UNIVERZITET U SARAJEVU ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET

Odsjek za elektroenergetiku

ZAVRŠNI RAD

DOPIRANE UGLJIKOVE NANOCIJEVI I NJIHOVA PRIMJENA
Rusmir Skopljak

Sarajevo, septembar 2012.

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
SAŽETAK

Primjena ugljičnih nanocijevi u zadnjem desetljeću dobija uveliko na značaju. U skladu sa tom činjenicom ovaj završni rad će da obradi ključne primjene nanocijevi u današnjem svijetu u kojem trka za nove tehnologije nikada nije bila izraženija i postala dominantan politički, naučni kao i ekonomski faktor razvoja. Upotreba ugljikovih nanocijevi u elektromagnetizmu i radiofrekventnom području je vjerovatno najznačajniji faktor razvoja oscilatora, radio-odašiljača i antena. Veličina tranzistora smanjuje se eksponencijalno već nekoliko desteljeća rezultirajući integrisanim krugovima koji sadrže nekoliko desetina miliona tranzistora. Kako se veličina tranzistora smanjuje, približavamo se fizikalnoj granici kada kvantni učinci postaju značajni. Po prvi put se razmišlja o kvantnom računaru kao novoj generaciji računara koji bi trebali da u potpunosti zamijeniti dosadašnje poluprovodničke tehnologije. Na pitanje šta nanotehnologija predstavlja za jednog elektroinženjera ili naučnika odgovor je jednostavan i precizan. Budućnost. Ključne riječi: nanotehnologija, ugljične nanocijevi, radio-odašiljač, tranzistor, kvantni računar.

ABSTRACT

The application of carbon nanotubes in the last decade, gains importance largely. According to this fact, this bachelor thesis goal will be to cover key applications of carbon nanotubes nowadays where “ modern technologies battle” has never been stronger and become the dominant political, scientific and economic development factor. Using carbon nanotubes in electromagnetics and radiofrequency is probably the most important factor in the development of oscillators, radio transmitters and antennas. The size of a single transistor has been reducing in an exponential manner for several decades, leading to integrated circuits containing tens of millions of transistors. But, as the size of the transistor decreases, and the physical limit is encountered where the transistor becomes too small and quantum effects become significant. First time in history, we are in front of the quantum computer as a new generation of computers that are supposed to completely replace the current semiconductor technology. When asked what nanotechnology is in mind of electrical engineers and scientists the answer is simple and accurate. Future. Keywords: nanotechnology, carbon nanotubes, radio transmitter, transistor, quantum computer.

4

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
Sadržaj:
1 Uvod........................................................................................................................................................ 7 2 Nanotehnologija...................................................................................................................................... 8 2.1 Nanotehnologija – definicija i primjeri ............................................................................................. 9 3 Ugljikove nanocijevi .............................................................................................................................. 12 3.1 Hemijski element ugljik .................................................................................................................. 13 3.2 Različiti oblici ugljika ...................................................................................................................... 13 3.2.1 3.2.2 3.2.3 3.2.4 3.2.5 Grafit ...................................................................................................................................... 14 Dijamant................................................................................................................................. 14 Fulereni .................................................................................................................................. 14 Ugljikove nanocijevi ............................................................................................................... 15 Dva tipa nanocijevi ................................................................................................................. 15

4 Primjene ugljikovih nanocijevi u RF području........................................................................................ 20 4.1 Model prijenosnih linija za ugljikove nanocijevi ............................................................................. 20 4.1.1 Kinetički induktivitet .................................................................................................................. 21 4.1.2 Elektrostatski kapacitet ............................................................................................................. 21 4.1.3 Kvantni Kapacitet ....................................................................................................................... 22 4.1.4 Valna brzina ............................................................................................................................... 23 4.1.5 Karakteristična Impedancija ...................................................................................................... 23 4.1.6 Mehanizmi gušenja.................................................................................................................... 25 4.1.7 Numerička predviđanja ............................................................................................................. 25 4.2 Radio prijemnik sa ugljikovom nanocijevi ...................................................................................... 27 4.3 Nanomehanički radio predajnik ..................................................................................................... 29 4.3.1 4.3.2 4.3.3 4.3.4 4.3.5 Osnove radio odašiljača ......................................................................................................... 30 Dijagram nanocijevnog odašiljača......................................................................................... 30 Modulator i oscilator ............................................................................................................. 30 Antena i pojačalo ................................................................................................................... 31 Simulacije nanocijevnih odašiljača......................................................................................... 31

5

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
4.3.6 Primjene ................................................................................................................................. 31 5 Zaključak ............................................................................................................................................... 33 Literatura .................................................................................................................................................... 36

6

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

1 Uvod
Iz dana u dana svjedoci smo prodora nanotehnologije u sve pore života. Što nanotehnologija znači za elektroinženjera inženjera i naučnika? U sljedećim ćemo poglavljima ukratko opisati što je to nanotehnologija i neke od njenih primjena u znanosti i tehnologiji, što su to ugljikove nanocijevi te neke od primjena istih u elektromagnetizmu. Ugljikove nanocijevi su izvanredni predmeti koji će izgleda revolucionarizirati tehnološki krajolik u bliskoj budućnosti. Društvo budućnosti biti će oblikovano primjenama nanocijevi, kao što danas dominira primjena tehnologija temeljenim na siliciju. Mnogi vjeruju da će trenutne tehnike minijaturizacije mikročipova uskoro doseći svoje donje granice i da su tehnologije temeljene na nanocijevima najbolja nada za daljnju minijaturizaciju. Ugljikove nanocijevi mogu stoga biti gradivni blokovi za daljnji tehnološki napredak, poboljšavajući životni standard.

7

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

2 Nanotehnologija
Nanotehnologija: "Bila ono dobro ili loše, najveće znanstveno otkriće u povijesti tek se treba dogoditi?" - K. Eric Drexler Prije dvadeset i pet stoljeća jedan je kontroverzni grčki ljubitelj mudrosti izluđivao akademsku zajednicu svojim predavanjima koja su naučavala da su sve stvari sazdane od sićušnih, nevidljivih i nedjeljivih čestica - atoma (riječ atom dolazi od starogrčke riječi atomos - nedjeljiv, što je u skladu s vjerovanjem, aktuelnim do 19. stoljeća, da su atomi najmanji djeljivi elementi materije). Naučnicii su, pak, uporno ignorisali taj Demokritov koncept i tek se 1738. godine javio Daniel Bernouli koji je ponovno razmišljao o "Atomskoj teoriji svemira". Ovo je toliko prestrašilo njegove sljedbenike, da se pravo izučavanje elementarnih čestica odigralo, zapravo, tek nedavno. Kada smo na kraju devetnaestog stoljeća konačno povjerovali u njihovo postojanje, atomima su ubrzo proučena njihova svojstva, utvrđeno je da nedjeljivo može biti podijeljeno na još sitnije dijelove. Naučili smo kako iz njihove unutrašnjosti osloboditi energiju i kako ih razbiti. Pronašli smo čitav novi svemir skriven u njegovom najsitnijem dijelu. Ideja o manipulaciji nad najsitnijim dijelovima materije zaiskrila je tek nedavno. Na večeri koju je 1959. godine organiziralo Američko društvo fizičara, Richard P. Feynman održao je svoj slavan govor pod nazivom "Na dnu ima još mnogo mjesta" (There's Plenty of Room at the Bottom) u kome je iznio provokativnu ideju o kreaciji materije ''in vitro''. U svome predavanju Feynman je između ostaloga postulirao da se čitava enciklopedija ''Britannica'' može čitljivo ispisati na glavi pribadače, a jedna od najčešće citiranih rečenica u njemu glasi: "Onoliko daleko koliko ja vidim, principi fizike ne govore ništa protiv mogućnosti manevrsanja stvarima atom po atom. To nije nikakav pokušaj da se prkosi njezinim zakonima, to je u načelu nešto što se može učiniti". Taj je govor bio strastven uvod začetku nove nauke i početku novog - dijamantnog doba nanotehnologije. Prije završne riječi Feynman je, "iz čiste zabave i da malo zainteresira klince" predložio srednjoškolsko natjecanje. Ponudio je dvije nagrade od hiljadu dolara, jednu za prvi električni motor manji od 1/64 kubičnog inča i jednu za onog koji prvi uspije smanjiti stranicu knjige u omjeru od 1/25000, a da tekst ostane vidljiv oku elektronskog mikroskopa. Prvi zadatak riješen je već sljedeće godine, a drugi 1985., tri godine prije Feynmanove smrti. Drugi gorljiv propovjednik i prorok dolazeće ere nanotehnologije je Eric K. Drexler. U potpunosti posvećen stvaranju nove generacije istraživača i traženju istomišljenika, on je 1992. godine predstavio svoje ideje pred američkim kongresom. Nakon tog predstavljanja našlo se dovoljno novca da započne utrka, koja je na kraju omogućila da novi milenij dočekamo u društvu nanoprocesora i kvantnih računara. Drexler, prvi "doktor nanotehnologije" na planetu i definitivno najzaslužnija osoba za nanorevoluciju koja je danas uhvatila svoj zamah, u svojoj knjizi "Strojevi kreacije" (Engines of Creation) predstavlja pravo malo izvorište informacija o obliku stvari koje dolaze. Primijenjeni razvoj nanotehnologije u njoj je prikazan iz gotovo svake perspektive, a dobar dio tog teksta skeptiku može zvučati kao čista znanstvena fikcija. No skepticima unatoč, to je djelo napisano 1981. godine, a dobar dio te fantastike već je zaživio u laboratorijima diljem svijeta.

8

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
2.1 Nanotehnologija – definicija i primjeri
Nanotehnologija doslovno označava svaku tehnologiju na nanorazini koja ima primjene u stvarnom svijetu. Nanotehnologija obuhvaća proizvodnju i primjenu fizikalnih, kemijskih i bioloških sistema na skalama u rasponu od pojedinačnog atoma ili molekula do podmikronskih dimenzija kao i integraciju stvorenih nanostruktura u veće sisteme. Nanotehnologija će najvjerojatnije imati dubok utjecaj na našu ekonomiju i društvo u ranom 21. stoljeću, usporediv sa onim poluvodičke tehnologije, informatičke tehnologije, ili stanične i molekularne biologije. Znanost i tehnološka istraživanja u nanotehnologiji obećavaju proboje u područjima kao što su materijali i proizvodnja, nanoelelektronika, medicina i zdravstvena njega, energija, biotehnologija, informatička tehnologija i nacionalna sigurnost. Predviđa se da će nanotehnologija biti sljedeća industrijska revolucija. Svojstva na nanometarskoj skali uglavnom su određena sa elementarnim česticama. Svaki dan živimo sa nanočesticama. U normalnoj prostoriji, nalazi se oko 15,000 nanočestica po volumnom centimetru zraka. U slučaju šetnje šumom, nalazimo se u okruženju gdje će biti oko 50,000 nanočestica po volumnom centimetru. U velikom gradu, može biti oko 100,000 nanočestica po volumnom centimetru. Materijali koji se sastoje od nanostruktura ili koji posjeduju morfologiju u nanoskali uobičajeni su u prirodi. Naše tijelo sadrži nanomaterijale kao što su proteini i DNK kiseline. Nanomaterijali se isto tako mogu pronaći u dimu iz vatre, u vulkanskom pepelu, u pjeni mora, itd. Nanomaterijali se koriste za dodavanje boje staklu i keramici već nekoliko tisućljeća. Nanočestice su također bile korištene za katalizu, i već otprilike jedno stoljeće, proizvode se tanki nano slojevi za optičke uređaje. Ono što je novo tijekom prethodna dvije ili tri dekade jest eksplozivan porast naših mogućnosti da stvorimo nanostrukture i nanosisteme sa velikim stepenom kontrole koristeći različite tehnike, što je popraćeno sa sličnim poboljšanjem u našim mogućnostima da karakteriziramo strukture i sisteme na nanoskali. Zapravo, tek donedavno, mnogi od sistema predloženih u ranom 20. stoljeću napravljeni su zahvaljujući pojavi tako preciznih tehnika kao što „molecular beam epitaxy“ i skenirajućih mikroskopa STM-a i AFM-a. Slika 2-1 sadrži karakteristične primjere tipičnih veličina predmeta na nanorazini. Ultra tanke plohe i prevlake imaju jednu dimenziju u nanoskali, nanožice i nanocijevi imaju dvije takve dimenzije, s obzirom da su sve tri dimenzije nanočestica na nanorazini. Nanoznanost i nanotehnologija, zajednički nazvane nanotehnologija, znanstvene su discipline u nastajanju koje privlače ogroman interes istraživanja kroz posljednje dvije dekade. Nanotehnologija nije pojedinačni proces; niti ona uključuje posebnu vrstu materijala. Umjesto toga, pojam nanotehnologija pokriva sve aspekte proizvodnje materijala, naprava i sistema manipuliranjem tvari na nanorazini. Nanotehnologija jest sposobnost promatranja, mjerenja, manipuliranja i proizvodnje stvari na nanometarskoj skali. Nanometar (nm) je SI (Syst`eme International d’Unit´es) jedinica e od 10-9 m ili udaljenost od milijarditog dijela metra. Na ovoj skali, govorimo o veličini atoma i molekula. ''Nanos'' je starogrčka riječ za patuljka, koja danas služi da bi označila milijarditi dio mjerne jedinice. Sama riječ “nanotehnologija” prvi je puta upotrijebljena 1974., kad je Norio Taniguchi, profesor na Tokyo Science University, predstavio svoju viziju manipulacije tvari za poluvodičku industriju i to atom-po-atom ili molekula-po-molekula. Budući da postoje mnoge definicije nanotehnologije, većina grupa koristi definiciju National Nanotechnology Initiative (NNI). NNI naziva nešto “nanotehnologija” samo ako to uključuje sljedeće: • • Istraživanje i razvoj tehnologije na nivoima atoma, molekula ili makromolekula, sa veličinom skale od približno 1 - 100 nanometara. Izrada i korištenje struktura, naprava i sistema koji posjeduju neobična svojstva i funkcije zbog njihove malene i/ili srednje veličine.

9

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
• Sposobnost kontrole i manipulacije na razini atoma.

10

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

Slika 2-1. Veličina stvari od jednog atoma pa sve do čovjeka.

Polje nanotehnologije, uz dodatak proizvodnje nanosistema, daje pokretnu silu da se razviju eksperimentalni i računski alati. Otkriće novih materijala, procesa i pojava na nanoskali i razvoj novih eksperimentalnih i teorijskih tehnika za istraživanje omogućuju nove prilike za razvoj inovativnih nanosistema i nano-strukturiranih materijala. Svojstva materijala na nano razini mogu biti vrlo različita od onih na većoj skali. Kada se dimenzija materijala smanjuje od velike veličine npr. cm, svojstva isprva ostaju ista, daljnjim smanjivanjem dimenzija počinju se događati manje promjene, sve dok se konačno, kad veličina padne ispod 100 nm, ne počnu događati dramatične promjene u svojstvima materijala.

11

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
3 Ugljikove nanocijevi
Svatko poznaje grafit kao crnu tvar iz olovaka. Koristi se također kao mazivo u mehanizaciji budući da je, na molekularnoj razini, formiran od slojeva ugljika koji klize jedan preko drugoga sa vrlo malo trenja. Ovi slojevi ugljika sastoje se od ugljikovih atoma koji su međusobno povezani u heksagonalnu strukturu. Nanonaučnici su vrlo zainteresovani za njih, budući da, kad se smotaju u cijevi, posjeduju zanimljiva svojstva. Ovi cilindri načinjeni od grafita zovu se ugljikove nanocijevi (carbon nanotubes). Nanocijevi su neke od prvih istinskih nanomaterijala projektiranih na molekularnoj razini. One pokazuju fizička i električka svojstva koja stvarno oduzimaju dah. Procjene se razlikuju u tome koliko snažna, jaka, čvrsta jedna ugljikova nanocijev može biti, ali laboratoriji su već pokazali da njihove čvrstoće pod pritiskom mogu biti i preko 60 puta veće nego čvrstoće visokolegiranih čelika. Prema nekim procjenama, vlakno od nanocijevi tanje od vlasi ljudske kose može vući kamionsku poluprikolicu, no nitko još nije uspio proizvesti dovoljno veliko vlakno da bi se to i probalo. Drugi nagađaju da bi se čak i jedna nanocijev mogla pružati od zemlje do stratosfere i nositi sama sebe. Mnogi nanoznanstvenici ističu da nanocijevi nisu samo najjači materijal ikad proizveden, već da su one među najjačim materijalima koje će ikad biti moguće proizvesti. Apsolutne izjave ovog tipa sada su moguće, budući da nanotehnologija omogućuje projektiranje na konačnom nivou za detalje, stvarajući materijale atom po atom, radije nego gradeći kompozite. Ne samo da su nanocijevi vrlo čvrste, nego one su vrlo lagane i savitljive. Ostali oblici ugljika kao ugljikova vlakna već se koriste u najboljoj sportskoj opremi i dizajnu aviona budući da imaju čvrstoće usporedive sa čelikom ili aluminijem, zadržavajući samo dio njihove mase. Materijali sa nanocijevima mogu ovo odvesti na sljedeći nivo, ali proizvodnja nanocijevi je još uvijek u zamecima i čak najsofisticiranije tvornice proizvode svega nekoliko grama nanocijevi tjedno. Iz ovog razloga, nanocijevi su teško nabavljive i zbog toga vrlo skupe. Sve dok se tehnologija proizvodnje ne unaprijedi, primjena nevjerojatnih svojstava ovakvih materijala bit će vrlo ograničena, iako prvih nekoliko nano poboljšanih proizvoda već dolazi na police trgovina u obliku teniskih reketa i palica za golf. U ovim proizvodima, malene količine nanocijevi uvedene su u tradicionalne materijale formirajući tako kompozitne materijale. Ovi nanocijevni kompozitni proizvodi ne iskorištavaju punu prednost potencijala nanocijevi, ali one provokativno naviještaju koliki potencijal imaju nanocijevi. Fizička svojstva nanocijevi su dovoljno upečatljiva, ali njihova električna svojstva mogu biti još više uzbudljiva. Promatrajući oblik nanocijevi, znanstvenici su predvidjeli da bi se elektroni mogli kretati uzduž nanocijevi koristeći je kao žicu. Trenutna teorija drži da se one mogu ponašati kao vodiči ili kao poluvodiči, ovisno o tačnim dimenzijama cijevi i dopiranim dodatnim materijalima u ugljikovu matricu. No, nisu sve nanocijevi načinjene od atoma ugljika. Silikonske nanocijevi su isto uobičajene, iako se cijevi koje nisu građene od atoma ugljika, obično zovu nanožice(nanowires). Svestrana električna svojstva ovih nanocijevi i nanožica sada se istražuju s ciljem proizvodnje elektroničkih naprava nanometarskih dimenzija. Nanocijevi su otprilike 1% veličine veznih elemenata s obzirom na trenutni vrhunac povezivanja u mikročipu, i ideja supravodljivih spojnih žica nudi nedostižnu mogućnost prevladavanja jedne od glavnih zapreka trenutnog dizajna čipova - rasipne topline koja nastaje uslijed protoka elektrona kroz metalne žice. Istraživanje i proizvodnja nanocijevi i nanožica je vruća tema i za znanstvenike i za industriju. Nanocijevi i nanožice ne postoje u prirodi i među ranim su vraćanjima ulaganja u nanoznanost i tehnologiju.U ovom poglavlju, najprije ćemo opisati strukture, sintezu, mehanizme rasta i svojstva ugljikovih nanocijevi. Na kraju, opisat ćemo najvažnije trenutne i potencijalne primjene ugljikovih nanocijevi, što govori da budućnost za istraživanje i industriju ugljikovih nanocijevi izgleda zaista obećavajuće. Ugljik je jedan od najviše zastupljenih elemenata u živim organizmima i materijalima izvedenim od živih organizama. Volumno je ugljik četvrti element po obimu u svemiru. Ugljik igra važnu ulogu u istraživanju nanotehnologije i za potencijalne primjene u nanotehnologiji. Prije nego što opišemo ulogu ugljika kao nanočestice, razmotrimo neke opće informacije o kemijskim i fizikalnim svojstvima ugljika.

12

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
3.1 Hemijski element ugljik
Hemijski se element ugljik (C), može naći u mnogim različitim spojevima. Nalazimo ga u hrani koju jedemo, odjeći koju nosimo, kozmetici koju koristimo i gorivima koja daju energiju našim automobilima. Ugljik ima dominantnu ulogu u hemiji života i bez ugljika ne bismo fizički postojali. Ugljik je prirodni nemetal koji je prisutan u stanicama svih organizama. Atomski broj ugljika je 6 i atomska masa 12. Atom ugljika sastoji se od šest neutrona i šest protona (Slika 3-1) i spaja se sa ostalim elementima formirajući raspon spojeva koji uključuje ugljikov dioksid i ugljikov monoksid. Ugljik čini 19 posto mase ljudskog tijela i glavna je komponenta u proteinima, ugljikohidratima, mastima i nukleinskim kiselinama. Sva fosilna goriva, ugljen, nafta, mazut i prirodni plin sadrže ugljik koji kao osnovni element u kombinaciji sa vodikom tvore kategoriju ugljikovodika.

Slika 3-1. Atom Ugljika.

3.2 Različiti oblici ugljika
Postoji nekoliko različitih alotropa ili oblika ugljika. Svaki oblik ima drukčiju molekularnu strukturu. Ovi oblici uključuju amorfni ugljik, grafit, dijamant i fuleren. Izraz amorfni znači da nedostaje određena forma odnosno specifični oblik. U hemiji, izraz amorfni znači da tvar nema kristaličnu strukturu. Npr., čađ je amorfni ugljik u obliku tamnog praha neizgorjelih ostataka goriva. Staklo, jantar, vosak, guma i plastika su drugi primjeri amorfnih tvari. Međutim, ostali oblici ugljika – dijamanti, grafiti i fulereni su određene kristalne strukture (Slika 3-2).

13

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
3.2.1 Grafit

Grafit se sastoji od slojeva ugljika, debljine jednog atoma, koji se zove grafen. Grafen je vrlo mekani mineral koji se sastoji od slabo vezanih atoma uređenih u 2D kristalnu formu koja izgleda kao tanka, ravna ploha. Ovo svojstvo čini grafit dobrim prirodnim mazivom budući da njegova ravna, planarna struktura omogućuje da nanometarski listovi grafena lako klize jedan uz drugoga. Iako je mineral mekan, čvrstoća grafita i njegova sposobnost da vodi električnu struju čine taj mineral posebno korisnim u nanotehnologiji. Postoje dvije glavne klasifikacije grafita, prirodna i sintetička. Minerali grafita mogu se pronaći u Zemljinoj kori. Sintetički se grafit radi od naftnog koksa. Visoko čisti grafit koristi se u velikim količinama za proizvodnu moderatorskih šipki i ostalih komponenata u nuklearnim reaktorima. Neke ostale primjene grafita uključuju: • • • • • primjene u svemirskim letovima, baterije, grafitne četkice, grafitne elektrode za elektrolučne peći u metalurškoj industriji, grafitna maziva.

3.2.2

Dijamant

Najtvrđi poznati prirodni mineral jest dijamant. Dijamant sadrži atome ugljika koji su organizirani u trodimenzionalnu strukturu. Ovakav tip strukture čini dijamant super čvrstim za rezanje i obradu metala i ostalih materijala. Za razliku od grafita, dijamant ne provodi dobro električnu struju, ali je odličan vodič topline. Primjene dijamanta su u različitim proizvodima kao što su laserske diode i mali mikrovalni uređaji snage, supstrati za integrirane krugove i tiskane pločice. Dijamant omogućuje impresivnu kombinaciju kemijskih, fizikalnih i mehaničkih svojstava: • • • • nizak koeficijent trenja visoka toplinska vodljivost velik električni otpor malen koeficijent toplinskog širenja

3.2.3

Fulereni

Fulereni su treća alotropska modifikacija ugljika (nakon grafita i dijamanta). Fulereni su velike molekule ugljika posložene na način koji izgleda drukčije od oblika molekula grafita i dijamanta. Fulereni su uređeni u oblik koji je sferni, elipsoidni ili cilindrični. Fulereni su veličine oko 1 nanometra u prečniku. Ovo možemo usporediti sa prečnikom molekule vode koji iznosi 0.16 nanometara. Otkriveni su 1985. godine na sveučilištu Rice tijekom eksperimenata sa laserskom spektroskopijom. Nobelova nagrada za hemiju 1996. pripala je profesorima Robert F. Curl, Jr., Richard E. Smalley, i Harold W. Kroto za njihovo otkriće fulerena. Fulereni su nazvani po Richard Buckminster Fulleru, arhitektu poznatom po dizajnu geodezijskih kupola, koje izgledaju kao fulereni. Najuobičajeni i najpoznatiji fuleren jest „buckminster fulerene“, „buckyball“ ili C60. Oblika je nogometne lopte koji uključuje 20 heksagona i 12 pentagona. Naučnici su otkrili i druge tipove buckyballs kao što su C70, C76 i C84. Spektar fulerena od ugljikovih molekula posjeduje niz jedinstvenih svojstava. Nanocijev od fulerena ima čvrstoću oko 20 puta veću od visokočvrstih legura čelika i gustoću oko polovine one od aluminija. To ga čini jačim od čelika i lakšim od aluminija. Još od otkrića fulerena, znanstvenici su otkrili moguće primjene ovih molekula. Neke od potencijalnih primjena

14

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
uključuju korištenje u proizvodnji računara, gorivnih ćelija i senzora. Velike farmaceutske firme istražuju primjenu fulerena u lijekovima za kontrolu neuroloških oštećenja kod bolesti.

3.2.4

Ugljikove nanocijevi

Znanstvenici su otkrili da ako se molekule fulerena C60 mogu učiniti dovoljno velikim, oni mogu postati ugljikovi cilindri koji se zovu ugljikove nanocijevi. Ugljikove nanocijevi su dugi, tanki cilindri ugljikovih molekula. Ugljikove nanocijevi su materijal potpuno drugačijih svojstava od dijamanta ili grafita. Grafen se može smotati u cilindričnu formu na mnogo načina, što dovodi do raznovrsnosti geometrije za ugljikove nanocijevi.

Slika 3-2. Ugljikove forme.

Sumio Iijima iz NEC Corporation Japan, slučajno je otkrio ugljikove nanocijevi 1991., dok je istraživao „buckyballs“ koristeći elektronski mikroskop. Ugljikove nanocijevi koje je otkrio mogu se vizualizirati kao 2D plohe grafena. Ugljikove nanocijevi posjeduju jedinstvena svojstva koja ih čine potencijalno korisnim u širokom rasponu primjena kao što su nanoelektronika, optika i primjena materijala. One pokazuju izvanrednu čvrstoću i jedinstvena električna svojstva, te su efikasni vodiči topline.

3.2.5

Dva tipa nanocijevi

Postoje dva glavna tipa nanocijevi: jednozidne nanocijevi (single-walled nanotubes) i višezidne nanocijevi (multiwalled nanotubes). Većina jednozidnih nanocijevi ima prečnik blizu 1 nanometra, uz e cijevi koje mogu biti nekoliko hiljada puta duže. Gledano iz perspektive ljudskog oka, višezidne nanocijevi mogu doseći u od nekoliko centimetara. Struktura nanocijevi može se konceptualizirati zamatanjem sloja grafita, debljine jednog atoma, koji se zove grafen u cilindar. Nanocijev je

15

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
cilindrična, sa barem jednim krajem tipično pokrivenim polukuglom buckyball strukture. Nanocijevi posjeduju sljedeća fizikalna, kemijska i mehanička svojstva koja ih čine tako izvanrednim materijalima: • Električna vodljivost: ovisno o njihovoj točnoj strukturi, ugljikove nanocijevi mogu biti ili metalni vodiči ili poluvodiči. Elektroni u nanocijevima mogu putovati mnogo brže nego u metalima kao što je bakar. Električna vodljivost nanocijevi može biti korisna u apsorpciji statičkog šuma, pohranjivanju energije ili zamjeni silicijskih krugova u računarskim čipovima. Toplinska vodljivost: Toplinska vodljivost nanocijevi je nadmoćna u odnosu na onu od dijamanta. U nekim pokusima, pokazalo se je da nanocijevi imaju najmanje dvostruko veću toplinsku vodljivost od dijamanta. Nanocijevi mogu biti potencijalno korisne za hlađenje skučenih prostora unutar računara i ostale nanoelektronike. Mehanička: Nanocijevi su najkruća, najjača i najizdržljivija vlakna koja poznajemo. Za njihovu malenu veličinu, nanocijevi su sedam puta lakše od čelika, ali jedno 500 puta čvršće. Mogle bi se koristiti kao zamjena za bakrene cijevi ili za superčvrste plastike.

Ugljikove nanocijevi obično se proizvode kroz postupke pražnjenja električnog luka, laserske ablacije ugljika ili hemijskim naparivanjem. Jednozidne ugljikove nanocijevi su zaista novi nano-predmeti sa svojstvima i ponašanjem koja su često vrlo specifična. To su također lijepi predmeti za fundamentalnu fiziku kao i jedinstvene molekule za eksperimentalnu hemiju, iako su još uvijek pomalo tajnovite budući da su njihovi mehanizmi stvaranja predmet diskusija. Potencijalne se primjene čine bezbrojnim, iako za sada na tržištu postoje samo neke. Istraživački timovi po cijelom svijetu dnevno objave oko pet članaka sa ugljikovim nanocijevima kao glavnom temom. Ovo ilustrira kako je izvanredno aktivno – i visoko kompetitivno područje istraživanja ugljikovih nanocijevi. Ovdje se, međutim, ne radi samo o naučnom poletu. Ekonomski aspekti vode igru prema sve većem obimu korištenja nanotehnologije u svakodnevnom životu. Prema stručnjacima, predviđa se sve veći rast svjetskog tržišta vezanog uz nanotehnologiju. To je ozbiljan posao, i bit će u čvrstom odnosu s time kako će se naučnici i inženjeri nositi sa mnogim izazovima na putu od idealne molekule do pouzdanog – i nadamo se, jeftinog proizvoda za svakodnevnu upotrebu.

3.2.5.1 Jednozidne ugljikove nanocijevi
Jednozidne ugljikove nanocijevi (single-walled carbon nanotubes) sastoje se od jedne plohe grafena zamotane u oblik šupljeg cilindra. Geometrijski, ne postoje ograničenja na prečnik cijevi. Međutim, proračuni su pokazali da je urušavanje jednozidnih ugljikovih nanocijevi u ravnu dvoslojnu traku, energetski povoljnije nego održavanje cijevne morfologije prečnika većeg od približno 2.5 nm. S druge strane, lako je intuitivno shvatiti ako je poluprečnik zakrivljenosti kraći, veće je naprezanje i količina energije, iako su uspješno sintetizirane nanocijevi sa prečnicimaima nižim od 0.4 nm. Energetski kompromis postiže se za približno 1.4 nm, najučestaliji prečnik koji se pojavljuje bez obzira na tehniku sinteze (barem za one koji se temelje na izvorima čvrstog ugljika). Takva ograničenja ne postoje na u nanocijevi, koja samo ovisi o ograničenjima metode pripreme i specifičnih uvjeta koji se koriste prilikom sinteze. Međutim, ugljikove nanocijevi su obično nekoliko mikrometara duge, a mogu biti duge čak i nekoliko milimetara. Rezultati eksperimenata u skladu su sa ovim izjavama, budući da se jednozidne ugljikove nanocijevi prečnika većeg od 2.5 nm vrlo rijetko spominju u literaturi, bez obzira na metodu pripreme, dok se a jednozidnih ugljikovih nanocijevi može kretati u rasponu od mikrometra do milimetra. Ova svojstva čine jednozidne ugljikove nanocijevi jedinstvenim primjerom jediničnih molekula sa ogromnim omjerima dimenzija.

16

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

Slika 3-3. Skica načina izrade jednozidne ugljikove nanocijevi, počevši od sloja grafena

Slika 3-4. Tri različite jednozidne strukture koje su primjeri (a) ''cik-cak'' tip nanocijevi, (b) ''fotelja'' tip nanocijevi, (c) kiralna(spiralna) nanocijev

Kao što je prikazano na Slici 3-3, postoje mnogi načini da bi se grafen oblikovao u jednozidne nanocijevi, s nekim od novonastalih nanocijevi koje posjeduju ravnine simetrije paralelne i okomite na os nanocijevi (kao što je to kod jednozidnih nanocijevi na slikama 3-4a) i 3-4b), dok druge ne (kao što je to u slučaju prikazanom na slici 3-4c). Slično kao i sa terminima korištenim za molekule, ove zadnje se uobičajeno nazivaju kiralne(chiral) nanocijevi, budući da se ne mogu superponirati na svoju vlastitu sliku u ogledalu. Uobičajeno se umjesto kiralni koristi termin spiralni. Različiti načini oblikovanja grafena u nanocijevi matematički su određeni vektorom kiralnosti Ch, i uglom kiralnosti θ, kao što slijedi (u odnosu na sliku 3-3): 𝑂𝐴 = 𝐶ℎ = 𝑛𝑎1 + 𝑚𝑎2 𝑎1 = 𝑎
√3 𝑥 2

gdje je

+ 𝑦 i 𝑎2 = 𝑎
2 𝑎

√3 𝑥 2

+ 𝑦 𝑎
2

17

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad 𝑎
1 = 𝑎
√3 𝑥 2

+ 𝑦 i 𝑎2 = 𝑎
2 𝑎

√3 𝑥 2

+ 𝑦 𝑎
2

gdje je a = 2.46Å i

gdje su n i m cijeli brojevi vektora OA u odnosu na jedinične vektore a1 i a2. Vektor kiralnosti Ch okomit je na os cijevi, dok je ugao kiralnosti θ uzet s obzirom na tzv. „cik-cak“ os: vektor kiralnosti koji rezultira u nanocijevima “cik-cak” tipa. Prečnik D odgovarajuće nanocijevi odnosi se prema Ch preko izraza: 𝐷 = 𝐶ℎ 𝑎𝑐−𝑐 �3(𝑛2 + 𝑚2 + 𝑛𝑚) = ∀ 1.41Å(𝑔𝑟𝑎𝑓𝑖𝑡) ≤ 𝑎𝑐−𝑐 ≤ 1.44Å(𝐶60 ) 𝜋 𝜋

cos 𝜃 =

2√𝑛2 + 𝑚2 + 𝑛𝑚

2𝑛 + 𝑚

a C−C veze je u biti produžena zakrivljenošću nametnutom od strukture; prosječna duljina veze kod C60 molekule fulerena je razumna gornja granica, dok je duljina veze kod plošnog grafena u izvornom grafitu donja granica (u odnosu na neizmjerni polumjer zakrivljenosti). Budući da su Ch, θ, i D izraženi kao funkcija cijelih brojeva n i m, oni su dovoljni za definisanje svake pojedinačne jednozidne nanocijevi označavajući je kao par (n,m). Vrijednosti n i m za zadanu jednozidnu nanocijev mogu se jednostavno odrediti brojeći heksagone koji razdvajaju ekstremitete vektora Ch slijedeći jedinični vektor a1 najprije, a zatim a2. U primjeru na slici 3-3, jednozidna nanocijev koja je dobivena oblikovanjem grafena tako da se dva osjenčena heksagona mogu tačno superponirati je (4,2) kiralna nanocijev. Slično, jednozidne nanocijevi sa slika 3-4a do 3-4c su (9,0) , (5,5) i (10,5) nanocijevi, stoga omogućujući fotelja (armchair) tip (sa uglom kiralnosti od sljedeće tipove: cik-cak tip (sa uglom kiralnosti = 0o), 30o) i kiralne jednozidne nanocijevi. Ovo isto ilustrira zašto je izraz kiralni ponekad neprikladan i trebao bi prema potrebi biti zamijenjen sa spiralni. Fotelja tip (n, n) nanocijevi, iako definitivno akiralni sa stanovišta simetrije, posjeduju “kiralni ugao” različit od 0. Cik-cak i fotelja kvalifikacije za akiralne nanocijevi odnose se na način na koji su atomi ugljika prikazani na rubu presjeka nanocijevi (Slika 3-4a i 3-4b). Generalno govoreći, jasno je vidljivo sa Slika 3-3 i 3-4a, da ukoliko je vektor kiralnosti okomit na neki od tri ukupna C=C smjera veze radi se o cik-cak tipu, označen (n, 0), dok ukoliko je vektor kiralnosti paralelan na neku od tri ukupna C=C smjera veze radi se o fotelja tipu označen (n, n). U drugu ruku, zbog šesterostruke simetrije plohe grafena, ugao kiralnosti θ za kiralne (n,m) nanocijevi je takav da je 0 < θ <30o. Električna svojstva jednozidnih ugljikovih nanocijevi mogu se mijenjati od metalnih do poluvodičkih, ili obrnuto, mijenjajući jednostavno prečnik nanocijevi ili njen vektor kiralnosti, npr., promjenom vrijednosti n i m. Broj potencijalnih primjena ugljikovih nanocijevi je zaista velik, uključujući proizvodnju kompozitnih materijala sa poboljšanim mehaničkim svojstvima, tranzistora s efektom polja, „single-electron“ tranzistora i ispravljačkih dioda, „electron field emitters“ sa primjenom u „flat panel“ monitorima, katalizatora za gorivne ćelije, baterijskih elektroda, medija za pohranu velikog kapaciteta, elektroda, senzora i sondi, itd.

18

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

Slika 3-5. Prikaz koncentrične višezidne ugljikove nanocijevi u visokoj rezoluciji načinjena pomoću TEM mikroskopa

U poglavlju koje slijedi navest ćemo neke od primjena ugljikovih nanocijevi u radio-frekvencijskom (RF) području kao što su modeli prijenosnih linija sa ugljikovim nanocijevima, zatim primjene u generiranju i prijemu elektromagnetskog vala, tj. nanocijevnih odašiljača i radio prijemnika, kvantnih računara i informatičkoj tehnologiji uopće. One će u budućnosti zasigurno mnogo značiti za sve koji se bave elektromagnetizmom od znanstvenika do inženjera.

19

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

4 Primjene ugljikovih nanocijevi u RF području 4.1 Model prijenosnih linija za ugljikove nanocijevi
P.J. Burke i saradnici sa sveučilišta Yale, razvili su model RF kruga za jednozidne ugljikove nanocijevi za istosmjerno (DC) i kapacitivno vezane geometrije. Modeliranjem nanocijevi kao nano- prijenosne linije sa distribuiranim kinetičkim i magnetskim induktivitetom kao i distribuiranim kvantnim i elektrostatskim kapacitetom, izračunali su kompleksnu, frekvencijski ovisnu impedanciju za različite mjerne geometrije. Pobudni val napona na nano-prijenosnoj liniji ekvivalent je direktnoj pobudi 1-D plazmona, nisko energetskoj pobudi Lüttingerove tekućine. Izveli su efektivni RF model kruga za jednozidne ugljikove nanocijevi, uključujući efekte kinetičkog induktiviteta kao i elektrostatskog i kvantnog kapaciteta. Model nano-prijenosne linije koji su razvili opis je 1-D plazmona koristeći teoriju krugova, i kao takav se direktno odnosi na dugo postulirana svojstva Lüttingerove tekućine 1D sistema.

Slika 4-1. Shema za 1-D sistem elektrona bez spina. Simboli su definirani po duljini.

Model istosmjernog kruga za jedno-kanalnu kvantnu žicu od elektrona koji nisu u interakciji dobro je poznat iz Landauer–Büttiker formalizma vođenja u kvantnim sistemima. Istosmjerna vodljivost je jednostavno dana sa: e 2 / h . Ukoliko se uzme u obzir stepen slobode spina, postoje dva “kanala” u kvantnoj žici: spin gore i spin dole, oba u paraleli. Opisali su model ekvivalentnog kruga prijenosne linije koji koristimo za predviđanje dinamičke impedancije jednozidne nanocijevi uz različite mjerne geometrije. Predložena efektivna shema prikazana je na Slici 4-1. Mi ćemo opisati sva četiri doprinosa krugu, zatim o njegovim glavnim karakteristikama, kao što su fazna brzina i karakteristična impedancija. Zbog jednostavnosti odabran je slučaj žice iznad vodljive ravnine, prikazan na slici 4-2.

20

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

Slika 4-2. Geometrija nanocijevi smještene iznad vodljive ravnine.

4.1.1 Kinetički induktivitet
Kinetička energija po jedinici duljine za 1-D žicu je suma svih kinetičkih energija nosioca naboja koji se gibaju u lijevo i u desno. Ukoliko postoji neka(sumarna) struja u žici, onda recimo da postoji više onih koji se gibaju u lijevo nego u desno. Ukoliko se Fermijev nivo onih koji se gibaju ulijevo poveća za eΔμ /2, i Fermijev nivo onih koji se gibaju ulijevo smanji za isti iznos, onda je struja u 1-D žici: 𝐼 = 𝑒2 / ℎΔµ . Ukupno povećanje energije sistema je višak elektrona (𝑁 = 𝑒Δµ / 2δ ) u lijevom naspram onih stanja koja idu u desno pomnoženo sa energijom (koja se dodaje) po elektronu koji se dodaje 𝑒Δµ / 2. Ovdje je δ razmak energetskih nivoa jedne čestice, koji je povezan sa Fermijevom brzinom kroz 𝛿 = ℎ𝑣𝐹 2𝜋/ 𝐿. Stoga je višak kinetičke energije dat sa: ℎ𝐼 2 /4𝑣𝐹 𝑒 2 . Ukoliko izjednačimo ovu energiju sa energijom 1/2𝐿𝐼 2, dobivamo sljedeći izraz za kinetičku energiju po jedinici dužine: 𝐿𝑘 = ℎ 2𝑒 2 𝑣𝐹 (4.1)

Fermijeva brzina za grafen i isto tako ugljikove nanocijevi uzima se da je oko 8⋅105 m/s, tako da numerički imamo: 𝐿𝑘 = 16 � 𝑛𝐻 � 𝜇𝑚 (4.2)

Burke i suradnici, također su pokazali da će u 1-D sustavima, kinetički induktivitet uvijek dominirati nad magnetskim induktivitetom. Ovo je važno za projektiranje u nanoelektronici: kod projektiranja u makroskopskim krugovima, za duge, tanke žice se uzimalo u obzir da imaju relativno velike (magnetske) induktivitete. Ovo nije slučaj sa nanožicama, gdje prevladava utjecaj kinetičkog induktiviteta.

4.1.2 Elektrostatski kapacitet
Elektrostatski kapacitet između žice i vodljive ravnine, kao što je prikazano na slici 4-2, dan je sa

21

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad 𝐶𝐸
= 2ℎ cosh−1( ) 𝑑 2𝜋𝜀 ≈ 2𝜋𝜀 ℎ ln � � 𝑑 (4.3)

gdje je aproksimacija dobra unutar 1% za h > 2 − D . (Ako je udaljenost do vodljive ravnine veća od duljine nanocijevi kao što je to slučaj kod nekih slobodno-stojećih ugljikovih nanocijevi, mora se koristiti drugi izraz za kapacitet, koji uključuje zamjenu sa duljinom 1-D žice). Ovo se može numerički aproksimirati kao 𝑎𝐹 𝐶𝐸 = 50 � � (4.4) 𝜇𝑚 Ovo je izračunato koristeći standardnu tehniku postavljajući kapacitivnu energiju jednaku uskladištenoj elektrostatskoj energiji 𝜀 𝑄 = � 𝐸(𝑥)2 𝑑3 𝑥 (4.5) 2𝐶 2 i koristeći međusobni odnos i u geometriji od interesa, u ovom slučaju žice iznad vodljive ravnine.

4.1.3 Kvantni Kapacitet
Kod klasičnog elektronskog plina da bi se dodao jedan elektron nije potrebna energija (može se dodati elektron proizvoljne energije u sistem). Kod kvantnog elektronskog plina, zbog Paulijeva principa isključenja nije moguće dodati elektron energije koja je manja od Fermijeve energije. Mora se dodati elektron na višem dostupnom kvantnom nivou. U 1-D sistemu je razmak između kvantnih stanja dan je sa: 𝛿𝐸 = 𝑑𝐸 2𝜋 𝛿𝑘 = ℏ𝑣𝐹 𝑑𝑘 𝑙 (4.6)

gdje je L dužina sistema, i pretpostavili smo linearnu disperzijsku krivu prikladnu za ugljikove nanocijevi. Izjednačujući ovaj energetski trošak efektivnog kvantnog kapaciteta sa energijom 𝑒 2 = 𝛿𝐸 𝐶𝑄 𝐶𝑄 = (4.7)

dolazimo do sljedećeg izraza za (kvantni) kapacitet po jedinici duljine: 2𝑒 2 ℎ𝑣𝐹

i kada uvrstimo konstante imamo konačno:

(4.8)

22

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad 𝐶𝑄
≈ 100 � 𝑎𝐹 � 𝜇𝑚 (4.9)

4.1.4 Valna brzina

Valna brzina prijenosne linije sa induktivitetom po duljini i kapacitetom po duljini je jednostavno 1/ √𝐿𝐶. U ovdje razmatranom slučaju, induktivitet je jednostavno kinetički induktivitet; ukupni kapacitet po jedinici dužine jest 1 1 1 = + 𝐶𝑢𝑘 𝐶𝑄 𝐶𝐸𝑆 (4.10)

Ako bismo zanemarili kulonovu interakciju, bilo bi to ekvivalentno zanemarivanju elektrostatičkog kapaciteta. U tom slučaju imamo

Jedna metoda za uzimanje u obzir efekta interakcije elektron–elektron u kontekstu gornje rasprave je da se jednostavno uključi elektrostatski kapacitet kao i kvantni kapacitet, tako da valna brzina nije tačno jednaka Fermijevoj brzini: 1 1 1 𝑣𝑖𝑛𝑡𝑒𝑟𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒 = � =� + > 𝑣𝐹 𝐿𝐾 𝐶𝑢𝑘 𝐿𝑘 𝐶𝐸𝑆 𝐿𝐾 𝐶𝑄 (4.12)

1 𝑣𝑛𝑒𝑖𝑛𝑡𝑒𝑟𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒 = � = 𝑣𝐹 𝐿𝐾 𝐶𝑄

(4.11)

Odnos valne brzine bez interakcije prema valnoj brzini uz prisustvo interakcija ima posebni značaj u teoriji Lüttingerove tekućine, označenim sa slovom “ g.”

4.1.5 Karakteristična Impedancija
Drugo interesantno svojstvo kod nano-prijenosnih linija jest karakteristična impedancija, definirana kao omjer direktnog napona i struje na liniji. Ovo je posebno važno za svrhe mjerenja. Karakteristična impedancija prijenosne linije sa induktivitetom po jedinici duljine i kapacitetom po jedinici duljine je jednostavno �𝐿/𝐶. Ako uzmemo u obzir samo kvantni kapacitet i kinetički induktivitet, karakteristična impedancija postaje 𝐿𝐾 ℎ 𝑍𝑐,𝑛𝑒𝑖𝑛𝑡𝑒𝑟𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒 = � = = 12.5 [𝑘Ω] 𝐶𝑄 2𝑒 (4.13)

Ako se uzmu u obzir obje komponente kapaciteta (elektrostatički i kvantni), tada je to

23

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad 𝐿𝐾
1 1 ℎ 𝑍𝑐,𝑛𝑒𝑖𝑛𝑡𝑒𝑟𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒 = � =� + = 𝑔 2 𝐶𝑡𝑜𝑡𝑎𝑙 𝐿𝑘 𝐶𝐸𝑆 𝐿𝐾 𝐶𝑄 2𝑒 (4.14)

gdje definicija za g postaje jasna.

24

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
4.1.6 Mehanizmi gušenja
Važno pitanje za razmatranje jest gušenje 1-D valova. Trenutno se vrlo malo teoretski i eksperimentalno zna o mehanizmima gušenja. U nedostatku takvog znanja, gušenje su modelirali kao raspodijeljeni otpor po dužini nanocijevi, sa otporom po jedinici dužine R. Ovaj model gušenja 2-D plazmona koji su nedavno mjerili bio je uspješan u opisu eksperimentalnih rezultata, koristeći istosmjerni otpor za procjenu koeficijenta gušenja.

4.1.7 Numerička predviđanja
Koristeći gore opisani krug, numerički računamo kompleksnu, frekvencijski ovisnu impedanciju električni spojene metalične jednozidne nanocijevi (uključujući efekt spina) za dva slučaja: jako gušenje i slabo gušenje, npr., visoki i niski otpor po jedinici dužine. U slučaju niskog gušenja koji je prikazan na slici 4-3, predviđena impedancija ima rezonantno ponašanje, što odgovara stojnim valovima uzduž duljine nanocijevi. U slučaju velikog gušenja, prikazanog na slici 4-4, rezonancije više ne postoje i vide se dva ograničenja. Isprva, na istosmjernim frekvencijama realna je impedancija jednostavno umnožak otpora po jedinici duljine i duljine, npr. R ⋅l , plus Landauer– Lüttiker kontaktni otpor. Frekvencijska skala na kojoj počinje promjena impedancije dana je kao proizvod recipročne vrijednosti ukupnog kapaciteta i ukupnog otpora. Na vrlo visokim frekvencijama, impedancija postaje jednaka karakterističnoj impedanciji danoj u jednadžbi (4.14). Frekvencija na kojoj se ovo događa dana je kao recipročna vrijednost efektivne vremenske konstante, koja je omjer otpora po jedinici dužine i induktiviteta po jedinici duljine.

Slika 4-3. Predviđena dinamička impedancija nanocijevi za omski kontakt/spoj, za dvije različite vrijednosti od g. l = 100 μm, R = 10 Ω/μm.

25

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

Slika 4-4. Predviđena dinamička impedancija nanocijevi u slučaju velikog gušenja. l = 100 μm, R = 1 k Ω /μm, g = 0.25.

26

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
4.2 Radio prijemnik sa ugljikovom nanocijevi
Radio je uređaj čiji se rad temelji na bežičnom prijenosu signala, tj. radio valova moduliranih sa audio informacijom. Od njegova izuma, igrao je važnu ulogu u modernom društvu zbog njegova korištenja u masovnim medijima(audio/video), radarima, mobilnim telefonima i bežičnim računalnim mrežama. Istraživačka grupa pod vodstvom Alex Zettla napravila je prvi funkcionalni radio od jedne ugljikove nanocijevi. Demonstriran je prijem glazbe i glasa u komercijalno važnom pojasu frekvencija od 40400MHz koristeći frekvencijsku(FM) i amplitudnu(AM) modulaciju. Do toga su došli istražujući senzore sile. Malene sile, reda atonewtona, uzrokuju savijanje nanocijevi. Ova nevjerojatna osjetljivost postaje još i veća na vlastitoj rezonantnoj frekvenciji nanocijevi, koja se može načiniti da bude na frekvencijama radio odašiljanja mobilnih telefona i GPS sistema. Novi se radio sastoji od jedne ugljikove nanocijevi priključene na elektrodu u blizini protuelektrode(slika 4-6). Primjenom prednapona, stvara se negativni električni naboj na vrhu nanocijevi, omogućujući „osjećanje“ oscilirajućih električnih polja. Obje elektrode i nanocijev nalaze se u vakuumu, u geometrijskoj konfiguraciji sličnoj onoj u konvencionalnim vakuumskim cijevima. Iako ima iste osnovne komponente, radio sa nanocijevima ne radi kao konvencionalni radio(slika 4-5). To je djelomično mehanička naprava, gdje nanocijev služi kao antena i krug za ugađanje(tuner). Dolazni radio valovi uzajamno djeluju sa električno nabijenim vrhom nanocijevi, uzrokujući vibracije. Ove vibracije su značajne samo u slučaju kada je frekvencija dolaznog vala jednaka ili bliska rezonantnoj frekvenciji savijanja nanocijevi, koja se, kao kod konvencionalnog radija, može ugoditi promjenom električnog prednapona koji napinje nanocijev. Dodatno, nanocijevni radio stvara „field-emission“ struju koja je osjetljiva na mehaničke vibracije nanocijevi tako da je moguće pojačanje i demodulacija signala. Uspješan je prijem signala na udaljenosti od nekoliko metara.

Slika 4-5. Blok dijagram tradicionalnog radija. Sve četiri osnovne komponente radija, antena, krug za ugađanje, pojačalo i demodulator mogu se implementirati u jednoj ugljikovoj nanocijevi.

Slika 4-6. Shema nanocijevnog radija. Nanocijev je ugođena na frekvenciju dolaznog radio vala što uzrokuje vibriranje nabijene nanocijevi. Emisija polja elektrona s vrha nanocijevi koristi se za detekciju vibracija i pojačanje i demodulaciju signala. Slika b prikazuje sliku, koristeći TEM mikroskop, nanocijevnog radija kad je isključen (gore) i u rezonanciji(dolje) za vrijeme radio prijenosa. Jasno je vidljivo kretanje nanocijevi.

27

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
Kod nanocijevnog radija, antena i krug za ugađanje mogu raditi na potpuno drukčiji način u usporedbi sa tradicionalnim radijom. Antena prima signal preko visokofrekvencijskih mehaničkih vibracija nanocijevi, a ne električnim putem. Te vibracije postaju značajne samo onda kada je frekvencija dolaznog vala jednaka rezonantnoj frekvenciji nanocijevi. Rezonantna se frekvencija može odabrati takvom da se prima samo unaprijed zadani pojas u elektromagnetskom spektru. Emisija polja od elektrona na vrhu nabijene nanocijevi iskorištena je za detekciju vibracija i za pojačanje/demodulaciju signala. Simulacije pokazuju razdiobu električnog polja u okolišu vrha nanocijevi za vrijeme rada. Polje je najjače na samom vrhu nanocijevi i mijenja se kako nanocijev vibrira. Ovaj efekt omogućuje nanocijevi da demodulira radio signal. Zettl i suradnici demonstrirali su grubo ugađanje nanocijevnog radija od nisko-frekvencijskog, frekvencijski moduliranog (FM) radio pojasa (~100 MHz), do viših frekvencijskih pojaseva (~350 MHz). Rutherglen i Burke sa University of California, USA, koristili su ugljikovu nanocijev za demodulaciju amplitudno moduliranog signala sa modulacijskim frekvencijama do 100 kHz. Njihov uređaj predstavlja, na sobnoj temperaturi, dvo-prolazni sklop, jednostavniji od prethodnih miješala/detektora sa tri prolaza. Ugradili su detektor u potpuni radio sistem za uspješni bežični prijenos glazbe. Njihova studija pokazuje mogućnost proizvodnje ostalih sastavnih komponenata radija na nanometarskoj razini u bliskoj budućnosti. Ovo bi konačno moglo dovesti do potpuno integriranih bežičnih komunikacijskih sistema na nanorazini. Rutherglen i Burke, u svom su radu pokazali eksperimentalne rezultate za AM demodulator temeljen na ugljikovoj nanocijevi za modulacijske frekvencije do 100kHz. Nadalje, demodulator temeljen na ugljikovim nanocijevima uspješno je demonstriran u stvarnom AM radio prijemniku koji je na frekvenciji nosioca od 1 GHz uspješno demodulirao „high-fidelity“ audio(slika 4-7). Demodulacija nastaje iz nelinearne strujno-naponske (IDS - VDS) karakteristike ugljikove nanocijevi, što izaziva ispravljanje dijela primijenjenog RF signala. Uz uspješno postavljenje prednapona na ugljikovoj nanocijevi, takvog da se radna točka nalazi centrirana u maksimumu nelinearnog dijela strujnonaponske karakteristike, može se maksimizirati demodulacijski efekt. Ovo predstavlja jednostavnu primjenu ugljikovih nanocijevi i nanotehnologije u bežičnom carstvu.

Slika 4-7. Shematski prikaz za testiranje AM demodulatora temeljenog na ugljikovoj nanocijevi. SEM image od CNT (desno).

Ugljikova nanocijev može demodulirati amplitudno modulirani RF signal na temelju nelinearne strujno- naponske(IDS - VDS) karakteristike. Može se pokazati da takve nelinearnosti mogu ispraviti dio primijenjene RF struje, koja je u prvom redu tamo gdje je napon primijenjenog RF signala VRF, i drugi izvod predstavlja nelinearnu strujno-naponsku (IDS - VDS)karakteristiku same ugljikove nanocijevi. Potvrđeno je da demodulirani signal vrlo dobro slijedi ovu relaciju.

28

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

Slika 4-8. Shematski prikaz radio prijenosa sa ugljikovom nanocijevi.

Uspješno je demonstrirana i analizirana primjena ugljikovih nanocijevi za demodulaciju AM (amplitudno moduliranog) mikrovalnog signala primjenom kod AM radio prijemnika(slika 4-8). Iako je kao nanocijev demonstrirana samo kritična komponenta (demodulator) cijelog radiosistema, moguće je da će u budućnosti sve komponente biti na nano razini, omogućujući stoga nano bežične komunikacijske sisteme.

4.3 Nanomehanički radio predajnik
H i s t o r i j a radio odašiljanja i prijema jest zaista bogata. Unutar desetljeća nakon eksperimentalnog otkrića elektromagnetskih valova 1888. od Hertza, radio se koristio za kritične komunikacije, npr. u plovidbi brodova. Do 1930-tih, postigao je masovnu popularnost sa više od 50 milijuna slušatelja, kao medij za glazbu i vijesti. Danas, radio ostaje široko korišten komunikacijski medij na kojem se temelje moderne tehnologije od istraživanja svemira do računalnih mreža. Najraniji odašiljači i prijemnici sa iskrištima bili su veliki, opasni, i sposobni odašiljati on-off signale kao što je Morseov kod. Vakuumska cijev, tranzistor i tehnologije integriranih krugova transformirali su mogućnosti i veličinu radija. Danas postoje radio odašiljači u veličini od približno 1 mm3 izvedeni u integriranoj tehnici. Međutim, ova se tehnologija približava fizičkim ograničenjima i stoga su potrebne nove tehnologije temeljene na materijalima na nanorazini s ciljem daljnje minijaturizacije radio odašiljača. Jedan obećavajući novi materijal su ugljikove nanocijevi, i već je demonstriran rad nekoliko električnih naprava kao što su radio prijemnik, tranzistori, diode i senzori. Nanocijevi, koje su zapravo smotani slojevi grafena, posjeduju neke jedinstvene karakteristike koje ih čine prikladnim za izradu električnih i mehaničkih naprava na nanorazini. Intrigantna električna svojstva uključuju metalično i poluvodičko ponašanje kao i sposobnost vođenja struja velikih gustoća. Mehanički, nanocijevi posjeduju visoki modul elastičnosti, visoke vlačne čvrstoće i oštre mehaničke rezonancije. Ova jedinstvena kombinacija električnih i mehaničkih svojstava omogućuje rad nanocijevnog radio prijemnika i mnoga od tih svojstava mogu se iskoristiti i kod nanocijevnog radio odašiljača.

29

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
4.3.1 Osnove radio odašiljača

Radio odašiljač je električna naprava koja generira, pojačava i odašilje visokofrekvencijski signal nosioca koji je moduliran sa informacijskim signalom niže frekvencije. Blok dijagram odašiljača sa osnovnim komponentama prikazan je na slici 4-9. Signal nosioca generira se u oscilatoru i zatim kombinira sa signalom informacije u modulatoru. Ovaj se kombinirani signal zatim pojača na razinu potrebnu za odašiljanje putem antene.

Slika 4-9. Blok dijagram tipičnog radio odašiljača. Četiri osnovne komponenete su oscilator, modulator, pojačalo i antena.

4.3.2

Dijagram nanocijevnog odašiljača

Dijagram nanocijevnog radio odašiljača prikazan je na slici 4-10. Četiri kritične komponente radio odašiljača mogu se izvesti uz pomoć jedne nanocijevi. Glavna je ideja kod ovog odašiljača u tome da nanocijev mehanički oscilira sa frekvencijom signala nosioca. Primjenom istosmjernog napona na nanocijev, dolazi do koncentracije naboja na vrhu nanocijevi. Stoga, kad nanocijev oscilira, odašilje oscilirajuće elektromagnetsko polje.

Slika 4-10. Dijagram nanocijevnog radio odašiljača. Emisija polja sa vrha nanocijevi može pobuditi samo-oscilacije u nanocijevi. U kombinaciji sa viškom naboja na vrhu nanocijevi, ove mehaničke oscilacije efektivno odašilju radio signal.

4.3.3

Modulator i oscilator

Osnova za rad nanocijevnog odašiljača jest mehanička oscilacija nanocijevi. Vanjski električni oscilator može se koristiti za vibraciju nanocijevi, ali ovo bi ugrozilo veličinu odašiljača na nano razini. Alternativno, pokazano je da se mogu pojaviti samo-oscilacije na nano rezonatoru koji je pričvršćen na jednoj strani primjenom samo istosmjernog napona. Ove samo-oscilacije ovise o emisiji polja od nanocijevi do protuelektrode. Ovaj se koncept može primijeniti na nanocijevni odašiljač podešavajući Vbias, na slici 4-10, na onu vrijednost istosmjenog napona koja će uzrokovati emisiju polja i samooscilacije nanocijevi. Nanocijev će oscilirati na mehaničkoj rezonantnoj frekvenciji. Jednako važna stvar za bilo koji radio odašiljač jest mogućnost modulacije visokofrekventnog signala nosioca sa niskofrekventnim signalom informacije, što se može izvesti modulacijom amplitude ili frekvencije nosioca. Frekvencijska modulacija (FM) u nanocijevnom odašiljaču može se postići modulacijom osnovne mehaničke rezonantne frekvencije nanocijevi. Promjenom napetosti na nanocijevi koristeći napon Vtension elektrode, nanocijev bi se savijala i stoga mijenjala rezonantnu

30

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
frekvenciju. Informacijski bi se signal mogao privesti ovoj elektrodi za modulaciju frekvencije samooscilacija.

4.3.4

Antena i pojačalo

Jedina funkcija antene u odašiljaču jest da zrači modulirane elektromagnetske valove. Tipično pojačalo pogoni oscilirajuće struje u žičanoj(metalnoj) anteni koja tada odašilje signal. U nanomehaničkom odašiljaču, naboj koji mehanički oscilira na vrhu nanocijevi djeluje kao mala antena. Kretanje elektrona koje stvara elektromagnetski val pokretano je mehaničkim pokretom za razliku od električne struje kod standardne antene. U tipičnom radio odašiljaču za napajanje antene koristi se pojačalo. Međutim, kod ovog odašiljača oscilator i nanocijev su jedan te isti element. Stoga za napajanje antene nije potrebno pojačalo. Iako pojačalo nije potrebno, postoji nekoliko načina za kontroliranje izračene snage. Prvo, promjenom magnitude mehaničkih samooscilacija promijenit će se i snaga odaslanog signala. Iako točan odnos između magnitude samooscilacija i struje emisije polja nije jasan, vjeruje sa da veće struje dovode do većih oscilacija. Drugo, povećanjem naboja na nanocijevi, magnituda izračenog polja također će se promijeniti. Na kraju, za povećanje izračene snage može se koristiti antenski niz načinjen od nanocijevi. Dodatno uz kontrolu izlazne snage, ove se metode mogu koristiti za amplitudnu modulaciju.

4.3.5

Simulacije nanocijevnih odašiljača

Na slici 4-11 prikazana je simulacija magnitude električnog polja koje okružuje nanocijev koja je savijena ili ravna. Prvo, zgodno je primijetiti da su jaka električna polja u cijelosti koncentrirana oko vrha nanocijevi. Ovo električno polje rezultat je viška naboja koncentriranog na vrhu. Drugo, promjena magnitude električnog polja na vrhu nanocijevi kada je savijena naspram one kada je ravna jasno je vidljiva na slici 4-11.

Slika 4-11. Simulacije magnitude električnog polja u okolišu nanocijevi kada je savijena (lijevo) i ravna (desno).

4.3.6

Primjene

Osnovna prednost nanocijevnog u odnosu na tradicionalne radio odašiljače je, dakako, njegova veličina. Tipični volumen aktivnog elementa (npr. nanocijevi) je samo 3.9×104 nm 3 . Ovo je dovoljno maleno za putovanje ljudskim krvotokom ili čak može stati unutar jedne stanice. Moguće su primjene u bio-mehanici. Npr., bilo bi moguće postaviti radijski-kontrolirane medicinske naprave u krvotok za izvođenje dijagnoza ili kontrolu doziranja lijekova. Zbog njegove veličine, nanocijevni odašiljač mogao bi se koristiti u konvencionalnim integriranim krugovima za distribuciju signala bez žica. Druge potencijalne primjene nano radija uključuju “smart dust”, poboljšane radio frekventne identifikacijske (RFID) oznake, ili jednostavno manje, jeftinije bežične uređaje kao što su mobilni telefoni. Osim

31

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
njegove malene veličine, nano-radio posjeduje i brojne druge prednosti. Budući da je kemijski inertan, može raditi u različitim kemijskim uvjetima. Isto tako, budući da je djelomično sastavljen od mehaničkih elemenata, nanocijevni radio je otporniji na prirodno zračenje i može raditi uz prisustvo jakog ionizacijskog zračenja (npr. u svemiru). Na kraju, budući da se na jednom čipu može ugraditi više nanocijevnih radija, koji mogu imati različite rezonantne frekvencije, moguće je napraviti iznimno širokopojasne uređaje.

32

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
5 Tranzistori
Druga elektronička primjena ugljikovih nanocijevi je u sljedećoj generaciji dizajna FET (eng. field-effect transitor) tranzistora i popularno ima naziv CNTFETs (Carbon Nanotube FETs). Prvi eksperiment koji se pokazao uspješnim izveden je u laboratorijama krajem zadnjeg desetljeća 20. stoljeća, kada su metalne elektrode FET tranzistora premoštene jednozidnom nanocijevi (Slika 5-1). Međutim, ovakav način prespajanja nije bio poželjan u svakom slučaju zbog velikog kontaktnog otpora (𝑅 > 1𝑀Ω) i niske struje.

Slika 5-1 Topografska slika prvog CNTFETa. Drain i source su izvedeni na tankom sloju SiO2 koji su premošteni sa nanocjevčicomgdje je wafer gate.

Od tada, istraživači u IBMu su unaprijedili orginalni dizajn kod kojeg su nanocijevi postavljene direktno na Si wafer između elektroda drain-a i source-a (kobaltnih ili titanijumskih) Slika 5-2. Naknadnom obradom postupkom žarenja ostvaruje se jača veza između nanocijevi i elektroda i postiže manji kontaktni otpor.

Slika 5-2 FET tranzistor sa gateom izvedenim na obodu sa debljinom SiO2 od 15 nm i dužinom nanocijevi od 300 nm. Desno se nalaze karakteristike izlaznog napona na sobnoj temperaturi.

33

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
Iako su CNTFETovi u relativno ranom razvojnom periodu Avouris 1 iz IBMa dostavio je skorašnje rezultate poređenja izlaznog napona između običnog silicijumskog FETa i CNTFETa prikazano na Slici 5.2. Za CNTove prečnika 1.4 nm utvrđena je struja paljenja od 2100 𝜇𝐴𝜇𝑚−1 za napon 𝑣𝐷𝑆 = 𝑣𝐺𝑆 − 𝑣𝑇𝐻 = 1.3𝑉 gdje je 𝑣𝐺𝑆 - napon gejta 𝑣𝑇𝐻 - napon paljenja (eng. threshold). 𝑣𝐷𝑆 - napon drejna

Ako to uporedimo sa običnim CMOS tranzistorom p-tipa pod istim uvjetima imamo vrijednost za struju od 650 𝜇𝐴𝜇𝑚−1 za dužinu gejta od 50 nm. Odnos kolektorske struje o promjeni napona (tzv. transkonduktivnost) za CNTFET je 2300 𝜇𝑆𝜇𝑚−1 , dok je vrijednost za p-tip silicijumskog CMOSa 650 𝜇𝑆𝜇𝑚−1. Ove vrijednosti pokazuju daleko veće prednosti kod CNTFETova u odnosu na Si-bazirane FETove.

1

Avouris Phaedon – grčki fizičar iz IBMa

34

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
6 Zaključak

35

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad
Literatura
P. J. Burke, “Lüttinger liquid theory as a model of the gigahertz electrical properties of carbon nanotubes,” IEEE Trans. Nanotechnol., vol. 1, no. 3, pp. 129–144, 2002, (RF technology). P. J. Burke,“An RF circuit model for carbon nanotubes,” IEEE Trans. Nanotechnol., vol. 2, no. 1, pp. 55–59, 2003, (RF technology). Peter J. Burke, Shengdong Li, Zhen Yu "Quantitative theory of nanowire and nanotube antenna performance," IEEE Transactions on Nanotechnology Vol. 5 n. 4, pp. 314-334, 2006. G. W. Hanson, “Fundamental Transmitting properties of Carbon Nanotube Antennas,” IEEE Transactions on antennas and propagation, vol. 53, no. 11, pp. 3426–3435, 2005, (Antenna). C. Rutherglen, P.J. Burke "Carbon Nanotube Radio" Nano Letters, 7(11), 3296-3299 (2007) K. Jensen, J. Weldon, H. Garcia, and A. Zettl "Nanotube Radio" Nano Lett., 2007, 7 (11), pp 3508– 3511 J. Weldon, K. Jensen, and A. Zettl, ''Nanomechanical radio transmitter'', phys. stat. sol. (b) 245, No. 10, 2323–2325 (2008) Nanotechnology: A Gentle Introduction to the Next Big Idea, By Mark Ratner, Daniel Ratner ISBN 0-13-101400-5 Springer Handbook of Nanotechnology - Bharat Bhushan ISBN-10: 3-540-29855-X Nanotechnology 101 / John Mongillo. 2007 ISBN:978–0–313–33880–9 Nano: The Essentials 2007 by T. Pradeep., Tata McGraw-Hill Publishing Company Limited Nanotechnology : a crash course / Raúl J. Martín-Palma and Akhlesh Lakhtakia. ISBN: 978-0-81948075-0 2010

36

Dopirane ugljikove nanocijevi i njihova primjena Završni rad

37

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful