KoncertRadioheadauCodroipuuzemljopisnomsmisluinijezasadnajpreciznijepribliavanje RadioheadaLijepojnaoj,nofiguriraojekaokulminacijasviheljaihtijenjanjihovogbrojnog fandoma.

Unato osjetu praznine koji ostaje nakon ovakvog spektakla, jedno je barem sigurno Radiohead nije izgubio ni trunka od svoje poetnike energije i inovativnosti, a danas u itavom tom moru neambicioznih i neoriginalnih projekata zasigurno predstavlja svjetionik i putokaz sposoban razderati i najjae magle, kie i ostale atmosferske i ine nepogode. Uostalom, taj sastav egzistira i stvara ve vie od 27 godina, to je vremenski terminkojegamnogarazvikanaimenanisuuspjelapreiviti!

Sredinomrujnajezapoeodrugi,europskidioturnejeRadoheada,nakojojsastavpromovira svoj prologodinji album The King of Limbs. Kao to je poznato, ovi su nastupi trebal biti odraenijotijekomljeta,odmahpozavretkuamerikogdijelaturneje,notraginidogaaj u Torontu, kada se konstrukcija pozornice uruila pod naletom jakog vjetra te usmrtila jednogodtehniarajeodgovoranzaspomenutoprolongiranjezajesen. Bilo kako bilo, neplanirana je stanka moda poremetila planove tovatelja ovog kultnog sastava,notakoeriproduljilavrijemenapetogisekivanjajednogdogaajakojijeobeavao postati vrhunski spektakl. Kako se stoga moglo i oekivati, europski je pohod Radioheada

zapoeo u punom sjaju. Nakon otvarajueg nastupa u vicarskom St Triphonu 20. rujna, sastav se preusmjerava na Italiju i odrava odline koncerte u velikim gradovima Rimu, Firenzi i Bologni, no definitivna kruna ove faze je zasigurno uprizorenje Radioheada u neponovljivom ambijentu dvorita Ville Manin u Passarianu, predgrau furlanskog gradia Codroipa. Unato kii, blatu i ostalim nepodobtinama poklonjenim od strane majice Zemlje,nipublikanisastavnisuzakazali,takodajedvadesetaktisuaprisutnihnatravnjaku meu arkadama tog monumentalnog baroknog zdanja uistinu uivalo u punih 130 minuta glazbekojojje(uznekeasneizuzetke)uistinutekonaipremcanadananjojrocksceni. Zanemarimopredgrupekojeponekimnepisanimpravilimamorajuodraditisvojdioposla svodilo se to na pruanje ansi nekim manje poznatim imenima ili tek puko zagrijavanje publike,njihovajefunkcijauveinisluajevaupitna,paibespotrebna.Takojeinastupinae solidnogCaribouafiguriraokaopopunjavanjevremenauisekivanjuzvijezdaveeri,alosu razglas i neambiciozno realiziran scenski nastup samo potvrdili izreeno. Opem je dojmu dosade doprinjela i kia koja je popratila posljednje minute Cariboua, prijetei ujedno i upropaivanjemtolikooekivanogkoncerta.

InRainbowsduganadCodroipom,Friuli,kojajenekolikosatiprethodilakoncertuRadioheada

No,kadasunetoposlije2130 nabinuizaliThomYorkeiostataksastava,prirodajeizvela jedan od onih trikova iz rukava u pravilu rezerviranih jedino za velike i monumentalne

dogaaje.Kiajeskorotrenutnoprestala,asvetanjiifluidnijioblacisu,rastakajuisepred oima pristunih otkrili rastui polumjesec upravo iznad pozornice, to je bio i vie nego savren pozadinski efekt za uvodnu skladbu Lotus Flower, inae sredinju toku zasad posljednjegalbumaTheKingofLimbs.tosepaksamescenografijetie,primjetanjeuoljiv napredak na pomalo iritantno rjeenje koriteno na prethodnoj, In Rainbows turneji. Pozadina dvadesetak metara iroke i visoke pozornice u stvari predstavlja spoj dva horizontalna LED ekrana, a sveukupnom dojmu znatno doprinosi i est kvadratnih trometarskih panela fiksiranih po gornjem perimetru konstrukcije, te dvanaest viseih, izvedenihuzmogunostpromjenevisinetevertikalnogihorizontalnognagiba.

ClimbinguptheWalls

Taj je set rekvizita svoje spektakularne mogunosti tek najavio tijekom prve pjesme, da bi doslovnoeksplodiraouvatrometubljeskovaibojauzuvodnetaktovedrugeskladbe,Airbag. Poetakjekoncerta,dakle,predstaviomodelpokojemuebitiodraennjegovostatak:iako e kimu nastupa predstavljati kostur isprepleten od skladbi sa dva trenutno posljednja albuma In Rainbows i The King of Limbs, praznine e odlino popuniti neki stariji zvjezdani trenuci.NakonuvjetnogsmirenjauzklavirskedionicenoveskladbeDailyMail(kojujeYorke ironinoposvetioSilviuBerlusconiju),strastieksplodirajuunovomklimaksuuzMyxomatosis (iza ovog zbunjujueg naziva se krije virusna bolest koja se katkad planski koristi u svrhu

reduciranjazejepopulacije),pjesmunakojojinaeneeksponiranidrugigitaristEdO'Brien doslovicebriljira.Separator,enigmatinabaladakojazatvaraTheKingofLimbseuslijediti nakon The Gloaminga, kompozicije koja svoju laganu ali neprekidnu ritmiku konstrukciju obnavlja i uvijek iznova raa u vjeitoj bitci monotonije i enje, a eventualna mogunost skretanja koncerta u stereotipne vode se u potpunosti uklanja ve idueg trenutka, kada publikaiznovadovedeatmosferudoklimaksaprepoznavipoetnetaktovepjesmeClimbing uptheWallskojasvojodmetnikiarmnijeizgubilaninakonpetnaestgodina. Kao jedna od neslubenih himni sastava, Pyramid Song je ve godinama praktiki nezaobliazan dio Radioheadovog koncertnog repertoara, a njezinoj e ambijentalnosti ponajvie doprinjeti multiinstrumentalist Jonny Greenwood, uz Yorkea definitivno drugi kljuni oslonac sastava. Iako je koritenje violinskog gudala uz gitaru ve poznat i vien postupak(sjetiteseDavidaEugeneEdwardsapriizvedbiHutteriteMile!),unjegovusluaju izgleda,paizvuikaoupravosmiljenaimprovizacijakojajeurodiladobrimplodom.Nebi biloloenidodatikakojeupravotijekomizvoenjaoveskladbeJonnyizmjenioisintetizator, da bi se u zadnjoj minuti vratio matinom instrumentu gitari, no ovoga putasvirajui po klasinom predloku. Moda i nisam bio u krivu kad sam jednom ustvrdio da je gospodin Greenwoodglazbenikivienegodostojansvojegvelikoguzora,astnogRobertaFrippa!

MnotvoLEDpanela,boja,zvukovljairadostisinestezijanaRadioheadovnain!

 Trojac sa albuma In Rainbows (Nude, Weird Fishes/Arpeggi i Reckoner) iznova podie atmosferu koja e uzavreti u ritmikom zvunom zidu skladbe There There koja je svoju vrstoudoaralaivizualnoaksuseetirilanasastavatomprilikomuhvatilabubnjanja standardnibubnjarPhilSelway,njegovakoncertnapotporaCliveDeamer,tegitaristiJonnyi Ed. U svakom sluaju, uvrtavanje Deamera u koncertnu potporu nije neopravdano, pogotovo imajui u vidu kompleksne ritmike strukture znakovite za postmilenijski Radiohead. Feral slijedi zacrtanu nit nadovezujui se na energinu The National Anthem, inae najrockerskiji trenutak eksperimentalnog Kid A, pripremajui teren za jedan od klimaksa koncerta, svima nam omiljenu Paranoid Android. Izgleda da u tim trenucima nije bilo individueupublicikojajenakratkozaboravilapripadnostmaterijalnomsvijetuteodlebdjela ucelestijalnevisinenoenafluidnimkrilimaantologijskeBfrazetepjesme.No,zazivanakia jestalaprijevieodsatvremena!

UsamljeniEdO'BriennaodjaviEverythingInItsRightPlace,neposrednopredvelikofinale(Idioteque)

Kratka neophodna stanka omoguuje tek meko prizemljenje, nakon ega zapoinje prvi encoreblok.Naiznenaenjesvihprisutnih,paipotpisnikaovihredova,uslijedilajejednako

tako nebeska How to Dissapear Completely and Never be Found, koja je iskazala svoju emotivnusutinuakibezsuzateuznetoizmjenjeni,vriaranman.Iduikorak,Planet Telex ipak nije bio jedino podsjeanje na probojni drugi album The Bends po zavretku netokonkretnijegintermezza(StaircaseiMorningMr.Magpie),Thomidrutvonamnude iznenaenje u vidu Street Spirita, poluakustine skladbe koja spada u one neuhvatljive momentekojiupraviluzatvarajualbumeRadioheada. Drugi encore otvara neka vrst zatija pred buru, pomalo amorfna Give Up the Ghost, no tehniari koji su po njezinu zavretku naas okupirali binu te na sredinje mjesto doteglili Yorkeuomiljenhibriddrvenekutijeisintetizatora moe znaitisamojednovrijemejeza Everything in Its Right Place. Znajui kako je upravo ta skladba zadnjih godina redovito odjavljivala ive nastupe Radioheada, dio je prisutnih ve poeo sa temeljitim vraanjem u rigidnurealnost,madanijebilorazlogazastrah.Greenwoodovopoigravanjetehnikalijamai stanovita kombinacija echoa i delayja je produila skladbu tek na potrebnih minutudvije, taman da se bend konsolidira, vrati na scenu, te u orgazmikom klimaksu odsvira dugo oekivanu Idioteque, istu onu skladbu koja je dvanaestak godina ranije najavila radikalni zaokret u zvuku Radioheada. Euforija je dodatno multiplicirana zamalo monokromatskom igrom svjetla i sjene uslijed bljeskanja svih raspoloivih ekrana i panela koji su nastavili treperitijodobruminutunakontojesastavnapustiopozornicudajuinamdoznanjadaje jedan velianstveni show upravo zakljuen na najbolji i jedini mogui nain. Ali, razloga za nezadovoljstvo ili malodunost jednostavno nije bilo. Moda samo ushit i neizbjena tuga kojasejavljautakvimmomentima,kaokadasenakonvietjednogisitavanjaopratateod odreeneknjigeuzkojuseitateljdubokovezao... Koncert u Codroipu u zemljopisnom smislu i nije zasad najpreciznije pribliavanje RadioheadaLijepojnaoj,nofiguriraojekaokulminacijasviheljaihtijenjanjihovogbrojnog fandoma. Unato osjetu praznine koji ostaje nakon ovakvog spektakla, jedno je barem sigurno Radiohead nije izgubio ni trunka od svoje poetnike energije i inovativnosti, a danas u itavom tom moru neambicioznih i neoriginalnih projekata zasigurno predstavlja svjetionik i putokaz sposoban razderati i najjae magle, kie i ostale atmosferske i ine nepogode. Uostalom, taj sastav egzistira i stvara ve vie od 27 godina, to je vremenski terminkojegamnogarazvikanaimenanisuuspjelapreiviti!
(sveslikeosimnaslovne:VjeranStojanac,26.09.2012.)

VjeranStojanac,2012.