Filozofski fakultet u Rijeci Odsjek za filozofiju Suvremena filozofija

Bertrand Russell: O denotiranju

Studentica: Katarina Šimić Mentor: Nenad Smokrović Ak.godina: 2011./2012. Datum: 27.8.2012.

.

a ne neodređenost ( vidi Ludlow 2005: §1)).UVOD On Denoting ili O označavanju u hrvatskom prijevodu. odnosno.). Prirodni jezik obiluje ambiguitetima što pokreće potragu za njegovom propoziconalnom vrijednošću. odnosno fraza oblika 'neodređeni F' i 'određeni F' ( u engleskom jasnije izraženi kao članovi the i a/an). tome kako je moguće da . u ovome ću radu krenuti od strategija za njegovo rješavanje koje su ponudili Frege i Meinong. Neki čovjek je ćelav). teorija deskripcija.interpretacija navodi na to da je u pitanju predikat. te sam Russell u ranijem radu i naposljetku konteksta u kojem se problem pojavljuje.referiranje ( smisao i značenje).metafizičkoj.3. Meinongova teorija objekata.1-3. Pitanje je prepoznavanja deskripcija i njihovih funkcija mnogo problematičnije nego što se to na prvi pogled čini zato što je moguće da deskripcija ima jedan oblik.deskriptivno znanje. b) The dogs are barking. distinkcija denotiranje. Jedan od primjera takvih problema jest i onaj kojime se bavi Russellov članak. epistemološkoj i semantičkoj ( vidi Ludlow 2005: §3. Pegaz) koji se u tvrdnjama pojavljuju. Metafizička se motivacija za bavljenje ovim problemom nalazi u pitanju statusa nepostojećih objekata (npr. Prema Ludlowu motivacija za rješavanje ovoga problema nalazi se na više razina.iako je u pitanju neodređen oblik misli se na konkretne pse. a ne prava deskripcija. referencijalizam. Centralni je problem ovoga članka pitanje denotirajućih izraza. Kako bih eksplicirala problem i pojasnila Russellovu teoriju koja ga pokušava riješiti. Fregeova teorija smisla i referencije. u časopisu Mind. članak je Bertranda Russella objavljen 1905. a do zabune dovodi član the kada se koristi za množinu. PROBLEM Istraživanje odnosa logike i matematike kao svoj epifenomenalni učinak dobiva premještanje fokusa na jezik: od jezika se u pokušaju pisanja o ovakvom odnosu očekuje nedvosmislenost s obzirom da predstavlja jedno od oruđa istraživanja. a funkciju drugog ili da ono što djeluje kao deskripcija to uopće nije ( primjeri: a) John is a lawyer. a kreće od definitvnih i nedefinitivnih deskripcija. kvantifikatora koji joj prethodi te predikata kojeg sačinjava određena partikularija ( npr. no on postaje izvor novih komplikacija na kojima treba raditi kako bi se teorija koja je njime izražena mogla adekvatno istražiti. Neki su od temeljnih pojmova moga eseja: distinkcija uvid. odnosno onih izraza koji se sastoje od imeničke fraze.

1). o kojima ću podrobnije govoriti kasnije.3. be the target of a mental act. Meinongov se sustav stoga zasniva na dva načela : (1) the “principle of the independence of so-being from being” [“Prinzip der Unabhängigkeit des Soseins vom Sein”]. i. a njihov status ne ovisi niti o tome jesu li mišljeni ili izrečeni/izraženi na neki način.Zvijezda Danica). and (2) the “principle of the indifference of the pure object to being” (“principle of the outside-being of the pure object” [“Satz vom Außersein des reinen Gegenstandes”]) ( Meinong u Marek 2008: §4). Meinong ovo načelo preuzima od Ernsta Mallyja i razlaže ga na sljedeće tvrdnje: 1. which denies that there are no true propositions about what does not have being ( Marek 2008: §4. a takvi su da ih nema u iskustvu. Motivacije koje Ludlow naziva semantičkima odnose se na različite izraze istoga referenta ( Evening star-Morning star. the characterization principle. načelo indiferencije postulira kako postojanje ili nepostojanje nije nešto što ulazi u „prirodu“ objekta. omogućuje da imaju svojstva neovisno o tome što nisu dio inventara svijeta. 1 Izvorno: Whatever can be experienced in some way.ovakve tvrdnje budu smislene. which postulates that any object has those properties that it is characterized as having ( Marek 2008: §4..e. ali ne i postojanje čija je provjera podložna iskustvu ili uopće logički moguća ( okrugli kvadrat) prema Meinongovoj terminologiji subzistiraju. Oni entiteti koji koji mogu imati svojstva. . Meinong calls an object ( Marek 2008: §8). MEINONGOVA TEORIJA OBJEKATA Meinongov pristup deskripcijama bavi se prvom skupinom problema koje Ludlow navodi kao metafizičke i tiče se statusa nepostojećih entiteta. ali svaki objekt de facto ipak jest postojeći ili nepostojeći ( po zakonu isključenja trećeg). Prvo načelo objektima koji se u propozicijama pojavljuju. Za rečenice poput 'Pegaz je žut' ili 'Okrugli kvadrat je okrugao' Meinong tvrdi da se ipak odnose na objekte. ali samo u njegovoj negativnoj formulaciji ( Nije tako da A jest i A nije) ( vidi Marek 2008: §4. Epistemološke se motivacije nalaze u pitanju načina na koji postoje deskripcije a koji je usko vezan s razlikom između uvida i deskriptivnog znanja ( vidi Ludlow 2005: §3.) .1).1) i 2) the denial of the ontological assumption. pritom objekte definirajući kao sve što je moguće dohvatiti iskustvom ili ono što je zahvaćeno mentalnim činom1 ( vidi Marek 2008: §4). Drugo načelo. Marek smatra kako Meinong prihvaća zakon isključenja trećeg.

dok je smisao složen. pa je tako reći da nešto nije u Fregeovoj teoriji ekvivalentno tvrdnji kako dani koncept nema instancu ili govoriti o tome kako je klasa nekog x. Izlošivši. 5 Pišući ovaj rad koristila sam dvije verzije teksta.FREGEOVA TEORIJA SMISLA I REFERENCIJE/ NEPOSTOJEĆI OBJEKTI Fregeov značaj za logiku i filozofiju jezika neupitan je. Problem negativnih egzistencijala kao i nepostojećih objekata Frege rješava uvodeći klase i dajući značaj konceptualizaciji. Ono čemu će. jest nešto što ima kognitivnu funkciju. Sense ili smisao. pri čemu je x neki nepostojeći entitet. osnovne koncepte koji su utjecali na Russellov rad. dok bi ostatak teksta bio korišten iz hrvatske verzije. referent može biti izražen u više izraza. te je prema ovoj teoriji plauzibilno govoriti o denotaciji. 4 Misli se na informativnu vrijednost idempotencije. u ovom dijelu rada pažnja biti posvećena njegova je semantička analiza. jer bi ovakva zamjena u danim primjerima dovela ili do nesporazuma ili ne bi imala nikakvu funkciju 4. Poznat koristim neutralno. Primjeri koje sam već navela govoreći o semantičkim motivacijama za bavljenje deskripcijama (Morning star/Evening star) u spoznajnoj sferi upućuju na to da postoji razlog zbog kojeg neki objekt. Molim da se uzme u obzir kako termini hrvatskoga prijevoda nisu . koja za samu referenciju nema nikakvu vrijednost. iako znamo kako ono što se denotira2 određenim imenom jest neki određeni objekt. Dakle. ono na što Frege upućuje jest pitanje smisla (sense). te će za primjere biti upotrjebljena engleska verzija. Distinkcija do koje dolazimo. apstraktan i ima kognitivnu funkciju ( vidi Zalta 2008: §3.2). Interpretacija: Koncept jednoroga nije instanciran/ Klasa jednoroga je prazna ( vidi Beany 2003: 160). prazna: 1. smisao nije nešto što bi u prirodnom jeziku moglo slijediti zakon supstitucije. možemo krenuti na On denoting i način na koji se Russell osvrće na Meinongove i Fregeove probleme te rješenje koje nudi. ON DENOTING5 2 3 Navedeni primjer odnosi se na postojeće. Referencija je u tom slučaju jednostavna i konkretna. barem površno. Iako bi lingvistika odnos ovakvih sintagmi možda nazvala sinonimnim. Jednorozi ne postoje. Naime. a ne kao oznaku toga da objekt postoji direktno u našem iskustvu. složevina kojom ga izražavamo upućuje upravo na određen način na koji nam je dati objekt poznat 3. ona je spomenuta u uvodu: smisao-referencija. međutim. a=a se u terminima razgovora čini besmislenim iznositi.

kao npr. te ih grupira u tri skupine: l) izraz može biti označavajući. 2) izraz može označavati jedan točno odredjeni objekt. kao npr.'Lažno je da je 'C(x) je uvijek lažan' je uvijek istinit' ( vidi Russell 1994: 3). smisao je dakle. 'sadašnji kralj Francuske'. ovisan o propoziciji unutar koje se pojavljuje. obrtaj Sunca oko Zemlje ( Russell 1994: 1)). Metodologija koju Russell koristi modificira Fregeov način označavanja koji se odnosi na neispunjene koncepte. Deskriptivno je znanje dobiveno putem označavajućih izraza ( vidi Russell 1994: 2). te pokušaja rješavanja problema implementacijom iznesenog u hipotezi. Nijedan i Neki koji su u Aristotelovskoj logici bili smatrani odnosom subjekta i predikata ( Svi S su P. a kasnije izraženi kvantifikatorima . ali da ništa ne označava. bilo koji čovjek. dok je C zapravo koncept unutar kojeg se varijabla pojavljuje. koji označava jednog točno odreðenog čovjeka. strukturalno ostvaren potpuno analitički. pri čemu je 'x' varijabla koja je neodređena. Bitno je naznačiti kako je od početka jasno kako je ono čime ovi oblici označavaju njihova forma ( vidi Russell 1994: 1). središte mase sunčevog sustava u prvom trenutku dvadesetog stoljeća. ipak morati koristiti. Izrazi kao što su Svi. svaki čovjek. sadašnji kralj Engleske. oni su nam iskustveno dostupni. već nekog neodreðenog čovjeka ( Russell 1994: 1). te je opći oblik propozicije 'C(x)'. 3) izraz može označavati neodreðeno. ovdje su preformulirani: C(svi) – 'C(x) je uvijek istinit' C(nijedan) -''C(x) je uvijek lažan' je istinit' C(neki). smisao je nedeterminiran do onog uvijek usklađeni s analitičkom terminološkom tradicijom. sadašnji kralj Francuske. 'sadašnji kralj Engleske'. . već samo moguće varijante u kojima se osnovni oblik pojavljuje. načina na koji su se prethodnici s problemom obračunavali i analizom istih.On denoting je članak od svega desetak stranica. 'neki čovjek' ne označava mnogo ljudi. ali ću ih u nedostatku poznavanja adekvatnijih.SaP). Sljedeće što Russell navodi njegova je distinkcija između deskriptivnog znanja i uvida: uvidom zahvaćamo one objekte koji pripadaju našem zoru. te možemo reći kako se sastoji od detektiranja problema. obrtaj Zemlje oko Sunca. iznošenja hipoteze. Russell u početku teksta iznosi primjere denotirajućih izraza ( neki čovjek. Na taj su način izrazi oslobođeni različitih oznaka za kvantifikatore i svedeni na jedan temeljni oblik forme 'C(x) je uvijek istinit' koji pokazuje kako nisu u pitanju zasebne kategorije. odnosno. kao što npr. neki ljudi. svi ljudi.

što nas dovodi do pojma propozicijske funkcije.trenutka u kojem propozicija biva ostvarena kao govorni čin. b) to kako je x to što je samo u tom odnosu. Problem u Fregeovoj teoriji nalazi u tome što njegovo rješenje za istinosnu vrijednost propozicija koje sadrže nepostojeće objekte (koncept je neispunjen) smatra artificijelnim. Russell se sada osvrće na Meinongovu i Fregeovu teoriju. Korak2 Propozicija koju dobivamo jest: C(otac Karla II). Kako bi izrazio jedinstvenost obično izraženu s the. i njegovo znanje o piscu Waverlya sada je riješeno razlaganjem tvrdnje na isti način na koji je to učinjeno s tvrdnjom 'Otac Charlesa II je pogubljen'. Russell smatra kako je ovim postupkom redukcije denotirajućih izraza u propozicijama koje te izraze ne sadrže uspio riještiti problematiku do koje dovodi pojava denotirajućih izraza. Problem Georga IV. Meinongovu proglašava nekonzistentnom smatrajući kako krši zakon isključenja trećega dajući nepostojećim entitetima status bivajućih i nebivajućih. . Problematičnija skupina izraza ona je koja u sebi sadrži onaj. b) prigovor Fregeovom . ona. bez da im postulira neki poseban ontološki status pa tako tvrdnja 'Jednorozi ne postoje' ili 'Nijedan Jednorog nije' biva preformulirana u ''C(x) je lažan' je uvijek istinit'. engleski the). Russell tvrdnju koja the sadrži preformulira u dvije tvrdnje koje označavaju a) odnos. onda je identičan x-u'' je uvijek istinito za y'.'the father of Charles II' se pretvara u 'x je začeo Karla II' i ako je 'y začeo Karla II. Primjer koji koristi Russell: 'the father of Charles II was executed' Prelazi u : Korak 1. ono ( određeni izrazi. Ono što o ovako skiciranovoj Russellovoj teoriji možemo reći jest da je u pitanju: a) izbjegavanje Meinongove metafizike bez da se odbaci monizam. onda je y identičan x-u'.'Nije uvijek lažno za x da ako je x začeo Karla II i ako je x pogubljen i ''ako je y začeo Karla II'. Russell problem nepostojećih entiteta svojoj teorijom rješava formulirajući ih u propozicije kojima se tvrdi da je svaka tvrdnja koja ih sadrži lažna.

a ipak zadržava mogućnost analize rečenica koje nemaju svog referenta. b) je odbačena distinkcija smisao-referencija. c) teorija izbjegava to da svaki spomenuti objekt mora imati svog referenta u svijetu. c) ograničenje referencijalizma i d)razvitak semantike neovisne o objektima i to zato što: a) nije potrebno tražiti opravdavajuću podlogu za ontološki status nepostojećih objekata.semantičkom dualizmu. . i d) zato što nije pretpostavljeno kako je objekt sadržan u propoziciji već se radi o propozicijskoj funkciji koja je u tom smislu nedeterminirana.

New York 2.Izvori: 1.stanford.Russell. vol.edu/archives/sum2005/entries/descriptions/#3. Irvine Bertrand Russell (2010) http://plato. 1 Literatura: 1.edu/entries/russell/#RWL 3. Bertrand On Denoting (1905) u Mind.edu/entries/meinong/#BeiObjRusVerMei 5. Zalta Gottlob Frege (2008) http://plato.1 2. New York. Beany Russell and Frege (2003) u The Cambridge Companion to Bertrand Russell ed. Griffin. 13. E. Marek Alexius Meinong (2008) http://plato.edu/entries/frege/#FreTheSenDen 4.stanford. Descriptions(2005) http://plato. Cambridge University Press .stanford.stanford. Russell Bertrand O označavanju (1994) u Čemu. No. Zalta.