You are on page 1of 255

Ian Wilson

PRIJE POTOPA
DOKAZ DA JE BIBLIJSKI POTOP BIO STVARAN DOGAAJ

Godine 1995. dva su pomorska biologa ustanovila da je Crno more prije gotovo 7500 godina bilo slatkovodno jezero. Pretpostavili su da je Sredozemno more probilo kopnenu barijeru, izlijevajui slanu vodu snagom 200 puta veom od Nijagarinih slapova. U rujnu 2000., prof. Robert Ballard (koji je otkrio Titanic) pronaao je ostatke drvenih kua na dubini od 90 m ispod povrine Crnoga mora. U knjizi Prije potopa lan Wilson otkriva da zapanjujui novi dokaz upuuje na to da se na Bliskom istoku dogodio katastrofalan potop koji je promijenio tijek ljudske civilizacije i postao temeljem biblijske prie o Noinoj arki i Potopu. lan Wilson roen je 1941. Diplomirao je suvremenu povijest na Magdalen Collegeu u Oxfordu. Autor je brojnih knjiga, ukljuujui bestsellere The Blood and the Shroud; Holy Faces, Secret Places; The Columbus Myth; Undiscovered; Shakespeare: Evidence i The Bible is History. Wilson je ujedno i koautor scenarija dokumentarne serije o torinskom platnu, Silent Witness, nagraene nagradom BAFTA, a po njegovoj hvaljenoj knjizi Jesus: The Evidence izraen je i scenarij uspjene televizijske serije.

<> <> <> <> <> <> <> <> Copyright Ian_Wilson_2001 <> <> <> <> <> <> <> <>

Naslov izvornika : "BEFORE THE FLOOD" DRAMATIC NEW EVIDENCE THAT THE BIBLICAL FLOOD WAS A REAL-LIFE EVENT

Sadraj
Predgovor autora Uvod: to je u datumu? 1. Kada se otapao led 2. Srodne prie o potopu 3. Suvremeni mitovi o potopu 4. Izlijevanje crnoga mora 5. Zapanjujua otkria 6. Zeleni krajolici 7. Prvi genetiari 8. Prvi raunovoe 9. Metropola iz kamenoga doba 10. Dvostruka katastrofa 11. Gdje je bila dijaspora? 12. Tko je imao brodove? 13. Tko je ostao? 14. Afriki interludij? 15. Carstvo boice 16. Susret patrijarhata i matrijarhata 17. 'Atlantida' - zbilja ili legenda? 18. Dugo sjeanje 19. Potraga se nastavlja ... 4 . 06 10 . 21 . 32 . 44 . 57 . 69 . 77 . 85 096 110 118 131 143 156 167 179 196 208 221

Dodatak: neki znaajni dokumenti

230

PREDGOVOR AUTORA
"Odavno su prola vremena kada su uenjaci vladali toliko brojnim i ra zliitim poljima znanosti kao to su ona koja pokriva ova knjiga." Tim je rijeima Mar Rose, glavni urednik uglednoga amerikog asopisa Archa eology, odbacio smionu hipotezu koju su William Ryan i Walter Pitman iznijeli u svojoj knjizi Noah's Flood. Rose je svoju kritiku objavio u sijenju 1999., ne znajui da e u listopa du iste godine dr. Robert Ballard, koji je stekao slavu otkriem Titanica, otkriti prvi niz dokaza koji potvruju Ryanovu i Pitmanovu hipotezu. Isto tako, nije mogao znati ni da e u rujnu 2000. Ballard otkriti i najfascinant niji dokaz koji je potkrepljuje. Ipak, Roseova je tvrdnja u izvjesnom smislu opravdana. Arheologija je danas postala izrazito specijalizirana, visokotehnoloka znanost, usredoto ena moda na samo jedno nalazite ije istraivanje moe obuhvatiti ivotni vijek jednoga ili ak vie znanstvenika, stoga se samo rijetki profesionalni arheolozi usuuju otii dalje u prolost kako bi stekli iri uvid. Ali ovdje je posrijedi katastrofa koja se dogodila prije osam tisua go dina, i koja je zahvatila golemo podruje, a tie se i klimatologa, oceanografa, geologa, arheologa i bibliara. Taj je dogaaj ujedno potaknuo na stanak mitova koji su se proirili od Grke do Indije. Pokuaj sagledavanja ire slike nije, stoga, samo neizbjean, nego i iznimno bitan. Ova knjiga, koja odvano slijedi nadahnjujui trag koji su zacrtali Ryan i Pitman, predstavlja jedan takav pokuaj. Kao povjesniara po zanima nju, pretpovijest me, iskreno, nikada nije odvie privlaila. Ipak, zadatak je povjesniara da pokua utvrditi, na temelju esto veoma razliitih i pro tuslovnih dokaza, to se zbilo u prolosti, ne samo prije nekoliko desetlje a, ve i prije nekoliko tisua godina. A na taj smo se zadatak obvezali i ovdje. Posljednjih nekoliko desetljea arheologija je uvelike napredovala u pokuaju otkrivanja mnogih pojedinosti iz razdoblja prije vie tisua godi na, za koje su proli narataji pretpostavili da su odavno izgubljene. No kada piu o takvim stvarima, arheolozi se preesto slue strunom termino logijom i nerijetko proputaju objasniti to njihova otkria govore o ivoti ma ljudi iz prolosti. U nastojanju da uprostim stvari, znanstvenici bi u nekim sluajevima mogli pomisliti da sam otiao predaleko u suprotnom

pravcu. Naprimjer, umjesto izraza 'neolitik', odluio sam se za izraz 'kasno kameno doba', a umjesto uobiajenih naziva za drevnu Tursku, kao to su 'Anatolija' ili 'Mala Azija', odluio sam se naprosto za Tursku, istodobno istiui da je to njezino moderno ime. Na ideju da napiem ovu knjigu doao sam tijekom istraivanja za svoju prethodnu knjigu The Bible is History, a tomu uvelike zahvaljujem agentici Davida Highama, Danieli Bernardelle i Trevoru Dolbyju iz nakladnike kue 'Orion', koji su je oduevljeno prihvatili i pruili mi punu podrku. Slijedom spomenutih istraivanja, zajedniki prijatelj Gillian Warr ljuba zno je dostavio uvod dr. Jamesu Mellaartu koji je iskopavao Catal Htiyuk, radi ega sam Gillianu duboko zahvalan, kao i dr. Mellaartu koji je proitao rukopis i iznio svoje brojne korisne uvide te nam dopustio da objavimo nekoliko njegovih lijepih ilustracija. Geolozi, prof. Ian Plimer sa Sveuilita u Melbourneu i dr. Edward Rose s Royal Holloway Collegea pri Londonskome sveuilitu, takoer su velikoduno pridonijeli svojom pomoi i strunim znanjem, kao i arheolozi dr. Fredrik Hiebert, John Romer i Denise Schamndt-Besserat. Veliku zahvalu dugujem Andrewu Georgeu sa kole za orijen talne i afrike studije pri Londonskome sveuilitu, kao i nakladnikoj kui 'Penguin Books' koja mi je ljubazno dopustila da reproduciram bitne dijelove njegova izvrsnog prijevoda Epa o Gilgameu. Osobito zahvaljujem i Griseldi Warr koja mi je pomogla u prikupljanju podataka; Kay Macmullan za strpljivo podnoenje opsenih autorskih preinaka tijekom lekture; Pandori White iz nakladnike kue 'Orion', koja je smireno nadzirala pro ces pripreme i tiska ove knjige; i, povrh svega, mojoj supruzi, od koje uvijek uivam najveu podrku i koja je provela bezbrojne sate neumoljivo mi pomaui u svim aspektima, ukljuujui provjeru svake rijei teksta i pri premu mnogih karata i drugih ilustracija. Ian Wilson Bellbowrie, Queensland, Australia lipanj 2001.

UVOD

TO JE U DATUMU?
Da ivite u 19. st. i pitate dobro obrazovanog pripadnika Anglikanske cr kve kada se dogodio biblijski Potop, najvjerojatnije bi vam posve samou vjereno odgovorio '2348. pr. Kr.'. A njegova bi samouvjerenost bila posve opravdana. Otvorio bi svoj primjerak Obiteljske Biblije kralja Jakova, i u njezinu bi vam uvodu i biljekama na dnu stranice pokazao godinu 4004. pr. Kr., istiui je kao datum Postanka. Sauvani primjerci anglikanskih Biblija navode slina precizna datiranja drugih znaajnih dogaaja. Mnoge od njih sadre fine bakroreze koji, dodue, predstavljaju prilino sumorne umjetnike vizualizacije potopa, koji prikazuju posljednje ostatke ljudske vrste kako se oajniki dre za vrhove planina netom prije nego li ih prepla ve visoke potopne vode. Da ivite u 17. st., nadbiskup Armagha, James Ussher (1581.-1656.), ovjek odgovoran za takva datiranja, zacijelo bi vam rekao da je zadatak njihova izraunavanja bio jednostavan, i gotovo da i nije zahtijevao sudjelo vanje drugih, njemu ravnopravnih erudita. Veliki uenik Martina Luthera, Philip Melanchthon, pokazao je da e svijet postojati samo osam tisua godina od postanka do sudnjega dana, etiri tisuljea prije i etiri nakon Kristova roenja. Usher je iz zapisa Josipa Flavija, povjesniara iz 1. st. po Kr., saznao da je kralj Herod (koji je smjerao ubiti novoroenog Isusa), umro 23. godine vladavine rimskog cara Augusta - ili, prema kranskom raunanju vremena, 4. god. pr. Kr. Iz toga je, dakle, zakljuio da se Isus rodio 4. god. pr. Kr., a da se, slijedom toga, Potop dogodio 4004. pr. Kr. A iz popisa patrijarha navedenom u 5. poglavlju Knjige Postanka, zakljuuje se da se Potop dogodio 1656 godina nakon postanka, to bi znailo 2348. god. pr. Kr. Naravno, danas su takvom razmiljanju skloni samo zagrieni biblijski fundamentalisti i kreacionisti. Veini ljudi (ukljuujui mene osobno) znanstveni su dokazi dovoljno uvjerljivi da prihvate da je Zemlja nastala prije oko 4,5 milijarda godina, uz odstupanje od nekoliko stotina milijuna godina. Isto tako, geolozi su jednostavno i lucidno dokazali da je na pla-

net od svoga nastanka pretrpio prilino velik broj katastrofa, ukljuujui onu koja se dogodila prije 65 milijuna godina, a koja je rezultirala istrebljenjem dinosaura. Ali tijekom posljednjih stotinu tisua godina, koliko ovjek koraa Zemljom, na njoj se nije dogodilo nita nalik sveopoj diluvijalnoj katastrofi. Biblijska ideja da se u razdoblju od kada su ljudi poeli izraivati brodove, dogodio univerzalan i toliko razoran potop, ije su vo de poplavile planinske vrhove i progutale sva iva bia na zemlji, osim nekolicine odabranih, apsurdna je i oito netona. Iako je odbacivanje te prie posve opravdano u interesu znanstvene istine, 'precizni' datumi nadbiskupa Usshera oito su bili dovoljno zadovo ljavajui da ih ljudi diljem svijeta ve dva stoljea prihvaaju kao injenicu. Premda dananji znanstvenici katkad posve neutemeljeno navode tone datume vladavine staroegipatskih faraona i dogaaja koji su ih obiljeili, injenica je da povjesniarima i arheolozima nedostaju sredstva kojima e osigurati uistinu vrste kronoloke dokaze za bilo koji dogaaj iz drevne prolosti prije 7. st. pr. Kr. Utvrivanje vremenskih okvira bilo bi mnogo jednostavnije da se odreeni epohalni dogaaji, kao to je spaljivanje veli kog grada ili katastrofalna vulkanska erupcija, mogu smjestiti u tonu godinu. No ak i najpouzdanije arheoloke metode, kao to je utvrivanje starosti izotopom radioaktivnog ugljika i na temelju godova na deblu drveta, izisku ju dodatna usavravanja da bi mogle omoguiti takav stupanj preciznosti. Izuzev posljednjih dvjesto godina, arheolozi su se uglavnom oslanjali na sustav postavljanja drevne povijesti u vremenski okvir, koji se osnivao na osnovnoj grai koja se koristila tijekom odreenog razdoblja. Godine 1816., Christian Thomsen (1788.-1865.), tada novoimenovani kurator Danskog nacionalnog muzeja, dosjetio se, dodue, ne nove ideje kategori ziranja predmeta u svojoj nadlenosti, sukladno tomu, kako je smatrao, potjeu li iz kamenog, bronanog ili eljeznog doba. Od tada, pa i danas, arheolozi su se uglavnom bavili dotjerivanjem tih kategorizacija, pri emu su izmislili podskupine, kao to su 'paleolitik' (staro kameno doba), neoli tik (kasno kameno doba) i srednje bronano doba II, uz dodavanje neobi nog 'doba', meu kojima je najzanimljiviji halkolitik ili bakreno doba, um jesto da izmisle neki zamjenski sustav. Meutim, ozbiljan problem koji proizlazi iz tog sustava podjele na tri doba sastoji se u tome da on, primjerice u sluaju kamenog doba, proizvo di ono to nazivam 'zabludom Freda Kremenka', naime, zabludu da su gotovo svi predmeti kojima su se ljudi toga doba koristili, bili izraeni od kamena. Slijedom toga, laik lako zaboravlja da se u tom razdoblju kamen

koristio za rezanje i oblikovanje drveta za izradu nastambi, namjetaja, orua, amaca, itd. - osobito injenicu da takvi drveni predmeti ne mogu opstati tisuu godina u obliku u kojemu mogu opstati predmeti izraeni od kamena. Drugi je problem sljedei. Iako arheolozi esto citiraju prilino precizna datiranja svih takvih poddioba pretpovijesnih razdoblja, kao to je ona prema kojoj je srednje bronano doba trajalo od 2200.-1570. god. pr. Kr., takva se datiranja znatno razlikuju od jedne do druge kulture. Tomu je razlog injenica da jedna kultura moe napredovati prema bronanoj ih eljeznoj znatno prije ili kasnije od susjedne, a osobito kultura od kojih je geografski mnogo udaljenija. Isto tako, razliiti arheolozi pripisuju razlii ta imena i datume odreenim razdobljima, budui da ne postoji jedna opeprihvaena metoda ili kronologija. Sljedei je, pak, problem injenica da tvrdnje o kronolokim promjena ma koje su se dogodile, primjerice, u razdoblju od II. kasnog bronanog doba do I. eljeznog doba, mogu stvoriti dojam da su ljudi gotovo preko noi prestali koristiti broncu i prebacili se na eljezo. Naravno, logika nam govori da se takvo to sigurno nije moglo dogoditi u stvarnom ivotu u prolosti, kao to se ne dogaa ni danas. Upravo je radi toga 'precizan' sustav datiranja nadbiskupa Usshera, iako beznadno manjkav u odnosu na dananje spoznaje, bio mnogo smisleniji i razumljiviji od svih drugih sustava koji su mu uslijedili. Kada je u biblij skoj Knjizi Postanka zabiljeen velik dogaaj, kao to je Potop, u njoj je, crno na bijelo, izneseno Ussherovo autoritativno odreenje preciznog da tuma, tone godine kada se on dogodio. Ostatak ljudske povijesti od tada se mogao razmatrati u odnosu na razdoblje prije ili nakon Potopa. Prema tome, to ako danas, na temelju novih otkria koja jo nisu dobi la priliku da budu asimilirana, raspolaemo osnovama za vjerovanje da je Biblija znatno vie u pravu o datumu Potopa, nego li joj to bilo koji kreacionist i fundamentalist priznaje? to ako se Potop stvarno dogodio tisuu godina prije nego li je to nadbiskup Ussher mogao zamisliti (tovie, ak prije postanka svijeta prema njegovu vjerovanju)? Potop ije vode nisu bile toliko visoke da su mogle poplaviti planinske vrhove ili toliko dalekose ne da su mogle preplaviti itav svijet, ali koje su nedvojbeno poharale sa mo sredite tadanje civilizacije? Ustvari, nema nikakve potrebe za takvim pitanjima, jer ova knjiga pripovijeda upravo o takvom potopu. Bio je to dogaaj koji se, premda ga ne moemo precizno odrediti, sigurno dogodio oko 5600. god. pr. Kr., uz odstupanje od nekoliko desetljea. A na temelju

onoga to o njemu danas znamo, taj se potop dogodio na posve neoekiva nome mjestu, u okolici dananjeg Crnog mora. I uistinu je bio toliko velik i razoran, da je potaknuo stvaranje prie o Noi kakva se ouvala u folkloru hebrejskih naroda, ali i pria o potopu koje su se sauvale u brojnim dru gim kulturama. Danas je neupitno da se takav dogaaj stvarno dogodio, to potvruju znanstvenici meunarodnog ugleda jednako uvjerljivo kao to se prije samo nekoliko godina pria o Noi odbacivala kao besmislica. Prvi ozbiljan arheo loki dokaz otkriven je na dnu Crnog mora, a nedvojbeno e uslijediti i brojna druga otkria. Jo nedavno nismo bili dovoljno svjesni stvarnosti te katastrofe, tako da danas jo uvijek ne znamo koliki je bio toan broj stanovnika Zemlje, koliko su bili rasprostranjeni i na kojem su stupnju razvoja bili narodi koji su njome bili zahvaeni. No otvaranje mogunosti boljeg razumijevanja njihova svijeta, unitenog u stranom vrtlogu prije 7600 godina, zacijelo predstavlja najvei arheoloki izazov s kojim e se ovo nae stoljee nedvoj beno suoiti. To je ujedno i tema koju emo istraivati u ovoj knjizi.

1. P O G L A V L J E

KADA SE OTAPAO LED


"... Podizanje razine mora, za nekoliko centimetara godinje, zacijelo je prouzroilo potapanje velikih nizinskih podruja, od kojih su mnoga bila naseljena."
prof. Cesare Emiliani, 1975.

Znanost ne dvoji da se od vremena nastanka ovjeka nije nikada dogodio potop biblijskih razmjera koji je unitio sav ivi svijet, osim nekolicine odabranih. Meutim, neobino je to mnogi narodi diljem svijeta pamte takav dogaaj u svojim pukim predajama. Mitove o svjetskom potopu, od kojih su neki veoma slini biblijskom izvjeu, zabiljeili su Sumerani, Asirci, Babilonci, Kaldejci, zaratustrijanci, idovi, Perzijanci, Egipani, Grci, Rimljani, Kelti, Hindui, Maye, Tolteci, Zapoteci i Inke. Isto tako, na svakom kontinentu postoje narodi koji su u svom folkloru sauvali neki oblik mita o svjetskom potopu. U Europi ta kve mitove poznaju Skandinavci, Velani, Litvanci i Nijemci; afriki naro di Yoruba, Ekoi i Efik-Ibibio iz Nigerije, Mandingo s Obale Bjelokosti (ili Malinke) te tzv. Pigmeji; u Sjevernoj Americi neka eskimska plemena Alja ske i Britanske Kolumbije, Yakime, Algonkini, Navaho, Mandani, Cherokeeiji, Choctawi, Hopiji i brojna druga 'indijanska' plemena; u Junoj Americi Araukanci i Arekune iz Gvajane, Muysce iz Kolumbije, Yanomamo i Yaruro iz june Venezuele, Yamani iz Ognjene zemlje; na Dalekom istoku i u Indiji Andamanci, prastanovnici Andamanskog otoja u Bengalskom zaljevu, narod Loto iz jugozapadne Kine, Chingpaw iz Gornje Burme, Kelantan s Malajskog poluotoka, Bataci sa Sumatre, Dyaci s Bornea, Toraje s Celebesa (Sulawesa); u Austraziji i na tihomorskim otocima narod Kabadi iz Nove Gvineje; aboridinska plemena Gumaidj, Maung i Gunwinggu iz Arnhemove zemlje, Andingari i Wiranggu iz june Austra lije, Maori s Novog Zelanda i narodi Fijija, Samoe, Cookovih otoja, Tahitija i Havaja.

Valja imati na umu da ti narodi danas nuno ne nastanjuju ista podru ja na kojima su njihovi preci ivjeli u vrijeme potopa. Isto tako, mnoge njihove prie znatno se razlikuju od biblijske. Doista, neke od njih toliko su oito 'mitske' da bi bilo besmisleno pokuavati pripisati im ikakav povi jesni smisao. A ak i sadre zapanjujue slinosti s biblijskom priom kao, primjerice, prie nekih stanovnika otoka u Tihom oceanu - postoje naznake da su one potekle iz pria o potopu koje su tim narodima pripo vijedali kranski misionari i koje su, potom, uklopili u svoj folklor. Unato tomu, neosporno je da je ideja o svjetskom potopu toliko dubo ko usaena u pukom sjeanju brojnih naroda, to namee bitno pitanje kako se i zato to dogodilo. To, ustvari, nije nikakvi misterij, budui da odgovor na to pitanje moe mo saeti u tri rijei: zavretak ledenog doba. Naime, kako je znanost ve prije vie od stoljea utvrdila, na Zemlji je bilo nekoliko ledenih doba, tovie, procjenjuje se da ih je bilo ak 36 tijekom posljednjih tri milijuna godina. Iako nije posve sigurno to ih je izazvalo, sigurno je da se posljednje Ledeno doba, kao i odleivanje koje je uslijedilo, dogodilo u vrijeme kada su ljudi hodali zemljom. Svatko tko je za vedrog dana letio zrakoplovom iznad Grenlanda, moe zamisliti kako su Sjeverna Amerika i sjeverna Europa otprilike izgledale tijekom tog relativno nedavnog, ali iznimno negostoljubivog razdoblja. Podruje Sjeverne Amerike od Portlanda, preko Oregona na zapadu do New Yorka, bilo je prekriveno ledenim pokrivaima debelima do 1 km, koji su prekrivali itavu kopnenu masu sve do Sjevernog pola. Slinu turobnu sliku pruala je i sjeverna Europa, iji se ledeni pokriva prostirao sve do Dublina, Birminghama i Berlina na jugu, dok je snijeg prekrivao veinu podruja juno od njih. esto se previda injenica da su ti ledeni pokrivai sadravali tolike koliine vode, da je razina svjetskih mora bila znatno nia nego danas. S obzirom na to, da se u ono doba mogla izraditi karta tadanjih svjetskih obalnih linija, premda je danas uglavnom poznata [slika br. 1], u nekim bi se bitnim pojedinostima razlikovala od dananjih zemljovida. Naprimjer, da su na istonoj obali Sjedinjenih Drava postojali veliki gradovi, kao to su New York, Baltimore i Boston, nalazili bi se 120-240 km dublje u unutranjosti, budui da se tadanja obalna linija protezala isto nije za toliku udaljenost. Aljaska, koja se nalazi na zapadnoj obali, tada je jo uvijek bila kopnenim mostom povezana sa Sibirom, dok su Vancouver i njegov otok leali neto dublje u unutranjosti. Isto tako, zapadna i isto-

Slika br. 1: Izgled obalnih linija Zemlje na vrhuncu Ledenog doba, oko 16.000. god. pr. Kr.

na obala June Amerike nalazile su se znatno dalje u Tihom i Atlantskom oceanu, u usporedbi s njihovim dananjim obalnim linijama. U Europi, Engleski kanal, Sjeverno more i Baltiko more nisu postojali, kao ni Irska kao zasebna kopnena masa uz Englesku, Wales i kotsku. Iako su Gibraltarska vrata u Sredozemnom moru bila otvorena, Korzika i Sardi nija, kao i Sicilija i Italija, bile su meusobno povezane. Osim toga, u moru uz dananji Tunis prostirala se velika kopnena masa. U moru juno od Grke nalazilo se manje otoka koji su, dodue, bili vei od dananjih, dok je dananje Crno more bilo slatkovodno jezero u unutranjosti, pri emu je kopnena barijera sprjeavala svaku mogunost njegova povezivanja sa Sredozemnim morem i, prema tome, s razinama svjetskih mora. Na drugoj strani svijeta, Japan, premda je imao svoje unutranje more, bio je povezan s azijskim kopnom, s Rusijom na sjeveru i Korejom na jugu. Podruje jugoistone Azije, koje danas tvore otoci Sumatra, Java i Borneo, bili su povezani s Malezijom i Tajlandom kopnenom masom, koju geografi nazivaju Sundski greben. Druga kopnena masa na jugu, Sahulski greben, povezivao je Novu Gvineju sa sjeverno-australskim kopnom, tako da dananje Timorsko i Arafursko more, kao i veliki zaljev Carpentaria, koji na zemljovidima nalikuje odgrienom gornjem dijelu Australije, nisu postojali. Tasmanija je bila povezana s australskim kopnom, a u mojoj

domovini, Queenslandu, mogli ste odetati do najudaljenijih granica ono ga to se danas zove Velikim (barijernim) koraljnim grebenom, a da pritom uope ne namoite stopala. Sjeverni i juni otoci Novog Zelanda bili su jo uvijek meusobno povezani. To je samo najopenitija slika svijeta kako je, pretpostavlja se, izgledao do oko 14.000. god. pr. Kr., kada se poeo otapati led i kada su nastupile velike promjene. I, kako je uobiajeno kada se dogaaju velike klimatske promjene, to se odvijalo postupno, ali ne u redovitim ili urednim etapama. Tako je nakon postupnog zatopljenja koje je trajalo nekoliko tisua godina, iznenada nastupilo kratkotrajno i veoma otro mini ledeno doba, koje znan stvenici nazivaju mlaim drijasom. Taj dogaaj se smjeta, ne uvijek sigur no kako bi povjesniari moda oekivali od znanstvenika, otprilike u 10. i 9. tisuljee pr. Kr. Zemlja se tek nakon tog posljednjeg razdoblja posljed njeg ledenog doba, postupno poela oslobaati najveeg dijela ledenog pokrivaa. No ak je i tada bilo povremenih kolebanja, kao to je bio sluaj u 17. st., kada je zaleivanje londonske Temze bila uobiajena pojava. Procjenjuje se da je na vrhuncu ledenog doba ukupan volumen ledenog pokrivaa na Zemljinoj povrini iznosio oko 70 milijuna km 3 . To je otpri like tri puta vie od volumena dananjeg ledenog pokrivaa, koji iznosi 25 milijuna km 3 i koji uglavnom prekriva Arktik i Antarktik. No, bez obzira koliko to moda zvui oito, led se otapanjem pretvara u vodu. S obzirom na to, ledenjaci su se pretvorili u rijeke koje su se slijevale u oceane. Budui da su svi svjetski oceani meusobno povezani, pritjecanje ogromnih do datnih koliina vode poveao je ukupan volumen mora u odnosu na kopno. Razine mora diljem svijeta sigurno su znatno porasle, to je rezultiralo poplavljivanjem nekadanjih velikih kopnenih povrina. Promatrajui s tog gledita, procjenjuje se kako bi se u sluaju da u nae doba nastupi neko nekontrolirano globalno zatopljenje, uslijed kojega bi 3 se otopilo posljednjih 25 milijuna km ledenog pokrivaa, dananja razina svjetskih mora podigla za oko 65 m. To bi neminovno rezultiralo poplavlji vanjem velikih gradova kao to su London, Pariz, New York, Washington, Tokyo i Sydney, kao i veeg dijela nizinskih podruja kontinenata, u kojima ivi veina njihova stanovnitva. Samo neki gradovi, kao to je Mexico City, koji se nalazi na visini od 2 260 m, izbjegli bi tim poplavama. Takva kata strofa bila bi nezamislivih razmjera, a samo jedna od njezinih posljedica bila bi trenutana propast svih osiguravajuih drutava diljem svijeta. Pomislimo, stoga, na trenutak na nae pretke. Budui da ih od nas dije li tristo ili etiristo narataja, oni su ivjeli otprilike u doba kada se odvijao

taj proces otapanja gotovo dvostruko vee koliine leda od dananje. Slika podizanja razine mora, koju smo do sada opisali, veoma je openita i teme lji se na najboljim procjenama znanstvenika tijekom posljednjih nekoliko desetljea. Stoga je bitno da barem u izvjesnoj mjeri shvatimo zato su znanstvenici tako uvjereni u stvarnost tog procesa, i kako uspijevaju pribli no procijeniti kada su se dogaale te velike poplave. Jedan od velikih pionira na ovom polju istraivanja bio je pokojni Cesare Emiliani, oceanograf i osniva Fakulteta za pomorske i atmosferske znanosti pri Sveuilitu u Miamiju. Neophodnu potporu za taj pothvat dobio je zahvaljujui injenici da je drava Florida, kao druga geoloki najnia kopnena drava SAD-a, bila osobito zainteresirana za promicanje istraivanja podizanja razine mora. Za Emilianija je kljunu polaznu toku istraivanja predstavljala injenica da izlijevanje otopljenog leda u more nuno znai dodavanje slatke vode slanoj. A posljedice toga, u neuobiaje no velikim razmjerima, sigurno su vidljive u morskim mikroorganizmima. Slijedom toga, Emiliani i njegovi kolege izvrili su 1971., jedanaest po kusnih buenja duboko u morskom dnu uz zapadnu obalu Floride. Nakon toga su organski sadraj iz razliitih razina izvaenih uzoraka podvrgnuli analizi radioaktivnim ugljikom, to im je omoguilo da ih smjeste u krono loki slijed. Potom su meu uzorcima odabrali odreene mikroorganizme za koje su znali da su osobito osjetljivi na salinitet ili da ne sadre sol, te ih podvrgnuli izotopskoj analizi, to je znanstveno polje za koje je Emiliani bio specijaliziran. Ta su ispitivanja otkrila da su se spomenuti mikroorgani zmi, koji su ivjeli (prema najnovijim rezultatima analize izotopom radioak tivnog ugljika) otprilike 9600. pr. Kr., nalazili u morskoj vodi ija je razina saliniteta bila znatno nia. Iz toga je jasno proizlazilo da se otprilike u tom razdoblju u oceane izlila velika koliina slatke vode iz otopljenog leda. Emilianova otkria pomogla su drugim istraivaima u razvoju novih spoznaja. Zahvaljujui usavravanju metode utvrivanja starosti radioak tivnim ugljikom, uspjeli su u izvjesnoj mjeri spustiti datum njegova pretpo stavljenog nadiranja voda, ne umanjujui vrijednost injenice da se global no odleivanje dogodilo neposredno nakon zavretka ledenog doba. Jedan od tih istraivaa bio je Rick Fairbanks sa Zemaljskog opservatorija Lamont-Doherty pri Kolumbijskom sveuilitu u okolici New Yorka. On je 1988., uspio ishoditi privremeno koritenje broda za podvodna istraiva nja amerike mornarice, Ranger, radi iskopavanja uzoraka iz mlaeg koraljnog grebena (tj. mlaeg od 20.000 godina) s morskog dna u plitkim vodama uz otok Barbados u Karipskom moru.

Razina mora (u metrima)

-50

-100

Godine

-10000

-5000

2000

Slika br. 2: Dijagram koji pokazuje kako je razina svjetskih mora od kraja Lede nog doba do 2000. god. po Kr., brzo rasla do 5000. god. pr. Kr. Iz knjige Jacquesa Labeyriea, L'Homme et le Climat. Koralji na koje je Fairbanks usredotoio svoja istraivanja, takozvani Elk Horn (losov rog) iz skupine Acropara palmatta, ive na dubini od samo oko 1 m. Buenjem morskog dna otkrio je drevne primjerke istog koralja, koje je potom datirao, na temelju ega je uspio procijeniti kolika je bila razina mora u razdoblju formiranja tog koralja. To je uinio primjenom metode utvrivanja starosti radioaktivnim ugljikom, kao i novom tehni kom, spektometrijom termalne ionizacije mase, u emu mu je pomagao mladi francuski strunjak Edouard Bard. Na temelju njihovih, kao i slinih istraivanja drugih znanstvenika, danas se openito prihvaa da je razina svjetskih mora u razdoblju izmeu 14.000. i 5000. god. pr. Kr., porasla za ak 120-130 m. Ta koliina vode bila bi vie nego dovoljna da potopi dva Nelsonova spomenika postavljena jedan iznad drugoga, katedralu sv. Pavla u Londonu i baziliku sv. Petra u Rimu do vrha njezine kupole, kao i Kip slobode. Taj spektakularni povijesni proces podizanja razine mora moe se ilu strirati i uz pomo dijagrama, poput gore prikazanog [slika br. 2]. Kako se moe vidjeti, francuski znanstvenik Jacques Labeyrie, koji je izradio taj grafikon, prikazao je krivulju porasta razine mora kao strmu i stabilno uzlaznu, a odvijao se izmeu 15000. i 5000. god. pr. Kr., nakon ega se od oko 5000. pr. Kr. do danas razina mora poela ujednaavati. Iako to odgova ra kronologiji koju znanstvenici openito prihvaaju, iskustvo nas ui da

mrane sile prirode nikada ne pristaju na savrene, nepromjenjive obras ce. I, kako proizlazi iz drugih znanstvenih istraivanja, mnogo je vjerojat nije da porast razine mora nije bio tako redovit i da je najvjerojatnije bio popraen velikim i razornim poplavama, koje su se uglavnom dogaale u razdoblju od 8000. do 5000. god. pr. Kr., kada su ljudske populacije diljem svijeta naputale lutalaki nain ivota i poele stvarati mnogo trajnije naseobine radi sijanja usjeva i uzgoja stoke. U cjelini, moemo biti sigurni da se neposredno nakon ledenog doba dogaao niz velikih preobrazbi obalnih linija, premda znanstvenici ne znaju kako i kada se to tono dogodilo. Tako znamo da je otprilike izmeu 5000. i 8000. god. pr. Kr., more preplavilo tada neprekinutu kopnenu masu izmeu Sibira i Aljaske, uslijed ega se oblikovao Beringov prolaz. Znamo da je tijekom tih tisuljea more zacijelo potopilo nekoliko desetaka kilo metara unutranjosti uz itavu zapadnu i istonu obalu Sjeverne, Srednje i June Amerike. Znamo da se u odreenom razdoblju prije 5000. god. pr. Kr. uslijed velikog nadiranja mora Britansko otoje odvojilo od kontinen talne Europe, koja se, tako, rascjepkala na dananju Irsku, Orkneyske i Shetlandske otoke, kao i druge otoke uz obalu. Moemo biti sigurni da je otprilike u istom razdoblju porasla razina Sredozemnog mora, uslijed ega su se razdvojile Korzika i Sardinija, Sici lija se otrgnula od Italije, more je poplavilo tada kopneno podruje isto no od sjeverne Italije, mnogi grki otoci su se smanjili i probijen je tada nji kopneni most na Bosporu koji je povezivao Sredozemno i Crno more. Otprilike u tom istom razdoblju more je preplavilo Sundski greben u Austraziji, stvarajui indonezijske otoke, potom Sahulski greben, odvojivi Novu Gvineju od Australije i stvarajui ono to je postalo australski zaljev Carpentaria. Nadalje, otprilike u istom razdoblju, sjeverni Japan se odvojio od Azije djelovanjem mora, uslijed ega se ta zemlja rascjepkala na nekoli ko otoka, kao Britansko otoje. Ljudi su se od pamtivijeka naseljavali u ravnim, nizinskim podrujima zemlje i na morskim obalama. U mojoj domovini Australiji, naprimjer, vie od 90 posto puanstva ivi samo nekoliko kilometara daleko od mora. Logino je, stoga, zakljuiti da su gore spomenuta nadiranja mora, koja su vjerojatno bila posve iznenadna i neoekivana, bila popraena ozbiljnim mjestiminim katastrofama budui da ljudi nisu uspjeli pravodobno izbje i poplave. Iako bi zbog same prirode tih dogaaja bilo kakvi ostaci ljudskih naselja odavno bili uniteni, to ne znai da ona nikada nisu postojala ili da se poplave nisu dogodile. Kako je opisao oceanograf Emiliani:

"Posljedino ubrzano podizanje razine mora za nekoliko decimetara godinje, zacijelo je uzrokovalo poplavljivanje velikih nizinskih podruja, od kojih su mnoga bila naseljena." Isto tako, logino je zakljuiti da su ti dogaaji potaknuli nastanak barem nekih pria o velikom potopu ukorijenjenih u sjeanju brojnih naroda di ljem svijeta. Emiliani, izmeu ostalih, u to nije nimalo sumnjao, unato tomu to su njegove rijei izazvale uenje njegovih znanstvenih kolega: "Smatramo da taj dogaaj, usprkos tomu da se, s gledita kulture, dogodio u iznimno drevno doba, moe objasniti nastanak pria o potopu sadranih u mnogim euroazijskim, austrazijskim i ameri kim predajama." Ustvari, sumnje su posve neopravdane, budui da se najvei broj takvih pria pojavljuje upravo u podrujima za koja, na temelju razliitih geolo kih dokaza, znamo da su neko bile velike kopnene povrine koje su poto nule uslijed podizanja razine mora. to se tie Beringova prolaza, primjerice, koji se oblikovao od starijeg kopnenog mosta koji je povezivao sjeveroistoni Sibir i Aljasku, Eskimi iz uvale Nortonskog tjesnaca na Aljasci sjeaju se drevnog doba: "... sva zemlja, osim visoke planine u sreditu, bila je poplavljena. Voda se uzdigla iz mora i prekrila itavu zemlju osim vrha te planine. Neke ivotinje koje su pobjegle u planinu spasile su se; a nekolicina se ljudi dosjetila da se spasi plutajui u amcu i hranei se ribom koju su lovili dok se vode nisu povukle." Ono to se osobito istie u toj prii reenica je "voda se uzdigla iz mora", ime se uzrok potopa pripisuje oceanu, a ne pljusku, to se ponavlja i u brojnim drugim izvjeima. Sjevernoameriko indijansko pleme Chippe wa ak izriito pripisuje potop otapajuem snijegu: "U poetku vremena ... bijae velik snijeg. Mali mi izdubio je rupu u konatoj torbi u kojoj je bila zatvorena suneva toplina, koja se, tako, izlila itavom zemljom, u trenu otopivi sav snijeg. Voda se di gla do vrhova najviih borova i dizala se sve dok najvie planine nisu potonule."

Drugi je primjer potonue Sundskog grebena u Australiji, koji je, kako smo spomenuli, prije postglacijalnog podizanja razine mora bio kopnena masa koja je povezivala Maleziju i Sumatru s Borneom. Kako tvrdi Peter Bellwood, autor knjige Man's Conquest of the Pacific, prije otprilike 5000. god. pr. Kr. vie od tri milijuna km 2 zemlje u tom podruju potonulo je pod morem i to ne nuno postupno. A meu folklorom naroda koji da nas naseljavaju unutranjost i otoke koji okruuju to potonulo podruje, otkrit emo, primjerice, predaju plemena Benua-Jakun s Malajskog polu otoka, koja kazuje sljedee: "... zemlja na kojoj stojimo nije vrsta ve je samo koa koja prekriva vodeni ponor. U drevna vremena ... boanstvo je probilo tu kou iz koje je potekla voda, koja je potopila i unitila svijet. Meutim ... [boanstvo] je stvorilo mukarca i enu i stavilo ih u amac od drveta pulai... Par je u tom amcu neko vrijeme plutao i kotrljao se na valovima, dok se naposljetku nije zaustavio te se mukarac i ena ... iskrcae na tlu." Bataci s indonezijskog otoka Sumatre pripovijedaju da je njihov bog stvori telj: "... poslao velik potop da uniti sve ive stvorove. Posljednji par ljudi pobjegao je na vrh najvie planine, a potopne im se vode ve popee do koljena kada se Gospodar svega saalio ... uzeo grudu zemlje ... poloio je preko bujajuih voda, a posljednji je par stao na nju i tako se spasio." Starosjedilaki narodi otoka Engana, smjetenog zapadno od Sumatre, pri povijedaju: "Neko davno ... vode su se podigle toliko visoko da su preplavile otok i potopile sva iva stvorenja, osim jedne ene. Svoje je izbavlje nje dugovala sretnoj okolnosti da ... joj se kosa zaplela o trnovito sta blo ... Kada su se potopne vode povukle, lutala je unutranjou ... i tek to je uinila nekoliko koraka, uvelike se iznenadila kada je ugle dala ivoga ovjeka. Upitavi ga to radi ondje ... on joj odgovori da je se netko spotaknuo o njegovo mrtvo tijelo, uslijed ega se vratio u ivot... Zajedno odluie da e na isti nain pokuati vratiti ivot svim drugim mrtvim stvorenjima ... To uskoro i uinie. Utopljeni

mukarci i ene oivjee pod udarcima i tako se otok nakon velikog potopa ponovno napuio." Ono to se najvie istie u mnogima od tih pria, kao i u mnogo poznatijoj biblijskoj inaici, injenica je da je onima koji su preivjeli, kako bi te pri e prenijeli svojim potomcima, taj dogaaj izgledao kao univerzalna kata strofa. A to je posve razumljivo, s obzirom da je proces podizanja razine mora, za koje znamo da se tada dogodio, bio velikih razmjera. No, istodo bno zaprepauje - a to je i jasna naznaka o dubokom uinku koje je to podizanje razine mora imalo na ljude - da su se te prie tisuljeima preno sile uz toliko dosljednu i vjerodostojnu pozadinsku nit. No, s obzirom na to da su stare oko deset tisua godina, sasvim ih opravdano moemo na zvati najstarijim kolektivnim sjeanjem ovjeanstva. Ali ovdje se neizbjeno namee sljedee pitanje: kako se tono biblijska pria o Noi i njegovoj arci uklapa u taj fenomen podizanja razine svjetskih mora? Kako smo prije spomenuli, s obzirom da su svjetski oceani meuso bno povezani, razina mora diljem svijeta zacijelo je rasla relativno ravno mjerno, premda izrazito intenzivno. Ali to ne znai da su se oblikovanje Beringova prolaza, Baltika, Engleskog kanala, odvajanje Sicilije i Italije i slini lokalizirani poremeaji dogaali istodobno. Pojedine geografske neobinosti mogu isto tako znaiti da su se ti dogaaji dogaali u razmaci ma od nekoliko tisua godina. Te su pojave barem dijelom bile posljedica porasta razine svjetskih mora. Ali, isto tako, moda su bile posljedica ne kih lokaliziranih okolnosti, kao to su seizmiki poremeaji uslijed kojih je more probilo u neko do tada netaknuto nizinsko, naseljeno podruje. Jedna osobito zanimljiva znaajka prie o Noi i drugih zapanjujue slinih pria jest, da su nastale u kopnenim podrujima u unutranjosti. Indoneani, Eskimi i drugi narodi imaju predaje o velikom potopu, no oni su ivjeli na rubovima golemog Tihog oceana, pa je razumno zakljuiti da je na njih utjecalo podizanje razine mora. Meutim, jedina zemljopisna znaajka koja se spominje u starozavjetnoj prii, a koja postoji i danas jest gorje Ararat, na ijim se obroncima navodno nasukala Noina arka. Gorje Ararat nalazi se u sjevernoj Turskoj, nekoliko stotina kilometara daleko od oceana i 320 km daleko od Crnoga mora, koje je njegova najblia veza s oceanom. Meutim, Crno more je sa Sredozemnim morem povezano Bosporskim prolazom, koji je, kako se vjeruje, nastao uslijed podizanja razine mora. A to je, zajedno s nastankom Beringova prolaza i Engleskog kanala jedan od brojnih, danas jo uvijek neobjanjenih postglacijalnih dogaaja.

Ako su eskimske i indoneanske predaje o potopu bile potaknute dra matinim podizanjima razine mora koje su utjecale na njihovu zemlju, je li mogue da se i pria o Noi osniva na stvarnom sjeanju na dogaaje kada su vode Sredozemnog mora prodrle u Crno more? To je uistinu pri mjereno pitanje, ali prvo nam valja istraiti je li pria o Noi nastala neovi sno ili, pak, pripada itavoj skupini pria koje su proizale iz jedne lokali zirane, ali epohalne katastrofe.

2. P O G L A V L J E

SRODNE PRIE O POTOPU


"Ja u, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako bie pod nebom, sve u emu ima dah ivota: sve na zemlji mora poginuti... ti e [Noa] ui u korablju - ti i s tobom tvoji sino vi, tvoja ena i ene tvojih sinova. A od svega to je ivo - od svih bia - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preivi, i neka budu muko i ensko."
Post 6,17-19

Navedena pria oaravala je nebrojene narataje djece dvije, a moda i vie tisua godina. Prije mnogo tisuljea itav je svijet postao veoma pokvaren i neposluan, radi ega je boanski tvorac odluio unititi sva iva stvorenja. Tonije, sve osim pravednika Noe, koji je sa svojom enom (ije se ime nigdje ne spominje) i trojicom sinova ivio u nekom neodreenom podru ju svijeta i nad kojim se boanski tvorac saalio. Bog je Nou pravodobno upozorio na svoj naum i naredio mu da izradi veliku lau, koja se obino naziva 'arkom', u koju e smjestiti svoju i obitelj svojih sinova, kao i odabrane muke i enske primjerke svih ivotinja. Ka da su se potopne vode slile na zemlju, Noa i svi koji su se s njime ukrcali u tu korablju sigurno su plutali bujajuim vodama i naposljetku se spasili. Danima se arka kotrljala na valovima praznog, bezlinog oceana koji je prekrio najvie planinske vrhunce svijeta. ak i kada se nasukala, kako poslije saznajemo, na gorju Ararat, nigdje na vidiku nije bilo kopna na ko jemu bi se mogli iskrcati. Noa je, stoga, najprije poslao gavrana, a potom golubicu da izvide okolicu. Tek nakon to se golubica vratila nosei svjeu maslinovu granicu u kljunu, uvjerili su se da su se potopne vode povukle i tek su se tada mogli sigurno iskrcati na tlo, zahvaliti stvoritelju to ih je spasio prinijevi mu rtvene ivotinje, i poeti napuivati svijet. To su osnovni elementi prie o potopu iz Knjige Postanka (6.-8. pogl.), kojom poinju idovska i kranska Biblija. No, gdje ju je autor te biblijske knjige uo? I koliko daleko u prolost moramo tragati za izvoritem te prie?

Tradicionalno se autorstvo Knjige Postanka, zajedno s ostale etiri uvo dne starozavjetne knjige pripisuje Mojsiju, polu-legendarnom 'proroku' za kojega se tvrdi da je izveo pretke idovskoga naroda iz Egipta. No, kako su narataji bibliara utvrdili, pria o potopu, kao i slini elementi najstari jih biblijskih knjiga, pokazuju znakove mnogo sloenije zbirke. Znanstve ni je konsenzus da su pisane predaje dvaju ili vie semitskih plemena ili skupina bile vjeto spojene u oblik tekstova koji su stigli do nas, a iz kojih jo i danas moemo razluiti pojedinane izvorne niti koje se s njima isprepliu. Jedna od tih sastavnih niti takozvani je spis 'J' [Jahvist, op. prev], za kojeg se pretpostavlja da je kruio meu judejskim precima idova. U tom tekstu boanstvo se naziva Jahve - 'Onaj koji jest'. Druga nit takozva ni je spis 'E' [Elohist, op. prev], koji je navodno kruio meu 'izraelskim' precima idova, a od prvoga se razlikuje po tome to se boanstvo oznauje imenicom Elohim - 'bog' ili, doslovno, 'bogovi'. Trei je tzv. spis 'P' [Svee niki zakonik, op. prev.], u kojemu se bog takoer naziva Elohim, a pridaje posebnu pozornost sveenikim pitanjima, kao da su ga sastavili sveenici, meu kojima je vjerojatno poglavito i kruio. to se tie prie o potopu, jasno je da je netko u odreenom dijelu na stanka teksta, spojio predaje 'J' i 'P' (ili "Jahvistiku i "sveeniku" predaju). Doista, njihove tekstualne znaajke toliko su jedinstvene, da ne morate biti bibliar da ih prepoznate i preinaite u njihov izvoran oblik. Na sljede oj su stranici uvodni dijelovi prie o Potopu odvojeni od pretpostavljene izvorne predaje. itav tekst moe se pronai u Dodatku, 1. dio, dokument 1. ak je i povrnim itanjem vidljivo da su jahvistika i sveenika predaja savreno razumljive i samodostatne, unato tomu to su ovdje meusobno odvojene na mjestima na kojima su u kanonskoj Bibliji spojene. Nadalje, sam proces odvajanja predaja na takav nain omoguuje nam da razaberemo neke pojedinosti o njihovim autorima. Zanimljivo je, tako, da tekst 'J' opisuje jedno antropomorfno boanstvo, koje osobno zatvara vrata arke i uiva u ugodnim mirisima ivotinja koje mu Noa prinosi kao rtve paljenice. S druge strane, autor teksta 'P' oito je gajio pretjerano sitniavo zanimanje za Noinu nevjerojatnu dugovjenost, tone dimenzije arke i datume. U toj verziji Noa u arku ukrcava po jedan par svih vrsta i votinja, to je prilino nerazumno razmiljanje, budui da e kasnijim prino enjem rtava bogu istrijebiti sve ivotinjske vrste. U jahvistikoj predaji Noa postupa mnogo razboritije, budui da ukrcava po sedam pari 'istih' ili ivotinja 'prikladnih za rtvovanje' i jedan par 'neistih' ivotinja (u

J
"Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloa. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu raalosti to je nai nio ovjeka na zemlji. 7 Ree Jahve: 'Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica zemlje - od ovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao to sam ih stvorio.' 8 Ali je Noa naao milost u oima Jahvinim. Jahve ree Noi:'Ui ti i sva tvoja obi telj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2 Uzmi sa sobom od svih istih ivotinja po sedam pari mujaka i njegovu enku; a od ivotinja koje nisu iste uzmi jedan par, mujaka i njegovu enku. 3 (Isto tako od ptica nebeskih po sedam pari - mujaka i enku -) da im se sjeme sauva na zemlji. 4 Jer u do sedam dana pustiti dada na zemlji etrdeset dana i etrdeset noi te u istrijebiti s lica zemlje svako ivo bie to sam ga nainio.' 5 Noa uini sve kako mu j e Jahve naredio. 7 I pred vodama potopnim uu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova e na i ene sinova njegovih. 10 A sed moga dana zapljute potopne vode po zemlji. 12 I udari dad na zemlju da pljuti etrdeset dana i etrdeset noi... Onda Jahve zatvori za njim vra ta. 17 Pljusak je na zemlju padao..."

P
"Noa je bio ovjek pravedan i neporoan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 10 Tri su se sina rodila Noi: em, Ham i Jafet. 11 U oima Bojim zemlja se bila iskvarila; ne pravdom se napunila. 12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se bie na zemlji izopai lo - 13 ree Bog Noi: 'Odluio sam da bude kraj svim biima jer se ze mlja napunila opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju naini s prijekletima i obloi je iznutra i izvana pakli nom. 15 A pravit e je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u irinu, a trideset lakata u visinu. 16 Na korablji naini otvor za svjetlo, zavri ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji naini sa stra ne; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17 Ja u, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako bie pod nebom, sve u emu ima dah i vota: sve na zemlji mora poginuti. 18 A s tobom u uiniti Savez; ti e ui u korablju - ti i s tobom tvoji si novi, tvoja ena i ene tvojih sinova. 19 A od svega to je ivo - od svih bia - uvedi u korablju od svakoga po dvoje..."

Slika br. 3: Dva usporedna pripovijedanja biblijske prie o Potopu, takozvani 'J' i 'P' tekstovi. Iako su naknadno spojeni u 'slubeno prihvaen' biblijski tekst, ja sno se vidi da svako od njih po sebi tvori suvislu priu.

oima hebrejskih pisaca Starog zavjeta, ovce su bile iste, a lavovi neiste ivotinje). Prema sveenikoj predaji, nadalje, potop je trajao godinu dana (370 dana), a prema Jahvistu samo 40 dana i noi. U sveenikoj predaji Noa alje gavrana da provjeri jesu li se vode povukle, dok u Jahvistu alje golubicu. Biblija je, ustvari, knjiga prilino mladog podrijetla. Najstariji biblijski rukopisi koji su sadravali dijelove tekstove Postanka i u njemu opisane prie o Potopu, otkrivene su meu Svicima s Mrtvog mora. Najstariji me u njima potjee otprilike iz 2. ili 3. st. pr. Kr., kada su predaje 'J' i 'P'. uvjereni su znanstvenici, bile ve nekoliko stoljea spojene. Prema tome, valja nam prihvatiti da do sada jo nije otkriven pravi rukopis s priom o Potopu ni u jednom od svojih izvornih oblika, tj. tekstovima 'J' ili 'P'. Bez obzira, druge verzije kojima izvor moe biti samo ista predaja, otkrivene su u zapisima drugih kultura, koji su jo stariji. Sredinom 40-ih godina 19. st., britanski pustolov Austen Henry Layard (1817.-1894.) izazvao je veliku senzaciju otkriem ruevina drevne asirske prijestolnice Ninive u dananjem Iraku. Layardova su otkria bila nevjero jatna. Izmeu ostalog, otkrio je palau asirskog kralja Sanheriba iz 7. st. pr. Kr., iji su zidovi bili ukraeni bareljefima dugim oko 3 km, a najbolje je primjerke poslao zahvalnom British Museumu. No upravo je Layardov manje poznat pomonik i nasljednik, Hormuzd Rassam poslije otkrio pa lau Sanheribova unuka, Asurbanipala, u kojoj se nalazila kraljevska knji nica s vie tisua ploica ispisanih klinastim pismom. Za nas su te ploice iznimno znaajne jer sadre tekstove koje su Asurbanipalovi pisari prepi sali iz arhiva starijih mezopotamskih naroda, Sumerana i Babilonaca, koji potjeu iz 2. i ak 3. tisuljea pr. Kr. Rassam je krajem 1860-ih poslao neke od tih ploica British Museumu. Na mnogima od njih bili su urezani tekstovi na akadskom, semitskom jeziku koji se tada govorio u Mezopotamiji, a opseno se koristio i u diplo maciji. Zadatak njihova prevoenja povjeren je mladom graveru novanica Georgeu Smithu, kojeg je muzej zaposlio zahvaljujui njegovu samosteenom znanju o asirologiji. Jednoga dana 1872., kada je Smith strpljivo pre vodio tekst ploice katalogizirane pod br. XI, pozornost mu je snano pri vukao poznat prizvuk dijela njezina teksta, koji je glasio: "Kad nastade sedmi dan, uzeh goluba i pustih ga. Golub ode i opet se vrati.

Nije naao mjesto gdje bi se zaustavio I zato se vratio. Uzeh lastavicu i pustih je. Lastavica odletje i vrati se. Nije nala mjesta gdje bi se zaustavila I zato se vratila. Uzeh gavrana i pustih ga. Gavran odletje vidje kako voda presuuje, eprka, dere i grake i ne vrati se vie." George Smith istoga je trenutka shvatio da se pred njim, na asirsko-babilonskoj ploici iz 7. st. pr. Kr., nalazi epizoda do tada nepoznate babilon ske prie o potopu, koja je nevjerojatno podsjeala na onu iz biblijske Knjige Postanka: "Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne nae uporita nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokrivae svu povrinu; on prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. Poeka jo sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. Prema veeri golubi ca se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list." Smith je bio toliko uzbuen tim otkriem da je navodno poeo sa sebe svlaiti odjeu pred svojim zaprepatenim kolegama iz British Museuma. U prosincu 1872., odrao je predavanje o toj temi na sastanku londonskog Drutva za biblijsku arheologiju, kojemu su prisustvovali tadanji britan ski premijer, William Gladstone i drugi uglednici. Smith je okupljenima objasnio da asirsko-babilonska ploa sadri dio teksta velikog spjeva iji dijelovi, koji moda sadre jo neke elemente s biblijskim prizvukom, jo uvijek nisu otkriveni. To je potaknulo urednika londonskog dnevnika Dai ly Telegraph da ponudi Smithu velikodunu svotu od tisuu gvineja, s ko jom je otputovao u Ninivu u potrazi za preostalim ploicama u ruevina ma Asurbanipalove knjinice. Posve nevjerojatno, samo nekoliko dana nakon dolaska otkrio je jo nekoliko takvih ploica. U Englesku se vratio s oko

384 fragmentarnih glinenih ploica, koje je pridodao zbirci British Museuma. Smith je utvrdio da XI. ploica pripada nizu od 12 ploica ispisanih klinastim pismom, koje su tvorile takozvani Ep o Gilgameu. Bila je to pria o kralju Uruka, koji je u potrazi za besmrtnou susreo mezopotamskog Nou, Utnapitima, jedinog smrtnika kojemu je ikada bio podaren vjeni ivot. Ta pria kazuje da je bog Ea ili Enki (mezopotamsko boanstvo vode i mudrosti) upozorio Utnapitima da bog Enlil namjerava unititi neza hvalnu i grjenu ljudsku vrstu sveopim potopom - rijeima koje podsje aju na one Jahvine upuene Noi u Post 6,17: "Odluio sam da bude kraj svim biima jer se zemlja napunila nepravdom zbog ovjeka." U nastavku prie o Gilgameu (vidi Dodatak, 1. dio, dokum. 2), Enki, govorei kroz zid Utnapitimijeve kolibe, uvjeri Utnapitima da srui svoju kuu, ostavi za sobom svu svoju imovinu i izgradi veliku lau ili arku, te da ju napuni 'sjemenjem svih ivih stvorova'. I u verziji starozavjetne prie, Jahve je nare dio Noi da: "... napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naini s prijekletima i obloi je iznutra i izvana paklinom" (Post 6,14) i nakon toga: "... od svega to je ivo - od svih bia - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preivi" (Post 6,19). U epu o Gilgameu, Utnapitim je pravodobno postupio po Enkijevim uputama i izradio veliku lau sa sedam katova, koju je obloio smolom i napunio zlatom i srebrom te u nju ukrcao sve svoje: "prijatelje i roake, svu stoku i sve zvijeri i ljude svih umijea i zanata." Premda je Noina arka imala samo tri kata (Post 6,16), njegovo postupanje moemo u osnovi us porediti s Utnapitimovim. U epu o Gilgameu na sljedei su nain opisa ni dogaaji koji su potom uslijedili: "Bog oluje ... poput [pomahnitalog] bika nasrnuo je na zemlju Rastrgao [ju je] na komadie [kao glinenu posudu] itavoga su dana ... [vjetrovi udarali zemljom] estoko su puhali, i [onda se sruio potop] Poput bitke [kataklizma] poharala je ljude ... est dana i [sedam] noi... Oluja, potop, sravnie zemlju." Samo su Utnapitim i njegova obitelj, kao i sva stvorenja koja je ukrcao sa sobom u lau, izbjegli unitenje. To je sukladno izvjeu iz Postanka, gdje

pie: "Istrijebi se svako bie s povrja zemaljskog: ovjek, ivotinje, gmizav ci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni to bijahu s njim u korablji." (Post 7,23) Spjev dalje kazuje da se laa nasukala na brdu Nimu ili Nisir, ija je geografska lokacija nepoznata, premda se openito smatra da se nalazilo u Kurdistanu, dakle istom podruju u kojemu se nalazi i Ararat. Nakon toga, kako smo ve saznali iz prvog teksta koji je odgonetnuo George Smith, Utnapitim je, kao i Noa, poslao gavrana i golubicu u izvidnicu. Iskrcavi se iz lae, zapalio je eernu trsku, cedar i mirtu i prinio ih kao rtve za hvalnice. U obje inaice prie o potopu, ugodan miris rtava paljenica do pro je do boanstava kojima su bile prinesene (Post 8,21). Neki skeptici, nakon to su priznali takve upadljive i nepogreive slino sti izmeu starozavjetne prie i epa o Gilgameu, tvrdili su da su autori Postanka priu o Potopu zacijelo plagirali tijekom babilonskog ropstva. Naime, Babilonci nisu samo pokorili narode starog Asirskog carstva, ve su zaplijenili i njihove arhive na kojima su, smatra se, radili neki obrazova niji idovski zarobljenici tijekom vladavine Nabonida (556.-539. pr. Kr), koji je bio dobar poznavatelj babilonske prolosti. No takva cjepidlaenja oko toga tko je moda prvi ispripovijedao priu, osim to ne mogu rezulti rati nikakvim dokazima, zaobilaze mnogo znaajnije pitanje odakle je ta pria izvorno stigla prije nego li je dola u ruke sastavljaa Knjige Postanka ili Asiraca. Danas se zna da ploice s epom o Gilgameu iz 7. st. pr. Kr., koje su otkrivene u Ninivi, nisu ni u kojem sluaju jedinstvene, kao ni najstarije meu brojnim drugima koje su otkrivene nakon njih. Naime, pria koja je na njima zapisana bila je dobro poznata diljem Bliskog istoka. Akadska verzija iz 2. tisuljea pr. Kr. otkrivena je u prijestolnici Hetitskog carstva, Hatui, koja se nalazila na mjestu dananjeg Bogazkalea u sredinjoj Tur skoj. Na istom su podruju otkrivene i inaice na huritskom i hetitskom jeziku. Neki fragmenti otkriveni su u drevnoj knjinici, ije su ruevine iskopane u Sultantepeu u sjevernoj Siriji, nedaleko od granice s Turskom. U Uru i Nipuru otkrivene su verzije napisane na sumerskom jeziku. Drugi drevni fragmenti te prie otkriveni su u Auru i Nimrudu u sjevernoj Me zopotamiji, Babilonu, Sipru i Uruku u junoj Mezopotamiji, u Egiptu te u izraelskom Megidu. Postoji i velik broj slikovnih prikaza epa o Gilgameu, meu kojima je i njegov susret s Utnapitimom, na cilindrinim peatima na kojima su drevni mezopotamski narodi otiskivali osobne peate na svojim pravnim

dokumentima. Budui da neki od tih peata potjeu iz 3000. god. pr. Kr., moemo zakljuiti da je ta pria ve kolala u to doba i da je zacijelo nastala prije toga vremena. Nadalje, jasno je da Ep o Gilgameu pripada rasprostranjenoj i drevnoj 'obitelji' srodnih pria o potopu. Budui da se u razliitim kulturama ime na protagonista tih pria razlikuju, sukladno njihovim narodnim junacima, osnovni 'zapleti' tih pria suvie su slini da bismo to mogli pripisati sluaju. Tako su Babilonci poznavali ep o Atrahazisu, veoma slinu inaicu epa o Gilgameu. U njoj takoer imamo bogove Enlila i Enkija, ali lik nalik Noi/Utnapitimu zove se Atrahazis, to znai 'izvanredno mudar'. Kao i u prii o Utnapitimu, bog Enki je upozorio Atrahazisa na potop i uputio ga da izgradi lau, to je ovaj i uinio i u nju ukrcao svu svoju imovinu, ivoti nje i ptice. Svi koji su se nalazili u lai spasili su se od potopnih voda, koje su unitile ostatak svijeta. Premda su neke verzije u kojima je otkrivena pria o Atrahazisu prilino fragmentarne - naprimjer, u otkrivenim tekstovima nedostaje pria o pristajanju broda uz kopno i putanju ptica - injenica da postoje verzije iz razdoblja Starog, Srednjeg i Novog Babi lonskog carstva pokazuje da se ta pria zacijelo stoljeima prenosila i pre pisivala. Sve naznake iznova upuuju na veoma drevnu priu koja, s obzi rom na starost sauvanih tekstova, potjee barem iz 1900. pr. Kr., premda je vjerojatno nastala mnogo dalje u pradavnoj prolosti. Meu Sumeranima, koji su bili jo stariji narod od Babilonaca, Noin, Utnapitimov i Atrahazisov pandan poboni je kralj Ziusudra, ije ime znai 'vidio je ivot'. U sumerskoj knjievnosti pria o Ziusudri nije dio spjeva o Gilgameu, nego samostalna pjesma. Ipak, kao i u babilonskoj i hebrejskoj inaici, bogovi su upozorili Ziusudru da kane unititi itav ljud ski rod, no u ovom sluaju ne potopom, nego tajanstvenim 'glasom'. Prem da u tom, takoer fragmentarnom tekstu iz Nipura (drevnog sumerskog grada u dananjem Iraku) nedostaje dio prie u kojemu Ziusudra prima upute za izgradnju lae, nastavak je teksta jasan. Potop je 'poharao zemlju', a ak su i 'veliku lau' koju je Ziusudra izgradio, 'olujni vjetrovi prevrtali preko velike vode'. Nakon to se oluja stiala pojavilo se sunce, a Ziusudra je, poput svojih akadskih, babilonskih i hebrejskih pandana, bogu prinio rtvu zahvalnicu. Osvrnemo li se na Kurdistan u dananjoj Turskoj, koji se iznova povezu je s potopnom arkom, vidjet emo da su drevni Huriti, koji su se, kako se danas smatra, preselili u to podruje poetkom 3. tisuljea pr. Kr., tako er imali svojega Nou, izvjesnog Nahmizulija. Kako je istaknuo egipto-

log John Romer, u tom se imenu, tonije u njegova prva tri suglasnika, skriva hebrejski oblik imena Noa, Nhm. Osim toga, Huriti su duboko to vali brdo Ararat kao sveto sredite svojega kraljevstva. S druge strane, kasniji stanovnici toga podruja, Armenci, imali su svoju inaicu te prie, koju je u 4. ili 3. st. pr. Kr. zabiljeio babilonski svee nik Beros u svojoj Kaldejskoj povijesti. Premda je Berosovo djelo u tri sveska danas izgubljeno, u njemu opisana pria o potopu sauvana je barem u dijelovima, zahvaljujui referenciji u izgubljenim djelima grkog pisca iz 1. st. pr. Kr., Aleksandra Polihistora, koju u svojim Kronolokim tablicama citira biskup Euzebije iz Cezareje, koji je ivio u 3. st. po Kr. [To je djelo danas takoer izgubljeno, ali jedan je odlomak sauvan u zapisima bizant skog ljetopisca iz 9. st., Grgura Syncellusa.] U toj verziji, lik Noe zove se Xisuthros i unekoliko je nalik Ziusudri, a bog koji mu je naredio da izgradi lau zove se Kron, koji je u grkoj mitologiji bio kralj bogova prije Zeusa. U svim drugim aspektima, meutim, sadri sline poznate elemente: bo anski naum o unitenju ovjeanstva potopom; upute Xisuthrosu da iz gradi lau i napuni je hranom i piem, pticama i ivotinjama te da u nju ukrca lanove svoje obitelji; putanje ptica nakon povlaenja potopnih voda; povratak ptice sa zelenim listom u kljunu; nasukavanje lae u Arme niji; prinoenje rtava zahvalnica. Obino se pretpostavlja da se starogrka kultura razlikovala od kulture semitskih naroda, kao to su Hebreji. Ipak, grka verzija prie o potopu sadri toliko zapanjujue slinosti s priom o Noi, da je veliki mitolog, Robert Graves, izmeu ostalih, objema pripisao asirsko podrijetlo. U standardnoj verziji koju su zapisali grki pisci, poput Apolodora (vidi Do datak, 1. dio, dokum. 4) i rimski, poput Ovidija, Zeus je naumio unititi ovjeanstvo, dok je grki pandan Noi, Deukalion, otac Helena, pretpostav ljeni praotac svih Grka. Deukaliona je na taj boanski naum upozorio nje gov otac Prometej, kojeg grki mitovi geografski povezuju s Kavkazom, planinom smjetenom sjeverno od Ararata. Sukladno predajama drugih, istonijih kultura, Deukalion je navodno izgradio lau, napunio je svim potreptinama i njome otplovio zajedno sa svojom enom Pirom, koje ime znai crvena. Zeus je potopom unitio itav svijet i sva iva bia osim Deu kaliona i Pire, koji su devet dana plutali vodama u svojoj lai, koja se na posljetku nasukala na visokoj planini na neodreenoj lokaciji. Deukalion je odande odaslao golubicu da izvidi jesu li se vode povukle i, nakon to je sa svojom enom Pirom sigurno zakoraio na tlo, prinio je rtvu zahvalnicu, kao to su to uinili Noa, Utnapitim i Xisuthros iz istonjakih predaja.

Te rasprostranjene verzije prie o potopu samo su dio golemog opusa slinih pria. Tako, primjerice, postoji perzijska ili zaratustranska pria o potopu, koja pripovijeda o junaku Yimi kojega je njegov bog Ahura uputio da izgradi varu (vara) ili utvrdu, koju je Yima morao opskrbiti ogrjevom, hranom i parovima svih vrsta ivotinja kako bi ih zatitio od potopa. U nekim indijskim priama o potopu, osobito u hinduskoj inaici, nalazimo neke, barem dijelom srodne elemente. U hinduskoj verziji, riba je upozo rila prvog ovjeka, Manua, da izgradi lau i u nju se skloni od nadolaze eg potopa te da je svee o stablo koje raste iz planine. Manu ju je posluao i tako se spasio, dok su sva ostala iva bia izginula. Kao i njegovi pandani iz drugih predaja, Manu je nakon toga prinio rtve zahvalnice, iz kojih je stvorena ena s kojom je potom zaeo nov narataj ljudske vrste. U pozadini tih pria nedvojbeno se skriva stvarni potop. Kolektivno sjeanje, ratrkano diljem velikih geografskih podruja, suvie je i duboko ukorijenjeno da bismo mogli zanemariti tu mogunost. Iako iz dostupnih dokaza moemo izvui samo najopsenije zakljuke, ini se da se stvarni potop dogodio otprilike prije 3. tisuljea pr. Kr. Pre daja o tomu dogaaju do tada se sigurno ve dokumentirala i ratrkala meu razliitim narodima. tovie, za mezopotamske Sumerane taj je do gaaj bio toliko stvaran, da neki popisi njihovih kraljeva sadre imena dinastija koje su vladale prije potopa. Isto tako moemo prilino pouzdano rei da se potop nije dogodio prije 10. tisuljea pr. Kr., budui da se Noa u Postanku naziva 'zemljorad nikom' (Post 9,20), a poljoprivreda, u bilo kojem obliku, u 7. i 6. tisuljeu pr. Kr. jo je uvijek bila nova djelatnost, kojom su se uglavnom bavili bli skoistoni narodi. Nadalje, tehnologija izgradnje velikog, viekatnog bro da, to je jedan od stalnih elemenata pria o potopu moda je mogla biti poznata u 6. tisuljeu pr. Kr. (unato nedostatku bilo kakvih sauvanih primjeraka), ali gotovo sigurno nije bila prije toga razdoblja. to se tie geografske lokacije, takoer je mogue izvesti samo izrazito opsene i provizorne zakljuke. Veina srodnih pria o potopu upuuju na itav geografski pojas koji obuhvaa podruje od Grke do Irana (uz pretpostavku estih seoba drevnih naroda). Meutim, razmislimo li na kojem ih je podruju mogao zadesiti neki vei potop, uvidjet emo da u tom pojasu ne postoji nijedan ocean - a razina mora poinje rasti upravo u oceanima - koji bi se mogao povezati s kulturama iz kojih potjeu te prie. Najvea vodena povrina na tom podruju je Crno more, a malo je vjerojatno da je upravo ono potaknulo nastanak najtrajnijeg svjetskog mita,

izuzev jedne kljune sastavnice svih tih pria - injenice da sve one opisu ju da se laa nasukala na gorju Ararat, koje se nalazi jugoistono od Crnog mora. Neosporno postoje osnove za sumnju da se ono to se esto odbacivalo kao mitovi o potopu, u velikoj mjeri osniva na stvarnosti. No prije svega nam valja demistificirati odreene 'mitove' o svjetskom potopu koji mno go vie zasluuju to ime, naime, novovjeke mitove koji su nastali tek u prolom stoljeu.

3. P O G L A V L J E

SUVREMENI MITOVI O POTOPU


Pa, naravno! To je Potop.
Lady Katherine Woolley

Ukoliko je ijedna linost 20. st. pronala pravi dokaz o biblijskom potopu, koji je naizgled bio uvjerljiviji od onih koji su ponudili njegovi suvreme nici, tada je to bez sumnje bio britanski arheolog Sir Leonard Woolley (1800.-1960.). Sin sveenika, koji je kao mladi navodno razmiljao krenu ti stopama svojega oca, najpoznatiji je zbog iskopavanja humka u junom Iraku, koja je proveo izmeu 1922. i 1935., poznatog pod imenom Teli elMukaijar, mjesta koje je javnosti predstavio kao Abrahamov 'Ur Kaldejski' (Post 11,28). Moje osobno sjeanje na Woolleya see unatrag do 1959., kada je on, u dobi od 79 godina, bio jedan od sudaca koji su ocjenjivali moj ogled o ar heologiji Sumera, koji sam podnio povodom natjeaja za esej o bliskoisto noj arheologiji, koji su organizirale britanske dravne kole za oxfordsku nagradu G. A. Wainwright. Kako mi je Wainwright poslije povjerio, Wo olley je estoko prosvjedovao pred sudakim kolegama koji su mi naumili dodijeliti prvu nagradu, uslijed ega sam zavrio kao drugoplasirani. To, meutim, nije umanjilo moje divljenje Woolleyevim arheolokim umije ima i uistinu nevjerojatnim otkriima iz Teli el-Mukaijara - premda vje rujem da su neki njegovi zakljuci potpuno pogreni. Natpisi na cilindrinim peatima koji su otkriveni prije nego li je Woolley doao na to nalazite, potvrdili su pretpostavku da je Teli el-Mukaijar u drevno doba bio grad Ur. A u vrijeme svog procvata, kada se nalazio na obali rijeke Eufrat (ta je rijeka od tada promijenila svoj tok), nedvojbeno je bio jedan od velikih gradova drevnog Sumera. Prilikom iskopavanja tamonjeg 'kraljevskog' groblja, Woolley je otvorio grobove iz 3. tisuljea pr. Kr. U nekima od njih nalazili su se kosturi ljudi zakopanih sa skupocje-

nim i vjeto izraenim zlatnim i srebrnim predmetima, ali i lanovima njihovih kuanstava, meu kojima su bila tijela ak 70 slugu, tjelesnih straara, vozaa bojnih kola i glazbenika. Svi su oni, kako se inilo, umrli do brovoljno, voeni eljom da slue mrtvom gospodaru ili gospodarici i u drugom ivotu. Wooleyevo otkrie povezano s 'mitom o potopu' dogodilo se oko 1929., kada je u nastojanju da utvrdi razvojne etape grada Ura prije razdoblja raskonih ukopa, naredio iskopavanje pokusnog jarka duboko kroz tisu ljetne slojeve nastambi sve do netaknutog tla. Na dubini od oko 1 m, arap ski su radnici stigli do netaknutog tla, debelog sloja istog, naplavljenog mulja u kojemu se nisu nalazili nikakvi artefakti. U normalnim okolnostima radnici bi u tom stadiju prestali s iskopavanjima, no Woolley im je naredio da nastave. Naime, sebi svojstvenom preciznou izraunao je da to nije dovoljno duboko, s obzirom na njegove procjene o najstarijem naselju koje bi se ondje trebalo nalaziti. Radnici su strpljivo nastavili kopati do dubine od 2,5 m, gdje su naili samo na ist, prazan mulj - no, iznenada su se poeli pojavljivati artefakti i orua. Woolley se prisjea: "Ponovno sam uao u jamu, pregledao sve strane i, u trenutku kada sam napisao svoje biljeke bio sam potpuno siguran to to sve znai; no elio sam vidjeti hoe li i drugi stii do istog zakljuka. Stoga sam doveo dva lana svoje skupine i, izloivi im injenice, zatraio sam da mi ih objasne na svoj nain. Ostali su zateeni. Sa sobom sam poveo i suprugu, koja je takoer pregledala to mjesto i postavio sam joj isto pitanje, na to se ona okrenula prema meni i oprezno rekla: 'Pa, naravno, to je Potop.' To je bio ispravan odgovor ..." Woolley je znao da e mu za potvrdu tvrdnje da je otkrio naplavinu iz vre mena Noina potopa, trebati mnogo snaniji dokaz od "jame povrine 1 m2". Stoga je obiljeio pravokutni prostor povrine 23 X 18 m i naredio svim svojim radnicima da iskopaju to podruje do odreene dubine, koja je na kraju iznosila 19,5 m. Slojevi naselja koji su otkriveni prilikom tih iskopavanja, nisu se mogli jasnije vidjeti [slika br. 4]. Gornji dio sadravao je osam jasno odvojenih slojeva, koje je Woolley oznaio slovima od A-H, a sadravali su zidove od glinene opeke, nalik onima na nastambama iz sumerskog i kasnijih razdo blja. Ispod njih nalazio se 5,5 m debeo sloj s krhotinama lonarije, meu

Slika br. 4: Jama iz vremena velikog 'potopa, koju su iskopali radnici Leonarda Woolleya u Teli el-Mukaijaru u dananjem Iraku. U drevno doba na tom se mjestu nalazio grad Ur. Woolley je otkrio sloj istog mulja debljine 3,5 m, a ispod njega artefakte iz starije naseobine, pri emu ga je protumaio kao dokaz biblijskog potopa.

kojima su otkrivene pei za peenje opeke i lonarsko kolo, na temelju kojih predmeta se zakljuilo da se na tome mjestu nalazila lonarska radio nica. Neposredno ispod tog sloja nalazio se sloj istog, naplavljenog mu lja, nedvojbeno iz oblinjeg Eufrata, koji je ondje bio nataloen odjednom. Na tom je mjestu sloj mulja bio debeo oko 3,5 m, a u njemu su se nalazili samo grobovi iz mnogo mlaih razdoblja. Neposredno ispod tog sloja na lazio se sloj glinene opeke, pepela i krhotina lonarije, koji je mogao potje cali samo iz 'pretpotopnog' razdoblja. Lonarija je stilom nalikovala onoj tzv. obejidske kulture, koja je prethodila sumeranskoj, a postojala je oko sredine 4. tisuljea pr. Kr. S obzirom na to, nije moglo biti nikakve dvojbe da je sredinom 4. tisuljea pr. Kr. drevne stanovnike Ura zadesio velik potop. No je li to bio Noin potop? S obzirom na nizinsku prirodu Mezopotamije - najvia uzvisina visoka je samo 35 m, a njezine se padine prostiru na udaljenosti od 480 km od Bagdada do Perzijskog zaljeva - dugotrajna razdoblja neuobiajeno obil nih kia mogu vrlo lako prouzroiti probijanje obala krivudavih rijeka, Eufrata i Tigrisa. A to e neizbjeno rezultirati lokaliziranim poplavama i taloenjem debelih slojeva gustog mulja, koji rijeke obino nose sa sobom. Ustvari, osim Ura, sline sedimentne naslage otkrivene su i na nalazitima drugih drevnih gradova u junom Iraku, meu kojima su Teli Inghara ili drevni Ki pokraj Babilona i Fara, drevni urupak. Za Woolleya su znaajnu potvrdu njegova stajalita da su naplavljeni talozi u Uru i nekima od tih drugih nalazita doista potjecali iz vremena biblijskog potopa, predstavljale drevne ploice ispisane klinastim pismom, koje su sadravale ranije spomenute popise sumerskih kraljevskih dinasti ja, poznate kao popisi kraljeva. Osim to je u njima potop opisan kao dio povijesti njihove zemlje, na tim se popisima uz imena dinastija navodilo koji su od njihovih kraljeva ivjeli prije, a koji nakon potopa, pri emu su ih izriito oznaavali rijeima "Poharao ih potop". Meutim, negativna strana tih popisa sumerskih kraljeva injenica je da njihovu kronologiju koja se odnosi na potopno razdoblje nikako ne moemo smatrati realnom. Ti popisi navode imena osam kraljeva koji su ivjeli prije potopa, nakon kojih su uslijedile dvije dinastije, koje meu sobno dijeli razdoblje dugo 25.000 godina. Kraljevima iz toga vremena pripisuje se nevjerojatna dugovjenost, to nadilazi i pretjerivanja autora Postanka, koji biblijskom Noi pripisuju 950 (Post 9,28), a Metuzalemu 969 godina ivota (Post 5,27). S obzirom na to, mnogi suvremeni znanstvenici smatraju da se pretpotopni popis kraljeva vjerojatno temelji na neovisnoj

predaji nepoznatog podrijetla, koja je tek poslije ukljuena u slubeni po pis sumerskih kraljeva. Stoga ih, naravno, ne smijemo prihvatiti bez pro vjere (za razliku od drugih dijelova tih popisa). Sumerska arheologija nakon Woolleya nije rezultirala otkriima dru gih dokaza iz drugih nalazita o nekoj razornoj poplavi koja je pogodila itavu zemlju i koji bi, dakle, mogli potvrditi priu o Utnapitimu/Zisudri. Naprimjer, iskopavanja na susjednim nalazitima, kao to je Abu arain, ili biblijski Eridu, nisu rezultirala otkriem slinog sloja mulja. ak su i ranije spomenuti slojevi mulja s 'potopnim talogom' smjeteni, na temelju stila lonarije i utvrivanjem starosti izotopom radioaktivnog ugljika, u razdoblje izmeu oko 2750. god. pr. Kr., kao u sluaju Fare ili urupaka i sredine 4. tisuljea pr. Kr., u koje je razdoblje Woolley smjestio potop na temelju otkria iz Teli el-Mukaijara. Ti nalazi nisu jasan dokaz o jednoj razornoj diluvijskoj katastrofi. U svjetlu takvih otkria, postaje sve jasnije da je Woolleyeva tvrdnja da je otkrio dokaz o potopu, ustvari mit koji je sam stvorio. Isto tako, danas se openito smatra da je Woolley pogreno identifici rao iraki grad Teli el-Mukaijar kao Abrahamov 'Kaldejski Ur'. Danas se uglavnom prihvaa da se stvarni Abrahamov Ur nalazio u Urfi (drevni Urrhai) u istonoj Turskoj, koje mjesto nikada nije bilo istraeno. Osim to to potvruje lokalna predaja i to se neka mjesta u tom podruju pove zuju s Abrahamom ili nose njegovo ime, turski Ur udaljen je samo 48 km od Harana, drugog mjesta koje Biblija povezuje s Abrahamom (Post 11,31). Isto tako, kada su Abrahamov sin i unuk traili sebi ene, s tim su ciljem navodno otili u dananju jugoistonu Tursku (Post 24,10 i 28,2). Iraki Tell el-Mukaijar, s druge strane, premda se u drevno doba nedvojbeno zvao 'Ur', udaljen je vie od 480 km od Harana i ini se da ni na koji nain nije povezan s gradom koji bismo, prema Bibliji, loginije smatrali stvarnim rodnim mjestom Abrahama i njegove obitelji. ak su i Woolleyevi kolege arheolozi priznali da mu je sklonost izaziva nju publiciteta moda zamutila prosuivanje, osobito kada je isticao neke biblijske poveznice. Sir Max Mallowan (1904.-1978.), koji je bio Woolleyev pomonik u Tell el-Mukaijaru, a 1930. se oenio spisateljicom Agathom Christie, poslije je neovisno iskopavao druga nalazita u Iraku. U svom, inae laskavom nekrologu posveenom Woolleyu napisao je: "Woolley je bio zabavlja bez premca, ovjek velike erudicije, obdaren bujnom matom, kojoj se katkad suvie predavao." Miljenja znanstvenika Pennsylvanijskog sveuilinog muzeja u Philadelphiji, koji je suraivao s Woolleyem i velikoduno financirao njegova

iskopavanja (premda on to u svojim rukopisima rijetko spominje), danas su mnogo izravnija i iskrenija. Devedeset dvogodinji veteran bliskoisto ne arheologije, Cyrus Gordon, koji je takoer suraivao s Woolleyem na iskopavanjima u Teli el-Mukaijaru, nedavno ga je opisao kao majstora u igri 'dokazivanja Biblije'. Gordonovim rijeima, Woolley se toj igri strastve no predavao jer, u okolnostima njegova vremena, to bio nain "ishoenja novca od pobonih, dobro stojeih udovica". Godine 1929., kada je Woolley iskopao svoju 'potopnu' jamu, nastupila je svjetska ekonomska kriza, a nedostatak financijskih sredstava koji je uslijedio etiri godine poslije, do veo je do prisilnog zatvaranja nalazita. S obzirom na to, moemo pra vedno i sigurno zakljuiti da se dokaz o potopu koji je Woolley pronaao u Teli el-Mukaijaru, premda je nedvojbeno stvaran, odnosi na lokalnu ka tastrofu koju je Woolley iz osobnih interesa bio primoran reklamirati kao biblijski potop. Taj dokaz nije imao nikakve veze sa stvarnim dogaajem koji je ostao u tako ivom sjeanju brojnih naroda od Grke do granica Indije. Prema tome, mit o irakom potopu koji je stvorio Woolley, u najmanju je ruku zahtijevao pohvalu i potovanje znanstvene javnosti - a, u cjelini, to je i zasluivao. To, meutim, ne moemo rei za drugi, mnogo mlai 'mit o potopu' koji kazuje da se Noina arka jo danas nalazi visoko na brdu Ararat. esto se zaboravlja da je taj mit prilino drevan. Ranije spomenuta armenska verzija legende o potopu i Xisuthrosu, koju je zabiljeio svee nik Beros u 4. st. pr. Kr., a prenio ju je bizantski ljetopisac Syncellus u 9. st. po Kr. (vidi Dodatak, 1. dio, dokum. 3), popraena je sljedeim komenta rom: "Dio lae koja se nasukala u Gordijskom gorju u Armeniji, postoji i danas, a neki tamonji stanovnici s nje struu smolu, od koje potom izra uju talismane." 'Gordijsko gorje u Armeniji' moe biti samo brdo u sjeveroistonoj Tur skoj, koje se danas uglavnom naziva Ararat, premda su ga turski kartogra fi skloniji nazivati Bykagri Dagi, to znai 'velika Agrijeva planina'. A moemo li vjerovati biblijskom izvjeu da su potopne vode preplavile najvie svjetske planine (Post 7,19), tada je taj potop uistinu bio sveopa razorna katastrofa, budui da je brdo Ararat, koje je danas ugasli vulkan, svojom visinom od 5165 m vii od i jednog vrha Europe i za 600-njak m vii od planine Whitney u Sjedinjenim Dravama. Uspon na brdo Ararat, dakle, ne preporuuje se malodunima. Padine su mu veoma strme i posute su velikim kamenjem, a prijeti i opasnost od lavine. Mjesno stanovnitvo, meu kojima veinu ine Kurdi, u nepresta-

nom je sukobu s Turcima koji su okupirali to podruje, a ak ga i oni na stoje izbjegavati - kako pie u jednom vodiu: "zbog ravnodunosti, pra znovjerja ili oba razloga". Stoga je prvi zabiljeeni uspon na Ararat uinio Rus Frederick Parrot tek 1829. Engleski plemi i sin jednog od prvih en gleskih geologa, lord James Bryce, odvaio se na taj pothvat 1876. u dobi od 38 godina. Zabiljeio je da je na visini od 3900 m naiao na: "... komadi drveta dug oko 1,2 m i irok 13 cm, koji je nedvojbeno bio oblikovan ne kim oruem." Godine 1893., nestorijanski nadbiskup Nourri izvijestio je o otkriu: "... tamnocrvenih greda od veoma vrstog drveta". Jedan od pr vih ruskih zrakoplovaca navodno je 1916. ondje, na rubu zaleenog jezera koje se nalazilo na velikoj visini, vidio predmet nalik brodu. Godine 1953., ameriki naftni radnik tvrdio je da je snimio est velikih i jasnih fotografija kojima se nakon njegove smrti 1962., tajanstveno izgubio svaki trag. No ideja o Noinoj arci koja jo uvijek poiva na Araratu, privukla je veliku pozornost javnosti tek nakon 1955., kada je francuski industrijalac i amaterski planinar Fernand Navarra, objavio svoju knjigu Ja'i trouve l'Arche de Noe ("Otkrio sam Noinu arku"). Navarra je tvrdio da je, nakon to je svladao guduru koja se nalazila na blagoj padini visokog dijela plani ne, ugledao: "... kroz debeli sloj leda, tamne, izmijeane obrise. To su mo gle biti samo krhotine arke." Probivi se kroz led, Navarra je: "... umrtvljenim prstima dotaknuo komadi drveta, koji nije izgledao kao grana, ve je bio oblikovan i istesan u obliku etverokuta." U nastojanju da to 'doka e', uzeo je odlomljen komadi oble grede. Laboratorijskom analizom stani ne strukture te grede, provedene u Parizu i Madridu, prvotno je utvreno da je stara oko pet tisua godina, to se savreno poklapalo s pretpostavlje nim datumom potopa, koji se moe izraunati na temelju popisa sumerskih kraljeva. Meutim, analiza izotopom radioaktivnog ugljika provedena u Labo ratoriju za ispitivanja radioaktivnim ugljikom pri Pennsylvanijskom sveu ilitu u SAD-u, kao i u Nacionalnom fizikom laboratoriju u Teddingtonu, Velika Britanija, rezultirala je potpuno drukijim datumom. U izvjeu Teddingtonskog laboratorija objavljenom u znanstvenom asopisu Radio carbon, pisalo je: "Hrastovina nepoznate vrste ... iz veoma velike drvene strukture ot krivene pod ledom, na visini od 4200 m nadmorske visine, na sjeve rozapadnoj padini gorja Ararat, Turska, pronaao Fernand Navarra izmeu 1950. i 1955.; podnijeli D. H. E. Woodward, Walker i Wo odward Ltd., Birmingham ... Komentar: vidno nije dio arke."

Istraivai laboratorija u Teddingtonu utvrdili su da drvo potjee iz 760. god. po Kr., a laboratorij u Pennsylvaniji ga je smjestio u 650. god. po Kr. Prema tome (pretpostavimo li da su datumi u prosjeku toni), najvjerojat nije objanjenje bilo bi da drvo potjee iz planinske nastambe nekog bi zantskog pustinjaka. Mjesna armenska predaja uistinu kazuje o nekom takvom drevnom svetitu. Osim toga, poznato je da su u razdoblju utvr enom analizom radioaktivnim ugljikom, kranski redovnici diljem ta danjeg 'civiliziranog' svijeta katkad pribjegavali najrazliitijim naporima u svojoj udnji za osamom, kao to je bio i sluaj s irskim svecem Brendanom, koji je otplovio daleko na sjeverni Atlantik. Svi ozbiljni dokazi da drveni predmet iz Ararata pripada Noinoj arci, bili su apsolutno pobijeni. Unato tomu, meutim, zanimanje za drveni predmet otkriven na veli koj visini nije posve ugaslo. Navarra je 1969. predvodio ekspediciju na mjesto koje je otkrio vie od desetljea prije. I toga je puta pronaao ko mad drveta, za koji je analizom takoer utvreno da potjee iz bizantskog doba. Godine 1971., taj su pothvat nastavili Amerikanci, koji su organizira li ekspedicije na Ararat pod pokroviteljstvom 'Institute for Creation Rese arch', iji lanovi vjeruju u doslovnu biblijsku istinu. Premda je jedna takva ekspedicija, koju je predvodio 'arkolog' John Morris, tvrdila da je vidjela njihovu pretpostavljenu arku, lanovi se nisu vratili ni s kakvim dokazima. Godine 1974., ponovno se probudio interes za to pitanje, kada je objavlje no da je ameriki satelit u orbiti snimio jednu anomaliju, za koju su neki pretpostavili da je najvjerojatnije biblijska arka. U tu je kontroverzu bio upleten ak i bivi astronaut James Irwin, koji je vodio ekspediciju na Ara rat pod pokroviteljstvom evangelistike skupine iz Colorado Springsa. Ali, umjesto nekog znaajnog otkria, Irwin je na toj ekspediciji samo iz gubio tri zuba pri veoma opasnom padu. Tijekom posljednja dva desetljea, meutim, itava je pria dobila po sve nov i neoekivan obrat zahvaljujui aktivnostima biveg asnika trgo vake mornarice, Davida Fasolda, 'biblijskog arheologa' Rona Wyatta, Au stralca 'dr.' Allena Robertsa i drugih. Potonja dvojica iznijela su brojne bizarne 'dokaze biblijskih tvrdnji' - popraene nejasnim video-snimkama, koje su se prodavale pod etiketom Amazing Truth Publications' - koje su, sasvim zaslueno, izazvale duboke sumnje. Ipak, to se tie njihove tvr dnje da su pronali Noinu arku, barem je predmet na koji su oni obratili pozornost svjetske javnosti stvaran i dostupan te, stoga, moe biti podvrg nut propisnom znanstvenom ispitivanju. Godine 1960., turski vojni kapetan Ilhan Durupinar, prilikom pregleda zranih snimka Ararata, izraenih za Institut za geodetska mjerenja NATO-a

u Turskoj, primijetio je na njima predmet nalik brodu, koji se nalazio na visini od oko 1900 m. Saznavi za to, Ron Wyatt je 1977. otputovao u Tur sku kako bi istraio to podruje. Ustanovio je da se predmet s tih fotogra fija ne nalazi na Araratu, nego u Akyayli, udaljenoj samo 19 km jugoisto no od njega. Meutim, iako je bio fundamentalist, to nije smatrao velikim otkriem, budui da Biblija izriito kae da se Noina arka zaustavila "na brdima Ararata" (Post 8,4), a vrh Ararata jasno se vidi iz Akyayle. Uvjeren onime to je vidio, Wyatt je pokuao privui daljnje zanimanje te je 1989. objavio knjigu Discovered: Noah's Ark, iste godine kada je objavljena i Fasoldova knjiga The Ark of Noah, u kojoj je autor promicao veoma slian argument. Godinu dana poslije to je mjesto posjetio australski 'doktor' Allen Roberts, koji je nakon toga, u suradnji s Wyattom, osnovao organiza ciju pod imenom Ark Search' ('Potraga za arkom') i obojica su poela nai roko promicati tvrdnju da je obris nalik brodu u Akyayli prava Noina arka. Neosporno je da se u Akyayli uistinu vidi obris nalik velikom brodu. Zahvaljujui publicitetu koji su izazvali Wyatt, Fasold i Roberts, poeli su se organizirati ak i turistiki obilasci, na kojima su pustolovi neustraivo svladavali nepristupanu, usku stazu koja prua jedini prilaz do tog mje sta. Iako se procjene dimenzija 'broda' razlikuju - prema jednom izvjeu, dug je 170 i irok 45 m, prema drugome dug je 157, a irok 42 m - izra unavanja ne predstavljaju nikakav problem. Dimenzije Noine arke opisa ne su u Knjizi Postanka (6:15), koja kae da je bila duga 300, a iroka 50 lakata. Ta drevna idovska mjerna jedinica razlikovala se u pojedinim raz dobljima, a neki tvrde da su grede 'arke' u Akyayli izvrnute, to ostavlja mjesta razliitim kalkulacijama. Meutim, mnogo su spornije druge tvrdnje koje su iznijeli Wyatt, Fa sold i Roberts. Naprimjer, Wyatt je tvrdio da je izvrio "kemijsku analizu" strukture 'broda', koja je "neprijeporno pokazala da je sastavljen od drveta i metala veoma drevnog podrijetla." Istina je, meutim, da udio ugljika koji je Wyatt naveo, ne prelazi uobiajenu granicu udjela ugljika u tlu, i ne prua nikakav dokaz o postojanju drva. to se tie metala, umjesto "me talnih potpornja" broda, na kojima je ustrajao Wyatt, tonije je objanje nje da je podruje Akyayle prirodno bogato rudom mangana, koja sadri visok udio eljeza. Fasold, Wyatt i Roberts izvrili su i brojna "dubinska radarska mjere nja" strukture iz Akyayle, koja su navodno pokazala da se pod zemljom nalazi predmet nalik brodu do kojega jo nitko nije dopro. Kako je objavlje no u asopisu Popular Mechanics:

Slika br. 5: Dio obrisa nalik brodu u Akyayli u okolici brda Ararat, Turska. Arkolozi' poput Rona Wyatta i 'dr.' Allena Robertsa tvrdili su da su to ostaci Noine arke. "On [Fasold] kae da su dubinska radarska mjerenja rezultirala po zitivnim rezultatima. Slika zabiljeena radarom na dubini od oko 24 m ispod krme toliko je jasna, da je Fassold mogao izbrojiti podne daske izmeu zidova. Fasold vjeruje da je tim pronaao fosilne ostat ke gornje palube i da je izvorna potkonstrukcija od trske nestala." Ali stvarnost je posve drukija. Kako je izvijestio Tim Fenner iz Sustava za geofizika mjerenja: "Godine 1987. proveo sam opsenu GPR [ground-penetrating ra dar] studiju u pokuaju utvrivanja bilo kakvih znaajki formacije nalik brodu nisko ispod povrine tla ... Uloeni su veliki napori u po kuaju ponavljanja radarskih mjerenja do kojih su 1986. stigli Wyatt i Fasold ... Nakon brojnih pokuaja provedenih tijekom jednog i pol dana, nismo uspjeli duplicirati njihove radarske zapise ,.." Fasold, Wyatt i Roberts tvrdili su i da su otkrili brodska rebra, zakovice, jelenje rogove i fosiliziranu ivotinjsku balegu. A nakon to su istraili

okolno podruje, otkrili su i veliko kamenje s izdubljenim rupama, za koje su pretpostavili da moda predstavljaju kamenje koje su brodovi u drevno doba za sobom vukli radi stabilnosti. Ian Plimer, prof, geologije pri Sveuilitu u Melbourneu, Australija, prijezirno je odbacio sve takve tvrdnje. Godine 1994. Plimer je s Fasoldom posjetio nalazite u Akyayli. Kao i Fenner prije njega, nije uspio po noviti nijedan od radarskih, seizmolokih, magnetskih i elektromagnet skih testova koje je Wyatt navodno izvrio. Tijekom te ekspedicije navodno je sam Fasold priznao da se ono za to je Wyatt tvrdio da je 'kon strukcija broda' vie jasno ne vidi, zakljuivi da su zacijelo namjerno iz dubljena u tlo kako bi tome nalikovali na Wyattovim fotografijama. Prema Plimerovu strunom miljenju, brod iz Akyayle obian je izbojak 120 mi lijuna godina starih stijena s morskog dna, oko kojih se naplavilo mnogo mlae (i jo uvijek pokretno) blatno klizite, u kojemu se ak nalaze i ko madii plastike. 'Kamena sidra su blokovi obinog vulkanskog bazalta iz tog podruja, koji su lokalna plemena najvjerojatnije oblikovala u kultne stele. Mnogi od njih mogu se pronai desecima kilometara dalje od Akyayle, a na njima su ljudi posljednjih tisuu godina urezivali krieve i natpise. Fasold je u svjetlu Plimerovih otkria, shvativi da su Wyatt i Ro berts prevaranti, potpuno promijenio svoj prvotni stav. Zajedno s Plimerom podigao je tubu protiv Robertsa pred australskim Federalnim su dom, koju su parnicu dobili. A kako su kasnija istraivanja pokazala, samozvani 'biblijski arheolog', Ron Wyatt, koji je nedavno umro, zapravo je bio subotar i anestezist iz Nashvillea, Tennessee. to se tie Floridskog 'sveuilita', koje je 'dr.' Allen Roberts navodio kao svoje matino sveuili te, naknadno se uspostavilo da je to adresa potanskog sanduia ispred fundamentalistike crkve, koja je dijelila lane doktorate za cijenu od samo nekoliko dolara. Da je 'arka' iz Akyayle doista drevni brod nasukan na Araratskom gor ju' na visini od 1800 m, to bi iziskivalo ozbiljno razmatranje mogunosti da se u drevno doba doista dogodio potop tolikih razmjera, da je izazvao podizanje razine tadanjih mora za najmanje 1800 m iznad dananje razi ne. Takvu bi katastrofu jedva izbjegao ak i Mexico City, da je tada posto jao. A ta bi injenica potaknula i nunost revizije svih osnovnih naela suvremene geologije. Sreom, takva revizija nije potrebna. Ekstravagan tne tvrdnje 'arkologa' moemo sigurno odbaciti kao suvremene mitove bez ikakvih ozbiljnih temelja koji, stoga, zasluuju samo zaborav.

Ali unato svemu, jedno se temeljno pitanje iznova namee. Zato se u biblijskoj prii o Noi, koja se tako blisko povezuje s narodom koji je sebe kroz povijest gotovo fanatino poistovjeivao s Izraelom, kao poslije-potopna domovina njihovih predaka navodi Araratsko gorje, koje se nalazi na najudaljenijem sjeveroistonom dijelu Turske? I zato se u brojnim drugim mitovima o potopu, koje smo svrstali u obitelj mitova srodnih biblijskoj prii, iznova spominje to izolirano podruje u Turskoj? Je li mo gue da je zemlja koju danas zovemo Turska, moda mnogo prisnije po vezana s priom o potopu nego li se do sada nagaalo? Kako emo vidjeti, zahvaljujui briljantnom teoretiziranju i iscrpnim istraivanjima dvojice realistinih amerikih pomorskih biologa, ije sam kvalifikacije osobno provjerio, ta je mogunost uistinu veoma stvarna.

4. P O G L A V L J E

IZLIJEVANJE CRNOGA MORA


"Navale svi izvori bezdana ..."
Post 7,11, Nova Jeruzalemska Biblija

Dogodilo se to u listopadu 1961., neto vie od godinu dana nakon to je turski vojni kapetan Ilhan Durupinar prvi put uoio lanu 'arku' na vojnim zranim snimkama Araratskoga gorja. Na drugoj strani Turske, na njezinu krajnjem zapadu, ameriki istraivaki brod Chain, admiralski brod Insti tuta za oceanografiju 'Woods Hole' iz Cape Coda, Massachusetts, polako je plovio u smjeru sjeverozapada. Otkako je dva mjeseca prije otplovio iz Falmotha, Massachussetts, preavi Atlantski ocean i Sredozemno more te svladavi Dardanele i Mramorno more, sada je slijedio smjer kroz uski Bosporski tjesnac koji vodi u Crno more. Chain je bio opremljen najsuvremenijim eho-sondama. Jedan od najmla ih tehniara na brodu, koji je pregledavao nove topografske podatke pod morja koje je biljeila ta oprema, bio je tada netom diplomirani ameriki oceanograf Billy Ryan, koji je danas redoviti profesor na Kolumbijskom sveu ilitu i strunjak za razine mora i sedimente. Svestran po naravi, Ryan je bio itekako svjestan povijesti morskog pojasa kojim je plovio, s Europom s lijeve i Azijom s desne strane broda. Neposredno prije ulaska u Dardanele, Chain je proao pokraj drevne Homerove Troje. U samom tjesnacu, pre ao je pokraj mjesta na kojemu je perzijski car Kserkso 480. god. pr. Kr. prebacio svoju vojsku na europsko tlo preko dva mosta sastavljena od oko 600 brodova svezanih konopcima. Kada je uao u Bospor, na obzoru pred njime nadvijale su se kupolaste damije i visoki minareti povijesnog Istan bula, biveg Konstantinopola ili Carigrada. Asirci, Feniani, Hetiti, Grci, Rimljani, Bizantinci, Vikinzi, kriari, Arapi, Mongoli i, naravno, dananji vladari toga podruja, Turci, samo su neki od naroda iji duhovi opsjedaju te obale.

No, kako su turski pomorski asnici koje su pozvali na brod kao proma trae, objasnili Ryanu i njegovim kolegama, podmorska hidrografija uskog, liticama iaranog Bosporskog kanala kojim su prolazili, bila je jednako za nimljiva kao i povijest njegove povrine. Snanu povrinsku struju koja je Chain silovito gurala u smjeru jugozapada na njegovu smjeru prema sjeve ru, proizvode hladne i velike crnomorske rijeke Kuban, Don, Dnjepar, Dnjestar i, povrh svega, Dunav. Te rijeke svojim istodobnim izlijevanjem ispumpavaju mnogo veu koliinu vode u Crno more nego li to ine njiho ve tri sestre, Rajna, Po i Nil prilikom istjecanja u mnogo vee Sredozemno more. Iako ta povrinska crnomorska struja koja tee kroz Bospor utjee u Sredozemno more, ispod nje, prema sjeveru tee znatno toplija, jednako snana dubinska protustruja iz Sredozemnog do Crnoga mora. Bosporski ribari odavno znaju za te dvije suprotne struje, ije su djelovanje iskoristi li sluei se ribarskom varkom sputanja kamenja u mreu do razine kojom tee dublja struja. Kada se mrea spusti na tu dubinu, dubinska e struja gotovo magino izgurati njihov brod u smjeru sjevera, koji e se, tako, opi rati snazi povrinske struje bez pomoi vesala, jedra ili motora. Dvadeset jednogodinji Talijan, Luigi Ferdinando Marsigli jo je 1680., postao prvi poznati Europljanin koji je znanstveno demonstrirao taj fenomen tako to je spustio u Bospor runi dubinomjer o koji je privrstio bijele plutane e pove. Dubinomjer je najprije povukao stranu njegova broda da bi, nakon to se spustio na odgovarajuu dubinu, oblikovao luk kojim je brod slobo dno strujao u potpuno suprotnom smjeru. Uzevi uzorke vode iz razliitih dubina, Marsigli je utvrdio da je dubinska, sjeverna struja znatno slanija od povrinske, koja tee prema jugu. Za oceanografa Ryana, bosporske protustruje predstavljale su fascinan tan nov fenomen, kao i ono to je jasno nalikovalo podmorskom kanjonu, koji su tvorile strane tjesnaca na njegovim veim dubinama, a ije su obrise neprestano biljeili njegovi brodski dubinomjeri. Duboko ispod povrine taj je kanjon veoma otar, kao da je u neko pradavno doba bosporska pod vodna sjeverna struja bila mnogo snanija. To je uistinu trebala biti izvanre dno snana struja, premda 1961. ni Ryan, kao ni itko drugi, tomu nije pri davao osobit znaaj. Prije nego li je Chain izvrio svoj zadatak, ispitivanje podmorja odvelo je Ryana do izlaza iz uskog Bospora i uvelo ga u zelena prostranstva samoga Crnog mora. To more na svjetskim zemljovidima nalikuje jezeru u obliku bubrega koje je, izuzev uskog Bosporskog prolaza, potpuno opkoljeno kop-

nom. Meutim, irina Crnoga mora od zapada prema istoku iznosi 1000 km, a od sjevera prema jugu 560 km, izuzev mjesta na kojemu u njega iz bija ruski poluotok Krim, zbog kojega je prilaz sjevernoj obali Turske irok samo 230 km. S obzirom na to, ameriki brod Chain mogao je nastaviti podmorska mjerenja jo samo nekoliko kilometara dalje, do trenutka kada se pred njim pojavio visok i prijetei ruski razara. Ryan i njegovi kolege tehniari prisjetili su se da je to ipak 1961. godina, vrijeme Hladnoga rata i da su obalna podruja tog dijela Crnoga mora, izuzev turske obale, pod veoma osjetljivom kontrolom Sovjetskoga Saveza. No, unato ruskim znakovima zastraivanja, amerika ekspedicija ukr cala se u ljeto 1969. na brod Atlantis II, koji je takoer pripadao Institutu za oceanografiju 'Woods Hole'. Toga puta, meutim, brod je prevozio tim geologa i kemiara koji su, gotovo sluajno, uspjeli izvriti neka dodatna znaajna mjerenja u Crnome moru. Premda su im obnovljeni sukobi izme u Egipta i Izraela osujetili planirani program istraivanja Crvenog mora, voe ekspedicije, dr. David Ross i dr. Egon Degens odluili su iskuati sre u i, umjesto toga, uputiti se u Crno more. Gotovo neposredno nakon ulas ka u Crno more, nisko iznad Atlantisa II proletio je ruski bombarder, koji je jo desetak puta nakon toga 'prozujao' zrakom. Ubrzo potom, Crnim se morem prolomila jedna od njegovih uvenih snanih oluja. Meutim, Rosa i Degensa to nije obeshrabrilo, ve su proveli sljedea dva mjeseca kartirajui itav crnomorski bazen, pri emu su paljivo bilje ili sve njegove sedimente, strukturu i biologiju te uzimali uzorke iz nje gova dna. Pregledom tih uzoraka ustanovili su da je prvih 100 cm gornjih slojeva sastavljeno od tamnocrnog, elatinoznog mulja, takozvanog sapropela, koji je sadravao velike koliine ostataka biljnih i ivotinjskih or ganizama. Ispod tih slojeva nalazio se sloj svjetlosive gline, koja je, neoeki vano, sadravala slatku vodu. Kako su dvojica znanstvenika poslije istaknula u svom znanstvenom radu, ija vrijednost dugo vremena nije bila prepoznata, Crno more je odreeno razdoblje nakon posljednjeg ledenog doba sigurno bilo slatko vodno jezero. Osim kie, u to su se jezero slijevale i rijeke koje utjeu u Crno more, koje su sa sobom nosile mlijenu svjetlosivu glinu. Onda je, u odreenom trenutku, Sredozemno more probilo bosporski kopneni most koji se oblikovao, kako smo prije spomenuli, neposredno nakon zavretka ledenog doba, kada je razina svjetskih mora bila mnogo nia. Kako su Ross i Degens grafiki prikazali u svom radu, uslijed tog probijanja Bospora, dotadanje slatkovodno jezero nevjerojatnom se brzinom preobrazilo u

dananje slano jezero. No, unato tomu, uvjereni da je razina crnomor skog jezera u to doba bila otprilike ista kao i razina prodirueg Sredoze mnog mora, pretpostavili su da je taj proces preobrazbe bio prilino blag. Nisu ni posumnjali da je moda bio popraen poplavom, niti su znali kada se ona moda dogodila. Ve 1988., drugi je Amerikanac, Bob Karlin, tijekom svog putovanja u Tursku istraivakim brodom Instituta 'Woods Hole', Knorr, stigao do drugog kljunog otkria, no ak ni on nije uvidio sve implikacije. Karlin je na mjestu na kojemu se Bospor spaja s Crnim morem, pronaao dokaz da se u nepoznatom razdoblju u prolosti zbila golema podmorska sedimentna lavina. Kako su zabiljeile njegove eho sonde, kanjon otrih rubo va, kojeg je Ryan uoio u dubinama Bospora, vodio je do ogromnog sedimentnog pokrova koji se prostirao tisuama kilometara u Crno more. inilo se kao da je nevjerojatno snana bujica zatomljene vode iz Sredo zemnog mora, nakon to je izrovala bosporski kanjon, prodrla na sjever i na tom se mjestu slila u Crno more. Ali jo uvijek nije bilo jasno kada se i zato to moda dogodilo. Bill Ryan je u meuvremenu ve nekoliko desetljea radio u Zemalj skom laboratoriju Kolumbijskog sveuilita, 'Lamont-Doherty', gdje mu je jedan od kolega bio Walter Pitman, strunjak za geotektoniku koji je izrai vao i magnetske profile oceana. Bio je oduevljen Ryanovim otkriima u Crnome moru, i njih su dvojica esto raspravljali o njegovoj oceanografiji. Meutim, nijedan od njih nije mogao predvidjeti jedinstven splet okolnosti koje su ih 1993. odvele natrag u Crno more, nakon raspada Sovjetskog Saveza koji se dogodio samo nekoliko mjeseci prije toga. Dana 19. oujka 1993., na adresu Kolumbijskog sveuilita neoekiva no je stigao telefaks naslovljen na Ryana i Pitmana, koji im je poslao bugar ski oceanograf iz Varne, dr. Petko Dimitrov. Dimitrov ih je oduevljeno izvijestio o svojim istraivanjima na dnu Crnog mora, koja je proveo u ma loj podmornici 70-ih godina prolog stoljea. Napisao je: "Na dubini od oko 110 m otkrio sam drevnu obalu. Nakon toga sam pronaao tragove drevnih plaa. Stari sprudovi bili su izvanredno dobro ouvani. To je bio dokaz da ih je iznenada prekrila golema koliina vode." Dimitrov je procijenio, na temelju najboljih dostupnih izraunavanja, da taj drevni obalni pojas, koji je, naravno, pripadao drevnom slatkovodnom

jezeru, potjee iz oko 7750. god. pr. Kr. Budui da se jezero nalazilo na tako velikoj dubini u odnosu na postglacijalnu razinu mora, svako prodira nje Sredozemnog mora u njega uistinu bi znailo premjetanje 'goleme koliine vode'. Ryana je to trenutano podsjetilo na predavanja o Europi ledenog doba, koja je pohaao prije vie od dvadeset godina, a na kojima je predava, Jiri Kukla, pokazao da je jo 6000. god. pr. Kr. u istonoj Eu ropi vladala velika sua. Ryan je pretpostavio da su se pod takvim okolno stima u Crno more slijevale mnogo manje koliine voda velikih rijeka nego danas. Moda je ono tada bilo tek relativno mala mlaka okruena veo ma slabim nasipom, ije bi samo jedno probijanje izazvalo nezamislivo razorno izlijevanje vode. Neposredno nakon prve, Ryanu i Pitmanu ukazala se druga neoekiva na prilika, koja je proizala iz hitnog poziva u pomo koji je poslije hladnoratovska Rusija uputila Sjedinjenim Dravama. Duboko zabrinuti Rusi eljeli su utvrditi u kojoj bi mjeri otpadne tekuine iz ernobilske nuklear ne elektrane, u kojoj se nedugo prije dogodila velika katastrofa, mogle utjecati na Crno more, u koje su se slijevale rijeke koje su ih nosile, budui da je svaka nagomilana radioaktivnost mogla imati katastrofalne posljedice na pomorski ivot i, slijedom toga, na itav hranidbeni lanac. Rusi su Ame rikancima ponudili svoj struni kadar svjetskog ugleda osposobljen za prikupljanje uzoraka iz morskog dna, u zamjenu za njihovu pomo u rjea vanju tog problema svojom tehnologijom i veom strunou u sonarnom profiliranju morskog dna. Rusi su se, nadalje, obvezali osigurati istraiva ki brod Aquanaut, a sve to je ameriki tim trebao uiniti jest da sa svojom opremom otputuje u oceanografski laboratorij u Gelendzhiku na istonoj obali Crnoga mora, to je trebala biti polazna toka istraivake ekspedicije. Bio je to upravo onakav projekt koji je Ryan eljno oekivao kao priliku da se vrati na Crno more i na koji ga nije bilo potrebno nagovarati, za razli ku od Pitmana, koji je bio pesimistian u pogledu ruske pomoi. Meu tim, Ryanu je potekou predstavljalo obeanje koje je dao studentici geo logije iz Connecticuta, Candace Major, da moe est tjedana stairati u njegovu laboratoriju, to se poklapalo s razdobljem kada je on trebao bo raviti na Crnom moru. Kada joj je izloio taj problem, Candace Major je odluila prikljuiti se njegovoj ekspediciji i poela se upoznavati s razliitim vrstama crnomorskih mekuaca za koje se smatralo da bi se mogli nalaziti meu uzorcima koji e se prikupiti s morskog dna. Kada su Ryan, Pitman i Majorova stigli u Gelendzhik, morali su privre meno odgoditi ekspediciju zbog kanjenja opreme. No, kada je oprema

konano stigla, Pitman je odahnuo kada je vidio da se njihov glavni sonar, CHIRP, izrazito sofisticiran podvodni seizmiki profiler na daljinsko up ravljanje, koji je posudio, nije unitio prilikom duge i opasne plovidbe iz Bostona. Isto tako, laknulo mu je kada su Rusi porinuli CHIRP, koji je oblikom nalikovao dupinu, s broda Aquanaut, neposredno nakon ega je taj dubinomjer poeo odailjati izvrsne slike onoga to je mogao 'vidjeti', kroz talog s morskog dna koji se neizbjeno nagomilavao. Naime, kada je Aquanaut samo est sati nakon isplovljivanja iz Gelendhika stigao do Kerkih vrata na sjeveru Crnog mora, na brodskom monito ru pokazao se obris drevne obalne crte, koja se nalazila na velikoj dubini na odreenoj udaljenosti od dananje obale. Izgledala je upravo onako kako je bugarski oceanograf Petko Dimitrov opisao 'drevne plae', koje je otkrio dvadesetak godina prije tijekom svojih podvodnih istraivanja. Osim toga, na monitoru su se jasno vidjele rijene obale visoke 4-5 m, koje su nedvojbeno ocrtavale korito neko veoma krivudave rijeke. Slije dei to podvodno rijeno korito prema sjeveru, Pitman i Ryan su uoili da je ta rijeka neko bila produetak ruske rijeke Don. Danas, za razliku od nekoliko tisua godina prije, rijeka Don zavrava 160 km sjeverno, u Azovskom moru, koje je plitak zaljev Crnoga mora s kojim ga povezuju Kerka vrata. No kako je pokazao CHIRP, Azovsko more oito nije postojalo u od reenom razdoblju u prolosti, dok je vijugavi Don tekao daljnjih 160 km preko tadanje iroke nizine, prije nego li se izlio preko potonule obalne linije. Iz svega toga moglo se samo zakljuiti da je u to doba razina Crnoga mora bila otprilike sto metara nia od dananje, to je iznova potvrivalo Dmitrova prethodna otkria. Sljedei zadatak Aquanauta bilo je prikupljanje uzoraka s morskog dna, a njegov je cilindar za buenje bio dizajniran tako da je mogao prodrijeti 3,5 m duboko u morsko dno, osim ako bi naiao na sloj kamena ili vrste tvari, kakvi se mogu nalaziti u neko kopnenim podrujima. Prvi uzorak, uzet iz srednje plitke sprudi prije nego li je builica naila na vrstu tvar, sadravao je samo 1 m taloga. A mekuce otkrivene u tom uzorku Candace Major je identificirala kao morsku vrstu Mytilus ili Moules mariniere (da gnje), kako gurmani nazivaju tu deliciju. Nakon toga se Aquanaut premjestio u dublje vode. Tim za buenje do bio je uputu da ponu putati vitlo kada brod dosegne najveu moguu brzinu, kako bi se moglo maksimalno prodrijeti u morsko dno. Na taj su nain uspjeli prodrijeti za 0,6 m dublje nego prije, iako su i tada nailazili na prepreke. No upravo se sadraj uzoraka iz tih posljednjih 0,6 m poka zao izrazito zanimljivim.

Kasnije analize su pokazale da je builica naila na otpor zbog sloja ljunka koji se nalazio na dubini od 1,2 m. Meu tim ljunkom nalazile su se krhotine ljuski mekuaca, koje su bile izbijeljene, kao da su dugo bile izloene sunevoj svjetlosti. Unato tomu, moglo ih se lako identificirati. Kako je Majorina analiza ubrzo pokazala, meu njima se vie nisu nalazili primjerci morskih mekuaca vrste Mytilus, ve iskljuivo slatkovodne vr ste Dreissena rostriformis. Isto tako, Majorova je medu tim ostacima iden tificirala ljuske sitnih rijenih pueva, koji se inae ne mogu pronai u moru. U meuvremenu je sonar na velikoj dubini zabiljeio obrise nekoliko potonulih grebena, za koje se poslije, nakon prikupljanja dodatnih uzora ka buenjem, ustanovilo da predstavljaju pjeane sprudove. Na Ryanovo i Pitmanovo iznenaenje, ti su sprudovi jo uvijek zadrali svoje prvobit ne obrise i pokazivali su rijetke tragove erozije, koji normalno nastaju dje lovanjem valova u sluaju kakva postupnog potonua. Bilo je posve oito da se ondje, na morskom dnu, nalazi drevno obalno kopneno podruje. A kako su Ryan i Pitman rekli: "injenica da su [sprudovi] izvanredno ouva ni moe se objasniti samo izrazito naglim potonuem." Analize kasnije izvaenih mekuaca dodatno su pomogle razumijeva nju te drevne potonule obale. I kao to su pokazala prethodna Rossova i Degensova otkria, svi morski organizmi otkriveni u niem dijelu uzoraka bez iznimke su pripadali slatkovodnim vrstama. Iznad njih se nalazio debeo, muljevit sloj sapropela, dok su svi morski organizmi iz gornjih dijelova pripadali morskim vrstama. Iako su prethodna Rossova i Degensova istraivanja poloila veinu te melja, Ryan i Pitman sada su uvjerljivo zakljuili da je ono to danas nazi vamo Crnim morem neko bilo plitko slatkovodno jezero. To jezero tada nije bilo povezano sa Sredozemnim morem preko Bospora, kao to je sluaj danas, to se poklapa s ranije spomenutim modelom glacijalne geografije povezane s niskim razinama mora. No tada se dogodilo neto to je izazva lo prodiranje slane vode iz Sredozemnog mora, koji se proces oito odvijao veoma ubrzano s obzirom na netaknute obrise podvodnih sprudova. Sva populacija slatkovodnih mekuaca naglo je uginula u uvjetima slane ocean ske vode, ili iz nekog drugog razloga. koljkai vrste Mytilus naposljetku su, kako se ini, silinom prodora dospjeli u novonastalo Crno more, na kon ega se ondje razvila nova, slanovodna morska populacija. Meutim, jo su ostala nerazjanjena mnoga pitanja, izmeu ostalih, kada se taj prodor vode iz Sredozemnog mora uope dogodio? Kljuni in dikator bila je metoda utvrivanja starosti izotopom radioaktivnog ugljika.

Slika br. 6: Karta Crnog mora prije i nakon Ryanova i Pitmanova pretpostavljenog velikog izlijevanja Sredozemnog mora.

U telefaksu koji je poslao u oujku 1993., bugarski oceanograf Petko Dimitrov pretpostavio je da se to dogodilo 7750. god. pr. Kr. No, je li bio u pravu? Nakon zavretka ispitivanja otpadnih tekuina iz unitene ernobilske nuklearne elektrane, Ryan, Pitman i Majorova vratili su se u SAD, gdje je Ryan predao nekoliko uzoraka slatkovodnih mekuaca koje su prikupili, svom kolegi, strunjaku za analize radioaktivnim ugljikom, dr. Glennu Jonesu. Jones, koji danas radi na Teksakom oceanografskom institutu, tada je bio zaposlen u 'National Ocean Sciences Accelerator Mass Spectometry Facility' koji djeluje u sklopu Oceanografskog instituta Woods Hole. Taj institut provodi analize uz pomo najmodernije AMS tehnike mjerenja udjela stabilnog ugljika 12 do odreene koliine nestabilnog (i blago radio aktivnog) ugljika 14 koji je moda preostala u uzorku. Sredinom veljae 1994., Glenn Jones je Ryanu telefonski javio rezultate analize. Ryan se pri sjea tog razgovora: "Zvoni telefon. Diem slualicu. S druge strane ujem glas Glenna Jonesa, koji se smijuljio. Kaem mu: 'Glenn, u emu je problem?', a on mi odgovara: 'Jesi li me nasamario?' Kaem mu: 'Kako to misli jesam li te nasamario?' Odgovara mi: 'Jesu li sve ljuske koji si mi poslao iz istog uzorka?' Rekao sam mu: Naravno da ne! U emu je problem?' On mi kae: 'Pa, sve su iste starosti.' ... A onda mi navodi datiranje: '5600. god. pr. Kr.' To nisam oekivao." Za razliku od Jonesa, vijest da su svi slatkovodni mekuci uginuli u isto vrijeme Ryana nije nimalo iznenadila, jer je potvrivala teoriju da je pro ces pretvorbe slatke crnomorske vode u slanu bio izrazito nagao i razoran. Iako je teko zamisliti kako velika vodena povrina koja obuhvaa podru je otprilike veliine Britanskog otoja, jednim potezom unitava svu svoju populaciju koljkaa, Jonesova analiza radioaktivnim ugljikom upuivala je upravo na to. No, pravo je iznenaenje bilo to je taj dogaaj, na temelju Dmitrovih otkria, smjeten u 5600. god. pr. Kr., dok su Ryanova oekivanja odlazila dva tisuljea dalje u prolost. Meutim, osim to je izmeu Istoka i Zapa da prije ruenja eljezne zavjese postojao izrazito velik tehnoloki jaz, zna nost datiranja izotopom radioaktivnog ugljika znatno je napredovala tije kom dva desetljea od Dimitrovih istraivanja crnomorskog dna. Nakon podrobnih razmatranja i savjetovanja s drugim strunjacima, Ryan i Pitman su postupno poeli izraivati scenarij koji bi mogao obja-

sniti sva razliita datiranja koja su do tada prikupili. Kako smo ranije sa znali, a to je znanstveno ve bilo potvreno, razina svjetskih mora nepo sredno nakon zavretka ledenog doba, bila je mnogo nia nego danas. U uleknue koje danas ispunjava Crno more, nisu se izlijevale vode Sredoze mnog mora koje bi ga povezivale s razinama svjetskih mora. Uski Bosporski prolaz, koji je Ryan uzdu preplovio brodom Chain 1961., jednostavno nije postojao jer tada se na njegovu mjestu nalazilo kopno. Osim postgla cijalnih voda koje su nastale otapanjem leda i kinice, u crnomorsku depre siju iskljuivo su se izlijevale vode Dunava, Dnjepra, Dnjestra, Dona i Ku hana. Budui da je to u potpunosti bilo istjecanje slatkih voda, neizbjeno je rezultiralo stvaranjem velikog slatkovodnog jezera, jednog od mnogih kojima je obilovao tadanji postglacijalni svijet. A nakon zavretka mini ledenog doba, koje je nastupilo u mlaem drijasu, promijenio se obrazac otjecanja postglacijalnih voda koje su nastale odleivanjem. Umjesto da su se te vode izlijevale u crnomorsko jezero kao prije, otjecale su na zapad, pridonijevi, tako, stvaranju novog Sjevernog mora. Premda su se u crnomorsku depresiju ispunjenu slatkom vodom i dalje izlijevale vode pet velikih rijeka, nastupanjem drugog veoma sunog, ali kratkotrajnog razdoblja, njezin se ukupan volumen smanjio na otprilike dvije treine dananje veliine, to jest, na razinu oko 100 m niu od dana nje. Upravo su u tom razdoblju danas duboko potonule obale, koje je Dimitrov prvi uoio jo 70-ih godina prolog stoljea, a koje je 1993. potvr dila Pitmanova sonda CHIRP na brodu Aquanaut, bile izloene zraku i suncu. Nadalje, kako smo prethodno vidjeli, tisuljetno razdoblje izmeu 10 500. pr. Kr. i 5000. pr. Kr., bilo je obiljeeno izrazito velikim porastom razi ne svjetskih mora. Da bismo, stoga, mogli razumjeti to razdoblje, valja nam zamisliti stabilan proces podizanja razine Sredozemnog mora, Gibraltar skim vratima povezanog sa svjetskim morima, a koji se ujedno stabilno odvijao u odnosu na razinu crnomorskog jezera, koja je ve tada bila izra zito niska. S obzirom na to, bosporski kopneni most (koji je tada bio ne prekinut) tada je zacijelo bio izrazito krhki nasip koji je sprjeavao prodi ranje Sredozemnog mora, a s njime i proboj ogromne hidrauline sile svih svjetskih oceana u nisko crnomorsko jezero. Prema tome, bilo je neizbjeno da e taj nasip, prije ili poslije, popustiti, to se oko 5600. god. pr. Kr. nedvojbeno i dogodilo. Tomu je moda napo sljetku pridonio i potres. NASA-ine satelitske snimke Bosporskog prolaza pokazuju izrazito nazubljen rascjep, a itavo podruje Anatolije, koje lei

na toki dodira nekoliko velikih ploa Zemljine kore, oduvijek je poznato po izrazito snanim seizmikim aktivnostima. Bez obzira na uzrok, Ryan i Pitman su na temelju prikupljenih dokaza pretpostavili da su slane vode Sredozemnog mora iznenada probile bosporski nasip i poele se slijevati u mnogo nie slatkovodno jezero. A iz ranije spomenutog Karlinovog ot kria podvodne lavine, koja se iz napuknutog Bospora uruila u Crno more, bilo je posve jasno da je taj proboj bio izrazito razoran. Prema tome, nema nikakve dvojbe da su Pitman i Ryan otkrili dokaz o stvarnom potopu biblijskih razmjera. Prema njihovim izraunima: "Deset kubinih milja vode svakodnevno se izlijevalo kroz [Bospor], to je dvje sto puta vea koliina vode od one koja protjee Nijagarinim slapovima i dovoljna je da svakoga dana potopi otok Manhattan do dubine od gotovo 800 m." Procijenili su da se buka koju je proizvodila nadirua voda mogla uti na udaljenosti od 480 km, i da je nadirala brzinom od oko 80 km/h, pri emu je razina Crnog mora svakodnevno rasla za 15 cm, dok se razina oceana diljem svijeta sputala za 30 cm, jer su ga, sukladno svom kapacite tu, opskrbljivali golemim koliinama nove vode. Ryan i Pitman su pretpo stavili da se to neobuzdano poplavljivanje do tada ugodnih jezerskih sprudova i niskih okolnih travnjaka, koji su se prostirali na podruju od oko 97.000 km, odvijalo oko dvije godine. S obzirom da se pritom izlijevala slana voda iz Sredozemnog mora, za doslovno vie milijuna ivotinjskih organizama i kopnenih biljaka to je znailo trenutanu smrt, jer ta je voda nasilno prodrla u njihovo slatko vodno okruenje, koje nije moglo podnijeti nikakve slanomorske uvjete. Doista, danas je jasno da ranije spomenut debeo sloj sapropela, koji su Ross i Degens otkrili u svojim uzorcima iz morskog dna, predstavlja ostatke svih tih ivotinjskih i biljnih organizama koji su se, iz razloga koje emo objasniti u sljedeem poglavlju, izvanredno dobro ouvali. Sve to neizbjeno namee sljedee pitanje: to znamo o ljudskim naseo binama koje su moda postojale u okolici slatkovodnog jezera u vrijeme kada se dogodilo to golemo izlijevanje? Je li ih bilo mnogo i jesu li poto nule zajedno sa svojim stanovnicima? Ili su moda neki od njih izbjegli unitenju, kako kazuju legende o potopu? S time u vezi osobito je zanim ljiv datum potopa - oko 5600. god. pr. Kr. Premda se dogodio dva tisulje a prije otkria pisma, bilo je to razdoblje kada su se ve odavno utvrdila brojna vanjska obiljeja onoga to nazivamo civilizacijom. Stanovnici mno gih podruja Bliskog istoka, osim to su sijali usjeve i uzgajali stoku, jeli su i pili iz lonarskih posuda, ivjeli u kuama u malim gradovima i nosili

tkanu odjeu. Osim toga, Ryan i Pitman su se postupno uvjerili da podru je dananje Turske, na junoj strani Crnoga mora, nije nimalo zaostajalo za takvim razvojem. Catal Hyk, grad u unutranjosti ije je ruevine 60-ih godina prolog stoljea iskopao britanski arheolog James Mellaart, oko 6000. god. pr. Kr. (neposredno nakon potopa) pokazivao je mnogo vie vanjskih obiljeja civilizacije od bilo kojega drevnoga grada u Mezo potamiji ili Egiptu, usprkos nazivu 'kolijevka civilizacije' koji se tim ze mljama openito pridaje. Logino je zakljuiti da je slatkovodno jezero u koje utjee nekoliko rijeka i koje je smjeteno u zoni umjerene klime, bilo svojevrstan prirodni magnet za ljude i ivotinje. Ljudi su ondje mogli loviti ili zarobljavati ivoti nje koje su ondje dolazile na pojilite i jednostavno navodnjavati svoje usjeve. Kao to su rijeke Nil, Tigris i Eufrat poslije opskrbljivale stanovni ke kasnije egipatske i mezopotamske civilizacije, moemo pretpostaviti da su ljudi u 6. tisuljeu pr. Kr., osobito ako su ivjeli u sunim podrujima, kako upuuju otkria Jirija Kile, traili takvo idealno mjesto i da su se na posljetku naselili u njegovoj okolici. Ipak, za ljude koji su ivjeli u podrujima oko crnomorskog slatkovod nog jezera, izlijevanje Sredozemnog mora u njega, za koje sada znamo da se dogodilo i moemo odrediti vrijeme, nedvojbeno je znailo okrutnu i razornu katastrofu. Da su to bile nomadske lovako-skupljake skupine, koje su tvorile veinu svjetskog stanovnitva tijekom vie tisuljea prije, moda bi jednostavno slegnuli ramenima i preselili se na novo podruje. Ali poljodjelci i stoari, koji su utroili mnogo energije i sredstava za stvara nje 'trajnog' naselja, ne bi mogli pribjei takvom jednostavnom rjeenju. Oni bi trebali uiniti neto slino onome to je uinio Noa ili, pak, Utnapitim, Atrahazis, Ziusudra ili Deukalion iz prie. Naime, naravno pod pretpostavkom da su znali graditi brodove i da su raspolagali neophodnim sredstvima za to, trebali bi izgraditi pogodno plovilo za 'prijenos ljudi i ivotinja i u njega ukrcati sve to im je potrebno da na drugome mjestu nastave svoj dotadanji nain ivota. Nakon toga bi trebali otploviti na neko mjesto do kojega nisu doprle potopne vode i na kojemu e zapoeti nov ivot. S obzirom na sve prije spomenute podatke da srodne prie o potopu po tjeu iz podruja izmeu Grke i granica Indije, razumno je pretpostaviti da se one osnivaju na stvarnom dogaaju, koji su Ryan i Pitman sada doka zali. Takvo bi zakljuivanje bez promiljanja odbacili samo oni koji sma traju neodrivom svaku mogunost da u 'religijskom' tekstu kao to je Biblija postoji makar i malo istine.

Naime, kada su ugledni znanstvenici Ryan i Pitman poeli izlagati svo ja otkria akademskim kolegama, ukljuujui arheologe i strunjake za drevne mitove o potopu, njihove su reakcije bile u rasponu od ravnoduja do izrazitih uvreda. Krajem 1996., David Harris, direktor Arheolokog instituta Londonskog sveuilita, u intervjuu o njihovim otkriima koji je dao za dokumentarac BBC-a, opisao ih je "lutanjima izmiljenom zem ljom". Kada su u istom nizu intervjua upitali asirologinju dr. Stephanie Dalley s oxfordskog Orijentalnog instituta, jesu li Ryan i Pitman doista otkrili dokaz o potopu iz epa o Gilgameu, ona se podrugljivo nasmijala i tu pretpostavku oznaila nedostojnom bilo kakvog razmatranja. Nadalje, kada su Ryan i Pitman 1986. objavili svoja otkria u iznenau jue skromnoj 'popularnoj' knjizi Noah's Flood: The New Scientific Discove ries about the Event that Changed History, znanstvenici i laici jednostavno su zanijemjeli. A to se dogodilo unato tomu to su autori, na njihovu veli ku ast, savjesno izbjegli onaj oblik senzacionalizma kojemu esto podlije u drugi, manje znanstveno nastrojeni autori biblijskih i drevnih povijes nih tema. Skepticima valja priznati da je Ryanovoj i Pitmanovoj hipotezi jo uvijek nedostajao barem neki dokaz da je taj potop unitio drevna ljudska nase lja. Bez takvog dokaza njihova besprijekorna strunost i znanstveno potkri jepljene tvrdnje mogu se smatrati samo istom teorijom. A jo je vie po razna bila injenica da takav dokaz, ak i da postoji, zacijelo lei na dubini od 90 do 120 m ispod povrine dananjeg Crnog mora - i, prema tome, izvan dosega podvodne arheologije. Ryanova i Pitmanova teorija, dakle, mogle su ostati samo primamlji vim pretpostavkama kojih se arheologija nije mogla nadati da e potvrditi. Ali u zaleu je ekao domiljat poduzetnik koji je prije toga ve zadivio svijet otkriem olupine Titanica na dnu hladnog Atlantika na dubini od 3 km. Taj poduzetnik nije bio naduti akademik, niti je imalo strepio uloiti svoj trud i velika sredstva kojima je raspolagao u otkrivanje dokaza biblij skog potopa. Njegovo je ime dr. Robert Ballard.

5. P O G L A V L J E

ZAPANJUJUA OTKRIA
"To je zapanjujue. Bit e potrebno iznova napisati povijest drevnih civilizacija, jer ovo jasno dokazuje da se crnomorski potop uistinu dogodio i da su na drevnim obalama Crnoga mora ivjeli ljudi"
Dr. Bill Ryan o otkriima Roberta Ballarda

Pretpostavljeno nasukavanje Noine arke na gorju Ararat, koje se nalazi u blizini Crnoga mora, jedno je od nekolicine dragocjenih tragova koji sro dne prie o potopu povezuju s Crnim morem. Meutim, ironino je da su rezerviranost i skepticizam, s kojima je bila doekana Rvanova i Pitmanova hipoteza, vjerojatno proizali upravo iz injenice da se mit o potopu popularno nije povezivao s Crnim morem. Unato tomu, iz mezopotamskog epa o Gilgameu, koji sadri najstariju poznatu verziju prie o potopu, jasno proizlazi da je Crno more od pamti vijeka pratio zao glas, pod pretpostavkom da taj ep govori upravo o njemu. Prije epizode u kojoj se Utnapitim prisjea potopa, opisuje se Gilgameov prelazak preko mora do Utnapitima, koje se more naziva 'Vode smrti': "Nijednog mjesta kraj ovoga mora s kojega bi itko mogao sretno prijei preko i sretno pristati... Teka je plovidba preko Svjetskoga mora, teak je put do Voda smrti, koje su pred dalekim drugim svijetom." (deseta ploica). Karta tada poznatog svijeta, uklesana na ploici s epom o Gilgameu, pri kazuje Utnapitimovu domovinu, koja se nalazi sjeverozapadno od Mezo potamije, i Crno more kao jedino znaajnije more na tom podruju. A osim Gilgamea, rimski pisci poput Plinija i Ovidija nazivali su Crno more, ije je latinsko ime Pontus Euxinus, 'Pontus Axenos' ili negostoljubivo more, dok su ga Turci nazivali Karadeniz, 'glasnik smrti'. ak se i danas podvodni arheolozi koji istrauju Crno more upozorava ju da uvjeti koji u njemu vladaju nisu nimalo ugodni kao u susjednom Sredozemnom moru. Povrinske vode Crnoga mora u koje neprestano

utjeu Dunav i druge rijeke odavno su bogate ribama - palamidama, inu nima, ivercima, papalinama, pimoljima (vrsta oslia) i mnogim drugim vrstama - premda njihovu opstanku danas prijeti zagaenje. Ali morsko dno prema njegovu sredinjem bazenu naglo se sputa na dubinu veu od 2100 m, gdje kao u svim crnomorskim dubokim vodama vlada posve drukije okruenje. Na opasno promjenjivoj razini, koja katkad prelazi vie od 60 m dubine, Crno more nije samo mrtvo, nego i smrtonosno. Voda u tim veim dubinama ne sadri kisik, ve je zasiena sumporovodikom, H 2 S, jednim od najopasnijih plinova na svijetu. Samo jedan udisaj tog plina, koji karakterizira smrad 'trulih jaja', moe biti smrtonosan, a budui da gotovo trenutano unitava osjetilo mirisa, radnici na naftnim platformama uvjebani su da pobjegnu kada osjete makar i najslabiji miris toga plina. Zapravo, u nekim uzorcima koje su David Ross i Egon Degens izvadili iz crnomorskog dna 1969. zabiljeeno je istjecanje male koliine H 2 S u spoju s metanom. Takvi uvjeti, procjenjuju neki, prisutni su u 90% Crnoga mora, radi ega je ono na glasu kao najvea beivotna vodena masa na svijetu, prem da su slina anoksina svojstva zabiljeena u dubinama Baltikoga mora kao i u nekim norvekim fjordovima. Znanost to jo uvijek nije posve obja snila. Meutim, izotopno datiranje morskih organizama iz uzoraka mor skoga dna, koje su Ross i Degens izvrili tijekom svoje ekspedicije 1969., pokazalo je da se sumporovodik ondje nakupio u doba crnomorskog poto pa. Prema tome, jedno od moguih objanjenja bilo bi da su crnomorski slatkovodni organizmi, uslijed nedostatka kisika zbog intenzivnog pritje canja slane vode, pribjegli jedinom biokemijskom procesu koji im je pre ostao tako to su izvlaili kisik iz sumpornih eljeza morske vode i tako stvarali sumporovodik. Ako je to objanjenje tono, tada je H 2 S, zapravo, posljednji dah umiruih slatkovodnih organizama. Istraivanje tako kobnog podmorja, stoga, predstavlja velik izazov. A tu potekou dodatno oteava injenica da se dubina od 90 ili vie metara, koju su Ryan i Pitman procijenili kao razinu kopna na kojoj je neki 'pret potopni' narod mogao ivjeti u okolici slatkovodnog jezera, nalazi izvan dosega ronilaca. Podvodna arheoloka istraivanja nameu pravila o mak simalnom vremenu boravka u dubinama veim od 10 m, radi sprjeava nja dekompresijske munine ili kesonske bolesti. Ukoliko se nalazite na lazi na dubini od 15 m, ronioci ondje mogu ostati najdue 80 min. No, na dubini od 35 m ne smiju se zadravati dulje od 15 min. Prema tome, u sluaju bilo kojeg oblika podvodnih arheolokih istraivanja, roniocima se nikako ne preporua dubina od 90 m.

Meutim, danas 58-godinji dr. Robert Ballard osobito je osposobljen i opremljen za prevladavanje upravo takvih, naizgled nepremostivih pote koa. Tijekom dugogodinje slube na poloaju direktora Oceanograf skog instituta Woods Hole, ujedno i organizacije odgovorne za crnomor ska istraivanja na brodovima Chain i Atlantis II, Ballard se specijalizirao za razvoj podmornica za istraivanje dubina koje su ljudima inae nedo stupne (ili su veoma opasne). A nakon incidenta u kojemu su on i jedan lan njegove posade umalo poginuli kada je njihova podmornica zapela u olupini broda potonulog na velikoj dubini, dr. Ballard je poeo favorizirati podmornice bez ljudske posade. Najpoznatija meu njima je Argo, podmornica na daljinsko upravlja nje opremljena prednjim i bonim sonarima, kamerama i fotoaparatima, koja je privezana za svoj matini brod 6000 m dugim kabelom. Ballard je 1. rujna 1985. poslao Argo na svoje slavno 3 km dugako, dvosatno putova nje ledenim dubinama Atlantskoga oceana, odakle se vratio s prvim snim kama Titanica nakon njegova potonua prije 73 godine. etiri godine poslije, takoer uz pomo Arga, Ballard je na dubini od 5 km uspjeno lo cirao njemaki ratni brod Bismarck iz 2. svj. rata, koji su 27. svibnja 1941. potopili savezniki zrakoplovi i ratna mornarica vie stotina kilometara daleko od zapadne obale Francuske. Ali nije se ograniio samo na suvreme no doba. Njegova novija otkria ukljuuju dva drevna fenika broda koja su potonula u blizini Izraela i najstarije su ikada otkrivene brodske olupine. Jedna od Ballardovih odlika radi koje je zaslueno stekao ugled meu arheolozima i znanstvenicima jest, da se unato traganju za povijesnim ostacima koji izazivaju ogromno zanimanje javnosti, ne pretvara u lovca na blago nakon to ih otkrije. Nakon otkrivanja Titanica i Bismarcka, insisti rao je da se brojni predmeti koji se jasno mogu vidjeti razasuti oko brodskih olupina, ostave na svome mjestu. Jednako tako zazire od uznemiravanja posmrtnih ostataka stotina ljudi koji su izgubili ivot na tim nesretnim brodovima. Ali bez obzira na obeshrabrujue probleme povezane s istraivanjem tako velikih dubina sjevernog Atlantskog oceana, izazov traganja za vrstim dokazom Ryanova i Pitmanova crnomorskog potopa povlaio je za sobom svoje probleme, koji su iziskivali razliite pristupe i prilagodbu opreme. Za takav je rad Ballard, koji se nedavno povukao sa slube u Oceanograf skom institutu Woods Hole, osnovao svoju tvrtku pod nazivom 'Institute of Exploration' sa sjeditem u Mysticu, Connecticut. U svrhu sponzoriranja tog istraivanja uspostavio je radnu suradnju s asopisom National

Geographic. Tako je u sijenju 1999., neto vie od godinu dana nakon to su Ryan i Pitman javno obznanili svoja otkria, Ballard ve slao posljednju seriju svojih robota za istraivanje podmorja i brodske komandne sustave u luku Sinop na turskoj obali Crnog mora. Cilj mu je bio preliminarno izvianje u potrazi za dokazom koji e potkrijepiti njihove tvrdnje. Nije poznato tko je i kada osnovao luku Sinop. Meutim, rimski ju je geograf Strabon, podrijetlom iz toga podruja, prije vie od dvije tisue godina precizno i njeno i opisao kao: "obdarenu divnom prirodom i ljud skim marom, jer smjetena je na rogu poluotoka i sa svake strane prevlake nalaze se luke, sidrita i prekrasna ribolovita." A Sinop nedvojbeno sa dri najbolje uvjete za izgradnju lukih postrojenja na turskoj obali Crnoga mora. Amerikanci su je tijekom Hladnoga rata koristili kao NATO-ovu postaju za prislukivanje Sovjetskog Saveza, ime su mjesnom turskom stanovnitvu omoguavali neuobiajeno prisne odnose s amerikim posje titeljima. A Sinopljani su neosporno bili osobito zadovoljni kada je Ballard unajmio dvije mjesne ribarice, Guven i Yidiz za prijevoz svoje istraivake opreme. Tako se na skromnoj turskoj ribarici Guven nalazila oprema nekoliko svjetlosnih godina naprednija nego li su to njezini projektanti ikada mogli zamisliti: visokotehnoloki ehosonder, najprecizniji satelitski navigacijski sustav i visokofrekvencijski boni sonarni torpedo. Putovanje se pokazalo uspjenim ve nedugo nakon isplovljivanja s ciljem istraivanja morskoga dna nekoliko kilometara sjeverno od Sinopa. Na temelju podataka bonog sonarnog torpeda, promatrai u Ballardovoj kontrolnoj sobi mogli su na dubini od 170 m 'vidjeti' jasne obrise koji su neosporno oznaavali drevnu obalnu crtu. Ta je obala veoma nalikovala onoj koju je Dimitrov prvi otkrio u bugar skom dijelu Crnoga mora 70-ih godina prolog stoljea i na koju su Ryan i Pitman naili uz rusku obalu Crnoga mora tijekom svoje ekspedicije Aquanautom 1993. No, ova obalna crta bez dvojbe je predstavljala isti ju ni rub biveg slatkovodnog jezera. Uz pomo satelitskih veza koje su osigu ravale najbolje dostupno geografsko pozicioniranje, Ballard je naredio da Guven nekoliko puta preplovi odreeno podruje kako bi mogao precizno kartirati podvodnu topografiju. I toga puta, kao to su uinili i Ryan i Pit man u sjevernom Crnom moru, elektronski je procijenjen sastav obalne crte, pri emu je otkriven klasian profil drevne pjeane plae sa koljka ma i kamenom poploanom obalom, iji je rub vodio do drevne razine vode, iji je mulj neko leao na dnu jezera i priobalni pjeani sprud.

Kako ju je Ballard opisao: "... nalikovala je svakoj drugoj plai na Zemlji - osim to se nalazila na dubini od 168 m!" Sljedea na redu bila je turska ribarica Yildiz. S nje je u more sputeno podmorsko vozilo na daljinsko upravljanje Oceanografskog instituta Woods Hole (ROV - Remotely Operated Vehicle), nasljednik Arga, kojeg je Bal lard odabrao posebno za tu operaciju. Prolazei iznad iste obalne crte koju je otkrio sonar na Guvenu, ROV je vizualno potvrdio iste podmorske obrise. Nakon toga su, uz pomo jaruala koje je prethodno bilo prilagoeno za prikupljanja uzoraka, s morskoga dna prikupljeni razliiti uzorci. Meu pijeskom, muljem i kamenjem koje je jarualo donijelo sa sobom na povr inu, nalazili su se ostaci drveta, ugljena, kostiju i komadi opsidijana ko jemu, kako je rekao Ballard: "... ondje nije bilo mjesto." U vrijeme pisanja ove knjige objavljeni su samo oskudni podaci do kojih se moglo doi ispitivanjem drveta, kostiju i (osobito) opsidijana. to se tie potonjeg, on je osobito zanimljiv jer je rije o tvrdom, lako lomlji vom vulkanskom staklu koje se moglo otkrhnuti poput kremena, radi e ga je u kasnom kamenom dobu bio izrazito cijenjen jer su se od njega oblikovala orua za rezanje. Zbog svoje tvrdoe bio je svojevrsna inaica sheffieldskog elika svojega doba. A budui da se u svom prirodnom obliku moe pronai samo u blizini vulkana - uistinu, obino je mogue znanstve no utvrditi iz kojeg vulkanskog podruja potjee neki komad opsidijana - injenica da je otkriven na dnu Crnoga mora upuuje na ljudsko djelova nje. Meutim, bez nekog smislenog konteksta to ne dokazuje nita, budu i da je mogao naprosto ispasti iz nekog broda. Bez obzira na podrijetlo opsidijana, kao u sluaju Ryanovih i Pitmanovih istraivanja, upravo se broj mekuaca koje je ROV-ovo jarualo prikupi lo s dna potonule plae pokazao najzanimlivijim. Ti su primjerci poslani na Ameriku akademiju prirodnih znanosti u Philadelphiji, gdje su taksonom (sistematiar) Gary Rosenberg i njegov tim identificirali primjerke devet razliitih vrsta, koji su potom poslani na datiranje radioaktivnim ugljikom u Ustanovu za spektrometriju ubrzanja mase pri Oceanografskom institutu Woods Hole, koja je provela i analizu Ryanovih i Pitmanovih uzoraka koljki. Ondje se ustanovilo da se meu najstarijim otkrivenim koljkama nalaze dvije vrste slatkovodnih mekuaca, koje potjeu iz raz doblja izmeu 13 500. pr. Kr. i 5500. pr. Kr., odnosno od kraja posljednjeg velikog ledenog doba do crnomorskog potopa, kako su ga datirali Ryan i Pitman. Moe se smatrati da su te vrste tada izumrle i da se nigdje u Crnom moru ne nalaze ivi primjerci tih vrsta, iji najblii srodnici danas ive u slatkovodnom Kaspijskom jezeru.

Pokazalo se da svaki primjerak sedam razliitih vrsta koljki, za koje je analizom radioaktivnim ugljikom u Woods Holeu utvreno da su mlae od 5500. god. pr. Kr., pripada morskim vrstama. Osim to su pripadale vrstama koje i danas ive u Crnom moru, analizom radioaktivnim uglji kom utvreno je da su mlae od 5000. god. pr. Kr. To Ballardovo istrai vanje, dakle, obilato je potvrdilo Ryanovu i Pitmanovu hipotezu, i to na temelju dokaza koji je prikupljen na podruju izmeu drevne obalne linije na suprotnoj strani Crnog mora i one s koje su 1993. uzeti uzorci morsko ga dna. Iako je Robert Ballard preliminarna otkria te ekspedicije iz 1999. ob znanio u listopadu 1999. - a koja je National Geographic razvikao kao 'dokaz Noina potopa - bio je uvjeren da su ona bila tek ohrabrujui poe tak. Jo je trebao pronai kljuni dokaz o moguim potonulim ljudskim naseljima, neophodan za ozbiljno razmatranje Ryanove i Pitmanove hipo teze. Ipak, to ga nije obeshrabrilo te se u rujnu 2000. vratio na Crno more. Toga je puta odluio da e se posvetiti: "... traganju za ljudskim zdanjima ili drugim dokazima o ljudskim naseljima uz drevnu obalu jezera." Budui da im je za to bio neophodan snaniji i bolje opremljen brod od turskih ribarica, kljuni lanovi Ballardova tima ranije su stigli na Maltu kako bi se privremeno posluili koaricom Northern Horizon, prilagoe nom istraivakom radu. Taj je brod, za svrhu Ballardovih radova, bio do datno opremljen oceanografskom dizalicom i 4000 m dugim elinim op tikim kabelom. Osim toga, na njega su ukrcani kontejneri s komandnim centrom, raunalima, ekranima i drugom opremom za video nadzor, po sebno dopremljenom brodom iz 'Woods Holea'. Istim brodom dopremlje ne su i na Northern Horizon privezane njihove hvaljene nove podmornice Argus i Little Hercules, koje e odigrati kljunu ulogu u dogaajima koji e uslijediti. Argus, prikladno nazvan prema divu sa stotinu oiju iz grke mitologi je, bila je 3,5 m dugaka podmornica nalik saonicama, opremljena svjetli ma te kamerama i fotoaparatima. Bila je projektirana da u Crnom moru izvodi veinu onoga to je prethodno inio Argus, koji je slao slike Titanica sa dubina sjevernog Atlantika. I Little Hercules je bio projektiran kao ma nje, pomono 'pokretno oko' za sondiranje na manje udaljenosti ili u uskim prostorima. Premda je Little Hercules trebao ekati dolazak glavnog 'pilo ta', Argus je prvi put uronjen 19. kolovoza u duboko more uz grku obalu. Nakon to je oplovio istu rutu kao i Chain 1961., Northern Horizon je kre nuo preko Bospora u Istanbul, gdje su se njegovoj posadi, kako je pretho-

dno bilo dogovoreno, trebali pridruiti Ballard i filmska ekipa National Geographica. U toj je ekspediciji sudjelovala i Candace Major koja je sudje lovala na Ryanovoj i Pitmanovoj ekspediciji 1993. Dana 2. rujna 2000., nakon to se Ballard dan prije uspjeno pridruio timu, Northern Horizon je poeo svoje prvo istraivanje podmorja uz sje vernu obalu Turske, koje je prethodno ve bilo odreeno kao mogue na lazite ranih ljudskih naseobina. Bio je to vodeni pojas izmeu Abana i Turkelija koji se prostirao zapadno od Sinopa, a u kojemu se, kako je proiz lazilo iz turskih hidrografskih mapa, mogla nalaziti potonula rijena delta. Ustvari, prva Argusova mjerenja pokazala su da te grube mape sadre oz biljne pogreke i nedostatke, te da na tome mjestu nema rijene delte. Meutim, promatranjem nekih potencijalno zanimljivih lokacija iz blie udaljenosti, koje su zamijeene istim mjerenjima, Ballardov se tim usredotoio na pravokutnu strukturu dugaku otprilike 12 i iroku 4 m, koja se vidjela na udaljenosti od 19 km od obale na sjecitu dvaju malih rijenih kanala 'u unutranjosti'. Kako je Ballard kasnije primijetio u svom izvjeu: "Pomislio sam da je rije o brodskoj olupini, premda nije ba tako izgledala." A kada se Argus primaknuo, drei se ipak na sigurnoj udalje nosti, mogle su se vidjeti 'grede', premda njihov sonarni profil sam po sebi nije nalikovao onome brodskih olupina, s kojima je Ballard bio dobro upoz nat. Isto tako, nisu se vidjeli nikakvi ostaci i krhotine, poput sidra i razbije nih amfora, kakvi se obino mogu vidjeti uz olupine drevnih brodova. A nakon toga, na razoaranje itavog tima, Argusov sonarni sustav je preplavi la voda, radi ega je tri dana bio izvan upotrebe. Sreom, osposobljen je u srijedu 6. rujna, a video snimke koje je tada poslao sadravale su neke veoma jasne slike. Dubina na kojoj je Argus dje lovao oito je bila ispunjena sumporovodikom, s obzirom na jezovitu pu sto i odsutnost flore i faune. Ali Ballard i njegov tim bili su oduevljeni injenicom da su slike koje im je Argus odailjao pruale prvu vizualnu potvrdu onoga emu su se dugo nadali, naime, da su anoksini uvjeti u vodama zasienima sumporovodikom moda potpomogli ouvanju osta taka koji su ondje potonuli otprilike 5600. god. pr. Kr., a koje bi morski organizmi u normalnim uvjetima odavno unitili. U etvrtak 7. rujna, Northern Horizon se vratio u Sinop, gdje je ukrcao 'pilota' Little Herculesa, Martina Bowena, koji je neposredno prije toga dopu tovao iz SAD-a. Na brod se tom prilikom ukrcao i glavni arheolog ekspedi cije, dr. Frederic Hiebert, kustos odsjeka za bliskoistone starine pri Muze ju za arheologiju i antropologiju na Pennsylvanijskom sveuilitu. Ironijom

sudbine, upravo je taj muzej bio jedan od sponzora iskopavanja koje je sedamdeset godina prije proveo Leonard Woolley, a koja su navodno rezul tirala otkriem 'potopa'. Postavljanjem Little Herculesa i uz Hiebertovu strunu arheoloku pomo, ekspedicija je bila spremna za podrobnije pro matranje s manje udaljenosti pravokutne strukture nalik graevini, koja je prethodno privukla veliko zanimanje. Dopremanje Little Horizona natrag na mjesto iznad uoene strukture nije se odvijalo dovoljno brzo s obzirom na manju navigacijsku pogreku nastalu nepreciznim smjetanjem antene koja je omoguavala vezu sa sate litom. No, nakon ispravljanja te pogreke, tajanstvena struktura je ponovno uspjeno otkrivena. U 11:52 h, u subotu 9. rujna, dan nakon pokusnoga porinua, Little Hercules je prvi put iz blizine snimio podvodnu strukturu na dubini od 95 m. Iznenada se na monitorima u kontrolnoj sobi pojavila slika istesane drvene grede. Dr. Frederik Hiebert iskreno je priznao da je u tom trenutku: "... doslovno zinuo." Nije bilo nikakve dvojbe da je tu gredu obradio ovjek. Kako je rekao: "Bila je to jedna od najnevjerojatniJih stvari koje sam ikada vidio." Little Hercules je u daljnjim promatranjima razotkrio druge, slino ob raene grede i grane. Prema njihovu poloaju moglo se zakljuiti da su sluile kao potpornji zidovima i krovu graevine, za koju se danas pro cjenjuje da je bila dugaka 14 i iroka 3,5 m. Kako je Hiebert istaknuo, ta je graevina oito bila premazana blatom. Poznato je da su se tim graditelj skim stilom sluili stanovnici drevne Turske u 6. tisuljeu pr. Kr., kako se moe vidjeti u naseljima poput Catal Hyka smjetenog 480 km junije. S obzirom na djelomino blatnu graevinu, zidovi su se sruili in situ: "To je nalik alatu za modelarstvo, svi dijelovi su ondje. Samo to se na mjestu rastopila", prokomentirao je Hiebert sicilijanskom arheologu Francescu Torreu. Plovei na Northern Horizonu, tim je nastavio istraivanje s Little Herculesom koji se sada kretao neposredno iznad graevine i njezine neposre dne okoline. Hiebert je poslije gotovo ushieno izvijestio: "Dok smo veoma paljivo - praktiki centimetar po centimetar - pro lazili iznad toga nalazita, postupno smo otkrivali kamena orua. To je tucano kamenje ... ne male otrice ... ali ini se da je kamenje tucano ili brueno. Ne znam je su li posrijedi ekii ili dlijeta. Nita ne dodirujemo. Samo ih fotografiramo."

Slika br. 7: Jedan od prvih obraenih predmeta koje su otkrile Ballardove pod vodne kamere.

ini se da su neka od tih kamenih orua izvrsno polirana i imaju pa ljivo izbuene rupe. Ondje se nalazilo i dlijeto ili otrica sjekire, za koji je Hiebert primijetio da nevjerojatno nalikuje onome koji je vidio u sinopskom muzeju. Otkriveni su i fragmenti keramike, za koje je Hiebert rekao da su bili: "... doslovno izloeni na podu te graevine [pravokutne zgrade]. Bilo ih je zapanjujue vidjeti, jer zamiljamo da bi trebali biti prekrive ni talozima. Ali tu, na drevnoj obalnoj liniji sedimentacija je toliko niska da je lonarija izloena. Mogli smo vidjeti da to zdanje oblikom otprilike nalikuje drevnoj kui, kako nam se inilo. Sadravala je lonariju. Imala je to brueno kamenje. Imala je jasne ostatke zidova izgraenih od blata, s kolcima i gredama, to je, ini se, bio uobiajen nain gradnje." injenica koje je Hiebert bio itekako svjestan, naime, da je Sredozemno more prodrlo u Crno more prije oko 7 tisuljea i da je ta pravokutna

graevina, naizgled iz kasnog kamenog doba, leala na mjestu udaljenom 18 km od turske obale i vie od 90 m ispod povrine Crnog mora, mogla je znaiti samo jedno. U okolici crnomorskoga slatkovodnog jezera, prije prodora Sredozemnog mora, neosporno se nalazilo ljudsko naselje. Bez obzira osnivaju li se prie o potopu na istinitim dogaajima, u 6. tisuljeu pr. Kr. u okolici dananjeg Crnog mora doista su ivjeli ljudi koji su potop zacijelo doivjeli kao globalnu katastrofu. To je otkrie prema svim mjerilima zasluivalo objavljivanje na naslovnicama, stoga je Ballard posvetio vrijeme obznanjivanju te vijesti svijetu, uz velikodunu pomo svojih sponzora iz National Geographica. Dana 14. rujna gotovo su sve vee novine i TV-postaje diljem svijeta objavile tu pri u, uz prve snimke artefakata koje su snimili Ballardovi podvodni roboti. Ipak, tada se sve to svodilo samo na slike snimljene 90 m ispod povrine Crnoga mora. I unato Ballardovoj pohvalnoj uzdrljivosti od iznoenja podvodnih ostataka, u ovom je sluaju, a bez vidljivih ljudskih kostura, bilo jasno da je neophodno izvriti neposrednu procjenu nekih artefakata, s ciljem utvrivanja njihove starosti. Tako su Ballard i Hiebert zatraili od turske vlade doputenje za uzima nje nekih artefakata s morskoga dna. Unato poznatoj sporosti turske biro kracije, ministar kulture Istemihan Talay veoma im je brzo ishodio to do putenje. Little Hercules zapravo nije bio projektiran za prikupljanje uzoraka. Bal lard i Hiebert nisu ni oekivali da e nakon osam tisuljea pronai ikakve artefakte na morskom dnu, i to u tako ouvanom stanju kao da su ondje bili juer ostavljeni i k tomu jo bez taloga. No, Ballardovi domiljati ine njeri ubrzo su projektirali prikladnu napravu u obliku jednostavne koare nalik lopatici, koju su privrstili na prednju stranu podvodnog vozila. Smjestili su je tako da je kamera u boji, koja se nalazila na brodu, moe stalno vidjeti. Dana 21. rujna ve je prikupljeno dovoljno artefakata da zadovolje neposredne zahtjeve ekspedicije. Kako je Ballard poslije napisao u svom izvjeu: "Uz pomo te naprave uspjeno smo izvadili velik broj artefakata, a svi su bili izraeni od drveta." Ta biljeka, bez obzira koliko jezgrovita, ima znatne implikacije. Hiebert, kako je odmah priznao, pogreno je identificirao orua koja su na TV mo nitoru vidjeli razasuta oko pravokutne zgrade, kao kamene artefakte. Po-

vijesno gledano, veina do danas sauvanih predmeta iz kasnog kamenog doba uistinu su kameni - jer bi se drugi organski materijali, kao to je drvo, odavno raspali. Hiebert je, razumljivo, oekivao kamen. Sukladno tomu, njegovo je iznenaenje poraslo nakon otkria drvenog orua. Tako er je potvreno da su ti predmeti: "... oblikovani ljudskim rukama." Kako je sam Hiebert opisao: "[Orua] su glatka i simetrinog oblika i sadre jasne tragove buenja kojim su proizvedene rupe vidljive na video snimkama." S obzirom na potronost drveta, nae je znanje o drvenim predmetima iz kasnog kamenog doba veoma ogranieno. Prema tome, injenica da su ti predmeti, otkriveni u velikim dubinama Crnoga mora bili drveni i da se jo uvijek nisu raspali, pokazivala je da su anoksina svojstva toga mora, kako se tim i nadao, uistinu djelovala kao izvanredan konzervans. To je otvorilo stvarnu mogunost da e daljnjim istraivanjima moda biti otkriveni pravi crnomorski 'Pompeji', vie od pet tisua godina stariji od rimskih, to bi moglo dovesti do novih spoznaja o tehnologiji iz vreme na osvita nae civilizacije. injenica da su to bila drvena orua bila je druga kljuna veza. Kame ni artefakti, budui da su anorganskog podrijetla, mogu se datirati samo na temelju stila njihove izrade i utvrivanjem starosti organskih tvari koje su u njima sadrane. No, osim to se moe podvrgnuti datiranju izotopom radioaktivnog ugljika, starost drveta se u nekim sluajevima moe odredi ti i na temelju godova na deblu. Sitni uzorci nekih drvenih predmeta koje je pokupio Little Hercules, podvrgnuti su datiranju radioaktivnim uglji kom i uvjereni smo da e rezultati uskoro postati dostupni. Jedino pravo iznenaenje bit e ustanovi li se da ne potjeu iz 6. tisuljea pr. Kr. ili prije toga razdoblja - premda se neki ozbiljni nesklad ini nevjerojatnim, s obzirom na jasan datumski obrazac izveden iz dvije potpuno odvojene analize podrijetla mekuaca. Ti rezultati, zajedno sa stilistikom procjenom artefakata prikupljenih podmornicom, kao i daljnjim analizama podvodne kue i dalje e biti samo kap u moru, s obzirom na ono to bi Ballard i drugi mogli otkriti slijedom daljnjih istraivanja crnomorske 'pretpotopne' obalne linije. Naime, ono to su uzastopne arheoloke studije dugo navjeivale i ono to su Ballardova zapanjujua otkria ve potvrdila, ozbiljna je pogreka sadrana u naim konvencionalnim udbenicima, a odnosi se na razumije vanje vremena i mjesta nastanka nae civilizacije. Tijekom moga obrazo vanja 50-ih godina prolog stoljea, standardno se, kao i danas, poduava lo da je civilizacija poela oko 3000. god. pr. Kr. u velikim dolinama Nila,

Tigrisa i Eufrata u Egiptu i Mezopotamiji. Nesrazmjerni arheoloki napo ri usredotoivali su se na ta podruja i na razdoblje od 3000. god. pr. Kr. nadalje. Kao da prije njih nije nikada i nigdje bilo niega znaajnog. To se u nama toliko duboko usadilo, da nam se svaka pomisao da bi mogle po stojati znatno starije, samo manje impresivne civilizacije - i to upravo u Turskoj - ini nezamislivom. Ali ak i oskudni crnomorski artefakti koji su do sada otkriveni upuu ju na to, da su ljudi koji se s njima povezuju bili na iznenaujue visokom stupnju obrtnikoga razvoja gotovo tri tisuljea prije izgradnje egipatske Velike piramide. Tko su mogli biti ti ljudi koji su ivjeli u okolici Crnoga mora neposredno prije njegova kobnog izlijevanja? Kakvu su ondje razvili civilizaciju, unato injenici da je to vrijeme obiljeilo naglo podizanje razine svjetskih mora? Kako emo otkriti, 'pretpotopni' narodi bili su pre dugo zanemarivani.

6. P O G L A V L J E

ZELENI KRAJOLICI
"Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku."
Post 2,6

Kako je spomenuto u prolom poglavlju, zbog zamjetno nie razine mora, neke dananje kontinentalne obalne linije bile su tijekom jo neutvrenog razdoblja neposredno nakon posljednjeg ledenog doba, znatno drukije od sadanjih. Godine 1986., dugo prije nego li su Ryan i Pitman izloili svo ju pretpostavku o potopu, geolog Tjeerd van Andel sa sveuilita u Cambridgeu, izradio je kartu tih obalnih linija Sredozemlja i njegove okolice [slika br. 8]. U popratnom znanstvenom radu opisao je znaajke odavno potonu lih kopnenih podruja, kako ih je on zamiljao: "Uz obalu Tunisa, koje je podruje danas more, prostirale su se velike ravnice, koje su obrubljivale vei dio Italije, june Francuske, isto ne panjolske i Grke. Anatolija je bila povezana s Europom kopne nim mostovima koji su se prostirali preko Bospora i Dardanela, dok je veina Ciklada [skupina od oko 30 otoka u Egejskom moru ratr kanih izmeu jugozapadne obale Turske i najjunijeg dijela grkog kopna] bila meusobno zbijena u jedan otok ... Uski most povezivao je Italiju i Siciliju, ali... nestao je neposredno nakon prvih otapanja leda. Morska udaljenost izmeu Korzike i Italije, Sicilije i Tunisa ili Krete i Peloponeza bila je mnogo manja." Zanimljivo je da Van Andel posebno spominje Bospor, ime potvruje postojanje kopnenog mosta kao znaajke postglacijalnog krajolika, prije njegova nestanka 5600. god. pr. Kr. Bitno je istaknuti da su osim izmijenjenih obalnih linija postojale i druge znaajke tog postglacijalnog krajolika, koje su s obzirom na klimu i okoli bile znatno drukije od dananjih. Neke od tih razlika bitno su utje cale na podruja na kojima su vjerojatno postojala ljudska naselja.

Slika br. 8: Rekonstrukcija sredozemnih obalnih linija kako su moda izgledale neposredno nakon zavretka ledenog doba, a na kojoj se karti vide [oznaeno crnim] velika podruja koja jo nisu bila zahvaena kasnijim porastom razine mora. Prema otkriima J. C. Shackletona i T. van Andela. Kako smo spomenuli ranije u knjizi, Ledeno doba je okonalo u kaoti nim promjenama. Ledeni pokrivai koji su se povlaili, za sobom su ostav ljali desetke golemih jezera ratrkanih diljem svijeta. Meu njima su bila prikladno nazvana Velika jezera, koja se prostiru izmeu dananjih Sjedi njenih Drava i Kanade, dok su u 'Starom svijetu' to bili Baltiko, Aralsko i Kaspijsko jezero, Crno more i mnoga druga. Klima je tijekom kratkog razdoblja bila relativno suha, to je jedna od znaajki te Allerod faze. Prema istraivanjima geoarheologa, prof. C. Vancea Haynesa Jr. sa Sveuilita u Arizoni, Tucson, to znai da su do oko 11.000. god. pr. Kr. vodene povrine pale na svoju najniu razinu u odnosu na prethodnih najmanje 15000 godina. Rijeke su znatno presuile u uspo redbi s prijanjim obilnim vodama koje su presijecale velike doline. U tom istom razdoblju izumrle su i neke vrste velikih sisavaca, koje su postojale tijekom posljednjih dva milijuna godina. Meu njima su bili veliki mamu ti, divovski ljenivci i sabljasti tigrovi. Iako do danas jo nije objanjeno za to su ta stvorenja izumrla, to se nedvojbeno dogodilo tijekom suhe Allerod faze, nakon koje je, u mlaem drijasu, iznenada iznova uslijedilo kratkotrajno razdoblje relativno suhih i iznimno hladnih klimatskih uvje ta, takozvano mini ledeno doba Nakon toga, otprilike izmeu 10.000. i 8000. god. pr. Kr. - postoje izne naujue velika odstupanja u izraunavanjima znanstvenika ovisno o nji hovim datiranjima mlaeg drijasa - ledeno doba je konano popustilo.

Klima je postala znatno toplija i vlanija. A uslijed otapanja ledenih po krivaa i obilnih kia, razine svjetskih mora izrazito su porasle, to je ujed no uzrokovalo i bujanje rijeka koje su se izlijevale iz svojih korita i slijevale u opasno presuena jezera. Nadalje, kia je padala na podrujima na kojima ona danas nije uobiajena. U Sahari, primjerice, oluje prouzroene istonoatlantskim strujama koje su do tada pogaale sjeverno gorje Atlas u Sjever noj Africi, promijenile su svoj smjer i poele strujati prema jugu, nosei sa sobom obilne kie u Saharu. Slijedom toga, u Sahari, koja je u ledeno doba bila manje suna nego danas, iznenada su se oblikovala velika jezera i rijeke. Premda veina njih danas vie ne postoji, geolozi mogu utvrditi njihovo postojanje na temelju blokova upljikavog vapnenca, takozvanog travertina, koji je ostao nakon njihova isuivanja. U jezero Ouargia, koje se nalazilo juno od Tunisa, slije vala se rijeka koja je tekla prema sjeveru iz visoravni Tassili, danas jednog od najdubljih i najsuih podruja Sahare. Tok te rijeke moe se vidjeti i danas. U dananjim pjeanim prostranstvima junog Alira i sjevernog Malija, neko su blistala velika jezera, koja su geolozi nazvali Taouat, Taoudenni i Azouak. A postojala su i mnoga druga kojima jo nisu dana ime na. Okruivali su ih bujni zeleni travnjaci koji su obilovali ivotinjskim vrstama, koje danas moemo pronai u Junoj Africi. A takvi klimatski uvjeti nisu vladali samo u Sahari. I u dananjoj Tur skoj su se oblikovala postglacijalna velika jezera, izuzev crnomorskog slat kovodnog jezera (koje su neki znanstvenici nazvali jezero Novoevskinsky) na njezinu sjeveru. Jezero Aksehir na zapadu zemlje bilo je pet puta vee nego to je danas. U ravnici Konya u sredinjoj visoravni, nalazilo se veli ko jezero koje se znatno smanjilo tijekom sunog mlaeg drijasa, da bi se nakon toga iznova napunilo. Istono od Turske prostiralo se Kaspijsko je zero, koje je nakon zavretka ledenog doba takoer bilo vee nego danas. Okolica jezera Van na sjeveroistoku Turske, koja danas podsjea na Mjeseev krajolik, obilovala je umom, tako da su jo u 8. st. pr. Kr. vojske monih kraljevstava morale doslovno kriti svoj put kroz nju. Poznato je da su u Haluli, danas sunom podruju Sirije u blizini granice s Turskom, rasla stabla hrasta, jasena, jablana i pistacija. Tim podrujem, kao i okoli com jezera Van i Urmia, tumarala su i krda divljih slonova. Vei dio Bliskog istoka obilovao je najrazliitijim vrstama ptica, riba, medvjeda i planinskih maaka, koje su odavno izumrle zbog nemogunosti prilagodbe okruenju. ak je i Arapski poluotok izmeu Crvenog mora i Perzijskog zaljeva, koje danas takoer automatski povezujemo s golemim pjeanim pustinj-

skim prostranstvima, bio mnogo vlaniji i zeleniji. Studije su pokazale da su se u dananjoj pustinji Saudijske Arabije nalazila velika jezera. Isto tako, poetkom 90-ih godina prolog stoljea, u vrijeme Zaljevskog rata, znanstvenik Farouk El-Baz s Bostonskog sveuilita naiao je u Kuvajtu i njegovoj okolici na velik broj granitnih i bazaltnih oblutaka. Utvrdivi da potjeu iz gorja Hijaz u Saudijskoj Arabiji, koje se nalazi 1050 km zapadno od Kuvajta, pretpostavio je da ih je ondje nanijela kia. Njegovu su pretpo stavku potvrdile radarske snimke svemirske letjelice, na kojima se jasno vidjela linija drevne rijeke duboko ispod arapske pustinje, a koja se prostira la od planine Hijaz, preko Saudijske Arabije sve do Perzijskog zaljeva. Na temelju izotopne analize starosti debelih naslaga tla bogatog organskim tvarima iz Perzijskog zaljeva, kao i analize uzoraka tla iz Arapskog mora nedaleko Jemena, znanstvenici se danas openito slau da je u tom podru ju od oko 7000. do 3000. god. pr. Kr. vladala mnogo vlanija klima, to znai da je i El-Bazova rijeka zacijelo iste starosti. ak su i istonije od tog podruja, u dananjoj pustinji Karakum, koja se prostire istono od Kaspij skog jezera, postojala slina drevna, velika jezera. S obzirom da je u postglacijalno doba, esto na neoekivanim mjestima, postojalo toliko mnogo jezera okruenih zelenilom, ona su zacijelo bila glavna pojilita brojnim ivotinjskim vrstama. Velike skupine takvih biljo jeda sigurno su privukle lovce koji su u njima vidjeli prikladnu hranu. Iako govorimo o izrazito drevnoj prolosti, razdoblju dugo prije izuma pisma, to potvruju brojna ljudska svjedoanstva. Naime, jedno sredstvo komunikacije medu ljudima, koje se razvilo ak prije zavretka ledenog doba, bilo je oslikavanje i rezbarenje zidova pilja i sklonita u stijenama, poput Lascauxa u jugozapadnoj Francuskoj i Altamire u sjevernoj panjolskoj. Omiljena tema pretpovijesnih slikara bile su ivotinje koje su lovili i koje su, kako se ini, osobito tovali. A nakon zavretka ledenog doba, pretpovijesni su umjetnici poeli stva rati i ivopisne, premda grafike prikaze ljudi, takoer esto u kontekstu ivotinja koje su lovili. Tu piljsku umjetnost, premda ju je iznimno teko precizno datirati, nalazimo diljem svijeta, od Australije, Brazila do june Afrike i ona posvuda pokazuje zbunjujue slinosti. Ali jedno osobito produktivno i zanimljivo podruje u kojemu se zamjeuje niz razliitih umjetnikih faza koje se, u najmanju ruku, mogu postaviti u grub kronolo ki okvir, upravo je Sahara. Sve do 30-ih godina prolog stoljea openito se smatralo da u Sahari nikada nisu ivjeli ljudi i ivotinje. A onda je mladi francuski asnik Henri

Lhote u Tassiliju, danas naputenoj i izoliranoj saharskoj visoravni udalje noj 1450 km juno od Tunisa, otkrio velik broj drevnih slikarija i rezbarija na stijenama ratrkanih na velikim udaljenostima, to je upuivalo na to da su to podruje neko naseljavali ljudi. Prikazi razliitih vrsta ivotinja takoer su potvrivali ono na to su ve upuivale studije klimatskih uvjeta, naime, da je i vegetacija bila veoma raznolika. Naime, na njima vidimo slonove, nosoroge, vodenkonje, irafe, gazele i danas izumrle sjevernoafrike bizone, dakle, ivotinje kojima su svakodnevno neophodne velike koli ine vode i trave. Zaintrigiran tim otkriem, Lhote je odluio pokrenuti veliku ekspedi ciju u Tassili s ciljem umjetnike reprodukcije tih slika, i podrobnog bilje enja njihovih osobitosti i lokacija na kojima se nalaze. To je bilo neop hodno, jer su se slike i rezbarije esto nalazile na nepravilnim i erodiranim povrinama stijena, to je onemoguavalo izradu jasnih fotografija. Me utim, II. svjetski rat je osujetio te planove i Lhote je tek 1956. doao u priliku ostvariti svoj naum. S obzirom na nepristupanost Tassilija, njegova je ekspedicija imala mnogo problema. Neki lanovi tima nisu mogli izdr ati ekstremne klimatske uvjete, a ak su i deve kojima je Lhote prevozio namirnice uzbrdo i nizbrdo uskim, stjenovitim stazama, esto ugibale od iscrpljenosti, radi ega mu ih je lokalni Tuarez odbio dalje iznajmljivati. Usprkos tim potekoama, Lhote i preostali lanovi njegova tima doni jeli su sa sobom crtee slika, koje su izradili do tada nepoznati narodi koji su ivjeli u Sahari prije crnomorskog potopa, te prvih tisuu godina nakon njega. Openito se smatra da faza u umjetnosti koju je Lhote nazvao 'Ro und Heads' - zbog okruglih stiliziranih glava prikazanih ljudi [slika br. 9] - odgovara razdoblju koje bismo mi nazvali 'razdobljem prije crnomor skog potopa'. Ti ivopisni likovi prikazani su u plesu, plivanju te hajkama s lukovima i strijelama. Neki od njih naizgled su goli, a drugi odjeveni u, kako se ini, kratke travnate suknje i ukrase nalik rogovima na glavama. Neki, pak, oko struka nose vree sline torbama za spremanje hrane da nanjih lovako-skupljakih plemena, a koje australski domoroci nazivaju 'dilly bag'. Oito je da su to bili, antropolokim rjenikom reeno, 'skupljako-lovaki' narodi. A iz onoga to o njima saznajemo iz saharskih slika na stijena ma, moemo zakljuiti da su naseljavali veoma iroko geografsko podruje, nova kopnena prostranstva koja su postala pristupana neposredno na kon zavretka ledenog doba. Naime, slini su prikazi otkriveni u panjol skoj i nekim dijelovima Afrike, kao to je Tanzanija, koja se nalazi juno

Slika br. 9: Jedna od pret potopnih freski iz faze 'Round Head', otkrivena tijekom ekspedicije Henrija Lhote u Tassiliju u Sahari. Obratite pozornost na 'tobolce' ('dilly bags') ili torbe za skupljanje koje neki od likova nose oko struka. od Sahare. Isto tako, sline rezbarije na stijenama otkrivene su u Naltepeu na brdu Aragats, jednom od dvaju araratskih vulkana na armenskoj stra ni uz granicu s Turskom. Sline rezbarije na stijenama otkrivene su i u Beyuk Dashu u Kobistanu, na zapadnoj obali Kaspijskog jezera te u Buqrasu u Siriji, gdje nalazimo karakteristine slikovne prikaze nojeva. Zajednika tema koja se provlai tim pretpovijesnim umjetnikim djeli ma, primjena je lukova i strijela za lov. To oruje oito je izumljeno prije zavretka ledenog doba. Uobiajeni su i prikazi ljudi koji hodaju medu velikim biljojedima, osobito jelenima i govedima, koje su ivotinje na tim slikama katkad nesrazmjerno vee od ljudi koji ih okruuju. Izraz 'lovako-skupljaki narodi' obino u nama stvara sliku 'primitiv nih' ljudi koji vode surov i kratak ivot, jedva preivljavajui lovom na divlje ivotinje i hvatanjem ribe u rijekama i jezerima, te pretraujui tlo radi skupljanja jestivih divljih biljaka. Ali kako je Junoafrikanac Laurens van der Post ustrajno naglaavao u svojim studijama izumrlih junoafri kih Bumana, Khoisana - koje genetiari danas smatraju najbliim za jednikim precima svih ljudi, koji su ivjeli prije 100.000 godina - 'primitivac' je pogrdan i potpuno pogrean opis. Taj je izraz posve neprimjeren

visokom stupnju razvoja koji su skupljako-lovaka plemena tada zacijelo dosegnula. Naime, u mnogim pogledima, nain ivota Bumana nije uope primi tivan ni surov. ene koje svakodnevno odlaze skupljati hranu bez ikakvih su prirunika razvile struno botaniko znanje o plodovima, liu i korije nju divljih biljaka. Moraju znati koje su od tih biljaka jestiva i ukusna hrana, gdje i kada ih se moe pronai i ubrati te mogu li se jesti kuhane ili sirove. Moraju znati koje su biljke ljekovite, otrovne ili halucinogene, koje se mogu iskoristiti za izradu uzica ili uadi i kako se iz njih na najbolji nain mogu izvaditi vlakna s tom svrhom. Moraju znati kako i gdje mogu pro nai vodu kada u blizini nema rijeke ili potoka. Moraju znati raati i hrani ti djecu te lijeiti rane i lomove. Ne mogu se, poput mnogih dananjih ljudi, oslanjati na duane, ljekarne i bolnice. Isto tako, mukarci koji svakodnevno odlaze u lov moraju raspolagati slinim znanjima i vjetinama. Da bi mogli loviti ribu, moraju znati gdje se i kada ribe najee okupljaju i hrane i kada mogu oekivati plimu i oseku. Moraju znati kako i iz kojih materijala mogu graditi privremena sklonita, te kako i iz kojih materijala - bez primjene metala, jer to su lju di iz kamenog doba - mogu izraivati upotrebljiva oruja kao to su ko plja, noevi, lukovi i strijele. Moraju imati zooloko znanje o navikama pojedinih vrsta ivotinja koje vrebaju u lovu, o karakteristikama tragova koje za sobom ostavljaju i to oni otkrivaju o spolu, grai i drugim osobina ma ivotinje. Trebaju posjedovati i meteoroloko znanje o smjeru puhanja vjetrova kako bi se mogli pribliiti ivotinji bez opasnosti da e ih nanjui ti, te balistiko znanje o najprikladnijem tipu strijele ili koplja kojim e ivotinju najbre ubiti i kasnije raskomadati njezino tijelo. Trebaju raspola gati dobrim orijentacijskim sposobnostima kako bi se mogli vratiti na mjesto na kojemu se njihova skupina posljednji put utaborila. Moraju znati upaliti vatru za kuhanje i kako razdijeliti i osuiti meso krupne divlja i radi skladitenja. Mukarci i ene lovci i skupljai moraju znati i guliti kou ivotinja te je, kao i druge dijelove njihova tijela obraditi za odjeu i ukrase, izradu vodootpornih sklonita ili pokretnih spremnika za hranu. ivite li takvim ivotom pretpostavlja se da ete se seliti s jednog mje sta na drugo, slijedei stada ivotinja koje lovite nakon presuivanja odre enog pojilita ili izvora vode. Trudnice bi moda bile primorane dojiti djecu dok ona ne navre pet ili ak est godina. Kako su utvrdili antropo lozi, s obzirom na relativno nisku kalorinu vrijednost hrane lovaca i skupljaa, veina hrane koju majka uzima tijekom tog vremena odlazit e

djetetu, radi ega ona nee ovulirati. Radi toga su dananje lovako-skupljake zajednice prirodno sklone odravati se na malim koliinama hrane, a isto je, ini se, bilo i u pretpovijesti. Ipak, takav nain ivota ne znai nuno i odsutnost kulture. Kako je istaknuo Laurens van der Post, iako posljednji preivjeli Bumani danas vie ne oslikavaju pilje i stijene, ustrajno tvrde da su njihovi preci to inili, o emu svjedoe slike na stijenama koje se mogu pronai diljem Afrike. To potvruje i sama injenica da se slikanje, ukljuujui otiskivanje dlano va, veoma rano razvilo kao oblik umjetnosti diljem svijeta. Glazba je drugi oblik kulture koji poznaju dananja lovako-skupljaka plemena, a nedvoj beno se razvila dugo prije zavretka ledenog doba (otkrivene su frule iz vremena neandertalaca), unato oskudnim slikovnim prikazima glazbenih instrumenata. Dananji lovako-skupljaki narodi poznaju i religiju. Oni tuju priro du oko sebe i proces nastanka ivota, to se odraava u njihovim sloenim religijskim obredima. Zbirke slika na stijenama pretpovijesnih i suvreme nih lovako-skupljakih zajednica, koje pronalazimo diljem svijeta, uklju uje i otiske dlanova koji su, ini se, stvoreni prilikom izvoenja posebnih obreda i imaju neko magijsko ili religijsko znaenje. Na injenicu da su se takvi obiaji i ponaanja razvili veoma rano u pretpovijesti, upuuju kipii 'boice plodnosti', od kojih neki potjeu ve iz 20.000. god. pr. Kr. Za razliku od facijalnih znaajki koje esto nisu izraene, ti se kipii odlikuju prekomjernim poveanjem grudi i bokova kojima se Khoisani i danas dive. tovie, ime kojim Khoisani sebe nazivaju, Qhwai-xkhwe, odraava njihov ponos injenicom da mukarci od najra nije ivotne dobi do kraja ivota neprestano imaju djelominu erekciju.16 Slinim skupljako-lovakim nainom ivota nedvojbeno su ivjeli ljudi diljem svijeta tijekom posljednjeg tisuljea ledenog doba i u prvom tisu ljeu nakon njega. Takav je nain ivota umnogome bio uvjetovan postglacijalnim geografskim promjenama - neprestanim porastom razine mora, potonuem obala, do tada nezabiljeenim obilnim kiama i sunim meurazdobljima. Nitko nije posjedovao neko odreeno podruje zemlje, niti je itko do tada izumio trajnu nastambu koja bi se mogla podii na takvoj zemlji. Kada jedno podruje nije pogodovalo zadovoljenju potreba za hranom i vodom, ljudi su se jednostavno selili na drugo. Na takav su nain ljudi preivljavali tisuljeima. Ali tada su se, poglavito u okolici Crnog mora, zbile korjenite i daleko sene promjene u nainu ivota ljudi.

7. P O G L A V L J E

PRVI GENETIARI
"Nema nimalo dvojbe da je uzgoj glavnih biljaka kao i nekih ivotinja ... zapoeo u Turskoj." Colin Renfrew, prof, arheologije, Sveuilite u Cambridgeu

Meu pretpovijesnim rezbarijama na vapnenakim stijenama otkriveni ma u Kobistanu u Armeniji, na zapadnoj obali Kaspijskog jezera, nalazi se jedna koja na prvi pogled ne pobuuje posebno zanimanje. Ona prikazu je mukarce koji tjeraju stoku i koze (ili moda ovce koje nalikuju kozama) u svojevrsnu mreu ili kakav ograen prostor [slika br. 10]. Taj prizor, zapravo, svjedoi o velikoj revoluciji. Ljudi se vie nisu prikazivali u lovu na ivotinje koje su dugo vrebali, nego su ih, umjesto toga, zatvarali radi dugotrajnijeg iskoritavanja. To ne znai da je ta kobistanska rezbarija najstarije poznato svjedoan stvo o toj djelatnosti. Pretpovijesnim umjetnikim djelima izrazito je teko precizno odrediti vrijeme nastanka, ak smjestiti ih u priblino tisuljee, stoga ni ta rezbarija nije iznimka. Zacijelo je nastala otprilike nakon lede-

Slika br. 10: Kada se ovjek pretvorio iz lovca u stoara? Jedan od najstarijih po znatih prikaza okupljanja stoke i koza u obor ili tjeranja u mreu. Rezbarija na stijeni iz Beyuk Dasha u blizini Kobistana na Kaspijskom jezeru.

nog doba i prije crnomorskog potopa. Ali neosporno je reprezentativno svjedoanstvo onoga to pretpovjesniari nazivaju revolucijom kasnog kamenog doba. Neposredno nakon zavretka ledenog doba i odreeno razdoblje prije poetka crnomorskog potopa, na nekim se podrujima odvijao proces na putanja starog lovako-skupljakog naina ivota. Dotadanji lovci vie nisu lutali lovei ivotinje na podrujima na kojima su se one obiavale okupljati, ve su neki od njih odluili uhvatiti nekoliko primjeraka tih ivo tinja i drati ih u zatvorenim prostorima na odabranim lokacijama. Po tom bi ih na odgovarajuem mjestu muzli i ciljano uzgajali za oplodnju, nakon ega bi iz stada izdvajali nekoliko mladunadi za klanje, dok bi os tale zadrali za daljnji selektivni uzgoj. Isto tako, to se tie biljaka, umjesto da ih skupljaju na mjestima na kojima su rasle, bivi su skupljai poeli skupljati sjeme onih biljnih vrsta koje su odabrali kao najkorisnije. Nakon toga bi sjeme posijali ili zakopali u zemlju na odabranim mjestima radi ciljanog uzgoja biljaka. Te osnovne promjene obrazaca ponaanja za sobom su povlaile brojne inovacije. Naprimjer, ako su proizvodi nastali uzgojem itarica iziskivali prikupljanje velike koliine tih usjeva, tada je trebalo izumiti i prikladna orua za rezanje, kao to su srpovi, i to od nemetala, budui da je to jo uvi jek bilo kameno doba. Nadalje, ljudi koji su brinuli o uzgoju biljaka i ivo tinja morali su dugo ostati na istome mjestu, to je iziskivalo izgradnju mno go trajnijih nastamba. Te su nastambe, dakle, morale biti izgraene od mnogo postojanijih materijala. To je samo ira slika tih promjena i, premda mnoge pojedinosti nisu jasne, znanost je u novije doba razvila neke fascinantne naine prikuplja nja informacija za koje se moda mislilo da su zauvijek izgubljene. Napri mjer, posljednjih nekoliko desetljea arheolozi i paleobotaniari su razvi li danas dobro provjerenu metodu utvrivanja vrsta usjeva koje su ljudi uzgajali prije mnogo tisuljea. Ta tzv. metoda flotacije osniva se na nae lu da e potencijalno zanimljive organske tvari - sjemenje, ostaci biljaka, itd. - iz tla uzetog iz datiranog sloja arheolokog nalazita, plutati uroni li se ono u vodu, i to zbog njihove nie specifine mase. Kamenje i drugi neeljeni ostaci s veom specifinom masom potonut e na dno. Ustano vilo se da je karbonizirano sjemenje dobro ouvano. Nakon procesa flota cije, sjemenje se prosijava, sui i promatra mikroskopom, tako da paleobo taniari esto mogu vrlo lako odrediti kojoj biljnoj vrsti pripada. Pri tome ak uspijevaju razluiti vrste divljih biljaka od uzgojenih.

Slina se metoda moe primijeniti i za procjenu ivotinjskih ostataka otkrivenih na arheolokim nalazitima, to ujedno omoguuje i razluiva nje vrsta. Ako je odreena vrsta prisutna u izrazito velikom broju, to moe biti uvjerljiv pokazatelj da su se te ivotinje drale u kontroliranim stadi ma i da se nisu lovile u divljini. Kosti donjeg dijela noge mogu pokazivati znakove dugotrajnog sputavanja. A u nekim sluajevima mogue je i razlu iti pripitomljene ivotinjske vrste od divljih. Uzgoj biljaka moda je zapoeo posve sluajno, kada su oko jezera koja su se u velikom broju poela oblikovati nakon povlaenja ledenih pokriva a, poele bujati i iriti se jestive divlje trave - pretee dananjih itarica. Ljudi su se poeli naseljavati u blizini tih bogatih izvora hrane prikladnih za skladitenje, koji su privlaili i ivotinjska krda. Razvili su orua za e tvu i pripremu tih biljaka - srpove, muare, tuke - i zakljuili da se vie ne trebaju esto seliti. Tu etapu arheolozi nazivaju natufijska kultura, koju karakterizira nase lje Tel Abu Hurejra u dolini Eufrata u sjevernoj Siriji, nedaleko granice s jugoistonom Turskom. Iskopavanja koja je ondje poetkom 70-ih godina prolog stoljea proveo arheolog Andrew Moore iz oksfordskog muzeja Pitt Rivers, pokazala su da su otprilike izmeu 11.000. god. pr. Kr. i 9500. god. pr. Kr. - odnosno u razdoblju od zavretka velikog ledenog doba i poetka mini ledenog doba u mlaem drijasu - prvi tamonji stanovnici ivjeli u jednostavnim kolibama od trstike. Ondje su eli divlju penicu i riu uz pomo srpova izraenih od jelenjih rogova koje su oblagali krhoti nama kremena. Pokusi su pokazali da je jedna obitelj mogla ak i uz pri mjenu tako 'primitivnog' orua za samo tri tjedna poeti dovoljne koliine ita za godinu dana. A s obzirom na krda gazela koje su pasle u okolici, ini se da su stanovnici Tel Abu Hureyre organizirali hajke na te ivotinje, koje su potom ive odvodili u svoje naselje i ondje ih drali radi mesa. Zadatak detaljne analize biljnih i ivotinjskih ostataka otkrivenih u Tel Abu Hurejri, povjeren je Mooreovu suradniku Gordonu Hillmanu. Ustano vivi da najvei broj ivotinjskih kostiju pripada mladim mujacima gaze la, zakljuio je da su se te ivotinje posebno odabirale za optimiziranje rasplodne moi ostalih pripadnika krda - to su poeci stoarstva. Nadalje, sline analize pokazale su da su stanovnici drevne Tel Abu Hurejre lovili ribe i vadili dagnje iz oblinjeg Eufrata, te skupljali divlje lee, bobice i razliite mahunarke nalik pistacijima. Ali taj naizgled idilian nain ivota surovo je prekinut poetkom mini ledenog doba u mlaem drijasu. Pod tim znatno suim i hladnijim kli-

matskim uvjetima, zalihe hrane u Tel Abu Hurejri, kao i u drugim natufijskim naseljima poput Jerihona, Bejza i Murejbita u dananjem Izraelu i Jordanu, ozbiljno su se iscrpile pa su ljudi bili primorani napustiti svoje naseobine. O tome svjedoe gotovo sva natufljska nalazita. Iz toga zaklju ujemo da su oni stanovnici koji nisu umrli od gladi, bili primorani vrati ti se nomadskom lovako-skupljakom nainu ivota svojih predaka. Ili su se, pak, privremeno naselili na drugim podrujima. Moda su ta nova naselja osnovali na obalnim podrujima, a arheolozi ih danas ne mogu pronai jer su potonula zbog podizanja razine mora ili su se, moda, na selili u okolici crnomorskog slatkovodnog jezera. To jednostavno ne zna mo. A nakon zavretka mlaeg drijasa, potkraj 9. tisuljea pr. Kr., Tel Abu Hurejra i mnoga druga natufijska naselja iznova su naseljena, toga puta mnogo gue. Taj novi narataj, bez obzira jesu li to bili strani doljaci ili potomci starih stanovnika, jo uvijek nije poznavao lonarstvo, ali sa so bom je donio veoma razvijenu kulturu. Ona je ukljuivala novi stil izgrad nje pravokutnih kua, inovativnu primjenu trstike za izradu koara i obi aj pokapanja mrtvih pod podovima kua. Tim promjenama u nainu ivota posvetit emo veu pozornost neto poslije. Prije svega, meutim, valja spomenuti da je jedna od najfascinan tnijih inovacija koju e taj narataj sa sobom donijeti - a koja se nedvojbeno razvila negdje drugdje, a ne u Tell Abu Hureyri - bila poznavanje genetike. Ti su ljudi znali uzgojiti itarice genetski identine divljim travama koje su prvotno ubirali njihovi natufijski preci. Naime, u spomenutom razdo blju, u naseljima diljem i oko Bliskog istoka, poinje uzgoj najstarije po znate kultivirane vrste penice, jednozrne ili, strunim imenom, Triticum monococcum. Znanstvenici spore je li ta genetska modifikacija poela hotimino ili kao rezultat promatranja okolnosti koje je ovjek svojim radom ponavljao. Dvojbe se odnose na temeljnu razliku izmeu divlje i kultivirane penice, s posebnim naglaskom na pitanje koliko se vrsto hranjivo sjeme dri za gornji dio stabljike. Divlja penica najbolje e rasti kada je njezino sjemenje slabo privre no uz stabljiku. To e im omoguiti da se to lake odvoje i raspre. Uzgaji va, s druge strane, tei vrem priljubljivanju sjemenja koje se nee uza lud razasuti tlom u trenutku sjee biljke, ve e ostati uz nju do skupljanja etve za vridbu. Ljudi su pritom odvajali biljke s najilavijim stabljikama, ije bi sjemenje potom koristili za sljedeu sjetvu koja je time obeavala

kvalitetniji urod. Ali u taj bi se proces s vremenom, sluajno ili namjerno, neizbjeno ukljuio ovjek svojim promatranjima - i to s ciljem izdvajanja i sijanja kvalitetnijeg sjemenja, odnosno onoga to bismo danas nazvali poljoprivrednim odabirom. Te se inovacije mogu usporediti s napretkom koji su postigli natufijski lovci u uzgoju stoke. Znanstvenici uglavnom pretpostavljaju da su upravo mukarci u pretpo vijesnim drutvima donosili kljune odluke u razdoblju prelaska njihova drutva od lutalakog lovako-skupljakog do sjedilakog poljoprivrednog i stoarskog. Meutim, takvo to prije odraava nain razmiljanja dana njih, a ne pretpovijesnih mukaraca. Budui da su tradicionalno ene bile prve skupljaice u pretpovijesnim drutvima, logino je zakljuiti da su upravo one vrile svakodnevna vrijedna promatranja biljaka i zarobljenih ivotinja, na kojima su se temeljile kljune ivotne odluke. Upravo bismo njih, dakle, trebali smatrati riznicom onoga to danas nazivamo znanstve nim spoznajama, premda je u njihovo vrijeme to vie spadalo u kategoriju religije, misterija i magije. Stoga moda nije sluajno da gotovo svi sauva ni religijski kipii iz kasnog kamenog doba predstavljaju boice, a ne bogo ve plodnosti. U svakom sluaju, zahvaljujui razvoju suvremene znanosti DNK ana lize, moemo izvesti jo jedan zakljuak o tom pretpovijesnom razdoblju. Tom je analizom utvrena najvjerojatnija lokacija prvog uzgoja divlje jednozrne penice. Sredinom 90-ih godina prolog stoljea, europski znan stvenici Manfred Heun s Norvekog sveuilita, Ralf Schafer-Pregl i Fran cesco Salamini s Instituta Max Planck u Kolnu i drugi, prikupili su drevne primjerke jednozrne penice skupljene iz brojnih arheolokih nalazita iz razdoblja nakon mlaeg drijasa, izmeu ostalih i iz Tel Abu Hurejre i Murejbita, u pojasu koji se prostire od Irana do Balkanskog poluotoka. Osim toga, prikupili su i uzorke suvremene divlje jednozrne penice. Na temelju opsene DNK analize svih prikupljenih uzoraka znanstveni je tim jasno utvrdio da se jednozrna penica nije prvi put poela uzgajati u Tel Abu Hurejri u Siriji, kao ni u Izraelu, Iraku ili Iranu, nego u okolici vulkanskog brda Karacadag u gorju Taurus u istonoj Turskoj. Biljka za koju su usta novili da je najslinija najstarijoj kultiviranoj jednozrnoj penici, a koja i danas raste u tom podruju, bila je divlja podvrsta iz roda Triticum monococum, divlji jednozrnac ili T. boeoticum. Je li, dakle, Turska bila kolijevka kljunih inovacija ovjeanstva iz toga razdoblja? Budui da je strunjacima jo uvijek teko prihvatiti mogunost da je moda Turska, a ne Egipat ili Mezopotamija prava kolijevka civilizacije,

Heunova i otkria njegovih kolega, kao i u Ryanovu i Pitmanovu sluaju, doekana su sa skepticizmom. Ipak, ta otkria potvrena su drugim stu dijama iz kojih na slian nain proizlazi da brojne druge vrste kultiviranih biljaka potjeu iz istog podruja, naime okolice Crnog mora. Desetljei ma prije otkria Heunova tima, botaniar M. Hopf, izradio je veoma zanim ljivu poljoprivrednu kartu koja je pokazivala da su se osim jednozrne pe nice i druge glavne ratarske kulture, kao to su jeam, lea, graak, ria i bob prvi put poeli uzgajati u Turskoj i gornjoj Mezopotamiji, nakon ega su se proirile diljem Europe i Sjeverne Afrike. Doista, upravo je iz tih za padnih podruja Azije poteklo gotovo cjelokupno znanje kasnijih Europ ljana o uzgoju biljaka. To znanje irilo se postupno, ali postojano prema zapadu otprilike etiri tisue godina, u prosjeku 1 km/godinje. Druga biljka s Hopfove karte koja potjee iz zapadne Azije, ali nije se koristila za jelo, nego za tkanje odjee jest Linum usitatissimum ili lan. Poetak uzgoja te biljke druga je velika razvojna prekretnica. Naime, kako smo prije spomenuli, u razdoblju neposredno nakon zavretka ledenog doba, odjea, ukoliko su je ljudi uope nosili, uglavnom se izraivala od ivotinjske koe, trave ili konca. Doista, ini se da su enske suknje od kon ca bile u modi od najmanje 20.000. god. pr. Kr. i vie tisuljea nakon toga. Takve suknje vidimo na freskama iz Tassilija, a s obzirom na njihovu oskudnost, malo je vjerojatno da su sluile za grijanje. Ipak, oko 8. tisuljea pr. Kr., dogodio se revolucionaran napredak. Po stupak natapanja lana radi proizvoenja niti koja se moe ovijati oko vrete na za izradu konca razvio se ve dugo prije, najvjerojatnije u ledenom dobu. A sada je netko odluio privrstiti lanene niti okomito i u gustim razmacima na pravokutni okvir, i potom ih ispreplesti vodoravno i takoer gusto. Iako je do tog razvoja moda dolo sluajno, kao varijanta vjetog pletenja palminog lia, u kojoj se vjetini danas (izmeu ostalih) istiu Melaneani, rezultat je bio revolucionaran. Odjednom, gotovo preko noi, stvoren je tip iznenaujue snanog, a opet veoma lakog i podatnog pokri vaa, ija e izrada prerasti u tekstilnu industriju. A gdje je otkriven najstariji poznati komadi tkanine na svijetu? U Cayonuu u jugoistonoj Turskoj, drevnom naselju smjetenom u gornjem toku rijeke Tigris, dakle u obroncima Taurusa gdje je, koliko nam je danas poznato, prvi put uzgojena jednozrna penica. Tkanina o kojoj je rije otkrivena je poetkom 90-ih godina prolog stoljea, prilikom iskopavanja koja su ondje provodili arheolozi ikakog i Istanbulskog sveuilita. A ini se da je okonala prilino sramotno, kao krpa kojom se netko sluio

za omatanje drke. No bitno je, kako su istaknuli arheolozi ikakog sve uilita, da je datiranjem radioaktivnim ugljikom utvreno da potjee iz oko 7000. god. pr. Kr., to je ini najstarijim poznatim komadom tkanine na svijetu. Nadalje, kada su u Cayonu otkrili sjeme lana, pretpostavili su da se ono koristilo samo za proizvodnju lanenog ulja. Meutim, u svjetlu otkria spomenute tkanine zakljuili su da se laneno sjeme sijalo i iz njega uzgajao lan, koji se potom obraivao za izradu lanenih niti od kojih su se tkale tkanine, a sve to se odvijalo u Cayonuu. To, naravno, ne znai da se lan upravo u Cayoniiu prvi put poeo uzgaja ti radi proizvodnje tekstila. Otkrivanje drevnih tkanina uvelike ovisi o slu aju, pa bi taj zakljuak uistinu bio ishitren. Ipak, sve nas to iznova navodi na pretpostavku da se velik pomak na putu ka 'civilizaciji' dogodio upravo u Turskoj i okolici Crnog mora. ak i prije otkria u Cayonuu, biljni genetiar dr. Hans Helbaek iz Ko penhagena iznio je pretpostavku da su lanene tkanine i poljodjelstvo izum ljeni u Anatoliji (Turskoj). Tu je pretpostavku osnivao na svojim studija ma divlje vrste linum bienne koja raste u Turskoj, i koju on naziva izravnom preteom kultiviranog lana (linum usitatissimum). Ipak, u to ne moemo biti sigurni budui da postoje neki posredni dokazi, iako ne i konkretni primjerci, takoer iz oko 7000. god. pr. Kr., a koji su otkriveni u Jarmu u sjeveroistonom Iraku, u obliku otisaka tkanina na glini. to se tie pripitomljavanja ivotinja, vrste koje e prve biti pripitomlje ne, naime, ovce i koze, lutale su upravo Turskom i podrujima neposred no istono od nje. Ovce su toliko dugo udomaene da bismo mogli pomisli ti da su zacijelo bile lak plijen lovcima. Meutim, time zaboravljamo da je njihov predak muflon, planinska ivotinja koja i danas ivi u Sahari, gdje se cijeni kao okretna i hrabra zvijer s veoma otrim osjetilom mirisa, i oko koje se razvio vrlo bogat foklor. I meu dananjim Tuarezima lovac na muflone, koji te ivotinje tradicionalno lovi kopljem, uiva mnogo vei ugled od lovca na gazele. Otkria ivotinjskih kostiju iz pretpotopnog postglacijalnog razdoblja u Turskoj i na Bliskom istoku, jasno upuuju na velik prijelaz iz lovakog u stoarski nain ivota. U Zawi Chemiju, drevnom naselju smjetenom uz jugoistonu turskoiraku granicu, kosti pretpovijesnih divljih ovaca, koza i jelena u najviim slojevima toga nalazita, koji potjeu iz oko 8000. god. pr. Kr., odjednom ustupaju mjesto mladim ivotinjama. Za arheologe to predstavlja snani pokazatelj da je uzgoj ovaca postao glavna djelatnost.

U 'Ain Ghazalu u Jordanu, naselju osnovanom otprilike potkraj 8. tisu ljea pr. Kr., arheolozi su otkrili kosti vie od 45 vrsta divljih ivotinja (meu kojima su bile i kosti kornjaa, to znai da nisu nuno sve bile lovljene), dok je oko polovice ukupne hrane ivotinjskog podrijetla tvorilo meso uzgojenih koza. A na injenicu da su te koze bile potpuno pod ljud skim nadzorom jasno upuuju kotane izrasline na zglobovima njihovih glenjeva, koje pokazuju da su te ivotinje bile sputavane tijekom dugog razdoblja i da su boravile na obradivoj zemlji, a ne na kamenom terenu kojem su sklone. Nemogue je precizno utvrditi kada je prvi put poelo pripitomljavanje ivotinja - izrazito je teko povui jasnu crtu izmeu dr anja odreenih vrsta divljih ivotinja i prijelaza na njihovu kontroliranu ispau i uzgoj. Meutim, nedavne studije Melinde Zeder iz Amerikog prirodoslovnog muzeja u Washingtonu pokazale su da je u podruju plani ne Zagros u dananjem Iranu i Iraku, koza pripitomljena ve 8000. god. pr. Kr. A u prvoj polovici 20. st., australski arheolog Vere Gordon Childe jasno je utvrdio da je najstarija pripitomljena europska ovca potomak azijske vrste Ovis vignei, autohtone u Turkestanu i Afganistanu. ini se da se krupna stoka poela pripitomljavati oko tisuu godina nakon ovaca ili koza, a to moda jer su neka od pretpovijesnih divljih gove da bila velika i zastraujua stvorenja, kao to su danas izumrli turovi. Do kaz o tome razmotrit emo u posljednjem poglavlju. Za sada je dovoljno spomenuti da se i krupna stoka, kako upuuju danas najbolji dostupni dokazi, poela pripitomljavati u okolici Turske/Anatolije. Kako je ugledni profesor arheologije na Sveuilitu u Cambridgeu, Colin Renfrew, rezimirao ve krajem 80-ih godina prolog stoljea, prije otkria jednozrne penice i tkanine u Taurusu: "Nema nimalo dvojbe da je uzgoj glavnih biljaka, kao i nekih ivotinja zapoeo u ... Anatoliji [Turskoj]." Valja nam, dakle, zakljuiti da su u postglacijalnom razdoblju, a prije crnomorskog potopa, kada su razine svjetskih mora rasle, a na Zemlji su se dogaale surove klimatske promjene od sunih do izrazito kiovitih razdoblja, okolicu Crnog mora naseljavali zapanjujue inovativni pojedin ci. Moemo li iz toga zakljuiti jo poneto o vlasnicima kua iz 6. tisu ljea pr. Kr., koje je Robert Ballard poeo otkrivati ispod Crnog mora? Najprije nam valja razmotriti druge dokaze o stupnju razvoja koje je doseg nulo to drutvo pet tisuljea prije nego li su Egipani poeli graditi svoju prvu piramidu.

8. P O G L A V L J E

PRVI RAUNOVOE
"Oko 8000. god. pr. Kr.... stvoren je potpuno nov sustav glinenih znakova za biljeenje robe... Budui da ti znakovi, kako se ini, biljee koliinu itarica i ivotinja, iz toga proizlazi da su ito i stoka imali glavnu ulogu u prvom raunovodstvu."
Denise Schmandt-Besserat

Danas previe toga uzimamo zdravo za gotovo, stoga esto teko prihvaa mo injenicu da je doslovce svaki aspekt naeg svakodnevnog ivota bio uveden u odreeno vrijeme i na odreenome mjestu tijekom razvoja ovje anstva. To smo vidjeli na primjeru uzgoja prvih pravih itarica i tkanja prvih tkanina oko 8. i 7. tisuljea pr. Kr. Isto tako, ustanovili smo, poma lo na nae iznenaenje, da se te inovacije nisu dogodile u tradicionalnim kolijevkama civilizacije, Egiptu ili Mezopotamiji, nego u Turskoj, gdje ni smo oekivali da bismo mogli pronai ikakve tragove civilizacije iz tako davne povijesti. No, to je s takvim temeljnim izumima kao to je pravokutna soba? Kako smo spomenuli, u razdoblju prije mlaeg drijasa, u najstarijoj, natufijskoj etapi u Tel Abu Hurejri, ljudi su ivjeli u jednostavnim krunim kolibama od trske. Takav kruni tlocrt, zapravo, nikada nije posve izumro, jer se u Sjevernoj Africi zadrao u rimsko doba, u obliku tradicionalnih slamnatih koliba, takozvanih mapalia, a u nekim kulturama, kao to su Zului i njihovi kraali, jo su i danas u uporabi. Sline tradicionalne kolibe, 'jurte', danas se jo grade u nekim dijelovima Australije. Ali novi stanovnici Tel Abu Hurejre, koja je naputena oko 9000. god. pr. Kr., nastupanjem mini ledenog doba u mlaem drijasu, sa sobom su donijeli nekoliko zapanjujuih inovacija, meu ostalim i pravokutan tlocrt. Taj su tlocrt primjenjivali u izgradnji podova i zidova svojih soba, kao i onoga to je tada, u usporedbi s dotadanjim kolibama, ve nalikovalo kuama. Druga velika i izrazito dugotrajna inovacija bila je uporaba znatno trajnijih graevinskih materijala, kao to su kamen, drvo i opeke od blata.

U istom razdoblju poela se upotrebljavati i vapnenaka buka, kao glatki premaz za zidove kua koji su time dobivali istu, pravilnu povrinu. Nastambe koje su se gradile u nekim drugim naseljima iz toga razdo blja - poglavito u Asikliju u sredinjoj Turskoj, Cayonuu u istonoj Tur skoj, Tel Haluli i Murejbitu u sjevernoj Siriji i Bejdi u Jordanu - takoer su poele pokazivati neke od tih revolucionarnih novih znaajki. Naalost, zbog mnogih manjkavosti metode datiranja radioaktivnim ugljikom, jo nije mogue precizno utvrditi koja su od tih naselja prva praktino primije nila tu ideju. Drugi je problem to su neki arheolozi priznali da, barem to se tie nalazita kao to su Cayonii i Tel Abu Hurejra, nisu u mogunosti objasniti gdje su njihovi stanovnici tijekom mlaega drijasa stekli znanje o tim znaajnim izumima. U tom pogledu osobito je zanimljivo naselje Asikli, smjeteno na 15 m visokom humku na zapadnoj strani dananje ravnice Konya u Turskoj, ju goistono od grada Aksaraya. Konya ak i danas uiva glas izrazito plod noga podruja bogatog vodom, koje predstavlja 'itnicu' Turske. No u ra zdoblju neposredno nakon mlaega drijasa, kada su ponovno poela kina razdoblja, ta je ravnica bila jo vlanija. Naselje Asikli nalazilo se na zapad noj obali tada velikog jezera Konya, od kojega je moda preostalo dana nje jezero Tuz, a u njegovoj pozadini spektakularno su se uzdizala dva vrha 3200 m visokog vulkana Hasan Dag, znaajnog nalazita opsidijana koji je u to doba bilo iznimno cijenjen u izradi orua. Kako su otkrila iskopavanja arheologa s Istanbulskoga sveuilita, pro vedena 1989. i 1990., Asikli je sastavljen od slojeva najmanje deset razli itih naselja. Najstariji od njih, premda nedostupan radi visoke vodene razine ravnice Konye, vjerojatno potjee iz razdoblja nakon zavretka su nog mlaeg drijasa, odnosno iz otprilike 9000. god. pr. Kr. Do sada je otko pano oko 400 kua toga naselja izgraenih od blatnih opeka i paljivo oblikovanih blokova vulkanskoga kamena, a poredane su uz dvorita i ceste na osmerokutnom ulinom tlocrtu, stanovitom zaetku urbanistiko ga planiranja, to je moda i prvi takav grad u Turskoj, ako ne i na svijetu. U te nastambe ulazilo se kroz otvore na krovovima koji su istodobno sluili kao dimnjaci za ognjita. Podovi su bili obloeni bukom i potom zatieni prostirkama od trstike i itnih stabljika koje su mjestimice osta vile otiske na buci. Mrtvi su se pokapali ispod podova soba sa svim nji hovim nakitom. Tako je kostur jedne ene bio ukraen ogrlicama od perli, poludragog kamenja i bakra, koje se ubrajaju meu najstarije poznate pri mjere obrade metala. Okolna polja bila su obraena za uzgoj itarica, to

znai da je ravnica Konya zacijelo obilato raala usjevima kao i danas. A u okolici naselja nalazile su se i trgovine, iji su vlasnici vjerojatno obrai vali opsidijan iz vulkana i njime trgovali. No upravo u vrijeme kada se ivot u njemu moda inio bezbrinim i ugodnim, Asikli e doivjeti katastrofalnu sudbinu. Naime, oko 8000. god. pr. Kr. eruptirao je vulkan Hasan Dag. I premda se ini da su njegovi stanov nici uspjeli pobjei, samo naselje i njegova okolna polja ostala su zakopana pod pokrivaem vulkanskoga pepela. Valja imati na umu da je Asikli bio samo jedno od brojnih naselja, ne samo u Turskoj, nego i dalje na istoku, u sjevernoj Siriji, Iraku i Palestini, a mnoga od njih pokazuju slian razvojni napredak. Stoga ne moemo precizno ukazati ni na jedno podruje iz kojega su te inovacije mogle pote i. Nigdje u tom ranom razdoblju ne vidimo koncentraciju i centralizaciju bogatstva i moi u rukama autokratskog pojedinca kao to je kralj ili kra ljica, oblik vladavine kakav e obiljeiti Egipat i Mezopotamiju. Uistinu, to je jedan od razloga zbog kojeg je toliko teko precizno utvrditi na kojem su stupnju civilizacije bila ta drutva. Bez obzira je li se crnomorski potop doista dogodio ili ne, to ne znai da su rana drutva koja su postojala u Turskoj i sjevernoj Mezopotamiji bila pod kontrolom nekog monog gospodara ije sjedite jo nije otkrive no. Naime, ona su zanimljiva poglavito stoga to su se inovacije koje nala zimo u relativno malim, autonomnim zajednicama, dogodile zbog lakoe kojom su tada, zahvaljujui razvoju poljodjelstva i stoarstva, mogle pri bavljati hranu. To je barem nekim pojedincima omoguilo dovoljno vre mena i dokolice za eksperimentiranje s novim tehnologijama i novim ma terijalima, to je rezultiralo prvim trgovcima. Premda su se kipii s ljudskim likovima rezbarili od kostiju ve u lede nom dobu, najstariji poznati primjerak glinenog kipia potjee iz 8. tisu ljea pr. Kr. Kipi gole ene otkriven u pretpovijesnom naselju Murejbet u sjevernoj Siriji, smatra se prvim glinenim kipom. Bilo je samo pitanje vre mena kada e se takva tehnika modeliranja gline primijeniti za izradu posuda i, susljedno tome, potaknuti razvoj lonarstva na zapadu. A to se uistinu i dogodilo tijekom sljedeega tisuljea. Takoer radi manjkavosti metode datiranja radioaktivnim ugljikom, nemogue je tono utvrditi gdje se prvi put poela izraivati lonarija. Uz pretpostavku da je Turska bila glavni izvor inovacija, postoji velika mogunost da se to dogodilo upravo u Beldibiju, na jugozapadu zemlje. Meutim, u mjestu Ganjaderehu, smje tenom 1370 km istono od Kermanaha u zapadnom Iranu, takoer su

otkriveni primjerci rane lonarije. A s obzirom na potekoe koje proizlaze iz tako velikih geografskih udaljenosti, nitko ne moe sigurno kazati u kojem se od tih naselja prvi put poela proizvoditi lonarija. Arheolozi obino pridaju preveliku pozornost lonariji, i to stoga to na temelju razliitih stilova njezine izrade u pojedinim razdobljima mogu lako utvrditi kronologiju razvoja i starost slojeva naselja. S obzirom da se lonarija esto pojavljuje na mladim razinama najstarijih naselja, jasno je da su u 'pretpotopno' doba ljudi vjerojatno davali prednost drugim djelat nostima. Ipak, izravan dokaz o tome ne ostaje uvijek sauvan. Obrada drveta i koaratvo, primjerice, gotovo su se sigurno razvili do visokog stupnja, iako se proizvodi tih djelatnosti veoma rijetko pronalaze, kao u sluaju otisaka prekrivaa od rogoza iz Asiklija. Na nekim nalaziti ma, kao to je Ain Ghazal u Jordanu iz otprilike 8000. god. pr. Kr., otkrie kremenih dlijeta nalik jetkalima ukazuje da su se ona rabila za obradu biljaka od kojih su se izraivale koare, kao i za oblikovanje drveta i kostiju. Meutim, budui da takvi organski materijali, za razliku od lonarije, ne mogu ostati sauvani deset tisua godina, moemo samo nagaati o staro sti proizvoda drvodjelstva i koaratva. Iako je, kako smo ustanovili, 'pretpotopno' razdoblje bilo napredno, jedan bismo izum ipak oekivali pronai tek nekoliko tisuljea kasnije: pismo. A to stoga to svi udbenici diktiraju da se prvo pismo razvilo oko 3. tisuljea pr. Kr. u Egiptu i Mezopotamiji, i to u obliku hijeroglifa i kli nastog pisma. Uporaba simbola ili znakova za oznaavanje predmeta ili robe, jedno je od temeljnih naela na kojemu je poniknulo pismo. Nedavna otkria upu uju da se u 'pretpotopnom razdoblju' ak i na tom podruju dogodio neki znaajni napredak. Naime, Institut Radcliffe, sa sjeditem u Cambridgeu, Massachusetts, povjerio je 1969., amerikoj znanstvenici Denise Schmandt-Besserat za datak da istrai kako se glina prvi put koristila na Bliskom istoku prije razvoja lonarstva. Schmandt-Besseratova marljivo je i strpljivo pregleda vala mnotvo pranjavih muzejskih zbirki glinenih predmeta, koje su ar heolozi otkrili u 'pretpotopnim' naseljima u Turskoj, Iraku, Iranu, Siriji i Izraelu. Meu njima je iznova nailazila na neobine minijaturne glinene stoce, kugle, diskove i dr. geometrijske oblike. S obzirom na precizan oblik tih predmeta i karakteristinu tvrdou po stignutu vatrom - a to su moda prvi tako obraeni glineni predmeti bilo je oito da su im ljudi pridavali velik znaaj. Ipak, kada je Denise

Schmandt-Besserat razgovarala s arheolozima koji su otkrili te predmete, nitko od njih nije mogao objasniti emu su sluili. Neki od njih ak su pro pustili spomenuti te predmete u svojim strunim izvjeima, dok su ih drugi jednostavno katalogizirali kao predmete 'nepoznate svrhe.' Ustvari, klju za odgonetanje tih tajanstvenih predmeta desetljeima se nalazio medu nama, u obliku neobine uplje, jajolike ploice iz 2. tisulje a pr. Kr., otkrivene jo krajem 20-ih godina prolog stoljea u Nuziju, sje verno od Babilona. Na njoj se nalazi sljedei natpis na klinastom pismu: Znakovi koji predstavljaju sitnu stoku: 21 bremenita ovca 6 mladih ovaca 8 ovnova 4 janjca 6 bremenitih koza 1 jarac 3 mlade koze Peat pastira Ziqarrua Kada su arheolozi koji su iskopavali Nuzi otvorili uplju ploicu, ustanovi li su da sadri 49 znakova koji tono odgovaraju broju ivotinja popisanih na njezinoj vanjskoj povrini. Meutim, nisu pridali veliku pozornost tim znakovima koje su u izvjeu o izvornom nalazitu naprosto opisali kao 'oblutke', stoga ih nisu ispravno evidentirali, a tijekom vremena su se i za gubili. Drugi drevni tekstovi, poput onog koji se odnosi na ostatak 'rau na 'pohranjenog u konoj vreici', nisu se protumaili kao raunovodstve ne biljeke. Tek nakon viegodinjih istraivanja, Denise Schmandt-Besserat je kona no shvatila da je posrijedi zapanjujue napredan, 'pretpotopni' raunovod stveni sustav, koji je nedvojbeno i najstariji na svijetu. Razliitim znakovi ma oznaavali su se stoka i roba [slika br. 11]. U svom posljednjem izvjeu Schmandt-Besseratova je identificirala oko 80 potpuno sauvanih i neo tvorenih 'rauna', i ujedno ustanovila da u drugim oblicima toga sustava takvi znakovi imaju izbuene rupe kroz koje se mogla provui uzica na kojoj su bili nanizani, kao svojevrsni pretpovijesni privjesci za oznake. Kako tvrdi Denise Schmandt-Besserat, najstariji od tih znakova moda potjeu iz oko 8000. god. pr. Kr., to ih ini ak pet tisua godina starijima od prvih egipatskih hijeroglifa i mezopotamskog klinastog pisma. Meu-

Slika br. 11: Raunovodstveni sustav iz pretpotopnog razdoblja, tj. oko 8000. god. pr. Kr., koji je otkrila Denise Schmandt-Besserat. Svaki znak oznaava pojedinu vrstu ivotinje ili robe. tim, ti su znakovi bili izvanredno napredni. Primjerice, najstarija poznata zbirka sadri 6 stoaca, 101 kuglu, 5 diskova, 73 cilindra, 1 tetraedar, 4 ovala, 1 pravokutnik, 1 trokut i 1 ivotinjsku glavu. Ta je zbirka, naime, otkrivena u Tepe Asiabu na planini Zagros na podruju Kermanshe u Iranu. Tamo nji, relativno primitivni stanovnici tek su nedugo prije toga preli iz lovako-skupljakog u poljoprivredni nain ivota, a ini se da su usvojili sustav znakova kako bi vodili evidenciju o svom gospodarstvu koje se sada osniva lo na itu. Pitanje, dakle, glasi: jesu li ti drevni Iranci izumili sustav koji je uskoro preao u meunarodnu uporabu, ili su ga jednostavno posudili od nekog drugog naroda koji ga je prije izumio? Odgovor na to pitanje nije nimalo jednostavan, kako je Denise Schmandt-Besserat ustrajno isticala. Stanov nici 'Ain Ghazala u Jordanu koji su se specijalizirali za uzgoj koza, tim su se sustavom znakova sluili takoer veoma rano u povijesti. A stanovni ci Beldibija u jugozapadnoj Turskoj takoer su ga koristili prije kraja 8. tisuljea pr. Kr. Stoga je, dakle, posve mogue da su taj sustav, koji je po-

stao veoma rasprostranjen, izumili stanovnici naselja na istoku Turske koje tek treba biti otkriveno, iako, s obzirom na danas dostupne dokaze, to ostaje samo jednom od mogunosti. Kako kae sama Denise SchmandtBesserat: "... sjeverna Mezopotamija [koja ukljuuje dio istone Turske uz ju goistoni rub Crnog mora] ne moe se odbaciti kao mogua kolijev ka, budui da odsutnost znakova s poetka 8. tisuljea pr. Kr. na tom podruju vjerojatno odraava samo nedostatak arheolokih is kopavanja." Revolucija koja se dogodila u kasnom kamenom dobu oko 8000. god. pr. Kr., znaila je proizvodnju velikih koliina itarica i uzgoj velikog broja ivotinja. Evidencija je iziskivala neku metodu, a kada je izumljen rauno vodstveni sustav, posve je logino da je nadzor postao iznimno bitan. Valja istaknuti jo jednu bitnu novu znaajku brojnih naselja iz pretpo topnog razdoblja nakon mlaeg drijasa. Naime, iako su prema naim su vremenim mjerilima to bila mala sela, prema mjerilima rane pretpovijesti bila su veoma velika, mnogo vea od naselja starijih skupljako-lovakih zajednica. Nadalje, broj kua u tim naseljima kojih je prvotno bilo nekoli ko desetaka, ubrzo je i prerastao u stotine i ak tisue kua. Zanimljivo antropoloko objanjenje za to poveanje broja stanovnika jest injenica, da su itarice mnogo hranjivije od hrane lovako-skupljakog drutva. Prethodno smo spomenuli da dananje majke lovkinje i skupljaice iz Khoisana doje svoju djecu do pete godine ivota, radi ega je koli ina hranjivih kalorija u njihovim tijelima drastino smanjena. ena mora odravati odreenu razinu tjelesne masti kako bi mogla ovulirati, a budui da majke iz lovako-skupljakih zajednica doje svoju djecu pet ili vie godi na, mogunost da zatrudne mnogo je manja. Primjerice, u drutvima koja uzgajaju itarice, visokovrijedni hranjivi sastojci u itaricama iskljuuju mogunost iscrpljivanja kalorija. Pod uvjetom da je opskrba itom relativ no konstantna, takva e hrana odravati ene iznad kritinog minimuma, omoguujui im da ee raaju djecu. Razumno je, dakle, pretpostaviti da je nagli porast stanovnitva koji se dogodio oko 9000. god. pr. Kr., u razdoblju nakon mlaeg drijasa, rezultirao nestankom tog prirodnog regulatora stope nataliteta. Bez obzira na razlog, populacijski porast se uistinu dogodio, a zajednice koje su se donedavno sastojale od malih lutalakih skupina, pretvorile su se u gradove. A stanov-

nici tih gradova posjedovali su orua i dobra brojnija i raznovrsnija od dotada poznatih, kao to su poljoprivredna orua, uzgojena stoka, itd. To namee pitanje to se moglo dogoditi s tim velikim zajednicama i svom njihovom stokom, robom i imovinom openito da su se okolnosti promijenile nagore. Suoeni s nekom prijetnjom njihovu opstanku, lovci i skupljai ne bi imali mnogo prepreka koje bi ih sprjeavale da se premje ste na novo podruje s izvorima hrane koji bi bili dostatni da opstanu neko due vrijeme. Ali za one koji su naviknuli na uzgoj itarica i stoke, iznenadno pogoranje ivotnih uvjeta ili gubitak zemlje o kojoj su do tada ovisili, predstavljaju posve drukiji problem. Njihov opstanak ovisi o odra vanju odreenog broja uzgojenih ivotinja, ouvanju njihovih izvora hrane, o znanju o uzgoju itarica, kao i o otkrivanju podruja na koja mogu pre seliti svoja stada, sjemenje, poljoprivredna orua i ostalo, kako bi iznova mogli zapoeti ivot. Svaka takva promjena nedvojbeno je velik i traumati an dogaaj. A trebaju li prijei vode, moda ak moraju izumiti ili iznai i neko prijevozno sredstvo - kao to su biblijski Noa i njemu srodni likovi iz drugih predaja uinili kada su u svoje vrijeme bili suoeni s potopom. Najupeatljiviji artefakt iz pria o potopu nedvojbeno je brod ili arka. Da bi preko otvorenoga mora mogao prevesti osmero ljudi i velik broj i votinja, kako se dade zakljuiti itanjem biblijske prie, to plovilo nije mo glo biti izgraeno od nekog izdubljenog debla, nego je moralo biti prilino veliko. to, dakle, znamo o sposobnostima 'pretpotopnog' drutva koje je moda bilo kadro proizvesti takvo plovilo, i kada i gdje je izumljen brod? Ljudi su brodovima plovili ak i tijekom ledenoga doba, kao i desecima tisuljea prije prvoga konja i koije. Naprimjer, prema najnovijem datira nju na temelju analize radioaktivnim ugljikom, zakljuuje se da su stanov nici jugoistone Azije naselili Australiju oko 60.000. god. pr. Kr. Pritom su morali prijei put preko mora dugaak najmanje 170 km, jer Australiju i Aziju je razdvajao veliki oceanski kanal ak i u doba kada su razine svjetskih mora bile mnogo nie nego danas. Prema tome, ti su ljudi ak i tada treba li imati plovila. Nadalje, u razdoblju neposredno nakon mlaeg drijasa, prije crnomor skog potopa, Sredozemnim su morem sigurno plovili brodovi. To je oito ak i bez otkria stvarnih brodova iz toga razdoblja, na temelju trgovine dragocjenim opsidijanom za rezanje kamena koja je u to vrijeme bila ra sprostranjena. Jedna znaajka opsidijana, izmeu ostalih, sastoji se u tome to svaki pojedini kamen ima jedinstvenu strukturu koja omoguuje znan stveno utvrivanje mjesta njegova podrijetla.

Naprimjer, u sluaju dobro istraene pilje u Franchthiju u Grkoj, koja je bila naseljena od 8. tisuljea pr. Kr., znanstvenici su utvrdili da je opsidijan, otkriven meu ostacima iz starih razina naselja, ondje donesen s otoka Melosa smjetenoga 120 km jugoistono od pilje. Nie razine mora u to vrijeme ne bi oteavale plovidbu u tom dijelu Sredozemlja. A budui da je mogue da su ljudi putovali duim, posrednim putom koji je dijelom prolazio kopnom, ak bi i to putovanje ukljuivalo nekoliko zaustavljanja na otocima. Slino se moe zakljuiti i iz nedavnih otkria vezanih uz najstariju ko lonizaciju sredozemnog otoka Cipra, smjetenog juno od Turske. Iz geo logije Cipra proizlazi da se taj otok, koji je danas udaljen 70 km od turske obale, nikada nije nalazio blie Turskoj, niti je s njome ikada bio povezan kopnom. Osim toga, poznato je da su do 10. tisuljea pr. Kr. na njemu, to se tie lokalnih vrsta ivotinja, ivjeli samo patuljasti slonovi, patuljasti vodenkonji, dvije vrste mieva i jedna vrsta rovke. A nastupanjem mini le denoga doba u mlaem drijasu, slonovi i vodenkonji su izumrli, a na Ci pru su preivjeli samo mievi i rovke. Oko 7000. god. pr. Kr. na otok su stigli prvi ljudski stanovnici. Bila je to lutalaka skupina koja je osnovala 30-ak razliitih naselja, meu kojima je najpoznatija Khirokitia. Gradili su prilino staromodne, okrugle kue od izvrsnoga lokalnog kamena. No, za nas najzanimljiviji aspekt toga naseljavanja jest injenica, da su doseljenici na Cipar donijeli biljke i ivotinje koje na njemu do tada nisu postojale. Tako su se na otoku iznenada pojavile ovce, koze, svinje i jeleni. Kako se vidi iz broja kostiju, jelen koji je pripadao svjetlosmeoj vrsti Dama mesopotamica, tvorio je ak 20-50% ukupne mesne hrane otoana, to je obrazac koji ne nalazimo nigdje drugdje. Iako se divlji jelen ne moe pripitomiti poput domaih ivotinja, moe jesti ovjeku iz dlana, moe ga se nadzirati u zatvorenim panjacima i izdvojiti ga iz njegova krda kada je potrebno meso divljai, to je, ini se, bila praksa prvih stanovnika Cipra. Sve to vodi nas do temeljnoga zakljuka, naime, da je oko 7000. god. pr. Kr. jedan ili vie brodova - na kojima je plovila migracijska populacija, stoka za uzgoj, razne vrste biljaka i sjemena za uzgoj - isplovilo iz Turske prema Cipru. ak i prije crnomorskoga potopa dogodila se velika seoba stoarskih i poljoprivrednih zajednica, koja je bila veoma nalik Noinu pu tovanju. to se tie naina izgradnje takvih brodova, knjiga Postanka (6, 14) govori da je Noa svoju arku izgradio od trske. I u inaici te prie u epu o

Gilgameu opisuje se da je akadskom 'Noi', Utanapitimu bilo reeno neka srui ogradu od trske kako bi od nje sagradio brod koji e izdrati potop. To potvruju najstariji sauvani opisi pretpovijesnih brodova. Slike na sti jenama u Tassiliju i staroegipatski petroglifi prikazuju brodove izgraene, kako se ini, od snopova osuene trske. Premda moda zvui nevjerojat no, snopovi trske izrazito su koristan materijal. Budui da trska prirodno pluta, kada se snopovi te biljke poveu u oblik plutajue platforme, trska e biti sposobna za plovidbu otvorenim morem, osobito ako se pramac i krma podignu dodatnim vezivanjem trske. Kako je primijetio norveki moreplovac Thor Heyerdahl, proslavljen ekspedicijom 'Kon Tiki', a iji je prekooceanski brod 'Ra' bio konstruiran na isti nain: "Klasian tip broda od trske ... nedvojbeno je najsigurniji tip plovila koji su pomorski strunjaci ikada izumili. Kompaktan kao vrsta gumena lopta i sposoban da pluta kao ep, jahat e na valovima po put morske ptice i preivjeti svaki uragan, a to stoga to nema trup koji bi se mogao napuniti vodom. Trup broda izgraenog od snopova trske omoguuje mu da se odrava na visokim valovima i ulazi u pliake bez potrebe za izbacivanjem vode i bez straha od proputanja. Svojom stabilnou i nosivou nadmauje drvene trupove brodova iste veliine." Kao glavni nedostatak brodova od trske arheolozi navode injenicu da je materijal od kojega je izgraen ekoloki izrazito blagotvoran. To znai da su anse da e se takvo plovilo sauvati u nekom prepoznatljivom obliku devet tisua godina veoma male. No, ak i da arheolozi ne otkriju makar jedan teretni brod iz toga ranog razdoblja ljudske povijesti, dokaz o posto janju takvih brodova - i to prilino velikih - otkriven na Cipru i u drugim zemljama, ne moe se osporiti. Iz toga slijedi da je ve u 6. tisuljeu pr. Kr. doista mogla postojati laa sposobna za prijevoz velikog broja ljudi, kao jedan od kljunih elemenata pria srodnih Noinoj. Vidjeli smo, dakle, da je pretpotopno razdoblje bilo iznenaujue na predno, budui da je ukljuivalo nekoliko izuma koje u naem 'civilizira nom' svijetu uzimamo zdravo za gotovo. Isto tako, vidjeli smo da su se na seljene zajednice brojano poveale u usporedbi s njihovim precima iz lovako-skupljakih zajednica. No, unato tomu, veina naselja imala je relativno mali broj stanovnika. Naprimjer, u pretpotopnoj Khirokitiji vje rojatno nije ivjelo vie od 300-600 stanovnika. Asikli je moda imao oko tisuu stanovnika, poput pretpotopnog Jerihona.

No je li igdje postojalo vee naselje? Na temelju svega to smo saznali, ini se da je pretpotopno razdoblje prethodilo autokraciji i centralizaciji moi u velikim prijestolnicama. Pa ipak, je li u to doba postojao grad ve liinom nalik dananjem New Yorku, Manchesteru ili Sydneyu? Je li po stojala neka pretpotopna metropola? Nedvojbeno jest, kako emo vidjeti. Iako je otkriven prije etrdeset go dina, o njemu se nije mnogo pisalo izvan arheolokih asopisa. I taj se grad nalazio u dananjoj Turskoj. Kako se zvao? Catal Hyk, humak ( hyk ) na raskriju putova.

9. P O G L A V L J E

METROPOLA IZ KAMENOGA DOBA


"Neolitika civilizacija otkrivena u Catal Hyku, blista poput supernove meu prilino tmurnom galaktikom onovremenih ruralnih kultura"
James Mellaart

Prohladne veeri u studenom 1958., i doslovno u izravnoj opasnosti od ugriza lokalnih pasa ovara, britanski arheolog James Mellaart, koji je tada boravio u Ankari, s dvojicom je svojih drugova prvi put posjetio Catal Hyk u namjeri da istrai njegov humak. To se naselje prostire na povri ni od 12,8 ha i na uzvisini od 910 m - to ga je moglo sigurno zatititi od pretpostavljenog crnomorskog potopa - i smjeteno je u plodnoj turskoj ravnici Konyji, oko 210 km juno od Ankare. Mellaart se poslije ovako prisjetio svog prvog pregleda tog nalazita: "Veina naselja ... bila je prekrivena tratinom i korovom (peganum harmala), ali na mjestima na kojima su jugozapadni vjetrovi, za to podruje uobiajeni, ogolili njegovu povrinu, jasno su se vidjeli tra govi zidova od blatne opeke, koja je zbog poara poprimila crvenu boju, kontrastnu sivom pepelu, slomljenim kostima, krhotinama lonarije, orua i oruja od opsidijana. Na nae iznenaenje, ti se ostaci nisu nalazili samo na podnoju humka, nego ak i na njegovu vrhu, oko 15 m iznad povrine ravnice." Za Mellaarta je ak i taj povran pregled bio dovoljan da zakljui da humak potjee iz kasnog kamenog doba, i da je na tome mjestu dugo bio prilino velik grad koji je u odreenom razdoblju naputen, to je onemoguilo kasnijim kulturama da na njemu grade svoje zgrade. Slijedom toga, Me llaart je 1961. zapoeo opsena iskopavanja, usredotoivi se na otkopava-

nje graevina u cjelini, umjesto primjene teoretski znanstvenijeg sustava mrenog iskopavanja koji je tada zagovarala njegova kolegica, Kathleen Kenyon, za koju je radio kao mladi terenski pomonik na iskopavanjima u Jerihonu. Kako e se tri desetljea poslije uvjeriti turski arheolozi u Asikliju - koji se prije vulkanske erupcije u kojoj je uniten nalazio nasuprot Catal Hyka, na drugoj obali tada velikog jezera Konya - to prilino movarno podruje onemoguavalo je silazak u netaknuto tlo ispod nala zita. Stoga je bilo nemogue precizno utvrditi kada je to mjesto prvi put naseljeno. Usprkos tomu, Mellaart je uspio iskopati 14 uzastopnih slojeva naselja, to je upuivalo na pretpostavku da su ljudi ondje ivjeli moda tisuu godina. Mellaart je svoja iskopavanja usredotoio na malo podruje na jugoza padnoj strani Catal Hyka, to se pokazalo izvanredno produktivnim. Tamonje su kue, kao i u Asikliju, bile pravokutne i stoga mnogo moder nije od koliba od trske iz relativno mlae povijesti ili okruglih kua u Khirokitiji na Cipru. Kao i u Asikliju, te kue nisu imale vrata, ve se u njih ulazilo kroz otvore na krovovima do kojih se uspinjalo ljestvama. Iako ta kve drvene ljestve nisu sauvane, o njima svjedoe jasni tragovi u obukanim zidovima. U nekim sobama nalazile su se pei i ognjita, koja su obino bila smjetena izmeu dviju kua. A kue su bile izgraene tako da su samo one koje su se nalazile na rubu grada imale vanjske zidove. Stoga je svjetlo dopiralo samo odozgo, budui da su krovovi svih kua bili razliite visine, s otvorima koji su se nalazili na njihovu najviem dijelu. Sobe u unutranjo sti kua bile su meusobno odvojene okruglim otvorima bez vrata. Graevine Catal Hyka razlikovale su se od onih u Asikliju i po drugim znaajkama, premda je tomu moda razlog dostupnost graevnoga materi jala. Dok su graditelji Asiklija uspjeno iskoritavali mjesni vulkanski ka men u kombinaciji s blatnom opekom, omiljena graditeljska metoda u Catal Hyku, barem u njegovim starijim razinama, bio je drveni kostur. Naime, najprije se gradio kostur od tvrdog, bjelogorinog drveta koji je mogao samostalno stajati i koji se potom, prema potrebi, oblagao nepotpornim zidovima, slino kuama srednjovjekovne i tudorovske Engleske. Za to se odabiralo bjelogorino drvo, poput hrasta i bora, koje se posebno dopremalo iz uma u udaljenim brdima, i to vjerojatno rijenim putom. Stabla su se paljivo tesala i tako obraeno drvo nakon toga se postavljalo kao okomite i krovne grede. Ti su se zidovi potom oblagali pravokutnim opekama od blata, koje su se paljivo oblikovale u odgovarajue veliine u drvenom kalupu izraenom irokom (tesarskom sjekiricom).

Slika br. 12: Sagovi razliitih uzoraka, koji su ukraavali jedno od svetita u Catal Hyku. [Manja slika] Najosnovniji tkalaki stan na kojima su se tkali sagovi, a kojim se slue i dananji nomadi.

Catal Hyk se, stoga, smatra najstarijim poznatim naseljem u kojemu se prvi put poela upotrebljavati oblikovana (premda nepeena) opeka za izgradnju kua. Osim toga, zanimljive su i graditeljske metode kojima su se sluili njegovi stanovnici, osobito tesarska obrada tvrdoga drveta za izradu drvenog kostura. Sline znaajke imaju i nastambe koje je Ballard otkrio oko 480 km sjevernije u Crnom moru. (vidi 75. str.). Iako su ta tuma enja moda provizorna, s obzirom da jo uvijeknemamo dovoljno spozna ja o crnomorskim graevinama, brojne naznake upuuju na istu kulturu. Mellaart je iskopavao Catal Hyk u razdoblju izmeu 1961. i 1965., pri emu je pozornost usredotoio samo na najistoniji od dvaju njegovih humaka jer je zapadni, kako je utvrdio na temelju povrnog pregleda, mlaega podrijetla. U cjelini, iako je otkopao samo tridesetinu povrine toga istonog humka, Mellaart je otkrio oko 150 razliitih graevina. To

Slika br. 13: Reprodukcija najstarijeg poznatog prikaza pejzaa na svijetu, otkri venog u Catal Hyku prikazuje grad s eruptirajuim vulkanom u pozadini. Izradio James Mellaart. znai da je u doba njegova procvata, u 8. i 7. tisuljeu pr. Kr., u Catal Hyku ivjelo izmeu pet i sedam tisua ljudi, to ga je inilo veim od svih drugih poznatih gradova iz toga ranog razdoblja. Kao i veina drugih naselja iz toga relativno mirnog pretpovijesnog razdoblja, Catal Hyk nije imao obrambene zidove, a prema mjerilima dananjih gradova, mogli bismo ga smatrati veoma rustikalnim. Putnik koji bi u 8. tisuljeu pr. Kr. posjetio to naselje smjeteno na obali tada velikog, a danas ve odavno isuenog jezera Konya, najprije bi pomislio da je stigao u naprednu poljo privrednu zajednicu. Na panjacima bi pasla stoka i ovce, dok bi na prostra nim okolnim poljima rasla penica i mnotvo najrazliitijeg povra. Ipak, ta pretpotopna metropola - pet tisua godina starija od egipatskih pira mida - u mnogim je aspektima bila izvanredno napredna i vrlo slina, recimo, dananjem Chicagu ili enevi. Osim naznaka koje nalazimo i u Asikliju i poecima planirane urbani stike gradnje, ini se da je opi standard kuanstava u Catal Hyku bio visok. Njegovi su stanovnici brino skrbili o istoi svojih soba, a arheolozi su samo u rijetkim sluajevima pronalazili otpatke hrane u obliku kosti ivotinja. Zidove kua gotovo su svake godine oblagali svjeom bukom. Sanitarne uvjete odravali su ak i neobino dobro ureenim sustavom za zbrinjavanje otpada, tako da su smee odlagali u privatnim dvoritima izmeu kua i potom ga redovito spaljivali. Drveni kosturi kua posvuda su bili obojeni crveno, kao da je to bila neka 'nacionalna boja toga grada. Iako su se crvenom ujedno naglaavali

drveni kosturi kua, umjesto njih, kako je primijetio Mellaart, kasnije su se uglavnom gradili nosivi zidovi od blatnih opeka. Zidovi od blatne ope ke, podovi i stropovi u svim su se razdobljima paljivo oblagali finom bi jelom glinom, i potom ukraavali ivopisnim muralima i kipovima. A upravo nam murali - moda najstariji poznati 'kuni ukrasi' - daju neke naznake o tehnolokom i kulturnom razvoju stanovnika Catal Hyka u 8. i 7. tisuljeu pr. Kr. Neki od tih obukanih zidova oslikani su apstraktnim motivima koji, kako je istaknuo Mellaart, predstavljaju sloene ornamente kojima su se poslije ukraavali turski sagovi, tradicionalni sagovi koji se tkaju na tkala kim stanovima. A budui da Mellaart tvrdi da su zidne slike sigurno pre slike ornamenata na sagovima, a ne obrnuto, danas se smatra da se umije e izrade tih sagova i uz nju vezana predaja (tvrdi se da svaki ornament pripovijeda svoju priu) razvilo prije ak devet tisua godina. Sagovi u dananjim turskim kuama esto slue kao areni zidni i podni ukrasi, dok se u nekim zajednicama tradicionalno izrauju na obinom, ali tehniki impresivnom vodoravnom tkalakom stanu. Iz toga, dakle, moemo zaklju iti da su 'pretpotopni' tkalci iz Catal Hyka razvili barem slinu tehnolo giju, i to prvu takvu u svijetu - usporedimo li je s nekom drugom pozna tom preteom. Mellaart je na zidu jedne od kua u Catal Hyku otkrio i veoma zanim ljiv prikaz pejzaa. A s obzirom da je stara oko devet tisua godina, pred stavlja prvu takvu sliku na svijetu [slika br. 13]. Ali ono to je ini tako iz vanrednom injenica je da se osim prikaza grada (ili, barem, skupine gradskih kua) koji je takoer najstariji na svijetu, u pozadini jasno vidi erupcija vulkana. Mellaart je to ovako opisao: "Teko da se vulkanska erupcija mogla jasnije naslikati: iz vrha izbija vatra, lava tee iz otvora na njegovu podnoju, oblaci dima i iskre pepela nadvijaju se nad njegovim vrhom i slijevaju niz vulkanske padine i posvuda uokolo; sve to umetnuto je u ovu sliku." Budui da je umjetnik iz 7. tisuljea pr. Kr. naslikao vulkan s dva vrha, Mellaart i drugi samouvjereno su ga poistovijetili s Hasan Dagom. Hasan Dag, koji se iz Catal Hyka moe vidjeti na drugoj strani jezera Konya, jedini je vulkan u sredinjoj Anatoliji koji se odlikuje tom jedinstvenom znaajkom. Upravo je erupcija Hasana Daga uzrokovala propast Asiklija, radi ega je jedan znanstvenik pretpostavio da spomenuta slika moda

prikazuje upravo taj dogaaj. Meutim, ta slika iz Catal Hyka nastala je oko tisuu godina nakon unitenja Asiklija. Hasan Dag bio je aktivan vul kan sve do 2. tisuljea pr. Kr., pa je mnogo vjerojatnije da je umjetnik naprosto naslikao ono emu je on (ili ona) osobno svjedoio/la u Catal Hyku. Drugi prizori naslikani na zidovima u Catal Hyku pruaju neke bitne naznake o pretpotopnim stanovnicima toga grada i njihovu nainu ivota. Mukarci, od kojih su neki odjeveni u koe leoparda, prikazani su u plesu i lovu, neki od njih oko struka nose torbe za skupljanje hrane. Ti prizori nevjerojatno nalikuju onima s tassilijskih fresaka iz faze 'Roundhead'. Na nekim slikama mukarci su ogrnuti, kako se ini, tkaninom oko bokova, dok im je koa obojena crveno. Katkad su prikazani u lovu na obinoga jelena (cervus elaphus), kojeg love lukom i strijelom, dok na drugim slika ma okruuju, ali ne ubijaju, velika goveda nalik turovima (bos primogenius), danas izumrlom vrstom divljega goveda. Kako smatraju Mellaartovi savjetnici, zoolozi Dexter Perkins i Pierre Ducos, dolina Konya zbog obilja vodenih izvora pogoduje rastu takvih velikih vrsta. injenicu da je uzgoj velike stoke bio od najveega znaaja za stanovni ke Catal Hyka, potvruje i analiza ostataka hrane. Te su analize pokaza le da je oko 90 % ukupne hrane ivotinjskoga podrijetla tvorilo meso sto ke, koja se koristila i za noenje tereta i vuu. Struna analiza kostiju takoer je pokazala da su te ivotinje bile udomaene ve u najranijim etapama razvoja grada. Dakle, moemo sigurno rei da je Catal Hyk, bez obzira to bismo jo o njemu moda mogli saznati, prije devet tisua godina bio stoarski grad, u kojemu se umijee uzgoja stoke oito razvilo oko dva ti suljea nakon pripitomljavanja koza i ovaca. Stoarstvo - iako je nemogue utvrditi jesu li te ivotinje prvi put pripi tomljene u Catal Hyku - nipoto nije bila jedina znaajna djelatnost stanovnika Catal Hyka. Neke od najboljih enciklopedija pripisuju izum pekarskoga umijea drevnim Egipanima. Meutim, pet tisuljea prije osnutka najstarije egipatske dinastije, stanovnici Catal Hyka u dovolj noj su mjeri razvili kulinarsku vjetinu pripreme penice i jema i ve su tada proizvodili kruh. Jedino tako moemo objasniti pei za peenje, za razliku od ognjita za kuhanje, koje je Mellaart otkrio u tamonjim nastam bama, primijetivi: "... stjee se dojam da je svaka obitelj pekla svoj kruh." Nadalje, u dva sloja koja datiraju iz 7. tisuljea pr. Kr., otkrivene su dvije velike pei od opeke koje su se nalazile u dvoritu, a na temelju kojih je Mellaart zakljuio da su pripadale pravoj pekarnici.

Na jelovniku stanovnika Catal Hyka nalazio se i graak, ulje od sjeme na goruice, jestivi irovi, divlje jabuke, bob, groe, eeri, orasi, pistaciji, ptija jaja, riba i ptice. Ti pretpotopni stanovnici uivali su u zadivljujue raznolikoj hrani, dostojnoj stanovnika bilo kojeg dananjega grada sline veliine. U prethodnom poglavlju spomenuli smo da je najstariji komad tkanine na svijetu otkriven u Cayonuu, koji se nalazi oko 400 km istono od Catal Hyka. Sa zidnih slika jasno proizlazi da se u Catal Hyku rano razvila tkalaka djelatnost. Osim ve spomenutih tkanina koje su mukarci nosili oko bokova, ene su na slikama prikazane odjevene u raskono obojene i ornamentirane haljine, koje su oito bile izraene od tkanih materijala. Jedan kipi od peene gline prikazuje jedru enu odjevenu u izrazito kratku suknju s obrubom, nalik onima iz 1960-ih i koulju od leopardove koe privrenu naramenicama. Mellaart je otkrio pougljenjene, ali dobro ouvane komadie tekstila, na temelju kojih je zakljuio da su stanovnici poznavali razliite metode tkanja. to se tie naina izrade ornamenata na haljinama, Mellaart je otkrio velik broj peata od peene gline, krunih, ovalnih i u obliku cvijeta, a svi su imali ravnu donju povrinu sa spiralnim i drugim uzorcima. Zakljuio je da su se ti peati koristili za otiskivanje uzoraka na haljinama, premda su drugi pretpostavili da su se koristili za otiskivanje ornamenata na koi, dok neki kipii upuuju na to da su stanovnici Catal Hyka moda oslika vali svoja tijela. U svakom sluaju, ti peati nedvojbeno predstavljaju je dan od najstarijih oblika tiskarske tehnologije, koji je izumljen osam tisu a godina prije Gutenbergove tiskarske pree. Kako smo spomenuli u prethodnom poglavlju, dokaz u obliku drvenih proizvoda rijetko mogu preivjeti razorno djelovanje vremena, ali Catal Huyuk predstavlja znaajnu iznimku, budui da je Mellaart, izmeu osta log, otkrio izvanredno vjeto i napredno obraene drvene predmete [slika br. 14]. Naprimjer, iako je najblie izvorite jelovine gorje Taurus, jugoza padno od Catal Hyka, gradski tesari su uz pomo iskljuivo kamenoga orua rezbarili ovalne zdjele i posude za meso od jelovine s ukrasnim drkama, koje su oblikovali toliko struno da izgledaju moderne ak i danas. Jednako vjeto i ukusno oblikovali su i drvene kutije s drkama i vrsto prianjajuim poklopcima. Mellaart je ak otkrio savreno oblikovanu dr venu aicu za jaje, to je moda takoer jedna od prvih takvih specijalizi ranih posuda na svijetu.

Slika br. 14: Primjerci najstarijih visokokvalitetnih drvenih predmeta na svijetu (gore) i tiskarske naprave (manja slika) otkriveni u Catal Hyku. Osim tesarstva, obilje trstike u okolnim movarama upuuje na mogu nost razvijenog koaratva, a s tim u svezi, Mellaart je u praktiki svim slojevima Catal Hyka otkrio otiske ili pougljenjene ostatke koarake robe. Koaratvo se koristilo za izradu svih vrsta spremnika - spremita za hranu, posuda za ito, kutija za zrcalo, ak i za izradu djejih ljesova. ini se da su se mjesni obrtnici radije bavili koaratvom i drvodjelstvom nego li lonarstvom. Naime, iako je lonarija otkrivena ve u najstarijim dostup nim slojevima naselja u Catal Hyku, zajedno s peima u kojima se pekla, stanovnici su bili skloniji tradicionalnijim proizvodima. To jasno pro izlazi iz injenice da su lonarski predmeti iz Catal Hyka, u usporedbi s drugim povrinama, veoma rijetko raskono ukraeni i obojeni i esto nalikuju drugim spremnicima, kao to su drvene kutije ili kone torbe, a ne predstavljaju samostalna umjetnika djela. Unato tomu, lonarija iz Catal Hyka jedna je od najstarijih u zapadnom svijetu, to bi dodatno

mogla potvrditi otkria keramike u niim slojevima toga naselja od onih koji su do sada istraeni. Jednako razvijeno umijee pokazuju otkriveni predmeti od kostiju i kamena. Uz kostur jednoga mukarca Mellaart je otkrio obredni bode od kremena s izvanredno lijepo oblikovanom i nazupanom otricom. Drak bodea izraen je od kosti, lijepo oblikovane u lik zmije ije je tijelo strplji vo izdubljeno sitnim rupama nalik ljuskama. Pretpostavlja se da je drka prilijepljena uz bode mjeavinom vapna i biljne smole, pri emu je dodatno privrena finim konopcem vrsto omotanim oko donjega dijela drke. Ele gancija dizajna i kvaliteta izrade teko bi se ak i danas mogle nadmaiti. Posvuda u Catal Hyku Mellaart je otkrivao zapanjujue dokaze tehno loke specijalizacije. Kako su, pitao se: "... polirali zrcalo od opsidijana, vrstog vulkanskog stakla, a da ga pri tome nisu ni zagrebli i kako su bui li rupe u kamenim kuglicama (ukljuujui opsidijan), koje su toliko sitne da kroz njih ne moe proi ak ni najfinija suvremena elina igla?" To nas podsjea na izbuene rupe koje je arheolog Roberta Ballarda, Fredrik Hiebert, vidio na pretpotopnom oruu koje je izvadio s dna Crnog mora. Nadalje, istom je tehnologijom zacijelo izraen i najstariji poznati primjerak zubarskoga instrumenta, nedavno otkrivenog u Mehrgarhu u dananjem Pakistanu. Meu grobovima u tom selu otprilike iste starosti kao i Catal Hyk, iji su se stanovnici takoer bavili poljodjelstvom i izradom elegantnoga nakita, arheolozi sa Sveuilita u Missouriju otkrili su luba nju sa zubom koji je imao savreno okruglu i struno izbuenu sitnu rupu. Elektronskim mikroskopom - koji je Mellaartu bio nedostupan 60-ih go dina prologa stoljea - opaen je uzorak koncentrinih brazdi, "... gotovo sigurno oblikovanih krunim kretanjem builice s kamenim svrdlom." Stanovnici Catal Hyka bili su i vjeti obraivai metala. U jednom od niih i, prema tome, starijih slojeva iz otprilike poetka 7. tisuljea pr. Kr., Mellaart je otkrio bakar i olovo koji su se koristili za izradu perli, privjesaka i drugih ukrasa, a neki su imali cjevast oblik za ukraavanje en skih suknji od konca. Iako su se ti predmeti uglavnom izraivali obradom bakrenih gruda ekiem, Mellaart je u jednom od gornjih slojeva otkrio trosku, iz ega proizlazi da se bakar vadio iz rudae taljenjem, to, pak, upuuje na postojanje prave metalurgije. Kako je sam priznao: "... ne bi nas iznenadilo da su poznavali zlato i srebro, premda ti metali tada jo nisu bili otkriveni." Kada su, dakle, i gdje ti ljudi nauili taliti metale? Valja nam za sada ostaviti tu zagonetku nerijeenom, i postaviti pitanje tko su tono bili ti ljudi. Neosporno je da su ivjeli u Turskoj dugo prije

dolaska Turaka, Mongola, Arapa, Rimljana, Grka ili Hetita. to, dakle, zna mo o njihovoj rasi ili jeziku? Odgovor na to pitanje moe nam pomoi da utvrdimo identitet vlasnika pretpotopnih kua s drvenim kosturima koje je Robert Ballard otkrio pod morem ispred Sinopa. Kako je Mellaart ustanovio, stanovnici Catal Hyka, kao i Asiklija, obiavali su pokapati svoje mrtve, osobito ene i djecu, ispod podova ku a, to omoguuje analizu kostiju otkrivenih na tim lokacijama. Naalost, 60-ih godina prologa stoljea, kada je Mellaart provodio svoja iskopava nja, DNK analiza jo nije bila ukljuena u arheoloka istraivanja, ve je prevladavala antropoloka analiza tipova lubanje. Kako je izvijestila Mellaartova glavna antropoloka savjetnica Denise Ferembach s 'Institut de Paleontologie Humaine', lubanje oko 59% stanovnika Catal Hyka bile su izduene, takozvane euroafrike lubanje, 17% stanovnitva tvorila je sredozemna rasa slabije grade i izduenih lubanja, a 24 posto stanovnika imali su kratke lubanje, poput stanovnika alpskih podruja. Premda se takvoj kategorizaciji danas ne pridaje velika vrijednost, jasno je da je sta novnitvo Catal Hyka bilo izmijeano i da nije tvorilo jedinstven rasni tip. Stasom, koji je nedvojbeno bio potpomognut dobrom prehranom, ti se ljudi nisu mnogo razlikovali od dananjih, tako da su mukarci u prosje ku bili visoki izmeu 1,78 i 1,63 m, a ene izmeu 1,63 i 1,52 m. Meu tim, nita od toga nas ne pribliava utvrivanju rasne skupine kojoj su moda pripadali, ili jezine obitelji iz koje je njihov jezik moda potjecao. Ipak, prilino smo dobro upoznati s njihovom religijom. Mellaart je pret postavio da je dio Catal Hyka koji je on iskopao predstavljao vjersku etvrt, jer je svaka etvrta kua naizgled bila svetite. U njima su se nalazile neke od ranije spomenutih zidnih slika, kao i mnotvo podataka o jedin stvenim religijskim obiajima stanovnika Catal Hyka. Prije svega, ini se da je glavno boanstvo grada bila veoma mona e na. S obzirom da ne poznajemo jezik kojim su govorili stanovnici Catal Hyka, ne znamo kako se zvala. Meutim, na temelju njezinih razliitih prikaza moemo gotovo sigurno zakljuiti da je to bila Velika boica maj ka. Ona je bila boica spolnosti i plodnosti ljudi, pripitomljenih i divljih ivotinja, uzgojenih i divljih biljaka, kukaca, zatitnica obreda roenja i smrti, itd. Uz tu Veliku boicu majku usko je bio povezan bik. Jedna od najzanim ljivijih znaajki svetita u Catal Hyku glave su bikova objeene na zidu iznad oltara [slika br. 15], koji podsjeaju na glave ustrijeljenih jelena i tigrova koje su lovci u 19. st. vjeali na zidovima svojih salona. Katkad ti bikovi vise pojedinano ili u skupinama od tri. Katkad se iznad njih nala-

ze reljefi s prikazom Velike boice majke rairenih nogu kao da raa dije te ili, u ovom sluaju, moda bika, budui da u nekim sluajevima iz nje zine stidnice izlazi bikova glava. Znanstvenici pretpostavljaju da je bikova glava predstavljala muevnost, a boica svoju nadmo nad tim principom. Neke bikove glave izraene su od gline, druge od gipsa, a neke su stvarne glave bikova. Osim njih, u svetitima se nalaze i niski stupovi u koje su umetnuti bikovi rogovi, element koji u kasnijim kulturama esto predstav lja rogove posveenja. to se tie bikova naslikanih na zidovima svetita u Catal Hyku, oni su uvijek okrenuti prema gorju Taurus (lat. bik), to, kako je hladno primijetio Mellaart: "... moda nije sluajno."

Slika br. 15: Dva od brojnih svetita otkrivenih u Catal Hyku, koja upuuju na postojanje kulta bika (rekonstrukcija Jamesa Mellaarta).

Meutim, panteon stanovnika Catal Hyka nisu tvorila samo enska boanstva, jer Mellaart je otkrio i kipie mladoga boga koji sjedi. Drugi slini kipii otkriveni na drugim mjestima prikazuju muko boanstvo u erekciji, a tragovi na najmanje jednom od takvih kipia iz Catal Huyuka upuuju na to da je penis odlomljen. Druge znaajke koje je Mellaart iznova otkrivao u svetitima upuuju na to, da su stanovnici Catal Hyka ve tada imali naprednu teologiju i mitologiju. ini se da se velika pozornost pridavala blizancima, jer su u nekima od njih kipii boica smjeteni jedan pokraj drugoga. U jednom svetitu otkriveni su i kipii od plavog i smeog vapnenca koji, premda su slomljeni u oitom pokuaju izvlaenja njihovih magijskih svojstava, prika zuju dvije boice s djetetom, moda Trojstvo. Meu njima se nalazi i kipi leoparda kojeg su stanovnici Catal Hyka, ini se, tovali kao svetu kra ljevsku ivotinju, budui da se u jednom svetitu nalazi visoki reljef dvaju leoparda heraldiki okrenutih jednog prema drugome. Sama injenica da su stanovnici Catal Hyka pokapali svoje mrtve ispod podova kua - ili, tonije, ispod platformi koje su ivi koristili kao krevete - upuuje na to da su vjerovali u zagrobni ivot, ali i na vjerovanje u mrtve koji ope sa ivima putem snova, u to i danas vjeruju mnogi plemenski narodi. Ali za razliku od drevnih Egipana koji su se pojavili kasnije, ini se da nisu smatrali potrebnim ouvati tijela mrtvih. Upravo suprotno. U nekim svetitima u Catal Hyku prikazani su veliki leinari, od kojih neki ima ju ljudske noge, poput boice u liku ptice, koji kljucaju tijela mrtvih ljudi. ini se da su tijela mrtvih namjerno izlagana vani kako bi ih ptice kljucale, to je uvrijeen obiaj meu nekim dananjim tibetanskim narodima koji su uspjeli odrati svoju tradicionalnu religiju. Ptica prikazana na svetitu u Catal Huyuku nedvojbeno je otrodlaki leinar (gyps fulvus), impresiv no stvorenje s rasponom krila 275 cm, a koji se i danas moe vidjeti kako nadlijee ravnicu Konya, povremeno se obruavajui na strvine. Kako je Mellaart primijetio, njihovi kljunovi: "... ne ostavljaju tragove na kostima, ve samo razdiru meso, ne dotiui pri tom mozak u lubanji." Mogue je da su stanovnici Catal Hyka leinare smatrali utjelovljenjem boice koja prenosi due mrtvih u zagrobni ivot, i potom njihove ogoljene kosti odnosi natrag na njihov posjed kako bi ondje mogli boraviti meu ivim lanovima svoje obitelji. Jedna zanimljivost grobova u Catal Hyku koju je Mellaart zamijetio jest injenica, da su u njima uglavnom pokopane ena i djeca, dok mukarci, ini se, nisu imali tu povlasticu.

Osim to je bila boica smrti, zatitnica Catal Hyka bila je i boica spolnosti. Reljef koji prikazuje mukarca i enu u spolnom inu, a koji je Mellaart otkrio u jednome od svetita, najstariji je poznati prikaz toga ina koji e se u kasnijim kulturama nazivati svetim brakom. Nadalje, bo ica je nedvojbeno bila i zatitnica plodova takve zajednice, roenja djete ta. Jedno od svetita koje je otkrio u Catal Hyku Mellaart je nazvao Crvenom odajom, jer to je bila jedina prostorija na koju je naiao tijekom svojih iskopavanja u kojoj je ak i vapnencem obloen pod bio obojen u crveno, zajedno s ostalim namjetajem i priborom. Na jednom zidu te sobe nalazila se slika ena u inu raanja, a Mellaart je pretpostavio da je ta soba sluila kao prostorija za primalje ili rodilite - to je sigurno prva takva prostorija na svijetu. Meutim, na to svojstvo boice moda najvie upuuje kipi koji je Mellaart otkrio u posudi za ito oko najgornjega sloja Catal Hyka, to znai da potjee iz razdoblja neposredno prije nestanka grada [slika br. 16]. Taj kipi, visok samo 13 cm, prikazuje boicu koja sjedi na prijestolju izmeu dva leoparda, to je najstariji poznati takav prikaz boice, ali, kako emo poslije vidjeti, ne i jedini. No, premda je prikazana s prenaglaenim grudima i bokovima, kao na starijim kipovima 'boice plodnosti', taj se kipi razlikuje po tome to joj se izmeu bedara jasno vidi dijete u proce su raanja.

Slika br. 16: Glineni kipi Velike boice majke pri porodu, koja sjedi na prijesto lju izmeu dva leoparda. Glava boice, koja je bila namjerno otkinuta, naknadno je restaurirana.

Nema nimalo dvojbe da je taj kipi imao magijsko znaenje, jer je i u ovom sluaju boici odlomljena glava radi ponitenja njezine moi, kako se nitko drugi ne bi mogao njome koristiti. Namee se veoma zanimljivo pitanje: zato je taj kipi bio oskvrnut i baen? Budui da je otkriven u blizini povrine humka na kojemu lei Catal Hyk, nema nimalo dvojbe da su te okolnosti bile iste koje su prouz roile propast i naputanje samoga Catal Hyka. to je, pak, moglo biti uzrokom ieznua grada? Stanovnike Catal Hyka zacijelo je pogodila nekakva velika katastrofa. Kako su pokazala Mellaartova otkria, nakon to je zajednica vie od tisuu godina mirno ivjela na tom plodnom mjestu bogatom vodom, neto ju je iznenada sa tjeralo u kripac i istjeralo van. Stanovnici su skupili svu imovinu koju su sa sobom mogli ponijeti (pri emu su za sobom ostavili kipi Velike boi ce majke) i, kako se ini, nestali bez traga. to ih je primoralo na tako dra stian korak? Prilino sigurno moemo kazati da je Catal Hyk naputen oko 6000. god. pr. Kr., samo etiristo godina prije crnomorskoga potopa. A jedan znaajan trag, kojeg je Mellaart bio itekako svjestan jo 60-ih godina pro log stoljea, jest injenica da stanovnici Catal Hyka nisu bili jedini me du onovremenim zajednicama koje su iznenada napustile svoju viestolje tnu naseobinu. Kako emo otkriti, ini se da se u 6. tisuljeu pr. Kr. nije dogodila samo jedna, nego dvije velike katastrofe.

10. P O G L A V L J E

DVOSTRUKA KATASTROFA
"Ovaj klanac ve je izdrao dvjesto puta veu koliinu vode od one koja danas tee Nijagarinim slapovima, a dovoljna je da podigne razinu Crnoga mora za 15 cm dnevno.."
William Ryan i Walter P i t m a n

Kada arheolog otkrije drevno naselje iji najvii i, prema tome, najmlai slojevi potjeu iz kasnoga kamenog doba - kako je Mellaart primijetio tijekom prvog pregleda Catal Hyka - jedini razuman zakljuak koji e iz toga izvesti bit e da je naseljavanje toga mjesta zacijelo prestalo u istom razdoblju. Isto se sigurno dogodilo i s istonim humkom Catal Hyka, ije smo znaajke opseno opisali u prethodnome poglavlju. Prema Mellaartovu sustavu oznaavanja slojeva naselja u istonom humku Catal Hyka, najstariji sloj oznaen je znakom X, a posljednji ili najmlai kao Slojevi 0 i 1. Tri druga sloja oznaena su kao poddiobe unu tar toga sustava. Budui da su to najvii slojevi, valja uzeti u obzir mogu nost odstupanja s obzirom na erozivne uinke tijekom tisuljea. Ali Me llaart je na temelju dostupnih tragova zakljuio da je do tada uspjean i izvanredno napredan grad najedanput tajanstveno 'umro'. Brojne gradove drevnoga svijeta opljakali su strani napadai, o emu svjedoe arheoloki nalazi u obliku razorenih spomenika, divljaki unite nih svetita i nepokopanih trupala razbacanih po ulicama. Iako je Mella art ustanovio da su neke kue izgorjele u poaru, to su bile samo lokalizirane nesree, a ne djelo neprijateljskih osvajaa - kao u sluaju kada se spaljiva nje smea otelo nadzoru. Isto tako, Mellaart nije otkrio dokaz o kakvoj razornoj epidemiji. U takvim sluajevima obino se otkrivaju tijela mrtvih koja nisu pokopana ili su nabacana u masovnim grobnicama. No bez obzira to se dogodilo u Catal Hyku, ini se da je oko sedam tisua njegovih stanovnika 'napro sto' skupilo svoju pokretnu imovinu i mirno napustilo grad, u kojemu su

njihovi preci ivjeli moda i vie od tisuu godina. Razlog njihova odla ska kao i sljedee odredite nisu poznati. ezdesetih godina 20. st, kada je Mellaart provodio svoja iskopavanja, datiranje radioaktivnim ugljikom bila je jo relativno nova znanstvena metoda. Radiokarbonska datiranja uzoraka drveta i ita koje je uzeo iz najmlaih slojeva Catal Hyka, pokazala su da je to naselje naputeno oko 5600. god. pr. Kr. Od tada su izvrene neke promjene temeljnih pretpostav ki na kojima se osniva radiokarbonska metoda datiranja, to je rezultiralo pomicanjem tog odreivanja vremena unatrag za est stoljea. Meutim, s obzirom na nepreciznost te metode, 6000. god. pr. Kr. moe se smatrati najvjerojatnijim datumom, uz odstupanje od oko dvjesto godina. Jedan od tragova koji bi mogli objasniti to se dogaalo u Catal Hyku prije njegova naputanja, injenica je da se kostur od tvrdoga drveta, koji je bio omiljena graditeljska metoda u starijim slojevima naselja, u kasnijim, mnogo mlaim slojevima koristio znatno rjee. Od otprilike V. sloja gradi telji su nosive zidove uglavnom oblagali opekama od blata, a u Sloju II koristili su iskljuivo potpornje od blatne opeke. Iako je mogu razlog tomu bila naprednija tehnologija izrade opeka i izgradnje kua od opeke, moda je zbog klimatskih promjena opskrba drvetom bila mnogo oskud nija ili ga je bilo tee dopremati u Catal Hyk. Meutim, Catal Hyk sigurno nije bio jedino naselje koje je tajanstve no naputeno oko 6000. god. pr. Kr. Neposredno prije poetka radova na humku, Mellaart je iskopavao nalazite u Hacilaru, koje takoer potjee iz kasnoga neolitika. To selo takoer se nalazi na prostranoj visoravni sre dinje Turske, ali oko 190 km zapadno od Catal Hyka i sjeverno od sre dozemne luke Antalye. Mellaart je ustanovio da slojevi Hacilara koji su bili iste starosti kao i oni na istonom humku Catal Hyka, sadre neke sline znaajke, kao to su pravokutne graevine. Ipak, to selo nije doseg nulo isti stupanj razvoja. Naprimjer, njegovi poljoprivredni proizvodi bili su mnogo jednostavniji, a nije bilo ni lonarije. No i ono je naputeno ot prilike u isto vrijeme. Taj obrazac naputanja naselja nalazimo gotovo posvuda. U prethodnom poglavlju govorili smo o naseljima na Cipru koja su osnovana nakon to su na taj otok donesene pripitomljene ivotinje i uzgojene biljke s kopna. Stanovnici tih naselja takoer su razvili naprednu i, ini se, utemeljenu kulturu. Opredijelili su se za izradu kamenina od lokalnoga andezita umje sto lonarstva, premda su potonjim poeli. Kao i u Catal Hyku, arheolo zi nisu pronali nikakve tragove koji bi upuivali na to da su Ciprane iz kasnoga kamenog doba potisnuli neki strani osvajai. Ipak, injenica je da

su iznenada, i unato uspjenom uvoenju poljoprivrede i stoarstva na Cipar, napustili svoja naselja i nestali u nepoznatom pravcu - i to sigurno brodovima, kako su na otok i doli. Isti obrazac nalazimo i u Palestini i sirijskim stepama. Ve spomenuto naselje Bejda, smjeteno juno od Mrtvog mora pokraj Petre, a koje je ponovno naseljeno nakon to su ga natufijski doseljenici napustili u sunom mlaem drijasu, pokazuje tragove neprekinutog naseljavanja tijekom raz doblja koje arheolozi nazivaju etapom PPNB ili B pretkeramikog neoliti ka [kameno doba]. Iako su stanovnici jo lovili ivotinje u krevitim po drujima u njegovoj okolici, uglavnom su se hranili mesom pripitomljene koze, kao to su se stanovnici Catal Hyka hranili mesom stoke, i to ot prilike u istom razdoblju. Bejdani su takoer uzgajali penicu i jeam i, kako se ini, konzumirali velike koliine pistacija, poljskoga graka i divlje lee. Orue za rezanje izraivali su od opsidijana iz sredinje Turske, to upuuje na to da su odravali prijateljske i trgovake veze s narodima udalje nima nekoliko stotina kilometara, to bi, pak, moglo svjedoiti o skladnim meunarodnim odnosima. Iz svega, dakle, proizlazi da nisu ratovali i da su imali razvijenu kulturu, kao i stanovnici Catal Hyka. Meutim, injeni ca je da su u odreenom trenutku iznenada napustili svoje naselje, koje nakon toga vie nije naseljavano. Ista sudbina zadesila je i druga jordanska naselja iz etape PPNB, kao to su Wadi Fellaah i zaravan al-Khiam. Prethodno smo spomenuli da je Mellaart kao mladi arheolog radio na iskopavanjima u Jerihonu koja je predvodila Kathleen Kenyon. To nalazite, poznato po izvoru koje i danas proizvodi 76 1 vode/sek., nalazi se ak 250 m ispod dananje razine mora. Neki ak tvrde da je taj najnii grad na svi jetu ujedno i najstariji, unato injenici da je Catal Hyk tri puta vei i, posve mogue, jednako toliko star (to bi mogla potvrditi iskopavanja nje govih najstarijih slojeva). Kao i u Bejdi, jerihonska kultura iz etape PPNB uspjeno je cvjetala na mjeavini poljoprivrede i lova, pri emu je potonja djelatnost, uz pretpostavku uobiajeno produktivnoga proljea, mogla odravati opstanak stanovnitva u sluaju propasti poljoprivrede. I stanov nici Jerihona, kao i Bejde, dobavljali su opsidijan iz Turske, pa se ini da su s njome odravali dobre trgovake veze. Ipak, i Jerihon je tajanstveno naputen oko 6000. god. pr. Kr. Sve nas, dakle, navodi na pomisao da je Bliski istok zadesila razorna katastrofa zbog koje je itavo podruje u potpu nosti naputeno. Naravno, najprije bismo mogli posumnjati u neku klimatsku promje nu. Na to upuuju studije botaniara provedene jo 70-ih godina prologa stoljea. Ustanovljeno je da se koliina peludi s drvea sadranog u uzor-

cima izvaenima iz Galilejskoga jezera i jezera Hule, takoer u Galileji, znatno smanjivala, to je kulminiralo oko 6000. god. pr. Kr., kao da je dr vee u tom razdoblju pretrpjelo neke dramatine promjene. Do slinoga otkria stigli su i agronomi koji prouavaju ranu povijest mezopotamske stepe, i to u slojevima iste starosti u naselju Ali Ko smjetenog na obron cima Zagrosa, gorja izmeu Irana i Iraka. Afrika Sahara koja je, kako smo spomenuli, u postglacijalnom razdo blju bila plodno i napueno podruje s brojnim jezerima, poela se drama tino isuivati, to je bio poetak stvaranja dananje pustinje. Do tada veliko jezero ad, na granicama dananjega Nigera, ada i Nigerije, znat no se smanjilo. Jezero Adrar Bous u Agorassu nessouiu, isuilo se, zbog ega su stanovnici bili primorani napustiti to podruje. Isto se nedvojbeno dogodilo i s drugim velikim saharskim jezerima, premda jo uvijek ne raspolaemo znanstvenim studijama koje bi to izravno potvrdile. ak se i razina jezera Victorija, smjetenoga mnogo junije, na ekvatoru, znatno spustila. S obzirom na to, moemo zakljuiti da su i velika turska jezera, ukljuujui jezero Konya u Catal Hyku, doivjela istu traginu sudbinu. Budui da ovdje govorimo o podrujima u kojima prevladava umjerena i topla klima, moda iznenauje to nam najbolji odgovor na pitanje to se dogodilo sa svim tim naseljima prije osam tisua godina, pruaju upravo ledena prostranstva Grenlanda. Velika prednost Grenlanda u biljeenju povijesti svjetske klime proizlazi iz injenice da ledeno doba ondje zapravo nikada nije prestalo. Snijeg koji svake godine pada na Grenlandu smrzava se u obliku specifinoga sloja koji u sebi zadrava sve atmosferske neobi nosti koje su se zbile te godine. Stoga, kada je klima na sjevernoj polutci topla i vlana, koliina metana zarobljena u grenlandskome ledu uvijek e biti znatno via nego kada je klima hladna i suha. Porinemo li builicu u slojeve ledenoga pokrivaa moi emo skupiti uzorke iz razliitih godina i oitati njihovu klimatsku povijest, ali i utvrditi promjene koje su se zbile u mnogo mladim razdobljima na temelju debljine godova na stablima. Meutim, prikupljanje dobrih, kontinuiranih uzoraka s Grenlanda nije nimalo jednostavan zadatak. itav 100.000 godina star ledeni pokriva debeo je 3 km, dok bi idealan uzorak leda trebao biti promjera 20 cm. Vaenje uzoraka iziskuje primjenu teke i sloene opreme za buenje koju valja dopremiti na prikladno mjesto koje e biti dovoljno daleko i veoma hladno i zaleeno. Nakon toga valja odrati zaleenima velike komade le da sve do dolaska u civilizaciju i nakon toga. Ipak, tim europskih znanstve nika uspio je to uiniti 1992., uz pomo 1501 teke opreme. Svoj su kamp postavili u planinskom podruju Grenladna, na visini od 3050 m, a sijede-

e im se godine pridruio tim amerikih znanstvenika koji su izbuili dru gu jezgru uz njihovu. Te su ekspedicije ispravno datirale starije mini lede no doba mlaeg drijasa oko 9000. god. pr. Kr. Dakle, obzirom na slojevitost ledenoga pokrivaa, iz njega izvedenog datiranja mogu se smatrati znatno preciznijima od datiranja radioaktivnim ugljikom. Nakon to su utvrdili starost ledenog pokrivaa, naili su na kljuni do kaz koji objanjava sve evakuacije. Niska razina metana zarobljenog u debe lom dijelu izvaenih uzoraka leda, upuivala je na to da je nakon mini ledenoga doba mlaega drijasa, koje je uslijedilo nakon velikog ledenoga doba, postojalo jo jedno mini ledeno doba, obiljeeno veoma hladnom i suhom klimom. Ono je poelo oko 6200. god. pr. Kr., a trajalo je do oko 5800. god. pr. Kr. Budui da se to ledeno doba gotovo podudaralo s datu mima koji su tada ve bili utvreni radiokarbonskom metodom, bilo je posve jasno da su upravo ti surovi klimatski uvjeti bili odgovorni za napu tanje brojnih gradova i naselja na velikom podruju, koje je ukljuivalo i Catal Hyk. Danas samo poljoprivrednici znaju koliko su razorno gotovo glacijalni klimatski uvjeti djelovali na ljude kasnoga kamenog doba. Konano, to su bili ljudi koji su dugo ivjeli od poljodjelstva i stoarstva i, premda su se i dalje rekreacijski bavili lovom, sigurno su zaboravili mnoga umijea svo jih lovako-skupljakih predaka. Za stanovnike Catal Hyka i drugih naselja, prvi znak promjene zacije lo su bili znakovito snienje temperature zraka i obilne kie, uvjeti na koje su naviknuli i o kojima su poeli ovisiti radi osiguranja bogate etve i dobre ispae. I premda je ivot na 900 m visokoj turskoj visoravni zacijelo bio veoma ugodan u usporedbi s niim visinama u kojima je, zbog vee topline i vlage, vladala znatno vlanija klima, kada su te visoke temperature i obilne kie prestale izmijenili su se i uvjeti za ivot. Vie nije bilo dovoljno panja ka, etva je zacijelo propala, a u zraku se osjeala neugodna hladnoa, to je sigurno iziskivalo i mnogo topliju odjeu od tkanina, koje su mukarci nosili oko bokova i enskih mini suknji. Osim toga, ljudima je nedvojbe no zaprijetila velika glad. Nadalje, dok bi lovci-skupljai iz prolih tisuljea naprosto slijedili ivo tinjska krda koja trae izvore svjee vode i popratnu vegetaciju, to ne bi vrijedilo za poljodjelce iz kasnog kamenog doba. ak i da su bili voljni vra titi se starim lovako-skupljakim navikama, u tome bi ih sprijeila inje nica da su bili previe brojni, budui da su za takav nain ivota sposobne samo male pokretne skupine. S obzirom na to, bili bi primorani donijeti neke kobne odluke, primjerice, morali su odabrati najbolje primjerke svojih

ivotinja i biljaka, te skupiti svu svoju pokretnu imovinu i tako otputovati na podruje na kojemu e moi nastaviti svoj poljoprivredni nain ivota. Kamo su, dakle, mogli otii? Budui da su poglavito razmiljali o prona lasku toplijih krajeva i svjee vode, silazak sa sada suhe i hladne turske vi soravni bio bi prvi logian korak. A izmeu dvije opcije, odlaska na jug ili sjever, potonje odredite, na kojemu se nalazilo i veliko crnomorsko slatko jezero sigurno bi se inila mnogo razumnijom. Razotkrivanje jednog od najveih arheolokih misterija drevne Turske, dugo je onemoguavala oskudnost dokaza o postojanju ljudskih naselja iz kasnoga kamenog doba na sjeveru zemlje. Fodor Guide to Turkey iz 1971. suzdrano primjeuje sljedee o turskoj crnomorskoj obali: "Ne postoji velik povijesni ili arheolo ki interes za ta podruja." Na to se posebno osvrnuo Ian Todd sa Sveui lita u Birminghamu u svojoj doktorskoj tezi o kasnom kamenom dobu u Turskoj objavljenoj 1980.: "Sjevernijoj polovici [velike visoravni na kojoj poiva velik dio Tur ske] alosno nedostaje bilo kakav prepoznatljiv trag neolitike [iz kamenoga doba] grae. Pisac za sada ne moe ponuditi nijedno uvjerljivo objanjenje." Todd, naravno, u to doba nije mogao znati - a vjerojatno bi ismijao takvu pretpostavku - da naseobine iz kamenoga doba nije trebao traiti uz dana nju sjevernu obalu Turske. Naime, prvotna, drevna obala udaljena je 19 km od dananje obale i nalazi se 90 m ispod povrine Crnoga mora. Jo i danas, sve dok Robert Ballard ne proiri svoja istraivanja - proces koji e, logino, trajati godinama - moemo samo nagaati o postojanju bilo kak vih naseobina iz kamenoga doba koje su se moda prostirale uz tu davno potonulu obalu. Malo je poznato da je u to doba Crno more bilo slatkovo dno jezero okrueno travnjacima i stepama, koji su osiguravali obilnu ispa u za stoku odbjeglih poljodjelaca. Uz obalu tadanjega crnomorskog jezera moda se doista nalazio velik broj naseobina, ak i prije isuivanja koje se dogodilo u mini ledenom dobu oko 6000. god. pr. Kr. Meutim, broj tih naseobina sigurno se znatno poveao kada su ondje poeli dolaziti stanovnici june visoravni sa svojim stadima i krdima. Usprkos tomu, moemo samo nagaati kakav su teret njihovim sunarodnjacima predstavljali valovi izbjeglica iz unutranjosti, kao to ne znamo ni koji su bili putovi seobe stanovnika drugih podruja, Cipra, sjeverne Sirije i sjeverne Afrike. Ono to je sigurno tonije, a temelji se na dokazu iz grenlandskoga lede nog pokrivaa, jest da je prije ponovnoga nastupanja toplije i vlanije klime

veoma otra zima trajala oko etiristo godina - to duinom trajanja odgo vara razdoblju izmeu vladavine kraljice Elizabete I. i Elizabete II. u Engles koj. Nadalje, iskustvo nas ui da jedan ekstrem prirode, kao to je sua, obino prati drugi, kao to je potop. Prema tome, kako tvrde Ryan i Pitman, mogue je da je 5800. i 5600. god. pr. Kr. prevladavala mnogo toplija i vla nija klima. Prema njihovu scenariju, neprestane obilne kie i ponovno otapanje leda, podiglo je razinu svjetskih mora do tada nezabiljeenih visina. Budui da je razina crnomorskoga slatkovodnog jezera, izmeu ostalog i radi svih prethodnih isuivanja, bila 150 m nia od tadanje razine svjetskih mora, to bi znailo da je bosporski kopneni most, koji je sprjeavao nadiranje voda Sredozemnoga mora preko njega, bio podvrgnut intenzivnom pritisku. Stanovnike koji su ivjeli u blizini bosporskoga kopnenog mosta sigurno je zabrinjavao oit nesklad izmeu razine Sredozemnoga mora koje je oplakivalo vrh kopnenoga mosta i razine nizinskoga podruja s jezerom koje se prostiralo iza njega. Neki od njih moda su ak izgradili posebno evakuacijsko plovilo u sluaju proboja vodenoga zida, budui da u pozadini svih pria o potopu stoji neka vrst upozorenja. Ali bez obzira na mjere sigur nosti koje su stanovnici okolnih naselja moda poduzeli, neosporno je da se samo 200 godina nakon zavretka razornoga mini ledenog doba, ponov no dogodila katastrofa. A toga puta imala je mnogo neposrednije posljedice. Bez obzira da li uslijed teine morske vode ili nekih, za to podruje uobi ajenih seizmikih poremeaja, prirodna bosporska brana iznenada je bila probijena. Iz Sredozemnoga mora poele su se silovitom snagom izlije vati stotine tona vode u crnomorsko slatkovodno jezero - prema najboljim Ryanovim i Pitmanovim procjenama: "Deset kubinih milja ... Svakoga dana izlijevalo se dvjesto puta vie vode od one koja protjee Nijagarinim slapovima, to je koliina dovoljna da svakodnevno potopi Manhattan na dubinu od oko osamsto metara." Oceanografi i pomorski biolozi obino nemaju bujnu matu. Meutim, na poetnim stranicama svoje knjige Noah's Flood William Ryan i Walter Pitman potrudili su se zamisliti kako je potop mogao utjecati na ljude za koje tek sada znamo da su ivjeli u okolici crnomorskoga jezera, a od kojih su neki sigurno bili potomci izbjeglih stanovnika Catal Hyka. Dok je stanovnike naselja najbliih Bosporu potop izravno pogodio, a moda i preplavio, za one koji su ivjeli istonije na obali prvi znak nadiranja razara jue vode vjerojatno je bio zvuk tutnjave popraen zlokobnim vibracijama. Jezero se nakon toga sigurno poelo postupno dizati. Isprva su to ljudi zacijelo protumaili kao nadu da e sljedea etva biti plodna. Ali kako je

tutnjava bivala sve glasnija, na povrini jezera poele su se pojavljivati veli ke koliine plutajuih ostataka razaranja - meu kojima su sigurno bila i itava stabla te leevi ivotinja i ljudi - a kako je razina jezera neumoljivo rasla, zabrinutost je ubrzo prerasla u paniku. Ako je povrina jezera uisti nu rasla najmanje 15 cm dnevno, kako su procijenili Ryan i Pitman, voda je sigurno ubrzo potpuno preplavila naselja, to je onemoguilo mirnu eva kuaciju stanovnitva koja se zacijelo pretvorila u panian bijeg. Za samo godinu dana sve to se do tada nalazilo na razini staroga crnomorskog slat kovodnog jezera, lealo je 54 m duboko ispod novog, slanog Crnoga mora, dok je razina vode i dalje rasla. Unato oskudnim spoznajama o sudbini naselja koja danas lee na dubini od 90 m ispod Crnoga mora, orue razasu to na njegovu dnu koje je Ballardova ekspedicija otkrila pripovijeda svoju priu - o mahnitom bijegu ljudi. Iz do danas sauvanih pria o potopu, koje tako dosljedno opisuju istu svjetsku katastrofu, proizlazi da je u njoj ivot izgubilo moda i vie tisua ljudi. Ipak, kako nam kazuju iste prie, meu njima je zacijelo bilo pojedina ca koji su bili dovoljno snalaljivi da izgrade neki provizoran brod i tako izbjegnu propast. Ipak, jo ostaje mnogo vie pitanja nego odgovora. Kamo su preivjeli otili? Zato se srodne prie o potopu pripovijedaju diljem svijeta, od Gr ke do Indije? Znai li to da je iz arke izala samo jedna skupina ljudi koja se potom hitro raselila tim zemljama? Ili su se najprije zadrali u blizini svojih domova u dananjoj Turskoj i tek se poslije naselili u drugim zem ljama, moda na to natjerani posve drukijim okolnostima? Ryan i Pitman prvi su pokuali odgovoriti barem na neka od tih pitanja. Ali jesu li stigli do tonih odgovora?

11. POGLAVLJE

GDJE JE BILA DIJASPORA?


"Osim izbjeglica koji su se odluili na rizino putovanje morem, stanovnici sjeverne i zapadne obale preplavljenoga crnomorskog jezera moda su pobjegli u Europu i Ukrajinu, a oni s june obale u Anatoliju i dalja podruja!"
William Ryan i Walter P i t m a n

U Pitmanovoj i Ryanovoj knjizi Noah's Flood, upravo je eklektini Bill Ryan prvi postavio pitanje kamo su ljudi koji su preivjeli crnomorski potop mogli pobjei neposredno nakon te katastrofe. U poglavlju naslovlje nom 'Dijaspora' umetnuo je dvije prilino uvjerljive karte koje prikazuju vie moguih poslije-potopnih migracijskih putova, koji seu sve do Pariza na zapadu i granica Kine na istoku [slika br. 17]. Iz te karte, kao i poprat noga teksta, moe se zakljuiti da su preivjeli nastojali pobjei to je dalje mogue od Crnoga mora. Meu kritiarima, osobito arheolozima, upravo je 'dijaspora' kao jedan od aspekata hipoteze o crnomorskom potopu izazvala najvee sumnje. Razlog tomu dijelom je bio da je Ryan, to je razumljivo s obzirom na tako utjecajnu knjigu, naprosto elio izloiti svoju ideju o moguim putovima migracije, ne pokuavajui ih opseno argumentirati. Dijelom je to bilo stoga to nije u dovoljnoj mjeri pokazao kako je neka kultura koja se nedu go nakon 5600. god. pr. Kr. tajanstveno pojavila, primjerice, na podrujima bive Jugoslavije, moda imala svoje korijene u okolici Crnoga mora. Drugi je razlog to, primjerice, u sluaju Tohara koji nalikuju Europljanima, nije podrobnije objasnio gdje su se pripadnici toga naroda mogli nalaziti u ra zdoblju izmeu njihova pretpostavljenog bijega s Crnoga mora oko 5600. god. pr. Kr. i njihova pojavljivanja u Tarimskom bazenu na kineskoj grani ci oko 2000. god. pr. Kr. Budui da najstarije verzije 'Epa o Gilgameu' i u njemu opisane prie o potopu potjeu iz sumerske kulture, Ryan je morao pokuati u njoj pro nai neku vezu s crnomorskim potopom. Junak sumerske prie o potopu,

Slika br. 17: Karta Williama Ryana koja pokazuje pretpostavljene putove seobe izbjegloga stanovnitva nakon crnomorskog potopa. Ziusudra, koji se u babilonskoj i asirskoj prii zove Atrahazis i Utnapitim, najstariji je zabiljeeni pandan biblijskoga Noe, unato tomu to njihova pria o potopu oito nije postojala u pisanom obliku, budui da se izum pisma datira oko 3000. god. pr. Kr. Nadalje, Ryana je osobito zaintrigirala injenica da ploa s epom o Gilgameu, koji je zapisan neposredno prije prie o potopu, premda potjee iz podruja daleko od Crnoga mora, sadri dokaz o nekome tko je posje dovao impresivno znanje o Bosporu i njegovu nastanku nakon izlijevanja Crnoga mora. Ranije u ovoj knjizi spomenuli smo kako Gilgame u tom epu putuje u posjet Utnapitimu, a na tome putovanju mora prijei 'Vode smrti' za koje smo pretpostavili da predstavljaju Crno more. Kako kazuje ep, Gilgame je bio itekako svjestan opasnosti kojima obiluju te vode. Sti gavi do prijelaza na kojemu ga je ekala laa koja ga je trebala prevesti na drugu stranu, ugledao je 'sanduke napunjene kamenjem' koje je vjerojatno sluilo za pokretanje lae. Razljuen, razbije te sanduke, na to mu laar ree: "Tvoje su ruke, Gilgameu, onemoguile sretan pristanak, ti si razbio one sanduke, sam si sebi sprijeio prijelaz ..."

Bez kamenja, Gilgame je bio primoran posluiti se manje uinkovitim motkama za pokretanje skele kako bi se mogao prevesti na drugu stranu. Opisana epizoda smislena je samo u kontekstu jednoga mjesta na svije tu - Bosporskoga prolaza koji vodi u Crno more i plovidba kojim, kako smo ranije saznali, moe uistinu biti olakana sputanjem kamenja uetom u njegovu dubinsku protu-struju. Dakle, ukljuenje toga odlomka u priu, iji je najstariji poznati oblik sumerska pripovijest i koji se nastavlja priom o potopu, jasno upuuje na neku vezu izmeu sumerskoga i crnomorskog potopa. Meutim, kako je Ryan ispravno uvidio, budui da su Sumerani stigli u Mezopotamiju tek u 4. tisuljeu pr. Kr., posve je mogue da ak ni oni nisu prvi autori te prie. Mnogo je vjerojatnije da su to bili Obedi koji su prethodili Sumeranima, i koji su onamo stigli - iz jo nepoznatoga podru ja - oko 5000. god. pr. Kr., dakle, nakon potopa. S obzirom na to, Ryan na svojoj karti nije oznaio put seobe Sumerana, nego Obeda koji su nakon potopa napustili istonu obalu Crnoga mora i otili u Ubaid u dananjem Iraku. A pod pretpostavkom da su Obedi prenijeli priu o potopu Sumerani ma, potonji su od prvih naslijedili veliku knjievnu i jezinu batinu. To, izmeu ostalog, potvruje i velik broj nesumerskih rijei za razne obrte, orua i dr., koje su uvedene u sumerski jezik. Iako su te rijei nedvojbeno izvorno obedske, ini se da su ih sumerski doljaci usvojili jer su, za razliku od njih, Obedi tada ve razvili ta umijea. Kako primjeuje slavni ameriki sumerolog zanimljiva imena, Samuel Noah Kramer: "Meu njima su i rijei za ratara (engar), pastira (udul) i ribara (shuhudak), plug (apin) i brazdu (apsin), palmu (nimbar) i datulju (sulumb), kovinara (tibira) i kovaa (simug), tesara (nangar) i koarara (addub), tkalca (ishbar) i koara (ashgab), lonara (pahar), zidara (shidim), a moda ak i trgovca (damgar)." Osvrnemo li se na prethodno poglavlje, vidjet emo da su se vjetinama s navedenoga popisa bavili i stanovnici pretpotopnoga Catal Hyka. Na dalje, neke od njih, kao to je kovinarstvo, ne nalazimo na drugim pozna tim lokacijama iz toga ranog poslije-potopnog razdoblja. Sukladno tomu, ako je Ryanova pretpostavka da su Obedi doli s Crnoga mora tona, tada u tim, inae nepoznatim obedskim rijeima moemo naslutiti neke elemen te izvornoga pretpotopnog jezika, kojim su se sluili barem neki narodi

koji su ivjeli u okolici Crnoga mora oko 5600. god. pr. Kr. A obzirom da je Kramer istaknuo da se rije damgar: "... openito smatra izvorno semitskom" mogli bismo zakljuiti, premda uz stanovite rezerve, da su barem neki pretpotopni narodi govorili protosemitskim jezikom. Nije poznato kojim su imenom Obedi sebe nazivali. Taj novovjeki na ziv proizlazi iz imena humka Tel el Ubaid smjetenog 6,5 km sjeverno od Woolleyeva pretpostavljenog Ura, gdje ih je dr. H. R. Hall iz British Museuma 1919. prvi identificirao kao jedinstvenu kulturu. Poslije je ustanovlje no da su nastanjivali i druga naselja na tom podruju, ukljuujui sam Ur. Naime, otkrivi ostatke njihove kulture ispod njegova tzv. urskog 'potopnog' nanosa, Leonard Woolley ih je identificirao kao pretpotopnu kultu ru, dok bismo ih mi svrstali u razdoblje nakon crnomorskoga potopa. Prihvatimo li Ryanovo gledite da su Obedi stigli s Crnoga mora, tada su doista bili 'napredni poljoprivrednici', kako ih je nazvao Kramer. Vjero jatno u vrijeme kada su pokuavali preivjeti mini ledeno doba na obala ma bivega crnomorskog jezera, koje je trajalo od 6200.-5800. pr. Kr., na uili su neke vjetine navodnjavanja. Nadalje, dobavljali su opsidijan iz Turske i oslikavali ili tetovirali svoja tijela, kao i stanovnici Catal Huyuka. Budui da nije sigurno jesu li stanovnici Catal Hyka bili ljudi koji su se izravno naselili na obalama crnomorskoga jezera neposredno prije 5600. god. pr. Kr., sauvana obedska umjetnost sadri neke stilistike sli nosti s umjetnikim djelima koje je Mellaart pronaao u Catal Hiiyiiku. U cjelini, obedska kultura nije bila napredna kao kultura stanovnika Catal Huyuka. Mellaart smatra da je obedska keramika:"... podrijetlom sjevernomezopotamska i nedostojna nasljednica halafske keramike." Halafi su bili poljodjelski i stoarski narod, koji se oko 6. tisuljea pr. Kr. iznova poja vio na podruju jugoistone Turske/sjeverne Mezopotamije i ija se kera mika odlikuje lijepim geometrijskim motivima. Ustvari, neka samarska oslikana lonarija otkrivena neto dalje na sjeveru i potjee iz vremena blieg potopu, vie nalikuje lonariji Catal Hyka, osobito to se tie prika za ena izrazito dugih kosa. Stoga nam ne valja iskljuiti mogunost da su nazive razliitih obrta Sumerani usvojili od Halafa ili nekog drugog naroda, ne Obeda. Druga kultura koju je Ryan oznaio na svojoj karti, a iji su predstavnici napustili Crno more neposredno nakon potopa, bila je vinanska. Njihov migracijski put vodio je, prema njegovoj karti, preko kopna na zapad uz rijeku Dunav, do mjesta na kojemu ta rijeka predstavlja granicu izmeu Bugarske i Rumunjske, sve do okolice Beograda u bivoj Jugoslaviji. Arheo-

log Miloje Vasi otkrio je 1908. osebujne pretpovijesne ostatke u naselju Vina, koje se nalazi na desnoj obali Dunava, samo 16 km daleko od Beo grada. Stoga je tu novootkrivenu kulturu nazvao po tom naselju. Za razli ku od obedske, vinanska kultura bila je toliko napredna, da su Vasi i drugi prvotno pretpostavili da potjee iz 1. tisuljea pr. Kr. Meutim, razvojem metode datiranja radioaktivnim ugljikom, taj je datum pomak nut unatrag do zapanjujue 5300. god. pr. Kr. i, prema tome, u razdoblje neposredno nakon crnomorskoga potopa, koliko parametri metode datira nja radioaktivnim ugljikom doputaju odrediti. Iako nije posve sigurno gdje je izvorno nastala vinanska kultura, i nje zini su predstavnici, kao i stanovnici Catal Hyka, ivjeli u gradovima, gradili su kue od pletenoga iblja koje su premazivali bukom i koje su svojim rasporedom, zapravo, tvorile prave ulice. Kao i stanovnici Catal Hyka, Vinani su imali svetita koja su ukraavali bikovim glavama i ak ih na slian nain privrivali o zidne grede. I u tim svetitima nala zili su se rogovi posveenja [slika br. 18]. I, takoer kao stanovnici Catal Hyka, Vinani su duboko tovali Veliku boicu majku, o emu svjedoi vie stotina enskih kipia toga boanstva. Ipak, moda najznaajniji dokaz o izvanrednoj razvijenosti vinanske kulture, koji u ovom sluaju nadmauje sve to nam je poznato o Catal Hyku, pojavio se 1961., kada je rumunjski arheolog, dr. N. Valssa isko pavao pretpovijesno nalazite u Tartariji pokraj Turde u zapadnoj Rumunj skoj. U najniem sloju toga nalazita, za koji je znao da pripada vinanskoj kulturi, naiao je na jamu u kojoj se nalazio kostur odrasloga ovjeka, 26 spaljenih glinenih kipia, dva kipia od alabastra, narukvica od koljke spondylus i tri glinene ploice.

Slika br. 18: Takozvani 'rogovi posveenja' iz oko 6000. god. pr. Kr., otkriveni (lijevo) u Catal Hyku i (desno) na nalazitima vinanske kulture iz 5. tisulje a pr. Kr.

Slika br. 19: (Lijevo) Dvije od tzv. tartarijskih ploica vinanske kulture, oko 4500. god. pr. Kr., s (desno) jednim od najstarijih poznatih Sumerskih primjeraka piktografskoga pisma, oko 3500. god. pr. Kr. Vlassu su najvie zapanjile dvije od tih ploica. Naime, premda je ko stur ondje bio pokopan izmeu 4500. i 4000. god. pr. Kr., te su ploice bile ispisane piktogramima, simbolima razliitima od Schmandt-Besseratinih knjigovodstvenih znakova [slika br. 19, lijevo]. Smatra se da su prvi oblik pisma, u obliku piktograma urezanih na ploicama otkrivenima u Uruku u dananjem Iraku, razvili Sumerani. Ipak, ini se da je natpis na ploicama iz Tartarije nastao oko tisuu godina prije. Nadalje, jednako zapanjujua bila je injenica da ti piktogrami veoma nalikuju znakovima otkrivenima u Uruku, unato velikim geografskim i kronolokim razlikama izmeu vinanske i Sumerske kulture, jer Uruk se nalazi oko 2400 km istono od Tartarije - i to s druge strane Crnoga mora. Radi toga su ak i najortodoksniji znanstvenici bili primorani priznati da meu njima postoji neka poveznica. Kako je primijetio ugledni britanski arheolog, Sinclair Hood: "Znakovi na tartarijskim ploicama, osobito oni na ovalu br. 2, toliko su slini onima na starijim ploicama iz Uruka ... da gotovo moemo biti sigurni u njihovu meusobnu vezu. ini se da se neki znakovi

osnivaju na mezopotamskim numeracijama ... Osim toga, ploice istoga oblika, kao i odvajanje skupina znakova urezivanjem crta na lazimo u Mezopotamiji." Hood je dalje kazao da znakovi na tartarijskim ploicama sadre i neke zapanjujue slinosti s piktografskim pismom, koje se pojavilo nekoliko stotina godina poslije na minojskoj Kreti. A na minojskim ploicama, kao i tartarijskim, takoer se nalaze rupe za uzice (kojih nema na mezopotam skim primjercima), to upuuje na odravanje starije prakse SchmandtBesseratinih raunovodstvenih znakova. U svakom sluaju, istovjetnost tartarijskih ploica nije nimalo sporna. Nakon identifikacije na njima zapisanoga pisma otkriveni su i drugi pri mjerci, ukljuujui piktograme na krhotinama keramike koji su prvi put otkriveni 70-ih godina 19. st. Meutim, prije Ryanovih i Pitmanovih ot kria u Crnome moru, nitko nije mogao uklopiti to pismo u nove pretpo stavke o tome kako se pismo moda razvilo prije 3. tisuljea pr. Kr. i to ne u Egiptu ili u Mezopotamiji, nego na nekom drugom podruju. Ta nam se mogunost otvara tek sada, osobito zahvaljujui spoznaji da je SchmandtBesseratin raunovodstveni sustav utemeljen mnogo prije potopa. Naime, postoji mogunost da vinansko, Sumersko i minojsko pismo imaju svoje korijene u nekom starijem pismu, koje se moda razvilo u okolici Crnoga mora i otprilike u vrijeme crnomorskoga potopa. Drugi migracijski put koji je Ryan oznaio na svojoj karti tekao je na jug do Egipta, pod pretpostavkom da su neki koji su preivjeli crnomorski potop moda lutali na jug u potrazi za drevnom egipatskom civilizacijom. Unato prigovorima skeptika, Ryan je tono pretpostavio da se lonarstvo u Egiptu pojavilo tek nakon potopa, kao i: "... uzgojene itarice i pripitom ljene ivotinje koje genetski izravno potjeu iz Azije." Nadalje, arheolozi su odavno utvrdili da su se u razdoblju kulture Gerzeh, najstariji znaajni periodi egipatske umjetnosti iz 4. tisuljea pr. Kr., pojavile neke zapanju jue slinosti s mezopotamskom umjetnou. Takve slinosti ne nalazimo u kasnijim razdobljima, kada bismo ih logino mogli oekivati, s obzirom na uestalije trgovake veze izmeu tih dviju kultura. Naprimjer, na jednoj strani vrhunski izrezbarene drke od bjelokosti na gerzekom kremenom nou, otkrivenom u Gebel el-Araku u Gornjem Egiptu, nalazi se prikaz bradatoga Gilgamea koji stoji izmeu dva lava. Izgledom, ne samo zbog brade, taj lik podsjea na Mezopotamca, premda no ne potjee iz Egipta i premda mu je druga strana oslikana tradicional nim egipatskim prizorom bitke na vodi. Kultura Gerzeh bila je na visokom

stupnju razvoja vie od tisuu godina nakon crnomorskoga potopa, ali i oko tisuu godina prije izgradnje piramida. Jesu li, dakle, u tom razdoblju na tada jo uvijek mladu egipatsku i mezopotamsku civilizaciju utjecale zajednice potomaka darovitih pojedinaca koji su preivjeli potop i koji su ih nauili sve to su znali? U svakom sluaju, Ryanova pretpostavka o dijaspori suoena je s velikom potekoom. Naime, zato u razdoblju izmeu potopa, koji se dogodio 5600. pr. Kr. i vremena procvata mladih civilizacija Egipta i Mezopotamije oko 3000. pr. Kr., izvan Turske ne postoji nijedna kultura koja bi nepogre ivo pokazivala sve znaajke koje je naslijedila od napredne pretpotopne kulture Catal Hyka? Ipak, paradoksalno je da nekoliko tisua godina poslije - i bez ikakvih oitih tragova o tome to se dogaalo u meuvremenu - neke iznenauju e napredne kulture doista pokazuju neke jedinstvene znaajke kulture Catal Hyka. Iz toga bismo mogli zakljuiti da se na neki nain nastavio prenositi velik dio pretpotopne kulture i vjetina iz podruja u okolici Cr noga mora. Meutim, jo ne znamo gdje ili kako se taj proces odvijao. Jedna kultura koja nedvojbeno pokazuje obiljeja kulture Catal Hyka jest minojska kultura na Kreti, koja je bila na vrhuncu svoga razvoja oko 2000. god. pr. Kr., vie od tri tisuljea nakon potopa. Kao to je Catal Hyk bio stoarski grad, tako su i Minojci bili stoarski narod. Minojsku umjetnost, kao i umjetnost Catal Hyka, odlikuju vrhunski izrezbarene bikove glave [slika br. 20] i ivopisni prikazi nenaoruanih ljudi koji poska kuju oko bikova, kao na primjeru uvene freske 'preskakanja bika' iz Knososa. Rogovi posveenja takoer su esti motivi u minojskim svetitima [slika br. 20]. I Minojci su tovali Veliku boicu majku koju su u svojim svetitima prikazivali u pratnji ivotinja. Kao i u umjetnosti Catal Hyka, Minojci su duboko tovali i divili se ivotinjskom svijetu u svim njegovim oblicima, gotovo u toj mjeri da su se u umjetnosti ograniili na prikazivanje iskljuivo takvih tema. A Minojci su, nakon stanovnika Catal Hyka, bili praktiki prvi poznati narod koji je oslikavao zidove pejsanim prizorima. to se tie graditeljstva, sobe i zgrade su im bile pravokutnoga oblika, a svo je obukane zidove oslikavali su freskama, kao i u Catal Hyku. Postoje i neke zapanjujue slinosti izmeu minojske palae iskopane u Knososu i kompleksa svetita iskopanoga u Catal Hyku, kao da su oba zdanja slui la kao nastambe u kojima ivi i mrtvi mogu ivjeti skupa. James Mellaart odavno je uvidio te slinosti izmeu minojske i mnogo starije kulture Catal Hyka. On je uvjeren da je minojski jezik potekao od jezika pretpotopnih stanovnika Catal Hyka. To bi moglo rijeiti

Slika br. 20: Gore: Kult bika na Kreti. Posuda za pie u obliku bikove glave otkrivena u Minosovoj palai u Knososu iz 2. tisuljea pr. Kr. Desno gore: Minojski rogovi posveenja, takoer iz Knososa, i (desno) isti motiv otkriven u pretpotopnom Catal Hyku. neke od misterija povezanih s minojskom kulturom u cjelini, njezinim podrijetlom i jezikom. Ipak, valja ponoviti, minojska kultura poela je cvjetati tek etiri tisue godina nakon naputanja Catal Hyka, odnosno nakon 6000. god. pr. Kr. I, za razliku od stanovnika Catal Hyka, koji se nalazio u unutranjosti, Minojci su bili uglavnom pomorski narod. S obzi rom na to, namee se pitanje kako se i gdje kultura Catal Hyka mogla toliko dugo skrivati? Druga poslije-potopna kultura koja pokazuje neke, premda neto druk ije utjecaje pretpotopnoga Catal Hyka, i koja joj je vremenski mnogo blia, kultura je naroda koji su izgradili velika megalitska svetita na Malti i u Gozu. Pravu vrijednost tih vrhunskih graditeljskih zdanja moete cijeni ti tek nakon to ih osobno posjetite. Na Malti se nalazi najstariji i najzanimljiviji kompleks megalitskih hra mova na svijetu, a jedan od najsjajnijih primjera je Hipogej u Hal Saflieni.

To zdanje izgraeno je na nekoliko razina izdubljenih ispod povrine ze mlje i svojom izvanredno konstruiranom unutranjou podsjea na labi rint, kao i svetita u Catal Hyku i palaa u Knososu. Otkriveno je 1902., a nedugo nakon toga je, naalost, teko oteeno, a potom i veoma ne struno iskopano. Iako su u njemu otkrivene kosti oko sedam tisua ljudi, uznemiruje injenica da ne znamo mnogo o tom spomeniku, osim da su te kosti ralanjene, to podsjea na obiaj iskapanja kakav je postojao u Catal Hyku. Iako se to danas ne moe jasno vidjeti, zidovi su neko bili oslikani prikazima ivotinja, ukljuujui bikove i ribe. Kameni strop oslikan je spiralnim motivom u crvenom okeru, nalik kotrljajuem valu, koji se motiv iznova ponavlja, esto u reljefu, u brojnim drugim megalitskim nala zitima, pa tako i na minojskoj Kreti i na poslije-potopnoj obali Turske. Drugi motiv koji se prvi put pojavio na Malti, iako e se poslije pojaviti i na Kreti i na drugim mjestima, jest Drvo ivota, koje je malteki kipar oblikovao na oltarnom stupu otkrivenome u hramu Hagar Qimu. U cjelini, na Malti i susjednom otoku Gozu nalazi se oko trideset megalitskih hramova, ija za nas nerazumljiva imena - Hal Saflieni, Hal Tarxien, Hagar Qim, Mnajdra, Ggantija - naizgled potjeu iz nepoznatoga jezi ka njihovih graditelja. Svi hramovi vrhunski su oblikovani od divovskih kamenih blokova, to je nevjerojatan pothvat za nedvojbeno malobrojnu otoku populaciju. A neko su ti hramovi bili mnogo vii i nadsvoeni kro vovima od kamenih blokova rasporeenih u obliku istaka, kao u Catal H yku. Osim toga, unutranjost nekih od njih bila je obojena u crveno, to podsjea na crvene grede i crvenu sobu za primalje u Catal Hyku. Koliko je poznato, najstariji stanovnici Malte stigli su na taj otok, vje rojatno s oblinje Sicilije, oko 5000. god. pr. Kr., samo nekoliko stoljea nakon potopa. Nakon njih, oko 3500. pr. Kr., uslijedio je val novih dose ljenika, graditelja hramova. Nijedna od tih skupina nije imala oruje, to moe znaiti da drugi val doseljenika najvjerojatnije nisu tvorili strani na padai, nego bliski srodnici prvih. I kao u sluaju Vine, arheolozi su se zaprepastili kada je radiokarbonskom metodom datiranja utvreno da su malteki megaliti veoma stari. Morali su prihvatiti injenicu da ta svetita nisu mlaa od piramida, kako se do tada pretpostavljalo, nego da je ta ai ca ljudi na malom, udaljenom otoku zapravo prethodila Egipanima tak vim nevjerojatnim graditeljskim pothvatima. Tko su, dakle, bili tvorci maltekih megalita, odakle su potjecali, i kako to da su mnogo prije Egipa na i Mezopotamaca posjedovali takve izvanredne inenjerske vjetine? Sigurno nisu potjecali sa Sicilije odakle su, prema prevladavajuem mi-

ljenju, prvi put stigli na Maltu. To je pitanje na koje znanstvenici jo nisu pruili zadovoljavajui odgovor. injenica da su Malteani gradili svoje graevine poglavito od kamena, i to od divovskih kamenih blokova, mogla bi se na prvi pogled initi posve nespojivom s kuama od pletenoga iblja i buke koje smo vidjeli u Catal Hyku. Premda se u Asikliju u nekim sluajevima koristio vulkanski ka men, to se ne moe usporediti s divovskim blokovima na Malti. Ali proelja ukraena rogovima koja se nalaze na prilazima maltekih hramova, u prvi mah podsjeaju na rogove posveenja nalik onima iz Catal Hyka, koji su est motiv u svetitima bikova. Meu njima su najzani mljiviji kipovi boice otkriveni na Malti, koji se odlikuju istim pretjerano naglaenim bedrima i grudima, poput kipova Velike boice majke iz Catal Hyka. Jedan osobito lijep primjerak iz 4. tisuljea pr. Kr. otkriven je u Hipogeju u Hal Saflieniju, i prikazuje enu bujnih bedara odjevenu u zvonoliku suknju, koja spava, kao da u svojim snovima 'prima poruke od mrt vih, to je upravo jedan od obiaja uvrijeenih meu stanovnicima Catal Hyka. Meutim, osobito zanimljiv kipi ene otkriven je u hramu Hagar Quin, a prikazuje enu koja sjedi, golemih udova, tankih ruku i stopala te odlomljene glave [slika br. 21 lijevo]. Mellaart je u jednom od svetita u Catal Hyku otkrio gotovo identian kipi debele ene siunih dlanova i sto pala, osim to joj je tijelo bilo oslikano crtama [slika br. 21 desnoj. I tom kipiu je nedostajala glava, to je oito bilo uinjeno namjerno radi liavanja toga idola njegovih magijskih svojstava, to je bio obiaj i u Catal Hyku. Ipak, ti su kipii vremenski udaljeni oko tri tisue godina, a geografski ih razdvaja 1600 km kopna i mora. Moemo li, dakle, odbaciti takve slinosti kao puke sluajnosti? Ili, pak, pred sobom imamo znaajan trag koji potvruje Pitmanovu pretpo stavku o postojanju nadaleko rasprostranjene poslije-potopne dijaspore? Je li Pitman moda pogrijeio to svoje pretpostavljene migracijske putove nije traio dalje prema moru i dovoljno daleko na zapadu. Fenomen izgradnje megalitskih spomenika diljem Europe, meu kojima su jedni od najstarijih oni na Malti, nedvojbeno je misterij sam po sebi. A taj misterij ve je potaknuo previe udnih i fantastinih teorija, stoga ne kanim tome broju pridonijeti i svoju. Ali ono to je osobito zanimljivo u svezi tih megalitskih spomenika - a prije nego li su Ryan i Pitman iznijeli svoju teoriju nitko nije imao mogunost to ak ni razmotriti - jest da su se oni poeli graditi tek nakon crnomorskoga potopa. Tada su se poeli ne-

Slika br. 21: (Lijevo) Kipi boice koja sjedi iz oko 3000. god. pr. Kr., otkriven u hramu Hagar Qin na Malti i (desno) gotovo identian kipi iz oko 6000. god. pr. Kr., otkriven u Catal Hyku.

zaustavljivo iriti na zapad preko Sredozemlja, dotiui Tunis na sjeveru Afrike, Maltu, druge otoke zapadnoga Sredozemlja i panjolsku obalu, prije nego li su preli Gibraltarska vrata i stigli na panjolsku i francusku obalu i odande na Britansko otoje, sve do Irske i Orkneyskih otoka. Taj je put, dakle, uvijek slijedio obalu, to upuuje na pretpostavku da su ga prelazili ljudi koji su na ta podruja stigli brodovima, da su se bavili poljoprivredom i gradili velika svetita za svoje mrtve. Tijela tih mrtvih, kao u sluaju Isbistera na Orkneyskim otocima, bila su izloena na otvore nome kako bi im morski galebovi kljucali meso, kao to su i stanovnici Catal Hyka tri tisue godina prije njih ostavljali tijela svojih mrtvih leinarima na ravnici Konyi. Svojim su mrtvima gradili neobine kue od golemih kamenih blokova koje su iskopavali u kamenolomima, i koje nije mogla unititi nijedna katastrofa, ak ni potop biblijskih razmjera. Graditelji tih megalita morali su raspolagati naprednim tehnikim vjeti nama kao i stanovnici Catal Hyka, ak i da te vjetine nisu nuno prak ticirali u svojoj izvornoj domovini. Je li, dakle, mogue da su velike europ ske megalite izgradili potomci preivjelih nakon crnomorskog potopa, te da su ti pothvati bili potaknuti tim dogaajem? Za sada to moemo sma trati samo intrigantnom idejom kojom emo se poslije pozabaviti. Naime, ako su preivjeli doista stigli morskim putem, valja nam raz motriti jedno od vanih pitanja, naime, jesu li poslije-potopni stanovnici

Turske raspolagali brodovima sposobnima za plovidbu u tako udaljene zemlje kao to su Malta, Sjeverna Afrika i dr. Kako emo u nastavku vidje ti, odgovor je potvrdan.

12. P O G L A V L J E

TKO JE IMAO BRODOVE?


"Nedvojbeno najstariji poznati detaljan prikaz oceanskoga bro da izvan Egipta"
James Mellaart o rezbarijama brodova na otrici drevnoga maa iz sjeverozapadne Turske

Pri razmatranju problema crnomorskoga potopa ne smijemo previdjeti da je njegov glavni uzrok bio znakovit postglacijalni porast razine Sredo zemnoga mora. Kako smo spomenuli u jednome od prethodnih poglavlja, znanstvenici su utvrdili da je u tom razdoblju razina Sredozemnoga mora dramatino porasla, kao i razina svjetskih oceana s kojima je to more bilo povezano. To se vjerojatno zbilo iznenada, u vrijeme dok se posljednje ledeno doba primicalo svom kraju. Dakle, osim sada ve neosporno utvrene katastrofe koja je pogodila tursku obalu Crnoga mora oko 5600. god. pr. Kr., zacijelo su i brojna druga obalna podruja diljem Sredozemlja, do danas jo u neidentificiranim razdobljima, pretrpjela neki oblik lokaliziranih diluvijalnih katastrofa. Osvrnemo li se na teoriju o opem postglacijalnom porastu razine Sredo zemnoga mora, koju zagovaraju znanstvenici Schakleton i van Andel (vidi kartu na str. 70), prisjetit emo se da je taj proces, izmeu ostaloga, bio popraen odvajanjem Sicilije i Italije (uslijed ega je nastala Malta) i potonuem velikoga dijela kopna istono od dananjega Tunisa. Izravno su bila pogoena obalna podruja oko same Turske, pri emu je potonuo velik dio jugozapadnoga dijela otoka Rodosa. Velika podruja na zapadu Tur ske, odnosno njezine sredozemne obale pretvoreni su u otoke, dok je sje verozapadno od Turske velik dio nizinskoga podruja sjeveroistone Gr ke, koji e poslije biti poznat pod imenom Trakija, potonuo pod morem, pri emu su vii dijelovi ostali iznad vode, oblikujui otok Samotraku. Posve je sigurno da su se ti dogaaji zbivali u razdoblju izmeu zavret ka ledenoga doba i pojave sauvanih pisanih svjedoanstava. Za razliku od crnomorskoga potopa koji se dogodio 5600. god. pr. Kr., do danas jo

nitko nije utvrdio kada su se tono na tome podruju pojavili zapisi o potopu, ili kako su ti dogaaji utjecali na stanovnitvo. No, kako su u to vrijeme na Sredozemlju nedvojbeno postojala ljudska naselja, razumno je pretpostaviti da su se meu kasnijim obalnim i otonim populacijama sa uvale neke puke predaje o tim dogaajima - barem do rimskoga doba. To je tono. Primjerice, aleksandrijski uenjak Filon Judejski koji je ivio na poetku kranske ere, pie sljedee o Siciliji: "Zamislite kolika su kopnena prostranstva, ne samo ona uz obalu, nego ak i ona koja su se nalazila posvema u unutranjosti, proguta le vode; i zamislite koliko je velik dio zemlje postao morem kojim danas plove nebrojeni brodovi. Tko ne poznaje ona najsvetija Sicilska vrata koja su u drevna vremena povezivala Siciliju s talijanskim ko pnom? I nisu li morska prostranstva s obje strane uzburkavale silne oluje koje su se meusobno spajale, dolazei sa suprotnih strana, preplavivi i rastrgavi zemlju meu njima ... uslijed ega je Sicilija, koja je do tada bila dio kopna, bila primorana pretvoriti se u otok." No, nas prije svega zanima istono Sredozemlje. A o njemu govori osobito vrijedan autoritet iz 1. st. pr. Kr., Diodor Sicilski. Diodorovo temeljno djelo zove se 'Opa povijest', i oslanja se na izvore pohranjene u slavnoj Aleksandrijskoj knjinici u Egiptu. Ta je knjinica unitena u poaru 48. god. pr. Kr., nedugo nakon to je Diodor ondje prouavao njezine arhive. S obzi rom na to, Diodor je u mnogim pogledima biljeio podatke iz starijih zbirki povijesti drevnih naroda i pukih predaja koje su danas izgubljene. Kako se moe oekivati od svakoga tko na temelju takvoga gradiva poku ava napisati povijest svijeta, Diodorove kritike primjedbe o njima katkad su neutemeljene, radi ega su moderni znanstvenici spram njega opravda no suzdrani. Tako su, primjerice, u 19. st. ak i neki zapisi cijenjenoga grkog povjesniara iz 5. st., Herodota, kao to su njegovi opisi skitskih obiaja, bili podvrgnuti sumnjama, da bi tek nedavna arheoloka otkria u skitskim grobnicama potvrdila njegovu vjerodostojnost. U obranu, pak, Diodora Sicilskoga moemo rei da njegove tvrdnje o podizanju razine istonog Sredozemnog mora, kao i Filonovi podaci, pot krijepljeni nedavnim znanstvenim otkriima. To vrijedi i za njegove tvrdnje o otoku Rodosu: "Otok zvan Rodos prvi su naselili Telhinci; bila su to djeca Thalatte [mora] ... U starije doba ... Telhini, unaprijed uvidjevi da e biti po-

top, napustie otok i raselie se ... Vode su unitile ostatak stanovni tva - a budui da su one, zbog obilnih kia, preplavile otok, njegove ravnice pretvorie se u stajaa jezera. Ali nekolicina ih se ipak spasila, uspjevi pobjei u vie predjele otoka ..." Pogledamo li iznova Shackletonovu i van Andelovu kartu, vidjet emo da je dio otoka Rodosa, kako smo prije spomenuli, doista potonuo uslijed postglacijalnih podizanja razine mora. Diodor nam je, dakle, oito prenio puku predaju stanovnika Rodosa sauvanu u Aleksandrijskoj knjinici, koja kazuje kako je postglacijalno podizanje razine mora utjecalo na njego ve stanovnike, moda vie od pet tisua godina prije njegova vremena. Diodor je ak ispravno ustvrdio (pretpostavimo li, barem, da je van Andelova i Shackletonova rekonstrukcija tona) da je Rodos oduvijek bio otok i da nije, kao Sicilija, neko bio povezan s kopnom. Diodor dalje kazuje da su stanovnici Rodosa: "... uveli mnoge nove po morske vjetine" iz ega zakljuujemo da su bili vjeti pomorci. Pritom ak spominje da je stanovnik Rodosa imena Aetis - koji e se, kako emo poslije saznati, povezivati s vladarom jugoistone obale Crnoga mora - oti ao u Egipat da pronae grad Heliopol, ili On, kako su ga nazivali Egipa ni, a koji se nalazi u blizini dananjega Kaira. Njegovo e otkrie poslije biti zaboravljeno, ali ne i u egipatskim predajama. Je li tu posrijedi daleko sjeanje na poslije-potopnu seobu stanovnitva okolice Crnoga mora u Egipat, o kojoj teoretizira Pitman, a koju drugi sumnjiavo kritiziraju? To pitanje u ovom sluaju nije osobito bitno. Naime, mnogo je znaajni ja injenica da Diodorov opis posljedica podizanja razine mora na otok Rodos, tvori dio njegova mnogo opsenijega izvjea o ranoj povijesti dru gih sredozemnih otoka. A ono to nam Diodor moe kazati o slinim, samotrakim predajama o potopu jednako je zapanjujue. Taj se otoknalazi neposredno na ulazu u Dardanele (drevni Helespont) koji vodi na Bos por preko Mramornoga mora. Diodor pie: "Samotraani pripovijedaju da je prije poplava koje su zadesile druge narode njih pogodio straan potop uslijed kojega se najprije prepolovio prolaz izmeu Kijenskih stijena, a potom Helespont [kurziv autora]." Kijenske stijene bile su dva otoia koji su se u Diodorovo doba nalazili na istonom kraju Bosporskoga prolaza, na mjestu na kojemu se on spaja s Crnim morem. Spominje ih i cijenjeni rimski geograf Strabon, koji je bio podrijetlom iz dananje Turske, a ini se da su postojali sve do 16. st. Dakle,

Diodorov je podatak spektakularan jer oito govori o tome kako se Samotraani sjeaju da se bivi bosporski kopneni most 'prepolovio' uslijed silo vitoga prodora vode. To neosporno potvruje Diodorova sljedea, jedna ko zapanjujua tvrdnja da je Crno more neko bilo jezero: "Jer je Pont [drevno ime Crnoga mora] koji je u to doba bio jezero [kurziv autora], toliko nabujao od rijeka koje su u njega utjecale da je, radi silnih voda koje su se u njega izlijevale, silovito prodro u Helespont..." Meu svim sauvanim drevnim zapisima, samo se u Diodorovu djelu spo minje ono to je danas utvrena injenica, naime, da je Crno more prije 5600. god. pr. Kr. doista bilo jezero. I premda bi znanstvenici prije Ryanovih, Pitmanovih i Ballardovih otkria odbacili taj Diodorov podatak kao jo jednu fantaziju, danas je jasno da barem ta njegova informacija zasluuje izvjesno potovanje. On ili Samotraani od kojih je to saznao, pogrijeili su samo u pogledu strane Bospora koja je bila preplavljena. Naime, Diodor tvrdi da se Crno more izlilo u Sredozemno more, uslijed ega je najprije probilo kopneni most na Bosporu, a potom na Dardanelima (ili Helespontu). S druge strane, Ryan i Pitman tvrde da se Sredozemno more izlilo u Crno more, uslijed ega je najprije probilo Dardanele, a potom Bospor. Meutim, s obzirom da je 5600. god. pr. Kr. nedvojbeno vladao sveopi kaos, te da se zbog bosporskih struja jo i danas ini da Crno more, u koje se ulijevaju ruske rijeke, utjee u Sredozemno more, takve su nedosljednosti posve beznaajne. Diodor dalje tono opisuje kako se otok Samotraka otrgnuo od trakoga kopna zbog podizanja razine mora, o emu nam govore i Shackleton i van Andel: "[Nabujale vode] preplavile su velik dio azijske obale [tj. Malu Aziju ili dananju Tursku] i potopile znatan dio nizinskih podruja Samotrake..." Ustvari, Samotraka je postala otok iskljuivo radi podizanja razine mora. Iako posredno, Diodor dalje objanjava kako se predaja o tome moda prenosila tijekom pet i pol tisua godina: "Stanovnici koje je zahvatio potop ... pobjegli su u vie predjele oto ka; a kako je more sve vie raslo, molili su se svojim bogovima. Bu-

dui da su im ivoti bili poteeni, svoj su spas odluili obiljeiti postavljanjem meaa oko otoka i posvetiti rtvenike na kojima ak i danas prinose rtve [kurziv autora]. Iz tih razloga oito je da su upravo oni nastanjivali Samotraku prije potopa ..." Prema tome, ak i u Diodorovo vrijeme, pet i pol tisua godina nakon crnomorskoga potopa, potomci prvih Samotraana i dalje su obiljeavali svoje izbavljenje iz te diluvijalne katastrofe, kao to idovi svojim pashalnim svetkovinama ve vie od tri tisuljea obiljeavaju svoje izbavljenje iz egipat skoga ropstva. Dalje vrijedi spomenuti da Diodor pie da su Samotraani, osim to su prinosili rtve bogovima u znak zahvale za svoje izbavljenje (kako su to inili i Noa, Utnapitim i drugi), podizali i kamene spomenike. To, dakle, potvruje nau prethodnu pretpostavku da su potop i kasnija pojava megalita moda na neki nain povezani. Nadalje, na najsjevernijemu dijelu otoka Samotrake jo i danas stoji hram takozvanih velikih bogova. Glavni sauvani spomenici toga svetita potjeu iz klasinoga razdoblja, kada se vjerovalo da e inicijacija u drevnu samotraku religiju misterija, navodno osigurati boansku zatitu od bro doloma, ime je to mjesto pomoraca bilo svojevrsna inaica dananjeg Lourdesa. Ipak, openito se smatra da to svetite poiva na mnogo stari jem, predgrkom svetitu kulta plodnosti kojim je vladala Velika boica Majka, pretpovijesna boica turskoga podrijetla koja e poslije biti poznata pod imenom Kibela. Meu drugim predgrkim boanstvima koja su se povezivala s tim svetitem i kultom, bio je Kadmilos, bog plodnosti s peni som u erekciji, kojega su kasniji Grci poistovjeivali sa svojim Hermesom. Ondje su se tovali i blizanci Kabiri, za koje se vjerovalo da su zatitnici pomoraca i od kojih su drevni pisci zazirali u strahu i neznanju. Smatra se da sva ta boanstva potjeu iz vremena prije Grka. Drevni samotraki panteon Velike boice Majke, niega mukog boan stva i tajanstvenih blizanaca, sadri neke zapanjujue slinosti s kultom koji je Mellaart otkrio u svetitima pretpotopnoga Catal Hyka. To potvruje injenica da Kabiri [gr. Kabeiroi/Kabiroi, nap. prev.] nije grka rije, to bi znailo da poslije-potopni stanovnici Samotrake nisu bili Grci, i da su govorili do danas neidentificiranim predgrkim jezikom. Doista, Diodor izriito kae da su Samotraani govorili: "... jedinstvenim drevnim jezikom i mnoge rijei toga jezika sauvale su se do danas u njihovim obredima rtvovanja." Neovisno o tome znamo da nije grkoga podrijetla i rije samos, koja na fenikom jeziku navodno znai 'visoko'. Ako su, dakle, izvorni

poslije-potopni stanovnici Samotrake uistinu pripadali istoj rasnoj skupini kao i pretpotopni stanovnici Catal Hyka i Turske kamenoga doba, tada to u najmanju ruku potvruje provizornu mogunost da je njihov zajedni ki pretpotopni jezik moda bio rani oblik semitskoga, budui da su Feni ani bili Semiti nepoznatoga podrijetla i ujedno glasoviti pomorci. No, to je sa Samotraanima i pomorstvom? Uspnete li se na 1600 m visoko brdo Saos na Samotraki, oarat e vas pogled na more koje se na jugoistoku spaja s prilazima Dardanelima, kroz koji su potopne vode pro drle na svome putu do Bospora. A nekoliko kilometara jugozapadno vidjet ete dananji otok Lemnos. Iako danas pripada Turskoj, prije postglacijalnoga porasta razine mora bio je dio turskoga kopna i, kako se ini, na njemu je cvjetao kult slian samotrakome, koji je ukljuivao tovanje Veli ke boice Majke i Kabira. Iskopavanja koja je talijanski arheolog Alessandro della Seta proveo na Lemnosu tijekom prve polovice 30-ih godina pro loga stoljea, razotkrila su dvije naseobine iz kasnoga kamenog doba, koje se opisuju kao "najnaprednija neolitika civilizacija na Egejskome po druju". Velike, prostrane kue, rasporeene na ulicama s pravokutnim ra skrijima, bile su ak opremljene kamenim kupeljima. Lemnijci su u klasino doba bili poznati po apsolutnoj dominaciji ena u drutvu. I upravo kao na Samotraki, govorili su drevnim jezikom koji se razlikovao od grkoga. Meutim, s brda Saos na Samotraki moe se vidjeti breuljak Hisarlik koji se nalazi na turskoj obali Dardanela. Ondje se nalazila Homerova Troja koju je slavni njemaki arheolog Heinrich Schliemann iskopao 1870-ih. Prema grkoj mitologiji, tisuu godina prije, tovie, nedugo na kon potopa, bog Posejdon je s planine Saos promatrao trojanski rat. Ali mit nam kazuje i priu o Dardanu koji je brodom preko Dardanela otplo vio na Samotraku kako bi ondje, na istome dijelu obale na kojemu e po slije biti podignuta Troja, osnovao do danas neidentiflcirani grad. Diodor Sicilski o tomu ovako pripovijeda: "Dardan ... je bio ovjek koji je zamiljao velike pothvate i prvi koji je u Aziju doplovio brodom, utemeljio grad Dardaniju i uspostavio kraljevstvo koje se prostiralo oko grada koji je u kasnija vremena nazivan Troja, i svojim je imenom nazvao narod Dardanaca. Govori se da je vladao mnogim narodima diljem Azije i da su Dardanci, koji obitavaju onkraj Trakije bili njegovi kolonizatori." Imajui na umu da je Dardan mitski junak iz, naizgled, pradavne prolosti, je li taj sjeveroistoni kut Sredozemlja veoma rano u pretpovijesti moda

bio polazna toka s koje su isplovljavali kolonizatorski brodovi i stanoviti stoer nekog pomorskoga carstva? Tu pretpostavku oteava injenica da su dananji Turci relativno mladi doseljenici u zemlji koja nosi njihovo ime, i da tradicionalno nisu gajili velik interes za svoje drevne pretke. Iz toga ujedno proizlazi jedan od veli kih problema turske arheologije, za razliku od egipatske i mezopotamske, naime, injenica je da naprosto nema dovoljno dokaza s obzirom na veoma dugu prolost te zemlje. Nadalje, dok su vandalske pljake veinu drevnih zemalja ostavile u ruevinama, u Turskoj je to ve dugo iznimno unosna industrija, jer donedavno gotovo da i nije bilo dravnoga nadzora. Dok su turski trgovci u suradnji s amerikim, njemakim i drugim preprodavaima uspijevali dobro zaraivati na opljakanim starinama, preesto se gubio kontekst i podrijetlo uistinu znaajnih starina, kao i same starine koje su nestale u rukama pojedinaca. Takvi se problemi osobito odnose na ono to bi se s pravom moglo nazvati jednim od najspektakularnijih arheolokih otkria u Turskoj. Ali dokumentacija o tome i izvorni artefakti na slian su nain izmaknuli znanstvenom ispitivanju. Nekoliko godina prije nego li je poeo iskopavati Catal Hyk, James Mellaart dobio je poziv bogate vlasnice kue u Izmiru. Insistirajui na tajno vitosti, vlasnica mu je ondje pokazala zbirku veoma drevnih artefakata koji su ga zapanjili istananom izradbom i starou. Ta je zbirka, kako je saznao, otkrivena poetkom 20-ih godina prologa stoljea, u vrijeme Grko-turskoga rata. Samo stotinjak kilometara istono od Troje, na junoj obali jezera Apolyont pokraj dananjeg grada Burse i nedaleko Mramorno ga mora, iskopano je drevno groblje koje se nalazilo na padini brda. Ta zbirka, poznata pod imenom "dorako blago", prema oblinjemu selu Doraku, sastojala se od pogrebnih predmeta izvaenih iz grobova, kako se inilo, triju pripadnika kraljevske obitelji. Mellaart je bio svjestan jedinstve nosti te zbirke u itavoj zapadnoj Turskoj. Iako mu, na njegovu veliku alost, nije bilo doputeno fotografirati te predmete, uspio je izraditi njihove cr tee, to je, sreom, uinio veoma vjeto. Osim toga, vlasnica zbirke poka zala mu je i biljeke, crtee i fotografije izraene u vrijeme iskopavanja. Na temelju tih podataka zakljuio je da su dvije glavne grobnice prekri vene golemim kamenjem, paljivo isklesanim u obliku etverokuta, u stilu naprednih kultura koje su njegovale pravokutnu arhitekturu. U prvom od tih grobova nalazio se kostur mukarca, vjerojatno kralja, koji je u trenutku otvaranja groba leao na istkanom sagu. Naalost, taj se sag poeo raspada-

ti doslovce pred oima kopaa, tako da su mogli samo izraditi njegov crte u boji, koji je Mellaart poslije preslikao. Iz njega se jasno vidjelo da je posri jedi turski sag izraen u tradicionalnom stilu, kao i sagovi iz Catal Hyka. To je jasno navodilo na zakljuak da je doraka kultura, koja je cvjetala na sjeverozapadu Turske, u izvjesnom pogledu bila nasljednica kulture Catal Hyka. Ipak, taj je sag bio neznatan u usporedbi s drugim spektakularnim pre dmetima otkrivenima u grobu. Posvuda oko kraljeva tijela lealo je ak jedanaest raskono ureenih maeva i bodea. Jedan od njih bio je osobito zanimljiv u pogledu spoznaja o ranom pomorstvu sjeverozapadne Turske. Osim to je taj ma jedini u zbirci imao srebrnu otricu, na njoj se nalazila rezbarija flote sastavljene od sedamnaest brodova kojima je upravljalo ak 30 vesala [slika br. 22]. Bile su to velike lae s kljunastim pramcima, nalik kasnijim grkim trijerama (galijama) i visokim krmama s kojih se moglo kormilariti na drevni nain, uz pomo glavnog bonoga vesla. A pet brodo va meu njima bilo je dodatno opremljeno velikim etvrtastim jedrom. To su nedvojbeno bili brodovi sposobni za plovidbu otvorenim morima. Kada je, dakle, ivio taj kralj sjeverozapadne Turske koji je, kako se ini, zapovijedao ili, barem, raspolagao tako impresivnom flotom? Ono to naj vie zadivljuje u pogledu dorakoga blaga njegova je izvanredna starost. Premda je sadraj dvaju grobova izvaen, zbirka je ostala jedinstvena. Nasreu, jedan predmet koji je otkriven u grobu mukarca i ene (pretpo stavlja se kralja i kraljice) omoguio je datiranje. Rije je o drvenom prije stolju od kojega je sauvan samo zlatni ornament, i jedini je predmet za koji se smatralo da je stranoga podrijetla. Jedan dio toga ornamenta izrez baren je egipatskim hijeroglifima u znaenju imena i naslova drugoga kra lja 5. dinastije egipatskog Staroga kraljevstva, Sahurea (5. dinastija), koji je vladao sredinom 3. tisuljea pr. Kr. A budui da se taj datum podudara s oblikom nekih drugih artefakata - koji nalikuju takozvanim yortanskim artefaktima otkrivenima u tome dijelu Turske - te grobove moemo otpri like svrstati u isto razdoblje. To bi znailo da su spomenuti predmeti otpri like iste starosti kao i predmeti sline kvalitete otkriveni u Egiptu i Mezopo tamiji. Nadalje, spomenuti prikazi oceanskih brodova spadaju meu najstarije poznate sline prikaze otkrivene u drugim dijelovima svijeta. Grki povje sniar Herodot posredno spominje takvu pomorsku silu koja je vladala zapadnom obalom Turske, naime, govori o Karijcima koji su u njegovo vrijeme nastanjivali jugozapadni dio Turske uz otok Rodos, i koje je Ho-

Slika br. 22: Otrica srebrnoga maa s poetka 3. tisuljea pr. Kr., otkrivenoga u jednome od drevnih dorakih grobova, na kojemu je prikazano sedamnaest bro dova za oceansku plovidbu na vesla, meu kojima je pet brodova dodatno opre mljeno jedrima. To je jedan od najstarijih poznatih detaljnih prikaza oceanskih brodova otkrivenih izvan Egipta. mer opisao kao "gruborjene". Herodot Karijce naziva "otoanima" koji su, "nakon to su naselili otoke ... bili poznati pod imenom Lelezi" i radili su na brodovima minojske Krete kada je to bilo neophodno. Dakle, mo gue je da su brodovi prikazani na maevima nasljednici flote prve velike svjetske pomorske sile iz vremena nakon crnomorskoga potopa, kao i pre tee pomorske sile koja e poslije biti poznata pod imenom Fenikija. No dorako blago nije zanimljivo samo radi toga. Naime, meu oru jem otkrivenim u prvome grobu nalazio se ma s balakom vrhunski obli kovanim od crnoga opsidijana u obliku dva leoparda. Kako nam je poznato, dva leoparda bila su uobiajen heraldiki ukras u hramovima Catal Hyka. Nalazimo ih i i u obliku stupova prijestolja Velike boice Majke na kipiu otkrivenome u posudi za ito. Ali ono to najvie zadivljuje u svezi toga maa njegova je otrica. Naime, za razliku od veine oruja u grobu ona je izraena od eljeza, umjesto od bronce od koje se uglavnom izraivalo oruje u 3. i 2. tisuljeu pr. Kr. Premda to za nas nije neobino, radi sloenoga procesa taljenja, eljezo je u to doba bilo veoma rijetko. Ista situacija postojala je ak i u doba faraona Tutankamona (14. st. pr. Kr.), u ijoj je grobnici takoer otkriven primjerak eljeznoga oruja iz razdoblja prije eljeznoga doba, oko 1000. god. pr. Kr. No, s obzirom na oblik maa sa eljeznom otricom iz Tutankamonove grobnice, pretpostavlja se da ni on nije izraen u Egiptu, nego negdje u drevnoj Turskoj. Pitanje, dakle, glasi, tko su bili predstavnici te kulture iz sjeverozapadne Turske koji su raspolagali tako naprednim metalurkim umijeima, kojima e Egipani i Mezopotamci ovladati tek 1500 godina poslije? A vidjeli smo da su raspolagali i flotom brodova za oceansku plovidbu. To potvruju

drugi predmeti iz dvaju grobova, koji upuuju na to da su razvili neke im presivne trgovake veze. Naprimjer, jantar, od kojega je izraen ukras na drki eljeznoga maa, najvjerojatnije je bio dopremljen s Baltika, obzirom da na Bliskom istoku nema poznatih izvorita jantara. Bjelokost od koje je izraen ealj najvjerojatnije potjee iz Afrike. Narod o kojemu govorimo gotovo je sigurno odravao neke pomorske veze s Egiptom, odakle potjee i pozlaeno prijestolje, vjerojatno dar egipatskoga kralja vladaru sjeveroza padne Turske. A da su ivjeli stilom ivota svojih mezopotamskih i egipat skih suvremenika, jasno se vidi iz lijepih kalea i vreva od zlata, srebra i elektruma, s kojima su pokopani u svojim grobovima. Isto tako, jasno je da pri izradi takvih predmeta nisu naprosto oponaali egipatske i mezopotamske inaice, budui da se iz slinih, stoljeima mlaih predmeta otkrive nih u Troji moe vidjeti da su izraeni u dardanskom ili trojanskom stilu, koji se utemeljio dugo prije 2500. god. pr. Kr. O izgledu mukaraca iji su kosturi otkriveni u grobovima govore nam veoma oskudni tragovi. Ipak, ini se da su kraljevi nosili ezla s kuglom na vrhu ili maljeve kao simbole svoje vlasti, i bili su opremljeni impresivnom zbirkom maeva, bodea, sjekira i kopalja. Pod nogama kralja u dvostrukoj grobnici poiva njegov pas, uz kojega se ak nalazi i kamena posuda za hranu. Na kraljiinu kosturu otkriveni su ukrasi za tijelo, dok tkanine koje su kopai vidjeli omotane oko i ispod kostura u trenutku otvaranja grobnice, naalost, nisu preivjele izlaganje zraku. Zanimljivo je da je kraljica imala i veoma moderan ukus za minku i kozmetike potreptine, to se moe vidjeti iz njezina kozmetikog pribora koji se sastojao od spatule, toaletne lice i pincete izraenih od srebra, te od tri srebrne tubice u kojima se, kako se pretpostavlja, nalazio ru za usne, kohla (drevna makara za oi) i zelenoga sjenila. Na crteu njezina kostura koji je 20-ih godina prologa stoljea izradio jedan istraiva, vidi se okrugli ukras oko njezine glave, identian onome Velike boice Majke iz Catal Hyka. Ali ono to je pruilo najbolji uvid u nain odijevanja tih drevnih ena iz sjeverozapadne Turske, pet je vjeto izrezbarenih enskih kipia visokih oko 15 cm, izraenih od bronce, srebra i elektruma, koji su takoer otkrive ni u kraljiinoj grobnici. Dvije bronane figurice moda prikazuju sveeni ce odjevene u moderne suknje do glenjeva koje su, premda izraene od srebra, izrezbarene tako da izgledaju kao da su istkane ili obojene arenim materijalima. Gornji dio tijela prekriven im je jednako modernim steznicima s kratkim rukavima, stegnutima tik do ispod prsiju, odakle se otvara ju otkrivajui pupak.

Ipak, te su ene skromne u usporedbi sa srebrnim figuricama ena koje su, kako se pretpostavlja, bile slukinje, a prikazane su nage i okiene zlat nim tijarama, narukvicama, lancima oko glenjeva, remenom i, u jednom sluaju, veoma kratkim gaicama. Potonja ena, osim toga, nosi i glazbeni instrument nalik tamburinu. A najzanimljiviji meu njima kipi je ene, takoer oskudno odjevene, izraen od elektruma, slitine srebra i zlata [slika br. 23]. Mellaart je na temelju njezina ukrasa na glavi, nalik dervikim kapama, naunicama i mnogo raskonijim narukvicama i lancima oko glenjeva, zakljuio da je rije o boici - osim to je njezin nakit, kako je primijetio, istovjetan onome koji nosi kraljica iz dvostruke grobnice. Osim toga, ta je ena odjevena u konanu suknju nalik onoj na figurici iz Catal Hyka, 'Bijeloj dami' s tassilijskih fresaka i drevnoj boici plodnosti. Je li, dakle, doraka kraljica pokopana s uresima dostojnima Velike boice majke jer su je za ivota smatrali njezinom predstavnicom na zemlji? Je-

Slika br. 23: Kipi od elektruma otkriven u grobu dorake kraljice, navodno pred stavlja boicu ili kraljicu.

dan od odgovora moe pruiti ealj u njezinoj kosi, u ijemu se sreditu nalazi disk s fino izrezbarenim prikazima divljih koza ili kozoroga i dva dupina, ivotinja koje su se, kako je poznato iz kasnijih kultura, smatrale njezinim svetim ivotinjama. U svakom sluaju, neosporno je da su se na zapadnoj obali Turske i su sjednim otocima sauvali neki oaravajui tragovi iz kamenoga i bronanoga doba, kao svjedoanstva o pretpotopnoj kulturi koja je zacijelo iznikla na tom podruju. Moemo biti sigurni da to nije bila grka kultura, budu i da su ih Grci, kako smo saznali od Diodora Sicilskoga, radi njihova jezi ka i religijskih obiaja smatrali strancima. Oni sigurno nisu bili ni preci dananjih Turaka, koji su prilino kasno stigli na podruje dananje Tur ske. to, dakle, moemo o njima nauiti od potomaka slinih naroda koji su se moda naselili u drugim podrujima dananje Turske i njezinoj oko lici - ukljuujui, moda, narode od kojih su u tako drevnoj povijesti pri bavljali eljezo?

13. POGLAVLJE

TKO JE OSTAO?
"Noa... zasadi vinograd."
Post 9, 20

"Mnogi suvremeni strunjaci za povijest vina smatraju da je najstariji dokaz o vinarstvu otkriven u Gruziji."
M c G o v e r n i dr., The Origins and Ancient
History of Wine Making

Kada netko spomene drevne Egipane, veina e nas, ak i uz oskudno poznavanje egipatskih grobnih slika, zamisliti uredno obrijane mukarce u platnenim kiltovima i ene tamno obojanih oiju i tamnocrnih kosa, od jevenih u jednostavne duge, bijele haljine. Zamislit emo Nil i smjestiti ga na karti, zajedno s Tebom i uvenim hramom u Karnaku na njezinu jugu te piramidama na sjeveru. ak i to se tie mezopotamskih kultura, vjero jatno emo se prisjetiti da smo negdje vidjeli kipove Sumerana ogrnutih ovjim krznom ili dugobradih Asiraca, i moi emo ih geografski smjesti ti u podruje izmeu velikih rijeka Eufrata i Tigrisa. No, situacija e biti posve drukija pokuamo li zamisliti stanovnike drevne Turske iz razdoblja neposredno nakon ili nekoliko tisuljea poslije potopa. Doista, ak ni strunjaci nee lako moi jednim imenom nazvati drevne stanovnike te zemlje iz bilo kojeg tisuljea od potopa do kran skog doba, a kamoli ih zamisliti. Razlog tomu najvie proizlazi iz injenice da oni nikada nisu tvorili jedan narod, nego vie neovisnih, arolikih pleme na od kojih se svaki odlikovao svojim jedinstvenim znaajkama, obiajima i dr. A veini e laika na pitanje o geografskim obiljejima Turske biti izrazi to teko navesti makar ijednu rijeku, a kamoli je smjestiti na zemljovidu. Da bismo mogli razumjeti Tursku kao domovinu nekoliko nevjerojat no civiliziranih naroda, koji su ivjeli prije i nakon crnomorskoga potopa, valja nam pokuati 'vidjeti' kako je ta zemlja izgledala u drevno doba, s obzirom na neke njezine geografske i kulturne razliitosti. Bilo bi korisno

potom posegnuti za najstarijim pisanim izvjeem - premda je ono najvje rojatnije nastalo vie tisuljea nakon potopa - i istodobno se posluiti svim dostupnim arheolokim otkriima. Najstarije pisano izvjee o kojemu je rije, glasovita je grka legenda o Jazonu i potrazi za Zlatnim runom, Argonautika. Ta je legenda bila drevna ve u doba Homera koji je u svojoj Odiseji opisuje kao 'svuda slavljenu', dok se iz drugih naznaka o njoj u Ilijadi i Odiseji zakljuuje da je ta pria bila nadaleko poznata. Grki arheolog Christos Doumas tvrdi da potjee moda ak iz 4. tisuljea pr. Kr. i da se osniva na stvarnim traganjima za tajnama taljenja i kovanja metala najstarijih naroda koji su razvili ta umije a. Meutim, najstarija sauvana i cjelovita inaica te prie potjee od Apolonija s Rodosa, knjiniara aleksandrijske knjinice iz 3. st. pr. Kr., i najvjerojatnije je procesom viestoljetnoga prijenosa pretrpjela brojna iskrivljavanja i preinake. Ta nam pria govori kako su Jazon i njegova vjerna posada, Argonauti, putovali u svojoj lai imena Argo du zapadne obale Turske, preko Dardanela i Bospora i potom na istok, uz tursku obalu Crno ga mora do Kolhide na njegovoj jugoistonoj obali. Pritom nam prua neke zanimljive naznake o drevnim narodima koje su susreli na svom putovanju. Plovei zapadnom obalom Turske prema sjeveru Argonauti su navodno posjetili otok Lemno, na kojemu su ih napale naoruane ene, to se podu dara s onime to smo ranije govorili o ratobornim otoankama. Nakon toga su otili na drugi poznati otok, Samotraku, gdje su navodno bili inici rani u misterije velike boice Majke, ime su kao pomorci ishodili potrebnu boansku zatitu. Potom su lukavo izbjegli sukob s trojanskim gospodarom Dardanela, kojemu su kriom otplovili nou i tako sigurno uli u Mramor no more. Nakon nekoliko pustolovina koje su doivjeli u dva manja kraljevstva na obalama toga mora, sljedeu su im zapreku predstavljale Kijenske stije ne u Bosporu, koje se nalaze na toki na kojoj se Bospor spaja s Crnim morem. Te su stijene u Jazonovo vrijeme bile zloglasne, jer su drobile sve brodove koji bi pokuali proi izmeu njih. Budui da kijenski znai 'plavo' te da drugi pisci te stijene opisuju kao 'lutajue' i 'sudarajue', zacijelo su posrijedi bili ledenjaci koje su otapale velike ruske rijeke koje se na tom mje stu ulijevaju u Crno more, to je neosporno bilo pogibeljno za brodove. Argonauti su tu opasnost izbjegli jednim lukavstvom. Naime, iz svoje su lae pustili golubicu kao mamca, stijene su se pribliile jedna drugoj, a kada su se poele razdvajati Argonauti su brzo proli izmeu njih prije nego li se iznova priblie. Legenda kazuje da je to lukavstvo toliko zapanji lo stijene da se vie nikada nisu meusobno sudarile.

Ali za nas je mnogo zanimljivija injenica da taj dio prie o Jazonu, kao i pria o Noi, ukljuuje pticu koja se oito drala zatvorenom na brodu kao pomo u sluaju opasnosti. U budistikom tekstu iz 5. st. pr. Kr. navodi se mogui razlog za to: "Neko davno, trgovci koji su plovili oceanima obiavali su na svo jim brodovima nositi pticu koja e im pokazati kopno. Kada bi brod izgubio smjer, tu bi pticu oslobodili i ona bi odletjela na istok, jug, zapad i sjever te do mjesta izmeu dvaju toaka i potom uzletjela visoko u nebo. I ako bi na obzoru ugledala kopno, onamo bi otila, dok bi se u protivnom vratila na brod." Zanimljiv je i podatak da su Noa i Jazon u takvim situacijama koristili upravo golubicu, svetu pticu velike boice Majke. Nakon to su preli ue Bospora i sigurno uli u Crno more, Argo je skrenuo desno, putujui uz obalu u smjeru istoka. Da su skrenuli lijevo i da su putovali u 5. tisuljeu pr. Kr., moda bi na bugarskoj obali Crnoga mora naili na zanimljivu kulturu. Naime, 1972., kada je voza traktora Rajko Marinov iskopavao jarak u blizini danas atraktivnog bugarskoga grada Varne, u njemu je otkrio nekoliko komadia sjajnoga metala, za koje je utvreno da su dio blaga sastavljenoga od zlatnih ornamenata, naj starijega takve vrste ikada otkrivenoga na svijetu. To se blago nalazilo u samo jednom od oko tristo grobova na groblju koje je potjecalo iz oko 4500. god. pr. Kr. Zanimljivo je da su neki ornamenti sadravali prikaze bikova. Nitko do tada nije ni slutio da je u Bugarskoj mogla postojati takva kul tura, osobito ne tako rano u povijesti, a zanimljivo je da Bill Pitman u svo joj knjizi Noah's Flood na nju nije obratio pozornost na svojoj karti mogu ih migracijskih putova preivjelih iz potopa. Ipak, kako su pokazala kasnija arheoloka istraivanja, jezero Varna, koje se danas nalazi u unu tranjosti, u 5. tisuljeu pr. Kr. bilo je zaljev na zapadnoj strani Crnoga mora, koji je sezao oko 21 km u unutranjost i predstavljao je prirodnu luku. A bugarski su arheolozi oko njegovih obala pronali naselja iji su se stanovnici bavili zlatarstvom, ali i obradom bakra. Ti drevni kovinari vjero jatno su po svoje sirovine odlazili u Rudnu Glavu u bivoj Jugoslaviji, pu tujui uzvodno Dunavom, gdje se nalazi jedan od najstarijih poznatih bakrenih rudnika na svijetu. Meutim, ta metalurka kultura iz Varne nije dugo postojala. Iz razloga koji su moda takoer povezani s promjenama

razina mora (a to objanjenje izneseno je prije nego li su Ryan i Pitman objavili svoju crnomorsku hipotezu), tamonja su naselja naputena oko 4000. god. pr. Kr. Nije poznato kamo su varnski kovinari nakon toga otili. Ipak, zanimljivo je da su Argonauti, kada su skrenuli desno, a ne lijevo plovei uz obalu Crnoga mora, takoer naili na vjete kovinare. Iako iz same legende nije mogue utvrditi tone lokacije, meu narodima koji su naseljavali sjevernu obalu Turske, a koje su Argonauti u to vrijeme sigurno mogli susresti, bili su Kalibijci koji nisu bili ni poljoprivrednici ni stoari. Umjesto toga, kako kazuje Argonautika, taj je narod zaraivao "kopanjem tvrde zemlje u potrazi za njezinim eljeznim rudama", radei "u aavim plamenovima i crnome dimu". Spominju se i Tibareni koje drevni izvori nazivaju i prvim poznatim obraivaima eljeza. Zapravo, zanimljivo je znaenje imena tih naroda. Naime, chalybs je starogrka rije za 'eljezo', to znai da su imenom Kalibijci Grci jedno stavno nazivali sve narode koji su obraivali eljezo, bez obzira na prava imena kojima su ti narodi sebe nazivali. Tibareni, s druge strane, nije rije grkoga podrijetla, ali na nju smo naili prije u ovoj knjizi. Naime, prisjeti mo li se dugakoga popisa ne-sumerskih naziva za razliite zanate koji su u sumerski jezik doli iz starijega, vjerojatno pretpotopnoga jezika, sumerska rije za kovinara je tibira. Iz toga proizlaze neke znaajne implikacije. Jezik koji su Sumerani usvojili nakon dolaska u junu Mezopotamiju oito je potjecao iz crnomorskoga podruja, gdje su ga govorile neke kulture koje su bile mnogo naprednije od sumerske. To je zacijelo bio jezik stanov nika Catal Hyka i barem nekih od naroda, koji su se nakon potopa iznova naselili na novim obalama Crnoga mora. Ali to nije sve, budui da smo u posljednjem poglavlju spomenuli da je jedno od najzagonetnijih dorakih nalaza iz sredine 3. tisuljea pr. Kr. eljezni ma, koji potjee iz razdoblja oko dva i pol tisuljea prije poetka eljeznoga doba (oko 1000. god. pr. Kr.). A na temelju nekoliko nejasnih pojedinosti o lokaciji dorakih grobova, ini se da su se nalazili u okolici dananjega pitoresknog i povijesnoga grada Burse u Turskoj, smjetenoga juno od Mramornoga mora. S obzirom na to, moemo li pripisati sluajno sti da se samo sto ezdeset kilometara istono od Burse nalaze obalni gra dovi Eregli i Zonguldak, koji i danas slove za prve najvee proizvoae eljeza u Turskoj. tovie, Eregli se i posljednjih desetljea opisuje kao naj vei proizvoa eljeza na Srednjem istoku. I premda su ti gradovi, naravno, tek posljednjih stotinjak godina izrasli u metalurka sredita, zahvaljujui brojnim rudnicima ugljena na tom po-

druju, mnoge naznake govore da je to podruje i u drevno doba bilo glavno izvorite eljeza. Naime, Eregli ima veoma dugu povijest, a njegovo ime, koje je turska inaica latinskog imena Heraclea, povezuje ga s jed nim od najteih pothvata mitskoga junaka Herakla, koji se negdje u oko lici Ereglija spustio duboko u Had (podzemlje) kako bi izveo troglavoga i trookoga psa Kerbera na zemlju. Pripovijeda li taj mit, moda, na neki iskriv ljen nain o sputanju u pradavni rudnik ugljena? Naime, Eregli je postojao dugo prije dolaska Grka. U prii o Jazonu nosi ime Marijandin, to je ob lik sumerskoga imena 'Marienna' kao i Mirina, to je bilo jedno od broj nih imena velike boice Majke kojoj su taj grad najvjerojatnije posvetili njegovi izvorni, predgrki stanovnici. Naalost, danas jo uvijek ne znamo mnogo o arheologiji Ereglija iz toga ranog poslije-potopnog razdoblja, a kamoli o njegovoj pretei koja se mo da nalazila oko 21 km dalje na pretpotopnoj obali Crnoga mora. Oskud na arheoloka istraivanja rezultirala su, izmeu ostalog, otkriem naselja iz 4. tisuljea pr. Kr. u Ahlateli Tepeciku, smjetenom 64 km istono od dananjega Izmira. Tu se ak i prilino primitivna ribarska populacija po kapala s tako raznolikim predmetima kao to su bakreno-bronani bode i i broevi, olovne ipke, zlatne naunice i najrazliitiji srebrni ukrasi. Zlato se oito ispiralo u oblinjoj rijeci Pactolus, koja je u drevno doba bila poznato izvorite toga metala, iako je danas samo mali pritok rijeke Gediz ili Hermus u zapadnoj Turskoj. Meutim, jasno je da su narodi koji su i vjeli u sjeverozapadnom podruju Turske veoma rano razvili neke napre dne metalurke vjetine. Da su Argonauti lutali predjelima juno od Ereglija krajem 6. tisuljea pr. Kr., zacijelo bi s vremenom stigli u Hacilar. Kao i Catal Hyk, koji se nalazi oko 160 km istono od njega, Hacilar je naputen u vrijeme sue koja je vladala u pretpotopnom mini ledenom dobu, da bi iznova bio nase ljen nakon promjene klimatskih uvjeta. U razdoblju od 1957. i I960., ne posredno prije nego je poeo iskopavanja u Catal Hyku, istraivao ga je James Mellaart. U slojevima iz posljepotopnoga razdoblja, Mellaart je otkrio pravokutne kue istovjetne pretpotopnim kuama u Catal Hyku. U tim poslijepotopnim slojevima otkrio je i, kako je opisao: "umjeno oslikanu lonariju" koja je bila "prvorazredna i mnogo kvalitetnija od starije lonarije iz Catal Hyka." Kipii velike boice Majke otkriveni u mnogim kuama, meu kojima neki sadre naznake da je sjedila na prijestolju sa stupovima u obliku leoparda, pokazuju da je ta boica i u posljepotopnom razdoblju jo uvijek bila sredite tovanja.

Nedaleko Hacilara nalazi se Beycesultan, drugo naselje koje je sigurno bilo naseljeno u 3. tisuljeu pr. Kr., a smjeteno je u blizini manjih pritoka rijeke Meander u zapadnoj Turskoj. U njemu su otkriveni hramovi raspore eni u parovima, koji su takoer bili ukraeni rogovima posveenja nalik onima u Catal Hyku i vinanskim nalazitima. No sadravali su i jednu novu znaajku, naime, dvostruke stele ili ploe nalik nadgrobnim ploama (koje moda predstavljaju tajanstvene blizance Kabire) na kojima su se moda prinosili rtveni darovi. U nekim svetitima nalazilo se i drveni stup, takoer neidentificiranoga kultnog znaenja. Kako smo spomenuli u prethodnom poglavlju, istoni breuljak Catal Hyka zauvijek je naputen poetkom mini ledenog doba oko 6000. god. pr. Kr., a iskopavi pokusni jarak 60-ih godina prolog stoljea, Mellaart je utvrdio da je u kasnijem razdoblju iznova naseljen zapadni humak. Me utim, zbog nekih sloenih politikih razloga, Mellaart se onamo nije mo gao vratiti kako bi proveo opsena iskopavanja, tako da su arheoloka is traivanja obaju breuljaka Catal Hyka nastavljena tek nedavno, ovoga puta pod vodstvom arheologa Iana Hoddera sa Sveuilita u Cambridgeu. Prva Hodderova iskopavanja zapadnog humka razotkrila su grobove iz klasinog razdoblja koji su se nalazili u gornjim slojevima, dok se u najniim slojevima nalazila keramika s geometrijskim uzorcima, to upuuje na neku vezu s kulturom koja je cvjetala na istonom humku. Ipak, danas je jo preuranjeno iznositi vrsta datiranja ili, pak, zakljuke. Vratimo li se Argonautima, vidjet emo da je jedna luka u kojoj su se sigurno zaustavili na svome putovanju bila 'Sinopa u Paflagoniji', koja se nepogreivo moe poistovijetiti sa Sinopom iz kojega je Ballard u rujnu 2000. krenuo na svoja podmorska istraivanja. Danas plodna ravnica koja se prostire juno od toga grada, obiluje poljima penice, kukuruza i lana, dok neto dalje na istoku napreduje stoarstvo i ribarstvo. A da je isto bilo i u drevno doba, potvruje rimski geograf iz 1. st. pr. Kr., Strabon, podrijet lom iz toga podruja, koji zaneseno pripovijeda o plodnosti te ravnice, osobito o mnogobrojnoj stoci i konjima. Iz svega, dakle, proizlazi da je unutranjost Sinopa pruala ugodne uvjete za ivot ljudima raseljenima nakon crnomorskoga potopa i navodi nas na pretpostavku da su se neki od njih ondje uistinu i trajnije zadrali. Kao i u Eregliju, mnoge moderne zgrade u Sinopi podignute su na osta cima drevnih graevina, iz ega moemo zakljuiti da ondje nisu provede na nikakva znaajna arheoloka istraivanja. U Ikiztepu, koji se nalazi u blizini Bafre i istono od Sinope, najstariji slojevi naselja datirani su oko

5350.-5300. god. pr. Kr., to znai da ih se moe pripisati ranom posljepotopnom razdoblju. Crna ulatena lonarija otkrivena u tim slojevima, za koju se prvotno smatralo da potjee iz ranog bronanoga doba, ukraena je rezbarijama ili bijelo obojenim ornamentima i sloenim oblicima, a moe se pronai i zapadno od Mramornoga mora, u istom podruju koje su, kako smo prije spomenuli, naseljavali rani poslijepotopni kovinari. Ta lonarija posve se razlikuje od one otkrivene u istonom ili zapadnom Catal Hyku, iako moda potjee iz jednako naprednih kultura koje su prije toga ivjele u okolici crnomorskoga jezera, koje su napustili pred potopom. U cjelini, meutim, neophodno je pogledati u unutranjost i potraiti neke odgovore o tome kakva je civilizacija moda ivjela na podrujima, na kojima moemo oekivati pronalazak stvarnih ostataka. A samo neto vie od 160 km juno od Sinope nalazi se jedno osobito zanimljivo nase lje, Alaca Hyk, smjeteno na velikom zavoju rijeke Kizil Irmak (drevni Halys), nedaleko mjesta na kojemu e kasniji hetitski osvajai Turske iz graditi svoju prijestolnicu Hatuu (Boazkoy/Boazkale). Tridesetih go dina prologa stoljea turski su arheolozi upravo u Alaca Hyku otkrili 13 grobova koji navodno potjeu iz druge polovice 3. tisuljea pr. Kr. i, prema tome, iz gotovo istoga razdoblja kao i doraki grobovi, ali i egipat ske piramide i razdoblja procvata sumerske civilizacije. Kao i u Doraku i Catal Hyku, predmeti iz Alaca Hyka upuuju na veoma naprednu metalurgiju. Primjerice, jedan od gradskih uglednika pokopan je s bodeom sa zlatnom drkom, ija je otrica takoer izraena od eljeza. I ti se pred meti odlikuju velikom estetikom i izraeni su u poznatom anatolskom stilu. Jedna od istaknutih znaajki toga stila je i prikazivanje ljudskih tije la u obliku 'violine i sa stiliziranim i prenaglaenim prsima i bokovima. Postoje i neki odjeci motiva prethodno otkrivenih u Catal Hyku, koji su povezani s kultom Velike boice majke, pri emu 'violinasti' likovi nalikuju na 'boicu koja raa' sa zidnih reljefa u Catal Hyku; ornamenti nalik blizancima koji podsjeaju na Kabire [slika br. 24]; i brojne volujske lubanje koje upuuju na njegovanje kulta bika. Prema grkoj mitologiji, Sinopu su osnovale Amazonke kojima grki govornik iz 4. st. pr. Kr., Lisija, pripisuje prvu uporabu (ali ne i izradu) eljeznoga oruja. To se podudara s mitom o Argonautima koji su nepo sredno nakon otplovljavanja iz Sinope plovili pokraj 'zemlje Amazonki'. I drugi klasini pisci govore o Amazonkama koje su ivjele u okolici rijeke Thermodona, dananje Terme Cay, koja utjee u Crno more oko 160 km

Slika br. 24: 'Violinasti' ornamenti u obliku blizanaca - Kabiri? - otkriveni u gro bu iz 3. tisuljea pr. Kr. u Alaca Hyku.

istono od Sinope, u blizini turskoga grada koji se i danas zove Terme. Legenda o Argonautima spominje i drugo amazonsko naselje u blizini otok s kamenim hramom koji je utemeljila Amazonka Antiopa. Smatra se da je posrijedi otok Giresun Adasi na kojemu se i danas nalaze ruevine kamenoga hrama bez krova, za koji se tvrdi da su lokalne ene ondje sva koga svibnja izvodile obrede plodnosti. No, budui da su Amazonke, kako emo poslije vidjeti, prilino kasno dole na to podruje, za nas su mnogo zanimljiviji drugi preivjeli iz potopa koji su se moda rano naselili na toj obali Crnoga mora. U legendi o Jazonu i drugim priama spominju se i Mosineani (u Herodotovoj Povijesti - narod na jugoistonoj obali Crnog mora), koji su ivjeli u visokim drvenim nastambama, to je bio logian izbor s obzirom da to podruje obiluje drvom. Kako kazuje Argonautika, kasniji Grci zgra avali su se nad njihovim obiajima zadovoljavanja spolnoga nagona u javnosti: "opili su na javnim cestama bez ikakva stida", a taj je obiaj, ini se, bio povezan s obredima svetoga vjenanja Velike boice Majke. Mosineani su moda narod koje na drugim mjestima nazivaju Moshi (Herodot - Povijest - narod na istonoj obali Crnog mora) ili 'narod teladi', vjerojatno stoga to su odravali kult bika koji je, kako smo vidjeli, prevlada vao na tim podrujima. Asirski ljetopisi s kraja 2. tisuljea pr. Kr nazivaju

ih Muki, premda su ih poslije, nakon to su se preselili u zapadnu Anatoliju, nazivali i Brigijcima (Brizima) ili Frigijcima (Frizima). Ti Moani ili Frigijci, koji e poslije preseliti u zapadnu Tursku, sebe su nedvojbeno smatrali pretpotopnim narodom. Prema njihovu folkloru, njihov kralj Nanakos predvidio je potop i okupio svoj narod u svetitima da ondje oplakuje i moli. Nanakosovo doba poslije je postala sintagma kojom se oznaavalo pradavno doba i jadikovke. injenicu da su ak i meu Grcima, i osobito Egipanima, slovili kao uistinu drevan narod po tvruje povjesniar Herodot, koji je podrijetlom bio iz Turske. On pripo vijeda priu o egipatskom kralju, koji je proveo poseban test kako bi utvr dio koji je od dvaju jezika, egipatskoga i frigijskoga stariji, i ustanovio da je to frigijski. Moani se ak spominju i u Bibliji, u 10. pogl. Knjige Po stanka, nakon prie o Noi, gdje se navode meu narodima koji potjeu od Noina sina Jafeta: "... Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meak, [kurziv autora] Tiras." Budui da se prethodno u 'Postanku' Tubal naziva "praocem onih koji kujubakar i eljezo", znanstvenici u tome prepoznaju narod iz sjeverozapa dne Turske, Tibarene, koji su takoer kovali eljezo i bakar. U tom slua ju, ime Meak sigurno se odnosi na Moane, koji e poslije biti poznati kao Frigijci. Odavno je poznato da su istonu Tursku kasnije naselili pobunjeniki Huriti. Meutim, najnovija arheoloka otkria, poput onih iz Tel Mozana u dananjoj sjevernoj Siriji, juno od jugoistone granice Turske, poka zuju da su ondje ve u 3. tisuljeu pr. Kr. i, prema tome, ve u doba naj starijih staroegipatskih dinastija, utemeljili velik grad drevnog imena Urke. Premda su Huriti za nas jo uvijek zagonetan narod jer nam je njihov je zik, utjelovljen u piktografskim natpisima na brojnim peatima, gotovo nerazumljiv, poznato je da je njihova rije za kovaa bakra bila tab-iri ('onaj koji je odlio bakar'), to iznova ukazuje da ta rije, koja je oito pove zana s rijeju tibira koju su Sumerani usvojili, kao i imenom Tibareni iz mita o Argonautima, predstavlja bitan trag o posljepotopnoj distribuciji (i jezicima) pretpotopnih naroda. Vrijedi spomenuti i da prizori iz svakod nevnoga ivota Hurita, otkriveni na nekim peatima iz Tel Mozana/Urkea, prikazuju ene s frizurama (pletenicama) nalik onima na dorakim ki piima ena koji potjeu otprilike iz istog razdoblja, dok odjea mukaraca

i ena podsjea na onu prikazanu u sumerskoj umjetnosti. Budui da neki od najstarijih slojeva nalazita u Tel Mozanu jo uvijek nisu iskopani, mo emo oekivati da emo otkriti jo mnogo toga. Iako Argonauti vjerojatno nisu posjetili gorje Ararat, jer se ono nalazi suvie duboko u unutranjosti, na pregled istonih krajeva poslije-potopne Turske ne bi bio potpun bez njegova razmatranja u kontekstu opisa Noine arke koja se, prema biblijskoj prii o potopu, zaustavila negdje u okolici brda Ararat. Brod nakrcan ljudima i ivotinjama koji je stigao s Crnoga mora, moda se nije stvarno nasukao na obroncima Ararata, ali razumno je pretpostaviti da su neki preivjeli moda potraili utoite na njegovim viim predjelima. Naime, budui da Biblija ne kae da je Noa napustio Ararat, logino je zakljuiti da se zajedno sa svojom obitelji zadr ao negdje u njegovoj okolici. Ovdje moda vrijedi spomenuti da ak etiri sumerska mita spominju do danas neotkriven drevni grad Arattu, za koji se smatra da se nalazio negdje na istom podruju Ararata. Jedan sumerski ep kazuje da je Enmerkar, gospodar junomezopotamskoga grada Uruka, naumio izgraditi hram posveen sumerskoj Velikoj boici Majci od drveta, zlata, srebra, lapis lazulija i dragocjenoga kamenja. Te je materijale trebao dopremiti iz Aratte, a do toga je grada, iji su stanovnici navodno tovali istu boicu, put vodio preko sedam planina. Znanstvenici su na temelju toga pretpo stavili da se Aratta nalazila u okolici Ararata ili, pak, oblinjega jezera Van, a oba su podruja zbog politikih nemira koji ondje danas vladaju, arheoloki slabo istraena. Grad smjeten na tom podruju nedvojbeno bi predstavljao idealno distribucijsko sredite. Suvremena eenska spisatelji ca Lyoma Usmanov ak je pretpostavila da je ime Noxci ili Noahkhchi kojim su eeni donedavno sebe nazivali, kao i neka imena lokalnih mje sta, kao to je Nakhichevan, moda potjeu od imena biblijskoga Noe. Naime, kako tvrdi ta spisateljica, imena Mosineani ili Moani fonoloki su slina. Prema biblijskoj verziji prie o potopu, jedna od prvih stvari koje je Noa - 'poljodjelac' - uinio nakon to se zasigurno iskrcao na brdu Ara rat, bila je da je 'zasadio vinograd'. S obzirom na to, moda nije sluajno da se vinogradarstvo razvilo ubrzo nakon crnomorskoga potopa i to u i roj okolici Ararata, na podruju gdje je rasla divlja pretea dananje uzgo jene vinove loze. Predaja kazuje da je na obroncima Ararata sve do 1840. postojao vinograd koji je zasadio Noa. Bez obzira je li to tono, sigurno je da najstariji, do sada otkriveni tragovi o vinogradarstvu, potjeu iz oko

5400. god. pr. Kr. Rije je o tragovima vina otkrivenima na krhotinama lonarije iskopane 70-ih godina prologa stoljea u Hajji Firuz Tepi pokraj jezera Urmia u dananjem Iranu, koje je udaljeno samo 160 km od Ararata. Vr otkriven u blizini tih krhotina takoer je sadravao tragove slino ga vina, a imao je dugaak, uski vrat koji se mogao zaepiti kako se vino uslijed djelovanja bakterija noenih zrakom ne bi ukiselilo. Sjeverno od Ararata prostiru se dananja Gruzija i Zakavkazje, podru ja za koje se takoer smatra da su bila jedna od prvih sredita vinogra darstva. U zapisima konferencije o povijesti vinogradarstva odrane 1991. u dolini Napa u Kaliforniji, izraeno je veliko aljenje zbog nemogunosti sudjelovanja izaslanika iz Zakavkazja, i to stoga to: "... mnogi suvremeni strunjaci za povijest vinogradarstva tvrde da je u Gruziji otkriven najstariji dokaz o vinarstvu na svijetu, a koji se osniva na iskopavanju sjemena uzgojenoga groa, srebrom uokvi renih granica loze i neolitikih [kasno kameno doba] keramikih posuda ukraenih grozdolikim aplikacijama." Kako smo spomenuli u naoj prethodnoj raspravi o pripitomljavanju ivo tinja i biljaka, sigurno je postojao netko tko je prvi uzgojio divlju preteu vinove loze, Vitis vinifera, podvrste sylvestris. Dok divlja loza u prirodi ima biljke odvojenih spolova, ijim e se nasuminim krianjem proizvesti plodovi takoer razliite kvalitete, vinogradar ima zadatak odabrati i poti cati uzgoj samo onih biljaka koje posjeduju dvospolna svojstva. To e omoguiti njihovo samoopraivanje, nakon ega se uzgajiva moe usre dotoiti na proizvodnju plodova dosljedne kvalitete. ini se, dakle, da je netko ve u 6. tisuljeu pr. Kr. razumio reprodukcijska ili genetika naela, to nas potie da mnogo vie cijenimo veliko znanje sveenica kulta plo dnosti Velike boice majke. Vratimo se Argonautima. Nakon njihova dugog putovanja prema isto ku, zbog prirodnog poloaja obale bili bi primorani skrenuti na sjever, prema velianstvenim, ledom prekrivenim vrhovima Kavkaza. Stigavi na prvo rijeno ue na koje bi naili - ue rijeke Fazis, dananjega Riona uli bi u kraljevstvo Kolhidu u dananjoj Gruziji. Prema grkome mitu, bogovi su kaznili Prometeja jer je ljude poduio umijeima i znanostima, prikovavi ga na stijenu brda Elbrus na gruzijskome Kavkazu gdje su mu leinari kljucali tijelo. To nas podsjea na obiaj stanovnika pretpotopnoga Catal Hyka koji su izlagali tijela svojih mr-

tvih leinarima, a jo je zanimljivije da nam pria o Jazonu kazuje o sli nom obiaju uvrijeenom u poslijepotopnoj Kolhidi. Nakon to su usidrili Argo, Argonauti su krenuli kopnom prema kolhidskom gradu Aeji, pri emu su proli pokraj groblja na kojemu su vidjeli trupla mukaraca omo tana neutavljenom govedom koom te ostavljene na kronjama vrba, gdje su se njihovim mesom hranile ptice grabljivice. Taj, za nas jeziv obiaj, oi to je bio samo za mukarce jer su ene bile pokapane na normalniji na in. Argonauti su posjetili Eteja, kralja Ace, pri emu su upoznali i nje govu zlu ki Medeju, sveenicu Velike boice Majke. ini se, dakle, da je ta poslijepotopna kultura na jugoistonoj obali Crnoga mora imala mno ge slinosti s kulturom pretpotopnoga Catal Hyka. Kako smo saznali o drugim poslijepotopnim narodima koji su ivjeli u okolici Crnoga mora, Kolhiani su takoer bili poznati kovinari. ini se da glasovito 'Zlatno runo' za kojim su tragali Argonauti, potjee od runa koje se upotrjebljavalo za ispiranje zlata iz oblinjih rijeka, kolhianskoga Fazisa, dananjega Riona i podruja u njegovoj okolici bogatoj nalazitima zlata, srebra, eljeza i bakra. Iz toga, dakle, slijedi da su Kolhiani, kao i Tibareni bili metalurzi. Ali i to je podruje veoma slabo istraeno, premda su dalje gore uz obalu Kavkaza, istono od Azovskoga mora, otkriveni kraljevski grobovi iz 3. tisuljea pr. Kr. koji svjedoe o slinoj kulturi s kojom smo se upoznali nie na jugu. Iskopavanja u Maikopu razotkrila su grob plemenskoga poglavara pokopanoga ispod velianstvenoga baldahi na iji su nosivi stupovi ukraeni prikazima zlatnih bikova. Nadalje, osvr nemo li se iznova na grku legendu, vidjet emo da su na Taurikom Hersonezu, poluotoku bogatom itnim poljima koji izbija u Azovsko more, navodno ivjeli Tauriani, 'narod bika, ovjekovjeeni u prii o Ifigeniji s Tauride. Iz svega to smo vidjeli, dakle, u okolici Crnoga mora bili su ratrkani brojni narodi, koji su pokazivali velike slinosti s pretpotopnim stanovnici ma Turske koje smo upoznali u Catal Hyku. Ti poslijepotopni narodi bili su napredni metalurzi i tovali su kult bika i Velike boice Majke. Premda su neke zajednice imale svoje kraljeve, ini se da su u njima ene imale dominantnu ulogu. Osim toga, nije otkriven nijedan prikaz vladara koji predvodi svoju vojsku na bojnome polju ili pogubljuje zatvorenike, a koje iznova pronalazimo meu kasnijim vladarima Egipta i Mezopotami je. Osim drugih jedinstvenih znaajki, ti su narodi imali i jedinstven jezik, koji nije pripadao nijednoj indoeuropskoj jezinoj skupini koja e od 2. tisuljea nadalje prevladavati diljem Sredozemlja.

Jo ne znamo tono kojoj jezinoj skupini pripada taj jezik. Nadalje, unato svemu to smo vidjeli u Turskoj i u njezinoj okolici, to je podruje i dalje obavijeno velom tajne. ini se kao da je postojalo mjesto 'negdje drugdje' gdje su nakon diluvijalne katastrofe odselili napredniji ljudi, mje sto koje ni Bill Pitman, niti itko drugi jo nije uspio identificirati.

14. P O G L A V L J E

AFRIKI INTERLUDIJ?
Ranije u ovoj knjizi osvrnuli smo se na to kako su este i obilne postglacijalne kie stvorile sjevernoafriku Saharu, koja se znatno razlikovala od dananje pustinje koja ondje postoji posljednjih dvije tisue godina. Spo menuli smo da su se uslijed takvih klimatskih uvjeta diljem Sahare obli kovala velika jezera. A iz tassilijskih fresaka koje su stvorili pretpovijesni afriki umjetnici, saznali smo kako su ta jezera i okolni travnjaci privukli velike biljodere, poput antilopa, stada ovaca, vodenkonja i irafa, ali i skupljako-lovake zajednice koje su ih lovile. Henri Lhote, koji je prvi istraivao ta podruja, nazvao je tu fazu umjetnosti 'Round-Head', prema karakteristi nim okruglim stiliziranim glavama lovaca i skupljaa prikazanih na tim slikama. Ali kako je Lhote ispravno primijetio, nakon te faze promijenila se te matika tassilijskih crtea na stijenama, a ini se da je ta promjena uslijedila neposredno nakon velike sue koja je vladala tijekom mini ledenog doba, oko 6000. god. pr. Kr. i nakon crnomorskog potopa. Naime, tematski popis od tog razdoblja obuhvaa prikaze velikih stada, to je oit dokaz da su u sjevernoj Africi, iako se ubrzano isuivala, jo uvijekpostojala dobra ispasita. Lhote je tu fazu tassilijske umjetnosti nazvao bovinskom fazom. Isto tako, primijetio je da ljudi prikazani sa stokom vie nisu bili lovci, nego stoari ili pastiri. A ini se da su nauili pripitomljavati stoku otprilike u isto vrijeme kada i pretpotopni stanovnici Catal Hyka, te da su ujedno uzgajali koze i ovce. Ti prizori ak i stilski pokazuju neke zanimljive slino sti s njihovim inaicama iz Catal Hyka. A jedno bovinsko remek-djelo, koje prikazuje ak 135 ljudi i ivotinja, meu kojima nekoliko stoara esto ko odbija napad lovako-skupljakih strijelaca na njihovo stado, svjedoi o sukobima izmeu tih stoarskih 'doljaka' i tradicionalnih lovako-skupljakih zajednica. Moemo li, dakle, pretpostaviti da su se stoarski stanovnici Catal H yka nakon potopa masovno odselili u sjevernu Afriku? Crtei na stijena ma, premda se odlikuju razliitim umjetnikim stilovima, upuuju na

kontinuitet umjetnikog promatranja od 'Round-head' do bovinske faze, a ne na imitiranje neke strane umjetnike tradicije. Prikazi stoke na crtei ma iz bovinske faze toliko su vjerni, da se jasno mogu razaznati dvije razli ite afrike vrste, naime, afriko govedo ili Bos Africanus i Bos brachyceros ili debelorogi vol. to se tie prikaza stoara, jasno moemo vidjeti da su neki od njih bili Crnci, dakle, predstavnici domae afrike rase. Osim toga, u Africi nisu otkriveni ostaci pravokutne arhitekture nalik onoj iz Catal Hyka. Unato tomu, ini se da nije sluajno da se promjena od lovako-skupljakog do stoarskog naina ivota u Sjevernoj Africi dogodila otprilike u isto vrijeme, kada se u Turskoj poela razvijati vjetina pripitomljavanja stoke. Bez obzira tko su bili ti novopridoli pastiri, svoju su stoku uvali u ograenim, kamenim zdanjima. Osim toga, bili su i vjeti lonari. A budu i da su na nekim crteima odjeveni u pravu odjeu, a ne ogrnuti ivotinj skim koama, ini se da su razvili i umijee tkanja. Iz tih slikovnih prika za, dakle, moemo zakljuiti da je to bila izvanredno napredna i raznolika populacija. Mogli bismo ak pretpostaviti da su meu njima miroljubivo ivjeli neki napredni stranci nepoznatog podrijetla, koji su ondje stigli da bi se izmijeali s domaim, nimalo nerazvijenim afrikim stanovnitvom. To nas potie da poblie razmotrimo sve druge dokaze o postojanju veo ma ranih i bliskih prekomorskih veza izmeu stanovnika sjeverne Afrike i naroda Crnoga mora i sredozemne Turske. U svezi toga, valja nam razmotriti kako je na sjevernu Afriku utjecalo podizanje razine svjetskih mora koje je izazvalo crnomorski potop - a koje je zabiljeeno na Shackletonovoj i van Andelovoj karti (vidi str. 70). Prisje tit emo se da je veliko kopneno podruje dananjeg sjeveroistonog Tunisa potonulo pod Sredozemnim morem, to se dogodilo otprilike u razdoblju izmeu zavretka posljednjeg ledenog doba i nastanka prvih vjerodostojnih povijesnih zapisa. A u pogledu toga, mit o Jazonu i Argonautima iznova se pokazuje ko risnim. Naime, on pokazuje da osim oceanografskog dokaza, poput van Andelove karte, postoji i dokaz u obliku sjeanja o tome da se prije samo nekoliko tisuljea zemljopis tog podruja sjeverne Afrike znatno razliko vao od dananjeg. Naime, mit o Jazonu (premda se pojedinosti razlikuju u pojedinim verzijama) kazuje da su Argonauti nakon bijega s Kolhide oti li na Siciliju, gdje su Rodoani navodno utemeljili jednu od svojih kolonija. estoka bura ponese Argo do Afrike, gdje ju je veliki val zatjerao duboko na obalu, na podruje koje je, ini se, ve tada bilo naputeno. Kako kau-

je legenda, Jazonu se ondje u snu ukazala afrika Velika boica Majka, koja mu je rekla da Argonauti moraju runo prenijeti Argo do velikoga jezera Tritonide (jezero u Libiji, moda dananji Shot el Jerid u Tunisu, op. ur.), preko kojega e potom moi isploviti u Sredozemno more. Na dananjoj obali sjeverne Azije, meutim, ne postoji tako veliko je zero, a upravo radi takvih injenica danas smo esto nepovjerljivi prema mitovima. Ipak, jezero Tritonida nije izmiljotina mitotvoraca, to, u naj manju ruku, potvruje grki geograf iz 6. st. pr. Kr., Skilak iz Karijande, neustraiv istraiva koji je proputovao ak i Indiju. Premda su danas sau vani samo fragmenti njegovih rukopisa, Skilak u njima jasno opisuje jeze ro Tritonidu koje se u njegovo doba prostiralo na povrini od 2300 km 2 , tj. u prosjeku oko 48 km u svim smjerovima. Stoljee poslije, jednako pouz dan povjesniar, Herodot, potvrdio je da je to jezero jo uvijek postojalo u njegovo doba, opisavi ga kao 'veliko jezero' u koje utjee 'velika rijeka' (Triton). Ali osobito su dragocjeni Herodotovi opisi raznolikog mnotva naroda, koji su naizgled tada jo uvijek ivjeli u blizini toga jezera. Meu njima su bili i 'Garamanani', za koje Herodot veli da su njegovo vrijeme bili 'veo ma brojni'. Spominju se i u prii o Jazonu, gdje saznajemo da je jedan garamananski pastir ubio Argonauta koji je pokuao ukrasti jednu od njegovih ovaca. A pojavljuju se i u rimskoj povijesti, tonije 19. god. pr. Kr., kada ih je rimski general Balbus porazio u oazi u kojoj su se sklonili pred njego vom vojskom. Neki uenjaci tvrde da ime Garamanani potjee od 'Ker, Q're ili Car', jednog od imena Velike boice Majke, to u najmanju ruku odie na neko zajedniko naslijee s ranije spomenutim Karijcima, po morskim narodom iz zapadne Turske. Drugi narodi za koje Herodot izvjeuje da su naseljavali okolicu jeze ra Tritonide bili su Mahlijci i Ausejci, koji su naizgled takoer tovali bo icu i nekim su obiajima podsjeali na Amazonke. Naime, za godinjih svetkovina: "... njihove se djevojke razdijele u dvije skupine i tuku se jedne protiv drugih kamenjem i drvenim batinama, a govore da tako ispunjavaju djedovske obiaje u ast jedne domae boginje, koju mi zovemo Atenom. " Drugo pleme, Maksijci, ivjelo je "zapadno od [rijeke] Tritona tik do Ausejaca", a Herodot kae da su obitavali u obinim kuama i da su se bavili poljoprivredom, uz to je lakonski primijetio:

"... tijelo mau crvenilom. Tvrde da potjeu od trojanskih junaka [kurziv autora] ." Taj nam izvor, premda prilino kasnijeg datuma, dakle, jasno navjeuje da su u Sjevernoj Africi postojali narodi u ijem su drutvu ene bile neuobi ajeno nadmoan, ak ratoboran spol, koji su tovali Veliku boicu majku i tvrdili da potjeu iz zapadne Turske. injenica da su bojali svoja tijela crvenom bojom - to su, kako spominje Herodot, inili i susjedni Gizanani - priziva u sjeanje neke sline obiaje stanovnika Catal Hyka. Na dalje, u 2. tisuljeu pr. Kr., u svojim opisima razliitih sjevernoafrikih plemena s kojima su se sporadino sukobljavali, drevni Egipani najzapa dnije od tih plemena nazivaju 'Meshwesh'. Iz toga bismo mogli zakljuiti (osobito imajui na umu da egipatski hij eroglifi nisu sadravali samoglasni ke) da su Meshweshi i turski Moani, koje smo spomenuli u posljednjem poglavlju, moda bili isti narod. Ipak, moda najznaajniji podatak o jezeru Tritonidi i njegovim ranim stanovnicima pruio nam je Diodor Sicilski - jedini poznati drevni pisac koji je znao da je Crno more neko bilo jezero. Valja istaknuti da je Diodor podri jetlom bio sa Sicilije, koja se nalazi na kratkoj udaljenosti od Tunisa. Taj poda tak pripisuje aleksandrijskom folkloristu iz 2. st. pr. Kr., Dioniziju Skytobrachionu ('kona ruka'), koji je u svojoj, danas izgubljenoj knjizi napisao: "Veina ljudi vjeruje da su samo Amazonke prebivale u blizini rijeke Termodont na Crnome moru." Tu, naravno, aludira na Terme na turskoj obali Crnoga mora koje su, kako smo spomenuli u posljednjem poglavlju, naseljavale Amazonke. Ali dalje nastavlja: "... no istina je drukija, budui da su sjevernoafrike Amazonke ivjele mnogo ranije [kurziv autora] i ostvarile su mnoga slavna djela ... Ipak, svjesni smo da e mnogima ... povijest ovoga naroda biti ne poznata i posve neobina. Naime, dok je rasa Amazonki posve ie zla naratajima prije trojanskoga rata, nedugo prije toga ene koje su obitavale u okolici rijeke Termodont bile su na vrhuncu snage." Kako tvrdi Diodor, te sjevernoafrike Amazonke tvorile su "rasu kojom su vladale ene" koje su "bile ratnice", dok su mukarci "dane provodili u kui". ivjeli su na otoku:

"... u movari Tritonidi... [koja] bijae velika i bogata stablima naj raznovrsnijih plodova kojima su se uroenici hranili. Ondje su ivje la i mnogobrojna stada i stoka ... ali ljudi se nisu hranili itom jer te plodove zemlje tada jo uvijek nisu poznavali." ene su oito bile veoma uspjene ratnice jer, nastavlja Diodor: "... pokorile su sve gradove na otoku [jezera Tritonide], osim onoga koji se zove Mene, za kojega se vjerovalo da je sveti grad, a nastanjiva li su ga Etiopljani koji su se hranili r i b o m ; na njemu su bile este i velike erupcije [vulkani], a obilovao je i dragocjenim kamenjem, koje Grci nazivaju anthrax [ugljen antracit], sardion [karneol] i smaragdos [dragi kamen svjetlozelene boje]. Nakon toga su pokorile mnoge gradove susjednih Libijaca i nomadska plemena, a u movari Tritonidi osnovale su veliki grad koji su zbog njegova oblika nazva le Hersonez [poluotok]. Sa Hersoneza ... Amazonke su odlazile na velike pohode, nagnane udnjom da osvoje mnoga podruja naselje na svijeta." Za razliku od oekivane nevjerice Diodorovih suvremenika, podatke ta kve vrste mnogi dananji povjesniari i arheolozi, razumljivo, smjesta od bacuju. Takvi sumnjiavci rijetko e biti skloni razmotriti mogunost da je u neko doba povijesti postojalo ratniko ensko pleme Amazonki. Nai me, ideja da je 'naratajima prije trojanskog rata' takav narod, kojim su vladale ene, mogao osnovati velik grad na jezeru u sjevernoj Africi i iz njega odlaziti na pomorske ekspedicije, jednostavno je besmislena. U sje vernoj Africi nikada nije postojao 'amazonski' grad imena Hersonez. Isto tako, u Sahari nikada nisu postojali Diodorovi eruptirajui vulkani. Meutim, obzirom da je jezero Tritonida stvarno postojalo i da je Dio dor bio u pravu u pogledu Crnoga mora, njegov opis katastrofalne sudbi ne tog jezera i, slijedom toga, grada Hersoneza, nedvojbeno zasluuje po drobnije razmatranje: "Pripovijeda se ... da je movara Tritonida iezla uslijed potresa, dok su se njezina podruja koja su okrenuta prema oceanu meu sobno razdvojila." Kako smo vidjeli iz Shackletonove i van Andelove karte, tono je da se u izvjesnom razdoblju, slijedom geografskih promjena izazvanih postglaci-

jalnim porastom razine mora, sjevernoafriko kopno dramatino izmije nilo. Velik dio istonog Tunisa - povrine oko 90.650 km 2 - potonuo je pod Sredozemnim morem. to ako je vei dio tog 'kopna', ustvari, poto nuo pod jezerom Tritonidom, uslijed ega se stvorila laguna u ijem se sreditu nalazio otok s gradom Hersonezom? U svezi toga osobito su zanimljive Diodorove naznake o potresu i 've likim erupcijama', koji su se navodno dogaali u blizini legendarnog ama zonskog otoka na kojemu se nalazio Hersonez. Vulkanske erupcije i seiz miki poremeaji uobiajeni su u nestabilnim podrujima, koja se nalaze na tokama na kojima se sudaraju velike tektonske ploe Zemljine kore. Prouavanjem tektonike ploa sjeverne Afrike ustanovljeno je da se izme u jugozapadne obale Sicilije i najveeg tuniskog rta istono od Tunisa, protee izrazito nestabilna tektonska crta [slika br. 25]. Nadalje, uz tu crtu prostire se niz vulkana, meu kojima se danas samo talijanski otok Pantelleria nalazi iznad razine mora. To potvruju i arheoloki dokazi. Naime, na Pantelleriji su otkriveni ljudski ostaci ak iz 6. tisuljea pr. Kr., tj. iz potopnog razdoblja. Isto tako, arheolozi su ustanovili da je otok Pantelleria izrazito bogat opsidijanom, vulkanskim staklom koje je bilo veoma cijenjeno u Asikliju i Catal Hyku, kao i u mnogim drugim naseljima iz kasnog kamenog doba, u razdobljima neposredno prije i nakon potopa. Opsidijan iz tog podruja otkriven je i u Tunisu, kao i na Malti, na kojoj nikada nisu postojala izvorita tog kamena. Dakle, nema nimalo dvojbe da je to podruje privlailo narode kasnog kamenog doba. To namee pitanje je li Pantelleria ve bio otok kada su ga u 6. tisulje u pr. Kr. prvi put posjetili ti nepoznati ljudi? Ili je, pak, taj ili neki od dru gih, danas potonulih otoka, tada tvorio dio sjevernog, vulkanskog ruba prostrane lagune, jezera Tritonide, u kojoj su Amazonke, vjerojatno u ranom poslijepotopnom razdoblju, izgradile svoj grad Hersonez? Je li se uslijed kasnijih podizanja razine mora i seizmikih poremeaja, koji su unitili jezero Tritonidu, Hersonez i njegov otok, pri emu je ostao samo otok Pantelleria, izmijenila itava geografija tog podruja? Isto tako, je li jezero Tritonida iz 1. tisuljea pr. Kr., i za koje su znali Skilak i Herodot, svojom povrinom od samo 2300 km 2 tek neznatan ostatak prvobitnog jezera, koje je poslije takoer nestalo, ali iz posve drukijih razloga, slijedom traj nog isuivanja Sahare? Ako su odgovori na posljednja tri pitanja potvrd na, Roberta Ballarda tada oekuje jo jedna podmorska potraga - za Her sonezom, izgubljenim gradom afrikih Amazonki. U svakom sluaju, Diodor jasno kae da Amazonke nije unitila ta pri rodna katastrofa, jer su nastavile osvajati druga podruja. Amazonska

Slika br. 25: Karta sjeverne Afrike i istonog Sredozemlja koja prikazuje crtu tek tonski nestabilnog podruja izmeu Sicilije i Tunisa. Zvijezde oznaavaju aktivne vulkane, od kojih su neki danas potonuli. D oznaava rjenu deltu. kraljica Mirena, to je, prisjetit emo se, jedno od imena Velike boice Majke, navodno je povela dio svoga naroda na zapad preko Gibraltarskih vrata, potom na jug uz atlantsku obalu zapadne Afrike. Ondje je osvojila atlantski grad Cernu, kojeg su joj poslije preotele susjedne Gorgone. Premda ta pria moda zvui suvie nestvarno, arheologija jasno po tvruje da je netko u kasnom kamenom dobu uistinu putovao u podruja iza Gibraltarskih vrata, i nakon toga (uz mogue ekspedicije uz obalu zapa dne Afrike) najmanje 108 km daleko u Atlantski ocean, gdje su 'otkrili' dananje Kanarske otoke koji od poetka povijesti ovjeanstva nikada nisu bili spojeni s afrikim kontinentom, i na kojima su se barem neki od tih istraivaa potom naselili. To potvruje injenica da su panjolci, koji su prije petsto godina navo dno prvi otkrili Kanarsko otoje, ondje naili na starosjedilaki narod, Guane. Neki od njih bili su svjetloputi i svjetlokosi, drugi tamnoputi s crnom ili smeom kosom. Kako je poetkom 20-ih godina prolog stoljea ameriki fizikalni antropolog Ernest Hooton utvrdio svojim studijama, ini se da su ak i prije bronanog doba, tj. prije 4. tisuljea pr. Kr., posto jale najmanje tri takve migracijske skupine. Prvu su tvorili pastiri koji su

uzgajali ovce i koze, ali ne i itarice. Drugu skupinu, koja se naselila samo na junim Kanarskim otocima, tvorili su smeokosi bijelci koji su uzgajali samo jeam. Treu skupinu tvorili su izrazito visoki, plavokosi bijelci. Na temelju onoga to znamo o kulturi Guana, ini se da je meu njima prevladavao kult blizanaca. Dva kipa otkrivena na tim otocima, koja potje u iz vremena prije dolaska panjolaca, imaju oblik blizanaca. Isto tako, onovremena panjolska slika prikazuje dva svjetloputa mladia s dugim, svijetlim kosama, koji stoje na dva planinska vrha. Bez obzira na koji su nain te skupine moda bile povezane s Diodorovim Amazonkama, ne dvojbeno su putovale brodovima sposobnima za plovidbu Atlantskim oceanom, koja je mnogo opasnija od plovidbe Sredozemnim morem. Nadalje, Hooton je otkrio i neke znaajne slinosti izmeu Guana i saharskih Berbera, meu kojima se ak i danas mogu vidjeti svjetloputi i crvenokosi pojedinci. Isto tako, vrijedi istaknuti da Berberi sebe nisu nazi vali tim imenom, koje je iskrivljen oblik izraza 'barbar' kojim su drevni Grci nazivali sve narode koji nisu govorili grki. Naime, sebe, kao i svoj jezik, oduvijek su nazivali Amazigh, to podsjea na ime Amazonke'. Usprkos injenici da zapadni znanstvenici nisu opseno istraili Berbere/Amazighe, nije nimalo sporno da taj narod ima izrazito dugu povi jest. Na obiteljskom stablu svjetskih jezika, njihov je svrstan meu afriko-azijsku skupinu jezika, koju tvore semitski jezici i staroegipatski jezik, i koja se oblikovala veoma rano u povijesti. Iako su rasnim obiljejima Berberi mnogo blii Sicilijancima, panjolcima i Egipanima nego Crnci ma, kao to su Nigerijci, antropoloki su veoma izmijeani, i to ve izrazi to dugo. ini se da su prije nasilnog obraenja na islam u 1. tisuljeu po Kr., Berberi odravali obiaj 'spavanja s mrtvima' kako bi s njima mogli komu nicirati putem snova, a koji je bio uvrijeen i medu stanovnicima Catal Hyka. Rimski geograf Pomponije Mela o njima pie: "... tuju duhove bogova svojih predaka ... i savjetuju ih kao proroita, a nakon to im iz nesu svoje molbe, snove onih koji spavaju u njihovim grobovima tumae kao odgovore." Nadalje, autori najnovije autoritativne knjige o Berberima, Michael Brent i Elizabeth Fentress, piu o njihovu drevnom svetitu u Slonti, koja se nalazi u visoravnima Cirenaike: "Uz zid se prostire klupa koja je vjerojatno sluila za spavanje, a ista je moda bila i svrha odvojene prostorije... Pogrebni elementi izmije ani su s jasnim simbolima plodnosti - primjerice, preuvelianim

spolnim udovima. Zamrena ikonografija i prostor za spavae - koji se obiaj zove inkubacija - upuuju na to da se to svetite koristilo za uspostavljanje komunikacije s mrtvima, kao i na ulogu duhova u osiguranju ljudske plodnosti." Meutim, osobito je zanimljiva injenica da su prije njihova prisilnog obraanja na islam - zbog ega se danas esto poistovjeuju s tradicional no patrijarhalno nastrojenim Arapima - najistaknutiji berberski voe bile ene. Kada su, dakle, Arapi, voeni ranoislamskim misionarskim arom, upali u Saharu oko 700. god. po Kr., berberski otpor predvodila je strana kraljica Kahina, koja je prije nego li su je porazili i ubili, ak uspjela privre meno istjerati napadae iz svoje zemlje. A prije Kahine Berberima je vlada la druga ena, Tin Hanan, koja je ivjela oko 5. st. po Kr. i koju dananji Berberi jo uvijek tuju kao svoju veliku pretkinju. Naime, saharski Tuarezi, jedni od velikih berberskih plemena, ak i danas raunaju srodstvo od majke i njezinih pretkinja, a ne od oeva, koji obiaj antropolozi struno nazivaju matrilinearnim srodstvom. Kako pri mjeuju Michael Brent i Elizabeth Fentress: "Pripadnici svih tuarekih podskupina ... sebe smatraju potomcima jedne zajednike pretkinje. Takvo matrilinearno srodstvo podrazu mijeva i uravnoteen odnos mukaraca i ena, jedinstven u Sjever noj Africi. ene upravljaju svojom vlastitom imovinom, vlasnice su obiteljskog atora i mogu same odabirati mueve i svojom se voljom od njih razvoditi ... Mu ivi sa svojom enom u njezinom atoru, koji e biti njihov dom sve do zavretka braka ... Prenoenje i ouva nje tuareke kulture ... u rukama je ena ... Tuareanke nemaju mno go slinosti s drugim sjevernoafrikim enama. Ne nose veo, niti na drugi nain pokrivaju glavu i tijelo, smiju pozivati goste u svoj ator i uivaju zapanjujue veliku slobodu ponaanja." Veini dananjih ljudi taj se obiaj ini neobinim i, prema tome, jedin stvenim jer smo, unato emancipaciji ena, naviknuti da mukarac bude glava obitelji od kojega njegova ena i djeca, a ne obrnuto, preuzimaju pre zime, kao i mnogo toga drugoga. Ali upravo nas taj amazaki obiaj tako er upuuje na najvru moguu vezu s najdrevnijim narodima Turske. Naime, piui o drevnim narodima jugozapadne Turske, Herodot kae sljedee o Likijcima:

"Upitate li Likijca tko je, ovaj e se predstaviti majinim imenom i nabrajat e zatim majine enske pretke. Ako neka ena iz graanskog stalea ivi zajedno s robom, njezina se djeca smatraju slobodnim ljudima, a ako mukarac iz graanskog stalea, pa bio on meu najodlinijima, uzme enu strankinju ili inou, njegova su djeca bez prava slobodnih graana." (Herodot - Povijest, I, 173) Isto tako, to se tie turskih Karijaca koje Herodot, prisjetit emo se, svr stava meu neke od najvjetijih pomoraca istonog Sredozemlja, britan ski znanstvenik Sinclair Hood primjeuje: "Meu Karijcima sa zapadne obale Anatolije [Turske], srodstvo se u 4. st. pr. Kr. jo uvijek raunalo po majci." Nadalje, pogledamo li to se dogodilo s Amazonkama nakon gubitka nji hove baze na jezeru Tritonidi i vojnih pohoda u zapadnoj Africi, to e nas takoer odvesti natrag u Tursku. Diodor kazuje kako je amazonska kraljica Mirena: "... ratom pokorila rase koje su obitavale u podruju Taurusa [u istonoj Turskoj], narode izvanredne hrabrosti, te je kroz Veu Frigiju sila do mora ... Odabravi na podruju koje je silom osvojila mjesta pogodna za osnutak gradova, izgradila ih je velik broj, i os novala jedan koji je nosio njezino ime [dananju Smirnu u zapadnoj Turskoj], dok je drugima nadjenula imena ena koje su bile glavne zapovjednice, kao to su Cyme [u zapadnoj Turskoj], Pitane i Prijena [dananji Gullubahce u zapadnoj Turskoj] ... Pokorila je i neke otoke, meu kojima i Lezbos na kojemu je utemeljila grad Mityelene, koji je nosio ime njezine sestre." ini se da su Amazonke na taj nain stekle uporite u Turskoj, jer, kako smo vidjeli, poslije su naseljavale Terme na crnomorskoj obali. Meutim, zbog nekih vojnih preokreta, neke od njih bile su primorane povui se natrag u sjevernu Afriku. A to su sigurno bili preci dananjih Berbera. Iznova valja naglasiti da su prije Ryanovih, Pitmanovih i Ballardovih otkria, samo rijetki bili spremni razmotriti mogunost da su te Diodorove prie istinite. ak bi i danas veina znanstvenika odbacila tu ideju. Ipak, ako je Diodor u pravu - to ostaje velikim pitanjem - bit e neop hodno izvriti korjenitu reviziju teorija o tome, gdje je i kako tijekom dva

ili tri tisuljea izmeu potopa i uspona egipatske i mezopotamske civiliza cije, dolo do nekih kljunih izuma u povijesti ljudske vrste. Valja nam razmotriti, bez do sada ikakvih dostupnih arheolokih dokaza, prisutnost u geografski 'izgubljenom' podruju Tunisa 'izgubljene karike' u obliku kulture kojom su vladale ene. Kulture koja je znanstvenoj javnosti do danas bila praktiki nepoznata, ali koja je potaknula napredak drugih naro da na drugim podrujima. Velika vrijednost takve revizije sastoji se u njezinoj golemoj eksplanatornoj moi - mogunosti da objasni toliko toga to se do danas inilo neobja njivim.

15. P O G L A V L J E

CARSTVO BOICE
"Neobine drutvene navike - egzogamija, totemizam, spolno openje u javnosti, kanibalizam, oslikavanje tijela, sudjelovanje ena u ratovima... bile su uvrijeene u Tesaliji prije dolaska Ahejaca, a u klasino doba medu primitivnim plemenima june obale Crnoga mora, zaljevu Sirti u Libiji, na Mallorci (u kojoj su u bronano doba ivjeli Libijci) i u sjeverozapadnoj Galiciji!'
Robert Graves, The White Goddess

Oksfordski studenti moje generacije s poetka 60-ih godina prolog stolje a, esto su u gradskoj knjiari ili predavaonici mogli vidjeti sijedog mu karca rumena lica u kasnim ezdesetim godinama. Bio je to novoimeno vani sveuilini profesor pjesnitva, Robert Graves, kojeg kasniji narataji moda bolje pamte kao autora romana Ja, Klaudije. Meutim, djelo po kojemu bi Graves zacijelo vie elio da ga pamte i koje mu je nedvojbeno zadalo najvie potekoa, bila je knjiga The White Goddess ('Bijela boica'), koju je poetkom 1960-ih nadopunio i proirio novim podacima. Iznosei neke zanimljive spoznaje o drevnim mitovima Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike, do kojih je stigao pronicavou svoje pjesnike due, Graves je predstavio opseno istraenu, premda esto zamrenu studiju svemonog enskog boanstva. Kult te boice see daleko u mranu pretpovijest, neosporno u vrijeme dugo prije crnomorskog poto pa. Tu boicu moemo poistovjetiti s Velikom boicom Majkom s kojom smo se susreli u turskom Catal Hyku, na Samotraki, u Tunisu i drugim podrujima, a Gravesova je osnovna teza da su je tovali nadaleko raspro stranjeni narodi pod stotinama razliitih imena i najrazliitijim aspektima. A poslije, dolaskom novih naroda s patrijarhalnim, a ne matrijarhalnim ureenjem, potisnuli su je muki bogovi, poput grkog Zeusa i biblijskog Jahve. No Graves nije jedini iznio takvu pretpostavku. Neovisno od njega, arheologinja Marija Gimbutas (1921.-1994.), podrijetlom iz Litve, istrai-

vala je slinu temu, ali svoj je argument osnivala na pretpovijesnim umjet nikim djelima i artefaktima, za koje je primijetila da sadre zamren jezik simbola koji se odnose na istu Veliku boicu. Iz svih takvih istraivanja jasno proizlazi da je ta boica bila izrazito sloeno i sveobuhvatno boanstvo. Osim to su joj se pridavala neobina svojstva, ta se boica nazivala razliitim imenima, od kojih su nam mnoga postala poznata tek iz mitologija kasnijih naroda, dok su mnoga od njih individualizirala pojedina svojstva, a ne njezinu cjelokupnu boanstvenost. Neki narodi, zazirui od straha obraati joj se imenom, jednostavno su je nazivali 'Prijestolje'. Turski narodi zvali su je Kibela, Kubaba, Mirena ili Hepat, ovisno o podruju i razdoblju u kojemu su ivjeli. Danajski Ahejci tovali su je kao trostuku boicu Mjeseca, Danaja. Sumerani su je zvali Inana, a drugi mezopotamski narodi Belet-Ili (kao u babilonskom epu o Gilgameu) i poslije Anat i Itar. Drevni Egipani zvali su je Neith, a posli je Izida i Hathor. Kanaanski i sirijski narodi zvali su je Astarta ili Aera. Grci su je poznavali kao Heru ili Reju, a u nekim aspektima i kao Demetru, Artemidu ili Atenu. Valja istaknuti da su Grci vjerovali da je Atena roena u 'Libiji', odnosno u sjevernoj Africi, a Herodot njezinu haljinu od kozje koe u kojoj se tradicionalno prikazivala na kipovima, opisuje kao tipinu libijsku ensku nonju. Ta je boica prebivala na nebu kao mjesec, iako je ujedno bila i zemlja i voda. Utjelovljivala je sve zemaljsko drvee, meu kojima su neka bila osobito sveta, a bila je i boica plodnosti svega ivotinj skog, biljnog i morskog ivota. Bila je gospodarica roenja, seksualnog ivota i smrti, ali i uskrsnua. Kako tvrdi Graves, godinji kalendar u Turskoj, Grkoj i Siriji veoma je rano podijeljen na tri godinja doba u ast Velike boice. Prvo godinje doba, posveeno toj boici u aspektu rodilje, obiljeavalo se simbolom lava ili leoparda, to priziva u sjeanje pretpotopne kipie iz Catal Hyka na kojima je prikazana u inu raanja djeteta i okruena leopardima. Dru go godinje doba, posveeno njezinu seksualnom aspektu, obiljeavalo se simbolom koze, to je moda povezano s injenicom da je koza bila jedna od prvih ivotinja koju je neka pradavna mudra ena - prvobitna, predaka 'boica - 'uzgojila na temelju promatranjem steenih spoznaja o genetici. Tree godinje doba, posveeno njezinu aspektu smrti, obiljeavalo se simbolom zmije, a sva tri simbola poslije su zdruena u mitskom stvorenju Himeri. I ptice su bile svete ivotinje boice u njezinu aspektu ponovnoga roenja, kako vidimo na zidnim slikama u Catal Hyku koje prikazuju leinare, grifone, feniksa i dr. I dok su se s njome openito povezivali i

bikovi, oni su uvijek predstavljali muku suprotnost njezine enske naravi koja je uvijek bila nadmona, a ne podreena tim snanim ivotinjama. Slijedom toga, ona nije bila dobrohotna i milostiva boica poput, pri mjerice, rimokatolike Djevice Marije, iako su pretpovijesne obitelji na slian nain tovale njezine kipove. Budui da je upravljala plodnou, s pravom je oekivala da e mlade ene na njezin nalog predati svoje djevianstvo strancima u njezinim svetitima, kao to su i njezini sveenici, ka snije emo vidjeti, rtvovali svoju mukost. Budui da je upravljala smru, s pravom je oekivala da e joj ljudi prinositi ive rtve u obliku kokoi, bikova, novoroenadi i (katkad) mladia najvieg roda. A meu drevnim narodima koji su tovali Veliku boicu, njezin najvii zemaljski predstavnik uglavnom nije bio sveenik, nego Velika sveenica koja je posjedovala mnoga svojstva vjetica i proroica. U 'kraljevskim' drutvima, kraljeva ena esto je preuzimala ulogu velike sveenice ili obrnuto. Mitska Medeja iz Kolhide, Arijadna na Kreti i Ifigenija na Tauridi, bile su tipine velike sveenice. Kroz njih je progovarala boica i, stoga su njihove zapovijedi, u vrijeme najveeg procvata kultova boice, bile mnogo monije od onih zemaljskih kraljeva. Njezine izravne prethodnice iz ka snog kamenog doba najvjerojatnije su bile mudre ene koje su posjedova le veliko znanje o biljkama, travama i proricanju, a koje moemo pronai i meu dananjim skupljako-lovakim zajednicama. Kako smatra Marija Gimbutas, u razdoblju od 7000.-3500. god. pr. Kr., neposredno prije i nakon potopa, taj se kult Velike boice Majke rasprostranio kao svojevrstan univerzalni jezik meu pastirskim i poljodjelskim zaje dnicama diljem velikog podruja, koje su uglavnom mirno supostojale. I, kako smo prije spomenuli, osim kultura koje su tovale boicu u Turskoj i susjednim zemljama, jedno od poslijepotopnih drutava koje je takoer odravalo taj kult, a sigurno jedno od prvih i najambicioznijih koje je pri hvatilo posljepotopni trend izgradnje megalita, bilo je ono na Malti. Arheoloki dokaz potvruje da je otprilike izmeu 5000. i 4500. god. pr. Kr., na Maltu i susjedni otok Gozo doao prvi val doseljenika koji su ve tada imali dugu tradiciju tovanja kulta boice. Drugi val stigao je oko 3500. god. pr. Kr., a ti su ljudi izgradili velika vapnenaka svetita, poput Hipogeja u Hal Saflieni. O njihovoj dubokoj vjernosti svjedoi injenica da su gradili velianstvene spomenike u stijenama na obroncima brda, pri emu su se sluili samo kamenim batovima i kotanim pijucima, a ujedno su podizali 50 t teke kamene blokove. Prethodno smo ve ukazali na sli nosti izmeu kipia malteke boice i onih iz Catal Hyka (vidi sliku br. 21) kao i na njihovo tovanje slinog kulta bika.

Prisjetimo li se da su pretpotopni stanovnici Catal Hyka ivjeli u gra dovima bez obrambenih zidova, ini se da su ti izvanredni malteki gradi telji, koji su oito sa sobom na otok donijeli samo svoje vjetine, takoer vodili miran ivot. Rijeima maltekog arheologa J. D. Evansa: "Koliko moemo zakljuiti na temelju dostupnih dokaza, ini se da nikada nije postojalo miroljubivije drutvo. Naravno, lako nas mogu obmanuti slike primitivnog sredozemnog raja; ipak, ini se da je zem lja Malteanima podarila prilino lagodan ivot jer u suprotnom za cijelo ne bi imali ni vremena, ni energije za njegovanje svojih neobi nih kultova i izgradnju i ukraavanje svojih hramova." Iako su malteki hramovi nedvojbeno sluili za pokapanje mrtvih, sve na znake govore da su ih njihovi graditelji vie smatrali kuama svojih preda ka, to znai da su imali i neke znaajne funkcije i za ive. Rijeima Marije Gimbutas: "... bolesni su u njima molili za zdravlje, jalove ene za trudnou, a vjernici su se [u njima] okupljali i spavali." Kako proizlazi iz uvenog kipia 'uspavane boice' otkrivenog u Hipogeju u Hal Saflieni, ti su spavai vjerojatno vjerovali da e u snovima komunicirati sa svojim voljenima. Naravno, pretpotopni stanovnici Catal Hyka upranjavali su sline obi aje u svojim kuama, kao i Berberi/Amazighi u svetitima koja su gradili s druge strane Sicilijanskog kanala, u sjevernoj Africi. Odakle su, dakle, potjecali ljudi koji su s tako zapanjujuom struno u dizajnirali i izgradili malteke hramove? Dananji strunjaci openito pretpostavljaju da su doli sa Sicilije, s kojom je Malta sigurno bila poveza na prije postglacijalnih porasta razine mora, premda nije poznato kada su se tono razdvojile. Ipak, na Siciliji ne postoje arhitektonske pretee malte kih svetita, premda postoje neke prilino nejasne turske veze osim onih koje smo ranije pretpostavili. Iskopavanja koja je krajem 30-ih godina prolog stoljea proveo prof. John Garstang u blizini Mersina na jugoisto noj obali Turske, razotkrila su masivne zidove od ogromnih kamenih bloko va, za koje se smatra da su izgraeni ve u 5. tisuljeu pr. Kr., to ih, dakle, ini vjerojatnim preteama maltekih svetita. A otkrie kotanog Violinastog' idola na Malti, izraenog u stilu kulture zapadne Turske i njezinih otoka, koji je stariji od svih maltekih umjetnikih djela, potvruje da su poslijepotopni turski pomorci putovali ak do Malte. Meutim, ovdje je moda primjerenije spomenuti da se nasuprot Sicili je prostire Tunis u sklopu kojega se, kako nam kazuje Diodor Sicilski, ot-

prilike u doba potopa jo uvijek nalazilo podruje oko jezera Tritonida, kao i samo jezero, sve dok ono nije potonulo u Sredozemno more. Razum ljivo je pretpostaviti da su napredni poljoprivredni narodi koji su se naselili u sjevernoj Africi, suoeni s tom katastrofom, kao i neumoljivim isuiva njem Sahare, napustili Tunis i Libiju te otili na sjever, na Siciliju, Maltu i druge zemlje. Robert Graves, primjerice, u to se uvjerio na temelju svojih prouavanja mitova. A ako su to bili pomorski narodi koji su ranije stigli iz nekog drugog podruja - kao to je poslijepotopna Turska - tada su zacijelo posjedovali i odgovarajue brodove. U svakom sluaju, neosporno je da se u razdoblju izmeu 5. i 3. tisulje a pr. Kr. - neposredno nakon potopa - trend izgradnje velikih kamenih grobova, hramova, kamenih krugova, dolmena i mnogih drugih zdanja poput virusa irio prema zapadu, preko obala zapadne Europe. Takvi veli ki spomenici pojavili su se diljem Sredozemlja, na Siciliji i jugu Italije, na Sardiniji i Korzici, Balearskim otocima, poput Mallorce, u junoj panjol skoj, du atlantske obale Francuske, u jugozapadnoj Engleskoj, na istonoj obali Irske, pa ak sve do Orkneyskih otoka. I kako su slobodoumniji pretpovjesniari skloni priznati, pozadina tog fenomena jo uvijek predstav lja veliku zagonetku. Datiranje tih megalitikih spomenika radioaktivnim ugljikom poprae no je brojnim kontroverzama i to iz vie razloga, ukljuujui razliita de setljea u kojima su ta datiranja provedena i mnoge nesigurnosti vezane uz datiranje kamenih spomenika, s obzirom na to da se starost samog ka mena ne moe utvrditi. Meutim, iz svega toga, osobito iz injenice da su ti spomenici rasprostranjeni u obalnim podrujima, moe se zakljuiti da je to bio trend koji se irio morem, i to prema sjeveru iz sjeverne Afrike. A izvorite tog trenda sigurno nisu bile egipatska i mezopotamska civi lizacija, koje se tada jo uvijek nisu dovoljno razvile. Umjesto toga, mnogo je vjerojatnije da su takvi pothvati zapoeli u Tunisu i Libiji na sjeveru Afrike. Nadalje, megalitiki spomenici izgraeni su od materijala karakte ristinih za podruja na kojima se nalaze, a ne od impresivnih novih mate rijala iz stranih zemalja, i najvjerojatnije su ih gradili mjesni radnici. Izno va, dakle, stvara se dojam da je taj trend ukljuivao dolazak pomorskih naroda, meu kojima su se nalazili strunjaci za razliite obrte i vjetine. Dolasku tih vjetina u nove zajednice uslijedilo je podizanje megalita, koji su predstavljali spomenike njihovim uspjenim misionarskim pothvati ma, na slian nain kao i crkve koje su se gradile tijekom prvih stoljea kranstva.

Jedno je sigurno. Izgradnja megalita osnivala se na tovanju boice. Kako je primijetila Marija Gimbutas, tlocrt nekih takvih svetita, ukljuuju i nekoliko svetita na Malti i Gozu, upuuju na to da su predstavljali tijelo Velike boice Majke s preuvelianim 'violinastim' proporcijama tijela, nadahnutima stilom turske kulture. Iz istraivanja koja je Michael Dames proveo u Engleskoj, proizlazi da je izgradnja umjetnog breuljka Silbury Hill iz 3. tisuljea pr. Kr., koji se nalazi pokraj Marlborougha u Wiltshireu, bila nevjerojatno precizno isplanirana kako bi predstavljala boicu koja sjedi u inu raanja djeteta. Na izgradnji tog breuljka, koji se prostire na povrini od 2,1 ha, nedvojbe no je radilo vie desetaka tisua radnika. Prvotno se breuljak u Silburyju sastojao od jarka ispunjenog vodom, koji je iskopan u takvom obliku da predstavlja tijelo boice, dok sam humak predstavlja njezinu utrobu. Tako se svakog srpnja i kolovoza ondje mogla izvoditi ceremonija son et lumiere iz kasnog kamenog doba, tijekom koje se na povrini vode u jarku mogao vidjeti mjeseev odraz, to je promatraima koji su se nalazili na pogodnim mjestima nalikovalo boici koja raa dijete. ak se i na nacrtu - osim to je ondje uveana nekoliko tisua puta - mogu zamijetiti goleme proporcije udova boice iz Silbury Hilla, kakve smo vidjeli na kipiima boice iz Catal Hyka i Malte. Velika fizika snaga i paljivo planiranje primijenjeni su i u izgradnju zapanjujueg spomenika u Irskoj iz 4. tisuljea pr. Kr., poznatog pod ime nom Newgrange. ini se da je taj hram, kao i hramovi na Malti, koji je smje ten u blizini rijeke Boyne, nedaleko Droghede na istonoj obali Irske, predstavljao kuu predaka. Osim toga, sadri i jednu dodatnu znaajku. Naime, nadsvoena unutarnja odaja smjetena je na takav nain, da je izlazee sunce obasjava samo na zimski solsticij. Irski strunjaci iskreno priznaju da ne znaju tko je izgradio taj ili sline spomenike u okolici rijeke Boyne. Poznato je samo da su to bili ljudi iz kasnog kamenog doba koji su u Irsku doli prije Iraca, i negdje su drugdje razvili napredne inenjerske i arhitektonske vjetine. Irski folklor ne odaje nam mnogo podataka, osim onoga da su ih izgradili Tuatha De Danann - 'narod boice Dijane' - i da su to bili udotvorci koji su se povezivali s crvenom bojom. Trend izgradnje megalita proirio se daleko na sjever, do Skara Braee i Isbistera na Orkneyskim otocima, gdje su takoer otprilike poetkom 4. tisuljea pr. Kr., prije kota, doli nepoznati ljudi koji su svojim precima izgradili arhitektonski napredna zdanja. Za razliku od irskih spomenika, u nekima od njih, poput onoga u Isbisteru, otkrivene su kosti koje su pod-

vrgnute najnaprednijoj analizi koja je razotkrila da su se u Isbisteru, kao i u Catal Hyku, mrtvi iskapali iz grobova ili su im trupla bila ogoljena prije nego li su se pokapali u kui predaka. Rijeima istraivaa Johna W. Hedgesa: "Osobno podupirem hipotezu da su se mrtvi izlagali na umjetnim uzvisinama, pri emu su ostavljeni da se raspadnu na prirodan nain, djelovanjem leinara [kurziv autora], crva i prirodnih elemenata." Hedges je u Isbisteru otkrio i kosti bjelorepog galeba, koje su bile izmije ane s ljudskim kostima i za kojeg je on vjerovao da je bila njihova totemska ivotinja. To podsjea na grifone iz Catal Hyka, to bi znailo da je i galeb prenosio due mrtvih u vjeni ivot. Drugi trag o tim ljudima iz kamenog doba koji su brodovima plovili sve do Orkneya na sjeveru, prua nam kranski povjesniar Beda iz 7. st. On pie da su Pikti, kada su svojim brodovima u velikom broju stigli u sjevernu Britaniju, traili ene meu narodima koji su tada ve ivjeli u Ir skoj, a koji su naizgled bili potomci graditelja megalita. Potonji su im pri stali dati svoje ene, ali pod jednim uvjetom: "... izbije li kakav spor, moraju izabrati kralja iz enske, a ne muke kraljevske loze." Obiaj matrilinearanog nasljeivanja povezan s velikom boicom Majkom, koji nalazimo i kod pomorskih naroda drevne Turske, kao to su Karijci, na neki je nain, oito, donesen u te daleke predjele Europe. Marija Gimbutas je obratila pozornost i na brojne simbole na megalitima, osobito spirale, rombove ili mreaste i sline uzorke, koji se mogu vidjeti od Turske do Orkneya [slika br. 26], a koje je protumaila kao me unarodni jezik boice. U 5. i 4. tisuljeu pr. Kr. Velika boica se samo nazirala na razliitim umjetnikim i arhitektonskim djelima koja smo razmotrili. Ali otkriem pisma u 3. tisuljeu pr. Kr., poeo se dizati veo s egipatske i mezopotamske civilizacije. Tada e i carstvo velike boice Majke doivjeti svoj veliki procvat. Boica Majka tada se nedvojbeno jo uvijek tovala u Turskoj, o emu svjedoi njezin golemi kameni kip koji se jo u drevno doba smatrao iznim no starim, a danas se jo uvijek nalazi na gorju Sipylus, koje se prostire sjeveroistono od dananjeg Izmira ili drevne Smirne. Devedeset metara visoko na sjevernoj padini planine jo uvijek se moe vidjeti 90 m visok reljefni prikaz, koji su drevni kipari isklesali u stijeni i, premda je izrazito

Slika br. 26: Jedan od primjera do danas jo uvijek neobjanjenih spiralnih uzo raka, koje je Marija Gimbutas protumaila kao tipine oznake predmeta i mjesta 'carstva drevne velike boice Majke od Turske do Orkneyskih otoka. Slika pri kazuje veliki kamen koji stoji na ulazu u velianstvenu 'kuu predaka' iz 4. tisu ljea pr. Kr. u Newgrangeu pokraj Droghede u Irskoj.

erodiran, jasno prikazuje boicu na prijestolju, nalik kipiu boice u inu raanja djeteta iz Catal Hyka. Pausanija, rimski putopisac iz 2. st. po Kr., ovako ga je opisao: "Magnezijci koji obitavaju sjeverno od gorja Sipylus, imaju najdrevniji od svih kipova Majke bogova na stijeni Koddinos; Magnezijci vele da ga je izradio Tantalov brat Brotej." Amazonke s crnomorske obale Turske, koje su tovale Veliku boicu i rani je su naseljavale jezero Tritonidu, a, kako kazuje Diodor Sicilski, putovale su i u Tursku, gotovo su sigurno poetkom 3. tisuljea pr. Kr. prenijele to tovanje. To bi znailo da su moda odnijele Veliku boicu u njezinu prado movinu. Robert Graves se poziva na nekoliko drevnih izvora, koji potvr uju da su Amazonke osnovale gradove na zapadnoj obali Turske, koji su u drevno doba sigurno nosile njihovo, kao i imena Velike boice. Isti izvori pripisuju Amazonkama i osnutak neto trajnijih naselja u okolici Termodonta na obali Crnog mora, iako to mogu potvrditi samo opsenija arheoloka istraivanja. Meutim, sukladno Ryanovim hipotetskim poslijepotopnim migracij skim putovima, Veliku boicu neosporno su tovali mezopotamski Sumerani oko 3000. god. pr. Kr., iako je mnogo vjerojatnije da je ondje dola znatno prije, posredstvom starijih kultura. Kipovi tovatelja iz Hal Tarxiena na Malti i Tel Asmara u Sumeru, koji su prikazani u istom stavu religij-

skog tovanja i gotovo izgledaju kao da su isklesani u istoj radionici, ivo pisna su svjedoanstva procesa kojim se isti kult prenosio tisuama kilometara daleko ak u 4. tisuljeu pr. Kr. Sumerani su Veliku boicu zvali Inana i vjerovali su da upravlja plodnou i spolnom reprodukcijom, kao i da je ratnica, to je moda sjeanje na neka starija amazonska svojstva. Zahvaljujui Sumeranima i njihovu razvoju pisma i raunovodstva, vidimo da je hram Velike boice imao ve liku mo nad itavom zajednicom. Kako su dananji znanstvenici ispravno zakljuili, njezin je hram bio vlasnik obraene zemlje i uzgojenih ivotinja itavoga naroda. Osim toga, nadzirao je poslove obrtnika, trgovaca, pasti ra, ribara, vrtlara i brojnih drugih djelatnika, a ista je situacija nedvojbeno postojala i u starijim megalitikim drutvima. Jedan takav Inanin hram koji je izgraen potkraj 4. tisuljea pr. Kr., na samom poetku uspona sumerske civilizacije, nalazio se u Uruku ili dana njoj Warki u Iraku. Iako je to gotovo sigurno bio jedan od najvelianstvenijih hramskih kompleksa onoga vremena, danas su od njega, naalost, ostali samo bijedni ostaci. Ali jedan predmet iz toga svetita prua nam barem mali uvid u izgubljenu kulturu boice iz njezina carskog razdoblja. Rije je o tzv. Vazi iz Uruka, vrhunski izraenoj vazi od alabastra s posto ljem, koja je pohranjena u Irakom muzeju u Bagdadu [slika br. 27]. Ot prilike od podnoja te vaze i na visini od gotovo 1 m, prikazana je voda koja tee, iz koje kroz zemlju izbija bujni klas ita i jema, kao i stablo da tulje, iznad koje su prikazani ovnovi i ovce. Iznad njih prikazana je proce sija sveenika koji nose velike vreve sa rtvenim prinosima u obliku hrane, vina i plodova. Primateljica svih tih proizvoda sama je boica ili njezina velika sveenica, potpuno odjevena i s rogatim ukrasom na glavi, kojoj hitrim koracima prilaze sveenici nalik nagim robovima. Jedno od najveih otkria britanskog arheologa Leonarda Woolleya bio je grob sumerske kraljice ili velike sveenice Puabi, koja je ondje pokopana sa svom svojom pratnjom. Osobito je zanimljiv jedan od Puabinih bogato nakienih ukrasa za glavu. Kako je tek nedavno primijetila arheobotaniarka s Pennsylvanijskog sveuilita, dr. Naomi Miller, privjesci na njezinoj dijademi imaju oblik muke i enske grane stabla datulje. U prirodi posto ji otprilike isti broj mukih i enskih stabala datulje, ali samo potonja dono se plodove. Stablo datulje uzgaja se tako da se nasadi enskih stabala runo oprauju sa samo jednog mukog stabla. Velika sveenica u ulozi Inane, koja se u sumerskim tekstovima opisuje kao 'ona koja ini da datulje obil no rastu', zacijelo je izvodila tu seksualnu funkciju, to je nedvojbeno bila samo jedna od brojnih svetih 'misterijskih dunosti.

Slika br. 27: Detalj s velike sumerske vaze iz 4. tisuljea pr. Kr. otkrivene u Uruku, a prikazuje nage sveenike koji prinose rtvene darove rogatoj Velikoj boici Majci.

Seksualni aspekt Velike boice dodatno se naglaavao i estim prikazima na kojima je naga, a koje ne nalazimo samo meu Sumeranima, nego i medu mnogim drugim narodima koji su tovali Veliku boicu Majku. Na reljefu Burney s kraja 3. tisuljea pr. Kr. prikazana je kako potpuno naga stoji na leima dvaju lavova, dok na glavi nosi etiri reda bikovih rogova i ima ptija krila i stopala nalik leinarima iz Catal Hyka. Tijelo tog re ljefnog kipa od terakote naizgled je namjerno premazano crvenim okerom. Ugaritske i kanaanske kulture prikazivale su ju na slian nain, osim to u nekim sluajevima boica u rukama dri zmije ili stoji na kozama, a svi ti simboli imaju svrhu predstaviti je kao vladaricu prirode i njezinih djela. Iako je suknja velike sveenice s minojske Krete duga, prsluk joj je irom otvoren, tako da se ispod njega vide bujna prsa. Sve upuuje na to da je i u drevnom Egiptu, kao u Sumeru, Velika boi ca Majka bila primordijalno svemono boanstvo, koje je iz svoga hrama upravljalo zemljom, obrtima i djelatnostima. Druga egipatska boanstva poela su se tovati tek poslije u povijesti te zemlje. ini se da se najstarije i najdublje ukorijenjeno sredite njezina tovanja u Egiptu nalazilo u gradu Saisu na delti Nila, u kojemu su se sve do prije sto godina nalazile ruevine velikog drevnog hrama od glinene opeke, ije su ostatke, naalost, suvre meni egipatski poljodjelci odavno unitili u potrazi za gnojivom. Ali kako svjedoe drevni izvori, prije dinastikog razdoblja u Egiptu, tijekom 4. tisuljea pr. Kr. i ranije, Sais je navodno osnovala boica Neith. Egipatski su je umjetnici prikazivali s crvenom krunom na glavi. Mnogo kasnije, Herodot e zapisati da su u njegovo doba, djevianske sveenice boice Neith u Saisu svake godine sudjelovale u lanim ceremonijalnim borbama, nalik amazonskim, koje su, ini se, imale cilj preuzimanja uloge velike sveenice. A budui da je nekoliko kraljica iz egipatske prve dina stije, poput Neithotep i Merneit, nosilo Neithino ime, ponukani smo zaklju iti da su njihovi muevi vladali posredstvom kraljiina matrilinearnog kraljevskog statusa ili statusa velike sveenice, a ne na temelju mukog prava nasljea. Isto je vjerojatno bilo i u Sumeru, gdje su novi vladari, radi priznanja svoga statusa, morali oeniti boicu u obliku kraljice ili velike sveenice. Sve upuuje na to da se u drutvima koja su tovala veliku boicu Majku, kralj nije mogao usporediti s kraljicom-velikom sveenicom, koja se oito smatrala ljudskom inaicom matice u svijetu pela i mrava. Dok su, tako, zajednicama s religijom Velike boice Majke vladali kraljevi, kako je, izme u ostalih, primijetio Robert Graves, ta se vladavina osnivala na dvojnom

sustavu kraljevstva. U tom sustavu svaki je suvladar enio Veliku svee nicu, ali nakon toga je vladao 50 lunarnih mjeseci ili polovicu 'velike godi ne', da bi ga zamijenio njegov blizanac koji je vladao sljedeih 50 mjeseci. Kralj je mogao postati kraljem samo enidbom s boicom, to je, zapravo, bio sveti brak i sve je dugovao boici, odnosno njezinoj velikoj sveenici. Taj dvojni sustav, koji oito odraava kult mitskih Kabira i kipia bliza naca otkrivenih u Catal Hyku i na drugim mjestima, objanjava zato se esto u mitologiji gradova i kraljevskih dinastija upravo blizanci, ili kraljevi mijenjajuih imena nazivaju njihovim prvim osnivaima. Narav no, najpoznatiji je primjer Romula i Rema, legendarnih utemeljitelja Rima koji je vuicu koja ih je odgojila, barem prema tumaenju Roberta Gravesa, smatrao utjelovljenjem Velike boice Majke. Drevna Sparta je imala Kastora i Poluksa, Mesenija Idasa i Linkeja, a Tirena Herakla i Ifikla. ini se da takvi blizanci uvijek predstavljaju znak da je izvorite kulture Velika boica Majka, bez obzira na sustav kraljevske vlasti koji bi se poslije mogao razviti. A poslije su se uistinu razvili veoma drukiji sustavi kraljevske vlasti. Na prijelazu iz 3. u 2. tisuljee pr. Kr., mnogo je moniji vjetar zapuhao drevnim pretpotopnim carstvom Velike boice Majke. Razdoblja patrijar halnih drutava u kojima dominiraju mukarci - a u kakvom ivimo i da nas - poela se silom i esto krvolono probijati na svjetsku pozornicu.

16. P O G L A V L J E

SUSRET PATRIJARHATA I MATRIJARHATA


"Nakon to su Hetiti silom osvojili zemlju, moda su se enili hatijskim sveenicama kako bi u oima pokorenog naroda osigu rali zakonsko pravo na prijestolje"
Merlin Stone, When God was a Woman

U vrijeme vladavine matrilinearnog poretka Velike boice Majke, kada su njezine velike sveenice upravljale zemljom, ivotinjama i ljudskim naseo binama u podruju od Iraka do Orkneyskih otoja, isti je bio i obiaj drutvenog poretka koji je prevladavao prije crnomorskog potopa. A dok god moemo slijediti trag poslijepotopnih naroda Velike boice Majke, moi emo nastaviti slagati sliku pretpotopnog svijeta. Kako smo vidjeli, razdoblje nakon 5600. god. pr. Kr. bilo je obiljeeno daljnjim povremenim prodiranjem mora, iako je Sahara uslijed sve veega isuivanja postupno postajala sve manje pogodnom za naseljavanje. Me utim, ono to je dovelo do konane propasti carstva Velike boice Majke nisu bile ni poplave, ni sua. Naime, povjesniari openito smatraju da su razlog tomu bili upadi patrijarhalnih ratnikih plemena koji su dolazili iz podruja istono i sjeveroistono od staroga carstva, donijevi sa sobom vladavinu maa, kao i indoeuropske jezike koji su izravna pretea veine dananjih europskih jezika. Taj proces invazije i infiltracije odvijao se postupno i na razliite naine, u razliitim zemljama, tijekom nekoliko tisuljea i suvie nepostojano da bismo ga mogli sustavno slijediti. Oko 2500. god. pr. Kr., kultura koja je izgradila megalite na Malti iz neutvrenih je razloga nestala tajanstveno kao to se i pojavila. ini se da je oko 2100. pr. Kr. nastupilo drugo suno razdoblje, koje je moda prouzroilo raspad Starog egipatskog kraljevstva i potaknulo opu seobu naroda.

Kasna inovacija uvedena u ratovanje bio je konj. Iako arheoloka otkria ukazuju da je konj prvi put pripitomljen u podrujima sjeverno od Crnog mora oko 4. tisuljea pr. Kr., ini se da se tek od 2. tisuljea pr. Kr. poeo koristiti u vojne svrhe. Starogrki pisci svjedoe da su Amazonke bile meu prvim plemenima koja su jahala konje, ali nije poznato je li to bilo u sjevernoj Africi ili u njihovom stoeru na Crnome moru. Otprilike poet kom 2. tisuljea pr. Kr., na saharskim crteima na stijenama poinju se pojavljivati prikazi ljudi koji jau konje i kola koja vuku konji u brzom galopu, to su jedni od najstarijih takvih prikaza. Otprilike u isto doba - a nije poznato je li povezano sa saharskim crteima na stijenama - semitska kanaanska plemena preselila su se u deltu Nila s konjima i magarcima. Do 17. st. pr. Kr., a zacijelo i uz pomo konjske snage, kojom Egipani nisu raspolagali, ta su plemena privremeno utemeljila prijestolnicu Hiksa i kra ljevstvo u Donjem Egiptu, istiskujui domae stanovnitvo dalje na jug. Jo uvijek ne znamo kako se u cjelokupnu sliku tono uklapaju polumitske Amazonke i kanaanski Hiksi iz sjeverne Afrike, ije je postojanje povijesno i arheoloki neosporno. Ipak, nema nikakve dvojbe da je 2. ti suljee pr. Kr. bilo obiljeeno ratovima i seobama naroda. Patrijarhalno nastrojeni Hetiti bili su indoeuropska ratnika aristokracija. Vjeruje se da su potjecali iz srednjoazijskih stepa, a otprilike poetkom tisuljea naseli li su velika podruja sredinje Turske. Mnoge rijei njihova jezika i danas se mogu pronai u engleskom jeziku, primjerice, watar (voda) [engl. water] i dohter (ki) [engl. daughter]. I patrijarhalni mikenski vojskovoe koji su sebe ponosno nazivali 'pljakaima gradova' i govorili su indoeuropskim jezikom od kojega izravno potjee dananji grki, osvojili su vei dio Grke. U Mezopotamiji su patrijarhalni semitski Babilonci pod vodstvom Hamurabija (oko 1792.-1750. pr. Kr.) porazili nesemitske Sumerane. U biblij skim zemljama, nomadska plemena patrijarhalnih semitskih stoara zau zela su utvrene gradove, takoer semitskih, Kanaanaca, koji su u tom podruju dugo ivjeli kao poljoprivrednici i stoari (a o kojima govore biblijske knjige o Joui i Suci). Na zapadu, indoeuropska keltska plemena porazila su stare graditelje megalita i tovatelje boice. A dok se samo neko liko tisuljea prije gradovi uglavnom nisu utvrivali, to ukazuje na prili no mirne meunarodne odnose, sada ak ni najvri bedemi esto nisu uspijevali obraniti stanovnike. Mnogo trajniji simboli novog indoeuropskog poretka bili su umjetniki prikazi mukih boanstava s gromovima, munjama, vatrom i olujom kao njihovim svojstvima, i planinama kao prijestoljima. Indoeuropski panteoni

poeli su asimilirati Veliku boicu Majku, no pridajui joj mnogo manje funkcija. Smrtni kraljevi zadobili su mnogo vei status, i prikazivali su se na kraljevskim prijestoljima ili na kolima kao predvodnici svojih monih vojski u bitkama. Nas, meutim, zanimaju one ne-indoeuropske kulture u kojima je, ba rem privremeno, opstao pretpotopni kult Velike boice Majke. A jedna od njih nedvojbeno je bila minojska kultura na Kreti. Kako smo ranije spo menuli, osebujna ikonografija Velike boice, velikih sveenica nagih prsiju, bikova i prirodnih ljepota openito, na Kreti je opstala do sredine 2. tisuljea pr. Kr., ali bez i jednog kipa ili slike kralja na prijestolju. Prije samo neto vie od sto godina, bogati britanski uenjak Arthur Evans, kupio je parcelu zemlje u neposrednoj blizini dananjeg Irakliona na Kreti. Evans je ispravno posumnjao da je to mjesto koje Homer u Odi seji opisuje kao: "moni grad Knossos u kojemu je vladao Minos." Iskopa vanjima je otkrio prostranu 'palau' koju je izgradila do tada nepoznata kultura, koju je on nazvao minojskom, prema Homerovu kralju Minosu. To je ime toliko prikladno, da kada ga ujemo trenutano pomislimo na artefakte iz jedinstvene kretske kulture bronanog doba. Kao to se razdoblje engleske povijesti kojim je vladala loza kraljeva koji su se zvali George, naziva georgijanskim, tako i naziv 'minojski' upu uje na narod kojim je vladao jedan ili vie autokratskih kraljeva imena Minos. Ipak, iako su u minojskom razdoblju na Kreti, koje je bilo na vr huncu razvoja poetkom 2. tisuljea pr. Kr. moda vladali kraljevi Minosi, nema nikakvih dokaza o postojanju neke apsolutistike monarhije nalik onoj egipatskih faraona koji su posvuda obiavali urezivati svoje slike i imena. Osim toga, od dvaju glavnih do danas otkrivenih starokretskih pisama, deifrirano je mlae ili linearno B pismo, pri emu je ustanovljeno da je rije o grkom jeziku, koji se na istonom Sredozemlju pojavio tek slijedom provala indoeuropskih naroda. Starije ili linearno A pismo, s druge strane, kao ni jezik, jo uvijek nisu odgonetnuti. To namee ozbiljna pitanja o tome koje se od tih dvaju pisama moe ili smije nazivati minojskim. U esto citiranom odlomku iz Odiseje, Homerov junak Odisej govori sljedee o Kreti i njezinim stanovnicima: "Zemlja Kreta imade u iskriavome moru, Zemlja lijepa i rodna, oko nje voda, a na njoj Mnogi bezbrojni ljudi; gradova je tu devedeset, Jezici razlini tu se isprepliu, tu su Ahejci,

Eteokreani tu su junaine, tu i Kidonci, Dorani, kojih su plemena tri, i divni Pelazgi." Homer pie o vremenu kada su Grci ve zavladali otokom i, kako veli, sa mo su Eteokreani s njegova popisa bili prastanovnici otoka, to proizlazi i iz grkog prefiksa 'eteo'. Stoga bi ne-grke Kreane, koji nas poglavito za nimaju zbog moguih veza i jezika, koji moda seu jo dublje u prolost, u potopno doba, bilo prikladnije nazivati Eteokreanima nego Minojcima. Isto tako, upravo s Eteokreanima, a ne s kasnijim grkim osvajaima oto ka, moramo povezivati ime 'Keftiu' ili 'narod stupa'. Drevni Egipani opisi vali su ih kao pomorske narode iz 'Zelenog prostranstva - Sredozemnoga mora - dok su ih egipatski umjetnici prikazivali u odjei istovnjetnoj onoj na minojskim umjetnikim djelima s poetka 2. tisuljea pr. Kr. otkriveni ma na Kreti. Kult stupa, bilo u obliku samostojeeg kamena, stupa ili stabla, nedvojbe no je imao veliko znaenje za Eteokreane, u ijim su se hramovima kat kad nalazila tri stupa s golubicama na kapitelima, koji su zacijelo predstav ljali trostruki aspekt boice. Zlatni prsten otkriven u Knossosu ukraen je prikazom mukarca koji silazi s visokog stupa ispred hrama prema boici ili njezinoj sveenici [slika br. 28]. Prisjetit emo se da su motiv stupa us vojile kulture boice Majke u razdoblju neposredno nakon potopa. Jedan od prvih primjera otkriven je na Malti, a ostali u Beycesultanu. Poslije emo razjasniti znaenje tog stupa. Boica se obiavala prikazivati na ivopisnim kamenim peatima koje su Eteokreani vjeto izraivali. Na jednom od tih peata prikazana je ka ko stoji ispred svetita s krovom ukraenim rogovima posveenja, okruena s dva lava ili leoparda, koji je motiv prvi put otkriven u Catal Hyku [slika br. 29]. Kipove s takvim prikazima otkrio je Arthur Evans prilikom iskopavanja u Knossosu. Na zlatnom prstenu eteokretske izrade, ali koji je otkriven u Grkoj, prikazana je boica, ili njezina Velika sveenica u pratnji slugu, koja stoji ispred stabla s plodovima [slika br. 29 desno]. U pozadini se moe vidjeti idol u obliku violine, nalik onima otkrivenima u turskim poslijepotopnim naseljima, a koji vjerojatno predstavlja drevni kultni kip boice koja se tovala i u kasnijim razdobljima. Odjea boice i njezinih slukinja, premda im razotkriva grudi, raskono je izvezena i ukraena raznolikim raznobojnim uzorcima. Primjenom takvih raznobojnih materi jala Eteokreani su oito bili mnogo blii drevnim kulturama Turske nego

Slika br. 28: Stup kao eteokretski kultni predmet. Stup koji stoji ispred eteokretskog svetita, prikazan na zlatnom prstenu iz Knossosa.

Slika br. 29: (Lijevo) Eteokretska Velika boica Majka stoji na breuljku okrue na lavovima, ispred hrama ukraenog rogovima posveenja. (Desno) boica i njezi ne sluge ispred stabla s plodovima, s idolom u obliku violine u pozadini, nalik onima iz poslijepotopne Turske. faraonskom Egiptu, u kojemu je prevladavala jednostavnija i uglavnom neobojena odjea. Istaknuta znaajka eteokretske umjetnosti, kao i one pretpotopnog Catal Hyka, oduevljenost je prirodom. Ploice u fajansi, otkrivene u skla ditima palae u Knossosu, prikazuju divlju kozu koja doji svoje mlado te kravu s teletom, to su tipini primjeri izvanrednog osjeaja Eteokreana za promatranje ivotinjskog svijeta. Nadalje, to takoer priziva u sjeanje kulturu pretpotopnog Catal Hyka, bik je oito bio najmonija ivotinja koja se povezivala s boicom. Osim rogova posveenja, kojim su se motivom eteokretski arhitekti esto sluili, umjetnici su izraivali vrhunske vaze u obliku bikove glave. Nadalje, to se tie kulta stoke u Catal Hyku i kasnije grke legende koja govori o rtvovanju kretskih mladia i djevojaka biku, jedno od naj spektakularnijih otkria Arthura Evansa u Knossosu freska je koja prika zuje preskakanje bika [slika br. 30], na kojoj se vide mladii i djevojke koji

preskau golemog bika. Dananji 'kauboji' koji jau bikove na rodeu istiu da su takvi pothvati izrazito opasni, i da se mogu izvoditi samo akrobatski. Ipak, s obzirom da su na takvim prikazima, kao i onima iz Catal Hyka, tijela mukaraca tradicionalno oslikavana crvenom, a ena bijelom bojom, jasno je da u takvim pothvatima nisu sudjelovali samo eteokretski mladii, nego i djevojke. To nas podsjea na kulturu Amazonki i oito je da je to drutvo bilo - posve razliito od onog indoeuropskih Grka - u kojemu su se, barem u nekim sluajevima, mukarci i ene potpuno ravnopravno natjecali. A druga istaknuta znaajka, ije emo znaenje objasniti poslije, jest da su to inili bez uporabe oruja. No, bik je moda bio i rtvena ivotinja, kao u pretpotopnom Catal Hyku. Na veoma zanimljivom eteokretskom sarkofagu otkrivenom u Hagia Triadi na Kreti, prikazan je rtvenik na kojemu lei svezano tijelo velikog bika, kojeg kao rtvu prinose, kako se ini, tri sveenice [slika br. 31]. Podrobnijim promatranjem, meutim, vidjet emo da je koa jedne od njih obojena crveno, to bi znailo da je rije o mukarcu, premda je ne dvojbeno odjeven u ensku odjeu. Zbunjenost koju izaziva taj prikaz transvestita iz 2. tisuljea pr. Kr. razrjeava jedna zgoda iz grke mitologije. Naime, ak je i muevan mitski junak kao to je bio Heraklo, kada se nalazio u zapadnoj Turskoj u slubi Velike sveenice Omfale, u znak pokornosti morao nositi ensku odjeu. Kako tvrdi Robert Graves, to oznaava ranu fazu u mirnijem procesu

Slika br. 30: uvena eteokretska freska s prizorom preskakanja bika koju je Sir Arthur Evans otkrio poetkom 20. st, prilikom iskopavanja palae u Knossosu na Kreti. Freska potjee iz sredine 2. tisuljea pr. Kr. Sredinji lik je mukarac, dok su s lijeve i desne strane bika ene.

Slika br. 31: Prizor rtvovanja bika prikazan na eteokretskom sarkofagu iz 15. st. pr. Kr., otkrivenom u Hagia Triadi na Kreti. 'Sveenica' sa sviralom koja stoji ne posredno iza bika, ustvari je mukarac u enskoj odjei. Obratite pozornost i na spiralni motiv kojim je ukraen rtvenik ispred desne ruke sveenice, kao i kultni stup ispred njega. Na krajnjem desnom kraju slike, koji se ovdje ne vidi, prikazani su rogovi posveenja.

prelaska iz pretpotopnog matrijarhata u poslije-potopni patrijarhat, kada je kralj, kao mu, bio ovlaten preuzeti kraljiinu funkciju u ceremonija ma i obredima rtvovanja - ali samo pod uvjetom da nosi njezinu odjeu. Isto tako, vrijedi spomenuti da muka 'sveenica' iz Hagia Triade svira karakteristinu dvostruku sviralu od trske, iji je jedan dio ravan, dok je drugi zakrivljen na kraju poput trube. Taj e se instrument iznova pojav ljivati u kasnijim razdobljima. Moda jedna od najfascinantnijih slika itave zbirke eteokretske umjet nosti, prikaz je procesije brodova na frizu koji se nalazi u jednoj od soba u tzv. Zapadnoj kui, koja se nalazi na eteokretskom otoku Teri, smjete nom 95 km sjeverno od Krete [slika br. 32]. To je izvanredno ivopisan i detaljan prikaz eteokretskog obalnog grada kako je izgledao prije tri i pol tisuljea, a iji krajolik podsjea na onaj s vulkanom u pozadini na slici iz Catal Hyka. Spomenuta slika, meutim, odie vedrim ozrajem, kao da je rije o nekoj posebnoj sveanosti. Flota izvanredno dizajniranih brodova ulazi u, kako se ini, eteokretsku luku u kojoj je freska otkrivena. U raskonoj kabini jednog od brodova sjedi mladi radi kojega je, kako izgleda, plo-

vidba i poduzeta. U luci se nalaze zgrade iz kojih mukarci i ene promatra ju brodove koji prilaze, a meu njima je vei broj ena, iz ega bi se moglo zakljuiti da imaju vei znaaj. Sve upuuje na to da je zatitnica tog eteokretskog grada bila Velika boica Majka. Na zlatnom prstenu otkrivenom u Tirintu u Grkoj koji je, meutim, izraen u kretskom stilu, prikazan je slian prizor na kojemu mladia na brodu doekuje ena, a ne obrnuto. Kako su zakljuili vedski znanstvenik Gosta Saflund i njegovi kolege, ini se da je rije o mladoenji koji dolazi oeniti svoju mladu u njezinu gradu. Freska, dakle, uznosi obred svetog vjenanja slian onome iz Catal Hyka, a koji se u poslijepotopnom razdoblju oito izvodio u eteokretskim drutvima. tovie, ini se da se taj obred osnivao na pravilima matrilinearnog srodstva, kao i kod Berbera, kako smo prije spomenuli, a podrazumijevao je mladoenjin od lazak u kuu mlade, a ne obrnuto. Iz brodova prikazanih na toj freski, kao i na drugim minojskim umjet nikim djelima, jasno proizlazi da su Eteokreani bili pomorska sila. To potvruje i arheoloki dokaz, jer ni u jednom gradu na obali Krete, poput Knossosa, Malije i Zakra, nisu otkrivene zidine za obranu od pomorskog napada. Iz toga proizlazi da u vrijeme kada su Eteokreani bili na vrhuncu svoje moi, nije postojala nijedna konkurentska sredozemna pomorska sila, budui da Egipani, kako smo prije spomenuli, nisu plovili izvan Nila.

Slika br. 32: Freska tzv. procesije brodova, otkrivena na zidu jedne od kua u Teri, koja je unitena u vulkanskoj erupciji sredinom 2. tisuljea pr. Kr. Iako je ovdje podijeljena na dva dijela, u stvarnosti je to kontinuiran prikaz flote brodova koji prilaze eteokretskoj luci (koja se vidi na desnoj strani gornje slike).

S obzirom da slika odie ozrajem sveanosti, jedno od moguih tuma enja bilo bi da je prikazan mladi kraljevi koji dolazi oeniti svoju mladu koja ivi u luci. Na viim katovima zgrade u gornjem desnom kutu slike, vidi se nekoliko ena koje promatraju dolazak brodova. To namee pitanje o moguim vezama izmeu Eteokreana, ranije spomenutih pomorskih naroda zapadne Turske (iji su brodovi prikazani na dorakom mau), Karijaca iz jugozapadne Turske, za koje Herodot kae da su upravljali kretskim brodovima i drugog velikog pomorskog naroda koji su Grci, nakon to su otkrili pismo, zvali Fenianima. Ime Feniani doslovno znai 'crveni ljudi', a potjee od grke rijei phoinos, '(tamno) crveno'. Iako to priziva u sjeanje sklonost ka crvenoj boji stanovnika Catal Hyka, mnogo smislenije je objanjenje da su Feniani imali monopol nad proizvodnjom i trgovinom te iznimno cijenjene boje. Taj je naziv, ustvari, grka inaica imena 'Kanaanci', koje u semitskom jezi ku u osnovi ima isto znaenje. Kanaanci/Feniani, koji se katkad nazivaju i Sirijcima jer su naseljavali sirijsku obalu Sredozemnog mora, ustvari su bili Kanaanci koji su nastanjivali obalna podruja i bavili se pomorstvom, za razliku od njihovih sunarodnjaka za koje Biblija kae da su ivjeli u unu tranjosti dananje Sirije i Izraela prije nego li su postali patrijarhalni 'Izra elci'. Zanimljivo je da su ti ljudi razvili veoma napredne vjetine pripitom ljavanja ivotinja i uzgoja biljaka, na to upuuje egipatska pria o pomorcu Sinuheu iz 2. tisuljea pr. Kr., u kojoj se zemlja Kanaanaca opisuje kao: "... dobra zemlja... U njoj su rasle smokve i loza. Vie je obilovala vinom nego vodom. Meda je bilo u obilju, a i maslina. Njezina su stabla ro dila najrazliitijim plodovima. Jeam je ondje rastao, kao i penica. A stoci nije bilo broja." Ve u 3. i 2. tisuljeu pr. Kr., u zemlji Kanaanaca/Feniana, du sjeverne obale najistonijeg dijela Sredozemlja od june Turske do Libanona, nalazi lo se mnotvo luka. Meu njima su bili Rouad (Arwad), Biblos, Berytus (Bejrut), Sidon i Tir. Arheolozi su na temelju razliitih razloga - ukljuuju i promjene razine mora i taloenje mulja, koje su pojave drastino izmije nile izgled drevne obale - uspjeli saznati neto vie o tim lukama iz vreme na njihova procvata, osim toga da su ih njihovi osnivai oito smjetali na otoiima i poluotocima, to nas podsjea na amazonski Hersonez na je zeru Tritonidi. Tako je, primjerice, Arwad ili Arvad iz Knjige Postanka, mali otok uz obalu koji je danas gotovo potpuno prekriven modernim kuama, radi

ega je na njemu nemogue provesti iskopavanja. Sidon je dijelom bio iz graen na otoiu koji su kriari poslije pretvorili u utvrdu koju su arhe olozi morali rastaviti na dijelove kako bi mogli doprijeti do starijih ruevi na. Tir je bio izgraen na stjenovitom otoku udaljenom pola kilometra od obale i, iako na asirskom reljefu iz 9. st. pr. Kr. izgleda kao lijep grad, do sadanja su iskopavanja otkrila nekoliko ruevina iz prethelenskog razdo blja. Podmorska istraivanja koja su prije Drugog svjetskog rata proveli arheolozi Antoine Pidebard i Gaston Jondet, a 60-ih godina prolog stolje a i Honor Frost, pokazala su da su pri izgradnji tih obalnih luka Kanaanci/Feniani mudro iskoristili vapnenake grebene koji se nalaze neposred no iznad i ispod dananje obalne crte. Iskopavajui dijelove tih grebena i nadopunjavajui ih na drugim mjestima, stvorili su najstarije umjetne luke na svijetu. Na junoj strani Tira, primjerice, nalaze se podvodni grebeni koji su, kako se ini, osnaeni potpornjima kako bi se stvorio dodatni pro stor za luku nalik marini. Budui da su te luke gusto zbijene i oito namjer no smjetene na moru u blizini obale, oito je da su Kanaanci/Feniani bili apsolutno uvjereni u svoju pomorsku prevlast i da su strahovali samo od moguih napada s kopna, kao to smo pretpostavili i za Eteokreane. Iako su Kanaanci/Feniani nedvojbeno poznavali pismo - od kojeg izravno potjee na zapadnjaki alfabet - sauvano je samo nekoliko njiho vih pisanih djela. Glavni razlog tomu sigurno je potronost materijala na kojemu su pisali, a to je vjerojatno bio papirus koji su koristili Egipani, osobito stoga to je u Kanaanu esto vladala vlana i, prema tome, mnogo nepogodnija klima. Unato tomu, 1950-ih je na mjestu drevne kanaanske metropole Megido sluajno otkriven fragment VII. ploice epa o Gilgameu ispisan klinastim pismom, koja potjee iz 14. st. pr. Kr. Isto tako, u Ras amri, drevnom Ugaritu na sirijskoj obali, 1994. je otkrivena neoteena ploica iz 12. st., iji tekst danas jo nije objavljen, ali tvrdi se da je lokalnog podrijetla i da sadri 'odabrane epizode' epa o Gilgameu. Pria o poto pu, dakle, sigurno je bila dio njihova folklora. Nadalje, nema dvojbe da su Kanaanci, kao i Eteokreani, barem u izvjes noj mjeri tovali veliku boicu Majku. Fini kipi od bjelokosti otkriven u Ugaritu, prikazuje boicu okruenu dvjema kozama i odjevenu u izvezenu suknju u kretskom stilu, dok joj je gornji dio tijela nepokriven. Iako su si gurno poznavali neka muka boanstva, poput Baala i Ela (koje su najvjero jatnije usvojili u procesu mijeanja s drugim narodima), koja su se povezi vala s bikovima. Isto tako, u biblijskoj Knjizi o Kraljevima izriito pie da su Sidonci tovali Astartu (1 Kr 11,5), to je bilo jedno od imena Velike

boice Majke. U Bibliji saznajemo i da je kanaanski/feniki kult ukljuivao tovanje drvea i stupova, da su se neki sveenici morali ukopiti u znak svoje vjernosti, dok su ene uznosile spolni in na naine koje su biblijski redaktori osuivali kao otvorenu prostituciju. Zidne slike otkrivene u staroegipatskim grobovima, poput onih u Nebamunovoj i Sobek-hotepovoj grobnici u Tebi, pruaju nam neke dragocje ne prikaze Kanaanaca/Feniana. Mukarci i ene odjeveni su u raskono izvezenu odjeu, dok ene nose haljine veoma nalik onima eteokretskih ve likih sveenica, a vrpce kojima su ukraavale glave podsjeaju na ukras na glavi Velike boice Majke s kipia iz Catal Hyka. Nadalje, Kanaanci su se u kopnenim bitkama vjeto koristili bojnim kolima na konjsku spregu, o emu svjedoi starozavjetna knjiga o Joui u opisu kanaanskih gradova u unutranjosti, gdje kae da su se koristili 'eljeznim kolima', koji se opis dugo smatrao anakroninim. Egipatski tekstovi pokazuju da su Kanaanci bili vjeti obrtnici, s dugom tradicijom obrade i trgovanja finim drvetom kojim je obilovala libanon ska unutranjost. Ve u 3. tisuljeu pr. Kr., iz njihove luke Biblos isplovilo je 40 brodova natovarenih cedrovim deblima koja su otpremljena egipat skom faraonu iz 4. dinastije, Snofruu za izgradnju brodova i druge svrhe. Na ulazu u Snofruovu grobnu odaju u junoj piramidi u Dauru, arheolozi su otkrili dobro sauvane potpornje od cedra, koji je najvjerojatnije potje cao iz istog izvora. A iz tog je izvora zacijelo i Keops, graditelj Velike pira mide, pribavio cedrovinu za izgradnju svoje pogrebne lae, dok vaze od alabastra otkrivene u Biblosu, koje potjeu iz razdoblja 2. egipatske dina stije, upuuju na to da su ta dva naroda dugo prije toga odravala trgovake veze. Tisuu i pol godina poslije, kada je starozavjetni kralj Salomon gra dio svoj hram u Jeruzalemu, obratio se tirskome kralju koji mu je osigurao sirovu grau, ali i svoje obrtnike. Isto tako, zahvaljujui svom umijeu sjee stabala i drvodjelstvu, Kanaanci/Feniani dugo su uivali povlasticu da budu glavni graditelji hramova, a slovili su i kao vjeti graditelji brodova i pomorci. Potonjim su se vjeti nama uestalo i miroljubivo sluili. Tako, primjerice, ini se da su im Egipa ni vjerovali toliko, da im dopuste da sebi izgrade pomorsku bazu na otoku Farosu nasuprot dananje Aleksandrije. Godine 1916., Francuz Gaston Jondet obznanio je da je pod morem otkrio velika luka zdanja za koja je pretpostavio da su bile ruevine nekadanje luke. Bitno je spomenuti da su pojedini kanaanski/feniki gradovi-drave, kako se ini, sklapale spora zume o trajnoj suradnji i miru.

Prisjetimo li se brodova prikazanih na dorakom mau iz oko 2500. god. pr. Kr., otkrivenome u sjeverozapadnoj Turskoj ( vidi sliku broj 22, ) , kao i brojnih brodova prikazanih na minojskim umjetnikim djelima, po stavlja se pitanje jesu li Kanaanci/Feniani, Eteokreani i pomorski narodi zapadne Turske moda predstavljali jednu veliku pomorsku konfederaciju neovisnih drava, koje su dijelile isto kulturno nasljee i koje nisu dugo vale vjernost nekom autokratskom gospodaru, ve pretpotopnoj religiji. To potvruju brojne naznake. Egipatski slikari katkad su tipine kanaanske/fenike narode opisivali kao pretke Keftiua, iz ega bi se moglo pret postaviti da svi Keftiu nisu nuno bili Eteokreani, premda su svi Eteokre ani bili Keftiu. Znanstvenici spore o podrijetlu Kanaanaca/Feniana. Utezi s olupine kanaanskog broda, otkriveni u blizini Gelidonijskog zalje va u sjeverozapadnoj Turskoj, upuuju na to da su se mjerne jedinice ko jima su se sluile kanaanske/fenike kulture, upotrebljavale i na Cipru, Kreti i Cikladima. Brodovi fenikog Tira prikazani na asirskom reljefu iz 7. st pr. Kr., otkrivenom u Sanheribovoj palai, nisu zanimljivi samo zbog slinosti s brodovima prikazanima na otrici dorakog maa iz Turske, koji je gotovo dva tisuljea stariji, nego i po tome to funkciju zapovjedni ka na veini tih brodova naizgled imaju ene. Prisjetit emo se da su i Karijci, pomorski narod iz zapadne Turske, takoer bili matrilinearno drutvo. Spiralni motiv koji smo vidjeli na Malti i u Newgrangeu (vidi sliku br. 26) , nalazi se i na kanaanskim hramskim zdjelama, na nakitu iz Tro je i na brojnim eteokretskim umjetnikim djelima (npr. na rtveniku kazanom na slici broj 31 ). Bez obzira koja je bila prava priroda njihovih odnosa, matrilinearnim drutvima Eteokreana i drugih srodnih naroda Grke, domaih turskih naroda i Kanaanaca/Feniana zaprijetila je opasnost. Svi e oni tijekom 2. tisuljea pr. Kr., trpjeti najezde patrijarhalnih drutava koja e ih zauvijek promijeniti. Kako smo ranije spomenuli, kanaanski su se narodi otprilike poetkom 2. tisuljea pr. Kr. odselili u egipatsku deltu Nila, gdje su utemeljili luku prijestolnicu, iz koje su upravljali Donjim Egiptom uz pomo bojnih kola na konjsku vuu. Egipani su ih zvali 'Hiksima, pa je posve mogue da su se neki od njih ondje doselili iz sjeverne Afrike, napustivi Saharu koja se tada sve vie isuivala. Oko 1500. god. pr. Kr., Hiksi su se iznenada suoili s prijetnjom monog faraona Novog kraljevstva, Amozis koji je, usvojivi njihove ratnike tehni ke, razvio jo naprednija bojna kola i istjerao ih na istok u dananji Izrael.

