POSLOVANJE SA CRNOGORSKIM DVOROM KRAJEM XIX I POČETKOM XX VIJEKA NIJE BILO UREĐENO PROPISIMA, O SVEMU JE ODLUČIVAO GOSPODAR Oblačenje

po nalogu "sa najvišeg mjesta" U Knjaževini Crnoj Gori krajem XIX i početkom XX vijeka šire se i postaju sve složenije obaveze i poslovi službe koja obezbjeđuje funkcionisanje crnogorskog Dvora. Sa jedne strane, potrebe članova dinastije narastaju, dok je sa druge, sve je više zdanja u gradovima i manjim mjestima koja dobijaju status dvora ili dvorske kuće. Uz glavni dvor knjaza Nikole I i dinastičkih zdanja sa tom funkcijom u: Podgorici, Nikšiću, Baru, Rijeci Crnojevića, na Njegušima, Lovćenu..., odmah poslije ženidbe prijestolonasljednika Danila i nešto kasnije velikog vojvode zetskog Mirka i zdanja na Cetinju gdje oni žive sa svojim suprugama počinju funkcionisati kao dvorovi. Zbog sve većeg obima obaveza, a i saglasno opštim nastojanjima da se urede javni poslovi u državi, dvorska uprava teži da ugovorima na duži rok (ne kao do tada po konkretnom naručenom poslu) reguliše odnose sa zanatlijama i trgovcima prije svega u zemlji, ali i onim u inostranstvu. U to vrijeme neke trgovinske ili proizvođačke, manje pa i veće firme, dobijaju naziv snabdjevač crnogorskog Dvora, što nosioci ovog zvanja, obično uz crnogorski grb, ističu na svojim memorandumima. Dobijanje ovakvog statusa međutim nije bilo uređeno ma kojim službenim aktom, već ga je knjaz Nikola I dodjeljivao po sopstvenom nahođenju. Iz jednog dokumenta koji se čuva u Arhivu Crne Gore vidimo kako se početkom septembra 1905. godine Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore, povodom pokazanog interesovanja austro-ugarskog poslanstva na Cetinju, obratilo dvorskoj upravi, za obavještenje : "...o načinu, na koji se dobiva titula Dvorskog snabdjevača, o formalnostima, koje treba ispuniti pri primanju iste, i koliko ista traje." Dvorska uprava je odgovorila ministarstvu da ne postoji nikakav pravilnik: " ... no do sada takva odličja davana su jedino po milosti Nj. Kr. V. Gospodara, kućama, koje su uredno za veći broj godina svojim proizvodima snabdijevali Dvor." U arhivskim fondovima sačuvani ugovori sklopljeni sa zanatlijama i trgovcima toga vremena danas nam dozvoljavaju da stičemo pouzdaniji uvid u razne aspekte svakodnevnog života na crnogorskom Dvoru. Oblačenje i odjevni predmeti su svakako bili jedno od pitanja kojemu se svakodnevno morala poklanjati pažnja. Navlaštito kada se radilo o nabavci crnogorskog odijela koje su posebno knjaz Nikola I i knjaginja Milena rado i često nosili. Odjeća u skladu sa aktuelnim modnim trendovima koju su članovi dinastije obično nosili tokom putovanja po inostranstvu nabavljana je direktno tokom tih putovanja, ili preko narudžbina na osnovu dostavljenih ponuda-kataloga od poznatih evropskih firmi. Crnogorska odijela za potrebe Dvora izrađivali su terzije, najčešće strani državljani, koji bi na Cetinju, rjeđe na Rijeci ili Podgorici, na duže ili kraće vrijeme otvarali dućane i bavili se ovom djelatnošću i trgovinom. Od vremena Veljeg rata za potrebe Dvora na Cetinju radi Lazar Čefa ( Lazzaro Ceffa ) terzija porijeklom iz Skadra. "Evo trideset i nekoliko godina od kako radim za vaše kraljevsko Visočanstvo..." - napisaće Čefa pri obraćanju knjazu Nikoli I sredinom 1905. godine. Poznat odmah po Veljem ratu kao Lazo Terzija, Čefa je septembra 1884. godine

izradio zastavu kojom je okićeno tek sazidano šljeme Zetskog doma i tri godine kasnije (13. VIII 1887. god.) "po najvećem nalogu", u literaturi nerijetko pominjano crnogorsko odijelo za dr Lazu Kostića koje će ovaj, sredinom posljednje decenije XIX vijeka, pokloniti Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, baš u vrijeme priprema za prikazivanje "Balkanske carice". U ovoj predstavi "Balkanske carice", premijerno izvedenoj u Dunđerskom pozorištu 3/15. aprila 1895. godine, tada čuveni glumac Dimitrije Ružić dok igra ulogu Stanka Crnojevića biće obučen u ovo crnogorsko odijelo koje je svojevremeno dr Laza Kostić dobio na poklon od autora prikazane drame knjaza Nikole I. Terzija Lazar Čefa koji će do kraja XIX vijeka, po nalogu, kako se tada govorilo "sa najvišeg mjesta" izraditi crnogorska odijela za čitav niz značajnih ličnosti iz javnog života Crne Gore, dobio je 16. II 1898. godine na ličnu molbu crnogorsko državljanstvo. Za uspješno poslovanje sa Dvorom Čefa če dobiti naziv "Dvorski šavac i trgovac" i biti odlikovan Medaljom za revnost što će početkom XX vijeka isticati na svojim štampanim memorandumima. Početkom XX vijeka (11. IV 1901. god.) dvorska uprava sa terzijom Čefom sklapa ugovor na tri godine kojim su između ostalog precizno utvrđene cijene po kojima će se plaćati: "haljine za članove visoke familije...". Ugovorom je predviđeno da osnovni materijal za izradu crnogorskog odijela Čefa nabavlja i dobija preko Dvora, a kako su dvorske nabavke oslobođene svih državnih nameta, to će se za 20% pri isplati računa dvorska uprava umanjivati ponuđene cijene: "zato što na zlato i svitu ne plaća carinarnici odnosnu daciju." Za vrijeme važenja ovog ugovora Čefa će redovno nabavljati predviđeni materijal za izradu crnogorskog odijela preko Dvora pa je po sravnjivanju računa (odnos nabavljene robe i isporučenih odijela) krajem 1904. godine dvorskoj upravi bio dužan 1718,50 kruna i to: " ... 1. Za 1 fuant i F zlata 990/1000 kruna 203,00 2. Za 1 fuant i F zlata 750/1000 kruna 150,00 3. Za 5 fuant zlata 100/1000 kruna 250. 4. Za metara 18,10 svite bijele fine, kruna 343,90 5. Za metara 20,60 svite bijele proste, kruna 206,06 6. Za metara 40,40 svite modre srednje, kruna 565,60... " Poslije isteka roka na koji je ugovor potpisan sa dvorskom upravom Čefa neće biti zadovoljan rezultatima koje je postigao u poslovanju sa Dvorom. Možda dio razloga treba tražiti i u ponašanju uprave dvora prema njemu što bi opet moglo da bude posljedica personalne promjene na položaju maršala dvora. U vrijeme potpisivanja ugovora sa Čefom maršal dvora je bio Andrija Radović, a u vrijeme kada se žali na ugovorene uslove na ovom položaju je Milo Cerović. Vjerujemo da nije bez uticaja bilo i to što je Čefa u međuvremenu odlikovan Medaljom za revnost i obezbijedio status "dvorski šavac i trgovac". Bilo kako bilo Čefa se 18. jula 1905. godine direktno obratio knjazu Nikoli I žaleći se da dok je radio po postojećem ugovoru praktično nije ostvario nikakvu zaradu, te da pod tim uslovima neće više moći da izlazi u susret narudžbinama iz Dvora. Nedugo zatim, već 28. jula iste godine, sa Čefom je sklopljen novi ugovor na dvije godine. Ovim ugovorom je precizirano da će Čefa "izrađivati sve potrebite haljine za članove dvora..." te da za izradu mora koristiti: "najbolje i najfinije zlato i svitu i ostali materijal, nabavljeno iz priznatih trgovina te vrste...". Ugovorom su precizno utvrđene cijene po kojima će Čefa isporučivati izrađene odjevne predmete. Navešćemo ovaj jedinstveni cjenovnik u uvjerenju da danas čitaocu može biti interesantan sa više aspekata.

Za Nj. Kr. Visočanstvo knjaza Gospodara: jelek zlatni (163 krune); jelek svileni (80); gunj sa zlatnim arčom (70); gunj sa svilenim arčom (69); džamadan zlatni bez rukava (102); gaće tur svileni zlatni špagovi (40,80); kaiš zlatni (20,40); kapa (5); đečerma (81,60) poveze zlatne (12,24). Za Nj. Kr Visočanstvo Knjaginju: Koret I vrste (190 kruna); Koret II vrste (140); Jaketa II vrste (140); Jaketa VI vrste (60). Treba reći da se u vrijeme potpisivanja ovog ugovora u Crnoj Gori, saglasno kursu valuta na berzi u Beču, jedan napoleon (20 francuskih franaka u zlatu i apoeni drugih zemalja iste težine i finoće zlata) mijenjao za nešto više od 19 kruna. Prihvaćenim ugovorom Lazar Čefa se obavezao da mora isporučivati odijela Dvoru u traženim rokovima i naručenim količinama inače slijedi globa od 200 kruna odnosno, pri ponovljenoj nepreciznosti kod isporuke, došlo bi do rasklida ugovora. Kako je Čefa sada sam nabavljao potrebni materijal za izradu odijela izostala je klauzula o umanjivanju cijene za 20% iz prethodnog ugovora. Saglasno redovnim potrebama Dvora i protokolarnim obavezama valjalo je obezbijediti izradu i redovnu dostavu službenog odijela za perjanike - Dvorsku stražu. Mada su službom bili vezani za Dvor, perjanici - Dvorska starža nije bila podređena Maršalatu dvora već direktno Ministarstvu vojnom. Da istorija zanata u Crnoj Gori nije napisana konstatovaće akademik dr Nemirovski krajem XX vijeka dok piše o izdanjima Crnojevića štamparije. Danas u Crnoj Gori još uvijek nijesu objavljena sistematizovana potpunija saznanja o razvoju mnogih oblasti ekonomskog života. Sačuvana dokumentacija o toku razvijenih poslovnih odnosa uprave crnogorskog Dvora sa zanatlijama i trgovcima poslije Berlinskog kongresa pruža mogućnost da se pored saznanja o tradiciji i uopšte raznih oblasti etnologije dođe do zanimljivih pokazatelja načinu života te stepenu razvoja i kvalitetu aktivnosti mnogih vidova ekonomskih aktivnosti u Crnoj Gori do Prvog svjetskog rata. "SVE PREMA MOSTRAMA" Početkom XX vijeka raspisana je licitacija za izradu uniformi za perjanike i kao najpovoljniji ponuđač izabran Mitar Marković sa kojim je Uprava dvorske straže sklopila ugovor na godinu dana "za izdavanje odjeće perjanicima" i ovjerila ga u sudu 11. januara 1903. godine. Prateći opise odjevnih predmeta u ovom ugovoru danas možemo steći utisak o čitavom nizu detalja odjeće koju je Dvorska straža u Crnoj Gori nosila početkom XX vijeka. Kada je materijal za ovo odijelo u pitanju predviđeno je da: "Perjanička dušanka, džamadan i podveze moraju biti od debele crvene vojničke svite..." uz napomenu: "...sve prema mostrama, koje su bile izložene za vrijeme inkanta (licitacije za preuzimanje posla, pr. LM), koji se čuvaju u Upravi dvorske straže i od kojih se ne smije odstupati ni u kome slučaju bilo u boji, bilo u kakvoći."Uz utvrđene cijene izrade detaljnije su opisani djelovi odjeće: džamadan (izrada 9,50 kruna); gaće (12,50 kruna); kapa (2,00 kr.); podveze (0,50) i konačno dušanka (15,50), koja je nešto izmijenjena u odnosu na dotadašnju: "Dušanka će biti svilenoga veza, kao dosadašnje dušanke perjaničke sa dodatkom visokog kolijera, na kome će osprijed s obije strane zapuča biti navezen monogram H I (N I - pri čemu je rimski broj I postavljen po sredini slova N pr. LM) i duž cijeloga kolovratnika stavljen širit: Oboje od čistoga zlata."

Pored toga što je kao poduzimač obezbijedio za garanciju sigurnosti posla u ime kaucije 1000 kruna i prihvatio obavezu da vrši opravke na odjeći "pod najumjerenijim cijenama koje se mogu naći kod ostalih terzija..." Mitar Marković će po ugovoru biti obavezan i da, radi redovne naplate računa, uredno vodi "... zasebnu knjigu po upustvu Uprave Dvorske straže a pod nazivom "Računi perjaničke odjeće", u kojoj će knjizi svakojemu posebno voditi otvoreni račun, kako izdavanja tako i od primanja, prema kojemu računu će biti isplaćivan..." Luka I. MILUNOVIĆ

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful