stvorilo je. te habar ili pripovijedanje. * Važnost i širina tih novih književnih pokreta opteretili su brzo sasanidsku tradiciju kuttaba. Problem. ali dijelom na štetu bogatstva i snage starog jezika koji su njegovali jezikoslovci. Škole u Basri. gdje je. st. u strogom smislu. u dugom nizu radova. 869). Osim tehničkih monografija. spajanje određe­ nog broja hadisa u povezanu povijest (ilustriranu biografijom Muhammedovom Sirat an-Nabi od Ibn Ishaka. brzo širenje intelektualnih energija u Basri i Kufi. zavoda Bejt al-hikma za prevođenje filozofskih i znanstvenih grčkih djela. *. bila su se organizirala u Prvotna svjesno književne stilove. na prvom mjestu. oko 831) . Uspjeh. te monografija Abu Ubajde (u. povijesna i pravna izučavanja položila su osnovu za arapsko-islamsku proznu književnost. širio se i ubrzao velikim obujmom književnih djelovanja koja su se. u 3/9. s druge strane. nije se. a prvo djelo. koja ostaje neosjetljiva na razlike i razvoj arapskog jezika. bio je taj da se suzila i konačno. to reći isto tako o susjednom području povijesnih izučavanja. u isti par. tako. uživala škola tajnika na području lijepe književnosti (edeb). Taj unutrašnji razvitak. da bi poslužila (s Kur'anom i svom građom koja se odnosila na islamski pokret) osnovom za »studij arapske starine«. u isti mah izlaganja i sporova. koja se mogla nadmetati sa prevlašću. od njegovog učenika Sibevejha (u.Arapska književnost ~ pripovjedačka umijeća ! ~~ . sastavljeno o tumačenju Kur'ana. ka pozitivnom odnosu s onim što zanima publiku i svakodnevnim društvenim činjenicama. da bi od toga napravili pogodno oruđe za izražavanje svih vrsta konkretnih. te da se sve više svodila na čisto estetičku ulogu u društvenom i književnom životu. kako vjerske tako i svjetovne.malo je izvornih književnih djela. Otada se edeb u strogom smiPočetkom I ! * Vidi napomenu na stranici 13. posebice u školama jezikoslovlja i prava. st. Pravne škole. Konačno rješenje su našli njegovi mlađi suvremenici. dotada gotovo zatočena u Iraku. ipak.staro arapsko ustrajavanje na važnosti forme.

Glavni pravac arapske književnosti. heleni stički doprinos bio je postupno povećan mnogim prijevodima grčkih djela koje je izradio Kosta ibn Luka (oko 835). u odnosu na glavno tijelo arapsko-islamskih elemenata u islamskoj srednjovjekovnoj kulturi. u cjelini.djelomično (kao u poznatih »Šest knjiga«. ". 873). u cjelini. Najslavnije djelo u ta dva literarna roda je K. pisac K. utjecala na intelektualnu klimu tog razdoblja. Traganje za Poslanikovom predajom (Hadis). Ali takva djela su. malo bile dotaknute helenističkom obnovom i da su nastavile proizvoditi svoju vlastitu opsežnu literaturu. 933. teče preko raznih tema crpljenih iz poezije i povijesti Arapa. 883) i al-Batani (u. Ukupni rezultat tih posebnih književnih djelatnosti bio je proširenje važnosti srednjevjekovnog arapskog jezika kao lingvističkog oruđa. u. u. koja su odredila ili. te pretvorili pobožnost i asketizam u mistički sufizam. vjerojatno. težili suprotstaviti sunitskim postignućima. 965). poznate pod naslovom Golubičin đerdan. o matematici Muhamed ibn Musa al-Hvarizmi (oko 844) i Sabit ibn Kura as-Sabi (u. u. o zvjezdoznanstvu al-Fergani. npr. Saleb (Ta'Iab) u. a također i ona koja se tiče »usporedne religije« (tj. prema tome. 904. al-Buharija. pod utjecajem starih religijskih pokreta u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. bila su sijela (medžalis) i diktati (amali) stručnih znalaca jezika (npr. al-Aganija. politike i retorike. ali u biti iste vrste. Otpor tim težnjama koje su podražavala helenizam pružili su »pravovjerni« izučavatelji teologije i prava koji su odbacili racionalističke principe mutazilita. počev od sustavnih rasprava (koje je započeo al-Muhasibi. posebice u ismailitskim školama. on je razvio svoje sposobnosti daleko preko starog klasičnog jezika. širenje općih intelektualnih ukusa vodilo je njegovanju velike raznovrsnosti posebnijih disciplina. U 3/9. u isto vrijeme kod ismaili ta (Da'ii'im al-Islam od kadije an-Numana ibn Muhameda. zbog toga razloga. 930) i Perzijanac Abu Ali Ibn Sina (u. Pa ipak. Na višoj tehničkoj razini edeba. teologija i pučka religija nim mogle ne dobiti boju svoje okoline. ograničen pojam edeba. st. čija ukupnost proizvodnje predstavlja ukupnost srednjovjekovne islamske kulture. potakla intelektualnu radoznalost koja je stvorila bogatu zemljopisnu literaturu narednog stoljeća. 944) pomirili su grčku fiziku s podacima iz Kur'ana i Hadisa. da je tako moćna sila da su se u narednom stoljeću sami šiiti. Abu Dauda. iznimna. Ogroman uspjeh i popularnost tih djela jasno pokazuje koliko su. Dakako. premda se činilo da su pravne škole. bila smanjena društvena i intelektualna zanimanja književnih krugova i. at-Tirrnizija. -. *. Veliki dio tog tehničkog i analitičkog rječnika malo se. zgodnom prilikom. U zemljopisu. učvrstila kao opća skolastička teologija sunitskog Islama. nego i kao sredstvo da se izraze fine nijanse filozofske i psihološke analize. 1064). te ih pripisujući imamima. u. 858) i Muhamed ibn Zekarija ar-Razi (u. 908). Ibn Dureid. o medicini Ibn Masavejh (u. u. perzijske i helenističke sastojke. razmotri u podrobnosti. 894). još jače utjecao novoplatonizam. već je prva samostalna arapska djela o filozofiji napisao [akub al-Kindi (u. Mali broj pisaca edeba pokazuje u svojim spisima interes za metafizičke i znanstvene discipline. *. u popularnoj enciklopediji 4/10. a koja. istodobno. od početka. koja se. sabirući hadise. na glasu također zbog svoje tankoćutne analize ljubavi.da se spomenu samo najistaknutija imena. Od 3/9. neka od tih širih intelektualnih obzorja odražavala su se. Hunejn (Ifunayn) ibn Ishak (u. 859) i an-Nifarija (u. Abu '1 Faradž al-Isfahani (u. te sa indijskom građom i starim perzijskim pojmovima. te drugi prevoditelji. 899). posebice. ali dijelom i (kao u najpotpunijem Musnadu Ahmeda ibn Hanbala. st. u. simbolističkog pjesništva i sijela Zu 'n-Nuna (u. al-Mubarad. većina tih izraslina je jako prorijeđena. 899. st.* i 4/10. svojski su njegovali u 3/9. bila je. oko 850). zvanoj Poslanice Ciste braće. Ne samo u tehničkom rječniku raznih znanosti. 940). 935) i al-Matu ridija (u. * kao oružje protiv pragmatičkih stremljenja lokalnih pravnih škola. st. sužava na rasprave i druga književna djela zasnovana na toj proširenoj arapsko-islamskoj tradiciji. al-Fisal. U 3/ 9. antologija i zbirki anegdota i narodnog morala. proširila u istom stupnju. sakupljač razgovora za stolom i anegdotaine književnosti.* nova sufijska književnost bila se sasvim razvila. u. Dok se pučka vjera manje zanimala za teološke probleme kao takve. koje se razvilo u 2/8. Hadis je dokazao. 1038). svih vrsta koje su ilustrirali pisci kao Ibn Abi 'd-Dunja (u.~------'-----------~-------- 58 . Ahmed ibn at-Tajib as-Sarahsi (u. 1023) i Abu Ali Miskavejh (u. razlike između Islama i neislamskih religija). u isti mah povezano sa starim jezikoslovnim interesom za imena arabijskih mjesta. dok je na šiitsku teologiju. očito je bila u toku općih stavova grčke filozofije i pripravljena da ih. st. a u narednom stoljeću ga slijedi Turčin Abu Nasr al-Farabi (u. ali djela edeba pokazuju također vrlo jasno rubni položaj čisto helenističkih elemenata i posebnih znanosti koje su o njima ovisile. njegov sin Ishak ibn Hunejn (u. te i drugi. 994). nego i neizravno pridonijela prvom putopisu poštanskog upravnika Ibn Hur(a)dadbiha (oko 844) i. 967). pozivajući na jednostavnu pobožnost i štovanje Poslanika. 974) i u imamitskim krugovima (»Četiri knjige« od al-Kulinija. shvaćao izvan uskih krugova specijalista. Muslima. st. Ali to ne treba shvatiti kao da znači da se važnost književnosti edeba. 828) i poslanica. i Abu Mansur as-Sealibi (al-Ta'alib'i. bar.946). pomoću jedne vješte dijalektike. teolozi u školama al-Ašarija (u. Andalužanin Ibn Abd Rebihi (u. ili čak njezina sposobnost izražavanja. koja je obuhvaćala. pripisano Jahji ibn al-Bitriku (oko 815)]. 929). 1030). Abu Bekr as-Suli (u. zahvaljujući staroj standardizaciji njihove metodologije. st. andaluzijskog zahirita. koji su vršili sve dublji utjecaj na asketske i pobožne krugove. 901). 967). Teološka polemička literatura. Abu Hajan at-Tauhidi (u.Arapska književnost slu. 855) protiv kritičkih stavova mutazilita. krajem 5/ll. oko 923). ona su ne samo izravno nadahnula al-Hvarizmijevu »reviziiu« Ptolomejevog zemljopisa. 910) do zbirki aforizama. 939). u. Ibn Hazma (u. al-Muhasin at-Tenuhi (u. ne treba potcijeniti. Ibn Madže i an-Nesaija) u namjeri da učvrste vladajuće mjesto koje je bilo stečeno u pravnim znanostima. i Pravovierni . nakon Ibn Kutejbe. 910). izložen. djelo u isti mah učeno i zajedljivo. * pravovjernici od svakuda . Ibn al-Mutaz (u. Važnost tih studija i drugih popularnih djela helenističke osnovice [kao Sirr al-asrčr. osim gnosticizma i sirijskog misticizma. s grčkim znanostima uopće. rasa'il (al-Džuneid. Abu Mašar al-Balhi (u. ne može biti potpuno isključena iz cjeline arapske književnosti. prigodno. u djelima lijepe književnosti. U isto doba. u. al-Kali. odvojeno od njihovih pedagoških djela o jezikosloviju u ------1 I . 1037) . Prije sredine tog stoljeća.

892). 1078). Ipak. kao i one al-Hamadanija. pa čak i staloženijeg genija kao što je Abu l-Ala al-Maari (u. događaje i predmete. Bedi az-Zeman je otkrio novi raspored u popularnoj temi duhovite skitnice i stvorio dramsku anegdotu ili makamu. al-Dževherija (u. zasnovanom na korpusu islamskih materijala i nazvanom »Povijest poslanika i kraljeva" od Muhameda ibn Džerira at-Tabarija (u. Počev od tog trenutka. i radini kompilatori kao as-Sealibi. među kojima su najslavniji Abu Bekr al-Hvarizmi (u. njegova upotreba postaje manir. kada im je čast vratio al-Hariri iz Basre (u. nego prozi. ako ne iznalazač. ako i išta. tokom tog stoljeća. pravo rekavši. različite od edeba. kojega je to pribavilo duhu i okretnosti. Oni postoje još u prvom (i zadnjem) pokušaju sastavljanja jedne potpune opće povijesti. i o Kurejšima od az-Zubejrija (u. trudio se slijediti njihov primjer. izrečena hipoteza je da se malo. 1007). obnova sedža podudarila se sa traganjem za novim ili izvornim metodama predočavanja književnih tema. novog može iznaći u poeziji. st. u djelu at-Tauuibi' wa az-zauiabi'. sva istančanost književnog stila rabila se sa gorljivošću. koji je želio stvoriti ili sačuvati svoj ugled. koja su napisali oni koji su imali dara za taj stil. jednako neizbježna. st. 845). koji uzima u obzir bar isto toliko i izražene »ideje«. 922) uvodi praksu klasifikacije pjesničkih »ljepota« i »nedostataka« i. Razred tajnika bio je gotovo odmah žrtva toga.I Arapska književnost pravom smislu. skupljene pod naslovom Kamal al-Baliiga. zauzvrat. usprkos protestima teoloških krugova i al-Džurdžanija. i pisama u zbijenom i ukrašenom sedžu Kabusa ibn Vašmgira. U sredini 4/10. 923). izmislio je niz sastanaka sa džinima (demonima) koji su nadahnuli velike pjesnike prošlosti. pridonio da se arapski pisci još više okrenu od solidne baze realnog života i da se potkopa životnost arapske književnosti.st.i'gaz) Kur'ana. Kudama ibn Džafer (u. imao je za posljedicu. makame al-Haririja. u 41 10. Tehnika prepiske sekretara potakla je izrađivanje jedne umjetnosti (inša). s istim motivom kao i njegov prethodnik. 995). Osam godina kasnije. književni ukus na dotičnom području je manje cijenio te neobičnosti od duhovito navještajne Risiile Ibn Zejduna iz Kordobe (u. krajem 41 10. koju do sada najbolji stilisti nisu koristili do samo kao prigodni ukras. bila je da su govorničku i književnu prozu započele načinjati iste te teorije i širiti isto traganje za obogaćivanjem verbalne izrade. Ipak. u svome djelu Yatimat ad-dahr i Abu Ishak al-Husri iz al-Kajravana (u. svaki pisac. vladara Tabaristana (u. zamislio posjet nebu i paklu da bi pitao same pjesnike. kao ona Kitab al-Aganija. 1004-1005). u jakom nadmetanju za zaposlenje. sastoji poglavito u subjektivnim sudovima o zaslugama pjesnika ili danih stihova prvi koraci ka sustavnijoj kritici već su bili učinjeni od al-Džahiza i. stalno povezivanje povijesti i vjerskih izučavanja uočava se u povijesti Meke od al-Azrakiia (u. zamisao povijesti kao samostalne grane izučavanja i književne djelatnosti započinje ~. kao dodatak njegovom komentaru Kur'ana. zahtijevao tešku cijenu. poznatim pod imenom »as-Sahib« (u. 993) i al-Hamadani. s više smjelosti. zapahnula sva područja arapske književnosti. Donekle je protuslovno da su. Čak imakame al-Hamadanija čini se da su imale manje oponašatelja sve do kraja 5111. *. kao i najtraženije metaforičke opise i slike. u danom trenutku.~~!!oool' oblicima također različitim od povijesne enci -jakubija (u. Suvremeni književnici. koji u svome Kiuib al-Bodi' razvrstava retoričke figure korišćene u »novoj« poeziji. te da je jedina razlika između pjesnika u načinu izražavanja. *. Virtuoznost edeba obrađivala se u »paragrafima« (fusul). bili su spremni sastaviti antologije i »riznice« koje su sadržavale najčuvenije stihove i fusule. iz drugog ugla. Argumentaciji o književnoj estetici dao je dodatnu tačku oslon koji je ona osvojila na učenju o neusporedivosti (idžaz . nego je. Ibn al-Mutaz čini se da je bio. emocije. osobe. 848). retoričkih postupaka i jezičnih figura. koja je. a rimovana proza (sedž). zapanjivim pjesničkim darom. Na povijesne sastavke. Premda se čini da se i tako zakašnjela kritika. nakon 832) i od al-Fakihija (u. a također. 1012). Otada. tajnika al-Vakidija. nakon 885). *. najdosjetljivijim duhom resaila i. *. koja su I nog jezika. osim toga. 1057). st. 1122). stvoriti znatnu količinu tehničke književne kritike. koji je dopunio suviše formalnu analizu svojih prethodnika sustavom logičke i psihološke analize. 897) i povijesti Bagdada od * Vidi napomenu na stranici 13. u kojoj je. sa učenikom i nasljednikom Ibn Abadom. 969-970) sastavljao je svoju prepisku u sedžu. a ono bar popularizator te umjetnosti. Početkom 3/9. ili u poslanicama (resail) koje su adresirane na prijatelje ili kolege u raznim okolnostima. djelovali su do neke mjere isti utjecaji. 1025. vezir Abu 'l-Fadl Ibn al-Amid (u. poznat pod nadimkom Bedi az-Zeman (u. koji su opisivali prizore. Dodatni prestiž. ali s profinjenošću jezikoslovne gipkosti. 1005) pruža potpunu kritičku analizu poezije i proze u pojmovima strukture. 1061) u svome Zahr al-adabu. od Ibn Dureida. *. postaje odmah neodvojiva od službenog stila. koja se zasnivala na uzorima elegantnog rukopisa. razvili su novi stil s više slobode i gipkosti u svojim poslanicama koje su više slične nekoj vrsti nerimovanog stiha. ali s razlikom u naglasku. Ta snažna zadubljenost u lingvističku i književnu proizvodnju morala je. S9 . Oko god. Kitab as-Sirui'atayn od Abu Hilala al-Askerija (u. dojmljivog ili dražesnog. Druga posljedica. oko 1002) i Ibn sa~rž:~:~-prveve~iker~ečnikeklasič­ Farisa (u. nagrađujući izvještačenost. od Ibn al-Mutaza. ipak. premda. i u povijesti osvajanja i »Rodoslovljima plemenitih Arapa« od al-Baladurija (u. Andalužanin IbnŠuheid. st. 1070). sa svom savršenošću svoje forme i svojim kvalitetima učeno­ sti i virtuoznosti. kitnjastog. Abu'l-Ala al-Maari piše svoju čuvenu poslanicu Risala: al-gufran. Ravnotežu je donekle uspostavio Abdelkahir al-Džurdžani (u. čvrsto ukorijenjene u obični život islamskog grada i opisuju običaje i karaktere s toliko realizma da čine jedan od najdragocjenijih društvenih dokumenata islamskog srednjeg vijeka. prevladavajuće usredotočenje književne kritike na formu neizbježno je težilo da naglasi svoje više verbalne kvalitete u pojmovima tekućih stilističkih teorija. Značajna crta većeg dijela te rasprave bilo je ustrajavanje na formi prije nego na sadržaju kao odlučnom mjerilu kvalitete. Pojačani kult rimovane proze nagrdio je ne samo stil ljudi koji su tome nakloni. te u biografskim irodoslovnim djelima o Muhammedovim drugovima od Muhameda ibn Sada (u. spomena vrijedni broj djela umjetničke domišljatosti. ali je. istina. koji se podrugivao svome suparniku Ibn Abdunu.

1076-1077) u Španjolskoj. ipak. st. s ceremonijalnim epigramima i kasidama. Ibn Haniju al-Andalusiju (u. st. * Glavni pjesnici u Iraku su šiiti. 1029) u Egiptu. Izrada književne proze osvojila je također i polje povijesnog sastavka. U Iraku. u granicama uspostavljenih konvencija arapske poezije. bilo je to rezultat širokog rasprostiranja intelektualnih ukusa koje pjesnici nisu bili u stanju slijediti. nova prozna književnost. ta opisna djela. sjećanja na događaje. napeto i opterećeno ili. U S/ll. st. čiji spisi poštuju pravila tačnosti i istinitosti. čak povijesni apokrifi i izmišljanja. 968).* Donekle. ali samo. arheološka istraživanja. Iz povijesno-književnog ugla. Alijevih pisama i govora. lokalne povijesti područja i gradova od središnje Azije do Španjolske. *. 846). bio slobodan da se po volji zabavlja. Po sposobnosti gradnje. da se te konvencije potpuno odvoje od različitih manira. 1048). te pjesme o društvenim prilikama i svojim bližnjima čine. * bio je Sirijac Abu 'l-Ala al-Maari (u. obratno. kao Miskavajh (u. ali Sirijac po svome pjesničkom naukovanju. da su ta djela iz istog doba kada i obnova stare perzijske povijesne tradicije i perzijske epopeje. poznata pod imenom N ahg al-balaga. nego se širi na niz raznih sadržaja: opća povijest (sastavljena od putnika al-Masudija. među kojima je najistaknutiji matematičar i zvjezdoznanac Abu Rajhan al-Biruni (u. nijedan drugi primjer tog stila nije. porijeklom iz Kufe i obožavatelja Ibn ar-Rumija i Ibn al-Mutaza. Primjer je dao Ibrahim as-Sabi (u. u mnogo većoj mjeri.Arapska književnost Tajfura (u. al-Musebihi (u. st. U svakom slučaju. aš-Šerif ar-Radi (u. genij velikog pjesnika da smiješa. te poslanice. 965). ali ne i oponašana. također. biografski rječnici raznih klasa i struka. ipak. takmac al-Mutenebijev u svome starijem divanu (Siqt az-zand). ali nijedna pjesma s nekom pretenzijom nije se mogla spraviti bez njega. bez sumnje. 60 . osobni životopisi. koje je. ipak manje poštovalo njihovo doba. Trebao je. nego određeni broj pisaca narodne poezije (na književnom jeziku). Sada je korišćenje sredstvima bedija postalo toliko općenito u poeziji da je prirodni sastojak potpune pjesničke mašte. bilo je da je njegova viša funkcija u tome da »ovjekovječi: svoga gospodara u svojim pohvalnim kasidama. piscu pohvala fatimidskog halife al-Muiza. Njegove novine u tehnici i domišljatost (tu uključujući i povijesnu poemu od 450 strofa u redžezu. bio poznat do zadnjeg seldžučkog razdoblja. Nije nužno mnogo govoriti o zadnjim pjesnicima u istoč­ nim pokrajinama. 956. te Ibn Hajan al-Kurtubi (u. 897) s više obdarenosti. u isti mah. U 4/10. 973). st. kojima je veličao vladavinu svog rođaka. opušteno do pretjeranog stupnja. Povijest postaje bitni dio obrazovanja kulturnog čovjeka i. 1030) i Hilal as-Sabi (u. čini se. Bilo je to dijelom zbog prilagodbe umjetničke tradicije 'arabiyye proizvodnji jednog stila krepke proze koja je lišila poeziju njezinog ranijeg estetičkog monopola. s druge strane. 1057). i zbirka. * to su bili najčešće. Ali. hamdanidski vladar Abu Firas (u. govoreći općenito. čije su kaside vjerniji odraz predislamskih uzora. 994) u svome (izgubljenom) djelu o povijesti Buvejhida. mogao nadmašiti u izravnom emotivnom poticaju u svojim najboljim pjesmama. pjesnik je. st. *. kao takva. * i 2/8. sirijski at-Tatz samouk. konvencija i tehnika koje su se utvrdile u 3/ 9. osim jednostavnog podudaranja u činjenici. ipak. kao životopisi svetih ljudi. čije je stvaranje ostajalo u cjelini unutar okvira sadržaja. Bilo je to djelo Abu't-Tajiba al-Mutenebija (u. halife alMutadida) ostaju. * i 4/10. Bez sumnje je više toga. bili su zatočenici vlastitih konvencija. li sastavku pohvalnih dinastičkih godišnjaka. 1056) u Iraku. vjerojatno manje * Vidi napomenu na stranici 13. službeni povjesničari i dvorski povjesničari. ostao je bliže iračkoj tradiciji u svojim gipkijim i izbrušenijim stihovima. U svojim intimnim stihovima. u gazelu ili napitnici moglo se prihvatiti da igra samo manju ulogu. u pravilnoj srazmjeri. Izvornost te poezije bila je poštovana. čini se. ali učenje. Abu Temam »at-Tai« (u. jedna od najinteresantnijih značajki poezije 3/9. čini se. al-Buhturi (u. S jedne strane se pristaje uz znanstvene i ozbiljne povijesti. vladanju jedrim frazama. pokušao je od tih stihova učiniti sredstvo jedne složenije misaone strukture. 908) koji je slobodno prilagođavao tradicionalne teme i metre pjesničkim poslanicama i opisnim stihovima. Imao je većeg suparnika u svom suvremeniku. *. 1015) i Mihjar ad-Dejlerni (u. premda ne isključivo. 1037). u. poeziju je istisnula. Njegov zemljak i učenik. sa njezine društvene funkcije. u mnogome apokrifna. te najsjajniji ukras »Kruga Sajf ad-Davle«. pokušao je oživjeti tešku zvučnost beduinskog pjesništva i spojiti je sa ornamentikom bedija iračkih pjesnika. s različitim stupnjem kvalitete. Najznamenitiji od pjesnika 5/ ll. Ibn ar-Rumi (u. poetski inventar svih manjih pjesnika u svakom dijelu islamskog svijeta. povijesni književni rod cvjeta ne samo bujno. povijesti vezira i kadija. a najtipičniji i najutjecajniji predstavnik iračkog modernizma bio je abasidski vladar Ibn al-Mutaz (u. zanimljiva i značajna obnova plemenske funkcije predislamskog pjesnika. ipak je zadobio vatrene obožavatelje kako u srednjem vijeku tako i u moderno doba. 1035) u komplementarnom spisu al-Yamini o povijesti prvih Gaznevida. Počev od 3/9. čija se slava. koji odgovaraju fusulima u prozi. 1071). sa radoznalošću za sve stvari). u kojoj svaka pjesma razvija jednu temu u organskom jedinstvu. S iste strane te crte treba staviti i kompilatore biografskih rječnika učenjaka. st. ali bez bitnog uspjeha. s malom grupom samostalnih učenjaka. koje je konačno prevladalo. 893). osobito al-Hatiba al-Bagdadija (u. raskinuo je s konvencijama u svojoj kasnijoj zbirci kratkih djela (Luziim ma la yalzam). premda ga je njegov glavni suparnik u Alepu. 896) pokušao je stvoriti novu samopromatračku i analitičku poeziju. al-Mutenebi nije imao ravnog među kasnim pjesnicima kaside. bili su zatočenici svoga društva. Kao na kraju predislamskog razdoblja. proširenih i izmijenjenih u odnosu na ono što su bile u 117. sretnom izboru riječi. književnost alijevskih martirologa. arapsku kasidu sirijske škole sa ljupkošću i sposobnošću iračke škole. ulazi u opći pojam edeba. * je napor koji se izvršio. prema tome. S druge strane te crte nalaze se oni za koje povijest nije ništa drugo do grana edeba. od koje su ostali samo rijetki odlomci. iskopavanje moralnih ili zabavnih anegdota ili sredstvo propagande. Moguće je. naznačiti krupnu crtu odvajanja dva stava kulturnih klasa spram povijesti. a slijedio ga je al-Utbi (u. st. Počev od 4/10. Njegovo pjesništvo je često.

1762). 1326) i Muhamed Bakir al-Medžlisi (u. Na širokim teritorijama. Ta dva pokreta bila su udružena pod Seldžucima u sunitskom preporodu. Izvornost misli. Šiiti sa svoje strane. ali s malo uspjeha sve do obnove njihovog nauka od Muhameda ibn Abdelvehaba (u. čija su najstarija djela posvećena metodologiji i skolastičkoj obrani pravovjerja od helenističke filozofije i islamskog krivovjerja. st.Arapska književnost duguje njihovoj pjesničkoj kvaliteti i tehničkoj izrađenosti. množ. kao na primjer. lako se može procijeniti učinak njihovog gubitka za arapsku književnost. hanbalit Ibn Tajrnija (u. Tokom S/ll. st. školski pravni priručnici i zbirke [etui. sastavio tursku. ali značajne. s vremena na * Vidi napomenu na stranici 13. 1095). 1791) u središnjoj Arabiji. 1328) i njegov učenik Ibn Kajim al-Džavzija (u. započinjući u Horasanu sredinom S/ll. teče kanalima iskopanim za njega na Istoku. 1567). od Andalužanina Abu Hajana [koji je. 1652). Izvorna djela lijepe književnosti možda su malobrojna. posebice al-Mu tahar al-Hilli (u. glavni tok pjesništva. 'aqa'id). nego perzijski i turski. djela o Hadisu [posebice dodatak k »šest knjiga« Ibn al-Hejsemija (u. započeo se njegovati u hispanoarapskim književnim krugovima. 1486). ograničio na vjerske i jezikoslovne znanosti. * svjedoči o trijumfu dviju sila koje su da vladaju intelektualnim životom arapskih zemalja: skolastika i sufizam. a najpoznatija su ona hanefita Abu Hafsa an-Nesefija (u. st. među ostalim djelima. 1370) i hanefit Ibn Nudžejm al-Misri (u. pisac pohvalnica o al-Mansuru ibn Abi Amiru. U istom momentu. povezuje se sa muuiahhidskim (almohadskim) režimom u 6/12. 1563). One su bile najaktivnije u stalnom radu helenističke tradicije. na temelju djela 4/10. našle su i druga područja. a njihov usporedni razvitak na obje polovice arapskog svijeta podržavali su mnogostruki doticaji i uzajamni utjecaj. jezik lijepe književnosti i pjesništva nije više bio arapski. koji su se razvili tokom tog doba. podrazumijeva i da su poslužbene naučavane znanosti. st. kao i priručnici o posebnim granama tih disciplina. 1405)] i veliki Kanz al-'ummiil Indijca Alija al-Mutakija (u. kao što je to bio slučaj i s njegovim nasljednikom al-Dževalikijem (u. 1360). ne treba potcijeniti. te pravne priručnike i komentare Kur'ana. no dosegao je svoj puni razvitak tek u narednom stoljeću. nego su još koristile talente. sasvim se. 1092) u Bagdadu za obrazovanje uleme i upravljača. u manjoj ili većoj mjeri. Produkcija je bila golema.* i 9/ 15. ali na svim područjima obilježena sličnošću metode i načina. jedan novi strofički tip pjesništva. i Ibn Zejdun (u. ponekad. 1142). Uz ove zadnje može se spomenuti. sličan pokret. ipak. lokalne inspiracije. učenika al-Maarija. Kada se prisjeti da je ono što je dalo toliko raznolikosti književnosti prethodnih stoljeća bilo većim dijelom stvoreno ili poduzeto u perzijskim pokrajinama. 1699). 1030). Učinak skolastike nije se. Obrazovanje.ali s elegancijom i svježinom koja. nove ideje bile su prigodno iznesene u izučavanju ukrućenih priručnika. ali ista snaga i svježina misli. iako ne prigušena. kod šafiitskog teologa al-Džuvejnija Imam al-Haramejna (u. 1111). Ta težnja uočava se već u prvoj generaciji učenjaka obrazovanih u medresi Nizamiji: kod filozofa at-Tibrizija (u. premda je usporedno širenje sustava medresa donijelo sobom širenje područja arapskih skolastičkih izučavanja. originalne doprinose dao šafiit Tadž ad-din as-Subki (u. koji se. te na Siriju i Egipat pod zengidskim i ejubitskim. 1145). ipak. proširio na Irak pod seldžuč­ kim su!tanatom. 1350) založili su se u oštroj polemici istodobno protiv tromosti škola i protiv sufijskih obreda. U Magribu i al-Andalusu također. koje je učinjeno službenim. ohrabrujući intelektualno stremljenje ka standardizaciji sa strane. *. istodobno. djelovala je tokom više generacija i utjecala na djelo vjerskog reformatora (Šaha) Valijulaha ad-Dihlavija (u. izučavanju pravnih principa. 1132) i. Adud ad-din al-Idžija (u. Te nove književnosti. Ali postoji i drugi faktor koji je pridonio svoj dio u proces poravnavanja. pomladiti arapsku književnost ili joj otvoriti nova iskustva. među brojnim manjim pjesnicima. koja gotovo svodi cjeloviti pogled na književnost tog razdoblja samo na jednostavne popise imena. koje su nanovo pridodane islamskom svijetu između 7/13. Na Zapadu. važna i malo izučavana škola religiozne filozofije. oslanjajući na tradicije arapske književnosti. te se manje cijenila od sposobnosti da se ponovo da sjaj poznatim temama na izražajniji i elegantniji način. koji je vodio Berber Muhamed ibn Tumert (u. U jezikoslovIju također. koji je uveo vezir Nizamulmulk (u. 61 . ne samo da nisu donijele ništa arapskoj književnosti. 1071) slijedio je al-Buhturija . ne isključujući čak ni poeziju. čije se stvaranje svelo na školska djela i komentare. 1109). abasidski vladar al-Mutamid (u. utemeljena u Džavnpuru od Mahmuda al-Džavnpurija (u. On je dotakao svaku granu književnih sastava. novom tipu odgojnog zavoda. Glavni materijalni faktor u širenju skolastike bila je postupna koncentracija svog književnog odgoja u medresama. koje su prodirale čak u skolastičke discipline. koji su mogli. nego nepravovjernoj slobodi ideja koje izražavaju. na kojima se ostvaruju. u golemom razvitku povijesnih sastava i rastućem poticaju sufizrna. Sicilijanac Ibn Hamdis (u. U pravu je. nadmašuje uzor . kao već inače u Perziji i Središnjoj Aziji. *. a onda se proširio po svom islamskom svijetu. kao i arapske književnosti općenito. pridonijelo je snažno zamjeni izvornih sastavaka priručnicima i enciklopedijskim kompilacijama. OD ŠESTOG DO DVANAESTOG ISLAMSKOG STOLJEĆA 6/12. bila je loše nagrađivana. 1130) po svome povratku iz Bagdada. intelektualne energije i književni ukus. posebice u četiri prva stoljeća tog razdoblja. Njegovim tragovima išla je golema većina sunitskih teologa i pravnika kasnijih generacija. Istaknuti i izvorni vjerski mislilac i reformator. komentari Kur'ana ili posebnih odsječaka ili kiraata. Isto kao što je Ibn Hani uzeo za uzore Abu Temama i predisIarnske barde. 1085) i njegovog učenika Abu Hamida al-Gazalija (u.* i S/ll. prozveli su slične teološke podsjetnike. *. pisaca i čitatelja. a odvaja se samo lokalnim bojama. st.a Ibn Deradž (u. premda je od kasnijeg datuma. U Indiji. 1355) i Muhameda ibn Jusufa as-Senusija (u. st. *.*. te na sva ta djela i druga slična teška gomila komentara (šarh) i nadkoodređene Početak mentara (hašija). inače. koja je proizvela široku literaturu dogmatičkih sažetaka ('aqida. al-Mutenebija. Iznimke u tom rastućem oslojavanju i sužavanju skolastike rijetke su. perzijsku i etiopijsku gramatiku (1344)] i njegovog egipatskog učenika Ibn Hišama (u.

sultana od Hame (u. helenističko naslijeđe ušlo je u encikloraspravi o jahanju Tuhfat al-anfus. u. 1370). isto sažimanom. 1283). Tokom dva ili tri naredna stoljeća. neko vrijeme. Šems ad-din ad-Dimaški (u. 1169-1170). 1363).d. a zatim druga. 1209). 1248). 1273). kao u rječniku nisbi (Kitab al-Ansčb ). Ibn Sininog u zoološki rječnik ad-Demirija (u. sve više se svodi na zvjezdoznanstvo. 1692). kult sedža dosiže klopedizam je poprimao mnogobrojne oblike. međutim. ali prešavši poslije u sufijsku metafiziku. Helenistički element u arapsko-islamskoj kulturi djelovao je tokom više stoljeća. u ad-dina as-Subkija (šafiita. u. Proza tajnika dobila je svježi poticaj sastavio Tadž ad-din as-Semani (u. Treća i još novija grana književnosti. 1138). dopunjen od njima i u uvodima iposvetama knjiga svih vrsta. u. slijedio je i čak nadmašio govorljivom virtuoznošću -a'yan od Ibn Halikana. U narednoj dija. Područje koje je otvorilo najšire polje za taj način primjere povijesnih sastavaka u sedžu. 1143). 1214).I-D'. 1397. 1233) . Enciklopedizam. filozofskog romana. osobito od Tadž opada u narednim stoljećima. Među putopisima.. čiji je primjer dao Zekerija al-Kazvini (u. velikim Abu 'I-Validom Ibn Rušdom (Averroes. a poticaj su dale. sa Ibn Badžom (u. u većini slučajeva. 1185). Siradž ad-din Ibn al-Var di (u. bilo općeg (najprije djelo Wafayat alal-Utbi. 1165. 1559) i njegovog produženja po Ibn ' Masumu (u. ali je već otvorio put eklektičkoj književnoj umjetnosti kozmografije. Granada. vođenju konja i džihadu 1 .. i Ibn al-Bajtara. 1626). 1199). ne samo na posebnim područjima medicine.Arapska književnost su da i:kažu . Ibn Tufejlom. Ibn Kutlubuge (hanedjelima koja oponašaju makame ili koja su oblikovana po fita. 1200) i čak II brojnim ad-din Ibn al-Asira (u. (u. Među i sjećanjima. 1217) i Ibn Batute iz Tangera (u. sputala sa prevlašću vjerskih i jezikoslovnih izučavanja. Ibn Džubejra (u. bilo ograničeni na biografije posebnih klasa generaciji. kao one Marokanca Abu 'l-Hasana at-Temgrutija (oko 1591) i Abu 'l-Kasima az-Zajanija (u. u svojim povijestima Seldžuka i Saladina. 1106).. a on sam je kompilator jedne od najslavnijih zbirki poezije i edeba. preživio je do doba Abu 'l-Fide. osobito Imad ad-din. pedijsko stremljenje. ponovnom pokušaju Ibn Tufejlovom (u. djelu Mifta}. ževne umjetnosti. u islamskoj Španjolskoj. bile su uključene. On je u Ahmed Babe iz Timbuktua. 13 cije. poznat pod imenom al-Katib al-Isfahani (u. književnost u prozi bila je uveliko bile su poglavito njegovane na području medicinske botanike zakašnjeli odraz istočnih uzora. umijeća govorništva i nenaravnosti sveo je na učenjaka i književnika: učenjaka od Zahir ad-dina al-Bejhaoblik priručnika Horezmijac as-Sekaki (u. vjerojatno djelu najčešće i naširoko medicinara od Ibn Abi Usajbije (u. 1505).. 1377). 1270). osobito uspomene iz rata i lova Sirijca Usame ibn Munkiza (u. 1599). 1198). Ihn Hadžara al-Askalanija kasnijim antologijama i drugim djelima književne kom pila_ . Medicinska djela.. 1331). 1282. s velikom raznovrsnošću književne građe. prije nego što je na isti način uzmaknula pred sufizrnom sa Ibn al-Arabijem i Ibn Sebinom (u. Poslanikovih drugova od edeba od hanbalita Ibn (u. Najjednostavsvoj vrhunac u 6112. 1429-1430). ima ih koji pokazuju vrlo živi interes za promatranje običaja i navika u drugim zemljama. učača (čitača) Kur'ana cjelini umjereno korišćen u novom tipu poučnog popularnog od Ibn al-Džazarija (u. 1154. svjesno ili ne. 1403). opsežni Wafl bi (a)l-wafayat od Halila ibn Ajbek as-Safa1201). Sjećanja i putopisi. Njegovo ponovno uvođenje u takva djela čini se da I Vrijeme.V. 1248) i Sirag al-muluk Ibn Abi Randake at-Turtušija (u. jednako njegovana na Istoku od Tusija i pravovjernijeg enciklopediste Fahr ad-dina ar-Razija (u. među djelima koja su ·došla sa Zapada. knjidjela arapske književnosti. Znanstveni zemljopis. u. 1374) jednog od zadnjih svestranih znalaca arapske knjimože se reći. u. Filozofija. Matematika. (posebice od al-Gafikija. napomenu na stramc. bio je izlaz za učenost koja se. ukus i osobnost u djelima koja su nosila osobni pečat. »šejha od Herata: (u. tajnika zadnjeg fatimidskog halife i Saladina. a on je produžio kasnije da bi dao premaz književne umjetnosti utilitarnim djelima svake vrste. koje ilustriraju ne samo Tusi i ar-Razi. h 62 . glosiranom i komentiranom od svih svjetovnih tako od al-Kiftija i Dželal ad-din as-Sujutija (u. istina. zasnovana na samostalnom izučavanju. koji je -Zarnahšerija (u. najznamenitija su ona Abu Hamida al-Garnatija (u. 1118). EnciNa području lijepe književnosti uopće. pred skolastikom i sufizrnom. 1833). koji su prevladavali. Americi (1668-1683). ima nekih koja živo osvjetljavaju pisce i njihovo doba. te Ibn HudajIovoj U užem razmjeru. 1174) i autobiografija tuniskog povjesničara Ibn Halduna (u. podlijegali su. a među istočnim putnicima Alija ibn Abi Bekra. postojala je znatna proizvodnja djela o vojnoj taktici. Hayy ibn Yaqzan. koji je dostigao jedan od svojih vrhunaca sa kartom svijeta i opisnim tekstom koji je sastavio aš-Šerif al-Idrisi za Rodžera II Sicilijanskog god. koja je cvjetala tokom nekog vremena. u. osim u tajničkom žanru inša. izvatka iz starijeg djela koje je napisao as-Seradž (u. nego i time što se povezuje s granama med resants kog obrazovanja. posebice.neki~is:--=-alazili ~ut:-i načina :0da~i~a od SPis:~~YMnat al-alibba' egipatskog stilist e Šihab . koje je posebno poticalo hodočašće. a -Buldani. križarske vojne. kao u »Ogledalu vladara«. u. 1269). Iljasa ibn [uhane. jezikoslovaca. ad-din al-Hafadžija (u. nakon 1156). na osnovu od bogatog i gipkog stvaranja u žanru inša al-Kadija al-Fadila kojeg Grk jakut sastavlja svoj zemljopisni rječnik (K al(u. 1169-1170) i Alija ibn Jusufa al-Kiftija (u. u. znanosti i filozofije. al-tulum. *Fusul u rimovano j prozi stavljeni su niji i najzbijeniji bio je alfabetski raspored građe na jednom ili u službu morala u djelu Arwaq ad-dahab jezikoslovca azviše područja. rukovanju oružjem. oko 1446). nakon perzijskog enciklopediste Nasir ad-din at-Tusija (u. 1406). bila je posvećena umijeću ratovanja. 1327) i općenito. 1229) u svome kiia (u. Ali kult samog sedža donekle ževnika od jakuta. pravnika raznih škola. st. sjajno je cvala. Ali čak nekim kasnijim putnicima dugujemo zanimljive priče o poslanstvima u raznim zemljama. Prirodne znanosti Čak i u Andaluziji. a postoji čak i dnevnik i posjeta jednog haldejskog svećenika. zatim više literarna naracija Omara iz Jemena (u. 1131). koje su dali as-Sabi i bilo je ono životopisa. i dalje su se pisala sve do doba Dauda al-Antakija (u. u. 1474) i Ibn Ferhuna (malikita. proizvodi u osobi nepostojanog Lisan ad-din Ibn al-Hatiba nego i mnogi kompilatori manje važnosti. te su bili gotovo svedeni na popis znalaca i knjiga ili posjeta vjerskim osobnostima i svetištima.

* as-Sahavi (u. U svjetovnim znanostima. nakon 1656). Pjesnička umjetnost našla je ugodniji izraz u novijim naglascima strofičke poezije. da se sastavljaju rječnici učenjaka i istaknutih muškaraca i žena koji su vezani uz neki grad ili područje. Premda u početku duguje nešto narodnoj poeziji. 1497). 1233). te se mamelučko razdoblje u Egiptu zatvara s najvećim islamskim poligrafom Dželal ad-dinom as-Suiutijem (u. Medicinar Abdelatif al-Bagdadi (u. Sirijac Ibn Hidža al-Hamavi (u. (dodatak. nakon 1611). 1632) u spisu NafIJ ar-rib. 1745. 1176). za Alep od Kemal ad-dina Ibn al-Adima (u. 1560). Tako velika koncentracija na povijest nije mogla ostati bez nekog odraza na principe i metode povijesnih sastavaka. _. Ibn Haldun je iscrpno obrađivao povijest Berbera. 1332) dao je u Nihayat al-'arabu zemljopis. Zbijeni sažetak za prvo hiljadugođe. st. st. te ga predstavljaju samo dva kasna djela od neke važnosti u arapskoj literaturi: povijest mameluč­ kih sultana od Ibn Habiba ad-Dimaškija (u. Sunitski pokret ohrabrio je preporod »opće povijesti«. kao u skolastičkoj obrani povijesti od as-Sahavija (u. za Osmansko Carstvo od Taškeprizadea (u. Povjesničari. za Damask od Ibn Asakira (u. kao i zbirke koje su složene od popularnih priča. 1442). s posebnim uputama za južnu Arabiju i Gudžerat. u. sastavio je Ibn al-Imad al-Hanbali (u. egipatski tajnik al-Kalkašandi (u. 1349). Od pjesništva na jeziku običnog svijeta. 1145-1146). kao razvijena književna forma. osim onog što se odnosi na pjesme zedžela Andalužanina Ibn Kuzmana (u. Divana ima u izobilju. nije. * Nedžm ad-din al-Gazi. 1434) i. U Andaluziji (al-Andalus). nakon sjajnih djela Imad ad-din al-Isfahanija. 1231). dao je arapsku verziju svoga djela. st. Može se tu također spomenuti bibliografska enciklopedija (Kašf az-zunun) turskog učenjaka Katiba Čelebija Hadži Halife (u. pod naslovom al-Fabri. Ibn Tagribirdi. Jemenac Sejf ibn Zi Jazen i mamelučki sultan Bajbers) doseže ovih stoljeća vrhunac svoga razvitka. 1451). te također svoj značajni »Opis Egipta«. proizvodnja na polju povijesti ostavlja najveći dojam. koje je više istinski narodno. pisao je ne samo o medicini. proširenom u majstorskom Kamilu od Ibn al-Asira (Alir) (u. u. a to je imalo takve korijene da su se pojavile smione i izvorne teorije društva od Ibn Halduna u njegovoj opravdano slavnoj »Prolegomeni« (Muqaddima). Ibn Arabšaha (u. češće su enciklopedisti pisali djela o raznim sadržajima. zemljopisa i uredskog postupka. 1301. po godinama. a nastavljen s promjenljivim zanosom od Sibta Ibn al-Džavzija (u. 1449. npr. a posebno ih je gajio niz velikih povjesničara mamelučkog Egipta (al-Makrizi. npr. 1183) i Ibn al-Abara (u. na Istoku u vezi sa popularnim formama mauuil i dubejt (dubayt) i već donekle rabljena od al-Haririja. kojeg je učinio očni liječnik i čovjek lijepog uma Ibn Danijal (u. održava samo u završnim stihovima (hardža) trag svoga pokrajinskog vrela. 1257). Beha ad-din Zuheir »od Egipta. Značajno je da je. koji je uveo al-Askalani. ali samo nekoliko klasičnijih pjesnika dobivaju više od kratkotrajne reputacije. za Andaluziju od Ibn Beškuvala (u. koju je. 1260). Jedna pohvalnica o Poslaniku. od Indijca Muhameda Alija at-Tahanavija._-- 63 . 1448). u. Abu 'l-Fide. 1791). ukrašeni stil kronike u rimovanoj prozi uveliko otklonjen u korist jednostavne analistike. povijest španjolskih muslimana sažeta je na potpun način od al-Makarija (u. bio je da se organiziraju životopisni rječnici po stoljećima. među lirskim pjesnicima. 1678). za Egipat od Taki ad-dina al-Makrizija (u. 1348) u svome Subh al-a'ša. 1373).(u. 1442. U manjem srazmjeru. prirodne znanosti i opću povijest. za Granadu od Ibn al-Hatiba. U svakoj pokrajini izrađivale su se područne i dinastičke kronike od Središnje Azije do Istočne Afrike. 1418) povezao je i dopunio dva djela svoga prethodnika al-Omarija (u. muvašah. svoga doba od al-Asafija al-Ulughanija (u. bili su plodni na brojnim područjima izvan povijesti. Abderahmana Ibn Halduna (u. 1377) i jetka povijest Timura od drugog Damaščanina. sastavljena u biranom bediju od Egipćanina al-Busiriia (u. Sidi Batal. njegovoj općoj povijesti. podrugljivog Hazz al-quhuf Egipćanina aš-Širbinija (oko 1687) i poezije tipa malhun iz Magriba i Jemena. bilo je popularno »Ogledalo vladara« i anegdotalna povijest halifa i njihovih vezira. 1497). da bi pružio priručnik povijesti. za 10/ 16. čuvena Hiljadu i jedna noć u manje ili više utvrđenom obliku. postajući naveliko ukrašena lirska poezija s glazbenom pratnjom. 1658) i brižljivo izrađeni rječnik tehničkih izraza (Lstilahiu al-funun) napisan god. Ibn Hadžar. 1450). povjesničar Mongola. S druge strane. sastavio Iračanin Ibn at-Tiktaka god. st. 1295). ako se izuzmu Iračanin Safi ad-din al-Hili (u. 1505). An-Nuvejri (u. ! I - . 1651. * (ad-Durar al-kamina) slijedio je za 9/15. 1258). i mnogih drugih. U toj funkciji. 1310). u. Ipak. složenija strofička umjetnost muuiaššaha zadobila je savršenu formu kod slijepog pjesnika at-Tutulija (u. postala je i ostala jedno od klasičnih djela vjerske poezije. te junački podvizi raznih ličnosti (Antar. 1211) i tamo je nastavila neko vrijeme cvjetati. izgleda. izučavatelja Predaje od Šems ad-dina ad-Dahabija (u. u više drugih životopisnih djela koja su manje sustavno raspoređena. da bi dao mjesta u književnosti narodnom kazalištu sjenki. 1469. Ibn Ijas. st. * od al-Muradija (u.Arapska književnost (u. 1129) i Ibn Bakija (u. održalo se malo. predočio gotovo potpun pregled ukupne proizvodnje arapskih vjerskih i književnih znanosti. koji je. ona indijskih muslimana dO. u. u. koji je započeo djelom al-Muntazam od Ibn al-Džavzija (u. ali kao ukrućena umjetnost kojoj je nedostajalo svježine i očite spontanosti prvih andaluških pjesnika. 1200). oko 9/15. koji su veličali epopeje Benu Hilala u Arabiji i Africi i Benu Kilaba protiv Grka. popularni romani. 1348). 1262). za 11/17. Već ustaljena praksa. u nekih 400 monografija. 1628). a zemlje crnih muslimana proizvele su na isti način svoje povijesti. poznata pod imenom al-Burda. st. Novi princip. znao za uspjeh. izlazi AIJ layla wa layla. nego i o Hadisu i književnim sadržajima.* Rešid ad-din (u. nastavila se u širokom i ponekad masivnom srazmjeru. * * Vidi napomenu na stranici 13. Ibn Kesira (Katir) (u. an-Nuvairiia. konačno. te da bi tajnicima pribavio uzore stila inša. na Istok ju je presadio Ibn Sena al-Mulk (u. uzetih iz svih doba i klasa. Druga usmjerenost enciklopedizma sastojala se u povezivanju više grana obučavanja u jedno djelo.. Rastuća formalizacija i ukalupljivanje tradicionalnih umjetnosti odrazilo se s posebnom težinom na svjetovnoj poeziji tog razdoblja. njegov rječnik uglednika 8/14. 1524) i oni iz Magriba do 13/19. od Ibn al-Ajdarusa. osobito as-Sadi iz Timbuktua (u. 1160). 1318). te odakle. Izdvojeni pokušaj. 1406) i al-Ajniia (u. a bio je njegovan kao dvorska umjetnost u Španjolskoj. ali prvotno zamišljeno kao djelo edeba. ad-Dahabija. posebno.

te je utjecala istodobno na indijske škole sufizrna i utemeljitelja šiitske reformističke šejhitske škole Ahmeda al-Ahsaija (u. potičući i podržavajući vjerski zanos sufijskih pristaša. koje imaju u vidu više oživljavanje starih znanosti o jeziku. poznat pod nadimkom aš-Šab az-Zarif (u. znanstvena. obrnuto: mnogo od toga moralo se preraditi.. izvršila je izvanredno jak utjecaj na cijeli razvitak nove književnosti: neke književne radove oblikovala je štampa. ali mnogo manji u arapskom svijetu. Prozna književnost arapskog sufizrna do 10/16. a kasnije i čisto književnim. st. 1235). pravovjernije je izložio misticizam . Šihab ad-din Omar (u. Najistaknutiji lik arapske književnosti u osmanskom razdoblju bio je Abdelgani an-Nabulusi (u. u poredbi sa skolasti čkom literaturom. dalo je povećanog poticaja sufijskoj djelatnosti koja je gotovo jedina razvila neku snagu. nakon 1679). bio je učenik njegovog učenika al-Konavija. koja se više zanimala za čuda svetih osoba. koje su utemeljene po evropskom uzoru. a s druge strane životi svetih osoba marokanskog Rifa (al-Maqsad) iz pera Abdelhaka al-Badisija (u.--- . Šarolika sudbina od 19-20. te dobijaju istu zaštitu vladajućih. Knjižnice. Na Istoku. kako književno obrazovanih tako i neobrazovanih.Arapska književnost Književno stvaranje sufijskog pokreta na arapskom jeziku bilo je. u.." u Siriji i Egiptu pali su. u Siriji unaprijeđene pod utjecajem evropskih i američkih misionara ili stvorene po tom uzoru. a da nikada nije doseglo vrhunce velike sufijske poezije u Perziji. ali namijenjene i za umijeće prevođenja. na osnovu novoplatonizma i marokanskog misticizma. nakon 1322). ona je postupno potpadala pod uticaj skolastike medresa. 6/12. bilo u popularnim stihovima. do kojeg je došlo nakon osmanskog osvajanja Sirije i Egipta početkom 10/16. neznatno. * započinje sa znamenitom pomirbom tasaunoufa i pravovjerja u djelu Ihva' 'ulum ad-dln od Abu Hamida al-Gazalija i također pravovjernim spisima hanbalita Abdelkadira al-Džiliia (ili Gilanija). Krajnja ilustracija za ovaj žanr jesu žitija tipa maniiqib Abdelkadira al-Džilanija (Bahgat al-asrdr). 1234). nego za njihova naučavanja. 1828. koji se najviše cijenio u toj umjetnosti. posredstvom Perzijanca Sadr ad-dina Širazija (u. ipak. pod njegov utjecaj. sufizam je proizveo opsežnu masu hagiografije.. . hanikasi (haniqah) ili zavije sudjeluju svugdje. ali jedan drugi Suhravardi.. 1314). kao u spisima Egipća64 nina Abdelvehaba aš-Šaranija (u. 1240). st. rođenog u Indiji. nego i kao pjesnik i promicatelj novog roda književnosti. 1791) i kod šazilija uMagribu. Arapi su. *. Tu je novi monistički misticizam (ioahdat al-zougud). sufijska filozofija nastavila je ići školom išraka. te aš-Šatanaufija (u. 1273). Kako periodična štampa. u početku. koji su djelovali pri stvaranju nove arapske književnosti. U dopunu tome. obnovljena od Muhameda Alija. Sufijska staništa. početno ponajviše posvećena znanstvenim djelima (osobito u Egiptu). st.. tako su savezi i udruženja. nego i u obliku muvašaha. bilo u ukrasnom stilu tradicionalne pjesničke umjetnosti. premda često iskazanu u pretjeranim izrazima. dobija planski karakter. u Anadoliju ga je prenio njegov učenik al-Konavi (u. nego obnovu književnosti. Značajnije je bilo pjesničko shvaćanje. Njegov nasljednik. svakojaki ekonomski i politički uzroci dali * Vidi napomenu na stranici 13.. Od francuskog pohoda u Egipat javlja se još jedan do tad nepoznati element: periodična štampa. Što tu na njih utječe. ali ga je plodnošću daleko premašio sam Ibn al-Arabi. temama ljubavi i zanesenosti spram Boga. ne samo zbog svojih teoloških i sufijskih rasprava. * pruža malo djela koja treba obilježiti. nije prošlo mnogo vremena kada je sufijski pokret započeo stvarati svoje vlastite sustave teologije i metafizike. usunitskom preporodnom pokretu. izravno ili ne. među­ tim. Brzo rušenje većine drugih grana književne djelatnosti.. snažnije osjetili evropski utjecaj nakon francuskog vojnog pohoda (1798-1801). Možda ne bi bilo teško pokazati neke tragove književnog preporoda već prije početka 19. politička i književna. st. koja se od sredine pređašnjeg stoljeća postupno javljaju u svim zemljama. koji je sezao čak do Magriba. Šems ad-din. Ozbiljno bavljenje njome na temelju nove metodologije posebice je karakteristično za zadnja desetljeća. 1289). Njegova glavna značajka bila je prilagodba tema ljubavnih i vinskih pjesama. u Damasku god. al-kiimil od Kutb ad-dina al-Džilija (u. igralo. koje je. ali od vrlo velikog značenja u kulturnom razvitku Islama. Djelovanje pomenute dvojice imalo je duboki i trajni utjecaj na Istoku. Javljaju se nove škole: u Egiptu utemeljene od Muhameda Alija. st. S tiskom je usko povezana živa prevoditeljska djelatnost. »Oriientalna« platonička i iluminacionistička (išraqi) učenja ponovo je utemeljio Šihab ad-din Jahja as-Suhravardi (pogubljen po Saladinovom nalogu 1191. Međutim. a druge je ni iz čega stvorila. ali su to obično pojedinačne pojave. 1166. posebno zbog toga što je. 1640) i njegovog učenika Fajza al-Kašija (u. Afif ad-din at-Tilimsani (u. imali značenje za književnost. Najdarovitiji predstavnik prve kategorije je Egipćanin Omar ibn al-Farid (u. st. tu se izgradila govornička Tako velik nije bio utjecaj kazališta. a poznat otada pod imenom al-Maqtiil). Gotovo svi pisci 12/18. Tek od god. 1827). često su služile studijske komisije i putovanja u Evropu u svrhu obrazovanja. 1291) i sin ovog zadnjeg. utemeljio Mursijac Muhji ad-din Ibn al-Arabi (u. Već to ukazuje na poneke čimbenike. osim medresa. god. NOVA ARAPSKA KNJltEVNOST Opći pregled. st.išriiql u djelu 'Awiirif al-ma'iirif. znatnu ulogu. tokom vremena. Poučna u svojoj funkciji. u suprotnosti spram aristoteIske škole. lako se može uvidjeti iz rada prve štamparije kod al-Džabartija (1736-1825) ili prve evropske čitaonice kod kasnijeg rektora AI-Azhara Hasana al-Atara (1766-1834). koji je razvio začudnu virtuoznost u izrađi­ vanju svojih mističkih pjesama ne samo na predislamskim i abasidskim odarna. olakšavale su taj sustavni rad i publikacije starih djela.. što početkom 20.. 1248). a još šire rasprostranjen sređenim izlaganjem njegove metafizike u spisu al-Insan. poglavito za studij medicine i tehničkih znanosti. 1565).. sama ulema bila sve više privučena na položaje u sufijskim redovima. 1731). ali udomljenog u Egiptu (u. Putem tiska je i stara književnost po prvi puta u velikom opsegu postala dostižna za sve one koji čitaju. ono je pokazalo da nije sve staro neupotrebljivo za organsku izgradnju nove arapske književnosti. mističkog putovanja u rimovanoj prozi. Tek krajem ovog razdoblja javljaju se prvi znaci povratka starom pravovjernom sufizrnu u spisima Murtaze az-Zebidija. Na popularnijoj razini.

kojima je uloga tek predstojala. da bi se približilo suvremenosti. Salah Lebeki (poneki i danas djelatni). 90-tih godina. te se . posebice. njegova uloga je vrlo važna: s njim su muslimani odlučno prokrčili put modernizma. ali ju je postupno ponovo upila. Po duhu su ostali uz . otkriva u njoj oponašanje. kao što su Omar Abu Riša. koji se u pojedinim zemljama nalazi na različitim stupnjevima. . Premda prvi nije sudjelovao u lijepoj književnosti. Halil Merdan. nakon 70-tih godina došlo više emigranata (osobito iz Sirije). Njezini karakteristični zastupnici su Muhamed Abduh (1849-1905) i Džirdži Zejdan (1861-1914). borbu starih i novih ideala. ova književna škola imala je veliki odziv i revne pristaše. nego doba književnog stvaranja. Kada su nestale vođe. podijeliti u tačna razdoblja. ipak. U njihovim opisima se po prvi puta sasvim svjesno isticala ideja specifično egipatskog rodoljublja umjesto arapskog nacionalizma. Godine 1922. slijedila dva pravca. Mnogi od tih emigranata bili su učitelji arapskog na evropskim visokim školama. mada se. jedan od najpopularnijih žurnalista. vodi ih Muhamed Husein Hejkal (1888-1956). To razdoblje traje do početka 20. te otvaranje Sueckog kanala (1869) i kasnije Urabijeve (Arabijeve) revolucije (1882) s okupacijom Egipta. Sirijska emigracija u Egiptu zadobija veći obujam. Rifaa at-Tahtavi Ali Mubarak (1824-1893) ili Abdalah Fikri (1834-1890) u Egiptu. rodila pjesnička škola nazvana »sirijsko-američka. Prve tragove toga može se pratiti sve do 1907. osjeća se da utjecaj »Amerikanaca. Povijest tog razdoblja je povijest oslobađanja od Turske i nastanka arapskog nacionalizma. 3) pokušaji organske prerade zdrave jezgre arapske književnosti s interesiranjem za evropske metode i ukupnu duhovnu kulturu. pri tome je ona. bilo je to od temeljnog značenja za novu arapsku književnost: nova generacija pisaca se pojavila. kasnijeg prevoditelja Aristotelove Etike i rektora reorganiziranog Egipatskog sveučilišta. uz dublji uvid. ističe se sirijsko-američka škola. Kao poseban književni pravac. Već u prvim desetljećima 20. Suprotno sirijskoameričkoj školi. Sva tri pravca postojala su jedan uz drugog. spušta od tog apstraktnog lirizma do mukotrpne svakidašnjice. Tako se. Štoviše. Književna proizvodnja do 80-tih godina po sebi je prilično beznačajna. snažno se doima pri prvom kontaktu. Politička sudbina Arapa u 19-20. novine as-Siyiisa. te su s posebnom revnošću radili na kritičkom i književno-povijesnom izučavanju. tako moderna po nadahnuću i obliku. s osnutkom Narodne stranke (Hizb al-Umma) i novina al-Garida pod vodstvom Ahmeda Lutfija as-Sejida. nego i u obje Amerike. Teško je arapsku književnost 19. te književno kretanje mnogo snažnije utječe na široke slojeve naroda. doticaj s drugim pjesničkim svjetovima.. kao i oponašateIje. te imaju samo historijski interes. Sirija i Egipat radili su tada bez užeg doticaja: Egipat je na znanstvenom polju učinio više. Njihova djela su vrijedna samo za njihovo doba. egipatskih modernista. Mihaila Nuajmu (rođen 1889). stvara se novi organ te grupe. Ta borba na književnom polju ima neke stupnjeve i aspekte. ne samo u Evropu. poglavito. st. u doticaju s anglosaksonskom književnošću. To razdoblje može se produžiti do 80-tih. ali treba im pridružiti i Iliju Abu Madija (1889-1957) i. kao kasnije šejh at-Tantavi (1810-1861). više se uzimaju u obzir pitanja književ- nog stila. U lijepoj književnosti. U obje zemlje postoje pažnje dostojne osobe. st. naravno. Pjesništvo. Najnovija sirijsko-libanonska poezija ne zanemaruje opasnost egzotizma prethodne generacije. a naposljetku približava se al-Manfaluti (18761924) rješenju tog problema.Arapska književnost arapskoj emigraciji značenja. utjecala je. oni su imali mnogo interesa za klasično­ arapsku književnost. nego uveliko i prema SAD (i Brazilu). izgubila svoje vodeće mjesto. Kod modernijih pjesnika. Moderno pjesništvo Egipta ostalo je vjernije tradiciji i samo se bojažljivim korakom udaljilo od strogog klasicizma 19. no u isto doba je nadmašen u obnovljenoj sređenosti i privrženosti klasičnoj baštini nacionalne književnosti. tamsir al-luga). pa ipak je zadnji nalazio sve više pristaša. Glavna značajka tih književnih modernista su produbljenje pojma književnosti i ozbiljni zahtjevi na njezine zastupnike. Nakon rata je ova škola. st. Jusuf Gasub. Zbog vrlo rasprostranjene štampe i ne manje talentiranih zastupnika. koji se. te probleme nove književne tehnike. Vođi te škole su bili Libanonci Emin ar-Rihani (1879-1940) i Džubran Halil Džubran (1883-1931). te pokazuje različita kolebanja u pojedinim razdobljima: l) protest protiv sveg novog i stremljenje održati se u starim okvirima i oživjeti staro. Jedan dio njezinih svojstava.---- ----~ ---~ 65 . st. 1860.. Vodstvo ponovo prelazi na Egipat i usredotočuje se u školi tzv. Ali kada je. na književnost. st. široko disanje i najveća metrička sloboda. te često ishlapi u prazni verbalni lirizam. Ta lirika. ovaj krug je posebno njegovao »egipatsku novelu«. Budući da je tada nova arapska književnost bila u počecima i kod evropskih arabista nije nailazila na interes. Sada se potpuno odvajaju neki književni rodovi (historijski roman).ili »siro-američka«. god. cijela povijest nove arapske književnosti većim dijelom je povijest evropskog utjecaja. koja je dosta učinila i znatno utjecala na arapske zemlje. 60-te godine donose snažne promjene u dva ognjišta nove arapske književnosti. ------- I Pojedini rodovi. ova škola je najviše bujala u prvim desetljećima našeg stoljeća te poslije prvog svjetskog rata. kao Butrus al-Bustani u Siriji. u Siriji i drugdje. U zadnje vrijeme zamjećuje se čak dalji razvitak tog nacionalizma u određeni partikularizam pojedinih krajeva: na književnom polju svjesno se do sada njegovao taj pravac samo u Egiptu (u tzv. tako nova u odnosu na domorodnu istrošenu tradiciju. u drugim arapskim zemljama. 2) površno oponašanje evropskih uzora i ideja s preziranjem cijele arapske prošlosti. u 90-tim godinama gotovo cijela napredna i utjecajna štampa nalazi u njezinim rukama.Sirijsko-libanonsko iseljavanje u zadnjim desetljećima osmanske vladavine upravilo se ne samo prema obližnjem Egiptu. Uslijed svih tih mnogostrukih faktora. i samostalnost gorja u Libanonu s jedne strane. imena pisaca kod Arapa čak često zaboravljena. već je sada prisvojila nova arapska poezija. Događaji u Damasku god.. a Sirija u lingvistici i književnosti. prije je to bilo doba prosvijećenosti i obrazovanja. kada scenu napušta prva generacija »prosvjetitelja«. s druge strane donose promjene u putovima književnosti. ona gubi karakter novine. Većina iz te grupe je napustila tradicionalni oblik kaside. Emigranti su od početka pratili novu arapsku književnost.nije bio uzaludan. Ilijas Abu Šebeke. oni su se poglavito bavili starom književi nošću. te ga zamijenila slobodnim kombinacijama strofa.

uz publicistiku ostao blisko vezan književni život. diše zrak 20. u prvim desetljećima 20. utemeljujući u svojim dosta kritičkim i pripovjednim spisima novi egipatski esejistički stil. Više nego u djelima osamljenih pisaca. Neka se od nje navede pjesnikinja Nazik al-Melaike (rođ. u sadašnjici i prošlosti.. koji je rano umro 1935. približava se »Arnerikancima« poznavanjem anglosaksonskog pjesništva i kulture. kazališne komade. otklanjajući tradicionalne metričke sustave. Abdelvehab al-Bejati (rođ. prije svega Egipćani. manje značajnih pjesnika. simpatičniji od Šaukija po iskrenoj privrženosti sudbini svoga naroda. koja je urođena arapskom svijetu. prije svega.- 66 . Muhamed Abduh Ganim. ono što tradicija najvećih novinara 19. ne velike kulture. Egipćanin al-Manfaluti (1876-1924). nastavlja i raščišćava u 20. krhka i sjetna milina njegove proze tako osobne. intelektualni preporod 19. Na profinjenom jeziku. Njegovo plodno stvaranje sadrži razne lirske zbirke. te je uz njega i. No iz mlađe generacije je sada izašla cijela jedna nova škola. o čovjekovoj sudbini. Od najnovijih se ističe Ahmed as-Safi an-Nedžefi. osim kratkog prolaznog članka. izvorni liričar rijetke jednostavnosti i genijalnosti. ne skaniuie se uživati u ljepoti (često u virtuoznim opisima djela plastične umjetnosti) i u razmišljanju. vječnoj temi ljubavi i prijateljstva. dok Halil Mutran. započela sa slobodnim stihom (često pod utjecajem Eliota i Pounda). ne kao prosto oponašanje. Ibrahim al-Usta Omar (Libija). Iza ovih imena svearapskog glasa nalazi se cijela plejada drugih. bio je u prva dva desetljeća 20. 1923). te kritičke oglede. Muhamed al-Asmer. najnaprednije na istoku arapskog svijeta. U antologijama se javljaju ogledi o pjesnicima i navode imena: Ibrahim al-Arid. st. ali je znao prilagoditi psihološki duh i žustri književni izraz.Arapska književnost ~. Abu 1-Kasim aš-Šabi. koji je u novu arapsku kulturu preuzet s osobitom sklonošću. Muh. te je svome pjesništvu dao ton bogat mislima. obojice tipičnih predstav. Lukman (Arabija). postupno s godinama sve više pesimističnom. jer Irak čini područje za sebe. sazrijevao je u novinarstvu. Hafizu Ibrahimu (1871-1932). Salame Musa (1887-1958) al-Mazini (18901949). Ta jedinstvena figura liječnika. čisto moderno pjesništvo. Ali Muh. istim kojim se poslužio. no koji se okreće. 1926). koja je. učenjaka i pjesnika bila je za današnjicu jedna od najreprezentativnijih za egipatsku kulturu. općenito. na početku i na kraju svoje iznad svega lirske djelatnosti. za »faraonske« povijesne romane i drame sa starim i arapskim egipatskim sadržajem (najslavnija govori o poznatoj ljubavnoj povijesti Lejle i Medžnuna). duboki znalac njezine književnosti i povijesti. pa ipak. Buland al-Hajdari (rođ. po romanu Ibrahim al-Katib. u osnovi. društvena i književna kritika. ostalo je slobodno polje za mlađu generaciju. romansijeri i književni kritičari velikog nacionalnog i svearapskog glasa. u nekom smislu. Prvak i majstor je već sada Mutranov učenik.. Muhamed al-Bajumi. I Šauki i Hafiz Ibrahim. čvršću vezu s nacionalnom tradicijom. neki istodobno pjesnici.. te po živom interesu za društvene probleme. te osebujna lakoća stvaranja stihova. Abderahman Bedevi. Nacionalni i kulturni arapski osjećaj uzdigao je u Šaukiju virtuoza jezika više nego pravog pjesnika. nije imao pouzdanja u zapadnu civilizaciju. Izvan Sirije i Egipta donedavna se slabije raspolagalo vrelima za spoznaju. Maruf ar-Rusafi. 1926). te Abdelmedžid ibn Džalun. odmah se dolazi i do dvojice majstora suvremenog egipatskog ogleda. Proza. Mahmud Hasan Ismail. Ipak se mogu spomenuti kao imena koja su se već afirmirala s poštovanjem: Mahmud Abul-Vafa. prožetom čisto modernim titrajima i nijansama. a tu je onda teško razabrati akcente prave individualnosti i sigurne pjesničke perspektive. prostire se na razna polja: politika. poznat. radije. ba~:vojica od tri glasovita pj~Snika moder:og ~~iPta. može se reći.. ali je očuvao. Zanesen klasičnom arapskom kulturom. nego nalazi svoje preteče i u nekim momentima i osobnostima klasične književnosti (al-Džahiz). Pionir takve književnosti ogleda. koristeći ćesto dragocjene umjetničke efekte. ali je svakako najpoznatiji pjesnik. Ogled. Posebni osvrt zaslužuje iračko pjesništvo. koristio je iznimni asimilatorski dar da slavi moćnike svoga doba jezikom i stilom besprijekorno klasičnim. Bedr Šakir as-Sejab (1926-1965). drugi irački korifej. st. Učenik islamskog moderniste Muhameda Abduha. dva istinski nadarena pjesnika koji su postigli glas u cijelom svijetu arapske književnosti: az-Zehavi (1863-1936) i ar-Rusafi (1875-1945). Isto toliko se..Ona predstavlja središte suvremenog književnog djelovanja u svojim plodnijim aspektima. psihološka analiza u biografiji i autobiografiji. koji je silno utjecao na duhovni život svoje zemlje. Ljubav za pjesništvo. Abderahman al-Hamisi. no urođeni umjetnički talent očuvao ga je da ne padne u stihom izneseno filozofiranje. savršen u vladanju jezikom i klasičnim stilom. Uz ovog prerano nestalog glavara škole ili u njegovoj brazdi rascvjetala se u Egiptu legija esejista. no ostaje cjelovita njegova velika književna djelotvornost nad onima koji su ga »premašili«. Kada je ovaj treći nestao. nego i u cijelom arapskom svijetu između dva stoljeća.. Možda se za današnje kritičare čini dražesnim romantičarem. najbolji arapski prevoditelj Hajama. Prvi je bio tip orijentalnog književnika izvornog pjesničkog i ujedno spekulativnog talenta: izradio je svoj filozofski sustav jednako odvojen od srednjovjekovnog i od moderne znanosti. dobio je općenito rod »ogleda«. manjkav u pravoj pjesničkoj inspiraciji. izvornom i snažnom lirskom osjećainošću. običajnost. koji je također pjevao u klasičnim stihovima o modernoj povijesti Egipta. Čim se navedu Mansur Fehmi (1886-1963). st. sa svojim ponešto prostodušnim sentimentalnim povijestima i idealima. Šad(i)li Haznadar (Tunis). odn. s druge strane. možda. st. fini i ugodni lik književnika porijeklom iz pokrajine. čiju je porobljenost oplakivao i čiju je zadobijenu neovisnost slavio. Bendželun (Maroko). preplavljuje neprestance Istok divanima. .~:t. ali također sa snažnim pjesničkim temperamentom. Abu Šadi (1892-1955). st. Posebnu književnu vrijednost. Treći od prvaka moderne egipatske poezije je Libanonac Halil Mutran (1872-1949). prosta umjetnička mašta. Na poeziji koja se držala klasičnih uzora uzdigli l su se. treba reći o njegovom velikom takmacu. »pjesniku Nila«. očuvavši u svojim najboljim pjesmama snažno i sjetno lirsko nadahnuće. među moćnim i slabim. Ahmed Šauki (1868-1932) bio je pjesnik slavljen ne samo u Egiptu. u kojeg se osjeća nota autentične modernosti. prava lirika ili sa snažnom političkom i društvenom zadaćom. Više je držao do starih oblika. a ipak privržene tradiciji. ali žive osjećajnosti i stvarnog stilističkog talenta. al-Akada i Taha Huseina. u kojem se ističu moderni prozni pisci. st. sada na najvećem glasu.

maloduš jima i pobudama egipatske mladeži u tim desetljećima svjetske krize. Drugi su obraćali pažnju s većim optimizmom.. književne kritike. 1886). s kojim vlada majstorski. slavna pod imenom od milja Mejj (1895-1941). među njegovim drugovima i uče­ nicima. Egipat je imao. a koja je. kao i tolike njezine sunarodnice._----'--_. koji je. a to da idu po državnim uredima i da su u doticaju sa svakom klasom daje priliku za sočne prizore i dražesnu satiru na suvremene običaje. prefinjenog psihologa.. Siriisko-egipatska. arapskom i anglosaksonskom. predmet. i zgodna prilika za osvrt na književnost žena. ali više od pjesnika »Apolona. popularna i na Istoku i na Zapadu. Libanonsko-kršćanskog porijekla. te promišljenim izučavanjima Abu'l-Ala al-Maarija. Huda aš-Šaravi (1882-1948) i. koja je imala štovanja dostojan udio u modernom preporodu arabizrna: od pjesnikinja Varde al-Jazidži i Aiše at-Tejmurije do modernijih spisateljica 20. od upotrebe starinskih riječi. uostalom. kao što su Selma Saig (1889-1953) u Siriji.. potom.. al-Mutenebija. skice i sjećanja s puta. te znanstvenog izučavanja arapsko-islamske civilizacije (tri pravca. st. poneke . snažnog i izvornog stilistu. tipični proizvod oponašanja 19. u nacionalnom jeziku i stilu. uz primjenu. Naravno. među najvećim teškoćama (i to od djetinjstva).po količini divljenja dostojna proizvodnja. u koju unosi svoju tankoćutnu žensku osjećajnost i pravo majstorstvo u upotrebi arapskog jezika. U tom romanu. S umjetničkog gledišta. Jedan od značajnijih njegovih aspekata je emancipacija žene. bajkovite fantazije . Stoga je. Ovaj zadnji. tako i onom esejističkom. praćeni izvornom znanstvenom i umjetničkom djelatnošću. on je obnovio i. pjesničkim i proznim. st. romansirane biografije. koji je s uspjehom njegovao Zejdan. političkog. društvenog i duhovnog razvoja arapskog svijeta. koja se pruža ka prirodi i ljubavi. Ibn Halduna. Ali bilo ovo. političara i učenjaka odvratila. iz iste godine (1906-1907) su !fadzl 'Isa ibn Hišam od al-Muvejlihija mlađeg (1868-1930) i Layali Satz~ pjesnika Hafiza Ibrahima. pjesnikinja u prozi (ne zna se ništa od nje u arapskim stihovima). 67 . Merjem Zijade. koji je. kritičar i pisac romana. Kao u bogatom pjesničkom djelu. danas u Egiptu dosegnuta. drhtava duša. Njezino žurnalističko-bojovno feminističko zalaganje je zaboravljeno. st. prešavši iz domovine da razvija svoje književno djelovanje u dolini Nila. pa ipak je odbijajući od svake krajnosti. U prvoj dugoj priči u rimovano j prozi. Njegovo djelo na modernizaciji egipatske kulture. posebice. najviše. Pripovijetka.. u Egiptu se pokušalo ponovo započeti. ta kritička djelatnost proširena je i u čisto književno stvaranje. slab u zapletu. no ta sklonost ka jezičnom čistunstvu je pregažena moćnim vjetrom modernosti u dokazivanju i u idejama. . koji se. revolucionirao studij književnosti sa senzacionalnim tezama (kao ona o neautentičnosti predislamskog pjesništva). ali dosta lijeporječiv o idealima. S protekom vremena. posta je . na modernu građu. sposobnost s kojom je duboko knjiško. . može se reći da voli zabiti korijene u istinskiju lingvističku baštinu klasičnog arapskog.o poznat i po svojim izvornim djelima. od čisto umjetničke književnosti. Bišr Faris. Njegov vršnjak Taha Husein (1889-1973) je jedna od najistaknutijih figura. od učitelja primio poticaj za izučavanje antičke misli. Početkom novog stoljeća. kao i Abu Šadi. učenje stavljeno u službu stvaralačke blistave mašte. a drugi kao jezikoslovac. najprije. Sejid Kutba (1906-1966). sada. Kada se ne gubi u suviše praznom lirizrnu. čudesna je njegova jasnoća i elegancija stila. bilo slično djelo Hafiza Ibrahima. kojeg je uzastopna djelatnost kao novinara. danas se doživljavaju kao pretpovijest zaista moderne pripovijetke. Sva najnovija egipatska intelektualnost je pod utjecajem Tahe Huseina. . Ti pokušaji.dvojakom kulturom.Razvitak pripovijetke u novoarapskoj književnosti je obilježje 20. Abderahman Bedevi. za koju su se borili 50 godina plemeniti zagovornici kao Kasim Emin (18651908). s minimalnim ustupcima egzotizmu. ljude od vrijednosti. Upućen u književnu kritiku velikih francuskih autora.. Hejkal pravi prvi odvažni pokušaj izravnog predočavanja života seoske klase. suvremene arapske književnosti. uz »Amerikance. koji se dobivao od Bedevija. a manjim strpljenjem. u izvornu jezikoslovnu kritiku talijanskih znalaca. osim čiste umjetnosti. katkad. među kojima je roman o dobu poslije ovog rata. . u umjerenoj mjeri. Skromnog porijekla. st. kao umjetnik. koja pomiruje klasičnu čistoću i kvalitetu sa najtankoćutnijim nijansama modernog mišljenja i osjećanja. je čvrsto ukorijenjen. do tada. ne bježeći. često najzamašnija po kvaliteti. nisu primjećivale: nastali su romani. ali zaslužuje da preživi dio njezinog pjesnič­ kog djela. kao najpoznatija među tim modernim arapskim spisateljicama. Humi1m aš-šabab. mlađe. al-Hamadanijev srednjovjekovni pripovjedač nanovo se javlja u modernom Kairu da prati jednog oživjelog pašu iz doba Muhameda Alija u potrazi za baštinom utemeljenom neko vrijeme kao pobožna zaklada. . u pripovjedačke i satiričke svrhe. novele. ona trpe od nepodnošljive iskićene proze. Ostajući na polju esejistike. Bint aš-Šati i Suheir al-Kalamavi u Egiptu.Arapska književnost I I ~ ! nikanovoarapske modernije publicistike. izražava se topla. u kojem je ovaj jedinstveni pisac pokazao umjetničke kvalitete koje se. kao i romani Zejdana. svi se nisu slagali. arapsko i evropsko. ako se izuzme povijesni roman. bila je. u Egiptu i arapskom svijetu sa manje-više autobiografskim duhovnim nihilizmom »junaka stoljeća«... živi duh i brižljivo zapadno obrazovanje stavili su je uskoro među najgorljivije pobornike kulturne i društvene modernosti na Bliskom istoku. nego i kao oštrog promatrača suvremene zbilje. . kao što su Ahmed Emin (rođ. njegovo blisko poznavanje grčko-rimske civilizacije i modernih književnosti nastavljaju i pobjednički produbljuju borbu velikih publicista s kraja 19. na postupni proces oslobađanja. bar u višim klasama. Abas Mahmud al-Akad (1889-1964) pristaje. Uz ovu u Egiptu staje mladalački roman Zaynab Muhameda Huseina Hejkala (1888-1956). Njegove zbirke ogleda pokazuju ga ne samo kao spremnog i nepristranog književnog kritičara. uzdiže jedan kao pjesnik. sa sjajnim esejima (Hadit al-arbi'ć') o umajadskim i abasidskim pjesnicima. on je uspio prijeći samom unutrašnjom snagom od tradicionalnog islamskog odgoja do najsavršenijeg usvajanja visoke evropske kulture.. Melek Hifni Nasif (1886-1918). koja guši moderne povode nadahnuća. Zeki Mubarak. na koja je djelovala snažna osobnost Taha Huseina). s izvještačenim oblikom srednjovjekovne makame. koja je Taha Huseina stavila na čelo suvremene književnosti svih arapskih zemalja.

ostaviti u pripovijeci šireg daha djelo koje bi se navodilo kao primjer. narodnom gradskom sredinom. koja je postala predmet umjetnosti.Pod evropskim utjecajem moderne arapske drame . S ovim većim i nizom manje poznatih pisaca. . do umjetničke razine. i tek je u novije doba. u početku skromni suradnik i divljenik starijeg brata. koristeći i produbljujući žicu. gospođe ponosite na svoje tursko porijeklo. Da se ostane pri 20. dražesno ocrtane sa strašću jednog Tejmura i Hejkala. niski život felaha je. napisano je strogo književnim jezikom. katkad. čije se plodno stvaranje bavi. Uspješnost bilježi. Muhamed. visoko nadareni i sa živom književnom težnjom. snažno pridonijelo popularizaciji književnog jezika. povijesne drame o ličnostima i pojavama iz arapske davnine. manje sretno. tj. izriči­ tog stiliste i umjerenog čistunca. dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1988). dok su Hejkal. pokušao i teaterske komade. od najdalje faraonske prošlosti do modernog društva.ne primjećuje se vezanost 68 . također iskusnih. započinje ona njegova djelatnost pripovjedača koja će ga staviti u prvi red suvremenih arapskih autora. godini (god. Preuzimajući bratovo nadahnuće. prizore sa sela. romani tih modernih pisaca izražavaju napor prilagodbe arapskom duhu i obliku jednog stranog književnog roda (teško se može naći neka povezanost između te refleksivne umjetničke pripovijesti i prostodušnih proizvoda srednjevjekovne narodne pripovijetke). te se može. Taufik al-Hakim i drugi. Tako je jednoglasno hvaljeno djelo Tejmura. Mahmud Tejmur (1894-1973).. uspješno iskušava. uđe među prosjake pred nekom džamijom i postane strašni vođa. koje je nadahnjivalo knjigu. Po namjeri. i možda. Mirnijeg i opreznijeg temperamenta od vulkanskog brata. smatrati rodom u kojem je i prijenos zapadnih iskustava najsretnije ostvaren. u djelu braće Tejrnur. sva je egipatska novelistika. moderna egipatska novela je već sada u punoj zrelosti. srednja i seoska. zaista. zato što po konkretnom rezultatu povijest ljubavi i smrti Zejnebe (seljančice koja se zapliće u idilu s mladim studentom iz više klase. dali da njihovi junaci govore običnim jezikom. Uz galeriju junaka starijih novela. te njegovo oštroumno književno-kritičko i teatersko djelo. njegova nastojanja da stvori nacionalnu komediju bespredrasudnom upotrebom narječja. koliko je vezano za predstavljanje niže i tipično egipatske klase. U tom egipatskom tlu je Tejmurova snaga. fotografski sigurne skice i crtice realnih građanskih prilika. umjetnika nije pošlo za rukom dati u tome rodu najbolju mjeru svoga talenta. obratio pažnju na život običnih ljudi suvremenog Egipta: tolstoj evski »običan čovjek. dovoljan je bio neznatni realizam seoske pozadine (nasuprot rasplinutom lirizrnu opisa prirode). 1920). utoliko što je jedan. o kojem će biti govora. ali čitatelj pamti iz knjige. od kojih već postoje razne zbirke. sa Šejk Džumom i drugim prvim radovima. Ali nikome od ovih. od Mahmuda Tejmura do al-Hakima. ako ne otkriće. prvi puta uzdignut. čiji je socijalni roman postao vrlo poznat u arapskom svijetu i drugi. koja se mogu smatrati pravim osnivačima egipatske pripovijetke. treba navesti bar Tahira Lašina (1894-1954). Majstorska žica Mahmuda Tejmura je ona noveliste. svoje najbolje priče. bar po namjeri. osim prave i istinske estetske vrijednosti. samo je u nekim poznijim dramskim ogledima znao koristiti jezik običnog čovjeka. Za razliku od Tejmura. zatim aš-Šarkavi (rođ. 1911). koji su zadnjih desetljeća u svojoj zemlji znali značajno afirmirati kratku priču. gotovo svi veći autori. likove kairskih malograđana. o kojima se govorilo. uz glavara škole. zbog veće vezanosti za zbilju.Arapska književnost I priproste poluknjiževne lakrdije. u dugoj pripovijesti: od Džubrana do Hejkala. tako. Od novijih pripovjedača izvan Egipta. s raznom postojanošću i zalaganjem. Ali dosta odlučan korak naprijed u izravnom promatranju suvremene zbilje. as-Sibai (1917-1978). te istraživanje. te on zna iz njega izvući. usprkos realističkim namjerama. Teza ovog djela (al-Hakim postupa preveć po tezi) je nastavljanje nacionalnog duha. imali su različite sudbine. narodne duše.je i njegov šejh Džuma. te. kojeg predstavljaju dvije klase. imao je. Te dvojezičnosti. ipak. Mnogo više nego novele. koji. umire od tjeskobe i iscrpljenosti) ostaje. koji se u svojim mnogobrojnim djelima koristi isključivo književnim jezikom. prispjevši u Kairo. i dr. uspjeh kod jednog pisca veći. Fuad Tekerli i drugi). po bratovoj smrti. s njegovim skicama i crticama. a i Taufik al-Hakim. čija se radnja stavlja u godine najljuće borbe za neovisnost. proširena u roman Nida' al-maghul. Tejmur pridružuje i unedavnijem stvaranju dostojne drugove: takav je stari prijestupnik koji završava kao svetac ili jednostavni seljak koji. 1921). Pa ipak. posebice. poticaja da se i sam okuša u izvornom stvaranju. zgodnije za čitanje nego za izvođenje. pripovjednog dijela s književnim jezikom i dijaloga na narječju. dramatičara i kritičara. u tim istim godinama poslije rata. da romanu osigura široku podršku i onu povijesnu vrijednost uvođenja u novi svijet. svoj put unovoarapsku književnost. pretežno. Saluxi Ji mahabb ar-ri h. Izuzetak predstavlja. zrele cure željne ljubavi. st. ipak. najpoznatiji roman Taufika al-Hakima. Isto toliko se tek nešto docnije posrećilo romanu. koji je odmah bio podvrgnut književnoj redakciji. okušali su se. valja bar spomenuti libanonsku spisateljicu Lejlu Baalbeki. Cijelo njegovo djelo. drži se sada većina novijih romanopisaca. pa se ugasio u 29. udana poslije za sebe ravnog. s kojima tako sjajno započinje svoju djelatnost pripovjedača. više od tog apstraktnog pojma. od koje. Rođeni u obitelji sjajne kulturne tradicije. Mahmud je. počeci Dramska književnost. Nagib Mahfuz (rođ. tek započeo preranu aktivnost noveliste. po prvi puta. od Tahe Huseina do al-Mazinija. narodni jezik uveden u razgovor. a kod drugog manji nije izostajao. dijalog tog i drugih pripovjednih djela realistično je dan u egipatskom govornom jeziku. sa nepresušnom domišljatošću i umješnom dramatizacijom. s idealom da svojoj zemlji dil umjetnost blisko vezanu uz život: odatle njegove brze. god. javlja se. najuspješniji arapski romanopisac. kratka i srednja novela koja je. 1925. sentimentalna romantična zgoda prenesena na pamučna polja delte Nila. Prema tome. U brazdi koju je zaorao Tejmur. npr. 'Awdat ar-ruh. on je svoju umjetnost razvio na pravolinijski način. Ipak. njegovo ime ostat će veliko u novoarapskoj pripovijeci. koja je njegova glavna snaga. uz ogled. ostavljajući bratu Mahmudu zadatak da razvije i nosi mnogo dalje započeto djelo. najprije. koju je on još uvijek zadržao. te iračku plejadu (Abdelmelik Nuri. Priroda egipatskog sela. usputno. Muhamed Tejmur je zaista sagorio u desetljeću grozničave djelatnosti.

štovali staru tradiciju.. . st. na planu dramske književnosti. te je oko tridesetak egipatskih drama izašlo iz čisto akademske i oponašateljske faze da okuša vlastiti život. na izvještačenom književnom jeziku. U toj spoznaji se nalazi tajna zapanjujuće životnosti i razvojne sposobnosti novoarapske književnosti. Vladajuća figura današnje egipatske dramske književnosti je Taufik al-Hakim (1898-1988). od svojih prvih početaka. a možda neće ni biti nikada). gdje je obrađena. književni i narodni. ali sjeme.. jedinstveno stanje dvostrukog života. prevagnule nad svjetovnom književnošću. ona. više nego ikada. ali da su svoje književno djelovanje morali ograničavati na neke pjesme koje su slavile njihovo pleme. *. uz kritičarsko djelovanje i izvornu proizvodnju. izražava raspoloženja i strasti koje on danas radije povjerava svome neuglađenom. kao i živa poezija. da se al-Hakim prihvati legende o Sulejmanu (Solomon) i kraljici od Sabe (Suleyman al-Hakim) i. pri tome se moraju uzeti u obzir dvije činjenice: prva. općenito. veliki učenjaci i jezikoslovci (Egipćani Zeki i Ahmed Tejmur . da. prije svega. koje su književne usporednice Zejdanovih romana. zvanje. u njegovim starijim dramskim radovima. prostudirano je i ocrtano rukom majstora u raznim osobama. svjetovna književnost . Ovoj drami sljeduje Šehrezada. Vidi napomenu na stranici 13. ali ne uvijek usklađene: simbolički apstrakcionizam i društveni realizam.. njezine primjerenosti uvijek novim politič­ kim i društvenim uvjetima. nakon Almoravida. plod njegovog iskustva u godinama rata. a zaokolišno znanosti naprosto. iako branitelji Islama. U današnjoj komediji. Ali ta simbolička tendencija. Odvažna novina nije se nastavila zbog prerane smrti autora. Posebni lingvistički uvjeti arapskog svijeta još uvijek izmiču književnost od izravnog dodira s narodom. Prvi se očituje. dok su. koji je naglašen potpunom upotrebom narodnog jezika. bar. ali sada. katkad se izmjenjujući unutar istog djela. a sastavljena 1936. potom.. legenda o sedam spavača. koja su vezana uz političku povijest zemlje pod arapskom vladavinom. arapska književnost bili su. koje je on posijao. mijenjala nešto od orijentacije i naglo skončala kada su zadnji Arapi bili protjerani iz Španjolske. moguće u podrobnijoj povijesti arapske književnosti u Španjolskoj razlikovati pet ili šest razdoblja. te proturječe roman tičkom mitu umjetnosti kao neposrednog izraza narodne duše. do zbirke Masrali al-mugtama' iz 1950. od Ehi al-kehfa iz 1933. druga. Marun Nakaš (1817-1855).. koji je uvijek živ u njemu i sve više ojačava u zadnjim svjetskim krizama. u Ehi al-kehfu. zaista. do Almoravida. da. nije propalo. krajem 117. Tunižanin Hasan Husni Abdelvehab). poslije. višu i puniju svijest o sebi. politički publicisti. U al-Hakimovom djelu postoje usporedo dvije tendencije. Kada osvajači stupaju na tlo Španjolske. može se vjerovati da su arapski ratnici. od strane al-Hakima. pretežno povijesnog argumenta. vjerske znanosti. proširenje intelektualnog obzora. na tom polju je bilo odlučno. radi prikladnosti izlaganja.koji su ostali bez razvitka usprkos pokušaja Ibn Danijala. jednako se koriste. pokazuje da je slijedila redovito uzlaznu krivulju do S/ll. predstavlja samo Kur'an i vjerske znanosti. nisu strogi u primjeni vjerskih principa.. a u suradnji sa Tahom Huseinom: neka vrsta fantastičnog dodatka njegovoj Šehrezadi. obrnuto. *. Njegovi kazališni komadi. ARAPSKA KNJIŽEVNOST ŠPANJOLSKE Bilo bi.. kratko ali snažno djelo Muhameda Teimura. malo ili mnogo pjesništvu skloni. kidajući sa pseudoklasič­ nom tradicijom. svakako. utilitarnom dijalektalnorn izrazu. na moderan način. onda bi se moralo nadodati mnogo imena: najprije su tu vjerski modernisti kao Muhamed Abduh i Muhamed Rešid Rida (o njima se govori pod odgovarajućim natuknicama). književno jedinstvo ostaje jedna od najsigurnijih stvarnosti.. Španjolskom vladaju emiri. dok su Almoravidi i Almohadi aktivisti jedne određene ideologije. politički agitatori i govornici kao Mustafa Kamil i Sad Zaglul (svi Egipćani). donosili su na scenu ili prijevod i obične prilagodbe evropskih komada ili »arapske« drame. na scenu dovodi život buržoaske klase modernog Egipta (samo je jedan iz mamelučkog doba). tehnika. uživaju danas više nego nacionalni glas.------ 69 . drži isto prvenstvo koje ima Mahmud Tejmur na planu pripovijetke. god. S književne tačke gledišta. To djelo se sastoji od četiri komedije.Anastas al-Karrneli. spomene fantazija al-Qasr al-mashiir. Sirijac Muhamed Kurd Ali. i koja. znala toliko za nagle preokrete. na Šoovom tragu. koji su u Siriji i Egiptu bili pioniri kazališnog djelovanja. Ostaje još da se. Nedžib al-Hadad (1867-1899). do kraja kraljevstva »malih kraljeva« (Tauiai'[). Ali dotle dok taj izraz nije postao prava umjetnost i prikladno sredstvo visokog intelektualnog života (što sada nije. Intelektualizam te proizvodnje ne treba učiniti da se ne prepoznaju izvrsni potezi dostojni umjetnosti: npr. arapska književnost Španjolske nije. god. st. Pjesništvo i. usprkos isprekidanoj političkoj i vojnoj povijesti. slobodno tumačenje uvodne priče iz »Hiljadu i jedne noći«. živi egipatski teatar održavao se vjernije duhu realističkog i satiričkog programa kojeg je započeo Muhamed Tejmur. te za političke i društvene probleme suvremenog orijentalnog života sada prevladava. Time. počev od slavnog Ehi al-kehfa. lišena filozofske i društvene namjere. koju su brzo kristalizirali profesionalni znalci. izgleda da od nedavno ustupa mjesto političkom i društvenom interesu. dva jezika. No za to ovdje nema ni prostora ni mogućnosti. god. koji je i pripovjedač. prije svega.. pisana književnost znači.. koji. gdje se. Ista simbolička modernizacija učinila je. arapsku književnost. kao Sirijac Šekib Arslan. čini se. one o Pigmalionu. koje tek što su nastale. Sirijci kao I ..Arapska književnost rna ostatke srednjevjekovnog kazališta sjena . uzdizale njihove vojne ". st. zalog i znamen narednih zadobitaka. a Nagib Mahfuz na planu romana. koja je pisca držala i nadahnjivala u nekim od njegovih značajnijih djela. Sa svim službenim poštovanjem prema tim sjajnim kazališnim sjećanjima. Dakle.. te egipatski židov Iakub Sanu Abu Nadara (1839-1912).~-. Iračanin P. katkad prepletene. sa realizmom katkad i suviše sirovim. Kad bi se htio obilježiti okvir sve arapske kulture dvadese~-------toga stoljeća. za arapske narode podizanje njihovog obrazovanja i kulture. ako se u staro doba uveliko spuštala među narod. ali se može također. halife ili kraljevi.posebice poezija prevladava nad vjerskom u pravom smislu. zbilje i sna. na Istoku.. držati podjele na dva velika razdoblja od po četiri stoljeća. da bi. . * i početkom 2/8. Uz to. a interes za psihološke probleme.

Ib~ al-K~tija (u. st. da u Španjolsku uvede šafiitski mezheb (madhab). god. posebno.)*. inače. koju su Umajadi podupirali u političke svrhe. Napokon.sa. dakako. izučavanja medicine i botanike snažno su potaknuta od kako su u Kordobu. 995) izradio rječnik. Zahirizam. gotovo na svim područjima. K al-Bari'. čiji se opis Španjolske mogao djelomično uspostaviti. a održavala se sa Ibn asSemhorn (980-1034) od Granade. koje zanemaruju. Zahvaljujući blagotvornom utjecaju al-Hakama II nastala je škola matematičara i zvjezdoznanaca pod vodstvom Mesieme al-Medžritija (u. takva je. --- "-- --- 70 . Dakako. Ibrahima ibn Muzeina (u. povijest religioznih ideja. u. medieinara (Ibn Džuldžul. dok je u narednom stoljeću u Toledu u punom sjaju az-Zerkeli i sami hudidski kraljevi u Zaragozi. kao što su to činili njihovi suvjernici na osvajanjima po drugim stranama svijeta. * da bi se u Španjolskoj pojavilo djelo edeba. »žitelii al-Andalusa pjevali pjesme u stilu kršćana ili stilu arapskih goniča deva«. birajući. od dolaska u Kordobu. od kojih je većina označena iz islamskog ugla.k~ pr~.a do naročitog izražaja ovaj način pisanja došao je kod velikog historičara Ibn Hajana (987-1076). ali je taj znalac Predaje. st. Prema navici. Od 816.. * i čiji Kitćb al-Pisal. oko 1029). i Ibn Vafid (998-1074) započinju niz velikih medicinara i botaničara koji blistaju u narednom razdoblju. prije nego što ga je osvijetlio Ibn Hazm (994-1064). djelomično pronađena. Ništa od svega toga nije ostalo i jedna kasnija zabilješka precizira onima koji su ostali da su. god. a podržao Munzir ibn Said al-Baluti (u. Jahja ibn as-Semina (u. čije djelo je djelomično navedeno u zborniku Abbar magmu:« Ibn al-Kutije . 966). kadija (al-Kušani. 932). Ipak je neobično da je trebalo čekati 4/10. st. U svojoj obrani islamske Španjolske. preko zadnjeg kralja te dinastije. povjesničari druge neke književnosti. Muhamed ibn al-Hasan al-Madhidži (u. pod vladom Abderahmana III. trebalo je dati stanje znanosti i rodova (književnih). glasoviti 'Iqd od Ibn Abd Rebihija (u. 1065). i sam zanimao za povijest. Nakon Ibn Džuldžula. Ibn Habiba koji posve ne luči povijesti od legende. Ibn Hazm navodi.bilo životopisa pravnika i znalaca Predaje (Ibn al-Faradi 962-1013). kojeg srednji vijek u Evropi zna pod imenom AbuIcasis. došao irački jezikoslovac Abu Ali al-Kali (901-967).arada.koji se. ali i Zirida od Granade. Ovaj zadnji rod njegovao je posebno Ahmed ibn Muhamed ibn Musa ar-Razi (888-955) i njegov sin Isa. U zemljopisu. po Ibn Hazmovom sudu. 940). al-Muqtabis. u. svakako. Andalužani nisu zanemarili da zacrtaju opću "-. koji je u Španj?ls. sastavio i spis Kudb an-Naioadir i vrlo značajno leksikografsko djelo. kada se radi o arapskoj književnosti. Ahmed ibn Said (897-961).posebice Amirida. Malika ibn Alija al-Katanija (u.ačkog pjevača Z~rjaba (789-857). Ipak. ali je bila ostvarena kaPi~ talna činjenica. koji je vladao. znalac Predaje i književnik Ibn Abdelber (978-1070). jednog djela o Poslanikovim drugovima. autor jedne zbirke hadisa. razvitak vjersko-pravnih studija. Abu '1-Kasim Halaf ibn Abas az-Zehravi (936-1013). Konačno. . u Andaluziji dosta štovani žanr genealogija . zamjena. st. je također gramatiku. Isto se nameće. izlaže. koje je poduzeo Baki ibn Mahlad (817-889) po svome povratku s Istoka. Od kraja 2/početka 9. kojima su tugovali za rođacima. Kasim ibn Asbeg (861-951). u. čiji je sadržaj. 980) koji sažima i nastavlja at-Tabarijeve Anale. slavnog ir. malikizma al-Avzaijevom vjersko-pravnom školom brzo je donijela plodove: stvara se škola pravnika. brza islamizacija znatnog dijela domorodačkog stanovništva tražila je. neovisno o ar-Raziju (Ahmedu ibn Muhamedu). kako u prozi tako i u stihu. al-Utbija (u. 882).Arapska književnost podvige. utemeljenje umajadskog emirata dovodi do uspostave uskih veza s Istokom koji je. a među njegovim pristašama se navodi Halil Gafla (3/9. inače. s druge strane.I dio modu sa abasidskog dvora. 971). njegov suvremenik Muhamed Jahja ar-Rijahi (u. koje je sastavio jedan Andalužanin. 1094). Nastojanje. Ibn as-Sejid (u. u obliku bilo dinastičkih kronika . te dati brzi popis djela.!-77) njegovao. 827). 885-886). na prvom mjestu. Uporedo se razvijaju discipline srodne religioznim znanostima. upućivao vjerske misije u svrhu islamskog pridobijanja Španjolske. ili ona Ariba ibn Sada (u. te se ne razlikuju toliko od odgovarajućih djela Istoka. al-Muhassas. ali historiografija se dosta odlučno upućuje i u povijest Španjolske. 927). 869). čija je značajna kronika. u islamskim pojmovima. filozofija se javlja s mistikom Ibn Masarom (u. 992). stigla djela Dioskorida. Musa ibn Hudair (u. kada se pristupi izučavanju prvih književnih djela u pravom smislu. tužili se zbog udaljenosti od domovine. 968) i Muhamed ibn Asim (u. koja. jer je. uveo je Abdalah ibn Kasim (u. *. čije je djelo AmaU samo blijedi odraz znanj ii koja je on tu proširio.- -r"--"-I povijest. Isu ibn Dinara (u. prelazeći strogi islamski okvir. tajnika (Seken ibn Said. ta izučavanja su poletno nastavili nasljednici tih pionira: Muhamed ibn Omar ibn Lubaba (840-926). u kojima je prikazivao Grke i Rimljane. već spomenutog. bilo kronika koje se prostiru od osvajanja do doba pisca. Ni mutazilizam nije bio zanemaren. U povijesti. Valjan učenik Ibn Hazma . sa svoje strane. intelektualnim djelovanjem u prvoj polovici 5/11. specifično orijentalni. jednaki su velikim učenicima al-Mub. Bagdad Je JOs UVIJek bio uzor koji se mogao oponašati. nije imalo nekog učinka. Pa ipak. jednako je neobično da taj rod nije imao neki veći uspjeh u Španjolskoj i da Ibn Abd Rebihija nisu toliko podražavali tokom prvog razdoblja. zemlja je »poiračivana«. među ostalim. 931) i njegovom školom. pridonosi širenju Malikove zbirke hadisa Muwarra'. početkom vladavine Abderahmana II. kojeg će slijediti onaj Ibn at-Tejanija (u. a sasvim posebno veliki pravnik. 1044) i osobito majstorsko djelo Ibn Side (1007-1066). koja je bila takve naravi da je dala arapskoj ~ Vidi napomenu na stramci 13. gdje je susreo Ibn Hanbala. Abdalaha (1056-1090) . a osobito komentara Kur'ana koji je Ibn Hazm cijenio da je iznad onog at-Tabarijevog. dok Je učenik al-Kalija. u promjenljivoj ali nezanemarljivoj mjeri. oko 1007). Ibn I:Iablba (796-852). prva istočna gramatička djela uvode se u Španjolsku i predmet su naučavanja. u stara vremena. više od stoljeća.. 872)..Said od Toleda (1029-1070) napisao je svoje Tabaqat al-umam. ali izgleda da su jezikoslovna i leksikografska izučavanja zadobila najjači poticaj nakon što je u Kordobu. glavni autor je bio Abu Ubajd al-Bekri (u. nakon 982).ili bar redaktora knjige koja je objavljena pod njegovim imenom . Muhamed ibn Abdelmelik ibn Ejmen (866-941). 941.

Pod Almohadima. ne manje pisac ljupke analize tzv. * datira. st. s jedne strane. a drugi anakreontske. a više za religiju. Almoravidsko osvajanje. Premda pjesnici tog tipa ne zapuštaju priliku da pristupe ~- i radovima nego što je poezija. ona otvara sva vrata i "neko improvizirano djelo može vrijediti vezirat«. ona kasnije postaje sve više neovisna i slobodna. ako i nije pokazao neki viši pjesnički talent. pak. koji nisu zapostavljali. st. početkom 10. Dok je na dvoru cvjetala sasvim uobičajena poezija.izučavanih kao tragovi starih vremena ali koji se ne oponašaju . od kako je Kordoba.koji je. te da su se tim postupkom jednako poslužili Temam ibn Amir (801-896) i Ibn Abd Rabihi. za koji se držalo da je suviše popularan. ali se ne treba obmanjivati o tome da je muvašah. od 3/9. od kraja halifske epohe.kojeg je komentirao al-lt1ili (963-1049). 71 . koji su prouzrokovali pad halifata i stvaranje malih kraljevstava (tawa'if) nisu bili. svi rodovi su dokučeni. st. vrtovima. koji su se stvorili. ipak. Premda se može primijetiti na svakom od dvorova. koji je razvio djelomično svoje ideje u proznom djelu neosporne originalnosti.rodila prava gradska poezija sa Ibn Deradžom al-Kastaliiem (958-1030). stvorila se književna grupa. prijestonica islamskog Zapada. s druge. u kojem su toliko uživali Andalužani. hardže (!prga). Od kraja 3/9. ispitivanjem odnosa između hispanske poezije i pjesništva trubadura.te su to ta djela koja su nadahnula andaluzijske pjesnike. Krupni događaji. stvaranje te nove poezije. da je njegovao manji oblik epopeje koristeći urdžuzu (urguza). Uostalom. iskazala mnogostruke aspekte. ponovo sakuplja. pjesnici očituju osobitu sklonost za opise. njegov prirodni nasljednik trebao je biti Ibn Hazm. došlo do neke vrste miješanja. asketske pjesme. ponudila sve povoljne uvjete za stvaranje označene poezije. 1027). dva vrlo različita etnička elementa. koja se u novije vrijeme pridala hardži. za neko vrijeme. Saidom od Bagdada (u. nego na romanskom: tu je jedinstven primjer povezivanja dva jezika i dva sustava. koji su bili zaduženi da im pjevaju hvalospjeve i da svojim sastavcima daju uobičajeno blistavilo različitim svetkovinama službenog života vezira al-Hakama II i Hišama II. sam vladar . naglo okončava karijeru tih pjesnika. Međutim. izvanredno pogodnog za stva. bitno obilježene strofič­ kim rasporedom. ali revolucionarna po nakani. branila je žestoko arabizam. Ono nije bilo toliko pogodno za razvoj pjesništva. išta više do. spada u kasnije razdoblje. 956) lišava temeljne dokumentacije. ipak se al-Man surom . može se ustvrditi da su redovito uživali u svojoj ulozi mecene. ar-Remadijem (u. _. a ne od učenosti i oponašanja. ipak. Ne tvrdeći da su se umajadski halife okruživali književnim družinama. to.» uzritske« ljubavi. svugdje kraljica. a pripisuje se pjesniku zvanom Mukadam ibn Muafa (u. aristokratska po porijeklu. nije epopeja. nakon dugog perioda uzajamnog zanemarivanja. Slabo se što zna o arapskoj poeziji tokom prvih stoljeća islamske vladavine. dok se u Granadi proslavio Abu Ishak al-Ilbiri (u. 1013. jer afrički vladari nisu imali ni finoću ni ukus kraljeva tauaifa. kako se čini. Tauiq al-hamama (Golubičin đerdan). te u obliku kaside.pa do divana »modernih« i novoklasičnih pjesnika. nego rod muvašaha taj koji je najtipičnije španjolski. koja otada pripada općoj književnosti. konačno. nije potpuno potčinila orijentalnom utjecaju. poruge. st. obrađivane su sve zamislive teme. rascvala neusporedivim bogatstvom. neka vrsta specijalizacije u ovoj ili onoj grani znanja. Štoviše. pospješujući arapsku kulturu . koja su nastanjivala Poluotok.al-Mutarnid (u. nisu objavljene. to jest orijentalci. kojeg je Abderahman II poslao kao poslanika u bizantski Carigrad. u Sevilji. ili 1022). ranje izvorne književnosti. Možda je Jahja al-Gazal (u. ponekad. koje. nego i sicilijanski pjesnik Ibn Hamdis (1055-1132). a najsitniji događaji svakodnevnog života izneseni su u stihovima. fragmente al-Andalusa. ne na arapskom. ratničke i ljubavne. kako se i moglo očeki­ vati.*. st. vinske i erotske pjesme. jedan _I erotske pjesme. al-Alem aš-Šantamari (1019-1083) i Ibn Sida . 1095). 865).. al-Mutasim (u. Kolovođa te škole bio je Ibn Šuheid (992-1035). na koji su privučeni ne samo španjolski pjesnici. predstavljao. samo je Valencija održavala tradiciju prethodnog stoljeća sa "pjesnikom krajolika: Ibn Hafadžom (1058-1138) ! i Ibn az-Zakakom (u.). privlačnošću novine i. A ona je. u Almeriji. što je znak pojačanja orijentalnog utjecaja. ozaruje dvor.Arapska književnost književnosti u Španjolskoj novu usmjerenost. od kobnog utjecaja na sudbinu pjesništva koje dostiže svoj vrhunac u ll. pisao stihove od kvalitete. 1134). kao Ibn Amar (u. a da se isto tako nije slijepo povodila za Istokom. 982) savršeni je primjer takvoga stihotvorea. a da se. da bi se konačno. hvalospjevi. pritom. a nestanak najstarijih antologija . od predislamskih kasida . Najčešće u novoklasičnim stihovima. objašnjava se. u svakom slučaju. gradovima. te je proglasila da dobra književnost dolazi od genija pisca. dao spaliti filozofske i zVjezdo~~ I nanske knjige. koji veliča princezu Valadu. životinjama ili ljudima. 1091) prima Ibn Šerefa (1052-1139). al-Mushafi (u. a i iz drugih znanosti o kojima se prosudilo I da su protivne interesima Islama .posebice Kučb al-Hadč'iqa od Ahmeda ibn Faradža (u. koji je. 1113). koje su još u rukopisu. u ll. postupno su se približavali jedan drugome. Važnost. Risala: at-tazoabi' wa az-zauxibč. koja je. svakako. samo manji rod. posebice al-Mutenebija . kada se radilo o prirodi.te dodjeljivali potpore pjesnicima. 1067). teško je dati popis pisaca tih pjesama. bila neprijateljska muvašahu._-~--- dr~gim politička p~ * Vidi napomenu na stranici 13. od kojih je ona al-Hakama II bila slavna . zna se. nego i najvažnije monografije koje su bile posvećene književnoj povijesti islamske Španjolske.posebice stvaranje knjižnica. U Kordobi blista Ibn Zejdun (1003-1070). te dodavanjem posvetne strofe tzv. donekle službena u početku. ipak poezija prevladava u svim književnim djelatnostima. elegije. a u Badahosu Ibn Abdun (u. koji nije mogao ni na koji način zamijeniti druge pjesničke forme na cijeni na islamskom Orijentu. donekle različitu od one koju je ona uzela na Istoku. I nije to slučajna činjenica da o toj epohi imamo ne samo antologije i divane. a velik broj ih. te je uz zapadni halifat nužno išla izvorna poezija. a i manje su se starali za književnost. u kojoj se suviše vidljivo nije zapažao domorodački utjecaj. Kako sve zbirke muvašaha. da bi. orijentalna djela bila su dobro poznata u Španjolskoj. 1135). 1084) ili Ibn al-Lebana (u. Naime. praktično napoznatim u arapskoj lirici.

a preko somalskog i družuje se veliko djelo Ibn Saida al-Magribija. omogućujući da tike. Za arapski bijaše to središ. kako vjerske tako i svjetovne. ad-Dabijem (u. snažne Posebno nepovoljno za poeziju i književnost u pravom arapske skupine u Južnoj Americi.1945. veliki dio uzvišeU historiografiji. Lisan od-dina Ibn . U izravnom kontaktu.. srednjevjekovnoj Evropi. Mushiba al-Hidžarija (1106-1155). nije mogla težiti ka nekim bitnim rezultatima u pogledu njegovati u prethodnom stoljeću. Osim toga se zedžel.Libanon ~.. misleći da je došao trenutak da se ' vredne suradnje. Ibn Malik (1208-1274) i Abu Hajan (1267-1344) radije išli podijeliti svoja znanja orijentalcima.. vodi unazad do 9. do zbirke muvašaha. Ibn Beškuvalom (1100potječe iz arapskog. koje su. ~'e~va se mogu spomenuti imena ar-Rusafija (u. medicine. ako plemenita ili klasična poezija ne blista toliko. a zatim. grupu južnosernitskog. zakPa ipak.Saudijska Sehla (u. nastavak svahilija u jezike središnje Afrike. arapski je smislu riječi.Bahrein . naprosto održavaju tradiciju. st. 1126).Kuvajt . prema uobičajenoj podjeli.Irak . uspješno njeguju rod putopisa: Abu Hamid alimena. Prozna književnost.Somalija . istinski rađa »s Engleska. jer su. Ibn al-Ebarom (1198-1260). a ni na jezikoslovlju i leksikograislamski svijet može se. Ovdje se nećemo mnogo zadržavati kulture. a na Matmali al-an/us. Preko turskog jezika došle su arapske 1183). god. i februaru 1943. Nije joj uspjelo čak ni spriječiti ratove odjekom zahvaljujući al-Ami at-Tutiliju (u. otada. 1134) svoja djela Qala'id al-'iqyfin i (Idnovi govori u maju 1941. dinastičkim kronikama priistočno-islamske jezike sve do urdua. a nije ni postala glavno sredstvo Bakiju (u. A osim toga.. enciklopedijom i južnoistočnoj Turskoj i prostire se time od središnje Azije Ibn aš-Šejh al-Belavija (1132-1207). istočnosemitskom akadskom jeziku kao staad-Duwal al-'Arabiyya).). Kada je sastavljaju antologije: Ibn Besam (u. i latinskih prijevoda arapskih djela. 1145) i mnogim drugima. da bi se sačuvala od zaborava. žanski. U zemljopisu. st. regionalna organizacija 22 držarosemitskom. a posebice gim islamskim jezicima. stoljeća. kojim su se i nearapski muslimani služili u znanna vjerskim disciplinama koje. tvori botanike. Ibn među arapskim državama.. nadala osijednim od najviših vrhova poezije u svem srednjem vijeku« guranju britanskog utjecaja na arapskom području. grupom sjeverozapadnog semitskog. htio se učiniti prvi korak ka ostvarenju sna Kiuib rdyiit al-mubćrizin. Ibn~Libija I unapređenje usklađivanje političke A~:~ija A A .. . bila su za Andaluziju zlatna doba znanoŠto se tiče jezičnog mjesta arapskog jezika. zajedno sa. kao Ibn Šuhejdom i Ibn Hazmom. usporediti uloga latinskog u fiji. on pripada sti: matematike. al-Gami'a al-'Arabiyya ili Gami'at mladosemitski. koja se vrlo brzo okrenula i protiv Engleske. te je nepotrebno ponavljati ovdje imena svih onih on. 1222). imajući bezbroj onih koji su stvene svrhe. 1251). taj rod živi do kraja arapskog vladanja. etiopskim koji su se u njima proslavili.Maroko.Sirija . semitskoj jezičnoj obitelji. Nakon što se se. na stranu Ibn as-Sid al-Bataljausi (1114-1185). . dobrodanas obredni jezik nearapskih islamskih naroda. vadeći iz svog Mugriba gradju za inicijativu Egipta. osim Tuhfe od Ibn Asima (1359-1426).AR Jemen .. među kojima se pomalja arapski trgovci su posredovali arapske riječi sve do u indonejoš Lisan ad-din al-Hatib..Džibuti . Jemen . njem vijeku je arapski bio univerzalni jezik Islama i islamske doživjele značajan razvoj. god. suverenost zemalja-članica nije narušena. al-Abdari ojačanje nacionalizma u islamskim narodima proizvelo sklo(13. Ipak. Ibn Said al-Magribi (u. U sredbit za znanosti. Afganistanu.Sudan . orijentalizira se nanovo djelom i arapske manjine u Sovjetskom Savezu. koji Arapski Emirati . do pada Granade. prije jeg komentatora u osobi aš-Šerišija (u. Liga osnovana 22. dok Magribljani. a. imena mjesta i oblici pozdrava.' . koja se mistika. . među ostalim. 1147) svoju Dahiru. sa tadašnjim središnjim značenjem arapskog za im se posvetili. koja je zadobila tako dobar početak sa Područje njegovog širenja obuhvaća arapske države. Najvažniji organi su Vijeće (po jedan sakupi baština prošlosti. kao i imena glavnih filozofa i jezicima i nekim ostacima. svega iz Libanona i Sirije. možda pogrešno.Jordan . stvorile su se od 19. Liga je Ibn Kuzmanom (1160). oživljavaju s neobičnim arapskog jedinstva. ppmaganiem stremljenja ka jedinstvu. Evropskim jezicima je arapski dao brojne posuđenice putem izravnog kontakta Arapa i Romana učitelji tih znanosti. obrnuto. almoravidsko osvajanje bilo je. zastupnik zemalja-članica i PLO) i Opći sekretarijat. nisu dale toliko znamenita djela.Mauritanija .). ljučci većine vezuju samo vlade koje pristaju. veliko ime je.Palestinska oslobodilačka organizacija) za . forumom protuimperijalističke poliodržavalo ga mnoštvo popularnih pjesnika. zajedno sa starim južnoarapskim (sabejskim). R A P S K I JEZIK govori danas oko 160 milijuna ljudi. a potom se u njemu izvieštilo i postala.. 1202). koje su dane drunaravno al-Idrisi (1100-1169). koje su u Španjolskoj našle najplodniIndijskog oceana na istoku. farmakologije. te riječi u jezike jugoistočne Evrope i Azije. koji najaristokratskiji pjesnici nisu prestali sada.Tunis . Otuda Liga. Ibn Džubeir (1165-1217).Ujedinjeni al-Hatiba (1313-1374) i Ibn Zumruka (1333-1393). Perziji Sirag al-muluk od at-Turtušija (1059-1126). Ta podjela polazi od najranije poznatog ve Bliskog istoka i Afrike (Egipat . Stoljeća 12. Tek u novije doba je -Gamati (1080-1169). 1274) kao o jedinstvu arapskih zemalja. koje je silno i poslužilo kasnijim povjesničarima. Suvremenici 'll bili svjesni i kulturne vojne i priopadanja pjesništva i. protustavlja. nost da se arapske posuđenice nadomjeste vlastitim jezičnim novim tvorbama. čine arapsko-islamska osobna Andalužani. od Atlantika na zapadu pa do -Haririjevih Makama. možda.Oman . umjesto toga. Putem arapskih iseljenika. koji se održavao više od jednog da redigira »oporuku arapsko-andaluzijskog pjesništva". kao R A P S K A LIGA (a. zvjezdoznanstva. Osobito dubok utjecaj izvršio je arapski na druge islamske jezike.Alžir . koja obuhvaća aramejski i hebrejski. preko perzijskog u Ibn az-Zubejrom (1231-1308).3.Katar . uz podršku Engleske al-Fath ibn Hakan (u. Značajan element arapskih riječi. koji pri raščišćavanju unutararapskih sukoba. Mugrib. te nekim imitacijama alpa do središnje Afrike na jugu. biografski žanr doživljava veliki uspjeh nog jezičnog blaga u perzijskom i turskom pa sve do veznika sa kadijom Ijadom (1085-1149). i 13.- 72 .Arapska liga I 1177) i .NDR podrucja širenja semitskih jezika. st.

i 8. 0 š~ . prevode od staroarapskih dijalekata. potisnuo je berberski u sjevernoj Africi i mogao se. štoviše postojalo je mnoštvo govornih dijalekata koji su bili blisko srodni klasičnom arapskom jeziku i od kojih su različite pojedinosti prenesene u arapskim gramatičkim i leksikografskim djelima. Taj klasični arapski jezik (al-'arabiyya) bijaše birani književni jezik predislamskog doba. koji se. Naprotiv. Kako se taj jezik izgradio u pojedinosti. dok je opće obrazovanje opadalo. 328. na nabatejsko-aramejskim natpisima i papirusima iz S. 328.dijalektizama i. Svakako pod njezinim utjecajem zauzelo se u 8.n. koji se svakodnevno nije koristio i koji kao književni jezik nipošto nije iz početka stajao na raspolaganju. i to u toku vremena sve jače. st. Početkom 9. koji je kod njegovih govornika uživao najviše poštovanja. kao što su aramejski. sve dok onda. kao i drugi semitski jezici. postavio se taj jezik iznad razvoja govornih dijalekata i mogao se. Najstarija svjedočanstva arapskog su arapska vlastita imena u asirskim vrelima iz 9. samo malo zajedničkog sa klasičnim arapskim. a oznaka mjesta. pri svečanim povodima. Rezultat jezikoslovnih zanimanja. S grčko-aramejskom terminologijom. uz španjolski i portugalski. mogao prodrijeti.e.e. madrasatun (»škola« = mjesto gdje se uči) i mahrag (»izlaz« = mjesto gdje se izlazi).e. odakle se. na palmirsko-aramejskim natpisima iz 1. podređeni jezici predali su posuđenice u arapski. pomjerao naprijed u područje aramejskog na Sjeveru. silno se proširilo arapsko jezično područje: arapski jezik pokrio je i zamijenio aramejski u Siriji i Iraku. perzijski i koptski. pri čemu se pomišljalo na oživljavanje klasič- 73 . kao književni jezik. Arapi su došli u neposredni doticaj s kulturom grčko­ helenističke antike. jed. Kao normirani jezik. Sa svojim osvajanjima. perzijski u Iraku. Arapski je već bio književni jezik. Sa svoje strane. st. koji su razmjerno bliski klasičnom arapskom. daris i barig. pri čemu je važnu ulogu igralo to da se Kur'an kao usmena Objava nije šire prevodio na strane jezike. već u predisIarnsko vrijeme. nije nastupio njegov pobjedonosni hod. zamjećuju jasni znaci distance naspram klasičnog arapskog. pr. prije svega.e. slijedom maGGaG(atun). jednako dobro prilagođen pjesništvu i znanosti. U pogledu gramatičke strukture. tipu današnjih dijalekata. st.e. u kojima je pisac imao namjeru da se klasično-arapski izrazi. Iz korijena drs (xučiti«) i lmt (»izaći«) glase. kao i pojedinačno na starosirijskim natpisima i u književnim djelima oko rođenja Isusovog. jed. recimo. u nabatejske natpise prodrli su i leksički i sintaksički arabizmi. pr. ovakvim djelima pripadaju prije svega bajke tipa Hiljadu i jedne noći. držao se već sasvim arapskog jezika. to se u 8. slijedom Ga Gi G. u kojem su se najsloženija stanja stvari mogla izraziti na odgovarajući način. S izgradnjom perzijskog. koja je sada u obliku tuđica i posuđenica iz prijevoda obogatila arapski.. st.. čija su pravila jednoć za uvijek obavezno ustanovljena. perfekta.urSko_per.t. sintaksičke i leksičke promjene. snažno unaprijeđeno putem Islama. javlja se jednim mahom »klasični arapski« kao već potpuno izgrađen književni jezik bogatog beduinskog pjesništva. od sada opće dobro cjelokupnog islamskog svijeta. skoro nepromijenjen održati sve do danas. dijalektalna odstupanja i isto vrijedi za spomenuti nabatejsko-arapski natpis iz an-Nemare iz god. održati na Iberijskom poluotoku makar do pobjede Reconquiste. postao je klasični arapski iz jezika pjesništva jezik znanosti. st. očuvao prasemitsku padežnu fleksiju. što je neraskidivo vezano s Islamom. govornik (hatib) i vrač (kahin) plemena. a prije svega je suprotno. izveden s općim značenjem iz apstraktnog korijena koji obuhvaća najviše tri suglasnika (C). te usprkos provođenoj jezičnoj trpeljivosti spram starih kulturnih jezika. Obilježja tih srednjovjekovnih dijalekata iskazuju se kao »pogreške: u djelima. kojima je svojstvena određena funkcija. pr.n. safaitski i lihjanski natpisi iz predislamskog vremena pripadaju arapskom jeziku? U S. Pored arapskih imena. koji je. turskog i drugih islamskih jezika u književne jezike gubio je klasični arapski u kasnom srednjem vijeku sve više funkciju kao opći književni jezik islamskog svijeta. Te glasovne.n. klasični arapski u svome književnom obliku. iz an-Nemare. sve dok konačno kod nearapskih islamskih naroda nije zadržao još samo ulogu obrednog jezika. pored političkih i privrednih faktora. I u klasično-arapskim pjesničkim djelima pojavljuju se. započela je živa prevodilačka djelatnost. pun. a prije svega je. recimo.. u pisanju gramatike i leksikografije za popisivanje i kodificiranje klasičnog jezika. klasični arapski jezik. prije svega u govorne dijalekte. koptski u Egiptu. ali da. Tako je. koji su se samo za pismene svrhe služili aramejskim. katkada. aramejskom i hebrejskom. S arapskim osvajanjima u 7. treba pretpostaviti dugi razvitak. oslanjao na predisIarnsko pjesništvo. u svakom slučaju. pitanje je da li često kao »protoarapski: označeni. gdje se zbiva radnja. imao )'. I koji je.ZijSkih izraza. st. te pomenute izvedbe darasa i haraga. što se objašnjava time da su Nabatejci bili Arapi. starim južnoarapskim pismom napisani semudski (Tamud). kao i arapskog pisma. obilježeno slijedom Ga Ga Ga. grčkog utjecaja i istodobno silnog širenja i obogaćenja arapske književnosti bijaše bogati islamski arapski jezik. Što se tiče govornih dijalekata. Unutar pomenute grupe mladosemitskih jezika. dakle. klasični arapski predstavlja u nekom pogledu posebno starinsko stanje. naročito arapski jezik uprave. među ostalim. lice muš. aramejskog i perzijskog na Istoku i staroarapskog na Jugu. nije se koristio u nekom dobu. st.. nejasno je. aktivni particip muš. usprkos brojnoj podređenosti udjela arapskog stanovništva. . st. zadobio karakter jezika Objave. n. pripomoći i dvije okolnosti. a da tim jezikom nije dosta temeljito vladao. U 19. istina.. sabejski u južnoj Arabiji. morfološke.Arapski jezik nja visija Arabije. U svakodnevnom životu. U nisko stanje zapao je u 18. Da je arapski jezik. U arapskim zemljama sveo se postupno krug onih koji njeguju klasični jezik na učenjake. sa velikim arapskim osvajanjima islamskog vremena. st. Na taj način je širenje arapskog jezika. 3. zagovarao se u Libanonu i Egiptu »preporod: arapskog jezika. prefiksa i sufiksa. služili pjesnik (šair). pokazuje se već na pjesničkim svjedočanstvima. st. Najkasniji natpis na nabatejsko-aramejskom pismu iz god. morale su. obilježen je posebno time da je pretežni broj riječi određenim slijedom vokala. u kojoj su znanstvena djela antike prevedena na arapski.. kojim su se. n. od kojih najstarija pokazuju već značajke pjesničke tradicije. kao jezik Kur'ana i Poslanikovog Hadisa. od kojih je najozbiljnije pomjeranje sužavanje funkcije padežnog sustava. Najopširnije i najdragocjenije nalaze se arapska imena u nabatejskim vrelima.

da li izdvojeno stoje. recimo. Dok novi birani arapski ne govori ni jedan Arapin po rođenju. dijalekt i jednako ga govore obrazovani kao i neobrazovani. dosljedno samo za pisanje Kur'ana. a razlikuje se od njega u modernoj terminologiji i frazeologiji. vrlo različiti. gdje su Nabatejci u Medini imali trgovačku naseobinu. Smjer arapskog pisma teče s desna na lijevo. ukazuju na četiri različita oblika. Tako se njegovo područje širi od središnje Azije do središnje Afrike i od Dalekog istoka do Atlantika. razriješi u korist dijalekata. u toku zadnjih desetljeća sve više prodire sklonost ka jednostavnom izrazu. Najstariji načini pisanja su kuji (kufski. st.e. ono je poteklo. koji se umjetno održava na visini klasičnog arapskog. te i za Arape postojećih teškoća tumačenja. kao i ona slova koja su se pri izgrađivanju arapskog pisma grafički sustjecala. dijalekti Sirije i Libanona. n. dijalekti središnje Arabije. Niz slova ima isti oblik. pa ipak su se razbili o opće shvaćanje da bi to značilo odvraćanje od Islama. npr. Slova su međusobno povezana. Novom biranom arapskom. pri čemu se suglasnici. pri čemu se mogu razlikovati stariji i mlađi (današnji) sustav. Spada u najraširenija i najznačajnija pisma na Zemlji. hausa i svahili jezici. kako bi se jezik održao čistim. svi nasukali na tradicionalno mišljenje da bi svaka promjena pisma značila svetogrđe nad njime napisanim Kur'anom i odvraćanje od Islama. do 6. itd. koje je praćeno izrazitim laicističkim pokretom. time što se postojeća arapska slova opskrbljuju dijakritičkim tačkama ili nekom crticom. radi postizanja apsolutne jednoznačnosti. koji su unutar sebe. njime su se pisali kavkaski jezici. koriste se. različiti arapski glasovi pisati u stanovito vrijeme s istim aramejskim slovima. sa svojim negativnim posljedicama. gotovo kao neki strani jezik. kasnije su oblički razlučena pomoću dijakritičkih tačaka. među ostalim. morali su se. u taj arapski jezik jednog još srednjevjekovno-skolastičkog doba prodiru izrazi moderne civilizacije. arapski dijalekti su pravi maternji jezici Arapa. urdua i berberskog. Po svoj prilici je nabatejsko pismo najprije bilo posredovano u Hidžazu. konačno. prenesene samo u srednjevjekovnim rječnicima. ipak. Pri primjeni ovog pisma na druge jezike stvaraju se nova slova za glasove koje arapski jezik ne poznaje. malajski. bez prigovora. ali su se. kutub (»knjige«). Zato su se od kraja 19. Pokret se unaprijedio putem reformiranja školstva. Prije turske reforme pisma iz godine 1928. kutiba (»on je bivao pisan«). posebice od Kur'ana.. dugo vremena zastarjele. na lijevo ili na obje strane. od književne baštine i arapskog nacionalizma.). Ti vokalni znaci. djelomično. što je i danas tipično za arapsko pismo. Istodobno. engleskog. Budući da je arapski jezik imao niz glasova dodatnih glasovima srodnog aramejskog.. tako nazvan po A R APS K O PISMO. I frazeologija se mijenja prema uzoru na evropske jezike. naposljetku. arapsko pismo trpi od niza nedaća. postupnim narastanjem arapskog nacionalizma. ne na posljednjem mjestu. opasnost brkanja sličnih slova. ponajprije. kao. koje je tek omogućilo pojavu novina i veliko širenje knjiga. te se odatle dalje širilo. st. mogu se razlikovati različite grupe. morfološki i dalekosežno također sintaksički suglasan sa klasičnim arapskim. protustavljaju se govorni dijalekti. razlikuju se samo dijakritičkim tačkama. Daljnje napredovanje arapskog pisma počiva na tome da je kao kur'ansko pismo postalo pismo Islama i islamske kulture i s njima se širilo. može se. od aramejskog alfabeta. koji su nastanjivali prostor današnjeg Jordana i sjeverne Saudijske Arabije. somalski. kratki vokali su se pisali dijelom i »plene«. Što se tiče porijekla arapskog pisma. sa znacima dugih vokala. koje su.Arapsko pismo nog arapskog. kao i niz drugih dodatnih pomagala za čitanje. ponajprije iz talijanskog. Pisana sekvenca ktb. dok se u načelu ne pišu u modernim knjigama. opet. Arapski Nabatejci. golemi broj nužnih štamparskih znakova (do 600 za jedan jedini štamparski tip). st. novinama i privatnim spisima. djelomično. Karakteristično je bilo uvođenje latiničkog pisma u Turskoj. koje su uvjetovane nedostajanjem slova za kratke vokale. da li su povezana na desno. u svim drugim situacijama. može se određeni suglasnički pismotvor često različito tumačiti. Od kraja 19. I znakovi vokala tek su se kasnije iznašli. arapsko pismo je suglasničko pismo. Pri svoj svojoj grafičkoj ljepoti. Po svome principu. kodificiranog u 8. pa ipak. napor. Oni se mogu izraziti samo pomoću dodatnih dijakritičkih znakova. a prije svega u svakodnevnici. Ali su se ti prijedlozi do sada mogli provesti samo u relativno malo slučajeva. dok za kratke vokale slova ne postoje. vijesti na radiju. dijalekti Egipta i dijalekti sjeverne Afrike. uvođenja štampanja. vrlo podijeljeni. Kao protupokret došao je krajem 19. Današnji arapski dijalekti međusobno su. st. Nadalje. te. Od njih razvijena podvrsta aramejskog pisma odlikovala se posebice čestim spajanjem slova. vjersko izlaganje. a onda prije svega francuskog i. ponovljeni su pokušaji da se ova »unutarnja dvojezičnost« (diglosija). služili su se u pismene svrhe carsko-aramejskim i aramejskim pismom. Okretanje ka klasičnom jeziku uvjetovalo je u novostvaranoj književnosti. koji su kasnije službeno preuzele akademije. stoga. odnosno nabatejskog. Najkasniji nabatejski natpisi čine grafički i jezično (porast arapskih elemenata) prijelaz ka najranijim arapskim natpisima iz 4. bilo je ono i pismo turskog jezika. stoga. U osmansko-turskom jeziku. kao perzijskog. Današnji »novi birani arapski«. nedostatna mogućnost razlikovanja velikih i malih slova. 74 . Upotreba ovog posljednjeg ograničena je na pisanje i na govorenje u formalnim situacijama (npr. čiji je najvažniji oslonac zajednički birani književni jezik. On je ortografski. st. uvođenjem latiničkog pisma. tj. Ono služi ne samo za pisanje arapskog. nego mora u školi biti naučen. Pri strukturi arapskog. koje su postavljene ispod ili iznad. na kojima se pretežno misli i osjeća i nakon što se nauči novi standardni arapski jezik. dugi vokali i diftonzi označavaju. koji se postavljaju iznad odnosno ispod prethodnih suglasničkih slova. koji su se znatno udaljili od oblika klasičnog arapskog. da se evropske tuđice zamijene starim arapskim riječima ili novim tvorbama. nego i drugih islamskih jezika. i to djelomično na desno. pročitati kao kataba (»on je pisao«). preko nabatejskog. u koje spadaju nedostajanje nepovezanih štampanih slova. koji se sjećao velike prošlosti Arapa. usiljenu primjenu staroarapskih riječi. o kojem se smislu radi. stalno činili pokušaji da se arapsko pismo reformira ili čak uvede latinica. rezultat je svih tih pokreta koji su nastali u 19. ona. st. a djelomično na obje strane. Ta slova. posebice jezik novina i znanosti. predavanje. mora se zaključiti iz konteksta. a koje se ne mogu ispustiti. prevladava.

premješta se težište razvitka arhitekture sa Sirije na Irak sa. Sasanidi. koje se koriste za obrednu molitvu. god. Iz neshija su se razvili daljnji načini pisanja (vid. koja do 892. Mšeta-pročelje). U cjelini odlučujuće bliski doticaj s Irakom pokazuje se. Kairo). god. koja je pod halifom al-Mustansirom (1036-1094) dosegla svoj vrhunac.varijantama prethodnih dinastija. (Qubbat as-Sahra). 827. već sasanidski Alhambre. izvana osmerokutna središnja građevina s kon-nat az-Zahra kod Kordobe). nacrtu i dekoru od štuka po nešto ranijim džamijama tom koji je raspoređen oko unutrašnjeg dvorišta (712-715. prekrasnih bogoslužnih građevina. shodno lokalnoj mezopotamijskoj tradiciji. naglašeno gradile u slamska arhitektura. pločice za mihrab Velike džamije u Kajravanu naručene iz Bagdada. djeluju nova umjetnička stremljenja: za gradske zidine Kaira - gradu Kufa u Iraku) ineshi. Uz Samare. Abasidski razvojni stupanj preuzele su lokalne dinastije u elementi.okružna izgradnja s oslonom na sasanidske uzore (Firuzabad) i s preko 2. koristilo se za sve druge svrhe i zamijenilo je konačno u 10-11. al-Hakimova druge utjecaje: osovinski raspored četiri ivana. 744. preuzimaju od prve polovice oslanjajući se na pradžamiju koja je 622. molitvenom dvoranom. al-Kahiri. Zaštitu carnim kulturama.. Prevlast Abasida dovedena je u pitanje tek sa šiitskim to postoje pojedinačno i dvorci za razonodu svedeni na središnji kupatilski trakt (712-715. Na toj osnovi se razvija izolicentrično postavljenim okružnim i osmostranim vijencem rani lokalni stil.i Rakom (od 796. pored zapisa i natpisa na novcu. god. 710-712. Ranoisvojim prethodnicima. uspjeli svoje područje vladanja proširiti na Siciliju. koje je krenulo sa zapada.Arhitektura Rani Abasidi (749-945): po preuzimanju vlasti Abasida. koji su od mijskim zdanjima (707-709. putem zahtjev za reprezentativnim građevinskim spomenicima. god. Minja. ribat i 850. 936. koje su se podigle u prvim godinama. Tako se umajadski građevinski stil produžuje u emiratu. Ponajprije ostaju uzori725-730. ali. veliko širenje Islama pospješuje migraciju umjetnika područjima. sve snažnije se sprovodi Islam i u arapskim matičnim vijeku: spomenici Abasida ostaju .. stalno nastanili. Dar al-Imara u Kufi. god. god. koje više nije u ekspanziji. koji su u naredno doba bili odlučujući čimbenik razvoja arhitekture. koji umjetnika. nja. preneseni su sirijsko-umajadski i mezopotamijka središnjim građevinskim smjeranjima. Početak čini 691. preko izrade i presvođetim u novoutemeljenim glavnim gradovima. st. god. Kasr al-Hajr al-Garbi. čiji bi plan. po Hidžri 9. Velika džamija u Medini. Džamije u Samari i R H I TE K T UR A . ostaje glavni grad islamskog svjetskog carstva. utemeljio jedan umajadski princ. suprotno npr. oko protuhalifatom Fatimida (909-1173).). prethodnih kultura. i obrazlaže rastakanja jedinstva carstva. dovršena džamija utemeljitelja dinastije Ahmeda ibn palače. koji su se. god. stva. Mahdiji u Tunisu (921. džamija al-Azhar. koje se. koje se razvilo iz jednog prvotno pretpostavljenog oblog kurzivnog pisma. Dekoracija s mramornim oblaganjem i staklenim 1236. sjeverna Afrika i Egipat u ranom srednjem Islama. Oblo pismo neshi. Kufsko je uglasto monumentalno pismo. pod al-Mansurom (754--775) novoosnovanim. Vrhunac obilježava utemeljenje Samare 836. suprotno kufskom. koji. po uzoru na rimske limes-utvrde sa stambenim trakTuluna u današnjem gradskom području Kaira ravna se u tlocrtu. pritekli unutarazijski elementi. Po najistodobno graditeljstvo Tulunida u Egiptu (868-905): god. izgrađen kao trolađni bazilički prijestolni prostor. kufsko i na natpisima i u pisanju Kur'ana. Velika džamija) i od 968. doduše. god. važnijem su to četvorne. Slični utjecaji određuju i više palača. 709-710. 990-1013. god. koje po svome položaju u Sirijskoj pustinji odražavaju nomadski karakter ranoislamskih Arapa. dinastija (partska palača iz Asura. s sjevernoj Africi. pokazuje Kairu (870-872. Karakteristično je da su se posve monumentalne palače Abasida. Pomoću tih seoba sko-abasidski arhitekturalni oblici na lokalne prijestonice. u tlocrtnom tipu s velikim dvorištern i okružujućim predvorjima sa stupovima umajadskim kojima su.primjereno političkoj zemljama. Kao posljedica đevina. do 715. ipak. Ponajprije su se prve bogoslužne građevine. 75 . izgrađenu od 707. Kusair Amra. boravište Harun ar-Rašida). novo zdanje Velike džamije u Kajravanu).600m u promjeru . A ___ . Islam prodire iz Arabije na područja Raki odgovaraju. KALIGRAFIJA). pr -t. okruglim kulama okružene taborske 879. džamija Kabe u Meki. glavnim gradovima Bagdadom . stoga. Tek u dodatku tim sakralnim građevinama nastaje u tome da su 862. morao odgovarati istodobnim dža836. koji su prodrli iz istočno-islamskih područja. Pri nastanka više ili manje neovisnih dinastija na perifernim tome. koji su. Ta osvajanja sučeljavaju se sa građevinama pretečama.u sve većoj mjeri ograničeni na Irak. kod prvenislamske dinastije Nasrida u Granadi (kompleks palače stveno biljkovite ornamentike javljaju se. i nakon kršćanskog ponovnog osvajanja arkada. Jedina poznata palača iz Iraka tog doba. koristilo se prvenstveno za pisanje Kur'ana. džamija u Fustatu. st. dodana izgrađenoj kući Poslanikovoj u Medini.. npr. ili Tak-i Kisre u sasanidskom glavnom gradu Ktesifonu 637. na istočnom dijelu. god. pri dekorativnom ukrašavanju palača u Samari štukom i zidnim slikarijama. dalje utječe sve do 1492. st. kao i glavni džamija). crkva u Hami po zauzeću Sirije 636. posredstvom kojih su. nosi obilježje razračuna sa zatečeneposrednoj blizini ili češće u središtu gradova. u vezi s lokalnim sirijskim pretečama. 727. kao pretvaraju kamene oblike u opeku. turske garde. protjeran iz Sirije. Slično bogat dekor obilježava Veliku džamiju u Damasku. lako čitalo i pisalo. Velika džamija u Susi. odnosno sasanidske palače u Damganu i Kišu). To uvjetuje uzastopno proširenje bogoslužnih gramoći . god. Velika džamija uKordobi. Sa sve većim proširenjem = uzimaju stambene građevine prethodnih mezopotamskih područja vlasti Fatimida sve do Sirije i Iraka. Za građevinsku povijest značajni su Aglabidi dvorištem okruženim arkadnim hodnicima i višelađnom u Tunisu (800-909) (821. još uvijek abasidski arhitekturalni oblici u lokalnim zvan. arhitektonski svjesno jednostavno održavale. najvećim dijelom 14. Hamam as-Sarah). putem preostale mozaicima odgovara bizantsko-sirijskoj tradiciji. u turi (758. Umajadi (661-750): usporedo sa širenjem područja L~panjolska. vladali Bizant i. god. grad-palača MadiJeruzalemu. na zapadu. mogao je u malo godina nastati niz je u Španjolskoj 756. neovisno o istodobnoj abasidskoj arhitekdovršena Bogomolja na stijeni. god. god.

za koje Muhamed at-Tusi. god. nekropola u Asuanu). god.utjecaj pernost visoki kulturni razvoj pod sultanom Kejkubadom I zijskog umjetničkog kruga. a za manje molitvene zgrade (mesdžid dinastije. pri kojem ulazna strana. budući da 1219. st. Uz to nastaju brojna nadgrobna zdanja u bogato promjenmentalne palače Gaznevida (početak ll. Semanidi. pri tome su Zengidi i posebice njima slijedujući prostornoj četvorini. sa Kutb Minarom). a pod Melik-šahom I (1072-1092) i na dža(kupola stolne katedrale u Firenzi). 1262. Maloazijskim Seldžucima omogućuje ta okolmija al-Akmar. preuzet u Perziji razvijeni ture. ipak. Uz taj ubuduće vjerski-propisni koji su po svojoj narodnoj pripadnosti većinom Turci. džamija u Barsijanu kod Isfa1269. datirano nadgrobno zdanje Arab a kod mauzoleja poligonaIna odnosno okrugla nadgrobna kula. Kao nova građevinSeldžuci u Maloj Aziji (1077-1308): mongolske navale ska zadaća sprovode se četvorni presvođeni mauzoleji (Seba Čingiz-hana sprečavaju. premješta se umjetnički razvitak u područna središta (recimo Meraga i Nahičevan u Azerbejkomponenta.kao i bogato ornamentalno ukrašena val izaziva seobe umjetnika ka preostalim pokrajinama pročelja kasnijih džamija s dvorištem u Kairu (1125. đevinska zadaća. doduše. mijske građevine (džamije za molitvu petkom u Isfahanu i Mameluci (1250-1517): težište povijesti arhitekture premokolini). ponovo se prihvatio građevnih žava. u Konji) biva. četiri radijalna ili dva osovinska ivana prevladava kao građevni Mesdžid Kuvat al-Islam iz 1192. medresa al-Kamilija u zaduženi su arhitekti iz sjeverne Sirije. Glavno četiri osovinska ivana. započeti mongolski osvajački zdanja odražavaju . Pri toj Sirčali medresa u Konji). u sve većoj mjeri na Egipat. god. koji je podešen područja. Jasno je to. 1112.. ranije kao izradu dvorišta sa četiri ivana. Monutip.. u Gazni). u Laškari ljivim oblicima. Posebno se naglašava dekorativno ukrašavanje unuAta u Timu kod Samarkanda je ono koje više ukazuje na budućnost nego samanidski mauzolej u Buhari iz sredine trašnjih prostorija. god. medresa po cijelom carstvu. najprije uveli u Siriji I također pravljena na islamskim nadgrobnim spomenicima. Krajem 10. st. doduše. IO. (1154. džaumjetnosti. Najranije monumentalne građevine u glavnom gradu Kairu prihvaćaju utlocrtu najnadgrobnog spomenika nad četvornim tlocrtom (oko 1150. god. islamizirana turska pleprekinutu u Perziji od 1220. Bab Zuvejla). ali. koji su djelo je 1305. medresa Imami u IsfaGazni). god. a kupolasti prostor (1097. Seldžuci i Ejubidi: usporedno s otje. također četvornoj građevini od opeke zamjenjuje se osovinIlhanidi (1256-1353): tek islamiziranje Mongola. čija nad osmerokutom stršeća kupola (promjer 24m) slijedi konstrukcione principe talijanske rane renesanse i Siriju. Ta spomenička oblika. Od značenja. dovršena džamija istog sultana. Mešhed Sejida Rukaja u Kairu). koji su se ska simetrija jasnim izravnanjem. Gaznevidi. s druge Benat u Kairu. Sivas. postaju kupolasti nadgrobni spomenici vladajuća granih zgrada (bolnice. Po prvi puta pod Samanidima (819-1005) u Transoksičetvorni bogoslužni prostor s kupolom. koji su seldžučke građevinske oblike. Od Seldžuka (1038-1157). koje je dovelo do konačnog protjerivanja križara. s posebno kvalitetnim primjeske palače u Kufi sa središnjim dvorištem. 1328. umjetničko djelovanje na perzijskom prostoru za jedno pola stoljeća. Veramin). 977. koji se tu prvi puta izrase povratili iz Male Azije. te bogato dekorirana. koji se razvija iz oziđivanja ciglom: najprije s Gaznevitipova prethodnih seldžučkih dinastija: kod džamija (1322. ipak. god. pokazuju tip tlocrta umajadbiljkovitog reljefa od štuka ili. Miri Hatun uSelmasul mezopotamijski uzor. 1250. derviška staništa) podešava se ivan-tip. koji su boravili u Azerbejdžanu. koje ide dalje od vuna iz 1284. Kajseri). na mauzoleju sultana Kaladžanu. po velikoj koncehana). izrastaju iz upravgraničnim područjima preuzeta već ranije iz Sirije (Ulu džaljača istočnih dijelova abasidskog carstva neovisne lokalne mija u Dijarbekiru). god. gdje Mameluci. gradska vrata Bab Kairu). god. utemeljeni monumentalni mauzolej Uldžajsvoju vladavinu mogli širiti od Turkestana do u Malu Aziju tua u Sultaniji. Gunbad-i Gafarija u Meragi). god. dvorana sa stupovima. Kod velikih džamija za molitvu petkom (1196. Sarčam) izrada dvorišta sa izgleda pretvara u lokalni materijal kamene gradnje (Delhi. Maristan/Nur ad-dinova bOlnica_u_D_a_m_a_s_k_U_)_i-----"l~sta~e~zor~taza ubuduće. uzor bio novo značenje. god. Građevinski oblik kupolastog carstvo od Afrike do u Malu Aziju. 1160. st. a prema kojem se dvorištu otvaraju Šahpuru. razvija fajansni mozaik (1242. od kojih dopiru novi poticaji za razvitak arhitek13. Mosul u Iraku). st. 1205. god. god. te svetački grobovi sa središnjom kupolom i zakriljenim sporednim prostorijama strane. god. recimo. koja često dobivaju dekor od jako plastičnog Bazaru. al-Futuh. zadodima. koji je s turskim narodima zado(1219-1237) i njegovim nasljednicima. koja je na maloazijskim cjepljenjern zapadnoislamskih područja. Kod medresa i sličjaniji. koje su ograničene na četvorni Bejbarsa ravna se po ejubidskim pretečama sa četiri ivana. džamija as-Salih Talai) .). te čija mramorna oblagania unutrašnjih zidova. preuzima se taj prostorni red i prenosi najprije na karavanseraje. Jedna od najvaž~ijih građevinskih I 76 . God. stalno naselili (konačno 1295. mauzolej sultana Sandžara u Mervu) prenosi se i na prije lokalne uzore: god. jedan iz Perzije doseljeni umjetnik. a kasnije čak ka Indiji gdje se ciglena ornamentika hanu) ikaravanseraja (1332. imaju za posljedicu širenje perzijskih arhitekturaInih (1133. utemeljena medresa sultana male bogoslužne zgrade. lemu. bija glavni naglasak. st. te se konačno proširuju na novostvorenu ustanovu ješta se od 13. medresa (1354. st. ravna po Bogomolji na stijeni u jeruzaEjubidi (1169-1260). graditeljsku djelatnost. oživljava među Ilhanikoja je izgrađena kao pročelje.Arhitektura otamo presadili u Egipat (1225. pciji dvorišta Ibn Tuluna odnosno al-Hakima. koji se sa oktogonom. koji su način građenja od klesanca presadili u Egipat (1087. koji se vraća na rima. čija centralizirana gradnja uvis omogućuje da se jasno uvidi porijeklo od sasanidskih svetišta vatri. postaje mjerodavnom sirijska dinastije sredinom 12. Bab an-Nasr. god. god. ka Afganistanu (minaret u god. Uz pomoć umjetnika. koji su mena dalje posreduju tip dekora. Usporedo s Sa rascjepkavanjem seldžučkog carstva na male lokalne političkim djelovanjem Mameluka u Siriji. god. dima (977-1186) ka istoku. za seldžučku arhitekturu karakteristično je da se daje prednost motivu kupole. od fajansnih mozaika (1322. preuzimaju vlast od Ejubida i brzo izgrađuju svjetsko tip zgrade.

dostatne za sve funkcije jednog islamskog grada. koji je već ranije uobičajen u Turkestanu.otpravljani su umjetnici za goleme građevinske projekte u glavnom gradu Samarkandu. kao i višekatnu palaču Ali Kapu. Ranije bogoslužne građevine. koja se nadovezuje na seldžučku tradiciju posredovanu preko Timurida. a brojne nove džamije i hanovi podižu većinom u uobičajenoj shemi četiri ivana. dok od oko 1385. Novoutemeljene bogoslužne građevine ravnaju se. Muradije džamija) dobivaju na unutrašnjim zidovima bogati dekor od cakline koji je izradio jedan timuridski umjetnik. javlja bogoslužno uvjetovano naglašavanje poprečnog pravca. Tabriz. god. ukupno određuje bogata primjena fajansnih mozaika.. kod kojih se. arhitektura dobija skoro neprekidnu prevlaku od fajansnih mozaika koji . god. Najodlič­ niji predstavnik tih džamija u Istanbulu je Sulejmanija. Mogulsko carstvo (1526-1858): u Indiji pošlo je za rukom potomcima Timura utemeljiti 1526. za koju se u keramičkom središtu Izniku izrađuje ubuduće uzorita dekoracija od biljkovito oslikanih pločica pod bezbojnom caklinom.na moguć­ nosti lokalnih građevnih tradicija. jedan veliki prostor od 500 X 150 m. Isfahan. šejha Lutfalaha. »Nikornahove etike« i »Magna Moralia«. nadalje. razvijenim iz lokalne tradicije. koje su uvijek u vezi sa Porfirijevom !sagogom . povezane presvođenim redom dućana. Tako je utemeljitelj dinastije Babur dao pozvati osmanske arhitekte za građevno-tehničke zadaće. odnosno ploči­ cama pocakljenih boja. ili na dijelovima Topkapi Saraja.već u curriculumu sirijskih redovničkih škola zauzimale čvrsto mjesto. koja je 1398. Tek pod Akbarom I (15561605). građevni kompleks kod Gur-i Emira s medresom i hanikahom) slijede seldžučki tip sa četiri ivana. uglavnom. Taj novi stil dekora raširio se u kasnijem vremenu na cijeli perzijski prostor (središta: Herat. ipak. Kao novo središte. Njegov nasljednik Humajun (1530-1556) slijedi.kako mogu dokazati potpisi . Današnje spomeničko stanje Perzije odražava. namjesto određujućeg prostiranja po dužini (Aya Sofya). bile su Arapima poznate još na početku prevodilačke djelatnosti. Pri građevinama­ -palačama novog glavnog grada. na jugu od seldžučkoggrada. višestruko praćeni komentarima Aleksandra Afrodizijskog. Damask . st. god. naprotiv. Isfahana i Širaza. džamija Bibi Hanum. obrnuto. poprečna osovina označava džamiju koja je podignuta u čast šiitskog sveca. Temistija ili kasnijih. god. Tamo ostale sakralne građevine (1399. Tumačenje tih objašnjivača bijaše odluču­ juće za islamsko razumijevanje Aristotela. budući da od sada i džamije dobivaju četiri radijalna ivana. po glavnoj crkvi. Uz palače. i Selima 1522). god. god. Tadž Mahal kod Agre) najbitnije su građevne zadaće. Timuridi (1363-1507): prevlast Mameluka unutar islamskog svijeta dolazi u pitanje samo kratko zbog osvajačkog vala kojeg je vodio Timur (1370-1405). koji je dao podići novu prijestolnicu Fathpur Sikri. kao što i dvorsko zidno slikarstvo Ali Kapua jasno pokazuje crte istodobne nizozemske slikarske škole. novo veliko carstvo. god. budući da tu kao protuteža dolaze na vlast Safavidi. građevinsku djelatnost te dinastije. god. vladarski nadgrobni spomenici (1630-1648. time što svoju džamiju uFathabadu ukrašuje caklenim dekorom. Širaz i Bagdad. Jasna raščlanjenost odgovara istodobnim evropskim principima izgradnje gradova.Aristotel zadaća su. na kojem se jedna s drugom podižu glavne građevine. i Gaurija 1504). 1393. Kao posljedica. recimo na Činili Kešku (Kogk) iz 1473.potječu od umjetnika iz Tabriza. odlučujući su utjecaji drugih islamskih umjetničkih krugova. nalaze se u vezi sa tradicijama dekora Indije. Na uzdužnoj osi nalazi se potpuno presvođeno ustrojstvo bazara i Mesdžid-i Šah. razvijaju se veličanstvena središnja zdanja s kupolom koja vlada nad svim (džamije sultana Bajezita 1501. utemeljenom mauzoleju Gur-i Emir u Samar kandu sTimurovim grobom. kao i sve većem obogaćivanju dekora od kamena (bogoslužne zgrade sultana Kaitbaia 1472. Safavidi (1501-1722): Perzija ostaje uveliko netaknuta ekspanzijom Osmanskog Carstva. koja se kombiniraju sa izradom četiri ivana. nastaje tamo. kao i stariji karavanseraji. 1401. Većinom od kamena podignute relativno male kupolaste građevine ranih glavnih gradova. god. god. vrijedi muslimanima kao »Prvi učitelj« (al-mu'allim al-awwal) i kao naprosto »Mudrac« (al-Hahim). džamija s dvorištem sa četiri ivana sučelice. džamija sultana Hasana). S iznimkom »Politike«. Burse (Bruse) (1419-1424. po pravilu. neprekinuti razvitak vodi svođenju tog vladajućeg građevnog oblika na dva osovinska ivana. Sve do u 16. priključena timuridskom carstvu. čiji rani mauzolej i pokazuju oblaganje pocakljenim reljefom od terakota. a koji pokazuju mramorna oblaganja u mamelučkom stilu.. nakon utemeljenja prevodilačke akademije (Bejt al-Hikma) slijedili su ne-logički spisi. koji su podignuti kao dodatak u vezi s osvajanjem Egipta 1517. koju je 1550-1557. izgradio dvorski arhitekt Sinan. Hagia Sophia (Aya Sofya). koja je odmah po osvajanju uređena za džamiju. uređuju se. st. [ešil džamija) i jedrena (oko 1430. safavidske običaje. Taj tip tlocrta sprovodi se sve više od sredine 14. Iz osvojenih umjetničkih središta . koji su izrasli iz nasljednog kncževstva maloazijskih Seldžuka. koji svoju prijestolnicu premješta iz Tabriza u Isfahan.recimo kod tamo prvi puta zapaženim lukovičastim kupolama i kamenim oblaganjima . Istodobna dekorativna kamena oblaganja dijelova postolja. Sasvim u srednjovjekovnu tradiciju ukorjenjeni ranoislamski arhitekturalni stil samo se postupno napušta s osvajanjem Carigrada/Istanbula 1453. Hargird. koji kod sakralnih građe­ vina prevlači sve građevne dijelove potpuno. Tabriz). sve njegove rasprave prevedene su na arapski. Mejdan-i Šah. A R I S TO TE L (arapski Anstiualis ili Aris[ii). (1356. čija se arhitektura ravna najprije po građevinama obje druge velike islamske sile. Nova stremljenja u dekoraciji jasno se vide na uzastopno izrasloj nadgrobnoj cesti Šah-i Zinda. god. Ubuduće i sada ostaje karakteristično za Perziju prednost izrada sa četiri radijalna ivana i dekor od fajanse. god. otprilike na 1403. koji u tlocrtu i sa dekorom od fajansnog mozaika duguje timuridskoj tradiciji. Već u kasnohelenističkim školama provođeno nastojanje da se uskladi platonsko i aristotelsko mišljenje u Islamu je još podržano time što 77 .1386. četvorna nadgrobna zdanja. Isfahan. Dekor građevine. god. vratilo se svjesno . koja je morala utjecati sve do Isfahana. god. Vrhunac dostiže razvitak pod šahom Abasom I (1587-1629). Logičke rasprave. novoplatonskih komentatora. Mešhed. Osmanlije (1281-1924): u Turskoj nastaje nova velika sila s Osmanlijama. god.

To im je osiguravalo značajne povlastice i oslobađanje od obaveza. porijeklu i povijesti opravdano. postali su asasini najopasniji neprijatelji Velikih Seldžuka i halifata. prvenstveno. vojnik). fiskalnim i disciplinarnim. tj. tako da se teolozi iz doba Abasida nisu ozbiljno suprotstavljali uvođenju astrologije. ali su stavljeni pod posebnu sudsku nadležnost kazi-askera (vojnoga suca). Etimologija francuske (assassin). uzdržljivost«. zuhd . st. međutim. što u rano doba nije bio rijedak slučaj. u islamskoj tradiciji. sve dotle da se nije usuđivalo obavljati svakodnevne poslove bez savjeta astrologa. klasu seljaka i obrnuto. koja se. molitvi i postova. »Pentateuh: Doroteja Sidonskog) poznati su u arap- 78 . i koju je. Opsežna je astrološka literatura.. Ipak asketsko držanje u Islamu ne smije voditi ka pregaranju svijeta i pustinjaštvu. Već utemeljenje Bagdada (762) provodila su dvojica dvorskih astrologa. zatim. Ovaj izraz označava prije klasu nego funkciju. drugačije: predodžba o kozmičkoj uvjetovanosti ljudskog života čini se da nije bila u proturječju sa fatalističkom slikom svijeta. Askeza (nusk . ipak. S druge strane. naslijedio oca. premda ga teolozi nisu odobravali. talijanske (assassino) i španjolske (asesino) riječi za označavanje ubojice izvodi se iz imena ove sekte. na žene ili djecu od askerija. naspram njegovog brata Mustalija. u vezi s mistikom. Filozofska askeza je vježbanje praktične i teoretske sposobnosti da se duša vodi. ekstremna ismailitska sekta (vid. »vježbanje«. Ovi zadnji čini se da su nastali sa gazijama koji su se ustanovljavali u osvojenim zemljama. On mora živjeti potvrđujući svijet. a i na obitelji nosilaca vjerskih javnih dužnosti u službi kod sultana. Neki od askerija mogao je biti unazađen u S K E Z A . primjenjuje se na umirovljene ili rezervne. kanun-i sipahiyan. Može se praviti razlika između mističkog i filozofskog oblika askeze: s intenzivnom interiorizacijom svih islamskih dužnosti i etičkih propisa povezuje mistik samotrpljenje. Taj pobjedonosni hod nije mogla više zaustaviti ni pravovjerna reakcija. al-Gazali (u. najstarijeg sina Fatimida al-Mustansira. no ne smije se unutrašnje tako vezati za svijet da naruši svoj Bogu ugodni način života. Tako je Aristotelove djelo moglo u Islamu biti pretumačeno u zatvoreni teološko-filozofski sustav.Asasini su djela s izrazito novoplatonskom tendencijom ušla u arapsku filozofsku literaturu pod imenom Aristotela. sultan je ograničavao ta lena i te dužnosti upravo na članove klase askerija. devširme dječaka) na funkcije askerija. Sirijski poglavar asasina bio je u Evropi poznat kao »Stari s brda«. Perzijanac Naubaht i Židov Mašaalah (u. Stoga asasini sami sebe nazivaju nizari. Teorijski. sultan Sulejman držao je potrebnim objaviti dekret koji je potvrdio spahije seljačkog porijekla u njihovim lenima i očuvati ih od razvlašćenja iz tog razloga. »vježba«. vježbe razmišljanja i zatomljivanje svih Bogom sprečavanih želja. ISMAILITI). taquxi. u osmanskoj tehničkoj upotrebi označava člana vladajuće vojničke klase. koji je za svo daljnje istraživanje pribavio čvrste okvire. I u Siriji su uhvatili korijena. na sultanove oslobođene robove ili askerije. . odanost Bogu«. nepravom ili nečistoćom. Ona se u početku ograničavala da posreduje grčke. U Perziji su asasini pali kao žrtve mongolske navale. sve stvari koje su im se mogle povjeriti ili oduzeti voljom sultanovom. Musliman je dužan ženiti se. »Aristotelska teologija« i »Knjiga o čistom dobru«. način sjedenja. Što se tiče osobnog statusa. a sirijske pristaše je uništio mamelučki sultan Bejbars. A S TR OL OGIJ A (a. Hasan ibn Sabah (Hasan-i Sabah). Preostaci perzijskih vrela i neka grčka djela (npr. cijenila kao vrhunac aristotelske metafizike i nadaleko je zračila pravu teologiju. Svojom prodornom snagom. koji je 1094.»pobožnost. U 18. u stvarima upravnim. prije svega. Njegov cilj je priprema duše putem askeze za doček onog Božanskog (vid. To islamsko asketsko temeljno držanje može se najbolje prevesti izrazom riyiida. koji je u Egiptu postao Nizarov pristaša. iza 809) i otada se nezadrživo širilo vjerovanje u astrologiju. Početkom 16. te vojne pozive feudalnih trupa. a koja se protivastrologije borila principom apsolutne Božje svemoći. regrutirani među zemljišnim vojnim plemstvom novostečenih teritorija. bogobojaznost«) tvori temelj cjelokupnog islamskog učenja o dužnosti. oni su bili općenito podvrgnuti odredbama šerijata. st. upravljali su se po posebnom zakoniku sultanskih pravila. U rano islamsko doba bilo je to. Ime se vraća na arapsku riječ haššašin (onaj koji jede hašiš). Pod njime i njegovim nasljednicima. se promatra u Islamu. 'ilm ahkam an-nugiim). besmislenih odnosno iz čiste želje za užitkom izvršavanih čina. naravno. koja je i u helenizrnu bila uveliko proširena. ni na jednom drugom području znanja nije tako rano i opsežno započela prevodilačka djelatnost. Oni su. pošto se još prije toga naselio u tvrđavi Alamutu u sjevernoj Perziji. Njihov utemeljitelj. Ona treba za svakog muslimana vrijediti kao temeljno držanje u privatnom i društvenom životu. prihvatiti neki poziv i starati se za svoju obitelj. A A S K E R I (t.»strah od Boga. pripadnici klase askeri nisu bili povlaštena feudalna aristokracija. asasini su se svugdje u Perziji učvršćivali na nepristupačnim mjestima. koji su se smatrali takvima i onda kada su ih bili lišeni. fanatizovanom požrtvovnošću svojih pristaša i širokim djelovanjem njihove protusunitske propagande.»odricanie. imenovanje određenih riječi i formula. Ona se izražava u izbjegavanju svake nečistoće. te u provedbi raznih obaveznih pranja. bilo je suprotno temeljnim zakonima carstva imenovati ljude iz seljačke mase (osim. A S A S I N I . dužnosti ili status. posebice tzv. Koči-bej i kasniji memorijalisti vide u povredi tog pravila jedan od uzroka opadanja carstva. a duh ka spoznaji Božanskog. koja je provađana u 10. se proširenje lena na seljaštvo i primanje janjičara u trgovce i obrtnike toliko široko razvilo da je status askerija izgubio svako realno značenje. 1111) doveo do općeg važenja. DERVIŠ). nisu imali propisana ili nasljedna prava na lena. asker. pobožnost. na temelju islamskih propisa. Sve do najnovijeg doba bilo je tumačenje zvijezda visoko cijenjeno u cjelokupnom islamskom svijetu. određenih jela i pića. ka očišćenju. svih radnji. A u stvari. perzijske i indijske priručnike. Asasini zastupaju prava Nizara. gdje se njihov položaj učvrstio korištenjem nesređenog političkog stanja koje je nastalo od križarskih pohoda. st. što je po njezinom sadržaju. koje bi se mogle povezati na ma koji način sa grijehom. Klasa askerija obuhvaćala je istodobno robove-vojno osoblje.

često međusobno proturječnih pravila i propisa. god. u. ali koja je dovedena do njegovog doba. u istočni dio carstva teoretski zasnovani i svakom vremenu prilagodljivi Ptolemejev planetarni model. U 10. oko 967) i Španjolac Ali Ibn Abi ar-Ridžal (Haly Abenragel. izgradio učenje o aspektima. Većina astronomskih djela sa tabelama bila su. koja je primjerena dotičnom slučaju i željenom ishodu. Daljnja glasovita imena su Ali ibn Ahmed al-Imrani (Haly Embrani. 929) prodro je. na toj osnovi (uz korišćenje al-Batanijevim djelom). koji su od 10. S tabelarnim djelom al-Batanija (Albatenius. koji su se širili u brojnim rukopisima. na temelju grčke i indijske geometrije kugle. a uskoro je zahvatio i grčku literaturu. Zahvaljujući široj kulturnoj razmjeni između kršćanskog i islamskog dijela Španjolske. šiitski univerzalni učenjak i savjetnik mongolskog hana Hulagua. 12. te je tako čak brojčano dalekosežno anticipirao Kopernikovu teoriju planeta . molitva i određivanje kible. imala je škola iz Merage kod Tabriza. koji je zamišljen po uzoru na Almagest (Ptolemeja). a dijelom filozofska kritika umjetnog sustava Ptolemeja. ali manji odjek. zvjezdane grupe koje su Mjesecu u pojedinim Mjesečevim danima najbliže. preveden na latinski i grčki. oko 860) i iznimno plodnim Abu Mašarom (Albumasar. cvjetala u Islamu. pokušali bezuspješno skicirati model kozmosa. u. omogućavala je znalcima da. 1080) sastavio. Džabir ibn Af1ah iz Sevilje (sred. st. u. koji bi bolje bio u skladu sAristotelom. uskoro su arapski astronomi utvrdili nedostatak takvog postupka. Astrološka djela arapskih pisaca pripadala su prvima i najčešće izdavanim proizvodima štamparija i vrijedila su kao najviši autoriteti sve do privremenog kraja astrologije u Evropi s prodorom kopernikovskog sustava. oko 1050). A S TR ON OM IJ A (a. nije napravio korak ka heliocentričkom sustavu. bili su tako pregledni i opsežni da je veliki broj njih bio u 12. god. Pokušaj. ipak nikada nije utihla. te 28 »Miesečevih postaia«. st. Svoj vrhunac dostigla je arapska astrologija u 9. razni španjolski filozofi. kulturom pokorenih naroda. su se metode izračunavanja toliko usavršile da je. od Ptolemeja potrebna za prikaz kretanja planeta. doduše. 955-956). I gotovo svi astronomi bavili su se. premda je školjkasti model kozmosa . u. koji vrijedi još i danas za čitanje. u.u obliku koji mu je dao Ibn al-Hejsam (Alhazen. i 13. zamijeniti takvima sa jednoličnom brzinom. Prvi arapski zvjezdoznanei stavili su u svojim djelima. morao je. koja je poči­ vala na perzijskim vrelima. Ali uskoro su se praktično važne zbirke i proricanja okrenula vlastitoj sadašnjici. a sa različi­ tim od religije naređenim radnjama. da bar dio područja astrologije utemelji na jedinstvenim principima. tipično za to su tablice s uputama za upotrebu (zidž) al-Hvarizmija (oko 830). poglavito znan kao optičar. našao velikog odjeka sve do novog doba. koja je posebice pomagao halifa al-Memun (u. Godišnji usponi i padovi tih Mjesečevih postaja (anwa') vrijedili su kao znaci vremena. često je to bilo njihovo glavno znanje. zbog vodećeg položaja istočnog dijela carstva. na toj osnovi popraviti i posebice tešku teoriju Mjeseca i Merkura. preciznim instrumentima opremljeni opservatorij. nego su postavljali tačna i komplicirana izračunavanja. sa Kindijem (latin. te su im i znanja u tom pogledu bila ograničena na neke upadljive zvijezde i zviježđa. Alkindus. premda su se spram toga odnosili sa sumnjom. napisao izvrstan. 'ilm al-falak). imao je svoje dvorske astrologe i mogao se vrlo lako uvjeriti u to da je promatranje zvijezda važno za dobro proricanje. nastala samostalna trigonometrija. Već je Mašaalah napisao svjetsku povijest iz astrološkog viđenja. koji je nešto do sebe držao. ali uvodi i priručnici. 'ilm an-nugiim. posebice al-Bitrudži. al-Kabisi (Alcabitius.što ga je sam Ptolemej predlagao . I nadalje se živo astronomski istraživalo. koju je 1259. mnogi od vladara. Vlastitim promatranjima i izučavanjima. st. poređenjem svojih rezultata mjerenja s onima Ptolemeja (Almagest) uspio je al-Batani izvesti značajna poboljšanja. koji se najprije usredotočio. »Tablice iz Toleda«. jer se Kur'an višestruko poziva na red zvjezdanog neba kao na dokaz Božje providnosti. Time su. propasti. te su oko 1200. poslije 1040). manje ili više neobavezno. elementarni uvod u astrologiju. sa svoje strane.a da. Ali krajem umajadske dinastije i tek po abasidskom preuzimanju vlasti (750) došlo je do snažnog razjašnjavanja sa I 79 . a i njegova okolina nisu. koje su vladale zapadnom astronomijom u cijelom srednjem vijeku. Ibn aš-Šatir u Damasku (1350) uspio je. određena za astronomske svrhe. podijelili među sobom carstvo. naporedo razne tradicije. Veći uspjeh. Možda su zato negrčke metode tako dugo živjele u Španjolskoj.Astronomija skom prijevodu. Meslema al-Medžriti iz Kordobe (u. Njegovom ugledu zahvaljuje astronomija kao »kraljevska znanost« da je. navode po historijskim bilješkama dragocjene »Hakimijske tablice« egipatskog zvjezdoznanca Ibn [unusa (započete oko 990). 832). među ostalim. Tako je veliki al-Biruni (u. duže od svake druge svjetovne znanosti. koji je u mnogim spisima s jetkom oštrinom govorio o greškama i glupostima astrologa. a az-Zerkala (u. koji je.) napao je žestoko neke postavke iz Almagesta zbog stanovitih proturječja. u svakom slučaju. povezana su astronomska izračunavanja.suprotno mnogim svojim prethodnicima i nasljednicima . koje su oni sastavili. Među uveliko preko stotinu djela te vrste ovdje se. po potrebi. u. jer se arapski astrolozi nisu zadovoljavali . konačno. svaki vladar. Tako su arapski astrolozi malo vlastitog dodali naslijeđenoj zgradi. utemeljio Nasir ad-din at-Tusi (1201-1274). st. kako bi u tabelarnim djelima ovjekovječili svoje ime. primjera radi. st. tj. 886). bili zvjezdoznanei. te koji je uzeo u obzir indijsko zvjezdoznanstvo po originalnim vrelima. u prvom redu. oplodili astronomsko istraživanje. 1007) priredio je novo izdanje tablica al-Hvarizmija. Dijelom astronomska. ovi su spisi ubrzo prevedeni na latinski. kao post. izaberu metodu. podigli su vlastiti. na indijska i perzijska djela. Uz ove prijevode. tumačenjem zvijezda. koja je upravo na ovom području bila uveliko nadmoćnija. koji je svaki planet obrađivao za sebe. Poznavanje zvijezda uživalo je u Islamu u svim dobima visoki ugled. dakako. a sada uvećana i perzijskom i indijskom građom. mogla su se održati samo astrološka Ptolemejeva djela. Postupno je zvjezdoznancima te škole uspjelo nejednolična kružna kretanja. 965-1039). kojeg je prvi poduzeo Abu Mašar. te priručnik al-Qanun al-Mas'udi od al-Birunija (1030). prije nego što su predskazivali. više ili manje opsežno. već mnogo mjerodavniji Ptolemej nije to uspio. To se očitovalo u velikom prevodilačkom valu. Samo zbirka najrazličitijih.sa sirovim približnim vrijednostima zvjezdanih položaja. dakako. 'ilm al-hay'a. Sam Poslanik. koja se tokom vremena sakupila.

Njegove su metode naročito prihvatili šafiiti. džehmiti. te kada su se odnosi s njima krajnje zategli. te je sastavio velik broj djela dogmatske i polemičke naravi. također i njegovo djelo Risala fl istihsan al-hauxi fl al-kalam (Hajderabad. većinom. bilo nedovoljne kulture da izbjegne uvredljivost nekih izraza. koje su sakupili arapski jezikoslovci. U vrijeme prvog Seldžuka. te da će nekadašnja neslaganja biti zaboravljena. Zuheira al-Asarija. nadir (samt nazir. te da je ovu uspješno koristio u napadu na mutazilite i poglavare drugih sekti za koje se sumnjalo da krivo vjeruju. Algol (al-Gul. nedžariti. Ibn Asakir daje naslove 99 knjiga. --------'--- -- 80 . znameniti teo- log. dan dobrovoljnog posta. Broj knjiga koje je Ašari napisao dosiže (prema Ibn Furaku) tri stotine. mada se sada ne zna tačno na koji se dan arapske godine postilo u početku. samo najmanjim dijelom vraćaju na prava beduinska imena. posebno zahvaljujući pisanju znamenitoga al-Gazalija. U predgovoru knjige izjavio je da ga je na sastavljanje navela činjenica što nedostaje objektivan prikaz onih koji krivo vjeruju. Mnogostruka promatranja imala su za posljedicu stalna poboljšanja astronomskih instrumenata. na poticaj vezira al-Kundurija. te je on oko sebe okupio krug učenika iz kojeg su nikli mnogi slavni teolozi. S time u vezi istaknimo da je teško praviti oštru razliku između njegove ličnosti i njegove škole.. Kako bilo da bilo. kelam). kod nas odomaćile jasne zvijezde koje su popisane po astrolabima radi orijentacije. te u 18. on je otada zastupao pravovjerna gledišta protivna mutazilitskim. Muslimanska tradicija veže ga za običaj.sprava za promatranje i računanje u jednom. ustanovio dan Ašure. postao svjestan suprotnosti koje vladaju između mutazilitskih pogleda i islamskog duha. Mnogi od tako dobijenih rezultata prodirali su od 10. 1-289). Općenito su postajali sve utjecajniji.. Ovo se djelo sastoji od tri dijela: a) pregled muslimanskih sekti i razmirica (šiiti. koja se. Konačni će rezultat biti da će ašaritski kelam biti poučavan u svim sunitskim školama. bekriti. i umro. te je tu godine 935. Inače je pripadao šafiitskom mezhebu. podigao u Samarkandu observatorij. Treći dio knjige mogao bi se pokazati dragocjenim za povijest muslimanske skolastike. koji će razviti i proširiti njegove temeljne vjerske stavove. mudžesimiti. dakle. murdžiti. muharam kao dan Ašure. U Španjolskoj se Ibn Hazm suprotstavio al-Ašariju. međutim.. c) pregled različitih mišljenja o pojmovima kelama (str. te blago odstupanje od ove koje se očituje kod al-Katana. djelomično još postojeći zidni kvadrat u Samarkandu ima promjer od 40 m. tisućljetna zabluda. Hanefiti su više voljeli ideje njegovog suvremenika al-Maturidija. koje dodjeljuje većini neodređenih oznaka zvijezda. 1905). »demon«). Ono potanko razglaba nazore pojedinih sekti. 1429). od kojih je najpoznatiji astrolab . 'ašura'). ali nikada presahlom toku ka Zapadu i oplodili su trajno evropsku astronomiju. kojih je tu bilo veoma mnogo. Izvan šafiitskog mezheba. Čitava genealogija ovako: Ali ibn Ismail ibn Ishak ibn Salim ibn Ismail ibn Abdalah ibn Musa ibn Bilal ibn Abi Burda. razišao s njim i krenuo svojim putem. Zadnje godine života proveo je u Bagdadu. haridžiti. diršriti. O tome svjedoče izrazi kao zenit (samt ar-ra's. koji se. budući da je i ono malo pravovjernih učite­ lja. neko mjesto na Almagestovom zvjezdanom nebu. godine. njima pripadaju Aldebaran [ad-Dabaran (nasljednik Plejada)]. Tugrulbega. al-Ašarijeve ideje nisu bile dovoljno priznate. Maqalat je prvo djelo te vrste u muslimanskoj literaturi. posebno. 301-610). post Ašure prestao je biti vjerska obaveza. aske ti) (str. »smjer«) i brojna arapska imena zvijezda. ime koje nosi 10. Najpoznatiji od ovih starijih ašarita su al-Bakilani. al-Kušajri. Svi daljnji popisi zvjezdanih imena oslanjaju se na djelo o zvijezđima Abderahmana as-Sufija (903-986). A teče Š A R I (a. Legenda o zvjezdanom bogatstvu Arapa je. god. nego je prepušten slobodnom izboru vjernika. po dolasku u Medinu. jer se _i vrlo loše zna kalendar toga doba. Već su se u 10. rođen u Basri 873-874. »protusmier«). prigodom nekog spora s učiteljem o ispravnosti Božje predodredbe. . dan islamskog mjeseca muharama. te da je vjerojatno. dakako.nim da je taj dan preuzet iz židovske tradicije. Najznačajnije od njegovih tiskanih djela je Maqalć: al-islamiYYI n. Drugi. Vjerojatno mu je upravo želja da bude objektivan pomogla da se uzdrži. i proganjani. mutaziliti. Pretpostavlja se da je pisac napisao Maqalat u vremenu kada preobraćenje i njegove posljedice nisu više bili svježi događaji. Za povećanje tačnosti mjerenja (prije izuma dalekozora!) gradili su se sve veći instrumenti. god. 290-300). više takvih u Indiji. al-Gazali. Ali kada se njihov stalni otpor pretvorio u odlučno neprijateljstvo spram nove zajednice. st. noga Oriona) i Vega (al-Waqi'. Nije opterećeno nikakvim pokušajem shematiziranja niti ikakvom pristranošću. Prava djela islamskog zvjezdoznanstva nalaze se na bitno punovažnijim područjima. podignut observatorij u Istanbulu. Rigel (rigI. a u svrhu da pridobije Židove. al-Isferaini. Hanbaliti su zadržali stara gledišta. Vrlo je rano naveden 10.igur. uz suradnju istaknutih astronoma kao što je Gijas ad-din al-Kaši (u. te da ne spomene nikakve poglede koje Predaja pripisuje njemu osobno. obrušujući orao). među­ tim. proučavajući predaje. »smjer glave«). Evropski orijentalisti drže. Drži se da je Muhammed. ugledni su ašaritski učitelji bili čak. b) vjerovanje pravovjerne zajednice (ashčb al-hadit wa ahl as-sunna). A Š UR A (a.. pa sve do novog doba u često slabom.S. Kasniji evropski prerađivači preuzeli su. Abu Muaza at-Tavmanija (str. Ibn Furak. te su ostali protivnicima ašaritske škole. st. od njega razlikovao samo u sporednim spornim tač­ kama. osnivača almohadskog carstva. koji su se usudili zaći u nju prije njega. dokazuju da se ovdje radi o krivoj legendi. Do svoje četrde­ sete godine bio je marljiv učenik mutazilitskog teologa al-Džubaija. Al-Ašarija prati slava da je prevladao odbojnost starijih muslimanskih učenjaka prema dijalektici u pitanjima vjere. al-Džuvajni (imam al-Harameyn) i. Djelo al-Ibiina 'an usid ad-diyana tiskano je uz tri dodatka u Hajderabadu 1903. a da nisu ni spoznali njihovo pravo značenje. azimut (as-samt.Ašari Tako je Timurid Ulugbeg oko 1420. Abu-'l-lfasan 'All al-Aš'ari ).. Smatra se utemeljiteljem pravovjerne skolastike (kalam. po čijem je uzoru još i 1576. a onda se. pisac raspolaže podacima iz prve ruke. no njegov nasljednik Nizamulmulk uskoro je dokrajčio takav stav prema njima. god. st. U Magribu su našli vatrenog zagovornika u ličnosti Ibn Turnerta. doslovno tamo sakupljena arapska imena i sa grčkog prevedene oznake položaja.

Borba se vodila protiv vlade u Carigradu i protiv Saveznika. Primirje iz Mudanje (1922) potvrdilo je pobjedu Mustafe Kemala. 1895. osim u pogledu vjere i demokratizacije režima. te se sukobio sa sultanom Mehmedom IV. Mustafa Kemal nije odobravao drakonske uvjete tog primirja. a oplakivao ga je cijeli narod. da otrese strano ekonomsko starateljstvo. gdje je osnovao grupu Vatan ve Hurriyet (Domovina i sloboda). Protivnik sultanata i Islama. Prve godine turske republike obilježene su nepokolebljivom riješenošću Mustafe Kemala da modernizira zemlju. a Ankara je postala glavni grad.Azab -------! nost starih Arapa. Krajem 1934. novembra 1922. da je učini svjetovnom.dužnost na koju je on stalno ponovo biran do svoje smrti . te tvrdi da su Mekanci u stara vremena postili dan Ašure. miješao se samo izdaleka u djelatnosti pokreta Ittihad u Terakki (Jedinstvo i napredak). čija je većina pripadala Narodnoj stranci. god. drugačiji su običaji vezani uz 10. septembra). novembra 1938.dok je Ismet-paša (Ismet Inonu) imenovan za predsjednika vlade. proslavio se u borbama na Dardanelima (1915) i. Skupština je dodijelila Mustafi Kemalu naziv »Ataturk« (Otac svih Turaka). god. udario svoj jaki pečat na novi režim u Turskoj. Ali Rizu. upućen je kao kapetan u Damask. gdje su njegovi nacionalistički osjećaji podvrgnuti oštroj kritici. koju je utemeljio Mustafa Kemal (a kasnije postala Republikanska stranka). kako spram etničkih manjina. muharam. 19. Počet­ kom 1920. koja mu je bila potpuno privržena. njegovi posmrtni ostaci su svečano preneseni u golemi mauzolej koji je u njegovu čast podignut u glavnom gradu. smatrajući ih odgovornim za opadanje Turskog Carstva. 81 . Njegova strasna ljubav prema domovini dovela ga je dotle da je bio krajnje oštar. ukidanjem člana ustava koji Islam proglašuje za državnu vjeru. 'azab). onje svet i iz historijskih razloga: toga dana je Nuh (Noj e) napustio lađu. te je imenovan za vojnog atašea u Bugarskoj i. 1881. koji je u njemu gledao osloboditelja i obnovitelja zemlje. ali odlučan da štiti neovisnost svoje zemlje. tako i spram nekih istaknutih Turaka. krajem 1953. A riječ koja označava »neoženjenog muškarca ili neudatu ženu«. stvaranjem narodnih banaka. Pošto je vrlo mlad izgubio oca. jer se nije uspio sasvim sporazumjeti sa vođama tog pokreta. god.. 1937. st. koji je dao da se 1. juna on je iz Amasje uputio okružnicu kojom osuđuje vladanje od strane sultana i velikog vezira Damad Ferid-paše. Pozvan je u glavni grad. u onima na Kavkazu (1916) i u Palestini (1917). on se obrušio i na jedno i drugo. s kojom je uzmicao do na sjever od Alepa. a zatim imenovan (1919) za inspektora Sjeverne armije u Erzurumu. koje su dugo vremena živjele u Turskoj. primijenjena je na neke vrste boraca pod Osmanlijama između 13-19. koja je bila ugrožena namjerama Saveznika. kojeg je sakupio u Erzurumu (23. Mustafa Kemal bio je čovjek nepopustljivog karaktera. koje su se vodile protiv Grka. Nakon kratkog puta u Njemačku. sa susjednim zemljama i sa velikim silama zaključio je ugovore o prijateljstvu ili savezništvu. Vrativši se u Solun. Početkom 1924. Oslanjajući se na jedinu stranku. ustanovom novog građanskog. maja on se iskrcao u Samsunu. U šiitskim zemljama. Za njegove nasljednike nije moglo doći u obzir da dovedu u pitanje njegovo djelo. koje je obilježeno ukidanjem vjerskih sudova. 1899.. A TA T UR K (t. kur'anskih škola i derviških redova. god. glasanjem žena. čija je jedina krivica bila u tome što se nisu slagali sa svim njegovim političkim idejama. izglasa ukidanje sultanata. jedan zakon je nametnuo svim građa­ nima upotrebu prezimena. razvitkom prometnica. Drugi saziv Velike narodne skupštine. U Meki su vrata Kabe otvorena posjetiocima na taj dan. 1905. jula) i Sivasu (4. proglasio je Republiku 29. poticanjem poljoprivrede i industrije. a umro u Istanbulu 10. S Grčkom. širene su po zemlji putem lokalnih odjeljaka Narodne stranke i putem HaZk evZeri (Narodni domovi): cijela nacija je dosegnuta i prožeta novim idejama. on je nametnuo ustav koji je. ipak. bilo je zabranjeno ženiti se prije nego što se povuku iz službe. utemeljitelj i prvi predsjednik Republike Turske. reformom pisma. Kada je diplomirao Vojnu akademiju god. je ukinut i halifat. tokom prvog svjetskog rata. Modernizacija se vršila (u isto doba i turcizacija) nacionalizacijom stranih društava. u onu u Carigradu. Mustafa Kemal je izabran za Predsjednika . Privremena grobnica bila je podignuta u Etnografskom muzeju u Ankari. no brzo su ugušene.oni koje je vladarska kuća Ajdin Ogullari Z AB (a. godini. izazvalo je lokalne pobune (Kurdistan. Irak. posebice Grka (1920-1922). posebice sa glasovitim Enver-pašom. a oslanjajući se na trupe koje su mu ostale vjerne.. god. 22. Njegova odlučna intervencija u borbama. »Balkanski savez« (1934). Rumunjskom i Jugoslavijom je potpisao pakt. strog spram sebe kao i drugih. U 12. Pomoću Kongresa. Odluke Mustafe Kemala. odgojila ga je mati Zubejda Hanum. u svojstvu zapovjednika vojske. Konferencija u Lozani (novembar 1922jula 1923) dala je Turskoj njezinu potpunu neovisnost i nacionalne granice. koje je bez otpora potvrđivala Narodna skupština. teško je podnosio opreku. oktobra 1923. Iran i Afganistan) god. on je ponovo preuzeo u Palestini zapovjedništvo Sedme armije. Ataturk je. ušao je u pripremnu vojnu školu u Solunu. poštovan od pobožnih ljudi svog sunitskog svijeta. sazvao je u Ankari prvu Veliku narodnu skupštinu koja ga je izabrala za predsjednika. Mustafa Kemal-pasa Ataturk). zabranom nošenja fesa. God. a zatim god. vlast dao predsjedniku Republike (1924). gdje se počeo zanimati za politički život i aktivno sudjelovati u tajnim pokretima opozicije koju je izazvao despotizam sultana Abdulhamida II. Vojnicima nekih osmanskih formacija. posebice onima koji su regrutirani putem devširme. može se pretpostaviti da su prvi azabi koji se spominju . područje Izmira) i reakcije u nekim političkim sredinama. učinila je da mu je Skupština dodijelila titulu Gazi (Pobjedonosni). Muslimani su uvijek smatrali dan Ašure kao preporučljiv blagdan. kaznenog i trgovačkog zakonika. novembra 1938. Umro je 10. produžen na Istoku paktom iz Sedabada (Turska. Sudjelovao je u obrani Tripolitanije koju su zauzeli Talijani (1911-1912). praktički. ušao je u vojnu školu u Monastiru (Bitolj). a jedini mu je cilj bio podizanje i veličina njegove zemlje. U vanjskoj politici se pokazao pristašom mira. u Istanbulu. pošto je pridobio za stvar određeni broj političkih i vojnih ličnosti. zatražio je neovisnost i jedinstvo Turske. gdje se zatekao pri primirju iz Mudrosa (1918). rođen je u Solunu god. odlučan da se bori za punu nezavisnost Turske. Posvjetovljavanje.

čija je prijestonica bila u Ardasnage su zauzele sjeverne pokrajine. A Pučanstvo (porijeklom Iranci) govorilo je mnoštvo dijalekata. Osmanlije su slijedili tradiciju kuće Ajdin Ogullari. Hudajfa ibn al-Jeman osvojio ovu zemlju. Bili su zaduženi čuvati ratne brodove za vrijeme dok su bili u pristaništu. Nakon 16. aprila 1908. bili su manje-više organizirani kao janjičari i drugi odžaci regrutirani putem devširme (mada sami nisu regrutirani po tom osnovu) i plaćani u srebru od Riznice. za kojom su odmah slijedili Mongoli. Pa ipak. 3. kao i oni koji su korišćeni u pomorskoj službi. God. a džan. Ti kale azablari. S dolaskom Ilhana Hulagua (1256). Na Sjeveru. juna Turci su došli i u Tabrizu postavili njima sklonu Arapsko osvajanje Azerbejdžana predmet je oprečnih izvladu. da osiguraju zaštitu stranih kolonija u Tabrizu. kale azablart ponekad su korišćeni kao pontonirei. 1136. pa su azabi upotrebljavani i za pomorsku službu. Ljudi iz odžaka Admiraliteta bili su. čiji su potomci vladali . po vjeri batinit. Nakon Babakove pobune slabi utjecaj halifata na Azerbejdžan.Azerbejdžan koristila kao pomorsku vojsku u 13. Ovaj je pristao platiti 800. Prijestonica Mongola bila je najprije u Meragi. pr. god. poznati pod imenom azaba. 1914. 1828. da će bejdžana.. i 1603. predstavnici Azerbejdžana uzeli su će kasnije postati Perzija. kao vojnici naoružani puškama pod zapovjedništvom časnika (reis). plaćani iz carske Blagajne. ZERBEJ D t AN . a pod Reza-šahom Perzija je ustupila Turskoj po imenu generala Atropatesa. Zadnji energični upravljači (889-929) bili su Sadžidi. . korišćen jednako za mornare.u suparništvu sa Ahmedilijama . proglasio njezinu neovisnost (328. najprije u malim grupama. nastale su domorodačke dinastije. Početkom ll. za lake strijelce koji su posebno regrutirani za vojne pohode. no. Snastupanjem dinstije Kadžara. te. Oni azabi. navale. izraz azab koristio se. zemljom je upravljao marzuban i. Svih 20 ili 30 provincijskih hanova davali su jednog od tih azaba. god. Izraz je. po ukidanju janjičara.. 8. Azerbejdžan je zauzeo dajlamitski poglavar Marzuban ibn Muhamed. horde Guza. ispred topništva i janjičara. god. Dinastija Atropatesa napredovala aktivnog udjela u perzijskoj revoluciji. god. za isto vrijeme oslobođenih poreza. izazivajući veliku 82 .. st. sovjetske pregovarao s marzubanom. Vjerojatno zbog toga što su to bile neženje. Osmanlije su ponovo zauzeli Azerbejdžan i druge zapadne pokrajine Perzije. oko kraja tog Britanijom. bili su uključeni u džebedžije. istodobno u seldžučkoj državi Konje i u manjim državama koje su oni naslijedili od kako su postali gospodari obala.. a onda u znatnim četama. Na grčkom se zvala Atropatene. njihova uloga u borbi bijaše da smjesta stanu nasuprot neprijatelja. razdoblja. kao i obrede koji se tu slave. dobiti odobrenje da se ožene. Glavni Ali su produžile svoj boravak pod raznim izlikama i borile se grad bio je Šiz (ili Ganzak). Navodi se da je pod halifom Perzijsku kontrolu ponovo je uspostavio budući Reza-šah Omarom.) i tako sebi očuvao kraljevstvo u sjeverozapadnom kutu zemlje koja Nakon 1905. vještaja u godinama 639-643. Provincija u Iranu ali i Sovjetska socikonačna granica s Rusijom (duž Araksa) uspostavljena je jalistička republika. Azerbejdžan postaje tradicionalno boravište zakonitih nasljednika.e. uključujući i Azerbejbilu. mogli su. kako su ih zvali.n. god. st. Azerbejdžan postaje glavni bastion i glavna tačka okupljanja Safavida. Sebelana i Šatruzana.. god. te da borbu otvore kišom strijela.000 dirhema (drahmi). st. On je 5. Azerbejdžan su okupirali Turkmeni koji su došli sa Zapada (Kara-kojunlu i Ak-kojunlu). Perzijsku prevlast uspostavio je šah Abas. jugoistočno od Urmijskog jezera. pominju se u izvještajima azabi »graničari«. Premda su svi morali započeti svoju službu kao neženje. N akon Mongola i njihovih nasljednika Dželairida. Arapski glavari postupno su se asimilirali u domorodno pučanstvo. u suglasnosti s Velikom Sasanidima. Nakon zbivanja 1941. zauzele su zemlju. Vjerojatno je do toga došlo nakon što se džebedžije nisu više regrutirale putem devširme. po svoj prilici. Pod okupacijom se razvio pokret za samostalnost AzerArapi su obećali da neće nikoga staviti u ropstvo. u stvari. u doba Aleksandrove mali teritorij sjeverno od Ararata. ali su zadržali svoj naziv. koji je. koji su sami rodom iz Ardabila i prvotno govore lokalni iranski dijalekt. on je pripadao obitelji Faruh-Hormizd. kako je zaštititi pučanstvo od Kurda (nomada) iz Belasegana. Od sredine 14. koji postaje veliko središte trgovačkog i kulturnog života.sve do kratkotrajne invazije horezmijskog šaha Dželal ad-dina (1225-1231). te da će džan početkom maja 1946. Ravadidi bili smatrani Kurdima. Nakon njihovog pada. umjesto marta 1946. zemlja je pala u ruke atabega Ildigiza (Eldiguz).. Rusi su napustili Azerbejštovati hramove vatre. koji su bili zaduženi za municiju. koji su i sami skončali u pobuni. a zatim u Tabrizu. god. čiji je glavni grad bio Tabriz (1378-1502). Zbog toga je iransko stanovništvo Azerbejdžana i susjednih područja Transkavkazije postalo turkofonsko. septembra 1921. kao elitna pješadija smještena na granicama. između 1514. Zapadna granica sa Turskom određena je tek Velika iranska provincija. koji su se mogli uzdići bilo do zapovjedništva galije bilo do nekih viših položaja u Admiralitetu. vjerojatno. sve do trenutka kada ih je protjerao Nadiršah.bili neženje regrutirane po selima obale. je pod Arsakidima i smiješala se sa kraljevskom obitelji. Dajlamiti su zamijenili kurdske Ravadide (9831070). Nakon haridžita Dejsama (pola Arap. te su oko sredine 10. Konačno. Tek tada se javljaju prvi znaci nacionalizma u zemlji. unutar granica Perzije. Kasnije. l_~~jprije bilo dogovoreno: ta odgoda. tokom afganske navale (1722-1728). postoje azabi korišćeni u garnizonima osmanskih tvrđava. jer su se položaji u tim korpusima mogli prenositi nasljedstvom na sinove. s različitim uspjesima. Nakon 1502. Azerbejdžan postaje središte velikog carstva koje se prostiralo od Oksusa (Arnu Darja) do Sirije. One su napustile Azerbejdžan nakon ruske revolucije (1917) i ruševinama Lejlana. čiji položaj je istovjetan s protiv Turaka 1914-1917. st.. svaki puta kada se držalo nužnim. st. ovi su tokom službe bili izdržavani davanjima tih hanova. a pola Kurd). koje su vodili Seldžuci. god. od početka osmanske epohe. god. Osmanlije su često zauzimali Tabriz i druge dijelove pokrajine.. god. Pod ruske trupe došle su u Azerbejdžan.

uništili ili oslabili mnoge stare i slavne medrese. 1936. Ove su kasnije stavljene pod upravu Azhara. od čega nekih 40% živi u gradovima.12. te 1423-1424). Nakon odlaska Saveznika. na vrhu triju stupova postavljene su ptičje figure koje sprečavaju da se ptice gnijezde i legu u džamiji. Autonomna republika Nahičevan. otprilike u isto vrijeme emiri su u blizini džamije izgradili visoke škole (madaris ): to su učinili 1309-1310..4. kojom su zajamčena prava lokalne uprave. Glavni grad Azerbejdžana je Baku. između južnoistočnog račvanja Kavkaza. Godine 1397-1398. Turske trupe. obale Kaspijskog jezera i Araksa (koji je odvaja od istoimene perzijske pokrajine). Pored brige za nju unutar domovine.' . Ova se nesreća ponovila dvaput (1414-1415. god. Kada su nakon primirja.1936. Na sjeveroistoku ona graniči s Autonomnom republikom Dagestanom (koja sama čini dio RSSFR). džamija razorena u zemljotresu. a odmah nakon utemeljenja nove prijestolnice (al-Qahira: džumada I 359 . za račun Rusije. Stil građenja u osmanskom razdoblju na znatno je nižoj razini od onoga u ranijim vremenima.1918). zauzele su Baku 15. Akbuga Abdelvahid. i reorganizirale staru pokrajinu pod imenom Azerbejdžan . proglašen je sovjetski režim u Bakuu 28. Al-Amir je godine 1125. a 1339-1340. u l li * Vidi napomenu na stranici 13. potječu nove zgrade koje je izgradio Muhamed ibn Husein al-Isirdi (iz Sirta u Armeniji). godine. Nakon poraza ruske carske vojske. te grob u kojem je kasnije sam pokopan. Otada datira procvat Azhara kao džamije i odgojne ustanove.' . vjerojatno rođaka gorespomenutog Osmana al-Kazdoglija. a 5. te joj vratio pravo hutbe (1266-1267: gawaz al-gum'a). ali je odmah popravljen iz privatne riznice sultana Barkuka. septembra 1918... U osmanskom je razdoblju sjaj džamije donekle izblijedio. Džauhar je na zgradu stavio natpis (s datumom 360.to.10.. No treba spomenuti ipak mnoge znakove pažnje prema toj instituciji. dok planine Karabaha čine samostalni teritorij unutar Azerbejdžana. te desetak milijuna žitelja. dok ima manji broj Armenaca i Rusa.. Najveći dobročinitelj džamije u 15. osnovnu školu za siročad. Lokalni Turci čine većinu od 3/5 stanovnika. Više emira slijedilo je njegov primjer. pod Nuri-pašom. srušio se minaret. bez oružanog otpora i Azerbejdžan postaje jedna od tri združene republike Transkavkazije.. čini dio Azerbejdžana. general Abu Temima Maada. God. ali je šteta uvijek nadoknađena. Emir Salar ju je ponovo sagradio. od stranke Musavat. na temelju sličnosti njegovog turkofonskog stanovništva s turkofonskim stanovništvom perzijskog Azerbejdžana. Posvećena je i otvorena za službu Božju uramazanu 36l!juni-juli 972. Prošlo je gotovo čitavo stoljeće prije nego što se milost vladara i plemića ponovo osmjehnula džamiji. prouzročil~. kako se objasnilo. Džamija ime duguje svom fatimidskom porijeklu. udubljenje za predvodnika molitve (mihrab ). te je lišio većeg broja al-Hakimovih darova. što je jedan od nadimaka Fatime. Nakon njihovog odlaska. između četvrti Dejlem i turske četvrti na jugoistoku grada. kao i upotreba lokalnog turskog dijalekta. Manje dodatke džamija također duguje halifama a1-Mustansiru i a1-Hafizu. Među znamenitosti prve zgrade spominje se tilasm (talisman). po Hidžri) .. te utemeljio katedru za hanefitsko pravo. AI-Makrizi je sačuvao zapis o tome koji potječe iz 400. također. I Sovjetska socijalističkarepublika Azerbejdžan. džamiji je pogodovala i činjenica što su mongolska razaranja na Istoku. * Smještena je nedaleko od »velike tvrđave«. te se s pravom tumači kao aluzija na az-Zahru. a opadanje moći Islama na Zapadu. gdje i sada spadaju.. god. Džamiju je sagradio Džauhar alKatib as-Sikili (alias as-Saklabi). od nje je dobila ime i maksura džamije. dža- u Kairu. izgradio udubljenje za molitvu (mihrab) s rezbarijama u drvu. U pogledu kulturnog napretka. A Z H A R (a.. Evnuh Džauhar al-Kankabai (umro 1440-1441) sagradio je i školu pokraj džamije. međutim. zaklade i darovi poklanjani su Azharu i drugim džamijama. god. čiji tekst je sačuvao al-Makrizi. U vrijeme al-Hakima (996-1020).. Iz godine 1325. Saveznici ponovo zauzeli Baku (17. god. AI-Melik az-Zahir Bejbars dodao joj je nove zgrade.ramazan 361). N alazi se u središnjem dijelu Transkavkazije. al-Aziz Nizar (976-996).. učinio ju je akademijom i podigao ubožnicu za 35 ljudi. kairski muhtasib.. general Tomson je priznao postojeću upravu Azerbeidžana. Među najvećim dobročiniteljima džamije treba spomenuti Abderahmana Kethodu ili Kihju (umro 1776). poklonio džamiji Kur'an i učioca (čitača) uz njega. te poklanjao darove za siromašne studente. god. Gradnja njegovih prostranih dodataka završena je 1494.700 km". mija i škola u Kairu. od al-Gami' al-azhar). Saladin je džamiji oduzeo pravo hutbe. Gami' al-Azhar. pnznata Je pokrajinska samostalnost Azerbejdžana 1946. godinu dana nakon što su Fatimidi zauzeli Egipat. koje je izgradio Osman Kethoda al-Kazdogli (Kasid Oglu) godine 1735-1736. federacija je rasturena.cijepan!e saveznicima. Azerbejdžan je uključen u SSSR. duguju mnoge zaklade za siromahe i za učene ljude. propovjedaonicu (minber). Na sjeverozapadu.Azhar I I među raspravu u OUN. pobrinuo se da se uspostavi akademska nastava.. Brojni drugi fatimid ski vladari gradili su dodatke džamiji i darivali je poklonima i darovnicama. pored ovoga. Kada je 1302-1303. kao jedinu lokalnu vlast.- . usječena u armenski teritorij. Na jugozapadu.. on je kasnije nestao. On je. 83 . granica joj dotiče Sovjetsku republiku Gruziju. . Osvajač Selim-šah često ju je posjećivao i tamo se molio. Baku je bio zauzet po osnovu zaštite od Saveznika (1918).' . naredio je da se u njoj uči (čita) Kur'an. je prvo službeno . Republika ima površinu od 85. budući da su oni kao žestoki suniti nastojali uništiti svaki trag šiitskim Fatimidima.. Tajbers. Njemu se. Nekako u isto je vrijeme iskopan bunar. iznova opremio kuhinju za siromahe. Evnuh Besir al-Džamdar an-Nasiri (oko 1360) dogradio je razne dodatke i napravio popravke. S ejubidskom vladavinom došla je i reakcija. Gorespomenute medrese at-Tajbe~sija (Tabarsija) i Akbugavija (čije je ime kasnije iSkriVljeno. vrijedno je spomenuti prostorije za slijepce. malo prije njegove smrti.. na I kojem bijaše natpis štose do danas čuva li Arapskom muzeju .1920. a na zapadu Savjetsku socijalističku republiku Armeniju. stoljeću bio je Kait-beg. bunar. Sagradio je prostranu i bogato ukrašenu maksuru (svetište zastrto rešetkom). izgrađen sebil i podignut bazen za ritualno umivanje. god. na primjer.

blagovaonama. itd. a u čast Abdalah aš-Šarkavija (nedavno utemeljena). Postoje. a samo rijetko prema posebnim zakladama. te disciplinama kao što su filologija i retorika. ormarima. za žitelje sjeverozapadnog područja Delte. s time da je najviše pažnje poklanjao teologiji. Podjela na rivake sprovedena je. za narode sjeverozapadne Afrike. U srednjem vijeku studenti su. baš kao i danas. za srednji Egipat. poglavar ili rektor (šay!J 'umum ili šay!J mašiiyih. Narodni preporod pod Muhamedom Alijem nije u početku bio sklon Azharu. minaretima. god. Područje se razbija na sjeverni stepski pojas s nomadskim stanovništvom i gradske kulture u Hvarizmu (Horezmu). 6) as-Sulaymiiniyya. te privrednim preinačavanjem. 4) aš-Šawiim. obuhvaća L _ nekadašnji ruski zapadni Turkestan. za Turke. za Meku iMedinu. dvorištima. njihova je dužnost bila predstavljati džamiju u odnosu na vladu. Godine 1930. 8) as-Senniiriyya. posebno zahvaljujući naporima šeiha Muhameda Abduha. nadalje vlada se počela zanimati za reformne mjere. 12) al-Yamaniyya. glavno obitavalište malikita. i A Z IJ A (CENTRALNA ili SREDIŠNJA). Kašgarom i Hotanom. prostirkama i ćilimima. Vadaija itd. 16) al-Beheira. velika i utjecajna. sada najčešće aš-šayh. za Ibn Hanbalovu sljedbu (vrlo malu). a djelomično izvan Azhara. Ali sve veća konkurencija novih ustanova . iz Senara. U osmanskom periodu. mn. dajući podrobne podatke o veličini. o obje gorespomenute medrese. te okolne zemlje. 13) al-Akrtid. Darfura. 9) al-Atrah. dobivaju višu svjedodžbu. s obzirom na ovu blisku vezu sa džamijom. za Tekari r. Po završetku četvorogodišnjeg školovanja. 3) ad-Daharina (Dakarne). Pored održavanja unutrašnje discipline. od sada. Lođa.Azija -. za Nubijce. Oni koji su živjeli unutra dijelili su se na teritorijalne skupine. Rektor je pripadao ili malikits kom ili šafiitskom mezhebu sve do 1870. za južnu Deltu. Islamsko pravo i Arapski jezik. 17) al-Fayyumiyya (Fayama). mogu nastaviti studij na Specijalističkom odjelu. u ranije doba tu se održavala nastava za manje grupe. koji dobiju diplomu alimije. zdencima. Učitelji i profesori službeno se zovu mudarris. zovu mugtiwir(un). Uzbekistan. 21) al-Fašniyya. poboljšanje veza igra ulogu i ovdje kao pri velikom hadžu. AI-Džaberti ističe da je oko 1805. Muslimanska pravna škola (1907). Tu su bili: l) as-Sa'a'ida. većina ovih pobožnih zaklada zanemarena. (muderis) a zbirno mašdyih. koji je primanja studenata i profesora postavio. za Irak. a danas Ujgursku autonomnu oblast Sinkjang.--. Kur'ana i Hadisa.------------------1Ibtigavija) povezane su međusobno novim zgradama. te pored sektaških pokreta. privatna zaklada otvorena svim narodnostima. svjetiljkama . djelomično po narodnostima. za Indijce. tj. o lođama (arwiqa).. kineske pretenzije su konačno odbijene 751. Transoksijaniji. arwiqa) je zapravo prostor između dva stupa. g. al-gami'a al-azhariyya. Ali Mubarak tačno opisuje sadašnju zgradu. 20) al-Hanafiyya.to područje se temeljito mijenja. Ovaj popis zemalja. iako u manjoj mjeri. god. Istim je zakonom stara oznaka za medresu zamijenjena novom. najbolje pokazuje općeislamski karakter džamije. za somalijsku obalu. koja je bila velika i značajna. Turkmenistan. Studenti se. S) al-Gauič. koji je reorganizirao nastavni plan i sustav ispita. za Bornu i okolne zemlje. 10) al-Birniyya. budući da političke i ekonomske prilike znatno utječu na pohađanje nastave. a nastava je postupno prenesena iz stare džamije u moderna školska zdanja. nastavni plan slijedio je opće nastavne koncepcije medrese. Pored manjih popravaka i preinaka na zgradi. l' 'I '[ I l talabaii al-rilm. udubljenjima za molitvu. 14) al-Hunud. Kirgiziju. dakle generaciju nakon utemeljiteljeve. dakako. Fergani i Tarim-Bekenu. no kasniji su se hedivi trudili što su više mogli da održe sjaj znamenite ustanove. ali njegovale su se i druge grane znanosti. U prošlom stoljeću bilo je 38 rivaka i IS hara. IS) al-Bagdadiyya (Bugdadiyya). visoke studije su se podijelile na tri fakulteta: Teologiju. tu se obavljao zikr. a većina ih je imala vlastitu hčru i riwiiq. Od 1872. za južnu Arabiju. Tatohida. za oblasti Fikha. 1895. trijem (riwiiq. na solidniju osnovu. iz kojih dolaze studenti. al-Azhar.. g.Dar al-Tllum (osnovan 1873). za studente iz gornjeg Egipta. 23) al-Brabira (Baršbra). Jakim naseljavanjem tuđina (Rusa i Kineza pretežno po gradovima). za stanovnike Jave i druge Indonežane. tu su se vodili razgovori i rasprave. pravu i Hadisu. Tadžikistan. U glavnim pokrajinskim gradovima osnovane su pridružene ustanove. dolaziti na jedan od fakulteta nakon četvorogodišnieg školovanja u osnovnoj i petogodišnjeg u srednjoj sekciji Instituta. Do najnovijih vremena. al-Watiyya). god. 24) Daktirnat Selčh. za Sirijce. ustanovljen je Upravni odbor. ne sa stajališta arheologa.. koja je pripadala gorespomenutoj medresi. Pod riječju !Jiiriit podrazumijevaju su dnevne sobe. »tragači za znanjem«. Prvo islamsko osvajanje započelo je 705. on se brinuo i za opskrbu siromašnih studenata hranom i odjećom. Sveučilište al-Azhar. nekadašnji kineski istočni Turkestan sa Tarim-Bekenom. kako vidimo. te nakon dobivanja svjedodžbe srednjeg obrazovanja. 7) al-Magariba. 22) Ibn Mu'ammar. iako su često spavali vani u dvorištu ili u lođama gdje su bile knjižnice. al-akbar) zamijenio je ranijeg Inspektora (nazir]. proveli su Samanidi (873-999) sunitski Islam. za Afganistance iHorasance. vratima. svetištima. gdje su studenti držali svoje pokućstvo. a kao učenici zovu se talih (mn. 2) al-Haramayn. za diplomu je potrebno još dodatno dvogodišnje školovanje čime se stječe stupanj alima. Uskoro nakon toga došla je francuska ekspedicija koja je donijela mnogo teškoća Azharlijama. Studenti. djelomično po sljedbama. već obrazovanog muslimana. za hanefite. Pod šeihom Muhamedom Mustafom al-Meragijem bio je konačno ustaljen opći plan vjerske nastave (1936). Učenje jednog ili dvaju stranih jezika izborna je mogućnost na većini ovih tečajeva.. Studenti će. 19) aš-Šanawtiniyya (al-Agahira. Povijesti Islama ili Filologije. a otada tu službu drže hanefiti. 18) al-Akbugawiyya (Ibtigaviyya). oslanjajući se na vladinu potporu. Središnja Azija je ostala značajno islamsko kulturno središte (razvoj perzijske i arapske znan- 84 . godine. a danas sovjetske republike: Kazahstan. iz oaze Fajum. sunčanim satovima. za one iz sjevero-istočne Delte. koju je utemeljio Muhamed Ali. a nakon haridžitskih nemira. za zemlje oko jezera Čadi 25) aš-Šarqawiyya. ll) al-Gabartiyya. narod Tekrura. prisilila je upravu al-Azhara da provede korienitije reforme. koji je bio biran iz krugova viših državnih časnika. živjeli djelomično unutar. velike razlike u statistici. 26) al-Hančbila (Hanabla). za Kurde. Sveučilište Fuad I (1927).

pored Irana nije se mogla na tom nijedna veća politička tvorevina. U istočnom Turkestanu držali su se mongolski čagatajski potomci sve do 1678. sve do. u islamsko doba putem turskih dinastija (Karahanida. te mongolskih (Čingiz-han i nasljednici. pored lokalnih vlastodržaca). osvojila hanstva Buharu. Kipčaka. st. Islam se proširio do Kine. Seldžuka i Horezmi šahova). postalo kineska provincija. uz jake derviške redove (prije svega nakšibendije). st. Središnja Azija je. i njihovo političko povezivanje. prouzročili su Karahitajski gospodari kratki budistički preporod. Ipak.Azija stvene i teološke literature). uzorito ostala kao »pradomaja« u svijesti srednjoazijskih Turaka. kao i prestižnim središtima islamskog teološkog obrazovanja (Buhara). pa i istočno-azijska trgovina nije nikada sasvim obustavljena. a muslimani u Kašgaru i Turfanu bili su višestruko stavljeni pod vlast lamaističkih i šamanističkih nomadskih gospodara. kao Sink jang (»Nova pogranična oblast«) 1759. Kirgiza). Za Islam u Središnjoj Aziji tipični su usporednost opstoj avanja posebice štovanih Poslanikovih i halifskih nasljednika (sejidi. Tradicionalni uzajamni utjecaj središnje-azijskih i iranskih područja prouzročio je sve do početka 16. Iz stepa na zapadu i sjeveru vrbovani su turski robovi. I nakon političkog i religioznog razgraničavanja od Irana pod Safavidima (1510). Nasljedne dinastije Mongola (Šajbanidi) potisnute su na područjima vlasti. U 12. god. pa ipak islamiziranje nije prodrlo u stepu. nakon kraćeg »Svetog carstva Hodža«. te snažna sunitska duhovnost. god. te ih podredila jednom upravitelju. Pomoću Mongola. koji su na cijelom islamskom području bili vojnici. Hivu. Konačno je Rusija 1868-1895. Gaznevida. području održati 85 . pri tome ne treba potcijeniti utjecaje s turske strane (turski jezik prodro je kao jezični element i na područja naseljena Irancima). hodže) i tursko-mongolske aristokracije.. Kokandi. Privredni odnosi pripomogli su miješanju pučanstva u graničnim područjima. svojom nepokolebljivošću u privrženosti iskonskim nomadskim idealima. te. područje je. od doseljenih turskih plemena (Uzbeka. ostali su bliski odnosi s one strane granice Oksusa. sovjetizacije. samo dijelom i od domorodaca podržane. Kazaka. koja su se u sebi cijepala.

Među njima postoji mješavina Lura i . razlikuju se redom priča i narativnim podrobnostima. Bahtijari uživaju ugled dobrih strijelaca i izvrsnih konjaPrvotno djelo je bilo redigirano na perzijskom. za rastavu praktički ne znaju. te sada svoje sinove šalju u Evropu na 1435) i perzijska. Pakistanaca i Perzijanaca. izrađuju muškarci. nastala je po uzoru na Sindbad-namu ili Sirije u Iran. ali je ovaj znao to odgađati.). zbog Isfahana do Majdan-i Naftuna u Huzistanu. Novije redakcije. Oni imaju i druge polovice 12. . da bi se Bahtijari su podijeljeni na dvije glavne grupe. st. potomci kurdske loze koja čini jedno od njegovom rođenju. pokopnih himni. pronađen najvažnijih plemena Irana. koji pretežno žive po selima (teško je vjerovati da su perzijskog porijekla). čega Bahtijar i kraljica budu zatvoreni. školovanje. ~ne Bahtijara nisu pokrivene i skoro se slobodno kreću Novije su malajska i perzijska redakcija koju je u stihove B AH TIJ AR I . oni drže uza se svoje mirze ili sekretare. Između njih se smješta ujgurska verzija (rukopis iz važnosti obrazovanja. neovisni emira t u Perzijskom zaljevu. tu. ona se bavi nekim poslovima plemena tokom hanove odsutnosti. i odgojen od razbojnika. god. nema nikakve potvrde te hipoteze. Ako je žena hana. skupa sa otprilike 18. moralo obaviti jedanaesti dan. stveno. odakle ime Bahtijari.. Kako se usmrćenje Arapa. Objavljeni su izvaci iz najstarije redakcije. do 15. st. te ih zato Nakon toga su veziri pogubljeni. on na kraju biva zarobljen od Po uvjerenju su šiitski muslimani. planinskom području gdje se nalaze bogata petrolejska polja. iselila iz B 86 . skup plemena koja su se u 10. Od 1971. st. dođe vođ razbojnika. gdje žive tokom vruće sezone. Tokom deset i Čahar-Lange. god. zvane giva. Važnija je prva i sastoji se od 55 potplemena.000 Indijaca. pribjegava i bajanju. a Evropljani britanskom pravu. svaki od deset vezira nastojao je ubijediti kralja da ga dok drugu čine 24. postavio po porijeklu. koji su Budući da su pastirski narod. prelaze Bahtijara podigli. pogubi. koju je prenio u stihove Penahi (15. no koji je živio tokom Bogati hanovi ili vođe borave u gradovima. jednolišeni knjiške naobrazbe. nazvani Bah/irina (jedn. kao i zanimljive igre i veliku raznovrsnost divnih narodnih priča. koji se sastoje od Arapa. te. AH TIJ AR -NAMA . oni žive »na zemlji«. bili poznati pod imenom »Knjigu o sedam vezira«. Broji približno 450. a njihov jezik je iranski kraljevih vojnika. Oni sina kralja Azadbahta ostavili su na putu. u nekim slučajevima. nika. učenog stila i u asonancama. kao i 3. Samarkanda.000 Britanaca i Amerikanaca. Stanuju u gradovima. ženidbu i smrt. zovu se Bahrayni i potječu dijelom od Arapa koji su živjeli na perzijskoj obali. koji su postali ljubomorni. Oni posjeduju vlastitu baštinu pjesama. no oni govore neko narječje koje im je svojna visoki položaj. Haft-Lange spasila. ljubavnih popijevki. Suniti su većinom malikitskog obreda (tu spada i obitelj koja vlada od 1783. razdaljine dva puta godišnje u potrazi za pašom. a Bahtijar postaje kralj zovu i »ljudi trave«. Iako jedna umetnuta u »Hiljadu i jednu noć«) i perzijske. I otočni po teritoriju plemena. gdje su. Bahtijari imaju posebne običaje koji se odnose na rođenje. a ima i nešto hanbalita. kojem se on svidio. mogu da žive na konju i više dana čiji autor izjavljuje da je ovo djelo složio za nekog princa od bez prekida. vjerojatno. Balirani). Kao i njezin uzor. koji još nije identificiran. Kralj. usko vežu uz temeljnu priču. Otprilike 55 % su šiiti (priznaju dvanaest imama). oni tvrde da nisu Iranci po porijeklu. a 98 % su muslimani. i obznani kralju da je ovaj njegov sin.). malo vremena po su. konačno. knjiga se sastoji »veliki Luri«. a. Sadržaj je kratak. objasni da ju je Bahtijar htio zavesti. uzme ga u službu pod imenom Bahtijar. al-Bahrayn). namjesto oca koji mu je ustupio vlast.000 žitelja. u slučaju nužde. Premda od okvirne priče unutar koje su umetnute druge povijesti se pretpostavlja da su se njihovi preci iselili iz Baktrijane. kraljevi veziri. arapske (od kojih je mjesta ljetnjeg boravka. u novije doba su postali svjesni velike stavnijeg stila. koje se. a njezine odluke su važeće i obavezne. poznata također pod imenom »Povijesti deset vezira«. Muslimani podliježu šerijatskom. dana. st.Bahrein LEKSIKON ISLAMA ImlAHREIN (a. Pa ipak. Njihov teritorij zove se zemlja bahtijari i pruža se od iskoriste jednu nezgodu da ga oklevetaju kod kralja. Kada ga je. Kraljica. dok njihove karakteristične cipele. Svako potpleme ima svoga »liječnika« koji liječi priprosti svijet. njegovi rođaci koji su u bijegu. Žene tkaju svoje šatore kao i svoje kilime.

čašća. dolje. muharema i dostiže svoj vrhunac u povorkama i Liga. činio dio islamske republike Pakistan. seker od toga preko 80% muslimana. i. 10. što ima odraza i na zvaničnu politiku. SEATO i RCD paktovima. njezini članovi zaklada (vakufa) upravlja javna služba ili ih. jedan broj sićušnih stranaka. Za obrazovanje teoloških učenjaka Potom je nastala treća grana dželvetije pod vodstvom Aziza (ulema) postoji jedan broj privatnih škola. t. god. Vrlo je rašireno štovanje derviša i grobova svetaca (hanikah). svoje oružje i konje (neki su bili konjanici). decembra 1971. uzela je ime melamije-bajramije. Posljednjih godina jača front islamutemeljen je u Ankari u 14--15. Sufijski redovi suhravardija. tako i na muškarce-muslimane. čištija i kadirija su najvažniji posebnu odjeću i tekiju. Ti neredoviti vojnici. konačno. ostalih 10% su većinom šiiti (šaunoal). derviški red koji je potekao od halvetija. 500. koji su očitovanja a'yiin-i 'ilmiyya.000 budista. Od ove druge upotrebe. kurban bayrami. nazivan »rnali«. nadzire. Bangladeš Velija. do ovce. ako su financijski tički razračuni između Istočnog i Zapadnog Pakistana. Vjeronauk je u Mahmuda Hudaija (u. Izmit iKastamonu. Premda. ne igraju nikakvu AJ R AMIJ E . kii<. izraz je očitovanje biti. zemlja je pristupila u zikr-i haji bajramije dijele se nakšibendijama. jedna od grana priučlanjenje u red islamskih država. te se zato društvo nesvrstanih država. napustivši zikr. god. basi-bozuh). tako. Time je poglavlje stvaranja islamske njime završava značajni mjesec posta. ukoliko se to tiče Bangladeša. da je pristaša uvođen u temeljnu ideju ioahdai al-uiugiul (vahdet-i vucud) na početku svoje A Š I -B OZ U/( (t. zatim. dana ševala daju hanefitskoj pravnoj školi. vog melamijskog porijekla. Svetkovanje započinje kraciju. larne«). kao i drastično dočarava Huseinova mučenička smrt. koja postoje u svijesti Božjoj činili tijela pridružena osmanskoj vojsci iz doba Krimskog (teohid-: ili Jena-i zat). odnosno 1. a ulogu u politici zemlje. bar. Druga grana. Bengali je službeni Važna je karakteristika njihovog učenja. u lutnu većinu i daje vladu. nominalno je socijalistička stranka. najprije. Republika sa više od sto miliona žitelja. zulhidže. U sufijskoj tradiciji. naprijed. doveli su u martu 1971. 16. konferencije islamskih država veza sa ovim zadnjima je slaba.Baši-bozuk B B višebajramijskih šejhova bili su priznati prenio Kethuda Merzuban (1795). god. u stvari. Pakistan je međunarodno pravno smatralo da su mješavina halvetija i nakšibendija. al-rid as-sagir. kako melamijskom osnovu bajramija. njihova AJ R AM . Poslanik je naredio Abu Bekru je odmah po uspostavi neovisnosti otkazao članstvo u ad-dikr al-bafl. Taj ustav predviđa parlamentarnu demo(muharram) dan Huseinove smrti. a najprije se primjenjivao u kasnom On je trebao.iik bayram). pa do svoje neovisnosti 1971. I od melametija za kutba datog doba. imaju za l-redom bili su cilj osvijetliti nezgode i opasnosti prenaglih odluka. te upućuje. koje u stanju da je obave (tj. da osoba koja ga nosi razumije sve stvari koje postoje. Unutarnje-poliza sve muslimane (a ne samo hodočasnike). st. njegovo sudjelovanje na ovoj konferenciji. među Albancima. da se tim datumom zapo(dvanaestoimamski). 1628-1629). dobrovoljci. rata. Priče.8. tj. vird. odnosi ovog reda sa srodnim melametijskim zapovjednike. koji su se slavili 10. jednu trećinu može onaj koji žrtvuje zadržati za Pakistana. To posjećuju tokom ovih praznika i uzajamno daruju. Kurdima i Čerkezima. god. koja su sva svojstva vališta u pokrajinama i koji traže zaradu u Carigradu. ali je postao član -dikr al-gali. Većinom pobožnih svojila je zikr-i celi i slijedila Ak Šemsedina. prestanka posta« (a. dvije trećine životinje treba podijeliti otvorenog sukoba između vojske i stanovništva Istočnog siromašnima. drugi znak njihojezik zemlje.. čime je omogućeno. Već staroarapski običaj. tj. da je egzistencija jedna. a s druge iz toga što svi takozvani na grobove svojih mrtvih. 90% muslimana su suniti i pripamjeseca zulhidže (du '1-lJigga). 'id al-adha. »islamski paragrafi« pakistanskih ustava nedostaju u ustavu Na šiitskom području slavi se. kao u drugim bratstvima. Ankara. a praksa zikr-i haji duguje se u Lahoreu u februaru 1974. red se podijelio. od Hadži Bajrama skih snaga. koja u parlamentu ima apsoostalom Islamu nepoznatim proslavama muke i patnje. muharema Bangladeša (1972). god. ne smiju se zaduživati). u cjelini. biiyiik bayram) i »praznik AN GLADE Š . u stvari. sa protusunitskim tendencijama. osim toga. 15% Hindusa. postao je u islamsko doba dio hodovlasti u Indiji 14. shvatiti da svi čini proizlaze od Boga osmanskom razdoblju. školama obavezni predmet za muslimane. al-sid al-kabir. koje. Avami već l. priznao Bangladeš u povodu 2. B B 87 . »javni zikr«. »skriti zikr«. koje je započinjalo 7. najprije zaključeno. redovi u Bangladešu. izraz koji znači »bez voduhovne karijere. Danas postoje četiri sveučilišta. prazniku prekida ska vojska u Daki i tako su stvoreni uvjeti za utemeljenje posta pridaje se u religioznom životu veće značenje. u kojoj svi građani imaju ista prava i dužnosti. poznati su pod imenom bajramije šemsije. te odlaze proistječe. podanike sultana. s jedne strane. dana islamskog kršćana. ramazan. najveća stranka zemlje. U međuvremenu. a Aliji adCENTa. regrutirani velikim dijelom za koje se drži da simboliziraju šest pravaca (gore. a ne na kraju. jer se države Bangladeš. zvali su se basi-bozuk askeri (»civilne« trupe ili »nereguKapa reda bio je tadž od bijelog pusta sa šest ploha (polja). t. zikr-i haji. Islamska kalendarska godina poznaje dva glavsredišta bila su Istanbul.. 300. kapitulirala je pakistansebe. Žrtvovane su je dijelio indijski teritorij. kako na skitnice bez prvotnog obita(tevhzd-i efal ili Jena-i efal). pod vodstvom Omer Dedea iz Bruse.. Opredjeljenje za Commonwealtha.. »neovisan«. lijevo. da su svojstva ženi ni jednom vojnom tijelu. 'i d al-fur. kojima se. u stvari. tako i njegovo Smrću utemeljitelja. sami su pribavljali desno. Bangladeš je od ukidanja kolonijalne činje svetkovina žrtve. na vjerska praznika: »praznik žrtve« (a.000 bayrami. te su imali vlastite Od početka. Tokom rata pokušalo ih se podvrći normalnoj čvrsti. Prilikom ukidanja tarikata u Turskoj 1925. te da su sve stvari započeo značiti »civilni. dramatično i Lijevo od nje su obje frakcije Nacionalne Avami Lige. a usto žrtva je obavezna god. iz toga da se zemlja ne označava islamskom republikom. Muslimani se države. koji nisu pridruBožja tteohid« ili Jena-i SL/at). zbog toga.1947. zikr-i celi. nazad). goveda ili deve. đe«.

Bazar je privredno središte orijentalno-islamskog grada i njegove okoline. kao i prodajom za nomadske potrebe. pretežno rezultat privrednih sila (struja prolaznika. izraz korišćen pod osmanskim režimom da označi namet koji je plaćao onaj koji može pridonijeti umjesto nekih usluga ili roba koje je bio dužan pribaviti državi. ako se oslobode obaveza te vrste. začini. lončari. Neke kategorije sultanovih podanika bile su riješene plaćanja poreza i pristojbi.. odvelo je i dvanaestoimarnske šiite u određeni postupak ta'unla. užari. a manje je ovisan o položaju glavne džamije. Tipične su bazarske robe: sukna. B A Z A R . sustavnih i historijskih posljedica koje ismailiti iz toga izvlače. Isfahan. Damask. nego na njihovo religiozno ponašanje (držanje u tajnosti učenja pred neupućenima) i njihovo uvjerenje da se iza »izvanjskog« (:. 7) spomenutog rčsihun« (»onaj koji temeljito zna«) i da. Ponekad su između njih ili na rubu slobodna mjesta za tržišta razne vrste.). batin. »skriveno«). Građevinski kompleksi razne starosti dodajno su poredani jedan do drugoga. užeta. Bazar se ovdje shvaća. pokazuje se krajnje proizvoljnim. drveta. Najvažnije djelomične funkcije i tipovi zgrada bazara bili su poznati već u antici. imena. zanata u sasvim određe­ nom prostornom uzorku. Uvjerenje da je imam najviši primjer u Kur'anu (III. za vrijeme sljedećeg rusko-osmanskog rata 1877. umjetnički obrti. itd. te otvara vrata preuzimanju tuđih.iz nekog razloga također uvijek . Taj postupak legitimno je omogućio. nije više koristilo. slova itd.-I ----- . ali nije bilo nikakvog uspjeha. Bazar se može naći potpuno izgrađen samo u velikim starim vanjsko-trgovačkimi obrtničkim gradovima. razumije pravi smisao Kur'ana. Tipični su bazarski obrti: kovači zlata. robe od kože. često duž prolazne osi (linijski bazar) ili oko središta (plošni bazar). medrese. pokrivači.na neki način također uvijek . funkcija i arhitektonsko obličje bazara održali su svoje bitne otiske sve do otprilike 1850. pre-~- krivenih dvorana (vlasništvo bogatih obitelji ili pobožnih zaklada). stroga odijeljenost stanovanja i privređivanja. doduše bez stvarnih. Njihovo sasvim specifično prostorno i organizatorno spajanje u jedan zatvoreni građe­ vinski kompleks. ipak je samostalno djelo islamskog srednjeg vijeka.Batiniti . jeftini zapadni industrijski proizvodi. cipele.čak neismailitskim . hodočasnici) ili organizacionim jedinicama (proizvodnja + veletrgovina + pojedinačna trgovina odnosno proizvodnja + prodaja i opravka proizvodnih sredstava). tradicionalno privredno središte orijentalno-islamskog grada.odobravaju ili nešto . srebra. koji koriste spomenuti postupak i uvjerenje koje mu je u temelju. mjesto finansiranja i kredita).na izvanjske radnje (kao npr. bojadisači. zgrada s unutrašnjim dvorištima (hanovi). prirodni događaji. Propisi. tekstilne robe. naime svođenja zdhira na batin.i kao uzor za to ismailite. mjenjači novca. označava u prvom redu . koje se može shvatiti putem posebnog postupka. ovdje vlada. danas i suveniri. financijskog i kreditnog poslovanja. umjesto da ponovo postanu obavezni na neki redoviti porez. nomadski bazar na rubu grada sa kupnjom vune iz prve ruke. ljudi.) upotrebljavaju se za sve vrste trgovačkih i obrtnič­ kih mjesta.ahir) svetog spisa skriva »unutarnje« (batin).filozofima prilagodbu neislam skog misaonog dobra i njegovo islamiziranje. batiniti su mistici sunitskog ili šiitskog pravca. tražilo se od njih da daju 88 .kao zaštita od protivnika . proglašene su odnosno obezvrijeđene od svojih protivnika kao batiniti. Posebni su funkcionalni tipovi na koje se često nailazi: bazar u četvrti za opskrbu nekog gradskog područja robom i uslugama dnevne potrebe. god. ćilimi. Ipak ova. usudu'. a postoje i regionalni posebni tipovi. lima (kujundžije). Cjelokupno područje može se u cjelini i po dijelovima zaključati i nema nikakve stambene funkcije. ali često po slojevima kupaca (seoska publika. bakra. nadalje. Tabriz. Između njih su džamije. B A TI N I T I (izvedeno od a. hanovi za veletrgovinu i zanate. Struktura. Bursa.- ----- vojnoj disciplini. štavioci. koji je smješten u gradskom središtu. vrela. privatnih i javnih usluga. Središnio-periferijski razmještaj različito ocijenjenih grana unutar bazara je. kontakta s kupcima). zapadna potrošna dobra) smještaju se ponajviše u blizinu glavnog ulaza. koje ta'wzl . Štoviše. kao tradicionalno poslovni krug unutar grada. u užem smislu riječi. Na drugom mjestu. i u jedan jedinstveni sustav funkcija. kovine.) i carsi (tur. ubuduće. islamskim . Oznake siiq (arap. što ismailiti koriste za izgradnju i propagiranje svoga učenja. uvijek se odnose simbolički i alegorički prema nekom stanju stvari koje je dostupno samo za to pozvanom. Svrstavanje je po granama (oblasni nalog ili rezultat organizacije po cehovima). Teheran. Bazar sadrži najuže organizaciono i financijsko preplitanje pokretne i nepokretne trgovine. kao i politički i religiozno značajno mjesto. To ne s obzirom na sadržaj njihovog učenja.. »obredno pranje pred molitvu«) kao i na vjeroispovjedi. Kod ove šiitske grupacije ne postoji tajno učenje i nalog taqiyya. brojevi. dakle i za povremeno održavana tržišta izvan gradova. očitovanja o svijetu.hoće sakriti. Suprotno evropskim srednieviekovnim gradovima. kupatila. dakle.. stoga. Postupak se ne upravlja po čvrstim principima. »skrivanja prave viere« odnosi se jednako tako . Područje bazara sastoji se iz prostorne naporednosti različitih građevinskih kompleksa: reda dućana duž često prekrivenih uličica. Međutim. zatim životinja itd. nomadi. tkalci. mirodije. svakako. Građe­ vinski kompleksi služe sasvim određenim funkcijama: ulice sa dućanima za pojedinačnu trgovinu i obrt. bcsi-bozuk askeri izazvali su takvu osudu zbog svojih divljanja i sklonosti plijenu da ih se. a otada se javljaju različite jake promjene sa prodiranjem »zapadnih« elemenata. »unutarnje«. najvažnije organizaciono i poresko središte u sustavu rentijerskog kapitalizma (područje kupnje i obrta.. Tunis. stolari. pokrivene dvorane za veletrgovinu i skladište dragocjene robe. a i druge grupe. Bazar svakodnevno posluje (osim na praznike) na stalnim građevnim jezgrama koje služe isključivo u privredne svrhe. Fes. ako ne bi ispunile svoje obaveze ili ako država odrekne njihova prava u tom pogledu. U manjim gradovima nedostaju pojedinačni elementi. vanjske i unutrašnje. većinom u njegovom središtu. te obrti s kožom. BEDEL. Grane koje se gledaju (tekstilna roba. čak izmišljenih nazora. god. te potkivači. Dućani se izdaju u zakup pojedinačno. priče. Najljepši primjeri su: Alep. bazar (perz.

god.) i u kineskim transkripcijama koje se odnose na Turke u Mongoliji istog vremena. kao oni anadolskih država. još su se koristili bedeli u više slučajeva u drugoj polovici 19. god. kod brojnih turskih naroda. god. koje su žitelji mjesta kroz koja su prolazili vojni časnici i funkcionari u premještaju. »muža« ili »gospodina«. U prvom smislu. utvrđeno je i pominjanje jednog Bars Baga. u zamjenu za njihovo pravo da se na vojni pojave praćeni sa jednim ili više naoružanih i jašućih sluga. han-um). pod drugim oblikom. posebice paša. koji se tražio. polovica prihoda u novcu. bag je uzeto od drugih. a onda »moia gospođo«. Sve te upotrebe pokazuju da titula bag (kao. Ta praksa kupovine oslobađanja vojske nastavila se i pod Republikom. visoke funkcionare (građan­ ske i vojne). U mamelučkom Egiptu. st. turska titula koja znači »beg begova« (»zapovjednik zapovjednika«). pretrpjela je postupno obezvređivanje: prvotno. Kod Osmanlija također. koji se tražio od nosilaca lena. koji je postao han i zet turskog Velikog hana. a inemuslimani podliježu vojnoj obavezi. utemeljitelji seldžučkog carstva. čini se. ženski oblik begam postaje opći. kako su veliki vladari nosili titulu haka n. bila je to prva titula koju su nosili Tugrul i njegov brat Čagri. l. E G L E R B E G (t. titula izgleda da je. Kao titula dodana imenu. to je dadžbina koja se plaćala umjesto ne neke službe. Sredinom 17. Drugi nameti te vrste zvali su se bedel-i nakdi. bah. bij itd. han ili sultan. počasna. s brojnim varijantama korišćenja. a pod Mogulima u Indiji. izmučeni defterdari često su odbijali usluge ili isporuke. »društveno tijelo bejova«. »gospodar (gospodin) stariji brat«). najmanje za visokog funkcionara. kasnije beg ili bey) ne odgovara određenoj funkciji. B 89 . stavlja iza riječi: Mehmed beg. nego da je. a ta je praksa postala tako opći namet da je pridružena u nekim izvještajima B auanzu. tako će ona. dakle. Drugi namet. oni koji su plaćali bedel (još istog iznosa) bili su obavezni služiti 6 mjeseci. ta titula se zadržala za čast vođa plemena. god. »gospodara«.»rnoi gospodaru«. Porta nije bila sklona koristiti ih kao vojnike. Dva ili tri druga bedela postojeća odranije mogu se navesti kao od posebnog interesa: bedel-i cizye. katkad. ona može dolaziti od iranskog bag. bek. zbog svoje široke primjene. U islamsko doba. koje su ti obveznici bili dužni učiniti ili namirati. koristila za žene. Pod Safavidima. »zamiene«. Jedan od najbolje poznatih. st. te je moguće da se izraz bedel koristio prvi puta da odredi te namete. Drugim dekretom iz 1914. biti prirodno pridodana iz poštovanja. te se ukida džizja. god. u korist naziva han i sultan.jed. dabi tražili isplatu u gotovom novcu. E G ili BEY. pod Karahanidima. plaćali oni čiji su prihodi prelazili određeni iznos. te se od tog datuma taj porez mogao plaćati od ljudi koji su pozvani. utvrdio na 600 lira iznos koji se plaćao za smanjenje služenja. budući da su se turska imena službeno počela koristiti naporedo s tradicionalnim arapskim i perzijskim. prvotno 40. vođama svake vjerske zajednice na koju se odnosio. u zamjenu za tu službu. riječ bag javlja se također u tim tekstovima kao drugi element titule visokih časnika. Druga vrsta se zvala bedel-i timar. možda. koristili su je rumski Seldžuci da označe.. imenu »stariji brat«. premda nije postao stalni porez. Iako se u doba Mahmuda II i nasljednika napustilo mnogo starih običaja. samo počasni naziv. malik al-umara'. turska titula. a Ilhanidi kao titulu vođe četiri umara' al-ulusa. kako je vladar uzeo titulu šah. Riječ nema altajsku etimologiju (mongolsko begi je kasna posuđenica iz turskog). »masa«). pa čak i veliki Timur. koji su. Poznatim hau-i hiimayunom te godine osmanski reformatori su izjednačili sve svoje podanike. nego se pobliže određuje u danom društvenom ili upravnom kontekstu. kao što ime kaže. »gospodin«. njegovo primanje je kasnije delegirano.. što se kasnije obično označavalo pod imenom bedel-i asheri. titula se koristi. Ženska titula begum (begoviea) jednostavno je posvojni oblik 1. kao i druge titule. beg je postalo ekvivalent arapskom emiru. Svi dijalektalni oblici (bag. a druga su je proširila na opći smisao »vođe«. st. Ova titula. polučujući potpuno ili djelomično oslobađanje.Beglerbeg --T--- posebne namete. normalno.) vraćaju se ka starom turskom obliku bag. Počev od kraja 16. označavala auibak al-asakira. čini se. te sinove uglednika. često kao drugi element neke složenice [sancak bey(i)J. »plaćanje koje se računa zamjenom«. ne više nego što joj nemuslimani nisu bili skloni služiti. Pod Osmanlijama. manji vladari. god. da vrše vojnu službu. prvi puta 1659.000 akči godišnje. st. ona je označavala glavnog zapovjednika vojske. s druge strane. nego plaćanja džizje od individualnih podanika (nemuslimanskih) na tim teritorijima. ona je. bili im dužni osigurati besplatno. Pod tim režimima. Pod Ilhanidima. tražila se. aga (bag aga ili aga bag = osmanski agabey. ali je onda došlo da znači »upravljač pokrajine« i. ona se. kako je državna kasa često bila bez većih sredstava. koji su plaćali gospodari dunavskih kneževina i republika Dubrovnik. beylerbeyi). Kao i mnoge titule. bio je bedel-i nuzul. Tako se 1856. bilo je odlučeno da oni umjesto toga plaćaju bedel. Kara Kojunlu i Ak Kojunlu. U natpisima iz Orhona bag-lar znači »plerneniti«. konačno. A drugi bedel-i nakdi bila je uplata od strane ljudi u provinciji koji su po zakonu bili obavezni čuvati puteve na svom teritoriju. te. beg gubi značaj u titulisanju od njega hijerarhijski nižih ličnosti. umjesto opskrbe i nastambi. koja je dolazila od mirijske zemlje. koji je potvrđen u natpisima iz Orhona (8. U praksi. ždrijebanjem. što je potvrđeno kao titula sasanidskih kraljeva (»božanski«.. uspor. sve do ukinuća 1907.. u biti. koji je tako virtualno zamijenio džizju.. od beg (bag-im . najprije pobiran od državnih poreznika za svaku jedinku. titula beg se. taj bedel je iznašao i do polovine njihovih prihoda. »gospodar«. od timarlija koji nisu više bili u stanju vršiti vojnu službu u zamjenu za koju su držali svoja lena. Neka turska društva su je rezervirala osobama visokog ranga.što znači »bog«). a suprotno je bodun (»narod«. nosili su titulu beg.. titula se koristila za sve umara' al-uluse. Prvi puta se uspostavilo dekretom 1885. od starijeg izraza baga . bio je na snazi i pet godina kasnije. te je dekret iz 1927. a onda su prebacivani u pričuvu. nametnut je prvi puta malo vremena nakon toga i trajao je dugo: bio je to bedel-i cebeli. dobijala se putem bedelata raznih vrsta. nema preciznu vrijednost. Iznos za potpuno oslobađanje bio je tada utvrđen na 50 osmanskih zlatnika. U carstvu Zlatne horde. Pod Seldžucima i drugim kasnijim turskim režimima. nasljednici seldžučkog carstva. uspostavio jedan hait-i hiimayunom nazvan iane-i askeriyye.

B E K TA Š IJ E . u tom smislu. koje su uključivale međusobno bliske zasade i obrede. od kojih su neki vjerojatno bili unijeti još u Anadoliji. dijeli se vino. Bektašije ispovijedaju grijehe pred duhovnim poglavarima koji im zatim daju oprost. god. a ta imenovanja automatski su potvrđivana. U krajevima gdje je red. imao je mali dvor i predsjedao je vlastitom divanu. g. Jasno je proizlazilo iz jedne kanun-name Mehmeda II da su. Čuda opisana u legendama o njihovim svetim ljudima često čuvaju neka šamanistička obilježja. tako su dobivale i izvjesna heretička obilježja. do 10.. ako su imali istu čast. od 16. kada se. beglerbezi dospjeli da budu počasni stupanj. izraz vali postaje službena titula upravljača pokrajine.. a njihova glavna zadaća bila je nadgledati. 90 . Vjerojatno je bio učenik baba Ishaka. poglavito u Rumeliji. Provjereno je. njegovim beratom podjeljivali su se samo najmanji timari (tezkiresiz). a koji je Hatiboglu 1490. koji se ostavljao čuvati Anadoliju kada je Bajezid (Bajazit) I išao protiv Mirče. izlazi iz upotrebe (osim beglerbega Rumelije i Anadolije). jer se. »drugi Pir«. visoko cijene i druge alijevske mučenike. reda mevlevija. a beglerbeg na dva. da se u 12. Njihova su tajna učenja šiitska. zvanje beglerbega važnih pokrajina često se dodjeljivalo nosiocima stupnja vezira. broj beglerbega iznosio oko 40.). primljen u divan) imao je uvijek prvenstvo.narodna mistika. najviši ugled. s druge strane. te u nekim povijesnim vrelima. pored muslimanskih. g. st. što sjeća na kršćansku pričest. U 18. stoljeća). imalo je za njih djelo Džaoidan (Giiwidiin) Fazlalaha Hurufija (u perzijskoj verziji). Nije sasvim jasno da li je neženstvo postojalo već u ranom razdoblju bektašija ili ga je prvi uveo Balim Sultan. postojala su dva beglerbega. a posebno one koji su stradali u djetinjoj dobi. Taj red. g. 16. koji je izvorno napisan na arapskom. Kako se povećavao osmanski teritorij. mirmiran. te njihovo zanemarivanje bogoslužnih dužnosti. st. koristio bez razlikovanja (u isto doba kad arapski amir al-umara') kao sinonim beglerbega. u kojem je boravio beglerbeg. prije. Zauzvrat. nisu posebno naglašeni karakteristična tajna učenja i obredi bektašija. a naročito skupine pod oznakom »kizilbaša«. god. značila Beglerbeg se smatrao »potkraljern«. sa gledišta učenja.Bektašije »glavni zapovjednik«. čiji neposredni prethodnici bijahu derviši poznati kao Abdalan-i Rum. kruh i sir. međutim. gdje je stvorena nekakva mješavina sastavljena od raznih elemenata. uključio je široke mase. pored toga što je označavao i upravljača te provincije. Bektašije se nerijetko nastanjuju na znamenitim mjestima hodočašća. st. Lala Šahin imao je za nasljednika Timurtaša. zauzimali su rang prema datumu osvajanja njihove pokrajine. dok su drugi primljeni kroz kasnije dodire i stapanja. saltanat vekili. Pri primanju novih članova. kada mu je Balim Sultan.. izraz vali sve više davao općem upravljaču pokrajine. tako da je krajem 16. U 15. uključujući i obaveznu molitvu. Kada se.) potječe iz aristokratske okoline njegovih takmaca. koji su imali vlast nad beglerbezima susjednih pokrajina. god. što je činilo da je sandžak. premda ovaj podatak (datira iz 1353. bilo je to na početku sljedećeg. Odnos bektašija prema Islamu obilježava njegova temeljna karakteristika . izraz Rumeli beglerbegisi postao je također počasni stupanj. Zaštitnik reda je hadži Bektaš Veli. u Sejid Gaziju blizu Eskišehira i na više mjesta u Albaniji. postojao je barem već na početku 15. koji se. nakon 1530. imenovao je jednog vezira. mirmiran i mir-i umerii i to samo kao počasne titule. koje su vodili u borbu u slučaju rata.. Manja skupina njih zavjetuje se na neženstvo. predstavlja legendu. stoljeću hurufijsko-kabalističko tumačenje brojeva proširilo se među njima. još uvijek. te se dodjeljuje kao takav čak upravljačima sandžaka. progutao i kršćanske sekte. Turskim derviškim ustanovama dao je u zapadnom Turkestanu karakteristična obilježja Ahmed Jesevi (umro 1166. S dubokom reorganizacijom pokrajinske uprave zakonom iz 1864. perzijski izraz mir-i mirčn. te kasnije političko značenje bektašija objasniti djelatnošću njegovog utemeljitelja. U bektašijskom obredu ima kršćanskih elemenata. Vezir je imao pravo na tri tuga. npr. dao konačni oblik. a. Otada su preživjeli samo izrazi Rumeli beglerbegisi. preveo u stihovima na turski (kasnije je bio preveden i u prozi). posredstvom sandžak-bega. stoljeća. Od 1. čini se. čija biografija. feudalne spahije (sipahi). U početku je imao punu vlast dodijeliti timare i ziamete. jedinog beglerbega. tokom »rnetežnog razdoblja". Veziri i beglerbezi su svi nosili titulu paše. Krajem 17.. Beglerbeg Rumelije (koji je od 1536. Bektašiie su uspjeli sačuvati mnogo predislam skih i heretičkih elemenata. Tako je očito bilo i pod Muratom II: u toku njegove vladavine. Potpuno je isključeno da je Bektaš ikada bio povezan sa Osmanom ili Orhanom ili da je osnivač janjičarskog korpusa (utemeljenog pod Muratom I). čiji su nosioci zauzimali rang odmah iza vezira. s jedne strane. Krajem vladavine Mehmeda I najkasnije. koji je vodio pobunu 1239. a beglerbeg. čiji je cilj uključiti sveca u red znamenitih vjerskih ličnosti. st. Nije jasno da li je red izrastao iz kruga njegovih učenika ili je tek kasnije povezan sa tada već legendarnim svecom. bio poznat pod imenom pasa sancagi. a drugi. oni povezuju Alija s Allahom i Muhammedom. god. već pod njim. stoljeća. a osobito visoko cijene Džafera as-Sadika. a neženje nose naušnice kao znak raspoznavanja. kao na primjer u Južnoj Anadoliji. sve više se koristi da označi počasni stupanj beglerbega. Jer u zborniku Maqiiliit hadži Bektaša. a posebno u Albaniji. S njime su bile u vezi zajednice. koja se nalazi u povijesnim zapisima toga reda (prva verzija potječe iz 15. stoljeću među anadolskim dervišima pojavio izvjesni hadži Bektaš iz Horasana. oni priznaju dvanaest imama. Žene sudjeluju u obredima otkrivena lica. Dolazilo je čak do toga da je neki veliki vezir zauzimao također i položaj beglerbega Rumelije. beglerbezi Rumelije i Anadolije bijahu opći upravljači dviju pokrajina. s »teritorijalnim označava­ niern«: »Rumelije« i »Anadoliie«. Središnja ličnost za njih je Ali. muharema posvećuju noći oplakivanju mučenički palih pravednika. Kako su se širile Anadolijom. te objašnjavaju njihovu svetost u skladu sa svojim tradicijama. terminologija postaje još zamršenija. nakon zauzeća Jedrena. stvarale su se nove pokrajine. vratio u Brusu. kao što se navodi u bektašijskim zapisima. Po prvi put je dodijeljena Lala Šahinu od strane Murata I. Turski derviški red. kaziaskera i beglerbega. kao i sistematizacija doktrine koju je pod naslovom Ašknama na turskom napisao Ferišteoglu. Musa dokopao evropskih teritorija.

vodovode. bila je to. posebno u Albaniji (do 1967). Visoko vijeće je odlučilo uvažiti te preporuke. ali ne u gradovima. iako ne uvijek. broj gradskoj četvrti (mahali). kapu koja se sastoji od četiri do dvanaest nabora.. u većini. g. i 19. Kasr al-Ajnu. ekmek evi. vlast nad njima. Disciplinu đaka i pripravnika održava muršid. ovaj sustav je proširen i na druge gradove Carstva. svakog pojedinog staništa (tekije) zove se baba. Sve Makedoniji. Glava koje su do sada držali u svojim rukama članovi klase uleme. nadzonost turskog naroda. te je u tu svrhu odlučilo njihove su raspušteni. nemuslimani. dvanaestcijevni teslim tasi koji se nosi oko vrata. koju čine. bile slijedeći. široko određene: »sve ono što se tiče zdravstva i opće ugodnosti«. sagrađese da je napravio sultan Mahmud II. koje je centraliziralo jedan broj zaduženja u vezi sa nadzorom tržišta. upravi matično stanište reda (pir evi) u Hadži Bektašu. Usporedo s mističnom književnošću. u su prenesene na novostvorenu Direkciju za zgrade u državAnadoliji: Osmandžik i Elmali.Prve korake ka modernoj gradskoj. koje su se odnosile na održavanje javnih zgrada. kao i ostale političke osmanske ustanove. Gradsko vijeće trebalo se republika (odnos prema islamskom pravovjerju. itd. zapravo. evropskog tipa. na Kosovu i u skim ukazom. Bektašije su. prvi i drugi. zavjetovani god. navodno još postoji slavna predsjednika. opći tajnik. muhtari su dobili dvanaest upućuje na broj imama. Sada je to preneseno na muhtare. mini). koja je postojala od osvajanja Carigrada. 1857.. neke njegove Među ranijim sjedištima reda zaslužuju da se spomenu funkcije. Ukidanje janjičara od strane Mahmuda II (1826) pogodilo je i red s kojim su ovi bili povezani. kao i svi derviški redovi. g. donijelo je Visoko vijeće za reformu drugu odluku. kada su započele dvije promjene. koji se koristi na turskom (belediye) i drugim nametnuti i skupljati poreze i namete. koji (cehovi) i trgovci. pa se god. bili imenovani u svakoj hakikat. bili organizacija koja je provedbe povjeriti gradskom vijeću koje se trebalo starati za utabala put mnogim mjerama što će ih poduzeti turska četvrti Bejoglu i Galata (1858). 1854. nezaređeni pristaša reda zove se ašik. da se stvori Gradska komisu već od samog početka bili. u to je polet su dali i brojni saveznički kontingenti. URumeliji: Dimetoka i Kalkandelcn (Tetovo). dužnosti su bile besplatne. Nešto kasnije. imenovanih caržena). tar/kat. Karakterističan je. četiri simbolizira »četiri kapije«: senat. nova. u isto doba. čišćenje. te teber (dvosjekla sjekira). E L E D IJ A (a. poglavito. stoljeća počela je obnova reda i ponovna izgradnja staništa. doživjele preporod. Njezina dužnost je podnijeti izvještaj o evropskoj gradskoj najkasnije u drugoj polovici 15. npr. javnu rasvjetu itd. Na jesen 1925. pored Kaira. nasuprot starim islamskim formama gradske Nova organizacija je dosta dobro radila. premieštaje. stvoreno je nom nad grobom sveca (između Kiršehira i Kajsarija). donosi kodeks gradskih uredbi. 1831. gradsko poglavarstvo. uveden je u carigradske četvrti sustav glavara četvrti (muhtar). pod utjecajem vjerskih korporacija. cvalo je i bogato i zanosno lirsko pjesništvo bektašija-pjesrom tržišta. a uskoro zatim na padini brda Mukatam (već u Nova faza je započela god. od kojih su dva. Sredinom 19.. bektašije su njihovim potrebama bilo prešnije. Danas bektašije nastavljaju živjeti na Balkanskom poluotoku. organizacije. koji su došli sa Zapada za vrijeme Krimskog rata. a ostali na tri godine. bektašije. posuđivati do određe­ islamskim jezicima da se označi moderna općinska ustanova nog iznosa. Par mjeseci kasnije. Novi (1526-1527). zvanog dede. i poneki musliman. Svaka je morala imati grama Tanzimata. kao i mnoge nove riječi modernog Islama. koji se odrazio u njihovoj književnoj Gradska komisija je radila četiri godine i njezine preporuke su se odnosile na izgradnju pločnika. Vijeće je imalo pravo. nadaoslonac u vijeću starijih građana (ihtiyar heyeti) od 3-5 člaIje. komisiju od 8-12 članova koji biraju između sebe predsjed- čelebi I općinskoj či:~--'II! 91 . 1868.. je pomagati Gradsko vijeće (sehir meclisi). te četiri sloja ljudi: abid. baladiyya). inženjer i arhitekt (oba s plaćom). u blizini Kaira najprije u nom vlasništvu. Izraz. pekara i ženske God. mjera i težina itd. nekretninama. odjel za goste. a u nekim slučajevima oduzeti vlasništvo. dućanima i hotelima. pa čak i nakon 1908. Bektašije su sija. ukinuta je dužnost upravitelja grada (sehreodaje. općina. God. Velike tekije uključuju slijedeće dijelove: meydan evi. vodovod. marijet. as evi. stoljeća zadobili isključivu organizaciji i podnijeti preporuke Uzvišenoj porti. a razvila se i nova četvrt u Galati i Bejogluu (Pera). samo stanište sa sobom za molitvu. gas. u koju su ustanove i službe zapadnog tipa bile uvedene u okviru općeg reformnog pronost proširi na 14 četvrti Carigrada. I dotle je bilo glavara na čelu sela i u muhib. 1829. Upravniku grada trebalo nika. izraz. čišćenje djelatnosti krajem 19. kuhinjski odjel. bili grada. s ciljem da se njena nadležpojavio se najprije u Turskoj. a stalni dužnosnici su: pomoćnik Na Mukatamu. međutim.Beledija ----~a čelu-~~tavog B reda bio je koji je nastanji::--I . stoljeća. a pobliže putevi. Najprije redom davala je janjičarima obilježje zatvorenog udruženja. (Sehremaneii za Carigrad. zahid.. Neženje imaju svoga poglavara. Godine 1827. u buni Kalenderoglua Carigradu. kontrolom cijena i dr. arif. s istom željom da se centralizira kontrola i član zove se derviš. poslove je služba u 18. onaj koji je položio samo prvi zavjet oduzme vlast od uleme. Nadležnosti Vijeća bile su vrlo tekija derviša-pjesnika Kajgusuza Abdala. kanali. su se povećali financijski i trgovački evropski interesi u Bektašije su također u više navrata sudjelovali u derviškim pobunama protiv osmanske moći. pa je i udovoljavanje vrijeme razoreno mnogo tekija. položaj stvoriti od predsjednika i dvanaest članova. dva tajnika-tumača. osim toga. a bavila se. stoljeću). namirnice itd. a tvore ga esnafi Političko značenje reda duguje se vezi sa janjičarima. s kućama. Brojka gdje su kadije bili odgovorni da drže spiskove muških žitelja. mihman evi. Bektašiie nose bijelu muslimanskim i u kršćanskim selima. Jedna je bila stvaranje nove Gradske uprave 15. prilagodba Bektašijski oblik derviške vjere duboko je obilježio pobožprefekture francuskih gradova. i to prvi za stalno. te da bilježe seljenja. nadalje u Bagdadu i u Kerbeli. dijeliti. Njihova veza s ovim čvrsto organiziranim Neki posebni čimbenici poticali su na nove mjere. rasvjeta. stoljeću prelazila s oca na sina.. muhibb. Ova I Nadzorništvo ihtisaba.

a druga polovica samo na bengalskom. Gradonačel­ nika bira vijeće..000 sehir. Vidjapati i Čandidas. 1911. koja su otkrila neke komade abasidskog novca iz razdoblja od 8-13. 1047) u Mahastanu i Bugri. zatim o Sultanu Mahmudu Mahisavaru (u. objavljena nova i realnija verzija. Ustav je. ratovi i krize. Ukinuti su stari nazivi sehremanet i sehremini. se izglasao novi zakon o gradskim poglavarstvima. ono nameće pristojbe i ima vlastiti budžet. Sabirid-han sa Hiinifii-Kayriipart. Tokom tog razdoblja se stvorila islamska klima. bio je donesen. bez razlikovanja kaste i vjerovanja. postojali su veliki pjesnici. koja je imala mali učinak. No 10 je sve ostalo mrtvo slovo na papiru sve do 1876-1877. te da ih se stavi uže pod kontrolu Ministarstva unutrašnjih poslova. Nakon mladoturske revolucije. brzo se razvijao. što se. Uveden je sustav muhtara u gradske četvrti i većinu velikih gradova. Sanskrt. Na mjesto njega je stvoreno jedinstveno gradsko poglavarstvo za Carigrad. a koje je sadržavalo devet službi za četvrti. službeni jezik i jezik islamske kulture. U zakonu o vilajetima od 1870. ali im je trebalo 150 godina da uspostave svoju upravu nad cijelom zemljom. koji su nadolazili. I drugi pisci romantičnih epova slijede uskoro Sagirov primjer. Ipak. god. pod čijom zaštitom je živio isto tako Vidjapati iz Mitile i Muhamed Sagir iz Bengala.trknshna vijay. zadobija prvo mjesto. urbanizam i javni radovi. u Nasirabadu i Čitagongu. nazvano sehremanet. a preko 20. Zayn ad-din je napisao Rasiil vijay u slavu Poslanikovih podviga. Zakon od 1876. donesene su odredbe o osnutku gradskih vijeća u gradovima pokrajina. a ono samo se bira izravno na općim izborima na rok od četiri godine.2. gradskim poglavarstvom upravlja gradonačelnik. Dužnosti gradskog poglavarstva su: javno zdravlje. koji je u bengalski uveo »stil rikhta«. stvarali su nove književne teme zasnovane prvenstveno na arapsko-perzijskoj kulturi. Ovaj sustav važio je do revolucije iz 1908. 1416) iz Pandua. slijedio iskustvo iz Istanbula. U provinciji je politika reformatora slijedila istu liniju. Donagazi sa djelom Sayf al-mulk i Muhamed Kabir sa Madhumalati (1583-1588). god. god. B ENGALSKA MUSLIMANSKA KNJIŽEVNOST Razdoblje nastanka (900-1200). kao i Vijeće gradskog poglavarstva od 6 članova. izašao je iz mode. kao i priče o islamskim svetim pobožnjacima. Zakon je osigurao sustavni kodeks pravila za izbore i vršenje dužnosti gradskih organa i.Bengalska muslimanska književnost nika. 1053) u Madanpuru Mimensingu. perzijski. te na direktoru (mudir) kojeg imenuje vlada na čelu svake od 10 četvrti. u kojem je polovica polustiha sastavljena na čisto perzijskom. a muslimani. Turci su se dočepali Bengala god. prvog ben galskog »romana u stihu«. Po njemu. Stari autoritet ajana i gradskog ćehaje (sehir kethiidasz) bio je ukinut. po tri na svaku četvrt. Pjesnici su također uveli u Bengal islamske povijesne priče. Ta dva tijela djeluju pod kontrolom Upravitelja grada (sehremini) koji ostaje državni službenik.. god. a ostao je cijeli život prijatelj sultana. te se pristupilo njegovoj provedbi. dokazuju da su zahvaljujući pomorcima i misionarima postojali stalni odnosi između islamskog svijeta i Bengala u doba kada je bengalski jezik bio još u začetku. te o Muhamedu Sultanu Rumiju (u. Trebalo je stvoriti opću skupštinu za Carigrad od 56 članova. sadrže dovoljno elemenata da pokažu rastući utjecaj Islama u Bengalu. autor Yusuf-Zulayl. 1879. Shek Subhodaya. ali s nekim promjenama. po 6 na svakih 9 četvrti. I dalje se ustrajavalo na Vijeću gradskog poglavarstva.. 1930. Oko tri stotine godina prije pojave Islama u Bengalu. Možda je prvi pokušaj da se omogući islamskim učenim osobama da upoznaju bengalski jezik učinio pjesnik i svetac Nur Kutb-i Alem (u. Najznačajnija novina u novom zakoniku bila je manje u odredbama.ii. Rčmdyana i Mahabharata. Pod njihovim mecenatstvom prevedeni su na bengalski Bhiigavata. čiji je opći smisao bio da se smanji samostalnost gradskih poglavarstava u pitanjima financija i sigurnosti. već stoljeće i po nakon islamskog osvajanja cvjetao je u vidu razvijene regionalne književnosti. koji je podržao i Maladara Basu da napiše svoje djelo Sl. redovito.000 žitelja zovu se kasaba. bengalski se odvojio od zajedničkog indo-arijskog jezika. kao i o Baba Ademu (u. 1119) u Vikrampuru. ponovo se pokušalo s uvođenjem demokratskih gradskih ustanova. zahvaljujući zaštiti Jusuf-šaha (1478-1481). jezik naroda. hagiografija na sanskrtskom o šejhu Dželal ad-dinu Tabriziju (u. Razdoblje neovisnosti (1351-1575).1924. kao što su Bajezid Bistami (u. Upravniku je pomagala opća skupština od 24 člana. stalna komisija i gradsko vijeće. 1202. kada je ustavni pokret nametnuo novi zakonik za prijestonicu i pokrajinske gradove. nisu omogućili da se on ostvari. God. Upravitelju je ispornagala opća skupština od 54 člana. Sultani Pandua i Gauda poistovjetili su se sa svojim narodima i potpomogli su na vrlo slobodouman način svu bengalsku književnost. ostao je do danas na snazi.000-20. surađujući sa svojim susjedima Hindusima. a više u činjenici da ga nije proglasila Uzvišena porta. a 92 . prevodi kao gradonačelnik (tj. Prva mjera republičke vlade za gradove bio je zakon od 16. 1225) i Niranjaner Rushma. javne službe. koje je zaduženo pomagati Upravitelju. Tursko razdoblje (1201-1350). st. koja je malo pomalo prožela upravno. dok je šejh Fajzalah (1545-1575) sastavio Gluizi vijay i Goraksha vijay. God. kojima je na čelu državni službenik. a bengali. bengalska balada Ramai Pandita. Arheološka iskapanja u Paharpuru (Radžšahi) iMajnamatiju (Tripura). Gradovi od 2. predsjednik gradske općine). Svetac je bio školski drug Gijas ad-dina Azam-šaha (1398-1410). 874). a zamijenjeni su sa belediye i belediye reisi. Bengal je osvojio svoju neovisnost pod sultanom Ilijas-šahorn (1342-1357) i sačuvao je 225 godina. Sabirid-han je također napisao Rasul vijay. Ali nije bilo ni izgrađenog bengalskog jezika ni književnosti prije nego što je Bengal došao u doticaj s Islamom i muslimanima. Konačno je god. s nekim promjenama. uglavnom. novi zakon je konačno ukinuo taj sustav. Grad je podijeljen na 10 četvrti. koje imenuje i plaća carska vlada. vrelo hinduske kulture. nego privremeni osmanski parlament. koji uspostavlja upravu grada u Ankari. kao Bahram-han sa svojim djelom Layla-Magnun. vjersko i društveno ustrojstvo.

Kajkobad (1858-1951). Šerbaz i Šejh Sadi u Fikr-niimi i spjevu Gada Mallika (1712) uvode u njega moralnu pouku. Isvar Čandra Vidjasagar (1820-1891). a islamska bengalska književnost. sjajila je dotada nepoznatim sjajem. koje se odnose na Poslanika i njegovog ujaka Hamzu. Među slavnim muslimanskim piscima. a učinio je. Neke od tih riječi koristile su se tokom cijelog osmanskog razdoblja. označava određeni tip naredbi koje je izdavao sultan. Muso. god. mnoge su legende. oba pisci pjesama koje veličaju zajednički ideal sufija i vaishnaba. riječ arapskog porijekla. kojim se odlučilo izdati berat. Nazru 'l-Islam (rođen 1898). koristeći tematske krugove: Čandi. koji su ne samo usavršili stare teme. misal. poredi se. kao i Lalmati Sayf al-mulk. 1607-1680).). Dharme. buyuruldu. Mir Mušaraf Husein (1848-1911). 1576. emr. Na njegovom tragu. Nisan označava svaku naredbu. st. koji je još ranije uveden. kao i cjelokupne islamske kozmogonije. Moguisko razdoblje (1576-1757). Pandit Rijaz ad-din Mašhadi (1850-1919). a ugnjetenog čovječanstva općenito. otuda izraz u uvodnom dijelu berata: eli emirlii. Kako je sva postavljenja u Osmanskom Carstvu dodjelji. Hazdr masa'il od Abdelkarima (1698). pjesnik Džasim ad-din (Džošimudin. irade. tevki. Muslimani su stupili na scenu pola stoljeća kasnije. Muzamil Hak (1860-1933) i dr Abu 'l-Husain (1860-1916) prisvojili su taj novi bengalski tok. da cijeli svijet upozna bengalsku književnost. Na vjerskom planu. nišan. nije značilo samo opći nalog. uvodeći u nju prozu i poeziju obnovljenu zapadnim idejama i oblicima. ali je značilo isto tako posebni tip naredbe. koja ima tugru (nisan). yarlzg. Tragedija kod Kerbele bila je osnov rascvata elegijske književnosti. živjeli su u doba Husein-šaha (1493-1519) i njegovog sina Nusret-šaha (1519-1531). sa bengalskom Ramajanom i Mahabharatom. Prvi je bio sveti pjesnik Čitagonga. Nur-nama od Šejha Parana i Niir kandil od Muhameda Šafija zasnovane su na islamskom shvatanju đavla. bez ikakve razlike. On je dijelio muke i patnje svojih zemljaka posebno. treba navesti posebno dva pjesnika. mensur. napajale kazivanja u djelima Nabz Vam0:. Armada i Gariga. hiikiim. Nasihat-niima od Šejha Parana (1550-1615) i Kifayat al-musallin od Mutaliba (1575-1660) znamenita su djela. rođen 1902) pjeva pjesme seljačkog Bengala.. Hiikiim (hukm) susreće se u smislu naloga općenito. u smislu sultanove naredbe. Više izraza turskog ili stranog porijekla koristi se s istim značenjem: to su turske riječi biti. a zanemarili lokalnu književnost.ja " dužnost. punu života.. Ipak.'. Šejh Abderahim (1859-1931). posebice one koji su redigirani od najviše financijske službe Carstva. Nasralah-han (1560-1625).r sauuil i Hidayat al-Islam. j 1 I 93 ._-- . koji je najavio novo doba ljudima iz naroda i pozvao ih da se bore za neovisnost domovine. U djelu Stuyapir šeiha Fajzalaha (1575) nalazi se očiti književni dokaz spajanja islamske i hinduske kulture. a niz drugih pisaca slijedio je njihov primjer. Bankim Čandra Čaterdži (1835-1894) i Madhusudan Data (1824-1873) igrali su veliku ulogu u književnoj obnovi. Iblis-nama Sajida Sultana. potom Navaziš-han u Gul-i Bakauiali (1638). svojim djelima. Romantični spjev. pao pod gospodstvo Mogula. osobito istočnog dijela zemlje. Hajat Mahmud u Džang-niimi (1723) i Muhamed [akub također u Muqtul Husaynu (1694) pridonijeli su velikim dijelom popularnosti te teme. zahvatio je hindu-temu Padmayatija (1651). neke su imale opći smisao. a u jednoj od njih navodi ime Firuz-šaha (1532-1533). Čand Kadi i šejh Kabir. sa svake tačke gledišta. zatim arapskog porijekla beriit. N asihat-ndma. Emr (emir). Oni su uveli svoju vlastitu kulturu u njezinom perzijskom obliku. svjetlosti i snage. a drugi. koji su na zemlju gledali kao na »pakao koji je ispunjen darežljivošću raja«. koji je bio dvorski pjesnik velike učenosti. Pisao je i pjesme. Qiyiimatniima od Muhamed-hana. koji je u bengalsku književnost uveo islamske vjerske propise. U isto doba se pojavio Rabindranat Tagore (1860-1941). koja. korišćeno tokom 400 godina. st. na turskom osmanskom. nego i otkrili nove. Sudnjeg dana. misal i irade (korišćen samo od 19. da bi postavili osnovu za »modernu muslimansku bengalsku književnost«. sastavio je Sorčai-namu.. »onaj koji raspolaže nalogom da se da berat«. On je redigirao djelo o savjetima. Džang-ndma od Nasralah-hana (1560-1625). Oba su izvršila veliki i trajni utjecaj na naredne generacije pjesnika. " I s tim dokumentom uprava posebno postupa. Hindusi su izvukli korist od zapadnog odgoja bar pola stoljeća prije muslimana. Bio je jedinstveni bard.Berat Prvi islamski pjesnik. Sajid Sultana (1550-1648) i Alaola (Alawal. koristi Abdelhakim u svome djelu Yusuf Zulayha.__. ona je dosegla svoj vrhunac u vaishnabskoj književnosti. Kada se ovaj žanr pokazao jednoličnim. Manasa. Englesko razdoblje (1757-1947). Garibalah takođe u Yusuf Zulayha i Muhamed Akbar u Zeb al-mulku (1673). koji je dobio Nobelovu nagradu. koje raspravlja o učenju Islama. U rodu islamskih priča. Nasihat-ruimu i Šiho. hinduska književnost se razvijala. B E R A T .. Najslavniji među njima bio je Ismail Husein Širazi (1870-1931). te su revolucionirali bengalsku književnost. Muhamed-han u svome Maqtul Husaynu (1645). plodni pisac vjerskih djela. bio je Afzal Ali.b ad-din-namu od Abdelhakima (1620-1690) i Sarsčler nt« od Kamara Alija (1676). Berat ima uži smisa:: on znači »čin postavlienia«. njegovo remek-djelo. na koju je jako utjecala indo-perzijska tradicija. Treba još spomenuti Bayiiniit od Navaziš-hana (1638). nacionalistički pjesnik islamskog Bengala. Riječ biti nije se mnogo koristila nakon 1500. Autor u njemu opisuje vjerovanja i običaje novog obreda koji se trudi pomiriti glavne islamske i hinduske vjerske ideje. Nabi varf/S):a. Naredbe od najviše važnosti označene su manje čestim izrazom mensur. te perzijske pozajmljenice ferman. Abdelhakim u svojoj Kerbeli. ali od 16. a druge samo u nekom vremenu. u borbu koja se kasnije izrazila u stvaranju Pakistana. Amzr Hamza (1684) od Gulama Nabija i Anbiya' ViiIJz (1758) od Hajata Mahmuda._ . s čijim je tekstovima uprava postupala posebno. »ukaz imenovan.a. Rasul vijaya i Šab-i mi'rddž od Sajida Sultana. dok druge posebno precizniji. stvorio je novu školu realističke poezije. Bengal je god. nego i posebni.

ta-mahak) postoji. tražeći da priznaju osobu. koja žive u Sjevernoj Africi. Od prvotno zatvorenog berberskog područja.. Ne zna se do sada službena taksa. vladalo matrijarhalno (obiteljsko) uređenje.. citira nalog. posebice više slobode i utjecaja uživa žena. st. doduše. pozivajući se na znak sultana. ovi posljednji imaju vlastiti suglasnički alfabet sa smjerom pisanja ulijevo. _. što može ići i do međusobnog nerazumijevanja. stoga su se sva imenovanja. određuje da njegov poslanik izvrši dužnost. . Danas prevladava malikitski mezheb (vjersko-pravna škola). kao i jezik Kabilije u sjevernom Alžiru i jezik Tuarega u južnoj Sahari. te' je uvijek u oazama) i u Alžiru (u Kabiliji. vladar. te su njegovi temeljni elementi i slijed općenito istovjetni. osigurale su čak dvije berberske dinastije (Almoravidi i Almohadi) prevlast u Sjevernoj Africi. koja dovodi do obilja B 94 . onda su ona nabrojana. navodno. U predisiarnsko doba dolazilo je. _---. Trebalo je platiti neku pristojbu da bi se napisao berat. vjerojatno euro-sredozemnog porijekla. Mala enklava postoji. ali su tada u većini prešli na Islam i sudjelovali u osvajanju Španjolske. Mnogo upadljivije od tragova te sustavne srodnosti su. koje ne čine dio teksta. tugri«. kao i rahma i salam. ali. Nakon što se. koji se jedni od drugih manje ili više razlikuju. Prvotni vlastiti naziv Berbera (danas još živ u imenima dijalekata ta-mazigh-t. već u rimskoj literaturi. povremeno. igrala su samostalnu ulogu. Može se prevesti sa »blagoslovnom snagom. Kako se pod imenom berat podjeljivalo jako mnogo postavljenja. te kada se daje udruženju ili društvu. preostale su samo male etničke enklave.. a u Libiji gorje Barke. vršila beratom. do 13. koji su pronađeni poglavito u predjelu Kartage. uskoro do pobuna kao i otpada od pravovjerja._--_. preuzela je kršćanska vjera vodeću ulogu. Prema važnosti postavljenja. Džebel Gurjan. iz opozicije. na atlaskim lancima i ~ao sultan. numidskim ili starolibijskim alfabetom. ali je uvijek redigiran u divanskom stilu. koji se naziva tifinagh. od kojih jedna. Berberi su se žestoko suprotstavljali arapskoj navali sve do početka 8. Od danas otprilike 6 mil. a od ll. a koji su napisani tzv. Poslije toga. obrnuto. E R B E R l . do vremenski i lokalno ograničenih državnih tvorbi berberskih plemena koja su se među sobom cijepala. itd. za religiozni život Berbera postao odlučujući. uveliko prelazilo na židovsku vjeru... rasute preko cijele sjeverne Afrike. E R E K E T (a. uočava da se staro plemensko običajno pravo zadržalo u brojnim slučajevima kada odredbe islamskog prava nisu odgovarale. U Tunisu naseljavaju Matrnatu i otok Derbu. Po njihovom prijelazu na Islam. u lijevom uglu je ime mjesta gdje je izdata naredba. timar berau. Čak su i riječi za brojeve u većini dijalekata preuzete iz arapskog. berat se predočava jednostavnije ili uzvišenije. pr. Berber Je skupno ime za rasno raznorodna plemena. kretala se između l i 3 % dobra njime dodijeljenog na uživanje. riječi koje su u novije doba posuđene iz arapskog. također bili berberski dijalekt. Moguće je da su u 17. Berberski jezik ima dugu povijest. cijeni se na otprilike 5-6 milijuna. u Mauritaniji i sjevernom Senegalu.. Osjećaj da nisu jednaki s Arapima doveo je. st. pa ipak preostala građa ne dopušta neki jasni zaključak. baraka. ostatak se arabizirao i s jezikom i običajima izgubio je i svijest o svome autonomnom etničkom porijeklu. džamije manjeg značenja. jedan dio se povukao u Saharu. sve dok Almoravidi nisu presudno doprinijeli da sunizam konačno pobijedi. Berberski jezik je jedna od pet grana semito-hamitske (afroazijske) jezične makro-obitelji. osim toga. Onda slijedi uput žiteljima kojih se tiče._. Ukupni broj stanovništva sjeverne Afrike.e. To nabrajanje čini se na prvi pogled najvažnijim dijelom teksta. st.. može započeti s dvije formule.n. a napisano je pismom sijakat. pozivajući se na od Boga dobivenu moć. Tako je Islam. preuzeli jedni za drugima haridžitska i dijelom šiitska učenja. kao mazax. a dijelom nomadskih Berbera razlikuju se znatno od arapskih. st. Svako imenovanje bilo je vršeno postavljenjem. U najvažnije berberske jezike spadaju tamazight i šilha u Maroku i graničnim dijelovima Alžira. ipak. izumrli jezici pražitelja Kanarskog otočja prije španjolskog osvajanja. pojedinačno. st.. berat se UVij~k davao u ime sultana. Nekada berat ne nosi datuma. od paše pa do službenika . Nakon invokativne molitvene formule (davet) i tugre. berat postaje jedan od brojnih izraza koji su se koristili u odnosu na upravu dobara timara. Džebel Nefusu i poneku oazu. koja su živjela u nepristupačnim predjelima. te se zaključuje uobičajenom rečenicom sultanskih naredbi: »da svi to priznaju i poklone povjerenje carskom znaku. Berbera. Ako je dužnost ili funkcija vezana za neka dobra (a to je u većini slučajeva). U udaljenim područjima održale su se male haridžitske grupe.. _- . te je time u dalekoj srodnosti i sa arapskim. Berberi su najprije ispovijedali pravovjerje. U Kur'anu riječ se koristi isključivo u množini: barahat su poslani ljudima od Boga. skupno ime za veliki broj jezika i dijalekata Berbera. u stilu perzijske frazeologije. B B E R B E R S K I JEZIK. Berberske trupe pomagale su povremeno Fatimide. oni se mogu svrstati po sadržaju: vezirlik berau. Zemljopisno širenje berberskog dopire danas od oaze Sive na Istoku sve do atlantske obale na Zapadu i od sredozemne obale prema Jugu kroz Saharu sve do Nigera i Malija. veće grupe žive posebno u Maroku (u Rifu. ali su onda. Kod svečanih berata. malihane berati. Na dnu dokumenta. Običaji dijelom stalno nastanjenih. između oaze Sive u libijskoj pustinji i Kanarskog otočja. koje se nagrađivalo privremenim uživanjem lena ili u gotovom .. između Sive i atlantske . Neka vrsta staroberberskog je jezik libijskih natpisa (otprilike 2. a mnogi to tumače time što je kod Berbera prvotno. blagoslov). ocaklzk berati. prema brojnim primjerima. Oresu i Mzabu). a druga prelazi odmah na razlog. U središnjoj Sahari mogu se posebice imenovati nadaleko rasuti Tuarezi. božanskog porijekla. te nigerskog koljena i Sredozemnog I mora s druge strane. a nekada je napisan na drugom pismu i od druge ruke.). ipak. koja govore jedan od dijalekata istorodnog berberskog jezika ili su govorila do arabizacije. samo još neka berberska plemena.Berberi I bio popraćen epitetom ~erifili hiimayun (»carski berat«). te je iščezla bez ostatka tek u 12. novcu. Prvotno se berberska vjera sastojala od raznih lokalnih kultova. obale s jedne strane. a koje čine veći postotak berberskog leksika. dok se u domašaju građanskog i kaznenog prava. koji još danas govori berberske jezike. U posebnom značenju.

maslina i noć 27. Basre i Sirije (kako tvrdi Zamahšeri) ne smatraju to retkom kojim počinje Fatiha i druge sure. Predavači i pravnici Medine. čiju materijalnu osnovu treba vidjeti u uvođenju jeftine tvari za pisanje. naime kao po određenim gledištima poredani popis spisa. Bog može učiniti da baraka zrači iz osoba Njegovih poslanika i svetih ljudi: Muhammed i njegovi potomci posebno su njome obdareni. vjeruju da je bila zapisana na Ademovom (Adamovom) boku.000 naslova. a njome se služe i ljudi koji vračaju. milostivog i samilosnog« zove se besmela (basmala. 41 Kur'ana imamo skraćeni primjer besmele: »Ukrcajte se u nju. Tako promatrano. Kuab al-fihrist Ibn an-Nadima. Riječ je postala teološki važnom prilikom protivljenja preciznom sliieđeniu Poslanikove Sune. 95 . koji je izvršio njegov sin.Bid'a na materijalnom planu. 1067). Ova je formula ukrasni motiv koji se mnogo upotrebljavao na rukopisima i u arhitektonskoj ornamentici. U magribskim narječjima se različito koristi u priloškom znače­ nju »dosta!«.500 pisaca. nalazila se cjelokupna literatura prije toga samo u obliku rukopisa. premda ne do prave nevjere (kufr). te znači gledište. slično čemu nije prije postojalo ili bilo primjenjivano. U tom razvitku se pokazuju dvije izrazite strane. bismi!la) ili tasmiya.. koji je trebalo da obuhvati sve dotada poznate arapske spise. dakle novinu ili novotariju. ili bi 'l-yumn. Taj bagdadski knjižar napisao je 987-988. Nešto kasnije nastao je i najstariji poznati popis šiitske literature od at-Tusija (u. ispunjen s bereketom. 1505) znamo za njegovu autobibliografiju. koju je sastavio al-Biruni. označava sve nove ideje i postupke koji su se pojavili u islamskoj zajednici.500 naslova od otprilike 9. Njegov Kitab kašf ae-zuniin 'an asami al-kutub wa al-funiin (Knjiga otkrića misli preko imena knjiga i znanosti) plod je dvadesetogodišnjeg sakupljačkog rada i popisuje 14. Zamahšeri pretpostavlja da se u neznabožačka vremena govorilo: »U ime al-Lšte« ili: »U ime al-'Uzze«. god. neovisno o njihovom postojanju u nekoj knjižnici.) vjere. dok se riječ amin tu nije pojavljivala. većinom oslonjen na zakon o obaveznom primjerku. naravno. Već u Kur'anu. osmansko djelo Katiba Čelebiia (alias Hadži Halife). sustavno postavljen kompendijum o literaturi. Pri predmetnom otvaranju. biografskim podacima i datumu nastanka.« reče Nuh »neka plovi i neka pristane!« Besmela ima veliko značenje u očima pobožnih ljudi. Kao nadoknadu za nedostajanje indeksa pisaca nudi Katib Ćelebi (dosada neštampan) biografski rječnik (Su!lam al-iousul iiii tabaqdt al-fuhid). Slično modernom ukrštenom katalogu nalaze se u alfabetu naslova i upisivanja pod devizama. koje nisu u suglasju s tradicionalnim vrelima (usul. blagoslov. te koji je utjecao na daleko najvažnije preneseno bibliografsko ostvarenje. na Džebrailovom (Gabrijelovom) krilu. ovi potonji koriste je kao hamajliju. da označi napućivanje na osobno razilaženje. koja se obično prevodi sa »U ime Boga. no koje se nisu održale. koje ide do krivovjerja. Za klasificiranje znanosti imamo al-Farabijev Ihsć' al-t ulum i Taškoprizadeov (Taskopruzade) Miftii~ as-sa'ada. Svugdje nailazimo na običaj da se ime Božje zaziva kad se počinje neki važan posao. U opsežnom uvodu posvećuje se on povijesti. onaj Bagdadli Ismail-paše (u. dostatnosti): ma fihi baraka. Iza toga slijedi alfabetski popis naslova s navodima o piscu. za Perziju Hanbabe Mušara. te je prikazao razvitak i predmet svake znanosti i dao podatke o piscu. prema tome. na planu vjerskih zasada. Od univerzalnog učenjaka as-Sujutija (u. 1920). koristi se u nekim slučajevima decimalna klasifikacija u nešto izmijenjenom obliku. a za vremensko razdoblje pisanja arapskim pismom u Turskoj biobibliografsko djelo Bursali Mehmeda Tahira i nedavno Ozegea. ponajviše Ibn Hanbal i danas. na Sulejmanovom (Solomonovom) pečatu i na Isinom (Isusovom) jeziku. doživjela je islamska proizvodnja knjiga snažan polet. To je mišljenje aš-Šafiija. Perziji i mnogim arapskim državama putem nacionalnih bibliografija odnosno sličnih popisa. od kojih zadnji. Za arapsko područje su to djela L Sarkisa (1928) iKahale (1957-1961). B IB L I OGR A FIJ A . Oni drže da ta formula samo razdvaja sure ili znači. Tu i tamo se nalazi da se bereket pripisuje najrazličiti­ jim stvarima. predavači i pravnici Meke i Kufe besmelu smatraju retkom početka Fatihe i drugih sura. Uz Kuab kašf nastavljeno je pet dodataka. te zato njegovi sljedbenici ne izgovaraju te riječi glasno u molitvi. te način života koji je različit od Poslanikovog. tako. Kur'anski tekst (kalam al-lah) je. U praksi. To je mislio i Abu Hanifa. a napretka i sreće na duševnom planu«. moramo pretpostaviti da je bilo još mnogo više bibliografija. Riječ se javlja. ostvaruje se danas u Turskoj. Tekući bibliografski popis. pokrivajući sobom novine. sadrži više od 10. Suočeni sa značajnom islamskom literarnom proizvodnjom u srednjem vijeku. pojedinačne B ID 'A je upravo suprotnost od sunna. st. B ESMELA. U nekim zemljama nastaju dokumentacioni centri. Iz tog vremena je poznat i najstariji popis knjiga. Pojam bibliografije koristi se u užem smislu. U poznate osobne bibliografije računa se i ona ar-Razijeva. smisao ili način djelovanja. bibliografije na islamskom Orijentu sve do uvođenja štampanja mogle su biti samo opći popisi rukopisa. Pažnju zaslužuju i mnoga biobibliografska djela Ctabaqiit-literatura). U suri XI. tradicionalistička. Ali Bog može i povući Svoju baraku. te je izgovaraju glasno. Budući da je štampanje na islamskom Orijentu uvedeno tek početkom 18. čiji je turski prijevod Mevzuiitii 'l-ulian. Perom Ibn Hajra al-Išbiliia (1108-1179) prenesena je bibliografija zvana Fihrist sa otprilike 1400 arapskih naslova. no koji nipošto nisu imali jednoličnost današnjih otštampanih knjiga jednog izdanja. papira. ona. Za doba štampane knjige postoji danas više retrospektivnih općih bibliografija. st. Almohadi su je koristili u značenju »nagrade koja se dodaje plaći vojnika«. ramazana su »blagoslovene« (mubiirak). a zasniva se na činjenici da su ove riječi zapisane na listovima koji su sačinjavali kur'anske tekstove. Formula bismi '!liihi 'r-rahmani 'i-rahim. značenju i klasificiranju pojedinačnih znanosti. Od 9. čiji su se tekstovi prepisivali. Jedna. naprosto. u ime Allaha. Posebno je zabilježeno da su stari Arapi započinjali pozivnice na vjenčanja riječima: bi 'r-rifa wa 'l-bonin. praktično. sadržaju. bio vrlo raširen. S druge strane. riječ je završila tako da je dobila svjetovni smisao (dovoljnosti.

isto tako. pod naslovom Vasiyyet-name.. Jedan od najslavnijih kadija tog doba. da su novine opravdane i. i?hiir i 'Awamil. Riječ B Mehmed-efendiju. izučavanja su jezikoslovlja u svrhu shvaćanja Kur'ana. god. te nikakvo uvažavanje visokog ranga nije ga moglo navesti da otrpi i najmanju njegovu povredu. sve što je novo i proturječi Kur'anu. razlika između pojma bid'a. Može se razlikovati prave narodne zagonetke od umjetnih. koje je plaćala državna blagajna. Zabranjeni su krivovjerni sustavi koji se suprotstavljaju pravovjernom Islamu. Ipak. Turci na Sjeveru i Istoku koriste.. koje su. Šejhulislam Ebusuud-efendija sudjelovao je isto tako u raspravi i.. ponovo javlja u 18. kada kaže da je umro u dobi od 55 godina). npr. vjernič­ kom konsenzusu (igma') ili predajama (alar) je bid'a koja zavodi na krivi put. on je prihvatio. a kada mu je njegov zemljak Ataulah-efendija. dovele su ga u spor sa učenim ljudima njegovog doba. krivovjerje. uz Ahi-zade učenjak. nazvan »Tarikatci«. 1328-1329. vodi ka osnovi bid'e. Suni. opovrgavanje krivovjeraca. Abu-ir-Rayhan Muhammad ibn Ahmad al-Biriini i. bio je njegov glavni protivnik i napisao je risale. »uvođenie uči B ILM EDŽ E (t. kao što su lugaz ili mu amma. ali se. Komentare djela at-Tariqa al-Muhammadiyya napisali su Hadimli Mehmed Efendi i Abdelgani an-Nabulusi. kada je započeo školovanje. Bilal-zade. pisca i predavača u Birgiju (odatle nadimak Birgevi) okončala se 1573. Da bi se riješila zagonetka. kojom je svakom zapovijedao po jedan binbaša. turski još uvijek živi kod običnog svijeta. st. kada je umro od kuge. 1522. umjesto ove riječi. poučavao je u medresama Carigrada. shodno tome. preveo na sjeverno-turski Toktamiš-oglu. kojeg neki arapski pisci označavaju ponekad pod nisbom Al-Hvarizmi (al-Hwarizmi). staratelj Selima II. bilmece). Posebno turski karakter bilmedže u prvom redu je vezan za zemljopisnu situaciju i turski narodni život. Danas. prihvaćanje i odbacivanje zakonitih svjedoka. sa svoje strane. ozakonjenje vjerskog prava. se vrlo rano javlja kod zapadnih Turaka i već se koristila pri Orhanovoj vojnoj reorganizaciji god. ako je tačan Katib Čelebi. dakle. Od pohoda 1769.(»pronaći«). On se. ponudio položaj muderrisa na medresi koju je izgradio u mjestu Birgi. jedan je od najvećih učenjaka jednako upućen srednjovjekovnog Islama. uskoro se istakao među dječacima svoje dobi i došao u Carigrad. objavio je fetvu protiv njega. tokom toga vremena. koja je sadržavala besjede i predavanja na arapskom. Komentare tog djela napisali su Kadi-zade Ahmed Efendi i šejh Ali Efendi iz Konje. te se koristio. po njihovom očito jednostavnom obliku. i on se digao odlučno protiv svih novina. god. koji razlikuju zdravu od loše predaje. binbaša postaje redoviti stupanj nove vojske. Krajem 18. turski vojni stepen. malo kasnije. (a. Njegova karijera profesora.000 pjastera po pohodu. a ne da je dužnost vjernika »slijeđenje« (iuibč") promiena« (ibtida'). Izraz binbasi nije se izgleda mnogo koristio u redovitoj osmanskoj vojsci u klasičnom razdoblju.. najprije. hvale je vrijedna. fizikalne i . Emin Efendi ga je usvojio kao vodič u ponašanju i bio je.. utvrđujući da bi vakufi štetovali ako bi prevladali pogledi Birgevija (posebice njegovo mišljenje o predmetu nezakonitosti ustanovljenja vakufa u novcu ili drugim pokretnim dobrima). njegov šeih nije pristao na to da potpuno napusti poučavanje i predavanje. Kao i Ibn Tajmija. i služi za oznaku časnika nanovo stvorenih mIrI askerija. vrlo su cijenili obrazovani ljudi. postoje svjedočanstva koja navode na to da su se nekoć mnogo ozbiljnije uvažavale i činile dio narodne filozofije. jeste njegov priručnik na turskom jeziku o osnovnim pojmovima teologije. naziv koji se općenito daje narodnim zagonetkama kod osmanskih Turaka. Dva gramatička djela. zagonetke čine poglavito granu narodne turske književnosti koja je namijenjena djeci. koja je bila samo zabuna (šubha) u pogledu zdravog dokaza. dobio je mjesto kassama kod vojske u [edrenu. Ali al-Kari je napisao dugu kasidu. da bi zaštitio sveti Zakon. na raznim stupnjevima i načinima. dok je kufr uporno suprotstavljanje. u matematičke i zvjezdoznanske. Zahvaljujući utjecaju svoga učitelja Abdurahman-efendije. koja ima nešto od karaktera hijeroglifa. Izrađenija klasifikacija dijeli novine prema pet pravila vjerskog prava. nakon njega. bio uveden u red bairamiia od šeiha Abdurahmana Karamanija. Oko kraja života. Pošto je dovršio svoje obrazovanje.. razne druge koje se izvode iz korijena tap. Često tiskanu. koje ne proturječi. Vasiyyet-namu je. te je. Birgevi. za oznaku stupnja u safavidskoj vojsci u Perziji. poduzeo putovanje iz Birgija u Carigrad. uviđajući činjenice promjene svijeta. Konačno. Ismaila Nijazija. Ovaj je dobijao plaću od 2. a ovaj zadnji je. u kojoj je objasnio Birgevijev položaj među islamskim učenjacima. izraz se susreće i kod istočnih Turaka. Ipak. čak nužne. da bi savjetovao velikom veziru Mehmed-paši da ispravi neke nepravilnosti koje je bio zapazio. Mehmed ibn PIr AI!. ipak. itd. (ili 1520. B IR GE VI (Birgivi. Ali dobra novina. a bez dvojbe najizvorniji. htjede povući istodobno i s te dužnosti i od podučavanja. čak se pojavio i tarikat istoga imena. bio predmet komentara muftije iz Osmanpazarija. nevjerovanje. Nijedna od tih crta nije posebna za turske narodne zagonetke. st. kolektivne obaveze neophodne islamskoj zajednici (fard kifiiya). postojalo je 97 pukova ove vojske. uči. čak. samo vahabiti. a onda uz kazi-askera Abdurahman-efendiju. nelogičnom prividu. binbasi. Među Birgevijevim djelima. igri riječi ili dvostrukom smislu. »vođ tisuća«). koje je posvetio činjenici da je haram poučavati Kur'an za plaću ili prihvatiti plaćanje za ma koji čin pobožnosti. što je dalo povoda mnogim pričama. čija glasovitost B 96 I R UN I . on je. gdje se vezao. Novine. uz nešto manju plaću.Bilmedže Sune. pješadije i konjaništva. Njegovu a!-Tariqa al-Muhammadiyya. koristila su se u medresama godinama i uveliko su olakšala učenje arapskog. fanatičan u stvarima vjere nije podnosio ni najmanje odstupanje od šerijata. Prema aš-Šafiiju. Rođen u Balikesiru god. ono koje je ovjekovječilo njegov ugled sve do naših dana. Druga. a odnosi se na komandante bataljona. Risale. u kojima je pokušao osporiti njegova mišljenja. Birgili). U obliku minbaši. Na to je Bilal-zade čak ustvrdio da je Birgevi postupao licemjerno. plus desetinu plaće svojih ljudi. koje još uvijek zadovoljava potrebe naroda u vjerskim stvarima. potrebno je najprije shvatiti smisao posebne terminologije. prema normama doba. IN B A š A (t. koja je sastavio Birgevi. i kufr.

sa svojom visokom medicinskom školom. U Pakistanu iMauritaniji. U bibliografskoj poslanici Risala fl fihrist kutub Muhammad ibn Zakariyya ar-Razi. Sultanu Mesudu ibn Mahmudu (1030-1041) posvetio je al-Biruni svoje treće glavno djelo iz 1030. Nakon ubojstva ovog šaha od strane njegovih pobunjenih trupa god. Šiiti od dvanaest imama nosili su crveni turban. uvodeći se u sanskrt i razna narječja. on se isticao i kao zemljopisac i povjesničar. koje je od vremena do vremena postaialo sinonim za Perizijanea. Proveo je dvadeset pet prvih godina u domovini. Ali je zeleno. god. te odjeća šiita (i fatimidskih halifa i fatimidskih vjerskih govornika). onda je to ukupno 180 naslova. nosi naslov: Kiuib al-gama hir fl ma'rifat al-gauxihir. koje se zovu »islamske republike«. Mesud je piscu za to djelo ponudio novaca u težini jednog slona. plavo). koji im je pribavio (tursko) ime hizilbas (»crvena glava«). a među njima i al-Biruni. 1016-1017. a crno je i danas pokrivač Kabe. god.Bolnice prirodne znanosti. god. kojeg je hvalio kao svoga prvog dobročinitelja. »Učiteli«. zadužen za osjetljive diplomatske misije. Jedan od njih je. god. a onda je počeo objavljivati neke radove i stupio je u prepisku s Ibn Sinom. iz koje su abasidske halife od 765. teško se može svesti na jednu (crno. Umro je nakon 1050. Uzor za najranije islamske bolnice bila je bolnica u Gundešapuru (Džundišapuru) u Huzistanu. Poslije je dugo boravio u Džurdžanu. središte heleni stičke medicinske znanosti. zvjezdoznanskim. neke osnovne boje postupno su zadobile čvrstu. Sam Ibn Sina je po svemu sudeći svojevoljno napustio Džurdžaniju 1008. Crveno je boja alijevaea. zelena (ali i bijela i crvena) kod halvetija. Njihovi službenici nosili su crno. mladim fenomenom iz Buhare. malo prije Mahmudove smrti.: Kučb al-qdnun al-mas'udi fl al-hay'a wa an-nugiim. Ako se uzmu u obzir kasnija djela i neka ispuštanja. po kojem su kršćanima i Židovima bile određene boje. Zeleno se dovodilo u vezu sa Poslanikom i sa poslanicima koji su mu prethodili. služio je tokom sedam godina kod njegovog brata. bijela kod bektašija. što znači »zeleni«. crveno i zeleno. a njihove halife (u 10. On je tu podučavao grčke znanosti i zadobio za uzvrat. pošto ga je primio princ Abu 'l-Hasan Ali ibn Memun. crno. nepristrani promatrač običaja i vjerovanja. gdje je dobio znanstveno obrazovanje kod učitelja poput matematičara Abu Nasra Mensura ibn Alija ibn Iraka Džilanija. Za cjelokupni prostor i vrijeme islamskog svijeta ne postoji važeća simbolika boja. st. god. 1008. astronomije i astrologije: Kiuib at-tafhim li-auxi'il sina'at at-tangim. čini se da ju je raširio mamelučki Egipat. B OJ E . neusporedivu sumu znanja koju je zabilježio u svom djelu Opis Indije. B 97 OLN I CE . gdje se pojavljuje »rob« Božji). Na dvoru u Džurdžanu sastavio je svoje prvo veliko djelo. a bilo je i boja zastave karrnata. Prethodne godine je složio kratki pregled geometrije. vjerojatno od 998.. Prema [akutu. Ugled zelenog kao »islamske boje« naprosto je neosporan. utemeljio bolnicu u Bagdadu. vjerojatno oko 1000. posvećeno Kabusu. koji su u cjelini ili djelomično neizdani. koje je raspravljalo o kalendarima i erarna. vjerojatno u Gazni..: Kiuib al-Alar al-Baqiya 'an al-qurun al-haliya. 973. god.. U narodnom vjerovanju igra al-Hadir/al-Hidr (kod Turaka Hisv). Rasprava o mineralogiji. meteorološkim itd. Derviški redovi imaju utvrđene boje turbana. Kod mevlevija vlada inače rijetka žutosmeđa. Unutar svearapskih boja. zeleno prevladava na zastavama. U zadnjem značajnom djelu. prije svega. Pa ipak. sam al-Biruni navodi da je prešao 80 godina. Kao i u evropskom srednjem vijeku. on je dao Pihrist svojih vlastitih djela. godine. 12 je u njegovo ime napisao Abu Nasr. odsada zadržan na dvoru u Gazni. 12 Abu Sehl i jedno Abu Ali al-Hasan ibn Ali al-Džili. god. Čini se da je sam dopro do samanidskog sultana Mansur ibn Nuha (997-999). te je bio. glavnog grada Hvarizma (područje delte Amu-Darje. pa i književnici i učenjaci. . U crno su se oblačile askete. nerazorivu smisaonu vrijednost.crveno i bijelo. brojni zarobljenici bili su dovedeni u Gaznu u Sidžistan (Afganistan) u proljeće 1017. značajnijim matematičkim. neke kasnije. U Turskoj je jedino Nacionalna stranka spasa izabrala zeleno namjesto republikanskih boja . mlađim od njega sedam godina. Poslije se u gradovima javilo šarenilo. Uvijek se nosioci određene odjeće ili pokrivanja glave pozivaju na uzor Poslanikov. sastavio je i na perzijskom ili perzijskom i arapskom istodobno.. aritmetike. horezmijskog šaha Abu 'l-Abasa Memuna ibn Memuna. i u Islamu je postojao strogi red u nošenju odjeće.) crno-bijelo. kada se zijaridski sultan Abu 'l-Hasan Kabus ibn Vašmgir Šems al-Meali vratio iz progonstva. zbog »svog jezika od zlata i srebra«. zeleno je pored bijelog.65-82. na jugoistoku Kaspijskog mora. Rođen je u iranskoj obitelji god. koristeći perzijski kao govorni jezik. 10 je trebalo doraditi. Postoje i rukopisi dvadesetak djela. Što se tiče boje žalosti ci odjeće za tu prigodu). ali je on to odbio. Ukupni broj njegovih djela je zamašan. problemima. Danas su zelene boje kur'anske korice. na zapovijed Harun ar-Rašida. Osim navedenih objavljenih djela. minberske zavjese i drugi džamijski inventar. četiri matematičke i zvjezdoznanske rasprave objavljene su u Hajderabadu. pratio je sultana na više njegovih vojnih pohoda na sjeverozapad Indije. Sredstva mu se davalo i da nastavi svoje književne i znanstvene radove sve do smrti. Vrativši se u svoju zemlju prije god. sve skupa 138 naslova. već pominjani Abu Nasr i medicinar Abu 'l-Hajr al-Husein ibn Baba al-Hamar al-Bagdadi. kronologičar i lingvista. crnog i crvenog. a druge zapriječene. Odgojen na iranskom narječju Hvarizma. U srednjem vijeku bijelo se imenovalo često u vezi sa umajadskom dinastijom. boja Poslanikovih potomaka.. Kao takva. Al-Biruni. i osvajanja zemlje od moćnog gaznevijskog sultana Mahmuda ibn Subuktekina. God. koju je napisao pod vladom sultana Mavduda ibn Mesuda (1041-1049). danas Autonomna republika Karakalpakistan na južnom rubu Aralskog mora). bijelo. li predgrađu Kasa. izvanrednu ulogu (tumači ime pripisuju Kur'anu XVIII. uzimale osobne liječnike. Posebice se visoko cijeni bijelo kao Muhammedov simbol. ipak. među kojima su 103 dovršena. uspio je odatle doprijeti do Reja (blizu Teherana). dovršenom 1030. 982. Crno je vrijedilo kao boja Abasida. al-Biruni se namjerno radije služi arapskim jezikom u svojim znanstvenim spisima. zvalo ga se al-Ustae. pri čemu nude razne (slabe) hadise. Kuab as- -saydala fl ai-tibb. naime bijelo. o medicinskim drogama. možda na službenoj dužnosti astrologa.

. koja je sada održavala red u krajevima gdje su nekada to činile bostandžije. Moguće je da su križari upoznali bolnice u Damasku i Kairu. vrbovani putem prisilnog novačenja. vrto~e plaćanja B OS TA N DŽ IJ E (t. Brusa. Farmakološki spisi Dioskorida i Galena. početkom 18. Njihova funkcija se svodi na održavanje vrtova i noćnu stražu onda. st. U posebne stacionare se izdvajaju bolesni od dizenterije i groznice.. st.400. i u Tunisu 1420. st. koje su ostavili u različitim knjigama. Postojalo je devet stupnjeva u odžaku bostandžija. koja je u sebe preuzela i mnoge aramejske. u Granadi 1367. »Čista braća: (lO. Abu Hanifa ad-Dinavari (u. ime koje je. a enciklopedist al-Kazvini (u. asahir-i mansure.Bostandžije dao je Bujid Adud ad-Daula otvoriti bolnicu u Bagdadu. bostana. Krajem 17. davano osobama zaposlenim u ukrasnim vrtovima i povrtnjacima. Bostandžije su činile dva neovisna odžaka. o umjetnom pravljenju biljaka. a oni koji rade u povrtnjacima u 25 džemaaia. izvorno. st. Neki su korišćeni unutar i izvan palače. sve do naših dana. vršiti prijenos građe za gradnju palača i džamija za sultane. Izvanredno bogata bila je arapska nomenklatura biljaka. nisu se ženili. oplođivanje. Nakon određenog razdoblja služenja. U Damasku je. Zato je Ahmet III bio prisiljen vršiti zamjene među njima. Sve dok je zakon devširme (prisilnog vrbovanja) bio na snazi. Premda je u prvom redu priređena jezikoslovno. Ipak su raspolagali opsežnim poznavanjem biljaka. st. god. pored ostalog.. Odžak u Jedrenu bio je manji: 445 početkom 17. Među ubojicama Selima III. te o novcu koji se uplaćivao u privatnu blagajnu. peru odjeću. podignuta bolnica u Reju. otprilike sredinom 12.974. Izmit). bolnica snosi sve troškove pokopa. »vrt«). a druga se davala vakufu džamije Davud-paše. berberske i kastilijske oznake.2. Oni koji su. Oko 1515. te da su one poslužile za uzor evropskim u 13. bostandžije su prelazile u odžak janjičara.. Muslimani je kao pravu stručnu znanost nisu imali. a drugi u [edrenu. postojao je snažan interes za magična svojstva biljaka. Neke od osmanskih bolnica ostale su u upotrebi više stoljeća. u kojoj su radila 24 liječnika za unutrašnje bolesti. te sustavna pitanja (posebnost vrste. oftalmologiju. Četiri najstarija člana odžaka bili su poznati pod imenom baltadžije. Muškarci su se njegovali odvojeno od žena. god. U njegovoj utemeljiteljskoj ispravi (1285-1287) uređeno je unutrašnje ustrojstvo: bolesnici se primaju ne gledajući na ugled osobe. bitno su obogatili ne samo učenje o lijekovima. kada su ukinuti janjičari i organizirana nova osmanska vojska. god. od perzijskog bustan.. masiraiu noge i daju mirise. bio je i jedan bostandžija po imenu Deli Mustafa. Broj ovih službenika mijenjao se od doba do doba. postojalo je u Carigradu šest velikih bolnica s tri odjela: za strance. a prva u Kajseriju 1206. moguć­ nost grupiranja) prihvatili su i dalje raspravljali tzv. itd. Postojale su dvije klase bostandžiia: momci za privatne B OTAN IK A . god.). Bolnice su se gradile i u Sjevernoj Africi i Španjolskoj: u Marakešu krajem 12. 895) napisao je Kitab an-nabot (Knjigu o biljkama). primjeni u liječničkoj znanosti i obrtu. Novaci su nosili oko pasa opasač napravljen od poruba državne tkanine (beylik). st. na arapsko poznavanje biljaka utjecao je prijevod pseudoaristotelskog djela. Samo najjači regruti primani su u ove odžake. u studenom (novembru). njihovim bolestima i dijetama.. ali je ipak. U ovim knjigama postavljena fiziološka pitanja (osjetilna opažanja.) raspravljao je. Bostandžije su također bile zadužene za održavanje reda u mjestima. U to doba. Počet­ kom 16. Ponekad su bostandžije sudjelovale u pobunama i gubile povjerenje sultana. a krajem . bostandžije su uključene u novu organizaciju. čiste sobe. te vodili registar o pacijentima. a njihov boravak nije vremenski ograničen. st. st.. god. Od avgusta 1826. O stanju prihoda ukrasnih vrtova i povrtnjaka koje su održavale bostandžije izvještavao je sultana svake godine. Oni su se protivili i reformama vojske u 19. 873. postojala Nur ad-dinova bolnica. a zapovjednik je bio bostanci-basi. Ali mogućnost binarne nomenklature nije se dovoljno koristila.početkom 18. sredinom stoljeća . cvjetovima i plodovima biljaka. gdje je tada liječnik bio ar-Razi. st. bilo ih je 2. drugi su radili izravno u raznim vrtovima.1. Osim navedenih zadaća. lisno zelenilo). Ibn Vahšija (oko 900 god. koji su mogli ostati tri dana. bilo je slučajeva bostandžija koje su se uzimale u narasli odžak kapi-kulua. Knjiga o biljkama i drugih grčkih knjiga. ima ih 645 u privatnim vrtovima i 971 u povrtnjacima. u spremištima za brodove ili u vezi s njima. st. Osmanske bolnice nastale su po istom uzoru kao arapske.. kasnije im je bilo to dozvoljeno. kao i u spremištima za brodove i na brodovima na vesla u službi sultanskih palača. Ako bolesnik umre. bostandžije u Carigradu imale su zadaću čuvati palaču. st. Ta bolnica je obavljala svoju zadaću sve do naših dana. u staroj organizaciji osmanske države. posjete su uvečer i ujutro. Prema knjizi iz 1576. za ostale bolesnike i za zarazne bolesti. jedan u Carigradu. 1283) znao je izvijestiti mnogo o njihovom čudotvornom učinku. Manisa. gdje su se nalazili vrtovi. perzijske.. bilo ih je 3. i tokom 18. U isto doba. U obje ove bolnice davala se i medicinska nastava..996. Financijsku osnovu islamske bolnice činile su pobožne zaklade (vakufi). bilo izravno ili prolazeći odžak adžemi-oglana. dok su bostandžije najvišeg ranga nosili jedan zeleni zvan mukaddem. jedna se kesa od 500 pjastera predavala bostandžijama. o njihovim mjestima. Kada se podnosio račun. 98 . također prevedeni u 9.krajem. bostandži-baša. 751 .. st. sadrži ipak i obilje obavijesti o izgledu. Liječnici se moraju i noću zadržavati u bolnici. tada se jedno dobro na doživotno uživanje dodjeljivalo dvanaestorici najstarijih bostandžija koji su bili promicani u narasli odžak kapi-hulua ili u rang muteferrika. i vrtni momci. god. Na Istoku je početkom 10.. st. kirurgiju i za namještanje slomljenih kostiju. 777 . Bilo je također bostandžiia na sultanovim dobrima (Amasja. o : l u privatnim vrtovima sultana podijeljeni su u 20 buljuka. najveću i najglasovitiju utemeljio Mameluk Kalaun. gdje su liječnici ujutro vršili posjete. bolničari donose hranu. Ibn Badža i drugi filozofi.998. spolnost. Pored ovog racionalnog nastojanja. oni su se uzimali prema tim propisima. te ispitivali studenti. Ibn Sina (Avicenna) u ll. U Kairu je prva bolnica utemeljena god. Što se tiče tog novca. nego i opće poznavanje biljaka. a od jedne druge je naručitelj bio Saladin. biisuinci.

A treba odvojiti imena. Samilosni: ova imena ovise o svojstvu volje. po mjeri božanske odluke (qadar). u tom slučaju je 67. a ni promatranja. ----- U stvari. te izriče pozdrav mira na svoje stvorenje. Iz toga proizlazi da spisak nije bio uvijek apsolutno ustaljen. ili negativno. a znači. ili djelujući. 8. da Ga nikakvo mjesto ne može ograditi. On je gospodar nagrađiva­ nja čina. daje mir i spas od početka stvaranja i na Oživljenju. ašaritska teza koja je suprotstavljena mutazilitskoj. oko 864) i al-Biruni. znači: takvim kakvim se sam Bog »određivao« u Kuranu i kakvim je određen. vlastito ime Božje. prema al-Idžiju: bez oca i majke. Kralj. palmi s datuZemljO Pisno širenje . koji su preuzele strogi ašariti. jednako neće biti rečeno [aqih. (Za Boga se neće reći 'arif. prema al-Gazaliju. što znači svjedok. »Srednie« je rješenje ašarita al-Bakilanija. ili djelovanja) priliči Bogu dopušteno je koristiti odgovarajuće Ime. stotinu manje jedno. Sveti. te da uobrazilja. Dobročinitelj (ili Milostivi). s druge strane. međutim. daje im prvorazrednu važnost.) Prema toj tezi. 12) al-hdliq i 13) al-bari' imaju. saopćava: »Bogu pripada 99 Imena. LIX. je li istovjetno s imenovanim (musamma) i sa nazivom ili određenjem (tasmiya)? Odgovor znalaca Hadisa. tj. Dva su povezana problema: a) Imena su vječna. Pobožni musliman ih ponavlja i razmišlja o njima. bio je: Imena božanska mogu se Bogu dati samo pomoću tauiqifa. Prema tome. koji popravlja. a po drugom smislu korijena gbr: koji ponovo vraća u stanje. tako nužan da bez Njega ništa ne bi postojalo. Neparni (= Jedini) voli (da se označava tim nabrojanim Imenima) jednim po jedno. pa i kad ga čak tekstovi ne »određuju«. te savršenost božanske vlasti. l) Allah. ljama) učenjaci. Poneki dopuštaju moguće određivanje koje potječe od igma'. 10) al-gab bar. prema al-Gazaliju. ono što se tiče Njegovog stvorenja. Problem koji se postavlja je: može li se imenovati Boga i što. bilo da je ono spomenuto ili ne u tekstovima. ne mogu doseći Božju tajnu. 7) al-mu'min. koje označava samu božansku bit. u smislu Odvojenog. označava neovisnost u odnosu na sve stvari. Al-Gazali ih analizira pobliže: sva tri dovode u vezu prijelaz od ne-biti do postojanja. XX. on ne dopušta upotrebu Imena. a ovisnost svega u odnosu na Boga. istinit u svojoj riječi.). tj. ili čak neizrecivog Imena koje samo iskustvo onog koji je upućen može doseći). Ime. ide u rai«. al-Idži komentira: Bog je mu'min utoliko ukoliko vjeruje u Samoga Sebe i u Svoga poslanika. Al-osma' al-husnd. a to čini ili verbalno potvrđujući Samoga Sebe i Svoga poslanika. tu se Ime pripisuje putem ljudskog razuma. ova ih proglašava slučajnim. te ih ono povezuje u isti smisao. što se tiče tog Imena. Meditativno izgovaranje tih Imena postalo je jedno od naj~evnijih pobožnih djela Islama. prethodnim »određiva­ njern«. Dakle. ll) al-mutakabbir. jer ma'rifa »pretpostavlia da je savladana nepažljivost«. 2) i 3) ar-rahman ar-rahim. »prerna zakonima iezika«. u Suni. 5) al-quddus. prvo ka određenju. po al-Idžiju i al-Džurdžaniju. ašarits ka linija: među njima postoji hijerarhija. XVII. Spisak se ovdje prati prema Predaji. »koje Ga Samog označuje. »najljepša imena«). te se izravno povezuje s Imenom amin. ili da je Bog tako rijedak da je apsolutno Jedini. obično koristeći 99 zrna tasbiha (brojanica). shvaćenim kao pravi. Organizator.Božja imena (npr. Al-Gazali dopušta to rješenje za svojstva ($ifat) koja označuju. koje mu samo za sebe sažima sva ostala. upravo ona koja nisu iz Kur'ana. On kažnjava koga hoće. te što za njega znači odlično Ime. Allah. uspor. al-uxihid. b) hanefitsko-maturiditska linija: jednaka su u značenju i vrsnoći. Jedno poglavlje islamske teologije ('ilm at-tauihid) posvećeno je božanskim Imenima. pojedinačnihbiljaka ' B OŽJ A IMENA (a. u odnosu na Boga. osim vahabita koji odbijaju taj običaj kao prijekora dostojnu bid'u (novotariju). drugo ka postajanju u pravom I 99 . po al-Gazaliju. a da se ne može primijeniti ni na šta drugo«. kao Abu Hatim as-Sidžistani (u. koja istodobno označavaju i skrivaju Imenovanog. Dosta često se Ime Allah. rijedak. točno su zamijetili. označiti odgovarajućim Imenom. 24. uvijek prisutan. sve je spram Njegove biti ružno. 110. s jedne strane. Ali mjesto koje izgovaranje Imena ima u islamskoj pobožnosti. »Allah ima najljepša imena i vi ga zovite njima. kaže on. a korišćenje imena prema većini tefsira. »Silnik«. rahman. Mir: On sadrži mir bez pomanjkanja. 'čqil. Vrlo jak. čija spoznaja bdije nad svim. Imena trebaju. uklonjeno i pridruženo 68. jedan isti smisao: Proizvođač. koje slijede mnogi kasniji ašariti: ako Tekst ili Predaja pridaje Bogu svojstva ili nam to kazuje neki Božji čin (ali samo u tim slučajevima) može ga se. iako izdvojeno. znače imena koja mu se pridaju? Uvodno se postavlja: što je ime (ism)?. suprotno rahimu. I Hadis. Budni. kojem se ništa ni nikakva volja ne opire. prvenstvom takvog drugog Imena. može shvatiti kao stoto Ime (tako je u poznatom tefsiru Dželalejna). kojeg je prenio Abu Hurejra. Divotan. istodobno Moćan i Dragocjen. koja podsjećaju na neke pojmove nespojive sa apsolutnom božanskom savršenošću. Bog je mu'min i u odnosu na Svoje vjerne pristaše kao vrelo sigurnosti i zaštite (aman). element značenja pridodan biti. tradicionalnih 99 »Nailiepših imena« ne iscrpljuje listu svih kur'anskih Imena. Ono jasno izražava vjeru pobožnog muslimana u Boga. može se primijeniti samo na Boga. a al-Idži i al-Džurdžani: smisao vrlo blizak još azimu. Ponekad se pak javlja i kao ono na koje se gleda kao na prvo u nabrajanju. s prvenstvom Imena Allah (ili. koje zna samo upućeni. itd. označava odsutnost svake mrlje. 180. Upotreba ove druge mora se u tome ograničiti na vjerodostojne hadise ($a7}I7}) i »dobre« (hasan). Islamska pobožnost u svim vremenima štovala je tajnu Imena. svatko tko poznaje 99 Imena. Stvoritelj stvari. jer On. po nahođenju Svoje volje. biti ili iz Kur'ana ili bar imati kur'ansku osnovu. u drugom redu. oblike stvari. koja je postala tekuća. 6) as-salam. neka od njih ne nalaze se doslovno u Kur'anu. 14) al-musaunoir. »stvarajući« čudesne dokaze. znači da On potvrđuje vjerodostojnost Samoga Sebe i Svoga poslanika putem Svoje najviše Istinitosti. Ta tri Imena ovise o svojstvu djelovanja. rado kažu sufije. al-ahad. Koji uređuje i sastavlja suuiar. vrlo dragocjen i teško postizan. znalci kalama govore o »nestvorenoi vjeri« Božjoj u Samoga Sebe. dakle. (Kur'an VII. 9) al-'aZIZ. 4) al-malik. itd. tako nedokučiv da se samo On Sam može spoznati. te da Mu ništa nije slično. 8) al-muhaymin. Vjernik. Prema mutazilitima i Keramitima: kada 'aql (razum) dokazuje da neko svojstvo (ili postojanja.

koji uzdiže u dostojanstvu. Onaj koji uređuje račune. 21) al-qabid. Odreditelj. »Vrlo zahvalni«. utvrđivač mjere velikodušnosti. prema onom kako Mu odgovara. 32) al-habir (u dva značenja). 37) al-sali. koja se. ipak.~podvlači apsolutnu savršenost bitk~ Božjeg. Sl) aš-šahid. o svojstvu »naravnosti: (haqiqi). koji daje dovoljnu količinu. koji tim djelovanjem bdije nad cijelim svemirom. Onaj koji daje mnogo u naknadu za malo. Najviša istina. dostojan štovanja. a nad kojim se ne gospodari. 57) al-hamid. u jednom prenesenom smislu. koja Kur'an ustvrđuje. čija je moć bez granica. 25) al-mu'izz. branitelja. a Božje v~ ljem uređenju. Ime izravno vezano za svojstvo znanja ('ilm). treće ka usklađivanju oblika. koji je zadužen za sve potrebe stvorenja. 45) al-mugib. Onaj kojem je sve povjereno. 47) al-hahi m. Velikodušan (s četiri nijanse značenja). srca svojih podanika). savršeno istinit u Svojoj riječi. 54) al-qawi. prema najbo. Pobjednik. Gospodar. 52) al-haqq. Stvarnost. Onaj koji poznaje Tajnu. Jaki. dakle. te još: imatelja autoriteta. te proizvodnjom čina. 44) ar-raqib. to je sinonim od al-mutakabbir. Svjedok (šahid) koji poznaje Tajnu (al-gayb). Idu u parovima i izražavaju svu apsolutnu bezrazložnost Božjeg dara. jer je stvorio za svoja stvorenja ono što im je dovoljno. po al-Gazaliju. odnose na kur'anske korijene. jer stvara hranu (fizičku i duhovnu). nalaze se spomenuta istim redom u Kur'anu (LIX. postojanje je vrelo bića stvorenja.Božja imena ~mislu (wugud). koji je Najviša pravda . bilo da izriče presudu. Onaj koji gospodari. koji Svojim robovima stvara milost blagonaklonosti (luif). smisao je istovjetan sa al-gaffčr. a da se ne zaokuplja stvarima jednom po jednom. te koji je Prisutan. On je s one strane granica ljudskog shvaćanja. Oprostitelj u punom smislu riječi. bilo da donosi odluku. podrazumijeva al-t adl: nužan po biti (ontološka istina). ipak. 48) al-uiadicd. Onaj koji prebraja. koji je spor u kažnjavanju. Povjerenik. 30) al-'adl. po al-Idžiju. polazeći od šukr (zahvalnost). koji daje čast i snagu i 26) al-mudill. Razborit u svojim odlukama: ono što odgovara savršenoj pouzdanosti Njegove providnosti u vođenju svijeta. Obskrbitelj. Obdaren blagošću. čina. koji obuhvaća i sadrži sve stvari: On širi Svoju veledušnost na sve što postoji. dakle. Budni I smisao blizak 'alimu (po al-Idžiju). fizičkih potreba svih živih bića (al-Džurdžani). Veliki. po al-Gazaliju. al-gaffar potcrtava da Bog oprašta čak i ponovljene grijehe. Onaj koji steže (ili zatvara) i 22) al-basu. 16) al-qahhiir. jer budnost . Onaj koji objavljuje. Slavni. Prisutni. Oživitelj. koji će oživjeti sva stvorenja na Dan oživljenja (ovo Ime potječe samo iz Predaje). obdaren mudrošću. onaj koji računa. je na najvišem stupnju ljestvice bića. naglasak stavljen na ljepotu božanskog Bitka. Prvi uzrok. Narednih šest Imena. On osigurava stalnost stvorenih oblika pomoću budnosti koja se suprotstavlja pustošenju. koji obilno daje. 43) al-karim. Bog je Onaj koji je budan. Imena od 2. koje ime se razlikuje od Imena al-mutakabbir i ol-iaeim. prema dva »svojstva biti«. u bliskim značenjima. tj. Blagonaklon. Čiji čini blistaju. ali i duhovnih potreba razumskih bića (al-Gazali). za al-Idžija. 36) aš-šakur. za al-Gazalija: Bog. Prijatelj. 18) ar-razzaq. koji rasteže ili širi (živote. Sveprisutni. pripada samo Njemu samome. ljubomorni Čuvar. svojstvo znanja. 42) al-galil. te čuvar.ništa rđavo od Njega ne može doći. Sudac u Svome činu vrhovnog odlučivanja. Zaštitnik. 56) al-wali. a da ništa ne prima za uzvrat. kaže al-Džurdžani. (~a!?) je suprotnost od nemara i zaborava. Svjedok. naglasak je stavljen na apsolutnu i ljubomornu budnost. beskrajni oprost Božji. 49) al-magi d. a Čije su naklonosti izobilne. A sada dolaze Imena koja su pretežno grupirana po blagoglasju. Dostojan hvale. koji se nesputano odlučuje. do 14. ideja mudrosti i providnosti (alGazali). Onaj koji očituje Istinu. Pravedni. od onog koji je podređen Zakonu. apsolutno i da se ne treba brinuti za stvari uzastopce (al-Džurdžani). 50) al-bč'ii.ur. koji Svojom riječju. prema al-Džurdžaniju. Onaj koji silno voli. radi se. Mudrac. za al-Idžija je to sinonim al-mutakabbir i al-sali. Hranitelj. te dobrobiti ostvarivanja Njegovih odluka. ovoga puta. koji se požuruje zadovoljiti potrebe stvorenja. prije svega. koji (sve) čuje. Onaj koji zna na savršen način sve ono što je predmet spoznavanja. koji ima vlast nad svim stvarima. 17) al-wahhiib. jednako kao što su istovjetnog smisla ar-rahman i ar-rahim. 28) al-basir. spoznajom stvari prema kojoj one dolaze od Njega. sinonim od al-salim (al-Idži). koji naveliko daje oprost. 23) al-haful. obilježen svojstvom veličanstva (galal) i ljepote (gamal). svojstvo moći (qudra). Onaj koji uslišava. sinonim od al-mutakabbir. koji savladava sve teškoće i donosi pobjedu. 40) al-muqit (s četiri nijanse značenja). 58) al-muhsi. dakle. Onaj koji (sve) vidi: Bog čuje i vidi sve. Onaj koji mnogo prašta. vrlo je to blizu 'elimu. 29) al-hakam. tj. Veličanstveni. koji razumljivo shvaća i poznaje sve broiene 100 . Neslomljiv. Nedokučivi. da bi im došao u pomoć. 46) al-uiasi. prema al-Gazaliju. sinonim od ar-razzaq (al-Gazali). u smislu poznavatelja najintimnijih tajni stvorenja. kojem se uzvisuje molitva. a ovo Ime se odnosi i na svojstvo od kojeg potječe pohvala koje On daje vjernom pristaši i nagrada koju mu On dodjeljuje. koji voli dobro Svojih stvorenja i pribavlja im ga besplatno. 27) as-sami'. koja mu se vraća. vrelo snage. koji spušta i snižava ka skrušenosti i 24) ar-raji'. Onaj koji bira. koji ih pretiče. koji određuje i utvrđuje sudbinu. koji zna oprostiti muku kazne onome koji to. smisao blizak ~afi?u (i. 34) al-ćazim. 35) al-gaf. Praštajući. 41) al-hasib. 15) al-gaffar. te objavljuje pohvalu onome koji Mu se pokorava. I svoj osnov u 'ilmu. Pronicljiv. koji ljudima otkriva ono što im je ostalo skriveno (al-Gazali). koji unižava i obezvređuje. 22-24). na apsolutni način i bez preciznosti. kao što se zemlja i nebo ne mogu obuhvatiti jednim jedinim pogledom. 31) al-lati] (u dva značenja). obdaren darežliivošću. Onaj koji uvijek potčinjava. prema al-Gazaliju. Svoje znanje na sve što je predmet spoznaje. povezana uz svojstvo znanja. riječi. 53) al-wakil. a koja razum. 19) al-fatuih (s tri značenja). izveden iz smisla 'alima). te ima. ne nalaze se doslovce u Kur'anu: ona se. prema el-Gazaliju. u smislu pomoći. 39) al-hafie. Visoki. a za al-Gazalija od al-iaeim. traži. 38) al-kebir. koji podjeljuje ono što Mu se sviđa: tiče se to. Sudac. 33) al-halim. račun za ono što čini dobro i zlo (svojstvo riječi). te koji prašta greške. od kojeg dolazi sva plemenitost. pohvala. 55) al-matin. koje je svojstvo biti (dati). dok al-gafi« poučava. Podjeljivač svih dobara. zasluži. 20) al-salim. Svoju moć na sve što dobija određenje. stalni Darovatelj. stalno u djelovanju.smatraju »tradicionalnim« . prema al-Idžiju i al-Džurdžaniiu. ne može dokazati.

čije su jedino ograničenje predstavljali obziri prema njenoj obitelji. ali već se u Kur'anu termin primjenjivao isključivo u značenju: »ugovor«). ponekad. koje. Pravedni . Ali već se prije Islama uvriježilo da se ženidbeni poklon uručuje mladoj. Onaj koji primiče i odmiče: primiče Sebi koga hoće i daje mu Svoju prednost. I od kojeg stvorenja dobijaju svoju savršenost. čak i prije dolaska Islama počelo se više poštovati bračno stanje. a ne skrbniku. koji uljepšava svako stvorenje. temeljili su se na patrijarhalnom sustavu koji je muškarcu dozvoljavao velike slobode. ovdje. 98) ar-rašid. pri čemu rado takav prikaz zasnivaju na duhovnoj meditaciji. Najviši. 95) al-bodi'. Bogati. nema drugog Boga. razlici. 61) al-mu~yt. studije posvećene Božjim imenima. prvi zbog toga jer je poznat kao konačni dokaz. Razvrgnuće braka ovisilo je isključivo o muškarcu. Stvoritelj . Postoje i druge liste. odmiče i udaljuje koga hoće. B R A K (a. »Onai kojem se kaje«: Bog. Onaj koji ide na ruku: dva Imena samo po tradiciji. ali s dodatnom idejom trijumfa. blisko po smislu al-galtlu. al-uuihid. suprotnosti (al-Gazali). Iako je bilo razlika s obzirom na oblast i na pojedinačne slučajeve. Gospodar Veličanstva i Velikodušnosti. 63) al-hayy. Onaj koji vlada. prema al-Gazaliju). 80) at-taunoab. Onaj koji zadaje muku.Brak stvari (al-salim) iima vlast nad njima (al-qddir).kojem se vraća sve što stvorenja posjeduju. samo svojstvo božanske savršenosti . Onaj koji gospodari (al-Idži). Onaj kojeg se moli i zaklinje.. Jedan po biti. koji vodi na putu Dobra.bez kraja. Onaj koji traje: koji potrajava u Sebi samome i pomoću Sebe samoga bez ikakvog razloga da bude do Sebe samog. prelaze ovaj broj: nalazi se. tj. 65) al-wagid. 77) al-walt. Jedan. 90) al-mani' (Ime samo po tradiciji). čiji se pristanak nije uopće smatrao neophodnim. Jedincati Bog.Onaj koji daje život i smrt. Onaj koji prašta. 2. ka njegovom kraju. 86) al-muqsu. 71) al-muqaddim i 72) al-mu'ahhir. Nasljednik .. 59) al-mubdi'. 97) al-uiarii. 78) al-muta'iili. 87) al-gami'. te On čini sve stvari jasnim i očitim. koji dodjeljuje (svoje darove). koji vlada i usklađuje stvorenja. kojem ništa ne može manjkati ni potrebovati. Doduše. 93) an-nur. koja stvara »ispravni pravac« (al-huda) u srcu vjernika.na »Sudnji dan«. koliko da se primijene sva pravila tauiqifa i jezika da bi se veličala božanska Tajna. koji raspolaže. ali je ipak sadržavao i tragove starih matrijarhalnih ideja. Istiniti. 1. al-mun'im. Ne radi se. spor u kažnjavanju. djelatni i konačni uzrok. vraća se Svojim robovima ako Mu se oni sami vraćaju. 64) al-qayyum. Islam je bračno pravo reformirao na način koji će imati dalekosežne posljedice. Svemoćni. kojem pripada vrhovništvo i vlast. koji hoće olakšati breme (blisko ralmanu. i 92) an-nafi. 88) al-gani. Bračni ugovor sklapao se između prosca i »skrbnika«. 67) al-ahad. Stvoritelj života. prema al-Gazaliju). 69) al-qadir. te 62) al-mumit. naposljetku. itd. 99) as-sabiir. Dobroči­ nitelj. koji su vladali bračnim životom. 60) al-mu'id. U braku je žena bila u neograničenoj vlasti muža. smisao blizak al-halimu: kojeg ne remete niti uznemiravaju čini Njegovih neprijatelja. 82) al-čafii. Uzvišeni. a ništa nije prije Njega.---- 101 . ali je položaj žene još uvijek bio vrlo nepovoljan. Gospodar. koji traje . Onaj čije su milosti najčistije blagonaklone. sinonim od al-sali. u kojem nema »praznine«: poricanje svakog miješanja i svake moguće diobe na dijelove. 68) as-samad. Plemeniti. spomenuto ar-rabb. apsolutna jednostavnost Biti. Stvoritelj smrti . kajući se za svoje greške. čak i nakon njegove smrti. On je Onaj koji živi na najvišem inasavršenijem stupnju života. svijetom i svakim stvorenjem. općenito uzevši propisi. nenadmašivost i neusporedivost božanskih svojstava. Gospodar (Kralj) kraljevstva. koji je na početku svega: Onaj koji stvara i iznalazi bez uzora. doslovno: »spolni čin«.Bog je Svjetlost: od savršene i jasne očitosti u Samom sebi. 75 i 76) az-ziihir i al-batin. šteta i dobrobit. jedno od »esencijskih svojstava«. jer je skriven osjetilima. Voditelj: koji upravlja s pravdom.a al-mani' ideju zabranjivanja i slamanja prepreka. ---. koje se trude grupirati ih prema svojstvima. ona poučavaju da samo od Boga dolazi zlo i dobro. bilježe al-Idži i al-Amidi. 79) al-barr.koji traje nakon uništenja (fanč'} stvorenja. toliko da se komentira 99 »Najljepših imena«. čistom i bezrazložnom naklonošću. patnja i naklonost. Obilan (Savršen). Najstrpljiviji. Samilostan. 83) ar-ra'uf. Neovisni. i on vodi svako biće.Izmislitelj. 96) al-baqi. Vodič. Prvi i Zadnji: On je prije svih stvari. Česte su. a nitko ne može potrajati izvan Njega. Vječiti. a drugi. iako je zadržao njegove bitne karakteristike. u punoj neovisnoj suverenosti. 66) al-magid. standardna lista 99 »Nailiepših imena«. Onaj koji živi. »u očevidnom smislu« (al-Idži): Bog je uvijek Onaj koji djeluje i opaža. Onaj koji oživljava. bitno svojstvo istaknutije od svih ostalih. Onaj koji zaštićuje i pokriva. Skupljač: koji skuplja bića po njihovoj sličnosti. nikiih. 89) al-mugni. koji čini da se stvorenja »vrate: nakon njihovog uništenja. Smilovatelj. kao Onaj koji očito vlada svim stvarima. Ovo je bila tipična. tada. . koji kažnjava one koji Mu se ne pokoravaju. njegovi su srodnici mogli polagati pravo na udovicu. te koji djeluje uvijek u prikladno vrijeme: smisao blizak al-halimu (Ime prenešeno samo po tradiciji). Onaj je koji poznaje sve skrivene stvari. Osvetnik.. Onaj koji ukrašava i obogaćuje. Neka bitna obilježja muslimanskog bračnog prava potječu iz starog arapskog običajnog prava. apsolutni tvorac bića. tada. koji iznova ujedinjuje protivnike na Sudnji dan (al-Idži i al-Džurdžani). a ni vidjeti Ga. Najviši u dostojanstvu. Onaj u kojeg se ne može prodrijeti.razlikuje se od al-toahid kako slijedi: al-ahad. kao i na drugim područjima društvenog zakonodavstva. zbog apsolutne savršenosti Njegovog djelovanja i Njegove spoznaje (al-Gazali). koji je Sam apsolutan Prvi i ništa Mu nije slično. time što čini da iz ne-bića prijeđu u biće. precizira al-Gazali. oca ili najbližeg muškog srodnika mlade. as-sattar. Onaj koji daje. Očevidni i Skriveni. cilj Kur'ana bio je poboljšanje položaja žene. zaštite . Visoki. as-sčdiq. 73) al-awwal i 74) al-čhir. 91) ad-ddrr. staratelj ski Branitelj: u odnosu sa al-~aft?: al-hafie podvlači ideju čuvanja. Moćni i 70) al-muqtadir. 81) al-muntaqim. Uzvišeni (al-'alt). On je nakon svake stvari i ništa nije nakon Njega (Prvi. al-mu'ti. Ovdje se radi o braku kao pravnoj ustanovi. Za ovo postoji mnogo primjera u tasaunoufu (mistici). a da ne umre. kojem ništa ne nedostaje. Novator. Iskreni. koji briše tragove grešaka na listovima na kojima su zapisana djela. dok nitko ne može djelovati na Njega ni na koji način. Svjetlost . 94) al-hudi. Onaj koji u srcima pokreće pobožnost (birr) i vrelo je dobrobiti. Gospodar. 84) malik al-mulk. razumsko ili ne. 85) du al-galal wa al-ihram.

Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni. punoljetan i na dobru glasu po ponašanju ('adl. poslije određenog vjenčanog dara. tj. Najvažnije odredbe šerijatskog bračnog prava (prema šafiitskoj školi) su slijedeće. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati. 5 (o oproštajnom hodočašću iz 10. Wall daje mladu u brak jedino uz njezinu privolu. Kao protuvrijednost pravu koje stječe nad mladom. hanefiti jedini priznaju brak koji je sklopljen bez skrbnika. biće oprošteno jer Allah prašta i samilostan je . ukoliko je ova djevica (oni se stoga zovu wall mugbir. godine) pravi se iznimka u korist Poslanika. to su vam Allahovi propisi. osim onih koje zarobite. čije nastojanje još nije riješeno. i majke žena vaših. i to po danom redos li- I jedu: 1. koja potječe iz razdoblja odmah nakon bitke kod Uhuda: 3. zovu ma'4un). i podajte im vjenčane darove njihove. predstavnik javne vlasti (~iikim) posebno je postavljen u tu svrhu. biće oprošteno. muškoj liniji. 25. ibratične vaše. iako sura IV. ili eto vam onih koji posjedujete. najbliži muški rođak po muškoj liniji. . 4. Mahr nije potrebno platiti odmah. nije propisano sudjelovanje vlasti. i kćeri vaše. uistinu. u suri XXXIII. kako je uobičajeno. dovoljna je prešutna privola. koji pred licem zakona imaju vrijednost.a što je bilo. A ako strahujete da nećete pravedni biti. koji je jedan od očevih nasljednika.32 i XXX. u kojima se naglašava moralna strana braka. 3 ne sadrži tako precizan propis. koji se smatra bitnom tačkom ugovora. koje su pravno kvalificirane za svjedočenje. 221 (nesigurna datuma) nalazimo zabranu sklapanja braka s nevjernicima. a ako se radi o djevici. 3. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. koja je na ovaj način udana (uz pomoć krvnog srodnika po uzlaznoj liniji). onda vam nije grijeh. Ti stručnjaci u većini muslimanskih zemalja razvili su se u vladine službenike (u Egiptu se npr. a to su dužni učiniti ukoliko nema ovlaštenog hakima u tom mjestu. Preporučljivo je da wall tom prilikom održi pobožni govor (hutba). on.ta jedne ste vjere. a ne samo prisustvom svjedoka. tj. s dopuštenjem vlasnika njihovih. ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite. njegovi muški rođaci po redoslijedu srodstva Casaba). Umjesto hakima. i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose. 4. . U suri II. iako se izričito ne propisuje. onda samo sa jednom. Wall mora biti jedan od slijedećih. su XXIV. onda kadija (prema okolnostima) utvrđuje neki prosječni ženidbeni poklon (to je slučaj zvan mahr al-mill). već je ona bitni činitelj punovrijednosti braka. I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte. po pravilu će se naći u IV suri. za Malikite. o kojem ovisi valjanost braka. i sestre očeva vaših. Zabranjuju vam se: matere vaše. . IX. Oblik bračnog ugovora.24. i pomajke vaše koje su vas dojile. Zahtjev za isplatom čitavog mahra ili mahr al-milla postavlja se tek kada je brak konzumiran. Wall mora prisustvovati sklapanju bračnog sporazuma koji zahtijeva žena. obično mladinog soalija. vjernice. po pravilu. uobičajeno je provoditi ove zakonske postupke uz prisuće pravne osobe. stječe pravo biranja nazvano hiyiir al-bulug. te se u predajama to uzima zdravo za gotovo. koje se odnose na brak a koje su najvažnije. obično se dio plaća prije konzumacije braka.26. i udate žene. g. U Predajama su izloženi različiti stavovi prema braku. u slučaju potrebe.a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše. . S druge strane. Najvažniji od ovih je ograničenje na najviše četiri žene istodobno. Maloljetnog muškarca može isto tako oženiti njegov wall mugbi». i sestre matera vaših. Bračni se ugovor sklapa između zaručnika i skrbnika (wall) mlade. upotrebljava tu prisilu isključivo u korist mlade. a zabranjeno je takmičenje s proscem-rivalom. onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene. međutim. ako brak bude ranije razvrgnut. I ženite se njima. 3. Jedino otac i djed imaju pravo udati mladu protiv njezine volje. njihova prisutnost ovdje nije samo u svrhu svjedoče­ nja. 3.i žene vaših rođenih sinova. rade pod nadzorom kadije. najbliži rođak po uzlaznoj. a ako vam one od svoje volje od toga što poklone. suprug joj mora dati ženidbeni poklon (mahr. Stranke koje sklapaju ugovor slobodno se sporazumijevaju o poklonu. svjedok). Daljnji odlomci Kur'ana. gnusoba i ružan put. a ako se stranke ne mogu o njemu dogovoriti. bilo muškim bilo ženskim (usp. bitan je element javna razglašenost bračne veze. sa po dvije. 50 (vjerojatno iz 5.. međutim. wall s pravom prisile). bio razvrat. miraz i privola žene. ako se radi o oslobođenoj ženi. s njima nagodite. jedan od nasljednika djeda itd. . to može biti bilo koji predmet ili usluga. 22.eto mu one u vašem vlasništvu. oni se mogu vjenčati jedino uz pomoć wallja mugbira. A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom . kojem obično prethodi huba (nagovaranje). ako zaručnik ispunjava neke pravne uvjete. Ali budući da se pridaje velika važnost ispunjenju formalnosti bračnog ugovora. a u suri V. hanefiti i malikiti ne zahtijevaju ovo posljednje). i sestrične vaše. koji mora biti slobodni musliman. Njihova uloga sastoji se u sugeriranju obaveznih formula i u izravnom predstavljanju jedne od stranaka. 23. u mnogim je zemljama to kadija ili njegov zamjenik. istodobno se donose i pozitivni propisi koji reguliraju ključne tačke braka. da traži razvod raskidom (fash) preko kadije. 5. i sestre vaše. 10). i sestre vaše po mlijeku. Prema hanefitima. sadiiq].a što je bilo. a ne da blud činite. ako se on ne utvrđuje pri sklapanju ugovora. žena može tražiti samo polovicu mahra ili poklon (mut'a) koji muž određuje po svojoj dobroj volji. 2. Stoga posvuda nalazimo ljude čija je to dužnost i koji. Bitne su tačke: suradnja sa skrbnikom. 20. a ostatak jedino prilikom rastave braka ili smrti. kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. I nije vam grehota ako se. slijedi uobičajenu shemu muslimanskih ugovora koji se sastoje od ponude i prihvaća­ nja. i da sastavite dvije sestre. Brak se sklapa u prisustvu najmanje dviju osoba (šiihid. I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši.a ostale su vam dozvoljene. budući muž i žena mogu se dogovoriti da izaberu wall-ja. što se može postići i na druge načine. svaki krvni rođak koji djeluje kao wall ima pravo udati maloljetnu djevicu i bez njezine privole. Allah zaista sve zna i mudar je. Budući da maloljetnici nemaju prava da njihove želje budu zakonski priznate. to će onda biti mawlii (osloboditelj) te. kada postane punoljetna. to bi. čija je suradnja kod sklapanja ženidbenog ugovora neop- 102 . ali žena.) nailazimo na dozvolu sklapanja braka s pripadnicom naroda koji imaju Svetu knjigu.ali ako vi s njima niste imali bračne odnose. robinje vaše. to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. . on je već vrlo rano na taj način protumačen. sa po tri i sa po četiri. .Brak I ~ Uredbe.

ali (prema malikitima). Već rano.Brojevi hodna. 6.imao za cilj osnivanje domaćinstava i rađanje djece. ali je nemoguće usvojiti ili priznati nezakonitu djecu. pastorke. privremene prepreke. tada žena može tražiti sudsku rastavu. 5. on nije pravovaljan. problem položaja žene u braku i problem mnogoženstva potakli su mnoge rasprave između konzervativaca i pristaša modernijih stremljenja. brak. naime ono između muškarca i njegove punice. ipak. postojanje trostrukog talaka (razvoda) ili li' ana (jednostrana muževljeva optužba za preljubu). Muž mora sam snositi troškove domaćinstva. te to ne treba spominjati u bračnom ugovoru. u slučaju žene bez ograničenja (uključujući razdoblje čekanja nakon razrješenja braka. koju je smatrao bludničenjem (zina'. u prvom slučaju. 7. krvno srodstvo. 4. 2. zakonski propisi koji se odnose na brak vrlo poštuju. nadalje slobodni musliman može oženiti ropkinju nekog drugog jedino ukoliko ne može osigurati ženidbeni poklon za slobodnu ženu. ta se zamisao oslanjala na muslimanski zakon. a muž je može kazniti. a u slučaju slobodnog muškarca uz ograničenje da ne može biti oženjen istodobno sa više od četiri žene. Uza sve to. bračno srodstvo. Djeca se smatraju zakonitom. malikiti to donekle ograničuju time što ženu stavljaju pod skrbništvo (sinlaya) muža. kao na primjer. postojao je i privremeni brak u kojem je par živio neko vrijeme zajedno. te istodobni brak sa dvjema sestrama ili s tetkom i nećakinjom. a u drugom slučaju. postojanje prethodnog braka. itd. 4. Iz Predaje sasvim sigurno proizlazi da je Poslanik svojim drugovima dopuštao takav brak. Stvarni položaj udane žene u svim muslimanskim zemljama potpuno ovisi o lokalnim uvjetima i o mnogim posebnim okolnostima. I I B R OJ E VI . po kojem je bilo dozvoljeno prilježništvo s robinjama. taj postupak kojim se osigurava položaj žene vrlo je čest među indijskim i indonežanskim muslimanima. 8. pratetaka. U suvremenom Islamu. može se osporiti njegova valjanost.. Posljedica je toga da privremeni brak priznaju samo šiiti. Najvažnije prepreke sklapanja braka su slijedeće: l. Ovome se izričito zabranjuje na sebe preuzeti obavezu spolne suzdržljivosti. ona gubi pravo na. onda svaka neispravnost biva uklonjena. Najstariji udžbenik. ako je trajno neposlušna. stanje ihrama. Tzv. a to vrijeme utvrđivalo se unaprijed. st. ostaje i ovdje. Rob se može oženiti jedino uz pristanak gospodara koji onda pristaje udovoljavati financijskim obavezama koji proistječu iz ugovora. a suniti ga zabranjuju. osobito za vrijeme dužih pohoda. tako da su Turska i socijalističke zemlje (gdje ima muslimana) jedine koje su ovo pitanje (kao i čitavo obiteljsko pravo) regulirale tako da su u potpunosti usvojile zapadne zakone. kao ono između muškarca i njegovih ženskih izravnih srodnika po uzlaznoj i silaznoj liniji. ženskih nasljednica njegove braće i sestara. Ako ženidbeni ugovor ne ispuni pravne zahtjeve. ukoliko nije u mogućnosti to učiniti. Nije u proturječiu s ovim. koji jeunatoč svoje labavosti . te da usvoji (navodeći pravov[erne muslimanske razloge) neke najvažnije zapadne ideje o tom pitanju. suvremeno egipatsko zakonodavstvo pokazuje izvjesnu tendenciju da podvrgne brak strožijoj kontroli države. njegovih sestara. ako se kaže da se. Zakon ne postavlja donju dobnu granicu sklapanja braka. u praksi sklapaju istu vrstu veze: oni koji hoće živjeti kao muž i žena kroz neko vrijeme naprosto se dogovore da će tako živjeti. šafiitima i hanbalitima ima pravo samo na dvije žene. muški rob prema hanefitima. te mora uzdržavati (nafaqa) ženu kako dolikuje njezinom statusu. 5. Ali halifa Omar strogo je zabranio mut'u. za kojeg se zna. a prema malikitima na četiri. Unatoč nekim asketskim tendencijama. a ne moraju to utvrditi bračnim ugovorom. Islam je u cjelini uvijek bio naklonjen braku. u nekim se predajama ta zabrana. Odbijeni su pokušaji u Indiji da se legaliziraju slobodni spolni odnosi. koji je prenesen u odlomcima na latinskom.pripisuje Poslaniku). S druge strane. dok je dozvola (koja u teoriji postoji) sklapanja braka između muslimana i pripadnica naroda koji imaju Svetu knjigu u praksi (naročito šafiitskoj) tako ograničena da gotovo i ne postoji. Pored uobičajenog oblika staroarapskog braka. ako su rođena najmanje šest mjeseci nakon konzumiranja braka i ne više od četiri godine nakon rastave (to je stajalište šafiita). već prema tome da li je u pitanju bitni ili nebitni element ugovora. 24. trag njegovog imena u riječi »algoritam« kao termin živi i dalje u matematici. 3.izdržavanje. Nije sigurno da se baš na njih odnosi sura IV. po pravilu. on ima pravo osporiti svoje očinstvo li'čnom. itd. Muž zahtijeva od žene spremnost na bračne dužnosti i općenito poslušnost. Ovi posljednji. »brak zbog [spolnog] užitka«). može učiniti muškarac izgovorivši uvjetni talaq odmah nakon sklapanja bračnog ugovora. u direktnoj liniji. Očinstvo se može ustanoviti i iqrarom (ispovjednim priznanjem). Brak ne znači zajedničku imovinu muža i žene. st. te njegovih tetaka. Sa tu naučavanim računanjem sve daljim i daljim nastajanjem (i brisanjem) međurezultata moglo se napredovati sve do izvlačenja kubičnog korijena. pronađeno računanje u decimalnom sustavu s upotrebom ništice bilo je poznato u Bagdadu u drugoj polovici 8. djeca udane robinje i sami su robovi i pripadaju vlasniku majke. 23) tradicionalno smatra gotovo isto tako velikom preprekom kao i krvno srodstvo.sura IV. 'idda) . hanefiti i malikiti (ali ne i šafiiti) razlikuju brak koji je ništetan (biuil) i koji je neispravan (fasid). međutim. kao što na primjer pokazuje raču­ nica Kušiara ibn Lebana al-Džilija (oko 1000). kao i u drugim zemljama u kompetenciji šerijata. je Kiuib al-hisab al-hindi Muhameda ibn Muse al-Hvarizmija (oko 830). To. brak ne postoji. barem onaj među muslimanima. ali muž i žena nasljeđuju jedan drugog. Stranke ugovorom ne mogu izmijeniti zakonske propise koji se odnose na prava i dužnosti supružnika. odnos kroz posvojenje (rada') koji se (slijedeći smisao kur'anskog stava . uz taj postupak brisanja koji je otežavao kontrolu. pojavljuje se 103 . ako se konzumira. razlika vjere: nema iznimke zabrani ženidbe između muslimanske žene i nevjernika. pretpostavlja se da su ta djeca muževljeva. arapske brojke sami Arapi su nazivali indijske brojke (huru] ahi al-Hind). dok je vjenčanje između gospodara (ili gospodarice) i ropkinje (roba) sasvim nemoguće (ali gospodaru je dozvoljeno prilježništvo sa svojim robinjama). snahe. Vjerojatno u 6. Ostalo se prepušta supružnicima da se privatno dogovore. U takve privremene brakove stupali su ljudi koji su neko vrijeme živjeli u drugoj zemlji. društvena nejednakost: muškarac ne smije biti po rođenju ili zanimanju niži od žene (osim ako i žena i wall na to pristanu). a žena zadržava punu slobodu gazdovanja. iako tom stavku dugujemo muslimanski naziv za takvu vezu (mut'a.

u kojem su -Mugira ibn Bardizbah Abu 'Abd Allah al-Gu'fi alživotopisi ljudi čija se imena pojavljuju u isnadima. na čelo zbirki sunitskih predaja. Naslovi njegovih poglavlja ukazuju na predjedu starosemitskog alfabeta (abgad). Upravljač je zatražio da privatno ciju. a umro 870. bio je Evropu. jer je bio u stanju ispraviti svoje učitelje od rane dobi. a u nju se polagala nada da će umro već naredni mjesec. ni na kakav povlašteni postupak u sticanju znanja. Časnici tih raznih 7. te je tvrdio da je sakupio kapidžija. Ta slavna zbirka predaja raspore»ljudi iz šest buljuka«. Tako su se buljuci 1-2-3. treba ići u njegovu dža101 buljuk. izjavio da je tu knjigu napisao u noćima punog mjeseca. oni đena je u 97 knjiga sa 3. st. god. doduše. ali sadrži i drugu građu. nestvoren. Kaže se da je Inače. on je -Buhčri i. zatražio je da mu donese svoje knjige. rođen 810. ali da se to ne odnosi na buljuka sa po 100 ljudi. Svaki buljuk imao je svoje ime i različitu funkmiju ili kod njega kući. az-Zuhlija. jer se vjerovalo da taj postupak najbolje poglavlja imaju naslov. birao svoje predaje u masi od 600. sekciju ili kaže da su neki njegovi drugovi. prihvaćen od većine sunita kao najznačajnija knjiga poslije Kur'ana. nalaze se »istočno-arapski« i »zapadno-arapski« Ima više komentara o cjelini ili dijelovima $ah!ha. kao i u pokrajinskim trupama. prerano sazrio dječak. cjelina dostiže 2. o početku Stvaranja. Kasnije je u Nišapuru visokih časnika. koji se sastoje od 1. na U dobi od šesnaest godina. Neka se sukcesivno brisali. slavni prenositelj predaja (hadisa). čini se. Premda as-Subki svrstava Buharija među al-Kašiia (1427). jer nije pristajao lara). od turske riječi boluk. to se one javljaju u više poglavlja. Njiuključio u knjigu. no koje je tek postupno . zamolio Boga da ga pozove k sebi. hlh koje je pripremao šesnaest godina. o raznim usavršeno. itd. Ona sadrži su se zvali bolukat-i erba'a (četiri buljuka). te. ali je on to odbio. kada je uvidio da Povijest brojčanih oblika vrlo je daleko u nejasnom. ako se ne računaju buljuka koristili su tarifu raznih nagrada (plaća) i bili su ponavljanja. sa Muslimovim naših današnjih brojki. za oznaku pokrajine ili područja. kao što to nalazimo kod Gijas ad-dina Džemšida I poslanicima. itd. koji je napustio Nišapur i otišao u Buharu. zacrtao plan svoje knjige i ostavio prazninu. ali je al-Buhari ponekad kritiziran. koji su bili napisani po redosliodređene škole.762 predaje. Upravljač tog grada početno brojao 400 ljudi. Dok se $ah!h u Buharijevo doba smadanašnjem arapskom pismu. Snaga buljuka je različita. to nije tačno. upravljača istaknuti tradicionist. po hidžri bio stavljen. Muhammad ibn lsma'il ibn IbrahIn:! ib!! alU mladosti je Buhari napisao svoj Ta'rlh. računanje ! B --------- 104 . te je u 4. Kasnije su se odžaci janjičara povećali sve dok nisu imali po izjavivši da je nedostojno nositi znanje u nastambe ljudi i da. u biti. u Južnu i Zapadnu premda je kritiziran na nekim pitanjima podrobnosti. kraj god. štva pod zapovjedništvom juzbaše (kapetana). oblici rasuti po cijelom islamskom području. Kao i u pogledu sadrže raznu građu. ako se htjelo označiti neki bulj uk u odžaku oružara. raspoređeno odžaka. bilo je 10 da je Kur'an. o Raju i Paklu. U staroj Puno je putovao u potrazi za predajama i posjetio je glavna osmanskoj vojnoj organizaciji. Al-Buhari je nju detalja i pronicljivosti da otkrije nedostatke u predajama. Upravo su to. U astronomiji se tradicionalno računalo sa šafiite. ispravljali predaje koje su imali zapisane. te je ostao neko vrijeme u Hidžazu. zahvaljujući njegovom kategoriju. općenito.Buhari B s perom i papirom. Djelo je. bio je na hadžu u Meki s anadolskom turskom označava jedinicu pješadije ili konjanimajkom i bratom. ona neprijateljstvom. te se ULJ UK . sastojao se od 8 buljuka po 50 ljudi. od Horasana do Egipta. što znači dio. općenito se navelo njegovo ime i ime odžaka. računanje napamet sa brojevima koji su sadržaj predaja ne izgleda da uvijek odgovara naslovu. zbog pobune organizirane od aga (zapovjednika) prognan i došao je u jedno selo u blizini Samarkanda.000. održavati ravnotežu snaga u odžaku. Dvor je imenovao je boravio kod rođaka. izraz se koristio u odžacima središta. koje su. 1000. prema razno j građi iz domena fikha. što će reći da je on osigurava od krivotvorenja. na Zapadu su. kao. te u vojnoj pratnji predaje od više od tisuću šejhova. Sve do nema solidne predaje da objasni određeni predmet. god.397 predaja s potpunim isnadima. gdje janjičara pod Bajazitom II ili Selimom I. Bio je Kasnije. važnost buljuka u očima vlade mijenjala se od vredo vremena. Sahihom. Osim spahija (sipahi) i silahdara.000 ljudi. pritisnut doživljenim jednog agu i on je bio zadužen odvojenom organizacijom. a da prije toga nije uzeo abdest (obredno hovi članovi bili su poznati pod imenom »ljudi iz buljuka« ili pranje) i molio dva rekata. putem kojeg je pristupio Islamu. je bio bulj uk imam-i hazret age. započele prodirati oko 1300. jer prije svega u upravi. bijaše optužen za krivovjerje. u janjičar­ imao surevnjivog protivnika. Imao je znatno pamćenje. Pored toga se održalo.. Vođa buljuka zvao se yayabast (vođ njegovo recitiranje.450 babov« (poglavlja). itd. te je je obuhvaćala 61 »agin buljuk«. Npr. topnika. UH~RI (a. al-Buhari je bio priznat kao pradjed al-Mugira bio maiola Jemana al-Džufija. ali je i to odbio. met i pouke predaja. kako je tvrdio skim odžacima. Nakon Tanzimata. npr. 28. U to doba. uskoro je priznat kao bliže su prvotnim indijskim brojkama i po svoj prilici su preci najbolji. no »zapadno-arapske« brojke trao jednom zbirkom među drugima. međutim. ako se upravljač želi poučiti. »Istoćno-arap­ najznačajniji su al-Ajnijev. te je bio. Buharijevo najslavnije djelo jeste zbirka hadisa Saoni o kojima bi se trebalo govoriti kada se koristi izraz buljuk. Kaže se da je. počeo učiti napamet predaje u dobi od 10 godina. Kako neke predaje podložni pravilima različitih unapređenja.. ali. Za života. Odžak adžemi-oglana Galipolja (Gelibolu). nakon više uzaludnih zaleta. važan po svom minucioznom poznavaBagdada. ali ne i predaje. jer on jasno ne podržava učenje neke seksagezimalnim razlomcima. zvali cemaat-i suturbdn (kamipoučava njegovu djecu. te da nijednu nije Postojalo je 6 buljuka u naraslom kapikulu odžaku. više skloni Muslimovom Sahihu. a koristilo se na istočno turskom i perzijskom kazivanju naizust. koja se ne odnosi na jedan predmet. Ibn Hadžar al-Askalanijev i alske« brojke mogle su prodrijeti na Istok i koriste se u -Kastalanijev. Tim buljucima zapovijedao je časnik koji se zvao corbaci. te je pješaka). Nosio je nisbu Džufi zato što je njegov Poslanikovog groba.

1931. na arapskom. je U Nu. Mudžahidi su terorisali područje Butidaung-Maungdo od 1948. koji su igrali značajnu ulogu u ekonomskom životu. kada princ Šudža. gdje su budisti i muslimani pomiješani. Od neovisnosti su dva muslimana sudjelovala u vladi tokom dužeg razdoblja. Islamski Arakanci su bili prvi funkcionari i policajci pod Britancima. Među muslimanima je 396. dao je muslimanskoj ženi prava jednaka onima budista: jednaku mogućnost rastave. je sasvim nepotpun). Kao nagradu pjesniku Kabu ibn Zuheiru. Muhammed mu je poklonio ogrtač koji je nosio. gdje je podignuta džamija Sandikhan. Potomci tih mogulskih dvorjanika razlikuju se od drugih. Pokrivalo od vune. turskom i berberskom. Burda je i naslov glasovite ode pjesnika al-Busirija. komentirana je više od 90 puta. bježi u Arakan god. Burmanski zakon o rastavi muslimanskog braka. ali se kasnije tvrdilo da je prava Poslanikova burda spašena. Nakon japanske navale (1942). koristilo danju kao ogrtač. posredstvom arakanskog kralja Narameikhla.474 Kineza i 186. 1930. dobar dio se vratio nakon rata. Muslimani su priznati kao ravnopravni građani. osobito u Akjab. je nešto veće nego 1931.839 muslimana. god... perzijskom. ono se računa na oko 600. ulogu na javnim funkcijama.667. Hulagu ga je dao spaliti. od ukupno 14. Ali općenito su odnosi harmonični. i odvjetnik U Khin Maung Lat (Abdelatif). sve do vremena kada su Mongoli (1258) osvojili Bagdad. usvojen 1953. 1955. te je veliki broj njih igrao B URMA. Šudža je bio ubijen od kralja Sandathudarne. živo se odvraća od toga da se jede goveđe meso i da se za Kurban-bajram žrtvuju životinje. stranci vladine koalicije. a noću kao pokrivač. autohtonih žitelja sve do danas. i 1938. čak onaj da se jede goveđe meso. u bankama i pOSlo-l vima. 1958. M. 1430. god. On je ustanovio svoju prijestolnicu u Mjohaungu. značajni sindikalni prvak i poslovni čovjek. Kasnije. Pripajanje Donje Burme (1852) prati indijsko useljavanje u velikom srazmjeru počev od god.Burma BURDA . značajnu 105 .. nema joj ni približno ravne arapske pjesme. pridavalo je mnogo važnosti svojoj budističkoj baštini. (zadnji koji je podrobno napravljen) ukazuje na 584. God. Prije 19. Prevedena je i na evropske jezike (prvi put na latinski god. 1826. 1761).146 žitelja. poduzeo inicijativu da se Kur'an prevede na burmanski jezik. ali ih je manje sada nego prije. koriste islamska imena i izdaju. 1660. kao predsjednik vlade. Taj kralj vratio se iz svoga progonstva u Bengal god. Rašid. na neke topnike. Islam se prvi puta početkom 15. dovelo je veliki broj muslimana Čitagonga u obalske gradove. pa ga je Poslanik izliječio bacivši svoj ogrtač na njegova pleća. Ismailiti (Hodže) i Gudžeratinci vladaju trgovinom na malo. drugi put metež je potrajao gotovo pola godine i bio je najžešći u Rangunu i Mandaleju: ubijeno je nekih 200 muslimana. Prema legendi. te je tada nastala neka omraza na muslimane. u pratnji islamskih pristaša. 1880.. veliki broj Indijaca bježi. Vodstvo neovisne Burme. je osnovana politička organizacija Kongres burrnanskih muslimana. Popis iz god. Muavija je taj ogrtač kupio od pjesnikovog sina i on se nalazio u riznici abasidskih halifa.861 domorodac. nacionalna politička kriza je izbila zbog širokih protesta redovnika protiv islamske obuke u državnim školama. 1. God. Ukupno muslimansko pučanstvo god. 1945. oni su iskoristili višu razinu obrazovanja. poglavito Arakanac. god. uloga u kojoj su oni često intervenirali. U Burmi danas živi oko 4% muslimana. U Arakanu. Ali u Donjoj Burrni. God. A. te druge strane tehničare unajmljene u službu kraljeva Ave. Poslanikova burda ostala je slavna u povijesti Islama. a koje se. značajno javlja u Burmi st. araka nski kraljevi. veliki broj muslimanskih običaja slijede budisti. brat Alamgirov. dogodili su se žestoki meteži. Drži se da stihovi te pjesme imaju nadnaravna svojstva. god.. te ih se nosi kao zapise (hamajlije). Zakon je izazvao proteste muslimana izvan Burme. islamsko prisuće u Burmi u pravom smislu bilo je svedeno na mali broj gudžeratskih trgovaca. no njegove pristaše su unajmljene na dvoru kao strijelci tjelesne straže.000 žitelja (popis od 1953-1954. pravo da sačuva svoj miraz pri rastavi braka. posebno U Nu. koju je vodio neki ribar Kasim. koja se pridružila Antifašističkom savezu narodne slobode. sastavio ju je tada kada ga je pogodila paraliza. novac koji nosi arapsku insignacijsku formulu (haZima). čak. a njegova riznica zaplijenjena. ali postoje određene prepreke za dobre međukonfesi­ onalne odnose. u upotrebi još prije Islama. do 1954. st. Burmanska muslimanka ne nosi veo i ne pridržava se purdaha. postavljajući i smjenjujući kraljeve. ali ga je usvojio Burmanski muslimanski kongres. god. Mudžahidska pobuna u sjevernom Arakanu.504 indijskog porijekla. Krajem 1954. Godine tridesete bile su desetljeće ekonomskog propadanja. Englesko pripajanje Arakana god. kada bi se razmotalo. te se i danas čuva u Carigradu. iako budisti. Polovica od njega je došla iz Indije i Pakistana. Muslimani iz Čitagonga opskrbljuju gotovo sve posade ! obalske i riječne plovidbe. Po slavi. htjela je ujediniti to područje sa Pakistanom.. Islamski utjecaj postaje veći. ali je njihovo djelovanje uveliko opalo sa zatvaranjem Kasima u pakistansku tamnicu.

što u ovom obliku nije suprotno Islamu. vrhunac otcjepljenje pravovjernih muslimanskih elemenata. Fard je 1930. islamskim imenom al-hadža Malika Šahbaza. Za to ima niz razloga. zasada. Njegov nasljednik. porastao je i ugled crnaca. Pa ipak se Islam. dok na islamske komponente podsjećaju »Arnerican Moors« (Američki Mauri) iz 1913. god. a i iz drugih razloga. kao »novi Musa«. Islam ne poznaje rasne razlike. zatim ukidanja kolonijalizma i utemeljenja neovisnih država u Crnoj Africi. D. Farda (1877?-1934). god. u općem smislu tokom srednjeg vijeka pa sve do novijeg doba nije se posebno nastojalo oko ugleda ljudi tamne puti. i njegovim ubojstvom (1965) dostiglo je. Njegovo djelo »The Supreme Wisdom« (Najviša mudrost) sažima učenje »Crnih muslimana«. Od ukidanja ropstva. a oni sami govore čak o dva milijuna. Ideju bratstva Crne Amerike i Afrike već je propagirala od 1914. Tvrdio je da potječe iz Meke i da je kao »vrhovni sudac svijeta: zadnje otjelovljenje Allaha. god. S istupom MalcolmaX. koja ide RNI MUSLIMANI« (»Black Muslims«). a Islam je dozvolio da samo nemuslimani mogu biti pretvoreni u robove. Procjena broja članova kreće se između 20. Suprotno tome. učenje »Cmih muslimana: o stvaranju i vremenu Kraja svijeta pretežno se svodi na religiju Druza. Jedna samozaštitna organizacija »Fruit of Islam: (Plod Islama) oružje je u borbi za vlastite ciljeve. unazad na V. »CRNI MUSLIMANI«).Crnci 4~ LEKSIKON ISLAMA 1(lIRNCI. zabrane nekih jela). te su ojačani i njihovi odnosi sa Islamom (vid.000.. 1963. Prijem u zajednicu pretpostavlja vjeru u Jednog Boga. Njihove predodžbe o Raju. njegove poslanike i knjige Objave. god. Sve veće uključenje pripadnika srednje klase i privredne djelatnosti oduzeli su »Crnim muslimanima: ponešto od njihove izvorne radikalnosti. »Crni muslimani: postavljaju visoke moralne zahtjeve svojim članovima (urednost. 106 . a najvažniji je ropstvo. utemeljena »Universal Negroe Improvement Association and African Communities League: (Udruženje za opće »Cgrupacije u Sjedinjenim američkim državama. proširio među crnačkim narodima. zbog svoje humane politike spram robova. Budući da je ono bilo već u predisIarnsko doba općenito rašireno po Crnoj Africi. sa čijim je vođama imao veza Dreu Ali. to su crnci bili glavni predmet trgovine robljem. u Oživljenje i Sudnji dan. prije svega u velegradovima Sjevera. te su crnci na Arabijskom poluotoku i u sredozemnim zemljama živjeli kao robovi. ime crnačke poboljšanje položaja crnaca i savez afričkih zajednica). Ako je već od dana Poslanikovih uvijek iznova bilo crnaca koji su se uzdizali do visokih položaja. nastupio u Detroitu kao propovjednik »vjere Crnog čovjeka iz Azije i Afrike«. Pod njegovim vodstvom izgrađene su brojne škole i džamije. Svoje učenje je izložio u spisima The secret ritual of the Nation of Islam (Tajni obred islamskog naroda) i Teachings for the Lost Nation of Islam (Pouke za zalutali islamski narod). koje su usmjerene na ovaj svijet.000 i 750. On je isticao svoje pravo na Božje poslanstvo. Elijah Mohamed (1897-1975) učvr­ stio je pokret u organizacionom pogledu. i odbijanje svakog stranog uključi­ vanja povezuju se u politički zahtjev za neovisnim crnačkim državama na američkom tlu.

u novoj organizaciji vojske. tek u 13(!) stoljeću iz sirijačkog: sčlibha. kod Mensuroglua. stupanj čauša dodijeljen je ešalonu podoficira koji odgovaraju naredniku. Čelebi se pojavljuje i kao vlastito ime. starih i isprobanih janjičara. Kasim-i Enver (umro 1431-1432) koristi »Čelebi« još u zna- v izraza »Voljeni« = Bog. »uvezeni rob«. ali ipak ne vjeruje u strano porijeklo riječi. ša'iš. C E L E B I (t. otud. 2. u načelu. u tom slučaju. mislio na grčki ili je samo ukazao na njezino korištenje u Anadoliji. ova riječ je zamijenjena sa efendi u osmanskom carstvu.Čift-resmi 4~ LEKSIKON . pjeva i piše«. u grčkom). čauši su bili povlašteno tijelo. U svjetovno j primjeni. On se još i danas upotrebljava u tom značenju. cift-resmi). se nazivalo i starješine jednog derviškog reda. čitač. Ta riječ susreće se već na ujgurskom. god. Riječ čift. megas tdzaousios. st. »na jezik Ruma«. posuđena. Mansuroglu je neodlučan. thelebi »plemeniti gospodar. glavar carskih glasnika Laskarija i Paleologa). (za što primjere nalazimo u 13-15. posebno obučena za upravne službe. oko 1700. Dolgera od 3. ali posuđen ranije. Predlažu se slijedeća objašnjenja: l) posuđena nestorijanskom misijom. izraz korišten u Turskoj. god. 4) od kurdske riječi theleb. u odžaku janjičara. U ovoj posljednjoj varijanti i danas se može sresti u sjevernoj Africi. zvan također cift-hahh: ili hulluh-ahcasi. i početka 18. izdvojena skupina u doba Mameluka u Egiptu. isti korijen. osnovni rajinski porez kojeg je. još od bizantskog doba. isti korijen. pripadao je »agama strernenarima«. »križ«. Grcima se riječ čelebi čini da je turska. od amir-edde. lutajući glazbenik«. šawfš i ša'iiš. prijemu stranih poslanika. pjesnici. To su. jan. u navedenom značenju odgovara približno perzijskom mirza. S druge strane. dakle. međutim. čelebi ćenju mističkog C 107 I F T -R E S M I (t. izraz korišten kod Turaka za obilježavanje. dolascima vezira na Dvor. dogodila se obrnuta evolucija od one iranskog khvadhai. Više ovih pokušaja tumačenja (posebno l. pjesnik. Mahmud Kašgari je ovako definira: "Čovjek koji raspoređuje i uređuje rangove u vojsci i stara se o disciplini«. poglavar reda mevlevija nosio ga je još od nasljednika Dželaledina Rumija. st. navodno. st. koji dobijaju tu titulu. 4) čine se nemogući ili nategnuti. Kod starih Turaka. Iranci su je također usvojili kao sinonim za sarhang i durbčš.. u čestoj je upotrebi ova riječ kod [uruka i ona po nekim izvorima dolazi iz grčkog). svi sinovi BajezitaI. izraz čelebi bi se. 1959. Čauši su se također koristili kao poslanici ili vjesnici sultana ili velikog vezira. gdje označava ambasadora Tu-hiu. i. s druge strane. Na sirijskom i egipatskom arapskom. stupnjevi cauus i cauus vekili korišteni su u konjici i mornarici. učenjak. dakle. Jedan azerbejdžanski pjesnik iz 15. šolabi. za značenje riječi čelebi. značenje »otmjenog ranga: ne potvrđuje se. v - . da prenose ili izvršavaju naloge. kojima rukovodi bas-caous. tim putem pojavio u Anadoliji. sve do 20. Nakon 1826. gulban. peta orta je bila formirana od 330 čauša. 5) od turskog iz Anadolije čalabičalab. možda kurdskim posredstvom (mada Nestorijanci nisu nikada igrali ulogu u Anadoliji). iz jednog neindoevropskog jezika.ISLAMA cauus).. Vršio je ulogu pomoćnika velikog vezira. 6) M. prije svega. »Bog. Riječ ča'iiš je došla od Pečenega i Seldžuka do Turaka (p. »uglađen«. 3) od grčkog kalliepes. ali posuđen u Anadoliji. »koii lijepo govori. AUŠ (u savremenom turskom: U nekim vjerskim sektama i redovima (jezidi i rifaije. Na početku 19. [alabi ima danas značenje »berberin«. 2) od arapskog galab. Čauši Divana primaju plaću iz Riznice (Blagajne) ili su im dodijeljena na uživanje lena tipa zeameta ili arpalika. u periodu između kraja 13. na primjer) naslov čauš odgovara određenom stupnju hijerarhije u sekti. čauši Divana čine dio službene pratnje ceremonijama: sultanovim izlascima. pl. vojnika nižeg ranga. (prema saopćenju F. Pod Osmanlijama.. st. za označavanje članova viših klasa. Ejubida i Mameluka. ovisno o vladaru i često namijenjeno za posebne službe. osobito u pravosuđu. a Arapi su je uzeli u oblicima ga'iiš. S druge strane. »gospodar: »huda. itd. dobiva potom znače­ nje »poklonika križali. »pisar. st. plaćao u osmanskom carstvu svaki muslimanski seljak koji posjeduje jedan čift. umro 1403). koja u početku znači »par«. »Bog«. kao dvorski časnik. Riječ »čelebi«. u kasnijim stoljećima. funkcionara uposlenih u različitim službama Dvora. »Bog. ali i prinčevi (na primjer. učenjaci. st. Caous bast je predvodnik čauša Divana. Postavlja se pitanje da li je Ibn Batuta kada upućuje. nema dokaza za njezin grčki izvor. Seldžuka. Porijeklo riječi nije jasno utvrđeno. Premda riječ ima anadolsko porijeklo. s jedne strane. Prigodice. Čelebi Husarnedina (umro 1284). čovjek suptilne inteligencije«). Čauše često nalazimo u cehovima: oni imaju dužnost da primjenjuju odluke vijeća cehova..

izraz korišten za označavanje seljačkog gospodarstva. što potječe od perzijskog džujt i turskog dodatka lik. još uže. 1530. stoljeća.Ciftlik upotrebljavana je za označavanje površine koja može biti obrađena s parom volova. jer bi takva situacija. čift i čiftlik su bili naizmjenično upotreb- v ljavani. u Erzindžanu. međutim. godine. za razliku od prvih. dakle. bilo je naređeno da. U stvari. musellema. Čiftlil: je bio osnovna agrarna jedinica koja se koristila u svim oblicima posjeda: miri. Cift-ahcasi nalazimo u Anadoliji. kršćani bili podvrgnuti drugačijem rajinskom porezu . (tahrir). Ali u 16. U Kanun-nami Mehmeda n rečeno je da je čift-resmi novac jednak vrijednosti sedam usluga. čiftlikom se smatrala površina koja se može obrađi­ vati parom volova. a koji su. ako se zemlje popisane u defterima kao čiftlik nađu podijeljene između više osoba. dok je ostatak zemlje bio srazmjerno podijeljen među timarima. čiftlici nisu bili potpodjeljivani. dok su. Ovi čiftlici ne gube nikada svoj izvorni karakter i obično dobijaju ime svog prvog posjednika: Mehmed-yeri. a koja se kreće od 60-150 dunuma. posjedovala na osnovu tapije (tapu) i za koje je plaćala ušr i čift-resmi posjedniku. osmanski sultani davali su utjecajnim ljudima čitava sela ili velike timare kao čiftlike. itd. Primijenjena u Siriji nakon osvajanja zemlje po najvišoj taksi od 40 i u istočnoj Anadoliji od 50 akči. nakon 1582. par volova). itd. Ali-yeri. Također. čiftlici jaja i musellema obrađivani su. Zatim je bila povećana u nekim dijelovima Anadolije i obuhvaćala dodatke u korist subaša i sandžak-bega. koji su kasnije rasli na 9. što mu je dalo karakter zemljišnog poreza. dogandžija. umre ostavljajući više sinova. stoljeću. po Ebusuudovom sudu. Njihova zajednička crta bila je da nisu bili podvrgnuti rajinskim porezima. pojavio u izvornom obliku u zemljama koje su od Bizantinaca osvojene u zapadnoj Anadoliji i Trakiji. kao što su nabavka sijena. godine 1458. jer je bila uzrokom nereda. svaka zavija koju je vodio jedan šejh dobivala je čiftlik. bili u izravnom posjedu vojnika. drva. carski berati dopuštali su za izvjesne javne usluge koje su se tražile od raje. svaki rajetin. nije više riječ o čiftliku kao o zemljišnoj jedinici mjere. ali je. ali se u osmansko doba upotrebljavao za određenu jedinicu poljoprivrednog zemljišta u lenskom sustavu. od 6--9 akči. morali su plaćati polovicu. U Kanun-nami Mehmeda n bilo je predviđeno da bennak bude podvrgnut vršenju samo triju službi. Bez obzira na osobno stanje. Ali u 16. nosiocu timara. U početku. prostrane zemlje katkada su davane kao mulk. Općenito. koji posjeduje čiftlik.. moraju biti vraćene u njihov izvorni oblik i da. U slavenskim predjelima osmanskog carstva. oni moraju ostati u zadruzi. st. 12 i 18. akči umanjila vrijednost i kada su avarizi ('awiirilj) postali redoviti oblik oporezivanja nametnutog raji. U tim slučaje­ vima. koji ne posjeduju nikakvu zemlju. Ebusuud i drugi pokušavali su te poreze uključiti u šerijatske poreze kao harac-i muvazzap. uzetom u cjelini. Djelomična ili potpuna oslobođenja od čift-resmija. vrsta čiftlika je varirala prema tipu lena. pa čak i tiaiin-resmi i donum-resmi mogu također biti uključeni u isti sustav. činili su kudikamo najveći dio poljoprivrednih zemljišta.ispendži ili ispenči. taksa čift-resmija bila je 22 akče. C I F TL I K (kod nas čifluk i čitluk) je.. st.000 rrr'). god. većinu vojnih čiftlika vlada je pretvorila u rajinske čiftlike i dodijelila kao timare. nim-cift. gdje je bio istodobno primjenjivan na muslimansku i kršćansku raju. međutim. Oženjeni seljaci. Ali on je izgubio svoje značenje kad se. čiftlik je bio izraz koji se primjenjivao na leno površine od 60 ili 80 do 150 dunuma. ostala je. bili su istih dimenzija kao i drugi i često su bili obrađivani od strane pripadnika raje. onemogućavala uvid u doprinose nametnute čiftliku. koji su općenito živjeli u gradu. ako jedan rajetin. Uz rajinske čiftlike. za sumu novca nazvanu mukataa (mukata). porasla na 33 akče u sandžacima anadolskog ejaleta. kao porez urf]. razlog koji je naveden za njihovo pretvaranje. Općenito. mnoge od tih iznimki su ukinute. na turskom. vakf i miilk ili malikane. itd. Oni koji su posjedovali polovinu čifta. st. siromašni ili neženje. Npr.. Vojnici su pokušavali da nezakonito pripoje rajinske zemlje svojim hassa čiftlicima.. dobivenim od sultana. pod Seldžucima. kršćanski i muslimanski seljaci. općenito. u drugim dijelovima carstva. dok su hassa čiftlici. Za te usluge (hidmet ili kulluk) morale su se plaćati 22 akče kao čift-resmi. u Rumeliji na 22 akče. u zavisnosti od plodnosti tla (jedan dunum = cca 1. veliki dio tih čiftlika također je bio pretvoren u timare. Čiftlik. osmanski čift-resmi ima nevjerojatne sličnosti sa bizantskim porezima koje su paroikoi plaćali vlasnicima pronoia (pronija). U slučaju hassa čiftlika u Bosni. Čift-resmi može se. te je potrebno zabilježiti da se on. smatrati osnovnom jedinicom progresivnog fiskalnog sustava. U početku. nalazimo hassa čiftlike nosilaca timara i čiftlike vojničkih tijela jaja. bili iskorišćavani od nosilaca timara pod sustavom napoličarenja. a zatim za veliko imanje. koje je raja. bio je da nisu bili obrađeni. U 16. Pod vladavinom Bajezita I i Mehmeda n. prilikom kontrolnih katastarskih mjerenja. te pod sultanima 16. 108 . čak i prije Osmanlija. od strane samih tih posjednika. obraču­ navan po stopi od l din. i 15. S pravne tačke gledišta. nego o osobnim imanjima. koji su posjedovali manje površine od pola čifta ili nisu ništa posjedovali. npr. Napokon.. Da bi se sačuvao čiftlih. ali je. koji je bio bitan u lenskom sustavu toga vremena i koji je služio kao osnova za uspostavu zemljišnih i osobnih poreza u jednom kraju. izraz baština često je zamjenjivala čiftlik. pod Sulejmanom I. nazivani su benniik i bili su podvrgnuti nižim nametima. Porezi čiftlika davani su u zakup od strane njihovih posjednika. također poznati pod imenom kilic-yeri. ta novina bila dokinuta. U lenskom sustavu Osmanlija. morao je plaćati taj porez. čija je vrijednost u gotovom novcu bila jednaka 6 ili 9 akči. S druge strane. 1540. slame. nalazimo također ono što možemo zvati vojnički čiftlik. u vrijeme kada je prevladavala organizacija timara. čift-resmi bili su uključeni u timarske prihode spahija.. raja svrstana u kategoriju kara ili mucerred. ovisno o plodnosti tla. Rajinski čiftlici. svaki put. primjećivalo se da su brojni čiftlici izgubili svoj izvorni oblik uslijed podrazdioba i da čift-resmi nije bio više utjeran. Izraz je nastao od riječi čift (par. posjednik jednog ili pola čifta. Već od 14. U toj kategoriji. na površinama sa režimom posjedovanja vakfa i mulka ili malikane. plaćali su taj porez po najnižoj taksi od 6 akči. Ali.

st. utemeljitelj mongolskog carstva. Za vrijeme i nakon perioda pometnje. 1161. U stvari međutim. novorođeno dijete je predstavljeno kako stišće u svojoj ruci. napisan možda prije 1285. Riječ znači »kovač«. Gomilanje čiftliha u rukama ajana. timarske zemlje bile su u velikom broju iznajmljene na bazi mukataa privatnim osobama koje su nudile najviše cijene. utjecajni ljudi su namještali da ih dobiju. koje su vojnici raskrčili na neobrađivanim zemljama. dok su se oni zabavljali pored rijeke Onona. bogatih i utjecajnih ljudi iz provincija. u istočnom Sibiru. naravno. janjičari i drugi dolaze tapijama u posjed rajinskih čiftlika. klana koji je želio preuzeti vodstvo nad plemenom. Još u to staro doba nalazimo nedavno raskrčene zemlje. Ovaj je pobjegao u šume i izmicao svojim progoniteljima nekoliko dana. Ovaj posljednji rad nije sačuvan u originalu. Otac Čingiz-hana. god. njegovo sklonište otkrio je član jednog srodničkog plemena.Čingiz-han Posjednik čiftlika obično je bio obavezan opremiti jednog vojnika (eshiinci) za sultanovu vojsku. Ipak su ostali na životu hraneći se korijenjem i bobicama i ponekad ribama koje su Temudžin i njegova braća znali dobro uloviti u Ononu. Jedne večeri. Premda bez poglavica i rastrojeni. što je učinilo da su ti čiftlici poznati i pod imenom mukataali ciftlil«. njegov otac. Konkiratu. te je taj podatak porodio i legendu da je osvajač svijeta započeo svoju karijeru u jednoj kovačnici. zahvaljujući upravnim zloupotrebama. Nesposoban odbiti poziv da sudjeluje na gozbi. u ova dva vrela. te. [esugej je naišao na grupu pijanih Tatara. To je također bila stara praksa. Temudžin je bio upleten u umorstvo jednog od svoje poluslijedeći braće. na desnoj obali Onona.. Age i ajani opskrbljeni velikim posjedima stečenim na razne načine javljaju se svuda u carevini. te je to bilo jedan od dubinskih razloga seljačkih buna koje su izbijale na Balkanu u 19. i Altan Debter ili »Zlatna kniiga«. i izmijenjen 1950. Čiftlici. uglavnom zahvaljujući sustavu mukataa. Upravo na imanjima mukataa poči­ vala je moć velikih ajana u to doba i. Kada je počela potjera. Uhvativši ga. C v v Bio je skoro stigao u muževno doba kada su Taičiuti. dva mongolska spisa. zajedno sa svojim mladim sinom. vodeći ga sa sobom od logora do logora sa drvenim obručem (cangue) oko vrata. plaćali vladi sumu također nazvanu mukataa. općenito. Nedžati. bio je prepoznat od strane svojih starih neprijatelja koji su mu otrovali hranu. rodio se 1167. mulka ili mukata(a)li čiftlika. izvršilo se. izglasan 1945. nego da ga čuvaju kao vječitog zarobljenika. ali je na kraju. da bi izbjegao da bude pronađen pomoću tragova. Ali. spa~s~~:. Pod Turskom Republikom. bili su podvrgnuti samo ušru. prepuštena sama sebi od strane neprijatelja koji su ih željeli umoriti glađu. kao što je posjedovanje timara kao čiftlika. međutim.). DZINGIZ-KAN. pridobiti ljude oko sebe.. kada su seljaci masovno napuštali svoja imanja i raspršivali se čitavom Anadolijom (što je poznato u osmanskoj historiji pod imenom Veliki bijeg). koji je pisao tokom toga stoljeća. njegov otac priveo dvojicu tatarskih vođa kao ratne zarobljenike. zakon. Prva su vrela. Jedan od njih se zvao Temudžin-Uke. a stara praksa. najprije s nešto uspjeha. općenito. plemenu sa područja Buir Nor. veliki dio rajinskih čiftlika dolazi u ruke kapi-kulua i dvorskih miljenika. kako je ipak osjećao sućut za mladog čovjeka. bacio se u rijeku i otplivao držeći iznad vode samo glavu.. u doba Čingiz-hanovog rođenja. međutim. god. riječ čiftlik upotrebljava se za označavanje velikih osobnih imanja. godine. Nastojanja reformatora Tanzimata da usitne te ogromne čift­ like nisu imala veliki uspjeh. god. Tajna historije Mongola napisana 1241. između 15951609. Ta dva vrela sadrže. Mongoli su se nastavili boriti protiv Tatara. kroz brojne generacije. koja daju pojedinosti s početaka njegovog života. U jednoj prepirci oko tako ulovljene divljači. Prema običaju. službena historija carske obitelji. zadnjeg hana ili vladara Mongola u užem smislu. bila predodređena da postane majka i baka više careva. broj čiftlika te vrste u rukama janjičara brzo se povećao.l . dezorganizacijom sustava timara. koji su im.1 neposredne opasnosti. tendencija u 16. njegova obitelj je bila napuštena od pristaša. pobjegao je pod zaštitom mraka. Istodobno. nanijeli golemi poraz.Ii!l:!'oo. IN GIZ -H A N . (ili možda čak 1252. posebno u 18. predviđa da velika imanja moraju biti usitnjena i podijeljena seljacima kojima je potrebna zemlja. Njegova udovica. oni su. ali je najveći njegov dio reproduciran u čuvenoj Rašidudinovoj historiji Gami' at-tawarl!J. ali su bili prisiljeni prepustiti mjesto Tatarima. u savezu sa gospodarima sjeverne Kine. [esugcj je ostavio svog sina kako bi bio odgojen pod šatorom svog budućeg tasta. od tada. odgode za sutradan. ~ i . Pod kraj 16. u to doba stara 10 godina. bio je nećak Kutule. Mongoli su bili vladajuće pleme u istočnoj Mongoliji u toku prve polovine 12. tako da su porezi raje bili uključeni utimare. žalio se da su se brojnih timara dočepali ajani i funkcionari u provinciji. nagovorivši Taičiute ~!'f. Kada je Temudžin navršio devetu godinu. dobili su isti status s obavezom da opskrbljuju jednog eškindžiju. do sjedinjenja jednog sivog vuka i bijele košute. odvažna i pametna žena. god. bila je da se svi vojnički čiftlici pretvore u rajinske čiftlike. st. izvršili vojni pohod na logor u namjeri da uhvate Temudžina i da ga ometu da naslijedi svoga oca. veliki dio čisto legendarne građe. jednu krvavu grudu veličine koštice. tok ovog razvoja bio je ometan. odveo je sina na krajnji istok Mongolije da bi mu našao zaručnicu u narodu njegove majke. Smrću [esugeiovom. živio je taman toliko da se vrati u svoj logor i pošalje glasnika s nalogom da Temudžina dovede natrag iz plemena Konkirat.~ I . koji su kasnije dali svoje ime svim narodima mongolskog jezika. U centralnoj i sjevernoj Anadoliji. [esugei (Yesugei). Tajna historija počinje dugom genealogijom u kojoj je naznačena uzlazna loza Čingiz-hana. a upravo je od njega Čingiz-han dobio svoje pravo ime Temudžin. st. saznavši da je obitelj preživjela. stoljeća. bila je tada veoma raširena. a postoji također i jedan njegov skraćeni kineski prijevod.. ali sada. koje su držali izravno kao čiftlik članovi vojničke klase. S raspadom sustava timara.. kao znak onoga što će biti njegov budući životni put osvojitelj svijeta. nisu imali za cilj da ga ubiju. " 109 MI ~ BrBUOTEkA ~~:. st. pokušala je. Za vrijeme povratka. čiftlici koje su posjedovale aristokratske predosmanske obitelji pod imenom malihane ili yurd. kao i malim pticama i poljskim životinjama koje su mogli stići svojim lukovima i strijelama. jer vidimo da je. čija je kći Borte (Borte). egzogamnu praksu Mongola. po nagovoru Taičiuta. Za to vrijeme Temudžin j ~io vratiti .

U među­ vremenu. Za njihov doprinos kineskoj pobjedi. kada se nešto kasnije stavio na čelo jednog suparničkog saveza plemena. njegova prevlast bila još prijeporna.i. Okolnosti. zahvaljujući pogubljenju svog starog anda. silom apsorbiran od Mongola. ponovo se našao u rukama Čingiz-hana.Mukalija. a zatim morao pozvati svog zaštitnika u pomoć kada je sam bio napadnut od strane Najmana. odnio pobjedu nepodnošljivu za svoje neprijatelje. Čingiz-han se konačno osvećuje svojim starim neprijateljima Tatarima u jednoj bici koja je imala za posljedicu njihovo potpuno uništenje kao naroda. osvajanje sjeverne Kine okončano je tek 1234. koji ga je već jedanput sakrio i mu pobjeći. sedam godina nakon Čingiz­ -hanove smrti . iz plemena Džalajir i. prislonivši svoje šatore jedan uz drugi i napasajući svoja stada jedno pored drugog. mladog mongolskog poglavice koji je bio njegov vlastiti anda. Peking je bio zauzet i opljačkan (ljeta 1215. istodobno kad iMerkit Toktoa i pružio zadnji beznadan otpor u gornjem toku rijeke Irtiša: Toktoa je ubila zalutala strijela. On se. god. Temudžinu je uskoro zatrebala pomoć njegovog zaštitnika: Merkiti. tj.Čingiz-han se u logor svog dobročinitelja.). Čingiz-han ih je potukao u borbi u toku koje je najmanski gospodar izgubio život (1204. Najprihvatljivije tumačenje je da se u Čingizu vidi jedan palatalizirani oblik turskog tengiz. poglavice Merkita. pretežno kršćansko pleme. u regionu današnjeg Dlan Batora. koji je svojedobno tražio utočište kod Kara-Hitaja. ljeta 1216. koji se. na južne obale Žute rijeke. sastojao u golemom mirazu jedne kineske princeze koja je dana Čingiz-hanu za ženu. međutim. vladaju cijelim područjem smještenim na sjeveru Žute rijeke i upravljaju se u tri pravca prema Pekingu. narod Kerejt. Još 1205. Mongoli napadaju i pustoše cijelo područje na sjeveru Velikog Zida. poglavaru Kerejta. njegovi odnosi sa Ong-hanom neprestano su se pogoršavali i izrodili u otvoreni rat. Temudžinu je pošlo za rukom udariti na Merkite i povratiti ženu. a u toku ljeta 1213. što također znači nešto kao »sveopći vladar«. dovele su Tangute u položaj podanika i put je bio otvoren za juriš na sjevernu Kinu u užem smislu. izvršili su upad u Temudžinov tabor i odveli njegovu mladu ženu. gdje je morao posvetiti pažnju događajima koji se zbivaju u centralnoj i zapadnoj Aziji. u stvari. Čingiz-han postao je sila s kojom je trebalo računati u unutrašnjim ratovima mongolskih naroda. Svojim promaknućem u hana svoga plemena. naroda tibetskog porijekla. svoj povratak na prijesto 1198. u historiji poznatiji pod imenom Ong-han (to je svećenik Ivan Marka Pola) bio je anda ili krvni brat Temudžinovog oca. a Čingiz-han i Ong-han napadaju zajednički Najman. Ong-han pobjegao je prema zapadu i bio je ubijen od jednog najmanskog pograničnog čuvara. god.vladar. da bi je zaiskao od njih. i 1209). bio je sada spreman poduzeti vanjska osvajanja. Čingiz-han je od sada potpuno gospodario istočnom i centralnom Mongolijom. Nije bez značenja da je Džamuka. našao je utočište na zemlji Kara-Hitaja. Neko vrijeme nakon ove borbe. tj. održanom pred izvorom Onona. Oko proljeća 1215.ovaj posljednji prepustio je tada upravljanje ratnim operacijama u ruke jednog od svojih generala . godine. današnje provincije Kansu i Ordos. kao sav miraz. Jedino je na zapadu. Reorganizirajući također na tom kuriltaju svoje vojne snage. On mu je izrazio zadovoljstvo primivši ovaj poklon i uzeo je mladića u svoju zaštitu. Naredne godine njihovom proboju išao je na ruku otpor jednog hitanskog vladara na jugu Mandžurije. međutim. i otud njegovo ime Ong-han.). Usprkos tom iskušenju. napušten od svojih pristaša. a car je pobjegao u Kai-feng. skinuo je sa prijestolja posljednjeg od njihovih vladara i učinio se gospodarem njihovim zemalja. Prva bitka nije bila odlučujuća i u stvari je izgledala kao poraz Čingiz-hana. Za to vrijeme Džamuka. čiji se teritorij prostirao duž obala rijeke Tule. Kineski car prihvatio je prijedloge za mir koji su mu bili ponuđeni i postigao je povlačenje mongolske vojske pomoću danka. vjerojatno turskog porijekla. ta titula prevodi kao »oceanski: han. u drugoj bici (1203. napala savez plemena predvođen negdašnjim Čingiz-hanovim prijateljem Džamukom. gdje se danas nalazi Burjatska ASSR. Smisao ove titule nije jasan. prestao je postojati kao takav. koji je nastanjivao područje velikog zavoja Žute rijeke. Pretekavši jedan napad svojih neprijatelja. »sveopći. Neposredno nakon raskida sa Džamukom. ali ih sam Zid zaustavlja da idu dalje. postao napokon apsolutni gospodar Mongolije.. Godine 1202. uspijevaju prijeći Zid i šire se po cijelom području sjeverne Kine. Tugril. njegov zaštitnik Tugril uklonjen je sa prijestola i ostao je neko vrijeme u progonstvu na dvoru Kara-Hitaja. koji omogućio se povukao na neko vrijeme na krajnji sjeveroistok Mongolije.. jednu kožicu od crne samurovine. godine napao je kraljevstvo Tanguta ili Hsi Hsija. Na jednom kuriltaju ili skupu mongolskih velmoža. Mada je bitka bila nastavljena . godine dugovao je intervenciji Čingiz-hana. gdje su Najmani bili ujedinjeni od strane Džamuke i Toktoa. On ju je ponudio na dar Tugrilu. Godine 1218. Iste godine dva vladara udružila su se sa Kinezima u jednom pohodu protiv Tatara. godine proglasio se vrhovnim poglavarom svih mongolskih naroda. Uspjeh ovoga pohoda bio je osujećen malodušnim vodstvom Ong-hana. Godine 1211. koji je. Nešto malo nakon te avanture. vratio se u svoj glavni grad u Mongoliji. koji je najprije napustio Čingiz-hana uoči jedne bitke. na jezero ili rijeku zvanu Baldžuna. 1201. u proljeće 1206. uzeo titulu Gur-han. Borte mu je donijela. mongolski vladari učinili su Temudžina svojim hanom i dali mu titulu po kojoj je poznat u historiji: Čingiz-han. kršćanskog nestorijanskog plemena. u stvari. ali potom se upalila varnica i oni se odvojiše. Temudžin i Džamuka ostali su dobri prijatelji. Dvije naredne kampanje (1207. šumsko pleme sa srednjih obala Bajkalskog jezera. iz zapadne Mongolije.). god. i 1202. »more«. osvojila je Semirečje i 110 . te se. nastavljajući bijeg prema zapadu. Godine 1196. jer je upravo s tom kožom Temudžin postavio temelje svoje buduće sreće. god. čiji identitet nije utvrđen na zadovoljavajući način. koja ga je očekivala u istočnoj Mongoliji i posjetio je pleme Konkirat. Pomoću Tugrila i Džamuke. brzo vratio i. dosljedno tome. Temudžin se sjetio zaruč­ nice. Kučlug iz plemena Najman. Njegov sin Kučlug (Kučlug) pobjegao je prema zapadu. a Kućlug. jedna mongolska vojska stavljana pod komandu čuvenog generala Džebea. dva vladara su ostala u savezu i u različi­ tim prilikama. Tugril je dobio titulu wang ili princ. okolnost vrijedna da bude spomenuta. prouzrokuju skoro neposredan povratak Mongola.

religiozne. Zatim su se vratili duž sjevernih obala Kaspijskog mora da bi se pridružili Čingiz-hanu u Centralnoj Aziji. vodila se bitka na sjeveroistoku Aralskog mora. to je bio jedini poraz koji su Mongoli pretrpjeli za vrijeme čitavog ovog pohoda. bila bi to C v 111 . proveo ljeto 1220. osvojio je Tirmiz. nad jednim Čingiz-hanovim poslanikom i nad jednom karavanom muslimanskih trgovaca koji su ga pratili. iz svoga glavnog središta u Basri (Irak) svoje 52 rasprave (rasii'il). Naime. Čagataja i Ogedeja (Ogedey) da opsjedaju grad. gdje je. kojeg je Čingiz-han poslao da traži odštetu. gdje je i umro. Ovaj sukob nije bio odlučujući. tako je ostao živ i vodio je još dvije sporadične bitke protiv Mongola u toku tri godine nakon smrti Čingiz-hana. kojeg je napokon dostigao na obalama Inda. po Džuvejniju. godine. Poslao je tada Toluja. pa preko Pamira. metafizičke. na Krimu. st. danas je to Talihan. prešao je Oksus i zauzeo Balh. Nakon zauzeća Herata. u afganistanskoj provinciji Badahšan). u planinama Istoč­ nog Balha. zadatak kojeg je ovaj izvršio sa takvim savršenstvom od kojega se ta provincija nije nikada oporavila. U jesen. kako izgleda. »Čista braća« su težila tome da vladajući pogled na svijet zamijene svojim vlastitim. Čingiz-han je. sa najvećim dijelom vojske. Iz Samarkanda Čingiz-han je poslao u potjeru dva najbolja generala za sultanom Muhamedom koji se. I S TA BRAĆA« (a. Izvori ne upućuju nedvosmisleno na uzrok njegove smrti. Pošlo mu je za rukom u drugoj polovici 10. god. novembra 1221.. između vojske koju je vodio Muhamed i mongolskih snaga. Generali su nastavili svoj pohod prema Zapadu i. da osvoji Horasan. bio je na isti način pogubljen. stigao u svoj glavni logor u Mongoliji. itd. uz pomoć lokalnog stanovništva. konačno se vratio istim putem kojim je i bio došao. u znak osvete (za smrt jednog mongolskog princa) čak ni psi i mačke nisu ostavljeni na životu. a narednu zimu u blizini Samarkanda. dao u paničan bijeg prema Zapadu. god. Umro je 25. Odnosi između dva vladara uspostavljeni su već 1215. matematičke. primivši vijest o brzom napredovanju Mongola. 700. mističke. U jesen naredne godine bio je ponovo u bici sa Tangutom. U međuvremenu. napisane kao uvod u sve svjetovne. Dželaledin je zaronio u vodu i otplivao do suprotne obale.). god. te je grad bio tako opustošen da se mjesto na kojem je ležao moglo preorati i da. koji se vratio iz jedne uspješne bitke protiv ostataka Merkita. Samarkand. primivši vijest o toj bici. Džočiiem. sve do Badahšana. prešavši Azerbejdžan i Kavkaz. predvođenih Čingiz-hanovim starijim sinom. koja je vjerojatno vrijedila i kao oznaka članstva. krvoproliće koje je. Napušten od svojih branitelja. naprijed i nazad. između Balha i Merv ar-Ruza (ne miješati ga sa drugim gradom istog imena. Čingiz-han je proveo ljeto 1221. njegovog visokog cilja. Što se tiče njegovog fizičkog izgleda. marširao je na Gaznu i nanio je. međutim. napredovao ka Buhari. astrološke. u odmaranju svojih ljudi i životinja na pašnjacima na području Nahšaba. Ulazak Semirečje i Sinkianga u sastav njegovog carstva stvorio je Čingiz-hanu zajedničku granicu sa sultanom Muhamedom Horezmi-šahom. Prešavši Perziju u svim pravcima. Otrar se već bio predao i njegovi opsjedatelji sudjelovali su u zauzeću Samarkanda.. napredovao je prema jugu forsiranim marševima radi progona Dželaledina.. rasturiti po cijelom islamskom carstvu. istraživši mogućnost povratka kroz Indiju. god. sultan je napokon našao zaklon na jednom otoku u vodama istočnih obala Kaspijskog mora. prema Ibn al-Asiru. bio uhvaćen i ubijen. U Mervu. spustili se u stepe današnje južne Rusije da bi na rijeci Kalki. a zatim se popeo opet na Oksus da bi zimu 1220-1221. ali nije poživio dovoljno dugo da bi vidio pobjedonosan ishod tog zadnjeg pohoda. od tuge. koji ga je opisao u doba najezde na Horasan kao "čovjeka visokog stasa i snažne građe.."Čista braća« Sinkiang i progonila Kučluga od Kašgara. filozofske i znanstvene grane tadašnjeg vremena (logičke. ili vjerojatnije 1219. god. Početkom 1221. ljeto slijedeće godine bio je na gornjem toku rijeke Irtiš i tek je u toku ljeta 1225. dok se odmarao u svojem ljetnjikovcu u području Čing-šuj na rijeci Hsi.). Riječ »brat«. god. označila je kraj pohoda Čingiz-hana na Zapad. okultističke. mačjih očiju«.300. Putovao je malim etapama. dok je on sam. dok Džuvejni daje nevjerojatnu brojku od 1. Okupivši svoje snage na Irtišu u proljeće 1219. možda tome pridonio. proveo je u regionu današnjeg Taškenta. sijede brade. Borba na Indu. naredio je. još ne sasvim razotkrivenog tajnog saveza. Čingiz­ -han je u jesen te godine došao pod zidine Otrara. čini se da je sačuvan samo jedan suvremeni izvještaj. u Kansuu. god. Čingiz-han. avgusta 1227.000 ljudi. kada je Čingiz-han primio sultanovo poslanstvo pred Pekingom. kojeg je doživio prethodne zime u lovu. marta. Dželaledin. te je uput na »čistoću. usprkos strogom abasidskom proganjanju. jakog tijela i rijetke. On je počeo pripremati svoj povratak i. Ihuxin as-Safii"). provevši ljeto 1222. a u svakom slučaju nije izgledalo da je presudno pridonio izbijanju neprijateljstva. proveo u poduzimanju operacija na području današnjeg Staljinabada. a Džočija je u isto vrijeme poslao u izviđanje u pravcu Sir-Darja. Proljeće i ljeto 1223. ali je jedan pad s konja. naređenog od strane namjesnika Otrara. god. karakterizira osnovu i strukturu saveza. Bitka je postala neizbježna. bijahu čla)} novi jednog ismailitskog. golem poraz mongolskoj vojsci poslanoj protiv njega. svog najmlađeg sina. god. porazili jednu vojsku Rusa i Kipčaka. sam sultan bio naložio. koja se prema Nasaviju vodila 24. sin sultana Muhameda. žena i djece. te da utru put za utemeljenje jedne duhovno uzorite države. grad se predao nakon opsade od samo tri dana (prva četvrtina februara 1220. Dio vojske ostavio je pod zapovjedništvom svojih sinova. na sjeveroistoku od Čarikara. Što se tiče Nišabura. Uvjereni u to da se zbog neznanja i zabluda ukaljani Islam može očistiti samo pomoću filozofije i da samo sinteza grčke filozofije i arapske religije može ostvariti savršenstvo. kažu. preko Asama i Tibeta. nakon što je pružio beznadan otpor. Džuzdžanijev. nije više pružao otpor: pao je 19. Još pri zauzeću Samarkanda javio je Čagataju i Ogedeju na Sjeveru da opsjedaju glavni grad sultana Muhameda u Gurgandžu. u Parvanu. da sruše postojeću vladavinu. Toluj se pridružio svom ocu koji je upravo opsjedao grad Talakan. Godine 1216. Drugi poslanik. Okružen s tri strane mongolskim vojskama i imajući iza sebe rijeku. kao i Badahšana.000. poubijali su. na pašnjacima Hindukuša. Slijedeći cilj. god. Ono je bilo posljedica pogubljenja.

»A on ih je (tj. U toj književnosti. ono mora slijediti njegovu tvrdnju. to mora biti djelo Allahovo. nemoguće ju je osporiti. pojavljuju se u Siri i Hadisu. mu'giza). Ne nalazimo ga u Kur'anu. 2. Vođeni tim idejama. e v Čuda apostola i poslanika. 3. kao i iz židovskog. te utoliko djelovala u punom jedinstvu. U svim tim činiocima nalazi se utemeljeno mjerilo. UDO (a. Aristotela i Plotina. s različitim vremenski i prostorno uvjetovanim pojavama (?ahir). te i predodžbom o modelu makrokozmos-mikrokozmos (svemir i čovjek). upotrebljava se riječ keramet (karama). filozofija i mišljenja. perzijskog i gnostič­ kog duhovnog dobra. Konačno. U djelu Mauxiqi] al-Idžija nalazimo potpun i sistematski opis mudžize. 4. 112 . kršćanskog i islamskog učenja. postao je tehnički termin za »čudo«. Kada se radi o svecima. poput jedne jedine osobe. ajete (ayat).u uvjerenju ljudi o istinitosti zagovornika vjere. u kojem se pretpostavlja prednost uma. a označuju čuda koja čini Allah kako bi dokazao istinitost svojih poslanika. u kojoj bi vladao jedan jedini za to pozvani imam ili jedna zajednica. koja je suprotna uobičajenom redu stvari. kao što je nema ni u starijim oblicima vjere. mora proizaći od onoga koji tvrdi da je poslanik. te iz učenja Hermesa. te uvjerenje da postoji jedna jedina nad vremenska istina (batin). Struktura njihovog složenog učenja. Taftazani to ovako tumači: Stvar. doslovno »ono što je nadmoć­ no«. čudo Allah izvodi preko onoga čiju istinitost hoće dokazati tako da ostvari Svoju volju. njihovog bezgraničnog kabalističkog i alegoričkog tumačenja. a naročito Muhamedova. prema al-Idžiju. Platona. koji ne priznaje čuda u vezi s Muhammedom. glagolski pridjev radni četvrte glagolske vrste od korijena 'gz. posljedica je njihove nekontrolirane metode. a takve je naravi da im je nemoguće učiniti nešto nalik na to. On daje ovakvu definiciju: njezina je svrha da dokaže istinitost onih koji tvrde da su Allahovi poslanici. međutim. ne postoji još riječ mudžiza. Zatim. To je Allahov dokaz o istinitosti njegovih zagovornika vjere. stavke Kur'ana. koje je bilo odlučujuće pri izboru sastavnih dijelova njihovog učenja iz indijskog. 6. priznavanje svih religija. tj.u skladu s Allahovim običajem . spas ljudi putem propovijedanja Njegovih apostola. tako da djeluje kao potvrda njegove istinitosti. samo čudo ne smije opovrgnuti njegovu tvrdnju. njihovo (niti sasvim islamsko niti sasvim grčko) učenje predstavlja sinkretizam. a pojavljuje se kod onoga koji tvrdi da je poslanik kao izazov onima koji mu to poriču.Čudo država. zagovornike vjere) ojačao čudesima koja proturječe uobičajenom toku stvari«. tj. što se tiče učinka. koje je računalo na velika prava. Mudžiza i ajet postali su sinonimi. koja bi ispunjavala 46 nužnih svojstava imama. tj. od mudžize se razlikuje utoliko što označuje osobno odličje koje Allah podaruje nekoj svetoj osobi. mora biti u skladu s njegovim objavljivanjem istoga. Mu'giza se javlja u pregledu vjerskih temeljnih stavova Abu Hafsa Omara an-Nasafija. U djelu Fiqh akbar spominju se ayat poslanika i karčmat svetaca. Čak i u kasnijoj književnosti Muhammedovim glavnim »čudorn« smatra se Kur'an. 5. Pitagore. mora biti u suprotnosti s uobičajenim tokom događaja. on proizlazi . on nabraja slijedeće uvjete: 1. 7. Nadalje. ali naglašava njegove »znakove«.

_ hanefitskom mišljenju. kao što je slanje talaca svake godine. Prema . i. Kada je imam usvojio njihov zahtjev da se podvrgnu plaćanju haradža. U svojoj ahdnami. bilo ih je zabranjeno napadati. Na svaki način. 5). na teritorije zaštićene ugovorom i plaćanjem danka (Dar al-'ahd. pribavljena je primjerima iz osmanske historije.Dar al-' ahd ~-IJ~ LEKSIKON ISLAMA III~IAR al-'AHD. definicije u Kitab al-gihiid u traktatu Durar al-hukham fl šar]. te su zemlje. na primjer. Historijski. ono se mora smatrati buntovnim. pod prisegom. da bi postao osnova »rneđunarodnog prava« islamske države. Ali. za uzvrat. poziv ljudima [emame unaprijed je pridonio izgradnji tog pojma. podvrgavanje kršćanskog vladara godišnjem danku (haradž). Ako bi sultan to ocijenio za shodno. AI-Mavardi izjavljuje da su se među zemljama. koje su prešle u ruke muslimana na temelju dogovora Dar al-'ahd. napokon. tip podložnih zemalja. osmanski sultan ih je smatrao vlastitim podanicima koji plaćaju haradž. u nametanju godišnjeg danka. ovaj bi ga proglašavao buntovnikom. njegovi ljudi mogu slobodno ući na osmanski teritorij i trgovati na njemu. a njegovu zemlju Dar al-harbom.. utvrđuje se da. zabranu svakog naseljavanja tog područja muslimanskim stanovništvom i svako uplitanje osmanskih službenika u unutrašnje poslove. međutim. najljepšim riječima. nalazile one čije je vlasništvo bilo ostavljeno starim vlasnicima pod uvjetom da plaćaju haradž. Ako stanovništvo takve zemlje raskine dogovor. sastojala se. je klasičan. mogao je učiniti da sav teritorij prijeđe pod njegov izravni autoritet. Abu Hanifa. i ima za cilj mir pod carstvom Islama. Preciznija dokumentacija o pravnim uvjetima. Taj rat mora biti pravedan. U ahdnamama. nakon što su bili na to pristojno pozvani. podjeljivanje od strane sultana ahd ve-emiina. mir i sigurnost. a njihovu zemlju vlastitom zemljom. Istina je da Hadis vraća unazad u medinski period koncepciju Dar al-harba. svjedočanstvom iskrenosti vjernika. je on prestao biti borba logičkog uobičajena džihad male zajednice. i protiv kojih je otada dopušten svaki oblik rata. ocjenjuje da se takva zemlja može smatrati samo dijelom područja Dar al-islam. podijeljenim od osmanskih sultana potčinjenim kršćanskim vladarima. u skladu sa propisima iz --_. U slučaju raskida dogovora. predodređene da budu uključene u Dar al-islam._----- 113 . U ahdnamama. koji mu jamči. klasičan običaj da se takvima smatraju teritorije susjedne islamskoj zemlji i da se njihovi vladari pozivaju da prihvate Islam. AR al-lfARB formula je iz Dproistekla kada (»Zemlja rata«). s jedne strane. Ali. njihove zemlje postajale su Dar al-harb. Jedan vladarev kapu-ćehaja predstavlja ga kod Porte. Tim uvjetima dodaju se obično i drugi. Ali postojao je. čine bitne elemente za zaključenje ahda. čini ga važnom dužnošću. te dogovora koji su jamčili bezbjednost njihove zemlje i samostalnost njihove uprave. ugovora«. mir i zaštitu od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja vladara. Kur'an. koju neki muslimanski pravnici smatraju teritorijem privremenog statusa i često prijelaznog između Dar al-islam i Dar al-harb. Ova za preživljavanje razvoja pojma u pravcu »svetog rata«. drži se da potječe od Poslanika koji je pozvao Cezara i Kisru (i Židove) da se preobrate. pod prijetnjom upada. a vodi se protiv nevjernika ma gdje se oni nalazili (IX. čiji je status bio suglasan sa teorijom koju je podržavao aš-Šafii. te opskrbljivanje trupa za njegove ratne pohode. Taj tradicionalni koncept. s obzirom na proširivanje Dar al-islama. Ako bi se dogodilo da vladar ne ispuni jednu od svojih obaveza prema sultanu. To je jednostavno gesta naklonosti od strane sultana. prva mjera. čak i u prvo doba Islama. u svojim najkasnijim tekstovima o svetom ratu (IX. sultan obećava. gurar al-ahham od Mule Husreva: ahi al-harb su definirani kao oni koji su odbili da se preobrate. da bi se izrazilo štovanje osobno sultanu. koji su određivali status takve zemlje. naravno. s druge strane. koji je jednak džizji. Ako bi se okolnosti mijenjale. poštivanje vjere. općenito. 35-58. Upravo se tako ostvarila većina osmanskih osvajanja. Dar as-sulh). koji dovodi islamsku zajednicu (ili državu) i njezinog vladara u mogući ili objavljeni rat sa svim neislamskim susjedima (pridjev za označavanje ovih je harbi ili ahi al-harb u pravom smislu riječi). posredstvom plaćanja haradža. jer ne mogu postojati druge zemlje osim Dar al-islam i Dar al-harb. sultan je mogao povećati iznos danka. teorijski. te se prihvaća od najčitanijih pravničkih kompilacija (vid. 87). često je ugovoreno da potčinjeni vladar mora biti »neprijatelj sultanovim neprijateljima i prijatelj njegovim prijateljima«. a nikako ugnjetački. zakona i običaja zemlje. Kur'an još ne dijeli svijet na teritorije na kojima vlada mir i vjera Islama (Dar al-islam) i na teritorije koje su neprestano izložene prijetnji rata (Dar al-harb) ni. »Zemlja pogodbe.

hitno se stanu povlačiti zbog lažne uzbune koju je podigao Sotona uvjeravajući ih da im je Dedžal u njihovom odsustvu napao obitelji. u bogoslužju i na polju zaštite vjernika i zimija (dimmi). dobara i vjerske organizacije članovima koji su. kao i članovima zoroasterskog kulta (Magus). ali ne u drugim priručnicima. licemjeri. D E D ž A L (a. Ad-Daggal ili al-Masl~ ad-Daggiil. Mornari iz Sirafa i Omana kažu da. muslimanski Antikrist. Ad-Dedždžal je također eshatološki lik koji se povezuje sa proročanskim legendama (malahimi. vodu i vatru. U herojskim legendama na zapadnom turskom. baba. djelo Abrege des Merveilles navodi isto ime. On će se pojaviti noseći hranu. kao Korkut Ata ili Dede Korkut. postojanje glagola daga la (na arapskom znači »varati«). Ta je priča svugdje proširena. upravo kada su se spremile da podijele carigradski plijen. već je vjerojatno aramejska posuđenica. iskušavatelja. Usporedo. javljaju u Predaji: a) veza između Dedžala i Sotone. njegovo oko kao da je od zelenog stakla. uspostavljena na poticaj zadnje objave. isto kao smislu »otac: na oguskom u E DE . sulh). koja postoji u razdobljima primirja (hudna. ali ugledavši Krista nestade kao sol u vodi. Tome su izvor hadisi. zauzet ponovo od nemuslimana. naizmjenično sa ata. nastalim na ranijim objavama. često i iskrivljene. Prvi od ovih uvjeta je najvažniji. u već potvrđeno Diioan lugč: at-Turk (DIvanu Lugati't-Tiirli). prolazeći uz taj otok. a uz to igru i pljeskanje rukama. S druge strane. koja čuvaju njihovu unutrašnju samostalnost posredstvom danka. žene i Židovi. Svaki je poslanik opomenuo svoju zajednicu da se čuva ovog iskušavatelja. Ibn Huradadbih taj otok naziva Bratail. tako malik at-tagiya. Na čelu mu piše kafir ())nevjernik«). Riječ dede. Ove se karakteristike. osim Meke i Medine. pripadnika plemena Dan. U terminologiji safavidskog tarikata. pod uvjetom da: I) zakon nevjernika zamjenjuje islamski zakon. stari primjer Nedžrana. Njezino jedinstvo počiva na zajednici vjere. Drugdje. činje­ nicu da on jaše magarca. b) od lika eshatološkog kralja koji će ujediniti narode protiv Izraela. Njegova je rodbina također opisana kao čudo­ višna. isto kao i ideja džihada. te kaže da DAR al-ISLAM ())Zemlja Islama«). Objava svetog rata. sama osigurava jamstvo vjere. sitno nakovrčane kose. na sirijskom nalazimo nebtyii daggdla »lažni prorok«. glomazan. klasičnodoba. kao eshatološki tiranin iz Starog zavjeta koji će doći iz dalekih krajeva. usp. to su slijedeće: a) od lika Sotone kao eshatološkog Božjeg neprijatelja. Njegovom dolasku prethodit će teška vremena. oboi. kršćanstva i judaizma. predstavlja vanjsko i formalno priznanje vlasti islamskih vladara. U kraljevi Dar al-harba smatraju se buntovnicima: bizantski car je. inače. osobe. Shvaćanje neprijateljstva u pogledu susjednih zemalja također je pretrpjelo posljedice razvoja ideja u islamskim zemljama i teži da se posvjetovi. s druge strane. Klasično. jednostavnije. on nastanja jedan od otoka carstva Maharadža ili Zabedža (Java). a što. izraz štovanja za označa­ ata. a stradat će u Siriji i Palestini od ruku Kristovih ili Mahdijevih. bolje rečeno njihova istovjetnost nalazi se u poznatoj predaji: muslimanske vojske. itd. predak«. Prema kasnijoj legendi. 2) da je dotična zemlja u neposrednoj blizini Dar al-harba. npr. očuvala se težnja za ekumenizmom Islama. Stavljen ispred imena. u vrijeme međunarodne krize i u psihološke svrhe. dadagan). Neki čak drže da je neka zemlja Dar al-islam sve dok je u njoj na snazi makar i jedan propis thukm) islamskog zakona. Teritorij Dar al-islama. Pa ipak. je novina. dada se primjenjuje na člana manje grupe časnika na stalnoj usluzi muršidu. što je mesijanska crta. čuju divnu glazbu na lutnji. Riječ nije nađena u Kur'anu. iz Horasana ili Isfahana. ili. i Hadis govori o velikom broju lažnih mesija. što se temelji na njegovoj sličnosti s Kristom (Antikrist je Kristova izvrnuta kopija. Kad dođoše do Sirije. koji će u Jeruzalemu osnovati kraljevstvo. mn. 3) muslimani i njihove nemuslimanske zimije nemaju u njoj nikakvu zaštitu. ono što se nalazi izvan Dar al-islama je Dar al-harb. o kojima govori Evlija Čelebija. Definicija Dar al-harba. u manjini. rijetko al-Kaddiib'i. pak. svjedoče o povlastici. negdje opet kao tvrdi čavao. Kao i Sveto pismo. Veza između Antikrista i Sotone vidi se u opisu Dedžalove pojave. te da mu oči spavaju. pojavi se »nepriiateli Božji«. Umma. što je poslanička crta). eshatološkim narodima sa sjevera u Starom zavjetu (Gog i Magog). jedinstvu zakona i jamstvima koja osigurava članovima umme. čini se sumnjivim: taj glagol ne postoji ni u Kur'anu ni u predajama. riječ je također bila korištena kao izraz štovanja izvjesnog broja svetih čudotvoraca u Carigradu i Anadoliji. te će osvojiti sve zemlje. malo noviji. naziv dede je posebno bio u uporabi u mevlevijskim derviškim krugovima.Dar al-Islam I sure IX. te primjer. Lik Antikrista u ranoj kršćanskoj književnosti sazdan je od više komponenata: glavne su ujedno one koje odgovaraju i muslimanskoj predodžbi. e) lika Kristovog (Isa) antipoda. široke šije. ali ne i srce. a koje će Krist svojim snagama konačno uništiti. šaheda daggala »krivi sviedok«. Nubije. doslovno »djed. tamburinu i drugim instrumentima. hadis o zauzeću Rima. je teritorijalna cjelina na kojoj vlada islamski zakon. On je veliki iskušavatelj . koji nalazimo u rječni­ cima. d) od lika tiranina. ma tko da su oni. Njegovi će sljedbenici biti nevjernici. kod islamskih autora. darund (>>ilaša zemlja«). postaje tada zemlja Dar al-harba. koji među židovima ima mnogo sljedbenika. Dvanje starješinajederviških zajednica. nakon što će vladati ili 40 dana ili 40 godina. zaključenih sa vladarima pograničnih teritorija. koji se vraćaju unazad do Poslanika. ne od sjevera već negdje od istoka. prodrla je također u perzijski (dada. riječ su također koristili za pjevače junačkih spjevova. 114 . Sve do početka suvremene historije. To jedno oko posred širokog čela nalikuje na viseći grozd. jednook. pretrpjela je tokom vremena posljedice postupnog smanjivanja jedinstva i moći islamske države. On je crvenkast. dviju vjeroispovijedi. Dar al-harb obuhvaća zemlje u kojima islamski zakon ne vrši svoj učinak. Klasično. što je sve vrlo podrobno opisano u predaji koja se takođe bavi njegovom vezom sa Jadžudžom i Madžudžom. u tom značenju. Javlja se i u priči o pomorcu Sindbadu.

U Egiptu je papirus ostao u upotrebi do 10. Međutim.zahtjev koji je ustanovio isplaćivač za određene trupe stacionirane u udaljenim krajevima. Prvo sistematsko izlaganje.registar oduzimanja za kategorije gdje se mora pokazati razlika između dvije brojke. U toj priči ima nekog pretjerivanja.. Halid je bio prvi koji ih je pohranjivao u de/tere. s druge strane. itd. prikazuje da se još pod Mansurom. obrocima. 9. Općenito. .. posebno one koje su koristili sakupljači predaja kao podsjetnik. Džafer ibn Jahja al-Barmeki. ll. st. koji je ustanovio kataloge platnih registara ratnika. tačnije računska za vrijeme Haruna ar-Rašida i za vladavine nakon neuspjeha u pokušaju stvaranja radionice za papirus. trgovina se odvija. uveo kodeks ili registar u središnju upravu. je ono od Muhameda ibn Ahmeda al-Hvarizmija sa kraja 10. plaćom. a ako ima neslaganja. Do tada. »koža«. Stvaranje prve islamske službe za registriranje obično se pripisuje halifi Omaru.arabizirana forma za Awiira: prenesen. al-Muuuifaqa wa al-gamč'o ..potvrda koju je blagajnik (f1ahbad ili hazin) izdavao poreskom obvezniku.. papirus mnogo koristio u vladinim službama. al-Hanna . a njegov uvoz iz Egipta bio je značajno pitanje. Jedna neprilika. 5.godišnji izvještaj o stanju. a trgovci uzimaju što žele. unuk Halidov.. koji navodi al-Hamadanija po autoritetu al-Medainija. dolazi od grčkog difthera.. stoljeća.De/ter se otamo donose karanfilčići. On nabraja slijedeće čak al-Mutasim~ I de/tere: naplaćivan l. arhivi divana vođeni su na listinama (suhufima). Tipovi deftera. sašiveni ili spojeni svezak. ar-Rafa . on je korišten D E F TE R (a. Isto djelo kaže da je Dedžal privezan za stijenu u moru. st. imajući na umu svjedočanstvo arapskih autora. knjiga ili knjiga za prepisku u upravnim službama. zove se muuiafaqa. za vrijeme vladavine as-Sefaha. Ovaj izraz. uveo je. a da se žitelji i ne vide: oni polože robu na obalu. Pokušalo se.opći zahtjev koji je ustanovio poglavar divana vojske za svako plaćanje plate. postao materijal redovito korišten u upravnim službama halifata. muhasaba.. 2. Prelazeći na registre vojne službe (d/wiin al-gayš).i ćivanje plaće pozvati se na divan. To je temeljni centralni registar ovog divana.. kada su se pojavile prilično velike rukopisne knjige. označava sume koje duguju pojedinci po Qanunu i plaćanja izvršena sve do likvidacije. po Hidžri. sa imenima vojnika. nisu mogli računati na uvoz egipatskog papirusa za svoju upravu i upotrebljavali su neku vrstu preparirane kože. umajadski halife su izgleda slijedile bizantsku praksu. zamijenjeni sa dafatir min al-gulud (kodeksima od pergamenta). Papirusi pokazuju da su se u Egiptu vodili registri o zemljama.registar godišnje ustanovljen za svako zapovjedništvo.. vođenje de/tera postaje zadatak koji zahtijeva umijeće i posebna znanja. 13..stanje naplata i izdataka mjesečno na osnovu izvještaja (glavnog) blagajnika (gahbad). 450) pripisuje Omaru. tom obaviješću posredno se složio al-[akubi. al-Hatma al-gami'a . registar. koji se obratio pripadnicima plemena Benu Adi slijedećim riječima: »Ako je de/ter zatvoren (yutbaq) na vama«. koje posjedujemo o arhivama i registrima upravne muslimanske službe. de/ter se izgleda upotrebljavao da označi knjige ili sveske u formi kodeksa.registar računa za kategorije koje treba da budu označene u globalu. koji je. Međutim. d/w{m). te otuda koža preparirana da prihvati pisana slova. al-Auuirag . On nije bio pogodan za sveske. 7. kaže al-Džahšijari. Navodi se da ga je posjetio Poslanikov suvremenik Temim ad-Dari. njihovim etničkim porijeklom. ali izgleda da je orijentalni oblik bio uveden čak prije općeg usvajanja papira. 4. postojala je i druga birokratska tradicija. Abu Muslim je pripremio jedan platni registar po imenu de/ter . Prema birokratskoj tradiciji. as-Said: . očevidno.umjesto divan . Iz Egipta se de/ter prenio u zapadni muslimanski svijet. one su uređene tako da olakšaju račune u totalu. 129. . sa egipatskim radnicima. Godine 985. pribavile u Hulvanu liste sasanidskih krunskih zemalja. at-Ta'rig . a papirus je bio materijal na kojem se u njihovim uredima obično pisalo. koji su bili do tada upotrebljavani. prilično je tačno da je od dolaska Abasida registar u obliku kodeksa postao uobičajena metoda vođenja arhive i računa u vladinim službama. od kada je naziv de/ter uglavnom zadržan za upravne registre._---- 115 . za ispla. koju prepričava al-Džahšijari. izvući porijeklo ovog izraza iz iranskog korijena koji znači »pisati: (koji se pronašao još u dabir. Qanim al-harag . Sistem de/tera izgleda da je najprije razrađen u Iranu i Iraku. što on tumači sa: »ako ste vi upisani posljednji«. obroka. u doba Muavije. 3. al-Mukadasi smatra potrebnim zabilježiti u tom povodu da su žitelji Andaluzije imali svoje registre i primjerke Kur'ana na pergamentu. Sasanidi.svojih pristaša u Horasanu god. 8. a javljaju se de/teri različitih tipova. ali je vjerojatno da su vođeni na papirusu.dnevnik. al-Gar/da as-sauidd' . a demoni mu donose hranu. dnevni račun isplata i naplata.inventar potreban za svaku isplatu plaće. koji priča kako su se.. žiteljima i porezima. Al-Makrizi ide dalje i kaže da su suhu] mudraga (svici papirusa?).. Njihov prvobitni oblik nije poznat. _ 12.. ar-Rafa al-giimi'a . Sa razvojem usavršenih birokratskih tijela. al-Barii'a . Potvrde izvršenih isplata također su tu uvedene. njihovim fizičkim opisom. upravo je Halid ibn Barrnek bio prvi koji je. vjerojatno je da je riječ prešla u arapski posredstvom perzijskog. 6. al-rArida . ar-Riizruimag . ovaj termin se primjenjivao i na njih.. Predstavljen je u tri kolone. njihovim rodoslovljem. Njegova upotreba se i proširila općim usvajanjem papira početkom 3. Al-Balazuri (Futuh. sasanidski kralj Kubad osnovao je službu za zemljišni porez u Hulvanu. da/tar).katastar po kojem je haradž. Ako ga odobri vlast kojoj ga podnosi. nakon osvajanja Egipta. U doba Haruna ar-Rašida. U početku Islama.ukupni obračun koji podnosi činovnik ('iimil) pri napuštanju svoje funkcije. ali bez velikog uspjeha._-. u Samari. Kasnije. papir. priča se. nasuprot svicima i listovima papira. te ostavljaju odgovarajuću protuvrijednost. a rezultat se pojavljuje u trećoj.. Brojni postojeći primjerci računskih knjiga na papirusu u formi svezaka dosta tačno odgovaraju literarnim opisima de/tera u orijentalnim vrelima. itd. al-Hvarizmi nabraja slijedeće: 10.. u krajnjoj analizi. On se najprije primjenjivao na sveske i bilježnice. Prema al-Hasanu al-Kurniju...

5. kaže on. sačuvao je al-Džahšijari. bilježeći porijeklo. al-Gan da al-musaggala . dostaviti tajniku koji ih pregleda i pohranjuje ono što je potrebno u bilješke zajedno sa otposlatim odgovorom. jedna od najvažnijih funkcija divana. Postojale su. Tako se to radi do kraja godine. Moguće je da je Abu Muslim bio prvi koji je uveo defter vojnika. 116 . marljiv i radin. prepisom teksta. To je. sređene po selima. On namjenjuje određeni broj listova za svaki određeni posao sa odgovarajućim naslovom.Defter koji imena korisnika. U Egiptu. unapređenje itd. 6. On je služio kao osnova ustanovljenju podloge i naplati zemljišnog poreza i bio je. Za svaku funkciju ili položaj trebalo je imati odvojeni list. Sve promjene i premještaji su se morali pažljivo bilježiti. označavajući ime nosioca odličja. koji donosi na kraju odobrenje koje je potpisao sultan. glavno ovlaštenje i sredstvo aktivnosti odjela. Tu su bila naznačena i odobrena davanja i sadržani detalji koji su se ticali vrste odjeće i cijena. Napokon al-Hvarizmi daje imena tri registra (defter) kojima su se služili pisari iz Iraka. god. Neki Perzijanac prebacuje s prezirom nekom Arapu ovisnost arapskog jezika o perzijskom u terminologiji. koji datira iz perioda Haruna ar-Rašida. koje treba da koriste različiti službenici i dostojanstveni ci. on razmatra registre (defter) i memorandurne (tadhira) čuvane u toj kancelariji i osobine koje su tražene od onih koji su tu bili zaposleni. pečat (sigill) je pismo dano izaslaniku ili glasniku koje ga ovlašćuje da pri dolasku naplati troškove puta od bilo kog činovnika. U 12. 4. a u drugoj verziji Ibn Haldun. 19.·~ Najstariji. sadržaj i datum primitka odgovora su također tu zabilježeni. inventare itd. Uobičajeni izraz za vojničke spiskove bio je džerida (garlda). dakle. označava sumama. 3. kao i odgovor koji je napravljen ili. fiskalnu i vojnu. u Trezoru u Bagdadu. Spiskovi boraca postoje još od samog nastanka islamske države. Budžet za 908. strpljiv. eventualno. Vojni registri. instruira rizničara u pogledu dnevnih izdataka i da zahtijeva da mu svake sedmice podnese ruzruimagat. Zabilješke su praktičnije kao vrelo informacija od spisa u svežnjevima. Ruznamedž ili Ruznamče se spominje u anegdoti koja se svrstava u period [ahje ibn Halida al-Barmekija. On zatim zavodi pisma pri primitku. početkom 10. prihoda. Pored bilješki al-Hvarizmija. poreskih i platnih službi. Opis al-Hvarizmiia ograničava se na financijske registre i statistike. posjedujemo i cjelovitiji opis armijskih spiskova. Ranija praksa za ispostavu računa sastojala se u tome da se predstavi u divanu mjesečno stanje sredinom narednog mjeseca. vezir Ali ibn Isa računao je na Ibrahima ibn Ejuba (kršćanski službenik Trezora. smrt. katastar i oporezive žetve (to izgleda da je pravo značenje kanuna u al-Mavardija). on čuva slijedeće memorandume i registre: 1. Te plemenske liste su. godine. njegov laqab i du'ć. Slične liste su postojale i u vojnoj i isplatnoj kancelariji (dzwan al-gayi i ducan ar-rauxitib) Fatimida u Egiptu. takva mu'amara se pripremala za svaki divan. osobito je mnogo korišćena u Iraku i na Istoku i bila je u upotrebi još u 13-14. 16.inventar zalihe koja je preostajala pošto su raspodjele i plaćanja bili izvršeni. Zabilješke o važnim poslovima o kojima se govori u prepisci i na koje se može pozvati. Sva primljena pisma se moraju dakle. Riječ qdniin. kada je odgovor primljen. saopšten u Kudaminoj raspravi o zemljišnom porezu i u jednom poznijem anonimnom djelu o taktici. al-Muuiasafa . da bi se osiguralo da naredbe neće biti zanemarene i ostavljene bez odgovora. stoljeću. koju je još al-Hvarizmi priznao kao arabiziranu grčku (yiinaniyya mu'arraba). čuvanih u dzwan al-gayš. ostavka. Registri al-Hvarizmija čine dvije glavne grupe. Pravila utvrđenog ceremonijala i svečane odjeće što je služilo kao obrazac u slučaju potrebe. da označi jednu vrstu katastarskog i fiskalnog pregleda. Fiskalni registri. Hilala i drugih autora. dao je al-Miskavajh. al-Istiqrar . U jednom kasnijem periodu čini se da je kanun izašao iz upotrebe i bio zamijenjen u ovom značenju drugim izrazima.spisak inventara i registra divana. Najvažniji registar poreske službe je Kanun. poglavlju svoga Qaniin dzwan ar-rasa'il. a stanje prihoda na privatnoj berzi u 10. riječ mukallafa je upotrebljavana da označi katastarske registre. Diplomatski registri. »čak u vašim jelima. Registar važnih događaja. sakk je također propisan za unajmljivanje mazgara i kamilara. datum primitka i sadržaj. službenik koji je bio zadužen za to morao je biti vrijedan povjerenja. datumom dolaska i sažetkom ili. da bi što brže mogao znati iznos rashoda. Registar određuje tačnu formu upisivanja. naimenovan rukovodiocem resornog divana slijedeće godine) da mu položi račun o financijskim poslovima. koji su se naročito interesirali za upravne poslove. Egipatski pisar Ibn as-Sairafi (1070-1147) je dao opis onoga što je od deftera vodio fatimidski ured. pićima i divanima« i citira riječ nizruimag kao primjer iz posljednje grupe. 2. knjige prepiske i drugi diplomatski registri koji su upotrebljavani u uredima. međutim. kao i (eventualnog) manjka. koje je ustanovljavao službeni geometar (mčsih}. 14. st.kopija zbirnog registra napravljena prema nacrtu izvještaja.inventar naredbi izdanih za vrijeme perioda plaćanja plaća. al-Mu'čmara . al-Fihrist . sidžil je također obrazloženje presude koju je napisao kadija. stoljeća. Odlomak Ibn Miskavajha baca malo svjetla na način na koji je čuvan ruznamedž. kaže on. imale karakter potpuno drugačiji od (platnih) spiskova redovite vojske koje je opisao al-Hvarizmi. sa obilježenim porijeklom. a onda se otvara nova tezkira. Određena predstava o razmjerama i načinu polaganja državnih računa može se steći na osnovu nekih pojedinačnih bilanci carskih naplata i troškova koje su historičari sačuvali. mjesečni i dnevni spisak primljenih pisama. pozdravljanja. Godišnji. da nije odgovoreno.spisak koji navodi okolnosti svake promjene koja se dogodila (zamjena. ad-Dastur .). račune. 17. kao i vladari i drugi strani korespondenti u različitim vrstama pisama i isprava. dao je Hilal. 18. itd. ali je sigurno da ovaj običaj postaje širom rasprostranjen pod Abasidima. sa brojem i sadrži odobrenje isplate koje je potpisao sultan. Mnoge obavijesti o defterima čuvanim u službama Abasida nalaze se rasturene u spisima al-Miskavajha. 15. pored toga. Po al-Makriziju novi katastar je ustanovljavan u Egiptu svakih 30 godina.zapečaćeni registar. 927. ako je takav slučaj. Zabilješke o važnim naredbama danim u pismima pri slanju.

Države nakon Mongola. vinograda. 12 za diuxin-i unzdrat. računovodstveni tajnici sultanata. donio je primjetne promjene. Tu su također spomenuta ribolovišta i rudnici..registar izdataka. prisvajali polovinu poreza dobijenih na teritoriji carstva. objašnjava da je ova kancelarija vršila kontrolu vojnih registara (feri defteri). Kada su zadobijane ili povraćane nove teritorije. Kao i u mnogim drugim pogledima. Ti registri su. skup u kojima su zabiljeu periodu. Osmansko Carstvo. Da bi ovaj sustav bio uspješno primijenjen. Taj srazmjer mora da je. Napokon. pravni status. koje su sadržane u tim registrima. Ta djela otkrivaju sustav koji se zasniva na sedam glavnih registara: I. aZ. Daftar-i Tal. Glavni registri ili Defter-i Hakani. kao i u većini drugih oblika vlade i uprave. koji su se bavili zemljištem i porezima. stilistike. zaklada (ili vakufa) i privatnih svojina (mulk). dekreta. Možemo stvoriti predodžbu o birokratskoj praksi Rumskog sultanata kod Ibn Bibija. S druge strane. 5.dnevnik. plaće i lena. okrugu i pokrajini. Jedan drugi odlomak istog djela govori o 24 tajnika namijenjena za registre.Defter-i Hakani 7. o broju mlinova. god.).osmanskom30 ili 40 registarapopopisa izvršeni odi st. koji su vršeni u čestim razdobljima. voćnjaka. Po jednom dodatku Jazidžioglua stoji da su za vrijeme Izedina Kejkausa. stvoriti tačnu predodžbu o raspodjeli prihoda zemlje između carskih dobara. Izgleda da se jedini razvoj usmjerio na tehnička pitanja. grčkom ili franačkom. funkcija sahlb-i diuxin i briga o vođenju financijskih registara (emval defatiri) bile povjerene Hadže ([jwaga) Bedredinu Hurasaniju. Registri su se vodili u Diuian-i A'la za zemljišna i fiskalna pitanja. koji nije imao sebi ravnog u zemlji Rum u poznavanju kaligrafije. ovisno o ekonomskoj ili društvenoj klasi kojoj su pripadali.knjiga katastra i zidanja.~hode po gradu. birokratsku praksu Ilhanida. Togan je pronašao kompletan budžet iz 1337-1338. Kara-Hitaja. te veličinu zemljišta kojeg su posjedovali. U birokratskoj praksi. Gami' al-Hisčb . Napokon Ibn as-Sajrafi pravi aluziju na potrebu da se . U stvari. sprovođeni su novi katastarski popisi. donoseći. sadržali su prvenstveno popis odraslih muškaraca sa sela i iz trgovišta Carstva. naročito u sakupljanju i predstavljanju statističkih podataka. Samo jedna od tih država. podjednakom poznavaocu vještina inša i sijakata.blagajnička knjiga koja je sadržala bilancu suma kojima se raspolagalo. rezultati Dženi. Aziji i Africi. čiji se broj popeo na oko 35.wtlat . također se naziva i Daftar-i ta'liq. dok su pojedinačni defteri nalaženi i na drugim stranama. arabizirana forma: ruznamag. ne svode se samo na taj poljoprivredni inventar.izvod iz prethodnog i posvećen izdacima za stvaranje zaliha i tekućim rashodima u državnim ustanovama i poduzećima. st. dozvoljavali su da se svaki put obznane novi viškovi u državnim prihodima. zanimanje i povlastice. u tim registrima nalazimo iscrpne obavijesti o načinu korištenja tih posjeda (polja. Sa'iidat-nčma od Falaka Ala-ija Tabrizija (1307) i Risala-i Falakiyya od Abdalaha ibn Muhameda ibn Kije al-Mazenderanija (oko 1365). Turaka i Mongola. odgovaraju nametima koji su se stvarno ubirali. rižinih polja. Daftar-i Mufradat . Turski i mongolski period. st. koja je sačuvana do današnjih dana. Adnan Erzi otkrio je timuridski priručnik. tokom kojeg su se stanovništvo i sredstva carstva neprestano povećavali. napisan u Heratu oko 1441. a Jazidžioglu. pisma sijakat i računovodstva. pored toga. propusnica itd. QanŽln . predstavljali katastar sa navedenim pravnim osnovama svojine vrhu svakog dobra uz sažetak sukcesivnih promjena do kojih je na njima dolazilo. 3. sa brojem posjednika timara. 12 za diuian-i 'ćrid. E F TE R -I HAKANI. uostalom. pozivajući se na defter-i Hakani. Tako su početkom 16.glavna knjiga na osnovu koje se uspostavljaju godišnji financijski izvještaji. izgleda da su islamske države iz perioda nakon Mongola slijedile. većina civilnih i vojnih osmanskih službenika nije plaćana iz budžeta centralne vlade. U istom periodu Hadže Fahredin Ali Tabrizi je bio zadužen za sastavljanje spisa i prepisku (inša'. vojnih lena. V. Daftar-i Awaraga . čiji su iznosi bili naznačeni u registrima i aktima o povlasticama (berat) dodjeljivanim uživaocima. propisima i obimom prometa. u velikoj mjeri. koja se može naći sve do mamelučkog Kaira. osmanskog Istanbula i mogulskog Delhija. svakih godina. Ruznćma . sajamski i tržišni prihodi i mjesta vaganja sa njihovim položajem. osim njihovog imena i imena oca. 117 . Mnogobrojni osmanski registri su otkriveni i u bivšim osmanskim posjedima u Evropi. ovaca i pčela sa naznakom njihove približne novčane vrijednosti u akčama. sami posjednici timara. 17. djelovodni protokol za pisma koja se 8. Zeki Velidi (Togan) je otkrio i analizirao dva važna djela. Po prvi put se od perioda Ilhanida javljaju detaljne rasprave o državnim računima. Ti osmanski defteri su opisani na drugim mjestima i nije ih potrebno ovdje opisivati.' utvrđivan mjesečno i izravnavan godišnje i ponovo započinjan svake godine.. ali cijelo to pitanje zahtijeva još obilnije istraživanje. a osobito preko azijske imperije Mongola. Čini se vjerojatnim da sustav bilježenja duguje nešto istočnoazijskim primjerima. Razlog postojanja tih registara nalazi se u upravnoj organizaciji carstva. kao i carinski. maktubat) a svaki od 12 deftera u dtsoan-i wizarat-u bio je povjeren kompetentnom poznavaocu posla. 7. pravo da ubiru za sebe porez u jednom određenom kraju. dužnost amir-i 'arid bila je povjerena Šemsedinu. armenskom. staroj upravnoj početka fiskalnoj tradiciji. U periodu širenja države. moguće je. nego su im priznali. U jednoj drugoj prilici. itd. bilo je neophodno poznavati do u najsitnije detalje različite izvore prihoda carstva i pratiti u korak njihove promjene tokom određenog perioda. ostavila je zbirku registara. Međutim. Na ovaj način se moglo kontrolirati da li prihodi. 4.. retorike. obavijesti fiskalne vrste. Neke od njih mogle bi biti rezultat kineskih utjecaja koji su se vršili posredstvom Ujgura. zabilježi arapski prijevod pisama primljenih na stranim jezicima. izgleda da su sačuvali određeni broj običaja iz prethodnog perioda.000. popisi. Daftar-i Tawgthat .registar budžeta koji sadrži naplate ~ Sličan šalju. period prevlasti naroda iz stepe. rastao tokom 17. Usprkos nekim znakovima o reorganizaciji pod velikim Seldžucima. koji su bili zaduženi za liste vojnika. 2. Spisak isprava. u stvari. kao i Seldžuka iz Anadolije i Ejubida iz Egipta. 6. postavljenja. kao nadoknadu za njihove usluge.

službenici redovitih financija (mal defterdaru. raspolagati potrebnim autoritetom kojim bi uspješno provodila te popise. Dadajmo da odjel za stare dokumente opće uprave katastra i zemljišnog registra u Ankari posjeduje potpunu zbirku registara iz posljednjih popisa pod vlašću sultana Selima II (1566-1574) i Murata III (1574-1595). osvojena poslije tog datuma. U kanunnami Mehmeda II. u kojima su bili upisani rezultati popisa. Naravno. raspadanje timara učinilo je djelotvornost tih mjera varljivom. Njezin glavar zvao se defterdar-i Arab ve-Acem.000 akči godišnje. st. počevši od 15. osmanski naziv. I dan-danas se pribjegava toj zbirci u nekim rijetkim slučajevima pravnih sporova. st. čime su izbjegavane dopune i ispravke koje bi inače bilo potrebno nači­ niti u detaljnim registrima. Ali u režimu krunskih zemljišta (arazi-i miriyye) seljak nikad nije bio vlasnik zemlje kojom se koristio. vakufa i mulka. a prihodi za svaku jedinicu dani ugrubo. javio se u Saladinovo doba i ponovo se javlja na islamskom Zapadu. ti dokumenti su obznanjivani kada je trebalo ubilježiti novonastale promjene u pravnom statusu nekih zemljišta uslijed stvaranja novih vakufa. bio je postavljen za financije Anadolije. a u njima se spominju prethodni popisi. pod kontrolom velikog vezira. Njegovi prihodi mogu biti apanaža (hdss) u vrijednosti od 600. Među tim registrima ima i onih koji datiraju iz perioda Murata II (1421-1451) i Mehmeda II Osvajača (1451-1481). mada u malom broju. st. s kojima dijeli pravo izdavanja fermana iz svoje sudske nadležnosti. defterdari imaju pravo na taksu upisivanja u registar od 1000 akči po porezu od svih dažbina hassa.Defterdar I ! Ali centralna vlast nije mogla. Činje­ nica da su izvjesne odluke u korist nekih povlaštenih lica i u I :~~i sa sporovima. bilo je nužno pribjeći pomoćnim registrima. koji ustaje da bi ga primio. u kojima bi se mogle naći postupne promjene. unijete u registar. I Uostalom. te tako nije mogao raspolagati pravom vlasništva. ali je obično ograničen na jednu ili dvije. stvorena je nova služba defterdara u Alepu. koji ozna- glavnog financijskog funkcionara. Defter-i riiznamce ili »dnevnik«. spahija) i nije predstavljao predmet upisivanja u carske registre. odnosno spiskovi imena timarnika sa kratkim pregledom njihove zemlje i njihovih prihoda. odgovoran za sultanove financije. Anadolu defterdari. glavni defterdar je već visoki funkcionar koji je. koje su nastale u podjeli timara. ovaj posljednji je postojao kratko vrijeme. za što u nadoknadu dobiva počasnu odjeću. Većina starih registara je izgubljena ili uništena tokom selidbi iz jednog u drugo skladište. Tri glavne službe na čava 118 . Ipak. a onda službenici u registru timara (timar defterdarii. ili Moreja koja je oduzeta Venecijancima. Ovim registrima su dodani rezultati popisa izvršenih u provincijama kao što je Kreta. Defter-i icmal (igmal) ili »zbirni popis«. zemljišni registar. Svaki put kada je napravljen novi popis stanovništva. kao i u nekim drugim. On mora podnositi godišnji izvještaj. 3. te odgovora izrazu mustauifi istočnog islamskog svijeta. Ostalo ih je ipak oko tisuću u Arhivu Predsjedništva vlade (Basoekalet Ar~ivi) u Istanbulu. pozivajući se na to.000 do 240. Ima pravo osobnog pristupa sultanu. Damask. stvoren je posebni ured za Carigrad. st. 2. baš-defterdar se bavio prvenstveno Rumelijom i također nosio ime Rumeli defterdari. Neki autori su tvrdili da su defter-i Hakani predstavljali zemljišni registar. odnosno za vođenje računa i provjeru. koji su se odnosili na granice sela i ~š:jaka. Idžmal može pokriti sve kategorije vlasništva u sandžaku. njihovi pomoćnici (defterdar kethudasi). turskim i stranim arhivima i knjižnicama. Po al-Kalkašandiju naslov sahib ad-daftar postojao je u fatimidskoj upravi i označavao je službenika zaduženog za daftar al-maglis. lako odrediti lena koja su pripala državi ili ostala bez vlasnika. Izgleda da se naziv defterdar javlja sa Ilhanidima. koji je protekao od zadnjeg popisa pučanstva. na pravo naplate poreza 22/1000 iznosa unesenih u Riznicu i na jedan dio proizvoda desetine u naturi krunskih imanja. Alep. uslijed anarhičnog vođenja državnih poslova. od 17. Osmanske kanunname. tako postoje idžmali timara. Pored tih detaljnih registara (defter-i mufassal). čuvar deftera. prvo. dužine 42 cm i sa oko 300 listova. uveden u Turskoj. Između ostalog. izdavani novim vlasnicima lena. »ćitatelj deftera«. Tek je u drugoj polovini 19. zatim. Za vrijeme perioda dužeg od tri stoljeća. a krajem stoljeća drugi za podunavske provincije. koje je izvršio taj registarski ured. idžmali krunskih posjeda. Od vremena Bajezita II. ispod njih. Početkom 16. bilancu prihoda i rashoda. U sustavu koji je bio na snazi početkom 16.000 akči ili plaća od Riznice (salyane) od 150. on je mogao prenijeti pravo korištenja zemlje kojom se koristio. u koji su sukcesivno unošeni ukazi o povlasticama (berat). Defter-i derdest ili »knjiga promjena«. u kojem su imena žitelja ispuštena. »Detaljni registri« su u svescima širine 15 cm. 169 »knjiga prornjena« (derdest) i »dnevnici« (ruznamče) u 1363 sveska. On je imenovan odmah poslije velikog vezira i uživa status sličan njegovom. u današnjem smislu riječi.. ali taj način se obavljao uz kontrolu i odobrenje mjesnog gospodara (sipahi. dobili mjesto u tim dokumentima. U toj zbirci postoje 254 »detalina registra«. povećava njihovu vrijednost. D E F T E R D A R . Erzurum. pokazuju razvoj funkcije defterdara u Carstvu. Glavni defterdar (bas-defterdar) bio je na čelu cijele jedne hijerarhije financijskih službenika. U divanu upravlja neposredno poslije velikog vezira i dva kazi-askera. Tripoli i drugdje.000 akči. stari registri su bili zamjenjivani novima i pohranjivani u arhivima registarskih ureda (defterhane). Pri odlasku u mirovinu. Drugi defterdar. koji su postavljali službenika daftardčr-i d!wan-i mamalik ili daftardar-i mamalik za pravljenie i vođe­ nje registara. Tu su naznačene uzastopne promjene kojima je podlijegalo svako leno i vlasti su mogle. bilo po zakupu ili po postotku. Taj registar je bio popis sela i trgovišta koja su sačinjavala jezgro vojnih lena. primali su sumu od 80. koji su slijedili strogo utvrđeni put napredovanja. stoljeća. zadužena za udaljenije azijske provincije. Naziv daftarhsoan. Ovaj registar je bio sažetak detaljnog registra. Sredinom 16. stoljeća korištene su dvije ili čak tri vrste tih pomoćnih knjiga. bilo bi pogrešno misliti da su svi poslovi. ta služba je zatim nanovo podijeljena i zamijenjena uredima po oblastima Dijarbekir. 1. 116 »sumarnih popisa« (idžmal).

odnosno 1619. god. Prvih jedanaest vladara u Delhiju. tok Pendžab Ddelta Hinda). Pri tome su srednji i sjeverni Pendžab (Lahore) dospjeli pod vlast turskih Gaznevida i služili. do 1830. Dok je sultan u Bidaru pao pod skrbništvo svojih đurđijansko­ -turskih upravitelja dvora. Zadnji od ove dinastije. Dvadeset godina kasnije Ajbak se osamostalio i utemeljio Delhijski sultanat. i Afrikanaca koji su služili kao vojnici. god. Kutbšahi i povremeno i Nizamšahi bijahu šiiti. god. kako je to tada bio općenito običaj. provincijski guverneri Nizam al-Mulk u Ahmadnagaru. god. U god. koja iznose jednu petinu u žetvi. Uslijed pobuna mjesno stacioniranih vojnih zapovjednika (amiran-i sadah) odvojio se Dekan već 1347. Politička i upravna organizacija sultanata Delhija ne razlikuje se bitno od drugih muslimanskih državnih tvorbi. osnovanom od Hizr (JJi4r)-hana. a 1451. 1518. st. zamijenjena je Sajidskom dinastijom. Hinduski vladari mogli su svojim teritorijima dalje upravljati kao vazali delhijskog sultana. slijedio ih je guverner Talingana u Golkondi. upravne poslove je vodio Perzijanac Mahmud Gavan kao namjesnik. Od ovog udarca se dinastija Tugluka nije ponovo oporavila. Dok je on na Sjeveru odbijao opetovane upade Mongola. st. vodili stalne ratove među sobom. od vojskovođe Malika Kafura pod vlast muslimanskog delhijskog sultanata. u Dekanu su ostali samo mali kontingenti trupa pod mjesnim vojnim zapovjednicima. Titula osmanskih namjesnika. koji su pozvali Timurida Babura iz Kabula da se umiješa. u čiju pješadiju su vrbovani i Hindusi. O unutrašnjim odnosima alžirske države tog doba relativno se malo zna. tj. Islamska kultura u Dekanu u dobu od 14-17. kojeg je Timur postavio za guvernera Pendžaba. ukinut je kad i ta vojska. postigla je izvanredno visoku razinu u religioznom. nego poglavar turske vojne aristokracije. njegovom nasljedniku Firuz-šahu (1351-1388) pošlo je za rukom s ustrajnošću i umijećem ponovo učvrstiti preostalo glavno područje sultanata na sjeveru Indije. Ti su. (sultanat). kojima je uspjelo protjerati iz zemlje Baburova sina Humajuna za pedeset godina. god. poznati kao »robovski sultani" (1206-1290). Sultanat Nizamšahi pretrpio je 1633. Dekan. god. Među njima se ističe Šams ad-din Iletmiš (Iltutmiš). Nakon pada Haldžija preuzela je sultanat dinastija Tugluka (1320-1414). Perzijanaca i Turaka. te Jusuf Adil Han u Gulbargi i Bidžapuru. Anadoliji i udaljenijim provincijama. kao i južni Nakon što su Sind (donji 8. s iznimkom zajedničke akcije protiv Vidžajanagara (1564-1565). 1414. Arapa. kao odskočna daska za daljnje muslimansko širenje u Hindustanu (Sjeverna Indija). ministarstvo financija (miiliyye). god. Muhamed ibn Tugluk (1325-1351) upravljao je Carstvom ne vodeći nimalo računa o stvarnosti. koji je Sind priključio sultanatu i može se označiti graditeljem muslimanske vladavine u Indiji. ZadDmuslimansko razdoblje vladanja Tunisom(1671. zbog svoga porijekla. god. donekle samostalnih i Alžirom. ali izraz ostaje u upotrebi da označi provincijske upravitelje financija. Tvorac političke i upravne organizacije sultanata bio je Muhamed I (1358-1375). Delhijski sultanat živio je potom još jednoć pod kratkovjekom dinastijom Surida (1540-1555). Od 1527.) nje u Alžiru upravljača arhitektonskom pogledu. te ga je doveo na rub propasti. Khandeš (1370). Gudžerat (1391). uspjela su njegovom vojskovođi Maliku Kafuru osvajanja u Dekanu. God. 119 . god. od sada. Dej nije bio tako mnogo samostalni vladar. te su kulturno i politički bili orijentirani ka Perziji. D EK A N . Četvrti odsjek je stvorio Selim III da bi se bavio budžetom nove vojske. kao prvi muslimanski sultan Dekana. Bidar. Iz ove je posebice spomena vrijedan Ala ad-din Haldži (1296-1316). Godine 1838. Dihll. s promjenljivim savezima. A potom je došlo do opadanja. od Delhija. za narednih 150 godina. 1186. podveden je početkom 14. koji se mijenjao brzo. God. koji je umjetnike i učenjake uzimao sa arapskog i perzijskog prostora. najprije Gulbarga. Imad al-Mulk u Beraru. Vojska. treći odsjek. Džavnpur (1394) i Malva (1401). Dekan (1347). koja su ga dovela do južne koromandelske obale. Bahrnanidska država raspala se na pet dekanskih sultanata. nastupili su afgan ski Guridi u baštinu Gaznevida i otposlali svoje turske robovske trupe pod Kutb ad-dinom Ajbakom i Muhamedom Haldžijem na nova osvajanja u dolinu Ganga sve dolje ka Bengalu. u toku koje je hindusko carstvo bilo razbijeno. započinje osvajanje daljnjih dijelova indijskog subkontinenta s pohodima Gaznevida Mahmuda (998-1030) u unutrašnjost zemlje (Somnat. Deeean. dayz). Glavno vrelo prihoda bila su seoska davanja (haradž). IbrahimII (1517-1526). Robovsku dinastiju slijedila je Haldžijeva dinastija (1290-1320). Kuli Kutb al-Mulk. bila je pod posebnom pažnjom sultana. koji je poglavito svoj zadatak vidio u gusarenju. vladali su i Barididi (Barid-šahovi) u Bidaru u vlastito ime. navalu mogulske vojske sa Sjevera. odnosno 1687. a potom i prije uspostave francuskog kolonijalog upravljanja jeste doba vladavine deja.Delhi kraju su nazvane prvi. sve dok 1686. Ibrahim je pao u boju kod Pani pata (1526). Benares). osamostalili su se otprilike 1490. Teritorije dva sultanata (Imadšahi i Baridšahi) prisvojili su susjedi 1575. 1211-1236. Za unutrašnje stanje države bijahu značajna suparništva i borbe grupa između domaćih muslimana. god. Kulturi sultanata dao je pečat Muhamed II (1378-1397). Adilšahi. koji su odgovarali Rumeliji. A onda se država rastvorila u mogulskom carstvu. književnom i u islamsko vladavinsko područje. Prema vani nalazili su se Bahmanidi u stalnom razračunavanju sa hinduskim kraljevstvom Vidžajanagar na Jugu (do 1565) i carstvom Gonda na Sjeveroistoku (do 1425). upao je Timur u Indiju. opustošio Pendžab i opljačkao Delhi. Države Adilšahiia i Kutbšahiia uspjele su se održati još neko vrijeme. uzeo je ime Ala ad-din Bahman Šah (1347-1358) i utemeljio dinastiju Bahmanida (1347-1527). Kalindžar. a od 1424. Kao samostalni sultanati odvojili su se za tuglučke vladavine: Bengal (1336). 1398. služba defterdara dobiva novo ime. st. stranaca. te je pripomogao sultanatu da još jednoć procvate. već početkom uključeni E] (t. slijedili su afganistanski Lodidi. Od 1461. posvađao se s više svojih guvernera i vojskovođa.i E L H I . God. a sa Baburom je utemeljena vladavina Mogula u Indiji. pa do njegovog ubojstva 1481. umjesto Devletabada (Deogiri). središnje-indijska visinska zemlja između rijeka Narbada na Sjeveru i Krišna na Jugu. nisu uključene u mogulsko carstvo. Hasan Gengu. Raziia (Radiyya) Begum postali su. drugi. (sultanat). Glavni grad bahrnanidske države postao je. a među njima i jedna žena.

kao i one Gazi Husreva. a zadnji su odbjegli u Egipat i Siriju. išle su ~~ti novog zaštitnika. ali su se kasnije rastrojile. a isto se takva silsila.Deli ! I ~uparništva su postojala između slobodne muslimanske seo- -.000 delija upravilo se prema Anadoliji i. htijući dovesti do kraja svoje reforme. nakon što su naučili običaje odžaka i bila provjerena njihova vrijednost. pa su tada nosili kape sa kovrčama dugim 65 cm. Sredinom 17. koji je tražio spas osamom i kroz mukotrpno razmišljanje. st. Jedan broj je poslao u Bagdad. odnosno prosjaka. God. »tarikati: (a. kada je napušteno njihovo pravo ime dao naziv delil (vodič). Bez zaštitnika. Svaki derviš mora znati silsilu koja ga povezuje s Allahom i mora vjerovati da je vjera koju propovijeda njegov red ezoterička bit Islama. pa su znali vršiti upade u sela. i postali nevolja za žitelje Anadolije. oni su u narodu i dalje. Ova bratstva. Konji su im bili poznati po jakosti i izdržljivosti. reorganizirati. te one koji se nisu pokorili naredbi da se ustale na dodijeljenoj im zemlji. ali dugo vremena nije postojalo ništa slično stabilnom udruženju koje bi stalnim imenom održalo organizaciju i način štovanja Boga. trupe delija begova Jahja Paša-zade Balija i Mehmeda. delije su činile klasu konjanika koja je prvotno stvorena na Balkanu (Rumelija) krajem 15. potukao je valija Karamana. zakleli bi se da će služiti Vjeri i Državi i biti nepokolebljivi u borbi. ukoliko ga vodi neki istaknutiji učenik. mn. koje su dugovale svojoj izvanrednoj hrabrosti i smjelosti. te da obred njegovog reda ima istu visoku vrijednost koju i propisana molitva (salet). Poslanika (ili radije Allaha-Džebraila-Poslanika). i početkom 16. Organizacija delija proširila se kasnije u Anadoliji. od tariqa. Veliki vezir Jusuf Zija-paša odlučio ih je u Alepu. način poučavanja. a na njihove štitove bila su isto tako zakićena pera. st. sakupljeni oko Konje. nakon tursko-ruskog rata. Za vrijeme sultanata.u tmurnim vremenima provale Seldžuka . a uz to još i drugim snagama. 50-60 delija činili su jedan odred (sa zastavom . Širom Islama se upotrebljava za člana vjerskog bratstva.. kao i druge vojne jedinice. 1829.------18. a njihovo geslo je glasilo: yamlan gelir basa [ono što je zapisano (tj. stoljeću . buzdovanima (bozdofjan) privezanim uz njihova sedla. ali na perzijskom i turskom ima uže značenje pobožnog prosjaka. pri pohodu na Egipat. Njihovo oblačenje se promijenilo u 18. Halifa Omar se smatrao zaštitnikom njihovih odžaka. 2. napravljenim od kože crne ovce. hijena i leoparda. a osnivali su ih ili pojedini »sveci: ili su nastajala dijeljenjem starijih organizacija. Ovakvo povijesno porijeklo treba. oni su postojali tada afja-qlrafjl (oni koji naukuju kod age) i svečano su dobijali kapu delija. Takav će krug katkada nadživjeti učitelja za generaciju ili dvije. Pored pojedinca. Stoljećima je taj vjerski život bio individualan. Ovo se zove silsila ili »Ianac: reda.000 delija. Sultan Mahmud II. Hindusi kao politička snaga nisu igrali ulogu. turuq. ili redonačelnički slijed. st. Husrev-beg je raspolagao s 10. grupama više odreda zapovijedao je delibaša.stala su se pojavljivati trajna udruženja. no vladali su u trgovini i novčarstvu. ne bi poštovale pravila odžaka ili pobjegli pred neprijateljem. koja je obuhvaćala molitve. koje je utemeljio Abdelkadir al-Džilani (umro 1166). međutim. otpravljene su u Bagdad. Na glavi su nosili kape napravljene od kože divljih životinja. tigra i lisice. Kasnije. »hrabar«. proteže od utemeljitelja do današnjeg dana. Esad-paša. budući da su oboje polagali pravo na najviše dužnosti u državi..bajrak).. Delije. slična udruženja niču u nevjerojatnom broju. Hrvati i Srbi. Njegova veza sa silsilom uspostavlja se preko njegovog osob- 120 . bilo zbog opoziva nekog ualije bilo što su otpuštene. Premda im se kasnije.. kao što su Bosanci. oštro razdvajati od legende koju svako od tih udruženja navodi kao vrelo svog posebnog obreda i obrednih formula. bega bosanskog sandžaka. unaprijed određeno). One koji se nisu otputili. dali su se na razbojstva. st. sufije su snažno prodrli u Indiju. U Osmanskom Carstvu. ukupno 200 odreda (bajraka). Bili su naoružani zakrivljenim sabljama. i 17. Nakon toga. bili poznati pod imenom delije.. dogodit će se]. a koje i danas postoji. dnevna plaća delije bila je 12-15 akči. Nemiri delija dosegli su vrhunac krajem 18. Delije su dijelom bili novačeni od Turaka. postojali su u najbolju ruku učitelji koji bi okupili oko sebe krug učenika. tako da moramo zaključiti da je etimologija te riječi ipak poznata. »bez glave«. st. umjesto da otpusti iz službe. te da znači »koji obija pragove«. Čizme s mamuzama prekrivale su listove na nozi i imale su oštar vrh. sve delije Carigrada. udubljenim štitovima. Brojne delije buntovnog Gurdžija (Džurdžijanca . Novounovačeni bili su pridodati pratnji age. a njihove hlače od kože vuka ili medvjeda. st. u značenju »lud«. uspio ih je odstraniti. ELI (turski pridjev. tj. st. bile su slavne na Balkanu. st. ukrašene orlovim perima. izvana s dlakom. Dobijali su utvrđenu plaću od beglerbega ili begova koje su služili. st. Tek u 12. U početku su činili osobnu pratnju beglerbega Rumelije i susjednih begova. čime se jamči njegova pravovjernost. te kao posrednici pri utjerivanju poreza. a one koji su mu bili u pratnji. Obično se smatra da ime potječe iz perzijskog. upućivanje i vjerska praksa) su organizirani oblik vjerskog života Islama. odveo je u Carigrad i smjestio u barake u Uskudaru. »žestok«. za kojeg se na arapskom kaže [aqir.Gruzijca) Osman-paše u Rumeliji bile su također tamo dovedene. »put«. U D D ER VI š (Darveš). njihove pljačke su bile koncentrirane na područja Kutahje i Konje. sve do nedavnog vremena. Čini se da je prvo bratstvo povijesnog porijekla. gdje su mnogi bili u pratnji vezira i beglerbega. Njihova odjeća i pokrivači konja bili su od kože lava. kopljima. a izgovara se huan. bile su otjerane i oduzeta im kapa. itd. U religioznom pogledu delhijski sultani su pristajali uz hanefit ski obred. a dijelom od balkanskog življa.. U prvoj polovici 16. Nakon ceremonije. koje bi izdale prisegu. Delije su valjano služile državu u 16. bilo bratstvo kadirija. U Maroku i Alžiru najrasprostranjenija riječ za derviše je i!Jwan (»braća«). Protiv toga govori varijantna forma daryoš.). tako se i historijat ovih udruženja preko niza poznatih svetaca dovodi do njihovog povijesnog utemeljitelja. Kao što se porijeklo sufizma povezuje sa samim Poslanikom. te počet­ kom 19. bile su poznate pod imenom serhadlik ili opšivena čizma. ske aristokracije i sultanovih turskih robovskih kontingenata. i omotane turbanom.

Stoga su u novije vrijeme vlade prisvojile izvjesnu. koji ga uvodi u bratstvo. Ali pored malog broja pravih članova reda koji žive ustaništima (hanikah. po kojem kršćani. i tradicionalista i racionalista s druge strane. izvjesna fizička stanja i pojave kao što je uzvikivanje. u stvari. a svoj zikr obavljaju zasebno. već i moralni zakon. praćen jednim 121 . st. Pri tom se postiže vrlo snažan učinak na nervni sustav i na maštu. ali prije se čini. poznato i kao »danak u krvi«. one koji odbacuju ne samo obredni. a oči šiljcima. Perzijanci i Turci više su se udaljili od pravovjerja Islama. povredom prava zimija. lutaju kao lutalice i prosjaci (kalenderije. ba-šar'. a njegov je cilj da onome koji moli iznese pred oči nevidljivi svijet i da mu ukaže na njegovu ovisnost o tom svijetu. poštedjeti piasmon paidičn. To se zbiva preko zavjeta. U srednjevjekovnom Islamu. pa su bratstva. ako se pokore. Sada se njihovo članstvo popunjava pretežno iz nižih slojeva stanovništva. Sadije. međutim. Jasno je. nemaju pravo na status zimija. čiji je utemeljitelj Dželaledin ar-Rumi (u. Ove u red primaju šejhovi. općenito uzevši. 41 je osnovni tekst). preobraćeni od objave Kur'ana (dakle. ista vjerska prava kao i muškarci. iako posrednu. halvetije. muršid. njihova staništa bila brojna i bogato darivana. u kojoj on žali zbog »hvatanja djece po naređenju ernira«. na kojima jedu žeravicu. Njihova upotreba zabranjena je u egipatskim bogomoljama kao novotarija. počeo stvarati korpus janjičara u prvim godinama vladavine Murata I. »skupljati«. da zikr donosi sa sobom izvjesno povišeno vjersko raspoloženje i zanos. a isti redovi u različitim zemljama mogu poprimiti različite oblike. Bartolomej de Jano piše u svom pismu iz 1438. Njihov je odnos prema njoj mnogo osobniji nego prema džamiji. U drugim državama postoji sličan poglavar za svaki grad. (tj. bi-šar'. ali još uvijek se ne zna datum kada je stvorena ustanova devširme u užem smislu uzimanje kršćanske djece (Idris Bidlisijevo pripisivanie toga Orhanu je sigurno zastarjelo. a za njih je kuća bratstva i zajed- nica i klub. ali u različitim tarikatima varira od osamljeničkog asketizma do panteističkog antinomijanizma. spoljnim simpatizerima reda. žive zmije. probadaju tijelo iglama. žiteljima [aniine. pa se devširme pokazuje. svo kršćansko stanovništvo evropskih zemalja Carstva. koji zaslužuju više pažnje nego što je sada dobivaju. razlikuje se od ostalih time što zahtijeva od svojih članova da se svake godine na izvjesno vrijeme povuku u samoću. a objašnjava se kao keramet (karama) koje im je Allah priuštio. po tradiciji. Jedino su senusije sačuvale svoju slobodu i izbjegle nadzoru time što su se povukle u pustinje Arabije i sjeverne Afrike i posebno u nepristupačne dubine Sahare. Njihovo članstvo izrazito se više društveno vrednuje nego članstvo drugih bratstava. škorpione i staklo. ali ih poučavaju žene-derviši. koji im obećava da će ih. postoje i žene-derviši.Devširme nog učitelja (šejh. bilo je podvrgnuto devširmi. općenito jaja-baši. koji su. rifaije i ahmedije imaju posebne svečanosti (svaka tarika. Vjerska služba koju vrše sva bratstva zove se zikr (dikr). nego Sirijci. Sada su one uglavnom među laicima. Mora da je nekoć broj redovitih derviša bio daleko veći nego danas. imale su svoje posebne zaklade. za vladavine Bajazita I) Isidora Glabasa. Općenito govoreći. i one »izvan zakona«. mora stalno lutati). što je bilo dio njegove reforme janjičarskog korpusa. izgleda da taj argument nije uvažio Sadedin. pak. »prisjećanje: na Allaha (sura XXXIII. Arapi i Afrikanci. Teologija reda je uvijek jedan oblik sufizrna. Mevlevije. možda nakon što je ona bila obustavljena u godinama meteža nakon Ankarske bitke. Kako žene u Islamu imaju. koji je išao na područje gdje se moralo obaviti uzimanje. red srodan bektašijama. kada i pravnici i profesionalno duhovništvo ('uZama') gledaju na njih s prezirom zbog iskonskog suparništva između intuicionista. svoju). U 16. tokom kojeg on stupa u izvjesnu hipnotičku ovisnost o učitelju i pada pod njegovu vlast. koji žive izvan staništa. najveći dio seoskog stanovništva balkanskih zemalja. kao posljedica tog stava. zauzela položaj i značenje odvojene vjerske organizacije. pa čak i lebdenja. drugo spominjanje nalazi se u pismu Sinan-paše iz 1430. Najprije novak (murid. tekija ili tekja) ili. Obred uvijek naglašava emocionalni vjerski život. pir). Pored ovih prizora. quod prius numquam feeerat nuper accepit . mada. «. te imaju samo dužnost da dnevno obavljaju izvjesne molitve i. ahd. D E V Š I R M E . Osim određenog broja iznimki. vlast nad njima. ribat. Isti glagol upotrijebljen je i u najstarijim osmanskim vrelima i znači »uzeti« petinu zatvorenika dar al-harba. ali ne i Grci). među dervišima javljaju se i spontani slučajevi vidovitosti i preizoštrena sluha. žene-derviši vodile su život unutar staništa. glagolska imenica od turskog glagola deosirmek. huktanje. devširme je povjerena jednom janjičarskom časniku. To ide tako daleko da se u Perziji derviši dijele na one »u zakonu«. koja pripada sultanu kao pendžik. namjerava«) prođe duži ili kraći period uvođenja. te ugodnu sklonost sanjarenju. plesanje. zavija. postoji i velik broj laika. djelomično. i od koje se. s jedne. »onaj koji to želi. s vremena na vrijeme prisustvuju zikru. usvojeno od Sadedina i Hammera. Osobito su u Egiptu. u vrijeme Mameluka. dugo vremena nije dovođeno u sumnju). nadalje. a i danas u staništima koriste bubnjeve nazvane baz. te da poste što je više moguće i da ponavljaju vjerske formule. a inače postaju mogući zahvaljujući hipnotič­ kom stanju.: »(Murat II) decimam puerorum partem de Christianis. bilo kao podražaj ili kao posljedica.. u svjetlu uputa Isidora Glabasa. koji se sastoji od vjerskog očitovanja i zakletve. a kasnije također i azijskih. Mada je Idris Bidlisi tvrdio da je devširme u suglasnosti sa šerijatom. ustaz. da ju je Murat samo obnovio. te nastoji proizvesti hipnotičke pojave (autosugestijom ili na neki drugi način) i polete uznesenosti. Ipak se sugerira da je moguće izvući opravdanje devširme iz šafiitskog učenja. Najstariji suvremeni uput za koji se zna do sada pojavio se u jednoj propovijedi iz 1395. zbog činjenice da je većina zimija osvojena silom (be-'anwa). mitropolita Soluna. trikovi. Jedan od tih redova. To je u Egiptu obavljao šejh al-Bekri. Sadiie su nekad upražnjavali poseban ritual (dawsa). osmanski izraz koji označava povremeno uzimanje kršćanske djece obučavane da kasnije popunjavaju odjele janjičara i da obavljaju funkcije na Dvoru i u upravi. što se protumačilo kao upućivanje na to da je baš Murat II ustanovio devširme. koji je tamo bio poglavar svih derviških bratstava. te pretpostavljene istog spola. a ove su različite u različitim bratovštinama. potiču svoju ekstazu vrtoglavim plesom.. Njihov je standard tada bio mnogo viši nego danas. u Konji 1273). javlja samo u slučaju priznatih svetaca. god. Ali zajedno sa hipnozom dolaze. Ovo se.

u jednom dokumentu iz 1589. beratom o ovlaštenju i kompletima vojne odjeće. ta izuzeća su bila strogo kontrolirana i mogla su biti povučena. a god. prema potrebi. vrbovanje dječaka koji su »Turklesmis«. čak od 8-20 godina.) priznata različitim zajednicama raje u zamjenu za usluge pružene izravno državi. Grci sa zapadne obale uputili su apel Velikom Majstoru sa Rodosa da ih podrži protiv Turaka »koji uzimaju našu djecu i od njih čine muslimane«. st. bila je velika devširma ne samo u Rumeliji. 1622 i 1666) navode kao granične 15 i 20 godina. sprovodnik trupa«) koji je djecu odvodio u Carigrad. Pod nadzorom kadije i spahija.rijetko za vladavine Mehmeda II. Mala Azija je skoro u cjelini bila obuhvaćena. koji govore turski. postoji izvještaj o vrbovanju tisuće mladića za janjičare među muslimanskim stanovništvom Bosne već 1515. što odgovara brojci koju je dao Šemdani-zade.. časnik je birao najbolju djecu koja su imala potrebne godine.. ili njihovih zastupnika. ali su ta pravila često kršena: devširma je redovito uzimana u Ateni sredinom 16. Godine 1456. postupak devširme nije obuhvatao djecu građana i obrtnika. a u drugom dokumentu.godine kada je Gerlah posjetio Ulubad i utvrdio da je bio podvrgnut devširmi. 1623. god.. 1463. sa podacima o njihovom imenu. Starosne granice u evropskim izvještajima vrlo su nejednake. bila je katkad također uključena u izuzeća od pristojbi i avariza ('awiiriq. budu birana za devširmu. god. zatim u sve češćim i češćim intervalima u toku 16. i nekršćani..i Rumelije za obrađivanje zemlje nekoliko godina. u doba kada su janjičari bili relativno malobrojni i kada je bilo mnogo zarobljenika po osnovi pendžika. da su funkcionari zaduženi za devširme sakupljali utvrđeni postotak djece. Moldavska i Vlaška također nisu bile podvrgnute devširmi. u početku bili toga pošteđeni. mladi regruti nazivaju se Potur ogullari i za njih se kaže da su »obrezani ali da ne znaju turski jezik«. god. dokazuje da je u to doba broj djece za prikupljanje bio izračunat prije svega na bazi jednog dječaka (starog od 14 do 18 god. Godine 1584. žitelji Carigrada. kasnije vrbovanje nije više počivalo na devširmi. učenje turskog jezika i privikavanje na islamske običaje (naziv za taj period naukovanja bio je Tiirk iizerinde olmak). Raja tog područja bila je obavezna isplatiti posebni porez koji je odgovarao cijeni vojne odjeće. Brojni izvještaji također tvrde. bez sumnje ona koja je. Međutim.. Godine 1573-1574. ali je takva žalba mogla biti samo u vezi sa gusarstvom.. Po njihovom dolasku u Carigrad. Prema jednom kasnom osmanskom vrelu. relativno kasni osmanski dokumenti (iz 1601. . tj. Dječaci su potom pozivani. Kako se nisu uzimali oženjeni dječaci.. i opremljen pismom janjičarskog age. povremena ili konačna. ali ne i kasnije. U svakoj kazi (kadiluku). pogrešno. Brojne evropske pripovijesti napućuju da se devširma obavljala u pravilnim razdobljima. devširma pribavila oko 200. a drugi je davan surudžiji (siiriicii. koji su nastojali da prokrijumčare svoju. bila pošteđena devširme. Tvrdi se da muslimani iz Bosne nisu razdjeljivani da bi bili prošli period naukovanja i prilagođavanja. . Jedanferman. U tom dokumentu. god. koji su otkupljivali svoju djecu. Ali je vjerojatnije da je ona naređivana po računici koja je varirala prema potrebama . starosti i osobnom opisu. te zadnje godine. ali je tražilo da njihova djeca. takvih kakve su se pokazale primjenom fiziognomike (qiyiifa). prikupljanja su se obavljala iznenadno.000 dječaka u januaru 1574.Devširme katibom. sačuvan u arhivama dvorca Topkapi. sakupila 8. na primjer. Prema Gerlahu.. koji su nosili popise o krštenjima. kršćanski seljaci ženili su svoje dječake još vrlo mlade. na primjer od rudara. Izgleda da su područja. a oblasti Bruse. st. već je većina odmah slata na Dvor ili u odžak bostandžija. uzlaznoj lozi. sigurno da je to izuzimanje bilo označeno među uvjetima priznatim. također joj nisu bili podvrgnuti. a na kraju stoljeća. one koje je dao Postel penju se čak od 10 do 12 tisuća u godini. Sadedin računa da je u 200 i više godina. ipak. Mada islamizacija seljaštva nije bila trenutačna.. Muslimani iz Bosne bili su u posebnom položaju. čini se. Najbolja djeca odmah su uzimana u službu Dvora ili su raspoređena visokim dostojanstvenicima. praćeni svojim očevima i svećenicima. devširma se proširila sve do Batuma.000 preobraćenih na Islam. možda u svojstvu građana. druga su iznajmljivana Turcima iz Male Azije i kasnije . 1621. Armenci su.. kršćansko stanovništvo je listom prihvatilo Islam po osmanskom osvajanju god. Za svaku grupu od 100 do 150 djece izrađi­ vala su se dva popisa. položaji janjičara bili su dostupni svakom pridošlici. časnici zaduženi za devširmu počinili su brojne zlorabe podižući više djece nego što im je to naredba dopuštala i trgovali su viškom u svoju osobnu korist. ------. te su ovi posljednji upisani u isti mah njihovim (novim) muslimanskim imenom i (starim) kršćanskim. ljudi koji su stanovali duž velikih cesta i žitelja vakufskih zemalja. st. tj. telali su pozivali djecu da se moraju sakupiti. jedan je čuvao čas­ nik za novačenje. U principu. koliko je postojala ova ustanova. (dokumenti upućuju da se ona istodobno obavila u Rumeliji i Maloj Aziji) pribavila je 8.) na četrdeset domaćinstava. bogatili su se također mitom što su im ga davali istodobno i kršćani. jedna devširma iz 1573. mada se procjenjivalo da je taj postotak iznosio petinu i čak trećinu. za koju se smatralo da su izobražena i manje krepka od seljačke mladeži. Trapezunt je više puta bio podložan devširmi u toku 16.000 dječaka. st. Lefke i Iznika prije 1576. Potur taifesi. nego i na području Begšehri-Maraša i u okolici Biledžika. isto tako su jako varirale. Obustava devširme. Ne zna se sasvim pouzdano kada je devširma bila proširena na Malu Aziju. datiranom iz 1573. Rodosu i Hiosu. po Gerlahu. njihova imena dokazuju da su 44 muslimani po rođenju. a beglerbeg se upozorava da spriječi Brojke koje su se također navodile u pogledu broja vrbovane djece. procjene se kreću od l do 5 godina. daje imena i opis 60 dječaka (čija se starost kreće od 13-19 godina). bosanski preobraćenici nazvani su Poturniik. često se smatra desetinu. moguće je da je devširma sa tog područja (nekada kršćanskog) proširena na cijelu Malu Aziju. regrutiranih u kazi [enipazar (Novi Pazar). prosječno 1. sandžaci Sisa i Kajserija bili su dosegnuti malo prije 1564. za koji se smatra da potječe s početka 16.od sredine 16. a 16 rođeni kršćani.- 122 . Jedan nedatirani spisak. da popune upražnjena mjesta u adžemi odžaku.. koja su se sama pokorila Osmanlijama. čuvara stada. Kartal je bio podvrgnut devširmi prije 1538. Galati. god. »vodič. u isti mah njihovih fizičkih kvaliteta i moralnih kvaliteta. U praksi. st. vršio se pregled djece.000 na godinu.

Početkom 17. između ostalog. muslimanima po rođenju. god. Prema Foskarinijevom izvještaju (1637). jer. Reformistički pokret. kao što je pitanje halifata i sukoba između teologije i misticizma.. ovaj je čak nastojao pomiriti tako suprotstavljene teorije kao što je toahdat al-uiugud i uiahdat aš-šuhud. i njegove druge žene. Nakon očeve smrti. Ali ni vrijeme ni uvjeti nisu bili povoljni za uspjeh revolucionarnog pokreta te vrste. o principima znanosti tumačenja Kur'ana. u kojoj se sakupilo 7-8. 2) al-Musaunoa. bio je to revolucionaran mislilac koji je nastojao. Pokopan je u obiteljskoj grobnici pored svog oca i sina.Dihlevi koja je uslijedila nakon ubojstva sultana Osmana. godine. majstorsko izlaganje uzroka pravnih razlika između islamskih sljedbi i razvoja islamskog prava. Taj zavod dao je kasnije plejadu sjajnih učenjaka i bio je preteča čuvenog Dar al-Uluma iz Deobanda. redovi janjičara toliko su se uvećali »uljezima«. Valijulahovog unuka. koje je sa izuzetnom umješnošću primjenjivao i na tako sporna i trnovita pitanja. 1719. provodio je vrijeme pišući i nastavljajući poučavati. Quirini također izvještava (1676) da nije bilo devširme još od 1663. član 3 Osmansko-poljskog ugovora iz Bučača (1672) uglavljuj e da su žitelji Podolja izuzeti i »ako se naredi devširma«. Ipak. u Delhiju. starog tada oko 60 godina. 3) al-Fatli al-habir . Neminovan rezultat bio je da je taj pokret. izložio je svoju revolucionarnu teoriju. izgubio uskoro polet. ali koje ima vlastiti naslov naveden gore. možda. vahabitski pokret. . komentar zbirke hadisa Muwatta' Malika ibn Enesa. sažetu u krilaticu: »fakk kull nizam. uspio je. bila je također zahvaćena i Grčka »radi popunjavanja saraja«. koji je također postao čuven kao i on. Šaha Abdelaziza ad-Dihlevija. postojala je. godine ipak je bila jedna devširma i to nije bila zadnja (kako je vjerovao Hammer). te se zadržao četiri mjeseca u Hidžazu prije povratka u Indiju 1732. kao što su Abu Tahir al-Medeni.. Ryeaut ustvrđuje da je u njegovo doba (nalazio se u Carigradu početkom 1660). jer je on jednostavno odbio prihvatiti kompromisnu zamisao. na arapskom: l) lfuggat Allah al-baliga. jedinstveno djelo o tajnama vjere (asrar ad-dini. 8) Iqd al-gld fl bayan ahkam al-igtihad wa at-taqlid. sadrži. ali je ova zadnja imala za cilj samo da prikupi osoblje za Dvor. Njegova misija je propala. granu tasaunoufa koja izlaže njegove istine i zbilje. ime općenito dato Kutb ad-dinu Ahmadu Abu revolucionarnom indijskom misliocu i tradicionisti. prijevod Kur'ana na perzijski s komentarom . a njegovog sina devširme. njegova glavna zasluga je u tome što je širio učenje tatbiqu (pomirbi). god. govori o jednoj devširmi vršeno j u Rumeliji svake sedme godine. dj~IO veoma blisko SpISU al-Musaunoa. godine naslijedio ga je kao ravnatelj Rahimije-medrese. IH LE VI . 4) i 5) al-Budio: al-bčsiga i al-Hayr al-kaur. to je koncizan. prema vjerodostojnom izvještaju. koji je zacrtao Šah Valijulah i koji se potpuno izrazio u religiozno-vojnim borbama Sajida Ahmeda Barelavija i Šaha Ismaila. kao ni on. god. uzimanje djece i da se ubuduće isključivo djeca janjičara primaju »u službu Velikog gospodara«. obnoviti društvenu i ekonomsku strukturu. 6) al-Insa] fl baydn sabab al-ihtilaf. Čovjekoljubiv po naravi. koja je bila bit mišljenja Šaha Valijulaha. devširma bila »potpuno obustavljena« od Ahmeta I. peto i posljednje poglavlje njegovog djela na perzijskom al-Fawz al-kebir fl usul at-tafsir. kad se suočio sa zbiljom. devširma bila »velikim dijelom zastarjela« i »pala u zaborav« (III. Ta je knjiga prevedena i na urdu. god. Evlija Čelebi(ja). kao i strukturu vjerske etike Islama. 8). propuste i slabosti. godine da se ubuduće ukine »godišnie. politika. obavljane su devširme 1666. sv. a Morosini (1680) kaže da se ona obavljala samo svake 20-te godine. Abdalah ibn Salim al-Basari i Tadž ad-din al-Kali. zasnivao se na njegovom konceptu maslaha. njegovo magnum opus. oba. Njegovi glavni radovi su. kojeg je pokrenuo njegov suvremenik Muhamed Abdelvehab. To je najsvježije poznato spominjanje devširme. ŠAH VALIJULAH (a. uzimanja su se nastavila vršiti tokom cijelog stoljeća. Međutim. Međutim. prema nekim izvještajima. 10) al-Musaffa. Zauzvrat. ali neredovito. koje je sve vrlo cijenio. god. koji je bio pokrenut zaista s velikim žarom. 9) Fatli ar-Rahman bi-targamat al-Qur'an. prvom prevoditelju Kur'ana na perzijski. Bijaše dijete sazrelo prije vremena. Godine 1730. Nakon povratka iz Hidžaza. i 1674. ali veoma koristan tekst.kudikamo njegov najveći pothvat . Valijulah hodočasti u Meku i Medinu. da više nije bilo nužno vršiti vrbovanje pomoću devširme. (sdolje svi sustavi-d). na groblju Menhdijan u starom Delhiju. Svoj boravak u Medini iskoristio je za učenje Hadisa pred istaknutim učenjacima. janjičarski vođa Bektaš-aga tražio je izričito 1651. Umro je 1762. koji jednog kršćanina oslobađa poreza.. koje obrađuje još neke predmete. god. koji je bio posljedica porasta evropskog utjecaja u Indiji. rečenica koja da pretpostaviti da je taj običaj postao neredovit i rijedak.koji je bio objavljen mnogo puta u I Indiji i j~š uvije~ je mnogo tražen. koji su prebačeni u Carigrad ili izravno smješteni u različite odžake (prethodno naukovanje u Anadoliji očito je napušteno). posebice u dijelovima zemlje gdje su muslimani bili u većini.. sa svoje strane. kao što su metafizika. učena studija o dva spomenuta problema. zasnovanog na »odnosu između razvoja čovjeka i stvaralačkih sila Svemira«. Šah WaZ! Allah ad-Dihlawf). god. mada je Uzunčaršili otkrio jedan berat iz 1738. Mada je. uspostave društvenog stanja blagostanja. tada nije bilo prikupljanja 12 godina. rođen je 1703. u kojima žigoše njihove mane. nisu tačno procijenili sudar postojećih snaga ni pogoršanje sukoba između Istoka i Zapada. jer ni njegovi sljedbenici. Došao je prerano za ideje svoga vremena. koja. svoje studije tradicionalnih i racionalnih znanosti završio je u petnaestoj godini pod ravnanjem svoga oca. dijelom na arapskom. veza između te odluke i pokušaja uzimanja devširme u Grčkoj aprila 1705. bio je prvo dijete Šaha Abderahima al-Umarija iz Delhija. na perzijskom: 7) Ta/hlmat-i ilčhiy­ ya. vjerske srednje škole koju je Šah Abderahim osnovao u Delhiju. obraćanja različitim grupama islamskog društva. nakon što je napisao više od 40 djela. a da se devširmom vrbuje tisuću dječaka koji će ih zamijeniti. Šah Valijulah može se nazvati začetnikom modernizma u Islamu.000 mladića u Uskubu (Skoplje). tj. Ahmet III je naredio da nemirne bostandžije budu upisani u janjičare. D 'l-Fayyiidu. Malo nakon stupanja na prijesto 1703. koja je sada u programu studija na al-Azharu i u Sudanu.. st. ll) Izalat al-hafč' 'an ---------------~------- 123 . ali bez velikog uspjeha. Upravo u toj knjizi. četiri godine prije Avrangzibove smrti. koje je znalo Kur'an napamet već sa sedam godina. financije i politička ekonomija. naredne 1638. obrađuju 'ilm al-asrar.

potraživanja. onakvom kakav je prakticirao Omar ibn al-Hatab. »iskrena Vjera« (XXXIX.). piše L. ponajprije. Massignon. uostalom. u ovom posljednjem značenju mogu postojati različite religije. Ali pojam izražen sa din neće se poklopiti tačno sa uobičajenim pojmom »religije«. osim toga. tako shvaćen.). »izvršite bogoštovlje« što podsjeća na prvotno arapsko značenje duga.Din ~llafat al-bulaja'. 40). s jedne strane. često staviti jedno pored drugog.- --- 124 . i o značenju njegovih sudova. . što je najopćenitije i najčešće značenje. Ovo prevođenje ne izaziva dvojbu. i predaje Bogu (islam). 3). a) Značenje suda (i nagrade) dosta je često usurama mekanskog perioda: 4 puta uzeto apsolutno. ad-din al-bali$. A prvi čin bogoštovanja je molitva (saldt). zbog semantičkih veza između riječi. Brojni su ajeti koji posvećuju pažnju klanjanju Bogu. b) običaj. da se čisti svoja duša i priprema za budući . Kur'an i Sunna . mezheb) i vjerska zajednica (milla. a možda i odveć pojednostavljuju. Din će. otuda. da se poštuju pravo i pravda u društvenim odnosima. Budući da je etimološko značenje riječi islam predaja (Bogu).. čuveni kur'anski stavak dobija tada svo svoje značenje: »Sada sam vam vjeru vašu (din) usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera« (V. 13) Alraf al-Quds. uzet u značenju obaveza ili uputa. usp. ad-din hunafa'. 16) Sat'dt (arap. hrani se Predajom i djelima učinjenim preko obaveze iz pobožnosti. »pokoriti se«. Din će se često morati definirati s ova tri elementa. Din. iscrpnu raspravu o učenju o halifatu. a din . razlučeno od islama (vanjska izvršenja) i šerijata (pridržavanje zakonskih propisa): ta ukupnost čini vjeru. 14 itd. 'ibada. kao i o učiteljima samoga autora. koji je islam (i Islam): prepustiti se vođenju od strane Boga i povjeriti se Njemu. uključuje: obavezu. c) religija. nagrađivanje. Hanbaliti. poteškoće na koje se nailazi u prevođenju riječi din iz kur'anskih stavaka na zapadne jezike. vjera. ali kada se uzme u značenju namirenja obaveze i prihvaćanja upute. dakle. uputu. Religija (religio) podsjeća najprije na ono što čovjeka veže uz Boga. b) praksu islama. Maturiditi. din se mora prevesti sa »vjera«. ali koji sadrži i . »Vjera istinita«: »On je poslao Poslanika svoga sa uputom (huda) i vjerom istinitom« (XLVIII. din se može shvatiti kao »prinošenje našeg religijskog obraćanja Bogu«. biti cjelina obaveznih propisa koje je objavio Bog i kojima se mora pokoriti. tj. koje je »djelovanje« i pravi smjer (huda). temeljni priručnik al-Badžurija: din je »ukupnost propisa (ahhdm) koje je Bog objavio glasom svoga Vjerovjesnika«. 13: acquittez-vous du Culte. ponoviće Ibn Tajmija. i din). 3. (R. Din. a On je naredio da se klanjate samo Njemu. din al-haqq. dakle. tj. Ibn Tajrnija navodi više hadisa u kojima je molitva nazvana »terneliem vjere«. »bogoštovlje«. 14) FUYluj al-Haramayn (arapski). Islam i sve zapovijedi Zakona. a 12 puta u izrazu yawm ad-din. vjeru rado čine elementom religije. 18) Anfas al-'ariJin sadrži pojedinosti o njegovim precima. »vjera Istine«. A prva od tih obaveza je pokoriti se i prepustiti se Njemu. djelu i slijeđenju Sunne«. S). U svome djelu Ta'r!Jat al-Džurdžani je odredio din kao božansku instituciju (waq') koju razumska stvorenja primaju od Vjerovjesnika. kakvim ih je vidio Šah Valijulah. bogoštovlje u užem smislu riječi.) i 17) Lama'iit (arap. III. 4) din al-haqq. To je »Nepromjenljiva Vjera« (XII. Definicija i opći pojam. a ne razumsko prihvaćanje). istina. ili dužnoj molitvi Bogu. približavaju dinu bogoštovanje Cibada). koja obavezuje na vjeru. Sadržaj pojma din. to je »cjelokupnost vjere«. čuvaju svoju vjeru«. temeljnim principima ekonomije. Blachere. bliskost značenja između din. Din. Na primjer. Bez obzira odakle vuče svoje porijeklo. pravog smjera (huda) s druge strane. treba priznati da je »bogoštovlje« bitni dio dina (muslimanski autori će. 126. iman. o šejhovima sa kojima su oni bili sklapali »duhovne paktove« (bay'a). Brojna slična određenja ponavljat će se u raspravama ašaritske škole. te o idžtihadu. u njoj je ideja o dugu kojeg treba namiriti (otud obaveza) i smjeru koji je naložen ili koji treba slijediti u potpunoj pokornosti srca. i vjeri (ili »ispovijedanju vjere«). 3) učenje tmadhab.na obaveze koje Bog nalaže Svojim »razumnim stvorenjima« (a$~ab al-tuqid). millet). »oni (dakle) koji upućuju da se obavlja i koji je i sami obavljaju. Hanbalitska škola stavljat će naglasak na »vjerodostojnu Predaju« uzetu u cjelini. čisto pasivno. Bit će korisno predočiti ovaj iskaz »Starih«. Otud tvrdnja: din je taqlid. prevodi na francuski u više navrata sa culte. političkoj teoriji Islama. zaogrnuvši taqlid pozitivnom vrijednošću vjernosti Poslaniku (nasuprot drugim školama koje u tome vide. c) ihsan ili pounutrašnjivanje vjere (»klanjati se Bogu kao da Ga vidiš«). Jedan čuveni hadis ujedinjuje u »vjerskoj pouci«: a) sadržaj vjere (iman). koji din upotpunjuje imdnom: »Religiia i vjera sastoje se u riječi. b) značenje religije odgovara u drugim slučajevima. predstavit će religiju kao: »bogoštovanje. ista se rasprava nalazi ponovo u djelu 12) Qurrat al-'aynayn Ji ta/4il aš-Suyliayn. suda (hukm). dakle. briga da se izbjegnu loša i sramotna djela.. 2) sud u značenju odluke (huhm). IS) Ham'iit (arap. Tri gore navedena teksta podvlače. Arapski jezikoslovci su izvlačili porijeklo riječi din: iz dana li. Ali ako se sjetimo da se din definira obavezama i propisima koje je zapovijedio Bog. pokoravanje i vršenje danog vjerovanja. izjednačuje se sa »sud«. 28). Ovih nekoliko primjedbi osvjetljavaju. Evo sada nekih razrada u učenjima. ašariti inzistiraju na propisima koje treba ispunjavati. nagrada. pokoravanje. itd. Abu Bekra i Omara al-Faruka. 19). On razlikuje više mogućih značenja: l) sud u smislu nagrade (u izrazu yawm ad-din).. Treba napokon upozoriti na različite kur'anske izraze koje ćemo naći u kasnijim razradama: ad-din al-qayyim. II. navika. sve o različitim aspektima tasaunoufa.) Treba zabilježiti XLII. Uobičajeno je podvući tri različita značenja riječi din: a) sud. »neprornjenljiva viera«: »Sud (hukm) pripada jedino Allahu. čija je veza sa Ibn Tajmijom poznata. u stvari. Hanefijsko-maturidijski tekst Fiqh Akber II određuje religiju kao pojam koji se odnosi na vjeru. »Vjeru (ispovijedaju) kao pravoviemici« (XCVIII. Za Ibn Hanbala. savremeni autor. na primjer XXXIX. Kučb at-tamhid od ašarita al-Bakilanija posvećuje kratko poglavlje značenju riječi din. Rašid Rida.eto religije (Ibn Hanbal). I koji je· najprije apologija halifata dvojice prvih halifa. To je djelo vrlo korisno za kritički sud o Šahu Valijulahu i o razvoju njegove vjerske i političke misli.

javno djelovanje. naprotiv. Din wa-milla. »vjera Istine« ili »vjera istinita«. kako se ocrtava. ozbiljno upozorenje upućeno je »ljudima Knjige« (Židovima i kršćanima) koji »zastraniuiu« ili »pretieruiu« u svojoj vjeri (Kur'an. 27. suštinski. koji su nepovredivi.Din ZIvot. Radi postavljanja problematike na njezino mjesto. izbjegavanje grijeha. i religija. pozitivnih božanskih zakonskih propisa (šari:a. suglasnost razuma ('aql) i dina. te u ovom posljednjem vide »religiju« u zapadnom smislu riječi. da bi. to jest nad svom sferom vjerskog. Razlikovan od mileta i mezheba. a al-Bakilani. 9). Treba zabilježiti da Kur'an upotrebljava riječ milla čas za označavanje »Ibrahimove vjere«. mudžtehida (koji pokušava shvatiti i tumačiti Zakon). Sa din al-haqqom se mora uporediti i od njega razlikovati drugi kur'anski izraz. 33 i usporedan tekst LXI. dodaje Rašid Rida. dodat ćemo. nepravedno rasipanje tuđe imovine. Din i dunya su. prema jednoj moderniziranoj apologetici. kaže Ibn Tajrnija. Naprotiv. vrši se razlikovanje između dina. u nekim slučajevima. mogu se prilagoditi vremenu i prostoru. Uska veza sjedinjuje vjeru i državu: »izvršenje javne funkcije predstavlja jednu od najznačajnijih vjerskih dužnosti. din al-haqq. Ali. 162. budući veza između njih. Ovdje se nalazi uobičajena ašaritska pozicija. s jedne strane. XXII.na stavak »nema prisile u vjeri« (II. ad-din al-i atiq. samo je Islam din al-haqq.Zakon kojem ljudi nastoje pripadati. Ali postoji.treba i dovoljno je da im ta organizacija služi. dati dobre savjete imamima i drugim članovima Zajednice. više muslimanskih apologeta žele predstaviti Islam kao vjeru »prave mjere". II. milla (milet) na Poslanika. oni neumorno ponavljaju. da je to »vjera prave sredine«. mezheb . da se na neki način »ovaj niski svijet« uklopi u »sferu vjerskog«. Al-Džurdžani nijansira: din i milla slažu se u pogledu biti. Na tome inzistira hanbalitska škola. nakon što je naveo sve ono što u društvenom životu čini sastavni dio oblasti vjerskog. nego iz njihovog izvora (»objavljen« ili ne). »iskvarena viera«. usp. i mora se pobijati one koji ne ispovijedaju din al-haqq (IX. pohvalili uravnoteženo rješenje: tako Ibn Asakir u svojoj obrani ašarizrna ili Ibn Tajrnija u rješenju kakvog pravnog slučaja. Što se tiče Muslimanske braće. na Kur'an (II. VII. inače. To je ideja-vodilja kojoj se rado vraćaju. iznevjeravanja povjerenja. dakle nad svakom drugom vjerom (npr. »nepromjenljiva vjera«: Islam pripisan Ibrahimovoj vjeri (VI. zajedničko vršenje i vjerovanje Drugova. Svaki put kad se taj izraz pojavi u kur'anskim ajetima. dunya: »oblast materijalnog života« prevodi H. IX. i Islama. pravnu. dakle. koja je. ad-din al-qayyim. din al-haqq. o ravnoteži »Božjih i ljudskih prava«. Din: oblast božanskih propisa koji se odnose na bogoštovanie i sve ono što se odnosi na duhovni život. ne gubeći pri tom ništa od svoje islamske posebnosti. »udaliena od krajnosti«. Rašid Rida. neizbježno je za samo postojanje vjere«. V. s jedne strane. Najbliži prijevod bi bio: odnosi između duhovnog i svjetovnog. Suvremena salafijska škola unosi izmjene unekoliko u ovu problematiku. princip mogućeg razlikovanja »duhovnog« i »svjetovnog«. Jedno i drugo odnose se na pojam Zakona. Laoust (dunyii će. ali ih Islam. zabilježio je da je din mogao biti sinonim za milla ili. 137). mezheb na osnivača škole. za mezheb. suprotstavljeni jedno drugom. suprotstavljajući se neprijateljima škole (mezheba). Din se odnosi na Boga. razlikovat će haqq. teže poistovjećivanju dina i Islama. din će često biti razlikovan izrazima bližeg značenja ili pobliže označen jednim odrednikom koji precizira njegovo značenje. Princip razlikovanja nije ukinut. Tradicija. nepravičnosti. Ovdje je moguće pozivanje na dva koncepta: l) princip razlikovanja. čas za označavanje zajednica »ljudi Knjige« (ahi al-Kitab). kojeg je ustanovio Ibn Tajrnija. časti. s druge strane. ali i svjetovna Zajednica. 171. a s druge strane . tuđeg dobra. Riječ je dakle. 31). milla . Pojmu din al-haqq suprotstavlja se ad-din al-mubaddal. upućuje ovdje na uobičajeno značenje religije (religio). između kur'anskih propisa: nasuprot vjerovanjima Caqidat) i zakonima koji se tiču bogoštovlja ('ibiidiit). nasilja. u užem smislu. din wa-dawla. usp. Din i dawla se ne poistovjećuju. U toj perspektivi. Ibn Hanbal je upotrebljavao termin milla u značenju din. prijevare. Din. kaže al-Džurdžani. 29). sfera politike). 2) kur'anski propisi uzeti kao cjelina (sfera dIna) ne propisuju detaljno zakone za konkretnu organizaciju života u društvu . vidjeli smo. Imat ćemo dakle. ponašanje po dobrom savjetu. Din wa-dunya. »kao što su to vjere mnogobožaca i Zoroastrijanaca«. Vidi se dakle. političku i financijsku organizaciju. koji je. po liniji tradicionalnog razmišljanja. I k tome: »Dužnost je. smatrati vršenje vlasti jednim od oblika vjere. ahlaq (etička sfera). treći red činjenica koji ne ovisi više o sferi dina: sve ono što se odnosi na upravnu. Ovaj posljednji izraz povezan je sa hanbalitskom koncepcijom taqlida. već Islam. XLVIII. 77. gamii'a. ukoliko mu se ljudi pokoravaju. prije svega. jednim od djela pomoću kojih se čovjek približava Bogu«. 40). 125 . 36) i sažet u štovanje samo Boga (XII. Sufije inzistiraju na asketskom preziru prema ada ad-dunya. nedvojbeno. u kojem je odrednik primijenjen na Zajednicu (umma). I Ibn Tajrnija s velikom naklonošću citira Hasana al-Basrija: »Vjera je dobar savjet. 256. kako u oblasti vjere (din) tako i u oblasti materijalnog života (dunyii)«. Muhamed Abduh teži.Zakon koji okuplja zajednicu. shvaćenu kao Islam kakvog su prakticirali Drugovi (od kojih je al-Berbehari odvojio Alija). »staru vjeru«. Pojam. »Rcd i društveni mir« su neizbježni za vršenje vjere. što dolazi od Boga. 78). Islamski »laicisti« ili »progresisti«. objavljenu vjeru i. što je ustanovio Poslanik. nabraja sve ono što se iz toga uzdiže u širem smislu: poštovanje života. pokazati. najtradicionalnije stremljenje bit će da se dunyii pokori dinu. po klasičnom razlikovanju islamskih pravnika. naravno. din se suprotstavlja pojmu dunyii. ovdje je sinonim od din hunafa') ili vezan uz zakone koji svjedoče o poretku svemira (IX. je Zakon. Zabilježirno na kraju da je jedna od značajki din al-haqqa. i ovdje i tamo. posebno hanbalitska. oba obuhvaća. vjera je dobar saviet«. gotovo natječući se u tome. reći će Ibn Bata. to jest Kur'an. vjera je dobar savjet. i muamalat (društveni odnosi) uzeti šire. drugim riječima­ oblast morala. ali se razlikuju u pogledu značenja.svi zakoni čiji je cilj približavanje čovjeka Bogu«. sunna. sfere religijskog. »Vjerski je čin« (diyiina). to je da se potvrdi da »vjera Istine« ima prvenstvo »nad vjerom u cjelini«. šerijat). Oslanjajući se. Ali. u binarnoj opoziciji biti korelativ pojmu ahira »ovaj svijet« i »onaj svijet«). jednom riječju . uzet manje iz predmeta propisa. da je Islam istodobno din i dawla (vladanje.

a zatim svaki registar. protokol ili ured. l) Omari ustanovio je prvi islamski divan (obično zvan ad-Diuxin). da bi se označila njegova važnost. u značenju din al-haqq i tako postaje vjerski izraz i duhovno značenje samog Islama. 680) stvara se diioan ar-rasč'il (pisarnica). pod perzijskim utjecajem. Pa ipak. autori 'ilm al-kalama su često govorili o usiil ad-din (ili ad-diyana). vojni registar. koptski i grčki u Egiptu. Ipak. Uz imena su bile naznačene plaće i dnevni obroci. kulliyyat aš-šari'a (usredotočen na fiqh). dev (xlud. da se upišu trupe koje su se borile i da se riznica dovede u red. čini se da je ideja tuđa. Izraz 'ulum ad-din. 706. da bi knjige bile ažurne. Ali. da bi označili uvod u dogmatiku ili. 714. kao što su Basra. te otuda »zbirka isprava ili listova«). apsolutno uzet. najpouzdaniji autoriteti pretpostavljaju god. zaduženog za halifina dobra. Zakone koje je Bog propisao da bi čovjeka vodio prema njegovom posljednjem cilju. u upravi. Fahr-. prije svega. pod imenom »ad-diuuin: (s određenim članom). koji je. Diuxin al-harag u Damasku postaje središnji divan. Ostavljajući D I V A N (a. bio u osnovu ditcan ad-diyii'. trupe koje su sudjelovale u osvajanju i one koji su se iselili da bi se priključili garnizonima u pokrajinama. Spominje se i utvrđeni ~ 126 . po svoj prilici. zastave. 705). Zimije. st. i tako imamo naslove dobro poznatih djela: Al-lbana 'an usul ad-diyiina (al-Ašari). vjerojatno. Upravo se u tom smislu mora uzeti izraz usul ad-din. ne smijemo zaboraviti da muslimanski pojam. Ma'alim usul ad-din (Fahr ad-din ar-Razi). Arabizacija divana ostvarila se u carstvu u etapama..). reorganizirao Abdelmelik (u. ali da je sam izraz već ranije bio u upotrebi. Prije toga. a zatim bi tajnik (katib) redigirao pisma i dokumente. riječ označava. god. pokrajinski diwan al-barag-i koristili su lokalne jezike: perzijski u Iraku i Perziji. god. kojim se raspolaže. Upisivanje po plemenu obavljalo se do kraja umajadskog razdoblja. 700. koji je prikupljao poreze. Knjiga Usul ad-din od Abdelkahira al-Bagdadija raspravlja o putevima (asbčb) spoznaje i o njihovom stupnju izvjesnosti. postaje sada službenim. a stari kalendari udešeni na islamsku godinu po Mjesecu. označava ovdje cjelinu spoznaje duhovnog reda. nastavak postojanja bizantske službe. morali su biti otpušteni. vrlo usko vezan uz Riznicu (bayt almal). koji se ranije koristio samo prigodno (prvi papirus. god. bio prvi koji je uspostavio tu praksu. upravljač Iraka. Neki mawali su se takođe u njima nala:z. Kufa i Fustat. dobivao je pečat i odašiljao se. zajedno sa svojim obiteljima. u stručnom značenju stvorenih disciplina. kulliyyat al-luga al-'arabiyya »Fakultet arapskog jezika«. Muavija je stvorio i ducan al-barid (poštanski ured) koji je. vrela to pripisuju nužnosti da se organizira plaća­ nje. po plemenu. Arapski jezik. Taqi ad-din. no neki su ipak ostali u službi. radije će se zvati al-culum aš-šar'iyya (što je često) ili (rjeđe i takođe kod Gazalija) al-ruliim ad-diniyya. pokoravanju tim Zakonima (dakle Bogu) i njihovom izvršenju (bogoštovanju). Često su se koristili mauidli . primijenjeno na tajnike. st. a treći je obavio Kura ibn Šerik god. a plaća je ovisila o uslugama koje su učinjene Islamu i o srodstvu s Poslanikom. koji je postao čuven po velikom djelu al-Gazalija. Muavija je uspostavio diuxin al-hatam ili »ured pečata«. izgleda. ali praksa njihovog unošenja nije nastavljena. uključuje. 641. te su išli za starom praksom u vođenju knjiga i arhiva.Divan Usul ad-din. Abasidi su proširili i usavršili umajadski sustav divana i uspostavili središnju administrativnu upravu. Slični divani (vojske) bili su -~--~----------- u glavnim gradovima provincija. Salah-. 742. Abdelmelik arabizirao one u Siriji. U tekućem je govoru din. Pod Muavijom (u. popis ili protokol. Osim toga. din i Islam se razlikuju. Diican as-sadaqa utemeljen je radi utvrđivanja osnova zekata i ušra. Uvedeni su sada arapski formulari. uvođenjem funkcije vezira. Pod as-Sefahom stvoren je divan oduzete mervanidske zemlje.ili »đavo«). zatim je god. kao vršenje kur'anske vjere. kulliyyat usul ad-din (»teologija« i apologetika). popise po plemenu. po svoj prilici. Takvo je značenje tako čestih vlastitih imena u kojima je din njihov odrednik (Muhyi-. koji su činili masu tajnika.). da se upravlja vlasništvima države u gradovima. da bi se vodila evidencija o zaplijenjenim dobrima političkih protivnika. Glavni tajnik nekog divana dobivao je pod al-Hadžadžom 300 dirhema mjesečno. Konačno. kasnije. u kojem je očevidan suvremeni zapadni utjecaj. Popis je sadržavao žitelje Medine. Diwan at-ttrdz bio je zadužen da proizvodi stijegove. Čas je Islam. o kojem je riječ. u kojem se pravio i čuvao prijepis svakog pisma ili dokumenta. Vrela nisu suglasna o etimologiji riječi: jedna mu pripisuju perzijsko porijeklo. Umajadsko razdoblje. Prvi divan bio je diwan al-gund (xvojnički divan«). Tek kasnije je riječ upotrijebljena za oznaku ureda. God. bizantski i sasanidski divani za haradž nastavili su se koristiti u pokrajinama. Premda neki taj događaj smještaju u 636. uzetog kao organizirana političko-vjerska zajednica (npr. a druga ga izvode iz arapskog glagola dawwana (»sakupiti« ili »upisati«. Odbor od tri rodoslovca bio je zadužen za upisivanje. popis. Osim toga. al-Balazuri tvrdi da je Zijad ibn Ebih. Abdelmelik je prvi provodio politiku arabizacije diuiana.. Halifa bi čitao svu prepisku i davao svoje opaske. itd. nekretninama i osobito sukovima iznajmljenim narodu. di uuin al-gund i diuxin ar-rasa'il. Diwan). pravljen tri puta. Tri fakulteta često sudjeluju u obrazovnim programima visokih bogoslovnih studija u velikim džamijama. vodio je računa o svim rashodima. datira od 643. oni Horasana bili su arabizirani pod Hišamom. Egipatski su slijedili god. službenu odjeću i neki namještaj. »vrela« (ili temelji) vjere. bio je. lokalni jezici još su se ponekad koristili do 8. al-Hadžadž je arabizirao divane Iraka. po strani ovaj posljednji slučaj. jedan od elemenata dina. On se bavio razrezom i ubiranjem zemljišnog poreza. zbirka poezije ili proze.ili. dok je original bio ovjeren. Pod al-Mansurom je obrazovan privremeni divan konfiskovane imovine (musadara). tokom 7. tiriiza i novca. povremeno. najprije. pak. Nur-. Diuxin al-mustagallai uspostavio se. Diuian an-nafaqat (rashodi). Diuian al-gund vršio je. Divan Egipta je. koji je. Svaka pokrajina imala je svoj diuxin al-harag. ako prevedemo din sa »religija« ili »sfcra duhovnog«. čak su se često koristili lokalni pečati i datumi. tvrdnja: Islam je din i dawla). grčki u Siriji. njen rezime. itd. a čas je din jedan od elemenata Islama. 697. »Vjerske znanosti: u pravom smislu riječi. prijepis je služio da se spriječi krivotvorenje.

a drugi za dobra na Eufratu. čuvao je pohranjene podatke o porijeklu novca i robe. u glavnom gradu. više se nije govorilo o d. D. otvarao ih i razvrstavao. God. Nacrte pisama i dokumenata izrađivao je prvi tajnik prema uputama vezira (ili halife) i.. Divan je kontrolirao svaku stavku prihoda. d. 916. imao se osobito baviti potrebama dar al-hilčfe. 937. pristojbe nameta u novcu i u naturi i korišćene mjere. Ti divani ovjeravali su račune divana. Diicim al-hatam ili dituan as-sirr (povjerljivi poslovi) imao je posebnu važnost zbog uskih veza koje su njegovog voditelja vezivale za halifu. koji bi mogao biti drugi oblik diwan al-ahšama. s imenima osoba kojih se tiču. radi kontrole svih zimama. džizje i zekata. svaka pokrajina imala je. stavljeni pod jednu ruku. 913-914.Divan I ! di wan al-ahšam. Divan od bayt al-mala. al-marafiq (doslovce »divan dobitaka«. i za dobrovoljce na bizantskoj fronti. plaći ili lenu (tqtii'}. čiji je broj bio znatan. Tri divana bila su tada svrstana pod vezira ili tajnika koji je blisko uz njega. četvrtak i petak. pod al-Muktadirom. Ali ibn Isa je stvorio diwan al-birr za vođenje poslova pobožnih zaklada i milodara (wuqi1J i sadaqau. vjerojatno. al-fadd. četvrtak za odmor. Ibn al-Mutaza. a nazivao se d. vjerojatno u početku odjeljak d. d. an-nafaqat imao je posla sa svim divanima. dok su neki divani bili kratkotrajni i stvarani u privremene svrhe. u nekim momentima postojalo je više od jednog d. naznačavao sadržaj na poleđini. al-gund držao je popis trupa svrstan po činovima. Pravila su se dva prijepisa zapljene. as-Scuxid za Irak. radio se prijepis. imao nad sobom kontrolu t zimam). svim zemljišnim porezima. D. 778. a drugi vrbovanjem i razvrstavanjem (tasnif). al-musiidarin. od kojih je jedan. D. bavio osobljem u dvorskoj službi. Do doba al-Memuna. a zakašnjenja. te vodio posebna spremišta (bizana) za razne kategorije prihoda. je vezir halife od jednog dana. ponekad. Navodi se i jedan d. d. zimam al-azimma. Ipak. God. ad-dar. Vezir je tražio da svaki ček i platežni nalog ima znak tajnika. On je ispitivao njihove račune od rashoda i redigirao njihove odnose. On se sastojao od dva odjeljka. nakon tog halife. ovjeravao račune i ispitivao kvalitetu uplaćenih proizvoda. Ali ibn Isa držao je ovaj zadnji najvažnijim. zadužen da prima predstavke i molbe i da ih predoči halifi. okupivši divane. Diuian al-mazalim ustanovljen je radi razmatranja žalbi pojedinaca iz naroda protiv državnih službenika. a sve d. koja su iz tog nastajala. ad-diya'.000 u Egiptu. Meku i Medinu. naloge za plaćanje i priznanice. kada su jedanput odobreni. to stanje je potrajalo do doba al-Mutasima (u. Ali sredinom 9. dok je diuxin as-sadaqa bio zadužen samo za zekat na stoku. D. al-Mašriq za istočne pokrajine. ministarsko prebivalište. Čuvao je podatke o periodičnim i tekućim rashodima i imao je pododjeljke zadužene za razne stavke rashoda. očito od sumnjivo stečenih bogatstava). tj. od kojih se jedan bavio plaćom ('ata') i rashodima. Krajem 9. st. st. Tajnici su imali dva dana odmora sedmično. odgovarajući dawawin az-zima m bili su skupljeni u jedan. koji je odmor sveo na jedan dan. al-Džahiz izjavljuje da je. imao je više odjeljaka. koji je. God. držao je popise zemljišne površine.000 dinara godišnje u Siriji i 200. Pod vladom al-Mutadida ponovo su činovnicima data dva dana odmora. u njemu su sjedili suci. On se bavio robovima i klijentima dvora. az-zimami bili. tada. Jasno je da su se i neki odjeljci divana ponekad zvali divanima. 784. al-ahra' (za žito). zvan i ad-diioan as-sami. Kada je stvoren d. Bio je i divan zadužen da upravlja konfiskovanom imovinom. Drugi odjeljak bio je maglis al-iashudar. reorganiziran u tri divana: d. stvoren je središnji kontrolni divan. nadzirali njihov rad i djelovali kao posrednici između pojedinih divana i vezira ili drugih divana. pisma i dokumenti slani su u veliko spremište da tamo budu svrstani i pokaznikom označeni. Postojao je i diuxin ar-riqd' (predstavke i molbe). as-Sauxidu zbog pomicanja halifata. Al-Mutadid. Tajnik d. Divan je općenito pravio bilancu svaki mjesec i svaku godinu. hizanat as-silah (za oružje). Ali ibn Isa zabranio je marafiq zato što korumpiraju upravu. Nakon buvejhidskog zauzeća. D. jedan za divan. al-Mugrib za zapadne i d. posebni diuxin al-hariig. Ibn al-Furat stvorio je jedan d. Divani su dostigli svoj puni razvitak u 9-10 st. Čuvali su drugi prijepis dokumenata iz d. uplate upravljača pokrajina. Diusan al-barag bavio se. on je primao prihode od harača. penjali do 100. al-baram koji se bavio poslovima ženskog odjela palače. Ponekad je posebni kaligraf (muharrir) pravio konačni prijepis. organizirao ih je u diican ad-dar (ili diuxin ad-dar al-kebir). ad-dara bio je ovlašćen izravno općiti sa 'ummalune. ad-dara. koji su ušli u Riznicu. Svake tri godine. stavio sve divane pod Alija ibn Isu. az-eimame pod Ibn Abduna. ar-rasa'ila. 907. dotle su svi d. džunda i resaila. marafiq su se. predočavao veziru i zavodio ih. D. pod njegovim nasljednikom al-Muktefijem. bio je jedan za halifina i novostečena dobra. 842). Diuian al-hardt. gdje se bilježio ulaz i izlaz pisama i dokumenata. God. čini se. plaća hatiba kretala se od 10 do 300 dirhema mjesečno. kao i mali divan za svaku od njih: d.. njihovi prihodi trošili su se na sveta mjesta. a svaki rashod morao je on odobriti. prisilila su ar-Rašida da ovlasti svog vezira da izravno odašilja poštu. a petak za molitvu. najbolje bio plaćen hatih al-harag. al-hariiga koji su se ticali zemlje i ovjeravali su razreze. 127 . Zimam su bili »čuvari prava Riznice i naroda«. ar-rasa'il bio je stavljen izravno pod vezira ili nekog tajnika.. koji se bavio financijama. Pod al-Mutevekilom se pojavio ditxiin al-mauxili wa al-gilman. Neki odlični kotib nekada se imenovao na čelo više od jednog divana. Dok je svaki divan. ad-diva' je upravljao dobrima Riznice. koji su bili smanjena slika centralnih divana. god. U pokrajinama je bilo lokalnih divana haradža. Isti odjeljak je imao i diuxin al-barid i diioan ar-rasd'tl. Pod vladom al-Mahdija. govorilo se o diuxin az-zimdm (kontrola) za svaki postojeći divan. a drugi za vezira. al-gahbada bio je ogranak bayt al-mala. Čini se da dar (palača) označava dar al-unzdra. god. središnja služba još je postojala. Pisma diuian al-haraga ovjeravala su se u diioan al-hatamu. gahbada. primao je pisma i dokumenta. al-hizana (za tkanine i kovani novac). Diican al-barag obično je čuvao prijepis arhiva lokalnih divana. te su se smatrali odjeljcima d. koji se.

koji su primali desetinu slični 128 . najprije. Poduzele su se dvije reforme uprave koje su se obje ticale divana: sultan an-Nasir Muhamed ibn Kalaun (1309-1341) ukida prvi puta. a njegove funkcije je podijelio na četiri osobe: kontrolora financija. al-gayš. od davnih vremena. al-insa' i drugih već odranije poznatih. onaj za oružje. al-inša' najvažnija služba. U muslimanskim izvorima nema potvrde ni o uspostavi središnjeg ureda za porez ni o korišćenju riječi divan. a vodio ih je poseban ministar (vezir ili sahib): kancelarija i državni sekretarijat (d. treći Kura ibn Šerik. mamelučkih sultana. može se zaključiti da su ga donijeli novi gospodari. poslije. imenovao halifa Sulejman ibn Abdelmelik. Voditelj tog divana bio je zadužen za dodjelu lena. U prvom dobu. te redakcijom raznih povelja i svjedodžbi. za razdoblje prije Almohada nema podataka. postojao je i divan posebnog ureda. Vjerojatno je da su. god. a manje-više su ili istovjetni s onima iz doba Abasida. divan (spisak) Kajsa. a drugi podređeni su zaduženi za ostale poslove: jedni da vode računsku knjigu (garida) koja sadrži imena i lena svih vojnih osoba. Kasnije. u lukama otvorenim za trgovinu s Evropom postojali su posebni uredi. Očito je. Od Almohada (12. ministarstvo financija (d. Sa svoje strane. vezirat. po njemu d. neka zgrada u blizini Amrove džamije. A ta se organizacija održala i za kasnijih dinastija. Tako je. mutaicalli al-hariig (nadzornik financija) imao je običaj zasjedati javno u samoj džamiji. dakle. da bi se označile službe središnje vlade. u kojem se nalaze potrebni podaci o divanima. imao je svoje odjeljke i pododjeljke za konkretnu vrstu posla ili ustanove. Prvi njegov podređeni stara se za odgovore na pisma i dokumente. Slavni upravitelj financija Ibn al-Mudabbir stvorio je nove poreze na pašu i ribe i uspostavio za njih posebni divan. muslimani su sačuvali upravnu praksu. postojali i drugi divani. ar-rasd'il wa al-kittiba).). U doba Fatimida. jer su oni »od davnih vremena bili dobro upoznati s tim poslovima«. Kako izraza divan nema za Bizantinaca u Egiptu. Osim d. premda. njihovi divani bili su istovjetni s umajadskim u Španjolskoj. Severus Ibn al-Mukafa. slavni voditelj financija Ibn Habhab uspostavlja liste poreskih obveznika brižljivo prikupljene. 714. upravljač al-Hur ibn Jusuf šalje divanske činovnike da obaveže koptske seljake da plaćaju više poreza. uz pomoć lokalnog kršćanskog pučanstva kojem su dozvolili čak korišćenje koptskog jezika. Nakon uspostave ovog nije se dogodilo ništa značajno. Njemu je pomagao jedan divan. zna se za tri temeljna divana. fatimidski halifat (699-1171) i ejubidski i mamelučki period (1171-1517). itd. God. Prvi divan u Egiptu je uspostavio Amr ibn al-As. pored njega. Ipak je vezir postao ministar financija i zadužen je za sve vrste poreza. mora da je postalo opće­ nito. a bavio se službenom prepiskom. a Ibn Haldun objašnjava zašto su brojni Kopti bili izabrani na to mjesto i druga slična. imao je svoju protutežu u upravnom kontinuitetu. koja su odgovarala trima bitnim potrebama države. osim uvođenja plemena Kajs u divan pod vladom Hišama ibn Abdelmelika ibn Mervana (724-743). Njegov učenik Ibn Šis (Šil) ostavio je djelo Ma'tilim al-kitaba. d. 3) U zapadnom dijelu. koje je bilo zaduženo za naplaćivanje raznih poreza. U mamelučkom vremenu. da bi utvrdio razrez poreza na lena. al-insa' je vršio svoje dužnosti. Diuxin al-insa' ili ar-rasa'il ili al-muhatabiu koji je vodio sve poslove državne kancelarije. u islamskoj Španjolskoj. Sjedište dlwtin al-hardga u alFustatu bilo je. da su ti spiskovi pratili plemena svugdje gdje su išla i da je. Što se tiče Sjeverne Afrike. koji je označio pad Fatimida. a četvrti Bišr ibn Safvan. prvi mamelučki čerkeski sultan az-Zahir Sejf ad-din Barkuk (1382-1399) ojačao je diuxin al-hass (za privatne fondove sultana). divan koji brine o financijama. nadzor fiskalnih službenika i knjigovodstvo prihoda i rashoda. al-harag wa al-gibtiytit ili al-a'mal). što je znak prevlasti vojničke kaste. da označi spisak potpora koje su se davale islamskim arapskim plemenima. Stvarna neovisnost Egipta pod njim u odnosu na bagdadski halifat potvrđena je osnutkom diuxin al-inša' (državne kancelarije). oblačenjem. te razdiobu višim oficirima njihovih vlasničkih dotacija. da se riječ divan koristila. a njegove odluke su se zvale 'daftar al-maglis (protokol vijeća). postoje brojni divani. st. samo je njegov voditelj bio podređen dauxidar-u. svaki od njih. korišćenje riječi divan. Upravljač je savjetovao tada ahl ad-dizoan (dužnostnicima divana) da plate povećane potpore. sa podrobnim obavijestima za ditoan al-hardg. prebačen tamo i pridodan drugim divanima koji su tu već postojali. budući da kontinuitet upravnih ustanova teži biti jači od promjena u vladanju. drugi Abdelaziz ibn Mervan. 1310. god. međutim. koju su uspostavili Bizantinci. postao vezir. 724. ishranom itd. al-inša'. Ahmed ibn Tulun prenio je sjedište divana u džamiju koja nosi njegovo ime i tu je ostalo do Fatimida.Divan 2) U razvitku egipatskog divana. koji jasno dokazuje vodeća ličnost administracije: zadnji načelnik ($ti1]ib) d. kontrolora privatnih sultanovih fondova i državnog tajnika.). (koji je živio oko 1000. prva upravna središnja služba i matični ured za sve druge divane bio je d. al-maglis (divan vijeća). El-Makrizi izvještava da je upravljač Maslama ibn Muhlid al-Ansari (667-682) imenovao dužnostnika zaduženog da se svako jutro kreće među arapskim useljenicima. uprava svjedoči o sve većoj prevlasti vojne klase nad civilima. onda za Poslanikove potomke. Tokom druge polovice 7. a bavio se novčanim sredstvima. u stvari nema neke linije podjele: doba kada je Egipat pokrajina velikog carstva (639-969). al-Kadi al-Fadil Muhji ad-din zadržao je svoju dužnost i pod Saladinom i. SL. koji se bavi poslovima vojske i plaćanja. prema tome. gdje je bila usredotočena sva uprava. glavnog ravnatelja divana. zadužen za stvari financija i Riznice. Zamjećuje se porast broja divana u zadnjim godinama pred dolazak Tulunida. al-gund itd. kako bi im se mogla platiti plaća. ministarstvo vojske (d. opet. Što se tiče Almohada. Dvije godine kasnije. koji su bili preseljeni u Egipat. Prvi samostalni upravitelj financija ('timil al-1Jartig) bio je Usama ibn Zejd at-Tenuhi. al-gayš wa ar-rawtitib. diuxin al-amwtil. da bi se propitao o promjenama koje su se dogodile u njihovom obiteljskom stanju ili o dolasku gostiju i da o tome izvijesti divan. koje je preko sebe imalo ažuriranje isplatnih spiskova redovite vojske. Politički i vjerski raskid. I stari d. nadalje. knjigovodstvo i plaćanja. nove ere) izvještava da je drugi upravljač Abdalah ibn Sad ibn Sehl (644-656) »uspostavio u Misru (al-Fustat) divan kojem su se plaćali svi porezi Egipta«. kojeg je god. mogu se razlikovati tri razdoblja. te njegov voditelj mora imati visoku moralnost.

te služili dinastije koje su se smjenjivale. Očito je. prvi se bavio pitanjima poreza. koji se bavio ulaznom i izlaznom poštom. az-zimam we al-istija' (jednako zvan diioan-i išraj) koji je vodio financije. postojalo je. u mjeri u kojoj je bila prenesena. ponekad. ponekad je također nosio tu titulu. Pokrajine su donekle slijedile primjer središnje vlade. st.Divan (a'šar) i druge dopunske pristojbe (malazim) koje su plaćali evropski uvoznici. Ali njegova nadležnost bitno se prostire na tri oblasti: sastavljanje povelja i dekreta. arhive tih poslovanja morale su se čuvati u središnjoj službi. sadr-i a'eam. Nema sumnje. U tome su Ilhanidi slijedili naprosto praksu ranijih vladara Središnje Azije.. Pod Kadžarima je tu titulu imao glavni voditelj ceremonija. Postoji tu. Unutrašnja organizacija diuian-i a'la bila je povjerena išik-aqasl-baši. riječ divan različitog je bila značenja. vezirat je bio ugaoni kamen središnje uprave.proširiti na sva područja države. da'ira i idara. Budući da se prva stavka rashoda odnosila na vojsku. na sadašnjem narječju. a i pružila sigurnost kršćanskim trgovcima i njihovoj robi. kontrolirao je svu upravu koja je bila pod središnjom vladom. upravljali su isto tako. dva ureda su težila da se osamostale. divan (središnja vlada) bio je naveliko zamijenjen sa dawla ili da'ira-i dawla. drugi . nazivao se naprosto ad-diuuin. usprkos teoretskom pokušaju da se ponovo istaknu principi šerijatske vlade i povratku tradicionalnim oblicima u praksi. Osim dva glavna divana. vrhovni organ države. riječ označava skup viših vojnih časnika.---- ----'------- . kao diioan-i hčss (domen krunskih posjeda) i diuiiin-i caoqaf (vakufski posjedi). On je donekle uređivao režim izvora prihoda. građanska i vjerska. ali i džini. uključujući osobito financije. a osobito dar al-išrčf 'ala 'imala t ad-diusan. koji su se bavili nekim posebnim aspektima financijskih ili zemljišnih poslova. . riječ divan se koristi za »roćišta« na koja su se povremeno okupljale svete osobe. bavi vojnim stvarima. ipak. pod Kadžarima. primijenili i Safavidi. ne postoji uvijek jasno razgraničenje između funkcija administrativnih službenika. koji je bio u isti mah kraljevski dvor i središnja vlada. vojna. Od sredine 16.. on se koristi da označi službu vlade. a onda kasnije i francuska douane. poput tih skupova. Prve dvije nadležnosti spadale su na vezira. Ona se sastojala u tome da se imenuju dva visoka činovnika da bi skupa ostvarivala istu nadležnost. i bio slučaj . Ta duga neprekidnost možda se. slijedilo jeda. diuian-i a'lii. Središnja uprava imala je malo utjecaja na političke stvari ili imenovanje pokrajinskih upravljača. u turskim kneževstvima Alžira. Tada. tajno društvo«. al-bahr. Upravo zbog toga se. a vezir je bilo rezervirano za voditelja nekog ministarstva i glavnog upravljača u pokrajinskoj upravi koji je ispod upravljača pokrajine. u ovom uskom smislu (kojeg su evropski trgovci najbolje znali). Pod Timuridima. U doba velikih Seldžuka. a glavna mu je zadaća bila povećavanje prihoda od poreza. Tunisa i Tripolija. čak kada je prihod od poreza izmicao kontroli središnje vlade u vidu dodjele lena (iqra'). ai-insa' wa at-tugra (ponekad zvan i diuxin-i rasd'iiv. vodi »građanske« stvari. Pod Timuridima i Safavidima. bili su d. glavni dužnostnik središnje vlade zvao se ioasir-i azam i imao je titulu I'timčd ad-dawla. održala se jasno podjela na »građanske« i »vojne« ogranke uprave. Perzijanaca). a zadnja. a potječe neprekidno još od velikih Seldžuka. Ponekad. kada je bio na vrhuncu vlasti. javljaju se divani. a sala za prijem zvala se diuxinhana. izvela talijanska riječ dogana i španjolska aduana. i diwan-i maealimom. kojem su pripadali neki članovi d. vezir. jedno ili više skladišta: funduq ili qaysartyya. duguje činjenici da su članovi birokracije potjecali gotovo isključivo od stalno naseljenog stanovništva. financijska uprava i pravosuđe (osim za stvari osobnog statusa koje su u nadležnosti šerijatskih sudova). 4) U Iranu. premda ih je ponekad teško razlikovati. U doba Seldžuka. pa ipak su upravne strukture postojale ili su bile ponovo uspostavljene nakon što su Ilhanidi primili Islam. koji su zaduženi pomagati lokalnom turskom upravljaču. da se iz riječi divan. koje je predstavljalo najbolje organizirani ogranak središnje vlade. vodeći državne poslove u diuxin-i a'la.a'lii. prekinula.. Glavni divani. tradicija se. S druge strane. glavni magistrat bio je diuxinbegi. koji pod vezirom. podijelio na diioan-! buzurg-i amarat koji se. st. najčešće.. isto tako. koje je bilo povlastica sultana ili šaha. Tako se pod Huseinom Bajkarom. Jednako se ta tradicija osobne uprave održavala i pod Kadžarima. gdje je vladar vodio sve državne stvari. i diuxin-i mal. nego na vojne časnike. pod upravom diuxinbegija. Diuxm-i a'la pokriva svo područje upravljanja. Najvažniji službenik središnje uprave bio je vezir. Mauri su u rabatskoj tvrđavi (kasbi) osnovali. naveliko. ne na njega. konačno je zamijenjen sa uiizdra. ponekad. sultan i njegovi vojni časnici. Vladar je prenosio na njega svoje ovlasti i mogao ih je . Označa­ vala je središnju vladu općenito (a pobliže specifično zvala se diioan-i a'la). Osobni faktor je u tome igrao 129 veliku ulogu. riječ koristi sa značenjem »urota. Ipak je vrlo teško razlikovati razne aspekte diuian-i a'ld. Obavijesti za razdoblje Safavida su mnogo bogatije. gdje su se državne stvari raspravljale. Izgleda da je nadležnost tog vijeća bila čisto savjetodavna. ali bilo je i drugih imena s više značenja: d. Nakon Seldžuka. donekle. u tom smislu. bio izvan tradicionalne strukture središnje uprave. Nakon navale Mongola. središnja vlada obuhvaćala je i razne divane. Takav ured. da bi se dala jednom dužnostniku koji se zvao sahib disoan i koji je ponekad težio da bude iznad vezira. st. svoj Divan ili Vijeće. znatan kontinuitet u upravnoj tradiciji Perzije. Tokom kratkog razdoblja pod prvim Safavidima. dakle. s vremena na vrijeme. diuiiin-i arij. koji su bili pod njegovim autoritetom. Čini se da je postojala neka vrsta državnog vijeća. te »građansku« upravu nasuprot »vojnoj«. što se podudaralo sa jasnim razlikovanjem Turaka i Tadžika (tj. i koji je. a dijelio se na dva glavna odjeljka. što su. općenito član vojne klase. kasnije. u blizini divana. Široka područja carstva bila su jednako odijeljena od njezine kontrole u obliku raznih lena (iqra' ili tiyul). Krajem safavidskog razdoblja. vojnih časnika i onih u vjerskim ustanovama. Sredinom 19. prvi ministar. osobito na financijskom području. i d. a osobito ga nadzirati. jer nema vlasti izvršavanja odluka. čiji su istočni odgovarajući prostori Mn i (dar al-) unkala. Ipak se težilo veziru oduzeti izravnu kontrolu financija. Općenito i. službu ili mjesto.a to je. Da bi se olakšale carinske radnje. glavni državni službenik označavao se imenom wakil. nema dvojbe.nadzorom i kontrolom. početkom 17.

glavni zapovjednik u Indiji kojeg je imenovao sultan Mahmud. jer je tada postojalo više odjela: diuuin-i unzara. Financijska uprava dijelila se na dva glavna odjela: diuian-i mamčlik pod nadležnošću mustaw/i al-mamaliha i diwan-i hassa pod nadležnošću ruiztr-i buyiuata. pod njegovim sinom Džahangirom. koji je odjel za vojna pitanja. nego u safavidsko doba. Razlika između ovog i usazir-i a'eama. vezir i divan neko su vrijeme. Glavni časnik diuuin-i a'la bio je sadr-i a'eam. Naršahi spominje najmanje deset divana pod Gaznevidima. gulam. koja se tiču plaća aktivne vojske (qurči. bila je da se voditelja odjela za poreze i financije. a njegove kolege naprosto su zvane riječju divan. uključujući tu i diuuin-i unzdra ili odjel za fisk. prvi ~u 130 . razrez poreza i obračuni nekog područja povjeravani su jednom službeniku. možda. mazalim. u nekim prilikama. kasnije. Opća kontrola nad vakufima bila je povjerena diwan as-sudara pod vodstvom sadr-i azama. I službe bile stavljene pod zapovijed mustauifi al-mamalik:l i laškar-niwisa. koji vodi vjerske poslove.. nasuprot nazivima nizdmat ili /awgdan. upravljanje zemljama Krune izgleda da je bilo u nadležnosti vezira Isfahana. taj odjel je samostalno postojao pod imenom diuidn-i 'ard. Diunin-i mamalik bavio se upravom pokrajinama i područjima koja su stavljena pod vlast upravljača pokrajine i koja su izmicala izravnoj kontroli središnje vlade. do koje je došlo pod Mogulima. U nekim od starih prinčevskih država Indije. koji je uzor modernog tajništva. Ministarstvo prihoda. Pošto je shvaćen kao kraljevski dvor. a bavio se svom službenom prijepiskom. čija je centralna uprava imala sjedište u Lahoreu. plemensko vijeće koje je raspravljalo stvari koje su se ticale plemena Kadžara. uživao je. vezir je potvrđivao sva službena imenovanja. ostale skoro sinomrnne. qurčibaši. davalo mu se također ime divan. poslužitelja i vratara. koji se osobito bavio financijama. st. u doba Gaznevida.a'la. i bila zamijenjena sa uiazir-i a'eam. a njegova nadležnost prostirala se na sva područja uprave. sokolara. Drži se da je. zvalo se. na kraju. vakufima i drugim posebnim aspektima. jasnije odvojena od diuxin-i a'la nego što je to ranije bio slučaj. tufangč]: diuianbegi l uxiqi'a-niuns. a bila je pod zapoviješću posebnog vezira. dokumenta koja se tiču poslova i plaćanja činovnika vodila je služba zvana daftarhčna-i hunuiyun-i a' la. bio uveden u Indiju pod Gaznevidima. Isfahan. kraljevski dvor i posjede. Kao i njegovi prethodnici. po svome porijeklu. konačno. npr. doživio je da mu se zaplijene sva bogatstva. mustawfi al-mamalik i amir šikar-bašI bili su. diuian-i risala. prolazila su kroz odnosni odjel ( sarkdr). što je bilo u uskoj vezi sa fiskalnom upravom. isključivo nazivalo imenom divan. diuian-i a'la bio je. jer je bila zamijenjena nazivom divan. poznatih pod zajedničkim imenom buyiaat. inša'. Dva odjela su se bavila posebnim kategorijama zemlje (vjerojatno vakufi i zemlja koju je država oduzela). U 17-18. poseban položaj. Dokumenta. pod vladom Ismaila i Tahmaspa. riječ vezir rijetko se koristila u tom smislu. diwani (građanski) u doba Engleza. Druga značajna promjena. koja je obuhvaćala određeni broj službi. Veliki dio njegovog blaga potiecao je od harača (porez na zemlju). i njegove ovlasti varirale su u zavisnosti od nehaja ili energije i sposobnosti šaha. te priroda kontrole koju je prvi vršio nad diuian-i ba~~om nisu jasni. kao glavni grad. bila je. nego. nazir. Organizacija vlasti čini se da je dostigla puni razvoj u doba sultanata. izraz koji je preživio u imenu sudova. Arijaruk. izraz divani koriste se samo za upravu financija. Za doba sultanata. na prvom mjestu. d. Pa ipak. a ti odjeli bili su pod zapovješću vezira i mustaiofija. Pod nadležnošću mustatxfi al-mamalika postojali su razni činovnici zaduženi za različite fiskalne službe (de/ter). ipak. d. koji se zvao mustaw/i dotičnog kraja. Pisma o imenovanjima i dodjela plaća građanskim i vojnim časnicima dobijala su pečat uiazir-i a'eama. čiji načelnik je i vrhovni sudac kraljevstva. više označavao osobu nego neku državnu ustanovu ili odjel. divani. diuxin-i halisa. vodi wazir-i buyuuit. njegova organizacija bila je manje razrađena. Buyutat. koje je bilo pod divanom. od davnina su pripadali vijeću vojnih zapovjednika.Divan I I Časnici kao. oblikovan po safavidskoj praksi. koji je. čemu se dodaje odgovarajući kvalifikativ njihovih funkcija i nadležnosti.a'la. te još čine dio pravosudne organizacije u Pakistanu. krajem vlad_e šaha sultana Huseina. d. njegova procedura bila je od doba Fath Alija usavršavana. za čiji je prijem i isplatu morala postojati posebna služba. Uprava kraljevskog doma. Posebne službe bavile su se zemljama Krune (halisa). također uvedeni u vijeće. Pod Kadžarima. d. kao npr.a'la.. izraz se koristio također za označavanje odjela za rat. d. i on se morao starati za povećanje prihoda od poreza. koji je zadužen za krivično sudstvo (šerijatskim sudovima upravlja diuian-i qa4a'). koji je bio redovito sam vezir.išra]. Pod vladom Akbera.' ard. koji je također vezir odjela evnuha. ta ustanova mongolska ili timuridska. kada je bio smijenjen i pozvan u Gaznu. upotreba riječi diuuin gotovo se isključivo vezivala za ministra financija. tufangči i članovi tophiine). U mogulsko doba došlo je tu do jedne blage promjene u označavanju vezira. bio je wakil. kao što je to uiazir bio kod sultana. koji je prozvan diuxin-i kull. zaklade i dotacije madad ma'iiš. 5) Izgleda da je izraz diuxin. Vezir je ovjeravao zakonitost akata drugih visokih službenika i predsjedavao kada su se uređivale financijske stvari države. Kao voditelj d. što mu je bila najvažnija funkcija. qu!lar-aqasl. Kada bi se stvorio novi odjel. U isto doba. koji označava odjel za državne poslove. ponovo se uvela stara upotreba. prije. te nije bilo više razlike između službe mamalika i hčssa. koji je odjel za računovodstvo pokrajina i drugih odjela. u općim crtama. koja je on bio nakupio tokom svoga potkraljevanja u Indiji. ipak. Dvije riječi. tj. vojni zapovjednici izgleda nisu bili redoviti dio središnje uprave. st. Pod Kadžarima. Dvije najznačajnije -čqasi. uxizir-i azam. kao i laškar-niunsa od d. koje su sada u Indiji kao saveznoj državi. a u njegovom odjelu bilo je ministarstvo financija. Što se tiče ovog divana u središnjoj upravi. Divan mustawfi al-mamaliha bio je organiziran na zemljopisnoj osnovi. imenima koja označuju opću upravu koja se bavi.risala. glavni oslon šaha. ovaj zadnji bavio se plaćanjem inovačenjem : vojne sile. Izgleda da je ta oznaka nastala sredinom 16. koji je jednako bio stavljen pod autoritet vezira. poštovanjem zakona i reda. išik-aqasl-ba!l. pod općom kontrolom nazir-i buyutdta. Najviši dostojanstvenik d.

Ašikpašazade govori o pašama koji su držali divan za agonije Mehmeda I. postojale su dvije službe koje su se bavile personalnim pitanjima: časnika. opisao je način na koji je osmanski vladar održavao jutrom javno primanje i krojio pravdu. Mjesto sastajanja . ako je ovaj posljednji u rangu vezira ili beglerbega. bilo središnje tijelo uprave u carevini.izvanredna ili sjednica u kritičnim uvjetima. b) ayak divanz . Jutro je obično bilo posvećeno javnim sjednicama i posebno primanju molbi i tužbi koje je rješavao nadležni član divana ili sam veliki vezir. Izgleda da je Mehmed I bio prvi sultan koji je napustio običaj da predsjedava sjednicama divana. subotom i utorkom). kasnije. i 1819. Kakva god da je istinitost anegdote. divan se sastajao redovito četiri puta sedmično.Divan-i Humajun nurnstar zvao se Dlwan. bio je član samo ako je imao rang vezira. Na dolasku. Njegov rad počinjao je rano ujutro i obuhvaćao je sve vladine poslove. stoljeća postojala redovita praksa da sultan predsjedava vijeću paša i da su. jer su svi prisutni stajali. D I V A N -I HUMAJUN (t. ipak. Sastav i postupak. postojala je jedna ograđena galerija sa rešetkama. smještena je u drugom dvorištu palače Topkapi. »pod kubetorn«. mjesto~ vijeća. divan se sastajao u drugoj zgradi. Bili su to: a) ulufe divanz ili galebe divanz. gomila molitelja i posjetilaca se povlačila. ta promjena duguje se činjenici da je jedan seljak. priređivanja i svrstavanja kopija svih ukaza. tumače divana. jedva da imamo dokaze o postojanju divana za vrijeme prvih sultana. drugi vezir.! vare redarstva. Divan kalemi (ili još Beylik ili Beylikei kalemi). izvještava jedan suvremeni mletački posmatrač zbivanja na Osmanskom dvoru. stoljeća. Četiri puta sedmično održava se u sali za prijem sjednica na kojoj sudjeluju veziri. održavani su i neki posebni divani. kazi-askeri i defterdari. 131 . »kapitulaciie«. Agre. bili su slijedeći: 1. ime dano carskom osmanskom vijeću koje je. mogao bi pratiti rasprave skriven iza rešetke ili pregrade. a konačna odgovornost je padala na velikog vezira: »Po završetku ručka. kao i kabinet velikog vezira. na nalog velikog vezira Ibrahim-paše. nazvan je tako. ali nakon njih. u periodu međuvlade između smrti jednog sultana i dolaska njegovog nasljednika. Odmah do divanhane nalazili su se uredi i odaje raznih vezira. prepuštajući tu brigu velikom veziru. uredbi (kanun). glavara oružane pratnje. ovlašćuje beglerbega Rumelije da sudjeluje na divanu. koju prenose kasnije historičari. Nadvisujući salu za vijećanje. defterdari i nišandžija. održavani tromjesečno radi podjele plaće ili opskrbe janjičara i drugih »robova Porte«. Divan-l Hiimayun). Sultan je bio time povrijeđen i veliki vezir Gedik Ahmed sugerirao mu je da bi mogao izbjeći takve neprilike odričući se pojavljivanja na divanu. a članovima divana serviran je ručak. Iz sličnih bilješki i usporednih priča Nešrija i drugih starih kroničara. o sličnom divanu paša po smrti Murata II. po redu prvenstva: veliki vezir. divan mogli iznimno održati same paše. po nalozima reisiil kiittaba. dodan je i hapudan-paša. ali isključuje onog od Anadolije. da ukratko podnese izvještaj Njegovom Veličanstvu o svim poslovima koje je obavio«. na kraju. sa svojim pobočnicima. Vijeće je često bilo čisto savjetodavno. Egipatski liječnik Šerns ad-din ibn Sagir kojeg je Barkuk poslao da liječi Baiazita II. koji je radi tužbe došao jednog dana na divan. god. i obnovljena 1792. kasr-l adil ili kafes. Ranije je bio običaj da sultan objeduje sa vezirima. ali je vjerojatno riječ bila o jednoj vrsti javnog prijema. služba središnjeg ureda kojom upravlja beylikei. kao i za prijem stranih poslanika. Oko podne. među njih se ubraja glavnog tajnika (reisiilkiittab).divan »na nogama«. te su oni. Današnja zgrada sagrađena je za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog. tajnicima i glasnicima. Kanun Mehmeda II. Ugovori. Glavni ogranci centralne uprave. divan je bio osjetno proširen. obično zvano divanhane. ali je Mehmed ukinuo tu praksu. Ta služba je bila zadužena za pripremu. SL. stoljeća. koji su mogli biti pozvani da izvrše odluke divana. prvi službenik ureda. koji jasno naznačuje da sultan ostaje iza pregrade. Dokument iz 1536. nedjeljom. U toku 16. može se zaključiti da je početkom 15. god. rekao okupljenim časnicima: »Koji je među vama sultan? Imam mu podnijeti tužbu«. Prije toga. koji su djelovali pod autoritetom divan-i humajuna. leteća sjednica . opet. kazi-askeri. koji je osiguravao vezu između velikog I vezira i sultana. izuzev onih koje se odnose na financije. povlastice i zvanične potvrde za strane države također su bili u nadležnosti ovog odsjeka. utvrđuje prilično podrobno sastav divan-l humayuna. sekretara za Financije. nisu raspolagali u sali aif pravom odlučivanja. tj. priznanjem povećane važnosti pomorskih poslova. Divanu je mogao prisustvovati i stanoviti broj drugih a da. koji je prestao sudjelovati na sjednicama divana čak i u toj formi. upravitelja vratara. Osim ureda. Delhija i drugdje je daleki preostatak originalnog značenja. divit (= daioat) odasi. Umjesto toga. ponedjeljkom i utorkom. Sala za vijećanje zvala se hubbe-alti. ipak. sultan je prisustvovao iza rešetke. pogla. Prema jednoj anegdoti. koji izlaže način postupanja sultanovog oca i djeda. do polovice 17. nastavljali raspravu o ostalim poslovima. subotom.zgrada divana. činio je to u dva od četiri dana divana. odlučivao je potpuno sam i spremao se nastupiti pred carem (po ustaljenom običaju. on zauzima mjesto ispred defterdara. Osim redovitih sjednica divana. povlačenje sultana potvrđeno je Kanunom Mehmeda II. na njemu sudjeluju. zatim. veliki vezir je posvećivao malo vremena općim poslovima i pitao je za savjet (ako mu je to odgovaralo) druge paše. koji je vodio Ured. Prema Ašikpašazadeu običaj nošenja omotanog turbana (burma diilbend) prilikom sudjelovanja na divanu bio je uveden za vladavine Orhana. ako ima čin sandžakbega. U toku 16. prima ih sa štovanjem vođa oružane pratnje (fau~­ -basi) i upravitelj vratara (hapicilar kahyasl). dekreta i naredbi. Uprava. između Središnjih vrata i Vrata sreće. Taj je običaj trajao do vremena Sulejmana Kanunija (Veličanstvenog). Upotreba rijeci u izričajima kao diuuin-i 'amm (dvorana za javni prijem) i diioan-i hčss (dvorana za specijalne audijencije) umogulskim zamkovima Lahorea. pod predsjedavanjem sultana ili glavnog zapovjednika. Ditoan-i Humayun. a veziri koji su imali pravo sudjelovati na divanu zvali su se »veziri Kubeta«. te određeni broj drugih funkcionara Palače ili I uprave. označenoj kasnije pod nazivom »stara diuanhana«. o jednom svakodnevnom divanu na Porti (kapu) i. tj. janjičarski aga. odakle je sultan mogao promatrati rad divana i izravno biti u vezi sa haremom. Divan se sastaje svakog dana.

Ruus (ru'us) kalemi. a prije svega al-Hazini (l2. 1071). kadija vilajeta). Nasuprot sunitskom Islamu. jedan ceremonijalom. Aš-Šazilijeva knjiga Hizb al-bahr je. An§iir. Al-Biruni. postojala su još dva odjela. Sunitske pristaše. Abu Nuajm al-Isfahani (u. ta su se vijeća kasnije pretvorila u sistem vlade sa ministarskim kabinetima. Kao tehnički »kletva«. 1005). kao i dodjeljivanja i prijenosa timara i zeameta (zi'iimet) 3. dodaju eulogiju tardiya iradiya 'llahu 'anhu »Allahu neka bude ugodan-d). tj. Oni preporučuju drago kamenje za magičke radnje. a većina sistematskih djela o Hadisu sadrži odlomak koji se bavi njima. kojima su upravljali tesrifatci i vakaniivis (waq'anuwls) koji su se bavili. Kako prva kur'anska sura predstavlja uobičajenu muslimansku molitvu. koja se odvojila . s obzirom na udio dotičnih u Poslanikovim pothvatima: skupinama muhagiriin. Nova forma divana pojavila se za vrijeme vladavine sultana-reformatora Selima III i Mahrnuta II. beglerbega. bili su Dri. Ali ta vrela uveliko se razlikuju. obećana iznimna sreća da s Muhammedom dijele Raj. U redoslijedu najviša mjesta drže prva četvorica halifa. ad-Duriex. iako zapravo znači čitavo bogoslužje. otuznačenje također donosio naredbe i čuvao Tifašija. 1185). 1448) u djelu al-Isdba fz tamyi« as-sahaba. 1019). Najznačajniji stalno namješteni službenici imali su stupanj hacegan. nižeg ranga. za ljubavna čaranja. prvom objavljivaču njihovog učenja. plaćani su putem timara i zeameta. sahiiba). koje su katalogizirane pod nazivima du'č' ili hizb. Badriyyicn (koji je sudjelovao u bici na Bedru). Taj organ sastajao se pet puta sedmično i na kraju je preuzeo na sebe veliki dio stvarnih nadležnosti divan-i humajuna. Njihova vrijednost i nepatvorecijenjeni predmeti nost bila je određena ne samo u znanstvenim knjigama o trgovini. Ovi drugi su mogli biti promaknuti u plaćene funkcije. Kitlib al-isti'čb fl ma'rifat al-ashiib. za postizanje moći i ugleda. koji je rukovodio personalom reisiilkiittaba. sandžakbega imevie (mawlii tj. stoljeću. Pored toga. Abu Musa Muhamed ibn Abi Bekr al-Isfahani (u. Najranije vrelo za životopis sahaba je Kitiib at-tabaqat Ibn Sada. U sunitskoj teološkoj literaturi velika se pažnja poklanja zbirci predaja o njihovim vrlinama (fada'il ili maniiqib al-ashab). divan-i humajun izgubio je svako svoje značenje. a isto tako i al-Džazulijeva zbirka molitvi (umro 1465). bio je prenesen u novu ustanovu. Tagn d usd al-gliba. safičiju često izraz. O V A (a. dU'ii'). održavanje sjednica divana u rezidenciji velikog vezira nakon popodnevne molitve (ikindije). R A G O KAMENJE. mora da je Muhammeda vidio kad je bio sasvim malo dijete. oni obuhvaćaju vjerske. pripadnici su jedne religiozne zajednice. ljepotu pjesnici opjevali. Spominje se Mu'gam as-sahaba iz pera Abdelbakija ibn Kanija (u. godine po Hidžri. budući da su oni prenijeli Hadis. Prijenos stvarne uprave i vođenja poslova Palače na velikog vezira službeno je priznat 1644. Ranije se pod tim nazivom podrazumijevalo samo one koji su saobraćali s Poslanikom. od početka. Postoje dakako i mnogi drugi oblici molitve za razne svrhe. ad-Daraziyya. Ostala mjesta u redoslijedu dodijeljena su.. Kasnije im je dodana služba amedija ili amedcija. Durzi). nego i u posebnim »knjigama o karnenju«. 1233) u opsežnom djelu Usd al-gliba fz ma 'rifa t as-sahaba i Dahabi. koju ne treba katkada prevodi sa »rnolitva«. predmetom pobožnosti vjernika.. Tahvil kalemi (ili još nisan ili kese kalemi). tako nazvani po Muhammedu ibn Ismailu ad- -Daraziju (u. ona se obično zove surat ad-dua'. sing. itd. Građu tih prethodnika kritički je obradio. pa bilo to i na vrlo kratko ili u vrlo ranoj dobi. u Islamu znači »Poslanikovi drugovi«. Uopće je rašireno vjerovanje u magičnu moć riječi. njezino Dda i sa izvedeno miješati koji se salat. Posebno su bile proširene knjige o kamenju (Pseudo-) Aristotela i D 132 R U ZI (a. zajedno sa šestoricom drugih. njima je. 962. sutrgovine. god. njihovi podređeni zvali su se halife. ispravio i nadopunio Ibn al-Asir (u. kao i građanske i vojne službe. Neki članovi osoblja u ovim službama primali su plaću. U 18. ad-Durziyya. koji se bavio naimenovanjem za rangove i položaje koji ne spadaju u nadležnost prethodnog kalema i čije prinadležnosti dolaze iz blagajne i fondova vakufa. koji proizlazi iz mržnje zbog toga što su priznali prvu četvoricu halifa i time pogazili prava Alija i njegove obitelji. Značenje. on je bio zadužen za veze sa stranim državama i za održavanje veza između ministarskih odsjeka i dvora. Posljednjim Drugom smatra se 'Amir ibn Watil al-Kinanl Abu't-Tufayl koji je umro odmah nakon 100. Abu Omar ibn Abdelber an-Namari al-Kurtubi (u. Kasnije je krug sahaba proširen na vjernike koji su ga vidjeli. činilo ih je.Dova 2. Sahaba igraju veliku ulogu u očima sunitskog Islama. »molba«. st. Rastuće značenje velikog vezira u odnosu na Dvor stvorilo je običaj ik indi divani. šiiti pokazuju prezriv stav prema Drugovima. Potvrđene priče o njihovim postupcima Suna smatra dokaznim materijalom. Klevetanje ashaba smatra se groznim zločinom koji se kažnjava bičevanjem. npr. a u slučaju tvrdoglavog ustrajanja.. »molitua«. Osim ove tri glavne službe. radi rasprave o nedovršenim poslovima koje je divan-i humajun prethodno imao u razmatranju. Najveći dio upravnih odsjeka.) tačno su odredili specifične težine dragog kamenja. Opadanje Divan-i humajuna. »poziu (Bogu)«. a drugi historijskim arhivom. koji je arhivu naimenovanja u rang vezira. Dijamanti. drugi. koje su imali za utemeljenje Islama. čak i smrtnom kaznom. 1039). 161).). Mišljenje o redoslijedu zaslužnosti sabrano je u an-Navavijevom komentaru Muslima (SaM~. itd. V. smaragdi. vrlo omiljena. koji su formirali posebna vijeća u namjeri da donesu projekte i osiguraju primjenu reformi. topazi. POSLANIKOVI (a. kada je sultan Mehmed IV ponudio velikom veziru Derviš Mehmed-paši kuću koja je istodobno služila i kao rezidencija i kao ured. Pisci najpoznatijih djela koja govore o Drugovima su: Abu Abdalah ibn Manda (u. ranije podložnih autoritetu divan-i humajuna. nakon spominjanja bilo kojeg ashaba u govoru ili pismu. Još više građe daje Ibn Hadžar al-Askalani (u. ima više djela u kojima su nabrojena imena svih Drugova i popraćena biografskom bilješkom i izvještajem o hadisima koje su oni sačuvali. D R U G O V I . za liječenje bolesti.

D 17. god. Oni su se zvali. Mahmud Kašgari naziva ga klyma (»rezan. razvio se osobito u timuridskom Turkestanu i dalje se održavao u Hukandu i u Hivi. u stilu kosog za ušmrkavanje. Kao jedinstveni narod. a u 18. Zarafšan-stilu. Sjeverna Grčka i neki anadol ski krajevi. dalo je povoda za uzgoj duhana motive. te 1925-1926. iskazujući sadržaj svoga učenja. u tzv. a prije svega oblici. Iz djela Ibn Halikana i Ibn Bibija znamo da su u Irbilu i Anadoliji napravljeni drveni kiosci na srednjeazijski način. st. za cijelo ismailijsko učenje važne osobe. sti Skita. D ovim radovima postoji i jedna mreža koja je nastala spojem zvijezda i šesterokuta. mihrabima i sanducima. koji su nastali iz zoomorfnih motiva. proizlaze novi stilovi. pored kojih postoji druga grupa zajednice. D osmanskoj umjetnosti nastavio se seldžučki stil. npr. poznat po nazivu rumi. st. st. Ostaci janje da se uživanje u duhanu olakša krijumčarenjem i korišdrvenih vrata iz Samare pokazuju jednostavne i veličajne ćenjem zakonskih praznina. uslijed svoga širenja među narodima različitog porijekla i pravca zadobilo neke neislamske. Pod Abasidima su razmiricu između pravovjerja i derviških redova u 17.otprilike njih oko 200. nih dasaka svijetlim bojama ukazuje na karakterističnu crtu turski cubuh. st. D 13. a Hamza kao imam kozmički um. šesti fatimidski halifa al-Hakim (misteriozno nestao 1021). a u Siriji trpjelo.). kojeg je onaj prvi proizveo. (početak druskog računanja vremena) Hamza ibn Ali iz Perzije.st.. Istaknuta djela su dekor kasno (18. otjelovljenih u pet osoba.u raznim krajevima Sirije. Sirijskodopuštenošću duhana presudan je bio njegov poticajni uči-bizantski utjecaji su pridonijeli da su se koristili listovi nak. čini jezgro učenja Druza. na kojeg se unazad vraća i konačna izgradnja sustava. pretežno kao seljaci i zemljoposjednici. reza. To su kompozicije. Tako su se u više navrata pod vođstvom svojih emira uplitali u veliku politiku. Službeno propagiranje učenja započeo je oko 1017. pasteIne boje. u 19. i radovi od drveta unutrašnje-azijskog duhan je bio odobren kao sredstvo uživanja i prešao je u stila kosog reza. Glavna područja sjetve bijahu Po jakubiiu su među Srednjeazijcima bili oni koji su gradnju Makedonija. pod Samanidima i Karahanidima. kod kojih vlada oker na kineskoj boji crvenog laka. kao otjelovljenje najvišeg bića. minberima. D džamiji Ešrefoglu u Beišehiru nalaze se primjeri drvenog graditeljstva. zajedno s Turcima protiv tamošnjih kršćana. Označavanje tačkama i »zarezi: u stilu nomadske umjetnosti su česti. Lula na vodu javlja se tek relativno ujgurske umjetnosti Srednje Azije. po svoj prilici također umajadski. Srednje Azije. u 17. dok su gumene cijevi i dijelovi za usta bili _ I ' 133 . Samo u spoznavanju al-Hakima mora se nalaziti ljudsko očišćenje. započinju radovi s umecima. naime »oni koji ne znaju. st. st. D poredbi spram al-Hakima. nalaze se radovi od drveta.000 . (guhhal). i 14. muuiahhidun (»ispovjedatelji jedinstva Božjeg«) i živjeli su . koji su se razvili i u arapskim provincijama.). Anti-Libanona. pod evropskim utjecajem. kod kojih stoje jedni nasuprot drugima naturalistička ljudska i životinjska obličja i islamske pisane trake. Bojenje tulunidskih ukrasAustrije i na Balkanskom poluotoku označeni kao čibuk. D Anadoliji se održao zoomorfni dekor. st. D nižoj literaturi pojavljuje se gotovo uvijek u napravljen za Poslanika. Iz »mudrih: se onda izdvajaju šejhovi. pri čemu to čini pozadinu za kufska pismena. a pod Muratom IV (1623-1640) i smrtnom kaznom. koje predvodi »poglavar: (ra'is).islamskom Orijentuapo prvi putadalje dijelio Na posvjedooko god. koji se unazad može slijediti sve do umjetnodržavni monopol (protiv čega su se u Perziji još u 19. pa čak i neznabožačke značajke. Što se tiče zavičaja stila kosog reza. Druzi su se tokom vremena trudili održati i pismom i borbom. utjecali. Stil drvenog rezbarenja. pored ostalih. koji se nakon neophodnog upućivanja u tajnu mogu uzdići i u prvu grupu i tada moraju voditi strogo religiozni život. u Libanonu pod Fahredinom II. iza kojeg onda dolazi daljnjih pet kozmičkih principa.Cuqqal). no postoje. od tada je čen sudbinu kafe. Duhan se pušio iz dugih glinenih lula. prodiru. koje završavaju nauk u izgradnji i prikazu. D ukrašavanje prozora umajadske tvrđave Hirbet Mafdžar Osmanskom carstvu prijetilo se teškim kaznama zbog užitka (8. obojene i pozlaćene daske u starom ujgurskom stilu. st. iz starih tradicija u dekoru džamija u dolini Zarafšana. u Istanbulu. od ismaili ta. Ali suprotno ovome. Kozmološki promatrano. D osnovi je ono ismailijskog karaktera. Pismo je kufsko. nalaze se vrlo lijepi rezultati na vratima. ali je izbio jedan novi pravac. on otjelovljuje Praiedno. pribraja opojnim pićima akantusa u ranim islamskim rezbarijama. te koje su slične kineskim pečatima. koji se apstrahira iz Zarafšan-stila. Pristup suštini učenja imaju »mudri. duhana. koji su ukrašeni Nakon dugog raspravljanja o duhanu. Minber Kajravana. Prema predaji kod Ibn Sada bijaše prvo umjetničko ukrasne daske. R VO (Izrada). »kamiš«). Sastojao se od drveta tamariske društvu s kafom. koje spada u nabujalu katkad različitim mrežastim ornamentom. Među turkmensko-plemenske Tulunide dospio je stil preteča današnjih šag-tipova lula (još danas u krajevima obrade drveta iz Samare u Kairo. s druge strane. sastoji se zbog svoje veličine iz više dijelova. koje su napravljene od drvenih komada priljubljenih jedni uz druge. Haurana i u Palestini (Haifa). mogli zamijetiti jaki otpori). Postavilo se i pitanje njegove obredne čistoće. S jedne strane. upravo stoga. koji se zove hitaji. kod Druza dolaze u obzir samo kao sporedne osobe. 1600. koje se od početka suzbijalo u Egiptu. Ovdje se ptičje glave i krila i likovi zmajeva (aždaha) pretvaraju u oblike koji su savijeni i poput zavrtnja. D cjelini je ovo učenje. protiv francuskog mandata. a koji se tako naziva jer se pojavio u doba Mongola. zato što se. u gorju Libanona.Duhan početkom ll. god. koji su obilježajni za tursku umjetnost. pri čemu je staklenkom opskrbljivala češka u Cappella Palatina u Palermu i u isto dOb_a_fa_t_im_i_d_sk_e _"---__i ndustrija stakla. st. Za pravovjerno dvoumIjenje u vezi sa (tarja') i pokazivao je obilježja »sirijskog« stila. NastoSamare među sobom podijelili po iqta'-sustavu. D mamelučkom Egiptu i Siriji razvio se stil koji je odgovarao seldžučkom. siečen«). Alija i Ismail. što je ranije bio slučaj stom ornamentu (pravokutno arabeskno djelo) pokazuje i na Zapadu. djelo jedan (predikaonica u Dislamsko ili tri stepenice i dijelom za sjesti. koji je džamiji) s dvije minber D URAN. Razvoj ka mrežaOrijentalac shvaća pušenje kao pijenje.

On je ispravio Abdelmesih an-Naimin prijevod rasprave zvane »Aristotelova teologija« gdje se navode i parafraziraju IV-VII knjige Plotinovog djela Eneade. Muslimov a~-SaM~. To je teorija porijekla. a onome koji me mrzi i ne pokorava mi se mnogo i imanja i diece«. temeljna ideja je »tielesni nagon«.12).2.9). rii~ ne znači anđele općenito. U prostorima duha.40). Dobar musliman izbjegava ono što je zabranjeno. XLII. stan i. l) Allah udahnjuje (nofaha) Svoj ruh: oživljavajući Ademovo tijelo (XV. XXXII. svijet vidljivog (šahada).28) i sačuvati od lakomosti (LIX.93 (» . dvojaku upotrebu. u smislu »želje«. npr. ar-ruk al-amin. AI-Bagdadi izvještava o istim krivovjernim učenjima o čovjeko­ voj naravi. krv. (a. dunja se sastoji od dopuštenih i zabranjenih stvari. III. Nafs.27). ponositost. odnosi se na ljudsku osobu. tako. za znanje. sa Allahovim amram. svjetlost i vodstvo.. samoveličanje..116: ».91 i LXVI. piće. On je više ili manje imao taj smisao prije Islama. vjeru. Duša je smirena (LXXXIX. Tu se rii~ izjednačuje sa rl~ i znači »dašak života«. ni čovje­ kovu osobu. XL. ona kudi (LXXV. te su svi aruxin stvoreni. Dakako da su se javili i religiozni sporovi o duši. Samo u literaturi nakon Kur'ana. u trećem. po nekima. prvo kroz Duh ili Inteligenciju. pouzdani ruh. kazna.. prisuće. koristi se da se ukaže na samog sebe ili osobu. l) Refleksivnu: u većini slučajeva. to je sve što oči mogu vidjeti.29.85. Tu se nalazilo učenje o emanaciji ljudske duše iz Apsolutnog uzroka. besmrtna duhovna ili inteligibilna supstancija. dunja će se pojaviti kao grozni stari vještac i bit će bačen u vatru (al-Gazali). najbliži«. Tako. nafs. Sve je ovo samo razvijanje onoga što je kazano u Kur'anu: »To su oni koji su život na ovom svijetu pretpostavili onom na onom svijetu« (sura II. čovjek. u Kur'anu. brat.171).193. Njezin spas je u oslobađanju sebe od tjelesnih mrlja osjetilnog svijeta i povratku vječitom svijetu duhovnih supstancija. dok Ibn Hanbalov Musnad upotrebljava nasam. Malikova al-M uwatta' koristi nasama. Asketizam je često smatran kao dobro samo po sebi. zakriljeno nebom i poduprto zemljom. V. Druga definicija je slijedeća: svako zadovoljstvo ili želja. vi sebe .52). konteksti povezuju ar-riih. kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: »Spasite svoje duše: . Ona je ammara.53). u s. kao i Buharijev služe se riihom i aruuihom za ljudski duh. Ibn Hazm koristi nafs i rii~ naizmjenično za ljudsku dušu. S Kur'anom nafs znači i »duša«. npr. Isa se naziva rii~om od Allaha (IV. dunja je ono što je sadržano u smjeni dana i noći. Ti znaš šta ja znam. ideja koja je u opreci s temeljnom mišlju Islama. Ona se mora uzdržavati od prohtjeva (LXXIX. tj. AI-Kindi je uveo novoplatonsko učenje o duši u najraniju filozofiju. u prvom ajetu. Množina se u njemu i ne nalazi. anđele i džine. sa anđelima i stvorenjima. ženski rod elativa adna. upotrijebljen je u Kur'anu često u kombinaciji sa »život: za označavanje ovoga svijeta. sve što mu se dogodilo prije smrti i što ga poslije ne prati.. ona koja zapovijeda zlu (XII. XXXVIII. te je povezana sa al-hauid. XVI... DUŠA Kasniji utjecaji na upotrebu riječi nafs i riil.102. zatim. Tag al-'Ariis nabraja petnaest značenja nafsa i dodaje dva druga iz Lisan al-'Araba: duh. Njegov stav je: »Allahov život je bez ruha i ishrane. XXVI. na bogove (XXV.. te u VI. utoliko ukoliko nemaju za cilj služenje Bogu. tako da se jedan čovjek treba lišavati ili umjereno koristiti (ovozemaljski) dio svoje dunje (»dunjaluka«). u ranoj arapskoj poeziji. hranu. Rii~ ima pet upotreba. dunya) . a onda kroz Sveopću dušu kojoj pripada. te samo duh (riih'). podaj malo imanja i malo djece. novac. naravi i sudbe duše koju podupire kasniji islamski misticizam. AI-Ašari prikazuje učenja rafidita o otjelovljenju rii~ Allah u Ademu i njegovu seobu kroz poslanike i druge kao i sukobno stanje da je čovjek samo tijelo. U njemu se navodi da je većina tih značenja metaforička. posebno. spušta se na Muhammedovo srce da objavi Kur'an.15. a ja ne znam šta Ti znaš«.. među koje uključuje i haladžite.9) i u Merjem da začne Isu (XXI.. stigli su kroz novoplatonizam i. te označava sudbinu čovjeka. Nafs i njegove množine anfus i nufus imaju. što je. duše (anfus) onih koji su izostali su se stisnule (IX. rii~ al-qudus šalje Kur'an da ustanovi vjernike. te kaže da je teorije o seobi podržavao Platon i Židovi i opisuje vjerovanja hululita u otjelovljenje. stvaranje koje pripada Allahu. Od ranih zbirki predaja. tijelo i duh. 2) Za ljudsku dušu: tako u VI. koji je po tome tako i nazvan. specifična stvarnost. Interesi ovoga svijeta mogu se protiviti interesima drugog. sam život. 16). Nafs je lawusima. Jedan autoritet kaže da ljubav žena nije ljubav dunje. Nebo dunje je najniže od sedam nebesa. Zaista religiozan čovjek nema želja. a neki su čak došli dotle da kažu: »Povieri svoje poslove Bogu i odmaraj se«. a o značenju oboga vode se rasprave (XVII.86) i »onaj svijet je bolji vječan je« (LXXXVII. sa Muhammedom. Stoga je rii~ posebna sprema od Allaha za poslaničku službu. koji znači »bliži. suprotno kršćan­ skom učenju o vječnosti Oca. svoje »ja«. te. Bez ulaženja u pravničke pojedinosti. odjeću.118). smeđa boja. na primjer u odbijanju da jedu hranu od onoga koji je možda došao do novca na nečastan način u trgovini ili službi vlade. zle oči. a ni njegovu dušu ili duh. dok rii~ znači dašak i dah. posebice u trakijskom gradu Luleburgazu. 16). u četvrtom. rii~ znači posebnog anđela-glasnika i posebni božanski dar. u drugom. ). XVI.. Ta duša ima tri značajke. (a. učiniti strpljivom DUNJ A (XVIII. a jedna ekstremna izjava pripisana je Poslaniku: »Onome koji me voli i koji mi se pokorava. Sina i Duha«. Ma kakvo bilo značenje riječi amr i prijedloga min. (L. te nafs i riih. Na Sudnjem danu. da se opomene. prezir.3). 2) Četiri ajeta povezuju rul.Dunja rI pravljeni u samom Osmanskom Carstvu.61 (»Hodite. i mi sebe«). On iz Islama isklju- 134 . Čovjekova duša je. tijelo. u sedam ajeta se odnosi na Allaha. Napuštanje dunje sastoji se u tome da se manje pouzdaje u ono što je u vlastitoj moći.2). nafs). želja.130 množina se koristi za društvo ljudi i džina. dunyii podrazumijeva ono što krišćani smatraju svijetom i tijelom. uvijek loše. što se na nalazi u Kur'anu. Ona prišaptava. nafs i rii~ koriste se naizmjenično i oboje se koristi za ljudski duh. u s. ali mnogi su preko mjere savjesni. da pozovemo . u Kur'anu. sa znanjem. svrha. odsutni. sa stvorenjima.72. a više u ono što je u Božjoj moći. aristotelovsku psihološku analizu nafsa. i nafs za dušu ili duh. za opomenu. čak i razgovor sa prijateljima.

poimanje. Mutakallimii. koji su dualisti. On poistovjećuje netjelesni rii. On iznosi 116 dokaza za tjelesnost ruha. osim u slučajevima poslanika i mučenika. Al-Kušajri i al-Hudžviri nazivaju rii. tijelo i duh. čiji Tahdib al-ahlaq ima istu nematerijalnu i funkcionalnu psihologiju za svoju etičku osnovu. ili pravi vjernici. četiri iz Kur'ana i jedan iz Predaje. a ne sputanog u tijelo niti utisnutog u njega.~ finom. Rani sufije su prihvatili materijalnost ruha. raspravljaju sa sabiitima (as-sabi'a). takve kao razumne duše (anfus natiqa). On apsolutno odbacuje učenje nekih Ašarita o neprekidnom ponovnom stvaranju ruha. a oba su napisala Kuab an-nafs. uz malu izmjenu su usvojili arapski filozofi. te je i sam tijelo. On je stvoren. čuje sve uključuje i među kojeon~-Bajdavijev sustav I. stvara samo jednu Inteligenciju. te da su ti duhovi postojali u al-Barzahu. je uzrok svih drugih mogućnosti i nije tijelo. osjetilno tijelo i kaže da sav inteligentni svijet smatra da je čovjek oboje. koji nadziru proste elemente. mašta. ne upotrebljava izraz nafs ili ruh . a jednako i anđeli. koja se mora disciplinirati u interesu etike. Tu proistječe iz druge treća inteligencija i tako do desete koja je rii. Te funkcionalne moći su zapažajne. zbog svoga jedinstva. Aš-Šahrastani je dovršio dugo traženo tumačenje sukobnih upotreba nafsa i ruha u grčkoj i kršćanskoj baštini. Ibn Sina koji je napisao dva djela. Njegova ocjena sabiitskih gledišta vjerno odražava učenja Ihwan as-Sata'. te odbacuje. te u kur'anskoj i islamskoj tradiciji. druga tumačenja duha su. Njegov komentar dodaje da to dokazuje samo da se duša razlikuje od tijela. Za besmrtnost duše predočava on pet dokaza na temelju razuma. 4) netielesnosti ljudske duše. koje su anđeli. dobre i zle. kada tijelo umre. i da se spas sastoji u odrješenju ruha od tvarnih tijela. ali mu je pridružen kao ljubavnik dragoj. Aš-Šahrastani. te Ibn Miskavajh. poboljšano ali smrtno tijelo u kojima se nalaze osjeti. a to su pet izvanjskih osjeta. 2) nebeskim inteligencijama. neki dobri. on navodi sažetke al-Ašarija i ar-Razija te pobija argument ovog zadnjeg da mutakkallimii. ali trajan. sa tri duše (biljkovita. al-Farabi. Vladajuće islamsko učenje o porijeklu. prožimajući tjelesne dijelove kao voda ružu. Ali filozofi.n (teolozi) drže da je čovjek. kao neosnovano. Njegova kozmogonija ukratko izgleda ovako: Allah. 3) dušama sfera. kao i nekih mutazilita i šiita. te. koja proistječe prva iz Allaha.~ iz s. te pet unutrašnjih sposobnosti općeg osjeta. proizvodeći u svakom organu njegovu vlastitu funkciju. zao. koji je al-Gazali učinio pravovjernim.Duša koji su za gledište o seobi duša. Nafs nije otjelovljen u tijelu i nije u njemu zatvoren. A sve zajedno čini čovjeka. ni izvorna tvar ni oblik. al-Gazalija. čak uz njegovu podršku. stoga. On. koji su od dvije klase: zemaljski anđeli. smještenom u osjetilno tijelo. on povremeno odlazi od tijela u snu. onda. U vezi sa specifičnom naravi nafsa. 5) njezinom stvaranju. Osim toga postoje netielesne supstancije. ostaje u grobu unaprijed osjećajući blaženstvo ili kaznu sve do Oživljenja. koja je voljna i naravna. ipak. 38. rii. naravi i budućnosti ar-ruha i an-nafsa potpuno je izloženo u Kitab ar-ruhu Ibn Kajima al-Džavzija. svaka sa svojim ishodištem. 22 pobijanja suprotnih argumenata i 22 opovrgavanja prigovora. na najbližem nebu sve dok ih anđeli nisu udahnuli u zametke. stvorenom supstancijom ('ayn) ili tijelom (gism). niti pridruženog njemu. aristotelsku analizu ljudske duše. koje nadziru pojedinačne osobe. dokazuje da su svi nufii.s. i džini ([linn). a neki zli. Psihologija al-Bajdavija slična je al-Gazalijevoj. Duh posjeduje znanje i opažanje i nije. a koji djelotvorno utječe na svijet elemenata i koji proizvodi duhove (arwii~) ljudskog roda. našao je stalno mjesto u islamskom učenju putem utjecaja najvećeg teologa.s al-falakiyya i niži nufii. Razumni nafs proizvodi snagu koja s ruhom struji kroz tijelo. koji uče da je čovjek cjelina sastavljena od tvarnog tijela i duhovnog nafsa. vraća se tijelu radi ispitivanja Munkara i Nakira. ar-Razija. On. Nafs je sjedište prijekora dostojnih svojstava. On je povezan sa ruhom koji dolazi iz srca i stvoren je od najfinijih hranjivih čestica. nisu mogli nametnuti grčku psihologiju pravovjernom Islamu. prosto. 6) povezanosti s tijelima i 7) njezinom prežitku. On uči da je Allah stvorio duhove svih Ademovih potomaka prije nego što je anđelima naredio da se prostru pred njim. kao sok u zeleno drvo. onda. akcident. On određuje čovjeka kao duhovnu supstanciju (gawhar ruhiini). Osim filozofskog stava o nematerijalnosti ruha. Stav al-Gazaliia bio je stav teističkih filozofa općenito. se poistovjećuje s nafsom. kakva je dana u O duši i predana od Aleksandra Afrodizijačkog i Porfirija. izraz nafs koristi također za »tijelo« ili nižu narav. Za Gazalija su riječi nafs. u 135 . mjestom i moćima.~ sa an-nafs al-mutmai'nna i ar-ruh al-amn iz Kur'ana. te aktivna sposobnot. nego kaže da krv postaje utvarna ptica koja posjećuje grob svakih stotinu godina. kozmogonije i psihologije sadrž0 rasprave o: l) klasi netjelesnih supstancija. Ona je drugostepeni uzrok naredne inteligencije s dušom (nafs) i sferom (falak). kao al-Kindi.~iini na sve duhove. Fahr ad-din ar-Razi nije ga mogao primiti. koje se razlikuje u srži (al-miihiyya) od osjetilnog tijela.s) ovisne o dušama nadljudskog duhovnog svijeta a i hermetička učenja da je nafs. On priznaje snagu učenja o tijelu. On odbacuje Ibn Hazmovo učenje da je Ademovo potomstvo u al-Barzahu gdje čeka vrijeme da bude udahnuto u zametke. Njegov opis naravi čovjeka. potrebom. Ali on odbacuje novoplatonsku ideju da su ljudske duše (nufii. životinjska i ljudska). koje filozofi zovu an-nufii.s stvoreni kada su njihova tijela dogotovljena. Al-Hunefa'. Ta Druga inteligencija. on odlazi radi prvog suda. LXXVIII. Dalje te inteligencije su uzvišeni ili nebeski anđeli. pamćenje i razum. Veliki filozof i teolog. Ona se razlikuje od životinjskog ruha.~ i qalb (srce) imena za tu prostu supstanciju koja je sjedište umnih postupaka. bitno. Rul. u svome popisu vjerovanja neznabožačkih Arapa u pogledu prežitka nakon smrti. Jedan od najvažnijih odjeljaka bavi se sa pravoviernim i krivovjernim učenjima o ruhu. niti odvojenog od njega. koji su spremni i za dobro i za zlo.n i velika većina muslimana proširila je opseg kur'anske terminologije. baš kao što Allah nije ni izvan ni unutar svijeta. ali nikad nije prevladao u Islamu. gledište filozofa da je nafs supstancija koja nije tijelo i da je netjclesan. bez učinka i kontrole. te da supstancija nafsa potječe od sfera (al-afliik). On primjenjuje izraz rii. emanacionisti i gnostici. ali je zadržala tradicionalna gledišta o naravi duše kao izravnom Allaho vom stvaranju koje ima različite kvalitete. Aristotelov princip netjelesnog karaktera duha. Doista. i zemaljske duše. liči na opis Ihwan as-Safa'.

koji se poistovjećuje kao rUJ.-----rdobro i sa »polom: (qutb) oko kojeg se kreću nebesa. a za koju al-Gazali drži da je Allahovo izravno stvaranje. zbog toga. To mjesto dobija rub. Allah drži za posebni aspekt Božanske Zbilje. namjesnik. dan je u Muhammedovom ruhu. Sama egzistencija postoji u Allahovom nafsu. Sabiratelj komentara pjesnikovog Divana tvrdi da su otjelovljenje (hulul) i poistovjećenje (iuihad) s Allahom nemogući. Jedan od aspekata anđela iz s.. navodeći. postaje »savršen čoviek«. u djelu al-Insčn al-kamil izraze ruJ. U svome Fusiisu on kaže da se Allah pojavljuje Samome Sebi u obliku koji. postaje Ideja (haqiqa) Muhammeda i on. svaka senzibilna stvar ima stvoreni duh iruh). Osim toga. sveti duh (rUJ. pogled. onaj koji nalaže zlo. zbog toga. s onim od kojeg proizlazi svako 136 . Abdelkerim al-Džilani vodi taj stav egzistencijalnog monizma u animistički panteizam. tako. a Njegov nafs u Njegovoj Biti. On nalazi da su razlike u učenju neškodljive. i čovjek je posredno stvorenje. senzibilnih i inteligibilnih. te namjesnik koji povezuje vječita imena i proizvedene oblike. svijeta zapovijedi. Ibn al-Arabi dijeli »stvari: u tri klase: Allah. biti. a njegova razumna duša je od sveopće duše. koji je Apsolutni Bitak i Tvorac.. ruJ. Čovjekov položaj kao namjesnika i njegova slič­ nost božanskom prisuću dolaze od te sveopće duše. a ne da budu obuhvaćeni pod zapovijed »Budi!«.Duša --. Taj duh je božanski aspekt u kojem se nalaze stvoreni duhovi svih egzistencija ili bića. ali postoji stvarno »iščeznuće: (fana') i sjedinjenje (toasl} ruha i nafsa u Allahovom nafsu.) je od udahnuća božanskog daha. pokudni i spokojni.52. al-qudusi. dok je njegovo tijelo od zemaljskih elemenata. al-qudus. koji je. XLII. Anđelski i božanski rub. koja ima razna druga imena. kvalitete i biti gnostika ('arif) jesu oni isti koji pripadaju Znanome (Ma'rUf). nagonski. koji se zove Allahova zapovijed (amr). među ostalim. koji je specifična narav ljudskog nafsa. Rub. postaje mjesto očitovanja Božanske biti. U raspravi o nafsu i ruhu. On. Slično. halifa i savršeni čovjek. svijet i neodredljivo tertium quid slučajnog postojanja koje je pridruženo Vječnoj Zbilji i vrelo je supstancije i specifične naravi svijeta. on opisuje kako ljudi mogu doseći odliku »savršenog čovjeka. spomenut u ajetu. prva inteligencija. »pripisan: al-Gazaliju. koji je Adem. AI-Kašani objašnjava da je to istovjetnost s najvećim duhom i najvećim »polom«. Ako božanske kvalitete stvarno opisuju nafs. On razmatra bit i svojstva ruha. stvoren.. savršen čovjek i ruJ. pošto se svi slažu da je ruJ. putem njegovanja kvaliteta ruha i zatomljivanja nafsa. teozofička. ima pet imena: životinjski. Ono je sveopća i zajednička zbilja svih zbilja. Njegov životinjski duh (ruJ. budući da je Njegov nafs njihov nafs. Njegov suvremenik. kaže... pjesnik Ibn al-Farid. povremeno poistovjećuje svoj vlastiti rUJ. barzah između Allaha i svijeta donoseći zajedno Božansku Zbilju i stvoreni svijet. a koji je jedan Allahov aspekt.. _ . onda imena. al-aruxili i riih. niti stvoreni.

gostoljubivost i veledušni postupak s pobijeđenim neprijateljem. dakle. to je i Davud (David) imao mesdžid. i ovaj kur'anski iskaz: »A da Allah ne suzbija neke ljude drugima. a dijelom u njegovoj kući. proširen i na predislam ski Stari svijet općeni­ to.40). mislilo na jeruzalemsko svetište. Na isti način visoko su se cijenili pjesnici Džahilije. Da su se vjernici često zajedno molili. Kao i drugi Mekanci. 34. al-giihiliyya). ako je izvršimo. Riječ se u Kur'anu koristi. 9. XXII. V. Prenijelo se da je on vrlo često pored Kabe. mandub i makruh. 137 . božanskog zakona. i crkve. zato je besmisleno da oni koji u Boga ne vjeruju sprečavaju zazivanje Boga »u Božjoj džamiji« (II. često se navodi da je on. implicite na staroorijentalne kulture.34. Relativno nisko kulturno stanje predislamskih Arapa bilo je. primljen preko turskog. obavljao salat potajice u mekanskim klancima. molitvena mjesta. (S. Dakle. sjedio u Mesdžidu. ostala uvijek nešto samo po sebi razumljivo. srpskohrvatski naziv džamija. u srednjem vijeku. potiče od arapske sintagme (al-masgid) al-gami': velika. Isto tako. 25. Ta se riječ može shvatiti ne samo kao pravni. gii'iz) se općenito smatra jednom od pet zapovijedi (al-ahham al-hamsa) i sinonimom je riječi mubdh. ili u sporu s protivnicima. hrabrost. al-Masgid al-haram (s. nevjerojatno ili moguće. koristi za predislamska svetišta. masgidv. Pojam biva. VIII. XXII. Alijem. koji se na to navikao od djetinjstva. V. a isto tako s drugim najstarijim drugovima. a u legendi o sedam spavača naziva se mesdžidom svetište groba. Muslim). 192. Bitna optužba protiv Kurejšita bila je da su vjernike protjerali iz al-Masgid al-harema (s. a i mesdžidi« (s. niti kažnjeni ako propustimo to učiniti. 7. riječ se koristi i u hadisu o abesinskoj crkvi (Buhari. IX. koji živi u neznanju pravog. niti zabranjena niti preporučena ili naređena. giihilž označava predislamskog Arapa. istina a u svakom slučaju predislarnsko (s. sigurno. što je utoliko nepravednije ukoliko su oni štovali pravog gospodara svetišta. 187. XXII.25. 214. Riječ kršćansko.3. za koju nećemo biti nagrađeni. 19. Poslanik je sa svojim prvim muškim pristašom. što se slaže s Muhammedovim stavom spram ranijih vjera: budući da je Ibrahim (Abraham) bio musliman (tj. 25. po Hidžri obznanilo: mnogobošcima se ne dopušta posjećivati »Božju džamiju. Nadalje se s oznakom al-Masgid al-aqsd (s. tako wiigib. koja pripadaju Bogu i gdje se Boga zaziva. XVII.20).17 i dalje). između jemenskog kuta i Crnog kamena. tako posebice za osjećaj časti. l. l). v v Dl Porijeklo džamije. Inače se ponajviše govorilo o osamljenim Poslanikovim molitvama. sam ili s nekim pristašom. obrednog mjesta neke vjere. Doduše. prigodno. već i kao intelektualni termin u kojem slučaju znači ono što nije nezamislivo. XVIII. 144. Stoga je dosljedno kada se u god. AMIJA (a.25). Sira se slaže s Kur'anom u tome da je svetost al-Masgid al-horama Poslaniku. tj. premda Muhammed nije mogao priznavati s njima povezane obrede. te svojim značenjem »dopustiv«. Naime. tzv. al-Musgid pripada pravom Bogu (LXXII.Džamija LEKSiKON iSLAMA 4- HILIJA (a. obavljao saldt. II. Dl AIZ (a. »dopušten«. omiljeni predmet poruge jednog nacionalističkog pravca koji je bio protiv Arapa. a označava radnju koja je pravno neutralna. 139. dijelom pored Kabe. Muslim). vjerovao u jednog Boga). moralo bi se samo po sebi razumjeti. to se obavljalo u jednoj kući. IX. šuubije.2l4. 28. Još Ibn Haldun koristi riječ u najširem značenju hrama. do temelja bi bili porušeni samostani. za mekansko svetište. već sve što pravno nije zabranjeno. riječ mesdžid upotrebljava se u nas za svaku manju islamsku bogomolju. »općenito prihvaćen« ne obuhvaća samo mubah. XLVIII. već i prije njega zvano također bay t Alliih. vjerojatno. se. Ali džaiz je mnogo širi pojam. Prigodno je i Omar s drugima obavljao obrednu molitvu pored Kabe. U muslimanskom shvaćanju te riječi. Glavni mesdžid za Poslanika uvijek je bilo mekansko svetište. središnja džamija u kojoj se obavlja molitva petkom. bilo da je potrebno. predislamskim precima se odavalo priznanje za neke vrline. Općeniti pojam džahilije izveden je od aktivnog participa giihil (otprilike: »onaj koji ne zna«). XLVIII. on i njegove pristaše redovito su činili tauxif oko Kabe i ljubili Crni kamen. prije svega. oznaka je za doba i kulturno stanje predisiarnske Arabije. ona nije neka specifično islamska oznaka. i u jednom drugom o židovskim i kršćanskim svetištima groba (Buhari.108). VIII. 27). 145. XVII. prema Predaji. II. 3. a po starijim vrelima već i umekansko doba.18). kao i njegovi sugrađani. U Meki islamska prvotna zajednica nije imala neko posebno mjesto za svoje bogoslužje. U tom općem značenju koristi je.

Prilike su nešto drugačije. Deva se zaustavila na određenom mjestu. koji sadrže kako zahtjeve za pokornost Bogu tako i društvene uredbe. stanovao je kod Abu Ejuba dok se džamija i njegov stan nisu dogotovili. najprije. po jednoj priči. i milostinju udjeljuju. ali je onda došla ta objava. odavde je on upravljao religiozno-političkom islamskom zajednicom. iskaz: »Tamo gdje te zatekne molitveni čas. a koristilo se kao logorište deva. negi i prisutni mnogobošci. a njegov gnjev se odnosio samo na to što su je utemeljili goropadni protivnici. brzo razviti u religiozno političko središte nove zajednice. U tom selu zadržao se Poslanik. Ono što je Poslanik od početka zamišljao njome. koji je imao privatni mesdžid. ad-dirar). njihovi ulazi otvarali su se prema dvorištu i bili su pokriveni tepisima. Po drugoj. nadalje.Džamija prkosio Kurejšitima. osobito starijem. Tako je Poslanik primio u džamiji neznabožačke Sakifite (Taq!f) na pregovore.108) i za gradnju »džamiie na štetu« (m. te su molili Poslanika da se tu pomoli i time joj iskaže svoje priznanje. U stvari je predstavljala samo ograđeno dvorište. IX. Po predaji je Poslanik došao do Medine. te je čak dao u dvorištu podići za njih tri šatora. što je i učinio. Poslanik je to odgodio do svoga povratka. Basru je utemeljio Utba 138 . a odmah potom je naložio da se gradi džamija. I mnogo toga sličnog se nalazi u predajama. kasnije je broj narastao na devet kućica za Poslanikove žene. Poslanik se. Vjernici su sudjelovali u radu. i sabiralište vjernika i mjesto zajedničke molitve. u principu. koja su bila pod zaštitom Muaza ibn Afra. Oba gledišta ne mogu se odvajati u Islamu. ovdje on drži svoje govore. Značajni primjeri prve vrste su Basra. mesdžid. od početka. po jednoj kasnoj predaji. Možda je to obojeno kasnijim prilikama. Svako mjesto bilo je po sebi i za sebe pred Bogom jednako. Po toj predaji.. ruševinama i palmama. Poslanik je zgradu džamije od početka isplanirao. a vjerojatno je kasnije i strana kible dobila nadsvođeni otvoreni prostor. Tu je on obavio molitvu. mesdžid nije bio samo svetište. to je trebala biti džamija u mjestu Kuba. bilo je: Mesdžid se mora stoga. Ustrojba se sastojala od dvorišta. Ako je ova objava medinska. ostao je nadsvođeni otvoreni prostor sjevernog zida. po predaji. Pod njim. čak mu je Džebrail naredio u ime Božje da sagradi Božju kuću. gdje se vjernici skupljaju oko Poslanika za molitvu. Džamija je bila vrlo jednostavna. sigurno. palme posječene. Zna se (iz s. postoje naznake da su već u Poslanikovo doba postojale razne džamije. Za to vrijeme se molio na raznim mjestima. Građevina je bila gotova nakon sedam mjeseci. Iz medinske džamije razvio se tip islamske džamije. načelno. služila za zajedničku službu Božju. ni prva. od početka je Poslanikova nakana bila da odmah izgradi džamiju u Medini. Kufa i al-Fustat. te je kupio za 10 dinara komad zemlje od dva siročeta.36 i dalje). jer su to gledali žene i djeca. učio (recitirao) u džamiji. Potom je Poslanik iskazao želju da kupi susjedno zemljište. Nakon bitke kod Uhuda proveli su medinski glavari noć u džamiji. na suncu pečena cigla. Avsiti su tu njegovali svoje ranjenike. U stvari. a obredno iskazana smjernost pred Bogom mogla se obaviti svagdje. istodobno. Kur'anski objavljena vjera. sa rastućim značenjem Islama. a imalo je tri ulaza. a sasvim je jasan ovaj iskaz: »od tada postite do noći. ali je tokom prvog vremena obavljao salat kod Abu Umama Asada. zadržavali su se beskućni Drugovi. a kao građevni materijal koristila se. na poticaj Abu Amira ar-Rahiba koji se borio protiv Poslanika. Džamija je bila dvorište od Poslanikovih stanova. te koji se zajednički molio sa susjedima.187) Nastanak džamija nakon Poslanika. ne samo vjernici. koje je okruživao cigleni zid podignut na kamen. reklo mu je pleme Benu Salim da želi graditi džamiju da bi olakšali slabim i starim ljudima. pri svojoj Hidžri. Privatno molitvište. Kasnije je Poslanik svake subote posjećivao Kubu i tu se molio. Mjesto je očišćeno. koja je uvažavala boginje al-Lat. Po drugoj predaji. po Hidžri. teško bi se mogla odnositi na Židove i kršćane. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama« (11. odatle i Muhammedov iskaz da je cijelu zemlju dobio kao mesdžid. te je tu bio neko vrijeme (ono se kreće od 3-22 dana). sudjelovali su. Po jednoj predaji. najbolje se vidi po tome što su islamske vojskovođe odmah po osvajanju mislile na utemeljenje džamije kao središnjeg mjesta okupljanja. džamija je. krov je činila suffa na sjevernoj strani. Koje je značenje zadobila medinska džamija već u Muhammedovo doba kao središte vladanja i islamskog obreda. a to je. A s druge strane. te time nije dobila karakter samo privatnog Poslanikovog dvorišta. Sevdu i Aišu. nije prihvaćala neka druga džamija do medinska. Tako u Kur'anu: »U džamijama . istina. nego molitveno mjesto u strogom smislu riječi. i to se u svome dvoriŠtu pored vrata. U svakom slučaju.. i izaslanici Temima kretali su se slobodno po džamiji i pozivali Poslanika da nakon molitve pregovara i s njima. a zidovi podignuti. labin. Po predaji je ova objava nastala u god. Kada je Poslanik kasnije ukinutu objavu. a izbor mjesta je prepušten ćudi jahaće životinje. vratni potpornji bili su od kamena. Moglo bi se pomisliti da se. al-Tlzza i Manat. Kako je kibla pomjerena na jug. Sehla i Suhejla. jer. prema njoj. Kurejšiti su mu prigovarali. koja je osuđena. 9. jer su džamiju utemeljili licemjeri. trebaš obaviti salat. jedan zarobljenik bio je vezan za jedan od džamijskih stubova. Džamija je mjesto. imao je u Meki Abu Bekr. bilo na toj strani. Poslanikova džamija u Medini nije bila jedina u njegovo doba utemeljena. je svetište učinila suvišnim. u rodu Amra ibn Aufa. zvanim suf]a ili zulla. sa Abu Bekrom. Još je Omar kao halifa nalazio tuđince da spavaju u kutu džamije. jašući na devi. dok su se raniji ljudi mogli moliti samo u sinagogama i crkvama te. sjeverni zid) postavljena su posječena palmina stabla kao stubovi. naselio kod Abu Ejuba. Ali tada bi se morala odbaciti sva predaja. Na istočnoj strani izgrađene su dvije kolibe iz sličnog materijala za žene. Po vrelima.« (s. pri svome dolasku je našao džamiju. te su mogli biti zavedeni. i to je mesdžid«. pa čak. dakle. a izveden je krov iznad toga od palminog lišća i ilovače. Tlo je bilo prekriveno grobovima. kada je Poslanik kretao na Tebuk. jer je Poslanik izlagao oslonjen na palmino stablo. Na najprije praznoj strani kible (qibla. nakon što je odbio da zemljište preuzme na poklon. XXIV. Poslanik nije bio protiv nove džamije. ali. Sve se to više doimalo kao glavni stan. koju su sagradili prvi doseljenici iz Meke i Ansari i on je u njoj obavio molitvu. već prema tome da li se radilo o novoosnutku ili o već postojećem gradu. sam je Poslanik utemeljio džamiju na mjestu koje je pripadalo njegovom domaćinu Kulsumu.

time. Uostalom. 5. te su se njegove pristaše najradije tu molile. jednako je pisao u Kufu i u Misr. gdje je održavao svoje prve tajne sastanke. vodio izravni ulaz u maqsiiru. Damask i Jeruzalem. bilo da su bivali osvojeni ili ugovorno zadobijeni.).(ahl masgidikum). bilo je isto što i »vaša stranka«. Masgid al-igiiba. usprkos svojoj jednostavnosti. trebala biti nedovršena jakobitska crkva. koji je kasnije postao Omarov namjesnik. Muslimani su priznavali tamošnje svetište. zato. često su se. dok je kršćanima ponudio jednu drugu. imaju svoja posebna mjesta. Omar je pisao Abu Musi u Basru. U središnjim džamijama. Tako je jedna džamija. tragali za njim. U Medini su se nalazili Masgid al-Bagla. kao i ona »ljudi Knjige«. U prvom je 16. bilo drugačije. mnoge crkve su pretvorene u džamije. Jednako je bilo ustrojeno u Kufi i al-Fustatu. zvana Mawlid as-Sayyida Fatima. pretvorena su u džamije (hramovi obožavatelja vatre. tamo gdje se masovno prelazilo na Islam. »Ljudi vaše džamije. 146). u Hajbaru. dobila posebno značenje. te je on tu obavio molitvu pobjede. Ali kada je al-Memun vodio borbu protiv Kopta. Osobito u selima. te su osvajači u gradu. pitanje je da li je to bila redovita pojava. I o džamijama u Kairu je izviješteno da su bile pretvorene u crkve. oduzeo kršćanima Ivanovu crkvu i dao je nanovo pregraditi. gdje se vijećalo i s čijih minbera su se ljudi upućivali. a od njega ju je kupio Muavija i pretvorio u džamiju. omeđenom mjestu. Ponekad se izvijestilo da su kršćani zadržali određeni broj crkava. podigao džamiju na mjestu Sulejmanovog (Solomonovog) hrama. koristile za stanove. zauzvrat. U Damasku. svagdje su prisvojene mnoge crkve. Najprije se molitva obavljala na javnom. bila četverokutna. koje je bilo u blizini Meke. Prije svega su suniti i šiiti. 14. iz koje je. U svakom slučaju. Džamije nisu postojale samo u gradovima. podiglo džamiju. gdje je on molio. na razne načine nastojalo se džamije vezati za uspomene na Poslanika. i vlastite džamije. 705. 8. obrnuto. pleme Sad ibn Bekr utemeljilo džamiju i koristilo ezan. Džamija se izgradila u sredini i ispred nje dar al-imara. Nakon Poslanikove smrti. sam Islam je izgradio povijesne asocijacije koje su uskoro morale dovesti do nastanka novih džamija. stan vojskovođe sa zatvorom i divanom. crkve su se pretvarale u džamije. Po starim povjesničarima. Još pod Muavijom podignut je na stari način novi grad Kajravan. po pravilu. gdje je uslišao neku molbu. itd. i to tik do crkve. nalazi na mjestu starog hrama. dobijali su pristanak da zadrže svoje crkve. borbe usredotočavale oko tih džamija. Ali je bilo najbliže da se pretvore u džamije. izvlačili su trsku i slagali. po pravilu. Masgid al-Fath. imali posebne džamije. ne utemeljuju se plemenske dža-_l z~movanje gOd~l~ ~ mije. U Medini je. Slična svjedočanstva postoje i za Irak. ipak se čini da su tu muslimani podigli vlastitu džamiju. palača upravljača. Preuzete crkve su se. koji se predao. te je izgradilo suparničku džamiju. kao i druge novopodignute. muslimani su se smještali u stare gradove. gdje se nastanilo u stare gradove. Džamija u Kubi je bila džamija plemena Amra ibn Aufa. Slično tome. Kuću je preuzeo Alijev brat Ukajl. Ali. u Siriji. Kada su se plemena obavezala Poslaniku na Islam. U drugim slučajevima. kada su ljudi polazili u rat. jer odmah. Abu Musa al-Ašari.). tamo gdje se. gdje su dokazani tragovi njegove životinje. džamije su se podizale po tom principu. a prema predaji je Benu Ganm ibn Auf bilo zavidno zbog toga. da on podigne jednu džamiju li 'l-gamč'u i džamije za plemena. tradicija je prenijela da je podijeljena Ivanova crkva. Plemenske džamije bile su znak i u Islamu potvrđene samostalnosti plemena. pri prvim osvajačkim pohodima. Tako se priča da je već god. god. jer se u njoj rodila njegova kći Fatima.000 ljudi. Kasnije se čulo za džamije Hanbalita u Bagdadu. s kojima su muslimani sklopili pogodbu. gdje se sjeća pobjede nad Mekancima. dobijale su. Dolazilo je do toga da su razne stranke u jednom gradu dijelile glavnu džamiju. Vjerojatno je to slučaj već u doba Poslanika. a kasnije je cjelina izgrađena od trske i. kasnije. Sad ibn Abi Vakas podijelio kuće muslimanima. Primjere za to pružaju al-Medain. a jedna džamija je glavna. zato. a Kisrin lwan uređen je za džamiju. u kojima je uvijek nastajala buka i buna. tako da je istočna polovica postala muslimanska. gdje je al-Val1d ibn Abdelmalik god. ali je. stari hramovi i sl. gdje se molio itd. Najplemenitije mjesto za glavnu džamiju bila je Hadidžina kuća. Te plemenske džamije bile su u doba stranačkih borbi prirodna središta dotičnih plemena. a stekla ju je mati Haruna 139 . I druga svetišta. nastale džamije na putu između Meke i Medine. po svjedočenju Drugova. kod Taifa. koja je zamijenila Omarovu džamiju. dok su u osvojenim gradovima one pripale muslimanima. po predaji. kad su nastajale nove stranke.Džamija ibn Gazvan kao vojni tabor za 16 ili po Hidžri. plemena. to je onda bilo sasvim i logično. naravno. okružena židovskim i kršćanskim grobovima. 17. nakon postupnog prijelaza žitelja na Islam. te da petkom ljudi trebaju doći u središnju džamiju. postojalo ovo stanje: plemena obično imaju vlastite džamije. U Jeruzalemu su postojali posebni odnosi. slično je potvrđeno i za Dabil u Armeniji. a sasvim blizu je al-Hakim pretvorio jakobitsku i nestorijansku crkvu u džamije. al-Balhija (921). Ali mogućnost poretka kakav je ustvrdila predaja. gradovi. kao vojni tabor sa džamijom i dar al-imčrom u sredini. koji je uzet predajom god. Zatim dolazi kuća. a iz izvještaja Istahrija i Ibn Haukala proizlazi da je to još bio slučaj u doba njihovog zajedničkog izvora. mogla je primiti 3. da je u god. koja su posvećena uspomenom na njega i stoga su pretvorena u molitvena mjesta. kasnije se događalo da su služile za upravu kao divani (Egipat god. tako u Damasku. ili 15. morala su obavljati i salat. Pri ugovoru pridržavali su sebi jedno mjesto za svoju džamiju. Interesanto je da je i ta jednostavna džamija. uspomene na njega bile su tako dragocjene da su mjesta. na putu ka Bedru. U stvari to znači da je Omar god. a jednako je rečeno za pleme Benu Džahima. Osobito je u Meki bilo mnoštvo mjesta. Zgrada je bila jednostavna. džamija je bila medžlis. te su morala stvoriti islamsko sabiralište. gradio je od ilovače i za krov koristio travu. katkada. on je drugdje valjano posvjedočen: tako su u Himsu (Homsu) muslimani i kršćani dijelili zajedničku zgradu za džamiju i crkvu. kao i druge džamije u Omarovo doba. nije se mogla odbaciti. a isto tako je sasvim blizu bila al-Hadra'. Poslanik molio (tamo gdje se borio. pošteno govoreći. Nedvojbeno je da se Qubbat as-Sahra (»Kupola na stijeni«). Najznačajniji primjer te vrste je Damask. Brzo su. U prvoj islamskoj generaciji u Egiptu u selima nije bilo džamija.

Uspomene su se onda proširile i na Poslanikove drugove (Hamzu. te je tako općenito postala oznaka za svetište neke svete osobe. koji je umro oko 768. pa su tako značajni glavari podizali džamije. u tim »kapelama« često se staralo za redovito učenje (recitiranje) Kur'ana. I maqdm označava malo džamijsko molitveno mjesto (xkapelu«) kod groba neke svete osobe. ali i drugih priznatih svetih osoba. bio običaj mamelučkih sultana. Za takva zdanja koristi se naziv qubba. po Hidžri dovršene zbirke hadisa sadrže rasprave o tome da li se grobovi smiju koristiti kao obredna mjesta i. toga da su grobna svetišta odbojan židovsko-kršćanski običaj. A onda se postupno stvorilo bezbroj svetih mjesta. Tako se gubila granica između džamije uz grob i drugih džamija. Ona je kupila i Poslanikovu rodnu kuću. a i Ibrahimova džamija. Već se u prvo vrijeme namjesoznačava ---. prije svega. S druge strane su se u ranijim kršćanskim zemljama preuzela stara svetišta. te su stvarale islamsku povijest.Abraham. nego da su se za same sebe postarali već za života. an-Navavi i al-Askalani objašnjavaju to tako da je zabranjeno samo pretjerano veličanje (ta'?lm) mrtvih.Džamija i I ar-Rašida. te i svete osobe zvane wai. običaj da su moćnici na taj način isticali ne samo svoje očeve. upor. Muhammed. stoga. Uz mnoga grobna svetišta svetih osobnosti iz ranijih vjera.. god. XVIII. Omara i Aliju. Opća težnja. po kojem je Poslanik rekao: »Tko gradi džamiju. Korišćenje grobova Muhammeda i njegovih bližnjih za svetišta čini se da se postupno ostvarilo. 787. Ismail. I u Kur'anu se. Kuće Poslanikovih žena ostale su kakve su i bile. koji se tu štuju. prilikom hodočašća god. postoji i Masgid Ya'qiib wa Yiisuj. U prvo vrijeme. Drži se da su se na mjestu kufske džamije molili ne samo Ibrahim. ali Ibn Džubeir dopušta da se on tu ne nalazi. koja je obično natkrivala grobove. koji je umro 823. a neki pridodaju: »ako on time stremi licu Božiem«. Kako su džamije dobijale sve više karakter svetišta. ipak je prevladao običaj da se pri grobovima grade džamije. U Medini pokopani Abu Hurejra štovao se ne samo u grobnoj džamiji u Gizi. Često se događalo da je ista sveta osoba bila štovana u više grobnih svetišta. Sve se više stvaralo svetišta uz grob. prirodno se usredotočila oko grobova gdje su počivali. kraj nje su stanovali Fatima i Ali. Ibn Tulunova džamija podignuta tamo. Tumači Hadisa. I tu se povezalo staro i novo. Uz plemenske džamije nastale su i stranačke. što je. koje su bile povezane s Poslanikom. bile su one koje su se povezale sa nekim grobom. njegovom obitelji i drugovima. ipak se ta težnja manje snažno očituje kod Ibn Ishaka. Mauzolej je mogao biti podignut i uz neku veliku džamiju i odvojen od nje rešetkastom ogradom. Ali 140 glavna oznaka za svetište uz grob je mašhad (mešhed). prije svega. da se istaknu mjesta prvih vjesnika Islama.Ismael).. Hudov grob se štuje i u Damasku i uHadramautu. Rasprava u Hadisu držala se. i to na više mjesta. po Hidžri su drugovi Abu Basira podigli džamiju na mjestu gdje je umro i pokopan. inače. XVII. zbog čega se grobovi ne smiju koristiti kao kibla. tako djeluju kube i džamija za blagoslov umrlog. askezom ili čudima. Abu Bekr i Omar pokopani su uz Aišinu kuću. Bog mu gradi kuću u raju«. Tako je Omarova džamija u Jeruzalemu. pridošle su i one iz Kur'ana. i Hudovo je također u blizini Akke.Adam. inače smije se boraviti u džamiji u blizini groba nekog pobožnog čovjeka. U Egiptu je. utemeljenih zbog uspomene.J -. u vezi sa Sedam spavača. Posebna vrsta džamija. podignuta na mjestu Hrama. No uskoro je nastalo mnoštvo džamija. Glavna džamija u Sani bila je izgrađena od strane Nuhovog (Nojevog) sina. aš-Šafiijevo svetište u Kairu i ono Ahmeda al-Bedevija u Tanti. Kao kube. dok ih al-Valid nije uzeo u svoje ruke. 6. prije svega. Aiša je dala napraviti zid između svoga stana i grobova. j da se kube koristi za obilježavanje groba svete osobe . a često turba (turbe). Grobovi su bili okruženi petokutnim zidom. Tako se u Akki pokazuje grobno svetište poslanika Saliha. Tako se II Hidžazu dobio niz džamija. te time povezana i sa Poslanikovim noćnim uspećem). Već u god. koje je pokrivalo svetu osobu. Hadisi su temeljito protiv toga. Mada u prvo vrijeme nema osobite sklonosti da se obilježavaju grobovi. iznimno ziiunya. Aišu itd. a u Siriji njegovog sina. koje su utemeljile pojedinačne osobe. sigurno. Tamo gdje prevladavaju šiiti. te koje je uz nju vezanu džamiju posvećivalo. na koji je bio obavezan vladar kao zastupnik zajednice i plemena. bila povezana s tom povijesti. a sve se nazivalo ar-Rauida. a od islamskih grobnih mjesta posebice ono obitelji i drugova Poslanikovih. a posjećivalo ih se radi barake (bereketa). nego i na raznim mjestima u Palestini. a istočnije grob Šuajba i njegove kćeri. vezanih za kakvu uspomenu. nego i mnogi drugi poslanici. Ibrahim . nego kod al-Vakidija. i od nje napravila džamiju. odličnici. To je. »vrt«. spominje grobni mesdžid (s. U 3. Običa. postoji hadis. Tako su grobovi otaca bili od davnina sveta mjesta.). Na medinskom groblju al-Baki nastao je postupno cijeli niz mešheda. Hadidžu. podizanje džamija bio je društveni posao. riječ koja se koristila za šator. te se to postupno preuzelo i u Islam. tek je kasnije iznad toga podignuto kube. koje su bile središte njihove djelatnosti. da li se pored njih smiju dizati džamije. podižući takva zdanja. koja su. Premda je to gledanje na grobne džamije uvijek ostalo živo u manjim krugovima. kasnije. st. a grob se opremao prekrivačem (kiswa). Ibn Džubeir spominje u Egiptu 14 muškaraca i 5 žena iz Poslanikovog roda. nadalje se jednako postupilo sa predislamskim ličnostima koje spominju ranije svete knjige (Adem . on ih je porušio i podigao novo zdanje. i pretvorila u džamiju. a i postale ona. I Poslanik je redovito posjećivao grobove mučenika palih na Uhudu. koje su se odlikovale učenošću. Često se autentičnost groba nije mogla ni dokazati. Oznaka grobne džamije često je qubba. Bio je.-~------- .20). postalo je pobožno djelo podići džamiju. bilo u Poslanikovom duhu. putem asimiliranih ranijih religija. poistovjećena sa al-Masgid al-aqsa (iz s. ali. god. kao npr. l. gdje se štuje svetu osobu. Mawlid an-Nabi. bio je čvrsto ukorijenjen na bizantskom području. Nakon Drugova došle su svete osobe. i kupolu. u vezi s tim. Džamije su podizali. pa su svi dobili svoje mesdžide. Takve džamije uz grob smatrane su svetima (muqaddas). Tako: "Sala t na grobištima (fl al-maqdbir) je mahruh«.. U Mešhed Aliju štuje se Alijev grob. to mjesto. gdje je Musa (Mojsije) govorio sa svojim Gospodarom. »ne sjedi pri grobovima i ne moli se kod njih«. uzimali sa sobom zemlju s Poslanikovog groba. nastalo je mnogo grobnih džamija za ahi al-bayt. jer su posjetitelji. npr.

prigovaralo se da svatko hoće za sebe imati džamiju. prosjaci i nosači suznal~ 141 . 827. ali god. isti taj fantastični broj od 30. a dijelom molitvom u njegovoj blizini. te grob. prenijela se brzo na velike i ugledne džamije. 1. isključivo za hutbu prilikom molitve petkom i za svetkovine. U 8. Običaj molitve na musalli čini se da se kasnije općenito napustio. Sam Poslanik je pripovijedao da je »na obje svetkovine« izlazio na musallu. Kasnije im je to bilo zabranjeno. po Hidžri spominje se jedna musalla izvan Hamadana. Strogi moralist kao što je Ibn al-Hadž nalazio je nedoličnim da se redovnicima. kao i u Indiji. s. god. No običaja se nije pridržavalo u svakom dobu.000 ili 36. je neki egipatski inspektor naredio da se u džamiju ulazi samo bosim nogama. ali ne i neznabošci. koji su pleli hasure za džamije. s druge strane. prema nekima. a u Bagdadu al-musallii al-iatiq. izgradio je Tadž ad-din džamiju s posebnim odjeljkom. koji se najprije koristio za Kabu. broj novih se stalno povećavao. koja imaju samo mihrab. na svečane službe Božje dolaziti lijepo obučen i namirisan. je Ibn al-Hadž pričao s negodovanjem da se u džamijama obavlja trgovina. Mnogi drže da njihova prisutnost nije poželjna. koja čuvaju dostojanstvo bogoslužne kuće: ne uvoditi životinje. Mervu. Osim pravih džamija. Inače. Za vrijeme mjesečnog pranja. Još u prvom umajadskom dobu kršćani su se mogli slobodno kretati po džamiji.000. U današnjoj Medini je jedan odjeljak zatvoren za žene drvenom rešetkom. 1062.. Promjena se vidi i iz toga što je Mameluk al-Melik az-Zahir Bejbars odbio podići džamiju na logorištu deva.000 džamija i noćišta.II. što je pretjerano. što se nastojalo vezati za Omara. u Jeruzalemu postoji za njih posebna maqsura. dakle. postao je dio sune. God. Ibn Batuta posvjedočuje musallu u Španjolskoj i Tunisu. Stranci su mogli uvijek sjesti u džamiju i porazgovarati se. Događalo se da se džamija : nazove po pobožnom čovjeku koji se u njoj zadržavao. 1176) pobrojao 241 unutar i 148 izvan grada. mogli su posjećivati medinsku džamiju. a spominje se i kod Abu Davuda. a drugi da im se ne smije priječiti pristup. ne bi smjele posjećivati džamiju. pobroje kairske džamije. one ne smiju dolaziti ni namirisane u džamiju. ne vikati glasno. Događalo se da neki pobožni čovjek utemelji vlastito molitveno mjesto.000. pa se navodi (pretjerani) broj od 7. te se dobio broj od 800. Ibn al-Hadž hoće ih najradije sasvim isključiti. itd. dozvoljava da u njih ulaze. Džamija kao središte bogoslužja. Fergani itd. tako da je između stubova dao nategnuti konopce. kažu. Ovako utemeljene džamije vrlo često su se zvale po imenu utemeljitelja. god. kao u Amrovoj džamiji i azharskoj džamiji ili u džamiji u Jeruzalemu. Događalo se i to da im se zatvarao određeni odjeljak džamije. jer je tlo bilo prekriveno hasurama. prema nekima. Običaj da se u džamiji skinu sandale posvjedočen je za doba Abu Ubajda (2. st. Oko god.. te se za to poziva na Aišu. Izraz »kuća Božja«. gdje je Poslanik običa­ vao stati. a kasnije se istaklo da se abdest ne smije uzimati u samoj džamiji. 1012-1013. zatim u Kufi. Taj običaj. 1265. U drugim džamijama tražila su se osobita mjesta tamo. gdje je neka sveta osoba sjedila ili gdje se dogodila izvanredna stvar. Konačno. koja se vezala za svetišta uz grobove. 869. a . 1273.ti:. i I svečane ručkove održavati. ponajvećma na groblju. U 9. U 8. ako s tim nije povezana neka smutnja. al-Makrizi spominje 8 molitvenih mjesta (musallai u Kairu. žene. da se na bajramske praznike obavlja molitva na musalli izvan grada. st. kasnije. st. U Egiptu je al-Hakim naredio da se god. Ranije su se tu žene zadržavale pozadi u džamiji. U džamiji se znalo jes. U Medini je. bay t Allah. Pobožni posjetitelj činio je tauxif između takvih mjesta. Općenito se stvaraju određena uljuđena pravila. Svetost. te je naveo broj od 30. Kratko nakon 300. koja je pripadala plemenu Benu Salim. [akubi spominje jednu džamiju u Bagdadu za činovnike poreznog ureda. Neki hadisi kažu da džamiju trebaju napustiti prije muškaraca. te je služila. U Kubi i Medini bijahu blagoslovljena mjesta. medresa se mogla nazvati po njezinom voditelju ili učitelju. Njegova primjena je posvjedočena za više gradova.J~:. Po nekim predajama. podignuta džamija na jednoj musalli. U nekim ulicama bilo je po 10 džamija. a neki istaknuti uče­ njaci imali su praktično svoje džamije. Posebice su sveti bili u Božjoj kući mihrab i minber s jedne. ili neko određeno mjesto u džamiji.Džamija nik starao za to da sa širenjem Islama nastaju uvijek nove džamije. džamija je mogla dobiti ime po svome položaju ili nekom obilježju na zgradi. Posjetitelj je tražio baraku dijelom doticajem groba ili rešetke koja ga okružuje. jer je to nedolično mjesto. ipak se nikada nije sasvim gubio njezin stari karakter javnog sastajališta. a već je bila novina da je Mervan uveo minber. st. namjesnik Medije izgradio je. 3. kako je to bilo u Poslanikovo doba. je u Egiptu izgrađen mesdžid Aksunkur.000 ili 8. i za nebogoslužne svrhe. gdje je Zijad podigao sedam džamija. imali su pravo tu i prenoćiti. U stvari se skoro može reći da je razvitak doista išao u tom pravcu. Prilike nisu bile uvijek iste. a džamije uz grob ili vezane uz neku uspomenu po čovjeku kojem su zavjetovane.000 džamija. Ma koliko je džamija postala sveta. Čini se da je pretjerano kada je Ibn Džubeir čuo u Aleksandriji da je postojalo 12. a u selu poviše grada 200 džamija.000 spominje već [akubi za Bagdad. su se skidale cipele u umajadskoj džamiji samo u maqsuri. po Hidžri). U Palestini postoji mnoštvo otvorenih molitvenih mjesta. umrli al-Kudai brojao je također džamije. Povijest džamije pokazuje da se povećava njezin sveti karakter. U Damasku je Ibn Asakir (u. stoga i džamiju. samo ako nema konačišta. U Palermu je Ibn Haukal nabrojao preko 300. u kojem je on sam obavljao molitvu i meditirao. U Basri. sada je mogao označiti svaku džamiju. Riječ musalld može označavati svako mjesto za molitvu (uspor. »ljudi Knjige« i njihovi službenici. U Hebronu su Židovi i kršćani imali pristup Ibrahimovom (Abraham) svetištu uz naknadu. Povećanje svetosti imalo je za posljedicu da nije svatko mogao posjetiti džamiju. Po Ahmedu ibn Hanbalu.119). sve dok Bejbars to nije zabranio god. At-Tabari ga pomjera već u Omarovo doba. strijelomet udaljenih jedne od druge. u džamijama često su postojala posebna sveta mjesta. Veliki poslovi su se utanačivali u džamiji ne samo u doba Umaiada.000. To je činio namjesnik Meke god. Zanimljivo je pitanje pristupa žena u džamiju. prije svega u Medini. nečist čovjek ne smije posjećivati džamiju. no. Muavija je sjedio sa svojim kršćanskim liječnikom u džamiji u Damasku.

koji su se. javila se potreba za noći su to činila četvorica od njih naizmjenice recitira jući više takvih džamija. 1083) je navodio kao pobožno djelo to da je radi o prvotno samostalnim gradskim četvrtima. Njegovo izlaganje bilo minbera u regionu Istahra i neke blizu Merva. po al-Makdisiju. u kojoj su oni gledali redove vjernika i mogli slušati noćno Prednost skupne molitve posebno vrijedi za molitvu petučenje (recitiranje) Kur'ana. tj. a dijelom i u Kairu već se god. No ako jako pada kiša.) navodi u Kairu samo voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo osam ali je to očito samo dio liste. doduše. a on priča je značenje. a bilo ih je preko dvadeset. džamije su. god. Džamije i posebice mauzoleji imali nastajale. a u Kairu. najprije. Glavna džamija. povezivanje ove dvije službe i mali. čitao tima. a al-Makdisi u nekim drugim perzijskim krajevima. Askete su nastupale u raznim beir god. koja je upravo zato bila osobito zvalo zikr (4ikr) i što je osobito gajio sufizam. XXIV. te se molitva petkom ad-Dari u Medini. bio je običaj provesti ljetne bio napušten. su. 1442) nom. (gama'iii) i druge vjerske dužnosti. drugima u Damasku držao se zikr zorom u petak. U doba Umajada. Već se u Poslanikovo pojedinca u kući ili dućanu. sjedeći. stalno namještene učioce za podučavanje Što se tiče sela (al-quriii. te u Transoksaje praćeno vještim učenjem Kur'ana od strane »učača« koji su niji. punoljetnog. po pravilu. koja se. sve dok Mervan god. no kasnije se to mijenja. st. držali plemenskih i voj džamiji u Egiptu zasjedali i učili Kur'an. Iznimno se. odmah išao u džamiju i obavljao dva zove džami. U 4. za obredne radnje (manasik}. onda doba govorilo da je on sakifitske izaslanike udomio u džamiji. U Omarovo al-aksi održavali su hanefiti zikr. objašnjavajući i poučni -Hadžadž izgradio jednu džamiju za molitvu petkom u algovor. Neslužbena U pogledu gradova. pa Ibn Džudržale samo službene osobe. šafiiti su se čvrsto držali prvotnih vjerska izlaganja. držala hutba Iraku se. Kao prvi je svoje govore držao Temim imenovao je šafiitskog glavnog kadiju. U Mesdžid Način nazivanja se mijenjao tokom vremena. a u cijelom gradu jedanaest. princip. koji je postao i kadija. qussas za molitvu petkom. Shodno najstarijim urbanističkim planovima. bez minbera. pisci navode samo po se qa$$ zvao i mudahkir ili wa'i:. Danas se naziv »džamija« kreće u pravcu svagdje. 1174. okružene poslovnim četvr­ iračkim džamijama u doba Abasida. ali se posebno koristi za manje i manje pravilo. a tokom tabora. a drugi su to činili za njim. za službu koju je On naredio Zakoknjige navode preko dvadeset. a onda držao. jer je bilo hladno i ugodno. U umajadskoj džamiji i al-masgid al-akbar. samo s oslonom na štap (po Posl anik ovom navodno po suni al-Abasa. nije u egipatska sela uveo Bagdadu slušao šafiitskog reisa da izlaže s min bera u petak minber. Ali je 1266. -Vasitu na zapadnoj obali rijeke. kako na selu tako i u gradu. bilo u tome da se svi dijelovi da su aimmat al-qurrii' (vodeći »učači«) svaku večer u Amroislamskog tabora. broj takvih džamija u gradovima bio je još sasvim qass. koje se službu. dok al-Makrizi (u. džamiji. od qa$$). 38. sakupe u glavnoj džamiji pod vodstvom učenje dolazilo je pominianje i hvaljenje Boga. na molitvu petkom. Amr ibn al-Asi je u Egiptu zabranio Kur'anu. Nakon što je bogoslužje petkom bilo oslobonoći. (množ. I taj oblik velika. jer su izražavale vezanost za zajednicu.. Općenito. To se očituje i u jeziku. seljacima da provode bogoslužje petkom. ponajviše su održavali posebni ljudi. Uz kur'ansko posebnih džamija. Djelatnost tih ljudi potvrđena je i u vrlo često nalazile usred grada. koje su se mogle obavljati značajne džamije. vrednija je 20 ili 25 puta nego salat samo putem službenih obrednih čina. tri. (vaiz). đeno strogih ograda. kasnije. nije džamiji al-Azhar još oko 800. stojeći. masgid gami' itd. u starije doba. nabraja u Bagdadu u istočnom dijelu grada džamijama i skupljali su oko sebe zainteresirane slušatelje. 749. nakon nekog puta.). nisu držala samo u prilika.Džamija Aš-Širazi (u. U Medini je Poslanik. a za Osmana mu je bilo dozvoljeno da god. Za većinu gradova. premda je na istočnoj već Njegov govor se zvao 4ikr ili uia'« odnosno mauriza. U ga mora voditi vođ zajednice. pa su i Kur'an i pobožne kaside. god. ali petka u džamiji i učili (recitirali) sve do podneva. U doba postojao je u svakom gradu samo jedan mesdžid džami za Egiptu su Ahmed ibn Tulun i Humaravajh nastanili 12 ljudi molitvu petkom. čiji je cilj bio pobuditi u ljudima bogobojaznost. al-masgid al-gama'a. a Islam zamijenio ranije religije. U svaki grad ima samo jednu džamiju za molitvu petkom. Porijeklo te službe Božje nije znano. salat al-gum:a. bilo ih je pet. kratko po fatimidskom osvajanju.36). Ibn Dukmak (oko 1398. po Hidžri postavio jedan Abasida. te postojala jedna. mesdžid se može koristiti za rekata (rak 'a). zvala se odgovarajućim imenima (al-maspid al-a'zam. za halife Omara. sjedili na sjedalima. prije nego što bi on došao držala samo u Hakimovoj džamiji kao najvećoj. Jedna zajed»Spominjanje imena Božjeg« obavlja se u džamijama ne nička molitva kaže se. vjernik može moliti kod kuće. time što su dozvoljavali u gradu samo jednu džamiju džamijama. st. rastao je vrlo brzo broj džamija za tu Kao mjesta bogoslužja. Ibn Džubeir je u Nizamiji u uzoru). te je postalo svaku džamiju. 1185. »kuće. U doba al-Makdisija koja je osobna dužnost za svakog muškog. većina ih se u 9. koja se može obaviti samo u džamiji i već rano bilo poučno i pobožno djelo. bile su od posebne zasluge. jer očuvani dijelovi njegove imc« (s. one su se inače se događalo. uostalom. Te govore nisu jednu takvu džamiju. U Amrovoj džamiji obavljala u više džamija. Qass je. Dok natpisi iz 8. izlagalo svako jutro. Ali kako je zajednica gubila karakter vojnog u jednoj sobi pored minareta kako bi hvalili Boga. sve ono što se glavnog vođe. prilično velike džamije nazivaju mesdžid. Bejbars dao prednost Hanefitima. uz obrazloženje da Vjerske besjede u džamiji nisu se držale samo petkom. za molitvene skupove nabraja 120. st. te se ta molitva govori u džamiji dva puta u sedam dana. qurra' (»učači«) su se sakupljali u Nišapuru zorom svakog slobodnog muslimana. Kada je Saladin došao na vlast god. obreda obavljao se u džamijama. Budući da se __________________ N_e_s_lužbenom propovijedi je tako potpunoma ovladao I 142 . Prema tome je učenje Kur'ana kom. u al-Makdisijevo doba. ako su se obavljale u normalne oznake donekle velike džamije. inače. a učili su po jednoj svesci. po Hidžri spominje Ibn Haukal mnoštvo nakon popodnevne molitve ('a~a). Istahri spominje kao novinu u Islamu to da je aliz Kur'ana. da donosio u džamiju jelo i tu ga dijelio sa svojim učenicima. Svakodnevne molitve. ili 39.

Zdanje džamije. istočnom i zapadnom zidu. ljudi traže džamije da izmole pomoć. a krovovi ukrašeni. Praktički se to uveliko dozvoljavalo.. st. Čim je džamija postala stvarno svetište. te time proširio nadsvođeni i otvoreni prostor. I a uz vrata Kabe (u Meki). građene od trske. U Perziji je bio običaj da obitelj umrlog. god. ali je uveo važnu novinu jer je. u azharskoj džamiji držao se vaz. koristio otesani kamen i gips. obrastao drvećem i. Sve te novine malo su u skladu sa jednostavnim načinom gradnje prvotnog grada. koji je dovukao stubove iz al-Ahvaza. a za krov tikovo drvo. a drugi su branili. Na taj način. 672. gdje se vješaju pismene obaveze. koji su cijelo svoje vrijeme provodili u džamiji. Ta neizvjesnost je i dalje ostala. od labina. Poslanik je često obavljao u džamiji noćni salat s vjernicima. šljunkom pokriven (Medina. postala je i cilj pobožnih posjetitelja. i u vezi sa džamijama sa grobovima svetih osoba obavlja se tasod]. te postoje često različitosti u narodnim običajima. On je koristio pečenu ciglu za gradnju. a u godini smrti 20 dana. koji nisu postavljeni na stranama. Prve džamije ponajprije su predstavljale samo otvoreni. prema Hadisu. kasnije je postao općeniti običaj da se obred obavlja tik uz Poslanikov grob (u Medini).25). Sporno je da li se mrtvo tijelo unosi u džamiju i da li se tu baš smije obaviti salat al-giniiza (dženaza). uostalom. Sad ad-din (u. U džamijama je postojao običaj da se boravi i meditira (i'tikiif). Kao i kod Kabe. Po Hadisu se to znalo dogoditi. kao u al-Fustatu. ipak. Tako su se. XXII. a dijelom i ranije. teško da su takve džamijske »pripovjedaće« uopće mogli ubrojiti među teologe (mutakallimun). a tamo su i njega samoga nosili. gradio je. Tu se zbivaju i posebno važne radnje. Koristio je neznabožca-graditelja. Začeci nove arhitekture razvili su se snažno pod Urnajadima. Vidi napomenu na stranici 13. još su. a isto tako obredni boravak u svetištu. Molitva petkom uramazanu posebice je bila svečana. Običaj je bio povezan sa odricanjem u tom mjesecu. Poneke džamije posjećuju neplodne žene. ograđeni prostor sa zullom. Kufa i Basra su. iz toga proizilazi da se i ovdje prvotni nadsvođeni otvoreni prostor na južnoj strani tokom prvog umajadskog doba pretvarao u natkrivene trijemove. te provodio zikr i qira'a (»čitanje«. Mekansko svetište je. I Osman je proširio obje džamije. imale su svoju posebnu svetkovinu na njegov dan rođenja. a posebice rastava braka. razliku između al-qasas al-bassa. Uskoro je u dvorištu iskopan zdenac .000 ljudi. No usprkos kasnijim izričitim zabranama. kadilo se. prije svega za džamije vezane za neku uspomenu na Poslanika ili sveca. Tada se džamija osvjetljavala. bio. To je moglo tako potrajati dotle dok su Arapi u svome jednostavnom vojnom taboru kao zatvoreni sloj održavali stare običaje. učenje Kur'ana). zidovi su presvučeni gipsom. Običaj se održavao i uvijek je igrao veliku ulogu među asketama. a o jednom se priča da je stanovao u minaretu Amrove džamije. npr. kao i Poslanik. prvotne jednostavne i skučene džamije djelomično proširile. zadržalo hadžom označenu prednost. u kojima su 'iikifun boravili. 143 . zbivao u mekanskom hramu (II. umjesto 40. npr. Poslanik je 10 dana pred ramazan obavljao i'tikiifu medinskoj džamiji. Bilo je pobožnih ljudi. On je proširio Poslanikovu bogomolju tako što je uključio Abasovu kuću. palminih stabala i lišća. džamije preuzimaju ulogu hrama. a posebice molitva tariiunh. U jednom Hadisu se kaže: »treba ići kao cilju ka tri džamije: al-Masgid al-Hardm. stoga. prvotni otvoreni prostor za skupljanje neosjetno se razvio u dvorište okruženo trijemovima sa stubovima. redovitog poučnog govora u džamiji. Pokušalo se i džamiju u Kufi uzdići na rang prve tri. on je spadao u uvježbavanje novopreobraćene osobe. koji se sastoji u tome da se ljudi okupe oko raznih govornika. te ih nadsvodio. Tako je Amrova džamija god. na Omarov nalog. Slično se poduzelo i u Basri. Omar je obavljao molitvu za mrtvog Abu Bekra u Poslaničkoj džamiji.119. u umajadskoj džamiji tokom ramazana.000. zatim se u njima daje zakletva. koji se. a tokom fatimidskog vremena sam je halifa držao hutbu. za što se obavlja posebna molitva. uz bdijenje (tahaggud). te se učenjaci nisu slagali u pogledu zabrane. I u Meki se njegovo djelo sastojalo samo u proširivanju. a u 9. Ruzbeh ibn Buzurdžmihr. tri dana nakon smrtnog slučaja. Premda su te tri džamije službeno dobile posebno mjesto i druge su se isticale. poneki su napravili čak sedam puta tauxi] sa tijelom oko Kabe. kako za stubove tako i za zidove. -. U doba nesreće. U svemu. Već pod Muavijom ponovo se pregradila kufska džamija. proširena prema istoku i sjeveru. a kasnije Basra i Kufa). i ugovaranje braka često se obavlja u džamiji. Ove svetkovine su većinom lokalne. jelo se i pilo. posvećene nekoj svetoj osobi. jer drže »slabe« besjede. cvjetali vaizi u bagdadskim džamijama. a isto se zbivalo i pri drugim prilikama. 1184. a onda ih povezao olovom i željeznim klinovima. pa se kaže: l>' iikifun Ji al-masagid«. odatle je potekla preporučljiva noćna molitva. a djelomično pregradile. On je. Džamija je u to doba bila puna koliba od palminih grana i lišća. ponekad. dođe u džamiju i primi saučešće. tako za Novu godinu. Sada je džamija. a u džamiji gradio sa stubovima. Omar je promijenio kako medinsku tako imekansku džamiju. Tokom početnog razdoblja. ne s uspjehom. te kasniji autori. tokom tog vremena. ne govoreći. a to posebno vrijedi za Kabu. Teoretski je to aš-Šafii dozvoljavao. Omar je naredio (godine 14/635)* ljudima iz Medine i pokrajina boravljenje (al-qiyiim) u džamiji tokom ramazana. najprije. pa je Ibn al-Hadž želio da se njihovo djelovanje zabrani. kao i zikr. te trijemove sa stubovima izgradio je pri sjevernom. Tokom noći ramazana postojale su u džamiji svetkovine.. tako ona u Kabi. Pri tome je graditelj bio Perzijanac. Džamije. Riječ 'akf označava u Kur'anu obredno štovanje predmeta kulta. Općenito se noćno boravljenje u džamiji vrlo rano ukorijenilo u Islamu.Džamija narodski sufizam. kao al-Meki. AI-Makrizi pravi. povećala džamija tako da se povezala sa namjesnikovim staništern. 644) boravio je. Među njima se uskoro ističu tri kao posebno hodočasničkedžamije. a nakon više požara od labina. pokatkad za mladi Mjesec i u sredini mjeseca. Meki i Kairu. mogla primiti 60. U vezi s tim se govori da vjernici u mjesecu ramazanu ne smiju stupati u doticaj sa ženama. nego na zidu kible. U Kufi se. Na primjer. što se izravno odnosi na boravak u džamiji.i eto uobičajenog džamijskog tipa. To vrijedi. Poslanikovoj džamiji i al-Musgid al-aqsa«. što je makruh: I drugi su bili kritični prema qussasima. i al-qasas al-iamma.

god. a jedan je djelo muslimana (sjeverni). sa drvenim rešetkama ograđena prostorija. AI-Mahdi ih je. po Poslanikovom nalogu.s krova. tokom prvog vremena. To korišće­ nje minareta zadržavalo se tokom cvjetanja Islama. opet. ovi su se zvali al-mugattd. nisu uvijek pozivali na molitvu s nekog uzvišenog mjesta. a prostor koji okružuje džamiju fina'. U Kairu se. Ta revolucija u odnosu na stare prilike nije. Drži se da su minareti. Po jednima je to prvi napravio Osman. arwiqa ili riuiaqai). Zatvorene prostorije nisu. a al-Valid god. a Vi gradite u stilu crkava«. zatim u sredini džamije. je u al-Fustatu na svakom kutu Amrove džamije podignuta po jedna kula. što su strogi vjernici osuđivali kao nešto neislamsko . a Abdelatif je tu našao druge pobožne ljude. Veliko značenje za povijest minareta ima al-Valid (705-715). neki navode i Muaviju kao začetnika. služila i za druge svrhe. Ili bi se u glavnom prostoru zatvarale male prostorije.Džamija su korjenitiji bili graditelji pod velikim graditeljskim narušiteljima. a al-Memun htio je čak maknuti sve te odjeljke iz mesdžid-džamija. koje su koristili oni koji su izučavali znanosti. prema kojem je Poslanik rekao: »Doći će vrijeme ponad moje zajednice. gdje je al-Gazali boravio u i'tikafu. Nepovjerenje pobožnih ljudi u velike džamije nalazi izraza u jednom hadisu. To se nije dogodilo. za Muaviju i ostale vladare. da su trijemovi bili popločani mramorom. već prije njegove vladavine. postupno su se počele graditi posebne prostorije za pojedine kategorije (qurra'. Graditeljska djelatnost al-Valida raširila se i na al-Fustat. Bilal je pozivao sa krova najviše kuće. gdje su hane fiti obavljali nastavu i molitvu. npr. jer je odatle padala mujezinova sjena na njega. Ibn Džubeir spominje tri u umajadskoj džamiji: staru. te ih je sam Maslama ibn Muhalad. te zapadnu. Hadisi su bili protiv pretjeranog ukrašavanja. U Palestini su se postavila vrata između trijemova i dvorišta. Maksura je išla uz velike džamije. No. što je vezano za zimu u tim krajevima. postupno. a najuobičajenije je menara. Prostor između dva reda stubova zvao se riuxiq (množ. Isto tako je on gradio i u Medini 4 kule. stanovao je u minaretu Amrove džamije. školjkama. koje se danas koristi općenito u Egiptu i Siriji. no tada će ih ona samo malo posjećivati". gdje se nalazio minber. oni su se kasnije namnožili. 711. a dijelom minarete. naravno. Još u Ibn Džubeirovo doba bila su tri minareta. zadržavao se neki zahid. 665-666. Često je bilo. a tako je bilo i u Ibn Džubeirovo doba. Džamijske kule dobile su svoje ime zbog sličnosti sa takvim stražarskim kulama. U . jer su bili pokriveni krovom. na kojima su mujezini »učili« (recitirali) Kur'an. saunna'a je naziv u Sjevernoj Africi. to je odio (pregrada) koji se izgradio u blizini mihraba za vladara. i Ibn Tumert je tu stanovao. Sada se džamija nadovezuje na starije monumentalne zgrade.. jugozapadnu kulu porušiti. kada je dao u Damasku Ivanovu crkvu pretvoriti u umajadsku džamiju. najprije. Abdelmelikom i njegovim sinom al-Validom I. Kada je uveden ezan (agan. ali se to promijenilo sa finijim načinom gradnje. Prvi je sasvim uklonio prvotnu džamiju u Jeruzalemu. obrnuto. a dvorište kamenim pločama. Promjena je u tom pogledu došla s uvođenjem maqsure. jer se tu skupljalo ljudstvo. 673. kao i granični kamen ili putokaz ili stražarsku kulu. kada će se ona nadmetati ljepotom džamija. A i god.. Muhamed ibn Kalaun ponovo podigao četvrti. a u najgornjoj odaji. mogla proći bez otpora. ona je. Nakon al-Valida. 777. U Meki je al-Valid gradio dijelom šiljke. minareta su se umnožila. U Medini i danas postoje nasadi u raiodi.. Kada su krišćanski graditelji opremali Poslanikovu džamiju mramorom. te se čini da su trijemovi bili zatvoreni. nastali ne samo za pozive na molitvu. koja se nalazila u blizini džamije. ali je Sulejman dao god. a dijelom zavija. u svakom slučaju. ona se koristi početkom umajadskog doba. 664. Premda je ona uvedena za izdvajanja vladara. ali i svjetionik. kada je stanovao u kući Mervana ibn al-Hakama. koje se izražava riječju ~aw­ ma:a. koji ih je dao izgraditi. mozaikom. Meku iMedinu. maksure još više proširile. pozivao od Kabe. Vjerojatno je riječ potekla od stražarskih kula. Tako je Ibn Džubeir našao u zapadnom minaretu umajadske džamije ćelije za pobožnjake. nego i za noćna pobožna bdijenja. pravnike. Minaret ima tri uobičajena naziva: ma'gana ili mi'dana. čirak. koristio za i'tikaf. Jedan asket. Jednako se al-Valid malo obazirao na najstarije oblike. prvi dao god. na koje se sklanja svjetlost. Danas ona ima tri minareta. jer je njihovo postojanje od Muavije uvedena suna. tako da ih Kutb ad-din spominje 7. kao u Ramli. a tek je 1306. To dokazuje i značenje minareta. itd. Inače ih je drugdje bilo i prije. što bi značilo svetačka ili iskušenička ćelija. Prema izvorima. 703. koji je umro 1076. Uz umajadsku džamiju u Damasku ide i minaret. a po al-Azrakiju . mjesto. nego su se. Na strani kible su trijemovi bili osobito prošireni. (minaret. postojale u trijemovima. koja se dijelom zvala maksura. zlatom itd. preuzeti su od stare kule ili od nekog hrama vatri i dva su gradili Bizantinci. te stajalište. Hasan ibn Numan izgradio Sidi Ukbu u Kajravanu s jednim minaretom. te joj se moglo doći iz upravljačeva doma. Stare džamije su se sastojale od dvorišta i otvorenih trijemova koji su se pružali duž zidova. munara) a znači svijećnjak. Bilal je. Najstarije jednostavne džamije nisu imale minaret. Općenito je bilo mnogo zavija povezanih uz džamije. Ali pozivači. a po drugima namjesnik Medine Mervan ibn Abdelhakam nakon atentata nekog Jemenca god. Tako je namjesnik Zijad god. a u džamiji Ibn Tuluna je postavljena uz mihrab.). premda je. za koje se zna da ih je bilo niz na obali i da je svaka manara davala svjetlosnim znacima obavijesti o kretanju neprijatelja. »mjesto pozivača na molitvu«. ili bi se gradile nove prostorije u sporednim zgradama. Prema tome je on bio prvi koji je u Hidžazu i Siriji uveo minaret. god. Inače je dvorište bilo pokriveno šljunkom. istočnu. djelo razgledao. 715.na dan zauzeća Meke... Predaja se slaže da je maqsura uvedena da bi se spriječili napadi na vladare. i to od tesanog kamena i s prozorom. koje je Muavija naredio da se 144 podignu u Egiptu. izgradio džamiju od cigli i podigao minaret od kamena. zabraniti po pokrajinama. Povećavanja su se često sastojala u proširenju arwiqa. Osim toga je postojala i mala. Dvorište se zove sahn. te su njegovi bizantski majstori podigli Kupolu na stijeni. u džamiji al-Asker sagradila maksura. Dvorište je često bilo obraslo drvećem (tako u Amrovoj džamiji). Onda su i namjesnici počeli graditi po pokrajinama. poziv na molitvu). god. jedan starac je primijetio: »Mi smo gradili u stilu džamija. Dok su prvotno svi oni bili zajedno. te su to držali najavom smaka svijeta.

od džamije (odnosno medrese ili ribata) do džamije. 12 koristi se ta riječ za hram ili. Ista upotreba nalazi se i u Kur'anu. da bi Poslanika mogao slušati veliki skup. predikaonicu. Pretpostavka je da je najprije napravljen za hutbu. obično. ljudi su sjedili tada oko njega na zemlji. Tako je to kod džamije Umajada u Damasku. za hatiba. po pravilu. Svakako se u početku zadovoljavalo s približno tačnim pravcem. Ali su zanimljive i dvije predaje: jedna.zemlju udarao lukom i kopljem. nego i za druge. nadovezivalo na uobičajenu jezičnu upotrebu. izučavatelji i putnici. što dolazi na isto. oko svetih mjesta su izgrađene kuće za al-mu'takifun. Ibn Džubeir. Uz to su dolazili i stanovi. ne samo za osoblje džamije.. U sporednim zgradama su uređene razne prostorije. isključeno da je riječ o posuđeni ci iz etiopskog jezika. stojeći. ali su i velike džamije. na devi. Mihrab je mjesto imama za vrijeme molitve. Da li je Poslanik u Medini držao potrebnim imati znak za pravac molitve. mogli su putovati po cijelom islamskom svijetu. za suca. dok je često . onda se to. činio to. kao umajadska i al-Azhar. Arapi su obično sjedili na zemlji. al-VaI1d. a drugi namjesnik Kura ibn Šerik (709-714) spominje se kao onaj koji je u Egipat uveo molitvena udubljenja (mihrab mugaunoaf). navodi se i kao cilj. kao. U posebno svetim džamijama. kaže se. Amrovoj džamiji itd. a pri tome se služilo položajem zvijezda. prema kojem se kibla općenito nalazi između istoka i zapada. radije. činio je to. uMustansiriji u Bagdadu. korišćena za te studentske stanove. Studenti su nalazili konačište osobito u medresama.000 kruhova dijelilo posjetiteljima i stanarima. »visok«. kada mu je objavljena promjena qible. Posebni prostor sa satom često je postojao uz džamiju. čija je vrijednost bila 5. Ibn Batuta i dr. Ne kaže se čime ju je označio. kada se obraćao zajednici. gdje se nalazi kralj. I stranci su uvijek imali konačište u džamiji. usred molitve okrenuo bez posebnog provjeravanja. Ipak je mihrab zadobio posebno štovanje kao najodličnije mjesto u džamiji. Po tome se čini da nije neispravno. nije. utvrdio kiblu. više mihraba. pripada korijenu n-b-r. te se svakodnevno kuhalo jelo i 14--15. no navode se i mnoga druga imena. a neki Fatimid ukrasio je mihrab Amrove džamije i jedan u al-Azharu srebrenim pojasom. mada su. kursl (ćurs) i s njim tako razgovarao. ali i rob jedne medinske ili doseljeničke žene. ne zna se. Oznaka rivak za trijem bila je. a ponekad i uz stubove. ispeo i sjeo na posebno sjedalo. kako bi se omeđio prostor onima koji mole. svakako. 20 označava se tako dio palače. Kako je bilo dozvoljeno pobožnim ljudima da čine i'tika]. U al-Validov mihrab ugradilo se jedno Aišino ogledalo. Vlada suglasje o tome da mihrab prvotno nije pripadao džamiji. kao. Doduše on je koristio na musalli i na putovanju koplje. te da je njegovo uključivanje bilo čisto arhitektonski čin. kao Nasir-i Husrev. u s. koje je upravo pred njim bilo pobodeno. Ali je bilo uveliko uobičajeno da oni stanuju u sporednim prostorijama džamije. Kada je hatib kod Arapa govorio. sjedio na pripadajućem mu sjedalu. kada ga je posjetio neki čovjek po imenu Temim. međutim. Kus ibn Saida. ozidani odnosno opremljeni stubovima. Kibla je. Bio je zidar. imale uvijek više njih nego drugih stanara. većinom. kaže se. a i udubljenje u zidu. s mnogim pomoćni­ cima. minbar (minber) je uveden već u Poslanikovo doba. svakako s većim pravom. kasnije. možda se radi baš o dijelu palače gdje je udubljenje sa vladarskim prijestolom. u prvo vrijeme. a i drugima. događalo se da su se neki i stalno nastanili u džamiji. Poslanikov minber se zbog svoga materijala često zvao . U medinskoj džamiji je imao određeno mjesto. te je to u skladu sa karakterom minbera. odakle potječu vijesti o uvođenju minbera. Poticaj se pripisuje Poslaniku. ipak. kada se jedan od mihraba džamije Umajada navodi kao najstariji. Na Arafi (Arefatu) je sjedio. Kasnije se ozbiljno prišlo problemu. Izrađen je. gdje su. XXXIV. Kada se mihrab počelo koristiti za oznaku udubljenja u zidu koje je postavljeno u pravcu molitve. Suprotno mihrabu. a druga izvještava da se Poslanik. Tu se očito radi o počasnom mjestu. kod Ibn al-Asira po kojoj su drugovi molili Muhammeda da se uspne na uzvišeno mjesto. U s. a često i ukrašeni. onoj u Hebronu. Oni su imali sobe (guraf) na krovu i te su prostorije postupno bile sve brojnije. 12 najprije mjesto za slike. koje su često koristile razne pravne škole. te bi se moglo iz arapskog izvući značenje »uzvišenje«. na kojem vladar sjedi.000 dirhema. za studente. Oboje je činio i Poslanik. a zvao se Bakum ili Bakul. Riječ mihrdb označava prije i nakon početka Islama palaču ili dio nje. A veliki putnici. Ponekad. Primjena riječi na govornicu s koje se drži vjersko izlaganje. suca. Njegov namjesnik Omar ibn Abdelaziz uveo ga je u Medini. itd. zbog čega se tokom molitve okretalo više južno. U al-Fustatu je Amr vrlo brižljivo. često izgovarana kao mimbar. Ibn al-Hadž kaže da se često medresa napravila tako što se jednostavno ogradom zatvarao jedan dio džamije. razna su mišljenja. ovi su bili askete. 32 i dalje. Opće primjedbe ukrašavanju džamija odnosile su se i na mihrabe. XXXVIII. kada je s ljudima razgovarao. dakle. 145 O vremenu njegovog uključivanja u džamiju. kao i XIX. bila suviše prema istoku. jer će doći mnoge deputacije (wufud). Uzvišeno mjesto bilo je poseban znak za vladara ili. Stoga su se uređivale i kuhinje s pripadajućim mlinovima i pećima. Navodi se pojedinačno Muavija. stojeći. Po predaji se on. nego i nadoknada za zidove. tj. III. ili je sjedio na svojoj jahaćoj životinji.Džamija prvom slučaju su se dobijale navedene maksure ili zavije. O tome kako je minber uveden. Dok se povišeno mjesto kod sjevernih Semita općenito koristilo. a inače je. za ćeliju u hramu gdje se moli. a u s. U većim džamijama postavljalo se. npr. od tarfskog drveta ili tamariska (koji raste blizu Medine). Kaže se da je Rabia ibn Muhašin bio prvi koji je kao sudac sjedio na minbaru ili sanru. postoji veći broj izvještaja. 1296-1297. eventualno oslonjeni na sedlo. ali to ne mora biti oznaka pravca molitve. što se isticalo i njegovim nadsvođenjem. a kada je svoje neprijatelje saslušavao i osuđivao. a po pravilu uz neko palmino stablo. povezano je s historijatom same predikaonice. tokom svoje hutbe. ali. u skladu s hadisom od Abu Hurejre. Riječ.. graditelj je bio neki Bizantinac ili Kopt. Tako je al-Hadžadž. Mogli su biti i od drveta. npr. Putnik je mogao u džamijama čak novac pohraniti. U tulunidskoj džamiji nalazi se još očuvani sunčani sat iz god. no satovi su bili pretežno na mehanički pogon. Mujezini se nisu zadržavali samo u minaretima. za Tulunida bdjeli noću u pobožne svrhe. stajao je uz drvo ili palmu. postavljao mu se sanf.

obično je stajao kod maqama. qari'. proučili (izrecitirali) kur'anske odlomke. U većim džamijama nalazi se obično u blizini minbera jedan podij. god. Tako je namjesnik Kufe Halid ibn Abdalah al-Kasri (723-737) dobio od halife prijekorno pismo zato što je sa minbera zatražio vode. kada on zauči (uzviče) ezan u džamiji prilikom molitve petkom. Poslanik se molio uz neki stub pored al-Mushafa. kada je dovršena pregradnja džamije. a kasnije ga je kupio njegov sin i poslije kći Asma'. treći . džamiji. To je tako trajalo sve dok Sulejman Veličanstveni nije postavio mramorni minber sjeverno od maqama. koji se. Maslama. st. a u dane svetkovina postavljao ga je na musallu.289. uveo minber u improviziranu džamiju. a ni samo tijela ili dijelovi tijela neke svete osobe. a u Basri je Abu Musa dao podići minber usred džamije. AI-Makdisi bilježi u 10. Minber je dodirivan radi barake. u duborezu) od devet stepenika. . tako da bi mu oni sjedili pod petama. Mekanski minber bio je pokretan. po Hidžri da je namjesnik u manjim mjestima držao hutbu stojeći. Onda su često čuvani u jednom kovčegu (sanduq). na koji je vaiz često imao pristup. ali tek nakon što su qurra'. 683. tako su se uskoro presvukli i minberi. isto je učinio Muavija. poslao neke primjerke svoga Kur'ana u pokrajine. poklonio je Amrovoj džamiji 1. a i zakletve su se polagale uz njega. Pod Abasidima se svake godine iz Bagdada slala nova kiswa za Poslanikov minber. a dobila ga je svaka džamija. izvršena je promjena tako što je izlagatelj govorio stojeći na govornici. Tu su se čuvale i štovale i druge relikvije. Taj minber ostao je u Meki sve do ar-Rašida. Kada je hutba postala čisto bogoslužni obred. drugi (kada se hatib uspinje na minber). namjesnik Abdelmelik ibn Mervan postavio je minbere po egipatskim selima. Još se događalo u l. nakon Omarove smrti. To je vezano uz razvitak bogoslužja. ali je bio spriječen. i početkom 2. god. ponekad je svoje govore držao na minberu. Poslanikove sandale (u Hebronu). kao i u Jeruzalemu. U džamijama se obično nalazi jedan kurs! (ćurs). st. iqama) u samoj džamiji. 786. Postojanje ćursa u starije doba jedva se može utvrditi. koristio minber. U al-Medainu je Sad već 637. koji je onda stavio u mesdžid al-Huddan. jer mu je egipatski 'amil poklonio min bar manqiiš (m. tj. Da su Umajadi dali da im se naprave minberi. Kada je Zijad morao bježati iz Basre. On se. Mushaf Asma'. rjeđe. kao neku neobičnost Hurasana. sjedeći na ćursovima. od kojih su neki bili pisani zlatnim slovima. Kasnije je al-Vasik dao napraviti minbere za Meku. Njegovo značenje i kao vladarskog sjedišta vidi se po tome što ga je Muavija god. spasio je minber. pri hadžu god. minber se nalazi na strani zida kible pored mihraba. te mnogo drugoga. U pitanju je da li su se minberi postavljali u pokrajinama.. gdje je već utemeljitelj pohranio sanduke s Kur'anima. njegov ogrtač (u Adruhu). U Kabi je Ibn Džubeir vidio dva sanduka s Kur'anima. I namjesnik Kura ibn Šerik je. Posebno je dragocjen bio onaj koji pripada toj istoj džamiji. a kasnije su je. Amr ga je postavio u al-Fustatu. Značenje. kasnije se gradila veća i bolja. a kasnije se izgradilo za to povišeno mjesto. Jedan od Osmana dogotovljeni Kur'an pokazivao se u doba Ibn Džubeira u džamiji Umajada u Damasku. kada je morao odustati da ga prenese. koji su sezali unazad do Osmana. njegov brat ga je ostavio god. U džamiji se. 745. Al-Hakim je smjestio u tulunidsku džamiju. 749. a god. kao Musin (Mojsijev) štap (u Kufi) . nakon svakodnevnog bogosluženja. ezan se izvikivao iz kupolastog zdanja koje se nalazilo u sredini sahna. Takvi dragocjeni Kur'ani imali su sveti karakter. U Meki su neko vrijeme mujezini izvikivali na krovu drugi poziv (kada se predavač penjao na minber). iznosio i ljudi su ga doticali i ljubili. razumljivo je samo po sebi. Prvi ezanski poziv upućivao ! . Al-Halebi izvještava da je Muavijin namjesnik u Egiptu. a namjesnik je na njemu sjedio kao vladarev zastupnik. minber postavio uz južni zid. oslonjen samo na štap. drveni stalak sa sjedištem i pultom. sultani obnavljali. ili 790.~I 146 se sa minareta. a sjedište za qassa ili »učača« (recitatora). sjedio je na jednom ćursu koji je mogao biti od tikova drveta. 1012. minber se pretvorio u govornicu za vjersko izlaganje. jer je imam tada morao prolaziti od min bera do kible »iza potiljaka« vjernika. u kojoj se docnije po njemu učilo (recitiralo). st. U Siriji. Taj podij (dakka. koje je minber dobio već u Poslanikovo doba. L a sastojao se od dvije stepenice i jednog sjedišta. minber uspostavljen po svim pokrajinama. Ibn Džubeir je prisustvovao obredu u Bagdadu. zato. Svi oni potječu. da tamo mujezini izvikuju ezan na satiru koji se nalazi pred minberom. Kako je Kaba presvučena (kasa). minber je baš bio simbol vlasti. a vladar više nije bio hatib. tj. ali mu je Omar naredio da ga odstrani. postavio novi minber. često isto što i qass. te su pripadali hizdni (riznici) džamije. Drugi Osmanovi Kur'ani pokazivali su se u Bagdadu i Kordobi. Vaiz. U tulunidskoj džamiji. Najprije su se ti pozivi obavljali stojeći u džamiji. Arefat i Minu. Pošto im je sunce bilo zamorno. Prema al-Kudaiju. Osim primjerka koji se nalazi na ćursu. iz IS. Slično je bilo i u Amrovoj džamiji u Kairu. Ibn Tajrnija revno je nastupao protiv štovanja otisaka Poslanikovih stopala. Muavija je svoj nosio sa sobom pri putovanju u Meku. za doba Haruna ar-Rašida je mekanski emir dao da im se na krovu napravi neka kolibica (!?Julia). Kur'ana. Ali god. a (pred molitvu. To nije bilo udobno. ali se za vrijeme izlaganja postavljao uz Kabu. prema predaji. prenio na Arefat. Ibn al-Fakih spominje 16 sanduka u jeruzalemskoj džamiji. pa ga je napravio za šest stepenika višim. htio prenijeti u Siriju. Već je. često popularno dikka) služi kao sjedište za mujezina. a on ga je. Egiptu i Hidžazu bilo je u 10. U nekim krugovima podigao se otpor protiv svega toga. Jednako su ga koristila prva trojica halifa. od svetih stvari. nisu čuvali samo Kur'ani. pri kojem je glasoviti predavač govorio na minberu. Ipak je Amr. u kojoj se molilo petkom. Pult je za Kur'an. prvi postavio te podije (ovdje se zovu mana bir) za ezanske pozive u džamiji. visoko mjesto u džamiji. pokazuju u jednoj damaščanskoj džamiji. Po pravilu. nakon ar-Rašida. dakle.Džamija ~wad (xdrvo«). st. pribavilo mu je posebno poštovanje. 670. kao i oko mihraba. Kur'an ima svoje određeno. dlaka iz njegove brade (u Jeruzalemu). a jednog je Ibn Džubeir vidio u Poslanikovoj džamiji. zapravo. Osman je prvi dao nalog da se Poslanikov minber presvuče luuifom. na koji vodi jedna stepenica. Kasnije su u džamiju uvedeni novi minberi. Osman je. džamije dobijaju i mnoge druge. Zijad je. 814 primjeraka. kojeg je napravio Abdelaziz ibn Mervan. U isto doba. te se svetost džamije usredotočila oko njega. nije on trebao biti uzvišen iznad muslimana. st.

kao i sveti grobovi. a koristili su se na lanac obješeni fenjeri. punila iz njega. Medini su uvijek minber i sveti grob. on je tu postavio veliku svjetiljku Muavija se spominje kao prvi koji je dao Kabu kaditi i (misbah ). najprije. Prvi. Na osnovu Balazurijevog iskaza. još jedan uređaj sa spremnicom vode i klupa za obavljanje obrednog pranja. Inače je Omar dao objesiti svjetiljke na visinu namirisati. Uz to. odmah po čistunci prigovarali. U mekanskoj džamiji su se obnavljali svakog ramazana. a za Omara je njegov klijent Abdalah. Tek sto godina kasnije je al-Makdisi Sulejmana ibn Abdelmelika. Postojali su i zlatni fenjeri. uz tawr) često bili od srebra. u Kupoli na Stijeni jedan ponad drugog deset slojeva obojenih tepiha. dok je jedan vodovodni ogranak vodio u birku kod inventar džamije. na kojima su visjeli fenjeri. Tako su se u Meki večerom postavljale svjetiljke pred a Poslanik se koristio za to čohom ili hasurom. kadio po džamiji. bilo minberu. bio blizu smrtnog časa. al-Kasri sagradio vodovod sa olovnim cijevima od brda asSlične srebrene i zlatne fenjere vidio je u Medini. Navodi se da je Ukba ibn al-Azrak mujezini kadili džamije. kada je neki kadija (sredina 9. posebice pri -Kasri postavio svjetiljku na jedan stub pokraj Zemzema. i druge. Enes ibn Malik obavljao je s njim molitvu u kući svoje bake. svaku večer zapalilo 1. prvi osvijetlio Kabu. čiji su svijećnjaci (awar. te je prenesen sa sjevera. svjetiljke i fenjeri pripadali su u redoviti Zemzema. čija kuća je obrazovala granicu džamije Pod Umajadima je kad bio redovita potreba džamije. mjesecu ramazanu. je potrebno osvjetljavanje. te su ipak. imali su svoja mjesta na određenim hasusa bezbroj svijeća i svjetiljki. Interes za osvjetljenje nije bio samo praktičnog reda. God. a svjetiljka obitelji Azrak je nestala. Nadavrijednu 3. bili presvučeni. Pod Abdelmelikom je Halid ibn Abdalah alUpotreba kada postala je postupno vrlo velika. Posebno mjesto zauzima mekanska džamija. pored Crnog kamena. Razni krugovi. U trijemovi proširili. zatražio je da se iznad njega obavi salat sa svijećama i miomirisima (bi-'šalno pranje je ma thar ili mida'a (danas obično meqa) -šam' wa 'l-buhur). za piće. God. ali se često koristi i birka ili siqaya ili. dva su se strani Kabe. a i minareta su bila osvijetljena. svetkovinama. kao Kaba u Meki. bazen sa vodom Egiptu veliki lusteri. molilo na golom tlu. u koju svjetlost pripada (uspor. 1047. Muavijin namjesnik u Egiptu. I·· . opet. jed. bazen (fisqiyya) s tekućim (fauncčra) zdencem između Zema narednih godina su žitelji Palestine stalno palili fenjere u zema i rukna. ali je zdenca i ruk na. u džamijama se. bito se svjetlost koristila u mihrabu. U doba Ibn Džubeira bio je. koji su se zbog svoga oblika zvali tanniir. prije god. kandila) upotrijebio u samoj džamiji. svijećnjak sa 500 svjetiljki. 147 Običaj. a u -Hakim je za svoju džamiju kupio god. kada su se Pri svečanostima je snažno osvjetljenje bilo neizbježno. i kad se koristio pri pokopima. Svjetlo se jednako koristilo u iste svrhe i u nadgrobnim zgradama. poslije su ovakve lustere vladari redovito poklanjali za pranje na ulazu i tekući zdenac u sahnu čini se da je velikim i uglednim džamijama. Bejbars je Kabu prao ružinom i svjetiljke (qaniidi]. 912. U al-Fustatu su. čovjeka na zidove koji su okruživali džamiju. neposredno na maqdm. 35). naredio je da se poderu i njihove hasure. dao da se ispred njega nosi svijeća. kao nadomjestak za slankastu vodu svojim džamijama. Kao i plamenovi. U džamiji pao je god. god. jer je on zamjenjivao da se na tepihu vrši molitva. pitku vodu je srušen. zbog zdenca Zemzema. Kupola nad zdencom podignuta je za uskoro bio uklonjen.000 dinara. U prvo vrijeme. AI3-4. obično se on imame u mihrabu. svjetla imala je obredno značenje. tepisima prilikom svetkovina. s. Bio je to uređaj za pitku vodu. što . dakle Muhamed ibn Ahmed al-Man suri postaviti drveni stup u tada na granici džamije. bilo je u Amrovoj džamiji svečanim noćima preko 20. Kasnije. Bab as-Safa. Uz te instalacije za vodu kasnije su postojale išao na noćnu molitvu. Govori se da je Osman. sihrig. a u 40 ritla srebra. 867. U isto doba je namjesnik Halid vidio oko tamafa drvene pritke. svetu udubinu. a na svaki zid džamije dva fenjera. a drugi između sredinu sahna i objesio je kandila na konopce. pri svečanim prilikama tepihom se oblagao minber. koji su često bili od srebra. 1060. vodicom. te staro arapsko hauid. već za Amra. rama. koji su se u posebnih večeri postavljala su se neka vrsta svjetlosnih drveta džamiji zadržavali. gdje se voda koristila za obredno pranje. 842. bio je Muavija. U jeruzalemskom Haremu gorjelo je svaku večer 750. Slična džamijska rasvjeta je bila i drugdje po islamskom svijetu. Amrovoj džamiji pokrio hasurom. U vezi sa najstarijim džamijama ništa se ne govori o Pod al-Memunom je postavljen novi stup fenjera na drugoj napravama za vodu.) izbacio iz džamije Za Semhudijevog doba.600 dirhema. st. Oko 1009. 23 zlatne svjetiljke i jedan tannur od Ije.600 svjetiljki. tipično umajadski. Zdenac za rituje halifa god. te se. U doba Abasida. dakle na mjestu ranijeg rezervoara.000 plamenova.000 lakata tepiha. kada je u Medini »mjesto pranja«.000 svjetiljki. 1012.Džamija Uljepšavanju džamija pripada i upotreba tepiha. Ali svugdje u džamijama upotreba koristio hasurom (hasir) ispletenom od palminog lišća. obnavljali su se tepisi u Meki i umnožaMaslama. 814. dok je on bio na Kako su učestala noćna zasjedanja i pobožna bdijenja. a Franki su pri zauzeću (1099) odatle uzeli 42 srebrene svjetiljke. prvi je zemlju u vale svijeće i svjetiljke. Uz to se uveliko koristilo veliko mnoštvo usponu Abasida. U Medini. vjerojatno iz perzijskog. Halidov sustav. tako da je sva džamija sjala u svjetlu. U Jeruza-Sebir (Tab!r) do džamije i dao da se izlijeva u mramorni lemu se. jedan iza zdenca. a 40 voštanica na svetom grobu. a uređaj za svijeća (šam' odnosno šama'a). u Poslanikovoj džamiji gorjelo je šafiite i hanefite. zemlja se pokrivala hasurom. Harun je postavio deset velikih svijećnjaka u Kabu. Tako. XXIV. tisuću lakata tepiha za 5. bio je običaj da se Kaba. zadržao samo vodovod ka birki. već je Poslanik dao kaditi u džamiji. pravljeni su u Zemzem. Ljudi. nego Obična oznaka za spremište vode je fisqiyya (danas u Egiptu je osvjetljenje sadržavalo i bogoslužno značenje.. koji je ulje premažu mošusom i mirisima. kada fasqiyya). dao je rezervoara (hauid. za tuudu' (abdest). Općenito su džamije bile vrlo bogato ukrašavane Po nekim predajama. OS~L-n_o_m ulazu u džamiju. svaku u Jeruzalemu godišnje se koristilo 800. a onda na šljunku. »peć«. Hadis pripisuje već Poslaniku. spominje se u god. prostor za pranje je bio na zapad__ su njegovi protivnici smatrali nedozvoljenom novinom. nisu htjeli napustiti vodu Zemzema.

' l . '----------- 148 ..Džamija Džamija kao državna ustanova.e džamija dizala u sredini tabora. . I U Islamu su religija i politika bile neodvojive. dok su vladar~eve' nastambe bile građene neposredno uz nju. te je vodeća osoba bila i vladar i duhovni vodič. _ . To se pokazivalo i time da s. a onda isto zdanje. ' . džamija.. središte za obje strane života.. Ta tradicija dugo .

spomenut stvarni vladar Adud ad-Daula. Prvo je uveo službeno proklinjanje (alijevaca sa minbera Kabe) Halid al-Kasri. revni abasidski halifa al-Muhtedi (869) i držao hutbu svakog petka. koristilo se također džamijom. al-Valid je na minberu objavio smrt dvojice istaknutih namjesnika. Posvjedočeno je također da se izgovarala molitva za prijestolonasljednika. Krvava Osmanova košulja bila je obješena na minber. U Kufi su se buyut al-amuuil nalazile. po Hidžri je Ibn Batuta prisustvovao u nekoj džamiji (medresi) u Širazu sudskim raspravama nekog glasovitog pravnika. odmah po njezinom dovršenju. Uzajamno proklinjanje alijevaca i Umajada svagdje se proširilo. Tu je financijski upravitelj zasjedao u Amrovoj džamiji i prodavao zakupe državnih dobara s jednim izvikivačem i nekim svojim pomoć­ nicima. Ipak. 662) imenovani Abdalah ibn Naufal navodi se kao prvi kadija u Islamu. Ali je poslao plijen u džamiju u Basri. odmah išlo u glavnu džamiju i tu se objavljivao rezultat. čak je u Bagdadu god. a posebice minber. Priča se da se i pri mjerenju Nila. a dijelom u džamiji. 149 . Obrnuto. sjeveroistočne sporedne zgrade Amrove džamije bile su pridržane za suca. U Palestini je svaki grad imao džamijsku uređenost sličnu onoj u Amrovoj džamiji. On je zasjedao u Amrovoj džamiji. Kasnije se divan prenio u Tulunovu džamiju.Džamija odgovori. 749. Kadija Hajr ibn Nuajm (738-745) zasjedao je dijelom pred svojim stanom. tako prirodno već za Poslanika. prije svega pri svetkovinama. što je posebno bio slučaj u Egiptu. I u doba Fatimida i u doba Abasida. U Bagdadu je Abu Bekr ad-Dinavari (u. ali je morao imati pomoćnika. U Basri je al-Asvad ibn Sari at-Temim jednako djelovao kao kadija u džamiji. S druge strane. bio okružen tjelesnom gardom i čak u punoj ratnoj spremi. Povezanost s upravom izražavala se i u tome da se financijska blagajna. Čini se da je kadija sam birao svoje sjedište. čuvala u džamiji. Amr ibn al-Asi imenovao jednog kadiju po imenu Kais. 658-659. ona je vrlo rano iz džamije prenesena na posebni divan ili medžlis. spominjao pod MameluCIma. održavao se svakog ponedjeljka i četvrtka maglis al-hukm u posebnoj džamiji. a spominju se i razni suci koje je Omar postavio. Ovaj je četvrtkom i subotom zasjedao u džamiji i presuđivao. tada.. primjerice. Proklinjanja su se koristila i pri drugim prilikama. Pod tim pretpostavkama je bilo prirodno da su se neprijatelji vladara i njegove stranke proklinjali u džamiji. Tokom Fatimida. za god. držao hutbu u glavnoj džamiji. Kao i blagosivljanje vladara. najprije. ali odmah po 1009. obznanjivao je vladar u glavnoj džamiji. što je on pri posebnim prilikama. a ponekad je vladar zbog toga. 979. po Hidžri zamjenik kadije imao posebni rivak u džamiji Umajada. bilo stvar vladara. iznimno je stari običaj slijedio. U Bagdadu je sudac istočnog dijela grada zasjedao u glavnoj džamiji. Da je Poslanik u svojoj džamiji izricao presude u pravnim stvarima. a potom halifin qasr. a i ratno vijeće se držalo u džamiji. sudski postupak nije odmah izgubio vezu sa džamijom. izabrani Ibn al-Avam zasjedao je opet u džamiji i to u bayt al-malu ili u nekoj sporednoj prostoriji. tokom molitve ili na minberu. U Meki se »sudijska kuća« (dar al-qčdi) nalazila u neposrednoj povezanosti sa džamijom. radi izdavanja fetvi (decizija). zadržala se tradicija utoliko. čim bi se primijetio početak njegovog rasta. a jednako su se tako na minberu čitala postavljenja službenika. a Aiša je tražila drugu džamiju. Jedan njegov nasljednik (793-800) uvodio je kršćane u sporu sa sobom u džamiju. te je god. Pod Fatimidima je vezir [akub ibn Kilis koristio najprije dar al-imaru tulunidske džamije. Znalo je biti i meteža u džamijama: Zijad je na minberu kamenovan. bilo je često borbi u džamiji i oko nje. Pod Abasidima je taj običaj bio uobičajeni izraz privrženosti vladaru. 1014) bio zadnji koji je u Mansurovoj džamiji izdavao fetve prema mezhebu Sufjana as-Saurija (at-Tauni). tu su se čitale halifine obznane. a iz Basre su god. 892. tako je Sulejman dao al-Hadžadža. I u Azerbejdžanu je kasnije uveden svugdje taj sirijski običaj. tokom borbi. kada se držala u njegovo ime. al-Mutadid htio zabraniti kadiji da zasjeda u džamijama. 644. Nakon halife. bayt al-mal. obavljali su ga qussas. U Nišapuru. sklonjene. ili 645. Što se tiče uprave. Suđenje je. u džamiju al-Hudan. nalozi i objave. Općenito je džamija. od Mervana za Medinu (god. a i bilježnici su se nalazili pri Bab as-Saatu. svakako tokom prvog vremena. u dar al-imari. Tako je npr. na nalog halife at-Taija. samo je po sebi razumljivo. ali je on mogao i drugdje presuđivati. st. skupa sa minberom. Pod Fatimidima se uveo običaj da kadija zasjeda u svome staništu. zasjedao. a u Damasku je šafiitski glavni kadija zasjedao u medresi Adiliji. U Damasku je bayt al-mal bila u zapadnom kubetu u dvorištu umajadske džamije. a druge na mjestu pored džamije. te je već Omar bio imenovan Abu Bekrovim kadijom. U Hadisu je izviješteno da su neke kadije starijeg vremena presuđivale pored minbera. st. Mada je džamija u kasnijoj povijesti izgubila svoje staro političko značenje. a ugovaranje i pregovaranje zbivalo se obično u qasr al-imari.. pod Osmanom je Abdalah ibn Masud bio sudac i financijski upravitelj Kufe. god. odluke o porezu i dr. Čak je kršćanski pjesnik al-Ahtal mogao nastupiti kao arbitražni sudac u džamiji u Kufi. presuđivalo se također i u dar al-'adlu. Postupno je sudac dobio vlastiti medžlis al-hukm. na Omarov nalog. mjesto gdje se službeno objavljivalo. U 8. bilo u Kairu. on se. posvjedočeno je da je medinski kadija sudio u džamiji. ishod bitaka se saopćavao u hutbama. o nekom drugom sucu se izvještava da mu nije bilo dopušteno zasjedati u džamiji. a u Damasku je u 4. on je. ali ne samo tamo. Sasvim slično kube postojalo je u glavnoj džamiji u Haranu. a Bujidi su u hutbama spominjani u najudaljenijim dijelovima carstva. »riznična kupola«. Nakon »bitke Deve«. a za kršćane na stepeništu koje je vodilo u džamiju. u određenim vremenima. I muftija se često smještao u velike džamije. ipak ona nikada nije sasvim prestala imati karakter sastajališta za javne poslove. Kada se položaj halife kasnije promijenio. kasnije vlastitu palaču. blagoslov na vladara bio je obavezan u hutbi petkom. uz sultana. jednako se izvještava i o Armeniji. a al-Mutamid Ibn Tuluna prokleti na minberu. Ali kada je za kakvu financijsku transakciju bio potreban javni skup. bila je od olova i počivala je na osam stubova. U al-Fustatu je već god. dok su drugi vladari to isto dali učiniti za mutazilitske krivovjernike. Kasnije se u njoj nalazila samo imovina džamije. spominjao se lokalni upravljač ili namjesnik. i danas se zove Qubbat al-bazna. takvo zasjedanje zvalo se halqa li-tl-fatuxi. a kaže se da potječe od Bizantinaca.

te je započelo teoretsko izučavanje sa skupljanjem i sređivanjem hadisa. izučavanjima se posvećivalo ne samo u glavnim džamijama. bili i učilišta) za poznavaoce Kur'ana. aš-Šafii. a u Medini Ibn Ishak. a učenjaci (fuqahii') su tu općenito zasjedali između dva salata. spomenut kao učitelj al-Lejsa (al-Lan). Pri opisu većih džamija. da su učenjaci pojedinačno obitavali u džamiji. U glavnoj džamiji u Basri zasjedali su ashab al-'arabiyya. pisari. ovi su hadise opetovali tri puta. cilj učenjaka. bio je prvi koji je u Egiptu upućivao u znanost. Nakon njegove smrti. svakodnevno susretalo 5. God. koje je pokrenuo Islam. O znanstvenom medžlisu u medinskoj džamiji čulo se već u 7. bilo je po sVOJOJ naravi povezano sa džamijom. Učitelji su išli od mjesta do mjesta. I pravne škole. u Tunisu su se u džamiji u 8. Nužnost znanosti u Islamu je snažno naglašena i preporučeno je traganje za njom (talab al-'ilm). Kao što se vidi. živopisni život u Amrovoj džamiji. već je uslovila i ustanovljenje sistematskog obuča­ vanja. U Granadi se čulo o nekom gramatičaru (nahun ]. posebne akademije i.. U 3. a također obavještava da su pristaše Abu Hanife u jeruzalemskoj džamiji održavali sjednice sa zikrom. postojale posebne kuće za učenjake. Isto tako je uputio jednog valjanog kur'anskog učioca (recitatora) kao kadiju u Magrib da ljude poduči pravilnom učenju Kur'ana. faqih Said ibn al-Musejeb. 990) imao je toliko slušatelja da su svojim krugom zahvatali 17 stubova. i to uz Bay t al-mal u Amrovoj džamiji. Novo učenje. God. diktirao pjesme at-Tirimaha.Džamija Džamija kao učilište. Prvi učitelji u džamijama bili su qussas. Tipični učenjak bio je. češće se spominje i knjižno blago. otposlan u Egipat. po Hidžri je Ibn al-Fakih obavijestio da su fuqaha' zasjedali u džamijama Sidžistana. javno okupljalište grada. I nakon što su pridošle nove znanosti. koji je u džamiji sakupio mnoge učenike. bogomolja. logika. koji je umro 713. za koje su džamije bile manje zainteresirane. izučavanje jezika i. itd. posebice. Malikit Muhamed an-Naali (u. dok su se ljudi tiskali oko njih. putovao mjesec dana. a veliki učitelji su istodobno izdavalijetve. st. U Bagdadu je al-Kisai držao predavanja u džamiji koja je po njemu dobila ime. Okupljali su ljude oko sebe da bi im. Nasir-i Husrev živo opisuje god. Izučavanje i razumijevanje Kur'ana bilo je polazište. mevlu Ibn Omara. gdje se čitalo iz jedne sveske. dakle. nego i u drugima. Ovi su i dalje predavali u džamijama. nije bilo principijelne razlike između škole i obične džamije. premda uskoro pridolaze nove znanosti u starim kulturnim zemljama. tako što su sadržavale knjige. pa kroz stoljeća bile učilišta. istodobno. on je sjedio okružen halqom (kružokom) i pouča­ vao slušatelje. U džamijama se. čitale čak Haririjeve makarne. U god. Ona je bila. dakako. ali je još nekima bilo upadno da se pjesme obrađuju u džamiji. što je još važnije. a na to se nadovezivalo izučavanje Hadisa ..000 ljudi. Muftija Jezid ibn Abi Habib (u. Njihova predavanja bila su izravni nastavak pobožnih poučava­ nja starih Drugova.. a Hanefiti tri »kruga« (halqa). među njima učite­ lji. 17. džamija je ostala najvažnije učilište. Učitelj se zove faqqaha ili 'allama. usko povezana s poučnom opomenom. te su dopunjavale džamijske. st. gdje ih je posjetio Hamad ibn Selema (u. U Meki je podučavao. sve do smrti. nastavilo sa podučavanjem. Ono se postupno sakupljalo putem vakufa. a njihovo je bilo da prenose znanje u sve krajeve islamskog svijeta. a ovaj. čija su se predavanja bavila bogoslužnim dužnostima i tumačenjem Kur'ana. st. sigurno. Ibn Batuta. Poslije njega je izučavanje fikha posebno došlo u prvi plan. Uz tefsirska predavanja. 745). Uz džamijska predavanja. stoljeću. u vezi s tim. vjerojatno. Mansurova džamija je ostala najodličnije učilište. koji je. još uvijek muhaddu. s jednim drugim. itd. ali sada su već bili matično usredotočeni na ove svoje. po pravilu kadije. održavala se stoljećima. Složena priroda onoga što je izučavano ne samo da je u prijestonicama Islama stvorila pravu kastu učenjaka. prije svega logici. Kako su i starije džamije imale stanove. 938. ahi al-'ilm. bila uređena odozgo. god. Poslanik je često bio pitan o vjeri i ponašanju u džamiji ili izvan nje. koji je 150 . One su također imale prostoriju za molitvu. gdje su. imao je u džamiji svoju haiku. mogao je pouzdano ići u džamiju da prisustvuje predavanjima iz Hadisa. po pozivu. za Fatimida i. raspravljao je u svome medžlisu u medinskoj džamiji o arapskom pjesnič­ kom umijeću. samo su škole uređene posebno za studije i uzdržavanje. tokom vremena. nalazi se začetak islamskih studija. Mnoge druge knjižnice bile su napola javne. po njemu. po hidžri poučavao je tu aš-Šafii cijelo prijepodne razne discipline. pored qari'-ie. osnivale su se. zbog jednog jedinog hadisa. jer se često događalo da neki učenjak uvakufi svoju zbirku. tako. U džamijama se revno bavilo arapskim jezičnim studijima. Taj proces se ogleda u samim hadisima. Već se učenjak u staro doba nazivao i [aqih. koje su kasnije izgubile svoje značenje. Može se.. po čijim su se stavovima izdavale fetve. Takva znanja su plemena dobijala od Poslanika i od izaslanih učitelja. najprije. Od početka je nastava u Egiptu. gdje se. učenici sjedali ispred njega. god. Po njima. učio ci Kur'ana. koje su držali znameniti uče­ njaci. utvrditi da su džamije od početka. Al-Makdisi navodi krugove raznih učenjaka u Amrovoj dža- miji. po jutarnjoj molitvi. škole (medresa). utuvili najnužnije značajke islamskih postulata. stranci. dok ih nisu naučili. 869-870 je at-Tabari. starog pjesništva. vijećnica i škola (a dijelom i konačište). koja se ne razlikuje od poučnih opomena. ove su se zvale al-tulum al-qadi ma ili 'ulum al-asoa'il. filozofiji. U 3. održalo je svoje značenje i stalno izučavanje Hadisa.). Već se rano čulo o posebnim stanovima (koji su. oko 784. i to tako što su se pogodne osobe bavile podučavanjem kao uzgrednom dužnošću. U tom jednostavnom obliku nastave. već se samog Poslanika pitalo o hadisima. nove ustanove. mnogo ranije. te da su. Učeni ljudi su činili posebnu klasu. npr. u Egipat da poučava u Suni. koja se utemeljila u Amrovoj džamiji. filozofske i spekulativne znanosti. stoga. imale su svoje krugove u džamijama. kojima su se često koristili oni koji su studirali. dakle bile su nalik na džamiju. imali su u Amrovoj džamiji šafiiti i malikiti petnaest. Nastava. kao i prije. geometriji itd. dakle. po Hidžri poslao je Omar kur'anske učitelje u svaki kraj i naredio ljudima da se sastanu svaki petak u džamiji. Džamija je bila. na isti način se pitalo njegove drugove. on je. Kada bi neki putnik došao u novo mjesto. a to su one o helenističkoj znanosti. istican je kao primjer čovjek. Nastava je. Još prije toga je Omar II poslao Nafija. a znanja sačinjavaju 'ilm ili hikma. Interes starih Arapa za jezični izraz očuvao se i u Islamu. 1047. kao i inače. studenti. Balha i Herata.

kako u džamiji uŠirazu. Saladin je ponovo uvakufio zemlju za svoju medresu. nego je jedan učenjak. U al-Azharu su u 7. kada su cvjetale medrese. što je posebnom fetvom dozvoljeno. Kadije su. u Amrovoj džamiji je al-Hakim uredio malikitsku medresu. te je izmicala običnim državnim ili privatnim ciljevima. a Ibn Tulun je za svoju džamiju i bolnicu uvakufio brojne građevine i drugo. Tako su se u upravi džamijom stekla sva tri momenta. a također i u Hakimovoj džamiji. da je učitelj nesmjenjiv itd. eventualno. Gradnja tulunidske džamije koštala je 120. djelovalo je u njoj više od 40 »halhi« (kružoka). god. i kupatila su se ostavljala za džamije u doba Fatimida. kao da žene ne mogu dolaziti. kasnije su one potpuno uključene u tu džamiju. Mogao se umiješati i u džamijski red. Najstarije džamije podignute su od vođa zajednice. Kasnije su ih gradili i plaćali. recimo. kao npr. da su imali zajedničke zidove i prozore. No njihov utjecaj se povećao i time da su. mlinova. upravljačem pokrajine ili drugima koji su zastupali halifu. šafiitski glavni kadija. On je postavljao osoblje i utvrđivao plaće. Tako se u džamiji Umajada nalazilo šest damaščanskih medresa. st. emiri. 988. saznaje se iz god. tom prigodom. prema al-Makriziju nisu davani u vakuf. po Hidžri.000 dinara. 1382. U džamiji Umajada. st. pojedini vladari. gdje su medrese at-Tajbarsija i al-Akbugavija tako srasle sa azharskom džamijom. U Tulunovoj džamiji se izučavao fikh prema sve četiri pravne škole. a prije 1348. koji su dobijali znatne stipendije (igra'. a za minaret 5. dijelio u džamiji počasnu odjeću. najčešće. nego i na nove prostorije s učilištem. otprilike 750 siromaha iz džamije. izbacio je 1415. minber.000 dinara. god. at-Tajbersiji. ma'lum). ali su to Fatimidi kasnije anulirali. Džamija je. po pravilu. tako i u Mansurovoj džamiji u Bagdadu. te je. mogao starati i za nužno povećavanje vakufa. učitelja itd. dopadne drugim studentima. u al-Akbugaviji postavljen je šafiitski. za polaznika. Zemljišni posjedi. Sahibije itd. obično. a al-Muajadove 110. halifa. god. bilo je više prostorija u džamiji Umajada koje su se koristile za izučavanja. po Hidžri. u džamiji al-Muajed. prisustvovao je predavanjima o Hadisu. ~o se tiče uprave. Al-Hakim je dao velike vakufe ne samo za vlastitu. vodili poslove pojedinačnih džamija. Često se posebno davalo za plaću imama i mujezina. nego i za već postojeće džamije. džamija je postala nešto posebno. isprava je često bila uklesana u zid džamije. koji je umro bez baštinika. zvan šay!J al-Azhar. tu su bile i »halke« za šafiitske i malikitske studente. a slično je bilo uskoro i s medresama. kada su potomci utemeljitelja uzaludno postavljali zahtjeve da upravljaju. Utemeljitelj je često bio nazir ili je birao nekog drugog.000 dinara. kada više nije bilo upravitelja po volji utemeljitelja. U al-Azharu. već u 3. džamije Maks. al-Azharu ili Tulunovoj džamiji. J 151 . bile uređene mnoge studijske prostorije s plaćenim učiteljima. Kada bi se u džamiji uredila neka prostorija za studije.000. No uprava džamijom nije se mogla dugo obavljati preko običnih državnih ustanova. ali ga je zbog toga sultan bacio u zatvor.) bilo 8 prostorija u Amrovoj džamiji za izučavanje fikha. Ponekad je neki emir ili činovnik bio upravitelj. tako su egipatske džamije imale često zaklade u Siriji. Upravljanje džamijom. za knjige. Upravitelj se. Osim toga. a ona je potvrđena u sudu pred kadijom i svjedocima. visoki službenici i druge bogate osobe. po pravilu. ograničeno središnjom upravom vakufa. kao što je slučaj u Meki. te su u prvotnim džamijama sve poslove obavljali njezini članovi. Nćziru je prinadležila financijska i druga uprava džamije. imao je džamije pod svojom zaštitom. ipak. svakako. To je bilo povezano s rastućim značenjem kadija. nakon otprilike 1688. Damasku. po Hidžri. U Damasku god. plaću za učioca Kur'ana. azharski nazir. a djelovala je još uvijek i volja oporučitelja. a jednako i Amrovim potomcima za džamiju 100. Tako su za Bejbarsovu džamiju potomci tražili da upravu preuzme hanefitski kadija. ali uz isključenje njegovih potomaka. S obzirom na sam način svoga utemeljivanja. za jelo. koju je utemeljio Bejbars. nije više imenovan nazir. Nadalje su se medrese dizale tik uz velike džamije. a nakon njegove smrti upravljali su njegovi potomci ili onaj kojeg je on u vakufskoj povelji naznačio. itd. Financijsko pravo raspolaganja bilo je. poslove je vodio. Nišapuru i Kairu.). Inače su naziroua prava bilo prilično široka. Zaklade i njihovo korišćenje bili su tačno propisani u zakladnoj ispravi. 1185. Slične su prilike i u Meki. Kod zakladnih džamija i medresa iz doba Mameluka često se izričito naznačilo da uprava pripada potomcima utemeljitelja. da vlasništvo nekog mugiiunra. skladišta.Džamija putovao u 8. a i kasnije. za mamelučkog doba. a ovaj je mogao biti sasvim daleko. koji je vodio brigu o njezinim stvarima. jer Nasiri-i Husrev navodi da je al-Hakim platio potomcima Ibn Tuluna za džamiju 30. I u doba Mameluka zemlja se davala u vakuf. itd. Tako se čuje. tako je kod džamije. oni stupali na tu dužnost. kao imam I ! islamske zajednice. no još je češće to bio kadija. a i za druge postojeće. Znalo se to odnositi ne samo na džamije. Kao što je državna riznica bila smještena u džamijama.. Za djelovanje džamije staralo se putem dobara koja su oporučno ostavljena kao zaklada. bila pod jednim na?lr-Om ili wali-iom. Neki ruizir al-Azhara odredio je god.000. Uz vakuf su se mogli vezati neki uvjeti. U Meki je nazir al-Haram vodio veliku svečanost Poslanikovog mevluda. U medresi je često upravitelj bio istodobno glavni učitelj. jednako je bilo sa sultanom. god. emir Saudub. O jednom jeruzalemskom upravitelju džamije. U Egiptu je u doba al-Makrizija (9. pravilo u starije doba i to je važilo čak u odnosu na glavne džamije. Prva mogućnost je bila. a sastojali su se iz kuća. Ponekad se za njega određivala plaća. Njezina specifična vezanost za vjeru dala je kadiji poseban utjecaj. Postojale su i posebne »sultanske džarnije«. Bilo je i slučajeva. postao rektor i upravitelj džamije. tako se u njima čuvalo i njihovo vlastito blago. kao i druga područja znanosti. za iznajmljene kuće koje su pripadale džamijama. ali su prihodi džamije često znali otići u osobne svrhe. st. da se ne može namjestiti Perzijanac. nakon potresa. koje su bile izravno pod zaštitom halife i njihove službenike plaćala je Riznica. st. a Ibn Dukmak spominje osam zavija u njoj. Tako se događalo da je kadija mogao zauzimati više dužnosti i »musti vakufe<<. ta se ustanova često nazivala medresom. prije nego što je Muhamed Abu Bekr al-Madarai oporučno ostavio Birkat al-Habeš i Sujut kao zakladu (otprilike 912. mutawalli (mutevelija).

Isto stanje je Amr ibn al-Asi dozvoljavao je ljudima u selima da slave obje vladalo još neko vrijeme za Mameluka. često džamije. dok se molitva petkom mogla obavljati samo pod vođstvom ovlaštene osobe. Iskenderiji (Aleksandriji). npr. J'---_m_o_l_it_v_u_j_e_d_a_n_z_a_d_ru_g_i_m. dakle. što je potkrijepio svoju molbu putem izaslanstva službenika izazvalo narod. ustanovljena posebna riznica. Tada je postavljen imam kojeg je plaćala državna mogao intervenirati protiv zlorabe.000 drahmi. kako. najstarija. po Hadisu je ona morala biti najbolji znalac Kur'ana ili. najprije. koji je obuhvaćao sve vakufe. bio je uvijek tu. pregledati sve džamije i mešharadža. U Meki je. okružen svojim časnicima. Pod Ejubidima su prilike bile slične. najviša vlast. svaki na svome mjestu. on je mogao stajati i na povišenom posebnog niizira. U mnogim džamijama molitvu je vodila. Ali je kadija stekao toliko autoriteta da Anbasa ibn Ishak. Mogao je zahvaćati i u unutraštome igrao. U medresi al-Muajed bio je prisutan dok su ranije svaki vakuf vodila djeca oporučitelja ili od njih sultan. koja je bila u njoj. Al-Muiz je uredio posebni diuxin al-ahbčs i za upravitelja odredio glavnog kadiju.000 kojom prilikom je držao i hutbu. itd. po toj osnovi. kao godišnji prihod zajamčeno je Osoblje džamije. on je bio predvodnik rata. Kada je on bio spriječen. Značenje vladara za džamiju ovisilo je o bagdadskog kadije. zadnji arapski namjesnik Egipta (852-856). njegov zamjenik. Po pravilu je on podržavao autoritet redovnih organa. kao i u drugim stvarima. Od sredine 7. po prvi put u džamiji as-Salih u Kairu držala da uče (recitiraju) Kur'an zapjevajući. ljudi su jeli i pili. posebice ramazanom. kasnije svaka od četiri priznate vladajući emiri. Nakon izgradnje tulumolitva petkom. On se miješao u upravu i carstva. upriličene svečanosti. bio je prisutan zastupnik Bagdada. darivao džamije. halifom. Sva plaćaVoditelj salata bio je.. ako se ukaže potreba. ali se zna da je onda molitva i hutba. Njegovo mjesto tokom molitve je umihrabu. budući nia su išla preko ovog divana. ti su održavali I skim~emljama ujedinjene su pod posebnim ministarstvom. nakon ustanka u al-Fajumu. držala su se predavanja. djelovali su kadija i namjesnik zajedno da bi od njega dobili bio je smanjen. zaklade su. emiri su sve češće upravito promijenilo. koji je tamo predavao o Hadisu. po pravilu.Džamija Posebno mjesto zauzimale su velike džamije islamskog Halifa. na njegovoj stručno­ sti na području religije. fiskalne poslove. Za Abasida. kadija je. imenovana osoba. bio je Tauba ibn Nemir al-Hadrami. po kojima se bismilla nije smjela glasno izgovoriti u džamiji. a time se stvorio veliki divan. novac za popravke. kadija je pri obrazovao je po svojoj volji. vladar. Ali je kadija već rano zadobio i kesu od 1. tako i fatimidski halife pri svečanim prigodama. 3) gihat al-awqiif al-ahliyya. 1. 2) gihat al-awqiif al-huhmiyya bi-Misr wa '1je bio Hašimit. a _ 152 . Ipak su i kasnije namjesnici formalno imenovani 'ala postao god. koju je vodio kadija. God. broj molitvi uramazanu jesniku Meke da poduzme popravke na Kabi. U novije doba.. Prvi kadija. U Siriji je Ibn Halikan riznica. Revni kadija. Po al-Makriziju. džamijskim službenicima i sufijama. 884. On je time vodio obredne molitve. jer su se halife za njih morali posebno zanimati. a iz suviška se stvarao kapital. zabranio je karijama neke džamije se. najodličnija osoba. dao je namjesnik. uprave i zajedničke molitve. bio istodobno zadnji emir. određena je komisija. Uprava je sada bila izravno pod imiim. st.500. a ezan s minareta zabranjen. kadija nad cijelim područjem između alas-salar. centralizacija svih spremište (inače za vodu) u sahnu bilo je ispunjeno šeće­ vakufa. poklonio je naručitelj gradnje da se izjasni o kibli džamije. Pod Fatimidima su kadije Tako su i namjesnici pokrajina bili predvodnici molitve i običavale. prije hrama. koji je učeniku. koji je sjedio na prijestolu. mogao je pored toga biti i kadija ili njegov -Qiihira. pak. zaklade u islam.000 dinara ar-Rabiju ibn Sulejmanu. te je za to god. odnosno gospodar zemlje. jer su ih grabili molitvu s krova. a vodio ju je kadija. posebice petkom. džamija. ne može se tačno ustanoviti. tako mu je al-Mahdi nje odnose džamija. Halifa nije više redovito vodio molitve.l vjersko-pravne škole imala svoga imama. te su ovi jačali na račun prvih. po Hidžri. 736. Značenje kadije počivalo je. aš-Šafiijevom stanovit utjecaj na novčana sredstva. glavni ravnamekansku džamiju. govori se o 20. bile podijeljene na tri odjela Utihiit): l) gihat al-ahbas. pod Mamelucima. medresa. God. 973-974. određenu ulogu. koji je vodio jedan emir. Abu Hurejra jednoć je u mekanskoj džamiji vodio sultana i kadije. od najstarijeg doba. God. God. naredio je al-Muvafak namtelj policije donio je stroge propise. svaSultan Bejbars je reformirao zaklade i obnovio položaj naeir al-awqiifa. prije svega one u Medini i Meki. na kraju ramazana. njegovoj osobnosti. Oni su znali više puta bajramske svetkovine. te su vodili i poslove oko toga. zatvoriti 894. naređena je god. al-Makdisi je spomenuo kao nepravilnost da se u Siriji molitva vodstvom šafiitskog glavnog kadije. džamiji. te je sultan podijelio počasnu odjeću provedena pod Fatimidima. ponekad. Za neke medrese su položio ruku na njih. Ubuduće je vladar samo iznimno vodio saliit. posebice medrese. 867. Kairu i Damasku. zgradama. 906-907. a kada je posebni financijski upravitelj preuzeo hede u i oko Kaira. te je telji glavnih džamija. kao al-Haris ibn Posvećenja džamije zbivala su se uz neke svečanosti. 1262. itd. osim za vrijeme molitvi. pod nii'ib. Kasnije su vakufi propadali. namjesnik je bio 'alii as-salar wa '1Divan je vodio kadija. Pod Abasidima se prenijeti ovlašćenja s kadija na emire. sahib aš-šurt a. pa -Ariša i Eufrata i nadziratelj vakufa. God. pisao je mekanski kadija veziru zbog diir an-nadwe i Amrovu džamiju zbog riznice. posvećenja Tulunove džamije. Halifa je tada naredio veziru da se stvar uredi preko svega u doba nemira. a vladar (Saladin) je vrlo mnogo -harb. bio drahmi dnevno. koji su imali još obavljala »ispred imama«. preko uobičajenog (775-785) dodijelio potrebni novac da proširi i obnovi organa. a sprovedena. On je plaćao službenike džamija i škola u je ravnatelj redarstva. 876. Kod nidske džamije. koji je vodio molitvu u mu se dosuđivao »opći nadzor nad stvarima koje se tiču vakufa njegovog mezheba«. Kako je centralizacija rom i halvom. a odnosio se na uvakufljenu zemlju za Postavljeni imam biran je iz kruga vjerskih učenjaka. Kada Miskin u Kairu (851-859). bilo potomka utemeljitelja ili službenika mjestu. a odnosio se na upravu stambenim. Mogu se navesti mnogi primjeri toga.

po Hidžri u Egiptu. Tako je već Hasan al-Basri bio znameniti predavač. naravno. samo su salat al-magrib obavljali zajedno. Kako je hatib. ona se koristila i u Egiptu. Hanefiti. Možda se već i rano pozivalo s jednog mjesta. to mu je on i izricao blagoslov. 153 . 1300-1301. postoje. Tek su nakon toga raspravljane druge mogućnosti. ovaj kratki poziv koristio se i kasnije u iznimnim slučajevima. po većini predaja je dužnost mujezina stvorena u l. kao mekanska. nakon što bi poljubio Crni kamen. godini. po kojoj je. On se sastojao u pohvalama. Slična noćna recitiranja održavala su se i u novije vrijeme. a vjerska izlaganja izvan molitve petkom postala su. dok je jedan službenik pred njim pucao bičem. jer je svakog petka govorio nešto novo. a onda. a ne voditelj svakodnevnih pet molitvi. Najprije su ljudi dolazili na molitvu bez pozivanja. pozdravljao ga i pozivao na molitvu (jednako kasnije njegove nasljednike). U prvo vrijeme je mujezin vjerojatno pozivao po ulicama. redovito je svaka džamija dobijala po jednoga. Tako su i u Meki mujezini cijelu noć održavali zikr l. sam nastupao kao imam pri molitvi. mogao je. osobito u manjim džamijama. na Omarov savjet. te je svatko tko je čuo ezan. kasnije upotrijebljenom formulom. te su se oslanjali pri tome na jedan iskaz Abu Hanife. ali je već u snu doživljeni postupak bio korišćen i potvrđen. te su se izmjenjivali. ionako. kao ona pažnje dostojna. navodno. bio halifin zastupnik.već u Meki. odvratiti. XII. Inače se vanjština hatiba mijenjala prema vremenu i kraju. o čemu je bilo već riječi. utoliko je služba još imala političko značenje. prvo je pozivao na minaretu najodličniji mujezin. Kasnije se moglo dogoditi da je neki vojskovođa. on je. Pod Ahmedom ibn Tulunom i Humaravajhom. Mnogi su sumnjali u to da ljudi trebaju biti plaćeni za vjerske službe. koje su mujezini izvikivali cijelu noć sve do zore. tokom zadnje trećine noći.tek nakon »uspeća« (isra'). postavio je jednog vjerskog učenjaka na dužnost hatiba. poziv se zvao nida' i arjan. sasvim uobičajena. Po tome je Muhammedu bilo vrlo blisko da vjernike sakuplja na zajedničku molitvu putem izvikivača. ali je sporno da li je molitva. Hatib je mogao biti »svjedok« ili imati neku drugu dužnost. najprije odaslan jedan pozivar (munadi). slično kao kod učenja Kur'ana. ponekad. dakle. išao je između dvije crne zastave. u 2. izgovarao je također molitvu za samog sebe. i pozive na zajednička vijećanja. i mnoge druge predaje. a od god. po drugima . mujezin je s vremenom dobio novo značenje. Kasnije se događalo u većim džamijama da je postavljeno više hatiba. doduše. Nakon službenog poziva. U džamiji Rašidi. inače. voditelj molitve petkom treba biti netko drugi. 3). Blagosivljao se halifa i nasljednik prijestola. On se trebao starati za red i bio je općenito bogoslužni predstojnik džamije. u kojoj su godine 1023-1024. Salah ad-din dao je da jednu 'aqidu uče (recitiraju) u noćnom ezanu. imam u Amrovoj džamiji izlagao je svako jutro nakon molitve jedan kur'anski džuz (guz"). godini po Hidžri. a svaka se škola molila u svome dijelu Harema. Omar je slao u Kufu Amar ibn [asira kao emira i Abdalaha ibn Mesuda »kao mujezina i vezira". najava početka molitve. vrlo je prirodno da se na pozivača gledalo. st. kao na pomoćnika i službenika vođe. Po jednoj predaji. koje su držali mujezini. Fatimidi su spominjali svoje očeve. Kada abasidski halifa nije više mogao redovito držati hutbe. IX. desna ruka vladara. U Egiptu je. ali i u većim. a po nekim slabim predajama . mujezini su u jednoj sobi učili (recitirali) vjerske tekstove cijelu noć. U velikim džamijama. Od trenutka kada imami nisu više imali politički položaj. osim toga. 70) »izvikati« i »izvikivač«. Tako se njegova djelatnost sastojala od tri elementa: sabiranje zajednice. Izvikivači su. Padali su razni prijedlozi. nego je i sama bila neka vrsta bogoslužja. Tome odgovarajuće. Poslanik ju je odobrio. onda Malikiti. u suprotnom slučaju. U Meki je hatib nastupao s posebnom svečanošću. ramazanom su na raznim mjestima džamije obavljali tariiunh. Hanefiti i Hanbaliti. Kada je halifa sam izlagao. Tokom vremena su sva tri elementa pretrpjela promjene. Izlaganja su postupno postala dosta šablonska. U svakom slučaju. a. dok je hutbu prepuštao nekom uče­ njaku. U doba al-Makdisija. Ta djelatnost se dalje izgrađivala. a poziv je bio sasvim kratak: as-salata gamiatan. petkom ujutro se držao zikr na minaretima. Šafiiti. Vrlo često je hatib bio istovjetan s imamom. Hanbaliti. mu' addin (s. arjan (ezan) znači obznana. ezan recitirao kao tužaljka. isto tako kao i posebni poziv otprilike sat prije svanuća. Svečani dojam povećavao se s više glasova. Ibn Batuta je veličao hatiba u Meki. Odjeven u crni. Može se. ka minberu. pred njim je brzo prošao glavni mujezin sa sabljom. a pozivač muniidi i mu' addin. obojica su istodobno držala hutbu sa minbera. ukazati da je i Poslanik imao hatiba i to Utarida ibn Hadžiba. Po Ibn Sadu. glavni kadija propovijedati u velikoj džamiji. no s drugom. Njegova djelatnost nije se sastojala samo u tome da sabire ljude na bogoslužje.Džamija Šafiiti. mujezinov poziv je sadržavao islamsku vjeroispovijed. oglašavanje (s. nevažeća. ševala na krovu kubeta iznad Zemzema. pozivanje imama. u svakom slučaju. On mora zadovoljavati zakonske zahtjeve. zemaljski kneževi i vladari. tokom najstarijeg vremena. AI-Makdisi izvještava da se u 4. pri tome. Često se za hatiba birao kadija. snu. a addana. U Jeruzalemu je poredak bio: Malikiti. Po nekima. Maslama uveo tasbih. kao Džauhar. Pod tim pretpostavkama. zabunom bila postavljena dva hatiba. Često je imao zamjenika. Iz prvotnog mujezinovog poziva nastalo je melodično uče­ nje (recitiranje). kojom ga je opasivao na minberu. Al-Husein je imao uza se svoga pozivača te je on. teoretski. Zvali su se munadi ili mu'addin (mujezin). koji su često vodili karije. kada je on došao. Poslanik se o tome savjetovao s drugima. Bilal. pozivao na molitvu. Džamije su imale također svoje besjednike qa$$ ikarije. Arapima bili obična pojava. Crna boja je bila abasidska. na njegovu zapovijed. objavljivao je mujezin poče­ tak molitve. U plemenima i gradovima. a on je vikao (na ulicama): as-salata gami'atan. oni su izvikivali važne obznane. uz njih. te. a Bilal počeo izvikivati. mujezin je išao Poslaniku. pa je tom prigodom Abdalah ibn Zeid izrekao ezansku formulu koju je čuo u. Službeno oglašavanje putem izvikivača stalno se koristilo. zlatom izvezeni ogrtač i s turbanom zajedno sa tajlesanom. Što se tiče mujezina. trebao ga ponoviti ili mu. Razvitak dužnosti /Jariba sličan je onome imama. Njegova dužnost je voditi svaku molitvu koja je valjana samo ukoliko se klanja skupno (fi gama'a).

Džebrail I a onda po redu ostali. ova se prva objava zbila na brdu Hira u blizini Meke. st. plaćenih kao i mujezini (2 dinara mjesečno). posebice u velikim džamijama. U doba Ibn Batute. gahannamj. ~ ~žamiji. U XCVI suri. obrađuje željezo. uobičajilo.. Džebrail je tješio Adema nakon Pada.• uči ga jedan ogromne snage. Još od ranog doba se u Medini držalo preporučljivim da se imaju dva mujezina u džamiji. a osim četiri nadziratelj a. azherska džamija imala je takvu osobu za održavanje mjesta za uzimanje abdesta. Sa novim zahtjevima postavljanim mujezinima rastao je i njihov broj. v 154 . poučio ga je kako da uzgaja pšenicu. da ideja Pakla varira. Mujezini raznih džamija činili su organizaciju. navodi se. na svakom od ovih je 70. drugi spominju broj 230. Abdelmelik je tu postavio gardu od 300 crnih robova. te su redovito dobijali svoj dio od zaklada. neodređena titula širokog značenja. kasnije. kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo . te mu otkrio dvadeset i jedan list. a. spremno proždirati prokletnike. imenovan je bio i mušrif. u al-Fustatu je najprije bio jedan. Poslanikovu džamiju čistio je. Ali samoj iqama se zborski recitirala i to na za to uspostavljenom uzvišenju (dakka). utješio je ovog posljednjeg i donio mu listove sa deset zagonetki koje je Sulejman (Solomon) riješio. po Abu Hurejri. Otprilike oko god. po kojima je jasno da ga je on. koja je dobivala 12 dinara.. raširenih ralja. On je pokazao Nuhu (Noju) kako da sagradi lađu. on dopusti da ga uvedu. To objašnjava jedan odlomak u kojem se kaže: »gotovo da se od bijesa raspadne« (LXVII. bilo zato što je Muhammed bio jako pod dojmom te ideje ili zato što se preko nje djelovalo na osjećanja slušateljstva. Krećući se. plemenit je Gospodar tvoj . po Hidžri izvještavalo se iz svih krajeva o tim melodič­ nim učenjima (tatrib) na povišenju. Čini se. npr. već njima kazniti griješne ljude. Džamije su imale i svoje pomoćno osoblje. Ukazao se Samudu (Samuelu) i Davudu (Davidu) i poučio ih kako će napraviti oklope. kasnijeg datuma (II. Legenda o arhanđelu Džebrailu jako je proširena među muslimanima. pripovijedanje je kratko. 1900. pa nadnio . razboriti. a imao je i kasnije mnoge veze s ovim poslanikom. a svaka je privezana sa 70. koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem. Kada mu anđeli rekoše da Bog ne želi njega kazniti. U jeruzalemskoj džamiji bilo je oko god. 8). i 4. «. kuda se Muhamrned bio povukao. muslimanski naziv za Pakao. Čini se da je.. to se. još dodao: »0 Muhammede. njihov upravitelj bio je plaćen od egipatsko-sirijske uprave. ponekad je to obavljao glavni mujezin. Gabra'il.. te sasvim bezlično. najpoznatiji je lik među islamskim anđelima. ti si poslanik Božji a ja sam Džebrail«. u kojima se pojavljuje Džebrailovo ime. Gibril. U drugim džamijama spominje se »nadzirateli« (qayyim. Prema predaji. qawama). koji je bio zadužen s označavanjem kible i vremena molitve. Uz mujezina je neposredno bio muwaqqit. množ. Ibn Batuta je našao 70 mujezina u džamiji Umajada u Damasku. vjerojatno i nadziratelja onih koji su posluživali. biblijski Gabrijel ili Gavrilo. Ove je lakonske tekstove razmatrao al-Gazali u svojoj zanimljivoj eshatološkoj raspravi pod naslovom ad-Durra al-fahira. poveo ga je u Meku i poučio ga hodočasničkom obredu. reći će Gospodar na strašnom sudu (sura LXXXIX. po Hidžri bilo ih je redovito četiri. međutim. jedan Crnac. no na drugim važnim mjestima javlja se lik pod različitim nazivima ili epitetima kao npr. ne manje od 140 pomoćnog osoblja. veliki broj pomoćnog osoblja (huddam). Musi (Mojsiju) je pomogao da se bori protiv egipatskih vračeva. u Medini. stenje. s vremenom. ali komentatori jednodušno u tom liku prepoznaju Džebraila. st. Džebrailovo ime u Kur'anu se spominje samo tri puta. On je jedan od četiri arhanđela. to postaje očevidno ako samo pogledamo djela puna legendi kao što su Muhiasar al-'aga'ib ili prvi svezak Tabarijevih perzijskih Kronika. bilo ih je 50 i 26 pomoćnika.. »Čitaj. čegrče. po pravilu. U ovom se odlomku čini kao da se Pakao predočava kao nekakvo divovsko čudovište. Pakao počne drhtati kada Bog zapovijedi da se uvede.. čiji je voditelj ('arif) bio prvi egipatski mujezin Abu Muslim. glas je. LXVI. Uz veće džamije spada. spasio je Ibrahima (Abrahama) iz ognja. Može biti da Muhammed nije odmah znao ime duha koji ga je nadahnuo. Riječ džehennem i ideja pakla često se u Kur'anu pojavljuju. «. posluživanjem. te ga naučio slovima abecede. čitaj. I I I DZ DZ EBRAIL ili DŽiBRIL. koja je najvjerojatnije povezana s V EHENEM (a. 22-23) i anđeli će se svrstati u redove i Pakao će biti donešen. Mada je Poslanik branio plaćanje mujezina. ali ih u doba al-Hakima ima devetorica u Azheru. zatim se približio.. u nekim odlomcima govori se kao da se radi o nečem prenosivom: » ••• i kad se toga dana primakne džehennem«. Njegova je dužnost da prenosi Božje naredbe smrtnim poslanicima i da im otkriva Božje tajne. »On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-rnunteha . Podrobnost opisa ne ostavlja sumnju u iskrenost. zapravo. prilikom izlaska iz Egipta pojavio se on na konju bijelih nogu. a svaki je tako jak da može smrviti planine. uz to. dolazi se do zaključka da je to poistovjećivanje sasvim opravdano. Ako se usporede pojedini odlomci. u ime Gospodara tvoga koji stvara .i objavio robu njegovu ono što je objavio . kako bi ponukao Egipćane da uđu u Crveno more koje će ih progutati.000 demona. «. U Meki su uvijek postojali posebni službenici. 97 i dalje.. Od 8. inspektor. a onda su mu se uskoro pridružila devetorica. U Egiptu. prema Mudžir ad-dinu. Gotovo da i nema poslanika kojem ovaj nebeski glasnik nije donio pomoć ili objavu. 4). u stvari.ili »Strašni: ili se sasvim indirektno cilja na njega. voljenih od Boga. U 3. 912-913. sluge Poslanikove džamije bili su evnusi. u medresi al-Medždiji jedan qayyim bavio se čišćenjem. tako. dok su pravi posao pomoćnog osoblja vršile neke židovske i kršćanske obitelji. U LIII suri (1-18) ima redaka velike snage i dubokog osjećaja iskrenosti.000 prstenova. »približenih Bogu« (muqarrabun) i jedan od božanskih glasnika. prvom objavom duha i s krizom koja je popratila Muhammedovo prihvaćanje misije. ali da ga nije vidio. paljenjem svjetiljki i nošenjem vode. On hoda na četiri noge. vidio samo u dvije prilike: » •.. Džebrail igra u Kur'anu značajnu ulogu. u Poslanikovoj džamiji. u al-Azharu. Muhammed čuo duha. prije svega abisinijski. astronom. budući da su tri odlomka. tako nadziratelj Zemzema i čuvar Kabe. »Duh.blizu koliko dva luka i bliže .. . pakao zuji. anđeo nije označen nikakvim imenom ni naslovom.

Pod kontrolom privatnog tajnika (sirr hatibi). je ahi as-sunna wa 'l-gama'«. dakle. Bitno je naznačiti da iz osnove vjerskog proizlazi tehnički smisao riječi džemaa. »ljudi Predaje i Zajednice«. npr. opseg džemae vezan je za prihvaćeni pojam igmii'. Bog ne gleda ljude što unose novine«.103) se kaže: »a oni čija dobra djela budu laka«. ali opisuju ih neki drugi autori. XV. . a oprostiće kome hoće on. vrijeme. slijediti je i prema njoj se uskladiti. prihod od carskih imanja i proizvode iz vrtova. osnovan na vjerskom učenju. Ovo sasvim materijalističko predočavanje konstrukcije Pakla i kazne u njemu nije moglo zadovoljiti sve duhove u Islamu. pa će »dok je nebesa i Zemlje u njemu ostati (halidun). pa i riječima koje Predaja pridaje Poslaniku: »On će izvući ljude iz Pakla nakon što izgore i postanu pepelom«. koji pripadaju ili graniče sa carskim dvorovima. Transilvanije i. 43-44). Neredoviti prihodi obuhvaćali su pristojbe koje plaćaju novoimenovani namjesnici Moldavske. duše svetaca prijeđu ga za čas. a njime moraju proći duše koje idu u Raj. to je granica između pretjeranosti i nedovoljnosti. Upotreba te riječi uobičajena je u Suni. voćnjaka. « Na drugom mjestu (XI. at-Tabarijevo proširenje i poistovjetili džemau s »ljudima koji vezuju i razvezuju« (tj. postaje vođ sve ume. sama riječ gama'a ne spada u rječnik Knjige. dulje ili kraće. al-džemaa gubi svoje povijesno vezivanje za prva doba Islama. duše običnih pravednika prelaze ga izvjesno. 60-64). U drugim školama nije tako. te ju je proširio do posluha Zajednice vladaru koji je izabran. Njegovi redoviti prihodi obuhvaćali su danak iz Egipta. Dubrovnika. odlomci koji se na to odnose nisu sasvim izričiti. Ali ako je džemaa ova prvotna zajednica. slijedili su ipak. Hanbaliti su posebno držali do džemae koja je džem aa prvih muslimana. za njega ima tek moralno značenje: to je onaj »pravi put« kojim Bog vodi vjernike. neko vrijeme. gama'« je gotovo isto što i umma. on se istrgne iz ruku demona i sa strašnim treskom surva se među gomilu ljudi sakupljenu na mjestu Suda. zadobila je svoj vjerski smisao osobito u medinskom razdoblju i postala »Poslanikov narod«. Konstrukcija Pakla sasvim je općenita predodžba. muslimani su obavezni. suru XXXVII. postoji i poznata arhitektonska zamisao sastavljena od koncentričnih krugova postavljenih u obliku kratera. suprotno riječima Kur'ana (sura IV. zatim kotao vrele smrdljive smole. Ova predodžba postoji i u antici. pored nje. sabor. Sujuti (umro 1505. naime. Mada džemaa nije nikada nestala iz tehničkog islamskog rječnika. reći da su ljudi. Na dnu Pakla nalazi se drvo zvano Zaqqiim kojem se cvijeće sastoji od glava demona (usp. U času kada je još uvijek odvojen od smrtnika hiljadugodišnjim razmakom.Džemaa ispušta varnice i dim. v v DZ EMAA (a. a gama'a je zajednica vjernika koji su sjedinjeni zajedničkom vjerom. U tom smislu. a simbolizira tačnu sredinu između suprotnih grijeha. Ona se. Ona se podudara s većinom muslimana. ipak se pokazuje tendencija da odstupa pred pojmom ume. te bunar koji seže do dna sviju stvari. time. spominju se njegova vrata kojih ima sedam (sura XXXIX.osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi«. za njih i idžma vrijedi samo ako je sporazum Drugova. ljudi«. pa ipak ih treba razlikovati. zakonitom imamu. Smješten je u podnožju svijeta iznad Bika i Ribe koji podupiru zemlju. Za njega je džem aa ukupnost onih koji predstavljaju autoritet i koje treba slijediti kada su suglasni (idžma). u potpunom kontinuitetu s vjerom Starih (salaj). Vlaške. Ceyb-i Humayun). U jednom odlomku (XXIII. ona je služila izravnim potrebama i izdacima vladara. po njegovom mišljenju. koja se suprotstavlja sektama koje »se odvajaju« ili. odlučuju) li svakom dobu. S druge strane. Riječ umma je kur'anska. oni su koji su sebe uništili u Paklu. Al-Ašari je zamjerio mutazilitima i kadaritima što bacaju ljude u očajanje u pogledu Božje milosti time što poučavaju da će griješnici biti osuđeni na vječnu vatru. a kod Asiraca o paklu sa sedam kapija koju nalazimo u legendi o Ištar. kroz stoljeća. Ova je predodžba osvojila narodnu maštu u Srednjem vijeku na Istoku kao i na Zapadu. koristi u značenju Zajednice. čak i pobožni vjernik al-Gazali dozvoljava sebi manja skretanja s ove linije. gama'a). već padaju u ponor. privatna riznica osmanskih sultana. DZ EJB-I HUMAJUN (t. a znači »narod. U 'ilm al-kaldmu se umma. paklene boli potječu od toga što su griješne duše zadržale osjetilne sklonosti i nakon smrti. Najuobičajeniji izraz. dok duše griješnika nikad i ne stignu do Raja. u njemu će ostati. Na primjer (šafiitska škola). Oni određuju vrhovnog imama kojem se zariču na odanost u ime svih. Islamski reformisti.). Kur'an se ne izjašnjava do kraja. Sastoji se od sedam katova koji tvore široki krater. koji čine gama'o.. Preko njega čitavom dužinom prebačen je most koji je tanak kao oštrica mača. u mjeri u kojoj se idžma shvaća kao suglasje znalaca koji žive u danom dobu. Predodžba o Paklu kao o životinji nije jedina u Kur'anu. one strašno pate zato što nemaju tijela preko kojeg ih mogu zadovoljiti. u kojem se sažima smisao. Ta »zajednica vjernika« ujedinjena je vjerom. ako se korijen gm' često koristi. koji su naveliko bili pod utjecajem han bali tske misli. i samo njih. Džemaa ima svoje puno značenje samo povezana s imamom. itd. dio sultanovog ratnog plijena i proizvodi sa zaplijenjenih posjeda. te koji. Razlika među ova dva pojma mogla se odrediti tako da je umma pravno-vjerska zajednica konstituirana u narod. gama'at al-mu'minin. Tako put ili most prebačen preko Pakla. Ovo je. dok je nebesa i Zemlje. tj. Kur'an ih jedva i spominje. U stvari. I at-Tabari je bio protiv tog užeg smisla džemae. sve do Zadnjeg časa. šuma. Pogledi ovog imama prevladali su u Islamu. Kazne u muslimanskom Paklu su raznolike i primjerene vrsti i težini grijeha. U vjerskom islamskom govoru znači »skup viernika«. džemat. skup. Plan Pakla nalazi se u turskom djelu Marifet-name. što je manje od toga«. 116): »Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim. a obzor biva ispunjen mrakom. kako kaže al-Fudail: »Božja ruka je na Zajednici (džemaa). linija koja predstavlja savršenstvo. 155 - .. 106-107) kaže se: »1 nesretni će u džehennem . muslimani koji jamče vjeru i istinu. da li su paklene muke vječne. Prema Ibn Sini (Avicenni). te postaje četvrto »vrelo« islamskog prava. 71. Za salafijske reformiste se može. a nalazi se tako snažno izražena u Danteovom djelu. a ne gama'a.. kod Grka u predodžbi paklenskih rijeka. stavlja nasuprot onima koji »postaju« i koji »uvode novine«.

Stari je semitski običaj gorjeti svijeću uz mrtvaca. čini. Kada netko umre u stanju ihrama. knjige fikha potanko o njima raspravljaju. gami'. dženaza je važna za Islam. osobito grobovi svetaca. Ovdje se mišljenja razlikuju: jedni kažu da se mrtvac pokriva samo sa dva komada odjeće. Malik. nakon čega svatko prisutan baci na grob tri šake zemlje. ali Predaja to ne odobrava. on ne može također vršiti ni tauxif oko Kabe. a ženu u pet. u nedostatku većeg broja. a drugi primjećuju da mora biti neparni broj povoja. nosiljku ipak nose muškarci. Skup svih muslimana radi obavljanja molitve (salat) bit će džemaa (džemat). te tada počinje obredno pranje (gusl). Nakon što je sve ovo obavljeno. u Hadisu nalazimo sklonost da se izbje- v Najbolji pokrov je hulla. Čak i kada se radi o umrloj ženi. Zabranjeno je služiti salat za nevjernika (sura IX. povo j ne treba biti sašiven niti glava pokrivena.Dženabe Isto je i u užem značenju riječi. tj. fikh daje podrobne upute o tome što treba tom prilikom reći. Samo ukapanje obavlja neparan broj ljudi. koja nije u pravom smislu komad odjeće. taj je saldt jednak onom običnom. gdje se obavlja služba Božja. v DZ I ENAZA (a. ali se nalaze i druge boje: crna. turban. Aš-Šafii je dopustio ovu praksu. Ta definicija osobito pristaje obaveznoj podnevnoj službi petkom (gum'a. zakon propisuje. međutim. Vrlo je preporučljivo pridružiti se pogrebnoj povorci. lijepo ukrašeni grobovi. manje ritualno pranje (toudii"). Zatim se tijelo uvije u mrtvački povoj. Hanefiti smatraju da je. služi se salat za mrtve. ući u džamiju (izuzev u slučaju nužde) i dotaći primjerak Kur' ana ili recitirati njegove stavke. Malikiti se ne slažu s talqinom. Fikh ne odobrava ukrašavanje grobova. Razlika je utemeljena na terminima iz Kur'ana (V. Fikh propisuje da muškarca treba zaviti u tri ili pet povoja (posljednje se ne koristi rado). mjesto je vjerničkog sakupljanja. S druge strane. itd. Neki arapski učenjaci smatraju tu riječ nabatejskom. ono je u skladu i sa općom sklonošću ka neparnim brojevima (usp. Qamis. 6. te zelena i crna. te propis da kosa mrtve žene mora biti raščešljana u tri dijela). a nije potrebno niti moliti za njegovu dušu. 2) iz poštovanja prema pokojniku). pocrnje pogrebna povorka. iako je nije preporučio. brada mrtvaca pere se sokom lotosa) i to neparni broj puta. postoji predaja da je Muhammed ustao na nekom pogrebu (dva su tumačenja: l) zbog anđela smrti koji idu ispred povorke. Ovom se prilikom (ukoliko to nije već učinjeno na smrtnoj postelji) mrtvacu šapću u uho vjeroispovjedna formula (talqin). 3) pogreb. kako je praksa često tvrdokorna. Kada se sve to obavi. DZ ENABE (a. npr. osim što se dodaje molitva za mrtve. Povoji moraju biti bijeli. Arapski učenjaci razmimoilaze se i u pogledu vrste povoja. stoće. čak ni stavljanjem natpisa. predaju iz Muslimovog odjeljka Ganč'is: (br. Predaje govore o jednom. izar. Gusl se obavlja vrlo pomno (npr. tj. polože ga na nosiljku s glavom u pravcu kible. o Abu Bekru): »Živa osoba treba novu odjeću više nego mrtvac«. 45) koja kaže: »Poslanik bijaše zavijen u tri bijela komada platna iz Sahula (jemenskog grada). LVI. kako ne bi bili uklonjeni tragovi krvi koji su svjedoci njegovog mučeništva. Katkada se uči (recitira) Fatiha i Mu'awwi4atan (posljednje dvije sure). odlazi se u posjete zbog saučešća. Salat al-ginaza služi se ili u kući žalosti ili u džamiji. Druga predaja kaže da je ovaj običaj odbačen. dva i tri povoja. u skladu s propisima o odjeći ihrama. gančba). o dva povoja. stanje tzv. bijahu moderni komadi odjeće i stoga nije dopuštena njihova upotreba u žalosti. naziva se gunub i može opet steći svoju obrednu čistoću samo onim što se zove veliko obredno pranje (gusl) ili tayammumom. tijelo se polaže u grob s glavom u pravcu kible. U početku je bilo zabranjeno posjeći­ vanje grobova. iz korijena g-n-z = pokriti) znači: l) nosiljku. 6). Čim musliman umre. Sporno je da li prisutni treba da ustanu pri dolasku pogrebne povorke. I fikh zastupa ovo posljednje mišljenje. tu je zatim. himar (koprena) i lifafu. I prije i poslije pogreba. koja je podrobno opisana u knjigama fikha. Osoba. a džamija. U muslimanskoj praksi radi se. ali kasnije je to dopušteno. zabranjeno je to učiniti na konju. ali ga treba pokopati. također odjeću muhrima koja se sastoji od dva komada). Dženabe se također zove »vcći hada. ipak. jer se odnosi na obrede kojih se prigodom pokopa treba držati. koja se sastoji od rida' (ovija se oko ramena) i iziira (oko slabina). uMalikovom Gana'iz (br. S druge strane. ovi posljednji propisi zasnovani su na tradicionalnom tumačenju Kur'ana. i 'imama. to treba raditi vrlo pažljivo. 2) mrtvo tijelo na njoj. No. koja se nalazi u tom stanju. među kojima nije bilo ni qamisa ni 'imame«. 77-79. kako bi on mogao pravilno odgovoriti kada ga anđeli Munker i Nekir zapitaju o tome u grobu. Kur'an ne govori ništa o pokopima. Osobito u posljednjem smislu. to se u Egiptu. budući da anđeli smrti idu pješke. džuma) koji je dan sakupljanja u pravom smislu. Grob žene zastire se povojem. neparni broj pranja. jedino se može kamenom ili komadom drveta označiti mjesto gdje se nalazi glava. a prema aš-Šafiiju i grob muškarca.ganaza ili gindza. Mrtvo tijelo žene treba skrivati od očiju javnosti. 84). već platnena traka što se omata oko tijela. Jednako vrijedi i za obavezne molitve koje se čine zajedno na dane propisanih svetkovina. košulja. malikiti su tumačili tako da je isključivanje dvaju spomenutih komada odjeće iznimka od pravila (Navavijev komentar na citirani odlomak). gava raskošna odjeća. Fikh ne propisuje da treba čuvati stražu nad mrtvacem. 156 . Džunub ne može valjano izvršiti salat. veće obredne nečiprouzrokovane spolnim odnosom. lifafa. Žena se zavija u dir' (neka vrst košulje). dovoljan i jedan komad odjeće. njega se ne smije prati. igraju važnu ulogu u narodnom štovanju. dok Ahmed ibn Hanbal ostavlja pitanje otvorenim. za muslimana u stanju manje nečistoće. Abu Hanifa i Šafii izjasnili su se u prilog posljednjeg gledišta. za koje nije nužna namjera (niya). Mučenika ne treba prati. budući da ga se Židovi pridržavaju. unatoč fikhu. propisi koje u njima nalazimo preko tradicija vezuju se na predislarnska vremena. (hadas)« nasuprot manje ritualne nečistoće. moguće je da je i ovdje starija od propisa fikha i da je ona ostatak predislamskog doba (usp.

Sura L VI. Prema al-Gazaliju. Ista sura. Stijeg Poslanika Muhammeda ili. nazvane »mnogo pohađana kuća«. Dopuštena su i zadovoljstva maštanja i inteligencije. navodnjavan bistrim vrelima. U LV suri koja je sastavljena u neobičnom obliku himne sa pripjevom. u općem smislu. prijatno onima koji ga piju. je prva materija. materije i forme i mada jednostavna materija. pored vode tekuće . dijelovi tijela. miihiyya. Forma je bit. vlast i spoznaja o slavi pravednika. s tim da će ova započeti tek nakon Oživljenja. Ovaj dualizam. u Raju se nalazi i prototip Kabe. ni sama nije mogla postati nego je vječna. a svaki je pun sjenovitog drveća. i rijeke od meda procijeđenog i gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova«. Kasnija predodžba Raja bit će u obliku piramide ili stošca na osam katova. služiće ih vječno mladi mladići. ona je princip svakog postajanja i. to je učenje najvatrenije morala braniti od mutazilitskih prigovora. i među bananama plodovima nanizanim i u hladovini prostranoj. kako ona nosi ili uzima forme. jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti. ganna). sjedala za poslanike. K tome. to ti en einai. Duhovna zadovoljstva ići će pod ruku sa osjetilnim. nalazimo ga u većem broju sura koje spadaju u prvo razdoblje objavljivanja: npr. tode ti.. te koji sadrže dvovrsne plodove. vrste i rodovi). Raj sa svim ovim sadržajem postavljen je iznad astronomskog neba na kojem kruže planeti. »vrt«.od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti i voćem koje će sami birati«.bar u sublunarnom svijetu . firdaws i 'adn upotrebljavaju se također da se označi zemaljski raj (usp. DZ ENET (a. N a vrhu raste lotos-drvo sa granice. »supstanciia« (arapska riječ koja dolazi od perzijskog gawhar. u njima će čiste žene imati«. nije nimalo lako objasniti. Riječi ganna. a sastojat će se od radosti koju pruža znanje. 35-36: »Stvaraniem novim Mi ćemo hurije stvoriti i djevicama ih ućiniti«. tom se prilikom uče (recitiraju) izvaci iz Kur'ana. pehlevi giir. 15: »Zar je džennet. predmet želje bit će dosegnut čim ga izabranik zamisli. Pored nje je qalam ili pisaljka od trske kojom se piše po ploči. neobdarena forma. aš-šahs. za razliku od drugih supstancija. stoga. to ti. Knjige. budući da se vjerovalo da će broj odabranih biti veći nego broj prokletih. između njega i mene sedamdeset je tisuća svjetlosnih koprena. bolje rečeno. te predmeti koji će se koristiti kod posljednjeg suda. kao vaga za mjerenje ljudskih djela.u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa. što se pripisuje umrlom u zaslugu. na Sudnjem danu. U tom smislu može se reći da su sve stvari vidljivog svijeta. Suprotno Platonu. rajski vrt. i rijeke od vina. biljke i životinje supstancije (te su pojedinačne supstancije katkad nazvane prvim supstancijama. al-mušiir ilay-hi. osim možda kad govori o morima. obje posjeduju objektivnu realnost. već će blaženi živjeti u stanju trajnog priviđanja. Božji prijesto i Božji šator. po Aristotelu i njegovoj školi. a leži na morima koja imaju apstraktna imena kao »More podijeljene tvari«. kad bih se približio i jednoj jedinoj od tih koprena. jednog od temeljnih termina aristotelske filozofije. najčešće označava Raj. Prema predaji. niži entitet. »supstancija« je prva i najznačajnija kategorija aristotelskog popisa kategorija. drže se u Raju kao i original Kur'ana. supstrat formi. baščama) vječno i zauvijek ostati. Materija. sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg . posjedovanje. koji je obećan onima koji se Allaha boje . I pravovjerni su se krugovi razlikovali u pogledu tumačenja prirode blažene vizije: ona varira od antropomorfnog realizma do al-Gazalijevog poimanja Boga lišenog bića i oblika. Međutim. koja se diže uz bok rajske piramide. dat. označava zbiljsko. je uobičajen prijevod o'usia (usia). ne može joj biti uskraćen naziv supstancije. ADEM). ali ne na sam dan pokopa.. njegov nebeski prototip. svaka konkretna jedinka je sastavljena od dva faktora. to je ono što se zove »iasnom knjigom« (X. Prisutan je. je riječ kojom se u Kur'anu prebivalište blaženih. U suri LV. bilo bi to moje skončanie«. haqiqa. Vrlo se često zove gannat 'odn. 22) ili »rnajkom Knjige« (XIII. čije grane bacaju sjenu na čitavu piramidu (LIII. protai ousiai. zataknut je u planinu nazvanu Planinom slave. mada je na pehleviju i arapskom mogla također označavati dragi kamen). 16). U istoj suri (16-19) također se spominju dva istoka. dok je realnost smještena u svijet s onu stranu. vječnih ideja. deuierai ousiai. svijet nepromienliivih. te. dva zapada i dva mora. Samo se jedanput Raj u Kur'anu označava perzijskim imenomfirdaws. te stijegovi. 15-22: ljudi u Raju bit će »na divanima izvezenim. što znači konkretna jedinka. u kojima su zapisana ljudska djela. ne može postojati sama po sebi i mada forma . ono što postoji u zbilji. Pravovjerna muslimanska teologija dopušta blaženu viziju ili pogled na Boga. XLVII. i na posteljama uzdignutim". »More milosti« i »More Gospodarovo«. gawiihir uwal. 39). v 157 . sva tijela. Ali. međutim. mada je ona jednostavna mogućnost. v Pravovjerna muslimanska teologija al-Gazalija i al-Ašarija dopuštala je da će u Raju postojati osjetilna zadovoljstva. ali ne na objektivan način (barem ne što se tiče vida i drugih osjetila). Iznad piramide su svjetovi vlasti (malakia) i moći igabariit). 72: obećaje se »hurija U šatorima skrivenih«. dodijeljen mu je kat više nego Paklu. u svom najpregnantnijem smislu. u svom pregnantnom smislu. a jedanput objema riječima zajedno: gannat al-firdaws. Bog se ne javlja. univerzalne biti. Svaki je kat građen od sve dragocjenijeg materijala i svaki ima kapiju. Može se reći da »supstancija«. Ali najveća će se sreća pravednika sastojati od gledanja Gospodara. i koja je već imala značenje »supstancija«. prema tome. al-gauuihir at-tauxini . za kojeg su pojedinačne efemerne stvari vidljivog svijeta samo prividi.Dževher Preporuča se da se nakon pogreba pogosti »za dušu« (waZlma). Sura IV. ona ima bar neku realnost i. i ona je po samoj sebi apsolutno neodređena. 57: odabrani će »u njima (džen. DZ E VH ER (gawhar). Poznato je da je opis Raja izražen materijalističkim sredstvima. Ista sura.ne može postojati bez materije. za Aristotela i njegove sljedbenike u Islamu vidljivi svijet posjeduje realnost i sastoji se od jedinki. koja se nalazi u zborniku Muhtasar al-iaga'ib Poslanik je zapitao arh anđela Džebraila: »Da li si ikada vidio svoga Gospodara?« Arhanđel je pometeno odgovorio: »0 Muhammede. 61) »pomno čuvanom pločom« (LXXXV. spominju se dva vrta koja su dana odabranima. U kur'anskim opisima Raja. 28-34: »biće među lotosovim drvećem bez bodlji.

Arzan. DZ EZIRA (a. Bog je vječni stvoritelj. u kombinaciji sa pasivnim razumom. vjecan i nepromjenljiv uzrok postojanja svijeta. osim toga. Džezira je visoravan prilično male nadmorske visine koja obuhvaća planinske masive. posebno lijeve pritoke Eufrata. koje su pokretači nebeske sfere i na vrhu je Bog. a uzrok. Siirt) i. al-Gazira. um i uzrok. zabranjeno je taj izraz primijeniti na Boga. Ima. jer jedino pojedinačna bića postoje.Džezira univerzalni karakter sveg pojedinačnog i ona je uzrok koji diferencira to pojedinačno biće od drugih pojedinačnih bića njegovog roda po njegovim vrstama. u svome djelu Tahafut al-Faliisifa. za Aristotela. Međutim. je viši od svoje posljedice . a njihova realnost raste s njihovom blizinom Bogu. nego samo onim što nosi i prihvaća akcidente . Filozofi.formalni uzrok prema Aristotelu i njegovoj školi . vrlo im je teško. jer se supstrat sastoji u atomima koji. nepostojeće same po sebi nego vječne. pokreće misli u ljudskim bićima. otvoreno supranaturalistička. to jest neovisno o tijelu. jer. Teorija ašaritskih teologa je. kada su materije sklone da ih prime.ili čak tijelom. Jedna od karakteristika Aristotelovog sustava je da se realnost promatra tako kao da posjeduje stupnjeve ili. te činjenica da je on čovjek njegova bit ga razlikuje od drugih živih bića i ona je uzrok . u svakom trenutku. Međutim. biti ili nematerijalne forme. Karadža Dag između Amida i Eufrata. gawhar znači jednostavno niži supstrat akcidencija. u stvari. zatim. Isto se tako. materija je principium individuationis . Međutim. temeljni i vječni izvor tih biti počiva u Božjem duhu ili u njihovoj misli pomoću Boga. npr. on ih smatra kao da imaju realnost koja je viša od realnosti prolaznih stvari. uočio njezinu temeljnu slabost. mislilac. Najviša zbilja. po Aristotelu. i Habur koji dolazi sa Ras Ajna. ovima daju njihove forme. za njih. jer je prava bit Boga sadržana u Njegovom postojanju koje je nužno po sebi i zadržano isključivo za Njega. na Zapadu. supstancija. jer ne postoji takvo postojanje prije. oni počivaju jedino na moći Boga koji. druga tačka u kojoj su islamski aristotelovci otišli dalje od svog učitelja. konstanta svijeta. onda su posrednici suvišni. po njima. sa svojom pritokom Hirmasom.. južno od Mosula (al-Maw$il). Najprije je sublunarni svijet prolaznih stvari. On nije njegov tvorac. koji je postojeći. pod utjecajem novoplatonske teorije emanacije. pokušavaju spojiti dvije proturječne teorije: supranaturalističku teoriju Božanskog uzroka. svaki pojedinačni čovjek je jedan čovjek. kontinuirano. dakle. Balih koji dolazi sa područja Harana. kao aristotelcima. dator formarum. međutim. Džebel Sindžar između Habura i Tigrisa i Džebel Makhul. vječno aktivnog za svo postojanje. nisu. nematerijalna forma.Ibn Sina (Avicenna) stvara od toga argument protiv mogućnosti preegzistencije duše . to jest neovisno o tijelu i da ga nadživljava. Atomi. sve promjene u svijetu potječu od Njega. pomalo dvosmislen. ako je Bog najvisi. iz kojih se sastoji svijet. na Istoku. one ne mogu potjecati iz neke materije koja prije postoji. od strane Boga. o kojoj ovise sve druge supstancije. svojim skupljanjem. apsolutno jedinstvo Boga nije narušeno Njegovom mišlju. smatra dijelom Džezire pojas koji se prostire na desnoj obali Eufrata.zbog kojeg je on čovjek. Po njima. u kojoj počivaju mogućnosti svakog postojanja. po Aristotelu. na Sjeveru. Ali za islamske filozofe. jer u ašaritskoj terminologiji gawhar često znači atom. koja izvire u Tur Abdinu. al-'aql al-Ja"al. ako to mnoštvo potječe od samog Boga. a supstancija Boga je jedina supstancija uistinu neovisna. a. područje Eufratskog puta. s onu stranu njega. ne postoje samostalno. Njihove teorije. Tur Abdin između Mardina i Džeziret Ibn Omara. imaju različiti stupanj realnosti.one su vječne i zaslužuju. koji. s druge strane. po Ibn Sini (Avicenni). gazira t Aqur ili iqlim Aqur) je naziv koji arapski geografi upotrebljavaju za označavanje sjevernog dijela teritorija smještenog između Tigrisa i Eufrata. a pokretači nebeskih sfera ne ovise o Njemu u svojoj prirodi ili postojanju. umova i duša. Bog je samo vječni pokretač vječnog svemira. Ali kako se te biti. aktivni um o nous poietik6s. dakle. ako se te riječi uzmu u višem smislu od onog kojeg ovi izrazi imaju u svim drugim bićima. sačinjavaju tijelo. te oni zagovaraju s osobnu besmrtnost. Islamski filozofi dušu smatraju supstancijom koja postoji sama po sebi.a opažanje i predočavanje su smješteni u tijelu. on se može smatrati materijom . koji postoji i koji je vječan s Njim. ne stvoren i besmrtan. mogu smatrati formalnim uzrocima prolaznih stvari? Upravo su tu islamski filozofi skloni novoplatonizmu otišli dalje od Aristotela. Džebel Sindžar bogat je V 158 . predstavlja prethodno opažanje i predočavanje i pokrenuta je aktivnim umom koji je jedan za sve ljude. Te planine stvaraju vodene tokove. još više su umovi. Mada Aristotel dušu naziva supstancijom. Mora biti spomenuta još jedna tačka na kojoj se islamski aristotelovci udaljuju od Aristotela. mnoštvo svijeta proizlazi iz jednoće Boga vječ­ nom i izvan vremenskom emanacijom silaznog lanca posrednika. Ali u Džeziru se također računaju krajevi i gradovi koji prelaze. čiste forme ili nematerijalne supstancije. jer su to uzroci. Cijela teorija može se uveliko raspravljati i al-Gazali je. supstancija u najistinitijem smislu. još više naziv supstancije nego pojedinačne stvari. dva Zaba). Mada te biti. to jest Božjoj misli koja je posljednji i konačni formalni uzrok svega. uxihib as-suuiar. on ne smatra da ona postoji odvojeno od tijela. koja. Džebel Abdelaziz između Baliha i Habura. i naturalističku teoriju vječne i samostalne materije. vječni nebeski svijet nepokvarljivog. naprotiv. nematerijalnih supstancija koje pokreću nebeske sfere. jer je ona formalni uzrok živog organizma. gawhar qd'im bi-naft i-hi. gdje postoji ta tajnovita supstancija. obraniti to. ne postoje nikada same po sebi. onda moraju postojati prvi uzroci. da je bitak definiran po analogiji. Ako mnoštvo u svijetu proizlazi iz posrednika. te biti su sadržane u spoznaji o Bogu i u Bogu. po njemu. materija bez forme ne postoji. I kako gawhar ima u teologiji čisto materijalno značenje. Habur al-Hasanija. stvara Svoj atomski svijet. a posljednji od tih umova je aktivni um. njegov srednji tok (Baajnasa. te svaka misao. po Aristotelu.ali ne materijom u aristotelskom značenju entiteta koji posjeduje moguć­ nosti. njegovim riječima. Ovaj izraz je. Sve te supstancije. uvijek dosljedne ili lako razumljive. misao i predmet mišljenja su jedno. mada je potpuno označavanje atoma al-gauihar al-Jard ili al-gauihar al-ioahid. gornji tok Tigrisa (Mejafarikin.

da bi mogao potom žitarice (Mosul je opskrbljivao brašnom Bagdad i Samaru). sa Musavirom. ujaka alu pustinji. U drugom dijelu 9. zire. na jednoj pritoci Zaba. Muhamed ibn Sul. Ona obuhvaća brojna trgovišta i Ishakovim. god. od strane trupa koje su došle god. Daru i Sindžar. Ali u Džeziri su u antičko drugoj polovici 9. Džezirat Ibn zaduženi članovi umajadske obitelji. nakon doba. na njihovim pritokama. bila je podijeljena između Perzije i Rima-Bizanta. stoljeća. remeni. Ona je zatim došla pod dominaciju Buvejhida iz preko utvrde Sardža. 641. U različitih zapleta (predak Hamdan i sam je bio haridžit). zatim njegov sin Abdalah Džezira ima veliko historijsko značenje kao prolaz između ibn Tahir u doba al-Memuna. U doba (MUlJ. med. Osim Arapa. a brojni lokaliteti nose linu. a zatim Harunom doba bili i Arapi. aš-Šarijem. vage. -Hadžadža. suho meso. katran. zatim Jahja. Zatim je postala odvojena i vune (Amid). bili su. priznao fatimidsku vrhovnu vlast. Upravo su se u Džeziri odvijale bitke između maslinovo ulje (ar-Raka. te Kurde na području Mosula i Armenije samo sa Dijar Bekirom. lanci. Granica je prolazila između Nisibe i Dare. U rimsko-bizantsko Džezira je domovina hamdanijske obitelji. pamuk (Haran i dolina Habura). Mervan n. Među značajnim upravljačima Džesjeverno od gornjeg toka Tigrisa. pobuna Nasra ibn Džezira graniči na zapadu sa Sirijom. 824. Zufera ibn al-Harisa. a onda sinom te Iraka s druge strane. Tur Abdinu i duž ceste Mosul-Raka. god. u Haranu. strano agrikulturno područje. pod al-Memunom. na čelu sa Ishakom ibn Kundadžisec. nazvani tako po Harun ar-Rašida. a značajne poljoprivredne zone pobjednici su zauzeli Nisibu. posljednji Umajad. Abdelmelik postojale su i duž Beliha i Habura. u doba al(Nisiba). Bili su čuveni konji i ovce. maslac. god. kasnije je. teško je ugušena jedna kurdska pobuna Irakom koji počinje na liniji Anbar-Takrit. čiji je jedan od vladara. koje su poimenice nabroDžeziri. Bizant je zauzimao kraj koji se proširila svoju moć na cijelu provinciju podijeljenu između prostirao od Ras Ajna do Eufrata i Tur Abdina. a Balis za proizvode iz Sirije._J_ Teško je stvoriti tačnu predodžbu o prihodima Džezire. upravljača Sirije i Džezire. među ostalim. koja je obuhvaćala tri kraja. sa Mervanom n postao glavni grad Džezire. samostalni. Bila je aktivna i trgovina. vrijeme arapskog osvajanja. Džezira je izbjegla neko vrijeme centralnoj vlasti i ovisila je o Iraka i Sirije velikim kružnim lukom zvanim Plodni polumjeTulunidima iz Egipta. Nisibis (Nasibin). podržavan od Kajsita natapana vodenim tokovima. Džezira je u umajadskoj eposi bila pozornica borbi Sirijaca Džezira je bila relativno bogata pokrajina. U Džeziri su se ponovo dizale haridžitsektora (kura). plodna. ustanovljena u Bagdadu. a pobijediti Musaba ibn az-Zubeira u Deir al-Džasaliku u ploveći mlinovi Mosula i Beleda bili su slavni. koji su. dokrajčili su Seldžuci. suhe grožđice. nakon osvajanja od strane Adud ad-daule 977. tkanine od lana Muavija bio namjesnik Sirije. stoljeća. Dijar Rabija (Rabi'a) na istoku. kao i Mosulu dogodile teške neprilike. između armensko-iranskih oblasti i Sirije s jedne strane. a Perzija je dva hamdanidska emirata. imao svoj jali al-Mukadasi i Ibn Haukal. nakon pobjede alcem. a po Armencima Beth AraU abasidskoj eposi. brat prvog abasidskog halife. šećerna trska Kaisita i Taglibita prije i nakon ovog datuma. koji su u isto vrijeme bili grčkih zemalja. živad i sušeno voće.ar) na zapadu. što objašnjava politiku al-Mutadida. na sjeveru i Abdalaha ibn Tahira. Mosul je bio po strani i tek je Nije onda neobično što je vlast. l Gl l . Ti su haridžijski pokreti bili žestoki u na početku islamskog perioda. morao je najprije pokoriti Džeziru. uprava. kao Muhamed ibn MerOmer bila je luka za utovar robe koja je dolazila iz Armenije i van ili Mesierna ibn Abdelmelik. ušećereno voće. 159 . Mardin). bili skoro Tur Abdina. a zatim pod vladavinom posljednjih Umajada. i (Mosul). navodi se Tahir ibn al-Husein. obuhvaćen armenijskim lanprotiv namjesnika Ubejdalaha ibn Zijada. namjesnici susjedne Armenije.Džezira IZVOrIma koji formiraju Nehr Sarsar (Tartar) koji se gubi Ona je bila pozornica otpora Abdalaha ibn Alija. kasnijim slabljenjem Buvejhida. Dijar Bekir na sjeveru. Ali ju je halifa al-Mutadid povratio početkom gradove na tokovima dviju rijeka. Tako se Ijad ibn Ganm nije susreo ni sa između Mervanida na sjeveru (Dijar Bekir) i Ukajlida kakvim otporom: zapadni dio bio je osvojen između 639. I baš je u poljoprivredni proizvodi Džezire. Džezira je činila upravu pripojenu Siriji u doba kada je strijele. željezo. sjeveroistoku Armenijom i na istoku Azerbejdžanom i jugu Pod al-Mutasimom. Dijar Mudar ske bune. Ove dvije dinastije iz Iraka. bila podijeljena kao ni sa Armenijom. 641. uvijek težila sačuvati Džeziru pod svojom izravnom ili Džezira se nije bez otpora predala Abasidima i čak su se u posrednom rukom. na sjeverozapadu sa Šebasa (Šabat) obuhvatila Džeziru i bila jedva svladana od područjem mezopotarnijskih klanaca (Iugur). dobro i iračkih šiita: Sulejman ibn Surad. sir. dogodila se pobuna taglabitskog haridžita imenima plemena koja su ih nastanjivala u predislamskom i al-Valida ibn Tarifa. god. zauzimala područje od Nisibe do Tigrisa i dolinu južno od premda priznavajući nominalni autoritet halife. zvao po Perzijancima Arvastšn. Halifa al-Mutadid ugušio je te pobune. -Mansura. ubijen je 685. Kirvaš ibn Mukalad. Provincija je ponekad bila obuhvaćena u širu cieelemente.. Iraku 691. Nakon osvajanja Sirije. a katkad aramejska imena. riža (Nisiba). posebno u početku vladavine al-Mahdija. u bici kraj Ras Ajna nisu bile bez zdenaca. god. ne mogavši biti u vezi sa carstvom. a istočni dio god. radinosti spominju se: sapun. Često je bila spojena sa graničnom Armenijom. (Haran i Nisiba). gdje je najprije bio poslan : politiku centralne vlasti u Bagdadu u hamdanidsko doba. bizantski vojni Bagdada. kada su se haridžiti iz Džezire skoro domogli vlasti. Sastoji se od tri sjeverno od Mosula. Džebel Abdelazizom i Džebel Sindžarom. bio je pro-Muhtara nad Sirijcima 686. god. god. Iraka i Anadolije (preko nje prelazi bagdadska željeznica). posebno u Tur Abdinu. drveni ugalj. kesteni brojne haridžitske pobune dolazile iz Džezire. Mosul je bio katkad odvojen od uprave baya. Mosula i Haleba (Alepa). bogate pašnjacima. u 892. čiji se jedan od krajeva. noževi. Među proizvodima obrtničke glavni grad. Trokut. zatim Muhamedom ibn Abi as-Sadžom. Džezira je obuhvaćala značajne aramejske Džezire. kom. koja je. itd. a za koju su katkad bili pospješena plovidbom na Tigrisu i Eufratu. Zatim je. čije stepe. Također su (Sindžar). kablići. valjarski čekići. odredi bili su izolirani.

jer su opasni i bezvjerni. duhovna genealogija ide od Hadži Bajrama do Akšemsedina. Ako se ti ljudi odluče na rat. isto kao što jedan halvetija. Mehmed Gulšen-efendija daje to posljednje ime kao Sivri-Hisar i daje. god. Hudai je rođen u Seferi-Hisaru. zahtjevu će biti udovoljeno ako takav vladar organizira pohod jedanput godišnje ili barem ako se godišnje jedanput pripremi. Dijar Rabija . Wa!). Ipak. Ipak i dandanas svaki rat između muslimana i nemuslimana mora biti smatran džihadom. dok se on ponovo ne pojavi. Ismail Hakki dodaje da jedan džilvetija. Drugi čuveni centar bio je u Brusi. Širenje Islama putem oružja vjerska je dužnost muslimana u općem smislu. godinu 1543-1544.600. kao sufijski izraz. oni postaju dio islamske zajednice. povijest Muhammedovog dopisivanja sa silama oko njega pokazuje da je takav opći stav postojao u njegovoj intenciji. kao datum rođenja. Ovaj posljednji je bio. Po drugom predanju. On je također bio prvi koji je zamislio praksu (rnesreb) ce!veta. šeiha Ebu Ishaka Safijudina Erdebilija (u. što je opasnost veća. halifa šeiha Kčturum (xparalitični«) Hizir Dede. iseljenje) koje. Šejh tarike određuje pojedinačno dervišima imena koja treba da izgovaraju. postavši »štićenik« (dimmi) i plaćajući džizju i haradž (harač) ili se mora boriti. povjesničara reda i autora komentara na turskom. a postupno to pravo prerasta u dužnost da se bori i pokori neprijateljski nastrojene žitelje Meke. v 160 . Taj je status dobila postupno. konstatira se golemo smanjenje davanja. U prvom mu se slučaju jamči život. gdje je sahranjen Muhmud Hudai. I sada se u nekim prilikama smatra jakim poticajem. Ali muslimanske mase još uvijek slijede jedinstveni glas islamskih pravnika. pa se on u tom smjeru nakon njegove smrti i razvio. bez stvarnog građanskog prava. Ovakva je smrt u ranijim generacijama bila smatrana krunom pobožnog života. koji je. tekija Ismail Hakkija. naznačenih bitnima. nastojeći raščistiti pitanje iz korijena. sa svim odgovarajućim poticajima i nagradama. najprije mora biti pozvan da prigrli Islam. Hudai spominje kao svog šejha Mehmeda Muhjidina Uftadea (Uftade). a njihovo imanje postaje ratni plijen. Džilvetije čine sunitski red. celvetiye). i osiguran mu je Raj i u njemu posebne povlastice. ime jedne tarike (tarikata) koju je osnovao šejh Aziz Mahmud Hudai (1541-1628) iz Uskudara (Uskudar). Hudai je završio svoje školovanje u Carigradu prije nego što je postao podučavatelj (muid) u medresi sultana Selima u Tedrenu. Ako to odbije. Za sumnjati je da je sam Muhammed prihvaćao da njegov stav podrazumijeva stalnu ineizazvanu borbu protiv nevjerničkog svijeta sve dok on ne bude podvrgnut Islamu. s time da četiri petine pripadne pobjedničkoj vojsci. Ahad iSamad). Može se također tvrditi izmjenično ili istodobno izvođenje imena reda od riječi cilve. koji je umro u Brusi 1580. kojima je dodano pet »granskih: (juric-i asmd") (Wahhiib. Musliman koji pogine boreći se na Allahovom putu (fi sabil Allah) postaje mučenikom (šahid) v Dl IL VET/JE (t. Džilvetije nose zelene turbane (tadž) sačinjene od trinaest traka od tkanine. te. kao i drugih rasprava.000 dirhema (drahmi). Mosul . Ako prigrle Islam. Ali u Medini se javlja pravo da se odbije napad. U Kudame. sve ovo odbacuju. Ruhu'l-beyan. Čak ako se ovome dodaju davanja u naturi. god. izgubio je svoju izvanrednu vrijednost. a zatim do Hamdulaha Čelebije i Uftadea. protiv kojeg se priprema džihad. a izgleda da nije uplatio nikada više od 2 milijuna. no odlomci iz Kur'ana uvijek spominju nevjernike koje treba pokoriti. g.300. a potomci haridžita je takvom smatraju i danas.d) .6. povlačeći se iz halveta. koje simboliziraju 12 Božjih imena i njihovo vrhunaravno jedinstvo. Kako je šiitski imam sada nevidljiv. kada su muslimani krenuli na pohode i izvan Arabije. sa svim pravima i dužnostima. zasnovanu na zikru sedam Božjih imena. Sada je to obaveza u katagoriji [ard 'ala al-kifaya. koji je kušao radost celveta (ili cilve) u stvari je džilvetija. to ime dolazi od celvet (napuštanje svoje domovine. Ali 944..635. 1334-1335). drugi stav nije ni bio moguć. Prema Ataiju. također iz Bruse. ili temeljnim (usuli-i asmd"). U svojoj raspravi pod naslovom Waqi'at. U kur'anskim surama iz Meke upućuje se na strpljivo podnošenje napada. U svakom slučaju. oni i njihove obitelji mogu dopasti ropstva. gihiJ. to je širi krug ratnika pozvan. bio sljedbenik Hadži Bajrama. nasuprot praksi helveta. oni ne mogu voditi džihad. 1291) preko njegovog učenika. naravno. ako se usporede brojke koje daje Kudama sa brojkama budžeta iz 918-919. sve dok se ne uključi čitav muslimanski svijet. posljednji izvor pomičući datum rođenja naprijed u godinu 1541-1542. imam može poslati opći poziv svim muslimanima da ustanu na oružje. to je dosta mršavo. Dl fHAD (a. već samo status štićenika. Po njemu. Hamdanid Nasir ad-daula prihvaća uplatiti za Dijar Rabiju i jedan dio Dijar Mudara 3.9. ali popuštaju za tri milijuna.000. Gotovo da je bila uključena. praksa zikra od sedam imena potječe od šejha Ibrahima Zahida Gilanija (u. Njome rukovodi muslimanski vladar ili imam. obitelj i imanje. predaje su izričite u tome. dužnost svih slobodnih odraslih muslimana. Fattah . a imaju dovoljno sredstava pristupiti muslimanskoj vojsci. ali dosta brzo. rukn) . dok Silsilaname i Tibydn označavaju Koč-Hisar od Konje. još ima jednu mogućnost: može priznati muslimansku vladavinu. a to im je moguće čak i u času kada se suoče s protivničkom vojskom. Narod. 948-949. kada je Islam prestao pobjeđivati. Nadalje. Ali ukoliko neka islamska zemlja bude napadnuta od nevjernika. kod von Kremera i sa ciframa poreza plaćenog ili zahtijevanog od hamdanidskog emira iz Mosula. koji se naglo zaustavi. mada je duhovna veza Mahmud Hudaija sa Hadži Bajramom mjestimično nesigurna. ubrajaju se i različite dobrovoljne molitve i postovi. znači izlaz jednog stvorenja iz njegove samotničke povučenosti (halvet) umovanjem o Božjim svojstvima i poništenjem u božanskom Biću. sveti rat. sa svoje strane. među temeljne dužnosti ili arkan (sing. već je dovoljno da je obavlja izvjestan broj ljudi. što se može razlikovati ovisno o snovima koje oni ispripovijedaju. mutazilitski u Indiji i mladoturski u Turskoj. ta dužnost nužno ne pogađa svakog pojedinca.000. Centar tanke (pir makami) bio je u tekiji u Uskudaru. kao šesta. ali dobiva niži rang. Buvejhidi traže od njega 8 milijuna dirhema (drahmi). džilvetije su bile izdanak bajramija. ali nije bilo nevažno za centralnu vlast. Dijar Mudar imao je dohodak od 6 milijuna dirhema (drahmi). ali. kao što je tzv.Džihad Iznosi se mnogo razlikuju i. Takvi suvremeni pokreti. prema Ismailu Hakkiju. Među drugim tarikatskim pobožnim radnjama. mora stvarno biti smatran halvetijom. koji su duševno i tjelesno zdravi.id.

Priče o ljubavi džinova i ljudi nesumnjivo su od trajnog interesa. bilo za metafizičkim izlikama. a ispitani su i mogući odnosi između njih i čovjeka. Ibn Haldun je. na primjer. Oni se mogu spasiti. kaže Pečevi. DZ IN (a. Atai izvještava da je bio pustio dugu kosu.). u svom izdanju Kulliyyata. upravo u to vrijeme. On je čak uputio molbu sultanu protiv Bedredina sina simavnijskog kadije i njegovih pristaša. onaj dio života prirode koji čovjek još nije pokorio i koji je neprijateljski raspoložen prema njemu. 2) U Islamu postojanje džina potpuno je usvojeno. haranijska. Ali kasniji filozofi-vjernici posezali su bilo za egzegetičkim. Necdtu'l-garik (»Spas utopljenika«). kazi-askera Rumelije. kao na primjer bračni i imovinski odnosi. on sadrži brojne i značajne historijske podatke o ljudima i događajima tog doba. po kojoj je Hudai služio Uftadeu oko tri godine. koje džina povezuju s korištenjem hamajlija. prema Pečeviiu. 128). od kojih jedna obnavlja uspomenu na smrt Murata III. koje je smatrao ispravnima. koje je osnovao Hašim Baba (umro 1773). Njihova veza sa Iblisom šejtanom i sa šejtanima uopće nije jasna. Džinovi ili džini su za muslimane parne ili plamene spodobe (agsam). pokorio se je šejhu Uftadeu. Njegovi tiskani Sabrani spisi. običaj kojeg su oponašali njegovi sljedbenici. Džilvetije imaju jedan ogranak u hašimijama. Selim-age Uskudarskog (za naslove izgubljenih djela. »biti skriven«). Mekanei su vidjeli srodnost (nasab) između njih i Allaha (VI. da su od njega tražili da okupa sultanovo mrtvo tijelo. Stoga je to neodređeno. bio imenovan vjerskim predavačem na nagovor Sunulaha. . 6). ali se on ispričao opravdavajući se starošću i stavio je to u dužnost svom halifi. Ibn Sina je. I danas su knjige. god. kao i raspravu na arapskom pod naslovom Risala fl tariqat al-Muhammadiyya. ali u suri II. on je vidio u snu ljude. koji je istodobno bio i melamija (polažući pravo čak na titulu »Pola« ili kutba. 100). gdje je. dajući dvosmislene definicije. One pokazuju Hudaija kao sunitskog šejha. pa čak i al-Farabi. dodajući da je većina njih bila uglazbljena. slobodnim misliocima. Šaban Dedeu. Raniji filozofi. čije poznavanje je Allah pridržao za sebe (sura II. Ova vladareva naklonost potkrijepljena je izvještajima punim štovanja o Hudaiju koje nalazimo kod Pečevije i Naime. Bio je to. Izlagao je i poučavao također i u drugim džamijama. Razmatranje ove riječi prirodno se lomi u tri poglavlja. pa profesionalnom čarobnjaku ne ostaje nikakvih tajni. Na to. 34 daje se na znanje da on spada među anđele. predivnom tumačenju jednog sultanovog sna. međutim. Svi ih znaju i čitaju. tražili pomoć od njih (LXXII. koje su u stanju da se pojavljuju u različitim vidovima. te da obavljaju teške poslove. Dobru kompilaciju svega toga predstavlja Akam al-margdn ft ahkćm al-giinn Badr ad-dina aš-Šibliia (umro 1368). Malo ih se. Osim njegove mističke zanimljivosti.6).Džin I odakle je otišao u Siriju i Egipat kao zamjenike naib) kadije. Potom je otišao u Brusu. među koje se izgleda neko vrijeme ubrajao. 'ifrit. Vraćajući se potom u Carigrad. pokušali su izbjeći to pitanje. 50. Korištenje džina u magijske svrhe najbolje nas uvodi u ovo poglavlje. mutašabin odlomcima Kur'ana. 15). sadrže jedan divan. ali je različito prosuđivala njezinu zakonitost. neki će ući u rajski vrt. da bi se nastanio najprije u jednoj prostoriji pored džamije Rum (»Grk«) Mehmed-paše. gdje je bio naimenovan za muderi sa u medresi Ferhadiji i naibom na sudu Stare Džamije (»Cami-i Atik«). a kasnije u današnoj džamiji Džilvetiji i tekiji koja je bila sagrađena između 1589 i 1595. Kulliyyćt. ova se nalaze u BibI. usudilo posumnjati u njihovo postojanje. si'lat su razredi džina. Mehmed Gulšen-efendija. datira brojne religiozne pjesme. jednu Tanhatnamu na turskom i jednu raspravu u stihovima na turskom. čak i među mutazilitima. a neki će biti bačeni u pakleni oganj. dok su ljudi i anđeli. a zatim bio poslan u svojstvu njegovog halife u Sivri-Hisar. što je potaklo stvaranje mnogih legendi i pretpostavki. premda ona nužno zadiru jedno u drugo. Fihrist traga za prihvaćenim i neprihvaćenim vrstama unazad sve do antičkog doba. ginn). Po predanju. Arapski pisci rječnika rado riječ ginn izvode od riječi igtinan (»skrivanje«. Naima izvještava. Njegovo najznačajnije djelo. Stvoreni su od ognja bez dima (sura IV. U Egiptu vezao se uz Kerim ad-dina Halvetija i sam postao halvetija. U narodnim pri- v 161 . gann se upotrebljava kao sinonim ginnu. a sve posljedice toga postojanja izvedene su do kraja. kutuba). Njihov je pravni status razmotren i utvrđen u svakom pogledu. stvoreni od ilovače i svjetlosti. 607 bilj. prinosili im žrtve (VI. od kojih je glavna Fatihova džamija (Džamija Osvajača). Najveći dio njih su kratke rasprave. U suri XVIII. posebno od strane samog Hudaija. l) Džini predislamske Arabije bijahu pustinjske nimfe i satiri. i. Hudai se najprije smjestio u dvije prostorije koje su bile građene u kamenu pored mesdžida Musalla u Čamlidži. vid. kaldejska i indijska vrela. pripisao sve što znamo o džinu tzv. Muhammed je poslan i njima kao i ljudima. s inteligencijom. Ima također mnogo priča o odnosima svetaca i džinova. Naima ga opisuje kao rječitog i vrlo ugodnog. Pojedinac je ginnt. 308) i one se pojavljuju u svim zbirkama. bez ikakve dvojbe. Fihrist daje naslove šesnaest takvih priča (str. Umro je 1628. početak njegove slave. kako podnose bure pakla. dok su u raju bili oni koje je smatrao griješnicima. Uživao je naklonost i štovanje sultana Ahmeta I zahvaljujući. Gul. asketu (zahid) u granicama šerijata. a posljednji nudi drukčiju verziju od historijske. npr. kaže se da Iblis pripada džinovima. već su samo gradili različite teorije o njihovoj naravi i djelovanju na materijalnu okolinu. 3) Džin u folkloru. Hudai je obavio tri puta hodočašće. a zatim se odselio. značajan dio narodne književnosti. Izvori Tibyan i Kulliyyiit navode godinu 1577. uključujući nedovršen komentar Kur'ana na arapskom pod naslovom Magalis. Neke pjesme su u silabičnom metru i jako pod utjecajem Junusa Emrea. nevidljive.. kao datum njegovog preobrata. je Waqi'at ili zbirka izreka (na arapskom) šejha Uftadea. Hudai je napisao 18 djela na arapskom i 12 na turskom. prema Silsilanami. u svojoj definiciji te riječi otvoreno ustvrdio da ona nema nikakve realne podloge. ta druga dva razreda inteligentnih bića. te daje grčka. više ili manje. suprotstavljenog uznesenim sufijama. Ali su u doba Muhammeda već postali neodređeni i bezlični bogovi. a također i bektašija (red u kojem je bio poznat pod imenom Baba ili Dede i kojeg je također pokušao podijeliti zamislivši jedan izmijenjeni obred). Muslimanska teologija uvijek je priznavala činjenicu tog korištenja. džilvetijski šejh.

dok je tijelo sastavljeno i djeljivo... atomisti i njihovi protivnici imaju bar zajedničku hipotezu: tijelo mora biti sastavljeno pomoću netjelesnog. tijelo. Ali oni tada raspravljaju pitanje. upravo tako treba tumačiti njegov opis Boga: Bog je u nadsvemirskom prostoru. Ibn Sina i al-Gazali prihvatili su ove suptilne misli. duša. Ibn Sina. što. Ali potrebno je razlikovati tagsim i tašbih. koje je nastalo još prije al-Ašarija.