Ondje su ti narodi, kao i Kanaanci/Feniani koji su ondje ve dugo ivjeli, postali lovinom egipatskih osvajaa koji su ih naposljetku pokorili, ali i podvrgnuti estokim napadima nomadskih bandi patrijarhalnih semitskih sunarodnjaka, moda onih istih hebrejskih biblijskih plemena pod vodstvom Joue. Uvelike zahvaljujui egipatskoj 'zatiti', Kanaanci/Fenia ni koji su ivjeli u obalnim gradovima poput Tira, Biblosa i Sidona, privre meno su uspjeli preivjeti neto bolje od njihovih sunarodnjaka koji su ivjeli u gradovima u unutranjosti, kao to je Jerihon. to se tie starosjedilakih turskih naroda, veoma je teko utvrditi koji su tono od njih naseljavali tu zemlju u 2. tisuljeu pr. Kr. Medu sauvanim pisanim izvorima spominju se narodi ili podruja s imenima kao to su Partakhvina, Pala, Halasa, Isuwa, a mnoga od njih gotovo je nemogue ak geografski locirati, a kamoli usporediti s arheolokim otkriima. Huriti, za koje smo prethodno rekli da su moda potomci preivjelih iz crno morskog potopa, bili su narod iji jezik sigurno nije bio indoeuropski, ve je bio srodniji dananjim kavkaskim jezicima eena i Lezgina. Klanske podjele tih naroda u brojne podskupine, medu kojima su Kurti (Kurdi?), Hati, Mitani, Urartu i Muku (koji podsjeaju na Moane) dodatno otea vaju pokuaj utvrivanja njihovih meusobnih veza. Osvrnemo li se na nji hove pretke koji su preivjeli potop, ini se da su Huritima srodni narodi preferirali brdovite predjele, a kako smo ranije spomenuli, nedavno su ot kriveni i neki arheoloki ostaci. Ipak, nae spoznaje o njima oskudne su u usporedbi s onime to znamo o narodu koji je njima kratkotrajno vladao, naime Hetitima. Do tada uglavnom nepoznat narod, Hetiti su privukli pozornost javno sti 1906., kada je njemaki uenjak Hugo Wichkler, istono od Ankare, na mjestu dananjeg Boghazkoya, otkrio ruevine njihove prijestolnice Hatue, strateki smjetene na zavoju turske rijeke Halys. I dok su se Hetiti e sto hvastali da vladaju velikim carstvom', James Mellaart istie da to nije bilo tako. ini se da su se oko 1900. pr. Kr. infiltrirali u Tursku, gdje su asirski trgovci uspostavili trgovake postaje, takozvane karume i tek su u 17. st. pr. Kr. poeli nametati pravu dinastiku vladavinu. No to su inili u okviru stare religije boice Majke, vjerojatno kako bi ih starosjedilako, i jo uvijek uglavnom huritsko stanovnitvo lake prihvatilo. To se najbolje moe vidjeti 3 km sjeveroistono od ruevina Hatue i oko 180 m iznad okolne ravnice. Ondje je hetitski kralj iz 13. st. pr. Kr., Hatuili III., izgradio velianstveno religijsko svetite Yazilikayu, uklesano u stijenama. Iako su bogovi prikazani na hramskim reljefima identificira-

ni prema natpisima na indoeuropskom luvijskom jeziku, imena su im huritska, a pretpostavlja se da je to stoga to je Hatuilijeva kraljica Puduhepa bila ki huritskog sveenika i, prema tome, velika sveenica Velike boice. Sukladno tomu, hetitski su umjetnici u Yazilikayi izradili reljef s prizo rom svetog braka, na kojemu divovski bog oluje ili vremena, Teub, raire nih nogu stoji izmeu dvije planine, pozdravljajui svoju mladu, Veliku boicu, koja sjedi na lavu, koji podsjea na ivotinje s kipia iz Catal Hiiyiika. Iza boice, na drugome lavu, sjedi njihov sin u pratnji dviju niih boi ca i dvoglavog leinara ili orla. Posve je mogue da je kraljica Puduhepa, u iju je ast izraen taj reljef, fiziki konzumirala brak sa svojim muem u Yazilikayi, njihovu religijskom ljubavnom gnijezdu. Isto tako, mogue je da je Puduhepa u svom folkloru njegovala i priu o huritskom 'Noi' Nahmizuliju i potopu, i da joj je ta pria bila bliska koliko i starozavjetna pria o Noi dananjim polaznicima vjeronauka. to se tie Eteokreana, njih je najprije zadesila prirodna katastrofa u obliku velike erupcije otoka Tere koji su naselili eteokretski kolonizatori. Iako su toan datum i pojedinosti te katastrofe jo uvijek predmet rasprava, kia vulkanskog pepela zacijelo je razorno djelovala na njihove usjeve i ivotinje, uslijed ega je nastupilo dugo razdoblje gladi. Mogue je da su ih takve teke okolnosti primorale da predaju svoj otok i brodovlje mikenskim Ahejcima. Naime, Mikenjani su otprilike nakon jednog narataja uistinu zavlada li Kretom, preuzevi danas jo neodgonetnuto eteokretsko linearno A pi smo, koje su prilagodili u oblik linearnog B pisma kako bi biljeili transak cije na svom domaem grkom jeziku, kako su 1950-ih razotkrila nova otkria na tom polju. I kako proizlazi iz ploica pisanih linearnim B pismom otkrivenima u Pilosu u Grkoj, Mikenjani su tim novootkrivenim pismom poeli biljeiti robove koje su zarobljavali na Lemnosu, Hiju, u Miletu, Halikarnasu i Cnidusu, dakle s teritorija Velike boice Majke na zapadnoj obali Turske, kojima je prethodno vjerojatno vladala eteokretska pomor ska sila. uveni grki napad na Troju, ovjekovjeen u Homerovoj Ilijadi (i openito se smatra stvarnim povijesnim dogaajem koji se dogodio otprili ke u 13. st. pr. Kr.), zacijelo je bio omoguen tim gubitkom pomorske prevlasti Eteokreana koju su preuzeli Mikenjani. A onda, oko 1200. god. pr. Kr., vjerojatno uslijed neke nove klimatske katastrofe (postoje naznake o drugoj katastrofalnoj sui u tom razdoblju), Bliski istok su poele potresati invazije uvenih, iako danas jo uvijek ne poznatih Naroda s mora. ini se da su Hetiti, koji brojano nikada nisu

bili jaki, a tada su ve bili oslabljeni porazom od strane egipatskog faraona Ramzesa II., jednostavno iezli. Vjerojatno su ih potisnuli domai Huriti. Egipani pod Ramzesom III. estoko su odbijali napade Naroda s mora, koje su naposljetku uspjeno porazili, iako su slijedom tih ratova izgubili veinu do tada steenih kanaanskih teritorija. Kako pie u slubenom izvjeu faraona Ramzesa III o tim dogaajima, Narodi s mora tvorili su zbunjujuu mjeavinu naroda. Meu njima su bili 'Libijci' (sjevernoafriki narod koji je ivio zapadno od Egipta), 'Lukka' (za koje se pouzdano zna da su bili Likijci iz jugozapadne Turske), 'Sherden (koji su moda potjecali iz Sardisa u unutranjosti, smjetenog oko 48 km daleko od dananjeg Izmira, iako ih drugi znanstvenici poisto vjeuju sa Sardincima), 'Sheklesh' (za koje neki pretpostavljaju da su bili Sicilijanci) i, moda najznaajniji, 'Peleset' (koji se pouzdano mogu poisto vjetiti s 'Filistejcima', za koje Biblija kae da su naselili izraelsku obalu). Kako istie Robert Graves, i rije 'Pelest' ili 'Prst' znai 'crveni ljudi'. A bez obzira odakle su potjecali Filistejci - ija je kultura bila mnogo napred nija nego li se to dade zakljuiti iz dananjeg pejorativnog znaenja njiho va imena - zanimljivo je da su sa sobom donijeli i vjetinu obrade eljeza. U Bibliji se opisuju kao narod koji je monopolizirao tu djelatnost nakon to se naselio u bivem Kanaanu (1 Sam 13,16). To neizbjeno priziva u sjeanje Tibarene, tajanstvene obraivae eljeza iz sjeverne Turske koji su prvi na svijetu razvili taj oblik tehnologije. ini se da su nedostatak mone sile u Turskoj nakon propasti Hetita ubrzo nadomjestili Moani ili Frigijci, ogranak Hurita za koje smo pretho dno rekli da su stariji ak od Egipana. Oni su utemeljili dinastiju kraljeva koji su se zvali Mida i Gordij (to priziva u sjeanje blizanaki sustav) sa sjeditem u Gordionu, dananjem Yassibuyiiku u sredinjoj Turskoj, iako prije 7. st. pr. Kr. nisu zadobili veliku mo. Herodot pie da su ti Frigijci doli iz Trakije, iako su sigurno tovali veliku boicu Majku (kazuje se da je Mida bio sin boice i nepoznatog satira, to jasno ukazuje na matrilinearni sustav). A od Homera saznajemo da su bili saveznici Trojanaca u trojan skom ratu. U svakom sluaju, razdoblje obiljeeno napadima 'Naroda s mora jo uvijek izmie objanjenju znanstvenika da bi bilo besmisleno tu dvojbu optereivati dodatnim pekulacijama. Ipak, ako je uistinu postojala konfe deracija Kanaanaca/Feniana iz sjeverne Afrike i sirijske obale istonog Sredozemlja, Karijaca i drugih pomorskih naroda sa zapadne obale Turske, te Keftiua sa Krete i oblinjih otoka, namee se sljedee pitanje. to su ti

narodi jo imali zajedniko osim mjernog sustava i religije koja se temelji la na tovanju boice? Tonije, je li ih povezivao i zajedniki jezik, to bi nam pruilo neki trag o jeziku koji se govorio u okolici Crnoga mora u vrijeme potopa? to se tie sjevernoafrikih naroda i Kanaanaca/Feniana sve je jasno. Iako su brojni pisani zapisi nestali protekom vremena, iz razliitih natpisa proizlazi da su ti narodi neosporno govorili semitskim jezikom. Meutim, jo uvijek nije poznato kojim su jezikom govorili Eteokreani, rani stanov nici zapadne obale Turske i predgrke Grke. Kako smo prethodno spome nuli, eteokretsko linearno A pismo danas jo uvijek nije odgonetnuto, kao ni pismo matrijarhalnog naroda koji je nastanjivao otok Lemnos zapadno od Troje, a koje je sauvano samo na jednoj steli s natpisom na grkom pismu, iako je poznato da sadri slinosti s danas takoer slabo poznatim etruanskim jezikom. A zavreci imena nekih drevnih gradova u zapadnoj Turskoj, Grkoj i na Kreti upuuju na to da se osnivaju na jezicima kojima su njihovi stanovnici govorili prije invazija indoeuropskih naroda. to se tie eteokretskog linearnog B pisma, veteran arheologije, Cyrus Gordon tvrdi da ga je odgonetnuo. On istie da je eteokretski jezik zapisan na ploama s natpisima na linearnom A pismu, bio semitski i ujedno tvrdi da ga osim njega znaju itati i njegovi studenti. U svezi toga zanimljivo je spomenuti da je gotovo trideset godina prije, James Mellaart, na temelju zapanjujuih slinosti izmeu kulture Catal Hyka i Eteokreana, zakljuio da eteokretski jezik najvjerojatnije izravno potjee od jezika stanovnika pretpotopnog Catal Hyka. Isto tako, vrije di spomenuti da se u crnomorskoj Kolhidi u kojoj su Jazon i Argonauti tragali za Zlatnim runom, takoer govorio semitski jezik, kako tvrde dana nji gruzijski eeni. Gordon je do danas stekao tek mali broj pristaa meu kolegama znan stvenicima, meu kojima je ak i James Mellaart. Ali potraga za zajednikim jezikom, kamoli semitskim, meu poslijepotopnim narodima mogla bi se pokazati jalovom. Pomorski narodi obino su viejezini. Jezici se mijenja ju, dok duboko ukorijenjene kulturne znaajke uvijek ostaju, o emu svje doe mnoga multikulturna drutva, ukljuujui moju domovinu Austra liju. Mnogo je zanimljivije to su se takve kulturne znaajke, ukljuujui puke predaje o potopu, ouvale jo u 1. tisuljeu pr. Kr., a njih emo prou iti u pretposljednjem poglavlju. U cjelini, klimatske promjene, provale indoeuropskih naroda i seobe Naroda s mora, kao i brojni drugi imbenici koji su obiljeili 2. tisuljee

pr. Kr., ozbiljno su dodatno rascjepkali neko velianstveno carstvo. Car stvo koje je nastalo u pretpotopnom razdoblju, a koje se na vrhuncu svoje moi prostiralo diljem Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije i koje je, naalost, pretrpjelo nekoliko diluvijalnih katastrofa, meu kojima je najve a bila ona crnomorska koja je izazvala i potonue dijela sredozemne obale i otoka, a moda i danas jo uvijek polumitskog jezera Tritonide. To namee sljedee pitanje: jesu li se sjeanja o takvome carstvu sauva la u nekom drugom drevnom izvoru, posve drukijem od nadaleko pozna tih pria o potopu?

17. P O G L A V L J E

ATLANTIDA - ZBILJA ILI LEGENDA?


"Kasnije, uslijed strahovitih potresa i potopa, tijekom jednog jedinog dana i sljedee pogubne noi, otok Atlantida potone u more i nestade. Stoga je sada more tamo neprohodno i neispita no, jer smeta muljevito i plitko dno, koje je otok, spustivi se, ostavio za sobom."
Platon, Kritija

Na temelju svega to smo do sada razmotrili moemo zakljuiti da je pret potopno drutvo koje je postojalo u sjevernoj Turskoj i okolnim podruji ma, a koje je uniteno uslijed izlijevanja Crnoga mora, bilo mnogo na prednije i zanimljivije nego li smo do sada mogli oekivati. A njegove su kljune znaajke, kao to je kult bika, matrilinearni sustav srodstva, iskori tavanje reproduktivnih procesa ivotinja i biljaka i izrazito napredne za natske vjetine, opstale ak sljedeih nekoliko tisuljea. Kada je James Mellaart otkrio neuobiajeno razvijen pretpotopni grad Catal Hyk, ve je tada pomislio da se takav napredak nije mogao odvija ti u izolaciji, ve da je u njegovoj pozadini moralo postojati neto mnogo vee. A kako smo vidjeli, pretpotopno carstvo boice Majke bilo je uistinu veliko. To nas, pak, navodi na pretpostavku da jo mnogo toga nije otkrive no, bilo stoga to odgovori lee u dubinama Crnoga ili Sredozemnoga mora, ili iz nekih do danas jo neutvrenih razloga. Sve to namee zanimljivo pitanje. Jesu li neki od poremeaja koji su doveli do postglacijalnog podizanja razine mora - tj., veliki crnomorski potop, ono to je uzrokovalo nestanak tunikog jezera Tritonide, kao i dru ge lokalizirane poplave - uzrok nastanku predaja o potopu, ali i uvene prie o potonuu Atlantide? Sredinom 4. st. pr. Kr., atenski filozof Platon, u svojim dvama dijalozima, Timeju i nedovrenom Kritiji, ispripovijedao je priu o izgubljenom

kontinentu, koju je pripisao grkom dravniku Solonu, koji je umro oko 560. god. pr. Kr. Trideset godina prije svoje smrti, oko 590. pr. Kr., Solon je posjetio tadanju egipatsku prijestolnicu Sais u delti Nila, grad koji je bio u procvatu jo u doba Prve dinastije, iako od njega danas nisu sauva ne nikakve ruevine. Ondje se Solon sprijateljio s egipatskim sveenicima koji su sluili u drevnom hramu boice Neith, one 'crvene', 'amazonske' boice za koju smo ranije spomenuli da je bila staroegipatska inaica veli ke boice Majke. Saiki su sveenici rekli Solonu da je ta boica, 'koja je jednako voljela rat i mudrost' (i, kako su vjerovali, bila je pandan grke Atene), u pradavno doba osnovala njihov grad i utemeljila zakone, zanate i djelatnosti. Nadalje, rekli su mu da posjeduju pisane zapise iz minulih vremena, ukljuujui predaje o velikim poplavama i drugim katastrofama. U nekima od tih zapi sa spominje se "otok smjeten ispred tjesnaca kojega vi [Grci] zovete Heraklovim stupovima [Gibraltarska vrata]. Taj je otok bio sjedite "velikog i udesnog" carstva kojima je vladalo deset kraljeva, odnosno pet blizana ca. To je carstvo vladalo "tim i nekoliko drugih otoka kao i drugim dijelovi ma kontinenta", i bilo je "vee od Libije i Azije zajedno". Ali tada: "... uslijed strahovitih potresa i potopa, tijekom jednog jedinog dana i sljedee pogubne noi, otok Atlantida potone u more i nestade. Sto ga je more sada tamo neprohodno i neispitano, jer smeta plitko i muljevito dno koje je otok, spustivi se, ostavio za sobom." Bilo kakve ozbiljne rasprave o Atlantidi onemoguuje injenica da je ta pria vie od stoljea kolala medu senzacionalistima, te da su ugledni ue njaci zazirali od samoga spomena na nju. Godine 1882., ameriki odvjetnik i politiar Ignatius Donnelly, u svom je bestselleru Atlantis: the Antedilu vian World iznio tvrdnju da je Atlantida bila velik otok u Atlantskom ocea nu i kolijevka svih civilizacija svijeta, koji je prije 9600. god. pr. Kr. leao onkraj Gibraltarskih vrata. Donnelly je vjerovao da je Atlantida izvorite svih najveih izuma civilizacije - zemljoradnje, tekstilne proizvodnje, na vigacije, pisma, kompasa, pa ak i baruta. Osim toga, tvrdio je da o posto janju drevne Atlantide danas svjedoi veliki podmorski planinski lanac, Srednjoatlantski greben. Isto tako, neke srodne znaajke civilizacija s obje strane Atlantika, kao to su piramide, takoer upuuju na zajedniko izvo rite - atlantidsku civilizaciju. Kasnija znanstvena otkria tragino su potkopala Donnellyjeve tvrd nje. Naprimjer, geofiziki nam dokaz govori da se na Srednjoatlantskom

grebenu, koji je potonuo prije najmanje 60 milijuna godina, nikada nije mogao nalaziti tako velik, naseljen kontinent. A egipatske i meksike pi ramide razdvaja vie od tri tisue godina. Ipak, to nije obeshrabrilo mno ge da napisu knjige na temu 'atlantologije', koje danas ve prelaze brojku od 2000. A gotovo da nema naroda i mjesta na Zemlji koja se nisu pove zivala s tom izgubljenom civilizacijom. Meu njima E. S. Ramage u svojoj knjizi Atlantis: Fact or Fiction? navodi sljedee: "Goti, Gali, Druidi, Egip ani i Skiti... Sredozemlje, Sahara, Kavkaz,... Juna Afrika, Cejlon, Brazil, Grenland, Britanski otoci, Nizozemska i Prusija." Pukovnik brtanske voj ske, John Blashford-Snell danas je navodno trai u Boliviji. Stoga ne zau uje to je ak i veliki pionir u istraivanju uinaka postglacijalnih porasta razine mora, Cesare Emiliani, posredno pretpostavio da su te pojave i pria o Atlantidi moda stvarno povezani, na to su se njegovi znanstveni kole ge uistinu surovo obruili. S jedne strane, iznimno je bitno, kao i u sluaju pria o potopu, ne tu maiti Platonovu priu kao sveto pismo, ali ni kao potpunu izmiljotinu. Naprimjer, budui da Egipani prije 3000. god. pr. Kr. nisu poznavali pismo, tvrdnju egipatskih sveenika da je Atlantida unitena devet tisua godina prije njihova vremena, mogli bismo slobodnije protumaiti kao 'nekoliko tisuljea prije 590. god. pr. Kr.' Nadalje, iako se na temelju samog imena Atlantida esto pretpostavlja da se Platonov otok nalazio u Atlantskom oceanu, ugledni klasiar, J. V. Luce, naglaava da to nije nuno tono: "Ime Atlantida izrazito je obmanjujue. Atlantida ne potjee od imena Atlantskog oceana. Lingvistiki oba imena pripadaju, takore i, istom narataju, kao brat i sestra, i oba potjeu od imena Titana Atlanta, koji je na svojim leima nosio nebeski svod. U grkom je ziku to su pridjevski oblici imena Atlant, u znaenju Atlantov (otok) i Atlantovo more... Odluite li, dakle, pri pokuaju utvrivanja nje zine lokacije poi od imena Atlantida, valja vam razmotriti gdje se izvorno nalazio mitski Atlant." Tu je tvrdnju vrijednim spoznajama nedavno potkrijepio arheolog Peter James. On je na temelju grke mitologije utvrdio lokacije razliitih lano va Atlantove obitelji. Atlantov najpoznatiji brat bio je Prometej, kojega su bogovi kaznili prikovavi ga uza stijenu na Kavkazu, smjetenom na jugo istonoj strani Crnoga mora, gdje mu je orao kljucao jetru. Nadalje, Atlantova mitska majka bila je Azija, koje su ime drevni autori uglavnom pove-

zivali s kraljevinom Lidijom na zapadnoj obali Turske, a ne nekom zemljom u blizini Atlantskoga oceana. Isto tako, est od sedam Atlantovih keri povezivalo se s podrujem dananje Turske, a jedna je od njih, primjerice, bila majka Dardana, praoca Trojanaca. Nadalje, legendarni Atlantov otac zvao se Japet, kojega su Robert Gra ves i drugi znanstvenici poistovijetili s Jafetom, jednome od tri Noina sina. Kako kazuje 10. pogl. Knjige Postanka, Jafetovi su sinovi bili: "Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meak, Tiras." Za Gomera meu njima pret postavili su da je bio predak Cimerana sa sjeverne ili ruske obale Crnoga mora. Dananji eeni tvrde da je Magog bio predak crnomorskog pleme na koje se razdvojilo nakon Potopa, pri emu je jedan dio naselio podruja sjeverno od Crnoga mora, a drugi podruja sjeverno od Kaspijskoga jeze ra. Madajci se povezuju s kavkaskim Kurdima, a pretpostavlja se da su Grci potekli od Javana. Za Tubala smo ranije utvrdili da je povezan s Tibarenima sa sjeverne obale Turske. I Meaka smo povezali s turskim Moanima ili Frigijcima. Iako znatno neodreenije, Tiras bi se mogao povezati s Tirenima ili Etruanima, najveom silom u Italiji 1. tisuljea pr. Kr., koja je takoer pokazivala neke snane elemente kulture boice Majke i za iji smo jezik, koji do danas jo uvijek nije posve odgonetnut, ustanovili da sadri slinosti s jezikom drevnih stanovnika Lemna i vjerojatno su potje cali iz Turske. Prema tome, veina podruja na kojima su ivjeli ti narodi nalazila se na obalama Crnoga mora ili u njegovoj okolici, dakle ni priblino u blizini Atlantskoga oceana. A ak ni naznake o Heraklovim stupovima iz legende o Atlantidi nuno ne upuuju na neku lokaciju u okolici Gibraltarskih vrata. Kako istie Peter James, rimski pisac Servije primjeuje sljedee u svome komentaru Vergilijeve Eneide: "Prolazimo pokraj Heraklovih stupo va u Crnome moru [kurziv autora] kao i pokraj panjolske." ini se da Ser vije tu misli na Kijenske stijene u Bosporu, koje smo spomenuli u jednom od prethodnih poglavlja. Sve to, meutim, podudara se s Platonovim opisom osnovnih znaajki 'atlantidske' civilizacije, koje dijele neke zapanjujue slinosti sa znaajkama ranije spomenutih poslijepotopnih kultura boice Majke. Tako, primjerice, vrijedi spomenuti da je Atlantidom navodno vladalo "pet parova blizanaca", to priziva u sjeanje neobine dvojne kipie ot krivene u pretpotopnom Catal Hyku i na drugim nalazitima, kao i na kraljevske blizance nalik Kabirima, koji se iznova povezuju s kulturama boice. to se tie atlantidskih blizanaca, Atlant, kao "prvoroeni od naj-

starijih blizanaca", oito je bio najstariji i, prema tome, imao je zakonito pravo nasljedstva majine kue i okolne zemlje, koja je bila "najvea i naj bolja". To neosporno upuuje na zakon matrilinearnog nasljeivanja, za koji smo ustanovili da je prevladavao u kulturama boice od Turske do berberske Sahare. ini se da su Atlant, kao najstariji sin i devet drugih kraljevia bili pod loni unaprijed danim, pisanim zakonima, koji su ureivali njihove meu sobne odnose. Kako su egipatski sveenici rekli Solonu: "Postojali su brojni posebni zakoni koji su obvezivali nekoliko kralje va ija su imena zapisana na hramovima; ali najznaajniji meu nji ma bio je onaj koji im je zabranjivao da meusobno ratuju i nalagao im je da priteknu u pomo jedni drugima ukoliko bi ijedan od njiho vih gradova pokuao svrgnuti kraljevsku kuu." Bio je to sporazum o nenapadanju izmeu atlantidskih kraljeva, istovjetan onome koji je, kako smo spomenuli u posljednjem poglavlju, postojao izmeu kanaansko-fenikih gradova-drava, a zacijelo i izmeu eteokretskih gradova-drava, s obzirom na to da njihovi gradovi nisu imali zidine za obranu od pomorskih napada. Isto tako, saiki su sveenici Solonu jasno objasnili da je Atlantida, kako i dolikuje jednome otoku, bila pomorska civilizacija. A to se tie pet blizanakih kraljeva, rekli su mu sljedee: "Oni, kao i njihovi potomci, naratajima su nastanjivali brojne oto ke na otvorenome moru i njima vladali; i, kako smo ve rekli, vladali su podrujima koja se prostiru izmeu [Heraklovih] stupova, sve do Egipta i Tirene [Etrurije]." A s obzirom na veliinu atlantidskog carstva, "u njega su stizale najraznolikije stvari iz stranih zemalja", iz ega moemo zakljuiti da su Atlantiani, kao i Kanaanci/Feniani, trgovali s dalekim zemljama. Prisjetimo li se Kanaanaca/Feniana koji su, kako smo rekli u posljednjem poglavlju, gradili velike luke na svojim otokim bazama, Atlanani su navodno: "... u moru ... izbuili kanal.. irok 90 i dubok 30 m, te dug pedeset stadija, koji je sezao do krajnjeg ruba [njihova otoka], stvorivi, tako, prolaz do njega preko mora, koji je postao luka; pritom su ostavili otvor dovoljno irok da njime mogu prolaziti najvei brodovi... do-

kovi su obilovali trijerama i pomorskim trgovinama... kanali i najve e luke bile su pune brodova i trgovaca iz svih zemalja, radi ega je danju i nou odzvanjala zagluujua buka ljudskih glasova, zveketa i amora." Saiki su sveenici, dalje, Solonu rekli da su Atlantiani "iz zemlje iskopa vali sve to se u njoj moe nai", a, kako se ini, glavna ruda kojom je obilovala Atlantida bio je "orichalcum [doslovno - mjed], koji se u to vrije me cijenio vie od svega, osim zlata." Oito je, dakle, da su Atlantiani bili i vjeti metalurzi. Nadalje: "... drva za tesarske radove bilo je u obilju, a dovoljno je bilo i hrane za pripitomljene i divlje ivotinje... i najrazliitijih miomirisnih stva ri koje rastu u zemlji, od korijenja do bilja, drvea ili vonih i cvjetnih ulja, bujalo je u toj zemlji; a bilo je i uzgojenih plodova." Iz toga moemo zakljuiti da su Atlantiani bili i vjeti drvodjelci, stoari i poljoprivrednici. Saiki su sveenici tvrdili da su Atlantiani obraivali kamen i da su bili strunjaci za hidrauliku: "Kamen... su iskopavali iz zemlje u sreditu otoka... Postojao je bije li, crni i crveni kamen ... Neke su njihove zgrade bile jednostavne, dok su druge gradili od raznobojna, oku ugodna kamenja ... gradili su i nakapnice, od kojih su neke bile otvorene, a druge nadsvoene, kako bi se zimi mogle koristiti kao tople kupelji... Kinicu su usmjera vali u Posejdonov lug, u kojemu su rasla svakovrsna divna i visoka stabla, dok je preostali dio bio prekriven akveduktima koji su se prostirali uz mostove do vanjskih krugova." Kako je istaknuo James Mellaart, zgrade u Catal Hyku bile su obojene bijelom, crnom i crvenom bojom, a mnogi su autori uoili i zapanjujue slinosti atlantidskih i eteokretskih vodovodnih sustava. Nadalje, Atlantiani su se navodno u ratovanju koristili kolima na konj sku vuu: "Stanovnici... su imali voe koji su im se dodijeljivali sukladno nji hovim okruzima i selima. Voa je bio obvezan osigurati estinu boj nih kola, tako da je ukupno bilo deset tisua bojnih kola; morao je

osigurati i konje i jahae za njih, kao i dva konja za vuu bez kola, zajedno s jahaem koji e se moi boriti kao pjeak, nosei mali tit i koji e imati vozaa bojnih kola, koji e stajati iza oklopnika da upravlja s dva konja." To podsjea na bojna kola na konjsku vuu, koje su koristili kanaanski na rodi u sjevernoj Africi i njihovim obalnim gradovima-dravama na isto nom Sredozemlju. Atlantiani su navodno imali i trkalite na kojemu su se odravale utrke konja. Sredinji hram atlantidskog carstva bio je posveen Kleiti i Posejdonu, osnivaima kraljevske dinastije. Zanimljivo je da Platon navodi Kleitino ime prije Posejdonova, navjeujui da je ona bila vie boanstvo, to od govara matrilinearnom sustavu nasljeivanja, koji je prevladavao meu poslijepotopnim narodima boice. U drugim aspektima, meutim, ini se da se Platon, budui da je potjecao iz patrijarhalne kulture, vie usredotoio na Posejdonov kult. Sredinja znaajka atlantidskog kulta navodno je bio "stup od orichalcuraa" koji se nalazio u sreditu otoka, u Kleitinu i Posejdonovu hramu, to moemo usporediti s obiajem tovanja stupova uvrijeenom meu spo menutim narodima. Osnivai atlantidske dinastije na tom su stupu zapi sali zakone, poput onoga o uzajamnom nenapadanju, kojima su bili podlo ni i sami kraljevi. A "naizmjenino svake pete i este godine" kraljevi su u hramu odravali posebnu ceremoniju, u kojoj je taj stup oito imao glavnu ulogu. Saiki su sveenici rekli Solonu: "Unutar hrama slobodno su se kretali bikovi ... a deset je kraljeva obiavalo ostajati u hramu, gdje su, nakon molitve ... lovili bikove bez ikakva oruja, samo uz pomo tapova i omi. A bika kojega bi ulovi li, poloili bi na vrh stupa i ondje ga zaklali, tako da mu se krv slijeva la niz sveti natpis..." Nakon toga bi, ini se, ispekli bikove udove i prinijeli ih kao rtvu bogovi ma, dok su mu krv izmijeali s vinom koje bi vladari potom pili u ast bo gova, zaklinjui se da e tititi zakone svojih predaka. Znanstvenici poput Roberta Gravesa, J. V. Lucea i drugih, ispravno su primijetili da taj opis kraljeva u lovu na bika podsjea na obred preskakanja bika prikazan na freski iz eteokretskog grada Knossosa. Kao to se negdje unutar svete palae u Knossosu zacijelo nalazilo neko posebno podruje u kojemu su se slobodno kretali kretski bikovi i u kojima su se izvodili

obredi preskakanja bika, neto takvo sigurno je postojalo i u hramu na Atlantidi. Nadalje, ini se da su se i atlantidski kraljevi, kao i u eteokretskom obredu, morali pridravati strogih pravila, kao to je zabrana koritenja otrog oruja za vabljenje bika do mjesta na kojemu e biti rtvovan, osim tapova i omi. To je vjerno prikazano na na dvama zlatnim peharima iz sredine 2. ti suljea pr. Kr., otkrivenima u kraljevskoj grobnici u Vafiju pokraj Sparte [slika br. 33]. Kako istie Robert Graves, Sparta je bila grad-drava u kojoj

Slika br. 33: Hvatanje bika na atlantidski nain, primjenom 'tapova i omi'. Pri zor na dvama zlatnim peharima iz Vafija, Sparta, prikazuje (gore lijevo) opasno sti primjene pogrene metode i (gore desno) metodu vabljenja bika kravom, koja vodi do (dolje) uspjenog sputavanja bika.

se dvojni sustav kraljevstva - kao i ravnopravno sudjelovanje ena u rato vima - zadrao ak nakon uspostave indoeuropskog patrijarhalnog oblika drutva u drugim zemljama. U svakom sluaju, na prvom od dvaju spo menutih pehara prikazana su dva mukarca (vjerojatno dva kralja), koji naizgled neuspjeno pokuavaju namamiti bika u zamku koristei se samo mreama i uadi. Vidimo kako lete zrakom poput krpenih lutaka, dok ih bik, razbjenjen njihovom drskou, divljaki baca uvis. Na drugom peharu, pak, lovci su se odluili na drukiji, mnogo uspjeniji pristup. Naime, bika pokuavaju privui i umiriti kravom, to jednome od mukaraca omogua va da ga lako sputa. Iz tih prizora jasno proizlazi da inteligentna primjena seksa nadvlada va surovu snagu. ini se, dakle, da su ljudi koji su oslikali pehare iz Vafija, Eteokreani, kao i danas jo uvijek tajanstveni Atlantiani, vjerovali da se bik ne smije prinositi na rtvovanje uz prolijevanje krvi. To neizbjeno namee pitanje je li taj obred, sa svim popratnim opasnostima, potjecao iz starijeg, moda pretpotopnog razdoblja, kada su ljudi nauili pripitomlja vati stoku. Ustvari, otkrivene su neke veze izmeu kultura zapadne Turske i atlantidskog obreda rtvovanja bika na stupu. Peter James je otkrio novi isko van u Troji u rimsko doba, na kojemu je prikazan bik koji visi na stupu, dok s njegove lijeve strane stoji boica Atena, u iju je ast, naizgled, rtvo vana ta velika ivotinja. Poznato je da su u Ateninom hramu u Troji sluile lokridske sveenice iz matrijarhalnog plemena Lokrana podrijetlom iz Turske. Pripadnici toga plemena, koji su se poslije preselili u junu Italiju, tovali su veliku boicu Majku. Takvi tragovi, dakle, upuuju na pretpostav ku da pria o Atlantidi nije samo plod Solonove ili Platonove mate, nego se sigurno osniva na zbiljskom, iako zaboravljenom drutvu velike boice Majke, koje je uniteno u katastrofalnom potopu, premda ne znamo tono gdje i kada. Slinosti trojanskog i atlantidskog kulta bika za Petera Jamesa bile su toliko 'neosporne', da je pretpostavio da je pria o Atlantidi nastala u za padnoj Turskoj. Prema njegovu stajalitu, koje je iznio neposredno prije objavljivanja Ryanove i Pitmanove hipoteze o crnomorskom potopu, Atlantida je najvjerojatnije bila izgubljen frigijski grad Tantal, koji je on smje stio istono od Izmira na zapadnoj obali Turske, u okolici gorja Sipylus. ini se da je to onaj isti izgubljeni grad o kojemu govori Pausanija, grki putopisac s poetka 2. st. po Kr., a koji u svojoj raspravi o potresima primje uje sljedee:

"Slina sudbina [tj. potres] zadesila je grad na gorju Sipylus koji je nestao u ponoru, a iz te pukotine u planini izbila je voda i ponor je postao jezero Saloe. Ruevine grada mogle su se vidjeti na dnu jeze ra sve dok ih nije prekrila vodena bujica." Na podnonju gorja Sipylus doista se, sve do novijeg doba, nalazilo jezero koje je poslije pretvoreno u poljoprivredno zemljite. To bi znailo da se ondje uistinu mogao nalaziti drevni grad, koji je potonuo zbog nekih seiz mikih poremeaja uobiajenih u zapadnoj Turskoj - iako nije sigurno je li to bila legendarna Atlantida. Meutim, prije Jamesove teorije o 'turskoj Atlantidi', neki su znanstve nici uoili velike slinosti izmeu obreda rtvovanja bikova, koje su navo dno izvodili atlantidski kraljevi, i obreda koji su postojali na Kreti u doba Eteokreana. Jo 1909., kada je Arthur Evans punio novinske stupce svo jim otkriima u Knossosu, znanstvenik s Queen's University u Belfastu, K. T. Frost, objavio je sljedei lanak u asopisu Times: "Velika luka [Atlantida] sa svojim brodovljem i trgovcima koji su ondje dolazili iz svih zemalja, dotjeranim kupalitima, trkalitem i obredima rtvovanja bika, u potpunosti je, iako ne iskljuivo, minojska; no, kada itamo kako se u "Posejdonovu i [Kletinu] hramu [lovi bik] bez oruja, ve samo tapovima i omama", to je bez dvoj be opis arene s bikovima u Knossosu, koja je oduevljavala strance i potaknula nastanak legende o Minotauru." A Robert Graves napisao je sljedee 50-ih godina prolog stoljea: "Iz nekih pojedinosti Platonova opisa, kao to je rtvovanje bikova na stupu i sustavi izmjene tople i hladne vode u Atlantovoj palai, ja sno proizlazi da je rije o Kreanima, a ne o nekom drugom narodu." Unato Frostovu i Gravesovu zavidnom znanju, glavna potekoa pri po kuaju identifikacije Atlantide s eteokretskom Kretom proizlazila je iz i njenice, da ne postoji nijedan dokaz da se na Kreti ikada dogodila diluvijalna katastrofa onih razmjera koja je unitila Atlantidu. Meutim, krajem 1960-ih, grki arheolog Spyiridon Marinatos zapoeo je iskopavanja na egejskom otoku Teri, pri emu je otkrio neupitan dokaz vulkanske erup cije koja se dogodila oko 1500. god. pr. Kr. U tom su potresu unitena eteokretska naselja na otoku. Kako tvrdi dr. James Mellaart, postoji i drugi,

do danas neobjavljen tekst iz istog razdoblja, podrijetlom iz pokrajine Arzave u zapadnoj Turskoj, a koji opisuje kako su se prognani Terani poslije naselili na otoku Rodosu. A s obzirom na razmjer te katastrofe, njezine su posljedice nedvojbeno utjecale i na Kretu, koja je smjetena 97 km juno od Tere. Budui da su tsunamiji, odnosno veliki plimni valovi koji poplavlju ju okolne obale, jedna od najrazornijih posljedica takvih vulkanskih erup cija sa aritem u moru, moemo logino objasniti kako su Eteokreani, ukoliko su oni doista bili Atlantiani, mogli preivjeti katastrofu koja je zadesila Atlantidu. Tu teoriju iznio je sam Marinatos, a uskoro su je potvrdi li i grki seizmolog A. Galanapoulos, klasiar J. V. Luce i arheolog Nikolas Platon. Tree mogue objanjenje, koje je prije pola stoljea snano zagovarao Robert Graves, jest da je Atlantida moda bila amazonski grad Hersonez koji se, kao i legendarna Atlantida, nalazio na otoku. Iako Hersonez pozna jemo samo iz mitova, prisjetit emo se da je Diodor Sicilski, koji je znao da je Crno more neko bilo jezero, napisao da se nalazio u sreditu jezera Tritonide u sjevernoj Africi, i da je u 3. tisuljeu pr. Kr. uniten u poplavi. Ranije smo pretpostavili da su se u taj 'izgubljeni' dio sjeverne Afrike, neposredno nakon crnomorskog potopa, moda doselili neki stanovnici podruja u okolici Crnoga mora. Sir Arthur Evans, koji je iskopavao Knossos, iako nije bio upoznat ni sa kakvim znanstvnim dokazima o nestanku dijela stare obale Tunisa, uvijek je vjerovao da su mnogo napredniji Eteo kreani potjecali iz Libije, zemlje koja je za njega, kao i za drevne Egipane, sigurno ukljuivala i Tunis. S gledita Egipana, Tunis se nedvojbeno moe smjestiti "ispred Heraklovih stupova" (ispred Gibraltarskih vrata), gdje su saiki sveenici smjetali Atlantidu. I premda Egipani nisu bili veliki pomorci, razumno je pretpostaviti da su saiki sveenici bili upozna ti s velikim potresom koji je pogodio sjevernoafriku obalu na kojoj su ivjeli njihovi daleki preci. Nadalje, Herodot pie da je u 1. tisuljeu pr. Kr. na krajnjem zapadu sjeverne Afrike jo uvijek ivio narod imena Atlanti ili Ataranani, koji su vjerojatno obitavali podruje nestalog jezera Tritonide. A Diodor Sicil ski, koji je ivio na Siciliji i stoga je vjerojatno raspolagao pouzdanim, ta monjim predajama, takoer je taj narod opisao kao "veoma civiliziran". To oito nisu bile Amazonke, budui da su one, kako pie Diodor, prvotno s njima ratovale. Ali kako od istog izvora saznajemo da su Amazonke sklopile prijateljski savez s Atlantima otprilike u doba prije nestanka jezera Tritonida, Hersonez je u vrijeme njegova potonua moda bio atlantidski

i amazonski grad. Kako tvrdi Herodot, stanovnici tog tunikog dijela sjever ne Afrike tovali su, osim ratnike boice Majke i Posejdona, kao i Atlantiani, kako je Solon saznao od saikih sveenika. Nadalje, o utrkama konja i bojnih kola koje su organizirali Atlantiani svjedoi tzv. faza 'leteeg galopa' u umjetnosti, kako ju je nazvao Henri Lhote, koju predstavljaju i tassilijski crtei na stijenama. U Herodotovo doba, sjeverno afriki narod koje on naziva Garamananima - a ije je ime, kao i turskog pomorskog naroda, Karijaca, Robert Graves povezao s velikom boicom Majkom Kar - navodno su u napadima na hitre domorodake stanovnike jo uvijek koristili etveroprege. Prema tome, pria o Atlantidi moda je stvarno nastala u 'izgubljenoj' prijestolnici carstva boice, koju su utemeljili potomci potopnih naroda, i koja je unitena u katastrofalnoj poplavi u odreenom razdoblju nakon potopa i prije otprilike 3000. god. pr. Kr., kada je Sredozemno more progu talo velik dio tadanje obale Tunisa. Ako je to tono, tada su neki preivjeli moda pobjegli na Kretu koja je pripojena carstvu boice, gdje su se asimi lirali s Eteokreanima i, tako, osnaili njihovu kulturu. Meutim, kako smo na poetku savjetovali, ne valja nam precjenjivati nijedno tumaenje Platonove prie o Atlantidi, koja je od doivjela suvie mnogo iskrivljavanja da bi se mogla smatrati apsolutno vjerodostojnom. Prije svega, nedostaje egipatski tekst koji bi potkrijepio ono to su saiki sveenici rekli Solonu. I, iako ona moda doista utjelovljuje izgubljeno sje anje o tome kako su se i gdje u sjevernoj Africi ili na nekom drugom po druju, preivjeli iz crnomorskog potopa moda privremeno naselili nakon potopa, to tek trebamo dokazati. Usporedbe radi, srodne prie o potopu moemo mnogo lake potkrije piti. Naime, neosporna je injenica da su mnoge od tih pria zapisane ne koliko stotina godina prije Platonova roenja, i to u sauvanim tekstovima. A s obzirom da znamo da se crnomorski potop stvarno dogodio, ti su se tekstovi zacijelo prenosili na temelju starijih usmenih predaja. Sumerani i Babilonci odavno su ih ovjekovjeili na ploama ispisanima klinastim pi smom. idovi su ih zapisali u svicima Tore, a Grci, nakon to su ustanovili svoj alfabet, jasno su pokazali da i oni poznaju tu priu. Kako se, dakle, pribliavamo 1. tisuljeu pr. Kr. - oko petsto godina nakon crnomorskog potopa - postavlja se sljedee pitanje: u kojoj se mjeri u to vrijeme sauvalo sjeanje na taj potop, koji je dogaaj znanost danas neupitno potvrdila?

18. P O G L A V L J E

DUGO SJEANJE
Da bi se sjeanje na crnomorski potop sauvalo makar i u obliku prilino neodreenih pria o potopu, moralo se prenositi s narataja na narataj. Predaja o dogaaju koji se zbio u tako dalekoj prolosti kao to je 5600. god. pr. Kr., zacijelo se nije prenosila pismenim putem, ak i da su ranije spomenute tartarijske ploice ispisane pravim pismom, a to stoga to je jo bilo previe rano za formuliranje neke dugake pripovijesti u pisanom obliku. Ipak, nema nikakve dvojbe da se pripovijedanje ve razvilo u vrijeme potopa. Kako se jasno vidi na primjeru dananjih potomaka drevnih sakupljako-lovakih naroda, kao to su junoafriki Khoisani i australski Aboridini, jedan od najdublje ukorijenjenih ljudskih obiaja jest pripovije danje predake povijesti uz glazbu na plemenskim okupljanjima. A gotovo je sigurno da taj obiaj nije izumro s prijelazom na poljoprivredni i stoar ski nain ivota. tovie, dogodilo se upravo obrnuto. Kako proizlazi iz sumerskih, ali i eteokretskih, kanaanskih i starogrkih umjetnikih djela, sve te kulture odavno su poznavale liru. Pripovijedanje pukih pria uz zvuk takvog instrumenta, zacijelo je na koristan i prirodan nain pripomoglo ouvanju sjeanja. Sto se tie Homerovih pria, uenjaci se slau da je nekoliko ljudskih narataja te prie slualo na takav nain prije nego li su one zapisane. A kako proizlazi iz studija o tradicionalnim bardima koji su djelovali i u 20. st, usmena predaja ne znai nuno netono prenoenje. Ali razvojem pisma oko 3000. god. pr. Kr., kao naina ouvanja rijei dugo nakon njihova usmenog priopavanja, svi koji su teili ouvati svoju usmenu batinu u trajnijem obliku to su prirodno inili primjenom tog re volucionarnog novog medija. A to se tie predaja o potopu, u jednome od prethodnih poglavlja vidjeli smo kako je nekoliko razliitih kultura zapisalo te predaje, iako nije sigurno koja su tono sjeanja primljena usmeno, neprekinutim kulturnim nasljeem, a koja posrednije. Prisjetit emo se da su predaje o potopu prije svega ouvali zapadnoazijski narodi, Sumerani, Babilonci i Hebreji, koji su prenosili prie o Utnapitimu, Atrahazisu i Noi, dok su u Europi Grci sauvali priu o Deukalionu

i njegovoj eni, crvenoj Piri. Meutim, sa suvremenog gledita, kljunu ulogu u tome imao je asirski kralj Aurbanipal (668.-627. pr. Kr.) koji je vladao iz svoje prijestolnice Ninive. U njegovo je doba pria o potopu bila veoma aktualna, jer je samo nekoliko desetljea prije njegov djed Sanherib osvojio Babilon, izvrio pokolj nad njegovim stanovnitvom, unitio tamo nji hram i potopio grad, skrenuvi tok vode u gradskom kanalu koja je, tako, poplavila sve ulice, trgove i kue. Sanheribov nasljednik Asarhadon iznova je izgradio Babilon, i pritom zacijelo spasio sve to je mogao iz gradskih arhiva. Njega je 668. pr. Kr. naslijedio Aurbanipal, koji je odluio izgraditi veliku knjinicu u Ninivi, radi ega je poslao svojega dunosnika adanua u Babilon kako bi ondje pronaao arhivske zapise. Pritom mu je rekao sljedee: "Potrai i donesi mi dragocjene ploe s natpisima iji prijepisi ne postoje u Asiriji. Upravo sam pismom obavijestio hramskoga nadzor nika i gradonaelnika Borsipe da e ti, adanue, uvati ploe u svo me skladitu i da ti nitko nee smjeti odbiti predati ploe. uje li za koju plou ili obredni tekst prikladan za palau, potrai ga, pribavi i poalji ga ovamo." adanu je uz pomo itave vojske pisara, koji su imali zadatak izraditi ko pije i prijepise starijih izvornika, Aurbanipalu prikupio uistinu impozan tnu knjinicu. Ona je ukljuivala iznimno vrijedne tekstove o povijesti, genealogiji, pravu, medicini, matematici, astronomiji, popularnoj znanosti, pjesnitvu, te mnoga druga djela. Naalost, ivotni im je vijek u knjinici bio veoma kratak. Naime, 612. pr. Kr., samo nekoliko godina nakon Aurbanipalove smrti, pred zidinama Ninive pojavila se vojska medijskog kra lja, koja je opsjela grad i naposljetku ga osvojila, sravnivi ga sa zemljom, zajedno s njegovom knjinicom. Meutim, zahvaljujui injenici da su se Asirci sluili ploama od peene gline, 'knjige' su preivjele vie od dva i pol tisuljea pod ruevinama, odakle ih je krajem 1860-ih iskopao Hormuzd Rassam, pomonik jednoga od pionira britanske arheologije, Sir Henryja Layarda. Meu vie od 20.000 ploa koje su otkrili Rassam i drugi, za nas je naj hitnija i najzanimljivija ona na kojoj je zapisan 'Ep o Gilgameu' i njegova pria o Utnapitimu koji je preivio potop. Naime, kako smo saznali u jednome od prethodnih poglavlja, bio je to tekst koji je George Smith, pomonik u British Museumu poeo itati 1872., pri emu je ustanovio da

je posrijedi verzija starozavjetne prie o Noi i potopu. Ali, kako smo takoer spomenuli, kasnija slina otkria pokazala su da su Aurbanipalove ploe iz 7. st. pr. Kr. prilino mladog podrijetla, i da nisu toliko jedinstvene kako su prvotno pretpostavili Rassam i Smith. Ep o Gilgameu, sa ili bez prie o Utnapitimu, kolao je svijetom jo u 2. tisuljeu pr. Kr., budui da je u hetitskim arhivima u Bogazkoyu otkrivena verzija te prie na akadskom jeziku, onovjekoj semitskoj inaici latinskog. Nadalje, ti su arhivi sadrava li i verzije na hetitskom i huritskom jeziku. Iskopavanjima u Sultantepeu u sjevernoj Siriji, otkrivena je jo jedna verzija prie o Gilgameu, a, kako smo prije spomenuli, iz fragmenta ploe ispisane klinastim pismom iz 2. tisuljea pr. Kr., otkrivenog u Megidu u Izraelu, proizlazi da su tu priu poznavali i Kanaanci, prethodnici idova u Izraelu. Nadalje, prikazi elemenata te prie na sumerskim peatima iz 3. tisulje a pr. Kr. svjedoe o njezinoj jo veoj starosti, to ne iznenauje ukoliko se ona doista osniva na stvarnim dogaajima koji su se dogodili 5600. god. pr. Kr. Sumerani su nedvojbeno najstariji narod koji je sauvao sjeanje na potop, to i dolikuje kulturi koja je razvila jedno od najstarijih pisama na svijetu. Ipak, s obzirom na danas jo uvijek tajanstveno podrijetlo samih Sumerana, ak ni njihovu predaju ne moemo izravno povezati s ljudima koji su oko 5600. pr. Kr. stvarno doivjeli potop. to, onda, moemo zakljuiti o hebrejskim sastavljaima Biblije koji su nam prenijeli priu o Noi i potopu? Kako su oni doli u posjed te prie? Iz ravno ili neizravno? Kako smo spomenuli u jednome od prethodnih po glavlja, pria o Noi iz starozavjetne Knjige Postanka samo je jedan od broj nih elemenata povijesti hebrejskih predaka, koja je bila sadrana u dvije ili vie neovisnih i starijih predaja, koje su sastavljai biblijskih knjiga vjeto isprepleli u 1. tisuljeu pr. Kr. Iako najstariji sauvani rukopis Knjige Po stanka, u obliku fragmenata otkrivenih medu Svicima s Mrtvoga mora, potjee iz oko 3. st. pr. Kr., pretpostavlja se da je do spajanja tih zasebnih tekstova dolo oko etiristo godina prije. Prema jednom teoretiaru, to je uinio sveenik Jeremija, autor istoimene starozavjetne knjige koji je ivio krajem 7. i poetkom 6. st. pr. Kr. Vei problem predstavlja pokuaj otkrivanja tragova tih neovisnih pre daja mnogo dalje u prolosti. Jedan od tragova je injenica da se u biblij skom tekstu 'P' Bog ne naziva Jahve, kao u tekstu 'J', ve imenicom elohim, to doslovno znai 'bogovi'. Iz toga se moe zakljuiti da je ta pria nastala u kulturi koja je postojala prije idovskog monoteizma i koja je tovala vie bogova i, prema tome, najverojatnije i boice. Naime, u Sumerskoj i

babilonskoj prii o potopu spominju se enska boanstva i to pod razliitim imenima velike boice Majke - Inana i Itar. Nadalje, osobito zanimljiva znaajka babilonske prie o potopu jest da se u njoj opisuje kako se boica Belet-ili ili Itar, koja je za razoran potop krivila boga Enlila, zaklinje svojom draguljima optoenom ogrlicom, ili dugom, da bogovi nikada nee zaboraviti taj dogaaj: "Vi, bogovi! Kao to nikada neu zaboraviti nakit od dragulja na mom vratu, tako u misliti na ove dane i nikada ih neu zaboraviti!" Osvrnemo li se iznova na sveeniku ('P' tekst) verziju prie o potopu iz Postanka, tonije, onu u kojoj se bog naziva elohim, vidjet emo da je u njoj sauvan element duge: "I ree Bog [elohim] ... 'Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeu mene i zemlje. Kad ... duga se u oblaku pokae, spomenut u se Saveza ... potopa vie nee biti da uniti svako bie." [Postanak, 9:12-15] Dakle, premda i u babilonskoj i biblijskoj verziji duga simbolizira znak bojeg obeanja da nikada nee zaboraviti potop, u potonjoj inaici na mjerno je izbrisan svaki trag o sudjelovanju boice u prii. To je veoma zanimljivo, obzirom da veina starozavjetnih knjiga, od Iz laska do vladavine kralja Davida, govori o tome kako su patrijarhalni Semiti preuzeli, premda ne i potpuno iskorijenili, stariju religiju koja se temeljila na velikoj boici Majci i kulturu svojih semitskih sunarodnjaka, Kanaanaca-Feniana. Mnogi biblijski odlomci sadre naznake o kljunim znaaj kama te religije. Tijekom lutanja idova koje je Mojsije izveo iz Egipta, neki od njih navodno su izradili idola u obliku 'zlatnoga teleta', oko kojega su plesali. Izraelski arheolozi povremeno otkrivaju kanaanske primjerke tih kipova koji, ustvari, prikazuju 'mlade bikove', kako se likovno prikazivao kanaanski bog Baal. Otprilike u doba vladavine kralja Davida, sveenik Samuel je negodovao to mnogi Izraelci tuju 'strane bogove i Atartu'. Sto ga ne iznenauje to se u Izraelu i njegovoj okolici esto otkrivaju kipii 'Atarte' ili 'aere', kao najuobiajeniji kanaanski kultni predmeti. Isto tako, ameriki je arheolog Paul Lapp, prilikom iskopavanja koja je 1968. provodio u Taanahu na sjeveru Izraela, otkrio kultno postolje iz 11. st. pr. Kr., na kojemu je bio prikazan kanaanski panteon, meu kojima se, osim 'mlado-

nuiranoga prenoenja drevne predaje o potopu izravno iz vremena stvar ne katastrofe, tonije, iz 5600. god. pr. Kr. Grad u koji je Lukijan smjestio Deukaliona i potop danas se zove Membij. U tom neuglednom selu na sirijsko-turskoj granici danas se nalaze ma lobrojni tragovi koji svjedoe o njegovoj nekadanjoj slavi. A samo su rijet ki za njega uli jer, obzirom da je smjeten na granici, mjesna vojska ne preporua ulazak u selo. Meutim, u klasino doba ondje se nalazio grad Bambis ili, na grkome, Hierapolis, 'sveti grad', a osim to je bio znaajna postaja na velikom trgovakom putu izmeu Antiohije na obali i Dalekog istoka, tovateljima istonjakog kulta velike boice Majke znaio je ono to muslimanima danas predstavlja Meka. U njega su dolazili vjernici iz svih krajeva, Babilonije, Asirije, Kilikije, Fenikije i Arabije. Iako boicu koja se ondje tovala Lukijan naziva Hera, lokalni su je Semiti zvali sirijskim ime nom Tarata i openito se smatrala Velikom boicom Majkom ili Velikom Majkom bogova. U drugim mjestima u tom podruju zvali su je i Atagarta ili Atarata, a poistovjeivala se i s Kibelom, Izidom i drugim boicama. Budui da je Lukijan potjecao iz mjesta udaljenog samo 65 km od Hierapolisa/Bambisa, njegov detaljan opis Taratina hrama i tamonjih kultova moe se smatrati prilino vjerodostojnim. On pie da je to zdanje bilo okru eno zidovima, to je logino, obzirom da znamo da su se unutar njega slobodno kretali pripitomljeni lavovi, bikovi, orlovi, konji i medvjedi, to nas podsjea na eteokretska i atlantidska svetita s bikovima. To ujedno ob janjava naslov velike Boice Majke - 'Gospodarica ivotinja'. Lukijan dalje pie da su na sjevernom ulazu u hram stajala dva, 60 m visoka drvena stupa. Na jednome od njih bila je uklesana posveta velikoj Boici Majci. Kip boice, koji se nalazio u unutarnjem svetitu, ali na otvo renome, bio je izraen od zlata i stajao je na postolju s lavovima. Glava joj je bila ukraena zrakama i kulom, koja je sve do modernog doba bila tradi cionalan ukras za glavu lokalnih ena. Budui da su joj se pridavale osobi ne nekoliko drugih boica, poput Atene, Afrodite i Selene, bila je to Velika Boica Majka u svom najdrevnijem trostrukom obliku. Iako je izvorni kip odavno rastaljen, u Arheolokom muzeju u Damasku, sreom, pohranjen je pogrebni epitaf iz 3. st. po Kr., otkriven u oblinjem Dura-Europosu, koji je izradio jedan od mukih tovatelja kulta hijerapolske boice [slika br. 34]. Na njemu je prikazan vjernik koji stavlja vijenac na kip boice, koja sjedi na prijestolju izmeu dva lava. Vidimo, dakle, da se i gotovo est tisua godina poslije tovala ona ista boica iji je kipi, iako podrijetlom iz vremena prije potopa, otkrio James Mellaart u Catal Hyku. Dalje vrijedi spomenuti da je na reljefu iz Dura-Europosa prikaza-

Slika br. 34: tovanje Velike boice Majke u 3. st. po Kr. Ovaj reljef otkriven u Dura-Europosu, koji se nalazi nedaleko od Membija/Hierapolisa u sjevernoj Si riji, prikazuje tovatelja koji stavlja krunu na kip boice, iznad koje se vidi bik koji se prinosi kao rtva. Boica sjedi na prijestolju izmeu dva lava, koji se prikaz oito osniva na starijem, pretpotopnom kipiu Velike boice Majke otkrivenom u Catal Hyku.

no prinoenje rtvenog bika boici, dok na gornjem zabatu vidimo orla ili, moda, leinara. Lukijan takoer pie da su se u hramskim prostorijama izvodili obredi svetog ili kultnog seksa, kao u kanaanskoj religiji, premda je taj element te religije zabranjen u onim aspektima kulta sirijske boice, koji su postali popularni u Rimu tijekom prvih stoljea kranstva. Isto tako saznajemo da je hramski veliki sveenik ili archigallus koji je tu slubu obnaao godinu dana, nosio kraljevski grimiz i tijaru. Pogrebni reljef iz rimskog doba prika zuje jednog takvog sveenika, meu ijom se opremom jasno vidi svirala s iskrivljenom i ravnom cijevi kakvu, kako smo ranije spomenuli, svira muka 'sveenica' na eteokretskom sarkofagu s prikazom rtvovanja bika. Nije poznato jesu li se hijerapolski sveenici morali odijevati u ensku od jeu prilikom izvoenja rtvenih obreda u ast boice. Ipak, sigurno je da su se morali javno kastrirati sukladno posebno propisanom obredu, to je bila njihova najvea rtva i znak apsolutne pokornosti boici. ini se da su nii hramski slubenici u taj obred ukljuili glazbenike sa sviralama i flautama, kako bi pomogli arhigalu i drugima da se lake pripre me na svoju rtvu. Postojale su i ene koje su se navodno odavale mahnitom plesu uz glazbu bubnjeva i drugih instrumenata. To podsjea na biblijski opis Kanaanaca koji su plesali uz kip 'zlatnog teleta (Izl. 32,19). Svakodnev no prinoenje rtava hijerapolskoj ili sirijskoj boici, odvijalo se uz "prat nju divlje glazbe". Budui da je, kako pie Lukijan, posveta na jednome od hramskih stupova bila sirijska inaica tovanja grkoga boga vina, Dioniza, to, kao i divlji ples i glazba upuuju na dionizijske elemente kulta hijerapolskog hrama. To nas, pak, podsjea na vinogradarstvo za koje Biblija kae da je uvedeno neposredno nakon potopa, kao i na znaenje imena grkog Noe, Deukaliona, 'pomorac mladoga vina'. Iako je Tarata ili Atagarta bila glavno boanstvo koje se tovalo u Hierapolisu, u sredinjem hramskom svetitu nalazio se i kip boga oluje, Hadada, na postolju od bikova. Jedan povijesni izvor iz susjednoga Harana opisuje procesiju noenja rtvenog bika okienog vijencima i zvonima, u pratnji pjevaa i sviraa, koja se odravala jo u 9. st. po Kr. Lukijan pie kako su u Hierapolisu roditelji esto obiavali rtvovati svoju djecu. Poznato je da su to u ekstremnim okolnostima inili i Kanaanci/Feniani, Kanaanci i Eteokreani, u kolonijama, Kartagi i drugim naseljima koja su Feniani poslije osnovali u sjevernoj Africi. I zanimljivo je, kako pie Lukijan, Titan Atlant, danas nam poznat iz legende o Atlantidi (ili po nekoj semitskoj ina ici tog lika), bio je jedan od niih bogova koji su se tovali u Hierapolisu.

Sve to po sebi dovoljno dokazuje da se tovanje velike Boice Majke, koje je moda izravno proizalo iz religije koja se prakticirala u pretpotop nom Catal Hyku, odralo barem u nekim udaljenim podrujima Turske (i dalje) jo u doba klasine starine. ini se da su stanovnici Hierapolisa bili Moani, kasnije poznati kao Frigijci, s kojima smo se prvi put susreli juno od Crnoga mora, u sjevernoj Turskoj, odakle su ih poslije potisnuli osvajaki indoeuropski narodi. Meutim, u svezi toga, jo zanimljiviji podatak koji nam navodi Lukijan odnosi se na pretpostavljenog osnivaa hrama u Hierapolisu. On tvrdi, a to navodi kao 'opepoznatu' injenicu, da je to bio grki Noa, Deukalion - "onaj Deukalion u ije se vrijeme zbio veliki potop". Veoma je zanimljivo da Lukijan Deukaliona naziva "ton Skuthea" - Skit - a ini se da je sam Lu kijan ili netko tko je poslije prepisao njegovo djelo, pogreno napisao rije 'Sisuthea', u pokuaju prevoenja imena babilonskog 'Xisuthrosa, 'izvan redno mudroga', Noina pandana iz babilonske verzije prie o potopu. U svakom sluaju, Lukijan iznosi sljedeu verziju prie o 'velikom poto pu' koju je uo od Grka: "Pria glasi ovako: Ovaj narataj, dananji ljudi, nije bio prvi, jer je prvi narataj bio uniten, a ovo je drugi narataj koji je potekao od Deukaliona i namnoio se. Prvi su ljudi, kau, bili veoma okrutni, inili su opaine, nisu se drali prisega, nisu voljeli strance niti su bili milosrdni prema poniznima; a radi tih prijestupa zadesila ih je velika nevolja. Iz zemlje su iznenada izbile velike vode i s neba se spu stile velike kie, rijeke su se slijevale u bujicama i more se diglo visoko, dok se sve nije pretvorilo u vodu i dok svi nisu ieznuli. Samo je Deukalion radi svoje mudrosti i dobrote ostao meu ljudima kako bi posijao drugi narataj. A ovako bijae spaen. U svoju je veliku lau ukrcao svoju djecu i ene, a potom je i sam uao u nju. Za njim su ule svinje, konji, lavovi, zmije i sve divlje zvijeri, svi stvorovi koji ive na zemlji, u parovima. A sve ih je srdano primio i nitko mu nije uinio zlo, jer su im bogovi udijelili veliku milost. Dok je trajao potop, svi su plovili u jednoj lai." Lukijan dalje objanjava da su stanovnici Hierapolisa, koji su bili Aramejci ili Sirijci koji su govorili semitski, pripovijedali svoju verziju prie o potopu. Prema njoj, "u njihovoj zemlji", a s obzirom na seobe Indoeuropljana mo emo pretpostaviti da u njoj nisu ivjeli u Lukijanovo doba:

"... otvorio se velik ponor koji je progutao svu vodu, a kada se to do godilo, Deukalion je podigao rtvenike i izgradio hram iznad ponora i posvetio ga Heri [velikoj Boici Majci]." Budui da je uvijek nastojao izvjetavati o injenicama, Lukijan je istaknuo da je osobno vidio taj ponor kada je posjetio Hierapolis. Pie: "Osobno sam vidio rupu koja je veoma malena, a nalazi se ispod hra ma. Ne znam je li nekada bila velika, ali ona koju sam vidio bila je malena." Ideja da su se vode koje su navodno preplavile itav svijet, slile u 'velik po nor' koji se poslije smanjio i to u podruju u unutranjosti, gdje se nalazi Membij, oito je apsurdna. ini se da je i Lukijana zbunjivala ta mogunost, jer nije bio siguran je li potpuno razumio priu. Mnogo je smislenije, stoga, pretpostaviti da je spomenuti ponor nastao na Bosporu, i da su se potopne vode slijevale u crnomorsko jezero, koji su dogaaj stanovnici Hierapolisa, kao potomci preivjelih u toj katastrofi, od tada simbolino obiljeavali. Iznosei hijerapolsku verziju prie o potopu, Lukijan je jasno naznaio da su ljudi koji su preivjeli tu katastrofu za to zahvaljivali sirijskoj ili azij skoj velikoj Boici Majci. Doista, azijski je Deukalion podigao velianstveni hram upravo s tom svrhom. A ini se da je to i jedini primjer u svim sau vanim priama o potopu, da se velikoj Boici Majci pridaje tako velik znaaj u tom dogaaju, to tu verziju prie ini jo zanimljivijom. Iako je Hierapolis udaljen oko 160 km od oceana, boica se ondje oito tovala u svojim Vodenim, ali i drugim aspektima, budui da su se u njezi nu hramu, kako pie Lukijan, nalazili kipovi sirena. U blizini hrama navo dno se nalazilo i jezero s ribama, koje su bile svete ivotinje te boice i koje su, budui da se nikada nisu lovile za hranu, bile toliko pitome da bi se odazivale kada bi ih ljudi zvali imenom. Druga jedinstvena znaajka Lukijanova opisa koju ne smijemo previdje ti, jest da iz njega saznajemo da se spomen na crnomorski potop obiljea vao vie od pet tisua godina nakon izvornog dogaaja. Lukijan pie: "U spomen na tu priu ine sljedee. Dva puta godinje dovode vodu iz mora u hram. A u tome ne sudjeluju samo sveenici, nego svi ljudi iz Sirije i Arabije; i ljudi iz zemalja iza Eufrata odlaze na More i uzimaju vodu, koju potom izlijevaju u hramu. Ona se potom slijeva u onu rupu; i premda je rupa mala, u nju stane velika koliina

vode. I pritom govore da je Deukalion utemeljio taj obiaj u svetitu, u znak sjeanja na tu katastrofu i na boansku milost." Nadalje, kako tvrdi Lukijan, visoki drveni stupovi koji su stajali na sjever nom ulazu u hram, imali su posebnu funkciju takoer povezanu s poto pom. On pie: "ovjek se uspinje na jedan od tih stupova dva puta godinje i sedam dana boravi na njegovu vrhu." A uspinjao se uetom vezanim oko struka, "kao to se ljudi penju na stablo datulje u Arabiji ili Egiptu", uz po mo izboina na stupu koje su vodile do vrha. Kada bi stigao na vrh, spustio bi drugo ue i njime podigao drva, odjeu i druge predmete na kojima bi sjedio "kao u gnijezdu". Ondje bi boravio sedam dana, a ukoliko bi zaspao, iz sna bi ga probudili korpioni. Koja je bila svrha tog obiaja? Premda u to osobno nije vjerovao, Lukijan iznosi sljedei razlog: "... u znak i sjeanje na onu nevolju kada su ljudi pred potopom bje ali u planine i na kronje visokih stabala." Iako Lukijan moda pretjeruje u opisu dimenzija stupova u Hierapolisu, moemo pretpostaviti da su replicirali razinu do koje je naraslo Crno more nakon potopa 5600. god. pr. Kr. Budui da su turski osvajai poslije iskoristili kamenje iz hrama u Hierapolisu za izgradnju svojih graevina, u dananjem Membiju ne mogu se vidjeti ni stupovi, kao ni drugi ostaci toga zdanja. Ipak, samo 48 km sjeveroistono, u turskom gradu Urfi, svoje vrsnoj inaici Hierapolisa (a posve je mogue da je to pravi Abrahamov Ur) na jednoj od gradskih citadela sauvana su dva drevna kamena stupa. Ti stupovi stoje na sjevernom kraju veoma ruevnih zgrada, za koje se pretpostavlja da su bile dio poganskog hrama. Iz natpisa na jednome od stupova proizlazi da su stariji od 2. st. po Kr. Druga znamenitost Urfe je jezero sa 'zatienim' ribama, koje je predstavljalo turistiku atrakciju jo u 4. st. po Kr. i ini se da je veoma drevnog podrijetla. Dakle, iako je hram u Urfi oito bio mnogo manja verzija onoga u Hierapolisu/Membiju, moe nam pruiti barem neke naznake onoga to je danas izgubljeno. Zanimljivo je da je Strabon, podrijetlom iz Turske, u svojoj raspravi o tur skim Lelezima, i o tome jesu li oni bili pomorski narod Karijci ili su samo ivjeli s njima u istoj zemlji, citira danas izgubljenu primjedbu grkog po vjesniara i pjesnika iz 8. st. pr. Kr., Hesioda. Hesiod u njoj naziva Lelege narodima koji su bili predani "Deukalionu - narodi iskopani iz zemlje." Meutim, klasini su pisci Deukaliona uglavnom povezivali s Grkom, a ne Azijom. Tako je poznato da su atenski vodii u 2. st. po Kr. pokazivali

turistima pretpostavljeni Deukalionov grob, koji se nalazio pokraj velian stvenog Zeusova hrama istono od atenske Akropole, dok su u istome hramu pokazivali malu pukotinu u zemlji za koju su tvrdili, kao i u sluaju Hierapolisa, da su se u nju slijevale vode potopa. Ipak, razmislimo li tko je od koga vjerojatno posuivao, logino emo zakljuiti da pravo prvenstva valja dati Hierapolisu smjetenom u sjevernoj Siriji/Turskoj, iji korijeni seu mnogo dalje u prolost nego to to Grci za sebe tvrde. Nadalje, zanimljivo je i samo podruje u kojemu se nalazio Hierapolis, i to ne samo zbog blizine Urfe, za koju smo ve rekli da najvjerojatnije predstavlja pravi Abrahamov Ur, nego i zbog blizine Harana, koji Biblija izriito povezuje s Abrahamom (Post 11,31). Ta su tri grada u drevno doba bila iznimno znaajna kultna sredita drevnih poganskih obreda. Visoke grobne kule ili napshe, od kojih su neke imale ak nekoliko katova, koristi le su se za pokapanje mrtvih, to podsjea na obiaj ekshumacije koji se prakticirao u Catal Hyku. Osim toga, prakticirali su i obredna rtvovanja ljudi. Kako je pionir antropologije, sir James Frazer napisao u svojoj knjizi Zlatna grana: "Haranski su pogani prinosili ljudske rtve Suncu, Mjesecu i plane tima, a te su ljude odabirali sukladno njihovoj pretpostavljenoj sli nosti s nebeskim tijelima kojima su ih rtvovali; naprimjer, sveeni ci odjeveni u crvenu odjeu zamrljanu krvlju, prinosili su crvenokose i rumene mukarce 'crvenom planetu Marsu', u hramu obojenom u crveno i ukraenom crvenim zavjesama." Ne podsjea li nas to na crvenu boju zidova zgrada pretpotopnog Catal Hyka, a poslije i Malte? Isto tako, moemo li zanemariti kazivanja armen skog folklora da je vladajua hijerarhija Membija, Urfe i Harana potjecala iz Armenije, odnosno iz okolice Ararata, na kojemu se usidrila Noina arka? Prisjetimo li se prijestolja s lavovima velike Boice Majke, je li sluaj no da je dinastija tamonjih kraljeva, prije nego li su ih svrgnuli Rimljani, bila Aryu, to je kanaansko-aramejska rije za lava? Isto tako, ti su kraljevi, pod imenima Abgar i Manu, vladali zajedno, to takoer priziva u sjeanje drevni sustav dvojnog kraljevstva velike Boice Majke? Moemo li, dakle, u podruju Membija, Urfe i Harana pronai neke izravne veze s 'pretpotop nim' narodima? I to se s njima dogodilo? Naalost, ta pitanja za sada osta ju retorika, izmeu ostaloga i stoga to Urfa, Haran i Membij tek trebaju biti dostojno arheoloki istraeni.

U svakom sluaju, Urfa/Haran/Membij sigurno nisu jedino podruje Turske u kojemu su se sauvali ostaci drevne pretpotopne kulture velike Boice Majke. Naime, dok je meu patrijarhalnim Grcima bilo nezamislivo da ena sudjeluje u politici ili ratovanju, to se tie kraljevine Lidije u zapad noj Turskoj, Herodot nam kazuje o monoj kraljici Nisiji iz 7. st. pr. Kr. koja je, saznavi da ju je njezin mu, kralj Kandaul, kriom pokazao golu svome ministru Gigu, s potonjim skovala zavjeru da ubiju Kandaula. Nakon toga se udala za Giga, koji je time postao zakoniti vladar. Ta nam pria potvruje da se u Lidiji, unato invazijama Indoeuropljana, jo uvijek vrsto zadrao matrilinearni sustav nasljeivanja. Herodot nam dalje govori kako je Tomirija, kraljica Masageana, naroda iz istonog Kavkaza sklonog seksualnim ekscesima kao i susjedni Moani ili Frigijci, povela vojsku protiv perzijskoga kralja Kira Velikog, izvojevala pobjedu i njegovu odrubljenu glavu strpala u mjeinu. Isto tako, meoanska kraljevna Tirgatao porazila je tiranina bosporskog kraljevstva, Satira. A u okolici Azovskoga mora, ratoborna ena samarijanskog kralja, Armaga, uzurpirala je vlast i povela svoju vojsku na konju u uspjeno osvajanje susjednog kraljevstva, uspostavivi mirovni sporazum izmeu skitskih na roda na Krimu i grkog grada Hersoneza, dananjeg Sevastopola. Nadalje, 480. god. pr. Kr., vladarica Halikarnasa u Kariji, koja je bila pod sizerenstvom velikog perzijskog cara, zvala se Artemizija, to je takoer jedna od inaica imena velike Boice Majke. U bitki kod Salamine, u kojoj su se Perzijanci i Halikarnaani borili zajedno protiv patrijarhalnih Grka, Artemizija je zapovijedala flotom od pet trijera. To moemo usporediti s tirskim enama koje su zapovijedale fenikim ratnim brodovima kada su Asirci 701. pr. Kr. napali Tir. A u 2. st. po Kr., kada je putopisac Pausanija pisao o 'udu svijeta', Artemidinu hramu u Efezu na zapadnoj obali Turske, jednome od gradova za koje se tvrdi da su osnovale Amazonke, napisao je da su ga jo uvijek posjeivali Karijci, Lidijci i Amazonke, dakle narodi za koje smo pretpostavili da su tvorili savez velike Boice Majke. Kranstvo je usvojilo mnoge indoeuropske patrijarhalne obiaje u pro cesu potiskivanja religije velike Boice Majke i, slijedom toga, svih ostataka pretpotopne kulture. Upravo je vladar Urfe, Abgar VIII. (177.-212. po Kr.) - navodno nakon to se obratio na kranstvo - zabranio obiaj sveenike samokastracije pod prijetnjom kazne odsijecanja ruke. ini se da su kasniji kranski progoni vjetica, koji su sijali strah prije samo tri stoljea, barem dijelom bili usmjereni protiv sljedbenika takozva ne 'stare religije', kako se esto nazivala bez dostojnoga uvaavanja.

Ipak, jo i danas postoje tragovi svijeta koji je doivio traginu sudbinu, iako sigurno nije bio posve uniten u doba velikoga potopa koji se zbio oko 5600. god. pr. Kr. Tako se u dananjem turskom selu pokraj drevnog Catal Hyka jo uvijek mogu vidjeti kue s crvenim otiscima dlanova na vratima, koji prizivaju u sjeanje slino obojena svetita koja su u tom gradu postojala prije osam tisua godina. U sredinjoj i istonoj Anatoliji, na Kavkazu i u planinama istonog Irana, jo uvijek postoje sela s kuama bez vrata, u koje se ulazi kroz otvor na krovu, kao na nastambama koje su se prije osam tisua godina gradile u Catal Hyku. Turske ene i danas brodovima odlaze na 'amazonski' otok Giresun uz sjevernu obalu Turske, gdje uz ples prinose rtve na stijeni koju povezuju s plodnou. Narodne nonje djevojaka iz istone Srbije sastoje se od sukanja s obrubom na gor njem dijelu, koji podsjea na suknju boice plodnosti iz kamenog doba. 22 Ali da bismo mogli dokazati koliko je pretpotopni svijet bio napredan i kolikih je razmjera bila katastrofa koja ga je zadesila oko 5600. god. pr. Kr., jo smo primorani nadati se da u dubinama Crnoga mora lei jo mnogo toga neotkrivenoga. A u potrazi za tim dokazima valja nam obrati ti pozornost na dr. Roberta Ballarda i njegove podmornice.

19. P O G L A V L J E

POTRAGA SE NASTAVLJA
"Donio je sa sobom priu o vremenu prije potopa"
Ep o Gilgameu

Misli li tkogod da Ballardova istraivanja Crnoga mora imaju samo svrhu dokazati da se biblijski Potop uistinu dogodio, pritom zanemaruje vrijed nost hipoteze o izlijevanju Crnoga mora. Ta istraivanja nemaju samo svrhu dokazati istinitost Biblije. Mogunost da je u drevno doba postojao ovjek koji je izgradio brod kako bi spasio sebe, svoju obitelj i ivotinje iz diluvijalne katastrofe, postala je mnogo vjerojatnijom nego li je to bila prije neto vie od desetljea. Ali jo uvijek ne znamo to se dogodilo s tim bro dom i je li njegov graditelj bio Noa, Utnapitim, Xisuthros ili Deukalion, a to najverojatnije nikada neemo ni doznati. Ali Ryan i Pitman su ustanovili da potop golemih razmjera, koji se do godio u vrijeme kada su ljudi ve znali graditi brodove, vie nije mit, nego vrsta znanstvena i povijesna injenica. A posve neoekivano, ta se katastro fa nije dogodila ni na jednom podruju koje bi se moglo povezati s biblij skim izvjeima, nego u sjevernoj Turskoj i okolici Crnoga mora, koje je tada bilo slatkovodno jezero okrueno kopnom. Zahvaljujui znanosti dati ranja radioaktivnim ugljikom, danas moemo relativno precizno rei da se taj potop dogodio oko 5600. god. pr. Kr., odnosno u kasnom kamenom dobu. A ono to je Robert Ballard svojim podmorskim istraivanjima s robotima Argus i Little Hercules ustanovio jest, da su se prije te katastrofe na turskom, sjevernom rubu jezera nalazila ljudska naselja. Tako su "ptice, stoka, zvijeri... i svi ljudi", kako opisuje Knjiga Postanka (7,22), vjerojatno uistinu izginuli u toj kataklizmi. Valja nam, prije svega, rijeiti pitanje bro jeva, veliine i rasprostranjenosti ljudskih naselja koja su preplavile potopne vode, te utvrditi na kojem su stupnju razvoja ivjeli njihovi stanovnici tri tisuljea prije nego li su drevni Egipani izgradili prvu piramidu, a Mezopotamci prvi zigurat. Unato prvotnom zapanjujuem uspjehu Roberta Ballarda i Fredrika Hieberta, upravo je taj potonji dio njihove potrage u Crnome moru najtei

i najdugotrajniji - iako bi se ujedno mogao pokazati i najzanimljivijim. Mno gi bi mogli pomisliti da dubine Crnoga mora nisu ni toliko nepristupane, ni neprijateljske kao dubine Atlantskog oceana, u koji je Ballard uspjeno porinuo svoje starije podmornice u potrazi za Titanicom i Bismarckom. No osim ve spomenutih anoksinih svojstava dubljih slojeva Crnoga mora, opasnosti prijete ak i u njegovim niim dubinama. Jedan je kolumnist amerikih novina nedavno opisao Crno more "naj prljavijim na svijetu". A kanadski turist, koji je posjetio pretpostavljeni 'ama zonski' otok Giresun, o njemu je izvijestio: "Crno more je otvorena kanalizacija i strahovao sam da e se smee koje njime pluta zaplesti o elisu moga borda ... Kolega ribar rekao mi je da se Rusija i Turska meusobno natjeu koja e od tih dviju zema lja izbaciti najprljaviji otpad." Od 26 vrsta crnomorskih riba koje su se 60-ih godina prologa stoljea obilno lovile, danas postoji jo samo est. A dok je 1930-ih godinji ulov jesetri u Azovskome moru iznosio u prosjeku 7300 t, do 1961. smanjio se na samo 500 t godinje, dok danas gotovo cjelokupna proizvodnja proizla zi iz ribljih uzgojilita. Osim zagaenog Crnoga mora, veina kopna koje ga okruuje, a koje tek treba biti arheoloki istraeno, zagaeno je jo mutnijim svijetom poli tike. Naprimjer, uz jugoistoni rub Crnoga mora ive Kurdi koji su, kako smo ranije spomenuli, najvjerojatniji potomci poslijepotopnih Hurita koji su naseljavali to podruje. Tenja za neovisnou tog planinskog i stoar skog naroda, kao i bogata izvorita kroma, bakra, eljeza, rudnika i nafte kojima obiluje njihova zemlja, uzrok su neprestanih sukoba s njihovim po litikim gospodarima, Turskom, Irakom i Sirijom. Iako se veina Kurda, kao i Berberi, obratila na islam, njihov folklor sadri i priu o Noi, prema kojoj se potop dogodio 4490 godina prije Muhamedova roenja, odnosno oko 3920. god. pr. Kr. Noina arka navodno se usidrila na irakom gorju Cudi, nakon ega je izgraen veliki grad kojim je vladao Melik Kurdim iz Noina plemena. Kurdi ak tvrde da je upravo Noa izumio njihov jezik. Ali unato takvim velikim istraivakim potencijalima, Kurdistan je i dalje zabranje no podruje za arheologe i etnologe. Na sline potekoe nailazimo i u slikovitom kavkaskom podruju Cr noga mora, na kojemu se moda nalazila Kolhida iz legende o Jazonu i Argonautima, jer ga naseljavaju eeni koji ve dugo predstavljaju trn u oku Rusije. eeni sebe ovako opisuju:

"Ovu su zemlju oduvijek naseljavali drevni Semiti, potomci ema [Noina sina od kojega potjeu semitski narodi] koje su stoljeima napadali narodi razliitih rasa." Rusi su samo jedni od novijih osvajaa toga podruja. Nakon 2. svj. rata, u kojem su bili njemaki saveznici, eeni su nakon poraza Njemake pretrpjeli estoku osvetu od strane Rusije. Josif Staljin prognao je desetke tisua eena u sibirske logore smrti i, iako je 50-ih godina prologa sto ljea preivjelima bilo doputeno vratiti se u domovinu, njihove tenje za neovisnou, koje su poeli iskazivati nakon raspada Sovjetskoga Saveza 1991., iznova su izazvale protivljenje. Jo i danas se vode estoki oruani sukobi, kojima se kraj ne moe ni nazrijeti. Zbog najmanje 45.000 poginu lih i dva milijuna raseljenih eena, taj dio obale Crnoga mora nedostupan je za arheoloka ili etnoloka istraivanja. Ipak, kako smo vidjeli prethodno u ovoj knjizi, nema nikakve dvojbe da su se brojni temelji civilizacije iznjedrili upravo u okolici Crnog mora, a ne u Egiptu ili Mezopotamiji. Poljodjelstvo, stoarstvo, tkanje, izgradnja kua, planiranje gradova, tesarstvo, lonarstvo, metalurgija i dekorativna umjetnost, samo su neki od njih. A to je najznaajnije, ini se da su se ti izumi razvili u tom podruju prije oko 5600. god. pr. Kr., kada se vjerojat no dogodio crnomorski potop. S obzirom na to, kako pokazuju pionirska arheoloka otkria Jamesa Mellaarta, istoni humak Catal Hyka u sredinjoj Turskoj sigurno je bio pretpotopna metropola, iji su stanovnici dosegnuli spektakularan napre dak na tim poljima, prije nego li su oko 6000. pr. Kr. napustili taj grad. A logino je zakljuiti da Catal Hyk nije bio jedina riznica takvih izuma. U tom podruju, kao i u njegovoj okolici, zacijelo su postojala i druga velika sredita na slinom razvojnom stupnju, iako ih arheologija jo uvijek nije pronala. A u njihovu otkrivanju nedvojbeno e pomoi podmorska istraivanja Roberta Ballarda. Ali ak i da nepobitno utvrdimo stvarnost potopa koji je unitio brojna napredna naselja u okolici Crnoga mora, to bi izazvalo mnogo vie pitanja nego to bi dalo odgovora. Naime, ini se da je veina pretpotopnih izuma zaboravljena nakon crnomorskog potopa, da bi tri tisue godina poslije bili iznova otkriveni. Jesu li, dakle, svi izumi jednostavno nestali da bi na kon toliko dugo vremena bili iznova otkriveni i to u zapanjujue slinom obliku? A ini li nam se to nemoguim, postavlja se pitanje gdje su se u meuvremenu nalazili?

U ovoj smo knjizi pretpostavili da odgovor moda poiva u preivjelima iz potopa, koji su odreeno razdoblje nakon te katastrofe ivjeli u sjevernoj Africi u kojoj se, pak, odvijao proces isuivanja i poplavljivanja, koji ih je primorao na daljnje seobe, slijedom kojih su naselili Maltu, panjolsku, Francusku i Britaniju. Do slinih je zakljuaka dugo prije Ryanovih i Pitmanovih otkria, i potpuno neupoznat s idejom crnomorskog potopa, stigao i Robert Graves, oslanjajui se gotovo iskljuivo na svoje pjesniko tumaenje mitova. Ali ta hipoteza nije posve utemeljena, jer se uvelike osniva na nagaanjima i nedostaju joj vrsti dokazi. U svakom sluaju, valja nam s velikim zanimanjem iekivati nove spo znaje koje e iznjedriti iz nedavnih otkria Roberta Ballarda u moru kod Sinopa, kao i njegovih daljnjih istraivanja u blioj i daljnjoj budunosti. Naprimjer, jo nam ostaje utvrditi blagotvorne i destruktivne utjecaje Cr noga mora u kojemu se provode istraivanja. Naime, iako znamo da su se neki predmeti od drveta, materijala koji je u kopnenoj arheologiji veoma rijetka pojava, udesno sauvali u anaerobinim uvjetima, to moda nije sluaj s metalnim predmetima. Iako metalni predmeti esto mogu preivjeti tisuljeima ispod zemlje, u Crnome moru su se mogli potpuno rastopiti. Ostavimo li po strani te probleme, jedna od 'najluih', premda ne i nemo guih ideja jest, da na dnu Crnoga mora moda lei nekoliko 'Pompeja' iz 6. tisuljea pr. Kr., iekujui dolazak Ballardovih podmorskih robota. Ipak, ne smijemo misliti da se takvi ostaci mogu pronai samo na junoj ili turskoj obali Crnoga mora. Otkriva Catal Hyka, danas sedamdesetogodinji James Mellaart, nedavno je iznio pretpostavku da je potop moda najra zornije djelovao na ljudska naselja na zapadnoj i sjevernoj obali drevnog crnomorskog jezera, odnosno, naselja na "veoma niskom obalnom pojasu dananje Bugarske, Rumunjske i Ukrajine." Neosporno je da su se u poslijepotopnom razdoblju, kao i dugo nakon uspona kranstva, razliiti naro di uestalo selili iz podruja sjeverno od Crnoga mora na Bliski istok i u Europu, a arheolozi ne znaju koja su tono podruja prije toga naseljavali. Zanimljiva je injenica da se u imenima sjevernih rijeka koje utjeu u Crno more, kao to su Dunav i Don, a moda i Dnjepar i Dnjestar, skriva jedno od imena velike Boice Majke - Danaja - iz kojega je moda proiste klo i ime drevnih irskih graditelja megalita, Tuatha de Danaan ili 'naroda boice Danaje. Meutim, skriva li se togod zanimljivo u dubinama Crnoga mora uz njegovu sjevernu i zapadnu obalu, ne smijemo zanemariti ni njegovu isto nu obalu. Naprimjer, postoji velika mogunost da se u Crnome moru iza

ua dananje rijeke Rioni u Gruziji, nalazi velik broj pretpotopnih naselja, smjetena u blizini mjesta na kojemu se davno potonulo staro ue te rijeke slijevalo u staro crnomorsko slatkovodno jezero, prije nego li se zbog poto pa izgled tog podruja u potpunosti izmijenio. To moemo zakljuiti iz legende o Argonautima, koja kazuje da se na tome mjestu nalazio poslijepotopni kolhidski grad Aea, dok se u doba Argonauta rijeka Riona zvala Fazis. A to je samo jedno od mnogih podruja koja pruaju nadu u uspjeh pod morskih istraivanja Roberta Ballarda. Ali bez obzira nalaze li se na dnu Crnoga mora uistinu kakvi Pompeji iz kamenoga doba, injenica da je drevna obala Crnoga mora prije 5600. god. pr. Kr. bila duga vie od 1600 km, znai da e Ballardova istraivanja trajati najmanje nekoliko desetljea, ak i ako se ustanovi da su njegova otkria iz rujna 2000., kada su obznanjena, uistinu toliko spektakularna da e potaknuti neograniene fundacije neophodne za daljnja istraivanja. Tijek kojim e se odvijati istraivanja u budunosti, dodatno oteava inje nica da Crno more nije jedino podruje Ballardova interesa, jer druga, jednako zahtjevna, ukljuuju potragu za izgubljenim brodom za istraiva nje Arktika, Endurance, kao i za japanskim podmornicama koje su potonu le neposredno prije napada na Pearl Harbour. Meutim, imamo li na umu da je izlijevanje Crnoga mora bilo uzrokova no porastom razina svjetskih mora, koji je proces utjecao na itavo Sredo zemlje, ne smijemo razmiljati samo u granicama dananjeg Crnog mora. Budui da je Crno more neko bilo slatkovodno jezero okrueno kopnom, u kameno doba se na sredozemnoj strani bosporskog kopnenog mosta za cijelo nalazila neka velika luka opremljena za meunarodnu trgovinu, koja je, koliko je poznato, postojala prije 6. tisuljea pr. Kr. Ta se luka moda nalazila na Mramornom moru izmeu Bospora i Dardanela, u okolici da nanje ugodne i strateki smjetene luke Erdek. Moda se nalazila u blizini mjesta na kojima je poslije izgraena Troja i njezine istoimene nasljednice. Izrazito muljevita rijena ua diljem zapadne obale Turske skrivala su drevne luke, daleko od opasnosti koje su za sobom nosili podizanje razine mora i potresi. Stoga bi uistinu bilo ishitreno tvrditi da u tim podrujima ne postoji vie nita zanimljivo to bismo mogli otkriti, osobito s obzirom na politiku situaciju u Turskoj, koja ve dugo oteava strane arheoloke eks pedicije. to se tie Dardanela, Ryan i Pitman su logino usredotoili svoju po zornost na bivi bosporski kopneni most, kao na arinu toku velikog iz lijevanja Sredozemnog mora, za koje su ustanovili da se dogodilo oko

5600. god. pr. Kr. Ali, kako proizlazi iz Shackletonovih i van Andelovih karata postglacijalnog Sredozemlja, slian kopneni most morao se nalaziti i na zapadnoj ili sredozemnoj strani Mramornog mora, i to na mjestu na kojemu su se poslije oblikovali Dardaneli. Kada su, dakle, postglacijalna podizanja razine mora uzrokovala izlijevanje mora u tom podruju? I ka ko je taj dogaaj utjecao na tamonja obalna naselja? Danas to jo uvijek ne znamo. Velik broj drevnih naselja koja iziskuju podrobna istraivanja, postoje i u unutranjosti Turske i njezinoj blioj okolici. Kako smo spomenuli rani je u knjizi, arheolog sa Sveuilita u Cambridgeu, Ian Hodder trenutno provodi nova velika iskopavanja u Catal Hyku. Osim onoga to bismo mogli saznati na temelju Hodderovih iskopavanja velikog dijela pretpotop nog istonog humka, koji Mellaart nije istraivao 60-ih godina prolog stoljea, oekuju se i vijesti o njegovim moguim otkriima o fazama nase ljavanja poslijepotopnog zapadnog humka. to se tie danas jo uvijek mitskih Amazonki koje su navodno naselja vale sjevernu obalu Turske, Austrijanac Gerhard Poellauer je provizorno identificirao nekoliko drevnih naselja istono od Samsuna na Crnom moru, kao amazonske utvrde Themiskyru, Lykastiju i Chadesiju. Na jednoj od njih istie se kultna nia koja je moda sluila za obrede sjeanja na potop, nalik onima koji su se izvodili u hramu boice u Hierapolisu. Iz nedavnih arheolokih otkria koja su nepobitno dokazala da je podruje sjeverno od Crnoga mora naseljavalo ensko ratniko pleme, Sauromaanke, postoji mogunost da su slina plemena obitavala i na junim obala ma Crnoga mora. No Pollauer je za sada samo povrno pregledao to podru je, tako da ono jo uvijek iziskuje konkretna arheoloka istraivanja. Isto tako, u istonoj Turskoj postoje brojni hyci ili humci, za koje je utvreno da obiljeavaju mjesta drevnih naselja, ali koja iz razliitih razlo ga, poglavito zbog lokalnih politikih nemira, do sada nisu bila istraena. Dananji gradovi, kao to je Urfa, za koji smo pretpostavili da je moda bio pravi Abrahamov 'Ur', moda su mnogo drevnija nego to se do sada mislilo. No ni ta mjesta nisu bila prikladno istraena, jer tamonje suvreme ne kue stoje na drevnim ruevinama, koje se pod njima moda skrivaju. Nadalje, valja imati na umu da velik potencijal za srodna istraivanja pruaju i druge zemlje, osim Turske. Tako se, primjerice, negdje u sjever noj Africi, ispod pustinjskog pijeska ili uz istonu obalu Tunisa, moda nalaze ruevine amazonskog grada koji je navodno stajao na nestalom jezeru Tritonidi. I iako se taj grad spominje samo u mitu, njegovo bi otkri-

vanje moglo pruiti kljunu nedostajuu kariku izmeu ranih poslijepotopnih kultura Turske i kultura na Malti i okolnim podrujima. To bi uje dno objasnilo i postojanje velikog broja ranih ljudskih naselja u sjevernoj Africi, o kojima jasno svjedoe tassilijske freske koje je otkrio Henri Lhote, ali o kojima su do danas otkriveni tek oskudni arheoloki dokazi. A to se tie mogueg potonua kopnenih podruja u dubinama Sredo zemnog mora, o tome koliko su stvari mogle, i uistinu jesu nestajale ak i na kopnu zbog procesa ubrzanog isuivanja Sjeverne Afrike, svjedoi do gaaj koji je Herodot opisao u svojim Povijestima, a koji govori o velikoj vojsci perzijskoga cara iz 6. st. pr. Kr., Kambiza, koju je tvorilo 50.000 voj nika, a koja je bez traga nestala u zapadnoegipatskoj pustinji na svom sedmodnevnom maru od Tebe do Amonove oaze. Iako su mediji nedavno objavili da su ostaci te vojske moda konano otkriveni, to jo uvijek nije potvreno. Ali zahtjevan posao otkrivanja izgubljenog svijeta iz vremena crnomor skog potopa, ne mora nuno biti ogranien samo na kopnenu i podvodnu arheologiju. Kako su William Ryan i Walter Pitman ispravno primijetili u svojoj knjizi Noah's Flood, koja je probila led takvim istraivanjima, da nanja znanost omoguuje itav niz drugih pristupa. Naprimjer, slijedom velikog napretka znanosti koji se dogodio posljed njih nekoliko desetljea, u otkrivanju korijena ranih kultura moe pomo i i genetska analiza uzoraka DNK iz kostiju drevnih ljudi. Takvu vrst istra ivanja, koju je potaknuo talijanski genetiar Luigi Luca Cavalli-Sforza, danas dodatno razvijaju strunjaci poput dr. Bryana Sykesa s Instituta za molekularnu medicinu pri Sveuilitu u Oxfordu. Kako je Sykes pokazao na primjeru uvenog kostura 'ovjeka iz Cheddara iz kamenog doba, DNK uzeta iz drevne lubanje moe se usporediti s DNK uzetom iz uzorka sline dananjih stanovnika podruja u kojemu je lubanja otkrivena. Uspo redbom uzoraka DNK moe se ustanoviti da je neki dananji pojedinac izravni potomak vlasnika drevne lubanje. Primjenom slinih metoda, teo retski je mogue uzeti DNK iz lubanja Eteokreana i na taj nain utvrditi u kojoj su mjeri, i jesu li uope, genetski povezani sa stanovnicima Catal Hyka, ili s Kanaancima-Fenianima i drugim narodima. Pribavljanje reprezentativnih kostiju drevnih ljudi iziskuje opsena temeljna istraivanja, budui da su arheolozi prilikom iskopavanja rijetko pokazivali i najmanji interes za ljudske kosti, dok su ih raniji narataji arheologa bezbrino ba cali. S vremenom, meutim, na taj bi se nain mogli prikupiti dragocjeni i, moda, iznenaujui genetski podaci.

Drugi pristup, iju su nunost takoer isticali Ryan i Pitman, trebao bi obuhvaati genetiku jezika. Jo 1786., britanski sudac Vrhovnog suda i strastveni istraiva drevnih jezika, sir William Jones, odrao je predavanje u kojemu je iznio svoju tvrdnju o nekom "zajednikom izvoru, koji moda vie ne postoji", a koji e, kako se nadao, moi objasniti "izrazito velike slinosti sanskrtskog, perzijskog, grkog, latinskog, keltskog i njemakog jezika". Od tada je prolo vie od dva stoljea, tijekom kojih je lingvistika uvelike napredovala. Ipak, istinitost njegovih tvrdnji, kao i zakljuci kojima su one iznjedrile, ne mogu se zanijekati. Kao to genealozi mogu izraditi obiteljsko stablo, isto se moe primijeniti i na jezike. Tako se, primjerice, moe pokazati da su talijanski i panjolski, za razliku od njemakog, izravni potomci latinskog i engleskog jezika. Prema tome, tragamo li neto dalje u prolosti, mogli bismo pronai barem neke 'izgubljene' pretee dananjih jezika. S tim u svezi, nedvojbeno je najzanimljiviji jezik kojim su govorili pret potopni stanovnici Catal Hyka. Moemo pretpostaviti da su taj jezik govorili i neki narodi koji su se naselili u okolici slatkovodnog crnomor skog jezera prije potopa, koji se dogodio oko 5600. god. pr. Kr. Vidjeli smo da su se neke znaajke predindoeuropskih (i, moda, pretpotopnih) jezika sauvali u kasnijim kulturama, kao to je eteokretska, kao i u kulturi Frigijaca, Lemnijaca, a moda ak i talijanskih Etruana iz 1. tisuljea pr. Kr., a iji jezici do danas nisu u cijelosti odgonetnuti. Ne smijemo ishitreno odbaciti intrigantnu pretpostavku koju je iznio Cyrus Gordon, da je eteokretski jezik izvorno moda bio semitski. Isto tako, ne smijemo zanemari ti - izmeu ostalog, i stoga to, kako smo ranije spomenuli, eeni sebe smatraju potomcima zajednikog semitskog pretka, ema - da postoji iz vanredno velik broj jezika, koje danas govori najmanje 50 razliitih etni kih skupina ratrkanih u izoliranim kavkaskim dolinama. Razumno je pretpostaviti da jedan ili vie tih jezika moda sadre kljune tragove jezika 'pretpotopnih naroda. Meutim, u vremenu ubrzane specijalizacije bit e veoma teko pronai osobu, koja e na odgovarajui nain moi objasniti osamtisuljetni proces razvoja jezika. Naravno, najuvjerljiviji dokaz - koji e veinu problema o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi moi izbaciti u stratosferu arheolokog zanimanja - mora proizai iz onoga to su Robert Ballard i njegov kolega, arheolog Fredrik Hiebert moda ve otkrili, i to e moda otkriti u budunosti, slije dom svojih istraivanja ljudskih naselja koja lee duboko na dnu Crnoga mora.

Naime, otkriju li da su ta potonula obalna naselja bila barem na slinom, a moda i viem stupnju razvoja od Catal Hyka, i da su predstavljali sredita neke velike sile, morat emo izvriti radikalnu reviziju svih naih spoznaja o tome kako su i gdje nastale najstarije civilizacije. Morat emo odbaciti sve stare predrasude da je civilizacija poela u Egiptu, ili da je povijest poela u Sumeru. Njihovo e mjesto morati zauzeti novo, iako jo uvijek nesavreno gledite da je prava kolijevka ljudske civilizacije zae ta u okolici Turske i Crnoga mora. Bez obzira na logistike potekoe podmorskog i kopnenog istraivanja tog novog podruja, ono nedvojbeno iziskuje mnogo vee zanimanje javnosti i veu pozornost arheoloke zaje dnice, nego li mu je do sada pridavana. James Mellaart jo je 70-ih godina prolog stoljea primijetio, da izvan redna civilizacija koju je otkrio u Catal Hyku, "blista poput supernove medu prilino maglovitom galaksijom onovremenih seoskih kultura". A neto kasnije - iako neposredno prije objavljivanja Ryanove i Pitmanove hipoteze o crnomorskom potopu - pretpovjesniar Richard Rudgley ovako je prokomentirao Mellaartovu tvrdnju: "Budua otkria moda e otkriti da su i druge blistave zvijezde [osim Catal Hyka] neko sjale na nebeskom svodu neolitike civilizaci je u Anatoliji i izvan nje." U svjetlu onoga to su ve otkrili Ballardovi podmorski roboti, Argus i Little Hercules, Rudgleyeve su rijei uistinu primjerene, ak proroanske. Posve je mogue da barem neke od tih zvijezda danas lee u nimalo blistavim vodama Crnoga mora, strpljivo iekujui dan kada e biti otkrivene. Druge moda lee neotkrivene u Turskoj i okolnim zemljama. Stoga e Ballardova potraga za Noinim potopom moda iznjedriti mnogim drugim otkrii ma o izvorima nae civilizacije, brojnijima nego li su on ili njegov istraiva ki kolega Fredrik Hiebert ikada sanjali.

DODATAK

NEKI ZNAAJNI DOKUMENTI


I. DIO - SRODNE PRIE O POTOPU
1: Iz Knjige Postanka (Jeruzalemska Biblija, Kranska sadanjost, Za greb, 2004.). Jahvistika predaja ('J') oznaena je normalnim slovima, a sveenika ('P') kurzivom, sukladno nainu na koji te dvije predaje razdva ja Richard Elliott Friedman u knjizi Who Wrote the Bible?, London, Jona than Cape, 1988., str. 54 i dr. Post 6 "... 5 Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao o njegovoj pameti uvijek samo zloa. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na zemlji. 7 Ree Jahve: 'Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica zemlje - od ovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao to sam ih napravio.' 8 Ali je Noa naao milost u oima Jahvinim. 9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio ovjek pravedan i neporoan u svom vre menu. S Bogom je Noa hodio. 10 Tri su se sina rodila Noi: em, Ham i Jafet. 11 I kad je bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se bie na zemlji izopailo - 13 ree Bog Noi: 'Odluio sam da bude kraj svim biima jer se zemlja napunila opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14 Na pravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju naini s prijekletima i oblo i je iznutra i izvana paklinom. 15 A pravit e ju ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u irinu, a trideset lakata u visinu. 16 Na korablji naini otvor za svjetlo, zavri ga jedan lakat od vrha. Vrata na kora blji naini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17 Ja u, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako bie pod nebom, sve u emu ima dah ivota; sve na zemlji mora poginuti. 18 A s tobom u uiniti Savez; ti e ui u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja ene i ene tvojih sinova. 19

A od svega to je ivo - od svih bia - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preivi, i neka budu muko i ensko. 20 Od ptica prema njihovim vrstama, od ivotinja prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka ue k tebi da preivi. 21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa uvaj da bude hrana tebi i njima! 22 Noa uini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvrio." Post 7 "1 Onda Jahve ree Noi: 'Ui ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2 Uzmi sa sobom od svih istih ivotinja po sedam parova: mujaka i njegovu enku; od neistih ivotinja uzmi po jedan par: mujaka i njegovu enku. 2 (Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mujaka i enku -) da im se sjeme sauva na zemlji. 4 Jer u do sedam dana pustiti dad po zemlji etrdeset dana i etrdeset noi te u istrijebiti s lica zemlje svako ivo bie to sam ga nainio.' 5 Noa uini sve kako mu je Jahve naredio. 6 Noi bijae est stotina godina kad je potop doao na zemlju. 7 I pred vodama potopnim uu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova ena i ene sinova njegovih. 8 (Od istih ivotinja i od ivotinja koje nisu iste, od ptica, od svega to zem ljom puzi, 9 ue po dvoje - mujak i enka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.) 10 A sedmoga dana zapljute potopne vode po zemlji. 11 U dan onaj - estote godine Noina ivota, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12 I udari dad na zemlju da pljuti etrdeset dana i etrdeset noi. 13 Onoga dana ue u korablju Noa i njegovi sinovi: em, Ham i Jafet, Noina ena i tri ene Noinih sinova s njima; 14 oni, pa sve vrste ivotinja: stoka, gmizavci to po tlu gmiu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15 uu u korablju s Noom, po dvoje od svih bia to u sebi imaju dah ivota. 16 to ue, sve bijae par, mujak i enka od svih bia, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.

17 Pljusak je na zemlju padao etrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila povrinom. 19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekrie sva najvia brda pod nebom. 20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 21 Izgiboe sva bia to se po zemlji kreu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22 Sve to u svojim nosnicama imae dah ivota - sve to bijae na kopnu - izgibe. 23 I s t r e b i se svako bie s povrja zemaljskog: ovjek, ivotinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni to bijahu s njim u korablji. 24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. Post 8 1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke to bijae s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da suzbije vodu. 2 Zatvorie se izvori bezda na i ustave nebeske, i dad s neba prestade. 3 Polako se povlaile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4 a sedmoga mjeseca, sedamna estoga dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca po kau se brdski vrhunci. 6 Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio na korablji; 7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile. 8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9 Ali golubica ne nae uporita nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokri vae svu povrinu; on prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korab lju. 10 Poeka jo sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11 Prema veeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12 Jo poeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vie mu se nije vratila.

13 est stotina prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvoga dana u mje secu uzmakoe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povr ina okopnjela. 14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijae suha. 15 Tada Bog ree Noi: 16 'Izii iz korablje, ti, tvoja ena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova s tobom. 17 Sa sobom izvedi sva iva bia, sva stvorenja to su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji mnoe!' 18 I Noa izie, a s njime sinovi njegovi, ena njegova i ene sinova njegovih. 19 Sve ivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi to se zemljom miu - iziu iz korablje, vrsta za vrstom. 20 I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtve paljenice. 21 Jahve omirisa miris ugodni pa ree u sebi: 'Nikad vie neu zemlju u propast strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova poetka; niti u ikada vie unititi sva iva stvorenja, kako sam uinio, 22 Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta, zime, dani, noi nikada prestati nee. 2: Iz babilonskog epa o Gilgameu, XI. p l , st. 23-171 Kurzivom su oznae ni tee prevodivi ili pretpostavljeni dijelovi teksta. U uglatim zagradama nalaze se rijei za koje se moe pouzdano utvrditi da se nalaze u odlomci ma na mjestima gdje nedostaje dio ploe. Kurzivom u uglatim zagradama oznaeni su pretpostavljeni dijelovi teksta. Ploa XI (od stiha 23): "'Ti, ovjee iz urupaka, Utnapitime, sine Ubara-Tutua, sagradi drvenu kuu, podigni je u lai! Ostavi bogatstvo, trai ivot, prezri posjedovanje, spasi ivot.

Donesi u lau ivotno sjeme svake vrste! Odmah sagradi lau. Srazmjerna neka bude duina irini! Spusti je u slatkovodno more i pokrij krovom!' Shvatio sam i rekao bogu Ei, svome gospodaru: 'Uinit u, gospodaru, kako zapovijeda, sa strahopotovanjem u slijediti tvoje zapovijedi. Ali to u rei gradu, narodu i najstarijima meu njima?' Ea otvori usta i ree svome sluzi, meni: 'Ti ljudsko edo, treba da im kae: Veliki bog Enlil gleda me poprijeko, i zato neu vie stanovati u vaemu gradu, neu vie vidjeti Belovu zemlju Enlila. elim otii do slatkovodnog mora i stanovati kod Ee, moga milostivoga gospodara. A vas e blagosloviti svakakvim bogatstvima. Kad je zablistao prvi trak sunca, poeo sam sve spremati. Otiao sam do slatkovodnog mora, pribavio drvo i smolu, napravio plan lae i nacrtao ga. Sva moja svojta, jaki i slabi, latie se posla. U mjesecu velikoga amaa bijae zavrena laa. Sve to sam posjedovao natovario sam, natovario sam i srebro, i zlato, i ivotno sjeme svake vrste. Svu svoju obitelj i najbliu rodbinu ukrcao sam na lau. Veliku stoku i male ivotinje ukrcao sam na nju. Zanatlije svih vjetina pustio sam da uu. Bog mi je dao odreen rok: 'Uveer, kad vladari tame puste strahovitu kiu, ui u lau i zabravi vrata!' Kad doe to vrijeme, vladari tame spustie strahovitu kiu. Gledao sam nevrijeme, bilo je strano! Uao sam u lau i zabravio vrata.

Ogromnu sam barku prepustio kormilaru Kad je jutro osvanulo, podignu se crni oblaci kao gavrani. Bjesnili su svi zli dusi, svjetlost se pretvorila u tamu. Juni vjetar je tutnjao, vode su buei hujale i ve dostigle planine, sruile se na sve ljude. Brat brata vie nije prepoznavao. I sami se bogovi uplaie potopa, pobjegoe i popee se na Anuov Brijeg bogova. uureni kao psi gurahu se medu sobom. Itar vie kao ena u tekom porodu, zavija mio glas divne boginje: 'Lijepa zemlja prolih vremena postala je blato, jer sam zlo govorila na Skuptini bogova! Kako sam mogla tako zlo govoriti na Skuptini bogova i objaviti rat za unitenje moga naroda? Kako sam mogla unititi sve svoje ljude? Kao u meteu bitke odnijela ih je poplava. Jesam li zato dala da se ljudi raaju da sada kao riblje leglo ispunjavaju more!?' I svi bogovi plau s njom, pognuti sjede bogovi i plau. Muka njenih boli zatvara im usta. est dana i est noi potocima je padala kia. Sedmoga dana popusti potop, bila je tiina kao nakon bitke. More se smirilo, a zlokobna oluja stiala. Promatrao sam vrijeme, posve se stialo. Svi su se ljudi pretvorili u blato. Pusto i jednolino bilo je tlo zemlje. Otvorio sam okno i svjetlost mi je obasjala lice. Pao sam niice, sjeo sam i plakao, plakao sam i suze su mi tekle niz lice. Pogledao sam prema dalekoj vodenoj pustinji. Glasno sam jadikovao, jer svi su ljudi poginuli.

Nakon dvanaest dvostrukih sati die se jedan otok. Laa je plovila prema brdu Nissir. Nasukala se i vrsto ostala na njemu. est je dana drao brijeg lau i nije joj vie dao da se zaljulja. Kad nastupi sedmi dan, uzeh goluba i pustih ga. Golub ode i opet se vrati. Nije naao mjesto na kojemu bi se zaustavio i stoga se vratio. Uzeh lastavicu i pustih je. Lastavica odleti i vrati se. Nije nala mjesta na kojemu bi se zaustavila i stoga se vratila. Uzeh gavrana i pustih ga. Gavran odleti, vidi kako voda presuuje, eprka, dere i grake i ne vrati se vie. Tada sam ih sve pustio vani, na sve etiri strane i prinio janje kao rtvu, rtveno zrnevlje prosuo sam na vrhu brda, spalio sam cedrovo drvo i mirtu. Bogovi su udisali miris. Ugodno se dizao miris do bogova. Kao muhe skupili se bogovi nad rtvom. Kad je stigla gospodarica bogova, podigla je velike dragulje koje joj je Anu dao nainiti kao nakit: 'Vi, bogovi! Kao to nikada neu zaboraviti nakit od dragulja na mome vratu, tako u misliti na ove dane i nikada ih neu zaboraviti! Neka svi bogovi dou na rtvu, Enlil neka doe! Ne razmiljajui, on je poslao potop i moje je ljude osudio na propast.'"

3: Iz: Beros, Babilonske ili Kaldejske povijesti (Babyloniaka), izgubljene povijesti Babilona koju je u 3. st. pr. Kr. na grkome jeziku napisao babi lonski sveenik Beros prema djelu Aleksandra Polihistora, grkog gramatiara iz 1. st. pr. Kr. Grki tekst sadran u: F. Jacoby, Die Fragmente der griechischen Historiker III, C, str. 378-82. [Engl. prijev. u: W. G. Lambert & A. R. Millard, Atra-hasis: The Babylonian Story of the Flood, Oxford, Cla rendon Press, 1969., str. 135-6] "Isti taj Aleksandar, seui jo dalje u prolost od vladavine devetoga kralja, Ardatesa, sve do desetoga, kojega oni nazivaju Xisuthros, ovako izvjeuje o onome to kazuju kaldejski tekstovi: Ardatesa je nakon smrti naslijedio njegov sin Xisuthros koji je vladao osamnaest sara, a za njegove se vlada vine zbio velik potop o kojemu je ovako zapisano: "U snu mu se pojavi Kron koji mu ree da e petnaestoga dana mjeseca daisosa ovjeanstvo biti uniteno potopom. Stoga mu naloi da iskopa rupu i u nju zakopa poetak, sredinu i zavretak svih zapisa iz Sipara, grada (boga) Sunca; i da izgradi lau i ukrca se u nju zajedno sa svojom obitelji i bliskim mu prijateljima., i neka u lau utovari hranu i pie, i u nju ukrca ptice i ivotinje, a kada sve to uini, neka otplove. Upita li ga tko kamo ide, neka odgovori: 'Bogovima, da molim za milost ljudima (za blagoslov ljudi).' On ga poslua te izgradi lau dugu pet stadija i dva stadija iroku, a kada je uinio sve kako mu bi naloeno, ukrca u nju svoju enu, djecu i najprisnije mu prijatelje. Tada nastupi potop, a nedugo nakon to su se vode povukle, Xisuthros pusti nekoliko ptica koje mu se uskoro vratie jer ne naoe hrane ni uporita nogama. Nekoliko dana poslije, Xisuthros ponovno pusti ptice, koje se iznova vratie na lau, no toga im puta noge bijahu prekrivene blatom. A kada ih je pustio trei put, nisu se vratile i Xisuthros zakljui da je povrina okopnjela. Stoga odigne nekoliko brodskih dasaka i, vidjevi da se laa nasukala na nekoj planini, iskrca se zajedno sa svojom enom, kerkom i kormilarom, pade niice na zemlju, podigne rtvenik i prinese rtvu bogovima, nakon ega nestade zajedno sa svima koji se s njime iskrcae. Uvidjevi da se Xisuthros i njegova pratnja ne vraaju, oni koji su ostali na lai izau se da ga potrae, zazivajui ga imenom. Vie nikada nisu vidjeli Xisuthrosa, ali uli su glas koji im je govorio da trebaju tova ti bogove i znali su da e zbog svoje pobonosti obitavati s bogovima, zaje dno sa svojom enom, keri i kormilarom. Rekao im je da se vrate u Babi-

lon i da spase siparske zapise, kako im je bilo naloeno te da ih razglase svim ljudima. A rekao im je i da se nalaze u zemlji Armeniji. Kada su to uli, prinesu rtve bogovima i otputie se zemljom u Babilon. Dio lae koja se zaustavila na Gordijskome gorju u Armeniji i danas ondje lei, a tamonji ljudi s nje struu smolu od koje izrauju talismane. Kada su, tako, stigli u Babilon, pronali su siparske zapise i, nakon to su osnovali mnoge grado ve i podigli svetita, iznova su izgradili Babilon." 4: Iz prie o Deukalionu prema Apolodoru iz Atene: Grki uenjak Apolodor iz Atene pisao je oko 140. pr. Kr., a najpoznatiji je po svojim Kroni kama grke povijesti. Ovdje se koristimo prijevodom Theodorea H. Gastera iz njegove knjige Myth, Legend and Custom in the Old Testament, New York, Haarper & Row, 1969., str. 84 Apolodor, Knjiga 1.7, 2 Deukalion bijae sin Prometejevi imao je enu Piru, ki Epimeteja i Pandore, prve ene koju stvorie bogovi. Ali kada je Zeus odluio unititi brona ni narataj ljudi, Deukalion, na savjet Prometejev, izradi lau nalik kove gu i, natovarivi je svime to im je bilo potrebno, ukrca se u nju zajedno sa svojom enom. No Zeus izlije silnu kiu s neba na zemlju koja poplavi vei dio Grke, tako da svi ljudi izginue, osim nekolicine koji su se sklonili na oblinju visoku planinu. A onda se rascijepe tesalijska brda i sav svijet iza Istma i Peloponeza bi poplavljen. Ali Deukalion, koji je u lai plovio morem devet dana i toliko noi, nasue se na Parnasu i, nakon to su kie prestale, iskrca se ondje i prinese rtvu Zeusu ..." 5: Iz prie o Deukalionu prema Lukijanu iz Samosate Lukijan iz Samosate (oko 120.-180. po Kr.), roen je u Samosati u drevnoj Komageni u Siriji, dananjem Samsatu u Turskoj. Bio je govornik i pamfletist, poznat po svojstvenom cinizmu. Izvorni grki tekst njegova djela O sirijskoj boginji, u kojemu iznosi svoju verziju prie o Deukalionu, 20-ih je godina prologa stoljea preveo A. M. Harmon, a objavljena je u djelu Lucian (8 sv), prev. A. M. Harmon, London, Heinemann i Cambridge (Mass.), Harvard University Press, 1925. U prilino promaenom pokua ju da zadri izvornost Lukijanova arhainog grkog, Harmon je njegovo djelopreveo na srednjoengleski. Prijevodkojim se ovdje sluimo osuvreme njena je verzija Lilinah biti-Anat, s prilozima Harolda W. Attridgea i Ro berta A. Odena, a dostupan je na internetskoj stranici [www.geocities. com/SoHo/Lofts/2938/deasyria2]

O sirijskoj boici, 12. pogl. "Mnogi vele da je Deukalion, kojega nazivaju i Sisythes [oblik imena Xisuthros] podigao svetite. To je onaj Deukalion za ijega se ivota dogodio velik potop. O Deukalionu sam uo priu koju meu sobom pripovijeda ju Grci njemu u ast, a glasi ovako. 'Ovaj narataj, dananji ljudi, nije bio prvi, jer je prvi narataj bio uniten, a ovo je drugi narataj koji je potekao od Deukaliona i namnoio se. Prvi su ljudi, kau, bili veoma okrutni, inili su opaine, nisu se drali prisega, nisu voljeli strance niti su bili milosrdni prema poniznima; a radi tih prije stupa zadesila ih je velika nevolja. Iz zemlje su iznenada izbile velike vode i s neba se spustile velike kie, rijeke su se slijevale u bujicama i more se diglo visoko, dok se sve nije pretvorilo u vodu i dok svi nisu ieznuli. Samo je Deukalion radi svoje mudrosti i dobrote ostao meu ljudima kako bi posijao drugi narataj. A ovako bijae spaen. U svoju je veliku lau ukrcao svoju djecu i ene, a potom je i sam uao u nju. Za njim su ule svinje, konji, lavovi, zmije i sve divlje zvijeri, svi stvorovi koji ive na zemlji, u parovima. A sve ih je srdano primio i nitko mu nije uinio zlo, jer su im bogovi udijelili veliku milost. Dok je trajao potop, svi su plovili u jednoj lai. Tako Grci pripovijedaju o Deukalionu.' 13. pogl. "Ali o onome to se nakon toga dogodilo, stanovnici Svetoga Grada [tj. Hierapolisa] pripovijedaju priu koja e nas s pravom zauditi. Kazuju o tome kako se u njihovoj zemlji otvorio velik ponor koji je progutao svu vodu, a kada se to dogodilo, Deukalion je podigao rtvenike i izgradio hram iznad ponora i posvetio ga Heri [Atagarti]. Osobno sam vidio tu rupu koja je veoma malena, a nalazi se ispod hrama. Ne znam je li nekada bila velika, ali ona koju sam vidio bila je malena." U spomen na tu priu ine sljedee. Dva put godinje dovode vodu iz mora u hram. A u tome ne sudjeluju samo sveenici, nego svi ljudi iz Sirije i Arabije; i svi ljudi iz zemalja iza Eufrata odlaze na More i uzimaju vodu, koju potom izlijevaju u hramu. Ona se potom slijeva u onu rupu; i premda je rupa mala, u nju stane velika koliina vode. I pritom govore da je Deu kalion utemeljio taj obiaj u svetitu, u znak sjeanja na tu katastrofu i na boansku milost.

28. pogl. "Hram stoji na brdu u sreditu grada, a okruen je dvama zidovima. Jedan je zid veoma star, dok drugi nije podignut dugo prije naega vremena. Ulaz u svetite okrenut je prema sjeveru... a na tome ulazu stoji stup visok 300 hvati koji je ondje podigao Dioniz. Dva puta godinje ovjek se uspinje na jedan od tih stupova i sedam dana boravi na njegovu vrhu. A vele da to ine iz ovoga razloga. Obian puk vjeruje da razgovara s bogovima na nebu i od njih ite blagodati za sav narod sirijski, a bogovi otamo uju njegove molitve. Drugi, meutim, vjeruju da to ine i zbog Deukaliona, u znak i sjeanje na onu nevolju kada su ljudi pred potopom bjeali u planine i na kronje visokih stabala." [Biljeka autora: U 18. pogl. smo neznatno izmijenili navedeni prijevod, odluivi se za izraz 'prema sjeveru', umjesto prevoditeljeva nejasnog izra za 'prema Septemtryonu'.]

II. DIO - PRIE O POTOPU KOJE GOVORE O PODIZANJU RAZINE MORA 1: Iz djela Filona Judejskog (oko 20. pr. Kr. - 50. po Kr.), aleksandrijskog filozofa koji je pokuao uskladiti Bibliju s djelima grkih filozofa. Iz Filonova djela 0 nepropadljivosti svijeta [Philo Judaeus, Works, prev. C. D. Jonge, Bohn's Ecclesiastical Library, 4 sv., 1854.Y] O razdvajanju Sicilije i Italije Filon, O nepropadljivosti svijeta, xxvi "Zamislite kolika su kopnena prostranstva, ne samo ona uz obalu, nego ak i ona koja su se nalazila posvema u unutranjosti, progutale vode; i zamislite koliko je velik dio zemlje postao morem kojim danas plove ne brojeni brodovi. Tko ne poznaje ona najsvetija Sicilska vrata koja su u dre vna vremena povezivala Siciliju s talijanskim kopnom? I nisu li morska prostranstva s obje strane uzburkivale silne oluje koje su se meusobno spajale, dolazei sa suprotnih strana, preplavivi i rastrgavi zemlju meu njima ... uslijed ega je Sicilija, koja je do tada bila dio kopna, bila primo rana pretvoriti se u otok."

A kau da su i mnogi drugi gradovi nestali jer ih je progutalo more; jer govore o tri grada na Peloponezu: Aigira i zidine lijepe Boure I prostrani dvori heliki I mnogi drugi, neko slavni gradovi Obrasli naplavinama i morskim travama, koja neko ivjee u blagostanju, a danas lee pod morem." 2: Iz: Diodor Sicilski, Biblioteca Historica ['Historijska biblioteka'] Diodor Sicilski bio je grki povjesniar iz 1. st. pr. Kr., podrijetlom iz Agira na Siciliji. Iz njegovih pisanja saznajemo da je putovao Egiptom u razdo blju od 60. do 57. pr. Kr., gdje je prouavao arhive kraljevske knjinice u Aleksandriji. Nekoliko je godina boravio i u Rimu. Posljednji dogaaj koji je zabiljeio zbio se 21. pr. Kr. Ovdje iznosimo prijevod C. H. Oldfathera u Diodor of Sicily in Twelve Volumes, sv. III, str. 227 i dr., Loeb Classical Library, London, Heinemann & Cambridge (Mass.), Harvard University Press, 1939. O Crnome moru koje je izvorno bilo jezero i o tome kako je podizanje svjetskih mora utjecalo na otok Samotraku prije nastanka Dardanela. Diodor Sicilski, Biblioteca Historica, 5. knjiga, pogl. 47, 4 Neki vele da se taj otok [Samotraka] u drevno doba zvao Samos, ali kada su se ljudi naselili na otoku poznatome po imenu Trakija, drevni se Samos, radi slinih imena, poeo nazivati Samotraka po zemlji Trakiji koja lei nasuprot njega. Naselili su ga ljudi koji su nikli iz same zemlje... Prvi i izvorni stanovnici toga otoka govorili su jedinstvenim drevnim jezi kom, i mnoge rijei toga jezika sauvale su se do danas u njihovim rtve nim obredima. A Samotraani pripovijedaju da je prije poplava koje su zadesile druge narode njih pogodio straan potop zbog kojega se najprije prepolovio prolaz izmeu Kijenskih stijena, a potom Helespont. A Pont [Crno more] koji je u to doba bio jezero, toliko je nabujao od rijeka koje su u njega utjecale da je, radi silnih voda koje su se u njega izlijevale,

silovito prodro u Helespont i poplavio velik dio azijske obale i potopio znatan dio nizinskih podruja Samotrake. A upravo su radi toga, kako smo saznali, u kasnija vremena ribari katkad znali uhvatiti u svoje mree kame ne kapitele stupova, jer su potopne vode potopile ak i gradove. Stanovnici koje je zahvatio potop, nastavlja zapis, pobjegli su u vie predje le otoka. A kako je more sve vie raslo, molili su se svojim bogovima. Bu dui da su im ivoti bili poteeni, svoj su spas odluili obiljeiti postavlja njem meaa oko otoka i posvetiti rtvenike na kojima ak i danas prinose rtve. Iz tih razloga oito je da su upravo oni nastanjivali Samotraku prije potopa... I... tvrde da su u toj zemlji roena djeca Zeusa i Elektre, koja bijae jedna od Atlandianki (ustvari, ki Atlantova), Dardan, Jazion i Harmonija. A meu njima se isticao Dardan, ovjek koji je zamiljao velike pothvate i prvi koji je u Aziju doplovio brodom, utemeljio grad Dardaniju i usposta vio kraljevstvo koje se prostiralo oko grada, koji je u kasnija vremena na zivan Troja, i svojim je imenom nazvao narod Dardanaca. 3: Diodor Sicilski, u prijev. C. H. Oldfathera u Diodorus of Sicily in Twel ve Volumes, sv. III, str. 245 i dr., Loeb Classical Library, London, Heinemann & Cambridge (Mass.), Harvard University Press, 1939. O otoku Rodosu kojim su harale poplave. Diodor, Biblioteca Historica, 5. knjiga, pogl. 55 "Otok zvan Rodos prvi su naselili Telhini; bila su to djeca Thalatte [Mora] ... Pripovijeda se da su oni prvi otkrili odreena umijea i uveli druge stvari korisne za ivot ljudi. A ujedno bijahu i prvi narataj ljudi. Kau da su izra ivali kipove bogova, a neki drevni prikazi bogova dobili su ime po njima..." 56. pogl. "U poznije doba, kazuje mit, Telhini, unaprijed uvidjevi da e biti potop, napustie otok i ratrkae se po svijetu. Lik (Lycus) ode u Likiju i ondje, uz rijeku Ksant podigne hram Apolonu Likijskom. A kada je nastupio potop, svi ostali stanovnici izginue - a budui da su vode, zbog obilnih kia, preplavile otok, njegove ravnice pretvorie se u stajaa jezera - ali nekolici na ih se ipak spasila, uspjevi pobjei u vie predjele otoka. Meu njima

bijahu sinovi Zeusovi. Mit nam dalje kazuje da je Helij, koji bijae opinjen Rodosom, nazvao taj otok njegovim imenom i uinio da se povuku vode koje su ga preplavile ... Tada su stvorene Helijade koje su nosile njegovo ime [a koje J. L. Myers poistovjeuje s prvim minojskim stanovnicima Rodosa] ... Radi tih se dogaaja vjeruje da je to sveti Helijev otok. Osim to su dokazale svoju nadmo nad svim drugim ljudima, Helijade su ih nadmaivale i svojom uenou, osobito poznavanjem astrologije; uvele su i mnoge nove pomorske vjetine i podijelile dan u sate ... A Makar meu njima otiao je na Lezbos, Kandal na Kos i Etis, otplovivi u Egipat, gdje je osnovao grad koji ljudi zovu Heliopolom u ast njegova oca; upravo su od njega Egipani nauili zakone astrologije. Ali kada je u kasnije doba potop zadesio Grke i veina je ljudskog roda izginula zbog obilnih kia, na isti su nain bila unitena i sva pisana svjedoanstva; pora di toga Egipani, iskoristivi povoljnu priliku, prisvojie sebi svo znanje o astrologiji i upravo radi toga, a budui da Grci, zbog svojega neznanja, vie nisu polagali pravo na izum pisma, vlada vjerovanje da su Egipani prvi ljudi koji su otkrili zvijezde. I Atenjani, iako su osnovali grad u Egiptu koji ljudi zovu Sais, trpjehu od istoga neznanja zbog potopa.

III. DIO - LEGENDA O ATLANTIDI Iz Platonova Timeja i Kritije. Atenski filozof Platon (427.-348. pr. Kr.) u poznijim je godinama svoga ivota napisao nekoliko dijaloga. U nekima od njih raspravu usmjerava njegov uitelj Sokrat. Time) i nedovren Kritija dva su takva dijaloga, a oba sadre opise legendarne Atlantide, pri emu je potonji u tom pogledu mnogo iscrpniji. Ovdje se koristimo prijevodom B. Jowetta, The Dialogues of Plato (3. izd.), Oxford, 1892., sv. 3, u: J. V. Luce, The End of Atlantis: New Light on an Old Legend, London, Thames & Hud son, 1969., str. 207 i dr. 1.) Timej, 20 d - 27 a Kritija. Sluaj, dakle, Sokrate, priu veoma neobinu, ali potpuno istinitu, koju je potvrdio Solon, najmudriji od sedam mudraca. On bijae roak i drag prijatelj moga pradjeda Dropida, kako i sam veli u mnogim svojim pjesmama; ispripovijedao je tu priu mome djedu Kritiji, koji ju je upam-

tio i nama ponovio. Meu drevnima, rekao je, bilo je Atenjana koji uinie velika i udesna djela, koja su protekom vremena i zbog unitenja ljudskoga roda zaboravljena, a jedno meu njima nadmauje sva ostala djela. O nje mu emo sada govoriti. Bit e to dostojan spomenik nae zahvalnosti tebi i vjerna i dostojna himna u slavu boice na ovaj dan njezine sveanosti. Sokrat. U redu. A koje je to uveno djelo Atenjana o kojemu govori Kritija pozivajui se na Solona, a da nije tek izmiljen mit, ve stvarna istina? Kritija. Ispripovijedat u priu iz vremena poetaka svijeta, koju sam uo od jednoga starca; jer Kritija je u vrijeme kada ju je kazivao, kako je rekao, imao gotovo devedeset godina, dok sam ja bio desetogodinjak. Upravo je bila Kureotida, trei dan Apaturija. Kao i svake godine i tada se sveanost za nas, djecu, odvijala uobiajenim tijekom. Oevi nam odredie nagrade za recitiranje. Recitirale su se mnoge pjesme mnogobrojnih pjesnika, a podosta nas je pjevalo Solonove, u ono vrijeme jo nove. Jedan meu nama, ili stoga to je to uistinu mislio ili, pak, da ugodi Kritiji, izjavio je kako sma tra da Solon nije samo najmudriji meu ljudima, ve i najuzvieniji meu pjesnicima. Starac se, sjeam se dobro, ozario na te rijei i rekao s osmje hom na licu: 'Doista, Aminandre, da se Solon nije samo uzgred bavio pje snitvom, ve da je na njemu ozbiljno radio, kao drugi, i da je dovrio pripo vijest koju je sa sobom donio iz Egipta, te da ga razdori i nedae koje je zatekao u svojoj zemlji kada se vratio kui, nisu primorale da se posveti drugim stvarima, vjerujem da bi uivao slavu jednaku Homerovoj ili Hesiodovoj, ili kojeg drugog pjesnika. A o emu govori ta pria, Kritija?, ree Aminandar. O najveem od svih djela Atenjana koje je trebalo postati najuvenije, ali protekom vremena i iskrivljavanjem od strane glumaca, glas o njemu do nas nije stigao. Ispripovijedaj nam, ree drugi, itavu priu i reci nam kako je i od koga Solon uo tu istinitu predaju' On odgovori: U Egiptu, u delti Nila, u koju se pri kraju rava Nilov tok, postoji noma zvana Saiska, a i veliki grad u njoj nosi ime Sais i iz toga gra da potjee kralj Amasis. Stanovnici toga grada uzimaju za svoga osnivaa

boicu koju Egipani zovu Neith i vele da je to ista ona boica koju Heleni zovu Atena; a Saiani veoma vole Atenjane i govore da su im oni, na neki nain, srodnici. U taj je grad doao Solon i ondje ga primie uz velike po asti; a kada je o starim vremenima pitao sveenike koji bijahu u to naju pueniji, otkrio je da o tim vremenima nema pravoga znanja ni on, ni bilo koji drugi Helen. Jednom prilikom, u nastojanju da ih navede da priaju o starinama, poeo im je pripovijedati o najdrevnijim dogaajima iz naega dijela svijeta - o Foroneju, kojega nazivaju prvim ovjekom, i Niobi; i o Deukalionu i Piri koji preivjee potop; i utvrdio je rodoslovlje njihovih potomaka te, odre divi datume, pokuao je izraunati prije koliko godina su se zbili dogaa ji o kojima je govorio. Uto jedan od sveenika, koji bijae veoma star, ree: O, Solone, Solone, vi Heleni jo ste djeca i meu vama nema starog Helena. Solon ga na to upita to time eli rei. Mladi ste svi, odgovori sveenik, due su vam mlade jer u njima ne nosite nikakvo davno vjerovanje stvore no na osnovu starih predaja, niti ikakvo znanje vremenom osijedilo. A evo to je tomu uzrok. Mnoga su unitenja sustizala ljudski rod na najrazliitije naine, i jo e ga sustizati; vatrom i vodom ona najvea, a ona manja na bezbroj drugih naina. Postoji pria, koju ste ak i vi sauvali, da je neko davno Helijev sin Faeton, upregao konje koji su vukli kola njegova oca i zbog svoje je neumjesnosti skrenuo s oeve putanje i spalio sve na Zemlji, a i sam je poginuo od udara munje. Iako ta pria ima oblik mita, u stvarnosti ona govori o tome kako nebeska tijela koja krue oko Zemlje skreu sa svojih putanja, zbog ega na Zemlji zbog velikih poara, u velikim vremenskim razmacima, dolazi do pustoenja. Takva su vremena najpogubnija za one koji nastanjuju brda i suhe i visoke predjele, za razliku od onih koji obitavaju uz rijeke i na mor skim obalama. A od te nas nesree uva izlijevanje Nila, naega spasitelja koji nas nikada ne iznevjeri. Ali, s druge strane, kada bogovi odlue vodom oistiti Zemlju, u vaoj e zemlji preivjeti oni koji ive na planinama, pastiri i stoari, dok one poput tebe, koji ive u gradovima, rijeke odnose u more. U ovoj, pak, zemlji, ni tada, kao ni u neka druga vremena, polja ne preplavljuju vode s visina, nego, naprotiv, sve izbijaju i nadolaze odozdo; upravo su radi toga predaje koje su se ovdje sauvale najdrevnije. Istina je da ljudski rod preiv-

ljava, katkad u veem, katkad u manjem broju uvijek kada ne potraju otre zime ili kada ega ne odbija. I to se god dogodilo u tvojoj ili u naoj ze mlji, ili u ijednom drugom podruju svijeta za koji znamo - postoje li kakva uzviena ili na drugi nain izvanredna djela, o njima su pisali nai drevni i ti se zapisi uvaju u naim hramovima. A nakon odreenog razdoblja, kada se vi i drugi narodi tek ponete slui ti pismom i ponovno sredite sve to je za ivot u gradovima potrebno, obruava se nebeski val, kao kakva poast, ostavljajui na ivotu samo one meu vama koji su nepismeni i neobrazovane. Tako morate poinjati iznova poput djece, ne znajui nita o onome to se meu nama ili meu vama dogaalo u drevna vremena. A to se tie vaih rodoslovlja koje si nam upravo nabrojao, Solone, ona su tek poput djejih pria. Prije svega, vi se sjeate samo jednoga potopa na Zemlji, iako ih je ranije bilo mnogo. Nadalje, vi ne znate da je vau zemlju neko nastanjivao naj ljepi inajbolji rod meu ljudima, i da ste vi i itav va grad potekli od maloga sjemena ili nekolicine meu njima koji su preivjeli. A to ne znate jer su oni koji su preivjeli to unitenje ve naratajima mrtvi i za sobom nisu ostavili nijednu pisanu rije. A bilo je to vrijeme prije sveopeg potopa, Solone, kada je grad koji se danas zove Atena nadmaivao sve u ratu, i u svim je drugim stvarima bio najbolje ureen od svih drugih gradova, a kazuje se da je izvodio najuzvienija djela i da je bio najljepi od svih dru gih gradova pod svodom nebeskim o kojima nam govore predaje. Solon se udio njegovim rijeima te zamoli sveenike da mu kau sve re dom o tim drevnim stanovnicima. Slobodno moe uti o njima, Solone, ree mu sveenik, a to za tvoje, kao i za dobro tvoga grada, a povrh svega, za dobro boice koja je zatitnica, roditeljica i odgojiteljica obaju naih gradova. Ona je utemeljila tvoj grad tisuu godina prije naega, primivi od Geje i Hefesta sjeme tvoje rase, a potom je utemeljila na grad za koji nai sveti zapisi kau da je osnovan prije 8000 godina. to se tie tvojih sugraana koji su ivjeli prije 9 000 godina, ukratko u te izvijestiti o njihovim zakonima i njihovu najslavnijem djelu; o tonim po jedinostima itave stvari ut emo poslije, u nae slobodno vrijeme, iz sa mih svetih zapisa. Usporedi li te zakone s naima, uvidjet e da su mnogi nai zakoni pandan vaim drevnim zakonima.

Prije svega, postoji kasta sveenika koja je odvojena od svih drugih kasta; nadalje, postoje zanatlije koji sami obavljaju nekoliko zanata i meusobno se ne mijeaju; a postoji i stale pastira i lovaca, kao i stoara; a uvidjet e, takoer, da se egipatski ratnici razlikuju od svih drugih stalea i da im zakon nalae da se iskljuivo posvete vojnim poslovima; tovie, oni nose oklope i koplja, oruja o kojima je boica poduila meu Azijcima najprije nas, a u vaem dijelu svijeta najprije vas. Nadalje, to se tie mudrosti, vidi li da je na zakon od samoga poetka prouavao itavporedak stvari, zahvaaju i ak proroanstva i medicinu koja daje zdravlje; iz tih boanskih elemena ta proistjee sve to je neopohodno za ivot ljudi i sva njima srodna znanja. Taj red i poredak boica je prvo prenijelaiopila vama kada je utemeljila va grad; ona je odabrala i mjesto na zemlji na kojemu ste roeni jer je znala da e ta zemlja, zbog harmonije godinjih doba iznjedriti najmudrijima od svih ljudi. Stoga je boica, koja je jednako voljela rat i mudrost, odabrala i najprije naselila to mjesto na kojemu je bilo najizvjesnije da e se roditi ljudi najvie nalik njoj. Ondje ste obitavali i imali ste takve, i jo bolje zako ne i vrlinama ste nadmaivali sve druge rase, jer postali ste djeca i uenici bogova. Naa povijest biljei mnoga velika i udesna djela vae drave. Ali jedno od njih nadmauje sve druge veliinom i hrabrou. Naime, ta povijest kazuje o monoj sili koja je bez ikakva povoda pokrenula ratni pohod protiv itave Europe i Azije, koji je va grad osujetio. Taj je sila stigla s Atlantskoga oceana, jer u to su doba Atlantikom mogli ploviti brodovi; a u njemu se nalazio otok, smjeten ispred tjesnaca kojega vi nazivate Heraklovim stupovima. Taj otok bijae vei od Libije i Azije zajedno, i njime se stizalo do drugih otoka s kojih ste mogli prelaziti na itav kontinent sa su protne strane koji je okruivao ovo pravo more. A to je more, koje se nalazi unutar Heraklovih stupova (tj. Sredozemno more) tek luka s uskim prola zom, dok je drugo more pravo more, a zemlja koja ga okruuje sa svih strana uistinu se moe nazvati kontinentom bez granica. A na tom je otoku imena Atlantida, postojalo veliko i udesno kraljevstvo koje je uspostavilo svoju vlast i nad mnogim drugim otocima, kao i nad dijelom kontinenta. To kraljevstvo imena Atlantida dralo je pod svojom vlau Libiju unutar Heraklovih stupova, sve do Egipta, a Europu sve do Tirenije [Etrurije u Italiji]. Ta mona sila, zdruena u jedno, odluila je najednom pokoriti nau i vau zemlju, kao i sve zemlje s ove strane Heraklovih stupova. Tada su se cijelome ljudskom rodu, Solone, snaga i vrlina vaega grada ukazale

u punome sjaju. Nadmaivi sve junatvom i ratnikim umijeem, kao predvodnik Helena i ostavi sam, jer svi su drugi primorani nevoljom odustali, doao je va grad u krajnju opasnost, ali je, skrivi najezdu nepri jatelja, podigao svoj pobjedniki znak i tako sprijeio da budu porobljeni oni koji jo nisu pali u ropstvo, a sve ostale koji ivimo s ove strane Heraklovih stupova, velikoduno je oslobodio. Ali kasnije, zbog silnih potresa i poplava, u jednome danu i sljedee kobne noi, utone u zemlju sva vaa bojna sila, a isto je tako i otok Atlantida potonuo pod morem i nestao. Radi toga je more u tim predjelima izrazito nepristupano za plovidbu jer put prijei muljevita podvodna prudina, koja je nastala nakon potonua otoka. 2.)Kritija, 1 1 3 - 121 "Prilikom podjele - o njoj je ve ranije bilo rijei - bogovi meu sobom razdijelie cijelu zemlju, ovdje na vee, ondje na manje dijelove, podigoe sebi hramove i utemeljie rtvene obrede. Otok Atlantidu dobije tada Posejdon i nastani ga svojim potomcima, koje mu smrtna ena rodi u jednom kraju otoka. Taj je kraj ovako izgledao. Od mora prema sredini cijeloga otoka pruala se ravnica. Prema predaji, ona je posebnom ljepotom i iznimnom plodnou nadmaivala sve ravnice. Pokraj nje, a opet u sredini otoka, uzdizao se onii brijeg na udaljenosti od pedeset stadija. Na brijegu je, sa svojom enom Leukipom, ivio Eunor, jedan od tamonjih ljudi, koji su isprva postali iz zemlje. Ki Kleita bijae jedino Eunorovo i Leukipino dijete. Kada im ona stasa za udaju, oboje umru. Posejdon opijen Kleitom, sjedini se s njom, i breuljak na kome je ona ivjela opkoli i dobro utvrdi. Postavio je, naime!, naizmjenino jedne oko drugih manje i vee pojaseve od zemlje i vode, i to dva od zemlje i tri ispunjena morskom vodom. Udaljenost meu pojasevima bila je svuda jednaka, kao da je estarom mjerio iz sredi ne otoka. Zahvaljujui takvom utvrenju, otok je bio nedostupan ljudima, budui da u to vrijeme nije bilo ni brodova ni plovidbe. Sam Posejdon, kao bog, s lakoom uredi sredinji otok: iz izvora izbie na povrinu zemlje dva mlaza, jedan s toplom, drugi s hladnom vodom, a iz utrobe zemlje proizvede on raznovrsnu i obilnu hranu. Izrodi i odgoji pet pari mukih blizanaca. Kad podijeli cijeli otok Atlantidu na deset dijelova, dade prvoroenome, od najstarijih blizanaca, majino

obitavalite i zemlju oko njega, jer ona je bila najvea i najplodnija. Po oe voj volji najstariji je sin kao kralj vladao nad ostalom braom, a i ovi su bili kraljevi i svaki je od njih imao prostran teritorij i vlast nad mnotvom ljudi. Svim svojim sinovima Posejdon nadjene imena; najstarijem sinu i kralju Atlant, a po njemu, zato to je bio prvi kralj, dobie ime i cijeli otok i more zvano Atlantsko. Ime Atlantova brata blizanca glasilo je na grkome jeziku Eumelos, a na domaem Gadejros. Eumelos je vladao vanjskim dijelom otoka, dijelom koji je leao prema Heraklovim stupovima, u smjeru Gadejrijske zemlje, kako se jo i danas u onome kraju naziva jedna oblast. Moda je Gadejrijska zemlja i dobila ime istodobno kad i Gadejros. Amferej i Euajmon bija hu imena drugog para blizanaca. Stariji sin, u treem, zvao se Mnesej, a mlai Autohton. Elasip bijae ime starijeg, a Mestor mlaeg u etvrtome paru. Stariji u petome paru dobije ime Azaes, a mlai Dijaprep. Svi ovi Posejdonovi sinovi i njihovi potomci vladali su u toku mnogih narataja, ne samo kao gospodari mnogih otoka u oceanu, ve su, kao to je to ranije reeno, proirili svoju vlast na oblasti s ove strane Heraklovih stupova, sve do Egipta i Tirenije. Od Atlanta je poteklo uistinu mnogobrojno i uz to veoma potovano po tomstvo. Poto je kralj, najstariji potomak, uvijek predavao kraljevstvo opet najstarijem, ono se ouvalo tijekom mnogih narataja. Uz to su Atlantovi potomci stekli toliku silu bogatstva, kakva u prolosti nije steena u mnogim kraljevstvima, niti e se u budunosti ikada lako stei, te su i grad i ostalu zemlju snabdjeli svom potrebnom opremom. Kao gospodarima, dopremao im je mnogo toga iz pokorenih oblasti, ali je sam otok najveim dijelom pruao sve ono to im je bilo potrebno za ivot. Prije svega, sve to se dobije iz utrobe zemlje: vrste i topljive rude, i jednu vrstu rude zvanu orihalk. Danas znamo samo njegovo ime, a onda je orihalk znaio vie od imena. Vadili su ga na mnogim mjestima otoka i, osim zlata, tadanji su ga ljudi veoma cijenili. Otok je u izobilju raao svime onime to uma prua tesarima za rad. Bilo je na njemu dovoljno hrane i za pitome i za divlje ivotinje. Najzastupljeniji na Atlantidi bili su slonovi. Hranila je ona i ovu, po prirodi najveu i najprodrljiviju ivotinju, ali i sve ostale: movarske, jezerske, rijene, kao i sve one to ive po brdima i dolinama.

Osim toga, otok je proizvodio i odgajao mirise koje jo i sada zemlja neg dje rada: u korijenju, travi, stablima, sokovima to struje u cvijeu ili plo dovima. Darivala je, zatim, i pitome plodove: suhe i drvenaste. Od suhih, koji nam slue kao osnovna hrana, a zatim i one koje koristimo kao ugo dan dodatak, a ije sve vrste ovdje nazivamo jednim imenom - mahuna ste povre. Od drvenastih plodova, to daju i hranu i pie i ulje, zemlja je raala i ono lako kvarljivo, koje nam prua zadovoljstvo i doprinosi bo ljem raspoloenju, a zatim i ono koje nakon veere iznosimo kao ukusan desert i sredstvo za ublaavanje muka zasienog eluca. Sve ove lijepe i udesne plodove darivao je tada, u neogranienim koliinama, ovaj sveti otok obasjan suncem. Primajui sve to od zemlje, oni su podizali sebi hra move, kraljevske palae, luke, brodogradilita i izgraivali sve ostale kraje ve. A ureivanje se odvijalo ovim redom. Prije svega premostie vodene pojaseve, koji su opkoljavali drevni matini grad, i tako probie sebi put iz dvora prema vanjskom dijelu otoka. A palau sagradie sebi odmah na poetku, pokraj doma boga i predaka. Primajui ga od prethodnika, svaki je kralj ukraavao ve ukraeno, i nadmaivao prethodnika koliko je to mogue, sve dok velianstvenou i ljepotom svojih tvorevina ne dovedoe dvorac do savrenstva koje je zaustavljalo dah. Izmeu mora i posljednjeg vodenog pojasa prokopae kanal irok tri pletara*, dubok sto stopa i dugaak pedeset stadija. Ue kanala bilo je toliko da su kroz njega ulazili najvei brodovi. Na taj nain omoguena je plo vidba u unutranjost otoka kao u neku luku. I kopnene pojaseve, to raz dvajahu vodene, prokopae u pravcu mostova. irina kanala doputala je da se jednom trijerom prelazi iz jednoga u drugi vodeni pojas. Kanale odozgo prekrie, tako da se ispod njih plovilo zahvaljujui visoko nad mo rem uzdignutim obalama kopnenih pojaseva. Najvei pojas, ispunjen morskom vodom, bio je irok tri stadija, a istu je irinu imao kopneni pojas koji je za njim dolazio. Sljedea dva, vodeni i kopneni, bili su iroki po dva stadija, a vodeni pojas oko sredinjeg otoka jedan stadij. Otok, na kojemu se nalazila palaa, imalo je u promjeru dva stadija. Krunim zidom ogradili su i taj otok i pojaseve, a zid su podigli i s obje strane mosta irokog jedan pletar. Na mnogim mostovima, smjete nima preko morskog prolaza, podigoe kule i kapije na sve strane.
* pletar - gr. Stara grka mjera za duinu - 100 stopa, petina stadija, oko 30 metara

Kamen dijelom bijeli, dijelom crni, dijelom crveni, kopali su ispod obale sredinjeg otoka, i ispod vanjske i unutranje obale kopnenih pojaseva. Iskopavanjem su istodobno izgradili dvostruka pristanita, unutra izdub ljena i obloena istim kamenom. A zgrade su bile razliite: neke jednobojne, druge opet arene, jer su ih gradili od raznobojnog kamenja; arali su ih ne samo radi zabave, ve da bi im time dali prirodan ar. Tako su i cio kru ni zid, podignut oko posljednjeg vanjskog vodenog pojasa, obloili bron com, a inilo se kao da su koristili boju. Unutranji su zid pokrili olovom, a zid oko same Akropole orihalkom vatrenoga sjaja. Kraljev grad unutar Akropole bio je ovako utvren. Ondje, u sredini, na lazilo se nepristupano svetite Posejdona i Kleite, okrueno zlatnim zido vima. U njemu neko bijae zaeto i roeno deset kraljevia. Upravo su ondje, svake godine, iz svih deset oblasti prinosili godinju ljetinu kao r tveni dar svakome od njih. A hram samoga Posejdona bio je dugaak jedan stadij i irok tri pletara. Njegova je visina djelovala skladno, a u izgledu je imao neto barbarsko. Cio hram, osim akroterija, prekrili su s vanjske stra ne srebrom, a akroterije zlatom. to se tie njegove unutranjosti, cijeli strop napravljen je od slonove kosti, iaran zlatom, srebrom i orihalkom; sve ostalo: zidovi, stupovi, pod, pokriveni su orihalkom. U hramu su se nalazili zlatni kipovi: kip boga, toliko velik da on dodiruje glavom strop, a stoji na kolima kao koija est krilatih konja; oko njega sto Nereida na dupinima - ondanji ljudi vjerovali su da ih je toliko - a bili su tu i mnogi drugi kipovi, zavjetni darovi pojedinaca. Vani, oko hrama, stajali su zlatni kipovi svih deset kraljeva i kraljica. Bili su tu i mnogi drugi velianstveni zavjetni darovi kraljeva i pojedinaca, kako iz samoga grada, tako i iz onih vanjskih oblasti kojima su vladali. Veliinom i nainom izrade rtvenik je odgovarao ovoj raskoi, a i dvor je, takoer, bio u skladu s veli inom kraljevstva i dekoracijom oko svetita. Kada je rije o ona dva izvora s neiscrpnim obiljem tople i hladne vode, koja je i ukusom i odlinim djelovanjem bila udesno pogodna za uporabu, koristili su ih na sljedei nain: oko izvora podigli su zgrade i plantae voa kojemu je pogodovalo navodnjavanje, potom bazene dijelom otkrive ne, a dijelom zimske, pokrivene, pogodne za kupanje u toploj vodi. Bazeni su bili odvojeni: jedni za kraljeve, drugi za podanike, trei za ene, i pose bni za konje i tegleu marvu; svaki je bazen bio opremljen odgovarajuom dekoracijom.

Isteklu vodu sprovodili su dijelom u Posejdonov gaj, gdje je, zahvaljujui plodnoj zemlji, raslo svakojako drvee boanske visine i ljepote, dijelom, opet, kroz kanale na mostovima, u vanjske pojaseve. Tu su izgradili bezbroj svetita mnogim bogovima, mnogo vrtova i vjebalita za ljude i konje, izdvojene na obim krunim otocima. Osim toga, u sredini najveeg otoka nalazio se poseban hipodrom irine jednog stadija, koji je svojom duinom omoguavao utrku konja u cijelome krugu. Oko hipodroma, s jedne i druge njegove strane, nalazile su se kue veine pripadnika kraljevske garde; pouzdanijima je dodijeljena straa na manjem otoku, bliem utvrdi, a najpovjerljiviji meu straarima imali su stanove unutar Akropole, u neposrednoj blizini palae. Brodogradilita, puna trijera, snabdjeli su svom opremom potrebnom za naoruavanje tih brodova. A evo kako je bila ureena okolina kraljevskog obitavalita. Kada se prijeu (palaa) i tri vanjske luke nailazilo bi se na kruni zid. On je polazio od mora, iao oko najveeg vanjskog pojasa ili luke, na podjedna koj udaljenosti od pedeset stadija, i zavravao se tamo gdje se kanal ulijevao u more. Cio je zid bio okruen gusto zbijenim kuama, a kanal i najvea luka vrvjeli su od brodova i trgovaca pristiglih sa svih strana. Danju i nou dizala se cika, buka i svakojaka larma uzavrele mase. O gradu i okolini drevne palae ispripovijedao sam sada gotovo onako kako je to nekada bilo reeno. Moram, sada, pokuati opisati, po sjeanju, prirodna svojstva i nain ureenja preostale zemlje. Reeno je, najprije, da je itava oblast bila veoma uzdignuta i strma prema moru, a oko grada opet sasvim ravna. Ona ravnica oko ovoga grada i sama okruena planina ma, koje su se sputale sve do mora, bila je, ustvari, jedna glatka simetri na povrina, u cjelini duguljastog oblika, duine tri tisue stadija, irine od mora prema unutranjosti - dvije tisue stadija. Ova je oblast u odnosu na cijeli otok bila okrenuta k jugu, i zatiena od vjetrova sa sjeverne strane. Prema hvali ondanjih ljudi, planine oko nje nadmaile su mnotvom, veli inom i ljepotom sve dananje, a na njima je bilo mnogo gusto naseljenih mjesta, zatim rijeka, jezera i livada ija je hrana bila dovoljna svim vrsta ma pitomih i divljih ivotinja; a raznovrsna uma pruala je svojim obiljem i vrstama drvea, neiscrpne sirovine svim zanatima u cjelini i svakom po jedinano.

Takva su, dakle, bila prirodna svojstva ravnice, a tijekom dugog vremen skog razdoblja uredili su je mnogi kraljevi na ovaj nain: imala je ona vema oblik pravilnog, duguljastog etverokuta, a neravnine su poravnali iskopa vanjem kanala oko nje. to se tie dubine, irine i duine kanala, premda su nevjerojatne vijesti o postojanju i takvog djela ljudskih ruku, meu osta lim djelima, ipak moram ispriati ono to sam saznao. Iskopan oko cijele ravnice u duini od deset tisua stadija, kanal je imao svuda irinu jedan stadij i dubinu jedan pletar. Prihvaajui vodu koja se slijevala s planina, on je sprovodio oko ravnice i pristiui s obje strane u grad, tu je putao da se izlije u more. Iz gornjeg dijela kanala prosjeeni su kroz ravnicu, na meusobnoj udalje nosti od sto stadija, pravocrtni kanali oko sto stopa, koji su se ponovno ulijevali u kanal na strani okrenutoj prema moru. Tuda su s planina dopre mali drva u grad i dovozili sebi amcima ostalu ljetinu, poto su prokopali poprene plovne kanale izmeu pravocrtnih i prema gradu. Ljetinu su ubirali sa zemlje dva puta godinje, budui da su zimi koristili padaline koje im je Zeus darova, a ljeti kanalima sprovodili izvorsku vodu. Kako je u ravnici bila organizirana vojska od ljudi sposobnih za rat? Pre ma odredbama, svaki od postojeih ezdeset tisua klerova - povrina jednog iznosila je deset stadija kvadratnih - davao je jednog zapovjednika. Pria se da je na planinama i u ostaloj zemlji ivjela nepregledna ljudska masa, koju su zapovjednici, prema oblastima i naseobinama, podijelili medu tim klerovima. Shodno postojeoj naredbi, zapovjednik je davao za rat: za deset tisua bojnih kola esti dio jednih bojnih kola, zatim dva konja i dva jahaa, dvokolicu bez sjedita, borca na kolima naoruanog malim titom, vojnika na kolima kao koijaa za oba konja, dva hoplita, dva strijel ca, dva prakaa, tri lako naoruana pjeaka, tri bacaa kamenja, tri baca a koplja i, naposljetku, etiri mornara za opremanje tisuu i dvjesto bro dova. Eto tako su rasporedili vojno opremanje kraljevskoga grada. Ostalih devet oblasti imale su posebno ureenje, ali bi trebalo mnogo vremena da se o tome pripovijeda. to se tie ovlasti i poasti, one su bile ovako od poetka odreene. Svaki od desetorice vladara upravljao je iz svoga grada stanovnitvom i veinom zakona u svojoj oblasti, kanjavajui i ubijajui koga god je elio. Vladari su, opet, meusobno bili povezani zajednikom vlau, reguliranom pre-

ma Posejdonovim zapovijedima. Te zapovijedi on im dade kao zakon i natpis, koje su prvi vladari urezali u stelu od orihalka, smjetenu u sredi njem dijelu otoka, ondje u Posejdonovu svetitu. Tu su se kraljevi okuplja li svake pete, drugi put svake este godine, jer su istu vanost pridavali parnom i neparnom broju. Na okupu su se savjetovali o zajednikim poslovima, ispitivali da li je netko uinio kakav prekraj, i sudili. Kad god su htjeli da sude, najprije su dava li jedni drugima ovakav zavjet. Kada kraljevi ostanu sami u Posejdonovu svetitu, u kojemu su etali bikovi, zamole boga da uhvate njemu omiljenu ivotinju, a potom love bez oruja, uadima i toljagama. Uhvaenog su bika, potom, privodili steli i klali ga na njenome vrhu, iznad natpisa. Osim zakona, na steli se nalazila i zakletva sa stranim kletvama za nepo slune. Kada su prema svojim zakonima obavili rtvovanje, palili bi sve udove bika, napunili krater i za svakog kralja ubacivali po jedan ugruak krvi, a ostalo su izlijevali u vatru, oistivi stelu. Nakon toga, zahvaajui zlatnim fijalama iz kratera, u vatru su sipali i zaklinjali se: da e suditi prema zakonima na steli i kanjavati ako je netko uinio kakav prekraj, da ubudue svjesno nee prekriti nijednu pisanu zapovijed, da e vladati samo po oevim (Posejdonovim) zakonima i pokoravati se vladaru koji zapovijeda prema ovim zakonima. Kad svatko od njih poloi zakletvu u svoje ime i u ime svoga potomstva, ispije i prinese fijalu kao dar u boji hram, a zatim veera i pobrine se za njegu tijela. im bi se spustila no i utihnula rtvena vatra, svi oni, obue ni u veoma lijepu tamnoplavu odjeu, posjedaju na zemlju pokraj uare nog praha zakletne rtve. Nou, nakon to pogase svu vatru oko hrama, branili su se i sudili, ako bi netko od njih optuio koga za neki prekraj. Nakon zavretka suenja, im bi se razdanilo, presudu su zapisivali na zlat noj zavjetnoj ploi, i kao spomen su je prinosili na dar zajedno sa svojom odjeom. Bilo je i mnogo drugih, posebnih zakona o pravima svakoga vladara, a najvaniji su: da nikada ne podiu oruje jedni protiv drugih, ve da svi pomognu ako, moda, u nekome gradu netko pokua unititi njihov kraljev ski rod; i, uope, da se kao preci zajedno savjetuju o ratnim odlukama i ostalim poslovima; da kralj ne odluuje o smrti nijednog srodnika, ako to ne bi bilo miljenje bar estorice kraljeva.

Dakle, tu ogromnu i monu vojsku, koja je postojala u onim oblastima, sakupi Zeus i povede protiv ovih kraljeva. [Napomena autora: Navedeni je tekst dijelom izmijenjen radi skraivanja predugih reenica.]

KRAJ

You might also like