01. kolovoz 2010.g.

IZLAZI POVREMENO

INTERNETSKO IZDANJE

BESPLATAN PRIMJERAK

BROJ: 1

str. 1. str. 2. str. 2. str. 2. str. 3. str. 3. str. 3. str. 4-5. str .6. str .6. str .6. str. 7. str. 8.

Naslovnica Uvodna riječ Sajam autohtonih slavonskih proizvoda Tečajevi UPDŠ "Slavonka" Osijek Modeli zajedničke udružene proizvodnje šljive Frakciona destilacija voćnih rakija Poseban porez ili trošarina na alkohol i alkoholna pića Vjernost iskazana strojnim prstenom Ruralno jest dio globalnog Nejednakost dužničkih jastuka Standardizacija na uštrb osobnog standarda Razvojni programi umjesto inercije Recesija-tko će (p)odnijeti teret

1

Uvodna riječ Od prvog napisanog slova pa nadalje, pitamo se i pitat’ ćemo se da li je ovo što činimo protrebno Vama i nama. Svi skupa ćemo se složiti da “nešto” jest potrebno učiniti i to odmah. Ne želimo se pretvarati da mi znamo i “što”, “zašto”, “kako” i “što ako”. Zagledamo li se malo bolje jedni u druge, uočavamo da se, na ovom uskom tržnom prostoru, jako često susrećemo i već odavno prepoznajemo. Iz nekog razloga, puno manje surađujemo. Valda je to dio opće klime u kojoj je, u nastojanju da ostvari rast, prosječan hrvatski poduzetnik više sklon zaduživanju nego udruživanju. Budući da duboko vjerujemo da je i udruživanje sasvim dobra alternativa, pokušat ćemo ponuditi neke od razloga i argumenata koji bi nas eventualno mogli dovesti do željenog procesa. Opravdano se pitate, da li je baš ovo prava jezgra. Dok se ne pojavi neka druga i bolja, dozvolite nam da vjerujemo kako se valovi mogu širiti iz bilo koje točke, da se svaki “problem” može rješiti, ukoliko mu posvetimo dovoljno vremena i ako ga podvrgnemo odrđenoj stezi. Kažemo “problem” jer je “naš zajednički problem”, uvijek, zapravo “potreba”, bar jednog od nas. Mi, s ove strane, zaista imamo “potrebu” za udruživanjem, odnosno, udruživanje želimo postaviti kao naš zajednički “problem”. Unaprijed se odričemo “liderstva”, “izvrnosti”.. i sličnih atributa “prvog među jednakima”. Želimo biti “zajedno i jednaki s jednakima”. Pokušat ćemo istrajati na ovoj zamisli posvećujući joj maksimalno moguće vrijeme i radeći na samostezi. Svjesni smo da to nećemo uvijek ni moći ni znati činiti na ispravan način. Svakako, griješit’ ćemo. Ukažite nam na pogreške, sudjelujte, odredite smijer. Slobodno, pogriješite i Vi. Svaka naša pogreška biti će daleko manja od “grijeha” nečinjenja. Svjesni smo da postoje i oni koji sebe smatraju već dovoljno velikima i kojima se ne gubi vrijeme na one, koji to nisu. Oni će, nadamo se, o svojoj “veličini” promisliti barem onda kada se svi skupa sudarimo s Europom, koja i ne bi bila to što što jest da se nije udružila. Danas, kad prednost ne donosi isključivo prodajna sila već ovladavanje informacijama i prodajnim kanalima budimo jedni drugima upravo to, izvor informacija i prodajni kanal. Smatrajte ovaj web prostor svojim jer on to i jest. Nadamo se da mi samo započinjemo jedan posao, koji će upravo Vašom snagom i inventinošću akumulirati dovoljno energije da bi potrajao. Naš je zajdnički interes da kao “udružena konkurencija” dočekamo udruženu Europu.

Sajam organizira Uduga UPDŠ "Slavonka" Osijek, koja čuva tradicije u uzgoju tradicionalnih sorti voća, poglavito šljiva i to sorte Bistrice, i proizvodnje prirodnih domaćih prehrambenih proizvoda i pića od sorte šljive Bistrice (Prunus domaestica, P. spinosa XP Cerasifera). Bistrica se smatra hrvatskim ekotipom. Najzastupljenija je u nas i uzgaja se bez posebne njege na načelima ekološke proizvodnje. Sazrijeva u prvoj polovici rujna. Kožica joj je tamnoplave boje. Meso je čvrsto, sočno, jantarnožute boje, aromatično i veoma povoljnog omjera prirodnih kiselina i šećera. Bistrica je svoje najbolje sortne odlike postigla na prostoru Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Sva istraživanja koja su do sada poduzeta pokazala su da Slavonka u svom kemijskom sastavu nema pesticida niti u tragovima. Ona je sama po sebi ekološki čist proizvod. Tijekom zrenja usljed oksidacionih kemijskih procesa u hrastovim bačvama poboljšava se specifična aroma i to posebno od aromatske tvari (Quercina) iz hrastovih dužica. Bačvarsko drvo od hrasta (Quercus robur L.) poznato u svijetu s trgovačkim imenom "Slavonska hrastovina" najbolje je drvo za izradu bačvi za čuvanje prirodne domaće šljivovače, čije se kemijske tvari kao iscrpak hrastovih dužica ukomponiraju u spektar svih kemijskih poželjnih spojeva (estera i acetala), te dobivamo neponovljivu specifičnu aromu koja daje tu posebnu puninu ovom kvalitetnom proizvodu i izuzetnu pitkost. Njena mekoća i slatkost čine ju veoma ugodnim aperitivom.
Udruga organizira tečajeve,verificirane od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa a temeljem Sporazuma o zajedničkoj suradnji na obrazovanju odraslih s Pučkim otvorenim učilištem, i to za: 1. -Voćarašljivara, 2. -Destilatera prirodnih domaćih pića i 3. -Senzorskog ocjenjivača alkoholnih i jakih alkoholnih pića. Uz prijavu potrebno je priložiti: -Rodni list, Domovnicu i Diplomu, Svjedodžbu ili Potvrdu o zadnjem završenom obrazovanju.

Tečajevi !

Telefon/fax za prijavu 031/369-616
2

MODELI ZAJEDNIČKE, UDRUŽENE PROIZVODNJE

Šljivarstvo budućnosti zasnivat će se na tržišnoj logici. Moderni nasadi podizat će se uglavnom udruživanjem znanja,financijskih sredstava, s nositeljem organiziranja i proizvodnje, odnosno obiteljskim gospodarstvima i drugim oblicima udruživanja.Temelj šljivarstva biti će voćarska, šljivarska zadruga ili poduzeće, u kojoj je nositelj primarne proizvodnje obiteljsko gospodarstvo. U partnerstvu između organizatora, koji rješava pitanje tržišta, opsluživanje specijalnim znanjima, sufinaciranje, izgradnju postrojenja, usuglašavanje i održavanje zajedničke proizvodnje i raspodjele...Obiteljskim gospodarstavima, dobit, će biti glavni interes za organiziranje i podizanje nasada šljiva na suvremenoj osnovi i dugoročnoj proizvodnji, sa svojom zadrugom, na rok od 25 godina, Nositelj programa proizvodnje bit će zadruga proizvođača, šljivara koja bi imala u osnovi slijedeće zadatke: -Utvrđivanje zona najpogodnije proizvodnje u odnosu na sorte i agro-ekološke uvjete, -Prognozu godišnjeg uroda po područjima, -Sigurno ugovaranje proizvodnje sadnica, -Stručno praćenja kvalitete proizvoda, -Osiguranje tržišta, -Stručno vođenje programa i osposobljavanje za proizvodnju, -Usvajanje zajedničkog modela proizvodnje s obiteljskim gospodarstvima. Oporezuje se prodaja alkohola i alkoholnih pića. Alkoholom se smatraju sve vrste etilnog alkohola( rafinirani, tehnički,dehidrirani i denaturirani), kao i alkohol u vinskim i drugim destilatima.Alkoholnim pićima smatraju se sva pića koja imaju u svom sastavu alkohola u višem udjelu od 2%, koja se stavljaju u promet pod nazivom alkoholna pića, osim piva koje se oporezuje prema posebnom zakonu. Poseban porez ili trošarina na alkohol ili alkoholna pića plaća se u iznosu od 60,00 kuna po litri apsolutnog alkohola u alkoholu ili alkoholnom piću. POSEBAN POREZ ILI TROŠARINA NA ALKOHOL

3

Kao što su proporcije našeg tijela sukladne odgovarajućim konfekcijskim brojevima, na isti način i površina, koju obrađuje OPG , zavisno o zasijanoj kulturi, ima svoje mjere iskazane u potrebitoj poljoprivrednoj mehanizaciji. Ono što o “konfekcijskim brojevima”, koji odgovaraju našem tijelu, bar približno znamo, ne bi se moglo reći i kad su u pitanju procjene o potrebitoj mehanizaciji. Mehanizacijske navike su otprilike takve da odgovaraju prilično čudnoj “kulturi odijevanja” OPG-ova. Uvriježeno je mišljenje da nam mehanizacije nedostaje, što je u osnovi točno. Ali stručnjaci, iz ove domene, u dobroj se mjeri distanciraju od takvih predrasuda. Naime, OPG –ovi , kad se radi o mehanizaciji, nisu “usklađeno odjeveni”. To je ujedno i temeljni razlog naše mehanizacijske “golotinje”. Najgore je što je takav “modni trend” uhvatio zamah baš u vrlo nezgodnom razdoblju prestruktuiranja, okrupnjavanja površina, izmjene kulture, ... dakle, u periodu u kojem nam Europa nameće svoj “krojni arak “. Europa“ nije uljudbeno –modni pojam već tržišnotržišnoekonomski .Stoga će dio početnih ulaganja poljoprivrednici morati uložiti u smoeduciranje, certificiranje, istraživnje, pozicioniranje, analitiku distributivnih lanaca, razine cijena, promotivne aktivnosti, održanje postojećih i kreiranje novih brendova, kvalitetniju strukturu djelatnika, ...itd. Mnogi su usmjerili svoje djelovanje isključivo na povećanje površina i nabavku skupe mehanizacije zanemarivši i neke druge faktore. Stručnjaci, iz domene mehanizacije, uporno pokušavaju usmjeriti našu pozornost upravo na one faktore kojima ju nismo dovoljno posvetili.

Još prije 40-tak godina pok. profesor Maričić , s osječkog Poljoprivrednog fakulteta, pokušavao je utvrditi “standard mehanizacijskih potreba” tvrdeći da za integralnu obradu jednog hektara zemlje ,unutar sat vremena, treba angažirati snagu od 1000 KS . Tadašnja “planska privreda” tražila je od mehanizatora da prošire “standarde potreba” i na dio koji bi se odnosio na prateće servisne radionice, nužne alate kojima bi one bile opremljene i slično. Uz dobru logistiku i organizaciju, zavisno o kulturi i načinu obrade, u prosjeku, smatra se da je danas potrebno angažirati cca 2 KS/ha.Veliki sustavi, koji su nastali na prostoru bivših kombinata, još uvijek o tome vode pomnu brigu. Međutim, istraživanja pokazuju da je drugačija situacija u OPGima, gdje je izrazito je niska iskorištenost sredstava poljoprivredne mehanizacije. Broj traktora vučne snage do 15 kN prelazi 85% ukupnog broja traktora, što je tri puta veći broj od potrebnog broja traktora a pet puta veći broj od potrebnih priključaka. Postojeći traktori vučne snage veće od 15 kN, koji s 15 -tak % sudjeluju u ukupnom broju traktora, bili bi dovoljni da se obradi ukupna površina, koja se obrađuje. Traktori se prosječno mjesečno ukupno koriste oko 40-tak radnih sati, odnosno 450500 radnih sati godišnje, od čega na temeljnim poljoprivrednim radovima oko 350 radnih sati godišnje. U temeljnoj obradi tla oko 15% radnih sati, u predsjetvenoj pripremi tla oko 20% radnih sati, u transportu oko 30% radnih sati i.t.d. Postojeći kombajni u vlasništvu OPG-a iskorišteni su sa svega 50-tak % od svog eksploatacijskog potencijala. Isto bi se moglo reći i za korištene priključne strojeve. Jedan radni sat rabljenog traktora vučne snage do 15 kN knjigovodstveno košta oko 75 kn/h.Uz postojeću strukturu biljne proizvodnje, obrada jednog hektara rabljenim traktorom vučne snage do 15 kN knjigovodstveno košta oko 2.350 kn/h. Jedan radni sat rabljenog traktora vučne snage iznad 15 kN knjigovodstveno košta oko 260 kn/h. Uz postojeću strukturu biljne proizvodnje, obrada jednog hektara rabljenim traktorom vučne snage iznad 15 kN knjigovodstveno košta oko 8.150 kn/ha. Jedan radni sat rabljenog kombajna propusne moći 4,5 kg/s , kad radi isključivo za potrebe vlastitog OPG-a, knjigovodstveno košta oko 1.200 kn/h. Obrada jednog hektara rabljenim kombajnom propusne moći 4,5 kg/s , kad radi isključivo za potrebe vlastitog OPG-a, knjigovodstveno košta oko 1.650 kn/ha. Iznenađeni ste? Država nas je, do sada, baš na ovo još i poticala, povratom

4

kapitalnih ulaganja i drugim potporama. Indikativni su i prosječni fiksni troškovi po radnom satu koji za rabljene traktore vučne snage do 15 kN iznose 40%, dok za rabljene traktore vučne snage iznad 15 kN iznose oko 65 %. Ukupno gledano, očevidno, mnogi od nas su se precijenili i predimenzionirali. Članovi OPG–a, radeći s mehanizacijom utroše svega 90 radnih sati mjesečno, odnosno oko 1.100 radnih sati godišnje. I to, na proizvodnji ječma i zobi oko 7 h/ha, na proizvodnji šećerne repe oko 16 h/ha, na proizvodnji krumpira oko 20 h/ha, na spremanju sijena oko 27 h/ha, na proizvodnji duhana oko 600 h/ha ( uz racionalnu mehaniziranost trebalo bi svega 50 h/ha ), na proizvodnji paprike 680 h/ha ( uz racionalnu mehaniziranost trebalo bi svega 75 h/ha ), itd. Osim boljom organizacijom, iskoristivost mehanizacije može se unaprijediti i povećanjem veličine tehnoloških cjelina obrađivanih površina, promjenom strukture biljne proizvodnje, sjetvom i sadnjom kultura koje zahtijevaju veći utrošak radnih sati/ha, većom uporabom mehanizacije “u usluzi” drugim OPG-ima, nabavkom ili uporabom jeftinije “istočne” ili rabljene mehanizacije koja je tehnički i koncepcijski prihvatljiva za rad, udruživanjem OPG-a u poljoprivredno mehanizacijske prstenove.

Gledano u cjelini, zbirno, svi hrvatski OPG-i zajedno, utrošili su za nabavku mehanizacije najmanje trostruko veći iznos od onog koji bi bio dovoljan za punu (racionalnu) mehaniziranost ( prema “standardima potreba”) a da su unatoč tome, gledano pojedinačno, još uvijek nedovoljno mehanizirani. Pri tome ne smijemo zanemariti da su se najmanje trostruko više i zaduživali, da im je sav taj “prekomjerni trošak”, uložen u mehanizaciju, nedostajao na drugim segmentima unapređenja gospodarstva i da su se, razvijajući i te segmente, još dodatno zaduživali. Tko je tome kriv ? Mnogi su skloni odmah usmjeriti kažiprst prema državi. Naravno, i država ima svojih grijeha. Ali, u ovom segmentu, država je zaista ( iako nedovoljno studiozno) pokušala pomoći. Ponudila je okvire za uspostavu novih proizvodnih sustava ( male farme, adaptirane farme, specijalizirane farme, specijalizirane velike farme,...,okrupnjavanje parcela, kroz programe trajnih nasada, povoljnije uvijete za nabavku ribarske flote, plavi diesel, poticaje, povrat kapitalnih ulaganja, strojne prstenove, kreditne linije, angažiranjem HAMAG-a, agencija za razvitak, HZPSS,... itd. ). Zar zaista nismo shvatili da je i “poljoprivrednik” sve više samo jedan od niza poduzetnika, koji je, prije svega, sam pred sobom odgovoran za svoje poslovne ( i pogrešne ) poteze ? Poduzetništvo “nema srca”! Pogrešni su potezi izuzetno skupi i uvijek dolaze na naplatu.Pogotovo kad ih naplaćuju banke. Možda će ostatak društva prihvatiti podmiriti neke od “šteta” koje su nastale sustavnim mjerama. Međutim one, koje su rezultat naših vlastitih pogrešaka, zasigurno neće. Zar onda zaista nije vrijeme da se okrenemo jedni drugima, popišemo ono čime još raspolažemo, da počmemo razlikovati “vlasništvo” od “umijeća”, da se udružimo sa strukom, koja nas već godinama upozorava da je udruživanje ( gdje god je to moguće) bolje rješenje od zaduživanja. Kernuli smo putem, koji je vodio u raslojavanje na “gazde” i “nadničare”. Vrijeme će pokazati da će se ( barem oni, kojima je, na tom putu preostala, uloga “nadničara” ) velika većina nas , dodatno raslojiti na one koji će se udružiti i one koji neće. Za razliku od navike okretanja prema “novčarima” koji osim što mogu posuđivati znaju i ucijenjivati, morat ćemo steći i naviku, jedni s drugima, razmjenjivati. Prostor na kojem ima jako puno mjesta za razmjenu su upravo mehanizacijski prstenovi.

5

RURALNO JEST DIO GLOBALNOG
Poljoprivredna proizvodnja se zasniva na relativno jednostavnim tehnologijama što znači da problem i ne leži toliko u mogućnostima proizvodnje već prodaje onog što je proizvedeno. Država je učinila najmanje dva krupna grijeha prepustivši čak dva snažna katalizatora ( banke i trgovačke lance ) strancima. Potrošnja je motor proizvodnje. Međutim, ekspanziju trgovačkih lanaca nije pratio proporcionalan rast i njihove prodaje. Brojne trgovine iz susjedstva su nestale ali one što su opstale su zadržale isti nivo prodaje jer su puno bliže kupcu. Banke su puno bolnija priča. Njihovi osnivači, uprave i ključni komintenti na EU-tržištu su zapravo naši konkurenti. Tu svaka logika prestaje. Osnivanje domaće agrobanke je više nego nužnost. Udruživanje sitnih proizvođača i malih trgovaca, također. U trenutku kad je dopustila da ključne prodajne pozicije zauzmu supermarketi, hipermarketi i diskonteri koji se oslanjaju na krupne dobavljače i ne gube dah sa sitnim proizvođačima država je morala ostaviti dio zakonskog prostora i za male trgovce i proizvođače koji su na ovom prostoru najbrojniji. Kad je dopustila da ono što je ovdje stoljećima funkcioniralo bude ugroženo, morala je naći zakonski okvir u kojem se to isto može i očuvati. Ovo je trenutak kad se još može misliti na budućnost, na način da tradicionalni hrvatski brandovi, i ono naše RURALNO, postanu DIO GLOBALNOG. Navike potrošača se brzo mijenjaju. Ni tako snažni trgovački lanci nisu u mogućnosti odgovoriti potrebama stanovništa već te potrebe nastoje kanalizirati u svom smijeru. No svijetski trendovi pokazuju da ni njihove pozicije nisu tako čvrste kako se čini. Mijenja se obiteljska struktura, drugačije se raspolaže radnim i slobodnim vremenom, stanovništvo pokušava uživati uz što manje napora ( kuhanja ), sve veće su potrebe za konzumiranjem obroka izvan kuće. Konzalting BBE iz Kolna tvrdi da će već za 5 godina ovaj trend obuhvatiti više od 50% ukupnog trgovačkog prometa prehrane. Zar to nije nova šansa za održivi ruralni razvitak koji se još može uklopiti u svijetske trendove?

NEJEDNAKOST DUŽNIČKIH JASTUKA
S čim će se susresti gospodarstvenici kad sučele svoja očekivanja s državom, kreditorima i prodavačima? Svi, koji su uspjeli, bazirali su se najprije na neke ključne pretpostavke. Edukacija, standardizacija poroizvodnog procesa i proizvoda, istraživanje tržišta, brendiranje, ulaganje u kvalitetnije kadrove, stvaranje novih vizija..., teško će motivirati kreditore. Oni će sa svoje strane uvjetovati trenutne efekte vezane na tržišne udjele, jedinicu proizvoda, eventualno zapošljavanje,... a sve da bi smanjili rizik plasmana svog (skupog) novca. Kreditiranom „rasipništvu“ sigurno više neće biti mjesta.. Dok vrijednost potrošačkih kredita u EU premašuje 800 milijardi eura donešena je direktiva EU parlamenta koja uvodi konkurentnost na tržištu kredita, jer daje mogućnost usporedbe uvijeta dodjele, izračun kamata, pravo na povlačenje iz ugovora, mogućnost prijevremene otplate, itd. Ukratko, EU-korisnik kredita će se moći povući iz ugovora u roku od 14 dana nakon potpisivanja i sklopiti novi ugovor s povoljnijom bankom, ukoliko ju pronađe, bez naknade. Naši će zajmoprimci vjerovatno biti presretni ukoliko uopće pronađu zajmodavca koji još ima novca za dugoročno posuđivanje, pod bilo kakvim uvijetima. .Očito je da između trenutne pozicije hrvatske poljoprivrede i ravnopravnog položaja s EU-poljoprivrednicima predstoji još jedan jako dugačak međukorak.

STANDARDI ZACIJA NA UŠTRB OSOBNOG STANDARDA
Iz kuta običnog proizvođača sve je nekako „europski preregulirano“, formalizirano, izdeklarizirano, prezamršeno i preskupo. Navikli smo „vući prava“ iz vlasničkog statusa a ne iz djelatnosti, koja se obavlja. EU to malo drugačije shvaća. Na način da je jedno biti vlasnik zemlje ili živjeti na selu a sasvim drugo baviti se poljoprivrednom djelatnošću. Uloženi novac će se stoga investirati pretežito u prilagodbe zahtijevima kvalitete i podređivanje novoj zakonskoj regulativi ( više od 50 novih provedbenih propisa ) što nužno ne znači i jačanje u tržišnim udjelima. Pitanje je koliki će broj poljoprivrednika, a posebno seoske populacije uopće, utrošiti značajne novce na certificiranje svog proizvodnog procesa i proizvoda ISO standardom, uvesti sustav zaštite okoliša ili primijeniti HACCP norme. Jedino takve dobavljače prihvaćaju EU-trgovci ( i oni koji posluju na našem tržištu ) dok one druge odbacuju. Može li se sve to provesti samo na uštrb osobnog standarda poljoprivrednika?

6

RAZVOJNI PROGRAMI UMJESTO INERCIJE
Zemljišni potencijal u Hrvatskoj izgleda približno ovako.Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 3,1 milijun hektara, od čega je trećina u državnom a dvije trećine u privatnom vlasništvu. Struktura posjeda je takva da 90% čine posjedi do 10 hektara. Oko 150 tisuća je obiteljskih gospodarstava, oko 1750 obrtnika i oko 1500 pravnih osoba. Svi razvojni programi potiču okrupljivanje površina ali primjena postojećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u praksi, je ukazala na brojne zapreke koje usporavaju procese raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, bilo da se radi o zakupu, prodaji ili “koncesiji”. Nesređeno stanje u katastru i gruntovnici onemogućavaju bilo kakvo rješavanje vlasničkih odnosa što je ovo pitanje pretvorilo u jako skup i dugotrajan proces. Općinska i gradska vijeća, odnosno županijska poglavarstva, kroz programe raspolaganja zemljištem, unijeli su mnogo neuroze i lokalnih prepirki. Razdvajanje pitanja poljoprivrede od pitanja sela vidljivo je i kroz ove programe raspolaganja zemljištem. Zemljište odavno nije socijalna već ekonomska kategorija. Međutim, vlasnička populacija je u ogromnoj većini u trećoj životnoj dobi a namjera je društvenih planera da ih stimulira na ustupanje posjeda perspektivnijim korisnicima. S obzirom na inerciju i jaku tradiciju to također ne daje rezultata. .Gdje je, dakle, prostor za ( kontroliranu ) ambicioznost ? U općinama i županijama, pa i u Ministarstvu, moć se rasporedila tako da se još uvijek striktno “poštuje” baš postojeća inercija. Natječaji se manje-više provode prema Zakonu i pratećim podzakonskim aktima. Ali,...Već površnim uvidom u regulativu i poroceduru koja se provodi, više je nego uočljivo da je razvojnim programima ostavljen tek simboličan prostor. Ono što se već “ukorijenilo” kao, ma kakva bila, poljoprivreda biti će teško promijeniti. Zapravo je minimalno moguće ( bolje reći, nemoguće je ) doći do poljoprivrednih površina u vidu zakupa ili “koncesije” tek temeljem nekakvog kvalitetnog razvojnog programa. Praksa pokazuje da je za pristup zemljišu u vlasništvu RH, potrebno imati i ono “još nešto”. Za sredinu ljeta najavljen je početak rada Agencije (APZ), koja će, na prijedlog svog Stručnog vijeća, u svrhu okrupnjavanja i formiranja novih tehnoloških cjelina, za račun RH, kupovati (i uzimati u zakup) zemljušte radi davanja u zakup (odnosno “podzakup”). Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obaveze APZ. To pokazuje da se ni Država ne odriče

gospodarenja zemljištem. Dok, s jedne strane, prodaje i daje u zakup svoje postojeće površine, s druge strane, pribavlja novo zemljište da bi ga davala u zakup (“podzakup”). Protivnici ovog modela tvrde da će , svojim autoritetom, APZ zapravo povremeno zadirati i u područje drugih zakonskih propisa, kao što su oni koji se odnose na prava vlasnika na slobodno raspolaganje svojim vlasništvom ili reguliraju zabranu nelojalnog takmičenja. Takve pesimističke reakcije su posljedica postojeće prakse, čiji je neposredni rezultat činjenica da je, kroz provedbu aktualnih programa raspolaganja zemljištem u vlasništvu RH, svega desetak posto vlasnika ušlo u posjed više od dvije trećine površina. Bojazan je da bi se takav trend mogao nastaviti. Oni drugi, čiji su kvalitetni razvojni programi ostali u ladicama, opravdano se nadaju da će APZ te programe prepoznati i dati im novu šansu. Ono što se već dogodilo, dogodilo se na “svega” trećini površina u vlasništvu RH. Na stotine općina, koje još nisu realizirale svoje programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH, a u kojima se krije još dvije trećine “državnog zemljišta”, svoj će “vrući krompir” vjerojatno prepustiti Agenciji. Ogroman, nezavršen posao, na kojem je radilo tisuće ljudi iz lokalnih zajednica, pritisak mjesnih moćnika i “scouta velikih igrača” ( koji već tragaju za vlasnicima i česticama pogodnim za nove tehnološke cjeline ), koji svoje ambicije nisu uspjeli ostvariti na lokalnom nivou, preselit će se na adresu Agencije. Sasvim je opravdano upitati se, hoće li toliki “kvantitet” ostaviti dovoljno prostora i za “kvalitet”. Rokovi, na koje nas EU požuruje, teku. Vrijeme koje su imali na raspolaganju općinska i gradska vijeća, odnosno županijska poglavarstva, isteklo je. Da bi se, na vrijeme, stiglo na cilj , odlučeno je, ipak će se “protrčati kroz trnje”.

IMPRESSUM

ZA IZDAVAČA: Zdravko Milić,

Copyright: A.N.T.d.o.o. Osijek

7

RECESIJA
TKO ĆE (P)ODNIJETI TERET ?
U dosadašnjim pojavama recesije bila su nužna mnoga pa i kvantitativna ograničenja. Ona tržišta, koja su se uspjela specijalizirati, vjerovatno će izbjeći ovaj najrigidniji oblik ograničenja. Ali onih drugih vrsta susprezanja ce zasigurno biti. Prije svega, svakako će se provoditi brojne dugoročne mjere. Koje su to mjere koje se realno mogu očekivati? Mjere za efiksasnije djelovanje sustava vlasti u domeni zakonodavstava i sudstva, te pojeftinjenje državnih usluga uopće. Pooštrit će se kontrola neproračunske potrošnje i nadzor korisnika prava na potpore i subvencije kao i drugih proračunskih pozicija s rashodovne strane. Razmišljat će se o odvajanju poslova „s autoritetom države“ od onih „bez autoriteta države“. Jedan dio poslova unutar države obavljali bi pravni subjekti putmem javnih natječaja. Dio državne uprave, koji sad obavlja poslove „bez autoriteta države“ za njih bi se ubuduće morao izboriti na tržištu u konkurenciji drugih javnih servisa. E-government podigao bi efikasnost države do te mjere da bi neki društveni subjekt nakon stupanja na snagu novog zakonskog akta aplicirao na svoja stečena prava na samo jednom mjestu, one stop shop. Tada bi profunkcionirale informatičko-informacijske linije; građanin-država, državni organ sa državnim organom, država-građanin. Država, nastojeći da sama ne doprinese indeksaciji cijena i sama bi trebala smanjiti svoje udjele u njima, kroz smanjenje trošarina, poreza,... u onolikoj mjeri u kojoj joj to ne priječi normalno funkcioniranje na prihodovnoj proračunskoj strani.U svakom slučaju svaka ozbiljna država bi najprije pojeftinla svoje vlastite usluge. S druge strane država bi uvažila zahtijeve gospodarskih grupacija i stvorila im dobar zakonski okvir za ostvarenje novih poslovnih vizija. Sve drugo što je pod uplivom države, u domeni odlučivanja, ona će pokušati držati pod kontrolom.. To se odnosi na sve monopoliste ( željeznicu, t-com, komunalne usluge, HEP,itd. ) Mjere narodne banke pokušat će onemogućiti zaduživanje u inozemstvu, onemogućiti posklupljenje kapitala, a ako on već mora poskupiti nastojat će da banke kredite plasiraju selektivno u samo one projekte koji pokazuju dobar profitni trend.Onemogućujući banke da se zadužuju, HNB će ih prisiliti da raspoloživi novac posuđuju samo onima s najmanjim rizikom i najvećim profitom. Sindikati i socijalni partneri države vršit će pritisik na kontrolu cijena energenata- koji su poskupjeli 80% i hrane-koja je poskupjela 50%. Na prve nagovještaje recesije, ankete pokazuju da bi 85% građana sindikalne prosvjede smatralo opravdanima. Dakle uslijedit će cijeli niz „ vatrogasnih mjera“ radi mira u kući. Kako je i poljoprivreda veliki ovisnik o proračunu nije za očekivati da će ju antirecesijske mjere zaobići i poštedjeti. Vjerovatno će se oštro razdvojiti pitanja poljoprivrede od pitanja sela, a jače vezati poljoprivreda s trgovinom i turizmom.Budući da se Vladin koalicijski sporazum temelji na važnosti ovog segmenta upravo bi zadiranje u ova pitanja moglo donijeti i dodatne političke negativne momente i uticati na promptnost donošenja nekih hitnih mjera. Signali iz EU također nisu dobri. EU će u sklopu svojih prdprisupnih pregovora vršiti pritisak na domaće proizvođače. Vjerovatno će se morati mijenjati i neki odnosi unutar opće društvene stimulacije. „Američki san“ se bitno razlikuje od „hrvatskog sna“. Razvijeni kapitalizam nezaposlenost doživljava kao lošu strukturu ponude tržišta radne snage i „višak radne snage“ nastoji preeducirati. Ali pomno prati zaposlenost, kao omjer broja uzdržavanih osoba po jednom zaposlenom.Isto tako je važan omjer zaposlenih u proizvodnji i „ nadgradnji“. „Zaslužnim“ se članovima društva otvaraju (inače zatvorene) poslovne grupacije i omogućava pristup novcu.„Hrvatski san“ je, još uvijek, dokopati se nekakve državne potpore ili mirovine. Naša država svoje „zaslužne i ugledne“ nagrađuje „pravom na nerad“. Stopa zaposlenosti bi se trebala kretati oko 70% a trenuno iznosi oko 50%. Kičma Hrvatske je pravac Vukovar-Rijeka, koji ju čini „zemljom na dva mora“. Evidento je da su učinjeni veliki koraci u izgradnji infrastrukture ali se ona razmjestila na rezervnom pravcu Budimpešte prema Jadranu. Zanemarivanjem svog hrbata, periferija hrvatskog teritorijalnog tijela se osušila. Dobili smo polis Zagreb i nerazvijenu periferiju. Regionalni razvitak je zadaća koja Hrvatskoj treba vratiti značaj „zemlje na dva mora“. Jedinoj u regiji koja obje krajnje točke, pravca Dunav-Jadran, ima na svom vlastitom teritoriju.

8

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful