Jesu li čuda

s. Svjetlana Rezo FDC

S. SVJETLANA REZO FDC

JESU LI ČUDA MOGUĆA?

Biblioteka «IZVOR ŽIVOTA», knjiga 8 Priredila: S. Svjetlana Rezo, Kći Božje ljubavi Korektura: Ante i Štefica Protrka Lektura: Darko Pavlović mr.sc. Izdavač: Biblioteka Božje Providnosti "IZVOR ŽIVOTA" Tiskara: 2B multimediaPrint, Nova Bila Kontakt: rezomilka@gmail.com web: bozjaljubav.jimdo.com

KNJIGA JE POKLON. NE PRODAJE SE!
2

A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist.“ (Mt 9. kad je došlo vrijeme da se priča o Njegovim djelima govorio je: „Idi i svima reci što ti je Bog učinio. Kad nitko nije planirao poslati me na najteži misijski teren. kojih sam na tone besplatno podijelila. napokon će nešto od tih djela ići u javnost samo u znak zahvalnosti Bogu za sve što je učinio u mome životu i u životu ljudi oko mene. Sam je Isus u početku svoga djelovanja svima govorio: „Idi i ne reci nikome. kako bi mi osigurao prijevoz kad ga nemam i da na vrijeme stignem podijeliti na tisuće knjiga.27-30).“ (Mk 5. 3 . Petnaest godina na najtežim terenima. a i sada je.18-20). kada se Njemu prepustim. U kronici svoje misije donosim doživljaje koje sam doživjela na raznim stranama. moje je zvanje i poslanje bilo. ili na stanicama kako bi udijelio svoju milost. autobusima. Kći Božje Ljubavi. da se borim za zdravlje svih oko sebe. I druge sam poticala i potičem da iskoriste sve resurse što im naša sveta Crkva nudi po sakramentima i svetoj misi kao i po drugim posredničkim molitvama.“ (Iv 20. otkrivam Duhovnu obnovu i „Novu Evangelizaciju“ u našoj svetoj Crkvi. što je po ljudskom bilo nemoguće. Ali. 3-31). Kako sam po zanimanju i medicinska sestra. ja sam tamo dospjela. PREDGOvOR Mnogi su me poticali da pišem o milostivom Božjem djelovanju jer mi je zaista velika djela Gospodin učinio! Evo. Ova kronika će biti zanimljiva i za one koje razmišljaju o redovničkom zvanju. U prvom sam dijelu to ukratko i opisala. Sama po molitvi dolazim do potpunog ozdravljenja. koristi svaki susret: onaj u vlakovima. i da vjerujući imate život u imenu Njegovu. vraćam se u potpuno tjelesno ozdravljenje. Da se vidi kako dragi Bog. Shvaćajući svu ograničenost medicine i njenih medikamenata. Knjiga „Jesu li čuda moguća“ kronika je djelovanja Duha Svetoga u mome životu i u životu ljudi oko mene u misiji koju sam obavljala širom Evrope.SvRhA OvE KNJIGE „Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. Sin Božji. Od prvih mojih početaka dragi Bog se služio čudima da postanem ovo što jesam.

Svijećnica 2012. Moj pokojni tata nešto je zaradio u Njemačkoj i dio zarade dao na banku. pa ni onda kada propada i država i banka. ističem ljepotu toga poziva i blagoslova za svo čovječanstvo. kao i na svećenstvo. Molim Gospodina kako bi ova knjiga bila nadahnuće i izvor ohrabrenja svima koji žele slijediti Isusa! Travnik. Upravo na taj račun objavljujem ovu knjigu. s. Došao je rat i propala je i država i banka.Svjetlana Rezo FDC 4 . Sad se povremeno i parcijalno vraća devizna štednja. Ističem potrebu laika u Evangelizaciji i širenju Radosne Vijesti. Ova današnja recesija i kriza i ova knjiga dokaz su da ono što je pošteno zarađeno ne može propasti.U današnje vrijeme. kad se događaju toliki napadi na Crkvu. Mislim da će i ova knjiga unijeti puno lijepoga u naš narod i pridonijeti njegovoj Duhovnoj obnovi.

Ljudi nose medalju kao podsjetnik na vjeru u Boga i u Marijinu moć. u kapeli kuće matice Kćeri Ljubavi u Rue du Bac u Parizu.“ Pri jednom posjetu navedenoj crkvi naša Gospa joj je rekla još i ovo: „Dođi na podnožje oltara. studenog 1850.Gornji Vakuf. čula joj je i riječi: „Napravite medalju po ovom uzoru. Knjižica. neka neopisiva radost i dragost. blažena Djevica ukazala se sestri Katarini Labouré. U četvrtom razredu tata mi je kupio stroj za šivanje.POGLAvLJE PRvO POZvANA IAKO SLABOG ZDRAvLJA Rođena kao prvo dijete u obitelji sa šestero djece u Podgrađu. Sjećam se jedne teške zimske noći kad su vuci zavijali a mama se uznemirila. kao posrednice kod njezina Sina. Kasnije je proglašena svetom. Svi koji je budu nosili. primit će velike milosti. Odakle dolazi ta medalja? Dana 27. Crkva koja nam je svima dana da se u nju sklonimo i uživamo sve njene blagodati. Mama se iznenadila da on tako mali zna napamet tu poprilično dugu molitvu. Tu će se dijeliti milosti. čitajući iz bakine poprilično istrošene Biblije (a bila je tiskana u obliku male knjige). došli do pripovijetke o općem potopu.“ Tako je sestra Katarina naučila moliti.“Kada joj se Marija ukazala. Kad smo kao djeca. Naša Gospa obećala je da će svi oni koji s povjerenjem nose tu medalju biti blagoslovljeni. kaže da je ona „mali znak ljubavi od Djevice Marije“. U to vrijeme 5 . Još je jedno svježe sjećanje uslišane molitve iz moga djetinjstva. Sestra Katarina ju je opisala kao „predivnu u savršenosti ljepote. Ali. mislila sam kako bih ja ušla u tu Noinu arku i uvukla u nju svu svoju obitelj. Tada još nisam ni slutila da je to naša sv. na mamino veliko čuđenje. obuzela me je. dok sam se pripremala i iščekivala tu milost. Kao curica od osam godina dobila sam na poticaj župnika želju da se upišem u „Društvo čudotvorne medaljice“. I taj tjedan. župa Uskoplje . koja tumači značenje medalje. medalja nije kao amulet sreće. Mlađi brat Stipo ustao je i počeo moliti Vjerovanje. jer se tata još nije vratio kući. vrlo rano sam počela moliti u svojoj obitelji sa svojim roditeljima i braćom.

kad sam raspremala stvari pokojne mame. Vraćali smo se puni sreće. U trećoj ili četvrtoj godini preboljela sam veliki kašalj. mladi Crnogorac. Danas je u toj zgradi Katolički školski centar. onda bi me primila. a sestre izbačene na ulicu. Prva škola za učiteljice u Bosni bila je naša Učiteljska škola u Zavodu sv. Bilo je predviđeno formiranje triju grupa s po 20 djevojaka. Tko sretniji od mene! Jako sam je voljela čitati. Skupim nekako 6 tisuća dinara i kupim sebi svoju prvu Bibliju. a uselili smo se u vlažnu. Poznate su mnoge male pučke škole koje su organizirali franjevci. svu u listovima. ali za mnoga nejasna pitanja nisam imala nikoga da mi ih pojasni. stoljeća pa sve do dolaska komunizma. jer su se nećaci i nećakinje na njoj odgajali. Pertuzis. Zanimljivo. jedno mjesto bijaše slobodno. nađem onu svoju ilustriranu Bibliju.održavao se „Bagatov“ tečaj i ja sam se preko ljeta prijavila da ga pohađam. Polaskom u školu moja dječja vjera bila je malo poljuljana jer je moj učitelj. Josipa u Sarajevu koja je počela djelovati krajem 19. pa i za braću. Vremenom sam počela dobivati napade astme koji su se sve više produžavali. Kada sam počela šivati sama sebi. Radovale su nas i zornice na koje smo brat Stipo i ja išli rano po snijegu 2 -3 km do župne crkve. tek završenu kuću. Kako sam bila presretna na te poticaje milosti! Radovali smo se blagdanima a posebno Božiću kada bismo kitili bor i pjevali božićne pjesme. iako je liječnik 6 . To je moja jedna od prvih uslišanih molitava za koju sam primila milost. počele su me i susjede moliti pa i po nešto plaćati da im koješta sašijem. Majstorica me gleda onako malu i mršavu pa mi kaže da je to tečaj za odrasle djevojke. kada je nacionalizirana. Molila sam se i dan i noć da jedno mjesto ostane za mene. a da se Crkva u povijesti uporno i konstantno borila protiv znanosti i pismenosti. U isto vrijeme župnik preporuča ilustriranu Bibliju za mlade. koristio svaki sat da kritizira i izruga našu vjeru i naše roditelje kao vjernike. Uživala sam birati krojeve i sve ih više uvježbavati. ali ako ne bude dovoljno odraslih. I zaista. Nije znao ili nije htio znati da je baš Crkva opismenjavala narod. čudeći se kako neki još spavaju. Isticao je kako će znanost i tehnika riješiti sve probleme i sve zagonetke.

.Neću dušu ogriješiti pa što god mi dragi Bog dadne“. tako mlada i nezrela.. jer sam htjela i željela znati sve što sam osjećala da mi dragi Bog želi dati. Naš župnik fra Anto Nedić divno je tumačio svaki dio sv. U taj moj svijet dolazi . Idem u školu i odlična sam učenica. mise.Čekaj ti. Zato me tata nastoji usmjeriti na što lakši posao. kuću i sve što ide uz to. ali se tako izliječila da se bolest više nikada nije ponovila. U to vrijeme je uvedena sv. Čitam ga detaljno i nalazim mnogo toga meni zanimljivog. Ali se negdje dragi Bog smješkao mome tati: . Kako sam učila šivati.“ kako je znao reći. Sa šesnaest godina brinem se za braću. Tata je radio i tjedno jednom dolazio kući kako bi išao u Travnik. Vrijeme njene bolesti bio je jedan od najtežih perioda moga djetinjstva. Svi su joj savjetovali da ukloni dijete jer će se.. ona će mi pronositi Radosnu Vijest na sve strane svijeta“. razlučim što je za mene i moju dušu dragi Bog želio. počela sam kupovati razne modne žurnale kako bih bila u trendu mode. pa „da imam svoj kruh. Odobrava mi upis na krojački tečaj i kupuje mi šivaći stroj.Glas koncila“ i tu vidim da u Crkvi nije sve onako kako nam se u školi tumači. Sada vidim koliko je to bilo djelo Duha Svetoga . Naš Bog je Silan Bog! 7 . pa pišem u Zagreb njegovom uredništvu pitajući zašto . kako oni misle. I za čudo Božje rađa se najmlađi brat Božo (od milja smo ga zazvali Boško). a uzimala je 30 tableta svaki dan. U školi sam naučila sva narodna kola i rado sam ih igrala s kolegicama uz glazbu s ploča. Ali mama se nije dala smesti: . razviti nenormalno. misa na narodnom jeziku.da ja tada. pa sam od njega počela uzimati duhovne knjige na čitanje.govorio da će to vremenom nestati. Mama je bila trudna s najmlađim bratom.Glas koncila“ ne izlazi svaki tjedan. ali su mi njegove propovijedi bile uvijek kratke. mami u posjet. Moja duša bijaše žedna duhovne hrane. po deset u tri puta na dan. Sad mi je dugo čekati dva tjedna do njegovog novog izdanja.. U kući sve radim ali povremeno imam zdravstvenih problema. ja imam plan s njom. potpuno zdravo dijete – Aleluja! Boško sudjeluje na motorijadama i godinama je među prvima. nekada i do kasno u noć. Moja mama je sa 37 godina dobila bolest pluća i liječila se u travničkom Sanatoriju puna četiri mjeseca.

Sestra svjetlana .“ Sada čekam tatu koji će u subotu doći kući da i njega pitam za odobrenje. Izlazeći iz crkve čujem kolo igra. a ona je mislila da se šalim pa me pita s kojim ću vozom (vlakom. A kad je vidjela da ozbiljno govorim. nećeš nikad poigrati. Pozivajući se na moje slabo zdravlje tata mi savjetovaše: „Ne. Bila sam sama u kući i radila neki ručni rad. Najednom sam osjetila ljepotu Božje blizine i duboki mir i radost u sebi. Iz crkve se vraćam sama kako bih se mogla isplakati a da me nitko ne vidi. Odmah bih se u nedjelju javila župniku da mi piše molbu. uoči Cvjetne nedjelje koji nikad neću zaboraviti.Ćiro“).prije ulaska u samostan Dolazi petak 1966. tada je bio kod nas . Dolazi Uskrs. to nije za tebe. to je težak život!“ Sutradan na sv.. Jedva sam dočekala mamu da joj saopćim svoju nakanu. U taj čas dođe mi misao: „ Zašto ja ne bih bila časna sestra pa da budem cio život u Božjoj blizini i da mu vjerno služim!“ Istog momenta me obuze neki ugodan val radosti. misu idem s društvom.“ a ja joj prkosno u sebi odgovorim: 8 . Tada sam znala da je to ono što ja hoću. a u meni napast kao da mi se ruga: „Ako budeš sestra. svrnule su joj se suze na oči pa mi reče: „Neću biti zapreka tvojoj sreći pa meni što dragi Bog da s djecom. Ušla sam u osamnaestu godinu života.

Jednom sam pošla s mamom na svadbu u našemu mjestu. Odem ponekad na igranku. Mami sam rekla da idem na tren pozdraviti njene roditelje. koja je otišla u samostan. ali mi to više ništa ne znači. nastojali obeshrabriti. osim jedne starice Lucke. Što su me više odgovarali. Roditelji i 5 braće sa jednom nevistom Anđelkom 9 . ali sam ostala s njima cijelu večer i uopće nisam stigla na svadbu. ali joj mi ne damo. Svi su me. tada bijah potpuno oslobođena želje za igranjem. dapače. a ja nisam htjela ništa poduzimati jer sam željela otići s blagoslovom. ona će ti otići. moje rodice. samo mi je ona rekla: „Kćeri. (Ana Mikulić danas s. Tu u susjedstvu bijaše i kuća roditelja Ane Mikulić. Ali kad se Isusa slavi i Njemu pjeva. vraćam se praznija i nezadovoljnija. nitko me od mještana nije podržavao. Kako mi tata nije dozvoljavao. ja bih od sreće igrala kao što je kralj David igrao pred Kovčegom.“ Tako je i bilo.“ Anina mama joj odvrati: „Ti govori što god hoćeš. Kad sam odlučila u samostan. Sutradan moja mama u razgovaru s njenom mamom kaže joj: „I moja bi htjela u časne. izgledaše mi sasvim glupo drmati se uz praznu glazbu. govorila sam mami da ga privoli kako bi udovoljio mojoj molbi.„Bit ću sestra pa makar nikad ne poigrala!“ I zanimljivo. ako te Isus zove idi za Njim“. ja sam bivala sve čvršća u uvjerenju da je to pravi put za mene. Rikarda misionarka je i u Argentini je pokrenula novi red časnih sestara i jako je aktivna u duhovnoj obnovi. drži seminare „Nove Evangelizacije“).

1966. pored ostalog. U Zagrebu u kandidaturi učila sam šivati redovnička odjela sa s. naš župnik. Kad se s. jer je i moje krsno ime Milka).“ Sva presretna javila sam se župniku da napišem molbu. Andrejom. ali kad sam dospjela u Zagreb za Petrovo 30. Milena vratila s odmora. Kaže nam da je pročitao u novinama da je neki dr. prefekta. Bila sam pod redovitom liječničkom kontrolom. Odmah sam poželjela pridružiti joj se. injekcijama koje se proizvode po njegovu nalogu. Helena koju sam jako voljela kao i ona sve nas kandidatkinje. Milena otišla malo na odmor. našom provincijalkom. Đorđević u Cavtatu otvorio klimatsko liječenje za astmatičare i da ih liječi sa gamaglobulinom. iako samostan kod kuće pred tatom nisam smjela ni spomenuti. To je i najveći novicijat u našoj hrvatskoj provinciji. sve je poduzela kako bi mi pomogla. Mama ga pita bi li mogao nekako srediti da i mene taj doktor primi. a 10 . Toga Uskrsa u Glasu koncila izašla je reportaža o djelovanju s. U to vrijeme pralo se rublje na ruke. Jednog dana došao je mladi doktor Zaid. Bila sam presretna. U toj reportaži vidjela sam svoj život i shvatila da je to ono što ja želim. on se zamisli pa zatim izusti: “Idi kćeri. S. a i astma mi se pogoršala. Onda sam se pomirila s tim svjesna da je to volja Božja! Odlazim se oprostiti s majkom Paulom. Tata me zove i pred njom me pita što ja to želim. navodi kako i ona moli da se vratim kad mi bude bolje. Isto mi je rekla i s. Otilije na Kosovu. Plakala sam. Zaid mi napiše i uputnicu da imam pravo na zdravstveno liječenje. došla je jesen i zahladilo je.Jednoga dana došla nam je u posjet tetka Milka (njeno ime i ja nosim. To sam pismo mjesecima nosila u džepu i često ga čitala. Fra Branko Krilić. Kad sam im rekla. Ona mi kaže da će moliti da se ja opet vratim u Družbu. Mislila sam da sve sestre tako rade. Doktor Zaid mu napiše pismo i dobijemo odgovor da mogu doći. shvatila sam da tako radi samo sestra na Kosovu. S. neka ti je blagoslovljen taj život. Bilo mi je teško prihvatiti činjenicu da se moram vratiti kući. Ja sam se prehladila i dobila temperaturu. Dr. ona je odmah poslala telegram mojoj mami da dođe po mene. Međutim. Hela se prepala za mene i kad je s. jako se obradovao i preporučio mi našu družbu „Kćeri Božje Ljubavi“. Tada su u novicijat ušle 24 djevojke. Milena.6. napisala mi je prekrasno pismo u kojem. Jedno vrijeme sam stanovala u hotelu Cavtat.

Otiliji. Moje zdravlje se vidno poboljšalo. a zatim sam poslana u Zagreb. Tako je i bilo. Dolazim na ideju da molim da me prime u samostan u Dubrovniku. U Dubrovniku sam primljena u postulaturu i bila sam šest mjeseci postulantica. bila kandidatkinja u Dubrovniku.zatim u hotelu Supetar. Trebala sam nastaviti primati injekcije kod kuće. Odmah sam joj rekla da ja želim poći na Kosovo. da stanujem i radim u njemu a da idem na terapiju u Cavtat dva puta tjedno. Vitomira. Kad je došlo vrijeme za kandidaturu. s. Sestra svjetlana U procesiju u bjelini ide na oblačenje u crkvu 11 . pa mi je predstojnica Imakulata sugerirala da s njom razgovaram da me primi u Kandidaturu. kako je bila sva Božja. svaku sam nedjelju bila s njom i njenim kolegicama u tom divnom gradu. došla je majka Paula na vizitaciju. silno se tome obradovala i rekla mi da će me kad prođem formaciju poslati s. Kako je moja rodica. pa u Granešinu gdje sam postala novakinja. a ona. ali ih nije bilo moguće dobiti izvan te klinike.

ako mi astma ne popusti neću moći nikud s kreveta. da ja tu svoju želju i nakanu možda i previše i samovoljno forsiram. Ali ujutro ja ipak ustajem. braćom i rodbinom dolaze na obrede oblačenja uniforme i ulazak u Novicijat. Naše oblačenje bilo je jako svečano. da dragi Bog neće da ja budem sestra.Otac mi i mama s djedom. Tu noć pred oblačenje u samu zoru imala sam teški napad astme. Po prvi put sam u svom životu vidjela oca kako od ganuća plače. mislim. mislim u sebi dalje. Oblačim svoju bijelu haljinu i s vijencem na glavi izlazim u procesiji s 15 djevojaka obučenih također u bijelo. idemo pjevajući na oblačenje u župnu crkvu. sva blijeda i izmučena. Na kraju se vraćamo opet u procesiji i pjevamo: „Čuj me svijete čitavi. Što sad. prvu Pričest kao sestra 12 . kći sam Božje ljubavi. a generacija poslije nas pojednostavila je taj svečani čin. Bilo je to veličanstveno. za me varav nije sjaj.“ Sestra svjetlana prima uniformu pred oltarom Sestra svjetlana primila sv. To znači. Bog me stvori za svoj raj.

kako si silan i divan! Ti se služiš dr. našu Milku kako lijepo izgleda!“ Bože. jaka duhovno i intelektualno. Drugu godinu poglavari me opet šalju u Dubrovnik radi klimatskog i drugog liječenja.Sestra Svjetlana u procesiji poslije prvih zavjeta U Novicijatu mi je bilo prekrasno s 15 sestara novakinja. muslimanom u Gornjem Vakufu-Uskoplju. ali su mi i njene pouke bile kratke i prekratke. kad sam joj mogla 13 . Od s. sestro Mery. Đorđevićem. začuđujuće je koja je to bila providnost da sam ja na Kosovu i Albaniji djelovala među muslimanima i pravoslavcima Srbima. Imakulate krila sam želeći da je ne razočaram jer je ona računala na mene za rad u vrtiću. bijaše presretan što me vidi kako sam dobro. s. i s dr. Danas gledano. Magistar. pravoslavcem iz Smedereva. koji djeluje u Cavtatu. Zove svoju medicinsku sestru i kaže joj: „Pogledaj. Dubrovniku da mene vratiš u moj samostan. U njoj sam imala divnu podršku od početka našeg poznanstva do kraja njenog života. Nisam o tome pričala drugima jer nisam bila sigurna je li to volja Božja. Moju želju za Kosovom znala je samo majka Paula i ja. Marina je divna osoba. Kad sam došla svome liječniku Đorđeviću. Zaidom.

ali volim sirotinju i volim učiti jezike.i uzvratiti jer je u Granešini. predstojnica pred svim sestrama ispričala da sam ja dobila jako zanimljivo pismo i zamolila me da im pokažem slike djece koje su došle u pismu. Otilijom. Zanimljivo. Otvorila je i pročitala pismo sa slikama dvoje siromašne djece. Otiliji i napiši joj par riječi u ime nas“. koja imam česte napade astme i trebam krevet a želim u misije gdje nema ni liječnika ni puta nego se satima ide pješice. U tom teškom stanju sestra me pita da li da zove svećenika. u planine. Moje pismo ohrabrilo je sestru Otiliju i ona je u tome vidjela Božje proviđenje. na Duhove borili za moj život. svakako. Da joj se javim da imam želju za takav misijski rad i da ću biti presretna ako me dragi Bog pošalje k njoj na Kosovo. To mi je bila prigoda da uspostavim vezu sa s. opisavši cijelu povijest osnivanja te misije i naglasivši da se ne plašim krenuti k njoj s lijekovima.. Sad je tajna postala javna. pa se nadam da ću i albanski savladati. kad su se 24 sata liječnici u dubrovačkoj bolnici 1973. Sestra je u to vrijeme proživljavala veliku krizu misije.Da. gdje je pisalo: .Sestro Svjetlana. to pismo dolazi u moje ruke jer je s. možda je došlo moje vrijeme da putujem na 14 . daj saberi po kući sve lijekove i pošalji ih s. a ja joj kažem: . i prijetila je mogućnost da se nakon četiri godine rada ta misija zatvori i propadne. Tata je bio na radu u Njemačkoj pa je mama došla s bratom. Jednog dana s. jer se nitko nije javio.. Ja sam presretna ali nikome još ne smijem ništa govoriti jer još nisam sigurna je li to Božji poziv za mene ili je to moja neka pobožna želja. a poglavari nikome nisu mogli narediti da ide tamo u planine. Napišem sestri novo pismo i ona mi odgovara.Ovakvi čekaju na tebe!“ Za ručkom je s. Odgovorila mi je na tri stranice. Sestra Gracijana me cijelu noć čuvala. Moje zdravlje te je godine bilo loše. u selo Dunav. napisane na stroj za tipkanje. bila moj pacijent i na mojoj brizi. čak su i roditeljima javili. Imakulata mi reče: . u svoje stare dane. Slabog sam zdravlja i trebam neprekidno lijekove. Sad su se sestre šalile na moj račun da ja. a bivalo je i sve lošije dok nisam došla do samrti. Imakulata u Njemačkoj. ali sad je već sestra Imakulata bila kod kuće..

jer me sad kako sam ja mislila neće pustiti na Kosovo. a meni kao sad već časnoj sestri. podsjetim se koliko je to za mene tada bilo stvarno proročki. dođe mene na red pročitati redak koji glasi: „Neću umrijeti nego ću živjeti i naviještati djela Gospodnja. U cijelom Dubrovniku svi su samostani molili za mene. Nakon svega toga bilo mi je teško. Uzimaju me u Granešinu i ja sam te godine bila dosta dobro. Poslije tako preživljene bolesti liječnik savjetuje poglavarima da me stave tamo gdje ima centralno grijanje. mislila 15 . ona je bila svetica. Naime. jedna medicinska sestra mi u šali reče: „Neće Bog smrti grešnika. Otiliji da vidim što je to tamo što me tako vuče u taj kraj. već je bilo nešto bolje. pa ako ozdravim da idem u Granešinu sa sestrama na svečane zavjete. ne znam bih li to tako prihvatila.obična grešnica. Položila sam svoje prve zavjete u kolovozu 1973. Kad mi je bilo malo bolje.“ I danas. godine. Molim majku Agnes da me pusti na odmor s. Ta noć je bila teška. a tko sam ja?. Ali me ne ostavlja želja za Kosovom.drugi svijet. U jutro mi dolazi s. Tada mi je došla na pamet sveta Bernardica. Kako dragi Bog daje snagu za svaki moment. predstojnica Imakulata i kaže da bih ja mogla i na krevetu položiti zavjete. a sutradan. posebice jer sam se sa s. a poglavari su joj na krevetu dali zavjete. Kad sam u noći došla k sebi. Javljam se da ću se brinuti za sestre starice što poglavari i prihvaćaju. da se ne prehlađujem. Jedan dan. Bila sam sretna u posluživanju sestara koje su se naradile po župama. da ako umre. Ali. nego želi da se obrati i da živi“. svi su bili obaviješteni da je na umoru jedna sestra s 24 godine. kad je stigla mama. zahvaljivala sam se. Da mi sad netko kaže „na umoru si“. Došao je svećenik i ja sam se pri punoj svijesti ispovjedila primivši pomazanje sa svetom pričešću pa sam se opet izgubila. sa zavjetima ide u nebo. Ona je od astme bila toliko bolesna da su je sestre po noći iznosile na zrak.“ a u duši sam bila potpuno mirna. Sve preživljavam i vraćam se kući. dok smo molili časoslov. kad čitam ovaj redak. Otilijom već dogovorila da poslije zavjeta krenem k njoj. Tako je i bilo. nije to bio baš neki kompliment (malo šale). Zdravlje mi je uz lijekove dosta dobro. smireno i bez ikakvog straha. Tako je i bilo. Ostajem u Granešini.

sam da ako doživim 30-40 godina. I tako sam počela moliti devetnice. jer sam stalno na lijekovima. Don Ilija rođak od sestre Svjetlana Djed i rodbina na zavjetima sestre Svjetlane 16 . jednu za drugom. Pa zato. to će biti dobro. to malo života idem iskoristiti za Boga i za sirotinju.

jer me je ona poslala u Binać?“. Ja sam sretna da se bližim Dunavu u nadi da ću ipak jednom i tamo otići. Kad sam stigla u Binać. jer ako bi mi pozlilo da me sestre mogu kolima prevesti u bolnicu. nikome se odatle nije išlo u Dunav. istina u Binać. Don Nikola nas je odvezao dokle je mogao. majka Agnes odbija moju molbu da odem kod s. a ona nešto hrane i lijekova. S razlogom. do mjesta Šurlan.U šestom mjesecu 1974. Sestra Otilija zove mene da idem s njom. Ona će mi: „Idemo mi. „A što će reći majka Agnes. Agnes me šalje na Kosovo. sestrice. a kud ćeš ti kad ti pozlije?“ U devetom mjesecu ta ista m. pitam je ja.“ Sva sretna i presretna spremim svoje stvari. Otilije na odmor s obrazloženjem: „Sestri Otiliji treba sestara u tim planinama. ona će te tamo ostaviti. Prvi dan dolaska u svoju Misiju u selo Dunav na Kosovu Crkva i samostan u selu Dunav na Kosovu gdje su sestre služile 27 godina 17 . Bog će nama pomoći.

napiši u provinciju jedno pismo“. ali su tajno zadržali svoju katoličku vjeru. Ni nepoznavanje jezika. Daj i ti. Piše da ja ostanem u Binaću. gdje bi se miješale molitva. razna pitanja i odgovori. a da netko iz Binaća dođe u Dunav. Samo su tu u četiri kuće bili pravi katolici. Tada sam vidjela taj siromašni narod i tu dječicu oko nas. Otilija klekne pred oltar i pomoli se: „Isuse. vatra gori. Rekla sam im: . pa ni vjera nisu bili prepreka takvim sastancima. pa se mislim: „To je ono što sam tražila. Josipa kad sam išla u Stublu. Uz zid je ognjište. Čekali su bolja vremena da se opet javno izjasne za vjeru svojih djedova. . da se ne muče s mojim rukopisom. u kući i izvan kuće trče za nama. Kad smo stigli u mjesnu crkvicu. I ja sjednem i napišem na stroju za tipkanje. pjesma. Tu želim raditi. kako ih tamo zovu. svi su 18 . Sestra Otilija joj napiše:. u obitelj s devetero djece. Narod nam je dolazio u svojim potrebama.. Kriptokatolici su bili ljaramani. koji su u tursko vrijeme javno prihvatili islam. a dječica se igraju i vesele. Kako sam otišla uoči blagdana sv. Vraćajući se kući bila sam presretna. Josipa. To je bila naša župa koja je slavila patron sv. nisam sišla s planine sve do sv. nešto dalje je povezana stoka. hvala Ti za sestru i daj joj zdravlja da može ovdje raditi.. s. mi smo danju išle po kućama obilazeći bolesne ili bismo navečer išle na seoska sijela. kako sam ja tu i da mi je lijepo.Sestra Svjetlana je u Dunavu i ona je dobro.Sestra ode u selo i dovede konjska kola na kojima polako krenemo k Dunavu. Vinka 25. Ja ih ništa ne razumijem pa mi sestra prevodi ono što mi govore. budite bez brige. da je to ono što sam tražila i da sam presretna. meni je dobro sa s. Bilo je prijedloga da se mijenjam svaka tri mjeseca. Većinom su bili muslimani ili kriptokatolici. živjeti i radovati se s najpotrebnijima!“ Za nekoliko dana došlo je pismo od majke Agnes. sekice (tako me je zvala sestra Otilija). Sve je to bilo obiteljski blisko.. a kad je trebalo. bolesnik na ležaju u blizini.“ A meni je rekla: . Odvela me u jednu kuću. Otilijom i ne treba mi promjena“. a da netko iz Binaća ide u Dunav.9. da ja idem u Binać.Onda neću biti kod kuće ni gore ni dolje.“ Isti dan me odvela u selo.

Mi smo sestre na Kosovu u selu Dunav to uradile. one za nas Boga mole. Učila sam djevojke šivati na stroju za šivanje i štrikati šalove na ruke. Kada smo dobili prvu novu pjesmaricu duhovnih pjesama od patera Hilla. Kad su 1980. počela me je poticati: „Sekice. ovdje su sestre. Pripremile smo oko 120 malih paketića i podijelile ih navečer. nakon pjesme i molitve.bili Albanci. a sada me treba zaustavljati. Odnekud je dolazilo i novog materijala od kojeg smo šivale haljine za cure i curice. To je bila zaista velika dječja radost. A mogu vam reći da nam nije ništa ni nedostajalo. Nitko nije bio zadužen da nas financira. Nikola. Te je godine prvi put u Dunav došao sv. bila je to prava sreća. u narod se uvukao strah od mogućeg rata. Nije bilo ni rječnika. jer nam je svećenik dolazio svaki treći ili četvrti tjedan. a mi bismo ih pjevali na albanskom. bile demonstracije u Prištini. U staroj Jugoslaviji se nije čulo da su negdje časne sestre izgradile put za selo.“ Godinama nismo dobivale nikakve financije ni od koga. Sjećam se kako je jedan starac na jednom sastanku rekao: „Neće rat do nas. Kad je s. Preko zagrebačkog Caritasa dobili smo i stroj za štrikanje pa bih štrikala džempere i kape djeci za školu koje bi i očevima poslužile pri odlasku u šumu po drva. Probile smo put kroz brdski kamenjar u dužini od 5 km a drugih pet km uskog 19 . Sestra Otilija bi uz harmonij ili svoju harmoniku svirala razne duhovne pjesme. Otilija vidjela kako me ljudi slušaju kad govorim. govori. Tako sam malo pomalo počela pokoju rečenicu izgovarati na albanskom jeziku. I pri radosti i pri žalosti nalazile smo se na licu mjesta. vidi kako te ljudi slušaju!“ Tako sam vremenom počela držati vjeronauk pa sam se još više oslobodila. Ali moja upornost i Božja pomoć nije izostala. pa sam uskoro počela čitati u crkvi i voditi Službu riječi svake nedjelje. Od uskih suknji (koje su dolazile u paketima s raznom robom koju smo dijelile sirotinji) koje tamo nitko nije nosio. Učila sam albanski iz udžbenika za peti razred. Neke od tih obitelji prešle su u katoličku sredinu i danas imaju sestre i svećenike iz svojih obitelji. Sve smo i uvijek dijelile s narodom. a kamoli kazete. šivale smo hlačice za djecu. govori.

20 . Mi smo pristale da ga plaćamo. On je bio musliman i radio je s radnikom pravoslavcem koji se zvao Srbo. pitaj onoga i na kraju sam išla preko Prištine do Beograda. Kako sestra Otilija nije mogla podnijeti duhanski dim. Došao je iz Kumanova Latif. a završile ga s tada skromnih 40 milijuna. Bilo je to u vrijeme komunizma. netko ne da dirati u svoju među. on nije časna sestra da radi za Boga i narod. koji je od starih dijelova sebi složio buldožer.džipa za hitnu pomoć i za sve hitne slučajeve. Naravno. Jer. pitaj ovoga. Ali Bog se pobrinuo da nam netko pomogne. Put koji su izgradile sestre u selu Dunav na Kosovu Dobili smo kola . Njega je trebalo i plaćati. kako se god dogovorimo uvijek nekome ne bi bilo pravo. Bog je obilno nagradio naše povjerenje. Došao je čovjek iz mjesne zajednice. i posao je počeo. netko u svoju voćku i tako iz dana u dan uvijek neka zapreka. jer u to vrijeme privatnik nije imao pravo imati takve strojeve. koje smo obavljali potpuno besplatno. uračunavši u to da smo ga još i posuli. Pri tome smo nailazile na raznorazne probleme i poteškoće koje je trebalo riješiti. pa kome bih se god obratila u gradu.puta smo proširile. Mi smo se s time složile. nitko mi nije mogao dati savjet što da napravim. gdje mi rekoše da put može graditi samo mjesna zajednica. ja bih išla na sjednice koje su trajale satima i uvijek se o problemima raspravljalo skoro ispočetka. U pomoć su nam dolazili ljudi s raznih strana koje nismo ni poznavale niti ih kad vidjele. Počele smo graditi put s 10 milijuna dinara.

mnogo smo života spasili. nekada i čitave obitelji. kada je majka 21 . s nama. I mi bismo se pričestile i Božji mir je bio tu. Crkva je ipak bila otvorena svaku nedjelju i mi bismo u njoj taj dan održavale susrete. malo bismo ljudima približile poruku tjedna. Pročitale bismo čitanja iz Svetog Pisma. Naime. Bolesne smo liječile. otpjevale bismo koju pjesmu. gledajući me kako radosna poslužujem sirotinju u ambulanti. siromašne smo oblačile i opremale. pričest. Silno je bila Bogu otvorena. kaže mi: „Znaš da sam ja bila najveći protivnik da se ti primiš u Družbu. Puno sam od nje naučila kroz osam godina našeg zajedničkog rada. a sad mi najtežu ranu izliječi“. vjernike u crkvi pa i goste u kuhinji.Prelaz Džipom prvi put preko napravljenog mosta u selu Dunav Živjela sam i djelovala sa sestrom Otilijom koju su na Kosovu zvali majka Terezija. a Bog je nju blagoslovio dobročiniteljima i prijateljima koji su nam sa svih strana slali pomoć. Tako smo mnogima pomogli. neke obitelji smo i materijalno pomagale. Drugim danima bismo u crkvi preko radija slušale misu na Radio Vatikanu. a zatim bismo podijelile sv. Najosnovnije stvari nisu imali. ispričala je neke meni zanimljive stvari. Naime. a da ne govorim o njihovim duhovnim potrebama. Kad nam je došla u vizitaciju na Kosovo na Dunav majka Agnes.

ona me upita bih li željela da se ona za 22 . Moja je duša žeđala za živim Bogom. a nisi samo jednom. koja je tada bila asistentica. Šećući kroz park u Prištini. ali Ga ja još osobno nisam poznavala.“ Radeći godinu i nešto više dana na ovom terenu moja su se krila pomalo umorila. rekla je: „Primit ćemo je pa.“ Sestra Svjetlana u Rimu U takvom djelovanju na Kosovu u Dunavu bilo je i onih kojima se nikada nije moglo udovoljiti i koji su nas konstantno kritizirali jer su imali osjećaj da su zapostavljeni. Onu snagu. ako ništa ne može raditi. nas dvije smo pričale o svemu. Mirku „Marijine sestre“ koju srećem u Prištini. a nisam znala kako napuniti iznova svoje baterije. Kako je majka Paula imala zadnju riječ. koju sam akumulirala u svojoj formaciji.Paula u Zagrebu na sjednici rekla da će me primiti u Novicijat. Kad smo sjele na jednu klupu. burno je reagirala ističući što će od bolesne djevojke astmatičarke. Nisam osjećala da sam uvjerena u snagu Njegove Riječi-Evanđelja. jer imaju već dosta bolesnih. neka Boga moli za nas. Tu sam se uvjerila u onu narodnu izreku:„Učiniš li sto puta. I u ovom mom umoru dragi Bog mi šalje s. majka Agnes. kao da nisi nikad. sad sam potrošila.

novi duh i novo srce. Uvijek sam vjerovala da bi me Isus mogao ozdraviti jer je on Bog. možda.“ Vraćam se u svoj Dunav puna mira i sreće. moli!“. Kad je počela moliti. da možda dragi Isus hoće da ja trpim. ničija kritika me ne nervira. s novom snagom i novim poletom. Gospodine. Lepršala sam.“ pomislila sam.“ Svi su molili. Rekla sam joj: „Baš mi treba. došla sam poslom u Prištinu. a ja presretna.“ Ovi laici su bili zaneseni svjedočeći snagu Gospodina. ja sam tražila nešto više. Pred svima sam rekla: „Znam da me dragi Bog može ozdraviti. Najednom mi se otvoriše oči i svaki njen redak postade mi jasan. Ili bih ponekad pomislila. jedna toplina Božje prisutnosti preli se preko mene. molitva hvale mi iz srca teče. iako je koji put s bolešću bilo teško. nikakvo mi posebno tumačenje za njih više nije trebalo. Isus te želi sad ozdraviti.mene pomoli. jer su me svi uvjeravali da prihvatim svoj život takav kakav jest i da sa malo zdravlja mogu biti sretna. Dotle sam mislila da Bibliju mogu razumjeti i tumačiti samo teolozi. S radošću ostajem tako među tim narodom još sedam godina. čini sa mnom što znaš. Dragi Isus skide sve moje terete i dade mi novu snagu. Animator molitve mi reče: „Sestro. Na tom susretu sam vidjela ljude kako slave Isusa koji je upravo tu. vjere i radosti i više katoličanstva. a psalmi prelijepi. pogotovo ako bih otišla u Lurd ili u neko drugo svetište. Sad mi više ništa ne smeta. Vraćamo se u Zajednicu u Prištini i u kapeli otvaram Bibliju. ničije nezadovoljstvo me ne uzrujava. osjećam se predivno. On želi da ja trpim. a ja sam osjetila kako se neko blaženstvo preli preko mene. Mirne savjesti sam pred Bogom radila što sam najbolje znala. „ovdje je zaista kao u prvoj Crkvi. Još jedan dan iza toga moja pluća su se čistila i postala su posve čista. onako spontano i s Isusom komunicirati kao ja s njom. „Moj časoslov sada postade moj. puna snage. jer sam još uvijek bila na lijekovima. U tom periodu imala sam tešku upalu bronhija i pluća punih žuto .“ Kleknula sam i rekla: „Evo me. sve puno života. kontrole ni preglede. „Gospodin se poslužio mojom duhovnom glađu kako bi me privukao k sebi. gdje sam bila pozvana na svoj prvi molitveni susret u tamošnjoj molitvenoj zajednici. ali. U drugom mjesecu 1982. Ne trebam više lijekove. Propovijedi su mi uvijek bile nekako kratke.zelenog šlajma. 23 .

Okupljene u toj skupini upitala sam bi li došli među moje sestre da posvjedoče svoju vjeru. Don Anto Cirimotić bijaše zadužen za pozive na predavanje. jer tamo bijaše naš redovnički susret. I zaista. Otac Pavao VI. Došla je i knjiga o Fokularinima u Binać. imao susret s karizmaticima u Rimu. Slušajući Radio Vatikan čula sam da u Crkvi pušu novi vjetrovi i da je i sv. Mnoge sestre su bile dirnute svjedočanstvom milosti. već sam posve slobodno disala. ali mi još o tome ništa ne znamo. i tražim don Antu da mu kažem kako sam pozvala laike da nam posvjedoče svoju vjeru (iskreno rečeno malo sam bila u brizi što će mi reći). god. Na pripravi za doživotne zavjete 1979. to je bio divan susret. Dakle. ali on sav sretan reče: „Dobro si napravila. Bijaše to moje čudesno ozdravljenje. našega pf. Od tada više nisam imala astme. Naš kapitul 1981. Prisustvujući molitvenom susretu u Prištini. Sutradan idem u Đakovicu. Bili su presretni na pozivu. upoznala sam i don Andriju Vranu koji je vodio Korsiljo. za sve sestre iz svih redova. osjetila sam ljepotu Božje blizine. sugerira da se sestre nakon osam godina provedenih po raznih terenima i župama 24 .Sestra Svjetlana na duhovnoj obnovi u Đakovici U Skopsko-prizrenskoj biskupiji održavale su se mjesečne duhovne obnove.“ A ja još sretnija. obnova je u velikom zamahu. Zvjezdana. sestro. Ivančića i p.

Svjetlna i Majka Terezija 25 . Pismo sam uputila za Božić. Ona je cio dan kopala i sigurno je umorna. S. zamolila sam da me uzmu bar godinu – dvije u Zagreb kako bih upoznala duhovna gibanja u Crkvi.povuku malo u zajednice da obnove svoje duhovne potencijale.“ Pruži mi zamotuljak i nestade u gustoj pomrčini. Mislim da netko treba ambulantu pa izlazim na vrata pitajući tko je. ili da nekoga usreći. Bila je tamna noć. Navečer. Otilija bila u Glavičici. Iz tog razloga nisam si stigla ništa skuhati za jelo. S mještanima smo se maksimalno pazili. a za Uskrs mi majka Bonita odgovara da računam da ću biti premještena i da će me upisati na teologiju. Ona je pratila sve što se kod mene zbiva. netko zove. To sam pročitala i nakon molitve i konzultacije sa s. Ostala sam zadivljena pred tom ljubavlju. Međusobno smo se dobro razumijevali i potpomagali. Ta žena je uvijek zračila srećom. cijenili i uvažavali. i to što imamo trebamo dijeliti i bit će nam s blagoslovom dosta. Lucijom. Samo oni koji traže bogatstvo ovoga svijeta su opterećeni. a ja se mislim kako sestra sigurno nije uspjela ništa pripremiti pa idem joj nešto odnijeti. kad sam zatvorila kuću. jer je tu godinu s. nije potrebno mnogo da čovjek bude sretan. Priđe mi bliže i ispriča mi: „Kćerka nam skuhala dobru pileću juhu. prava pomrčina i u toj pomrčini vidim pred sobom ženu s nečim u rukama. ali sam taj dan provela uglavnom u ambulanti primajući pacijente. Sjećam se: jednom sam bila sama kod kuće. Dotle je jedna žena radila sa svojom obitelji na njivi nasuprot našoj kući. ali je ipak meni donijela večeru. Zaista. Hoću reći što znači skladan suživot i ljubav. Malo nam treba.

pozdravila sam biskupa Prelu. Pri opraštaju.. u detalje sam mu ispričala na putu vozeći se s Don Ljušom. Kako sam doživjela ozdravljenje od astme za vrijeme molitve. dobar sam boj bio. u našoj sestrinskoj kući u Dunavu Preuzvišeni mi se zahvalio rekavši: „Sad možeš reći sa sv. Uživao je u razgovorima i molitvi s nama. Želio je posjetiti bolesnike i siromahe. ali kako je ovo iskustvo prekrasno čuti. želio je što jednostavniji ručak. biskupsku službu obavljao jedan divan čovjek . u biskupiju. Rado bi koji dan ostajao s nama u samostanu u Dunavu i uvijek bi nas poticao da pišemo što činimo i što se događa.“ Nakon godinu dana.U moje je vrijeme na Kosovu od 1974.“ Uvijek smo se rado navraćali u biskupiju. Otilije koje je ona pisala s. kad sam se po zadatku selila u drugo mjesto. Čovjek vjere i molitve. uvijek bismo bile lijepo primljene. Jednom prilikom bio je u Bosni i potražio je moje roditelje u G.“ Bio je ponosan na nas u Dunavu jer živimo tu za narod i radi naroda. Ja sam ga posjetila. Kad je operiran. kad je jedna sestra išla iz Zagreba na Kosovo. a biskup će sav radostan: „Eto. ležao je u albanskoj misiji u Zagrebu. mi smo ovaj put mogli pričati i nešto nevažno.“ Zahvalio mi je na svemu što sam činila za Crkvu i sam narod albanski. mogu i ja. kao i druge koji su mi se obraćali. a zatim mi poslao pismo s prekrasnim sadržajem u kojem između ostalog kaže: „Život ti je na Kosovu bio pun dobrih djela uz velike žrtve i odricanja pa često i neshvaćanja. vjeru sačuvao. Možete misliti što je to za moje roditelje značilo. odgovarao bi im: „Kad može s. Branki. Zahvalio im se što ja služim na najtežem terenu. jedna noga mu je bila amputirana.1982.Prela. Moram priznati da sam ga s ganućem i sa suzama u očima čitala. trku završio. Kad bi bio patron župe. Jednom mi je ispričao kako mu je zabunom došlo pismo s.Uskoplju. a on se sa zanimanjem raspitivao za mene. A kad bismo mi došle kod njih u Uroševac-Ferizaj. ne bi dao da se puno sprema. Pavlom. pa kad bi ga svećenici odvraćali. On je to 26 . Otilija po tom blatu. Silno mi se obradovao i dao mi svoj očinski blagoslov. patnik i mučenik komunizma. Vakufu . Albanac.

pa smo tako o svemu pričali. s kakvim prekrasnim sadržajem u pismu se jedna drugoj obraćaju. a sad nam naš biskup baš o tome piše. Kad je Preuzvišeni primio moje pismo od s. Viktorine koja ga je dvorila. godine u 2. Između ostalog mi je 27 . dana kao prevoditeljica poglavarima. Tebe Boga hvalim za taj poticaj! Zanimljiva potvrda kako dragi Bog priprema nešto veliko za albanski narod potvrda je i ovo. Profesor je bio jako oduševljen kad je vidio da ja Hrvatica govorim albanskim jezikom. ona je ušla u Albaniju 1992. ali ga je ona zaboravila ponijeti u Albaniju. Franciska je imala svaki mjesec drugi datum na rasporedu. Jednom sam na putu za Skadar. Odmah sam mu napisala pismo i poslala na Kosovo. tražio je adresu da mi odgovori. Kad sam to pročitala. Tako je svaka od sestara imala po jedan dan u mjesecu da moli i da se žrtvuje za svoj narod. Primjer kako i velikani koji puta trebaju nas male da ih dragi Bog u momentima iskušenja podigne. Rekla sam joj da mi ga ne šalje poštom. I napisao je pismo i predao ga sestri Viktorini. došlo mi je u ruke pismo razaslano sestrama da se mole i žrtvuju da svi Albanci postanu katolici. Kod dragog Boga nema slučaja. sve je isplanirano. žao mi je da mu ime nisam zapamtila. jer je rat. samo da ste ovo pismo uputili. mjesecu 2. da ništa u svome životu niste učinili.“ Upravo u te dane došla je naša Provincijalka s Kosova i priča svima za stolom kako se Preuzvišeni Prela muči. Ali eto. Kad sam bila u Albaniji na službi. pa će se negdje zagubiti. Između ostalog napisala sam: “Preuzvišeni. Tekst nisam nikad dobila u ruke. Biskup Prela je rado obilazio albanske sestre po samostanima u zemlji i inozemstvu. pa tako nešto samo sam mogla sanjati. u autobusu srela jednog profesora koji predaje u Prištini i u Tirani na fakultetu. već da mi ga po nekome pošalje. S njima je organizirao molitve za slobodu Albanije. bio je musliman. nije bilo suđeno da ga dobijem.pismo spremio u arhiv jer ga se dojmilo kako se redovnice dopisuju. ali su plodovi došli do moga srca. S. primit ćete nagradu vječnoga života. ima osjećaj da nije ništa učinio za svoj narod. Zanimljivo. bila sam presretna.

rekao ovo: “Sestro, ja svojim studentima otvoreno govorim, da se mi moramo vratiti svojim korijenima, naši su korijeni u kršćanstvu. Mi smo najstariji narod na Balkanu koji je primio kršćanstvo.“ Intelektualci su svjesni da im je islam nametnut. Nedavno sam čula da je prošle godine 30 muslimanskih obitelji u Letnici, Gospinom Svetištu, javno prešlo na katoličku vjeru. A sama sam posjetila novo izgrađenu crkvu u mjestu Mališevu između Peći i Prištine u muslimanskom selu. Čovjek nam je rekao da i okolna sela traže da im se gradi crkva jer su njihovi stari bili katolici. Još se zna gdje je bila crkvena zemlja, a negdje ima i crkvenih ostataka. Putom smo uzeli jednog starijeg čovjeka u kola pa ga inžinjer pita što će sad kad imaju crkvu i džamiju? A čovjek kaže da tko hoće u crkvu, a tko hoće u džamiju, neka odabere. Konačno će doći sloboda da se ljudi slobodno odluče na koju stranu žele. Bog se ne nameće, ne pravi nasilje, poštuje slobodu svakog svoga djeteta. Sad je u mjestu Mališevu postavljen na službu narodu don Marijan. Don Lush mi je pričao da na Kosovu katolička crkva uživa veliki ugled i da su im vlasti jako išle na ruku kod gradnje katedrale i biskupijske rezidencije. Sjetimo se Rugove i drugih koji su bili Mirotvorci, koji je prvi počeo govoriti o katedrali u Prištini. Hvala Bogu za te velikane Duha! Godine 2003. bile su prvi puta u Prištini na trgu podignute jaslice za Božić. U Prištini se već godinama grupe katekumena - inteletualaca muslimana za Uskrs pripremaju za krštenje. Bogu Hvala, neka se Isus proslavi u svima! PREMJEštAJ U SARAJEvO Kad sam s Kosova premještena u Sarajevo, tu mi se zdravstveno stanje počelo pogoršavati. Ubrzo sam dospjela u bolnicu. U bolnici sam zapala u takvu krizu da sam bila skoro na umoru. Pozvali su mi svećenika da primim bolesničko pomazanje. Ali, opet me Gospodin podiže. Ovdje moram spomenuti i s. Angeliku koja je bila predstojnica, a koja se tako mnogo brinula za mene da mi je svaki dan po velikoj vrućini pješke dolazila u bolnicu na Koševo i donosila mi što mi je 28

trebalo. Zaista, Božja ljubav silna je na djelu. Jedna muslimanka mi je nakon nekoliko dana sama rekla: „Sestro, vama je bilo odmah bolje nakon što je svećenik molio.“ (Tada sam se opet vratila na terapiju, sve do 1994. godine. Te sam godine sama molila molitvu za nutarnje iscjeljenje po knjizi pf. Ivančića „Susret sa živim Bogom“. Molitvom sam ostavila terapiju i do danas zdravo dišem bez ikakvih lijekova. Naš Bog je silan Bog, i u onima koji mu vjeruju izvodi svoja čudesna djela!) Poslije Sarajeva, boraveći i zdravstveno oporavljajući se na Hvaru, upoznajem tu don Božidara, čije će mi poznanstvo za moj pastoral biti veliki blagoslov. Poslije rehabilitacije na Hvaru, premještena sam u Sveti Martin na Muri, sa mogućnošću izvanrednog studiranja. Tamošnji je župnik bio aktivan u duhovnoj obnovi i suradnik Korsilja. Pozvao je na župu neokatekumene na tri mjeseca gdje smo imali kateheze. Mene šalje da vodim korsiljiste na molitveni seminar koji su vodili p. Zvjezdan i pf. Ivančić. Tu upoznajem mlade korsiljiste koji su živjeli prekrasnu duhovnost i još mi rekoše: „Vi, sestro, kao da ste oduvijek s nama.“ Pa da, ja se mislim, Duh Božji je jedan, On nas sve povezuje u jedno srce i jednu dušu i to je Crkva. Kako je u župi bilo dosta ljudi koji su prošli Korsiljo i koji su imali lijepo iskustvo Božje blizine, često sam odlazila među njih te molitvom i Božjom Riječju podržavala taj plamen koji se zapalio. U filijali Hlapičini smo se skupljali u kući jednog teškog bolesnika. On je to tako lijepo doživljavao da je jednom prilikom rekao: „Kad bi ljudi znali što mi radimo, svi bi došli.“ Razilazili smo se navečer oko devet sati. Moje prijevozno sredstvo tamo bijaše bicikl. Godine 1983. premještena sam u Granešinu gdje se brinem za naše stare i bolesne sestre i studiram. I tu ostajem sedam godina. Kad sam došla pozdraviti s. Maristelu u Novu Ves 16, ispričam joj kako sam tu prošlu godinu imala prilike upoznati razne pokrete u Crkvi. Ona se slatko nasmija. „Pa otkud to da baš tebe pošaljemo na tu župu u Svetom Martinu na Muri, gdje se toliko toga događalo?“ Kako je samo dragi Bog vodio događaje kako bi se ostvarila moja želja da što 29

bolje upoznam crkvene pokrete i da bih bila što aktivnija u duhovoj obnovi! Ne kaže badava Božja Riječ: „Prepusti Gospodinu putove svoje i On će te voditi!“ A tad u Granešini kako smo još u Novicijatu nosile Glas koncila po župi, tako sam saznala u kojim su kućama stare i bolesne osobe. Povela bih sa sobom još koju sestru da tim bolesnicima malo pospremimo kuću ili da im dovedemo svećenika za Božić ili za Uskrs. I ovdje bih sada nedjeljom poslije ručka, dok se u kući bolesnice odmaraju, prošetala po župi. Tako sam našla jednog starca samog u kući, s hrpom praznih boca. Pitam ga koga ima. Pokaza mi rukom kroz prozor na obližnju kuću njegova sina. Vraćam se kući i svim sestrama, a posebno staricama preporučim ga u molitvu. Jednog dana idem u kuću kod njegova sina. Pitam ih bi li mogli primiti na stan tog i tog starca. Ne, nikako! I muž i žena navodili su stotinu razloga da ga ne prime. Kad sam shvatila da je uzalud sve što god kažem, kleknula sam na koljena i tražila Božje milosrđe za cijelu obitelj. „Bože, oni imaju oca i djeda, ali ga nemaju! Smiluj se i pomozi nam svima!“ Izmolili smo skupa jedan Očenaš i Zdravomariju, Slava Ocu i Pokoj vječni za pokojne iz tog roda. Sve predajemo u Božje ruke i ja odlazim. Nakon nekoliko dana idem kroz mjesto prema ambulanti, a starac izlazi pred mene i sav radostan će: „Sestro, ja sam u kući sa sinom.“ ALELUJA! Naš Bog je silan Bog! On izmiruje očeve i sinove! Jedne nedjelje saznala sam da je jedan američki karizmatik u Crkvi salezijanaca na Knežiji. Pošla sam tamo. Dok je prolazio kroz narod i prorokovao, meni se obrati riječima: „Zaručnice moja, za sebe Te čuvam čistu“. To je bilo za mene nešto zaista posebno. Tada sam doživjela snažno iskustva Duha Svetoga i počela moliti za sve darove obećane u Svetom Pismu, a primljene u potvrdi. Sve mi je to sada bilo važno. Naučila sam da moje zvanje nije moj dar Bogu, nego da je to Božji dar meni. On mi je dao zvanje da me oslobodi za Svoju Misiju širenja Evanđelja. Naučila sam da moram svakodnevno pasti na koljena i obnoviti svoj osobni odnos s Isusom. Dobila sam novo gledanje na Crkvu, na novi način promatranja sakramenata, a posebno sakramenta pomirenja. Jasnije sam vidjela veliku Božju ljubav prema nama i što nam sve dariva. 30

Sumnjaju jadni roditelji da im djeca nisu zalutala u kakvu sektu ili takvo što. Tu nam je u posjet došla i Johana Petronila. sad imam slobodne vikende. U obitelji objasnim da je to ono što Crkva traži i potiče. Ratne 1992. Svaki čovjek treba doživjeti svoje novo rođenje kako je Isus rekao. Upoznajem i osobe koje su prošle seminare duhovne obnove u Zagrebu. Iz Novog Virja sponzorirali su mi jednu knjigu na albanskom jeziku. Dio večeri provodimo u razgovoru. što do sada. Na putu su u kolima proveli oko 26 sati. a danas nazivaju Krštenjem Duhom Svetim. Gospođa Barica i muž 31 . pjesmi i molitvi. Iz takvih naših susreta razvile su se male molitvene skupine po župama i kućama koje su mi kasnije bile na blagoslov. ja sam ih u danima vikenda posjećivala i molila s njima. ponekad i ne znajući u kojem sam mjestu bila. Jednoj sam baki u Virju dala plastičnu krunicu kad sam došla na odmor iz Albanije 1993. I među našim izbjeglicama iz Vukovara imali smo duhovne obnove u Mađarskoj u Pečuhu koje smo i materijalno pomagali. koji puta iznenade i vlastite roditelje koji se pitaju što se to s njima događa. Zovu me i pozivaju me u svoja mjesta. Ivanom i malom Bosiljkom od dva mjeseca osjećali su se potpuno umornim i iscrpljenim. Poslije ručka odvela sam ih u Virje u obitelj koja ih je primila kao svoje.“ Neki od mojih tadašnjih suradnika su danas na važnim položajima i jako puno doprinose na obnovi društva i same Crkve. Međutim. Kad sam je posjetila 2007. poznata svjetska misionarka. sva sretna mi je rekla: „Bog zna koliko sam krunica na njoj izmolila. godine. I brat i nevjesta s kćerkama Anom. godine brat mi Ante dovodi svoju obitelj u Koprivnicu. a iz Virja mi je jedna obitelj kupila prijenosno računalo koje je vrlo važno u mom doprinosu duhovnoj obnovi po knjigama.Kako sam 1990. jer su me pratile svojim molitvama. U to vrijeme su bile rijetke molitvene zajednice i često neshvaćene u malim sredinama. Volim djecu i roditelje i lijepo mi je s njima u vrtiću. Puni su mira i blagosti. premještena u Koprivnicu i radim s djecom u vrtiću. Ti mladići i djevojke djeluju kao preporođeni. kao medicinska sestra u radu s bolesnim staricama. pa smo kod njega organizirali obnove za molitvene zajednice. Samo je jedan župnik u našoj Podravini bio otvoren za duhovnu obnovu. a često i materijalno. nisam nikad mogla imati. Često i odlazim.

Velikih milosti. ili bi plašio narod da se skloni ili bi ga hrabrio da ne paničari i da ne očajava. Mislim se kako bi bilo dobro i korisno sad na radio staviti našeg profesora Ivančića ili p.nada Slave“. Iste te 1992. a urednik me moli da ja preuzmem uređivati tu emisiju. Idem na radio i predlažem tu zamisao. duhovnih i tjelesnih ozdravljenja tu se dogodilo. i od Šuice Kupres smo okružili molitvom sa svim bojovnicima. Nevjesta Marija je kuhala za sve. a Sanja nastavlja s radio emisijama do današnjeg dana. Molim se tu za sve one koji su u njemu ostali. Osnovala je u Americi vjersku televiziju koja je dva puta dobila nagradu za najbolji vjerski program. Sam se gubi. Slušam kako spiker ne zna što bi. I neka im uzvrati svojim blagoslovom! U koprivničkim smo skloništima te 1992. da mi pomogne. Molim s onima koji su na bojišnicama: na Raduši.joj Ante sve su im u kući stavili na raspolaganje. Kako toj obitelji zahvaliti – to samo nebo može uzvratiti. na Jazveniku. i danas su u vezi. Zvjezdana pa da nas oni podignu u molitvu i Božjom Riječju ojačaju.“ mislim se u sebi. Na Jazveniku mi je prišao zapovjednik rekavši: „Sestro. godine odlazim u misije u Albaniju. Ubrzo čujem da je u Zagreb stigla velika svjetska misionarka Johana Petronila. koja je pokrenula međunarodni pokret duhovne obnove „Krist . Mostima da zakaže seminar na svojoj župi na koji bi pozvao misionarku Johan i sve molitvene zajednice. obraćenja. „Pa i mogla bih. Bili su kao jedna obitelj. godine putem lokalnog radija slušali upute o postupanju prilikom uzbune o eventualnom bombardiranju. i za sve one koji su iz njega izbjegli. i često se ponavljaju misije po njenim župama. Molim gospođu Sanju (danas je ona doktor znanosti). Tako mi je naša Podravina ostala duboko u srcu. koja je sa svojom zajednicom dramatizirala Križni put na Kalvariji kojeg su prenosile sve svjetske televizije. Molim župnika D. 32 . NOSItI KRIž I U RAtU IZvRšItI MISIJU Prije odlaska u misiju u Albaniju obilazim svoj ratom zahvaćeni rodni kraj Uskoplje.

Dobila sam riječ i za one na drugoj strani Kupresa.“ Kad sam se vratila kući. S. čuo sam te preko radija?“ Rat je donio mnoga stradanja. Pita me: „Kćeri.molite za nas i s nama!“ Mnogim bojovnicima su se oči zasuzile. a kada su me stigli problemi. vi ste zavedeni i prevareni. gdje si bila. ova je zemlja dana našim očevima. našla sam se u totalnom neznanju što i kako uraditi. tata nije mogao sakriti suze. Ovo nije vaša zemlja.Svjetlana sa braniteljima na Raduši Po povratku s Jazvenika. Razgovor je išao direktno u eter kao u najmirnija vremena. mislila sam da imam odgovor na sva pitanja. „A vi. supruga jednog zatvorenika pričala mi je ovo: „Kad sam diplomirala psihologiju. neizvjesnosti i kolebanja. braćo. Ne sumnjam da sam osjećala Isusovu prisutnost među njima. Noću sanjam 33 . braćom vas nazivam jer sam na Kosovu liječila i Srbe i muslimane Albance. Išla sam Isusu pod Križ i tražila pomoć. imala sam intervju na Radiju Bugojno. i oni također. Ne pravite zlo ni nama ni sebi! Vratite se u svoju zemlju i bit će vam blagoslovljena!“ Odakle mi te riječi u tom momentu? Očito da su mi bile dar onoga koji je rekao: „Ne brinite što ćete reći. na Kupresu. Netom po primirju. jer će vam se dati.

Ante sve razrušeno u Enver Hođino vrijeme S Svjetlana u svojoj ambulanti u Albaniju 34 . Bogu hvala!“ To nam pokazuje da i najveći intelektualci trebaju znati da ih Isus voli i da i oni. ali neki nose lagani i idu naprijed.puno svijeta koji nekuda ide i svatko nosi po križ. a meni Isus kaže: . Povjerila sam i preporučila Isusu svoju obitelj i svoj dom.njih nemam zašto nagraditi. a drugi tako težak da posrću i padaju pod njim. a ovi koji nose teški . I sad je mir.Pogledaj ove koji nose lagani . oslobođena teških misli. trebaju čuti Radosnu Vijest . Uzela sam svoj križ i s Njegovom pomoći idem naprijed. Još su mi u posjete dolazile sve nekakve nepoželjne osobe koje su nas uznemiravale. kao i svi mi. U tom momentu mi je sve bilo jasno.Isus je živ! Uskrsno je! Aleluja! Svetište sv.oni će biti jako nagrađeni.

s.Svjetlana u Svetištu s grupom 35 .

Mnogi nisu navikli na izraz „krštenje Duhom“. Sakramenti nam nisu dani da o njima samo govorimo ili da se njima samo hvalimo. A sadržaj je ono što vrijedi. neću nikada ni koristiti sadržaj dara. koji mi daje snagu da budem odvažna kršćanka. Krštenje Duhom je otvaranje za darove koje smo primili po krštenju i po krizmi. Krštenje Duhom nas osposobljava da shvatimo sve darove koji su nam dani kako bi nas osposobili za život u svetosti. krizmi. posebno u krštenju i puninu u sv. Ako ženidbeni par prima Duha Svetoga po sakramentu ženidbe. kada im je potrebno. Primamo Duha Svetoga u našem životu. Supružnici moraju upoznati ovaj sakrament kao rastući izvor snage koji im pomaže da ostanu vjerni svojim obećanjima 36 .POGLAvLJE DRUGO KRštENJE DUhOM SvEtIM I OBNOvA U DUhU SvEtOM Poslije iskustva Duha Svetoga na novi način sam počela shvaćati Euharistiju. To je kao kada primimo dar za rođendan. supružnici mogu. otvaranje snazi Duha da razumijemo sakramente i snagu sakramenata. Isus je rekao: „Poslat ću vam svoga Duha Branitelja i on će vas o svemu poučiti i pomoći vam da to shvatite“. Iskusila sam duhovno buđenje koje mi je pomoglo da jasnije vidim svaki dar što nam ga je Gospodin darovao u Euharistiji i u drugim sakramentima. Ako primim Duha Svetoga u sakramentu potvrde. ako primim Isusa u Euharistiji. Na primjer. Tako je i s izljevom Duha Svetoga. Po krštenju Duhom sami sakramenti dobivaju veće značenje. posebno iz Djela apostolskih 2 i 11. Oni moraju biti djelotvorni u našim životima. po svetoj pričesti i po svim sakramentima. Ako li sam po primitku toga dara posve obuzeta lijepim omotom i nikada ga niti ne otvorim. Izraz je uzet iz Svetog pisma. trebam u svom životu preko dana odražavati mentalitet Gospodina kojega sam primila. Duh Sveti nam je darovan od samoga Isusa. Mi primamo dar Duha u krštenju. doista trebam tražiti i zazivati Duha Svetoga u trenutcima duševne borbe. Ako sretnem Isusa u sakramentu pomirenja. crpsti snagu od Duha po ovom sakramentu. upravo kao što žedna osoba gasi svoju žeđ služeći se pitkom vodom. a ne omot. Trebamo živjeti snagu sakramenata. trebam odražavati život kajanja i opraštanja.

Sveti red je sakrament koji pomaže svećeniku ili đakonu da svaki dan obnavlja svoju obvezu prihvaćenu na ređenju. Trebam dopustiti Isusovoj ljubavi da me ozdravlja i preobražava po svome Tijelu i Krvi. sad u Božjoj sili. jedan grob je prazan!. ali je obećao da će im poslati Duha Branitelja. Kad Sila dolazi. zatvoreni i u strahu. nego više kao djelatna milost. Sakrament bolesničkog pomazanja je mnogo više nego li obred u kojem svećenik maže uljem bolesnika. Svi ti darovi. Isus ih je poučavao i nasamo uvodio u molitvu. koji je govorio da će život dati za Njega. a kad pitaju što im je činiti. nego što Isus čini i što Mu ja dopuštam da u meni čini. koje samo po sebi nije sakrament. snagom Duha Svetoga ovaj sakrament osposobljava svećenika da u potpunosti živi svećeničko zvanje. Po Duhu on postaje susret s Isusom koji ozdravlja. djelotvorni su u našem životu. uključujući sve one koje nabraja sv. 37 . a Petar. Kor 12. kada ih trebamo. i tako nastaje prva Crkva (usp. čekaju Silu odozgor i to ne tri dana. nego više Njegovo djelovanje. Ne kaže: „Idite. oni izlaze iz gornje sobe.“ nego kaže: „Ostanite na okupu dok Sila odozgor ne dođe na vas!“ Apostoli s Marijom u gornjoj sobi. Pavao u 1. U zadnje vrijeme uočavam da nije najvažnije u Euharistiji npr. Uskrsli Isus kod ukazanja daje im Mir i Vlast da otpuštaju grijehe. Kad su Isusa uhvatili. Dakle. kaže: “Krstite se u znak oproštenja grijeha!“ Taj dan tri tisuće ih se krštava. hrabro kori židove da su ubili pravednika. osposobljava nas da shvatimo i doživimo sve darove Duha. Dj 2 poglavlje). to što ja činim.i svom poslanju u svijetu. recite svima da sam uskrsnuo. Svaki čovjek ima svoje faze duhovnog razvoja. apostoli su se razbježali. pa tako su ih imali i apostoli. nego 50 dana ustrajni u molitvi. To nije samo moj napor. pred jednom sluškinjom Ga je izdao. Snaga ovoga sakramenta ozdravlja čovjeka duhovno i tjelesno. a Petar. pa ni 40. Krštenjem Duhom. Sakrament svetoga reda osposobljava svećenika da očituje prisutnost Krista po svom služenju i da donosi Krista narodu po sakramentima. ni 9 dana. Po njemu nam Isus oprašta grijehe.

obvezala sam se pred Gospodinom da ću redovito ići na ispovijed. Pozvani smo uspoređivati se s Isusom. za razliku od onog što nije sveto. On je naš uzor. profesor dogmatike na sveučilištu Gregoriani u Rimu.“ A ja im na to odgovorim: „Pitajte bilo koga s kim živite i on će vam reći vaše grijehe!“ 38 . I zna se kako to ide. Shvatila sam dvije stvari. da je to veliki sakrament koji nam pomaže u rastu svetosti. Tada će cvijeće imati življe boje i više će bujati naš vrt. Ne mogu svojom snagom postati svetom. Najveća bolest današnjice nije bolest tijela nego bolest duše. a među cvijećem ima i sitnog korova. Frank Sullivan. Ne mogu svojom snagom učiniti svoj vrt lijepim. U vrtu je mnogo cvijeća. Kada to saopćim drugima. Ispovjediti se znači doći k Isusu koji te ljubi. a ne svijet. O. Drugo. Čujemo o strašnim stvarima koje se čine i tada kažemo: „Ali ja ne ubijam niti kradem. Ako Isusu dopustimo. naučila sam vrijednost kajanja i ljepotu ispovijedi. kako je grijeh odvratan i strašan. U ovom sakramentu živi Isus dolazi i bori se s neprijateljem naše duše. iskorijenit će korov umjesto nas. Bolest duše može izliječiti jedino božanski liječnik. pomažući nam da raspoznajemo ono što dolazi od Boga. Ne prodajem svoje tijelo u prostituciji.“ Isusova muka pokazuje što Bog misli o grijehu. taj korov predstavlja grijeh. Vidimo kako nas mnogo ljubi. Ako to ne učinim. Kao konačnica tih spoznaja. što ne dolazi od Gospodina. umišljena sam i ohola. kako je spreman trpjeti i umrijeti umjesto nas. On želi da odražavaš Njegovu ljubav. Moram priznati da sam grešnica.“ Nismo pozvani uspoređivati se sa svijetom. Ja ne uzimam drogu. jednom je rekao: „Ako želite znati što Bog misli o grijehu. da ne mogu spasiti samu sebe. Moje vlastito osobno molitveno vrijeme dalo mi je novi uvid u porast grijeha u svijetu. Prvo.MOLItvA I SvEtOSt Molitva nas drži u dodiru s Isusom. U Isusovoj muci također vidimo veliku Isusovu ljubav prema njegovu Ocu i prema nama. čitajte Isusovu muku. Shvatila sam po molitvi da je sakrament pomirenja sredstvo koje On upotrebljava da iskorijeni grijeh. oni me katkada pitaju: „Što kažete svećeniku? Ja ne znam što bih mu rekla.

Da bih surađivala s darom moram 39 . Ako ne pristupim Isusu u molitvi. jer je to vrijeme određeno jedino za Gospodina. Prihvaćajući savjet pf. To mi je Gospodin otkrio da. Moram biti osoba koja u određeno vrijeme može zatvoriti prostor svoga srca i nikoga ne puštati unutra. moram se pitati jesam li održala svoje obveze prema Isusu. On neće zaostati u velikodušnosti. kao i saznanje i mudrost koje primate kada vam trebaju. Povijest naime govori o tome kolika je snaga Euharistije. kada su neprijatelji napadali Asiz u kojem je ona živjela. Trebala sam trajno sebe podsjećati da ja trebam Isusa više nego što ti ljudi trebaju mene. Sveta Klara je. neću moći ništa pružiti tim ljudima. Ako mi odgovorimo svojoj obvezi molitve. iako nisam redovnica zatvorena u klauzulu. jer molitva je dar Božji.štO SE DOGAđA U MOLItvI Nije lako sjediti pred Gospodinom. nego da ga naviještam. Tada naš duh mora biti smiren. Nije moje zvanje da branim Isusa. podigla pokaznicu i snagom svoje vjere u Gospodina otjerala neprijatelje. ipak moram imati kontemplativni duh. Postala sam svjesnija potrebe da budem vjernija u molitvi. Euharistija je povijesno u središtu našega života u Družbi mojih sestara. kada radite ili služite. Disciplina stajanja pred Isusom je veoma važna. Tada osjećate unutarnju snagu koju vam daje molitva. Ivančića obvezala sam se na noćno bdijenje po jedan sat uz sve moje redovite molitve koje sam dužna moliti. Jedini uvjet koji sam uvijek svojim organizatorima po misijama postavljala bio je da rasporede moja zaduženja tako da mogu imati svoje molitveno vrijeme. Katkada osoba može osjećati dosadu ili ne može ništa govoriti. ali dokaz snage molitve dolazi tek kasnije. Vjernost obvezi molitve je jako važna. nego jer želim postati sveta i trebam Isusa da me uči. Osobu mogu potresti neki teški problemi i tada se lako dogodi da kaže: „Koja korist?“ ili: „Što mi to pomaže? Ja ništa ne osjećam!“ Može vam izgledati da se ništa ne događa dok ste na molitvi. Ja ne molim jer sam sveta. a uši mu otvorene da stvarno možemo čuti Gospodina i iskusiti mudrost i znanje koje dolazi od Duha Svetoga.

pa mogu posjetiti Gospodina u svako vrijeme. da će mi tada Gospodin dati milost i učiti me kako ću moliti.steći naviku da određeno vrijeme posvetim molitvi. svjetovnjak. Kada navedem da svaki dan imam vrijeme koje provedem u molitvi. Shvatila sam kako se njegovo učenje i Sveto Pismo odnose prema mom služenju u naše vrijeme. On me želi promijeniti kroz molitvu. Bio ti svećenik ili sestra. pomoći će vam da načas ostavite brige svijeta i uđete u usku povezanost s Gospodinom. Nije važno što ti činiš za Mene. kroz tu praksu molitve Gospodin me je mnogo poučio o ozdravljanju. Među ostalim. ništa nije radila. Naučila sam . Pokazao mi je kako se različiti odlomci Pisma odnose na ono što je On učio. osim da Ga ljubim. znali su da se sunča. I sama osoba je također to znala. Ali i potičem svakoga da treba imati posebno mjesto. Mislim da oni među nama koji su se predali Crkvi trebaju posvetiti Gospodinu barem jedan sat molitve dnevno. jer je On uvijek poučavao kada je ozdravljao. moraš naći neko vrijeme za molitvu. klanjala se i govorila Isusu da nemam mnogo toga što bih Mu rekla. rezervirano za molitvu. jer se to vidjelo na njezinoj koži. s ikonom ili slikom Isusa. I osjetila sam kao da mi Gospodin govori: -Dobro. jer je osjetila 40 . Ali svatko od nas mora naći vrijeme koje odgovara vlastitom zvanju. laik ili đakon. Ljudi. koji su je vidjeli. Dok se tako sunčala. ako sam voljna posvetiti vrijeme molitvi. važno je što Ja želim učiniti za tebe. zar ne znaš da mi ne trebaš ništa govoriti? Samo budi sa Mnom. ali je počela mijenjati boju. kut ili sobu. Tada sam se sjetila osobe u Dalmaciji koja izlazi iz svoje kuće i sjedi na suncu. Uđi u Moju prisutnost. To posebno mjesto. ljudi katkada kažu: „Gdje nađete vremena?“ ili: „Što govorite? Meni bi bilo dosadno!“ Neki su rekli: „Ja ne bih mogao moliti ni pola sata!“ Gospodin je tražio od mene bdijenje. Upravo sam promatrala Presveti Sakrament. Evo što kaže jedna karizmatična osoba: „Želim vam saopćiti pouku koju sam dobila jednog dana dok sam stajala pred Gospodinom. Osjećam se veoma povlaštena što kao sestra (redovnica) živim u samostanu i imam Presveti Sakrament u svojoj kući.

toplinu i svjetlo. Osjetit ćemo učinke vremena provedenog s Isusom. Tako se događa kada dođemo u Božju prisutnost.učinke sunca. Ljudi će to vidjeti u našim očima i u našem vladanju. Ovo mi je bila velika pouka kada sam spoznala kako ne trebam uvijek nešto govoriti. nego da je sve što trebam učiniti – biti s Isusom!“ 41 .

nedjelo ili grijeh dolazi od lat. „Pozdravljen!» „Zdravstvuj!».bolest. Pozdraviti i odzdraviti na pozdrav . „Na zdravlje!”. štO JE ZDRAvLJE? Svjetska zdravstvena organizacija daje sljedeću definiciju: „Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog.znači ozdraviti! itd.» Ta nas definicija podsjeća da se na zdravlje gleda kao na cjelovitost osobe i kvalitetu njezina života. bit će svega». riječi malum. Postoji opasnost obožavanja zdravlja. ili niz činova. Ukratko. dok je „ozdravljenje» čin. Koliko puta sam čula i sama doživjela kad se nekoga pozdravi pa on ne odzdravi. riječ „zdravlje» odnosi se na sveukupni sklad osobe. «Heil!”. ali nije najveći. 42 . ili prema svijetu u kojem živi. I odatle talijanska imenica la malattia . Na grčkom riječ holos znači biti zdrav ili cjelovit. nevolja ili tjelesna mana. mentalnog i duševnog blagostanja. a spasenje dolazi od Boga”. U našoj kulturi danas je prisutan „kult zdravlja“ što znači: htjeti biti zdrav po svaku cijenu. a ne tek kako se često misli samo odsutnost bolesti i iznemoglosti. koja ima isti korijen s imenicom maligno . Odatle talijanska riječ zdravlje . riječ bolest ili nesreća. bilo u odnosu prema sebi samom. U Bibliji zdravlje je izravno povezano sa spasenjem.zli duh. koji dovode do toga sklada. Ono ne smije biti Bog kojemu se klanjamo. S druge pak strane.POGLAvLJE tREĆE GOSPODIN JE ONAJ KOJI OZDRAvLJA Pojam zdravlje dolazi od latinske rijeci salus. Svi se narodi svijeta pozdravljaju riječima koje izražavaju želju da se ostvari najveće zemaljsko dobro. „Salud!”. Svakako. zdravlje: „Zdravo!”. Kako to zna zaboljeti! Kod nas postoji izraz „pucati od zdravlja”. Zdravlje je važno i ono je velik dar Božji. Često se mogu čuti parole: «Zdravlje je najvažnije». «Da je zdravlja.la salute. To onda znači da od Boga dolazi zdravlje i svako dobro. a od zloga bolest i druga zla.

Bog nikada u našem životu ne čini nešto što bi nas ranilo. Ovo razmišljanje će nam pomoći da bolje shvatimo kako On i danas ozdravlja. On nam s većom jasnoćom pokazuje svoju volju. On je Bog ljubavi. On nije samo ozdravljao i na tom se zaustavljao. neljubljeni.. Jer što vrijedi zdravo tijelo ako je duša bolesna. On je isti Bog sada.“ traže izlaz bilo gdje. bolesni. Ozdraviti znači kazati Bogu „da“. Ako mi. Katkad mnogi kršćani samo od medicine očekuju spas i lijek za životne teškoće. BOLESNIcI tRAžE SvJEtLO NA POGREšNOM MJEStU Bolesnici kod nadrilječnika traže ono što misle da u Crkvi i u službenoj medicini ne mogu naći. kao djeca Božja.. Pogledajmo neke evanđeoske ulomke da uočimo kako je Isus ozdravljao za vrijeme svog služenja na zemlji i kako su ljudi bili uključeni u to dok je On ozdravljao. svojim bježanjem i izgovaranjem svojega „ne“.» Zato u životu treba posvetiti veliku pažnju i tjelesnom i duhovnom zdravlju. Mi ranjavamo sebe svojim otporom. On nam daje snagu u času kada tu snagu trebamo. Kada to shvatimo. te je stoga važno voljeti tijelo. duh. možemo Njemu reći „da“. sloboda. REĆI GOSPODINU „DA“ U procesu molitve i po molitvi mi se mijenjamo i prilagođavamo Božjoj volji. volja. traže svjetlo. ali nam On ne daje snagu unaprijed za nešto što će nam se dogoditi za mjesec dana ili za dva tjedna. život vječni. najprije duhovno. Svako ozdravljenje koje je Isus učinio bilo je povezano s poukom. kao što je bio tada. nikada nećemo biti ranjeni.“ Važniji od tijela je Bog. tada možemo prihvatiti teške situacije. a mi nismo drugačiji od ljudi koji su živjeli u vrijeme Novoga Zavjeta. Istina je da kad su ljudi izgubljeni. ili se „osjećaju kao ovce bez pastira. zavedeni. U svakoj prigodi je poučavao svoje učenike. Ali. Nisu ni svjesni koje posljedice mogu biti za dušu 43 . jer nam Bog daje snagu.«Zdrav duh u zdravom tijelu. Istina je da sveti Pavao kaže: „Nitko nije nikada prezirao vlastito tijelo. ali često na pogrešnom mjestu i kod pogrešnih ljudi. milost i uvid.Stari su Latini rekli: »Mens sana in corpore sano» .

Svi oni redovito ordiniraju. bioenergetičara. U molitvi mi je došlo da se radi o duhu reikija. neka vas potpuno posveti. Koliko danas ima alternativaca. izvor mira. Za njih nema blagdana. Kad se govori o zdravlju. kaže jedan karizmatik. ni petka ni sveca. pala je na zemlju i počela naglas vikati. danas nadriliječnike podržavaju i reklamiraju mediji. Budući da se ona inicijacijom u reiki ekskomunicirala iz Crkve rekao sam joj da se treba javiti svome župniku da je ponovno uvede u katoličku Crkvu po propisanom obredu za one koji su bili u reikiju. ne plaćaju porez i ne vode nikakve poslovne knjige. a sva njezina djeca u prvi. „šamanu“ ili bolje reći „vraču“. nego „iscjelitelj“ i njegove navodno čudotvorne moći. ni nedjelje. ili pogledali u novine i vidjet ćemo „iscjelitelje“ koji govore o bolestima i o najboljem načinu da ih se izliječi. misli se na cjelovito čovjekovo zdravlje kao što kaže sveti Pavao: „A sam Bog. Tražio sam da se odrekne duha reikija. iscjelitelja. Dok sam nedavno molio. Nedavno je časopis „Globus“ donio podatak da u Hrvatskoj postoji oko deset tisuća vračeva („onih koji pomažu“).? Dovoljno je samo uključiti televiziju. Njihovo je tržište golemo jer praznovjerje u načelu nije uvjetovano naobrazbom. za jednu ženu. astrologa. Nažalost. I neka se cijelo vaše biće .duh. radiestezista. nadriliječnika. sin teško razbolio i da mu je sve u životu krenulo naopako.sačuva besprijekornim za dolazak Gospodina našega Isusa Krista! Vjeran je onaj koji vas je 44 .“ a iznutra su „vuci grabežljivi!“. Jedan mi je čovjek priznao da mu se. niti bolesnik. Država ih ne kontrolira. Gotovo svi vidovnjaci posluju na crno. Ona mi je potvrdila da je inicirana u treći stupanj reikija. Što tu čini ministarstvo zdravstva? Je li dopušteno varati bližnjega? BOG JE ČINItELJ ČUDESA Svi ozbiljni komentatori Biblije uče da je Isus činio čudesa. duša i tijelo . vidovnjaka itd. Na internetu je prisutan čitav niz različitih ponuda u kojima središnju ulogu nema niti Bog. kad je samo jedanput išao na tretman kod reiki majstorice. koji se izvana predstavljaju u „ovčjem runu. reikista.i tijelo kod odlaska jednom takvom „iscjelitelju“.

katolička medicinska sestra.“ A Jaramillo ima zaista pravo kad kaže: „Ovaj svijet. U svojoj knjizi „Molite da ozdravite“ napisala je: „Ni najmanje ne sumnjam da Gospodin želi zdravlje svakome od nas. ali on će ga dati kome On hoće. Barbara Schlemon. blagostanje i zdravlje istodobno. U knjizi „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje“ John Sandford daje vrlo zanimljiv primjer učinkovitosti molitve. majka petero djece. tijela i duha. u potpunosti ozdravi. „neka vas posvema“ . a sve to nastavlja se u vječnosti. dakle. između ostalog. Molila je za njega i naučila ga kako da se i sam moli. ozdraviti i dati sve ono što je dobro. a još se mnoge bolesti smatraju neizlječivima“. nego kao Spasitelj čitava čovjeka. Iv 10. razgovarala je s ranjenicima potajno se moleći za njih. Kao medicinska sestra „u bijelom“. Iz tih molitava proizišla su čudesna ozdravljenja. znači i mir i dobro. a korijen riječi upućuje i na spasenje. „Molitva za ozdravljenje je legitimna i treba je prakticirati. Agnes Sandford dobila je dar molitve za ozdravljenje. poučava druge kako će moliti i u ime Isusovo ozdravljati bolesne. Tako je naišla na mladog židova Harryja Goldsmitha.pozvao. koji je tako bolestan u duhu.23-24). Isus nas ljubi snagom koju je dobio od Oca tako da nas ozdravlja i daje sve što nam je potrebno. Čunćić i to dokazuje. duši i tijelu bolje će upoznati Isusa i Njemu se približiti kad shvati da On i danas liječi kao i nekada. Riječ mir. Umjesto da mu noga bude amputirana. ne trebamo se čuditi kad bolesnici po našoj molitvi ozdrave. koja počinje već danas ozdravljenjem srca. prirasla mu je kost! Tijekom tog razdoblja postao je kršćanin. „Plan Božji je: pomiriti.“ kaže M. kako On hoće i kad On hoće. na temelju liturgijskih molitava u knjizi „Vjerom do zdravlja“. on će to i učiniti“ (1 Sol 5. Danas ima sve više izgrađenih bolnica. Isus nije došao samo kao duhovni Spasitelj. Moliti za 45 . Zar nije Isus rekao: -Došao sam da imate život i da ga imate u izobilju“ (usp. liječnici nisu u mogućnosti držati korak s potrebama povećanog broja stanovništva. na hebrejskom šalom. On ne liječi samo površno i nepotpuno nego cjelovito.cjelovito. gurajući kolica s bombonima i novinama.10)? Ako kao kršćani vjerujemo da Gospodin stanuje u nama. Kost na nozi bila mu je odlomljena u dužini od devet centimetara.

Danas ima oko tri milijarde ljudi koji ne vjeruju u Krista. Gospodine. 46 . On je rekao: „Dao sam vam primjer da i vi činite drugima kao što ja učinih vama“ (Iv 13. ipak. U različitim molitvenicima preporučuje se bolesnicima da sami mole za svoje ozdravljenje. bilježi više od dvadeset tisuća svakodnevnih posjeta njegovu grobu i desetke tisuća zavjetnih darova. Više od svega. koju vodi don Slawomir Oder. bilo da se smatraju izlječivima. na primjer: „Molim Te.15). tko traži. otvara mu se” (Mt 7. samo u godini nakon njegove smrti bilo ih je više od dvije tisuće! Tko bi negirao postojanje fenomena molitve za ozdravljenje. Sjećam se od prije nekoliko godina patera Tardifa. Isus nam je u tome savršen uzor. prima. negiraju na neki način i stav Crkve koja čudesna ozdravljenja po zagovoru slugu Božjih ubraja među svjedočanstva za njihovo proglašenje svetima. Naime. Ozdravljenja su svakidašnja i normalna pojava. Oni koji negiraju ozdravljenja po molitvi. uzela je ime Lucija . bilo tjelesne bilo duševne. suprotstavio bi se biblijskoj i crkvenoj tradiciji jer su ozdravljenja duboko ukorijenjena u Bibliji i povijesti Crkve. i naći ćete! Kucajte. zapanjuje broj prijavljenih svjedočanstava koja govore o duhovnim i tjelesnim ozdravljenjima po zagovoru Ivana Pavla. za njegovo proglašenje blaženim. da učiniš čudo na mom tijelu i na mojoj duši i da ih izliječiš!“ Prema tome. ili neizlječivima.7-8). Znamo da se prikupljaju svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima po zagovoru pape Ivana Pavla II. i tko kuca. Postulatura za beatifikaciju pape Wojtyle. Kad se krstila. svaki koji moli. Ljudi i danas ozdravljaju pomoću molitve kao i prije. nalazi. kad je naveo slučaj jedne muslimanke koja se obratila na duhovnoj obnovi jer je vidjela brojna ozdravljenja i znakove koje je Gospodin činio. Postoji povijesni kontinuitet. Najvažnije je imati vjeru u Božju moć da može ozdraviti sve naše bolesti. i dat će vam se! Tražite. i otvorit će vam se!“ Jer.ona koja svijetli! Aleluja! Smatram službu naviještanja i molitvu za ozdravljanje danas najvećom prilikom za Crkvu kroz koju ona može navijestiti cjelovito evanđelje i evangelizirati svijet. ili: „Molite. fotografija i darova.zdravlje srce je evanđelja. za zdravlje ne mole samo sveci.

Mogao je vidjeti usahle njegove udove. stajali na dvorištu. Zato molitva za zdravlje treba ići za tim da stvori uvjete za susrete s Bogom. Sv. Zbog toga su ga i donijeli njegovi prijatelji. Izvor blagostanja za tjelesno i materijalno područje nalazi se u duši. Mnogi su. Isus je mogao vidjeti da je čovjek uzet. pobožnom vjerniku. Kada su došli tamo. Ali su oni ustrajali. želim ti u svemu blagostanje i zdravlje“. kaže nam Evanđelje. ne mogavši stati u kuću. Uspeli su se na krov. Nadahnut Duhom Svetim Ivan naglašava volju Božju za ovog čovjeka da živi u materijalnom blagostanju i da bude tjelesno zdrav. Ako živimo onako kako je Gaj živio. Isus je rekao: „Tražite najprije kraljevstvo Božje. bilo je tako mnogo ljudi da nisu mogli ući unutra. Nisu ga 47 . I zdravlje. konačni cilj ozdravljenja u kršćanskom smislu ne može biti tek jednostavan povratak zdravlja. Samo pomirenje s Bogom može nam donijeti istinsko ozdravljenje. Kada su čuli da je tu netko tko bi ga mogao ozdraviti. Isus Krist je Gospodin koji te ozdravlja! (Dj 3. Ipak. Došli su slušati Isusa za kojega su doznali da je veliki iscjelitelj. i istinskih kršćana koji zdravlje prose i očekuju isključivo od Boga. ne libeći se odlaska bilo kome. ponijeli su ga na mjesto propovijedi. Želi li Bog da budemo zdravi? Evanđelist Ivan odgovara na to pitanje umjesto nas: „Ljubljeni/a.Jedan od najdjelotvornijih načina izražavanja naše ljubavi prema Bogu i drugima jeste moliti za ljudsko zdravlje i za njihove potrebe. Neki su ljudi imali prijatelja koji je bio oduzet. nego je riječ o ozdravljenju koje je usmjereno prema životu vječnom. UZEtI U EvANđELJU Isus je propovijedao u kući punoj ljudi. Bog će biti s nama kao što je bio s njim. makar se za pomoć obratili i liječnicima. a sve ostalo će vam se nadodati“. 12) Tu se krije bitna razlika od onih koji žele povratiti zdravlje po svaku cijenu. Ivan to piše Gaju. čak i osobama koje se bave magijom. odmaknuli nekoliko crjepova i spustili čovjeka na pod pred Isusa. koji hodi u istini održavajući sve kršćanske zapovijedi.

Ne zaboravimo da je Isus uzetoga ozdravio i tjelesno i duhovno. Gledao je ono što je mnogo važnije. što ga je Isus povjerio svojim učenicima ostaje i danas oživljava Crkvu. Ali ne treba napuštati ono što Crkvi i kršćanima pripada. odgovor na sva pitanja. Gospodin želi da upotrebljavamo materijalna sredstva za pronalazak lijekova. kao član tijela Kristova. Što je važnije: tjelesno ozdravljenje usahlih udova ili duhovno ozdravljenje? Za nas je mnogo važnije ozdravljenje duše. A mi sami nemamo istu revnost kada se radi o oslobađanju od grijeha koji uzrokuje bolest duše. Isus je pogledao na njegovu dušu rekavši mu: „Oprošteni su ti grijesi. Kada je Isus pogledao na njega. A s druge strane. I u tom mi je Gospodin također dao divnu pouku.donijeli zbog nekog drugog razloga. vidio je i ono što je iza usahlih udova. jer utjelovljenje znači da je Bog ovdje. Najveća uzetost je uzetost duše koju uzrokuje grijeh. U svom vlastitom ozdravljenju došla sam Gospodinu moleći za pomoć. Terapeutsko poslanje. To je dobro.“ Ljudi su počeli mrmljati i govoriti: „Kakvu to vlast On ima te oprašta grijehe?“ i „Tko je On da tako govori“? Razmišljajući o ovom evanđeoskom događaju Gospodin me je poučio da u našem životu postoji redoslijed prednosti. Moliti za zdravlje bolesnih. jer mi je stvarno bila potrebna. skoro istovremeno. ali sam mislila na svoju dušu. svaki bolesnik. Moja pluća su bila bolesna od upale i astme. poslušani i potpuno vjerni učiteljstvu Crkve. Isus je rekao: „Poznat ćete ih po plodovima“. služba je poniznosti i milosrđa. da ne treba dijeliti duhovno od tjelesnog. Oni koji mole u Ime Isusovo za obraćenje i za zdravlje. Milijuni raznog novca troše se u istraživanja za ozdravljenje tijela. da Ga duboko dira naša patnja. I stoga. da se toliki ljudi ne prepuste očaju. Pomoć koju može pružiti Crkva ne daje. jer oni su među sobom povezani i ukorijenjeni jedno u drugo. molitva u Isusovo ime znak je da Njegovo utjelovljenje uzimamo ozbiljno. ima pravo tražiti od Crkve da iskoristi sva moguća raspoloživa sredstva protiv svoje bolesti. tražiti ozdravljenje po molitvi ne znači moliti protiv 48 . Naime. doduše. ponizni su.

dakle. Grijeh je. a za duhovne bolesti imamo crkve i ispovjednike. kao ni liječničko zvanje. već nas i ozdravlja i uz to želi da ostanemo zdravi! A znamo da svaki čovjek čezne za zdravljem i srećom. 49 . Ako je volja Božja da budemo bolesni.volje Božje.16-18) NAJvAžNIJE JE DUhOvNO OZDRAvLJANJE U početku sam bila skeptik što se tiče ozdravljenja uopće. pa skoro istovremeno. duši i tijelu. Ljudi ne žele biti bolesni. Primjerice. To nam dokazuje i tradicija po našim svetištima i tolika zavjetna mjesta na kojima se molimo za zdravlje. Tražiti ozdravljenje pomoću molitve duboka je ljudska potreba i želja. duhovno ozdravljanje. Gospodin me je poučio da je najvažnije unutarnje. najteža bolest. normalno je bilo i bit će da majka traži ozdravljenje za svoga bolesnog sina. čemu sve drugo? To je kao kada su onoga oduzetog čovjeka spustili kroz krov da ga Isus može ozdraviti (Mk 2.“ Takvi zaboravljaju Kristovu zapovijed: „Propovijedajte Radosnu Vijest. liječite bolesnike. Smatrala sam da trebam biti posve savršena da bi me Gospodin mogao upotrijebiti. Ako duh nije ozdravljen.“ Samo trenutak iza toga.“ (usp. što je često ostajalo u tajnosti. jer bi traženje ozdravljenja bilo protiv Božjega plana. Onda ne bismo smjeli uzimati ni tabletu protiv glavobolje! Na sreću. Danas mnogi znaju reći: „Za bolesti tijela imamo bolnice i liječnike. Bog je nepresušan ocean života i zdravlja. Mk 16. Isus mu je najprije rekao: „Oprošteni su ti grijesi. Trebala sam i naučiti koja je bolest najteža bolest. ako osoba nije došla blizu Isusu. Neki su se. jer sam bila uvjerena da se samo po medicini tjelesno ozdravlja. a to opet ne znači da uopće neće biti bolesnih osoba. poslije moje molitve duhovno podizali i ozdravljali. Volja je Božja da Njegova djeca budu tjelesno jaka i zdrava. istjerujte zloduhe. čovjek je i tjelesno ozdravio.1-12). jer ni sama ja još nisam mogla vjerovati da Isus djeluje po meni. medicina nema nikakvog smisla. Bog ne samo da postoji. Jer kako protumačiti da odmah žure liječniku tražeći ozdravljenje. Zato svatko ima potrebu za Bogom koji ozdravlja. doduše. volja je Božja da budemo zdravi u duhu. Moliti za zdravlje znači ući u taj nepresušni ocean.

A najveće je ozdravljenje duhovno ozdravljenje. Isto vrijedi za sv. sv. Pogledajte na pr. Kada se obratite Isusu. Postoji također ozdravljenje od čuvstva i sjećanja. samim tim se odvraćate od grijeha. Bog je vodio brigu o tome. Petra. Ako vas Gospodin poziva na tu misijsku službu. da jednog dana posluže full – time u duhovnoj obnovi. To se dogodilo svim velikim svecima u Crkvi. Mislila sam da sam zabrinuta za dobro kongregacije i Crkve. On će promijeniti naš život. Moramo zapamtiti da ne smijemo biti stalno zabrinuti zbog učinjenih grijeha. Shvatila sam da dolazi do obraćenja i kajanja kada se zadržavamo s Njim i Njemu se obraćamo. Znam. U današnjem društvu. Znala sam da mi je Bog dao uz dar evangelizacije i dar da pomažem bolesnima kroz medicinu i molitvu. oni su se obratili Isusu a odvratili se od grijeha. sv. Zato bih svim sestrama savjetovala da poštuju svoju zajednicu i da žive zajednički život da čine koliko mogu jer. plašeći se da je ne proglase ludom radi Isusa. Mi trebamo Bogu dopustiti da nas upotrijebi kao svoje sredstvo. nego si mi dao dar zavjeta da me oslobodiš za svoje Evanđelje. jer Ti ćeš po njima djelovati. Bio si poslušan svom Ocu. Od mene tražiš da budem poslušna svojim poglavarima i onima koji upravljaju Crkvom. Franju Asiškog. Isuse. Kao mlada sestra često sam slušala govore o životu u Božjoj prisutnosti. ali ja sam zapravo bila zabrinuta za Svjetlanu. ljudi kažu da im je teško živo osjetiti Isusovu prisutnost. sv. tada će vas dovesti k ljudima i ljude k vama. Tomu Akvinskog. On će im otvoriti sve više takav način djelovanja. ako je taj poziv od Isusa. Pavla. Ignacija. nego se trebamo obratiti Isusu. sv. punom buke i meteža.LUDA RADI KRIStA Išla sam na molitvene susrete kad god sam imala priliku i vršila svoje redovite dužnosti. 50 . Ti si bio poslušan Mariji i Josipu. To su samo neki od mnogih. On je bio posve obuzet Isusom i zaboravio je na sve što je bilo grešno u njegovom životu. Mariju Magdalenu. niti se trajno na njih vraćati. da mi nisi dao dar zavjeta da me vežeš. sv. Shvatila sam da gubimo odviše vremena uznemirujući se zbog napasti svojih grijeha i tuđih mišljenja.

I ta ljubav Gospodnja prema nama nas ozdravlja“. taj od njih svih ismijavan i odbačen čovjek. Često sam. hranio i oblačio.“ To je istina. često sam govorila ljudima. Kad su Bugojanci počeli pristizati u izbjeglištvo. Ostao je u Dalmaciji. Kad se put otvorio. on ih je dočekivao. Što Bog može učiniti? Brat mu je ostao u ratu u Bugojnu. U dan u koji bih pokušala to učiniti sama. bogatima i siromašnima. sada znam zašto si rekao da ako netko u Tebe vjeruje. To bi bio dan kada bih počela graditi svoje vlastito kraljevstvo umjesto Božjeg. kada bih dobila poziv da idem u misiju naviještati Radosnu Vijest svim ljudima. on ide posjetiti brata. učenim i nepismenim. mama ga pita što je s bratom? Kaže joj da pjeva u crkvenom zboru. Sa svojom ženom i djecom živio je u milosti i iz dana u dan njihova kuća je bila kuća molitve. nego živi u meni Krist“ (Gal 2. Kad se vratio. Primjer u Bugojnu: Nekoliko žena je počelo moliti za direktora jedne velike firme. mladim i starim. nevjestu i djecu u Dalmaciju. Kako je bio jako aktivan. Bog ga zahvaća i on odlazi s njima u Međugorje da bi se vratio potpuno novi čovjek. smještao. Put se zatvorio i on se nije mogao vratiti. Bugojanci su ga ismijavali što sa ženama moli krunicu… i njegov vlastiti brat ga se sramio. Svi smo mi pozvani da budemo kanali ljubavi. Pozvala sam ljude da se mole za svoje drage koji nisu prisutni na službi ozdravljanja: „Molite Isusa da im pristupi i da ih dodirne upravo kao što je stotnik molio Isusa da dodirne njegova slugu“.20).“ Po tom iskustvu postala sam svjesna da jedini Isus ima moć da On sam obavlja posao. Ja to ne mogu učiniti. doživjela bih neuspjeh i činila bih pogreške. doživjet će neuspjeh. Svi ovdje prisutni vjerujemo da Isus živi u nama. Kao što kaže sv. ženu. imala osjećaj da mi Isus kaže: „Ti ne možeš to učiniti. Naravno. Dopusti Mi da to učinim preko tebe. kao što uvijek činim: „Nije potrebno da molim za pojedince. Za vrijeme misije. prijavio se župniku i odmah je počeo raditi u mjesnom Caritasu. Otišao je u privatni posao. a ako to pokuša učiniti sam. Jedino su mogli i preživjeti u tom 51 . neće imati neuspjeha.Uhvatila sam sebe kako se smiješim dok sam govorila Isusu: „Da. Došao je rat i on je odveo majku. izgubio je položaj koji ga više i nije zanimao. Pavao: „Ne živim više ja. ali Ja mogu.

oni nisu čuli Njega. blagoslov u potomstvu. Molio je Isusa da ga ozdravi. društvenu pravednost. o moći posredovanja. KRšĆANSKO OZDRAvLJENJE ZNAČI PUNO vIšE Molitve za zdravlje nisu samo za tjelesne ili samo za duhovne bolesti. dug život itd. 52 . To je veliki primjer o potrebi da vjerujemo kada molimo. slobodu od tlačenja. duše i tijela. financijski prosperitet. Isus odgovara na našu molitvu. I sad je njegov brat jedan predivan čovjek. Matej 8. zdrav odnos s Bogom i bližnjima. U ulomku Svetog Pisma. Ono uključuje: nacionalni i međunarodni mir.ratnom paklu povezani uz Crkvu i u molitvi i brizi jedni za druge. ozdravljenje duha. Kršćansko ozdravljenje znači puno više od toga. oslobađanje od utjecaja zla. Tako nekad i patnja dovede do Boga i zahvalimo Bogu ako nas je proveo kroz patnju. Molitva posredovanja nije uvijek odmah uslišana. Nije li istina da mnogi ljudi kažu da su se molili Bogu četrdeset godina i da ih On nije čuo? Međutim. ali to ne mora biti odmah. nalazi se i druga pouka. bezuvjetno opraštanje. Što je učinio stotnik? Došao je k Isusu i posredovao je za svoga slugu. To je samo jedna stepenica da dođemo do Njega i da nam se oči otvore.

POGLAvLJE ČEtvRtO
IDIMO – U IME GOSPODNJE Kada sam napustila očinski dom i prigrlila redovnički život, nisam mogla zamisliti niti pretpostaviti kakav je plan Gospodin imao sa mnom. Njegov plan će me odvesti daleko od moje rodne zemlje da naviještam Evanđelje. Vjerujem da me Bog nije pozvao samo za mene, nego također i za spasenje drugih. Priznajem da smo po našoj redovničkoj slobodi osposobljeni izraziti svoje karizme u različitim apostolatima. S radošću, blagoslovom i potpomaganjem moje Družbe, ja idem u ime Gospodnje naviještati Radosnu Vijest, Božju Ljubav činiti vidljivom, njegovu snagu spasenja i ozdravljanja. Na mojim je putovanjima Bog obogatio moj život i ispunio ga slavljenjem svoje dobrote i ljubavi prema ljudima. To je Gospodin koji čini čudesa. Uvjerena sam po njegovoj dobroti da nitko ne može učiniti više nego da postane putokaz prema Njemu, da drugima pomogne da Ga otkriju u svojim srcima i da dopuste da ih obilno blagoslovi. Putujući Europom s mnogim svećenicima bila sam svjedokom snage sakramenata i Euharistije. Govorili smo ljudima o Isusu koji nas stvarno ljubi i koji je doista prisutan u Euharistiji. Župnik bi podizao Isusa u pokaznici. Ljudi su pogledima prema pokaznici, u kojoj se nalazila sveta Hostija, molili Isusa da ih blagoslovi i ozdravi. Ja sam stajala pred mikrofonom moleći ih i potičući ih da svu svoju pažnju i vjeru usmjere na Gospodina, jer On treba biti središte našega interesa i naše ljubavi. Naviještala sam Evanđelje mnogim nevjernicima. Ali sam također vidjela potrebu da i katolicima otkrijem veliku snagu Euharistije i druge darove koje nam daje naša vjera. Ističem sakramente, osobito sakrament pomirenja. Bolesničko pomazanje donijelo je mnogo čudesnih ozdravljenja. U svetištima i u crkvama vidjela sam mnoge nekrštene osobe kako padaju na koljena pred svetom Hostijom i priznaju da je to Bog. Kasnije su me pitali da im protumačim svoju vjeru i otajstvo Euharistije. 53

Iskusila sam patnju i borbu koju misionari osjećaju kada pokušavaju pomoći siromasima. Isusa sam molila da me upotrijebi da pomognem narodu i da me zaštiti da ne postanem slijepa za svoje poslanje Božjem narodu, kako bogatima, tako i siromasima. Jedna mi je učiteljica (a danas je doktor znanosti) svjedočila kako su imali njivu koju su svake godine jednako obrađivali. „Ali, Sestro,“ reče mi, „kada smo počeli iskreno moliti Isusa da dođe u našu obitelj, da uzme u posjed sve što imamo; i nas i svu našu imovinu, pa i tu njivu, sestro, nećete vjerovati, ona je tu godinu rodila kao nikada. Od viška, kojega smo prodali, kupili smo kola.“ Eto što znači biti s Isusom. Što znači Isusu pokloniti povjerenje i živjeti u Njegovoj prisutnosti. Što znači Isusa zazvati i predati Mu vlast nad svime. Brate, sestro, stavi svoje polje, vinograde i maslinike pod kontrolu Isusu pa ćeš vidjeti čuda. Nećeš morati strepiti nad njima, nećeš morati strepiti nad svojim djetetom što je s njim u školi, hoće li ga netko maltretirati i provocirati, jer će ga Bog štititi. Nećeš strepiti nad starcem i staricom, jer ćeš znati da su pod Božjom zaštitom. Naravno da ćeš i ti morati učiniti svoj dio posla, lijepo i s ljubavlju. MILOStI PO BOSNI, ZAtIM ZAGREB, PA PODRAvINA Ovo su mali isječci iz kronike pojedinih misijskih turneja, samo da se vidi kako dragi Bog predivno djeluje i jesu li čuda moguća? 27.12. 2006. Treći dan Božića idem s nećakom Marijem za Zagreb. U Zagrebu sam djelomično u programu s mladima Tezeja, a djelomično imam i privatne molitvene susrete, a moja grupa se uključila s drugima iz Lašvanske. Bila sam s mladima u svim zajedničkim molitvama. Bila sam s njima i u Zagrebačkoj katedrali kad su primali upute kako će se javiti svojim svećenicima da im otvore vrata crkve. Predivno je vidjeti i doživjeti kako mladi traže molitvu i mole jednostavno sjedeći na podu na jastučićima; vidjeti tisuće i tisuće mladih koji mole i pjevaju na raznim jezicima. Obitelji u koje su bili smješteni bile su presretne sa svojim gostima. To je bio veliki susret prijateljstva. 54

Za doček Nove Godine posjećujem časnu majku Marijanu Kustura u Zagrebu. I zanimljivo, naši, sad pokojni roditelji, svaku su godinu čekali Novu Godinu skupa, jednom kod mojih, drugi put kod njenih. Sad, nakon toliko godina, nas se dvije srećemo. S. Marijana mi kaže da je ponosna na mene, a ja se nisam ni snašla da joj kažem da sam i ja na nju ponosna, jer zaista i jesam zahvalna dragom Bogu da ju je podigao na tako uzvišenu i časnu službu. Ona je sada predsjednica Unije svih redovničkih zajednica u Hrvatskoj. Dragi Isuse, Ti nas obje čuvaj i vodi da se ostvari Očev plan do kraja sa s. Marijanom i sa mnom. U Zagrebu iziđem na cestu i ne znam kud ću do tramvaja, kad pored mene kod semafora stadoše kola. U njima čovjek sa ženom. Pitam čovjeka kud je najbliže do tramvaja jer idem u Dubravu? Reče mi: “Sjedajte, sestro, vozimo vas na stanicu po kovčeg pa u Dubravu.“ Putem mi počeše pričati kako im je kći stradala u prometu dva mjeseca poslije diplomskog. Idu joj svaki dan na grob. Kažem im: „Sad idemo prvo u vaš stan pomoliti se“. Tako je i bilo. Po molitvi i Božjoj Riječi ljudi su podignuti. Bila sam radosna pogotovo kad sam saznala da je on Makedonac i pravoslavac koji je sa ženom sve prihvatio u katoličkoj sredini. Redovito idu u crkvu, ali ih je bol oboje shrvala. Voze me u Granešinu, presretni su i oni i ja. Kako je silan i divan Gospodin! Ja mislim na prijevoz, a On mi daje i misiju i prijevoz. Kako sam im ponudila citate i molitve. Žena mi je još uzela kopirati citate i molitve, da mogu opet nekome dati. Hvala Ti, veliki Bože! Na Novu Godinu idem u Koprivnicu. Darko je želio malo popričati sa mnom, pa me je dovezao do samog odredišta. Posjetila sam na tren sestre u samostanu i išla na molitveni susret u Koprivnici, pa zatim istu noć u N. Virje, gdje sam i prespavala. Sutradan me je Štef odvezao kod svojih siromašnih i bolesnih znanaca, a zatim u Virje u crkvu gdje sam imala molitveni susret poslije svete mise. Župnika sam našla umornog od blagoslivljanja, pa sam mu rekla neka odmah poslije mise ode odmoriti se, a nama neka ostavi ključ. Ali, zahvaljujući Božjoj snazi, on je ostao cijelo vrijeme s nama i sam se uključivao u molitvu i ispovijedio sve koji su trebali ispovijed. Svi su otišli presretni pa i sam župnik, koji se sam sebi čudio da je sve to mogao izdržati. 55

Neki su ozdravili. Bilo je predivno. I sad su mu poslali 200 kuna. pa su cijevi popucale. Susret sa župnikom u crkvi trajao je dva sata. Morala sam se iz nje iseliti. pa nastavljam u 17 h dalje. siječanj je. Naš Isus je silan Bog! Zatim sam išla u Split gdje je Marijina Legija organizirala duhovnu obnovu. Jedna mi je starica pokazala krunicu koju sam joj dala 1993. Aleluja.Sutradan sam s Marijom obišla potrebite i saznala za mnoge milosti koje su se dogodile od prošlog susreta. U 19 i 15 počela sam s novim susretom. Razilazimo se presretni. prelazim u autobus i idem za Korenicu gdje se sabralo dvadesetak osoba na molitvi u jednoj obitelji koja ponekad ugosti teškog invalida mladića iz Travnika. ali smo ga uz Božju pomoć sestrinski svladale. tako da sam već u 19 bila u Kninu. Moja je soba plivala. Navečer sam s cijelom jednom obitelji iz Virja kombijem išla u misiju u Golu. a sutradan se Miro ponudio da me vozi da bi se u njegovom kraju kod Tomislavgrada u Stipanićima sastala jedna grupa njegovih poznanika i rodbine. ocu Branku kome sam masu svojih poznanika upućivala. a voda je i krevet našla. U Kninu je bilo predivno. Na kraju nam je sam župnik dao blagoslov s Presvetim. Ljudi pozivaju da im opet dođemo. Bilo je lijepih svjedočanstava o prošlogodišnjim obraćenjima i ozdravljenjima. Bilo je lijepo. Ljudi su željni obnove i molili smo da se ona uskoro i dogodi. godine i kaže da ih je bezbroj izmolila za mene i za druge. Prekidam putovanje da održim skup. Za jednu večer svi su se našli u Dugom Ratu. otac kao biznismen i kćerka kao student u Zagrebu. Pozvala sam svoje pratitelje da posvjedoče kako oni žive s Isusom. svoje kumče. Zatim sam se najavila onima koji su me već dugo čekali: Brela. Dolazim u kuću punu vode. Nije čudo za tolike misije i blagoslove da nam se i zlo pokušalo osvetiti. u jednoj od jakih molitvenih zajednica i javno sam se pred svima zahvalila Bogu za taj izvor koji se otvorio po poniznom slugi. 56 . Miro me vozi do Bugojna gdje imam molitveni susret. Baška Voda i Dugi Rat. Posjetila sam i stare roditelje iz jedne obitelji koji su itekako trebali duhovnu pomoć. Sljedeću večer sam bila na Kamenu. Ujutro u 7 h već sam na vlaku za Zagreb. neki su se brakovi izmirili i počeli ispočetka novi život. Navečer me Bugojanci dovoze u Travnik.

A druga zajednica mlađi u Katoličkom centru raste i širi se. Treća grupa je u crkvi sv. mise u 16 h. Ljudi svjedoče jedni drugima. uzmem ga za ruku i kažem: „ Fra Ivo. Dragi Bog se za to kratko vrijeme od dvije.“ On se malo lecnu. to sam isto rekla i provincijalu.. Koja gesta poniznosti od našeg kardinala! Ja sam sama govorila kardinalu da nam čuva taj izvor koji je dragi Bog otvorio. Ovih nas je dana potresla vijest da je fra Ivo Radman u bolnici u teškom stanju u šok sobi i da nitko ne može do njega. Dolazimo pred šok sobu upravo u momentu kad liječnici izlaze iz vizite. sad si najsličniji Isusu na križu!“ U silnoj patnji sva je aparatura oko njega. to je uglavnom stariji svijet. Dođe doktorica i govori što će mu sve raditi taj dan.“„ Mogu li ga posjetiti“. Isus nam otvara sva vrata i sama osoba na prijemnom nam kaže na kojem je odjelu. tri godine fra Ivinog javnog djelovanja silno proslavio. četvrta grupa mladih „Drinske mučenice“ ima oko 12 stalnih članova. očito da me je čuo. s. Ja do kreveta. pa se mislim ako itko može u tom teškom trenu do njega. obraćenja. pitam. Dragi Bog je toliko toga učinio po tom svome slugi. Čujem da se naš kardinal Vinko Puljić javno ispričao i tražio oproštenje što ga nije razumio i dovoljno podržao. jer imam to zvanje. Sve predajemo u ruke Božje i ja odlazim kući. Molim Isusa ako je Njegova volja da mu skine sve terete i da nam podigne ovoga svog vjernog slugu. Ivu? Doktorica me uzme na stranu i kaže: „Teško je stanje. Kažem mu: „Fra Ivo. Sve ide pravim karizmatskim putem. dođe i vijest da je fra Ivo preminuo. ali sam bila u Livnu na sprovodu. Mase su duhovno podignute i vraćene u 57 . Svjetlana je ovdje. a zatim karizmatska molitva do 21 h kad se zatvara crkva. zatim molimo časoslov pa sveta misa. Nisam bila u Visokom na oproštaju. Susreti su svaki ponedjeljak. I Isus je s nama. Obučem se u svoju bijelu uniformu i idem s čovjekom braniteljem koji se obratio kod fra Ive u Busovači. ozdravljenja i oslobođenja. u 17 i 55 počinjemo krunicu. Imamo svih milosti. Kaže da mogu. Kad sam došla kući. Jedna zajednica prije sv. mise u 15 h u našoj kući. sestro. mogu ja. Ive prije sv.REDOvItI I IZvANREDNI DANI U tRAvNIKU Redoviti susreti su svaki ponedjeljak i utorak u Travniku. Pitam ih ima li nade za našeg fra.

Oni su se odmah organizirali i došli na duhovnu. Sanja. Sutradan sam se vratila preko Kupresa gdje sam bila pozvana na Radio Kupres u emisiju.život. pa sam briznula u plač. dobi i zvanja.3. ja sam se prisjetila što sam mu govorila. Svima su oči zasjale od 58 . a sada je ponosan na njega. Molimo krunicu prije mise. a zatim je Josip posvjedočio svoje iskustvo s Isusom. Vratili smo se malo prije 10. U nedjelju sam već bila u Turbetu na molitvi. Bilo je predivno i narod je bio oduševljen. a poslije sv. Rekla sam mu da znam Josipa koji je uvijek spreman na konkretne akcije i da njega nije. Na kraju sam još pojedinačno primila sve koji su trebali molitvu i savjet. Šest molitvenih zajednica našlo se na okupu. i kako ga se nekad i rođeni brat stidio. Sjetih se da je u Uskoplju sv. se pa smo proveli dva sata u molitvi. Sudca. kad nam se javlja Zvjezdana. pa moli da je sačekamo. neka te dragi Bog nagradi za sve što je po tebi učinio u srednjoj Bosni. JOš JEDAN ZANIMLJIv ISJEČAK IZ tRAvNIČKE KRONIKE 23. Kad tamo naš fra Darko iz Viteza ima misu. U Glavicama sam navečer održala redoviti subotnji susret. mise jedna grupa vjerna Isusu iz raznih župa iz uskopske doline skupila. a onda sam naštimala alarm na 5 i 20 minuta da se spremim. koliko udovice. Bio je skoro pun autobus svih uzrasta. a zatim se vraćam u Travnik. Na sprovodnoj misi pričestio me je sam provincijal. jer već u pola 7 trebamo krenuti za Međugorje. Josip. a djeca i mladi uvedeni su u radosni život s Isusom. Subota je. toliko i branitelji. Na brzinu sam nešto ručala i išla u novi centar gdje su u sali već čekali ljudi. Svjedočili su oni koji su bili kod vlč. a svi jedno srce i jedna duša. U molitvi i pjesmi krenuli smo. a kad sam pomakla sat bilo je to skoro 11 h. Dragi naš fra Ivo. Nije znala da se sat promijenio. Ružica i ja idemo u Glavice. Na kraju sprovoda sam se javila jednoj ženi. Došao je i fra Vice pa sam ga zamolila da me blagoslovi prije početka molitve. danas ni mi ne bi bili skupa. misa u 8 h i da joj možemo nazočiti i sačekati Zvjezdanu. Skoro cijelo vrijeme molitve ostao je s nama i ispovijedao.

3. jer ona ima neku probu. Zatim smo svi skupa krenuli za Međugorje. jer razumije sve moje duhovne potrebe. kad krene.radosti. Počela je kiša koja nas je pratila cijelim putem pa i u Međugorju. Bože. Bilo je mnogo novih lica. Senkić me vratio kući i tuži mi se da njih pjevače zaobilazim kad molim pojedinačno. a u 18 drugu u Katoličkom centru. Kad je kiša prestala. „Pa. Sutradan sam u 15 h imala jednu grupu u kući. Oko 24 h bili smo u Travniku. otišli smo pod Kristov plavi križ u blizini crkve koji čudesno ispušta neku tečnost iz koljena. nitko se nije maknuo na stolici. Ostali smo do kraja u programu i na križnom putu. Potom smo se išli ispovjediti. kaže mi da će se od sada smjestiti u prvi red (malo šale). Pomolili smo se malo u tišini. Danas mi je došla žena siromašna muža. Potičem ih da se pokrenu i da redovito dolaze na molitvu da bi im se rane liječile. a posebno su se obradovali vjernici iz N. Svatko je mogao izvući životnu pouku za sebe. milost se širi. 27. Djeci sam pokazala film. Dala sam joj nešto robe i jednu kanticu masti. Bilo mi je žao da ih prekinem jer sam u 15 h trebala početi molitvu u crkvi sv. Malo smo se okrijepili pa smo u 14 sati bili pred Cenakulom. a sin im je s osušenom rukom dobio tuberkulozu. Smogla je snage da kaže svoj problem pa smo molile i sve Isusu predale. našli smo se ovdje u punoj dvorani s dvojicom momaka koji su nam od srca svjedočili. gdje smo pozdravili Gospu u crkvi. da oni ne dođu na red. Ja sam se ispovjedila kod Fra Paške Slovenca koji mi je blizak. Oboje su psihički pomalo načeti. baš sve ide nagore“. Preporučila sam se u molitve. a onda smo zapjevali jednu korizmenu pjesmu. žali se ona. a nju sam pripremila i poslala na životnu ispovijed (kažem životnu ispovijed zato što se ona 59 . Na molitvu je došla jedna žena iz Žepča. Ive. poslije smo ga nakratko pozdravili. Sestra Angela me moli da joj djeci u Katoličkom centru pokažem film na svome računalu. a onda smo krenuli kući puni lijepih dojmova. Bila je milina kako su bili pažljivi. Bile župniku fra Kreši. Kako sam bila u dogovoru s molitvenim zajednicama iz Livna i Prozora.

Srijeda je ujutro. spremam naš dio kuće. Nakon nekog vremena idem u obitelj da vidim kako su.pita se sv. Sestre su išle za Sarajevo. Kupujem burek da ručam i dijelim ga sa s. Angelom. njen muž me nije pravo ni pozdravio. Pavao. kad je bio dan Katoličkog centra. Boluje od raka i svi su ukućani u panici. Oni su bili za večerom i pričaju mi da je curica pobijedila na nekom sportskom natjecanju. Donijela je plastične tanjure i pribor.ispovijedala. Misu je vodio kardinal Vinko Puljić u nadahnutom govoru. mali me odveo do mame. Kad sam prvi puta došla. I s djecom i s bakom smo se pomolili i još na kraju zapjevali. kad smo Isusa zazvale u te situacije.3. Svi su ostali radosni pa i bolesnica. Vjernima se život mijenja. 29.Četvrtak je.“ „O smrti. a da je svaki dan Božji dar. na mjesto koje nam je svima Isus obećao kad je rekao: „Idem da vam pripremim mjesto kod svoga Oca. Rekla sam mu da će mama ići kad dođu anđeli po nju. 60 . Mirjana je služila. Sad. bilo je dirljivo. Sve je lijepo i spontano bilo. hvala Bogu! Luka se najavio da idemo obići bolesnike pa sam malo odspavala kako bih sve lakše izdržala. ovako s Božjom pomoći i s molitvom su ispratili svoju mamu na drugi bolji svijet gdje nema ni boli ni tuge. Idem na misu u 11 h u Katolički. ali neke grijehe nije mogla izreći). Djeca su mogla proći kroz kojekakve šokove. Braća blizanci su slavili rođendan pa su donijeli tortu i piće te smo se na kraju molitve i počastili. Ostavili smo im DVD Degrandisa. Kad sam došla drugi puta. Rekla sam im da pozovu župnika da primi pomazanje pa u ruke Božje. Nešto se loše osjećam. Prozore i zastore kao i dvoranu stigla sam počistiti do mise u 17 h. ne oduzima. otišla je podignuta sa željom da sve ispovjedi prvom prilikom. Bogu hvala. 28. gdje je žalac tvoj“. Prvo smo išli kod žene u župi Ovčarevo.3. malo me lovi prehlada s glavoboljom iako me evo godinama glava nije boljela. otac obitelji me izdaleka pozdravlja i vodi u kuću i još zbija šale i ostaje s nama u molitvi. Pozvala sam i Luku da i sam posvjedoči svoju vjeru i skupa smo svi molili. Navečer su u našu kuću došli mladi. Tako su u molitvi i u pjesmi jednog dana zaista i došli anđeli po mamu. Ostali smo do 22 sata. njih 14.

a ne njenim roditeljima. a muž je vozač kombija. 30. je u teškoj situaciji. Na kraju je ta neugodna izraslina kod curice odstranjena i danas djevojka nema s tim nikakvih problema. Obećavaju nam. Roditelji su je 61 . bila mirna i uvjerena da to kod nje nije ništa opasno. nema zajedničke molitve. On je negdje vani propao i slomljen se vratio. Ovo im je moj drugi posjet. Isuse. Ti im pomozi. osim 4 osobe koje sam na hodniku našla. Mala je. Zatim idemo u obitelj koja ima sina drogeraša. jer sama je kost i koža. pravim veliko spremanje crkve. Na terapiji je i sklon je alkoholu. On mi je jednini izvor vijesti. 31. Otac se srušio kad je čuo dijagnozu. iz drugog braka bili kod njih. Centralni odjel se krečio pa nisam mogla upisati sve. i ona mi priča da su brat i sestra od B. međutim. Cvjetnica je. Petak je. Tu smo samo kratko ostali i na kraju se pomolili. Vraćam se u kuću u 22 h. a sad ih se javno odriče. Subota je.4. 1.3. Nekad je bio u Jehovim svjedocima. Žena je liječena od raka. postao je i nježan i blag u svojoj patnji. Sređujem planove i odlazim u Starački dom da popišem sve koji će se ispovijedati jer je u utorak misa u domu. Da slušam Radio Vatikan. Otišli su radosni s vjerom u Isusa i u njegovu pomoć. Vratila sam se umorna. Ista stvar. Navečer su došli strašno zabrinuti roditelji s oboljelom kćerkicom. I njen muž se sad silno izmijenio. Njegov sin I. jer je crkva blistala pripremljena za Cvjetnicu. Danas molim sama. Zatim posjećujemo jedan stariji bračni par. Mama kaže da je sad malo bolje kako se vratio od Sudca sa seminara. ali presretna. Majka već misli da bi trebala putovati. Nagovaramo ih da krenu na liječenje u Međugorje. Zatim idemo kod D. Iako je imala samo 16 godina smireno je prolazila kroz sve pretrage.Idemo kod druge žene i majke u Novi Travnik. Molili smo. Jer znala sam da ju je muž ostavio na psihijatriji i javio unproforu. Susrećem baku malog B. Bili su ugodno iznenađeni. On i mama su u kući. zaista je čudo što je drži na životu. Sila Duha Svetoga bila je živo prisutna.3. Suze su mi potekle kad sam to čula.U domu sam zapisala 78 osoba. idem na misu i putem uzmem jednu grančicu jelice da i ja mogu mahati Isusu.

puno dugujemo tim našim prvim sestrama koje su ukorijenile Družbu na našoj rodnoj grudi. Kad su nekada išle djevojke u samostan. ali je ubrzo i prestala. išle su od svoje kuće da se nikada više u nju ne vrate. Usprkos teškim vremenima II. Bilo mi je lijepo vidjeti koliko su predani i on i žena mu. Još je Pater svjedočio o uslišanjima po zagovoru sestre Luke. Molili smo i predložila sam mu da pozove svećenika. Predložio je da se izgradi kapelica na groblju. U pola 11 dolaze kolima po mene i idemo za Sarajevo u posjet teškom bolesniku koji po ljudskom nema nikakvu šansu. Hvala Bogu i svakoj sestri koja se ugradila u izgradnju Božjeg kraljevstva na ovim terenima naše nam drage Domovine. kaže da nije htio nositi kišobran jer sestra Luka neće dati kiši padati. oltar na otvorenom prekriven bjelinom ostao je bez kapi kiše. Družbe Kćeri Božje Ljubavi. Kad smo pošle. Mi. Tetka je kod fra Tomislava u molitvenoj zajednici. On je imao težak život. Tako je i bilo. a ja nekako samouvjereno kažem da neće danas. pa se ona najviše brine o njoj. Luke. On je prijedlog prihvatio. kiša je ipak počela rositi. Kažem im da dođu na molitvu pa ćemo se pobrinuti za njen 62 . Odlazim sretna. Na njihovim temeljima mi nastavljamo djelovanje naše Družbe. Vitomira mi je ponudila ručak. s. pun grijeha i daleko od Boga. Makedoniji. Sarajevo. Na putu vidim ženu koju vode. Kosovu i u Albaniji. Sva se iskrivila. I pater isusovac. Dok smo išle putom. a zatim smo pješice išle na Betaniju. ali eto. On mi je pokušao dati 50 KM koje sam odbila. I živi primjeran život. svjetskog rata sestre su ostale na našim prostorima i dalje se širile po Hrvatskoj. današnje sestre. Tek poslije II. Bogu je sve moguće. To bi bila lijepa uspomena na naše pokojne sestre ovdje zakopane. Tamo se skupila jedna lijepa grupa na molitvu. posebno one iz zapadnih zemalja koje su došle k nama u misije još prije 120 godina i tu su i ostale. vatikanskog koncila sestre odlaze svojima u posjete i na odmore. Davorka nas upozorava da će kiša.doveli u Travnik iz Sarajeva i liječili je. Bog mu se ipak smilovao i dao mu da se oženi i da ima obitelj. Onda su mi platili taksi 5 KM da me prebaci u Cankarevu sestrama na ručak. Sad ga je našla bolest koju su oni evo sad prihvatili. štovatelj s. Taman oko 13 i 30 s. za sve Bogu zahvalna. Zatim sam se javila da ću navratiti u N.

a da će Maglaš doći po mene. Aleluja! Uskrs je prošao lijepo sa svetom misom u noći i sa svečanim ručkom oko podne. Vidim da me je župnik iz Virja tražio pa mu se javljam i dogovaramo duhovnu obnovu za Bijelu nedjelju. zatim opet u crkvu koja je sad bila puna grančica i borovih iglica pa smo nas dvije sestre podigle sve klupe. U jednoj sobi nešto mi je djelovalo pomalo čudno. a još nijedan nije ispovjedila. Autobus je dobar i udoban pa nema u njemu nikakvog šuma ni buke. Lijepa i dotjerana u dubokoj starosti dokaz je da je bila lijepa dama u svojoj mladosti. pa ja to koristim da obavim neke razgovore. Rekla je da će poći na ispovijed svećeniku koji je držao sv. vidim neke knjige na polici do njenog kreveta. Odmah sam je uzela na stranu i saznala da je u pitanju peti abortus. Isus je tako sve posjetio i obasjao svojim svjetlom. Tako sam dobila s. U ponoć stižem u Travnik. misu. Sreća je da su ulice dobro osvijetljene pa nemam problema doći do kuće. Došli su don Marko i don Jure na ručak. Idemo od sobe do sobe. Vraćamo se za ručak kući. pomele pod i oprale ga. Kući sam stigla kasno i javim se bratu Ljubi. njih 3 svećenika i ja s njima.prijevoz. a ona mi reče da je jehovin svjedok. Dobivamo 1. Neke manje potrebe rješavam porukama. On me odmah pita trebaju li mi kola. Ujutro molitva. odjel koji je i najveći po broju katoličkih žena. Ja pratim don Vladimira jer je on prvi puta u domu. Molili smo i dali smo ime svakom djetetu. Poslije molitve i ispovijedi otišla je presretna kući. prije nego smo se mi snašli. Javila sam se i studentici Luciji pa je i ona došla sa svojom prijateljicom. Smilju u Prištini i molila sam je da se zauzme da se dovrše još dvije knjige koje bi se uskoro mogle objaviti. koji je protekao uz ugodno čavrljanje. U 14 h se ide u dom. Kad se starica ispovjedila i pričestila. Na kraju me Sofija Janjevka i ona bolesna žena ispraćaju čekajući dok autobus krene sa stanice. pa ću navratit kod tetke Ivke 63 . misu. a evo sestra Luka ju je privukla da dođe. Kažem mu da trebam jer u jutro prvo idem na sv. Navečer sam išla za Uskoplje svojima pa me pozvala Marija moga rođaka Maglaša da navratim kod nje. Pogledam je. molile dragog Isusa da ih izruči u krilo Oca odakle su primili život. Tako je i bilo.

Marica nas je čekala na Sigetu pa su nam oni dali stan da se ispričamo i da molimo nas dvije skupa. Kleknem ja. što nam je bila velika milost. Tako i drugi dan. paraliziranoj mojoj krizmanoj kumi koju sam jako voljela. U 18 h. Držim katehezu protkanu molitvom. Na kraju ja primam na razgovor. Malo se odmorim pa idem kod Marka Stipinog i kod tetke Milke na Ploču. Produžim na groblje pokojnima i onda strini Slavi. a drugi je branitelj s posljedicama. Odmah idem do nje. Zatim posjetim braću i obitelji Antine i Jožine. svaki ponaosob. I ja rekoh da trebam sutra ići za Zagreb. evo Božjeg proviđenja. kad tamo strina i Ivanka plaču pred kućom i kažu da je već otišla s nekim za Zagreb. Oni mi rekoše za nevjestu Luciju. iz Bugojna i ja. MISIJA U ZAGREBU I PODRAvINI Oko jedan sat poslijepodne.. Odmah prvi dan bila je dupke puna. Na kraju su bili u mom molitvenom programu u Zagrebu i sutradan su došli na razgovor. vidjela sam da me je sam dragi Bog spojio s njima kojima je toliko trebao razgovor i molitva. što je bilo jako lijepo. Poslije mise župnik najavljuje duhovnu obnovu. Boškova supruga. Tu je bila nevjesta. Đuro je došao po mene i vozi me za Virje gdje sam se smjestila u Ivinu sobu. Puno smo toga isplanirale. 64 . Jednom je brak u krizi. Čitav put do Zagreba bio je misija molitve i razgovora. idem na vlak za Koprivnicu. Marko me odvede do ujaka.i tetka Drage. s djecom. a župnik na ispovijed. Kad smo zašli u razgovor. krenuli smo skupa. Prije podne su posjeti po obiteljima i bolesnima. njih dvojica braće. je sveta misa. Ubrzo stiže još i tetkina Jele. Nakon kraćeg razgovora otišla sam na molitvu na Trnovaču gdje su došli mnogi od Bugojna i Gračanice i jedan nepoznat momak koji reče da ide sutra za Zagreb. Zatim se svratim nakratko kod brata Ljube.. Nakon navečer održanog susreta i prije podnevnog primanja. a svi sa svojim župnikom mole za mene blagoslov. da je jako bolesna. Popričamo i malo se pomolimo. Zatim idemo svi u novu dvoranu.

dok sam ja primala na razgovor i molitvu. Godine 1991. u Međugorju. Iskoristila sam moment i kleknula da me blagoslovi što je on rado i učinio. zove me Drago. „Jesam“. U nedjelju sam nastupila pod obje sv. Župnik je na kraju izjavio da bi se ovo trebalo na jesen ponoviti. na što je i sama časna dominikanka bila dirnuta. Tako smo ostale sat i pol u razgovoru i molitvi. Postavljala sam mu pitanja na koja je on spontano odgovarao. sama prilazi kao velika i dođe naprijed da molimo za nju. To je bilo dirljivo kao i cijela obnova. U ponedjeljak sam prešla u Novo Virje gdje me je Štef odveo kod žene Dore.Došla sam kod žene u kuću kojoj je upravo „slučajno“ došla i susjeda koja je trebala duhovnu pomoć jer je imala nekoliko abortusa. moli za mene da nađem djevojku s kojom bismo čisti došli pred oltar. godine išla sam za Albaniju. Pitam kako je i je li našao djevojku svoga sna. Već imamo troje djece. nakon dosta godina.“ I sad ja saznajem da je upravo njemu Biskup krstio peto dijete – Aleluja! Drugi dan je Drago došao na duhovnu obnovu. primiti blagoslov Božji za naš budući život. 1992. rekao je. Sestra joj je na pragu rastave braka. pa me je molila da im se opet navratim i da bi i ona željela razgovor. a svećenik na ispovijed. A ovi su 65 . da i za nju molim. jer ju je Gospodin podigao.mise pred punom crkvom. „i znaš gdje. Dora je Štefa Prelogovića iz Koprivnice teta. Biskup Mrzljak me je dobro poznavao i prije nego sam išla u Albaniju. Bio je on u to vrijeme momak pun Duha Svetoga. kad sam bila u Koprivnici. Budući sam u to vrijeme pokrenula vjersku emisiju na Radiju Koprivnici. zaista se Gospodin slavio! Zadnji dan smo župnik i ja molili pojedinačno za narod.. Obnova je tekla divno. Župnik me predstavi naglasivši da ja držim duhovnu obnovu za župu pred krizmu. Bila je presretna. ali je djevojka iz moje Podravine. Kad smo se vraćali s radija kroz grad. Poslijepodne. Kako živi svoju vjeru? Gdje je došao do tako duboke vjere da živi s Isusom svaki dan 24 h? Kako moli? Kakav izgleda njegov dan kao vjernika u današnjem svijetu? I slično. pa na Brač u Milnu. dolazi nam varaždinski biskup. a mala Marija od 5 godina. Drago mi reče: “Sestro. Kaže da je išao krstiti peto dijete u roditelja. Netko mu je dao moj broj.“ Od srca sam poželjela da mu se ta molba usliši.. pozvala sam Dragu da napravimo intervju na radiju. zatim u London. Jednog dana. srela sam Dragu. Tako mi je dragi Bog redom slao sve one koje sam trebala posjetiti ili primiti..

Prijepodne župnik me sam vodio po župi pokazujući mi koji nas trebaju. a na kraju je župnik primao na ispovijed. Bila sam presretna kad sam shvatila gdje sam dospjela i gdje ću biti ove dane smještena. koji je trajao do 22 h a zatim me vraćaju u Virje u moju sobu Ive studentice.moji prijatelji od 1990. koji su bolesni. I kad sam napravila račun što sam potrošila na putu. dok drugi to i ne bi dozvolili. koji su sami i tako dalje. Poslije ove misije idem za Zagreb s Đurom i Marijom u Cibonu na duhovnu obnovu molitvenih zajednica gdje su došli i moji autobusom iz Travnika.Virju završava prekrasno sa sve više ljudi svaki dan. Sutradan prijepodne još su posjeti po župi a zatim ručak sa župnikom kod Štefove tetke. Dolaze iz Gole po mene i vode me u kućne posjete prije svete mise. Samo naš dragi Bog može tako sve posložiti. bilo je to ono 5 KM do Bugojna i ono 68 kuna vlakom do Koprivnice na putu od skoro dva tjedna. Drugi dan idemo posjetiti sestru s osmero djece. Župnik me dovodi u kuću čovjeka koji je ostajao s bolesnom starom majkom kod kuće dok bi žena išla na molitvu daleko i po 60 km. Neka mu je čast i Slava – Aleluja! 66 . Vraćamo se kući. Na kraju je čovjek ostao sav u suzama ganut od milosti jer se ispovjedio. pa smo pošli odmah na svetu misu. Slijedi predivan susret u župnoj crkvi sa župnikom. Rekla sam da je to predivno. a koji se sad dobro oporavlja“. pustiti ženu da ide na molitvu. S njima se vraćam i ja. Od Štefa dakle na sve strane samo blagoslovi. Zadnji dan smo sve pozvali da iziđu naprijed. kaže mi župnik. Molimo Isusa da uđe u ovu kuću. Jedan dan Štefova mama me zove na ručak. To su bili jako dirljivi susreti. tako prilaze svi do posljednjega. i u njihovoj kući smo još tada imali molitvene susrete. Misija u N. a poslije mise bila je kateheza i molitva s razgovorom. koji su pogorjeli. čeka nas dečko koji nam srdačno maše. nakon tko zna koliko godina. Pitam tko je to. Hvala Bogu. jer je to Štefova rodna župa. kad tamo. „To je onaj mladić kojega ste posjetili u kući kad bijaše u teškom stanju. da se pomolimo za one koji žele predati Isusu svoj život i obnoviti svoje sakramente.

Ljudi iz Švicarske žele ponijeti nove knjige o Kini u molitvene zajednice. Direktor tiskare je naš Ante koji je tako divno otvoren Isusu i uvijek je spreman ugraditi se u duhovnu obnovu. U 15 h imam autobus iz Travnika za Bugojno. iza mene stadoše kola i žena me pita kud sam pošla. Sjeli smo na katu u Fisu. U njemu nema grijanja pa sam se smrzla. voljna je da me odveze dokle treba.20 C stupnjeva. jer je tih dana temperatura bila i do . Iz Bugojna nemam za dalje autobus. Kažu mi da nema ništa. a ja mu kažem za Split. Bili su tu i muževi roditelji. Molimo se za ručkom skupa s malom curicom. Pitam na stanici u Bugojnu ima li što preko Kupresa. Što sad. Direktor je zamolio za pomoć i drugu tiskaru da bi nam to što prije isporučio. da pozdravim ove Zagrepčane. koferom knjiga. ali se pouzdajem u providnost da ću stići na vrijeme u Split. ali da joj prije toga svratim u kuću da se malo pomolimo sa svom njenom obitelji. 67 . Ipak trebamo čekati do 2 h. Pita kud idem. idemo uplatiti knjige koje sponzorira molitvena zajednica iz Švicarske. upoznali smo se nedavno. krećem iz Kaknja (gdje sam bila privremeno dok se kuća obnavljala) u misiju s putnom torbom. Razgovor u radosti Isusove prisutnosti i u toj sredini ništa nam ne remeti.1. To je bio jedan blic posjet pun milosti. a tamo Bugojanac. Moji se suputnici odlučiše da idu nešto pojesti u FIS pa zovu i mene. žena koja je bila s nama u Lurdu.“ Njima dajem 50 komada a ja uzimam 50 samo onako u papiru upakirane jer su mi koferi puni. ostavljam mu DVD velečasnog Sudca i kažem da me ostavi na glavnoj cesti pa će opet netko naići.MISIJSKA tURNEJA NA JUžNOM DIJELU hRvAtSKE U petak 4. Rado ide na molitve. Malo se našalim i kažem. a on će mi: „Sestro. DVDima i biblijskim citatima. Dolazi konobar i pozdravlja nas s „Faljen Isus“! Kako je divno čuti taj naš dragi pozdrav. Trebamo bar 100 primjeraka. Vidim kola zagrebačke registracije.“ Divan čovjek. prijatelj moga prijatelja. za pet minuta se vraćam i idem na Kupres po lijekove. Iza dva sata dobivamo knjige „Crkva u Kini. Idemo skupa do Nove Bile u tiskaru pa će me oni prevesti na stanicu u Travnik. Čim smo stali na Kupresu i izvadili stvari iz prtljažnika. Naravno. Odmah sam mu to dala na znanje. Već je tri knjige tiskao na svoj račun.

Jedan dan mi Miro šalje poruku da dođem jer je do subote samo Ela tu. Znala sam da trebam izići jer sam puno poziva dobila. zatim redom Dugi Rat. ali moraju u Zagrebu malo odspavati jer sutra rano kreću za Hamburg. kad tamo na benzinskoj stoje kola dubrovačke registracije. Zanimljivo je kako sam dobila odgovor odakle krenuti s misijom. Svjedočim im da sam i ja bila godinama pod terapijom.koja milost i radost me je obuzela tako nešto čuti. Kola preuzima muž sa starijim sinom i krećemo prema Šuici. ali me je Isus ozdravio. Tu su bili na skijanju. Oni me ostavljaju na jednoj benzinskoj da čekam za Kamensko. sestra mu koja živi u Zagrebu. bili su veza za ovu misiju. Sudca na seminar i da u molitvi i u Božjoj prisutnosti traže ozdravljenje.Ostavljam DVD i odlazim. On to može jedini dobro učiniti. a već je bila i noć i jako hladno. koje sam srela kod vlč. Tu je sad blizu autoput pa mi ne treba puno vremena. Predam im DVD s molitvama i preporučam im da ako imaju priliku odu kod p. Zvjezdana ili vlč. Ja im se obraćam i pitam ih ima li jedno mjesto za sestru? Idemo do Trilja i u putu mi rekoše da bi me odvezli do Splita. ali što prvo i kako? Molim Isusa da On to posloži.“ Kaže mi da ima dvije sestre u časnim sestrama i da mu je brat svećenik . Pitam ih da li bi me mogli uzeti. Sudca. ja ću vas odvesti u Split. a dolazi mladić i pita kuda ću. Livnjake odmah obavještavam da im dolazim za vikend . Kažem da mi je do Sinja pa tamo je autobus za Split kamo ja idem. U putu se odaju da on ima epilepsiju i da je stalno pod terapijom. U njihovoj kući. Kad je mladić shvatio odakle sam i kud idem. Savjetujem im da i oni budu otvoreni za Isusovu pomoć. Sad mi je bilo jasno da treba početi od Splita. ljudi prolaze svaki svojim putem. držala sam prvi molitveni susret prije 68 . vili. Bio je to jedan mladi bračni par s djetetom. Miro i Ljilja. Put je bio kratak i meni i njemu koliko smo htjeli reći jedno drugom. Čekam na mostu u Trilju i to dosta dugo. Metković i na kraju Livno. reče mi: „Ma sestro. Ostavljam mu DVD što ga je obradovalo i izlazim pred kućom u Splitu gdje sam i trebala. Ja čekam i pitam se koga li mi je Isus pripremio.seminar. I zaista. Iz restorana izlaze dva čovjeka i idu prema kolima.

poznata operna pjevačica. Raspituje se za sljedeći molitveni skup. Mama me moli da dođem i ja obećavam doći joj na ručak.Subota je. želim. Bila sam ushićena tom ljepotom od djece i njihovom radošću. nisam mogla ni samu sebe čuti. Dok pričamo dolazi čovjek s petero djece. a posebno kad je trebalo moliti. Našla se tu i Božena Svalina. Tu večer Tanja me čeka da me vozi kući da mi ispriča da je ona prošlu godinu na našem susretu ozdravila i što sve Isus čini u njenoj obitelji. Poslije programa sestre su prišle majci i odvele je u svoje stanove. Na kraju mi prilazi sa suprugom i kazuju mi da su presretni što su mogli biti na ovoj duhovnoj obnovi. pred mirovinom. Prisustvovao je tu i poznati igrač koji je taj dan vraćen s ukrajinske granice jer nije imao potreban pečat na dokumentima. Otac je u zadnje vrijeme počeo ići u crkvu. Bilo ih je i iz susjednih župa. Mnoge je počela slati velečasnom Sudcu. šala.1. A taj dan sam trebala u posjet jednoj obitelji u kojoj se djevojka zatvorila u kuću i ne izlazi. pjesma. To njeno ozdravljenje pokrenulo je sve oko nje. I dotad neotpakirane i rezervne stolice bile su u funkciji tako da je svatko imao mjesto za sjesti. a Tanjina je sestra supruga spomenutog igrača i ona ga je pozvala. bile su presretne i one i majka.1. Jedna od cura dolazi po mene autom i stižemo prije ručka kojeg priprema mama i treća joj kćerka. Sve ih od srca pozdravljam i odlazim do svoje susjede iz Uskoplja koja tu od rata živi. Tu je radost. recite: „Isuse. Na kraju svi prelazimo u molitvu da se dragi Bog proslavi i da im i bolesna sestra ozdravi. baš život u pravoj punini. a kad je došla tu večer bila je potpuno zdrava.godinu dana kad je došla Tanja koja je imala dugo godina bolesnu kralježnicu koja joj uz svu terapiju nije prolazila. Primam privatne posjete prije podne. Tu večer sam bez problema mogla lijepo govoriti. Popodne se jedna grupa s preko 100 osoba u župi „Gospa u siti“ u Podstrani našla u novoj dvorani. U njenoj 69 . Još sam saznala od Tanje da dvije kćeri nisu sa svojoj majkom 5 godina pričale i taj dan su došle u crkvu a ja sam upravo govorila o oproštenju. 5. ali ne mogu“. sve ispod 10 godina. molitva. a inače je još u Njemačkoj. rekla sam: „Ako ne možete oprostiti. Oni su u Neokatekumenskoj molitvenoj zajednici. ali sutradan u nedjelju 6. Nalazim i muža joj koji je trenutno tu.

ne bih mogla vjerovati. posvjedočim ne znajući za njihov problem. njihova kuća je danonoćno za sve otvorena. ni tko su ni što su. Otkad su saznali za molitvu na Kamenu u Splitu. Primijetila sam da su njemu oči od radosti zasjale. A prekosutra su oni morali za Zagreb. Novu Godinu su dočekali u molitvi i klanjanju a zatim su imali malu zakusku. Svi susreti su bili zaista pod silnom milošću. išli su redovito boreći se i dalje za život. imaju samo jednu kćer. kako zajednički tako i osobni. čovjek bez želudca. To je dom molitve! Jedan dan su slučajno navratili i njihovi kumovi. operiran je i vraća se kući. Bijaše joj samo kći. onda su mi domaćini rekli 70 . Kad sam ih pozdravila. ali je ne bijaše u kući.“ Ali eto. Iz Dugog Rata vozi me obitelj s troje prekrasne djece kod koje sam i odsjedala. pogotovu sad kad je već kao djevojka izrasla. Zlatka jer su živjeli u drugom braku pa su svugdje bili odbijani. Ja sam trebala ostati i sutra u Dugom Ratu zbog još nekih susreta i privatnih primanja i posjeta. Sutradan dolazi Snježana po mene i idem za Dugi Rat gdje su došli moji prijatelji iz Splita. Kad su došli na molitvu. posvjedočim. On je Hrvat a žena pravoslavka. a žena mi kaže: „Sama nisam vjerovala da se to može dogoditi. vjenčali se i dolje si kupili plac za graditi kuću. Isus se proslavio baš kako sam Ga molila. s. tako da ih više nisam vidjela. Sve normalno radi i jede kao najzdraviji. sve ti je to blagoslovljeno!“ On. Ostavljam joj knjige i citate. Dala sam im svoju knjigu o Kini. Ostavim joj nove knjige i biblijske citate. podigao ih i ispunio ih svojim Svetim Duhom i ozdravio od svih bolesti. Danijela od sestara iz Blata. A dragi Bog ih je našao. Bilo mi je drago i nju vidjeti. dakle. Da nisam sama bila za stolom.kući smo se često sastajali na molitvu i jedna od kćeri joj je postala časna sestra. čovjek živi bez želudca već godinama. Oni su rodom iz Žepča. Župnik mu kaže: „Jedi. u noći sam čekala kad će njegova crijeva početi pucati. Idem kod svoje rodice. Na kraju me pitaju gdje ću sutra jer bi me odvezli gdje god trebam kako bismo još malo bili zajedno. Muž se vani razbolio. Kad su otišli. kod ujakove kćeri. Uoči Nove Godine poziva ih na doček župnik iz Gospina svetišta Vepric. još je i kuću napravio. prekrasno su molili i svjedočili. Naš Bog je silan! U njihovoj kući su bili mnogi susreti jer tu navraćaju mnogi svećenici i sestre. kako je jedan bračni par bio podignut kod vlč. Tu je i sportaš sa svojom suprugom.

jer tamo nema taksija. Molim ih da se nastave okupljati po kućama svaki tjedan bez obzira koliko su u župi aktivni. a navečer sam organizirala zajednički susret. Kažem mu da me bar malo izveze iz grada prema Livnu pa će me tamo netko primijetiti. a sad je sama bolesna. da mi je bolje čekati na križanju u gradu pa da me netko pokupi. Isus zna što kome treba. koja je kod 71 . Eto. voze me u Mostar i na samom ulazu u stanicu autobus izlazi iz stanice i stane mi. Cijela me obitelj vozi u Metković u župu Bagalovići.1. Tako je i bilo. Molila sam ju da moli da misija bude što uspješnija i skupa smo se pomolile. Ide do Posušja. Kaže mi vozač da za Livno nema autobusa. Na cesti prema Livnu podugo sam čekala. Odlazimo na svetu misu. Tamo imaju svoju prijateljicu kod koje ću i spavati. Iz Metkovića Maša i sin joj. govorila kao da si nas sve poznavala. grude od Oca Ante Gabrića. ima problema s kukom i teško se po kući kreće.” Čim sam došla u Dugi Rat. Poziva me da održim duhovnu obnovu za cijelu župu za Gospu Karmelsku. ni bijelih ni crnih. Jedna je obitelj u svojoj kući skupila sve svoje i dogodila se jedna predivna večer s Isusom. kojemu sam ovu cijelu misiju povjerila. za sve se brinula. Bila je presretna da sam ju posjetila jer sam nekad kod nje odsjedala i u njenom mjestu imala misije. sam ga je Isus poslao u tu župu. Sutradan sam primala na odvojene razgovore. Najednom izlazi čovjek iz kafića i pita me kuda ću da me odveze. posjetila sam svoju prijateljicu po kojoj sam tu i došla. Srijeda je. mlada profesorica.da su oni u drugom braku. Jedan mladi svećenik imao je predivno klanjanje. sestro. meni tako drage. Ivanka je bila žrtva za svoju obitelj i nije se nikad udavala. Još mi je pripremila i upakirala divan dar. svi imaju kola. Molim Isusa i Mariju da se zauzmu da se to i ostvari. a posebno za stare roditelje. Tamo mi staje jedna djevojka. Više puta su mi ljudi rekli poslije susreta: “Ti si. I danas se mogu vidjeti snimci na internetu s tog seminara. da se ugradim i u taj dio naše. Odvezao me je do benzinske crpke izvan grada. To se i ostvarilo. predala sam sve Isusu u ruke i njeno slabo zdravlje i zdravstveni personal koji se brine da joj olakša patnju. kao i Rade. a bit će i svi u programu. 9.

starac pun Duha Svetoga. da ga je dobila na nekoj spirituističkoj seansi. Isus zna što i gdje treba reći. godinama radi u bolnici. za sve ima milosrđa i sve sabire i duhovno podiže. Navečer sam imala osobne razgovore koji su prelazili u molitvu za konkretnu potrebu pojedine osobe.1. bilo je po Njegovoj providnosti. Njega sam upoznala kod vlč. a ona sad u Njemačkoj. legenda Livna. Kažem joj da bude mirna i bezbrižna jer. Nikada tako o ljubavi i daru ljubavi nisam govorila. Sama je svoju mamu uvela u obnovu. slijedi sve što joj je dostupno i u postu i molitvi provodi dane. u rodni kraj. Držala sam susrete i prije i poslije podne. Što je Crkva predivna! Svatko daje svoj dio.p. Reče mi na De Grandisovom seminaru. kaže mi da se malo počela prazniti pa i sumnjati u svoj dar jezika. misu i za ispovijed. i kaže da je sve s Isusom dijelila. a ja Kći Božje ljubavi naviještam Božju ljubav i molim da ta ljubav uđe u srca i bude vidljiva. Milosrdnica Lovrina. Došao je don Mladen. Na poticaj Duha Svetoga vratila se u Tomislavgrad. a ona me odluči odvesti u Livno. gdje nas je lijepo primila i počastila sestra Salutarija. Pitam je gdje je dobila taj dar. Poslužuju nas sestre Malog Isusa. iako sam u jutro sve odbila radi posta. I sad da ju ponovim. ne bih tako smisleno mogla govoriti. a nitko nikog ne potiskuje i ne guši. Ovu duhovnu obnovu organizira s. I zaista već prvi dan Gospodin se silno slavio. Dok smo molile osjetila se ljepota Božje prisutnosti. 72 . Kako je sad ostala sama i ne zna još nikoga. Ostavljam joj broj za kontakt. U petak sam stigla u Livno. Smiljana bila u molitvenoj dok je studirala u Zagrebu. Uvijek molim Isusa da me upotrijebi da ja kažem ono što bi On rekao ljudima. Kako me još uvijek muči prehlada. Tražila sam svećenika za sv. i kad nešto nije imala. Za sve ima mjesta u tom Božjem mozaiku. Ja se ispovijedam da budem što čišći kanal za milost. Sudca na seminaru. u samostan na Žabljaku. Žao mi je da se to nije snimalo. sad sam uzela ručak i pošla da se bar pola sata odmorim kako bih bila svježa u 16 h kad počinjem s programom. 11. Kažem joj da ćemo se sad dok vozi malo pomoliti u tom molitvenom daru jezika. Ručala sam. onda bi imala razloga sumnjati.

Gospodin ju podiže po molitvi. dragi Isuse! Čuvaj sve one koje si mi dao. meni si ih samo nakratko posudio. Mnogi su počivali u Duhu. kao da je nije ni bilo. Imala sam i svoj apartman. osoba jako otvorena Isusu. Tvoji su. (Sad nisam imala DVD da im dam. Plaćam 2 KM. Ponedjeljak je. Izlazim iz auta i sama idem na grob. U međuvremenu je došla jedna osoba kojoj je poginula kći i sva je još u boli za djetetom. U ovoj kući. Vraćamo se na doručak u 8 h.slava Ti i hvala. Ostavljam sestrama bombonjeru i kave što su mi ljudi donijeli. Kažem im da zajedno uzmemo taksi. 14. Ljudi su satima stajali nepomični. Idem na Radio Kupres i snimam tri emisije. Dajem 5 KM. i mi krećemo. ali u Bugojnu treba puno čekati pa me vozi u D. Stižem u Travnik i izlazim pred stanicom s još dva čovjeka iz Zadra koji idu negdje na sprovod. a na kraju svi koji su željeli mogli su prići da prime sakrament pomazanja za ozdravljenje duše i tijela. Malo se 73 . Sve nas je svećenik pričestio presvetom Krvlju i Tijelom. Ustajem ranije i molim jer mi je otići u jednu firmu da se pomolim prije doručka. Dok sam molila. Sama se spikerica nudi da me odveze do Bugojna. Jednom prilikom je nekima rekao: „Sestra je to tako dobro vodila da su se čule životne ispovijedi koje ljudi nikad nisu mogli ispovjediti“. Aleluja . Moja mi je Janje spremila ručak i ugrijala sobu što me je oduševilo i oraspoložilo od te divne male žene s mnogo ljudske ljubavi. dok su drugi oduševljeno slavili Boga najljepšim pjesmama.Svećenik se lijepo uklopio u program. jer je spikerica M. osjetila sam jaku silu Božjeg Duha pomazanja. Mogli bismo i još da nam je bilo vremena. U njegovoj toplini i moja se prehlada povukla. šalim se) . bilo je zaista predivno. Na izlazu iz D. samostanu. Vakufa za Travnik čekam dosta dugo i najednom dolazi autobus Jelinak iz Usore koji ide iz Hrvatske. Molim ih da se svratimo na grob pokojnog fra Ive Radmana. Vakuf. Zadnju večer bilo je toliko naroda da ni sve rezervne stolice nisu bile dovoljne.1. Svima u studiju ostavljam citate iz Biblije. A sad dolaze po mene oni koji su htjeli sa mnom razgovarati i odvezu me do Kupresa.

ali on odbija. „jer nam je to šansa da se ispričamo i još štošta isplaniramo. Obavijestila sam Radio mir Međugorje da ih iskoriste za svoje programe dok su dolje kao i Herceg -Bosnu.“ Tako se ja vraćam u kuću iz velike misije s još mnogo više knjiga. Htjela sam mu dati nešto novca za gorivo. ako je u mogućnosti. Posjetili su me profesori s jednog našeg sveučilišta. Dala sam mu neke poklone koje sam dobila na misiji. Gospodin se proslavio! A sad me je župnik presretan dočekao. Ostala je jedna manja grupa. Na kraju su mi rekli da će me posjetiti u Travniku kad budu išli u Međugorje. Kad sam sve račune složila. Zaista je bila radost ponovno se sresti nakon 3 tjedna sa svojima koji te prate u molitvi i na misijskim turnejama. a zatim časoslov pa sv. i radio Kupres i TV Oskar C. Bila je i sada velika milost nad nama svima. „Jako rado“. Neka mu je čast i Slava – ALELUJA! OPIS MISIJE OD GOLE DO tRAvNIKA 13. njih petnaestak. Bila je sveta misa pa iza mise navještaj Božje Riječi i molitva s pjesmom. Prenosim radosne vijesti i potičem ih da bi se i sami trebali spremati da i netko od njih pođe jednog dana u misiju. Vratili su me 74 . župnik nije znao sigurno što bi s ovom sestrom napravio. Prije mjesec dana jedna me je baka nazvala da zahvali dragom Isusu i meni da ju od zadnjeg našeg susreta nikada više nisu noge zaboljele. kaže mi.1. vidjela sam da sam obavila svu misiju i vratila se s 12 KM troška.odmaram i idem u Katolički da počnemo krunicu. Pozvana sam na molitveni susret u Goli. Ipak je već prvi susret bio silan u milosti.2. Zanimljivo. s kojima sam još molila za darove. Nikada nisam mogla ni pomisliti da ću im ja nešto pomoći. kad sam prvi put došla u Golu. 24. a posebno za molitveni dar jezika. I do sada sam im ponešto pomogla jer imaju prekrasne ideje u planu realizacije. Crkva sve više očekuje veće aktivnosti od laika. misa i na kraju karizmatska molitva do 21 h kad se zatvara centar. Pa to može samo dragi Bog tako namjestiti i njegova očinska providnost. Kažem mu da bi trebalo otići po knjige u tiskaru pa da me prebaci. S molitve su svi odlazili presretni. ali kad smo s Isusom sve je moguće. Na kraju me Luka pita kako ću u Kakanj.

gdje sam sve putovala. ali i silna radost kao nigdje jer je žena prihvatila svoj križ i nosi ga snagom Božjom. dolazi mi poruka da dođem kući jer je već župnik došao u kuću na ručak. druga od djevojčica. a poslijepodne susret s prvopričesnicima. Na pitanje: „Što je najvažnije u našem životu?“ Biblija kaže: „Biti poslušan Božjem glasu.kasno u Virje i moja me je kuća čekala otvorena (zanimljivo da ima i danas područja gdje se kuće ne moraju zaključavati). pa i ispod zemlje u podzemnoj željeznici po Europi. Malo smo ih izazvali pitanjima. Leopolda gdje se inače sastaje molitvena zajednica. Prijepodne i do ručka još jedan je susret s jednom grupicom starijih ljudi koju su se sabrali u jednu kuću kako bih ih srela i molila s njima. Kad sam završila susret sa svakim ponaosob. Nastupam u Virju pod obje svete mise. mirni i bez straha. 16. ali ima i novih lica. Ivana me je potom uzela na Radio Đurđevac. 15. Idem na križni put. Župnik i ja imali smo susret s krizmanicima od dvije grupe. Zatim posjet bolesnoj curici od 5 godina koja na koljenima hoda po kući i na stalno je priključena na bocu s kisikom. Ljudi su me obdarili svim i svačim. Pozvala sam ih da se predaju Isusu i molila da ih Duh Sveti ispuni i dadne im novo srce. Bilo je prekrasno i djeca su otišla vesela. Na kraju sam se još pomolila za svakog pojedinačno. godini. Divna je molitvena atmosfera u radosti Božje prisutnosti. radosna i razdragana. tako sam imala priliku i preko radija Isusa navještati. Subota je prijepodne. kao i na brodu. svugdje smo s Isusom sretni. 17. Većina mi ih je još od prije poznata. Koja patnja u toj obitelji. jedna od dječaka. Pokazala sam im primjerom iz života kako je lijepo biti s Isusom i na konju u planinama Kosova.“ Biti prijatelj s Isusom i s njim sve dijeliti. Sa Sanjom su privatni posjeti. Petak je u Virju. Još jedna večer u razgovoru i u molitvi.2. Navečer smo posjetili obitelj kojoj je sin poginuo u 23.2. tako da je susret protekao baš kakao bi se samo i poželjeti moglo. Donijela sam sve to u kuću gdje sam boravila da 75 . u zrakoplovu. pa stiže Sanja poslije posla po mene i idemo u župu Močile u crkvu sv. Nedjelja je. Nalazimo ih u pjesmi uz malo grijanja jer je vani velika hladnoća.2.

Tako sam za kratko. .Aleluja! Kad sam spomenula da sutra trebam biti u Travniku i voditi molitveni susret. „Ja sam Vam u drugoj zemlji“. Naš Bog je silan Bog! Puna radosti i oduševljenja vodila sam susret u Travniku tako da su svi to osjetili. Svečana sveta misa bila je s najnovijim pjesmama na čemu sam im zahvalila. Ona me dovodi ravno u Kakanj. Pola sata odmaram. a ja je molim za još dva teška bolesnika. Bilo je predivno naći se na tim stazama pa i u kućama koje su u samom početku čudesno nicale. Dok se kuća renovira u Travniku lijep je osjećaj imati svoj privremeni dom u samostanu. Susret je tekao u silnoj milosti i na kraju molimo i ja i župnik pojedinačno za sve. misu i na kraju na naš molitveni susret. I oni su bili podignuti Božjom milošću. pa na sv. Sutradan dolazi po mene jedna osoba i vodi me svojoj psihički slomljenoj sestri. U Beču je i kuća Matica gdje je kolijevka naše Družbe. U prošlom našem susretu dobili su veliku milost. ponudio mi se bračni par da me voze direktno u Travnik. paklene situacije. kad se Družba širila i dospjela i do naše Bosne u Sarajevo. Pitam ih znaju li oni gdje je Travnik. kažem im. Ujutro krećemo preko Zagreba jer ja moram uzeti Časoslove . pa u crkvu na križni put. ali kad sam vidjela njihovu upornost i želju da se putom ispričaju. ali slatko ponovno u svojoj zajednici kojoj trnutno pripadam. MOJE NAJtEžE PUtOvANJE Evo sjetih se jedne situacije s putovanja. pogotovo što moram ponijeti molitvenike .molitvenike.2. jer ja to ionako ne mogu nositi.časoslove za Travnik. prihvaćam njihovu ponudu zahvalna Bogu koji me očito nagrađuje za moju lijepo obavljenu misiju.i ta kuća ima blagoslov od moje misije. zatim krenuli nazad da bi se za pet sati javili iz svoga doma u Virju. I za šest sati vožnje stižemo u Travnik gdje su ručali i odmorili jedan sat. 76 . 18. Došli su i svirači i pjevači s gitarama. Jedne godine uzela sam svoj odmor s nakanom da ga provedem u Beču zbog jezika i da služim kod starih i bolesnih sestara u Breitenfurtu.

kao u paklu. Tu je i jedan bračni par s kojim stupam u razgovor. Sjednem na klupu i u miru. Sretna dođem do Niša. ali sam pretpostavljala da to nije nešto dobro ni poželjno. Pomože mi čovjek ponijeti stvari i smjesti me u kupe u kome je spavao jedan mali Albanac.U Breitenfurtu je i grob majke Utemeljiteljice gdje sam često molila kao i na groblju gdje su mnoge sestre pokopane. Vidi da mu ne pali kod mene pa je već nervozan i bijesan kao pas na lancu. bila sam na sv. vidjela sam neke pomalo čudne ljude po vlaku. I zaista on se usmjeri svojim rukama i svojim pogledom prema jednoj djevojci koja kao po nekoj komandi pristupi mladiću. uz onu pjesmu i molitvu opet sam se osjećala kao u raju zemaljskom. U Beogradu bračni par izlazi i ja im pomažem prenijeti stvari. Dok s drugima razgovara. Mislim se. Taj dan. Čim sam ušla u vlak. misa. Užasna je situacija. Dok sam im pomagala preda mnom se nađe kondukter i ja ga pitam ima li gdje drugdje kakvo slobodno mjesto jer mi je ovdje užasno. Moj sugovornik mu reče da me pusti na miru. Bila je Mala Gospa i večernja sv. Jedan nabusit čovjek se ubacuje u naš razgovor. Ja mu dajem na znanje da imam jaku zaštitu jer sam se pričestila u Beču. Inače ne bih nikad mogla opisati sve prekrasne doživljaje s puta. U Nišu se mislim kud ću u noć na Kosovo. misi i sve su sestre molile meni za sretan put. ali ga ja ignoriram ne ulazeći s njim u komunikaciju. a on tada poče i njega provocirati. Prespavam i nastavljam put u svoju misiju. 77 . Isuse. kad sam se trebala vratiti. Ja sam ipak mirna i sigurna uz Isusa kome su me moje sestre predale.dobit ćeš stostruko… To je bio jedan jedini put u mom životu sa takvom neugodnošću na putovanju. Pita jednog mladića koju će curu da mu privuče. Kao mlada sestra nisam pojma imala što je to. Čujem kako priča da se bavi parapsihologijom. Kad sam ušla u Crkvu. gdje se milost na veliko očitovala. koga buditi. stalno nešto na moj račun nabacuje. I tu se pokazala ona Isusova . Pitam za crkvu i nađem u njoj par sestara. te zaspim i ja. osjetila sam neku stranu silu. Ti me nećeš pustiti da neprijatelj likuje nada mnom.

ostavljam ih za sjemenište i župu kao i za kuće časnih sestara i Isusovačku gimnaziju. Susret je bio dirljiv i prekrasan. 78 .PUt NA KOSOvO I ALBANIJU DA PODIJELIM 8. Tu u firmi u Prizrenu uzimam knjige i prevoze ih kolima od firme u katoličku crkvu. Pomolimo se na groblju i ja u svojoj molitvi svoju misiju preporučujem pokojnoj s. mise imam molitveni susret u župi. shvaćajući kako je dragi Bog posložio da ne mora nitko radi mene izaći na put nego me usput vozi u Binać. godine izlazim iz kuće u 5 sati. samo su se međusobno smijenili vozači. 2010. U Novom Pazaru nastavljamo put istim autobusom. Melanijom. To me je obradovalo. Dana 25. Putom mi pokazuje novu kuću rodbine s. Javim se s. Nemam vremena svratiti joj. Na granici je izvršen detaljan pregled. Miroljubi i molim je da netko iziđe preda me jer je kiša i malo sniježi. Stižemo u Prištinu oko 7 h i kupujem burek da se malo okrijepim i nastavljamo put do Prizrena. U Binaću se upravo držala sv. idem sa s.000 tISUĆA KNJIGA Kako su knjige izišle na albanskom jeziku. stavljam se u potpunu Božju providnost. Budući da ja nemam kola niti želim nekoga opterećivati da me vozi. misa. Nastavljamo put prema groblju prisjećajući se nekih naših uspomena.10. Svraćam ponovo u firmu. pokupiti u Klokotu. Poslije sv. Zatim idem na groblje pokojnim sestrama Otiliji i Mirjani. Posebno mi je drago bilo vidjeti i pozdraviti Alijinu ženu iz Dunava koja ima 9 djece. Lujeze. Poslije mise sastajem se s nekim poznanicima. Pozdravljam nevjestu pred kućom i ostavljam joj par knjiga. Dajem im svakome po jednu knjigu. uzimam nove knjige i busom idem za Binać. Svima se preporučujem u molitve za sretan mi put i uspješnu misiju. oni su me odvezli do Sarajeva odakle imam autobus u 22 sata za Prizren. Svi prolazimo bez problema. Isus se proslavio! Hvala mu i slava! Kako je bračni par iz Kreševa bio na molitvi. koji je išao za Gnjilane. Molim Miru da me sa stvarima odveze do crkve gdje sam obećala primiti još jednu osobu prije puta i prije krunice. trebala sam ići podijeliti ih. iako me žena srdačno zove. Sestra mi javlja da će me njihov radnik.

naših prvih susjeda. koji me pozivaju da održim seminar za ljaramane i druge. Bilo je lijepo doći opet na mjesto za koje te vežu mnoge uspomene. ako se nisam mogla vratiti u Dunav. misa. ženu koja nam je godinama mijesila kruh. pa nakon molitve odlazim na počinak. Bogu Hvala za taj dar. Kasnije sam mu poslala još 50 knjiga. Žena mi toplo zahvali. idem za Uroševac gdje sam htjela posjetiti Fazu. Tu uzimam taksi do biskupije za 2 i pol eura. Velika joj je žalost u kući. Na kraju smo se spontano pomolile Bogu. Ujutro sam otišla svojim sestrama i pozdravila župnika koji me je odveo do katolika Dunavćana. Odvajam knjige za Gnjilane. ostajem kod njih prespavati. U povratku srećemo jednu Srpkinju kojoj dajem jednu knjižicu molitve na ćirilici jer sam ponijela i nekoliko takvih primjeraka. Večeram kod njih. za Centar salezijanaca i za ljaramane. Posjećujem Fadila iz Dunava i Muzafer. Idem za Prizren pa me iz tiskare otpremaju na bus za Prištinu. Ostavljam knjige za Stublu. a muž joj je u Iraku na radu. Mlađa je s dvoje djece.Otiliji. Starija je s troje djece. Pozdravljam sve sestre. S dvjema sam ženama u kontaktu pa sam i njima dala nešto knjiga da podijele poznanicima iz Dunava. Mene je osam godina ona kruhom hranila. Kod Manuše sam samo nakratko ušla da joj pozdravim muža i sinove. kud god sam išla. Oni me odvoze na autobusnu stanicu. don Dominika i don Ornesta. pekla ga i donosila nam ga. Tu nalazim dvije nevjeste. da ga posjetim i da ga povežem sa salezijanskim centrom. Pošto je već bilo kasno. Sad joj je umro sin s 42 godine. Kroz molitvu su svi bili podignuti i očito rasterećeni. a župnik me poziva da održim seminar na njegovoj župi. Nešto knjiga ostavljam sestrama. jer u tom gradu Gnjilanu ničega nije bilo katoličkoga. Bogu Hvala koji nam daje svoju milost. Taj Centar sam željela vidjeti jer je pokojni monsinjor Prela planirao tamo u bolnici zaposliti koju sestru kako bi imao razloga izgraditi tu bar jednu kapelicu u kojoj bi se održavala sv. Uzimam taksi za 2 eura da me vozi do nje. Muž joj je umro. Večeravam. Put je bio razrovan pa smo morali dosta daleko ostaviti knjige i prenositi ih na rukama. Tamo nalazim svoje prijatelje iz Albanije. onda mi je Binać bio sigurno utočište. Letnicu i Uroševac. a 40 malih knjižica ostavljam župniku za grupu mladih. Sreća je 79 . Mislim se kako bih i trebala odvojiti malo vremena za taj narod koji me poznaje. naime. Ostavljam im knjige i odlazim.

Jedna mlada sestra zadužena je za vrtić. Kako ih nije bilo kod kuće. Prenosimo sve knjige do džipa i u samostan baš za ručak. posebno mladih. Kad sam unijela knjige. Na drugoj strani mi staje čovjek i vozi me do Potrča. Presretna sam zbog katedrale u Prištini jer je dosada taj veliki grad imao samo jednu crkvicu. pa smo malo popričali na telefon jer do njega nisam mogla otići. a s. Čekajući nešto na putu. Budim se u noći i imam bdijenje. Zahvaljujem vozačima i ostavljam im po knjigu za uspomenu. to je tajnik po njegovom nalogu i uradio. dok se vrate. Kod njih sam i prespavala.da smo usput primili jednog mladića i ne sluteći da će mi pomoći kod prenošenja knjiga. Tu su sad sestre Sv. a druge sam ostavila za biskupiju i za okolne župe kojima sam se javila porukama. Ostale knjige uzimam za Đakovicu. Sada me opet povezao jedan dio puta. do naših sestara. misu na kojoj je bilo dosta svijeta. odmah sam ih razvrstala na one što su za salezijance. Javio mi se župnik iz Mitrovice don Paško. osim u Binaću i Doblibari. Sada 80 . Filipa Nerija. Tamo sam stigla na sv. a ja mu zauzvrat darujem još jednu knjigu. Večeravam sa sestrama i svećenicima. Tu je jedna sestra koja se godinama liječi od raka. U Đakovici me dočekao fra Mijo s džipom. Kod doručka atmosfera je prekrasna u kući između svećenika. Ujutro me župnik. Ne uzima mi ništa za vožnju jer je privatnik. Usprkos bolesti bori se i radi kuhajući za sestre i svećenika. Baš se vidi i osjeti Božja prisutnost. biskupa i sestara. Večerala sam sa sestrama. hladno je i bez grijanja. Franciska za katehizaciju i sviranje. Poslije ručka fra Mijo me odvezao do Doblibare. idući negdje u posjet. Njima sam podijelila oko 5o knjižica. Zlokućane. Dobivam sobu s tušem. usput povezao do glavne ceste. Dočekala me jedna jako draga i prijatna sestra. što mi je vrlo važno. što su za molitvenu zajednicu. što su za župu i sestre Svetoga Križa. Molim Preuzvišenoga da me blagoslovi u ovoj misiji što je rado učinio i da mi napiše potvrdu da su knjige za Albaniju dar Crkvi albanskoj. Silazim pred mostom za Klinu i idem preko mosta pješice s koferom punim knjiga. na moju veliku sreću nailazi onaj isti autobus i vozač koji me je jučer vozio za Đakovicu. jer gdje god dođem. a biskup je negdje odsutan. pošla sam kod susjeda čija je kuća nekada bila puna života i djece. Peć i okolne župe.

Bila sam mu zahvalna i poklonila mu jednu knjigu za uspomenu kad je pomogao sestri na putu. S koferom i knjigama po makadamu idem do crkve prolazeći pored naše kuće. Nekada sam u njoj živjela. Ostavljam im nešto knjiga. Javlja mi se na mobitel i kaže mi da mu knjige ostavim u crkvi.je u njoj samo par starih osoba. Napokon stade jedan traktor. Izlazim iz kabine velikog traktora pred najljepšom kućom u tom kraju. Naišao je jedan momak i pomogao mi. stiže me jedan čovjek s traktorom i ponudi mi se odvesti me na mjesto gdje se trebam naći. Tu sam nešto ručala i njen me unuk odvezao do ceste. U busu 81 . Tako je kroz biblioteku „Burimi i jetes“ do sada izišlo 15 knjiga.000. a za njim i autobus. Nema župnika. ali je sad puno lakši. Stižu i sestre pa im dajem knjige i idem na cestu s koferom krećući se prema filijali Dugujevo misleći da će me netko usput pokupiti. kod koje sam nekada držala molitvene susrete. jer da sam bila u ambulanti. a ostali dio dana koristila da stavim u svoj laptop sve knjige koje sam imala prevedene na albanski jezik. Hvala mu na ovoj lijepoj gesti. Bila je jako draga. Bile smo presretne da se opet vidimo. Stižem do Glavičice. uze mi kofer iz ruke i unese ga u autobus. ostali su u Švicarskoj. Molitvom smo završile svoj susret. Bio je to jedan od prijašnjih mojih susjeda. Jedan sam ga dio puta morala i nositi zbog blata na putu. žalosno ju je vidjeti. Pozvala je i drugu susjedu pa smo se utroje malo ispričale i pomolile. dalje nije smio jer nema položen vozački ispit. Bijaše to kuća moje Hercegovke. skoči čovjek s traktora. Ostavljam joj knjige za sve poznanike i sve koji dolaze na molitvu krunice u filijalnoj crkvi. Kad sam krenula prema autobusu. Nakon dosta dugog i napornog hodanja. Tamo sam dobila suradnike koji su mi pomogli i počela objavljivati knjige na albanskom jeziku. radila kao kuharica nekih dva do tri sata dnevno. Tako se sada opet nađoh na putu čekajući kakav prijevoz. Ostavljam im knjige i idem opet na cestu. Idem kod susjeda gdje nalazim mladu nevjestu s dvoje djece. Jedna osoba mi kaže da ima autobus do Đakovice. Idem u Peć. Tako sam zahvaljivala Bogu za kuhinju. Što je jako važno za tamošnji pastoral gdje je nedostojala takva duhovna literatura. Autobus za Prizren tek je u 17 i 30. Opet vučem kofer. A svega dosada tiskano je i podijeljeno 50. ne bih se mogla toliko posvetiti literaturi. Kuća je sada prazna i sva je u raspadu. Taj mi bolje odgovara. Idem na župu.

a tamo se za stvari ne plaća. Ipak ne paničim. kažem mu. Molim za pomoć u molitvi. Sad. Nisam uspjela. Dala sam mu po jednu knjigu za uspomenu. jer sam se sva zaprašila unoseći pakete prvo u džip. kad je sestra prešla s knjigama preko granice. ne znam ni firmu autobusa. Kažem mu da ne brine jer sam ja već ranije s knjigama prelazila na drugu stranu. A ako me kojim slučajem ne puste. Morala sam sve oprati. Ona i s. ali da ima i onih koji ne ulaze u stanicu. razgovarajući s direktorom i čekajući autobus. Nekad se do tamo putovalo i po cijelu noć. U 9 sati idem na sv misu. a on autobusom neka nastavi dalje. U njoj mi rekoše da u 19 sati ide jedan autobus za Tiranu. Jeronima bila u Africi. A i zašto bih. Dok sam sjedila u kombiju. On mi kaže da je u 18 sati otišao jedan autobus iz stanice. pa da pitam Kosovo piceriju je li oni znaju kad ima sljedeći autobus. Lijepo je bilo ponovo vidjeti sve te drage 82 . a knjige dijelimo besplatno po Kosovu i Albaniji. prilazi mi kondukter i govori mi da s knjigama neću moći prijeći granicu. da ću ja ostati. prije par dana također rekao da je nemoguće s knjigama preko granice. Na granici pokažem list iz Biskupije i potvrdu da su knjige dar za Albansku crkvu. Pohvalim konduktera za tako lijepu glazbu. Šef firme me čeka. a kako se preko noći nije stiglo do kraja osušiti sad sam malo fenom osušila gornju haljinu jer nisam imala drugu. Stižem u Prizren. Bile su u strahu hoće li im kola izdržati pod ovolikim teretom knjiga. Dobivam stražara Gjona i on mi daje broj mobitela s. Svi radimo dobrovoljno. Vozač je bio ljubazniji i bez primjedbi je pomogao meni i direktoru prenijeti u autobus 3500 knjiga. Carinik je otvorio jedan paket i uvjerio se da su tu vjerske knjige i pustio me da idem dalje. Putom sam htjela uspostaviti vezu s nekim tko bi izišao pred mene u Laću. jer je s. kad smo sve pakete unijele u kuću. Molim sestru za rublje i četkicu za zube.je pjesma s narodnim melosom. Kartu sam platila 11 eura. Ja mu kažem da ja nikad nisam imala problema. Sa svim knjigama kombijem idemo na stanicu. Što sada. Mnogi me poznaju i pozdravljaju. nikome se ne plaća. shvaćam da mi je kofer ostao u busu. Vozim se suvremenim autoputem i za 3 sata i 15 minuta bila sam u Laću. Prilazim kontroloru stanice i pitam ga za vezu do Albanije. tim više jer mi je i jedan svećenik. a zatim u kuću. Vida džipom izlaze preda me. Valentine.

osobe. S prijateljem dolazim nešto prije 6 sati. Sutradan je ponedjeljak. Tu saznajemo da je autobus kojim sam došla u vlasništvu jedne autoprijevozničke firme s Kosova. Ne znam gdje ću sići. Sestra me ispraća i ja idem autobusom do stajališta kombija za Lać. kaže da i on ide do katedrale. Torbe mi nosi stražar. Pozdravljam Arisu. presretni što se vidimo. Predlažem mu da je odmah posjetimo. I tako idem u njegovu obitelj. profesorica Izota sa suprugom. Nakon sv. Izlazimo iz auta kod nekog dućana. Idem za Tiranu s punim koferom i s dvije torbe. koji mi je pomogao da uđem s torbama i koferom u autobus. Jednim kombijem vozimo knjige u Gursu. ali mi jedan gospodin. Već je mrak. mladić koji bi želio biti svećenik. Oni nas uzimaju do autoputa. Nikolina kojoj sam poslala poruku da dolazim. a on se boji njene negativne reakcije. Ja odlazim. S. Razgovaramo i molimo se. Idući kući prijatelj mi priča da mu je sestra psihički slomljena.11. Ljudi su presretni što mi ga mogu vratiti. Hrabrim ga da se ne brine. Unosimo knjige u kuću i idemo na sv. Superiora mi daje 500 leka za put. Stižem kući pred početak sv. Kombi me ostavlja daleko od katedrale. a ja vozim kofer. misu pa zatim na ručak. mise. Prvo idemo kod sestara. Plaćam 200 leka do Laća. Ostavljam knjige za južnu Biskupiju i za neke kuće u Tirani. Tu iziđe jedan svećenik koji preuze stvari od čovjeka koji bijaše arhitekta iz Skadra. mise dolazi moj prijatelj. a sada u Italiji studira psihologiju. Dajem im knjige da mole i čitaju. Poslije mise idem na cestu raspitati se o firmi autobusa u kojem mi je ostao kofer. Sa mnom je pošao i jedan mladić. Čekamo prijevoz i u jednom času nailazi moja poznanica. a oni ostaju podignuti molitvom. Pozdravljam nadbiskupa koji je imao nekoga na ručku. Otac je na poslu. Sretnem sestru rodom iz Laća koja je u moje 83 . a majka i kći su bile u kući. Izlazi s. Pomože mi iznijeti stvari iz autobusa i donijeti ih do katedrale. Šaljem poruku svome suradniku Gjonu u Prištinu i on dolazi u kontakt s vozačem koji se oko 6 sati navečer vraća nazad na Kosovo. Pozdravim se s njim i zahvalim mu se jednom knjigom koju mu dadoh na dar. gdje prolazi i staje autobus za Kosovo. koja se kod mene krstila. 1. Stiže autobus i moj kofer u njemu. njihovu kćer. pa čekam autobus koji plaćam 30 leka.

koji je musliman. Netko bi ih odatle trebao dostaviti kancelaru p. inače vjernik katolik. sve su se sestre razišle po grobljima. Lijepo vodi narod kroz Riječ i molitvu. kad sam došla pred školu. i rekao mu je da sam ja u Laću. Idemo pozdraviti župnika koji je bio oduševljen knjigama. sva su djeca bila u redu. On nas svojim kolima vraća nazad u Lać. Neki su me ljudi poznali i počeli mi prilaziti. Svećenik me je srdačno s oltara pozdravio. U čežnji da držim vjeronauk. On je imao neke duševne probleme koje djelomično i danas nosi. Flaviju koji će ih podijeliti po župama. Danas je jedna od djevojčica iz te grupe katoličke djece sestra u našoj Družbi. U to vrijeme prve četiri godine crkva je u Albaniji uživala potpuno povjerenje. Dala sam mu po jedan primjerak od svake knjige po kojoj se moli za ozdravljenje. Ante da ih jedan dio ostavim za biskupiju Ležu. nikako da se nešto počne. kad smo stigli u Laću 1992. Direktor mi je pokazao prostor i ja sam bila oduševljena. išla sam u školu zamoliti da mi možda daju jednu prostoriju. I zaista. Izrazim sućut i kažem im: „Vaš sin živi u 84 . U Laću smo osnovali grupu „Mladi“. Jednog dana. Otišao je zaista presretan. predvodi je fra Sokol s kojim sam odavno počela surađivati. prolazim pored škole i molim Isusa da mi pomogne da dođem među tu djecu. Još je dodao da će i on sa mnom poći u općinu i zamoliti odgovorne da mi taj prostor ustupe. jednoga dana tamo sam poslana. U putu je negdje sreo direktora. Naravno da idem i ja na sprovod i uz pokojnika u kući pomolim se klečeći u tišini. Misa je u 9 sati. Među njima bijaše i zamjenik direktora u Sandžaku. Ovaj me je došao posjetiti. Pri popisu je bilo 280 muslimanske i 220 katoličke djece. Kažu mi da je direktorov sin dovezen iz Italije u mrtvačkom kovčegu. Kako je bio Dušni dan. Naime. Tako sam počela sa svojim radom. U utorak poslije molitve i doručka idem s koferom knjiga u svetište sv. Tri godine sam tamo u Sanđaku imala velike milosti s djecom. Kako tada crkva nije ništa imala u tom mjestu. spremna da nekuda krenu.vrijeme išla u Italiju i koja mi se jako obradovala kao i ja njoj. Tih dana komisija je zatvorila dječji vrtić zbog prevelike vlage u njemu. Mene je molio da imam molitvenu vjernika. Pitam ih kuda će.

Mi se znamo otprije. Voze me do dvorišta naše kuće i to do samih vrata. reče mi kako su im moje riječi bile velika utjeha u teškim momentima života. Ulazim u našu kuću pozdravljajući sestre pa i novakinje i magistricu Mariju. a ja još sretnija da su sve knjige sad u mojoj kući u Skadru. sestara raznih družbi kao i Majke Terezije. Nosim pun kofer knjiga za svećenike. misu i poslije mise dijelim knjige sestrama koje su iz manjih zajednica. jer su se ulice po Skadru iskopane obnavljale. Tu su kuće isusovca. Bio je to put pun milosti na kojem smo prepričavali razna Božja djela. a tako je lijepog i zdravog duha. fratara. jer je dolazio u svetište dok sam bila u Laću. Dajem mu više knjiga da ih može i svojima dati. došao je pozdraviti me i nije krio tugu što odlazim. Ponosno mi rekoše da su iz Skadra. Pitam ih ima li tko da bi me odvezao do autoputa. 3. Pred vratima kuće stoji grupa ljudi. dajem mu par 85 . Dajem po jednu knjigu sakristanu kojega dugo poznam i jednom mladom svećeniku koji vodi neokatekumene. Dajem im svakome po jednu knjigu. zaustavi se jedan mali kamiončić nudeći mi pomoć. Kad sam sve pripremila u Laću da krenem za Skadar. Jedan je od njih bio musliman. Sve mi ih je lijepo i drago vidjeti. Idem na sv. Fra Anđelko bi mogao poslije mise. a koje su bile na misi. pa odlazim na Radio Mariju. Prvi se ponudi naš susjed s mercedesom. Da lakše iznesemo knjige. salezijanaca.vječnosti“. Zadnji dolazi don Simon Lubani. I kad sam odlazila iz Laća. Stavi susjed neke i na zadnje sjedište auta i krenusmo. Finog li gospodina koji bijaše u 66. Sada. Sretnem i Don Prenka. a od njega tražim blagoslov kao od svećenika mučenika koji je za Isusa trpio. pa i njemu dam jednu. Odlaze sretni. godini i još radi.11. nema me tko odvesti do autoputa. župnika i neke sestre koje ću sresti u katedrali. Prošli put to nisam mogla. Plašim se da sve stvari ne mogu stati u prtljažnik. Oh. kako si divan i svetima svojim? Četvorica se smjestiše na zadnja sjedišta a meni ostaviše dva mjesta uz vozača. misu u pola 8. ali tada mi je već kasno. Samo što smo izišli na autoput. Odavde ću ih sada moći koferom prevoziti na određena mjesta u gradu. Nešto kasnije taj je isti direktor ponudio svoju zemlju za gradnju naše crkve. kad smo se ponovno sreli. I on se otvoreno uključio u razgovor. Srijeda je. stiže i tajnik. Bože. koje imaju 9 kuća po Albaniji. Idem na sv.

dok smo bile skupa u Laću u Albaniji. ostavljam knjige za njihovih 8 kuća. Male Terezije jer je dosta daleko. Kako je s. a s. Naša sestra je vodila zbor koji je lijepo pjevao. Četvrtak je. Pozdravljam i biskupa Lucijana i tražim mu tekst od one knjižice Križni put. da vidim i tu našu kuću na sjevernom dijelu Albanije. s. I bilo ih je mnogo. Zatim nas fratri pozivaju na ručak. Ivančića. Lujza i ja smo to rado prihvatile. pozdravljam sestre i krećem na put. Lujzu u svetište na radno mjesto i obećava da će me fra Landi odvesti na granicu za Crnu Goru. 4.godišnjica od prve svete mise koja je javno održana u Skadru u Albaniji. Luza imala pjevanje s kandidatkinjama i ja idem na pjevanje da malo obnovim albanske pjesme. Idem sestrama Majke Terezije.knjiga i idem dalje. a s knjigama sam. Kad smo stigli na granicu molim pomoć od graničara koji rado pokazuju spremnost. Zatim s. rasporedim knjige i čekam vozača fra Landia. Lujza i ja ostajemo dugo u noći u razgovoru i na kraju prelazimo u molitvu. a on nas je povezao do groblja. Bila je to lijepa večer sa sestrama koje poznajem i kandidatkinjama koje tek upoznajem. to je bilo prekrasno jer smo se sjećale djela koja nam je učinio Gospodin. Poslije sam pozdravila preuzvišenog Anđela Masafra. Suzanu da me netko preveze do sestara sv. Slavi se 20. nosile smo kofer s mojim stvarčicama i navratile kod fratara da pozdravimo fra Aurelija. Kako ga poznam još kao dečkića bilo je jako ugodno prepričavati sjećanja i milosti što smo ih doživjeli. poslije pada komunizma. što sam rado prihvatila. Pozdravila sam sestre i djecu u vrtiću. Kad smo krenule od kuće. Idem na zajedničku molitvu pa na doručak i krećemo na groblje. Zatim cio dan dijelim knjige po Skadru. Fra Landi mi pomaže knjige. Poslije ručka Superior me vozi do mojih sestara. kofer i dva paketa u jednoj torbi prenijeti 86 .11. Poslije mise fra Aurelij nam se ponudio da nas odveze do Grude e Re. koja je bila prva objavljena u Albaniji od pf. Pred večer molim s. Na groblju je bilo jako dirljivo. Sve pripremim. posebno kada je nadbiskup tražio da dignu ruke svi koji su bili na toj prvoj svetoj misi 1991.

ali da mu je jako teško i da jedva preživljava. Taksisti dajem malo više eura nego što smo se pogodili i to od srca jer mi je Gospodin toliko dao da sam malo i trebala. Bio je zaista u deprimiranom stanju. Kad sam sjela. Kažu mi da je još tu u službi i ali sad nije tu. Stiže i neki taksista. kao što nam je Isus rekao: „Ne brinite se tjeskobno što ćete jesti ni u što ćete se obući. jedna žena u uniformi nas je lijepo pozdravila na albanskom s hvaljen Isus i Marija! Ona ide u Tuzi i nudi mi prijevoz. Svojoj Albanki se zahvaljujem i dajem joj knjigu za uspomenu. Do Podgorice bi me odvezao za 5 eura i svratio bi u Tuzi da ostavim knjige. Još ih zamolim da me preporuče nekome tko naiđe kakvim vozilom. čovjek mi priča da je on od onih Albanaca pravoslavaca iz okolice Skadra koji su davno prebjegli u C. Ovdje je na djelu ona Isusova: „Dat će vam se što ćete reći“. pitam za jednog starog oficira koji je nekad služio u Koprivnici i kad sam 1991. zna vaš Otac da vam sve to treba. A onda sam primijetila da bi i oni imali rado takvu jednu knjižicu. A ja nisam trebala više od 5 eura pa sam od sebe u znak zahvalnosti Bogu dala još 3 eura. Dok smo fra Landi i ja nosili stvari. „Da.“ Onda sam mu rekla da se sve vrijeme dragi Bog i za njega brinuo. i on mi nudi prijevoz. Kaže da još nikoga nije sreo tko bi mu takvo nešto rekao. U Skadru su mi sestre rekle da će me netko za 30 eura odvesti do Tuzija. Kad smo došli na crnogorsku granicu. U Salezijanskom centru tražim don Janeza koji 87 . U Tuzima sam našla jednu sestru kojoj sam predala knjige za obje biskupije u Crnoj Gori i za fratre.preko obje granice. prvi puta ušla u Albaniju zrakoplovom iz Mađarske i na povratku prelazila ovu granicu on je pozdravio svoje kulege i nešto im poslao u Koprivnicu što sam ja i uručila. Kažem mu da se pouzda u Boga i da dragi Bog ima blagoslov i za njega i njegovu djecu i da ih neće ostaviti ni bez kruha ni bez ruha. jer nikada nije bio ni gladan. Poklanjam mu još po jedan primjerak od svake vrste knjige. pa sam im dala s posvetom u znak zahvalnosti na pažnji i pomoći što sam doživjela na granici u prijelazu. Ja se sjetim da ima još par knjižica koje sam prevela na ćirilicu za srpski narod i izvadim da mu daju. Goru. tako je. Bio je presretan. Oni mi kažu da mu i posvetu napišem što sam rado učinila. ni bos. Prihvaćam takvu fantastičnu ponudu. ni gol. sestro!“ prizna mi na kraju i bi podignut. samo nešto ostavljam za salezijance u Podgorici.

Pogled je prelijep. Kakav lijep osjećaj hodati po zemlji koja je posvećena presvetom Trojstvu i svecima! Oko 14 sati stižem u istočno Sarajevo. primjerice prema samostanu svete Trojice. uz njegov radostan osmijeh. samostanu sv. Saznajem da je s Kosova a u Sarajevu studira medicinu. nedostajalo mi je nešto centi. Don Janez mi reče da će me odvesti na autobus koji polazi u 7 i 40. dobivam toplu sobu s tušem. Presretna sam se probudila u noći i napravila bdijenje.11. Kažem im da ih imam u kući. Kad sam izišla na cesti kod raskrižja. Kad smo 88 . jeste li Vi Albanac ili Crnogorac?“ Kaže mi da je pravoslavac Crnogorac. Nekoć je bila jako bolesna i boraveći par dana u svetištu u Laću potpuno je ozdravila. Ustajem ranije i molim se. Javljam se u firmu jer me čeka upakirano nešto knjiga. ovoga puta sam odlučila da ipak nešto pojedem da mi ne bi bilo zlo na putu. Bili su u njemu ljudi koji su kod mene dolazili na molitvu. Kad sam izvadila novac. kupujem kartu za 16 eura i ostaje mi još jedan euro i nešto centi. moja Gospe! Vozimo se krivudavim putem po vrhovima brda i planina uz kanjon rijeke Pive. pa pitam prodavača u buregdžinici koliko je burek (tamo je burek i pita sa sirom). odnosno zahvaljujem se dragom Bogu na svemu što mi je dosada pomogao u ovoj misiji. Poklonim mu tu još zadnju knjižicu na ćirilici molitve. Za uspomenu i sjećanje dajem joj po jedan primjerak svake knjige koje sam bila sebi ostavila. bila je noć i neugoda za čekanje nekog prijevoza. Taksi bijaše preskup. Iako petkom postim.me srdačno prima s jednom sestrom franjevkom. Trebam odatle do stanice koja je u centru grada. Šćepana itd. Sad je drugi tjedan kako sam na putu. Hvalim Te. Kad je tako ljubazan. Polazim s jednom djevojkom na tramvaj. ali mi čovjek dade burek. oko 15 maraka. Strelice pokazuju put prema nekom samostanu. U jednom momentu neki auto mi stade. odlučim mu dati jednu knjižicu pa ga pitam: „Oprostite. za Sarajevo. Naš Bog je silan Bog! Nalazim autobus za Travnik koji će krenuti za pola sata. Kod vozača stoji ikona Bogorodice. Rastajemo se kao stare poznanice. da ih usput podignem. Nakon večere i razgovora. a vode sam imala u bočici. Ulazim u autobus. Pitaju me imam li kod sebe koju knjižicu molitvi. U Podgorici u petak 5.

89 . Dakle. u Travnik. bila je neka posebna providnost. a ne samo da se dijele knjige. Treći puta netko se ponudio da odveze mene i sestru i da vidi te krajeve. Franciskom i jednim svećenikom do Skadra.stigli kući. mi malo. dajem im knjige koje će ponijeti za mladence u Zagreb i za tatu i mamu tu.Aleluja! Moj sav trošak prijevoza nije izišao niti 60 eura. hvala i slava! I kad sam koji puta svoj novac od odmora čuvala računajući da će mi trebati dok budem knjige dijelila po Kosovu i Albaniji. toliko susreta u milosti što i nije moguće opisati što će tek u nebu biti vidljivo . Na kraju sam s ostatkom novca otišla u firmu i naručila knjižice na hrvatskom jeziku i masovno dijelila po domovima i bolnicama. dragi Bog se ne da nadmašiti. Isti dan sam svima podijelila knjige. Prvi puta sam išla sa s. Drugi puta sam potrefila kad je bila posveta katedrale u Prištini pa sam taj dan svima po Kosovu podijelila i još navečer biskupov vozač džipom se vračao za Albaniju i ja sve knjige prevozim bez novca. a danima na putu i sve knjige dostavljene tamo gdje je trebalo! Tako može samo dragi Bog slagati i providjeti u našim potrebama! Hvala Mu i slava za sve! Svaki puta kad sam trebala dijeliti knjige. Tamo sam našla sve sestre i svećenike na duhovnoj obnovi. a da ja za to nisam ni znala. a On obilato! Neka Mu je čast. Eto tako je dragi Bog imao misiju do zadnjega i po putu.

ispovijedi Gospodin je doveo ljude k meni. To je naš poziv: trajno se truditi oko svetosti. Velika je duhovna utjeha kada dođemo k svećeniku i čujemo utješne riječi: „Oprošteni su ti grijesi.“ Dok nastojimo izbjegavati grijeh. ali da ima ozbiljnih moralnih problema. Zvat ću ga Ivan. Ivan mi je rekao da je katolik i da ide na misu svake nedjelje. makar zbog svoje slabosti opet i opet griješili. Oni dolaze k meni i govore mi o svom nutarnjem životu. o moralnim problemima koje imaju. Već deset godina nije išao. Često se pitam zašto ljudi danas ne idu češće na ispovijed kao što su ranije išli. češće se sjetim Isusa na Njegovu kalvarijskom putu. Nismo li možda izgubili poštovanje prema sakramentu pomirenja jer više ne uočavamo strahotu grijeha? Nije li to možda stoga što ne cijenimo dovoljno Isusovu muku i smrt. jer je prije deset godina imao neugodno iskustvo u ispovijedi. Misleći na to kako se borimo s grijehom. ne znam što da činim. Bojao se ići na ispovijed. znamo da nas sakrament pomirenja čisti. Kao katolici nemamo boljeg načina da očitujemo svoju želju za svetošću nego da dođemo k Isusu moleći Ga da nam oprosti i da nam dade milost da nastavimo put. koju je za nas podnio? Možda dovoljno ne uočavamo što je za nas podnio? Možda dovoljno ne uočavamo da je za dobivanje Njegova oproštenja potrebno ispovjediti svoje grijehe i osloniti se na Njegovu milost? Mnogo je lakše težiti za svetošću ako redovito pristupamo Isusu u ovom sakramentu. ali se opet digao. Jednom me je u misiji čovjek zapitao može li razgovarati sa mnom. Bojao se pristupiti svećeniku. 90 . Sigurno nije stoga što bi manje griješili. Po čestom slavljenju pokorničkog slavlja sv.POGLAvLJE PEtO LJEPOtA ISPOvIJEDI Redovito pristupanje ispovijedi donosi veće poštovanje ovoga sakramenta. Truditi se oko svetosti nastojeći ustati i nastaviti put. I tada je zaplakao: „Sestro. Plašim se. On je više puta pao. Iznio mi je brojne pojedinosti svog problema. makar to nije njegovo pravo ime.

91 . čovjek koji može otvoriti mrežu je svećenik kojega Bog upotrebljava da dade opipljivu potvrdu oproštenja i ozdravljenja. Ivanu sam tada rekla: „Ja ću moliti za Vas Isusa da Vam dade odvažnosti. Vi ste bili na ispovijedi kod mene.“ Saslušala sam ga i ispričala mu o novom obredu pomirenja i kako ja gledam na sakrament. Sakrament mi je davao nadu u Božju milost i snagu pred napastima. vi nađite svećenika.“ Grešnik je uhvaćen u mrežu. On je teško prihvatio da će mu Isus oprostiti. kao da ju je netko bacio na njega i zatvorio ga u nju.“ Poslije deset godina. Protumačila sam mu da sakrament pomirenja oprašta počinjene grijehe i daje milost koja osposobljava čovjeka da iskorijeni grešne navike u svom životu. Ili. Ivan je pokušao posvetiti sebe i nadići vlastitu grešnost bez Božje pomoći. a ne radi pravednika. a ne što ne bi željeli poći. ljudi misle da će svećenik promijeniti mišljenje o njima ako dođu tražiti oproštenje grijeha i ne znaju kako to učiniti. Spoznala sam da je Ivan činio mnoge stvari da bi zadovoljio Bogu za grijehe. Činim sve što mogu da bih popravio što sam zgriješio. Ali ono što ste rekli meni. Otišao je čovjek sretan i zadovoljan. ledenjak je opet virio iz vode. Sve ću srediti sa svećenikom kojemu ćete ići na ispovijed. Čovjek je pritiskivao ledenjak i konačno ga je uspio gurnuti pod vodu.“ To mi je dalo shvatiti da mnogi ljudi ne idu na ispovijed samo zato jer su zaboravili kako se ispovjediti. ali ja nisam svećenik i ne mogu Vam dati odrješenje. Tada me je zamolio: „Sestro. Zbog mnogih promjena u katoličkoj Crkvi. On je rekao: „Ali ne znam kako ići na ispovijed. Pokušao je dokazati Bogu da Ga ljubi i doista je bio iskren vršeći sve vrste dobrih djela.znam da ću ići u pakao. a ja ću ići na ispovijed.“ Rekla sam mu: „Dobro. Mreža predstavlja grijeh. Nije mogao shvatiti da je Isus došao radi grešnika. Sjećam se da sam mu rekla kako sam sve manje padala u grijehe. Svećenik je bio pun razumijevanja i uveo ga u pravo kajanje i u iskustvo pravog obraćenja. čim sam više primala taj sakrament. idite i kažite i svećeniku u ispovijedi. A kada se vraćao. druga slika nam pokazuje čovjeka uz jedan ledenjak kojemu je virio iz vode tek maleni njegov ledeni vrh. Već godinama nisam išao. došao je na ispovijed. ali izgleda da nisam u stanju to nadići.

To oružje je osjećaj krivnje. To znači da nas ljubi. molim Te. mogao je reći Petru: „Prije nego se pijetao dvaput oglasi. To je ljepota našeg dobrog i milosrdnog Boga. kajanju i duhovnom rastu moramo shvatiti da sotona ima veoma osjetljivo oružje koje upotrebljava da obeshrabri duše u njihovu traženju Boga. Ne smijemo dopustiti krivnji da nas zgnječi do zemlje. Razlika između Petra i Jude bila je u sposobnosti da kaže: „Ja sam doista zgriješio i zanijekao svog Učitelja.“ Govoreći o grijehu. Ali Petar je oprostio sebi. Isus. Prije nekog vremena. jer je njegov brak bio u velikoj teškoći. Ne moći oprostiti sebi – jest oholost. On i njegova žena imali su 92 . Na ispovijedi nam Isus oprašta grijehe. „Znajte. sestro. opet sam zgriješio.8).Nakon tri mjeseca govorila sam s tim mladim čovjekom.29-31). Bio je strašno smeten. Moramo ponizno prihvatiti sebe i reći: „Isuse. Krist za nas umrije“ (Rim 5. Rekao mi je da sada ide često na ispovijed. Pavao kaže: „Dok još bijasmo grešnici. To im oduzima radost Gospodnju i sprječava ih u primanju Gospodnjeg oproštenja na osoban i svjestan način. pokajao se je i gorko plakao zbog svojih grijeha (Mk 14. Jedan od mojih omiljenih svetopisanih događaja je onaj o Petru koji kaže Isusu: „Nikada te neću ostaviti“ (usp. ja još imam napasti.72). Shvatio sam da napast nije grijeh i da mogu doći natrag k Njemu i dobiti snagu da nadvladam grijeh. Sv. došao mi je jedan gospodin. Mk 14. ali kada je Gospodin pogledao na njega. Gospodin mu ne bi bio povjerio službu da vodi braću i da ih sokoli. makar su to već ispovjedili. Kada smo učinili nešto grešno i osjećamo se krivima.“ Istina je da je Petar zatajio Gospodina. oprosti mi!“ Zatim ustati i nastaviti put. I nadodao je. ali On mi je oprostio. Hvala Vam što ste me poučili da Isus nije strogi sudac. ali nisam nikada ponovno pao u taj grijeh. Ne smije nas dovesti do očaja ili depresije. Tako znamo što trebamo ispovjediti i okajati. nego da je pun samilosti i da čeka da me zagrli i primi natrag kao i rasipnog sina. Ali neki ljudi osjećaju tešku krivnju koja visi nad njihovom savješću. triput ćeš me zatajiti. kada sam držala duhovnu obnovu u jednoj župi. Postoji zdravi osjećaj krivnje.“ Juda nije mogao oprostiti sebi i nije mogao primiti Božje oproštenje. to je odgovor savjesti. makar samo u grijehu. Da to nije učinio. koji nas dobro poznaje.

Sve što sam mogla učiniti bilo je da mu kažem: „Molimo i ne odustanimo“. jer je ženidba bila blagoslovljena u crkvi. ako ne bude išlo. Odvela sam ga u crkvu pred svetohranište. Ali vi možete moliti Isusa da vam dade nadnaravnu snagu. dobrohotnost i drugi. svi njegovi savjetnici su mu govorili: „Ja bih je napustio“. Jednog dana mi je telefonirao i rekao: „Sestro Svjetlana. ali se povežite s Isusom. Ali te večeri Božja ljubav je obnovila njihovu ljubav i oni su se osjećali kao tek vjenčani. Rekla sam mu da će to biti test njegove vjere. u isto vrijeme. Suosjećala sam s njim. želim vam zahvaliti. Sve nas Isus ljubi. Ako vi sami želite ozdraviti svoj brak. Osjećao je u srcu da Gospodin ne želi da on napusti svoju ženu. jer katkada trebamo ustrajati u molitvi i posredovati za nekoga. Svaki put.. on je morao otputovati negdje daleko. jer je bila sakrament. kada je razgovarao sa mnom. Situaciju je još više zaplelo i to što je on imao dokaze da mu je žena bila nevjerna. kada molimo za druge.. Čovjek je rekao 93 . ali ćete dobiti snagu da ustrajete. Činjenica da je on znao za nevjeru svoje žene bila je zaprekom očitovanja njihove međusobne ljubavi. On nas ne prestaje ljubiti. Otišao je bračnom savjetniku koji mu je rekao neka joj dade ultimatum i. Bog može djelovati također i u našim životima i možemo doći do vjere da se i čudesa događaju.“ Ispričao mi je tada o divnom duhovnom iskustvu koje su imali on i njegova žena. nego im je dao darove Duha Svetoga. jer nije mogao prihvatiti rastavu kao odgovor na svoj problem. radost. vi to ne možete ostvariti. Jedne večeri su njih oboje osjetili Božju prisutnost. makar Ga mi uvijek odbacujemo. poticala sam ga da ne klone. očitovali su se i plodovi: ljubav. Rekao mi je: „Ja volim svoju ženu“. Ali. Veoma je teško povezati se s nekim koji vas odbacuje. Govorila sam mu da je Isus rekao da nije ništa nemoguće onome koji vjeruje. neka zatraži rastavu. mir. Poslije toga. Rekla sam mu da je porast vjere plod ustrajne molitve. Čovjek je rekao da ga je to potreslo. Bog ih je preobrazio.međusobno mnogo teškoća i nisu mogli komunicirati. Bog je uslišao naše molitve. To neće odstraniti patnju i bol odbacivanja. Ne samo da je obnovio njihovu ženidbu. Objasnila sam mu da. a nije znao što bi činio. Telefonirao mi je da molim za njega.

ali vam pokazuje smjer kojim trebate ići“. put – kaldrma vodi do sela. pa da se mognu ponizno ispovjediti. ustala sam potpuno naspavana. a imaju četvero djece. čovjek se ponudi da će me odvesti kući poslije molitvenog susreta i kaže da ide u selo. ali ste mi govorili što će Isus učiniti. Išli smo sat i pol do tamo. Dogodilo se da sam se nalazila u gradu u kojemu je on živio i rekla sam mu neka dođe. nadam se da Vas neću uvrijediti. „Kao prvo. Drugi slučaj. ali Vi ste mi bili putokaz prema Isusu. Iako sam kasno legla. Po našem odlasku supružnici su cijelu noć ostali u ugodnom razgovoru i nakon nekoliko dana došli su kod mene da ih oboje pripremim za ispovijed. Molimo za sve iz obitelji i iz roda da im Isus otkupi svaki njihov grijeh Svojom svetom krvlju. rekao mi je: „Sestro Svjetlana. misleći: Zašto da živim ovako?Ali svaki put. moleći Boga da ljudi ne legnu. borovi se savili pod njim. Kada je došao k meni. „Naučio sam dvije pouke iz ovoga“. ne mogu nikada smatrati svoj brak kao nešto što se samo po sebi razumije. ne smijem nikada podcijeniti snagu molitve i nadnaravnu pomoć koja po njoj dolazi“. rekao je on. Niste me Vi tu doveli. osjećao sam se kao da idem na sud za rastavu. a da mu je i brak u pitanju. Dragi Bog zna potrebe svakog ljubljenog djeteta. Sve me je to tako pogodilo da sam odmah odlučila poći s njim. da mu je brat bolestan. 94 . Razgovor bijaše jako otvoren i ugodan s biblijskim citatima koji su bili dani za određeni momenat. Planinu je prekrio snijeg. Žena nas je srdačno dočekala i muž je izišao ugodno iznenađen. Kao drugo. Ja sam ljubio svoju ženu. kada bih išao na posao. Vi ste me okrenuli na drugu stranu pokazujući mi na Isusa. Mnogo puta. ali joj to nikada stvarno nisam rekao. Učinila sam to s najvećim zadovoljstvom. kada sam s Vama govorio.da me želi posjetiti. Ponovimo biblijske citate i tako ih ugodno podignute ostavljamo i vraćamo se presretni. Danas Vam zahvaljujem jer je to uloga putokaza – on vas naime ne vodi tamo kamo želite ići. Prelazimo u molitvu za abortiranu djecu.

Vjerovala je da će ozdraviti ako Ga dotakne. Netko je tu bio s iščekivanjem i uvjerenjem da će sve dobiti ako dođe k Njemu. jer su Ga svi htjeli vidjeti. a On joj reče: „Zbog svoje si vjere ozdravila“. ispružila ruku i dodirnula Ga. I dotaknula Ga je i prema evanđeoskom izvješću. Ali ta žena je mislila samo na jedno. kao što je učinila i ova žena“! Mi katolici često zaboravljamo da možemo učiniti mnogo više nego li samo dodirnuti Isusa. U pričesti primamo Tijelo i Krv Njegovu. Dakle. mnogi kažu otprilike ovo: „ Kad bih samo mogao dodirnuti Isusa! Zar ne da bi bilo divno doći u dodir s Isusom“? Ili pak kažu: „O.40-48) susrećemo ženu kako u mnoštvu traži Isusa. primamo Euharistiju i Gospodin nas uzima u svoj posjed. s velikom nadom da će Ga naći. I ta žena se probila u sred toga mnoštva. Kad čitaju ovaj odlomak Pisma. kako kaže Sveto Pismo. Rekla je sebi: „Ako se samo dotaknem Isusa. Gospodin dolazi po snazi zaređenog svećenika i pretvara kruh i vino u svoje Tijelo i Krv. Ima mnogo činjenica o tome koliko su trpjeli da bi je u progonstvima sačuvali. Isus se naglo okrenuo i zapitao: „Tko me je to dotaknuo?“ Apostoli kao da su Ga zapitali: „Na što misliš kada kažeš da Te netko dotaknuo? Mnoštvo Te gura i pritišće!“ Ali. Nitko joj nije mogao pomoći.POGLAvLJE šEStO OZDRAvLJAJUĆA SNAGA EUhARIStIJE Kod Luke (8. a ne samo fizički. Za vrijeme teških progonstava svećenici nisu smjeli slaviti 95 . Godinama je bila očajna zbog svog zdravstvenog stanja. znam da ću ozdraviti“. Povjerovala je. Na Gospodnji poziv „Uzmite i jedite“. Tada je pogledao na ženu i ona je došla naprijed. Naš je narod kroz stoljeća skupo plaćao svoju katoličku vjeru. Isus je znao da je tu bio netko tko Ga je dotaknuo VJEROM. Čula je za Isusa. Mnogo ljudi je guralo Isusa. dodirnuo bih Ga s vjerom. mi smo doslovno obuzeti i opsjednuti Isusom. pa i dodirnuti. da sam živio kada je i Isus živio! I da sam mogao doći k Njemu! Doista.

I sestra je izvadila nekakav smotuljak. misu. i ja sam se zavjetovala nositi križ doživotno. sve će nam srušiti. U crkvu je donesena jedna mlada djevojka. ali naravno. to si Ti.“ Srećom. Kažem joj da joj nisam rekla da nosi križić. tako i po Kosovu. jer je muslimanka. ne samo da učini pretvorbu kruha u Tijelo nego i ono što je svećenik molio za svoj 96 . Drugi tjedan silazim niz stepenište idući kući. Ante u Albaniji. Izgled nazočnih lica me je naveo na misao: „Oni živo vjeruju da je to Isus“. Mnoštvo siromašnog naroda došlo je na misu. zazivajući snagu Duha Svetoga da ih posveti i učini da postanu „Tijelo i Krv“ Isusova. Kao oltar svećeniku je služio stari stol.“ Za vrijeme mise svećenik ispruženih ruku moli iznad kruha i vina. Sjećam se da sam mislila: „Moj Bože. a odlazeći sve nas je pozdravila. Prišla sam njenoj sestri i šapnula sam joj: „Ako ima kakve amajlije na sebi. Počela je sve pratiti. ja sam ovdje ozdravila. Samo si Ti mogao izmisliti tako domišljat način da tako postaneš prisutan u svom narodu“. to si stvarno Ti. U njegovom nastupu očitovala se duboka osobna vjera u Isusa i u narod koji je sudjelovao u sv. Bila je to muslimanka s juga Albanije. misi.misu. i u tamnim noćima prikazivali. Duh Sveti je sišao. prekrižila se i bacila u smeće. spustili su je na sredini crkve. Tog časa sam u dubini srca i sama osjetila: „Dragi Isuse. Pod sv. To je težak slučaj. Morali su se skrivati i u planinama da bi je. svi su podizali oči klanjajući se Gospodinu. To može izgledati i kao kruh i čaša. Ako je primaknu oltaru. kako po Bosni. A u stvari. Uzela sam ga. Služio ju je svećenik koji je preživio sve progone Crkve u Enver Hodžino vrijeme. A ona će mi: „Sestro. tu se ne može ništa učiniti. Kad smo se približili posvećenju. sva radosna i s križićem na vratu. Divila sam se svećeniku i njegovom miru pri slavljenju svete liturgije. štO ISUS MOžE UČINItI U SvEtOJ MISI Tu istinu sam shvatila dok sam prisustvovala misi u svetištu sv. koja se je opirala i vikala. a ona ide u svetište. odbaci joj ih“. Nastavila sam pratiti sv. misom djevojka se smirila i podigla. katkada.

mise. Za njih je to bilo živo iskustvo Isusa. jer je ona čudo i otajstvo (tajna). Oni su došli sudjelovati s Isusom u slavlju koje On prinosi svomu Ocu. To je važno i to je ono što Isus može i hoće učiniti za sve nas. On je hvalio ljude zbog njihove vjere. Duh Sveti je djevojku potpuno ozdravio! Kao i žena iz Evanđelja i te osobe s djevojkom (iako inovjerci) došli su Isusu s iščekujućom vjerom. a ipak vjeruju!“ To je nama katolicima veliki izazov. NE OSJEĆAJI Počeli su mi dolaziti ljudi i govoriti: „Ništa ne osjećam na misi“. niti kritički slušati njegovu propovijed ili promatrati njegovo služenje sv. Euharistiju mi ne možemo protumačiti. Nigdje u Božjoj Riječi ne nalazimo da bi Isus rekao: ‘Spasit ćete se po svojim osjećajima’ ili ‘ozdravit ćete po svojim osjećajima’. Nije sve u tome da dovedem ljude na sv. misu. A vjerovati znači osloniti se na ono što ne vidimo“. Imam divna iskustva milosti kad sam počela stavljati Euharistiju u središte svojih pouka i kateheza u duhovnim obnovama. po zaređenom svećeniku koji uprisutnjuje za nas Krista u Euharistiji. vJERA. Ne uprisutnjuju Krista u Euharistiji osjećaji. Lako je bilo prihvatiti Isusa kada je činio čudesa i raznovrsne znakove i znamenja. u poglavlju 6? Sjetimo se da mnogi od Isusovih učenika i sljedbenika nisu mogli vjerovati Njemu kada je rekao da je za spasenje potrebno da jedu njegovo tijelo i piju njegovu krv. nego mi trebamo Isusa. ali je teško vjerovati kada ne možete shvatiti i 97 . Na to uvijek odgovaram: „Vjera i osjećaji su dvije različite stvari. Isus je tu. nego snaga Duha Svetoga. nego trebam učiniti da ti ljudi u njoj pobožno sudjeluju i kažu Isusu da Ga ljube. po župama i misijama. Postali su dio tog prinosa. za čitav svijet. Nisu došli jednostavno gledati što svećenik čini. Ne treba Isus nas. Vjerujem da je to dar o kojemu je Isus govorio kod Ivana.narod. Ostavila sam tu planinu s posve novim shvaćanjem Euharistije. Ono što vrijedi nije shvaćanje u glavi nego vjerovanje u srcu. Isus je rekao: „Blaženi koji ne vide.

bio je upućen i prvim učenicima. ali Kruh koji će On dati silazi od Oca i daje vječni život. kasnije ću vam to protumačiti“? Je li rekao: „Olakšat ću vam vjeru. Opet i opet im naglašava da moraju jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv. Mnogi su rekli: „Do sada je bio veoma razborit. nakon što je umnožio kruhove i ribe i gladne ih nahranio. 98 . Izgledao je kao svaki drugi čovjek. Pozvani smo da vjerujemo da je Isus u Euharistiji i da nas ljubi. Kako oni mogu jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv? Kakva je to nauka? To zvuči gotovo strašno. Oni nisu imali ono što mi imamo: spoznaju da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Znate li što je učinio? Pustio ih je da odu. koji je upućen nama. ali su ipak mislili: „To je teško prihvatiti“. Tada dolazi čas kada učenici počinju pogledavati jedan drugoga. On će im dati Sebe kao jelo. to je bilo prije uskrsnuća. Promatraju Ga s nevjericom. Nisam stvarno mislio kako ste me shvatili“? On nije tako postupio. Pazite. Màna Mojsijeva nije spašavala ljude. Kratko govori svim svojim učenicima. Isti izazov. Oni su živjeli s Isusom dok je bio u svom fizičkom tijelu. On je Kruh života. a ne što je On pravi Kruh koji je sišao s Neba. Teško im je vjerovati što govori. svjedočanstvo apostola poslije Duhova. krivo ste me shvatili. Tu je Isus koji stoji u svojoj nešivenoj bijeloj haljini. ali gle što nam sad govori? Da trebamo jesti Njegovo tijelo pa da ćemo tako imati život!“ Mnogi su samo mahnuli glavom i napustili Isusa. Za njih je to bilo čak i teže. to je izazov kršćanima. Tada se obratio onim ljudima koje je htio ispuniti snagom da Ga mogu pružiti njegovoj Crkvi kao hranu. Ali. Zamislite samo ovaj prizor. Kaže im da ih ljubi. posve ljudski. dvije tisuće godina predaje. I ražalostio se je što su tako mnogi izrazili nepovjerenje prema Njemu. Zahtijevao je od njih da vjeruju nevjerojatno tešku stvar. Ona nije davala vječni život. Izazvao ih je: „Što je s vama? Hoćete li i vi otići?“ Možete li zamisliti siromašne učenike koji su Ga istinski ljubili. a oni moraju jesti Njegovo tijelo i piti njegovu krv. a On im govori da će im predati Sebe kao hranu. Saopćava im da je On taj Kruh. Što je Isus na to učinio? Je li išao za njima i rekao im: „Nemojte odlaziti. Predbacuje im da Ga slijede jedino stoga jer ih je čudom nahranio.kada ne možete vidjeti stvari svojim očima.

koja se za sve prolijeva na otpuštenje grijeha“. vidjet ćete da Isus nije kazao: „Ovo izgleda kao sveti kruh“ ili „Ovaj kruh će biti blagoslovljen“. Tko jede ovaj kruh. Krv novoga Saveza. Bilo je to proročko učenje. On će nagraditi našu poslušnost njegovoj Riječi koju prenosi Učiteljstvo Crkve. Mislim da apostoli nisu ništa posebno osjećali kada su bili izazvani na tu vjeru. našu vjernost predaji. Ne. Tako je i s nama kada idemo na misu. Ivanova Evanđelja čitamo da je pogledao na Učitelja i rekao: „Kome da idemo? Mi vjerujemo i znamo da si Ti Sin Božji!“ Prihvatili su Isusa i ljubili su Ga toliko da su mogli vjerovati što je rekao. progovorio je u ime ostalih učenika. kojega je Isus izabrao da vodi Njegov narod. Ako pročitate poglavlje 6. da vjeruju u nešto što još nisu vidjeli ili što vjerojatno nisu mogli shvatiti. Jedna poredba mi pomaže da lakše uđem u veliko otajstvo Euharistije. mada nam je mnogo od toga nerazumljivo i teško prihvatljivo. učenju i dogmama naše vjere. pa i više mjeseci nakon što se je to dogodilo i biti 99 . Trebamo misliti na ono što je Isus učinio jer je Petar ispovjedio svoju vjeru u Njega. Marka i Luke. kod Ivana. kao olimpijske igre. On je rekao: „Ovo je kruh koji je s Neba sišao. Isus nije samo govorio. makar nisu mogli shvatiti kako će se to ostvariti. Ja Ga sada idem primiti“. Ovo je Krv moja. U poglavlju 6. živjet će uvijeke“. Mogu gledati jedan događaj. Ljubim katoličku Crkvu i vjerujem. A u izvještaju o Pashalnoj večeri kod Mateja. vjerujem da je on izabran od Isusa Krista. U skladu s vjerom katoličke Crkve i s naučavanjem Učiteljstva svaki katolik treba biti u stanju reći Petrove riječi: „Kome da idemo? Mi vjerujemo i znamo da si Ti Sin Božji“. Zahvaljujem Bogu što mi je dao vjeru da mogu gledati na papu Benedikta XVI. Kao redovnica vjerujem da Kristov namjesnik autentično tumači Kristovu misao. nego je i činio. kao što je nagradio vjeru apostola. Uzimamo primjer televizije. i reći: „Dà. Isus kaže: „Ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje.Petar. Svake nedjelje dolazimo na Euharistiju s Petrovom vjerom i kažemo: „Vjerujem da je to živi Krist koji je danas sišao na oltar. Sveta misa i vjera u Euharistiju ne počivaju na osjećajima.“ Uvjerena sam da će Gospodin nagraditi našu vjeru.

Netko može reći o misi: „Ne razumijem je. snagom Duha Svetoga. ali vjerujem u nju. po tom divnom čudu svete mise. bez zanosa nad onim što se čini. Dok promatram takav događaj. svim narodima svih vremena. uočavam da Ga susrećem na dva konkretna i snažna načina. Naše crkve su često ispunjene ljudima koji dolaze i odlaze nepromijenjeni. Vjerujem da po svetoj misi. ozdravi i oslobodi. Ali Isus je prinio jednu žrtvu i ona je bila dovoljna da sve očisti i donese otkupljenje čitavom svijetu. Trebamo u nju uložiti napor. vaš život će se izmijeniti. nije li možda posrijedi nedostatak iščekujuće vjere da Mu dopustim dodirnuti u moj život i odgovoriti na moje potrebe? 100 . I vi se pitate: „Je li to Isus? Je li se On izmijenio? Ne ispunja li On svoja obećanja“? Ili.uzbuđena kao da se to upravo ovog trena događa. Tu jedinu žrtvu mi svakodnevno proživljavamo s Isusom. mi stvarno proživljavamo kalvarijsku žrtvu.“ Ako dođete na misu s pravim raspoloženjem. Đakon ili svećenik. Vjera je opredjeljenje. smrt i uskrsnuće Kristovo. židovski svećenici su trajno prinosili žrtve da ih očiste od grijeha i dadu zadovoljštinu. te niti ne zahvalimo Bogu za to. Isus je samo jednom trpio. primam svoju snagu. Možda dolazimo na Euharistiju i jedva čekamo da se završi. to je kao da ga stvarno doživljavam. Susrećem Ga po navještenju Božje Riječi. muku. niti Ga slavimo što nam se dariva. ne osjećam ništa. Kao što kaže poslanica Hebrejima. posve živa. primam hranu za svoju dušu. Kada primam Euharistiju. Za stolom primam Gospodnje Riječi kao usmjerenje i vodstvo na svom životnom putu. DODIRNUtI ISUSA U EUhARIStIJI Čudim se kako mnogi od nas pristupaju Euharistiji samo tjelesno prisutni. Ako istinski vjerujem da susrećem Isusa. koji naviješta Evanđelje. Prošao je kroz svoju muku. tada mi aktualno pruža Božju Riječ da me ona očisti. u misi. U Euharistiji primam hranu koja me jača da sprovedem u život što sam upravo čula naviješteno u Evanđelju. Mogu se uživljavati s trkačima i plivačima. smrt i uskrsnuće – samo jednom. bez ikakve vjere.

U svetoj misi On nam daje hranu za dušu i hranu za tijelo. ima od Boga zadaću da molitvom blagoslovi svoju djecu. On je Isus koji je ozdravljao. govoreći da je svećenik dosadan. nakon povratka kući. danas i uvijeke. ili da nije praktičar. Rekla sam im da svaku večer mole za Ivanovo zdravlje. da mole skupa s ostalom svojom maloljetnom djecom. U pitanju je naša vlastita vjera. Crkva nas obvezuje da prisustvujemo misi. Možemo okrivljivati svećenike zbog svoga pomanjkanja vjere. ili je odviše strašljiv. Znam da ne smijem dopustiti da se svećenik postavi između mene i Isusa u Euharistiji. kako vidimo u Evanđeljima. Trebamo usmjeravati pogled iznad sebe i iznad svećenikova čovještva da uočimo Onoga koga on predstavlja na misi i što On čini. I ispričao mi je da su. kao glava obitelji. pa makar izmolili samo jedan Očenaš ili jednu Zdravomariju. Otac mi je sramežljivo rekao: „Sestro. Rekao mi je: „Sestro. ili da je odviše glasan. imam vam ispričati lijepe stvari“. svoju obiteljsku zadaću. ne znamo mi baš moliti“. ako svećenik ima veliku vjeru. svake večeri poslije jela molili Isusa za Ivanovo ozdravljenje. Trebamo biti ojačani za svoje putovanje. Imao je tumor. ne zato jer nas Isus treba.“ Objasnila sam im da otac. Ustanovili su da to oni s radošću rade .Isus je isti jučer. da bismo živjeli u svijetu na koji Isus reče da će nas mrziti. POStUPNO OZDRAvLJENJE SvJEDOČANStvO ČASNE SEStRE BRIDGE MEcENE Maloga su mi Ivana doveli njegovi roditelji. O njima nisam čula ništa od onih dana otkako smo zajedno molili za Ivanovo zdravlje. Oko dvije godine poslije srela sam oca. I majka ima. ali svećenik nije stvarno prijeporna točka. Potaknite i djecu da i oni mole Isusa da im ozdravi brata Ivana. mnogo će učiniti za radosno i plodonosno bogoslužje. On će ispuniti svoja obećanja odgovarajući na potrebe svoga naroda. 101 . Istina je. jer je i Njega mrzio. nego jer kao što dobra Majka zna da mi trebamo Kruh života. Odgovorila sam mu: „Važno je da govorite Isusu. I svoju su djecu poticali na molitvu. također.

šesnaest mjeseci. da i poslije Ivanova ozdravljenja. reći ću vam još i ovo u vezi sa sinovim ozdravljenjem. jer to koristi. tumor kod djeteta je rastao. oteklina se počela smanjivati. Vi ste to činili vrlo dobro’. Tada sam zapazio da su se kroz te dvije godine molitve naša djeca izmijenila. djeca ne bi nikada doživjela tu preobrazbu. moleći se. Zabrinuti roditelji su se usredotočili samo na jedno – na oteklinu koja je postajala sve veća. 102 . otprilike. „Od ovoga stvarno nema koristi“.“ Dodao je. dok nije posve nestala. Oteklina je i dalje rasla. Da se ozdravljenje dogodilo odmah. Otac je postajao malodušan. Ali je majka ustrajala: „Nemojmo prestati. liječnik nam je rekao: ‘Ma. ali Ivan nije oslijepio. nastavite i dalje činiti. sada već odrasli. „Sestro.Kako su mjeseci prolazili. sva djeca. Nakon. rekao je. To je postalo dio njihova života i zajednička obiteljska omiljena molitva. Vremenom su. također. nikada poslije večere ne izlaze iz kuće dok se obitelj zajedno ne pomoli. Nastavimo moliti!“ I nakon sedam mjeseci Ivan je još bio živ. zapažali kako se sve više smanjuje. Kada je Ivan ozdravio. što bilo da ste činili. I liječnik je to pratio s njima. To je divan primjer postupnog ozdravljenja.

POGLAvLJE SEDMO
IZABRANI IZMEđU LJUDI Bog je Bog velike ljubavi. On se za nas brine na svaki način. Dao nam je sakramente da nas osposobi i ojača na našem putovanju kroz život. Budući da ovdje nije moguće govoriti pojedinačno o svim sakramentima, želim s vama razmišljati o jednom sakramentu koji zahvaća živote sviju nas, a koji je u ovom času povijesti teško napadnut. Govorim o sakramentu Svetoga reda, o sakramentu svećenstva. Budući da je svećeništvo teško napadnuto, ono treba, možda više nego li ranije, naš poticaj i podržavanje koje se temelji na našoj zahvalnosti Bogu na tom velikom daru. Za sve nas, svećenike i laike ovaj je sakramenat još jedan divan izražaj Božje vjernosti da nam osigura i preda svoj proročki navještaj. Po daru svećenstva svaki katolik je dotaknut. Po ovom sakramentu Svetoga reda možemo primiti Kruh života. Po njemu primamo sakramenat bolesničkog pomazanja i sakramenat pomirenja. Osim ovih posebnih sakramenata, po kojima ulazimo u zajedništvo s Isusom, koji nam daje život, koji nam oprašta i koji nas ozdravlja, svećenistvo nas dotiče na veoma mnogo načina. Na primjer; svećenik je prisutan kada smo u žalosti, kada smo na vjenčanju, kada smo ispunjeni radošću i nadom. On je prisutan kao otac da savjetuje, uputi i osokoli. Svećenik svaki dan moli za sve članove Crkve, za obraćenje grešnika, za pomirenje svih onih koji su se udaljili od Crkve. On prednjači čitavoj zajednici vjere moleći za mir, za siromašne, za grešnike. Zbog svega toga želim s vama razmišljati o sakramentu Svetoga reda. Kao mlada sestra imala sam veliku povlasticu da sam bila pod utjecajem majke Paule. Ona je bila provincijalka naše provincije, kao i s. Helene. Obe su one jako poštivale svećenstvo i svećenike. Sugerirale su mi da se za svećenike treba stalno moliti. Odobravala sam im, ali sam mislila kako trebamo moliti prije svega za narod, jer svećenici su i onako na pravome putu. Kroz dane koje sam sprovela uz njih, Bog me je pripremao za misijsko poslanje koje mi je povjerio. 103

Majka Paula je uživala kad bih ja dolazila u Zagreb. Morala sam joj pričati u detalje što i kako radim. Ona me je s ljubavlju i molitvom pratila. Govorila mi je mnogo o Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu, poticala me da budem dobra, sveta i revna redovnica. Puno je utjecala na moj život. Poštivala je svećenstvo i trajno je molila za svećenike. Kada se razboljela, ja sam bila kod isusovaca kao bolničarka. Išla sam joj u posjetu u Granešinu. Rekla sam joj da mi je žao da nisam sad u Granešini da joj budem pri ruci, a ona mi reče: „I meni je žao“. Sutradan je majka Branka došla k meni i molila me da idem u Granešinu i da će se s. Ljubica vratiti u Palmatićevu. Koja sreća za mene i za majku Paulu! Tako sam imala priliku vidjeti kako svetica umire. Kad joj se stomak podebljao, sama si je dijagnosticirala bolest, a doktorica je istu samo potvrdila. Sa svima se opraštala i pisala karte; sestrama i znancima na sve strane. Mnogi su došli da je vide pa i njen brat, s kojim je provela cijelo popodne. Puno smo molile, a kada bih ja prestala, misleći da spava, ona bi otvorila oči i rekla: „Moli.“ Voljela je ponavljati: „Dušo Kristova.“ Jedan dan joj kažem da ćemo uskoro slaviti imendan a ona će mi: „Ja ću gore.“ Zaista je tako i bilo. Preminula je 24.6.1984. NAPADI NA SvEĆENStvO Početkom 1960., i kasnije, dogodile su se mnoge izmjene u Crkvi zbog općih prilika i u Crkvi i u svijetu, kao i zbog Drugog vatikanskog sabora. Neke su izmjene imale teške posljedice za svećenstvo. Do najnovijeg se vremena svećeniku iskazivala čast, bio je uzdignut iznad svih i na neki način bio je udaljen od ljudi. Često je bio jedini učen čovjek u mjestu. Narod ga je tražio u svakoj potrebi, vjerujući da je on Božji čovjek, čovjek kojega je Bog izabrao. U novije se vrijeme sve otvorenije kritizira svećenike. Početkom 1970., na početku moje redovničke službe, zapazila sam da sam bila veoma kritična prema određenim stavovima i mišljenjima među klerom. A onda mi je došla misao; što li sam ja učinila da bih Bogu zahvalila na tom daru svećenstva, koji zahvaća i mene i sve ljude? 104

Doista, u sakramentu Svetoga reda svećenik kaže svoj „da“, te može biti svećenik za mene, za tebe i za svakoga od nas. Kada promatramo goblen koji visi na zidu, zapažamo samo završni plod umjetničkoga rada. Ne vidimo sav onaj trud i ljubav koji su u njega utkani. Tek na njegovoj poleđini, u mnoštvu onih šarolikih končanih čvorova, vidimo svu težinu njegove izrade. Slično tome, kada promatramo svećenika, vidimo njegove fizičke odlike i slabosti, a nismo ga vidjeli iza scene, kada ga je Gospodin s ljubavlju i vjernošću darivao vodeći ga do svećeničkog ređenja. Po molitvenom iskustvu dobila sam novo shvaćanje svećenstva. Dobila sam novu ljubav i duboko poštovanje prema sakramentu Svetoga reda. Tu se ne radi o jednakosti. Kao i kod svakog dara. Dar ne možemo zahtijevati ili na silu tražiti. Dar je slobodno darovan. Bog daje dar iz svoje velikodušnosti. Svećenik daje snagu – svoju snagu – čovječanstvu da mu omogući hraniti se Kruhom Života. Ljudi se dižu protiv svećenstva i gledaju ga samo kao službu. Svećenički poziv je kao malo sjeme posijano u srca mnogih ljudi. To sjeme mora imati dovoljno hrane da može rasti i donijeti plod. Mi smo stvorili pogansku materijalističku sredinu, ukorijenjenu u mudrosti svijeta što se je udaljila od Boga. Zbog te okoline, mladi ljudi koji prime sjeme svećeničkog zvanja, nisu sposobni odgovoriti svom pozivu. Tamo gdje svećenstvo nije cijenjeno, gdje je napadano i nije branjeno, malo po malo će izumirati. Izumirat će, ne zato što dar ne bi bio darovan, nego, jer ga odbacujemo, jer ga ne želimo, jer smo izabrali lažne bogove materijalizma i razne religije. Ima mnogo napada preko tračeva i ogovaranja, kojima podupiremo plan Sotone da još lakše uništi sveti dar svećenstva. Molimo i volimo svoje svećenike, častimo taj sakramenat. Gdje narod ljubi i časti svećenstvo i gdje zahvalan mu je, tu svećenička zvanja cvatu i razvijaju se. Tu je radost mladih ljudi odazvati se tom pozivu. Od apostolskih smo vremena bili blagoslovljeni od Boga sa 105

zatvarani i mučeni. POUČAvAtI DJEcU O SvEĆENStvU Započnimo s tim u prvim razredima pučke škole. koja je rodom iz Prenja Dubrave. Ti ljudi izigravaju pobjednike cinički izjavljujući: „Vidi što sve rade svećenici!“ Napadi na svećenike napadi su na sve nas katolike. pričala mi je kako je župnik don Ilija bio dobar. a bio bi siromašan. Ispričajmo im evanđeosku pripovijest o tom kako je svećenik čovjek koji nosi svjetlo svijetu. Poslije drugog svjetskog rata trojica potplaćenih komunističkih poslušnika krivo su svjedočili protiv imenovanoga sluge Božjega. Neki ljudi uživaju u vijestima o svećenicima koji izazovu neki javni skandal. gdje je don Ilija bio na župi. Tu su ga mučili i tukli. Kroz povijest čitamo kako su u mnogim zemljama svećenici bili proganjani. kako on treba predati čitav svoj život Isusu kako bi Gospodin mogao djelovati preko njega. da im objasni razliku između njihova oca i svećenika. Pozovimo svećenika da dođe u školu i slavi misu za djecu i da im objasni što znači Euharistija. i kao župnik i kao čovjek. Kroz stoljeća su sile zla pokušavale uništiti svećenstvo. Život su sva trojica završili jadno i tragično. Čak su mu i jezik počeli rezati i čupati. po Euharistiji i po naviještanju njegove Riječi. Moj rođak don Ilija Rezo proveo je 11 godina na robiji u Zenici. ali na drugačiji način. Jednoga od njih rođeni je sin kosom pokosio. a godinu dana u samici. Ako bi mu netko od ljudi htio dati novac za crkvu. Ja moram priznati da nikad nisam čula u svojih 43 godina djelovanja u Crkve diljem Evrope o grijesima koji se danas pripisuju svećenicima. Neka im Bog oprosti! Sestra Malog Isusa.svećenicima koji uprisutnjuju Isusa među nama. 106 . u istom zatvoru. on ga nikada ne bi uzeo. A znao je više puta ono što bi netko njemu donio kao dar odnijeti u siromašne obitelji. Danas u kršćanskim narodima vidimo uspon antiklerikalizma. kako je svećenik pozvan da bude otac. Svaki dan molimo s djecom i razgovarajmo s njima o svećenstvu.

Dao im je prigodu da rastu u vjeri izazivajući ih u nemogućim situacijama.Jednom sam poslije mise pitala djecu bi li netko htio reći što je svećenik. Na sreću. kad je hodao po vodi. Mi trebamo jedni druge. počeo je graditi klinike i škole. On je poslan da Ga naviješta. POZIv NA vJERU Ako bi me netko upitao: „Koja je danas najveća potreba u svećenstvu?. Pozvao ih je da vjeruju da s Njim ništa nije nemoguće. Milost da se ljubi i pomaže svećenicima stvarnost je koja raste u sve većem broju laika i redovničkih osoba širom svijeta. izmijenio je njihove misli. Sv. Došavši tamo. Kroz tri godine. svećenici i laici. Mi trebamo poticati jedni druge u našem poslanju u Crkvi – u misterioznom svećenstvu svećenika i u krsnom svećenstvu vjernika. mislim također i na laike. Kada mislim na svećenike. 107 . jer po krštenju svi sudjelujemo u Kristovom kraljevskom svećenstvu. od svjetskih u svoje duhovne. Nakon deset godina zapazio je da mnogi njegovi župljani posjećuju misiju koju su osnovali neki evangelici. nalazim da mnogi ljudi počinju posredovati i moliti za svećenike. Petar nas sve naziva svećeničkim narodom (1 Pt 2. kao kad je nasitio više tisuća osoba s pet kruhova i dvije ribe. koje je proveo s njima. Bio je time veoma zanesen. ozdravljao bolesne i izgonio zloduhe. Jedan dječak je podigao ruku i rekao: „Svećenik je čovjek koji zapaljuje svijeće drugih ljudi“.55-9). Imao je na raspolaganju materijalna sredstva da olakša siromaštvo i glad tamošnjih ljudi. Svećenik nije poslan da brani Isusa ili da Ga ispričava. Kad je Isus pozvao svoje prve učenike. uputio im je poziv i pozvao ih da Ga slijede. Jedan svećenik je otišao u Latinsku Ameriku da pomogne siromasima.“ rekla bih mu da je to duboka i živa vjera. kao i velika nada i ljubav.

Kruh života. Kad on kaže „da“ svećenstvu. Kad je Marija rekla „da“.Jednoga dana se potužio nekom starom vjerniku. Tada nisam mogao vidjeti ništa drugo“. Tako je i sa svećenikom. Starac ga je pogledao suznim očima i rekao: „Oče. Trebamo Isusa da dođe k nama. Shvatio je tada da je njegova odgovornost bila graditi kraljevstvo Božje. pristala je da postane Isusovom majkom. jer oni su bili i gladni. Počeo je uviđati da prvo što treba učiniti jeste propovijedati Evanđelje. Materijalne stvari su važne. Gospodin mi je pokazao da su oni više čeznuli za nečim što je iznad materijalnih dobara. ali nam niste donijeli Isusa. više od bilo čega. Bio sam više svećenik radnik i nisam imao vremena za sve. Kad je nestala njegova duhovna sljepoća. a mi trebamo upravo Njega“.“ I tada se taj svećenik iz Latinske Amerike vratio natrag u svoju zemlju. Siromašni i 108 . potrebno slavljenje i propovijedanje liturgije. ali nikada ne smijemo zaboraviti da trebamo. nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4. Svećenik će kasnije pričati o tome: „Zastidio sam se. Vratio se u Latinsku Ameriku. Smatrao sam važnijim nahraniti te ljude. mora umrijeti sebi i dopustiti Isusu da po njemu djeluje kako želi. Sudjelovao je u duhovnoj obnovi koja mu je dozvala u pamet Isusovu riječ: „Ne živi čovjek samo o kruhu. On ne može ovisiti o ljudskim sredstvima. Bio sam zauzet poslom i nisam redovito slavio misu. Tada sam shvatio da im je pored materijalne pomoći. koji je uvijek bio u crkvi pomažući mu u koječemu. ne želim vas ražalostiti. sada kao drugi čovjek. Mi trebamo socijalne radnike i svaku pomoć koju ljudi mogu pružiti siromasima. postao sam ogorčen kad sam vidio kako su siromasi iskorištavani. ali svećenik ne može postati socijalni radnik ili političar. Mora spoznati. Samo on nam može donijeti Isusa po Euharistiji. Njegov izvor mora biti Isus Krist. U toj velikoj neizvjesnosti ona je morala umrijeti sebi da bi dopustila Bogu da po njoj i po Isusu ispuni svoj plan i svoju volju. kao i Marija.4). ali vam moram reći: Vi ste nam donijeli mnogo dobrih stvari. Trebamo sve naše laičke misionare i sve naše sestre. Susreo je živog Isusa. da rađa Isusa. rekao mi je: „Sestro.

Zbog toga je vjera tako važna. Ivanu Vianneyu je gotovo uskraćeno ređenje jer je bio bijedan student. Njegova snaga dolazi iz njegova jedinstva s Bogom po molitvi. Svakodnevno zahvaljujem Isusu na svećenstvu. Ef 3. spoznaja nikada ne može nadomjestiti vjeru.ugnjetavani moraju imati istu mogućnost primiti Isusa kakvu imaju ljudi u bogatijim i slobodnijim narodima. nego. uz potrebno teološko znanje i zalaganje. Ali. da može reći: „On treba da raste. 109 . ne može nikada nadomjestiti zajedništvo s Bogom po molitvi i isključivom pouzdanju u Njega. u Francusku. kako kaže Pavao: „Ovaj koji je u meni može učiniti mnogo izobilnije nego li ja mogu i zamisliti“ (usp. kad je jednom zaređen i ispunjen snagom svećenstva. po sakramentu primaju snagu koju svećenik treba za svoje poslanje u Crkvi. Otac stavio kao uzor svećenicima u svećeničkoj godini. Uskratiti im to. Jednom zaređeni. a ja da se umanjujem“ (Iv 3.30). Ljudi su dolazili u Ars. Mora shvatiti da ne može činiti ništa sam od sebe. sa svih strana svijeta da se kod njega ispovjede i da ga zamole za molitvu. strašna je uvreda Bogu. Važno je da svećenik. kojega je sv. On ne prima snagu od teološkog studija ili akademskih stupnjeva. To je snaga Isusa Krista koja obraća i preobražava ljude. Iskustvo svećenika u Latinskoj Americi i mnogih drugih širom svijeta to potvrđuje. postao je poznat ljudima širom svijeta po svojoj mudrosti i pastoralnim savjetima u ispovjedaonici. divan je primjer svećenika koji se oslonio jedino na snagu svoga Gospodina. Svećenici se ne bi nikada smjeli osjećati nedoraslima zbog pomanjkanja doktorata ili drugih akademskih stupnjeva. To je dar koji im je Bog dao. kada iskusi svoju bespomoćnost i želi nešto poduzeti. od Duha Svetoga koji ga jača po molitvi i po Crkvi. Svećenik prima snagu od Boga u sakramentu Svetog reda. Makar je studij važan i makar mi trebamo teologe i stručnjake. Župnik Arški.20).

svećenik kao i svaki vjernik mora biti čovjek ljubavi. ona je u svom srcu razmišljala o anđelovim riječima. To je snaga Božje Riječi. Često govorim da se ne trebamo osjećati bespomoćnima u susretu s beznadnim situacijama. JEDINA JE SIGURNOSt I JEDINA NADA U ISUSU Svima govorim da je dobro za nas ugledati se na Mariju i na izazov s kojim se morala suočiti ta mlada židovka. po svojoj biti. ali je ipak morala živjeti uz protivštine Isusova života koje će joj probosti dušu. Kroz sve to. Naš sveti Otac trajno opominje svećenike i redovničke osobe i vjernike da trebaju biti znaci i simboli nade u svijetu u kojemu je nada svaki dan ugrožena. nadu i ljubav kao loze koje rastu na trsu. Marija je čula divne Gabrijelove riječi da će njezino dijete biti Sin Svevišnjega. Mi svojim riječima punim vjere i nade potičemo ljude da se obrate Bogu. On im daje nadu. Ona je bila duboko dirnuta tim lijepim proročkim riječima. Ona je bila nepokolebljiva u nadi i onda kada je ta nada izgledala neostvarivom. Ljudi. koju je Isus dao apostolima je zapovijed ljubavi. tako i nada dolazi samo po molitvi. POZIv NA LJUBAv Konačno. odbačen je od svog naroda. Veoma je važno da priznamo vjeru. Najveća zapovijed. koji su Boga izgubili iz vida.POZIv NA NADU Drugo područje poziva za svećenika i za sve kršćane je nada. Kao i vjera. novčanoj sigurnosti i na drugim ljudima. Put rasta u svetosti je rast u ljubavi prema Bogu i prema našim bližnjima. izrugan i raspet. grade svoje nade na vlasti. nadu koju je Marija imala usred tame. prema Njemu se postupalo kao prema zločincu. 110 . Svećenik je kao i svaki vjernik pozvan da bude čovjek nade. izgubio se u dvanaestoj godini. bio je izudaran i popljuvan. Njezin Sin se rodio u štali. Evanđelje. ima snagu da donese nadu.

laici mnogo lakše razvijaju osjećaj katoličkog identiteta. čistoća nije nijekanje ljudske ljubavi. On nije odbacivanje pomoći i dobrog prijateljstva s osobama drugoga spola. Danas se jedva može reći riječ „ljubav“ a da ljudi odmah ne pomisle na seksualnost. bitno je između svećenika i laika. očinstva i prijateljstva. u svom prvom pismu iz 1979. Kada su svećenici u biskupiji snažno sjedinjeni jedni s drugima i sa svojim biskupom. snazi i razumijevanju. ako je čovjek molitve. To nije nijekanje očinstva ili majčinstva. To povećava jači katoličko kršćanski utjecaj u svjetovnoj zajednici. Stoga ga i nazivamo „Božji čovjek“. ali mu je moguće ako je povezan s Kristom. Ja želim promatrati svećenika kao čovjeka ljubavi jedinstva. laici i svećenici. samozataju i vjernost u molitvi. gledamo na svećenstvo pod pojmom ljubavi. Mnogi priznaju da ne shvaćaju čistoću i da u tome ne vide nikakvu vrednotu. rekao je svećenicima i biskupima: „Ljubav prema Kristu i prema Crkvi nas sjedinjuje“. Važno je uočiti na koji način mi. govorilo se za prve kršćane. Kao i sve obveze. Celibata. obzirnosti. Celibat. vRIJEDNOSt cELIBAtA I REDOvNIČKOG ZAvJEtA ČIStOĆE Želim razmišljati o vrijednosti i značenju celibata u modernom društvu. Takvo jedinstvo ostvaruje evanđeoski značaj Crkve: „Gledaj kako ti kršćani ljube jedni druge“. Mi možemo odražavati Krista u Njegovoj ljubavi. 111 . To je nemoguće ako se svećenik oslanja sam na sebe.Svećenik je pozvan da odražava Krista na radikalan način. pitanje je otvoreno za sve nas. Može li se to i danas reći?. kao zavjeta čistoće. Bila bi laž misliti da mogu ići kroz život kao službenik Isusa Krista bez ljubavi i podrške drugih vjernika. također i celibat i zavjet čistoće traži i poziva na stegu. potiču i mole jedni za druge. Svećenik je pozvan od Boga i Bog ga osposobljava da živi životom ljubavi. Jedna od potreba u Crkvi jest da se svećenici vole. Jedinstvo. za koje je Isus molio. celibata. On nije nijekanje potrebe koju imam da me podržavaju muškarci i žene. Papa Ivan Pavao II.

Taj „da“ me poziva da se Bogu posvetim na poseban način za Njegovo kraljevstvo. Ima više načina da se Krista donese narodu. da trebaju ljubiti grešnike. a ne grijehe. svoju ženstvenost. Velika Isusova čovječnost i toplina privlačila je mnoštva. onima koji primaju sakrament reda. Ona je smiješeći se rekla: „Recite im da trebaju moliti Isusa da im dade svoje srce da njime ljube. onda je bolje 112 . Ima ih mnogo. On se odlučuje na život celibata budući je došao do čvrstog uvjerenja da mu Krist daje taj dar za dobro Crkve i za služenje braći. svoje sposobnosti i mogućnosti.se ne treba bojati. Pravi razlog zašto živim u čistoći je da budem sposobna donijeti Krista Njegovu narodu. Radeći tako prihvaćam duhovno materinstvo koje se može ispuniti jedino služenjem drugima. nakon što je postao Papa. Svećenici. on nas ne sprječava da budemo osobe ljubavi. Recite im da trebaju biti ljudi ljubavi. Za mene. i Majka Terezija. Učenici su iz toga zaključili da ako je tome tako. zavjet čistoće je poziv da ljubim onom snagom koja mi dolazi po velikodušnosti kojom Bogu kažem „da“. u svojoj prvoj poslanici svećenicima. čitamo o Isusovu pogledu na rastavu i na ponovnu ženidbu.“ Veoma je lijepo iskustvo doživjeti Boga kako daruje svoj narod. Jednom je netko zapitao Majku Tereziju koja je. To je dar koji me osposobljava da sve volim u punoj povezanosti s Bogom.“ Kod Mateja 19. Svi znamo da to nije tako. po njezinu sudu. kao sestru. To je dar koji me osposobljava da budem osoba ljubavi. pozvani na celibat. Čistoća je dar i ja sam pozvana od Gospodina da živim na taj način. ali dvoje mi odmah dolazi u pamet i to: Ivan Pavao II. Jedino tada može preuzeti obvezu celibata za cijeli život. Papa Ivan Pavao II. na isti način posvećuju sebe duhovnom očinstvu i životnom služenju. rekao je o celibatu ovo: „Često je rasprostranjeno mišljenje da je svećenički celibat u katoličkoj Crkvi zakonom nametnuta ustanova. Svaki kršćanin koji prima sakrament reda prihvaća celibat posve svjesno i slobodno nakon uvježbavanja kroz više godina i nakon dubokog razmišljanja i ustrajne molitve. najveća poruka svećenicima. svećenike i biskupe s takvom ljubavlju. Mi smo imali primjere koji su odraz tih Isusovih odlika.

Petru. To je uloga čovjeka koji fizički rađa i ljubi svoju djecu. a što krivo. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. nego iz svoje milosti. hoće li žene biti ređene? Uz mnoge radosti život mi je donio i saznanja o mnogočemu. nego samo oni kojima je dano. Poučava ih u onome što je pravo. Nešto od svoga razmišljanja iznijet ću i u ovom tekstu. Prvi poziv svećenika jest da ljubi Crkvu i da ljubi Boga u Crkvi. Ja se njima služim da postanem prisutan u svijetu. Treba učiti i okupljati svoj narod hraneći ga Božjom Riječju i Kruhom života. drugima može biti od koristi. Što je otac? Otac je čovjek kojega Bog upotrebljava da daruje život. Tko može shvatiti neka shvati. Brine se za njihov odgoj. Neki se s tim neće složiti. a punina očinstva ostvaruje se samo kada otac ljubi. ispravlja i vodi svoju djecu. Ali koliko čeznem za tim da to još djelotvornije mogu po njima ostvariti! Bog nam još i u dvadesetprvom stoljeću daje dar svećenstva. ne zato jer su bolji od drugih. Otac mora biti prisutan uz djecu i očitovati im nježnost i suosjećanje.“ OČINStvO SvEĆENIKA Svećenik je pozvan da bude otac.ne ženiti se. On se brine da ih hrani. Prvo pogledajmo sliku Petra i Isusa koji stavlja veliki ključ Crkve ribaru u ruke. ljubavi i suosjećanja prema čovječanstvu. oblikuje. ljubavi i suosjećanja. da bi mogli rasti i jačati. Izabrao sam ih ne zato jer su sveti. Zbog te milosti. ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. SvEĆENStvO PO JEDNOJ MIStIČNOJ DUšI „Nije poniznost nijekati snagu svećenstva. Iste dužnosti ima i svećenik. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. Bog ga je izabrao za duhovnog oca. Imam svoju viziju Božjeg plana za Crkvu koju je sagradio na stijeni. 11-12): „Ne shvaćaju toga svi. 113 . Isus je naime rekao (rr. nego je poniznost priznati da sam ih Ja izabrao. Doista.

Marija je stvorena u najljepšem i najpunijem ljudskom savršenstvu. i vjernosti Gospodina koji nam je dao našeg sadašnjeg papu Benedikta XI. po Mariji i po Plodu njezina 114 . Bog je mogao dati Isusu ljudski život i bez žene. U svojoj ljudskoj naravi oni su bili neposlušni Bogu. Zbog Adama i Eve čitavo će čovječanstvo trpjeti posljedice njihova grijeha. a i ubuduće. Gospa je bila posve ljudska i puna Božjeg savršenstva. Bog upotrebljava ženu u planu otkupljenja. taj dio koji Mu je najviše sličio. sići u pravo krilo ljudskoga bića. muža i ženu. Stvorio ih je potpuno bezgrešnim. Iz Svetoga Pisma znamo da je Bog jasno objavio da će upotrijebiti ljude. ako smo potpuno čovječni. Danas se ljudi pozivaju na ljudsku narav kao ispriku za svoje grijehe.Podsjetimo se na veličinu Crkve koju je Krist utemeljio na Petru. Ali grijeh iskrivljuje savršenost. On je pozvan da nas vodi u istini i da štiti istine Crkve i Krista. On je Bog. Kao što ih je Bog i zamislio. vidjet ćemo Adama i Evu u savršenstvu njihova čovještva. posjećujući Mariju. Poslanje Crkve je da Evangelizira svijet evanđeoskim vrednotama. koji stoji kao njegov vidljivi znak na zemlji. niti zahtjeve Evanđelja po ukusu ljudi. stvoren na sliku Njegova Sina. kao glavne osobe u svom otkupiteljskom planu. slobodna od grijeha. najizabraniji dio stvorenja. Time su otpali od Njega – čovjek i žena. kao što su bili i Adam i Eva prije svoga moralnog posrnuća. Bog je posjetio ženu. Ali je odlučio poslužiti se ženom. Važno je znati da je istočni grijeh došao po našim praroditeljima. Međutim. Sada će. Svijet nije dobio poslanje da evangelizira Crkvu. Biti potpuno čovječan znači biti potpuno savršen. smatram. Mi primamo od ljudske naravi upravo ono što ona jest. po Božjem planu slobodni smo od grijeha. potpuno čovječnim. On ne udovoljava ljudima mijenjajući plan Božji. On sve može učiniti. Postupajući tako. Mi smo rođeni s tim grijehom. stvorio ih je na svoju sliku i priliku. Idemo li natrag. Bog je toga časa uzdigao ženskost na dostojanstvo koje nije nikada poznavala. koji ujedno posjeduje fizičko tijelo i duhovnu dušu. budući da je naša narav sagriješila.

Tako sam zaključila kako nitko nema pravo na svećenstvo. Mi ne možemo prodrijeti u Božje planove niti ih možemo posve protumačiti. da donese Gospodina na naše oltare. kršteni i otvoreni djelovanju Duha Svetoga uprisutnjuju Isusa tamo gdje žive i rade. ali posve ljudski i posve božanski način. Ali vjernik prihvaća da će se Kristova misao i plan ostvariti u Crkvi po biskupima svijeta. sjedinjenima s Kristovim Namjesnikom. Molim Gospodina da bi nam ovo što sam napisala pomoglo da vidimo da bi i sam naš Sveti Otac. „Daj mi. Uprisutniti Isusa u svijetu. Bog se je utjelovio u liku svoga Sina koji je začet po Duhu Svetomu. Doći ću k njemu. Bog je izabrao muškarca da ispuni ovaj dio Njegova plana. Bog je izabrao Mariju da sudjeluje u otkupljenju zbog onoga što je Eva sudjelovala u padu. Sjetimo se Posljednje večere i ustanove Euharistije. pod prilikama kruha i vina. Zbog svojih vlastitih razloga. jer sam pobijedio grijeh po ovoj smrti. Mi trebamo tražiti samo Njegov plan i Njegovu volju i da se s njima uskladimo. mogao biti vjeran onome što vjeruje i spoznaje kao istinu. Svi ćemo njime biti zahvaćeni. Molim da muškarci 115 .krila. Namjesnik Kristov. da svaki čovjek i žena. također. poslanje je svih krštenika.“ Obećao je da će kroz smrt i poslije smrti tjelesno i duhovno nastaviti biti s nama. Ljubim svoj narod. Kao što je Isus po Mariji ušao u svijet. Predstavimo si Isusa kako ide na Kalvariju i dok ga pribijaju na Križu kao da nam govori: „Smrt me neće odijeliti od moga naroda. Ona je činila sve što majka čini za svoje dijete. U Isusu je ljudska narav rekla „da“ nadilazeći Adamov „ne“. Bože. tako po svećeniku Isus dolazi u Crkvu i po otajstvu Euharistije. Ja nemam pravo reći. čitavo čovječanstvo upoznati snagu otkupljenja. ali što god je trebao za svoje fizičko tijelo dolazilo je od Marije. I uz to Marija ga je hranila i ljubila. nego na skriven. To je Božji dar. Sjetimo se. Ovaj put neće Gospodin k nama doći na prepoznatljiv. Ne možemo znati zašto je izabrao doći k nama kao čovjek – rođen od žene. moć da promijenim kruh i vino u Tvoje Tijelo i Krv!“ Bog bira.

116 . Molim Boga da nam dade milost da se radujemo velikim stvarima koje je za nas učinio dajući nam Isusa po Mariji i po svećeništvu i da Ga svi darivamo jedni drugima.i žene u Crkvi uživaju u Božjem skladnom i stvaralačkom planu za ovaj svijet i njegovu Crkvu.

…“ ili „Svi naraštaji zvat će me blaženom“? Njezina bezgrešnost je slika onoga što smo bili prije pada i što možemo postati po spasiteljskoj milosti Isusove muke.a On i nas ljubi. koja po svojoj ljubavi prema svom Sinu sudjeluje u otkupljenju svega čovječanstva. Bog je odlučio stvoriti svakoga od nas upravo kao što je odlučio stvoriti Mariju bez grijeha. Svatko od nas je stvoren po Božjoj volji. Jer. i nju je predao Ivanu. Time se 117 . puninu ljudskog života. Nitko od nas nije slučajan. Ona nije izgubila vezu sa svijetom jer ljubi što njezin Sin ljubi . s iznimkom Isusa. njoj je predao svoga učenika Ivana. U stvari. ali je njezin bezgrešni život započeo na zemlji. Ona je bila žena svoga vremena. mislite li da bi je Gabrijel pozdravio: „Milosti puna. Budući je Isusova Majka. MAJKA . Njezino bezgrešno začeće je bilo ujedno radi Isusa i radi svih nas. u krilu žene sv. Možemo li zamisliti Boga da šalje svoga Sina da se utjelovi po grešnom čovjeku te da tako bude zasjenjena sva njegova žrtva? Kada Marija ne bi bila bez grijeha.žENA ZA SvA vREMENA Danas i među drugim kršćanima raste štovanje prema Mariji i njezinom položaju u našoj vjeri. Marija je čista i bez grijeha. ona može biti spoznata kao posve živa žena koja je savršeno ljudsko biće. Kada je Isus umirao na Križu. Molimo da bismo bili otvoreniji Isusovom daru i daru njegove vlastite Majke koja želi naše spasenje. to je tako. Kroz gotovo dvije tisuće godina katolici su vjerovali da je Isus tada sve nas predao Mariji i Mariju svima nama. nakon pada Adama i Eve. Marija je jedino ljudsko biće koje je dostiglo visine ljudskog dostojanstva. Marija je ljudsko biće. budući je sad s Isusom u vječnosti i budući je začela bez grijeha. Gospodin s tobom“? Da li bi Marija tada mogla reći: „Veliča duša moja Gospodina. Ane.POGLAvLJE OSMO MARIJA. Tako će oni vjerovati i u buduće. smrti i uskrsnuća.

imala sam povlasticu da idem u Lurd. Jedino Isus spašava. Lk 1. u konkretnim okolnostima svoga života.5) pokazujući na svoga Sina govoreći: „Što god vam rekne. Naš narod je uvijek gajio veliku pobožnost prema Mariji.“ Njezina uloga u Crkvi je trajno pozivati svu djecu da odgovore Božjoj volji i da budu poslušni Božjem glasu. Bila sam dirnuta čitavim prizorom i shvatila sam kako je Marija tijesno povezana s Kristovom službom ozdravljanja. Pavao VI. kako ta velika sveta Djevica nastavlja ponavljati svoju poruku iz Kane (Iv 2. i u naše dane. ona je bila prva i najsavršenija učenica Kristova. ovdje. U ovom dokumentu iz 1974. cjelovito i slobodno prianjala uz volju Božju (usp. prihvaćala Riječ Božju i provodila je u djelo. 35). uočava da je uloga i socijalni položaj žene veoma izmijenjen posljednjih godina i da se mnogi ne mogu poistovjetiti sa židovskom djevojkom iz vremena Novoga zavjeta. Mislila 118 .“ Djevica Marija je vjernicima uzor za nasljedovanje „zato što je ona. čini da Njegova bez grijeha začeta Majka sudjeluje svojim srcem i duhom u otkupljenju čovječanstva. Prije nekoliko godina.“ (br. kao što je Eva sudjelovala u njegovu padu. kada sam odlučila ići u misije. da me uzme u srce Crkve i da mi pomogne odgovoriti na sve što Bog od mene želi. Molila sam i prosila Mariju da posreduje za mene. Želim. Papa kaže da je „Crkva Djevicu Mariju uvijek stavljala pred vjernike kao uzor za nasljedovanje. Međutim.38). iznijeti neka iskustva koja pokazuju. Zbog Marije čovječanstvo ne treba nikada sumnjati da Bog ljubi žene jednako kao i muževe. U Mariji žena ima najbolji dokaz svoje jednakosti s mužem. Papa Pavao VI.ne želi reći da je ona suotkupitelj s Isusom. Sjedeći pred spiljom promatrala sam donošenje bolesnika na molitvu prošnje. Nastavila sam svoju pobožnost prema Mariji kroz svoju formaciju i kroz sve svoje patnje u bolesti do ozdravljenja. Napisao je divnu pobudnicu naslovljenu „Marijansko štovanje“. bila u svom djelu nadahnuta ljubavlju i duhom služenja. učinite. Sve u svemu. a ona sudjeluje u ljubavi prema nama. Isus po svojoj milosti. Sjećam se da sam kao dijete predmolila krunicu u našoj obitelji.

U zrakoplovu iz Londona do Zagreba srela sam se s osobom koja je. ne znam koliko puta. Crkva je u tom nekada ubogom hercegovačkom kraju prolazila kroz teška vremena. Pio rekao je o krunici: „Marija je stavila mač u ruke svoje djece. o.sam: „Doista bi bilo lijepo moliti se ovdje s ovim ljudima.“ I dok sam čekala u redu za bazen.“ Vjerujem da je krunica jednostavno hodanje s Marijom kroz Isusov život. i taj mač je krunica. Čitav sam život slavila Tijelovo kao posebni dan. godine. ali je ona svojim ponosom. KRALJIcA MIRA Gospa se prvi put ukazala u Međugorju 24. bila u Međugorju. pa i ubijani (sjetimo se širokobrijeških mučenika). Njeni su svećenici tjelesno i duhovno maltretirani i proganjani. prilazi mi jedna osoba i pita me bih li ja htjela animirati molitvu i pjesmu na hrvatskom. Izišla sam pred mikrofon. Papa Pavao VI. poštovanjem i ljubavlju prema Euharistiji kao u Međugorju. govorio je o krunici kao o „Evanđeoskoj 119 . Sveti mistik. Bila sam s grupom od 50 ljudi koji su tražili da ih vodim u Lurd. a koja radi u New Yorku. Dirljivo je bilo gledati bolesne kako pjevajući hvale Boga. pred šestoro mladih mještana. Gospa poziva na moljenje krunice. koja su se tu ostvarivala: milost da se bolesnici ispune radošću usred patnje i da prihvate patnju u duhu naknade i s molitvenim posredovanjem za druge. pa se službenici za vrijeme pauze idu u nju moliti. prkosom odolijevala svim tim naletima zla i mržnje sloveći danas kao simbol svetosti i mira i kao jedno od najpoznatijih i najomiljenijih Marijinih svetišta. u banci. lipnja 1981. ali da im to ne bude kao izlet nego prava duhovna obnova po hodočašću. U svom stanu je uredila kapelicu . Možete se misliti kako je to bilo za naše ljude slušajući u tom svetom mjestu molitvu i pjesmu na svom jeziku. ali ga nigdje nisam slavila okružena takvom vjerom. Do danas su se tu dogodila mnoga obraćenja i čudesni događaji koji ljude potiču da se pokaju i pomole za mir. Doživjela sam prava čudesa.

situacija bi se u toj obitelji potpuno mijenjala. doživjele prometnu nesreću. Hitno su je iz Rijeke helikopterom uputili u bolnicu Rebro. ali majka nije. a s nekima sam surađivala. Svi su izgubili nadu u njeno ozdravljenje. neke sam i sama osnivala. u neke sam se uključivala.molitvi. Ali u Međugorju sam bila svjedok jakog osjećaja Marijine prisutnosti i njezine čistoće u mladeži. Sestre su. Primijetila sam da. međutim. smatram da sve sestre svijeta trebaju biti ispunjene istinskom ljubavlju prema Djevici Mariji. koja su se odala neurednom životu. u boli za djecom. Ona je vjerovala u snagu molitve.“ Kao sestra Kćeri Božje Ljubavi. Jedna majka u Zagrebu imala je dvije kćeri koje su pošle s mladićima na ljetovanje. I nastavila je moliti. I dok je on tako molio. 120 . Pozvala je svećenika da joj podijeli pomazanje. Malo pomalo pojedine vitalne funkcije počele su joj se vraćati. ako bi bar jedan član u obitelji počeo iskreno moliti. Majka. koja se sastaje na „festivalu mladih“. s prijateljicama je počela postiti i moliti za njih. I u Londonu sam u Katedrali sudjelovala u molitvenoj zajednici. djevojka je treptanjem očnih kapaka pokazala bolničkom osoblju da se u njoj nešto događa. Društvo ne prihvaća nevinost i čistoću. a posebno u onima koji pripadaju molitvenoj grupi. Imam o tome iskustava kroz svoje misijsko djelovanje širom Evrope. to je njeno svjedočanstvo: ”Bog me je spasio po molitvi jednog svećenika. za koju je Gospa rekla vidiocima da je ustanove. iskreno se molio za nesretnu djevojku. malo po malo jedan za drugim članovi bi dolazili do Isusa i preporođeni izlazili bi iz ponora beznađa. Dok je dijelio pomazanje. usredotočenoj na otajstvima otkupiteljskog utjelovljenja. a druga nešto lakše povrijeđena. Jedna od njih bijaše teško.“ Ona i njena sestra postale su poslije toga najbolje suradnice crkve u svojoj župi. Mladež je danas zavedena od društva i napadana od Sotone. Krunica je molitva s jasnim kristološkim usmjerenjem. Teško povrijeđena djevojka je na aparatima vegetirala nešto preko 30 dana. Zvjezdan. a dragi Bog samo zna koliko je brakova sačuvao. posebno kroz molitvene zajednice u kojima sam sudjelovala. Na tisuće je ljudi spasio od ponora očaja. A što je najljepše u svemu tome. Odaziva se nadaleko poznati p. On me je hvalio pred Bogom. ali ja nisam bila takva.

Zajednice sv. Vinka. Korsiljo i drugi… kao i razne karizmatske molitvene zajednice. sv. On to i hoće! U Engleskoj sam srela mnogo ljudi koji su. Toliko su očarani njime i Marijinom milošću u njemu. odmah iskazali želju da bi voljeli doći u naše Međugorje. Fokularini. čim bih spomenula Hrvatsku ili našu BiH. To su sve laički pokreti gdje ljudi laici žive jednu prekrasnu duhovnost. 121 . Teze i druge. Hvala Bogu da je svaki dan i na svim stranama svijeta sve više znakova gdje niču zajednice i pokreti i u našoj katoličkoj Crkvi kao: Neokatekumeni. Bog je tu da mu pomogne.Zato nemojmo gubiti nadu ako je netko iz obitelji u teškoj situaciji.

POGLAvLJE DEvEtO SLAvItI vJERU U vJERNOStI Biti kršćanin znači obvezati se slijediti Isusa Krista. 122 . Krsna svijeća simbolizira Kristovo svjetlo koje nam je dano. naša tradicija i naša Pisma. Sakramenti su živi susreti s Isusom koji nas jačaju i pomažu nam živjeti naše predanje Bogu. Mi započinjemo svoje putovanje kao kršćani. da nam Isus govori po tradiciji kao i po Svetom Pismu. Krštenje nas čini različitima od nekršćana. koje su od Boga nadahnute. Vjerujemo da je Isus znao što govori kada nam je obećao da će biti s nama uvijeke i da nas i našu sv. potvrda. Kao krštenici trebamo djelovati i živjeti prema nauku i zapovijedima Isusa Krista. naučili su nas da Gospodin u svojoj Crkvi na osobite načine ostvaruje svoju prisutnost među nama. biti prihvaćeno i na nebu. Euharistija. Ljudi prihvaćaju Isusa po prvi put ili obnavljaju svoju vjeru u Njega i predaju se Njemu. Tu su sakramenti: krštenje. slobodno darovan i slavljen u krštenju. ženidba. Tada su naši roditelji i kumovi obećali da će nam pomagati i razvijati našu vjeru. Vjerujemo da Gospodin govori po Petrovim nasljednicima i po biskupima. pokora. Kao katolici uživamo puninu objave u Svetom Pismu. Petru i apostolima. da po svom Duhu On govori svojoj Crkvi. jednom riječju. Također vjerujemo da Gospodin govori svom narodu kroz povijest naše vjere koja pada i raste. Vjerujemo da je znao što govori kada je rekao Petru da pase i čuva njegove jaganjce i ovce. Crkvu ni pakao neće nadvladati. Danas širom svijeta doživljavamo obnovu vjere. Na krštenju smo posinjeni od Oca. živjeti prema njegovu učenju i slušati njegove zapovjedi. Apostoli i njihovi nasljednici. kada je rekao svojim apostolima da će ono što oni svežu i razriješe na zemlji. Vjerujemo da je vjera dar. Vjerujemo da je Isus znao što govori kada je Petru dao ključeve kraljevstva. sveti red i bolesničko pomazanje. Vjerujemo. da njegov život nije zapisan samo na povijesnim stranicama Biblije. U život Božji ulazimo po vjeri.

Bilo je to kao da bi Petar rekao: „Ti ne možeš trpjeti. Svaki kršćanin je pozvan da izvrši osobno predanje Isusu. Kada je govorio o svom putovanju u Jeruzalem i kako će trpjeti. Dok izričemo svoje predanje u različitim zvanjima. Posve se založio da ispuni volju svoga Oca po smrti na križu. Čini se da oni nisu zapazili ono bitno što je Isus ranije učinio u svojoj službi. Imao je jedino Oca. Obveza koju su prihvatili da Ga slijede. Njegov je poziv bio temeljit: „Dođi i slijedi me. uzeti na sebe svoj križ i ići za Njim. naime. njihovo očajanje u nadu (Dj 2). Isus im se obraćao zahtjevnim riječima kako Njegovi sljedbenici moraju biti spremni zanijekati sebe. nije imao mjesta gdje bi naslonio glavu. Uostalom. Isus nije očekivao da će oni moći živjeti svoju obvezu svojom vlastitom snagom. Petar.“ Kroz tri godine Njegova djelovanja oni su Ga osobno upoznali. Oni su se zacijelo radovali svemu onome što je činio kada je ozdravljao i činio čudesa. Neće biti problema. koji ga je ljubio. Obećao im je poslati Duha. Apostoli će razumjeti o čemu je Isus govorio tek nakon Njegove smrti i uskrsnuća. Isus je nastavio činiti samo ono što je tražio od svojih apostola i sljedbenika. On je bio čovjek nade i snage.“ Tada je Isus ukorio Petra i protumačio apostolima što znači biti Njegov sljedbenik. Isus mora biti prvi u 123 . U svojim mislima zacijelo su razmišljali: „Kakva nas velika budućnost čeka! Naš vođa je tako moćan. On je došao da nas nauči živjeti i djelovati u ovom svijetu.Isus nas poziva da Ga slijedimo bez rezerve u svem svojem djelovanju i odnosima. kada je davao nadu svakome tko Ga je vjerno slušao. Kada je pozvao apostole da Ga slijede. Shvatit će na što je mislio kada je rekao da će ih svijet mrziti jer je i Njega mrzio (Iv 15. Njihov strah se pretvorio u ponosnu vjeru. On. On ima odgovor na sve!“ Doista. Isus ima na sve odgovor. njihova žalost u radost. On može sve učiniti i jak je. bio je prestrašen i pokušao Ga je nagovoriti da ne ide tamo. neće biti laka. patnja očituje slabost. On nije imao ništa što svijet vrednuje kao sigurnost.18). ali On je izazivao ljude.

U stvari. Vjerujem da trebamo rasti u predanju. On nam je dao svog Namjesnika. Sada vidim tri područja u svom životu. U 24. papu. Gospodin me je poučio mnogo više o tom predanju. kada sam položila svoje prve zavjete. I papa i biskupi moraju također ostati vjerni svojoj pastoralnoj obvezi prema Crkvi i Evanđelju. U 30. sve je to izgledalo konačno. Njegovo učenje mora upravljati našim djelovanjem. pobjedu i uskrsnuće. Isus nam je dao Crkvu. Sada. mi primamo poziv. zavjetovala sam život u siromaštvu. redovnika. Kada sam po prvi put sebe predala Isusu u redovničkom životu. Njegove zapovijedi moraju biti putokazi na putovanju – klerika. svjetlo koje nas vodi na našem putovanju. čistoći i poslušnosti. On nam 124 . 30 godina nakon svojih prvih zavjeta. to je bilo veličanstveno. MOJE PREDANJE ISUSU Predala sam se Isusu kao sestra družbe „Kćeri Božje Ljubavi“. Te riječi su bile lijepe i zanosne. javno sam se obvezala da ću Mu biti vjerna i u Njega se pouzdati u svemu što bude od mene tražio. čije je poslanje da nas trajno potiču na putu prema Bogu. Gospodin nam obećava dati snagu.našem životu. na sličan način kao što se supružnici javno obvezuju pred Bogom i jedan pred drugim na dan svoga vjenčanja. Mi odlučujemo. po kojima mogu naučiti od Njega kako što vjernije živjeti svoje: pouzdanje i predanje. nego življenje po njima. križ. Ne smijem nikada dopustiti svijetu da me evangelizira tako da zaboravim Božju snagu i mudrost i tražim svjetsku snagu i mudrost. Kleknula sam pred biskupa i pred svoju majku provincijalku. i biskupe. Izgovaranje riječi ne ispunja moje obećanje. kao i laika. Potpisala sam dokument govoreći da ću biti vjerna kroz cijeli život. odlučivanje za Isusa što svaki dan svoga života moram ostvarivati. Bilo je veoma lako kleknuti pred biskupa. godina. Upravo kao i apostolima ne kaže nam da ćemo imati laki život. kada sam primila svoj prsten s ispunjenim srcem koji označava potpuno i vječno predanje u Družbi. godini života.

Isus nikada ne prisiljava. znam da je to istina. On jednostavno govori. Budući da se ne žele vezati uz Isusa i Njemu povjeriti. gdje će kliknuti: „Veliča duša moja Gospodina. ako svojoj volji ne pretpostaviš Mene. ako i sve ostvarimo radi Njega (Mk 10. I tada sam se posvetila svojem poslu služenja. Susrest ćemo križ. Ipak je rekla „da“. I bila je ispunjena velikom radošću koja ju je nosila u kuću svoje rođakinje Elizabete. I ona je također bila isplanirala svoj život. I to nije sve.“ Isus je rekao učenicima da moraju uzeti svoj križ i ići za Njim. To vrijedi i za nas danas. U tim trenutcima shvaćam da mi Gospodin daje milost i snagu kada Ga zazovem da budem vjerna svojoj obvezi. ne osjećaju Njegove zaštite ni velikodušnosti.“ Isus Vas ne prisiljava. 125 . Ni jedno ni drugo nije stvarno obveza. i ponizno traži ljubav. shvaćam da to predanje nije lako. mir i radost su došli u moj duh. prije ulaska u novicijat. Danas se ljudi žele obvezati samo pod svojim uvjetima. U svom predanju doživjet ćemo žalost. shvaćam kako se je osjećala Marija kada je bila zapitana hoće li prihvatiti da postane Isusovom majkom. koju tada nisam mogla protumačiti. I poslije svih tih godina. mome Spasitelju. kojega je stvorio ni iz čega. uz to trpjeti progonstvo. Gledajući sada unatrag. Svemogući Bog stoji pred nekim. Čim sam se podložila Božjoj volji. ako na prvo mjesto ne staviš Mene. Takav brak nema nikakva izgleda na uspjeh. klikće duh moj u Bogu. To je posebno uočljivo i tragično u ženidbi.11. posluh.kaže da ćemo.29-30). njezin zaručnik. kada dozna da je u drugom stanju. Ima trenutaka u našem životu kada moramo biti spremni i umrijeti zbog Gospodinove volje i zbog onoga što je bolje u Njegovim očima. U svim zvanjima susrećemo tu „ograničenu obvezu“ ili „uvjetovanu obvezu“. On kaže da smo blaženi kada trpimo takvo progonstvo (Mt 5. uslugu.-12) i da ćemo se radovati. Tako je također i s predanjem u mojoj Družbi. „Ne možeš nikada upoznati moju velikodušnost. to je ono što mi je rekao svećenik na razgovoru. Kada se sjetim tih radosti. gdje ljudi ulaze u brak s mišlju da će odstupiti ako ne bude išlo. Sigurna sam da ju je mučila misao što će reći Josip.

Svoju vjeru očitujemo također u pobjedi križa i u uskrsnuću po obvezama koje u dnevnom životu ostvarujemo. Po vjeri u vječni život možemo promatrati svijet kao krilo. Kada bi dijete moglo govoriti. sati kada sam se morala boriti s napastima. obitelj Kćeri Božje Ljubavi. neugodnosti. s odbacivanjem i nerazumijevanjem. Ima mnogo načina na koje se očituje moje predanje Isusu. i Njegov poziv da uzmemo svoj križ. i da ono radije ne bi prihvatilo prigodu da vidi sve ljepote ovoga svijeta samo zato jer se ne bi moglo više vratiti natrag. Za mene. Katkada vjeruju da kršćanstvo obećava oslobađanje i spas od tjeskoba. odatle se ne vraća. ne želimo ići kroz vrata smrti u drugi život. On nam je nepoznat. vidim to izraženo po svojim zavjetima i po svom predanju Družbi. Zbog svoje vjere u Isusa mogu gledati na smrt kako vjernik treba gledati. sigurna sam da bi reklo da ne želi izići iz majčina krila. ja sam i poučavala kako ne možemo izbjeći križ. U stvari. Sestre su moja nova i duhovna obitelj. ako Ga želimo slijediti. Mi. s velikim izazovima i neizbježnom patnjom. Dok je dijete u krilu majke. Po tom iskustvu sam shvatila da je smrt kao i rođenje. krilo koje nas priprema za rođenje u novi život. Mi smo se obvezale da ćemo u svom životu ostvariti svoj poziv na svetost i čistoću živeći u zajedničkom životu. kao redovnicu. Moje predanje tom pozivu i mojoj Družbi zahvaća ne samo moj život nego također i njihov. bolji blaženi život. ono također zahvaća i širu Crkvu po molitvi. Makar vjerujemo. kao i djeca. s razočaranjima. svjedočenju i služenju. To je samo otvaranje vrata u novi. siromaštva. POBJEDA vJERNOStI Osim što sam trpjela u svom životu. 126 . kako u ženidbi tako i u našim odnosima prema redovničkim poglavarima i drugima. mi se ne usuđujemo riskirati. rekla bi da se ne bi nikada vratila natrag. makar sam predala svoj život Isusu.Neki krivo shvaćaju položaj križa u životu kršćanina. ono je zaštićeno i sigurno. bilo je sati patnje. A svaka osoba koja je prošla kroz vrata smrti u Isusove ruke. U svom vlastitom životu. Takva duhovnost zapostavlja Isusovu izričitu izjavu da ćemo biti progonjeni. patnje i frustracije.

Katarina. imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: Idi! 127 . ja putujem i nisam uvijek prisutna u svojoj zajednici. po uzajamnosti i jedinstvu rađa naš redovnički život. Autoritet poglavara ostaje u zajednici. Ja uvijek kažem svojoj poglavarici što planiram. Poslušnost oslobađa ljude. To je istinito za prirodnu kao i za redovničku obitelj. Ma što netko od nas radi. Poslušnost nije nešto što guši ljude. ona mi je toga puta rekla: „Nakon što sam se pomolila. na slavu Božju. očekujući njezinu dozvolu kao i obično. ali da uvijek možete pitati svoju poglavaricu da opetuje što je rekla i možete biti sigurni da ona misli ono što ste čuli da je rekla. To je veliko blago poslušnosti. i sestre su dio moje službe kao što sam ja dio njihove. osoba će se pitati: „Zašto? To izgleda dobra misao. Ona ima na to pravo jer se po molitvi. On je rekao Isusu da nije potrebno da ide tamo gdje je bio njegov sluga da bi ga ozdravio. mislim da ne trebaš ići u Austriju. Zato trebam saopćiti svoja iskustva svojoj zajednici. da niste nikada sigurni da poticaji dolaze od Boga kada imate poticaje. Drugo. Rekla sam to poglavarici. Vi uvijek možete provjeriti. to čini u duhu i pod vodstvom zajednice i poglavara koji služe zajednici. ali mi je katkada odobrenje uskraćeno. Prije nekog vremena bila sam pozvana u Austriju. nego ih jača. premda sam čovjek pod vlašću. Imam obvezu živjeti prema tom predanju i ostati povezana sa svojom Družbom. sa svojom zajednicom ostajem povezana po svojem zavjetu posluha. Poslušnost oplemenjuje tijelo zajednice. da vi uvijek možete pogriješiti.“ Normalno. sve u svijetlu našega shvaćanja služenja u Crkvi i za Crkvu. ali sam posve podložna njezinoj odluci. Sve što je Isus trebao učiniti. bilo je da zapovjedi dječaku da ozdravi i on će ozdraviti. U većini slučajeva dobivam odobrenje za ono što mislim da bih trebala činiti. dajući usmjerenja i potičući darove. Međutim. Ona nije nešto što oslabljuje ljude. To činim na dva načina: Prvo.Članovi obitelji utječu na život jedan drugoga. Oni pozivaju jedan drugoga na svetost i međusobno se potiču na to. Ja ne idem u svijet sama od sebe. On je rekao Isusu: „Ta i ja. Posve se slažem s ovom izjavom. Oni u Austriji trebaju čuti Evanđelje!“ Ali ja vjerujem ono što je rekla sv. Razmišljaj o zgodi sa stotnikom.

uz predmet te vjere. oni se žene. kao čovjek. Mogao je mrtvima vraćati život. Mi imamo vjeru i slavimo tu vjeru priljubivši se. Autoritet. pod njegovom vlašću ima carski autoritet. Zbog toga Gospodin može propovijedati. u ime cara. ako bih se odijelila od zajednice svojih sestara. jer je po poslušnosti bio zaodjeven puninom snage i Očeva autoriteta. osjećajući poslušnosti caru. bez obzira na cijenu. imao je Očevu snagu i autoritet. Jedna korist zavjeta posluha jest da nam svima pomaže da svoj način gledanja možemo mjeriti prema gledanju zajednice.– i ode. ozdravljati gubave i hrome. jakosti i snage. Svaki kršćanski brak ima poslanje da Isusa učini prisutnim u svijetu. On je mogao ozdravljati. Mi slavimo vjeru po svojoj vjernosti. On može. 128 . Ako kršćani iskreno vjeruju što je Isus učio. On me ljubi i očituje mi se.8-9). ozdravljati. U braku mora postojati međusobno poštivanje i ljubav. Nama je zadnja riječ ljubavi prema Isusu vršenje Njegove volje. Mogao je dati vid slijepima. Kao što sam ranije rekla. kao sestra svoje Družbe. drugomu: Dođi! – i dođe. uz Isusa koji je božanski Gospodar. posve bio predan i poslušan Ocu. i u jedinstvu svoga duha i tijela slave ljubav. Budući da je Isus. s ljubavlju i predanjem. koja je za nas često križ. pravo vršen i poštovan. Isusu nije ništa bilo nemoguće. Ostvarivanje naše vjere je njezino slavljenje. a sluzi svomu: Učini to – i učini. oni će slušati Crkvu. izvor je jedinstva. Tako je bilo i s Isusom. Pa ipak. zajedničko gledanje i djelovanje njihove ljubavi na društvo i s naukom Crkve. Tako je i s kršćanima koji slušaju Gospodina. učiti. Muž i žena moraju trajno međusobno provjeravati svoja osobna nadahnuća da sačuvaju jedinstvo. Isusu je zadnja riječ. Kada su ljudi u ljubavi. tješiti i opominjati svoj narod – jer je Crkva poslušna Gospodinu. To je jednako istinito i za oženjene ljude. Nema drugog puta. poslušna sam Gospodinu kojega osobno poznam i ljubim. Stotnik je shvatio da. ako se ja ne bih stavila pod autoritet koji je izražen po mojoj poglavarici. jer Crkva ima pravi Isusov autoritet da vodi i upravlja kršćanima u svijetu. ja ne bih bila misionarka. učiniti mnogo. Samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj“ (Mt 8. ljubavi križ. Niti bih vršila tu službu kao sestra.

Ujedno smatram da će nam pomoći da bolje shvatimo što znači učiniti Božju Ljubav vidljivom. i mom djelovanju. u Duhu poslanom od Isusa. nemojte misliti da i vi trebate doživjeti što sam ja doživjela. Po vjeri i poslušnosti. Molim Gospodina kako bi ova knjiga pomogla nama svima da rastemo u vjeri i postanemo svjesniji važnosti života u Gospodinu. o mojoj duhovnosti.NA RAZMIšLJANJE Završavajući ovu knjigu. 129 . da poštujete Crkvu i budete bliži sakramentima. Terezija se tužila na dugo razdoblje duhovne suhoće u kojoj nije nikada svjesno iskusila Božju prisutnost ili neki oblik duhovne utjehe. da Njegovu ljubav učinimo vidljivom u ovom svijetu i tako duše privedemo Bogu. imamo veliku snagu i poziv i prigodu da u svijetu učinimo mnogo dobra. Tim 6. Molite za mene da u svojem služenju uvijek budem putokaz prema Isusu. Molim vas kako biste svi molili jedni za druge i osobito za svakoga koji vrši neku službu. s Gospodinom i za Gospodina. Majka Angelika kaže: „Najbolji način molitve je onaj način na koji molite najbolje“. Ovdje ste čitali mnogo o mom načinu molitve. Bog svakoga od nas vodi na svoj način. Kao kršćani smo pozvani da budemo putokaz prema Božjoj prisutnosti. Vjerujem da u 1. želim podsjetiti svakoga na nešto što sam već ranije rekla. Mnogi sveci idu kroz život s veoma malo „izvanrednih iskustava“. Molim vas.12-16 nalazimo izvrstan završetak našeg raspravljanja o poslušnosti. Nemojte mjeriti sebe ni s kim. Velika sv.

Travniku 130 . Svjetlana animira pobožnost drinskih Mučenica u N.S.

Blažene Drinske Mučenice .Molite za nas 131 .

vjerujem. hvala Ti za ovakvo divno svjedočanstvo Tvoje čudesne moći i ljubavi. Tako si snažno opečatio život naše sestre da. tu nema mjesta sumnji. djeluješ kroz svoje službenike na čudesan način. Isuse. tako da kroz naše slabosti pokazuješ svoju silnu jakost.POGLAvLJE DESEtO OSvRtI I KOMENtARI NA MISIJU I NA KNJIGU Osvrti 1. koji si nepregledan i tako silan u svojoj slavi. da ono što Ti činiš ne može se uništiti. nego samo pridonosi rastu i vjeri onih koji su Tebi predali svoje živote. Ovo svjedočanstvo života svjedočanstvo je Tvoje volje. Marija Nakić. Bogu zahvaljujem na dušama koje iskreno i predano služeći Bogu i dan danas stoje s Isusovim stijegom u rukama. Ovo je živo djelo dobrog vrtlara koji predano održava svoj vrt osluškujući kreatora kako da mu vrt urodi dobrim plodom. Tvoja sila i snaga Duha Svetoga pokreće najslabije i govori nam da si Ti Bog jedini i jedina istina i snaga. niti jedno srce neće ostati netaknuto čitajući svjedočanstvo života čijeg si Ti vođa. sile i snage. privlačeći mnoštva u okrilje Njegove ljubavi. 132 . Ti. Gdje je Tvoj Duh. jer Ti zahvaćaš svakog ponaosob.

čvrste. Hvala ti. svoga zvanja i poslanja. marljive i neumorne ruke sviju.2. uviđamo sa mu je danas potreban sav naš um. 1. Od srca preporučujem ovo bogugodno djelo! Neka je slava i hvala Bogu! Travnik. tj. koje nam Duh Sveti nudi po sestri Svjetlani u ovoj knjizi. sestro Svjetlana! Imaš tu milost da drugi u tvojoj blizini moraju misliti na Boga! U pravu si: Samo je jedno potrebno! To je dogovor na pitanje: JESU LI ČUDA MOGUĆA? DA! Moguća su čuda ako prihvatimo ove besplatne ljekovite recepte. Pogledamo li sliku suvremenog svijeta. Gdje god je duhovno djelovala imala je samo jedan cilj: PO KRISTU I S KRISTOM I U KRISTU BITI SRCE SVIJETA. Don Jakov Kajinić. III. 2012. Duhovnik u Sjemeništu .Travnik 133 . S oduševljenjem pročitah knjigu sestre svjetlane: JESU LI ĆUDA MOGUĆA? Sestra Svjetlana je Bogu posvećena osoba koja ima samo jednu čežnju: zaboraviti sebe i klicati poput svete Male Terezije: HOĆU BITI SRCE SVIJETA! Ona opisuje u knjizi povijest svoje duše. Ta njezina karizma je plod potpunog predanja Kristu. Ponuditi svima NEBO I VEČNE VREDNOTE. čitavo naše srce.

pa se predala potpuno Bogu. To je shvatila s. Sestra Svjetlana imala je uvijek svoju želju duhovno pomoći ljudima da otkriju blago svoje osobnosti i da Božja ljubav svakog od nas poziva da bude i ostane povezan s Bogom. To se pokazuje u našim molitvenim susretima u kojima se otkriva vrijednost života svakoga.3. Sestra Svjetlana najviše naglašava. koje nas uvodi u zajedništvo s Bogom. dar međusobne ljubavi.“ Svi smo Božja stvorenja koja Bog ljubi i blagoslivlja. Svjetlana. posebice da molitvom bude uvijek povezana s Bogom. otkrivajući Božju prisutnost koja sve ljude poziva u zajedništvo s drugim ljudima. Naslov knjige „Jesu li čuda moguća?“ zapravo je detaljni životopis u kojem s. To 134 . Zašto? Molitva je snažna povezanost s Bogom. Svjetlana prihvatila Božju poruku „da nema potrebe dijeliti svijet. jasno. vjera i zemalja. Svjetlana sustavno prati svakodnevna zbivanja svoga kršćansko-redovničkog djelovanja u povezanosti s Bogom i ljudima. Tako. Stoga je s. s Bogom i svim Božjim stvorenjima. prihvatiti i one koji su vrlo različiti. Ljudski govoreći. koji se okupljaju iz različitih kultura. skupine i pojedince na dobre i loše. To je već dosada Bog pokazao ozdravljenjima i duše i tijela. Stoga je imala i dubok smisao u prepoznavanju svake osobe kao Božje dijete. sve činite na slavu Božju.“ (1Kor 10. a i poziva. Postoji samo jedno opravdanje zbog kojega svi postojimo.31) Samo je u ljubavi moguće shvatiti prihvaćanje ljudi. Shvatila je da je to osnova sreće. jer je svaki od nas važan i dragocijen za dragog Boga. Bog nam šalje Duha Svetoga koji nam dijeli svoje darove. s. i da razlike među ljudima nisu nevolje nego blagoslov. Svjetlane ostvarila se u praksi poruka svetoga Pavla: „Sve što radite. U radu s. Otkriti da nas Bog ljubi pomaže nam da i mi zavolimo svako Božje stvorenje. društvo. može iscijeliti našu dušu. a vrlo često iscjeljuje tjelesne bolesti i tjelesne nemoći. a to je da nas Bog ljubi. stalež i vjeru. Ta nas Božja ljubav povezuje. Svjetlana. posebice. radosti i kršćanske kreativnosti. poštovanja i darove ozdravljenja. na zajedničku molitvu.

osobito dok sam studirao crkvenu glazbu u Zagrebu. iako sam mnoge prije susreo. Bog je uvijek s nama! Guča Gora Fra Branko Neimarević 4. nije tražila za sebe i za svoj rad razumijevanje. Kad sam prvi put sreo sestru Svjetlanu. doduše. novinar. i u svom znanstvenom i svakodnevnom radu u domovini i svijetu. Sestra je to kroz mnoge osobne razgovore i molitvene susrete uspjela pojasniti i artikulirati kakvim slijedom to ide i kako Bogu prepustiti potpuno djelovanje u našem životu. 135 . Trebalo mi je malo vremena da shvatim. Svjetlana nije tražila utjehu za sebe. s. te dokle ide naša intervencija u određenim životnim situacijama. u svim sferama života i zvanjima. kada i koliko treba naše suradnje u Božjem djelu. Naime. godine. vjerojatno kad je čula da sam i ja bio na Kosovu. prvo ide duhovna obnova. željela je da svi idemo putem dobrote i ljubavi. netom nakon mog dolaska s Kosova. u sasvim drugoj misiji nego što je njena bila na istom području. nego da druge utješi. Svjetlane: „Moje predanje Isusu.“ Svojim duhovnim radom u mnogim krajevima. još ranije sam shvatio da prije materijalne obnove.će se ostvariti ako i mi prihvatimo jedan podnaslov knjige s. kako. kojoj sam posvećen. što je uistinu bogatstvo ovog novog poznanstva s jednom sestrom. profesor i znanstvenik. nekoliko godina prije i povremeno poslije. po određenim znakovima i kroz molitvene susrete. 2002. kao diplomat. nakon mlade mise jednog fratra u Bugojnu. osobito kad vidjeh usred gužve nakon mise da se raspitivala za mene. upitao sam se što bi ova osoba mogla značiti u mom životu. nego da pokaže da druge razumije. poučen osobnim i profesionalnim iskustvima iz raznih misija. Osjetio sam da ju nije tek tako Gospodin poslao.

ne može vam svijet dati. A te rane na duši kao i one na tijelu samo Gospodin može potpuno iscijeliti ako Mu se predamo. Onako kako to ona pokazuje posvećujući se ne samo svojoj misiji i redu. uz sve moje kušnje. one na Kosovu). ljudi iz ´starih demokracija´ Zapada. prepustimo i potpuno Mu damo mjesto u svom životu.. jer sam neke lokacije i situacije i sam prošao (npr. Bosna i druge) često dolaze ´mirovni posrednici´. U ovome sam uočio jednostavnost tumačenja Svetog pisma i Evanđelja svakodnevnim primjerima. često proizvodi bolesti. koristi najstariji i najuvjerljiviji medij. zacijeli vlastite rane˝. naša sestra. Mir koji vam ja dajem. Kako bi sestra često znala slikovito reći: ˝Ne možeš ranjenika slati u borbu prije no što sam ne ozdravi. pored suvremenih sredstava komuniciranja. Biti svjedokom Božje ljubavi u ovom nemirnom svijetu. sa sestrom suosjećam. To je i odgovor ne samo samozvanim ˙iscjeliteljima´ ili alternativnim liječnicima. poglavito kao suosnivač molitvene zajednice koja nosi u nazivu ovu uzvišenu vrijednost. 136 . (naći citat). Kao i sam Krist koji je ˙Put. u kojoj sam dao da me Bog vodi. Istina i Život˝(navedi citat iz evanđelja). a temelj je i njenog reda kojemu se posvetila. Mnoge detalje iz ove autobiografske kronike i putopisa lakše razumijevam. nego i rastućoj farmaceutskoj industriji koja pod krinkom liječenja. pokušavajući često ´donijeti´ ili implementirati mir. osobito onih sumnjiva porijekla. često i predani službenici. Nasuprot trendovima kompleksnog življenja s često izmišljenim potrebama nametnutim rastućim potrošačkim mentalitetom i relativističkim poimanjem svijeta promicanim kroz medije. Sestra na autentičan način pomaže posvijestiti prisutnost i naš odnos s Bogom. uspone i padove. obavljajući ˙misiju´ u svom pozivu. kakva su opisana i u ovoj dirljivoj kronici. svjedočenjem kroz mnoge crtice u svom životu i radu. koji su apostoli i sveci koristili: put koji otkriva istinu i život. Od sestre sam naučio prepoznati kako Božja ljubav djeluje po nama i u nama. u postkonfliktnim misijama gdje sam i sam bio (Kosovo.Jer. nego ljudima koje joj Bog šalje na raznim mjestima i u razna vremena. koje se pojave bez kontrole u nekoj nesređenoj državi. a da sami nisu primili ili ostvarili mir. demokraciju i druge vrijednosti. a prije ˙posviješćenja´ ide posvećenje.. uglavnom ovisnosti o lijekovima.

uz vlastiti angažman. koji je nekad pretjeran zbog naše oholosti kad mislimo da je sve u našim rukama ili ˙vezama´. Darko Pavlović. A. bez da kao žena postane svećenikom... Sestra Svjetlana to potvrđuje svojom vjerom uz djela. neovisno u kojem smo zvanju. Uz Blagovijest...gdje se ljubav traži na pogrešnim mjestima i na pogrešne načine. nego i svjedok plodova tih dobrih djela u vlastitom životu i duhovnoj izgradnji. 46). mr. što sam i ja iskusio.D.˝ A ja sam ponosan i sretan. 2012. jedna je od najuzvišenijih misija. u molitvenim i izdavačkim pothvatima kakav je i ova knjiga. što djeluje oslobađajuće i na nas same. iskustvu i znanju – što ne treba podcijeniti. ne samo kao skromni suradnik u njenoj misiji. intelektualnosti.˝(Lk 1. To uključuje potpuno predanje Božjoj ljubavi i providnosti. riječi i molitve.sc. ali ne biti robom. ˝Hvali duša moja Gospodina. 137 . nego se kao Marija u svom hvalospjevu Magnificat prepustila Gospodinu s: ˝Evo službenice Gospodnje.

2012. voljeli bi da nas posjetite i obogatite svojim prisustvom i svojom molitvom!!! Vrlo rado se nudimo da budemo vaši domaćini. neka se Gospodin Isus Krist proslavi po vašem srcu i vašem životu!!! Želimo vam obilje i puninu Duha Svetoga u vašem životu i u vječnosti!!!! 26. iznimna nam je čast i sreća.ZAhvALA I KOMENtAR MISIJE Zahvala s. Marka!!! Doživjeli smo jedno veliko bogatstvo i prisutnost Božje ljubavi i Božjeg dodira!!! Uvijek kad ste na putu za Split. što ste bili naš gost na našem molitvenom okupljanju u župi sv. a vi radostan gost u našoj kući!!! A sada ćemo zavapiti u nebo.2. Split Mihovil i Lucika Gattin 138 . Svjetlani iz Splita Poštovana časna Svjetlana.

Sestro. Tvoj put molitve i predanja Neka bude i moj put Tvoja ustrajnost u davanju Sebe drugima za ljubav Krista Neka bude i moje nadahnuće Od sveg srca Ti sestro Svjetlana veliko HVALA! Jelica 139 . Hvala Ti za beskrajna žrtvovanja Za bolesne i na duši i na tijelu Hvala Ti za ljepotu tvoje duše Hvala Ti za ljepotu tvoga srca Kojim nam kazuješ put Do živog Krista. Kćeri Božje ljubavi Što nam srca griješ Što nam duše liječiš Što nas vodiš Isusu Hvala Ti.

tako mala. Jelica 140 . Da svijet postane ljepši i bolji. A tako velika u očima Božjim. Bože.IMA JEDNA žENA Ima jedna žena (sestra) Hoda ovim svijetom. uvijek nasmijana Ljubav Božju širi na sve strane Ima jedna žena. obična i skromna Ima jedna žena. O. podari nam još mnogo takvih žena. jednostavna i skromna A opet bogata Ona Riječ Božju nosi bolesniku i beskućniku I siromahu i bogatašu Ruke pruža svima. velika. koji je traže Rukama miluje i blagoslivlja Srca radošću napunja. nedodirljiva Nama smrtnicima Duha Svetog puna Ima jedna žena. Nikad umorna.

TVOJA LJUBAV NEKA ME POSVETI.Svjetlana 141 . SVETOM VODOM TI NAS PREPORODI. DOĐI DUŠE TI U NAŠA SRCA. DUŠE SVETI TI NAS SVE POSVETI. ZA SLOBODU TI NAS OSLOBODI. OČE SVETI OD SRCA TI HVALA. GOSPE DRAGA NEKA TI JE HVALA. DUŠE SVETI TI ME SVU/EG OSVIJETLI. ŠTO JE NAMA TVOJA CRKVA DALA. s. DAROVIMA SVOJIM TI NAS KRIJEPI. ŠTO SI NAMA SVOGA SINA DALA. DA TI KAŽEM OD SRCA TI HVALA! TVOJA LJUBAV VODI TE DO GROBA. DA NAM BILO VJERE JAČE KUCA. DA NAM KAŽEŠ NEMA VIŠE ROBA.MOJA PJESMA pjeva se u nrodnom melosu MOJ ISUSE ŽIVOT SAM TI DALA.

kad lutam sam-a Kad svud je samo mrak Tad dolaziš iz tame Ti. dijete moje Čuvam te dovijeka! U srcu Tvom.. blagost ponizna U radosti i sreći Tvoj-a želim biti zarobljen-a ja U srcu Tvom... Isuse.U SRcU tvOM Kad teško mi je. želim ostati dovijeka I slušam kucaj srca Tvog To je ljubav beskrajna Tu hram je Tvoje nježnosti. voda živa Tu mir me uvijek čeka Tvoj. Isus: U Srcu mom ljubav je sveta U srcu svom ja te želim sakrit od ovog svijeta U srcu svom. Tvoj korak odzvanja Iz Tvoga srca svjetlost sja.. Ti si put. (nepoznati autor) 142 . istina U srcu Tvom ljubav je sveta U srcu Tvom ja se želim skriti od ovog svijeta U srcu Tvom. tad trebam Tebe ja Kad ne znam kamo. Isuse.

PROŽET ĆU TE KĆERI MILA. PA DA TI NE MANJKA MOJA SILA. BUDI UVIJEK TU. NEKA SVATKO ČISTO SRCE ČUVA. SILA MOGA DUHA NEKA VAS SVE VODI. ŠIRIT ĆE JE VELIKI I MALI. USRED MORA NJIH ŽEĐA MORI. POVEST ĆE VAS DO NEBESKOG RAJA!!! ALELUJA!!! s. PRONESITE JE SVE DO KRAJA SVIJETA. DA ŽIVITE RADOSNI U LJUBAVI I SLOBODI. I KAD STE DALEKO OD RODNOGA KRAJA. BISTRI UM I DAJ NAM SVOGA DUHA. JER MOJA LJUBAV NIKAD NE ZATAJI. OTOCI TVOJI VELIKA LJUBAV MOJA.Svjetlana 143 . MOJA LJUBAV ČISTA JE I SVETA. UČINI DA SE PO NJIMA RAZLIJE MILOST TVOJA. TI MI VODI BOJ. DAJ MOLIM TE SVE RIZNICE NEBA OTVORI.PJESMA NAStALA NA KOLOČEPU KLANJAM TI SE SPASITELJU MOJ. ONA ĆE VAS VODIT DO ŽIVOTNOG KRAJA. DA SE SVAKI UM I DUŠA IZBISTRI. KAKO BI ME TVOJA USTA NAVIJESTILA. NAPOJI MOJ NAROD IZ IZVORA ČISTI. NEKA VAS SVE MOJA LJUBAV SPAJA.

za svaki mili pogled i svaki osmijeh! Bilo je stvarno divno! Bog vas je stvarno na vrijeme poslao k nama. ne samo muslimani i Kinezi.. Emina . On je ljubav i sigurna sam da će to. vaša sestra u Kristu.. Od srca vam hvala što ste bili kod nas u Stuttgartu.. ali je sveta! Nosim vas u srcu i u molitvi.. barem jedan dio! Srce mi je puno radosti i jedva čekam to vrijeme za sebe! Bog je tako divan... Služba nikad nije laka ili jednostavna. nego i cijelo čovječanstvo shvatiti! Ali zato je bitno da postoje osobe kao vi.Draga sestro Svjetana.Sofija 144 .

MOLItvA ZA DUhOvNU OBNOvU Oče nebeski, hvalim Te i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svoga Sina Isusa koji je pobijedio grijeh i smrt meni na spas. Gospodine Isuse, stavljam se u podnožje Tvoga križa i molim Te da me preliješ svojom presvetom krvlju koja izvire iz Tvoga probodenog srca. Operi me, moj Isuse, u živoj vodi koja teče iz Tvoga srca. U Ime Isusovo, molim Te, Oče Sveti, pošalji mi Duha Svetoga kojega nam je Isus obećao. Dođi Duše Sveti, daj mi novi život i novo srce. Raspolaži mojim životom. O Oče, snagom Duha Svetoga pokaži mi svaku osobu kojoj moram oprostiti i svaki neispovjeđeni grijeh da se za njega pokajem i da ga ispovjedim. Gospodine Isuse, ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, nadom, ljubavlju, uljudnošću, strpljenjem, mirom, istinom, sigurnošću, radošću, pouzdanjem, istinom i mudrošću. U prisutnosti neba i zemlje. Prikazujem danas samu sebe; svoje misli i dušu Tebi, Duše Sveti: Vodi moje misli kako bih mogla razumjeti Tvoj glas i slijediti Tvoje pute. Daj mi milost da što više upoznam snagu i moć Trojedinog Boga. O Duše istine, vodi moje misli, riječi i djela, od sada do časa moje smrti. O Duše razumijevanja, rasvijetli me i uči me! O Duše savjeta, savjetuj me, da uvijek spoznam što se Tebi dopada! O Duše jakosti, ojačaj moje slabosti! O Duše znanja, rastjeraj moje neznanje! O vječna ljubavi, daj mi samo da Te ljubim! Vodi me Ti, Sveti Duše, da mogu činiti sveto; Povuci me, Duše Sveti, da sveto ljubim; 145

Ojačaj me Ti, Duše Sveti, da sveto nikada ne izgubim! Pomozi mi da hodam u Tvome svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen/a Duhom Svetim, tako da skupa sa svim vjernima mogu hvaliti i slaviti Oca nebeskoga u vremenu i vječnosti. Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju. Zaista je Bog moj spasitelj, u Njega se pouzdajem i više se ne bojim, jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, On je moj spas! Hvala Ti Oče za Mariju, moju nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima i Blaženim Drinskim mučenicama koje su živote dale da očuvaju vjernost Tebi, svome Spasitelju i službenici Tvojoj, našoj utemeljiteljici majci Franciski Lechner koja nam je zacrtala put: Božju ljubav učiniti vidljivom! Oče Sveti, molim Te za sve one do kojih će doći ova knjiga da uđu u radost Tvoje prisutnosti i tako učine Tvoju ljubav vidljivom na ovom svijetu! Sestra Svjetlana Rezo - Kći Božje ljubavi

146

KAZALO
PRVO POGLAVLJE Pozvana iako slabog zdravlja ............................................................. 5 Premještaj u Sarajevo....................................................................... 28 Nositi križ i u ratu izvršiti Misiju..................................................... 32 DRUGO POGLAVLJE Krštenje Duhom Svetim i obnova u duhu Svetom........................... 36 Molitva i svetost............................................................................... 38 Što se događa u molitvi .................................................................... 39 TREĆE POGLAVLJE Gospodin je onaj koji ozdravlja ....................................................... 42 Što je zdravlje? ................................................................................ 42 Reći Gospodinu „Da“ ...................................................................... 43 Bolesnici traže svjetlo na pogrešnom mjestu ................................... 43 Bog je činitelj čudesa ....................................................................... 44 Uzeti u evanđelju ............................................................................ 47 Najvažnije je duhovno ozdravljanje................................................. 49 Luda radi Krista ............................................................................... 50 Kršćansko ozdravljenje znači puno više .......................................... 52 ČETVRTO POGLAVLJE Idimo – u ime Gospodnje................................................................. 53 Milosti po Bosni, zatim Zagreb, pa Podravina ............................... 54 Redoviti i izvanredni dani u Travniku ............................................. 57 Još jedan zanimljiv isječak iz Travničke kronike ............................ 58 Misija u Zagrebu i Podravini ........................................................... 64 Misijska turneja na južnom dijelu Hrvatske .................................... 67 Opis misije od Gole do Travnika ..................................................... 74 Moje najteže putovanje .................................................................... 76 Put na Kosovo i Albaniju da podijelim 8.000 tisuća knjiga ............ 78 147

......................................... 101 SEDMO POGLAVLJE Izabrani između ljudi ......................................... 90 ŠESTO POGLAVLJE Ozdravljajuća snaga euharistije ....................................................................110 Poziv na ljubav............. .............................. ne osjećaji...........................................................PETO POGLAVLJE Ljepota ispovjedi.................................................... 122 Moje predanje Isusu ............................................................................................................. 97 Dodirnuti Isusa u Euharistiji .................................................................................................................................................. 126 Na razmišljanje ..................113 Svećeništvo po jednoj mističnoj Duši .....117 Kraljica Mira ............................110 Jedina je sigurnost i jedina nada u Isusu...................... 106 Poziv na vjeru ........................ 107 Poziv na nadu ................................. 103 Napadi na svećeništvo................................................................. 100 Postepeno ozdravljenje Svjedočanstvo časne sestre Bridge MeCene ....................................................... 129 DESETO POGLAVLJE Osvrti i komentari na misiju i na knjigu ...........111 Očinstvo svećenika ....................... 95 Što Isus može učiniti u svetoj Misi ....................................................................110 Vrijednost celibata i redovničkog zavjeta čistoća .....119 DEVETO POGLAVLJE Slaviti vjeru u vjernosti ...............................................................113 OSMO POGLAVLJE Marija................. 124 Pobjeda vjernosti.............................................................................................................................................................................................................................................. 104 Poučavati djecu o svećeništvu . majka-žena za sva vremena ...................................................................................... 96 Vjera.............................................................................. 132 148 ......................................

Raduju i se svemu postignutom i ele i ubudu e jo mnogo toga. rad i djelovanje na izvoru Bo je ljubavi. za tite Majke Divne i zagovor Bla enih drinskih mu enica. Prate i rad s.kruna je svih doga anja spektar koji ujedinjuje sestrinu osobnost. sve enicima i svim ljudima dobre volje. M. zato nosi u sebi mnogo svjetla i optimizma u ivot svakog onog tko je pro ita. Svjetlane do sada. redovnice i misionarke su ot krinuta vrata u jedan ljudski ivot. Svjetlane kojom je Bog obdario. mnogovrsnih zahvata u dubinama du e osna ene vjere i prihva anja i predanosti su sigurni koraci vo eni Njegovim Duhom Duhom Isusa Krista koji je ispunjavao svako bi e i inio ga sretnim ovdje na zemlji i u vje nosti. U dubini du e do ivljava se Onoga koji je tvorac svjetla.M. tamo gdje je uvijek i ponovno poziva. koja je nesebi no irila Bo ju Rije preko mnogih do sada objavljenih knjiga i darivala ih svima koji su eljeli uti i u ivotu ivjeti i svjedo iti. a nadasve Bo jeg blagoslova. topline i svjetla u na im ivotima. neka i ova knjiga bude udesni izvor Bo je ljubavi. susreta. u kojem je Bog na djelu na tom putu ostvarenja.Ova knjige je za ivjela na veliki blagdan Isusova prikazanja u hramu ili Svije nicu. Angelika Bo njak FDC Izvor Života . ivotni poziv i poslanje s. a njen odaziv je bogastvo preobra aja svih onih koji su iskreni. a to je sam Bog koji svojom ljubavlju i dobrotom zahva a u ljudski ivot i to se sve prelijeva kao udesna duga ivotnih radosti i ostvarenja svega to je bilo od iskona planirano za svakog od nas. poglavarima. a to je ivot po Duhu Bo jem kao i ljubav i radost i vedrina u njenim nastupima i susretima sa svima potrebitima po molitvi. jednostavni. otvoreni u susretu za Boga i jedni druge oplemenjuju na putu ivota. Osobno zahvaljujem Bogu za karizmu s. ova knjiga Jesu li uda mogu a . Svjetlane Rezo kao osobe. svjedo enju pro etom istinskom vjerom u suradnji sa sestrama. s.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful