PRIMJERI BOSANSKOHERCEGOVAKE PISMENOSTI I KNJIEVNOSTI Od 11. do 19.

stoljea Izbor, transkripcija, predgovor i rjenik DARIJA GABRI-BAGARI HKD Napredak Zagreb Sarajevo 2004

O starijoj pismenosti i kjievnosti Izbor tekstova starije pisane produkcije zahtijeva napomene o njihovim stilsko-sadrajnim, anrovskim i jezinim posebnostima. Najprije treba rei da se kriterij knjievnoga i originalnoga stvaralatva u prolosti razlikovao bitno od dananjega, tako da moemo govoriti o djelima pismenosti i djelima knjievnosti. U djela pismenosti ubrajamo tekstove pisane s praktinom namjenom i bez knjievnih pretenzija, dok bilo kakvo ukljuivanje estetskih kriterija i knjievnih stilizacija priskrbljuje tekstu knjievni atribut. Izmeu tih dviju mogunosti u bosanskoj se knjievnoj batini nalaze i tekstovi na granici, pa emo u uvodu koji slijedi tekstove naega izbora promotriti s toga motrita. Administrativno-pravni spisi U administrativno-pravne spise spadaju povelje, pisma, darovnice, oporuke, zakonici i sl. tekstovi pisani u slubenim pisarnicama bosanskih vladara, plemstva i turskih velikodostojnika. Njihovi su autori pisari, esto jedini pismeni ljudi na dvoru, kolovani na crkvenoslavenskoj jezinoj tradiciji i srednjovjekovnoj diplomatikoj maniri. Administrativno-pravni tekstovi odraz su politikih i drutvenih prilika jedne drave, pa osim to govore o njezinim funkcijama, diplomatskim vezama sa susjednim zemljama i unutarnjim odnosima, pokazuju i kulturne veze koje je drava ostvarivala. Tako e se u bosanskim pisarnicama zavisno od irenja Bosne i odnosa s drugim srednjovjekovnim dravama pojavljivati pisari s inonarjenih podruja, koji e onda odreivati stil i jezik u kraljevoj pisarnici. Jedan broj pisara pristigao je u Tvrtkovo vrijeme na srednjovjekovni bosanski dvor iz Srbije, pa je njihovo svetosavsko obrazovanje oblikovalo jezik dvorske pisarnice. Ueniji pisar unosit e vie crkvenoslavenskih osobina, a manje ueni pisat e izrazitijim narodnim jezikom. I u jednoga i u drugoga invokacija ( poetni zaziv) i eshatokol ( zakljuna reenica) najee e biti pod izravnim crkvenoslavenskim utjecajem. Sredinji dio teksta pisan je narodnim jezikom zbog ega je korpus administrativno-pravnih spisa zanimljiv za jezina istraivanja. Lieni knjievnih atributa ti tekstovi spadaju u pismenost u irem smislu, ali im njihova originalnost priskrbljuje posebno mjesto u jezinom razvoju. Oni su vaan izvor za istraivanje povijesti odreenoga razdoblja.

Zapisi i natpisi Zapisi i natpisi nazivaju se epigrafikom i predstavljaju prijelazni stupanj izmeu pismenosti i knjievnosti. To su originalni tekstovi, osloboeni kalupa srednjovjekovne literature. Nalazimo ih na stabilnim spomenicima, kakvi su nadgrobni spomenici, kameni krievi, dijelovi crkava, kao i na pokretnim, npr. na knjigama, crkvenom posuu i drugim predmetima materijalne kulture. Odreena teritorijalna pripadnost epigrafskih spomenika, posebno nadgrobnika, pomae da odredimo narjene osobine, a kako su vrlo esto i datirani, nezamjenjivi su svjedoci jezinoga razvoja. Zavisno od staleke pripadnosti i uenosti naruitelja, kao i vjetine klesara, tekst moe osim osnovne obavijesti o pokojniku sadravati i neki poetski diskurs, naravno lapidaran zbog materijala (kamen) na koji se upisuje. Najee su pisani narodnim jezikom, posebno oni iz mlaega vremena, to im daje posebno mjesto u jezinopovijesnim razmatranjima. Njihova nacionalna pripadnost u ranijim razdobljima nije potpuno prozirna, dok se vjerska oditava iz pobonih kranskih zaziva, a nakon 16.st. naziru se i elementi nacionalnoga podrijetla naruitelja i klesara (ili zapisivaa uope). U naem izboru natpisi vezani za samostan u Kraljevoj Sutjesci primjer su ivoga narodnoga jezika u epigrafici 17.st. Srednjovjekovna knjievnost Cjelokupna duhovna kultura srednjega vijeka proeta je kranskim svjetonazorom, pa su religiozni motivi zastupljeni u svim oblicima i vidovima umjetnikoga stvaralatva. Kako je svaka knjievnost odraz povijesnoga trenutka u kojem nastaje, potreba drutva iz koje potjeu pisci i korisnici, te ideoloke podloge, bosanska srednjovjekovna knjievnost prezentira se kao zbroj nabonih djela, prvenstveno etveroevanelja i zbornika, dok su djela sa svjetovnim temama iznimno rijetka. U bosanskoj srednjovjekovnoj knjievnosti nema propovjednike literature, ivotopisa svetaca ili nabone poezije, to se tumai vezanou te literature za tzv. crkvu bosansku i njezino specifino ustrojstvo. Kriterij knjievnoga u to se vrijeme bitno razlikuje od dananjega, to znai da za

srednjovjekovnoga ovjeka evaneoski tekst predstavlja literaturu najviega domaaja. Status knjievnoga djela odredio je i izbor jezika, pa su srednjovjekovni naboni tekstovi pisani crkvenoslavenskim jezikom, to znai da se na staroslavenske jezine odlike naslojavaju oblici ivoga narodnoga jezika. Razlog tomu je to u slavenskom svijetu toga vremena crkvenoslavenski je slubeni jezik crkve, tonije bogosluja i liturgija, a samim tim ima i status knjievnoga jezika, kojim se onda jedino mogu pisati djela s knjievnim atributom. To je odnos identian onom koji postoji u onodobnoj zapadnoj Europi, gdje je jezik bogosluja latinski, pa se latinski piu sva knjievna i znanstvena djela. europskih naroda, bez obzira na postojanje ivih jezika, npr. njemakoga, engleskoga, talijanskoga itd. Srednjovjekovna bosanska knjievnost nije originalna, nastala je prepisivanjem sa starijih prijedloaka pisanih staroslavenskim ili kojim tipom crkvenoslavenskoga jezika. Pismo srednjovjekovne knjievnosti je irilica, a samo je mali broj sauvanih spomenika pisan glagoljicom. Najvei broj djela nastao je u 14. i 15.st. za vrijeme izrazitoga procvata srednjovjekovne bosanske drave. Najvei broj tih knjiga danas se nalazi izvan bosanskohercegovakoga prostora, u mnogim svjetskim knjinicama ili u posjedu privatnih lica. Bosanska franjevaka knjievnost Knjievnost bosanskih franjevaca stvarana je u okvirima Katolike obnove poslije Tridentinskoga koncila (1545.-1563.). Sveta Stolica u programe obnavljanja vjerskoga ivota ukljuuje i pojaanu skrb za pastoralnu i katehetsku djelatnost, s im u vezi se pojavljuje pitanje jezika na kojem e se pisati djela s nabonom tematikom. Preporuka da se pastoral i kateheza obavljaju na narodnom jeziku otvorila je problem narjene podloge knjievnoga jezika. Izabrano je tokavsko narjeje, imenovano kao jezik bosanski, a kao uzor dobroga jezika u Rimu je istican jezik prvih franjevakih pisaca. Korpus djela bosanske franjevake knjievnosti obuhvaa niz djela namijenjenih vjerskoj pouci (katekizmi), propovijedanju ( razliite besjede i zbirke propovijedi), pastoralu (prirunici za obavljanje sakramenata), jedan broj djela su zabavno-pounoga karaktera (pjesme s vjerskom tematikom, zbirke udesa, zbornici nabonih tekstova), znanstvenoga (ljetopisi) i isto praktinoga (ljekarue- upute za lijeenje raznih bolesti), to ovoj knjievnosti daje atribut nabono-praktine produkcije. Tematski je usamljeno djelo Pitole i evanelja priko svega godita (1613.) fra Ivana

Bandulavia, u kojem su prevedena misna itanja za cijelu godinu. Inae, u bosanskoj franjevakoj knjievnosti nema prijevoda Biblije ni biblijskih odlomaka. Svoj je prijevod Bandulavi napravio prema latinskom originalu uz oslanjanje na starije primorske prijevode misnih itanja. To je djelo vano jer je doivjelo dvadesetak izdanja, koriteno je na irokom prostoru od Hrvatske do Bugarske, pa je jezik toga djela utjecao na oblikovanje knjievnoga jezika i jezinih navika svojih itatelja (i sluatelja). Najvei broj djela franjevake knjievnosti nije potpuno originalan, nego se radi o prijevodima ili preradbama djela znamenitih europskih teologa i vjerskih pisaca. Bosanski su franjevci prevodili najvanija teoloka djela i prilagoavali ih potrebama svoga puka dodajui primjere i komentare koje su bosanski ljudi mogli razumjeti. Oni vrlo esto uz tekst navode podatke odakle su preuzeli neki dio, tko je o tome pisao i sl. Po tim podacima saznajemo da su se bosanski franjevaki pisci uklapali u opa europska knjievna kretanja svoga vremena. Franjevaki su pisci pisali narodnim tokavskim narjejem svojega kraja ili onoga podruja na kojem djeluju i kojemu su namijenili svoja djela. Vremenom e se u okviru franjevake knjievnosti razviti jedan tip knjievnoga jezika s odreenim brojem stalnih odlika koje se mogu nai u svih pisaca, pa se govori o postojanju franjevake knjievne koine. Katolika orijentacija odreivala je jezine uzore bosanskih franjevaca. Dok kasniji pisci mogu kao uzor imati svoje prethodnike iz redova bosanskih franjevaca, prvi pisci - Matija Divkovi i Ivan Bandulavi - izgraivali su svoj jezik ugledanjem u pisce s hrvatskoga jezinoga podruja, posebno dalmatinske i dubrovake. Matija Divkovi, prvi pisac i utemeljitelj franjevake knjievnosti, imao je svoje uzore ak i meu glagoljakim piscima. Zanimljivo je da je Divkovi ak u svoj Nauk krstjanski (1616.) uklopio glagoljaki tekst Veri sv. Katarine i prikazanje Abramovi veri dubrovakoga pisca Mavra Vetranovia. Franjevci su pisali latinicom i bosanicom. U 19.st. meu bosanskim su franjevcima zaivjele ideje ilirskoga pokreta, pa se pisci ( Juki, Marti) jezino i pravopisno prilagoavaju svojim uzorima. Zanimljivo je pri tome da ne prekidaju sasvim ni sa starijom franjevakom knjievnojezinom tradicijom. Tzv. bosanski ilirci proiruju repertoar tema i sadraaja, pojavljuju se u znatnijoj mjeri poetska djela, znanstveni tekstovi, putopisi, rasprave o pismu i jeziku, a fra Ivan Franjo Juki pokree i prvi bosanskohercegovaki asopis Bosanski prijatelj. Juki i Marti prikupljaju i objavljuju puke pjesme i pripovijetke. Bosanski ilirci svojim su se djelima i jezinim izrazom izravno ukljuili u izgradnju

novotokavskoga hrvatskoga standardnog jezika.

Naela transkripcije u ovom izdanju Naela transkripcije definirana su namjenom ovoga izbora i atribucijom popularnoga . Budui da smo pri sastavljanju knjige imali na umu najiru publiku, a posebno uenike, nastojali smo stare i posebno najstarije tekstove uiniti to dostupnijim suvremenom itatelju. Stoga smo izostavili iz transkripcije tekstova do 15. st. sve znakove za poluglasove (tzv. jer i jor), a gdje smo mislili da se zbog izostavljanja nee jasno razaznavati rije, stavili smo u okrugle zagrade a (a). Stari glas jat, pisan kao , ostavljali smo bez promjene stoga to njegovo itanje nije bilo jednoznano. Oekujemo da e itatelj shvatiti da se radi o glasu koji danas zamjenjujemo u knjievnom jeziku sa ije/je. Kratice smo u najstarijim tekstovima razrijeili u okruglim zagradama, a rekonstruirane rijei ili dijelove obiljeili smo kosim zagradama. Tekstovi od 11. do 15. st. popraeni su prijevodom. Izbor iz djela franjevakih pisaca ima posebna pravila transkripcije. Odluili smo sauvati izvornost, a intervenirati samo u sluajevima kad bi stari nain pisanja oteavao recepciju. Tako je ijekavizam biljeen na suvremeni nain, izostavljeno j smjeteno je u okrugle zagrade, veliko slovo usklaeno s dananjim naelima. Interpunkcija je mijenjana iskljuivo u sluajevima gdje bi preslikavanje izvornoga stanja rezultiralo dvosmislenou. Tekstovi franjevakih pisaca 19. st. doneseni su prema kritikim izdanjima objavljenim u novije vrijeme. Izbor iz ljetopisa preuzet je takoer iz novih izdanja. Uz franjevake tekstove dodan je objasnidbeni rjenik.

IZBOR IZ TEKSTOVA OD 11. DO 19. ST.

NATPISI I ZAPISI Humaka ploa (10. -11. st.) U ime o (t)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. A se c(r)ki a(rhan)(e)la Mi(hai)la, a zida (j)u Krsmir, sin Bret, upi jurun i (e)na jega P(av)ica. Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je crkva arhanela Mihovila, zida ju Krsmir, sin Bretov, upravitelj upe i ena njegova Pavica. Ploa iz Polica kod Trebinja (1151.-1177.) V dni kneza velijega Mihojla vmre upan Grd trbinski i v to lto zida jemu raku brat upan Radomir s s(i)nmi jegovmi i ena jemu. Tvara mojstr imenem Bra. Boe ti daj zdravije. Prijevod U dane velikoga kneza Mihajla umrije upan trebinjski Grd i te godine sazida mu grob brat Radomir, upan, s njegovim sinovima i enom. Gradi majstor imenom Braja. Bog ti dao zdravlje. Natpisna ploa iz Podbreja kod Zenice (poslije 1193.) V dni b(a)na velik(a)go Kulin(a) be Gra(d)a sudija veli u njeg(a) i s(a)zida /hram/ svetago Juri, i se lei u n(e)go i ena jeg(a) Vare, poloi /se/ (s)emo u njego. A se zida Drae O(h)muanin jemu. Voli, B(o)e, nas vo(z)ljubljeni. Az pis(a)h Prokopije pop. Prijevod U dane velikoga bana Kulina bijae u njega veliki sudac Gradia. On sazida hram svetoga Jurja i on lee u njega, a poloie ovamo u njega i enu njegovu Varu (Barbaru). To mu zidae Drae Ohmuanin. Voli nas, Boe ljubljeni. Pisah ja pop Prokopije. Nadgrobni spomenik iz Maloga ajna kod Visokog ( 12. st.)

10

U (i)me brata vel(i)ko(ga) kazn(a)ca Nespine pozida Bloka kazn(a)ca Nespinu, svoga gospodina i os(t)avi seb msto pol(a)g svojega gospodina. Prijevod U ime brata velikoga dvorskoga slubenika Nespine pokopa Bjeloa dvorskoga slubenika Nespinu, svojega gospodara, i ostavi pored svojega gospodara sebi mjesto.

Natpis na nadgrobnom spomeniku iz Humskog (1318.)

Va ime tvoje, priista Trojice. G(ospo)d(i)na gosti Milutina bilig rodom Crnian. Pogib(e) ino, nego li milosti boijeji. itije: A ih u aste bosan(s)ke g(o)spode. Primih darove o(d) velike g(o)spode i vlasteo i o(d) grke g(o)spode. A vse vidomo. Prijevod U ime tvoje, preisto Trojstvo! (Ovo je) grob propovjednika (gosta) Milutina, rodom Crnianina. Ne pogibe drukije negoli milou Bojom. ivotopis: ivljah u asti bosanske gospode. Primah darove od velike gospode i vlastele i od grke gospode. Sve je znano. Natpis na zidu u Donjoj Drenici (1355. - 1357.) Va ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. A se dvor vojevode Masna i njegoviju s/i/nu Radosl(a)va i M(i)rosl(a)va. Se pisa rab b(o)i i s(ve)tago D(i)mitrija u dni g(ospo)d(i)na kralja ugarskoga Loja i g(ospodi)na bana bosanskoga Tvrtka. Tko bi to potrl, da je proklet o(t)cem i s(i)nom i s(ve)tim d(u)hom. Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je dvor vojvode Masna i njegovih sinova Radoslava i Miroslava. Ovo napisa sluga Boji i svetoga Dimitrija u dane gospodina ugarskoga kralja Lajoa i gospodina bosanskoga bana Tvrtka. Tko bi to unitio, proklet bio Ocem i Sinom i Svetim Duhom.

Natpis na nadgrobnom spomeniku u Velianima (1377.-1391.) V ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)t(a)go d(u)ha se lei raba b(o)ija Polihranija a zovom mirskim

11

gospoja Radaa, upana Nenca ihoria kunica, a nevsta upana Vratka i sluge Dabiiva i tepije Stipka, a ki upana Miltena Draivojevia a kazn(a)cu S(a)nku sestra, a postavi s blg nje sin Dabiiv s b(o)ijom pomotiju sam svojmi ljudmi a v dn(i) g(ospo)d(i)na kralja Tvrtka. Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovdje lei slukinja Boja Polihranija, svjetovnim imenom gospoa Radaa, supruga upana Nenca ihoria, nevjesta upana Vratka i slubenika Dabiiva i dostojanstvenika Stipka, ki upana Miltena Draivojevia i sestra dvorskoga slubenika Sanka. I postavi ovaj spomenik njezin sin Dabiiv, s Bojom pomou sam sa svojim ljudima, a u dane gospodina kralja Tvrtka. Zapis na Batalovu evanelju (1393.) V ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)h. Sei knjige napravi tepaija Batalo svo(j)im dijakom Stankom Kromirijaninom i okovav je srebrom i zlatom i odiv krosnicom i prikaza je starcu Radinu. A napisae se sije knjige u dni kralja Dabie ot rojenija s(i)na boija 1393. lto, po umrti kralja Tvrtka drugo lito. Sei spravi knjige tepaija Batalo, koi bie mnogo slavan koi drae Torian i Lavu, a za njim bie gospoja Resa, Vukca voje(vo)de ki. A bie (j)oj jedn brat i voje(vo)da bosanski, a drugi knez (hu)mski a treti ban hrvatski.A tada Batalo tepaija drae Sanu i gredie mu na vozinicih vino is Kremene u Torian. A on bie mnogo dobr dobrim ljudem i mnogo slavan dobrim krstja/no/m, i zato ga bog mnoae u vki vkom, am(in). Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ove knjige naini dvorjanin Batalo sa svojim pisarom Stankom Kromirjaninom i okovavi ih srebrom i zlatom i uvezavi ih tkaninom, prikaza ih (duhovniku) starcu Radinu. A pisae se ove knjige u dane kralja Dabie, 1393. godine od roenja Sina Bojega, druge godine nakon smrti kralja Tvrtka. Ove knjige naini dvorjanin Batalo, koji bjee vrlo slavan, koji je upravljao Torianom i Lavom, a za njega bjee udana gospoa Resa, ki vojvode Vukca. Jedan njezin brat bjee vojvoda bosanski, drugi humski knez, a trei hrvatski ban. A tada Batalo, dvorjanin, upravljae Sanom i vozili su mu u bavama na kolima vino iz Kremone u Torian. On bijae vrlo dobar dobrim ljudima, jako slavan meu dobrim kranima i zato ga Bog

12

pomagae, u vijeke vjekova, amen. Koerinska ploa (1410.-1411.)

Va ime oca i sina i svet(a)go d(u)ha amin. Se lei Vigan Miloevi. Slui banu Stipanu, i kralju Tv(rt)ku, i kralju Dabii, i kraljici Grubi i kralja Ostoju. I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kral s hercegom i z Bosn(o)m i na Ugre poje Ostoja. To vrime mene Vigna dojde konina na svom plemenitom pod Koerinom, i molju vas, ne nastupajte na me. Ja s(a)m bil kako vi jeste, vi ete biti kako jesam ja. Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha amen. Ovdje lei Viganj Miloevi. Slui banu Stipanu, i kralju Tvrtku, i kralju Dabii, i kraljici Grubi i kralju Ostoji. I u to vrijeme doe i posvadi se kralj Ostoja s hercegom i s Bosnom i poe Ostoja na Ugre. U to vrijeme doe meni Vignju svretak na mojemu veleposjedu pod Koerinom. Molim vas, ne gazite po meni. Ja sam bio kakvi vi jeste, vi ete biti kakav sam ja. Nadgrobna ploa iz Boljuna (15. st.) A se lei Radosav Herakovi. Ovo legoh na svojoj pleme(ni)toj Golubai, i d/a/ je laka, bl(a)ga. Prijevod Ovdje lei Radosav Herakovi. Evo legoh na svoju plemenitu Golubau i daje /zemlja/ laka, blaga. Nadgrobni natpis iz Staroga Sela (14.-15. st.)

V ime otca i sina i svetago d(u)ha amen. Se je kami Radojica Bilia. Milostiju bojom i s pomoiju roda moga izidah mnogo asnu grobnicu i postavih si kami na grobnici mojej i ugotovih si vini dom za ivota svojega, ako hoe g(ospo)din bog sebi i drugu mojemu. Molju bratiju i strine i neviste, pristupite i alite me i ne popirajte me nogama, jere ete biti vi kakov jesam ja, a neu biti kakovi jeste vi. A se pisa Veseoko Kukulamovi.

13

Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, amen. Ovo je kamen Radojice Bilia. Milou Bojom i s pomou roda mojega sazidah veleasnu grobnicu i postavih ovaj kamen na grobnici mojoj i napravih ovaj vjeni dom za ivota svojega, ako hoe Gospodin Bog sebi i drugu svojemu. Molim brau i strine i nevjeste, doite i alite me i ne gazite me nogama, jer ete vi biti kakav sam ja, a ja neu biti kao to ste vi. Ovo napisa Veseljko Kukulamovi. Natpis na kriu iz Han-Pobrdice (15.st.) A se neka se zna, jere ubi puska Breku Boroviia, a da su klete te ruke koje bi ovoj pritorile. Prijevod Evo neka se zna kako ubi puka Breka Boroviia, proklete bile ruke koje bi ovo prevrnule.

Natpis na steku u Radimlji (1477.) Sije lei dobri Radoje, sin vojevode Stipana, n(a) svoj batini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar. Prijevod Ovdje lei dobri Radoje, sin vojvode Stjepana, na svojoj djedovini na Batnogama. Ovaj spomenik postavi meni moj brat vojvoda Petar. Natpis na kamenom sanduku u Ledincu (15. st.) Da se zna kako bi u Marka Petrovi osam sinova od plemena Pojmili. I usikoe kamen na oca Marka i na mater Divnu. Prijevod Neka se zna da je u Marka Petrovia iz obitelji Pojmili osam sinova. Isklesae spomenik ocu Marku i majci Divni. Nadgrobni natpis iz Kotorca (pol. 15. st.)

14

A se lei Vogin kneza Stipka U(gar)ia sin na svojoj zemlji na plemenitoj. Druino, alite me. Mlad s(a) sega svita otidoh, jedn bih u majke. A se pisa Ugarak. Prijevod Ovdje lei Vogin, sin kneza Stjepka Ugaria, na svojoj plemenitoj zemlji. Druino, alite me! Mlad pooh s ovoga svijeta, a bjeh jedan u majke. Ovo pisa Ugarak. Natpis na kamenu u katolikoj crkvi u Ravnom (1578. g.) Gradi Boko, Nikola i Nikola Andrija na slavu Boga i svete Gospe i blagoslovi biskup nakon 1578. godina poroda Isusova na estoga juna. Pisa fra Bazilio Ravnjanin. Zapis u starom ljetopisu samostana Kraljeva Sutjeska (1642. g.) 1642.g. na 3. maja prisvitli gospodin biskup fra Jeronim Vareanin posveti u Sutjesci manastiru svetoga Ivana krie srebrene, mjedene, drvene i veliki od drva koga uini blaeni fra Aneo Zvizdovi, koji je veoma znamenit protivu zlu oblaku i grdu. Natpis na drvenom kriu u samostanu Kraljeva Sutjeska (17. st.) Ovi kri bio je na vrhu crkve prikovan za sljeme nad velikim otarom, pak budu ga sejmeni zbacili i satrli, uini se oni dan tako strana bura od vitrova, grada i kia da su se u Sarajevu oborile od devet mesdida munare iliti vikaonice. Zato s razlogom mora se za zlamenit imati. Valja, dakle, drati ga u osobitom potovanju.

15

ADMINISTRATIVNO-PRAVNI SPISI Kulinova povelja (1189.) Kulinova povelja najstarija je sauvana irilska listina, pisana 1189. godine za bana Kulina, prvoga vanijeg vladara Bosne (1180. -1204.), a svjedoi o vrlo starim i intenzivnim trgovakim i diplomatskim vezama Bosne s Dubrovnikom. Pisao ju je banov pisar Radoje, to govori o postojanju banove pisarnice. Povelja je pisana narodnim jezikom. U ime oca i sina i svetago duha. Ja ban bosnski Kulin prisezaju teb knee Krvau i vsem graam Dubrovam pravi prijatelj biti vam od sel i do vka i prav goj drati s vami i pravu vru dokol sm iv. Vsi Dubrovane kire hode po mojemu vladaniju trgujue gd si kto hoe kretati, god si kto mine pravov vrov i pravim srcem drati je bez vsakoje zldi razv to mi kto da svojov voljov poklon. I da im ne bude od mojih estnikov sile. I do kol u mene budu dati im svt i pomo kakore i seb kolikore moge bez vsega zloga primisla. Tako mi bog pomagaj i sije sveto evanelije. Ja Radoje dijak banj pisah siju knjigu povelov banov od rodstva Hristova tisua i sto i osmdeset i devet let, mseca avgusta u dvadesete i deveti dn, usenije glave Jovana Krstitelja. Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja, ban bosanski Kulin, priseem tebi, knee Krvau, i svim graanima Dubrovanima da u vam biti pravi prijatelj od sada i do vijeka i pravo prijateljstvo s vama drati dokle god sam iv. Svi Dubrovani koji idu mojom zemljom trgujui mogu se kretati kamo god hoe, gdje god prolazili, doekivat emo ih s pravim povjerenjem i s istim srcem, bez ikakva zla, samo to mi tko moe dati poklon svojom voljom. I nee im moji asnici prijetiti silom. Dok god u mene budu, dat u im savjet i pomo kako bih i samomu sebi, koliko je god mogue, bez ikakve zle primisli. Tako mi pomogao Bog i ovo sveto Evanelje. Ja, Radoje, pisar banov, pisah ovu listinu dozvolom banovom od roenja Kristova 1189. godina, mjeseca kolovoza u dvadeset i deveti dan, Glavosjek Ivana Krstitelja. Povelja Matije Ninoslava (1234.)

16

Ovaj se ban spominje prvi put 1233. g. kao ugarski vazal. Jedno se vrijeme uspio osamostaliti, ak je bio izrazito moan. Ovom poveljom se Dubrovniku potvruju ranije dane povlastice. U ime oca i sina i svetago duha amin. Az rab boi Matj, a odmlom Ninoslav, ban bosnski veliki, kle se knezu dubrovakomu an Dandulu i vsej opin dubrovkoj. Takom sm se kletvju klel, kakom se je ban Kulin klel: da hode Vlasi svobodno (i) ih dobitk, tako kako su u bana Kulina hodili bez vse habe i zledi; da ja kud oblada, tud si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kakore sam seb i nauk davati od vse zledi. A se pisah imenom Desoje, gramatig bana Ninoslava velijega bosnskoga, tako vrno kakore u prvih. A se jete ako vruje Srbljin Vlaha, da se pri prd knezem, ako vruje Vlah Srbljina, da se pri prd banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boe re ti daj zdravie. Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, amen. Ja, sluga Boji Matija, nadimkom Ninoslav, ban bosanski veliki, zakleh se knezu dubrovakomu anu Dandolu i svoj opini dubrovakoj. Zakleo sam se istom zakletvom kakvom se kleo Kulin ban: da prolaze Vlasi slobodno i njihova dobit isto kako su i pod Kulinom banom prolazili bez ikakve tete i zla, da gdje ja vladam, oni prolaze slobodno i neometano, a ja u ih primati kako samoga sebe i pouavati da ne bi upali u zlo. Ovo sam pisao ja, imenom Desoje, voditelj vladarske pisarnice velikoga bosanskoga bana Ninoslava, isto vjerno kao i prije. I jo neto: ako prevari Srbin Vlaha, neka se parnie pred knezom, a ako prevari Vlah Srbina, neka se parnie pred banom, a drugom Vlahu da ne bude progona. Bog ti dao zdravlje. Tvrtkova darovnica Hrvoju Vukiu Hrvatiniu (1380.)

Prezentirani tekst primjer je visokoga stila, koji je u pisarnicu bosanskih vladara uveo visoki

17

dvorski inovnik (logotet) Vladoje. (...) Takoe e i az Stefan Tvrtko po mil(o)sti gospoda b(o)ga kralj Srbljem, Bosni, Primoriju, Hlmsci zemlji, Dolnjim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli i Podrniju i k tomu, spodobljen bih c(sa)rstvovati va zemljah roditelj i praroditelj naih () Tajde stvori milost kral(e)vstvo mi knezu Hrvoju, s(i)nu vojev(odi) Vukca kgda g(ospo)d b(og) potribova sega svta vojevodu Vlkca njegova o(t)ca. Tada mi vidive da se ni njegovo sime izrodilo i svitovave se s vlasteli vidive reenoga kneza Hrvoja dostojna asti svoje(g)o o(t)ca dasmo mu veliko vojevodstvo v misto reenoga vojevode Vlkca. I vie toga stvorismo mu milost navlastitupo sh naih lstih pod na(e) visue duplene peati uinjene dasmo mu i zapisasmo u Lavi naa tri sela u ime: selo Tribouu s vsimi pravimi mejami, drugo selo Lupnicu s vsimi pravimi mejami, tretije selo Blu s vsimi pravimi mejami reenomu vojevodi Hrvoju i njegovi dtci i nh poslidnjimi da su za plemenito u viki vikoma. Ako li bi tko od njih koju neviru nam uinil, ali naemu poslidnjemu njegov poslidnji zato bi im moglo otneti reena tri sela da im se za to ne odnime nego da plaa on ko(j)i sgrii glavom svojom ali blagom u to ga Bosna sudi, a ostali da ostaju u viri i u dran reenih sel i v ostaloj svojej plemtini. A tomu svdoci i runici: kralj(e)vstva mi vlastele vojevoda Vlatko Vlkovi z bratjom, knez Paval Radinovi z bratjom, upan Branko Prbini z bratjom () Prijevod Takoer i ja Stefan Tvrtko, po milosti Gospodina Boga kralj Srbije, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih krajeva, Zapadnih strana, Usore, Soli i Podrinja i ostaloga, dostojan bijah vladati u zemljama roditelja i praroditelja naih. Takoer uini milost kraljevstvo moje knezu Hrvoju, sinu vojvode Vukca, kada Gospodin Bog uze sa ovoga svijeta vojvodu Vukca, njegova oca. Tada mi, vidjevi da se nije njegovo sjeme izrodilo i posavjetovavi se s vlastelom, vidjevi da je reeni knez Hrvoje dostojan asti svoga oca, dadosmo mu veliko vojvodstvo namjesto spomenutoga vojvode Vukca. I vie od toga - uinismo mu milost posebnu po ovim naim dokumentima pod naim viseim dvostrukim peatima zabiljeenu - dadosmo mu i prepisasmo na njega u Lavi naa tri sela po imenu: selo Tribuu sa svim pravim granicama, drugo selo Lupnicu sa svim pravim granicama, tree selo Bilu sa svim pravim granicama reenom vojvodi Hrvoju i njegovoj djeci i njegovim nasljednicima da im budu za plemstvo u vijeke vjekova. Ako bi tko od njih uinio kakvu nevjeru nama ili njegov nasljednik naemu nasljedniku, za to bi im se mogla oduzeti reena tri sela, neka im se ne oduzima, nego neka plati svojom glavom ili blagom onaj koji je sagrijeio, onako kako se u Bosni sudi, a ostali da ostanu vjerni

18

i u posjedu navedenih sela i u ostaloj svojoj plemtini. Tome su svjedoci i jamci vlastela moga kraljevstva, vojvoda Vlatko Vukovi s braom, knez Pavle Radinovi s braom, upan Branko Pribini s braom... Oporuka Jelene, ene Sandaljeve (1442.)

Ova oporuka supruge Sandalja Hrania, gospodara Huma, zanimljiva je prvenstveno zbog leksika kojim se imenuju predmeti svakodnevne uporabe i iz kojih se da naslutiti kako su ivjele srednjovjekovne velikaice. (...) Va ime otca i sina i svetago duha, u svetuju trojicu, amin. Mi gospoa Jelena, dati svetopoivago gospodina kneza Lazara, daje va svidenja vsakomu komu se podoba a pred koga se sei pisanje iznese ogledati, kako po milosti bojej i sina mi gospodina vojevode Stepana satvor mi milosti da mi svoju rije kadi se sa mnoju staja u Goraneh to gode bih kude odluila od imanja mojego da mi je tvrdo i nepokolibimo od njega i njegove diice. Sada ja reena gospoa Jelena inju r(ije) za ivota u mojej dobrej svijesti, u moi, ako bi mi se prluila samrt da uzme gospodin vojevoda Stepan one dve svite u Nike Tamar(i)ka, i to je kuntu zlatom figuran da je gospodini vojevodi Stepanu, i prglja vela i pet cat dukat, koji su Luke Palutinovia, takoj z dobitjem kako gredu. A plat z biserom, ako je milost gospodina vojevode da se da gospoe Jelene vojevodine, jote oglavje moje s kamenjem i sa biserom i obotci velici. I Vladislavu da se da romena sr(e)brna pozlaena i prsten s ocem zmajevem i moti svete to su pr(i) mni. I gospodine Katalene obotci mali i lutca zlata. I Todore, mojej unuice, da se da pojasac na plavnoj tkanice i prsten u kom je kami safin i jedan biluac. A ostali prstenci i krugla mala knezu Vlatku. A sr(e)brni sudi koji su u komuni, zdele i pehari i to je crkve svetago Georgija i nove crkve pr(e)svetoj Bogorodici da se odlui. A ino da uzme gospodin vojevoda, da mi ih plati to bude pravo da mi se pokr(i)je crkva koju sam uinila za moj grob. A ikona zlata koja je u komunu, kako sam zapisala s vlasteli, takoj i da bude sestr(e) mi gospoe Despine. Ako li bi se Despine samrt prluila da bude tazi ikona gospoe Jelene vojevodine. I to mi je tisuta dukat, molju i zaklinam gospodina mi i sina vojevodu, da mi ih da gospoe

19

Jelene da ona s mojem duhovnikom podeli za moju duu, najprvo od njih da se da gospoe Despine 200 dukat da mi se poju leturije i postajno i da se dijeli milostinja. I crkve svetago Georgija u Gorice dadoh olovo kupiv za 200 dukat da se pokr(i)je crkva i jote da im se da za majstore 30 dukat. I ovaj eljad koja je sada pr(i) mni koji bi se prluili na samrti mojej da se dast duhovniku mojemu, starcu jeruzolimskomu Nikandru 8 dukat, Teodosiju 20 dukat, i kalueru Jovanu 40 dukat, i Vukoslavu Tamar(i)u 40 dukat, i Luce 20 dukat, i vladikam Rue i sinu njoj 30 dukat, i Kataleni dateri Nikolene 30 dukat, i Dobrko, ako bi se tadaj prmerio na samrti mojej, da mu se da dukat30. I koje se zgode na samrti mojej devojke da im se da prija koliko se moe z govorom kako da se udome, a ostala eljad da se pomiluje z dogovorom koliko se uzmoe... Prijevod U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, u Sveto Trojstvo, amen. Ja, gospoa Jelena, ki blagopreminuloga gospodina kneza Lazara, dajem na znanje svakomu komu to prilii i pred koga doe ovaj dokument da po milosti Bojoj i moga sina gospodina vojvode Stjepana, koji mi uini milost i dade mi svoju rije kad se sastasmo u Goranima, to god bih odluila s mojim imanjem da mi nee osporavati ni on ni njegova djeca. Sada ja, spomenuta gospoa Jelena, dajem rije za ivota pri svojoj dobroj svijesti, u snazi, ako bi mi se dogodila smrt, neka uzme gospodin vojvoda Stjepan one dvije haljine u Nike Tamaria, takoer i kouh vezen zlatom neka ide gospodinu vojvodi Stjepanu; k tomu zdjela velika i petsto dukata, koji su Luke Palutinovia, skupa s kamatama. Plat s biserom, ako je milo gospodinu vojvodi, neka se dade gospoi Jeleni vojvodinoj, jo i kruna moja s kamenjem i biserom i naunice velike. Vladislavu neka se dade posuda za vodu velika srebrna pozlaena i prsten s okom zmajevim i svete moi koje su uz mene. Gospodini Kataleni naunice male i narukvica zlatna. Todori, mojoj unuici, neka se dade pojasi na plavoj tkanini i prsten sa safirom i jedan prsten peatnjak. A ostali prstenii i zdjela mala knezu Vlatku. Srebrno posue koje je u opinskoj blagajni, zdjele i pehari iz crkve svetoga ora i nove crkve presvete Bogorodice neka se odvoje. Ostalo neka uzme gospodin vojvoda, neka mi ih plati to bude pravo da bi se pokrila crkva koju sam sagradila za svoj grob. Ikona zlatna, koja je u opinskoj blagajni, kako sam zapisala s vlastelom, neka bude mojoj sestri, gospoi Despini. Ako li bi Despina umrla, neka se ikona dade gospoi Jeleni vojvodinoj.

20

A to je tisua dukata, molim i zaklinjem gospodina mi i sina vojvodu da ih dade gospoi Jeleni da ona s mojim duhovnikom podijeli za moju duu: najprije od njih da se dade gospoi Despini 200 dukata da mi se slui liturgija i da se razdijeli milostinja. Kod moga groba, gdje mi se dogodi da legnem, neka se dade 200 dukata za liturgiju stalnu i da se dijeli milostinja. Crkvi svetoga ora u Gorici dadoh olovo, kupivi ga za 200 dukata, da se pokrije crkva i jo za majstore neka im se dade 30 dukata. Ovoj sluinadi koja je sada uz mene, koja bi se mogla zadesiti na samrti mojoj, da se da asnom monahu jeruzalemskom Nikandru 8 dukata, Teodosiju 20 dukata, kalueru Jovanu 40 dukata, Vukoslavu Tamariu 40 dukata, Luci 20 dukata, vlastelinki Rui i njezinu sinu 30 dukata, Kataleni, keri Nikoleninoj, 30 dukata, a Dobrko, ako bi se naao na samrti mojoj, da mu se da dukata 30. Svim djevojkama koje se nau uz mene na mojoj samrti neka se dade oprema koliko je mogue s dogovorom kako da se udaju, a ostala eljad da se nagradi prema dogovoru koliko bude mogue.

Povelja Skender-bae kustodu fojnikoga samostana (1468.) Po stilu i jeziku povelja koju je izdao turski velikodostojnik ne razlikuje se od povelja izdavanih u bosanskoj vladarskoj pisarnici. Zanimljiva je kao slika odnosa izmeu turske vlasti i franjevaca. Milostiju bojom, poveljenjem velikoga gospodara i velikago amir sultana cara Fajazit-bega, mi gospodin Skenderbaa gospodar bosanski davam na znanje vsm i vsakomu loviku komu se podoba i prd koga lice doe saj naa knjiga otvorena s naem biljegom gospockijem, kako uinih milost potenomu kutodu pra-Angelu da si hodi slobodno vsudi po rusagu gospodina cara i izvan rusaga gospodina cara. Ako bi hotio poi kako je po njih zakonu da se ne zadje za nj nitko: sluga gospodina cara, ni Turin, ni kaurin, ni martolos, ni ijedan lovek. Za toj mu uinih milost jer je poteni redovnik i pake su nam slubeni njegovi bratja - knez Doma i knez Milutin, jere imaju takoj knjige gospodina cara. Toj mu je vra i r naa gospocka. I da mu se toj ne potvori dokle godje pravo i virno hodi, i na toj mu vra i r naa gospodcka i saj naa knjiga otvorena. Pisano 1468. lito mseca avgusta 20.dan. Prijevod Milou Bojom i s doputenjem velikoga gospodara i velikoga amir-sultana, cara Fajazit-

21

bega, mi, gospodin Skenderbaa, gospodar Bosne, dajemo na znanje svima i svakomu ovjeku komu je to prilino i pred kojega dospije ovo nae otvoreno pismo s naim vladarskim peatom, kako uinismo milost potenomu savjetniku franjevake provincije fra-Anelu, da ovaj moe slobodno putovati dravom naega gospodina cara i izvan drave gospodina cara. Ako bi htio ii kako je po carskom zakonu, da ga nitko ne ometa: ni sluga gospodina cara, ni Turin, ni kranin, ni kranski vojnik-graniar, ni ijedan ovjek. Zato mu ukazah milost jer je poten redovnik i stoga to su njegova braa - knez Doma i knez Milutin - nai slubenici, i imaju takva doputenja gospodina cara. To mu je nae povjerenje i nae gospodsko obeanje. A da mu to nitko ne opovrgne dok je god odan i vjeran, svjedoanstvo mu je naa gospodska rije i ovo nae otvoreno pismo. Pisano godine 1468. na 20.dan mjeseca kolovoza.

22

SREDNJOVJEKOVNA BOSANSKA KNJIEVNOST

23

Mihanoviev odlomak Apostola (12. st.) Mihanoviev odlomak Apostola sauvao se tako to je bio zalijepljen na unutranjoj stranici jednoga mlaeg spomenika - Ilovike krmije. Paleografski spada u razdoblje izmeu oble i uglate glagoljice. Sauvana su samo dva lista. Zanimljiv je zbog jezika koji pokazuje da se radi o najstarijem prijevodu Djela apostolskih, lienom bilo kakvih novijih ispravaka. Poslanica sv. Pavla Galaanima V, 22-26 i VI, 1-2 Bratje, plod duhovni jest ljubi, radost, mir, trpenje; na takovih nst zakona. Ovi e Kristu Isusu plt raspee strastmi i pohotmi. Ate ivem duhom, k duhu i prilagajem se, ne budem veliavi, drug druga prizivajute, drug drugu zavidete. Bratje, ate i prde ot vas vpadajet lovk v jeteroje prgrenje, vi duhovni svraite takovago duhom krotost. Bljudi se jeda iskuen budei. Drug druga tegotu nosite i tako skonajte zakon Kristov. Prijevod Brao, plod su Duha ljubav, radost, mir, strpljivost; protiv njih nema zakona. Ovi koji su Kristovi razapeli su tijelo s njegovim strastima i poudama. Ako ivimo po Duhu, k Duhu se i priklanjajmo, ne budimo tati, ne izazivajmo jedan drugoga, ne zavidimo jedan drugomu. Brao, ako i upadne netko od vas u neki grijeh, vi duhovni ispravite takvoga duhom krotkosti. uvaj se da ne bude iskuan. Jedan drugomu breme nosite i tako ispunite zakon Kristov. Grkoviev odlomak Apostola (12.-13.st.) Grkoviev Apostol pisan je glagoljicom pod konac 12. stoljea i jedan je od najstarijih bosanskohercegovakih spomenika pismenosti. Pronaen je na otoku Krku, kamo je dospio u migracijskim pokretima tijekom 15. st. Sauvana su svega etiri listia, zapravo etiri lista pergamene. Pripadnost bosanskoj knjievnosti utvrena je na temelju ortografskih i jezinih odlika. Pisan je na tokavskom terenu u zahumskom kraju. Mu e jeter imenom Ananija s Saphiroju enoju svojeju prodaste steanije i uteji ot cni svedui en jego i prines est jeteru pri nogah apostolom poloi. Ree e Petr k njemu: "Ananije, poto neprijazan isplni srdce tvoje slgati duhu svetumu i utajiti ot cni sela? Ne prebivajuteje li tvoje b? Poto poloi u srdci svojem vet siju? Ne slga lovkom n Bogu."

24

Sliav e Ananija slovesa si, pad i izdae. I bist strah veljej na vsh slietih se. Vstave e juniji, strbie i iznese pogre i. Bist e jako trem godinam zakasnnija i ena jego ne vduti bivago vnide. Otvtav e Petr ree jej: "Rci mi ate na tolic selo otdasta?" Ona e ree: "Jej, na tolic." Petr e ree jej: "to jako svetano vama bist iskusiti duh gospodanj? Si nogi pogrebeje mua tvojego pri dvareh iznesut i te." Pade e abije pri nogu jego, izdae. Vde e junoe i obretu ju mrtvu, iznese pogre ju v mua svojego. I bist strah veljej na vsej crkvi i na vsh slietih se. Prijevod ovjek neki imenom Ananija sa Safirom, enom svojom, prodade posjed i utaji cijenu sa znanjem ene svoje, pa donijevi jedan dio, poloi ga pred apostole. Ree mu pak Petar: "Ananija, zato neastivi ispuni srce tvoje da slae Duhu Svetomu i utaji cijenu njive. Nije li bila tvoja dok si ju posjedovao? Otkuda u srcu tvojemu takav in? Nisi slagao ljudima nego Bogu." uvi Ananija ove rijei, pade i izdahnu. I uplaie se svi koji to sluahu. Ustavi, mladii ga pokupie i iznesavi sahranie ga. Tri sata poslije, ne znajui to se zbilo, ue i ena njegova. Odgovorivi, ree joj Petar: "Reci mi jeste li za toliko dali njivu?" Ona pak ree: "Da, za toliko." Petar joj na to ree: "Zato ste se dogovorili iskuavati Duh Gospodnji. Evo, noge koje su sahranile mua tvojega kod vrata su i iznijet e i tebe." Pavi k nogama njegovim, izdahnu i ona. Uavi, mladii ju nau mrtvu i iznesoe je i sahranie pokraj mua. I uplai se sva crkva i svi koji su sluali. Divoevo evanelje (14. st.) Divoevo evanelje djelo je pisara Manojla Grka, a pisano je za bosanskoga feudalca Divoa Tihoradia, po kojem je i dobilo ime. Po jezinim odlikama to je tipian bosanski spomenik, prepisan s glagoljskoga prijedloka i lijepo iluminiran. Ulomak iz Evanelja po Luki XII, 16-29 lovku jeteru bogatu ugozbi se njiva i miljae u seb glagolje: to stvoru jako ne imam gd sbirati plod mojih. I ree: se stvoru. Razoru itnicu moju i bolju sazidu i sberu tu vsa ita moja i dobro moje. I reku dui moji: "E, due, imai mnogo dobro leeti, na mnoga lta poivaj, jad i pij, veseli se." Ree e jemu Bog: "Bezumne, v siju not duu tvoju istezajut ot

25

tebe, a jae ugotova - komu budut? Tako i sbirajeji seb, a ne o boz bogatije." Ree e uenikom svojim: "Sego radi glagolju vam, ne pcte se dueju to jaste ni tlom to oblete. Se dua bo bolji jest pit i tlo odde." Prijevod Nekomu bogatu ovjeku urodi dobro njiva i miljae on u sebi govorei: to u uiniti kad nemam gdje skupiti plodove svoje. I ree: Evo, uinit u ovako. Razorit u itnicu svoju i sazidat u veu i skupit u tu sve moje ito i moje bogatstvo. I rei u dui svojoj: "E, duo, ima mnogo dobara spremljenih, poivaj mnogo godina, jedi i pij, veseli se." Ree mu pak Bog: "Bezumnie, ove u noi duu tvoju od tebe oduzeti, a to pripremi - komu e ostati? Tako se dogaa onomu koji skuplja sebi, a ne bogati se u Bogu." Ree pak uenicima svojim: "Toga radi kaem vam, ne skrbite se to ete jesti ni to ete obui. Jer, dua je vrjednija od hrane i tijelo od odijela." Hvalov zbornik (1404.) Hvalov zbornik pisao je 1404.g. krstjanin Hval za vojvodu Hrvoja Vukia Hrvatinia. Predloak je bio glagoljski. Jezik je narodni, to se posebno oituje u izrazitoj ikavici. Najzanimljiviji dijelovi zbornika su Psaltir i Apokalipsa. Osim njih Zbornik jo sadri kompletna evanelja, Djela apostolska i poslanice, dijelove Staroga zavjeta, te jedan broj apokrifnih tekstova. Iz Evanelja po Mateju V, 1-21 Uzrev e Isus narodi vzide na goru neku, sde tu i pristupie k njemu uenici jego. I otvrz usta svoja uae je glagolje: Blaeni nisci duhom, jako tih jest carstvo nebesnoje. Blaeni plaue se, jako ti utiet se. Blaeni krotci, jako ti nasldet zemlju. Blaeni alue i edue pravdi, jako ti nasitet se. Blaeni milostivi, jako ti pomilovani budut. Blaeni isti srdcem, jako ti Boga uzrt. Blaeni smirajue se, jako ti sinove Boji narekut se. Blaeni izagnani pravdi radi, jako tih jest carstvo nebesnoje. Blaeni jeste jegda ponoset vam, idenut vi i rekut vsaki zal glagol na vi laue mene radi.

26

Radujte se i veselte se jako mazda vaa mnoga jest na nebesih. Tako bo izagnae i proroki ie bie prde vas. Vi jeste sol zemlji: ae sol obujajet, im osolit se? Ni ka emu e budet k tomu takmo da isipana budet van i popirajema lovki. Vi jeste svt vsemu miru. Ne moet grad ukriti se vrhu gori stoje ni vaigajut svitilnika i postavljajut jego pod spudom, n na svnjaci i svtit vsim ie v hramini sut. Tako da prosvitit se svt va pred lovki, da uzret dela vaa dobraja i proslavet otca naego ie jest na nebesih. Ne mnete jako prid razoriti zakona ili prorok: ne prid razoriti n isplniti. Amen bo glagolju vam dondie pridet nebo i zemlja, jota jedina ili jedina ra ne pridet ot zakona dondie vsa si budut. Ie bo razorit jedinu zapovid sih malih i nauit lovki tako manji nareet se v carstvi nebesnim. Glagolju bo vam jako ae ne uzbudet pravdi vae pae knjinik i parisi ne imajte vniti v carstvo nebesnoje. Prijevod Vidjevi Isus narod, uzie na goru, sjede i pristupie k njemu uenici njegovi. I otvorivi usta svoja, uae ih govorei. Blaeni siromani duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Blaeni tuni, jer e se utjeiti. Blaeni krotki, oni e naslijediti zemlju. Blaeni edni i gladni pravde, oni e se nasititi. Blaeni milosrdni, oni e postii milosre. Blaeni ista srca, oni e Boga gledati. Blaeni miroljubivi, oni e se zvati sinovima Bojim. Blaeni prognani zbog pravde, njihovo je kraljevstvo nebesko. Blaeni jeste i vi kad vas budu grdili i progonili i kad na vas budu lagali zbog mene. Radujte se i veselite se jer je velika vaa nagrada na nebesima. Tako su progonili i proroke prije vas. Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, ime e se osoliti? Vie nije ni za to nego da se izbaci van i da je ljudi zgaze. Vi ste svjetlo svemu svijetu. Ne moe se sakriti grad koji stoji na gori, ni ne ee se svijea da se stavi pod posudu nego na svijenjak da svijetli svima u kui. Vae svjetlo neka tako svijetli da svi ljudi vide vaa dobra djela i proslave Oca vaeg nebeskog. Ne mislite da dooh ukinuti zakon i proroke. Ne dooh ih ukinuti nego ispuniti. Uistinu vam kaem dok postoji nebo i zemlja ni jedna jota, ni jedan zarez iz zakona nee nestati dok se sve ne ispuni. Jer tko prekri i jednu i od ovih najmanjih zapovijedi i naui ljude da tako rade, bit e najmanji u kraljevstvu nebeskom. Govorim vam, ako ne bude pravednost vaa vea nego knjievnika i farizeja, neete ui u kraljevstvo nebesko.

27

Mletaki zbornik (14.-15.st.) Mletaki zbornik jedan je od najopsenijih bosanskih kodeksa, izvanredno lijepo iluminiran. Po paleografskim i jezinim odlikama pretpostavlja se da je nastao koncem 14. ili poetkom 15. st. Posebno je zanimljiv dosljedan ikavizam. Iz Evanelja po Mateju VI, 24-34 Niki e bo rab ne moet dvima g(ospo)d(i)noma rabotati. Ili jedinogo vzljubit, a drugago nenav(i)diti nanet; ili jedinago drit se, a o druzim ne raditi nanet. Ne moete bogu rabotati i mamoni. Sego radi gl(agolj)u vam: "Ne pcite se d(u)eju vaeju to jaste i to pijete, ni tilom vaim v to oblete se; ne d(u)a li jest bolji pite i tlo odde. Vzrte na ptice n(e)b(e)snije, jako ne sjut ni ne njut, ni sbirajut, na otc va neb(e)sni pitujet je. Ne vi li pae sih lui jeste. Tko e ot vas pekei se moet priloiti tlesi svojemu lakt jedin. Odde to e peete se! Smotrte krn selnih kako rastut ne trudajut se ni predut. Gl(agolj)u vam jako ni Solomun v vsei slavi svojei oble se jako jedin ot sih. Ate li e sino selnoje dns ute, a utri v pet vmetamoje. Bog tako djet, kolmi pae vi malo(vrni). Ne pcite se ubo gl(agolj)ute: "to jam ili to pijem ili im oddem?" Ne vznosite se! Vsih bo sih jezici mira sego itut, vst bo o(t)c va n(e)b(e)sni jako trbujete vsh sih. Itite e prde c(esa)rstvija b(o)ija i pravdi jego i si vsa priloet se vam. Ne pcite se ubo na utrja, utrnji bo dn soboju peet se, dovljet bo dnevi zloba svoja. Prijevod Nijedan sluga ne moe sluiti dvama gospodarima. Ili e jednoga ljubiti, a drugoga mrziti, ili e jednoga prezirati, a uz drugoga pristajati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kaem: "Ne skrbite se duom svojom to ete jesti i to ete piti, niti u to ete obui tijelo svoje; nije li dua vanija od hrane i tijelo od odijela. Pogledajte ptice nebeske, niti siju niti anju, niti sabiru, ve ih hrani Otac va nebeski. Niste li vi vrjedniji od njih. Tko od vas moe, brinui se, dodati tijelu svojemu jedan lakat. Zato se zbog odjee brinete? Pogledajte ljiljane poljske kako rastu, niti se trude niti predu. Kaem vam da ni Salomon u svoj slavi svojoj nije odjeven kao jedan od njih. Ako li sijeno poljsko, koje danas jest, a sutra se ve u pe baca, Bog tako odijeva - koliko vie e vas,

28

malovjerni. Ne brinite se, dakle, govorei: "to emo jesti ili to emo piti ili im emo se odjenuti?" Ne uznosite se, jer sve ovo narodi svega svijeta trae. Zna Otac va nebeski da to sve trebate. Itite najprije kraljevstvo Boje i njegovu pravdu, a sve ovo dodat e vam se. Ne brinite se, dakle, za sutra, jer sutranji se dan za sebe brine, dovoljna je danu muka njegova. Zbornik krstjanina Radosava (15. st.) Ovaj je zbornik pisao krstjanin Radosav za krstjanina Gojsaka. Tekst je pisan na papiru, oskudno je iluminiran i rukopis je dosta neuredan. Jezik je jako ikaviziran, a i u drugim odlikama opaa se prodor narodnoga govora. Od cijeloga zbornika sauvao se tekst Oenaa, poetak Ivanova evanelja i Apokalipsa, iz koje donosimo odlomak.

Apokalipsa IX, 1-12 I peti anel vstrubi i vidih zvizdu s nebese padu na zemlju i dan bist jej klu studenca bezdnago i otvrze se studenc i vzide dim ot studenca jako dim peti velikije gorute i omre zemlja i slnce i ajer ot dima studennago. I ot dima izidu pruzi na zemlju i dan bist im oblast jakoe imut oblast skorpije zemljnije. I reeno bist im da ne jadet trave zemljnije ni vsakogo zlaka ni vsakogo driva tkmo lovki ie ne imut peati boije na elih svojih. I reeno bist im da ne ubijut ih n da muku primut 5 mseci i muenije jih jako muenije skorfijevo jegda lovka sknet. V t dn vzitut lovci smrt i ne imut obristi jej i uelijut umriti i biit ot njih smrt. I upodobljenije prugom podobno konjem ugotovanim na bran i na glavah ih vinci podobni zlatu i lica ih jako lica lovekom. Imijahu vlase jako vlasi enskije i zubi ih jako lvom bie. Imijahu brnje jako brnje elizne i glas krilih jako glas kolesnic mnogo i konj tekutih na bran. Imijahu oibi podobni skorpijam i ala oibi ih. Oblast im vriditi lovki v pet mseci, imute nad soboju csare anela bezdni, ime jemu jevrijski Uvadon, a grski glagoljet se ime jemu gube. Gore jedino otide i se gredeta jete dv (gore) po sih gori. Prijevod

29

I peti aneo zatrubi i vidjeh zvijezdu koja je s neba pala na zemlju i dan joj bi klju od studenca i otvori se studenac i uzie dim od studenca kao dim goleme zapaljene pei i potamni zemlja i sunce i zrak od dima iz studenca. I iz dima izioe skakavci na zemlju i dana im bjee vlast slina vlasti korpiona zemaljskih. I bi im reeno da ne jedu travu zemaljsku ni ikakvo zelenilo ni ikakvo stablo ve jedino ljude koji nemaju peata Bojega na elima svojim. I reeno im bi da ih ne ubijaju ve da ih mue 5 mjeseci, a muenja njihova da slie muci od uboda korpiona. U taj dan trait e ljudi smrt i nee je nai, zaeljet e smrt, a smrt e bjeati od njih. I slie skakavci konjima spremnim za boj. Na glavama su imali vijence sline zlatu, a lica su njihova kao ljudska. Imahu kose poput enskih kosa, a zubi im bjehu kao u lavova. Imahu oklope sline eljeznim oklopima, a um njihovih krila bje kao zvuk kola s mnogo konja koji jure u boj. Imahu repove sline korpionima i alce na repovima. Vlast im je dana da kode ljudima pet mjeseci, imali su nad sobom kao kralja anela bezdana. Ime je njegovo hebrejski Abadon (Uvadon), a grki znai ime njegovo unitavatelj. Zlo jedno ode a dolaze jo dva gora od ovoga. Aleksandrida (15. st.) Bosanska varijanta romana o Aleksandru Makedonskom nastala je u posljednjim desetljeima 15. stoljea. Jezik je neujednaen, javlja se ikavsko-ijekavsko dvojstvo, s dosta nanosa iz crkvenoslavenskoga jezika. Postojalo je vie rukopisa prepisanih s razliitih predloaka. Tekst donosimo u suvremenoj transkripciji, prema izdanju C. A. van den Berka iz 1970. g. Darije daje Aleksandru Roksandu Doadu jemu u grad, vidie Darija na putu leeta, malo iva suta, jedva disuta, zaminiti ivot svoj smrt. K Aleksandru lei vapijae: "Aleksandre caru, sasidi skoro ka mnie i glas moj uslii." Aleksandr ozri se i ree: "Tko ti jesi?" - Zovimi Darije ree: "Az jesam Darije car, jegoe kolo godino do neba vazviesi i est neustavna do jada snizi. Az jesam Darije, ie negda va semu svitu car bih, a sada ni va oanstvu mojemu spodobih se umrieti. Az jesam Darije, ie od mnogih tisua ljudi poten bih, a sada povren leu. Da ti, Aleksandre, samovidac mnie jesi bil odkole slavi spadoh, kakoju umiraju samrtiju, da ovakej smrti ubojav se, ti ne ostavi mene va prahu sijem pod konjskijema nogama." Sije Aleksander sliav, Darijevim riem umili se i skoro s konja saside i platinicu sa sebe

30

sanam i Darija cara pokri, Maedonijanom povelie na zlatu odru postaviti. Sam Aleksandr nosilno drivo na ramo vazam postupi pod njim i ka Dariju ree."Va istinu sije tebie po dostojaniju carsku vazdajem, da ate iv bude, bolja sijeh umre, ate li umre, tilo po dostojaniju carsku ukopati imam." Va grad jego vanesoe, va carski dvor i na zlati odri jego poloie. Aleksandr vazam mnogo odielo oblie i vinac cara Solomuna na glavu postavi i aal zlat va ruku vazam i na pristoli velici Darija cara side i takoj Persi sa Maedonijami k Aleksandru pristupie i poklonie se i rekoe: "Mnoga lita caru Aleksandru velikomu, vsego svita caru, perskomu gospodinu" - i takoj privedoe prida nj persku caricu i sa dateriju jeje Roksandom. I sih vidiv Darije prinemoe se duu i poboli srdcem i mnogo umiliv se prosuziv, Roksandu za ruku pojam ree:" I o duo, i srdce i mili svite oiju, ljubima dateri moja Roksanda, sije tebie mua danas od Maedonijane privedoh, ne mojiem hotenijem na boim izvoljenim. Sego bog Persom gospodina satvori i svemu naemu gospoctvu i imaniju. Ne tako az mnjah brak tvoj satvoriti, na sve podsunane care i knezove prizvati hotih i s mnozimi veselim brak tvoj satvoriti. Danas na braku tvojemu prolie se krvi maedoniske i perske. I tebe povelivam, dateri moja, Aleksandru po dostojaniju biti i ego jako gospodina i cara vasrdo ljubiti." Siju za ruku prijam k Aleksandru ree: "Primi, Aleksandru", govore, "prikrasni i mili oiju mojeju svite, primi, Aleksandre, jedinorodnu dater moju Roksandu, jue va radost velici i blagodanstva rodih te ninja e siju sa alostiju velikoju ostaviv va jad odhou. I siju jako rabu sebi primi, ate ugodno ti jest, enu sebi primi, krasna bo jest i mudra zelo i blagoroditeljna da ate jest ona." Aleksandru sa pristola vastav i Roksandu za ruku prijam i svesrdostiju poljubiv na pristo sa soboju posadi i sanam vinac sa glave svoje i na glavu njoj postavi i prsten jeje sanam i na ruku svoju postavi ka Dariju ree: "Vi, gospodine, caru Darije, Roksanda sa mnoju do ivota carstvovat ima ti." Darije radostan biv ree ka Roksandie: "Budi carica va viek vieka s Aleksandrom, dateri Roksanda!" I sije rek caricu svoju za ruku prijam ka Aleksandru ree: "Sije mati tvoja va mistu Olibijade da jest." I ka Persom ozriv se ree: "O ljubimi Aleksandr, Persi vjerni su ti, gospodinu svomu, i alost moja", ree, "na radost obrati i Kandarvuta e i Orizvarna, ubice moje, po dostojaniju potij." I sije rek izdae silni car Darije. Prijevod A kad doe do grada, vidje Darija kako lei na putu, jedva iv i jedva diui kao da e

31

zamijeniti ivot svoj smru. Leei vapijae k Aleksandru: "Aleksandre, care, brzo sjai k meni i pouj moj glas." Aleksandar se obazre i ree: "Tko si ti?" Oslovljeni Darije ree: "Ja sam car Darije, kojega kolo godina do neba uzvisi i srea nestalna do jada snizi. Ja sam Darije koji je nekada bio svemu svijetu car, a sada nije dostojan umrijeti ni u svojoj domovini. Ja sam Darije kojega je tovalo mnogo tisua ljudi, a sada sam i odbaen leim. A budui da si mi ti, Aleksandre, svjedok s kolike slave spadoh i kakvom smru umirem, poplaivi se ovakve smrti, nee me ostaviti u praini pod konjskim nogama." uvi to Aleksandar, smilova se na Darijeve rijei, brzo sjaha s konja i skinuvi sa sebe plat, pokri cara Darija, a Makedoncima zapovjedi da ga stave na zlatnu nosiljku. Sam Aleksandar uzevi na rame nosiljku, koraknu pod njom i ree Dariju: "Uistinu, ovo ti inim prema carskom dostojanstvu, a ako bude iv, bolje od ovoga vidjet e, ako li umre, tijelo u ti ukopati prema carskoj asti. U grad ga unesoe, u carski dvor i na zlatnu postelju poloie. Aleksandar, uzevi dosta oprava, obue se i krunu cara Salomona stavi na glavu, uzevi u ruku zlatno ezlo, sjede na prijestolje velikoga cara Darija i odmah pristupie Aleksandru Perzijanci i Makedonjani, poklonie se i rekoe: "Mnogo ljeta elimo Aleksandru Velikomu, caru svega svijeta, perzijskomu vladaru." Odmah dovedoe pred njega perzijsku caricu i njezinu ker Roksandu. I vidjevi ih Darije, klonu duom i razbolje se srcem i jako se rastuivi, zaplaka, uhvati Roksandu za ruku i ree: "O duo i srce, milo svjetlo oiju mojih, ljubljena moja keri Roksando, evo tebi mua danas dovedoh od Makedonjana, ne svojom voljom nego po Bojem odreenju. Njega Bog uini gospodarom Perzijancima i svemu naem gospodstvu i imanju. Nisam tako zamiljao tvoju svadbu, nego pozvati sve ovosvjetske careve i knezove i s mnogim veseljima proslaviti tvoje vjenanje. Danas se na tvojoj svadbi proli krv makedonska i perzijska. I tebi zapovijedam, keri moja, da se vlada prema Aleksandru po dostojanstvu njegovu i usrdno ga kao cara i gospodina ljubi." I uzevi ju za ruku, ree Aleksandru: "Primi, Aleksandre, prekrasnu i milu svjetlost mojih oiju, primi, Aleksandre, moju jedinicu ker Roksandu, koju rodih u velikoj radosti i blagostanju, sada je pak ostavljam s velikom alosti u jadu odlazei. I kao slukinju ju sebi primi, a ako ti bude ugodno, uzmi je sebi za enu, jer je krasna i veoma mudra, dapae je i plemenita roda." Aleksandar ustavi s prijestolja, uze Roksandu za ruku, poljubivi je srdano, postavi je pokraj sebe na prijestolje, skide krunu sa svoje glave i stavi je njoj na glavu, zatim skide prsten s njezine ruke i postavi ga sebi na ruku, pa ree Dariju: "Gledaj, gospodine care Darije, Roksanda e sa mnom doivotno carevati." Razveseljen Darije ree Roksandi: "Budi carica s

32

Aleksandrom u vijeke vjekova, keri Roksando!" Rekavi to, uze za ruku svoju caricu i ree Aleksandru: " Evo, neka ona bude tvoja majka umjesto Olimpijade." Okrenuvi se k Perzijancima ree: "O ljubljeni Aleksandre, Perzijanci su vjerni tebi, gospodinu svojemu, i alost moja", ree, "obrati se u radost. A Kandarkusa i Arizvana, ubojice moje, po zasluzi nagradi." I to rekavi, izdahnu silni car Darije.

33

KNJIEVNO STVARALATVO BOSANSKIH FRANJEVACA

34

Prijevod Ahdname ili milodrakog hatierifa Ovo je plemenita povelja velikog vladara vrhovnog cara, Gospodara svijeta. Ja, sultan Mehmed-Han, dajem na znanje svima zajedno i napose da sam iskazao svoju veliku milost prema brai koji posjeduju ovu naredbu. Zapovjedio sam da ih nitko ne zlostavlja, ne ometa i da se ne uplie u njihove crkve. Neka oni borave slobodno u mojem carstvu. A oni koji su otili i pobjegli, neka budu slobodni i sigurni, i ako se kasnije vrate, mogu ostati bez straha u mojem carstvu i boraviti u svojim crkvama. Ni ja, niti bilo tko od ljudi u itavom mojem carstvu ne smije ih muiti, zlostavljati, uznemirivati, ni njih osobno, niti s obzirom na njihova dobra i njihove crkve. K tomu, ako dovedu i nekog ovjeka izvana u moje carstvo, neka im je doputeno. U tu svrhu ja sam im iskazao svoju naklonost ovom mojom carskom naredbom. I evo se sveano zaklinjem: tako mi Boga, stvoritelja neba i zemlje, tako mi etiriju knjiga, tako mi naeg velikog proroka, tako mi sto dvadeset i etiri tisue proroka, i tako mi sablje koju paem, nitko nee smjeti initi protivno ovomu to je napisano dok oni budu posluni mojoj zapovijedi i mojoj slubi. Izdano na Milodrau, prema naoj eri 1464.

35

MATIJA DIVKOVI (Jelake kod Olova, 1563. - Olovo, 1631.), prvi je pisac iz franjevakih redova, u nekom smislu utemeljitelj bosanske franjevake knjievnosti. Pisao je narodnim jezikom i bosanicom. Jezik mu je iv, obogaen narodnim stilskim odlikama, tako da je ostao najpopularniji pisac svojega i kasnijega vremena. Svoje pripovijedanje oivljavao je primjerima koje on naziva "prilike ", priama i narodnim vjerovanjima, to je pridonosilo prihvatljivosti i lakem irenju njegovih nabonih djela. Glavna su mu djela: Nauk krstjanski za narod slovinski -1611., Sto udesa - 1611., Besjede - 1616., Nauk krstjanski s mnozijemi stvarmi duhovnijemi -1616. Prilika o imenu Isusovu Bjee jedan ovjek koji svojijem pravijem drugom bjee mnogo vrijeme pribivao u mijeru i ljubavi. I poe djavao ova dva druga vele kruto napastovati da bi se ovjesili i na toj dovede da obodvoje odredi i odlui u svomu srcu da se objesi za utei sega svijeta tuge i nevolje. I tako radi ove napasti i take zle i strane odluke obodvoje bjee vele tuno i sumorno, neveselo i alosno, tako da ni mogahu piti, ni jesti, ni spavati. I tako stojei poe jedno drugoga pitati govorei: "to tako sumorno i neveselo stoji?". Otgovorivi mu ree: "Svrhu svake stvari elim da mi se objesiti." Otgovorivi ena ree: "Takojer i ja". I tako se zgovorie i zamice pripravie ijem se objese. Ree ena muu: "Gospodine, daj da se napijemo najpri onoga dobroga vina u ime Isusovo, tono smo sahranili s novoga vinograda, ot koga nijesmo jote pili i ne znamo kakovo je. Napi(j)mo ga se da se opivi late umremo". Mu se obradova i ree: "Napi(j)mo se!" I kada donese vina i da muu; i prije negoli poe piti, prikrsti se kako bjee obiajan vazda uiniti govorei: "U ime Isusovo pi(j)mo!" I napivi se, da eni. I kada se napie u ime Isusovo, tako i po ti nain pobjee djavao ot njih i svekolika napast djavaoska otie i otstupi ot srca i ot pameti. I ne ktjee izvriti zle misli i odluke, nego se skruivi i ispovidjevi, asno i poteno svoj ivot svrie. O onima koji uzimaju tue Drugi su trgovci koje e Gospodin Bog izgnati iz slave nebeske, to jest koji krivo mjere i

36

krive mjere dre i njimi kupuju i prodaju. I ovo se razumije ili tko krivu mjeru dri, iliti mjerei rukom umie i primie, iliti tko kojom majstorijom ini da jedna stvar potee vee negoli je sobom teka i vrijedna. Kako reki, druge koje stvari primjesti ali na rosu, ali u vlano mjesto staviti, neka se vlage napuoe, paker vee potee. Svi koji ovake stvari ine neka istinito znaju da sami sebi ine dvije vele velike tete i nekoristi. Najprvo, tjelesnu i svjetovnu plau i dobitak gube. Deuteronomi 15. pog. veli Bog Svemogui, nemoj u jednoj vrei razlicijeh mjera imati, manje aliti vee, i nemoj da je u kui tvojoj manji ali vei etvrtak, kantar prav i istinit i etvrtak jednak i prav dri da mnogo vrijeme bude ivjeti svrhu zemlje, koju e Gospodin Bog tvoj dati tebi. Pogrditi e, uistinu, Bog onoga tko ovo ini i protivi se svakoj pravdi, to jest tko neprave i krive kantare i mjere dri i prodaje njima, take e Gospodin Bog pogrditi na umrli i na sudnji dan. Drugo, koji krivo mjere i prodaju, gube plau duhovnu, to jest kada sveti Mihojo araneo izmjeri dobra i zla djela njih, ta e, istinito, njih dobra djela vele malahno, aliti nita ne potegnuti pram zlijeh djelijeh... Tretje, koji drae prodaju nego poto stvari valjaju, navlastito koji dre prodaju na veresiju, aliti na vjeru negoli na gotovo, ovi ine kamatu i drani su ono povratiti. Takojer, koji prodajui kriju i pokrivaju to je gore onijem boljijem neka se ne vidi, a to je bolje ono kau govorei i zaklinajui se: ovako je svekoliko, i tako mnoge varaju i privaraju. I tako po dva naina sagreuju, jedno to se krivo kunu, drugo to lau i druge varaju. I tako ostanu duoni tuje povratiti. etvrto su koji jeptinije kupuju negoli stvari valjaju, kako se mnogo puta dogoa, da jedni za nevolju svoje stvari prodaju sa tetom jere im se inako ne moe, i koji ove stvari ovake po ovi nain po manju cijenu kupuju negoli stvari u sebi valjaju, ostanu drani naplatiti ono to po pravdi valjaju. Ove stvari mnoi ne promiljaju ni procjenjuju, nego da mogu kupili bi i uzeli po novac to valja dukata. I tako ine protiva naredbi Bojoj i protiva ljubavi bratinskoj. enu zdjetnu ot velike pogibli oslobodi Blaena Divica Mari(ja Zove se jedno mjesto Tumba, u komu mjestu jest sagraena crkva na potenje svetoga Mihojla arkanela, koje mjesto opasuje aliti obujima more. I oko crkve je put strahovit zato more obujima pute dvakrat na dan, to ne ini na ostalije mjestije. Na ostalije mjestije dohodi more polagahno, a ovdi s velikom naglosti svekoliko ujedno jedan as valovi dohode. Jedan put budui svetkovina u ovoj crkvi svetoga Mihojla aranela, veliko mnotvo puoka idui i pribliajui se k ovoj crkvi i budui jurve po sredu pijeska kuda more obujima, i bie

37

meu njimi jedna ena na poroenju, i tudje s velikom naglosti dooe valovi morski.Tada vaskolik puok pobjee kuda tko mogae i kako tko mogae svoj ivot sahraniti i bjeahu kako mameni. ena koja bjee na poroenju osta po sredu valova; jedno teka, a drugo ot straha i ono malo kreposti to imae u nogu izgubi. I obujmi ju velik strah i tuga cjea pogibli u kojoj se naoae, cje valova morskije, vele plano i tuno vapi(j)ae itui pomo ot ljudi koji s njome bjehu. Ali se svaki neuo injae, elei i nastojei svak sebe sahraniti. Ova ena videi da ne moe imati pomoi ljudske, utee se Gospodinu Bogu i Blaenoj Gospi i poe vapjeti Gospodinu Bogu i Blaenoj Divici Mariji, Majci Bojoj, da ju pomognu. Vaskolik pouk viae ovu enu po sredu valova u velikoj pogibili i diui ruke k nebu vapijae puok Gospodinu Bogu i Blaenoj Gospi. I plaui iskahu pomoi ot Gospodina Boga i Blaene Gospe. I tako itui, vidjee da doe Blaena Divica Marija i prostrije svoj rukav svrhu ove ene, i tako oslobodi ovu ena kraljica nebeska, budui ova ena po sredu valova morskije porodi sina koliko u najslobodnijemu mjestu. I ondi staja s sinkom koga bjee porodila, dokle se more opet povrati kako je obiaj i osta put slobodan. Izie na kraj, nosei sina, ona sama bjee bila na pogibili. Zlamenje koje uini Blaena Divica Mari(j)a ne samo da ova ena vidje nego vaskolik puok koji ondi bjee oito vidjee oima, kako je ozgor reeno. Kako blaena Gospa svetomu Ivanu Damaenu ruku odcje[e]nu povrati Sveti Ivan Damaeno, ovjek vele nauen, bjee vele bogoljuban Blaeno[j] Divici, Majci Bojoj. Uini se redovnik svoga divianstva pazei i sahranjujui ga, oficije blaene Gospe svaki dan govorae s velikijem bogoljubstvom. Potom toga kako bi misnik s velikijem bogoljubstvom esto govorae mise blaeno[j] Gospi. Mnoge pjesni duhovne sastavljae i injae i ove pjesni vele slatko pjevae na slavu i na potenje slavne Divice Marije. I bjee taki glas od njegova nauka i od njegova potena ivota da mnoga gospoda davahu mu svoje sinove da i(h) naui knjizi i ostalomu dobru ivljenju krstjanskomu. Sveti Ivan uae i nastojae vele dobro i pomnjivo. Jedan put z djetcom koju uae izie iz grada nadvor i Arapi dooe iznenadnje u(h)itivi Ivana i z djetcom, odvedoe za robje u kuzulbaku zemlju prodae i razdijelie svekolike. Sveti Ivan po srei i po volji Bojoj dopade ovjeku vele dobru i bogatu, ko(j)i drae svetoga Ivana vele dobro i poteno. Ovi ovjek vidjevi ivot, govorenje i nauk svetoga Ivana - zato dobro da bjee u suanstvu - nita ne manje svaki dan

38

se priporuivae G[ospodi]nu Bogu i blaenoj Gospi. Ovi ga gospodar dozvavi, ree mu skrovito: "Ivane, sine, tvoje uenje, tvoje pisanje, tvoje pjevanje i sve tvoje ivljenje meni je vele ugodno zato sve to ini, sve je asno, poteno i sveto. Sada, moj Ivane, imam jednoga sinka koga toliko drim i ljubim koliko zenicu u oku. Ja bih hotio, moj Ivo, da mi ga naui svoj tvojoj mudrosti, atiti, pisati, govoriti, pjevati i ostaloj tvojoj mudrosti i tvomu razumu ko(j)i ima. Zato ako bi se ti (veljae ovi gospodar) dijelio, Ivo, is nae kue, neka ostane u momu sinu, to jest neka nauk i kreposti koje su u tebi neka ostanu u momu sinu." Premda ovi ovjek bjee nevjernik, zato ne bjee pravoga i istinitoga Boga poznao, nita ne manje sveti Ivan dobrovoljno ga poslua i u malo vremena naui mu sina sve to sam umi(j)ae, tako da atiti, pisati, govoriti, pjevati i sve ostalo to umi(j)ae sveti Ivan. Ne mogae se ni u emu ovome njime razaznati. Teodoio, cesar carigradski, uvi nauk, razum i ivot svetoga Ivana i imajui od njega potrebu, posla is Carigrada na kuzulbau, zapovijedajui onomu gospodaru u koga bjee sveti Ivan, da mu ga posije ako mu ivot valja. Ne smi(j)ui inako uiniti, posla mu svetoga Ivana s potenom druinom. Doati Ivan u Carigrad, cesar mu ukaza mjesto u jednomu manastijeru u Carigradu, gdi moe s fratri, svojom bratjom ivjeti asno i poteno sluei Gos[podi]nu Bogu i ondi provoditi svoj ivot. Teodoio, cesar carigradski, estokrat dohoae k svetomu Ivanu na svjet. Svjetovae se kako je za korist due njegove i kako bi bolje i potenije mogao puokom vladati. G[ospodi]n Bog hotje iskuati svetoga Ivana mnogom tugom i nevoljom i vidjeti je li pravi sluga njegov i da veu slavu bude imati sveti Ivan u kraljevstvu nebeskomu. Oni mladac koga bjee nauio u kuzulbakoj zemlji po ponukovanju djavaoskomu pisa jednu knjigu u svojoj zemlji na ovi nain: "Vele drago pozdravljenje svijem mo(j)ijem poljubljenijem kuzulbaanom od mene Ivana Damaena, vaega mlajega. Neka znate kako je cesar carigratski poslao svu svoju jakost od vojske, na mnoge strane je isposilao, ostao je Carigrad i okonji gradovi kako pusti bez ljudi. Vi ste ljudi mudri i razumni, hodite slobodno zato moete uzeti svekoliko bez nikakove muke." Pisavi ovu knjigu, posla ju skrovito u Carigrad da se metne u dvoru cesarovu tako da se nae lasno i da se ova knjiga prida u ruke cesarove. Koje stvari budui tako svekolike uinjene, knjiga bi stavljena u dvor cesarov, bi naasta i cesaru dana. Prouivi ju, tudje svetoga Ivana uitie s velikom treskom. Puok govorae ne misnie, nego izdajnie, ne redovnie nego odmetnie. Sveti Ivan, sluga Boji i sluga svete Gospe, veoma se udi(j)ae to se ini, koja je stvar iznova. Kako ga dovedoe k cesaru, upitae ga govorei mu: "i(j)a je ovo knjiga, ije li je ovo pismo?" Ree sveti Ivan: "Pismo, knjiga, govorenje i svekoliko je prilino da je moje, ali koliko ja li nijesam pisao." Puok protiva njemu govorae: "Ti si pisao ali nee pravo kazati, ti si dostojan pogrdne smrti

39

kakonoti izdajnik." I tako ga poslae na sud - to mu je po sudu da mu se uini. Sudci osudie i rekoe: "Budui bio osobiti pri(j)atelj cesarov da mu se prosti ivot, ali da mu se ocijee ruka koja je takovu knjigu pisala." I tako odcijekoe ruku svetomu Ivanu. Veliku bolest ima sveti Ivan u odcjeenju ruke. Nita ne manje hvalu uzda G[ospodi]nu Bogu i blaenoj Gospi. Nego mu samo ao bjee da ne mogae govoriti Mise ni prikazivati tolikoga posvetilita G[ospodi]nu Bogu i svetoj Gospi. Ruku odsjeenu po zapovijedi cesarovoj odnijee u manastijer, gdi stajae svet Ivan i objesie ju gdi siavae reeni Ivan - za njegovu veu pogrdu. Sveti Ivan tudje otie plaui prid jednu priliku blaene Gospe, prid kojom osobitijem nainom injae svoje molitve i zavjete. Stavi i dignuvi oi svoje k ono[j] prilici, s velikijem plaem ree: "O blaena Gospo, ovo li je plaa slugam tvo(j)ijem, ovo li je blaenstvo koje je obeano onijem ko(j)i tebi slue. Dobro, blaena Gospo, sa razlogom ti mogae mene pokarati za moje grijehe, ali zato ti dopusti da meni odcijeku ruku toliko nemilostivo? Ovo je ruka koja je bila meni na pomo tebi sluiti i djelovati djela i slube duhovne. Ovo je ruka koja je sastavljala i pisala pjesni duhovne na hvalu i slavu tvoju. Ovo je ruka koja je posveivala i prikazivala ono veliko posvetilite i prikazalite Tijela i Krvi tvoga pridragoga sinka, Isusa, naega Spasitelja, njemu i tebi na hvalu i na slavu, a nam grenikom na spasenje, ko(j)i su u purgatori na odkupljenje i osloboenje. O blaena Gospo, ovo mi je svekoliko s mojom ruicom uzeto." Ove rijei vee puta ree sveti Ivan prid onom prilikom blaene Gospe. I ovako ju molei, evo jednu no ukaza mu se blaena Gospa i ree mu: "to ini, djetiko privjerni?" Ree joj Ivan: "Jao, blaena Gospo, gdje si bila dokle meni ovo uinie i ruku odcijekoe?" Ree mu Gospa: "Pokrijepi se, sinko, u Gospodinu." Potom toga uzami ruku, oni usjeak nadostavi i tudje priraste koliko da nije bilo ni odsjeeno. Sjutra dan s ostalijemi fratri pjeva Misu vele bogoljubno na potenje blaene Gospe. Teodoio cesar uvi ovo udno udo, koje bjee uinila slavna Divica Mari(j)a, doe pjeice k svetomu Ivanu vidjeti ga i cjelovati ruku koju mu odcjeenu bjee povratila blaena Gospa. Cesar se udei pita ga govorei: "Ivo, jeda si koga nauio pisati?" Sveti Ivan sve mu koliko skaza kako je u Peri(j)i nauio pisati jednoga mladca. Pooe iskati i nae se svekoliko istinito kako je ozgor reeno. I tako se svetomu Ivanu potenje s veom slavom povrati, koje mu bjee uzeto s velikom pogrdom. Tko moe procijeniti koliku hvalu uzdava sveti Ivan G[ospodi]nu Bogu i blaenoj Gospi svega ivota svoga, kojoj Gospi budi hvala, slava i potenje u vijeki vjekom. Amen. Od prilike Gospine koju upenjga sveti Luka evanelista Sveti Luka evanelista penjgajui priliku Blaene Gospe jote je ne bjee upenjgao nego samo

40

zabiljeio, tudje vidjee ovu priliku Gospinu toliko lijepu, uzoritu i nareenu, to ne mogu uiniti ruke ni umjeteonstvo ovjeansko nego samo krepost i mogustvo G[ospodi]na Boga. Potom toga do njekoliko vremena po volji Bojoj jedan ovjek vele bogoljuban ovu priliku Blaene Gospe odnese u Rim. U to vrijeme bjehu u Rimu tri brata: jednomu ime Tempulu, drugomu erpulu, tretjemu Cerpulu. Tada ono stahu u jednomu mjestu koje se zove Svete Agate in ture. Tempulu se ukaza G[ospodi]n Bog i ree mu: Jedan je ovjek donio priliku Blaene Gospe u Rim, poi brzo tere iti i uzmi od njega onu priliku, tere ju stavi u crkvu koja je prid tvo(j)ijemi vrati i koliko potenije moe stavi [j]u ondi." Tempulo uini kako mu zapovidje G[ospodi]n Bog. Reena tri brata vele poteno i bogoljubno drae ovu priliku u vas svoj ivot. Potom toga popovi i redovnici od Svetoga Ivana Laterana, jedno za nenavidost, a drugo za lakomost otioe Svetomu ocu papi i rekoe mu. "Najpoteni(j)a stvar ima se staviti u najpotenije mjesto. Ova je prilika Gospina od svijeh koje su u Rimu najplemeniti(j)a, a mjesto je Sveti Ivan najplemenitije, dakle se ima ova prilika staviti u Sveti Ivan Lateran." I tako im dopusti da ju stave u Sveti Ivan Lateran. Skupi se veliko mnotvo redovnikov i svakolika naroda i otioe k crkvi, gdi stajae reena prilika Blaene Gospe. Dumne koje u ono[j] crkvi vele asno i poteno stajahu sluei dan i no G[ospodi]nu Bogu i Blaenoj Gospi vele gorko i tuno plakahu zato im uzimahu ovu priliku Blaene Gospe. I tako odnijee reenu priliku. I nosei dooe na jedno mjesto koje se zove olen i tudje udrie munje i gromovi vele udni i strani. Ko(j)i noahu priliku Gospinu padoe tako da nitko ne moe naprijed postupiti ni se ganuti nikoliko po nijedan nain. Ovo uvi i razumjevi ozgor reeni Sveti otac, velikijem se strahom jest pristraio i otie gdi se bjehu ovi ustavili nosei reenu priliku. Doati i uinivi vele bogoljubnu i umiljenu molitvu, potom toga uzami Sveti otac reenu priliku Gospinu sam sobom odnese do Svetoga Ivana Laterana i ondi [j]u s velikijem poten'jem stavi. udno udo i neizmiljeno - prvu no koja doe, reena prilika po volji Bojoj udnijem nainom bi opet odnesena u crkvu i na mjesto gdi prije bjee stajala. Ovo uvi Sveti otac papa s velikijem bogoljubstvom i s velikijem umiljenstvom otie i vele pomnjivo ispita dumne koje u onomu manastijeru stajahu. Ree im Sveti otac papa: "U koje je vrijeme noi dola ova prilika Gospina?" Starjeinica od reenoga manastijera, koja starjeica bjee vele asna, potena i sveta ivota, ova vele gorko plaui pade na zemlju prid Svetijem ocem. "Noas u po noi stajah na molitvi, razpevi ruke na kri, moljah G[ospodi]na Boga za moje tune grijehe. I cje odnesenja ove prilike Blaene Gospe bjeh vele tuna i suzna. Vidjeh ovu figuru gdi sama doletje kakonoti ptiica letuta i sama se namjesti na svoje mjesto gdi je i

41

prije stajala." Sveti otac vidjevi toliko udno udo prid svijem puokom, ko(j)i ondi bjee, oito ree: "Sve je ovo moja krivina, zato sam ja dopustio da se odovle odnese." Potom toga u isto[j] crkvi vele bogoljubno poje misu i mnoge darove darova reenoj crkvi i kui Bojoj. I naredi da se daje iz Svetoga Ivana Laterana ulja to e gorjeli prid reenom prilikom svete Gospe u svako vrijeme. Abramovi veri Uzami Iaka gdi e ga odvesti Pak ete vi uti od majke alosti Jo ete vi uti od otca bolesti Do konca ivota ki e ga dovesti. Smiljaje u starost koga e pogubit Mogu rijet svu radost ku ima na saj svit. Od ruke otine da oe umrijet Tko moe jezikom tu alost izrijet. Pak ete vi uti da e se taj alost U vjenje veselje obrati i radost. Aneo ot Boga ka Abramu jer e do Da sina zaklavi ne bude ondi o. Neg tu e jaganjca za tizijem Bog dati Namjesto Iaka koga e zaklati. Pak e se veselo vratiti na svoj stan I tu e dozvati k sebje oni dan Sve svoje pastire da stada ostave U svirke da svire da Boga proslave. ----ara dajui ognjilo Abramu govori: -Kud misli sad, kud mi se opravlja, videi da je no komu nas ostavlja? Molim te, uini kako ti ja velju poini do zore ijem brano spremlju,

42

zato no se stiskuje, a mjesec zahodi, tko po noi hodi, varan se nahodi.Abram ari govori: - Ne brin se ti, ara, nu otud sedlo daj da sedlam tovara, daj brano, ne krsmaj. Ne boj se, drue moj, ot straha ne predaj, ne stoj, ue nai, ter mi ga sada daj. ara Abramu govori: -Molim te, Abrame, poi u zoru da mi se ne stravi djetence kroz goru. Nije mi djetence nauno po noi hoditi zato mije muno gdi ga e voditi.ara Iaku govori: - Od drube u gori nemoj se svraati da te ne bude zvijer koja gdi zaklati. Iak materi govori: - Ja umijem, majice, po gori hoditi, ti zato ne brin se, nemoj tuiti. ara Abramu govori: Oto ti, drue moj, Iaka pridavam molim te, nemoj da kuda poe sam. Pokle je ta prea ter se ne ustavi in da ga nebogu smrtni strah ostavi. Tako te vinji Bog oslobodi svije tuga

43

daj sobom ne vodi Iaka za druga. Uzmi sobom dva junaka ter se njimi opravi a sa mnom Iaka na stanu ostavi, jer je to ditece meni je pridrago, razgovor moj i moje sve blago. Abram ari govori: Pomui, nebore, malo se ostavi, ino bit ne more, brzo nas opravi. Nemoj nas uzdrat, velju t' istino prisno je putovat, ne moe bit ino. S nami e po Iak, moj drue jedini, s nami e druba bit, niijem se ne brini. ara Abramu govori: ini da je uza te da ga ne izgubim, Obrni se, sinko moj, neka te poljubim. Domom se potei, jere u predati, dokle vas opet budem ugledati. Abram ari: Ne brin se ti, ara, sve vrzi na stranu, Bogu se pomoliv, brzo emo bit na stanu. Nu, brano, djevojke, ovamo dodajte, a, vi, sve tamo nu zbogom ostajte. ----Kada ne bi Abrama s Iakom, ara tuguje: O slavo istina, za ko(j)i sada sud vele boljezniva podnosim ovi trud, zlo mislei to u ja od sebe

44

moj sine Iae, tuna ve bes tebe. Od straha jer predam ni iju ni predu, neg alosna gledam jeda mi gdi gredu, a nigdi nikoga ni uti ni vidjeti, hou neboga od jada umrijeti. Tko da me utjei, moj sinko jedini, to ovo Abram u prei uini. O, to mi ne ree kamo e s tobom po, neg s tobom potee ne gledav mrklu no. O dragi moj sinko, rada bih ja znati istinu od tebe tko e mi kazati, jeda mi si zaao u gustoj dubravi, ter gusa iz luga na tebe udari. Da mogu ja znati, ara prituna, da si mi uhien, moj sinko, za suzna, sve bih pokupila imanje i blago, ter bih te otkupila, djetetce pridrago. Ali mi te posrjed luga samoga udari zla zmi(j)a is krugle, tere mi te privari u grozno srdace emerom bez lijeka. Da to znam bez sumlje i da je prilika sama bih otila po gori hodei jeda bih te gdi nala na travi leei. Neka tvoje lice, moj sinko, celivam, smrtne ranice neka ti zavi(j)am. Djevojke ari govore: O gospo, to je to, brina ne sjela, ti nepokoj i emer zdruila. Sve smo se kako led studene stvorile gledajui tvoj obraz i oi gdi cvijele. Otvrzi sve brige, gospoje, na stranu, brzo e vidjeti Iaka na stanu.

45

Iaku ne dadu nikuda hoditi, sve ga e gospodar uza se voditi. ----Pastir otiati dar uzeti, ara veoma tuguje: Vaj, stari Abrame, zlo ti me rascvijeli i sa svijem veseljem u starost razdijeli. Je li ka ptiica u gustoj dubravi od ove rane bez lijeka da mene izbavi, k ima taku vlast u gornjije visinah da meni tunoj glas donese od sina. Jer ne znam istinom je li mi sinak zdrav, ali mi pogibe u gori kako brav. Djevojka ari govori: O gospo, to je taj gorak pla, to li te sve kolje po srcu bridak ma? ara djevojci govori: Poi tamo, djevojko, nemoj me pitati, jere ekam tuan glas ko(j)i me e zaklati. Ja sinka jedinoga u starosti porodih i njega brina ja sada izgubih. Ja njega isprosih u starosti od Boga i vee neima zakletve od srca moga. Ti zato ne haje kako ja neboga sinka bo neima od srca od tvoga. Da se ti moe u kip moj stvoriti, znala bi kako je ti emer popiti. Sad mile i drage sve posle ostav'te, prid kuom ter stan'te, paker svud gledite. Jeda ko(j)i glasnik glasove dokae,

46

jeda li Abram s Iakom odkuda izae. Pastir doteki djevojkom govori: Dobar dan, diklice, jeste li svi zdravo, to ini gospoja, je li ona zdravo? Djevojka pastiru govori: Zdrav bio, brajene, zdravo je na stan, ali smo mi bile zlovoljne povazdan, jere gospoja uzdie i suze utjera, zaman je svi tjee, jer od sebe sve tjera. Sve sjedi u klijeti, ni ije ni prede, neg suze utjera, ni pije ni jede. Nego kada izae cvijeli prid vrata jeda gdi opazi sa Abramom Iaka. Paker se povrativ ter sjedi u klijeti jer kruto elimo Iaka vidjeti. I mi i susjede sve smo se udile kada Abram sa Iakom otie udilje. Tere u prei nam veljae nemo(j)te misliti, jere Vinjemu iemo molitvu initi. Jurve je vele dan' kako su otili, a glasa ne bi, nisu jo doli. Zato sam izala ter uvam strae jeda e ko(j)i glasnik istinu da kae. Jeda ko(j)i izae od gornji pastijeri neka dar primi, a gospoja se smijeri.

47

48

IVAN BANDULAVI (Gornji Vakuf, oko 1591. Bolonja, oko 1651.) objavio je 1613. u Veneciji svoj prijevod lekcionara pod naslovom Pitole i evanelja priko svega godita novo istomaena. Desetljeima je ponavljana tvrdnja da je Bandulavi samo tokavizirao Bernardinov lekcionar iz 1495.g. Novije analize pokazuju da se radi o samosvojnom prijevodu s osvrtima na tradiciju u nekim jezinim rjeenjima. Bandulaviev je lekcionar bio u slubenoj uporabi na irokom prostoru Hrvatske i BiH, pa je utjecao na itav niz dalmatinskih i slavonskih izdanja. Naslidovanje svetoga Evanelja po Ivanu, glava 2. U ono vrime blizu bie Vazam udijski i uzide Isus u Jeruzolim i najde u crkvi prodavajue ovce i volove i golube i pineznike sidei. I uinivi kako bi od konopov, izagna svih iz crkve: i ovce i vole i prosu pineze pineznikov i stole uzvrati. A onim koji prodavahu golube ree: Odnesite ova odovle i ne hotijte initi kuu otca moga kuu trgovine. I spomenuli se jesu uenici njegovi da pisano jest: elja potenja kue tvoje izide mene. I odgovorie udiji i rekoe njemu: Koje zlamenje nam kae da ova ini? Odgovori Isus i ree njimi: Razruite crkvu ovu i u tri dni uzdignuti u nju. Rekoe, dakle, udiji: etrdeset i est godit zidana jest crkva ova, a ti hoe nju u tri dni uzdignuti. A Isus govorae od crkve tila svoga. Kada, dakle, uskrsnu od mrtvih, spomenuli se jesu uenici njegovi da ovo govorae. I virovae Pismu i govorenju koje ree Isus. I budui Isus u Jeruzolimu na Vazam u dan blagdana, mnozi virovae u ime njegovo videi zlamenja koja injae. Dali Isus ne sputae sam sebe njim, zato on znadie svih i zato ne tribovae njemu da tko svidoanstvo izvede od ovika. Jere on znadie to bie u oviku. Pisanca na Duhove za pitolom Pridi, Due prisveti, i s nebes nam poalji zraku tvoje milosti. Pridi, Ote ubozih, pridi davce darovih, pridi srdac svitlosti. Tiitelju pridobri,

49

goste due primili, oslaenje ugodno. Poinutje u trudu, ohladie u znoju, utienje u plau. O svitlosti prislavna, napuni iznutarnja srdca tvojih virnikov. Brez tvojega boanstva u oviku nije nita nije nita brezgrino. to je smradno operi, to je suho ovlai, ozdrav to je ranjeno. Ugni to je okorno, ogrij to je studeno, uprav to je stranputno. Dopusti tvojim virnim u tebe ufajuita sveto sedmerostruje. Daj kriposti dostojanje, daj spasenja ispunjenje, dugovino daj veselje. Amen. Aleluja. Pisanca na Boi U se vrime godita mir se svitu navita, poroenje ditia od svete Dive Mari(j)e. Od priiste Divice i nebeske kraljice, angelske cesarice, svete Dive Mari(j)e.

50

Diva sina porodi, djavlu silu svu slomi, a krstjane oslobodi, sveta Diva Mari(j)a. U jasle ga stavljae, majka mu se klanjae, ter ga slatko celivae, sveta Diva Mari(j)a. Aneli mu sluahu, novu pisan pivahu, u njega milost proahu, s svetom Divom Mari(j)om. ----O pastiri, tecite, stada vaa pustite, Sina Bojega vidite s svetom Divom Mari(j)om. Tad pastiri pojdoe, Sina Bojeg najdoe, ter mu hvalu uzdae s svetom Divom Mari(j)om. Slava Bogu vinjemu, Gospodinu naemu, i oviku smirnomu s svetom Divom Mari(j)om

51

STJEPAN MATIJEVI (Soli, 1580. Transilvanija, 1654.), autor je samo jedne knjige Ispovjedaonika, tiskane 1630. godine u Rimu. To je prijevod djela talijanskoga dominikanca Jeronima Panormitana, a predstavlja praktini prirunik za ispovijed. Pisana je crkvenom irilicom. Djelo nema knjievnih pretenzija, ali je zanimljivo zbog naina na koji su protumaeni zasadi vjere. Nain za pripraviti se Druga okolovina ot svari Z drugom okolovinom razmilja se pristojanje ot grijeha, kakono vlastitstvo, kakojstvo i kolikojstvo ot uinjenja. I zato vee sagreuju oni koji biju, ozloglauju i hoe zlo ocu, metru, dobroiniocu negoli inijem. Oni koji ubijaju i poraze ali rane vee nego ako bi samo jednu zaunicu ili ino lagahno uvrienje uinili: koji ubogomu uzimlju vema nego da bi ukrali bogatomu. Stidimo se onomu ukrasti komu zapovijedano jest da podajemo ili prinosimo. A vrhu svake nemilosti jest hotjeti ubotvom jednoga prosjaka obogatiti se. Oni koji uzimlju gospodarom jednu stvar ot velike vrijednosti vema sagreuju nego ako bi im uzeli stvar ot male vrijednosti. On koji jednu divicu ockvrni vee nego ako bi bila ockvrnjena. Koji zlijem nainom pribliuje se jednoj eni muatoj drugoga ovjeka vee ako bi slobodna. Koji zavidi iskrnjemu za dobro duhovno vema nego da bi bilo vrjemenito. Koji ljubaznivo uvrijedi komu jest dran vema nego da bi koga drugoga ostavio. Koji nepravednim nainom ite imanje ili blago ubogoga, vema nego ako bi to jednomu bogatomu uinio. I tako u ostalijeh grijesijeh da se promisli kakvo jest pomankanje i u emu se uini. Ispitovanje od este zapovijedi- Ne sagreuj bludno in ili djelo od bluda suproti ovoj zapovijedi ima se rijeti na ispovijedi z dostojnemi okolovinami i z dunijem potenjem, govoru s okolovinami ot vrijednosti, koje ovako postavljamo. Djelo puteno s ivinom grijeh jest smrtni i jest najtei koji se nahodi u ovomu grijehu. Dosti je rijeti da jest svren, to jest uinjen ili iskan uiniti se s ivinom. Djelo suprotiva naravi, to jest muka glava s mukom glavom, ili s enskom u mjesto

52

nedostojno, ili enska glava s enskom glavom grijeh jest smrtni i ima se istomaiti kako vie reeni grijeh, i tako koji slijede. Grijeh s roaci svojijemi i eninijemi, tja od etvrtoga koljena uklapajui jest prikrvje, to Latin zove inestum. Djelo s tuom enom jest priljubodjevstvo, s djevicom jest ockvrnenje, ili uzetje djeviastva, s redovnicom zavjetovanom ili s mukom glavom koja ima sveti red jest svetoloje, to je sakrileium. Takojer s vrstom koja ima zavjet ot istoe, s ispovjednikom. Ovo potrebno jest istomaiti ne imenujui ovjeka, ni povijedajui stvari po kojoj bi se mogli poznati. Djelo s kumom, ili koji ga je drao na krstu, ili na krizmi, jest prikrvje duhovno. Djelo s enom ugrabljenom ili uzetom posilimice jest ugrabljenje, i to ima se izrijeti. Djelo od razbitja samoga sebe navla ili nepomljom, za ustegnuti zle misli, grijeh jest smrtni. U ovomu neima se rijeti nain, nego ako misao bila je na muku glavu, ili na ensku, ili na rodjakinju, ili na redovnicu, kako je odozgar reeno, ili ako djelo bilo jest u crkvi, ima se povidjeti. Prolitje sjemena u sni grijeh jest smrtni kada uzrok jest smrtni, to jest kada bdei iskano jest, ili kada bdei udno jest djela putenoga i radi toga sni mu se. Joter grijeh jest smrtni kada ovjek probudivi se ima naslaenje bludenjem nainom ot takova djela i tada imaju se ispovidjeti okolovine gore reene. Ticati mjesto nepoteno ot mua ali ene za naslaenje grijeh je smrtni. Takojer poljubiti bludnijem nainom, ili s misalju za doi na djelo od bluda. I ako ta djelovanja jesu uinjena zajedno z djelom, nije potreba ih rei onako, jere s njime razumiju se. Da li ako bez djelovanja jesu uinjena, potrjeba je skazati. Ureivati se ili krasiti se s misaljom za prignuti na grijeh bludni grijeh je smrtni; bez zloga miljenja nije smrtni, polak svetoga Tomasa i njegovijeh nasljednika, kakono kada se ini za ugoditi muu, ali za ne ukazati se gruba. initi pjesne ili titi stvari od ljubavi za prignuti sebe ili inijeh na blud grijeh je smrtni. Tancati, tamburati, popijevati i nositi miris cjea bluda grijeh je smrtni, da li initi reene stvari za naslaenje ot ouenja jest mali ili nijedan. Blagovati jezbine za uzbuditi se na blud izvan matrimoni(j)a ali enidbe grijeh jest smrtni.

53

PAVAO POSILOVI (Glamo, 1600. Rama, 1653.), prevodio je i kompilirao najpopularnija nabona djela onodobnih latinskih i talijanskih pisaca. Svoj jezik naziva ilirikim, a zapisuje ga bosanicom. Njegova su djela: Cvijet od kripostih duhovni i tilesnije 1647., Naslaenje duhovno 1639. Iako nije bio plodan pisac, uivao je iznimnu popularnost zbog naina obradbe narodu bliskih problema i zbog glatkoga naina izraavanja. Cvijet od kriposti duhovni i tilesnije

Od mudrosti Prilika

Od kriposti mudrosti tije se u knjiga rimskije, da jaui Cezar po jednoj umi nae jednoga naravnoga sama i ini ga zovnuti. Naravni ne odgovori nita Cezaru. Opet ga zovnu on, isti i tako mu jote ne odgovori. Videi ovo Cezar, poe on k njemu i upita ga to injae u onoj umi, a on mu odgovori: ja uim mudrost. Cezar mu ree: naui i mene koju stvar. Tada naravni upisa svrhu jedne artije ovako govorei: Od svegar onogar to hoe initi promisli prvo to more sliditi. Cezar uze onu artiju i vrativi se u Rim ini je postaviti svrhu vrata od svoga dvora. Potomtogar budui nika gospoda odredila da ga ine ubiti i obetjae onomu ko(j)i ga bri(j)ae mnoge pineze ako bi mu priklao vrat brijui njega. I on njima se obetja uiniti ako mu obetjaju utei. Gospoda mu obetjae stanovito uiniti i tako poavi jedan dan bri(j)a briti Cezara sa svom pameti odredivi zaklati ga kako bi(j)ae nareeno od gospode. I ulazei u dvor, podignu gori oi i tako vidi pismo naravnoga koji govorae: Od svegar onoga to hoe initi, promisli prvo to more sliditi. Promiljajui bri(j)a svrhu ovogar, udilje se izgubi bojei se da je Cezar uinio postaviti pismo zato jest uo ali razumio izdajstvo koje mu bi(j)a(h)u naredili. Gdi on uput poe k njemu i padnuvi na kolina prid noge Cezara prosei oprotenje i tako mu oitova sve govorenje. Koju stvar uvi Cezar, posla udilje po gospodu koja mu bi(j)a(h)u naredila svoju smrt, i ini nje svekolike umoriti, ali bri(j)au oprosti, paka posla po naravnoga ko(j)i mu bi(j)ae dao pismo i tako ga vazda dra kod sebe s velikijem potenjem.

54

Najprvo piem od ljubavi opene Ljubav, dobrostvo i dragost: ove su tri stvari na neki nain jednake, kako govore sveti bogoslovci a navlastito sveti Tomas iz Akvina. Samo znam ovo da stanovito prvo potisnutje aliti ganutje svake ljubavi jest po poznanju stvari, kako govori sveti Agutin u svoje knjiga od Trojstva da nijedan ovjek moe ljubiti koju stvar, ako prvo od one stvari ne ima koga poznanja. Izlazi ovo poznanje od pet houtenjah izvrsnije tijela naega, kakonoti od vienja koje jest u oiju, od uvenja koje jest u uiju, od mirisanja koje jest u nosu, od taknutja koje jest u rukuh. Izlazi jote od druge strane, to jest od tijela, od razuma pametnoga, to jest misliti, a misliti jest stvar od pameti i ovo poznanje jest pravi uzrok i poetak takoer pravi od ljubavi i od svije ovije izlazi i dohodi vei dio od oiju, kako govori Aritotil, da najprvo volja ovianska gane se po ovom poznanju, potom togar gane se uspomen i tako se okrene u dragost ono miljenje od stvari, to jest mislio. Za ovu taku dragost gane se jedno eljenje od srca eliti stvar koja mu jest draga. I ovo eljenje raa se od jednoga ufanja koje dohodi za moi imati ono to jest dragomu milo i od ovoga se raa kripost od ljubavi koja jest korin, temelj, voa, klju, stup i nain od svije kriposti, kako pie naravni i sveti Tomas i mnogi ostali bogoslovci. Iziskujui da nijedna kripost more biti brez ljubavi: i tako sve kriposti imaju poetak po poznanju ljubavi, nita nemanje svaki ko brez pomanjkanja hoe poznati kripost razluenu od zlotjah; gledaj prvo ono to hoe initi, ako se gane od kriposti ljubavi, ali ne? I tako e moi poznati istinu, i ovo mora poznati svaki oito koje dobrim razumom gleda navlastito kriposti i zloah. Od ljubavi tilesne Druga ljubav zove se ljubav rodbine koja se raa od jednoga naravnoga ganutja i sastavljenja obiavnoga koji navodi aliti vodi ljubiti svoju rodbinu vee negoli druge; kako nas ui narav naa, od koje ljubavi govori prorok i jote mudri Salamun: nemoj se uzdati aliti virovati u onogar koji ne ljubi svoje rodbine, i takoer stvari svoje, da kako li ti e ljubiti druge ako ne ljubi svoje rodbine. Salamun govori: sve vode istiu iz mora, a paka se sve vraaju u more i svi ljudi jesu od zemlje i svi se opet vraaju u zemlju. Nita nemanje poznajui tuge i alosti svitovne ja hvalim vee mrtve negoli ive i blaeni oni koji se nije rodio; zato nije vidio ni

55

dobio sih zalah, koja su svrhu zemlje. Dvije stvari nisu vazda jedna drugoj protivne, kakonoti zlo protiva dobru a smrt protiva ivotu; i bogatstva i kriposti vesele srce ali svrhu svake stvari ljubav Boja veseli duu nau i srca naa. Zato govori: vee mrtve negoli ive hvalim. Zato koji sagriuje smrtno hoe oito hoditi putem koji ga vodi ulomiti vrat i na smrt dovesti ga, ostavljajui put koji ga vodi na ivot vini i ovijem jest bila bolja smrt negoli ivot. A opet protiva udije u pravnosti onogar pametnoga, koji tebe vodi i koji te uspominja, govorei po usta svetoga Matija: ulizite na vrata tisna, zato prostrana jesu vrata i iroka i put koji vodi na pogibiju i mnozi ulaze po njima. Od ljubavi Boje Ljubav Boja koja se zove ljubav srana, koja izlazi i dohodi od dviju kriposti, to jest vire i ufanja; zato nitko ne bi mogao ljubiti Boga ako ne bi imao vire u sebi, virujui i drei da jest Bog ivi i istiniti; i potomtogar ufajui u njega za moi doi u njegovu slavu ivota vinjega. Od ovije dviju stvari raa se u dui jedno pripravljenje aliti naredba po kojoj hoe ulisti u ljubav Boju, po milosti i kriposti Duha Svetoga. I govorei Salamun od ljubavi Boje u knjiga crkovnije ree na ovi nain: ja Salamun, kralj od Jeruzolima, odredi u pameti mojoj, za nai sveto i dobro istinu i temeljstvo od svije kolicije stvari od svijeta i meju to ogradi kue i dvore, usadi vinograd i naravnu svakoga narataja stabala, ima stada privelika svakije ivinah i ima mnogo zlato i srebro, ima neizbrojene sluge i slubenice, ima svirce i pivaoce, i imao sam svake struke svirakah i ima od svakoga naroda za moje dvorane, i imao sam gospostvo svrhu svega naroda koje sam ja hotio i imao sam takoer vea gospostva i potenja da drugi nijedan prvo mene togar nije imao, ima(o) mudrost svrhu svije ljudi: i ne bi na svitu nijedne stvari koja bi nasitila duu moju, koju ja nisam imao, i da mene nije nasladila kako sam ja hotio. A kada se ja okrenu misliti i gledati ono to sam ja uinio i trude i znoj koje sam potratio zaludu s velikim trudom duha moga. U svije ovije stvari ne mogo viditi drugoga negoli tatinu, dim, vitar i alost: i ine stvari pod suncem koja nije tatina svitovnja i stvar koja ne stoji nigdar na mistu. Samo jest temeljita ljubav Boja: i tako sam molio Boga da mi on poalje ljubav svoju. I ovo govori jote sveti Pavao u svojije knjiga da jest mudrost ovoga svijeta budalatina pri Bogu, i tako tko viruje znati vee, zna manje. Jote govori sveti Job: ja dooh na ovi svijet, i kako brezpametan ja ivio sam, a sada na svrsi poznajem da sam nita. Sveti Augutin pie govorei: O ti koji grede itui i pitajui mira, hoe li ti da tebe nauim ga nai i imati ga? Postavi tvoje srce u ljubav Boju, a ne u tune stvari ovogar svijeta. Zato svaki dobro more viditi da nijedan ne more biti potovan, a drugi nije prognan, ne more biti velik da drugi nije malahan, nijedan more biti bogat da drugi nije ubog. I tako govore naravni

56

da svaka stvar ima svoju proti(v)tinu. I more se prilikovati ivljenje ovogar svijeta jednomu velikomu stolu s jednijem malaknim runikom, koga svaki ovik potee na svoje elo, a paka vazda otkrije elo drugoga, i tako tko postavi svoju ljubav u stvari svitovnije, esto puta otui se i boli se, zato jest pun tatine svitovne. Ali oni koji ljube Boga vazda stoje veselo i zadovoljno zato vazda pribiva s Bogom, koji jest veliko veselje, priveliki mir i velika radost. Od ove ljubavi govori sveti Pavao: Bog jest ljubav i koji pribiva u ljubavi, pribiva s Bogom i Bog njime. Promisli paka dobra od otkupljenja gdi se iziskuju sve stvari koje slatki Otkupitelj uini i trpi za otkupiti tebe, i za tebe snie s neba na zemlju, za tebe poraajui se bi postavljen u jasle, za tebe osmi dan poslije kako se rodi poe prolivati svoju krv. Za tebe po vas ivot svoj podnese neizbrojene muke, tuge, progonstva, odei, znojei se, pripovidajui, postei, bdei i trpei iljadu zalah, najposlije za tebe trpi vee nemilostih, bolestih, mukah i poruganjah, to se vee ne moe izrei, budui posluan tja do smrti od kria. Ako ove stvari jednu po jednu promisli, tebi hoe dati uzrok uei srce tvoje koliko godir bude studeno i tebe hoe potegnuti ljubiti i sluiti onomu koji voliko tebe ljubio i takodjer privelikom inom otkupio.

57

IVAN ANI (Lipa kod Duvna, 1600 .- Italija, 1685.), relativno je plodan pisac. Pisao je i na latinskom i na hrvatskom, uglavnom katehetska djela. Pismo je latinica. Djela: Vrata nebeska 1678., Svitlost krstjanska -1679., Ogledalo misniko 1681. U njegovim tekstovima malo je ivoga pripovijedanja, pretee tumaenje teolokih pojmova i postulata, te obrazlaganje pojedinih obreda. Imao je ambiciju da se pokae kao uen pisac i latinist, pa stoga u njegovim tekstovima nalazimo niz latinskih citata. Kasniji franjevaki pisci istiu ga kao uzor. O znamenju kria Svak vazda ima drati na sebi zlamenje prisvetoga kria, zato djavao vrlo se boji kria, kano pseto tapa kojim je jedanput bilo bijeno. Sveti otac Augustin govori: Fratres timei daemon signum krucis. Matere i dojilje veliku pomlju dune su imati svr(h)u diice da im ne bi djavli naudili. Zato Bartuo Spineo u svomu iziskovanju od viica govodi da nika Saga viica izpovidi da je obno vee od pedeset puta odila u kuu jednoga susida i rodjaka da bi dite mu u zipci s vrazmi umorila. Niti mogae zato ga vazda bi nali zlamenovano zlamenjem svetoga kria, tako i ne mogau vrazi nita nauditi. Ovako neka ine sve matere i dojile, quedam Saga confessa fuit. Godina Gospodnji 1484. u gradu, Spira se zove, jedna dobra krstjanka imade rii s jednom viicom aliti aratanicom. Sve su ove privarene od vraga i ine dila djavaocka. I vrazi ji slue za odniti jim duu i mnogim zlo initi po njima kano udi svojim. Bojei se dobra krstjanka onoga stupa paklenoga aratanice, kad lee i ditece povali, oskropi se i dite vodom blagoslovljenom, pak soli blagoslovljene metne u usta i zlamenova ga svetim kriem. Kad bi obno, dola vica z druinom da mu koje zlo uini, ne mogae nita, vee privrnue zipku ter dite izvalivi se zaplaka. Outi mati, uee sviu, nae dite izvaljeno i ve mu nita ne mogli uiniti jer zlamenovano bie. O prodaji sakramenata Ovako se zgodi jednom biskupu Simoniaku, koji prodavae sakramente. Na 1055. g. u vrime pape Viktora, mnozi biskupi prodavau posvetilia, kadno bi osvaen arcibiskup od Leona, u

58

Franciji, da jest Hildebrada po imenu, nauena oca, da vidi i taku kugu izlii iz svoga stada. Koji priav, sabra sve crkovne ljude i upita: Je li istina da oni arcibiskup prodaje posvetilia, a ne daje ih za ljubav? Koji bivi podmieni omuae. Ree Hildebrado: Gospodine arcibiskupe, viruje li ti u Prisveto Trojstvo? Odgovori: Virujem. -Reci, dakle, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Ree Slava Ocu i Sinu, duhu ne more izgovoriti, jer bie protiva njegovoj dobroti sagriio prodaju svetinje, kano imun Mago, to jest aratanik koji otiae od svetoga Petra kupiti milost za initi mirakula, koje Bog ne daje zloj eljadi nego dobroj. Koja prilika pristrai ostale vladaoce, zato svi zajedno s imenovatim arcibiskupom pokorie se zaplakav, i rekoe oba vera od slave prisvetoga Trojstva i unapridak ne (h)tie prodavat svetinja.

59

STJEPAN MARGITI (Jajce, 17. st. Fojnica, 1730.), tiskao je svoje knjige bosanicom. Vei dio ivota proveo je u Fojnici i Kreevu, gdje je bio gvardijan. Izdao je samo dvije knjige koje su postale vrlo popularne i doivjele su vie izdanja: Izpovijed krstjanska 1703., Fala od sveti 1708. Njegova su djela kompilacije latinskih i talijanskih izvora, ali prilagoena duhu i potrebama bosanskoga puka. Na svetoga Jurja muenika, zatititelja i pomonika od svega kraljestva bosanskoga Vojske mnogi pogruju i tko se naodio u vojsci i iv bio u vrime od vojske, ja ne znam tko ju moe pofaliti. I to se zgodilo u vrime nae, tko se spomene, ne moe suza odrati. Zato se sve veselje digne kada se promisli kolika su dobra odnesena i ognjem popaljena, koliki bogati ostali ubogi, toliki srini ostali nesrini. Potene kue i obitili od vojske udunute, kojim bi(j)ae ovi svijet od zlata u gvozdje se okrenu. Kolikim imena zlatna i slavna u pogrdi poginue, kolike bolesti i pomori vojske slidie, koliki su gradovi opaljeni i opustili, koliki zakoni Boi pod noge udareni. Koliki umre ne imajui razgovora ni boanstvenoga ni ljudskoga, koliko crkvi i otara bi razoreni i opaljeni, koliki redovnici bie umoreni i pogiboe. Koliki starci u suanstvo odvedeni, koliki izgiboe mladii, kolike ockvrnjene divice, koliki pla od udovica. I svi narodi koji su nevolju vidili neka promisle po koliko se naina uvriuje Bog svemogui. Nestaje svetinje, a umnoaju se opaine. Tko moe faliti vojsku ali vojnike? Slava svetoga Jurja izrei se ne moe, koja je golema po svemu svijetu, a osobito u kraljestvu bosanskomu, u kraljestvu zlatnomu, koje te davno obralo za svoga zatititelja i pomonika kod Boga svemoguega, ne samo katolici ali jote nevirnici, Vlasi aliti Grci, izmatici i odmetnici od crkve svete. I Turci svet ovi dan, na potenje svetoga Jurja odreeni, ne samo da ovi dan svete i zovu ga Jurjevdan i ne posluju, ali jo provode niko golemo veselje kako na potenje njegovo. Obuku se lijepo, ine igre, vode kola i tance. I razlog je da je od sviju naroda potovan Juraj sveti, zato je imao u sebi priliku, naslidovanje i svetinju od mnogi sveti, koji su imali milosti i darove osobite, moemo rei da on sam sve ima u sebi. Zvijezda vodilja Tko ne zna nevolje ot oniziju putnika aliti mornara koji naodei se nasrid mora u po tavne noi, meu kolji i planinam, gdi im se smutilo i uznemirilo more, magle i oblaci sakrili su

60

im zvizdu morsku, u koju se uzda(h)u da e im put ukazati i u porat dovesti. Ona sama budui kalauz i kaiput njiov i brez jezika govori im. I naodei se u takoj nevolji, na drugu se stranu ne okreu, nego ne bi li eljnu zoru ugledali. I kako je po srii ugledaju, tako ne zna koji razgovor i veselje imaju, scine da su utekli od pogibili. Imamo svi znati: to se dogaa putnikom i mornarom na moru, ono se dogodilo svemu narodu umrlomu ot Adama sniodei na svijetu ovomu opakomu, kano na teku moru, koji bi(j)ae tmina i tavna no. Prvo doastja Isukrstova: tmine i oblaci- nerazum ot puta ot spasenja, more grisi, planine i kolji djavli. Na drugu se stranu narod ljudski ne obraae nego k nebesom, ne bi li eljnu zoru ugledali, to jest poklisara Isukrstova, koji dojde kano zora prid suncem, a Isukrst je sunce ot pravde, Bog na.

61

LOVRO ITOVI (Ljubuki, 1682. ibenik, 1729.), zanimljiva je linost u krugu franjevakih pisaca najprije zbog svojega podrijetla. Roen je u muslimanskoj obitelji, ali je promijenio vjeru, pokrstio se i zaredio. Vei dio ivota slubovao je po Dalmaciji. Autor je gramatike Grammatica latinoillyrica (1713.), Nauka krstjanskoga i Promiljanja i molitve koje se ine i govore inei put kria (izdane posthumno 1734.). Najpoznatije njegovo knjievno djelo je Pisna od pakla, iz koje donosimo nekoliko odlomaka. To je puki prikaz teolokoga uenja o paklu, izraen u desetercima i u stilu i duhu puke pjesme, zbog ega ima i folkloristiku vrijednost. Pisna od pakla Predgovor Sluaoe, poljubljeni brate, ti dobrovoljno u kolu igra, a kolo se vinje vrti paklu naokolo. Ti piva i slua pisne od Kraljevia Marka, Muse Arbanasa, Relje Bonjanina, od vojske, junatva, kralja, kapitani i ostali(h); takoer, lipote divojke, od rujnoga vina i od ostalih brezkoristnih pisana. Nee li uima pameti tvoje posluati jauke i kukanije tolikih krstjana po paklu, to ih mue, dave, deru, egu i gnjave paklene vojvode: Lucifer, Majmun, Amadeo, Sotona, Belfegor, Belzebub, Behemet i ostali nemili vragovi... Ljuto Neron krstjane muae Ljuto Neron krstjane muae, ter ih gole sumporom mazae, a kad bi se noca ufatila, tada bi se gospoda skupila. Tad krstjane gole uigahu, po Rimu ih trati injahu. Viahu se u noi svitliti kako jedni stupi ognjeviti. Kada Falar krivca pedipsae u junca ga midena stavljae. Kad se junac ognjem ugrivae,

62

tad iv ovik iz njega rikae. Sciti bihu toliko nemili, ter bi drugda konja rasparali, ter ovika u konja stavili. iva bi ga i crvi izili. Usilnik je bijo Maencio, jer je ive s mrtvimi vezao. Ne mogahu ve ivi iviti, valjadie od smrada umriti. Ubojicu u Franci muahu, vruim klitmi meso odkidahu. Ulje, sumpor, olovo topljahu ter mu vrilo u rane livahu. Jo hoete virovati u san Jo hoete virovati u san, kojino je naravan il prazan. San je dosad mnoge privarijo, privarene u paka poslao. Nosi svrbe, a igraju oi virovati u to vrag vas ui. Jo ciganski u dlane gledate, nike stvari doaste gatate. Koko piva jerbo je pritila. Vi pomete onda govoriti: ona nije dosada pivala, ovo e se nito dogoditi.

63

Jo gledate kano u zrcalo ivotinjsko plee kad je golo. Ah, udni su u pleu zlameni, jao nami ili ivotini. Kosti tebi o glavu puknule, a oi ti malo ne skoile, jer u Boga kripko ne viruje, nego tako lano prorokuje. Koliko li zrna u prinam Koliko li zrna u prinam, koliko li dlaka na ivinam, koliko li krupic u planinam i koliko asa u godinam. Koliko li u ognju iskrica, koliko li u moru kapljica, koliko li u vodam ribica, i u njima primalih ikrica. Koliko je na svem nebu zvizda, koje ovik nee zbrojit nigda, koliko li u svem raju svetih i koliko u paklu prokletih. Koliko je na svitu trnova, koliko li na goram listova, koliko li na travam cvitova i koliko u svim knjigam slova. Koliko je letutih ptiica, koliko li malahni mravica,

64

koliko li ima skakavica i koliko prisitnih muica. Koliko je osa i pelica, koliko je svakih komarica, koliko je svuda ivinica i koliko sninih plastunica. Da toliko godin budu stali i paklene muke podnosili, to se njimi nee ni brojiti, iznova e sve muke poeti. Muke paklene I Nu se sada vrlo probudite, ter pametni dobro promislite, ter uima pomnjivo sluajte, ter oima paklu pogledajte, gdi zvekeu ognjene veruge, noge veu plamenite negve, ruke steu teke lisiine, a vrat dave vrue konopine. Oi piju zmije viperice, sise sasnu ljute guterice, na uiju otrovni poskoci, na obrazu jidovni pauci. II Postelje im erave ugane, uzglavnice ploe sagrijane, jizbine im gorine pelinske, a mirisi pogani zemaljske. Raztopljeno jo piju olovo,

65

u paklu je to vino njihovo, u vruoj ih smoli vrazi vare i riu ih na pare, na pare. Zvona su im pristrani gromovi, a zvonari nemili vragovi, pisne plane, jao, jao, jao, za grihe sam ovde upadnuo. Nije vinost nediljica dana Nije vinjost nediljica dana, nit je misec niti je godina, nit je ona hiljada godina, ni vikovah hiljada hiljada. Nit vam mogu vinjost iskazati, jer bih pamet moga izgubiti, nit bi mogli mudri Salomuni, ni duboki joter kerubini. to smo od nje rekli gori vie i to emo rei doli nie, nijedna ri u vinjost ne pada kanda nismo ni rekli nikada. Jednu smo ri priko nje bacili, ali nismo kraju dometnuli, jer ne ima kraja ni dospitka u sve vike, u vike do vika. Zima i vruina ... Onde mui priestoka zima ka u sebi udnu studen ima, koja ini sve vitre puhati i snigove guste plastunati, koja ini potope daditi, i studene vode zalediti,

66

i krupice esto udarati, brez pristanka sve slane padati. I za dat im jo to vee jade ona kupi sve svitovnje lede iz Kavkaa, Alpih, Apenina, iz visokih studenih planina. Al se oganj to vema inadi sve vruine srdito razbudi ka u sebi neizmirne ima da ih mui vee nego zima. Jo vruini svojoj pridruuje s ovog svita gorue ugljevje svake pei klaine vrue da ih mui nego zima vee. I jo kupi svitovnje plamene i iz jama planinske vruine s Monibela, Etne, Vezuvija, ter ih doli u paka saliva. Mui oi kazuju plamene, mui ui zadaju vruine, usta i nos sumpor livajui, ruke, noge plamenom veui. Krv njihovu ini uzvirati, u kostima mozak saigati, priljuto ih svaki as muei i gorke im rane zadajui. Koliko je strano pogledati na vom svitu klaine usjane, koliko li muno pritrpiti ove nae pei ugrijane, i smrdljive sumpore zagrijane, i erave vrlo razpuhane, i sve sitne strano ugrijane, i sve smole ognjem raztopljene.

67

Sad uzmite svako saiganje i usjajnu pe Babilonije i sedmero njezino zgrijanje - pri paklu su muke najsitnije. Grijesi i grenici ...Ki su smili meu se griiti jedno e drugo u paklu muiti, jedno drugom zadaje gorkosti to imae svitovnje slatkosti. Jelina e saigat Parida divojka e rizati Iruda, Lukrecija sii Tarkvinija, Kleopatra Marka Antonija. Ki smidoe na svitu griiti brez pokore hotie umriti, ta e ih ljuto osvaditi u pakleni oganj osuditi. Ter ubojstvo osvaa Kaina, a Gijeza kriva trgovina, a neposluh Koru i Datana i njihova druga Abirona, to Mojsija oni ne sluae, njegovoj se volji protivie, zemlja njimi tilesa derae, pakao im due utapae. Kamo li ste prineharni hinci, Behemota djavla uenici, lipo vrime kojino gubite i dan i no sve vi dangubite. Polje vam je puno sikavice, jerbo ste vi prislipe krtice, kak u kolje sve vitri puhaju,

68

tako lince djavli napastuju. Redovnik je u mom redu bijo, imenom se Muha zazivao, lemozine prosit ne ktijae, nego linac veliki bijae. Kad li vidi otac sveti Frane di ga drugi sve zaludu hrane, istira ga tja iz svoga reda, jere truda svomu tilu ne da. Ki su godi na vom svitu linci, nee biti raja batenici, ve ako se budu pokoriti u ivotu za boga truditi...

69

FILIP LASTRI (Oevija kod Varea, 1700. Kraljeva Sutjeska, 1783.), bavio se znanstvenim i knjievnim radom. Svojaj je djela tiskao latinicom. Pisao je i na latinskom i na hrvatskom jeziku, bio je svestrano obrazovan. Najvanija djela na narodnom jeziku: Kratak nain initi put kria 1758., Od uza me 1765., Nediljnik dvostruk 1766., Testimonium bilabium 1755. (dvojezino, latinski i hrvatski), Svetnjak 1766. Zanimljive su u njegovim djelima usporedbe i metafore kojim potkrepljuje moralne poduke, te komentari stvarnih ivotnih problema.

Diica se imaju u strahu uzdizati ...Ima li diicu, ui nji i slamaj jo od ditinstva, jerbo ako ga udri prutom, nee umriti, ti e ga prutom udriti i duu njegovu iz pakla izbaviti. Ovo je, ovo, uzdizati i u karanju Boijemu, a nije proklinati ga jezikom. Jezik je za nauiti diicu, a prut i ipka za karati nji i drati u strahu. Diica ne znaju to vi nji jezikom karate, a vrazi se vesele kada ih proklinate, zato Boga psujete, a duu svoju neprijatelju pridajete, zato se njegovim orujem sluite kada ih proklinate. Ne uzdiete ji karanju Boijemu nego vraijemu. Bog bo veli: ako ljubi sina svoga, sveudilj ga dri pod prutom da se slavi u poslidku njegovu. Pokazujete li vi ovu pravu i razlonu ljubav svrhu diice vae, uzdiui nji u nauku i karanju Boijemu? Al bojim se da je vaa ljubav nerazloita samo i ivinska. Ako mati ditece udri prutom, valja joj doekat nogu u rebra od oca. Ako li ga otac oine, valja mu biat iz kue od materina kara, ako nee initi vee smutnje. Ah, nije, ne ovo ljubav pram diicom, nego zloba prava, ako virujete Duhu S(vetomu) govoreemu: "Tko prata i uztee ipku, zlobi sina svoga". Ima i gore. Kada su diica u najlipe doba za usijat u nji sime nebesko od nauka i usaditi plemenitu voku od stra Boijega i starjega, to jest kad ponu govoriti i epuriti, uzme ga majka u naruje, il otac na kolino, te ue to e komu rei neslano i nedostojno i u tomu se naslauju. Zato kad odraste ne nasladenje nego vam alost i rugu zadaju. Drugi imaju, te ako dica nji uvride i uine im na sramotu, nit im prataju jezikom ni tapom, u srbi, a ne od ljubavi. A kada kunui se, psujui i druge grihe inei Boga uvriuju, to proputaju i ne motre. Nije to ljubav nego zloba. Ovaki roditelji nisu dostojni zvati se roditelji, nego neprijatelji, gori od nevirnika, zato prave i razlone ljubavi ne imaju pram svojim plodom.

70

Toliko vam navituje s. Pavao: "Ako tko svrhu svoji brige ne ima, viru je zatajao i gori je od nevirnika". Upamtite to! "Ta oe, radi bismo da naa diica budu dobra, govorimo i karamo da budu dobra, da Boga mole, da se ne kunu, ne psuju etc., al je zao narataj, etc." - Dosta! Jur sam vas razumio. I ja sam s vama. Evo u virovati da sve to inite, al nije zadosta. Znate li zato? Zato narav je oviku metnula niki korin i sime u njega naslidovati priliku. Zato je zao narataj, zato vai nauci ne slau se s vaim dili. Vi nji nagovarate riju na dobro, a usilujete i priteete zlim prilikama na zlo. Ah, bratjo moja, ne ispunjate vi tako dune ljubavi, niste pravi roditelji. Ne uste li vi u ivanelju od onoga dostojnoga oca i stariine: Virova, veli, on i sva kua njegova. On, on najpri virova i svojom prilikom pritee sve svoje mlae da viruju isto. Prilika je ona koju diica nasliduju, navlastito to vide i uju od svoji roditelja. Ako je dobra, dobro i naue, ako je zla, jo prvlje ju slide, zato je narav pokvarena, prignuta na zlo vie negoli na dobro. Uzmite priliku od poslova tilesni. Zapovidajte jednom siniu koliko vam drago da naini ralo, ili diviici da prede i tako od drugi poslova, nikada ga uiniti nee. Ali gledajui to vi inite, ako ete im i ne zapoviditi, sami vas nasliduju. Ne vide li se mali sinii raoca nainjati, uzam tapi uzjait, oibavat etc. Male curice nainiv od troljica diicu povijati i druge stvari priline. Odkud ovo, molim vas? Nitko ih drugi ne usiluje nego prilika, to bo vide od vas. Jur se vidi oito da je narav ista ulila u malu diicu naslidovanje initi ono to vide initi i to uju govoriti od drugi, a osobito od svoji roditelja i starije. ... Nego, niki kada dou u razgovor, jo i na ispovidi tue se: zla su dica, ne sluaju etc. Ja se smijejem tomu. Oete da vam dica budu dobra, drugoljubna i ostalo, kad u vama ni sjena ne vide. Od koga je oni sini nauio one nike odgovore davati neslane, ono zaklinati se u svaku ri, one psosti, proklestva etc. Ona divojica nadgledati se etc. To su prilike roditelja, koji ne samo nisu nad njima pruta drali malanim nego su im zlu priliku davali i tako ih na zlo nasilovali i navlaili. Ovaki nejmaju naslaenja nego alost doekati od svoje diice i smutnju. Oni nisu svrhu nji malanije ispunili to im Bog zapovijeda: uzdiite diicu vau u nauku i u pokaranju Boijemu, niti su prave, razlone ljubavi pram njima imali, nego ivinsku. Pravedno je, dakle, priputenje Boije da ni oni ne izvre to im se zapovijeda: potuj oca tvoga i mater tvoju. To vam se zajam vraa, al tee onim kojim se ne vrati na ovom svitu, zato e ga imati gorije na onomu. togodi mala diica vide od roditelja ono nasliduju, ako ne mogu onoliko ine onako, niti znaju da nije doputeno svato njima to je njiovim roditeljem, nego ine to vide initi nji.

71

Zato razloni opaz ima se svrhu dice imati. Otio bi da me razumijete koji malu diicu u istu postelju povaljujete. Pazite da vam se ne dogodi kao onom kojino za dobiti dobru kesu pinezi ubode ovika koji spavae, uzam no raspara ga oda dna trbua do vrha nita se ne bojei to ga gledau dva sinia, zato su malani, nita ne znaju, scinjae. Al diica naslidbom ivu. Do malo vrimena oni meu sobom: "Daj" veli "da uinimo kao i na babo". Iztee se manji uznaice, a vei uzam isti no raspara ga, tako mali promini laljivi san u smrt istinitu. Ako ovi slidie babu u dilu toliko strahovitu, vi promislite koliko lanje mogu u dilu koje nejma pri sebi tolike strahote naravne. Tko ima ui, neka poslua, i razum, neka razumije. O bajavicama Zaradi tri uzroka maloumni utjeu se k bajavicama. Prvo, niki zarad ispraznosti za znati nika doasta koja se naravnim nainom znati ne mogu, tako niki iu na aratarice ili naue bajati, te im reeto se okree za znati tko im je to ukrao, il drugo to uinio, viruju u san, viruju cigankama kad im u dlan baju, te kazuju ta e im se dogoditi. Drugo, zaradi zlobe, osvete i nenavidosti za nauditi drugomu ili za omraziti one koji se miluju. Od ove su vrste arke i bajanja okolo imanja i krava i za smankat mliko u drugije, a svoje uzmloati, s nikim ispraznim zlamenji, grabljama k sebi poteui i nike rii govorei, konce motajui od drva do drva etc. Takoer kada se koja ili koji nada zdruiti, pak im se ne dogodi, koje vragove ne ine za osvetu suprot zdruenju drugije. Tu se uzlii zavezuju, tu se katanci zatvaraju, balije ili igle glavate zadijevaju i druga prilina ine za nauditi onim koje zlobe. Tree, za dostignuti i imati koje dobro vrimenito u svoji potriba utjeu se niki k aratarom, itu vie od nji i nauk pakleni. Zovu bajavice, te im baju kod dice u beici i nad bolesnici, u ono viruju, u ono ufaju, ono ine to ih naue. Nike rii govore, nika izmirenja, priko vatre prinoenja, pod mlinom u mladu nedilju kupanja, praha ili brana na vitar prosipanja i druga prilina: za udati se prije, za omiliti mlogim, za ozdraviti od nemoi, za nai blago i druga, kako da nejma Isusa u krstjanstvu, kako da nejma Boga komu govorite: "Oe na, koji jesi na nebesije..." O oblaku

72

... Uzdignimo, dakle, oko k nebesom i pogledajmo polja od arije, evo vidimo vie puta svrhu nas oblak razastrt kako niki ador. Tko bi pak virovao kad ne bi malo posli vidio i izkuao da u onom jednom oblaku ove tri stvari zajedno zdre: voda, to jest koju spua u kii, vatra, koju razaspe u sijevanje munja, i strilice kamenite, koje sa stranom grmljavinom padaju na zemlju. Sada, sada neka mi reku ti mudri nevirnici i nai sumljivci kako oblak, budui lagan kako dim, more drati strilice one kamenite toliko teke i tvrde koliko najtvre kule isto taknuvi razruaju i obaraju, i privisoka stabla razcipe i sataru. Kako vodu, ne samo teku nego nespremljenu u sud nikakav, odma svu ne prolije zajedno nego ju razluenu u malane kapi spua po nikoliko dana, kadkad i nedilja. Kako najposli s vodom, koja je mokra i studena, uzdraje zajedno plamenove one koje razasipa u munje i gromove toliko ognjevite koliko dotakavi samo gvozdje rastapaju i kamenje. Ovu kripost, ovo velianstvo i ova udesa Stvoritelja prisvetoga i primoguega oni svojim oima vide, al kako bivaju u stvorenju od oblaka svojom mudrostju dosegnuti i razumiti pametju ne mogu, pak oe dosegnuti i razumiti njegova dila iznutarnja u otajstvu S(vetoga) Trojstva... O ovjeku koji je prodavao duu Sidei nikoliko druine u meani, ljudi svi tu poteni, i ovo se dogodilo nikad u zemlji Francuzkoj, kada se uzgrijae vinom, razgovarajui se od razliki stvari povedoe govorenje: to e biti posli ovog ivota. Tada jedan s nikom maskarom nedostojnom ree: "Izprazno nas varaju ovi redovnici koji govore da due brez tilesa ivu posli ovoga ivota." Kojim govorenjem smijui se se svi, unie medu nj i jedan velik, zaiska vina, napi se, pak jih pita: "Kakvo je govorenje meu vama te se tako smijejete?". Odgovori oni isti: "Nito govorimo od due. Da tko oe kupiti moju, ba bismo zajedno ovdi u opinu popili". Tada smijejui se svi, oni koji je doao govorei u sebi: "Takije trgovaca ja traim" ree mu: "Ja u ju kupiti, ajde da se napijemo. to ite za nju?". Niti ini uzgone, nego togodi zaiska ono mu izvadiv kesu dade i tako svi au iza ae spuaju, ne marei nita za onoga koji bijae duu prodao. Kad bi docne uveer, oni koji je duu kupio: "Docne je" veli: "Valja da ide svak u svoju kuu, ali prije nego se rastanete uinite jedan sud: da tko konja kupi jularom svezana, doodi li i jular kupcu?"- Komu svi odgovorie: "Doodi, doisto!". Tada djavao, koji bijae u prilici ljuskoj: "Kupio sam duu, svezana je tilom kako jularom, po

73

vaoj osudi moje je jedno i drugo". I tako lativi onoga i s duom i tilom odnese u vinje muke paklene. Ondi e znati ive li dua i za koliko, to jest u vike posli ovog ivota.

74

BOSANSKI FRANJEVCI - ILIRCI Ivan Franjo JUKI (Banjaluka, 1818.- Be, 1875.) bio je oduevljeni pristaa ilirizma, pa se u istom duhu zalagao za irenje ilirskih ideja i u Bosni. Program drutvene, gospodarske, politike i kulturne preobrazbe Bosne izrazio je u tekstu elje i molbe krana Bosne i Hercegovine. Zbog politikoga angamana bio je trajno protjeran u Carigrad. Pokrenuo je i ureivao prvi bosanskohercegovaki asopis Bosanski prijatelj. Skupljao je narodne umotvorine, pisao je putopisnu prozu, a najvanije mu je djelo Zemljopis i povjestnica Bosne objavljeno 1851. g. pod pseudonimom Slavoljub Bonjak U ovom izboru donosimo odlomke iz toga djela i iz putopisne proze, i to u originalnom ilirskom morfonolokom pravopisu. Dogodopis Patriae scribere jussit amor! Ovidius Uvod Prostor zemlje meu rijekama: Savom, Unom, Drinom i morem Jadarskim od stoljea IX. naziva se "Bosna".1 Od najdavnanjih vremenah spadala je Bosna na veliku Iliriju Illyricum magnum koja imadijae svoje kralje. Ovi kad budu od Rimljanah predobiveni, Iliriju razdijele na razliite drave. Bosna spadae na Panoniju drugu konsularsku. Augustus pridrui je Dalmaciji.2 Po razdijeljenju rimskog carstva godine poslije Isukrstova nareenja 379. na iztono i zapadno, Bosna podpadne pod iztono, t. j. grko carstvo. Oslabivi obadva carstva, u Bosnu i u druge ilirske drave najprije provale divji narod Goti stoljea V, slijedeeg pak stoljea VI. Gote protjeraju Avari i s ilirskim zemljama zavladaju, al ni ovijuh dugovjeno ne bude gospodstvo. Pod Iraklijom, grkim carom (g. 610-641), slavenski narod Hrvati i Srblji protjeraju Avare posvojivi ilirske zemlje, i svoje gospodstvo utemeljivi. Bosna k iztoku Srbim, k zapadu Hrvatima zapadne. Stanovnici u Bosni, kano i u ostalim ilirskim zemljama, od najdavnijih vremenah bili su Iliri, pleme slavensko.3
Od dogodopisacah ime ovo prvi napominje car grki Konstantin Porfirogenita. De Adm. Imp. Cap. 31 In agro vero Bosonae Civitates Catera et Desnec etc. 2 Farlati, tom. 4. pag. 37. 3 Noviji dogodopisci nai, nasljeujui inostranske, o nama piue, stare Ilire nee da priznadu za slavenski narod, ve povukavi se za Porfirogenitom, dre da su Slaveni stoprv VI. stoljea u Iliriju doli, i da dananji svi Slaveni na jugu, jesu potomci Srbah i Hrvatah, a o Bugarima i Slovencima, nita i ne spominjui! Inostranskim pisaocem i naim nekim tobonjim dogodopiscima nitko se ne udi, al zaisto svak se ima uditi slavnom piscu R afaiku!" koji Henete dri za Slavene; a da su Heneti bili Iliri, to nitko ne sumnji; vidi njegova djela: Ueber die Abkunft der Slaven, i Staroitnosti Slowanske, pak i opet u ovom posljednjem djelu govori: da nikakvih
1

75

Gospodujui narodi Rimijani, Grci, Goti, Avari, vjerovat ne moemo, da su stare stanovnike izkorijenili, njihovo gospodstvo samo nad gradovim i u ravnicama bilo je, planine pako i brda uzdrali su stari stanovnici; ovomu svjedoanstva ne treba; svak razuman vidi, i najvie iz toga razloiti moe, prvo, to Srbi i Hrvati, nisu mogli naseliti u kratko vrijeme ove zemlje, budu da su se oni krenuli iz sjevera ne kao narod, ve kao jedno odjeljenje vojniko; drugo to znamo, da od blizu 400 godinah Turin s Bosnom vlada, i da je u vrijeme uzea Bosne 60.000 u Aziju preselio, preko 30.000 u janiare pokupio, a tko e izbrojiti, koliko ih je pogubljeno, i u druge zemlje odseljeno, pak i do dananjega dana narod bosanski u svojoj bitnosti se uzdrao, i premda su mu ravnice i doline veinom oduzete; nita ne manje on bregove i sad dri; on se vlahom i sada zove, kao to ga i bosanski vladaoci u svojim poveljama prije 600 godinah zvae; on govori i sad oni slavenski juni jezik, kao to ga u naim slavenskim rukopisnim poveljama od stoljea XIII. itamo. Bosna zemlja dobila je ime od rijeke Bosne, kao to Rama od Rame, Rascia od Rake, po obiaju slavjanskom, kako i na primjer Moravija od rijeke Morave itd. i premda je to sasvim oevidno, ipak mnogi misle i piu, da joj ime proizlazi od imena naroda Besah ili kako neki kau Bosah, koji se negda prije doastja Hrvatah i Srbah u ove zemlje, doselili bijahu iz Tracije od Bugarah protjerani. Besi iliti Bosi, grana naroda getsko-trakog, obitavali su zemlju od Nesta do Hema, zapadno Srdim u Misiji, iztono Odrisim, u dolini filipopoljskoj susjedi. Poznati su bili po otcu dogodopisa, Herodotu, godine 71. po roenju Isukrsta. Cara Oktavijana vojvoda M. T. Lucullus predobio ih je i pod rimsku zapovijed metnuo. Strabo govori, da su narod razbojniki bili. Ovidio napominje u svom alopjevu, kako je nesnosno meu njima prebivati.4 Besi, bili su zaisto narod slavenski ilirski od Grkah razliit; tako se tije kod dogodopisca Pagius-a, tom. II: "g. 315. u ivotopisu sv. Teodosija strojnika Coenobi-archa daje sv. Niceta sagradio u prostoru samostanskom crkve, u prvoj Bog se je slavio u grkom jeziku, u drugoj Besi svojim jezikom boanstvene hvale pjevahu; u treoj Armeni Bogu se moljahu; a u etvrtoj iz tjelesah ljudskih vragovi se iztjeravahu." Da su Bosanci potomci ovih Besah tvrde dogodopisci: Seb. Munsterus u svojoj Cosmographii K. IV. Lud. Tubero Cervarius Dubrovanin.5 Ant. Bonfin Neapolitanac i Matije
Slavenah prije doastja Hrvatah i Srbah u Ilirsku nije bilo: sravnivajui ovo, i jote nekoja njegova protuslovja u obziru ovoga predmeta, kazati se mora zaisto udno razloenje!! Tko se eli bolje o ovoj istini: da su stari Iliri bili slavenskog roda, uvjeriti, neka ita slavnog Katania, osim drugih djelah osobito djelo: De Istro eiusque adcolis Commentatio etc. Budae 1798; Dr. Lj. Gaja: "Tko su bili stari Iliri?", vidi Danice Ilirske godine 1839. broj 10-15, zatim Slavjanke g. Kukuljevia, djelce istina maluno al istoriko. 4 Vivere quam miserum est inter Bessoque Gaetasque. Ex Ponto Tris. III. El. X. v. 5. 5 Commentariorum Lib. 5. 4. Porro Bosinates Thraecum Bossorumque Soboles, olim Thracia a Bulgaris pulsi, eas regiones Iliyrici insederunt, quae Savo, Valdano, Drina omnibus, et mari adriatico, quod Dalmatiae protenditur, continentur.

76

Korvina historiograf Dec. II. libro X. Peter de Rva, pisaoc ugarski.6 Sim. Timon, po isti nain dogodopisac ugarski,7 i vie drugih vidi kod M. Orbinija, str. 345. Koji voa i koje godine su ovi Besi ovamo doli, to se uprav kazati ne moe, po svoj prilici na svrhi stoljea VI. Onog vremena dogodopisci o ovom preseljenju Besah nita ne spominju, i ovo muanje mnogim slui za razlog s kojim dokazuju, da dananji Bonjaci nisu Besah potomci. Al ovi razlog nita ne valja, koji dogodopisac kae, kad su prvi Slaveni u Europu doli, i koji su ih voe izveli, kako su se razselili i mnoga druga, koja mi danas zato ne znamo to o njima nitko nije pisao, a da su se dogodila, nitko ne sumnja. Bani bosanski Kako se god ne moe vrijeme naznaiti istinito, kad su se Besi u ovu zemlju iz Tracije doselili, tako isto niti se imena voah mogu znati. Nita ne manje imali su brzo podloeni biti poglavarima prevalitanskim1, i to jo stoljea VII.2 Stoljea pako IX. (g. 874), Budimir, kralj prevalitanski, sazove sabor u ravnini duvanjskoj, uredi svoje kraljevstvo i razdijeli ga na upanije, pravije, na banovine. Dandulus, dud i pisaoc mletaki, pod godinom 874. u svojim ljetopisima sljedea pie: "Jest pako Dalmacija prva od dravah grkih, koja od iztoka ima Macedoniju, od zapada Histriju, od poldneva more Jadarsko i otoke liburnike; a od sjevera jedan dio Misije; od ravnine dakle Duvna a plano Dalmae do Histrije, nazvo je Hrvatska Bijela; a od reene ravnine do Draa Hrvatska Crvena; a prama brdima, od rijeke Drine do Macedonije, Rascija; a od reene rijeke s ovu stranu Bosna naimenovao je, i upane u svakoj postavio je"3. Bosna dakle imala je svoje bane, koji su bili podloni kraljem vie reenim, al ovo podlotvo slabo je bilo dok najposlije sasvim ne odbace ga i bani nezavisno stanu upravljati. I. elimir (Selimirus) Oko godine 940. tije se, da je prvi bio od banah bosanskih, koji ne htjede biti podloan svom gospodaru Tjeimiru, zato bi sbaen s dostojanstva. II. Kreimir (Kresimirus) Kralja spomenutog sin, a brat Prelimirov, ovi od otca svoga bi poslan protiva neposlunog
Corona Hung. Cent. 7 Bosna, vel. Bosnia, ab incolis, qui vulgo Bosnii olim et Bessi appelabantur, dicta regio etc. 7 Imago antique Hungariae pag. 18... Auctor enim qui ante Turocium scripsit Cronica Hungariae, Bessos vocat populos, cum quibus reges Hung. apud Savum bellabant. 1 Kraljevstvo neki imenuju ovako, neki dalmatinskim, neki slovinskim, a neki srbskim; kraljevstvo ovo iz poetka maluno i tijesno bilo je, odprilike paaluk skadarski, al kasnije kad se raziri, brzo propade. 2 Pejaevi, Colloquio 12. pag. 373.
6

77

bana elimira s vojskom; uzmnoavi vojsku svoju s vojskom edomira, bana od Bijele Hrvatske, svog po materi djeda, pobi se sa elimirom nie Jajca, nadbi ga i u Ugarsku protjera. Za nadarenje otac mu predade pod vlast bosansku banovinu. Po smrti svog djeda edomira oko godine 970. naslijedi i Bijelu Hrvatsku. Po Dukljaninu: Orbini, Du Cange, Pejaevi, Farlati itd. piu. III. Stjepan I. Sin Kreimirov, po smrti svog otca stupi na dostojanstvo bana bosanskoga. Bio je veliki prijatelj Dubrovanah, oko godine 1080. doe u Dubrovnik sa enom svojom, i od Dubrovanah lijepo primljen i doekan bude; u znak ovog prijateljstva, darovao im je tvravu upu (Breno) sa spadajuim na nju zemljitem Gru (Gravosa), Rijeku (Ombla), Zatonj (Malfium).4 Po smrti ovog bana, porodi se u Bosni boj unutarnji, radi ta ena njegova Margarita otie u Dubrovnik ponesavi sobom i blagajnicu, sv. kria i vie drugih svetacah moi, koja darova crkvi sv. Stjepana. Bavei se ona u Dubrovniku, sagradi crkvu na potenje svoje zatitnice sv. Margarite5, u kojoj i pokopana bijae. Du Cange . 4. Pejaevi Coll. 12. pag. 374. Po Dukljaninu. Uzrok ovih smutnjah bijae: IV. Leget Stjepana bana sin naravni kopilan koji zlo gledan u dvoru otca svoga, pobjee u Trebinje, gdje odhranjen bijae s Boleslavom, roakom svojim, koji bijae sin kralja Prelimira. Oeni se s Lavicom, s kojom porodi 7 sinovah. Ovi Leget po nagovoru svojih boljarah pobi sve sinove (osim Silivestra) kralja Prelimira, Bosnu sa svojim sinovima preote, i banom se na silu uini, al dugo u njoj ne banova: kuga bo njega i sinove pomori.Orbini, pag. 219, Du Cange, . 5. V. Vukmir Poslije smrti bana Legeta na banstvo stupi Vukmir, sin Stjepana I. od druge ene, a ne od Margarite. Pie Lukari da Boleslav, Prelimira kralja sin a Vukmirov roak; bivi od njega uvrijeen, sa 10.000 vojnikah u Bosnu unie, nju porobi, pak zatim Dubrovnik obsjedne, itui Margaritu, banicu bosansku, popalivi ita i livade, i uzami ucjenu od Dubrovanah, vojsku natrag krenu. Du Cange, . 6. VI. Kreimir II. Brat Vukmirov, koga mletaki pisaoci Murcimirom nazivlju. Ovi oko godine 994. imadijae i hrvatske zemlje pod sobom, koje bijae preoteo svome bratu Vukmiru. Mleanim Suringa. Nevjerojatno je, to Orbini, pag. 347. i 394., pie, da ovi ban, ne imadui sina ve ker, koja
Ovo Dandulus pie kod Lucija L. 2. Cap. 3. i to po popu Dukljanskom, kano i Orbini, pag. 211. Lukari, Lib. l, pag. 5. i 9. 5 Crkva ova bila je izvan grada, u vrijeme rata ciparskog prenesena je radi pogibelji u grad, kako se iz nadpisa vidi; opirnije vidi kod Farlatija: Illy. sac. T. vi, pag. 41.
4 3

78

bijae udana za kralja ugarskoga, ne kae kog, zato da su se po smrti bana ovog ugarski kralji inili gospodarima od Bosne i od Hrvatske, ali Bonjaci i Hrvati za takve ih ne priznavi, da su samo zaslov zadrali. Vidit emo, da kasnije ugarski kralji uzee naslov od Rame. Poslije smrti ovog bana, tko je Bosnom upravljao, pisaoci ne spominju! Du Cange, Cap. 9. . 7. VII. Stjepan II. Bodin kralj pokorivi odmetnika bana rakog, doe s vojskom u Bosnu, da podloi i ovog bana, koga protjeravi, namjesti za bana od Bosne svog prijatelja kneza Stjepana, oko godine 1070.6 Ovi ban bio je veliki neprijatelj Dubrovanah, koje za lanje u podlogu imati sagradi nad njihovim gradom tvravu, i zapovjednikom postavi Vuka Gradiknu, koju poslije Dubrovani, podmitivi Vuka, a vojnike poopijavi licem na Uskrs godine 1116. uzmu i razvale. Vuka uine svojim vlastelinom, od koje obitelji izau Gradii.7 VII. Tvrtko I. Od ovoga pisaoci nita ne spominju, izvan, da je bio podloan kralju prevalitanskom, ol dalmatinskom. IX. Bori (Boritzes, Boritius) Od godine 1141-1168-27 Ban ovi sasvim odcijepi se od kraljah dalmatinskih, on je nezavisno Bosnom poeo upravljati godine 1141. Ivan Cinam, grki pisaoc, pie u knjizi 3, da je bio podloan Geizi II, kralju ugarskomu, i da mu je danak plaao8. Geiza ovi imajui boj s Emanuelom, carom grkim, zovnu u pomo i bana Boria, koji se je junaki vladao i grku navalu snano uzbio godine iste koje je banom postao, to je Grke dotle ustrailo, da poslije 13 godinah kad je Emanuel opet boj zametnuo sa ugarskim kraljem, nije prepustio svojim dalje od Drine robiti; al se bojna srea promijeni; godine 1154. udari s vojskom na Deu, velikog upana rakog, i otme od njega Humsku. Milovan, biskup bosanski, odprije spadao je pod vlast arcibiskupa spljetskoga, na molbe dubrovakoga mitropolite, podloi ga papa sad dubrovakomu, s kojom promjenom ne bivi zadovoljan ni biskup ni ban, na lijepo ne mogavi se stvar dokonati, Bori, uzmavi pomo od ugarskoga kralja, digne vojsku, te popali upu i dojdue godine obsjedne Dubrovnik. Dubrovani, zovnui pomo od Kotoranah i Peratanah, a imajui

Lukari, Libro 2. pag. 10. Miletius Mileti, dubrovaki najstariji pisaoc, i Serafin Razzi u ljetopisim dubrovakima, Libro l,Cap. 13, opisuju obirno ovi dogaaj 8 Rijei su njegove: Cum autem ad Savum pervenisset Emanuel ad illud inde flumen deflexit, Drunam nomine, quod e superiori loco fractis ostiis Bosthnam a reliqua Serblia dividit; coeterum Bosthna non subest imperio archi-zupani Serbliae. Sed gens tune temporis moribus suis, suoque magistratu agebat... His cognitis rebus simolque intellecto Boritzen Bosthnae, regionis Dalmatiae, Exarchum, qui socius in bello erat Peonarchae (id est regi Panoniorum cui erat vectigalis) in suam redigere ditionem cupiens, fortissimos milites, ad conserandas cum Boritze manus, dimisit. Libro 3. Kod Lucija Libro 5. Cap. 3.
7

79

dobrog vou Mihu Bobalia, Bonjake i Ugre protjeraju od svog grada9. Po nastojanju biskupa trebinjskoga Bori mir sklopi s Dubrovanima pod ugovorom: da Milovan, biskup bosanski, bude podloan dubrovakom arcibiskupu, Bori pako da izplati tetu uinjenu, bojni troak, i dar pristojan da im dade. Sramotni ovi ugovor, da uini i izpuni Bori, prisili ga Emanuel, grki car, Bori bo bijae njegov grad Biograd obsjednuo u isto vrijeme kad i Dubrovnik; Grci bo ga od Biograda protjerae, i na Bosnu navalie, ban ne mogui dvostrukoj vatri odoljeti, pomiri se s Dubrovanima, a malo kasnije i s Grcima, pod tim ugovorom, da razkine prijateljstvo s ugarskim kraljem10. Godine 1155, kad je mir s Dubrovani uinio, dao je povelju benediktincima, otoka lakromskog, potvrdivi im crkvu sv. Pankracija u otoku Mljetu, u mjestu Babino Polje zvanom, sa svim posjedovanjim, koja na reenu crkvu spadaju11. U ovoj povelji napominje svoje roake, sinove i enu. Obrana Milovana biskupa, i ova povelja dana samostajnicima katolikim, svjedoe, da je ovi ban bio obreda rimskog. Imao je za enu Lavicu, ker Tomaa Vukmirovia, toga vremena velikog vojvode; od ove imao je vie sinovah, al samog Kulina pisaoci nam ime spominju. Poslije 27 godinah svog vladanja umre godine 1168. Budu, da e vie putah biti spomenuto uticanje kraljah ugarskih u stvari bosanske, to najprije vidimo, kad su i kako su oni Bosnu svojoj kruni pridruili, ol pravije pridruiti htjeli. O ovome razliita su mnijenja i mudrovanja ugarskih pisaocah, vidi Pejaevia Coll. 12, pag. 347. Sva ta umstvovanja s ovim izjasnjenjem nastojim popraviti. Iz prije reenih, vidjeli smo, da su bani neki hrvatski bili zajedno i gospodarima od Bosne. Hrvatsku sv. Ladislav, kralj ugarski, skuivi pod svoju oblast, njegovi nasljednici drali su da i cijela Dalmacija i Bosna ima spadati na Ugarsku, to je Koloman i uinio, krunivi se u Biogradu primorskom za kralja hrvatskog i dalmatinskog. Suvie: Bela II. Slijepi imao je za enu Elizabetu, ker Uroa, velikog upana Rakog, koja svomu ovjeku donese priju dotem zemlje humske dio jedan, koga natapa rijeka Rama. Prvi dakle od kraljah ugarskih Bela II. Slijepi u jednoj povelji od godine 1138. nazivlje sebe kraljem od Rame12. Vidi: Tractatio post Illyrici novi p. 153. Kasnije pako kad se patareni u Bosni pojave, onda na molbu i poticanje rimskih papah, ugarski kralj i, progonei patarene, povrijede bosanskih banah nezavisnost, kako emo svojim
Orbini, pag. 347. Farlati, tomo 4. pag. 44. Kod Rajia. str. 165. Gutri i Grai. Suprotivno pako pie Du Cange, . 10, daje Bori Biograd posvojio od cara Emanuela. 11 Vidi pomenutu povelju latinski pisanu, kod Farlatija, t. 6. pag. 79. 12 Ugarski kralji naslov: Rame i Bosne za isto znaee drali su, to se doznaje iz povelje kraljaLadislava IV godine 1274. Kumanima dane, koje poetak, medu ostalimi, "Rhame seu Bosniae" stoji.Peter de Reva, Corona Hungariae Centuria. 7. kod Schwandtnera tomo 2. dokazuje, daje Andrija II.naslov ovi donio iz Palestine, i ne znadui za ovu Ramu u Bosni, misli daje ovo ona Rama, od koje sespominje u sv. pismu III. kraljah 15, 17, Jozue 10, 28. Sudacah: 19. 11-15. Malo manja pogreka jest inaeg Rajia, koji pie na str. 162: "Rama ishodit v'
10 9

80

redom vidjeti. X. Kulin God. 1168-1204 36 Sin Boria, roen godine 1145, po smrti otca svoga stupi na njegovo dostojanstvo godine 1168. Slijedee godine sjedinivi se sa svojim svojacim sinovima Deinim: Miroslavom, Konstantinom i Stjepanom Nemanjom, ustane protiva Radoslavu, posljednjem kralju dalmatinskom, sinu kralja Draginje, i ovoga iz Zete protjera. Radoslav i brat mu Ivani prebjegnu u Dubrovnik; i budui da ih Dubrovani na zahtijevanje Kulinovo i Deino ne htjedoe predati, to ovi vojsku dignu na Dubrovane, al bijahu od ovih pobijeenim13. Ovi ban izpoetka svog vladanja bio je pravi katolik, kako se vidi iz poslanice papina Legata Teobalda14 na njega pisane godine 1180. A poslije nek se oeni sa sestrom Stjepana Nemanje, koja bijae bogomilka, i on postade sljedbenik iste vjere. Jo godine 1174. bio je otajni njihov sljedbenik i u isto sljedbenitvo privukao je svoju sestru Anu, njezina ovjeka Miroslava, brata mu Konstantina i svog uru Stjepana Nemanju, rakog upana; dapae protjerane iz Splita i Trogira bogomile u svoju ih dravu primi. Razumivi ova, Emerik, kralj ugarski, prisili ga ii u Rim k papi, da ondje obea ostaviti bogomilstvo; on istina ode u Rim i pod zakletvu obea da unapredak nit e on slijediti nauk bogomilah, niti iste trpiti u svojoj zemlji; al kako vidimo iz poslanice Vulkana, kralja srbskog, na papu Inocencija III. godine 1199. pisane, Kulin opet se je povratio na krivovjerstvo15. Godine 1197. Andrija, Emerika kralja brat, otme mu zemlju Humsku, al po svoj prilici on je ovu zemlju natrag oduzeo, i banovinu svoju tako razirio, da je u duljinu 10 danah hoda imala. Ban ovi bio je prvi, koji je poeo dravu svoju ureivati: mnoge inostrane zovnu u svoju zemlju, koji iz praznih mjestah, sela i gradove zavedu, gvozdene majdane otvori; dvojici Dubrovanah ustupi u gori Jagodini mjesto meu Sarajevom i Vareom, danas Naii zvano gdje oni otvore rudokopje gvoa i srebra, jednu tvravu sagrade, koja za dugo vremena mali Dubrovnik zvala se je; iz ovih majdanah Dubrovani su due vremena znatne dohodke primali. Godine 1189. s dubrovakim knezom Gervaziom i vlastelom uini ugovor trgovaki, davi im pismo, da po njegovoj zemlji mogu slobodno trgovati16. Razpre vjerozakonske mnogo su ga smetale. Inocencio papa, razumivi ne samo od Vulkana, ve i od spljetskog arcibiskupa, da je Kulin, a i njim bosanski biskup Danijel, pravi patarenski nasljednik, Danijela prokune, a i njim sve sljedbenike, koji ako se ne pokore, da im se sva dobra
Hercegovine i pri Naron vpadaet vo adriatieskoe more". Orbini, Pejaevi itd. 14 Kod Farlatija t. 4. pag. 44. s nadpisom: "Culin Magno Bano Bosnae". 15 Vidi Vulkanovu poslanicu, kod Pejaevia, i Fari. t. 4. pag. 45. 16 Vidi: "Srbski spomenici", str. 2, pod brojem l, latinski i bosanski pisanu.
13

81

oduzmu; pie na Emerika kralja godine 1200, da usiluje Kulina i sve krivovjernike protjerati iz Bosne, a Bernardu, arcibiskupu spljetskom, daje oblast liiti Danijela biskupske oblasti, ako se ne pokori. Videi se Kulin stijenjen sa svih stranah, ostavi bogomilstvo posve, i budu, da je biskup Danijel bio umro, to on postavi biskupom Radogosta, kog ini posvetit po Bernardu, arcibiskupu dubrovakom, sagradi svojim trokom dvije crkve, koje isti Bernardo posveti, ban ga lijepo nadarivi vrati u Dubrovnik17; godine pako 1202. Bernarda spomenutog i archiakona dubrovakoga sa jo nekoliko svojih Bonjakah, kao poslanike papi Inocenciju III. poslao je s darovima, da izjave njegovu poslunost i podlonost prama rimskoj stolici, molei da mu papa svog poslanika poalje, koji e mu biti od velike pomoi u obraenju krivovjernikah. Papa ovo poslanitvo dragovoljno primi, i poalje mu svoga poslanika Ivana Casaemaria, svoje kapele nadstojnika. Ovi poslanik meu mnogim obrati i nekakve kaluere sv. Vasilije. Prednjaci dakle od patarenah i ovi saemarija, svoje kapele nadstojnika. Ovi poslaku papinu18. Poslanik zatim ode u Ugarsku k Emeriku, povedi sa sobom reene prednjake njih dvojicu kod kralja bio je tada i sin Kulinov, koji pred poslanikom, kraljem i arcibiskupom kolokim, obea na ime svoje i otevo, da vie niti e oni slijediti nauk patarenski, niti e u svojoj zemlji dopustiti, da drugi slijedi, i ako bi ovo obeanje prestupio, da plati 1.000 markah srebra. Dva pako ona prednjaka, na ime svoje brae obeae sva ona obsluit koja im od papina poslanika budu naloena, obeanje ovo zakletvom potvrdie. Sva ova vidi iz knjige kralja Emerika na papu Inocencija III. pisane godine 1204. Kod Farlatija pag. 46 t. IV. Vrativi mu se sin s ovakvim ugovorom iz Ugarske, Kulin do malo vremena preminu godine 1204. On je imao za enu sestru Stjepana Nemanje, koja udovicom za njega je pola, kako joj je ime bilo, dogodopisci ne spominju, tako isto ni djeci, koju je s njom izrodio imenah ne znamo. Za 36 godinah njegovog upravljanja, tako je bila plodnost i obilnost u itu i u svaemu, da poslije mnogo godinah, kad bi koja godina plodna bila, obiavali su Bonjaci rei: "Vraamo se na vremena Kulinova"19. Ovoga bana potomci i sad se u velikom broju i bogatstvu nahode u Bosni pod imenom bezi Kulenovii, a ima i grad na desnoj obali Une, Kulen-Vakuf. Da u kratko togod vidimo i od sljedbe patarenah, koji se esto u ovom dogodopisu spominju. Poetnik ovih krivovjernikah, bio je neki Vasilija Armenin, lijenik u gradu Tebrici, u Armenskoj. Osvaen radi svojeg zlog i vjeri Isusovoj protivnog nauka, po zapovijedi cara
17 18

M. Orbini, pag. 350. itaj kod Farlatija, t. 4. pag. 46. 19 M. Orbini, pag. 350.

82

Aleksija Komnena s dvanaest svojih drugovah bude sagan. Njegovi nasljednici, da se lanje obrate, po savjetu biskupa antiokenskog Todora, budu premjestjeni iz Armenije u Traku oko Filibe god. 969, al se s njima protivno dogodi: mjesto to bi od drugih bili izgledom i trudom obraeni, oni druge k sebi privukoe i brzo se u Bugarsku uvukoe, gdje novo ime stekoe: bogomilah i pavlianah. Sljedba ova iz Bugarske u Francezku pree, donesena po krstonoscima, koji su se iz iztoka vraali preko Bugarske. Peter Bruysius prvi je poeo uiti, poslije njega Henrik, a najvie Peter Valdus, od kog Valdenjani Valdenses budu prozvani, kasnije pako Albigenses, od grada u Francezkoj tog imena, gdje ih je najvie bilo. Iz Francezke preu u Italiju, gdje patareni budu prozvani, od latinske rijei patior, a naki trpiti, patiti, budui da su bili pripravni svaku nezgodu prije pretrpiti, nego se svoga nauka odrei. Drugi pako dovode od milanskog predgraa tog imena, gdje su se sastajali. Iz Italije dou u Dalmaciju, a iz ove u Bosnu, gdje pod obranom bana Kulina mnogo se razire i u druge zemlje ilirske preu. Pod Kulinovim nadstupnicima jo vema se razprostrane i sebi papu izaberu, koji je u Francezkoj svog namjestnika imao. Toma kralj iz Bosne ih protjera, nastane se u Hercegovini, a kad Turci dou, svi se izture, kako emo u svom redu vidjeti. Nauk njihov u slijedeim lancima zadravao se je: 1) vjerovae dva poetka, jedan od koga svako dobro, a drugi od koga svako zlo izhodijae. 2) Svetog pisma knjige starog zavjeta odbacivahu, izvan pjesnih i prorokah, uzrok taj donosei, da je od zlog poetka vraga sastavljeno. 3) Sin i duh sveti da nisu prije godine 5.500 po stvorenju svijeta bili roeni. Od sina da su Juda i ostali apostoli bili roeni. 4) Boga otca vjerovahu tjelesna, njegov prvoroeni sin zove se Sathaniel, ovi ustavi protiva otcu s nebesah bude sbaen, koji stvori zemlju, ivine, i istoga ovjeka. 5) Drugoroeni sin bio je Rije, nerazliit od Mihovila Arkangela, koji je s neba siao i utvorno uzmavi na se put ovjeansku, utvorno trpio, umro, i uzkrsnuo. 6) Malu djecu nisu krstili. Zatim odbacivahu neka svetotajstva sakramente vlast crkovnu, i pravo tijelo Isusovo u presvetoj ostiji zanikivahu; posvetilite mise, i enitbe izsmjehivahu; tovanje prilikah za idolopoklonstvo drae; uahu: da se vjera utvoriti moe, kad se u pogibelji nalazi koji ju izpovijeda; tovae vragove, da im ne nahude. Za nikakve molitve nisu htjeli znati osim otenaa, koga obdan pet a ob no sedam putah prigovarahu. Katolikah krenje, govorahu, da je Ivanovo, a njihovo, da je Isukrstovo, a ovo je po duhu svetom. One, koji su na njihovu sljedbu prelazili, ovako bi krstili: glavi ovoga prinosili bi Evanelje sv. Ivana, zazovnuvi duha sv., s pjevanjem otenaa svrivali bi obred od svog krenja. Vidi kod Pejaevia Colloquium 5 pag. 160, Farlati, t. 4, pag. 45. Protestantski dogodopisci opisuju ih kao ljude dobre, uene i pravdu ljubee, kao graane krepostne, a najvie iz tog uzroka hvale ih, to su se crkvenoj vlasti protivili; al protestantima ne udimo se; "Svaki

83

paak za svoj svraak!" veli poslovica. Kad su oni takvi bili domorodci te su se opirali papinskomu uticaju, branei narodnu nezavisnost, jer su se svi uticali k Turcima, Turke protiva brai svojoj zvali, i kad su imali pomoi brau svoju protiva Turcima, to ne uinie: Herceg Stjepan, njihov odvjetnik, ne htjede pomoi svog kralja! Radak pako predade na izdaji Bobovac Turcima, na poslijedku pako svi se izturie, da dobrih mi i kreposnih graanah. Putovanje po Bosni god. 1843. I. Znam da se sjeate, kad sam bio u Zagrebu, da sam vam obeo opisati moja putovanja; pak se moebiti i udite, da rije datu dosad nisam odro? Mili moj Stanko! porad nekojih osobitih uzrokah lanjska moja putovanja tiskana su u "Magazinu dalmatinskom" od ove godine. I budui da se sluilo, te sam i ove godine noge opruio od Sane i Save do Une i Vrbasa, zato nastojat u i vami togod napomenuti, to mi je u oi upadalo, koje sravnivi s onim u Magazinu, moi ete imati pojam od ove krasne a toli zanemarene pokrajine slovinske. Vi znate, da se ja tolikomu krasnorijeju nisam priviko, kao to su humoristiki njemaki putnici (!) obikli izlagajui putovanja svoja, i da prazne rijei na hartiju meem. Dostaje, da vam napomenem, da sam iz Fojnice krenuo 5. d. onoga mjeseca koji je svakome prijatan a za putnika najveseliji, kadno djeca obanad radost svoju sa svrnutim svibom, t.j. sviralom uzjavljuju, teak crnicu prevraa, a gora zelenom kiti se odjeom, slavulja na pjevanje nudi, a ovi opet putnika podrauje. To ini da putnik ni ne osjea, da ga konj kasom svojim raztresa, dapae sve zaboravlja nesgode od umora uzrokovane. Kroz razna vona turskokrstjanska sela za 4 sata doosmo u Busovau. Malim da ne zaboravih napomenuti vratolom upljike i selo pri strani ivie, gdje lei eh Adi-Mejnlija u tekiji (samostanu turskom) kod turbeta, nad nekakvim svetcem sagraenom. Pitam ja moga kiridiju, je li vei svetac ovi od onoga na Oglavku? - Ba je ta odgovori kiridija on je prvi u svemu memleetu od ehislama proglaen:meuto ovi je Osmanlija! - Pa ta je zato? - Jest! ama se ovi s tim ponosi i veli, daje Sikiri vlah, pak ako hoe bit pravi eh, nek najprid doe, da ga ja poturim! Svi Osmanlije dre Bonjake turske za polu-vlahe i s tim ih napastuju, da oni nijesu pravi ispet svetca Muhameda. Odtud dolazi, da bosanski poturica voli i vlahu, nego Osmanliji, jer vele: Osmanlija odreko se je svog vjerozakona i kaurinom posto, uzami njegovu odjeu i

84

uredbe vabske, tj. nizam. Idui niz upljike opazih na blizu razvaljenu tvravu (po svoj prilici) gnjezdo razbojniko. Upitah druga, jeda li se ta pripovijeda od nje? - A tko ti zna? veli on. Prija nekoliko godinah sputali su se na guvah u nju, da trae blaga, pak su tud nali mnogo meda i voska, dapae i proje nali su. Busovaa, varoica na drumu sarajevsko-travnikom, lei u plodnoj ravnici na po puta izmeu Fojnice i Travnika. Tu rijeka Kozica okree majdan jedan odskora sagraen. Desno jedan sat daleko vidi se selo Dobraljevo, a nad njim na visokome hridu Hum, razvaljena tvrava. Tudi su prija 10 godinah traili blago; al su ga veziru izkopali, davi veliku globu, a nali nita nijesu, osim dva tovara koplja i drugog oruja. Jo mi i to kazae, da se blizu te tvrave i danas, vide vjeala gvozdena o stijeni, i djevojka od kamena izrezana u kipu. Nie toga kopata je ruda jo nedavno a to gvozdena, koja se sad iznova poela vaditi. Lijevo od Busovae na istu daleinu vidi se druga tvrava Medvidgrad, gdje se ne samo medvjedi ve i sove legu. Nie ovog podora vide se jo rupe, iz kojih se je onda vadila ruda srebra i zlata. Ruavi u Busovai nastavimo put preko lugovah zelenih i za dva sata stignemo u Vitez, selo tursko-krstjansko u mnogo izglednijoj ravnici nego je Busovaa. Mjesto ovo od tri duana, jedne damije i nekoliko kuah i hanovah spomena vrijedno je od bitke Sarajlijah s Vedidpaom (god. 1840. kolovoza 15. 16.) Tude Sarajlije budu pridobiveni, i dva najbolja junaka ostavljena "Pinjo" i "Durambeg", koji na pijanim hatovima nasrnu na kumbaru (topnitvo) vezirovu, i tako ludo poginu, kako to grobovi i kamen s turskim nadpisom svjedoi. Odavle do Travnika, dva sata, sve je polje itom pokriveno, koje, po srijedi tekui, Lava natapa. Putnika ne samo polje ve i oblinji breuljii u srce diraju. Po njima su sela svakim voem izkiena s obje strane puta, izmeu kojih dvoje ne mogu ostaviti nenapomenjena. Jedno je Mounj, kraj Lave, gdje je imala biti nekakva glasovita naselbina (rimska?). Ovdje ne samo da se vide zidine na brijegu, ve i dolje nie u ravnici. Teaci oru nahode razna posua, opeke (cigle), a najvie rimskih novacah (srebrnih, bakrenih i zlatnih), izmeu kojih i ja sam do 15 komadah vidio. Kazivae, kako je bila Lava prodrla, i vidjela se nekakva magaza. Ob no stanu kopati. U njoj u kamenu izrezan sanduk, a kad njega dignu plou, al lonac poklopljen nau! Tko sretniji, tko li veseliji? Zatrpavi magazu s velikom radostju, odlete kui, da dijele blago! Al kad otvore, sam pepeo! Vrag podmetnuo odmah reknu Bonjaci. Jo i slijedee nadodae, da prija dvije godine nekakav od kaurina kupi kalamintu (tako zovu ibku magnetiku), te ju pusti ovdje. ibka gdje stadne, pomu kopati, i nau idolu "kip" u veliini djeteta od 5 godinah: trup vas od tua, glava, pako od zlata s

85

ramenim o lamu privezana. Kad ja stadoh priupitivati, ta su uradili od njega? na alost odgovore mi, da su ga sjekirami razlupali i kod kujundije raztalili: esto se dogaa, da ovakovih stvarih izkopavaju, ali prosti seljak krije ko zmija noge, i tako kad propane, istom onda pouje se. Drugo je Gladnik, selo krstjansko od 12 kuah. Od njega odavna sam uo pripovijedati: kad je ovdje car Mehmed II. (g. 1463.) prohodio, zapita za ime njegovo, i kad mu kau, da polag sjevernog poloaja hravo rodi, daje siromano i ubogo, pa mu Gladnik od starine ostalo ime, caru se dopade ta etimologija, a htijui i svog doastja ostaviti spomen, odpusti selu ovome sve poreze i dae, do danas da nita ne plaaju osim haraa. Ravno taj dan doemo u Travnik, varo stranom na brijegu, stranom pako na podnoju (podgori) Vlaia kod rijeke Lave. Travnik je stolno mjesto vezira bosanskoga. Tvrava ne samo to je malena i nejaka, ve jo suvie na takvom je mjestu nesgodna, da bi se lasno kamenjem zatrpati mogla. arija dosta je ista, jer je mnogi opiru edrvani, esme, t.j. vodeni vrutci. Kuah prvi boj (kat) je od kamena (t.j. magaze), gori pako drveno. Tako je i vezirov konak sagraen. Da je kua bijela od kamena, ve bi se zvala "kula". Najvea kua na jedan tavan odignuta (ne brojei magaze) i od svijuh sgradah najljepa jest lani napravljena kasarna, koja kad se sasvim dogotovi do 8.000 moi e zauzeti vojnikah. I ona je jedina pokrivena crijepom na nain talijanski. Stan pri zemlji od kamena, gornji pako kat od erpia. Prolazei kroz Travnik najvema ti upada u oi pljesnivi Arnaut, a od ovoga malo odliniji nizam, bezposlen po ariji tumarajui i po duanih i po tri ure (sata) u trgovca, koji ga odtjerat ne smije; a da togod ne ukrade, uvijek mu valja paziti. Nizami itave hergele za sobom vodaju gladnih kerovah, a pred kasarnom druge strae i neima. Od pasah jedva da tko mirno proe, a branit se ne smije. Oko Travnika sela su veinom krstjanska. Gradnje po ovih selih bijele se ko labudovi, jer svaka kua, staja ili pojata podzidana je i okreena. Sva su ova sela na lijepu mjestu pod bregovih, varo pako na najgornjem. "Travnik" svak vidi, da dolazi od trave, kojom je ova okolica prebogato nareena. Meuto narod pripovijeda ime njegovo od slijedeeg dogoaja: Despot Vuk otme sestru erzelez-Alije iz Sarajeva. Ovo zauvi Alija odleti u potjeru za Vukom. Kod Klokotah (dva sata k Sarajevu od Busovae) prodre zemlja otetu djevojku rad nevjere Vuku namiljene, odkud i danas klokoe, t.j. kljua sumporna voda. Kod Kozice obosi konj Vukov, odkud ostane Busovaa, a Vitezu ime ostane porad imena Vukova gdje poslije 24 sata nadvlada Aliju i ak poslije 18 satih otravi konja u mjestu, kome Travnik ostane i do danas ime. Jo mi i to pripovijedae, da je od skora Travnik postao eherom (varoom), a od prije bila je samo kasaba (varoica, trgovite), a to stoji upisano na nekom grobu u selu Brajkovi zvanom. Pismo je ilirska azbuka, i meu ostalim sljedea tiju se

86

slova: "Sto i pedeset godinah ivih! triput na Jurjev dan Bijelu po ledu prioh! triput na Jurjev dan novoga kruha jedoh! ne vidih er Zenice ni kasabe Travnika!!" 6. svibnja podranimo iz Travnika i posljednje selo nakon 2 sata ostavimo, uniavi u same planinske predjele, preko kojih za 6 satih, preavi Gostitelj i Vitolje, doemo na konak u Dobretie, k ondanjemu upniku. Dobretii zove se jedna najvia u svoj Bosni moebit planinska okolica od 150-200 kuah krstjanskih. Ljudi ovdje samim gotovo itom i jedinom marvom ivotare, meu samim amorikama, koje kuu od kue zaklonjaju, da putnik ni ne vidi kuda e se svratiti, a po putu dre stoku u stajama. udnovato je to fra Luka Vladiminovi o ovome predjelu pie u knjizi "Nobilissimae familiae Comitum Dobretich olim Regni Bosniae Optimatis Geneologicus liber (Ancona 1772. Venecia 1775). ita se u reenoj knjizi, da je ime dobilo od one obitelji plemenite Dobretiah. Nekakvomu Dobreti pokloni car okolicu svu na pronju svoje ljubimice, a njegove keri Ljiljane, koju zarobio bjee. Kod ondanjega upnika prenoivi, rano uputimo se kroz same amorike do rijeke Ugra, koju preavi, stupimo uz planinu Ugar i Ugrice. Put ovi lasno se uzporedit moe s najgorim u Bosni. Mi ga se jedva oslobodimo, prispivi na ruak u Skender vakup, selo gdje imade nekoliko begovskih i ciganskih kuah s jednom damijom drvenom i 3 duana. Taj dan preko Vrhovinah i Vievicah prispijemo na konak u Sokoline, gdje kod upnika prenoivi, spustimo se niz vratolomne Osoje. Ove za jedan sat predobivi, izbavimo se iz planinskih predjelah, koje nas ak od Travnika pratie. Sad smo u ravnoj upi, plodnome kotaru, koga Vrbanja natapa. Sela po bregovih, a mjesto od turske varoice u ravni. Na jedan etvrt sata vidi se tvrava zaputena na jednome vratolomu, izpod kog put vodi opominjajui na silnog Hrvoju, koga batina bijae kotar ovi, gdje bude pokopan (g. 1415.). Pregazivi krivudajuu se Vrbanju, koju taj dan pet putah pregazit imadosmo, primimo se slavne gore "Barakovac" zvane, bukovinom i hrastovinom prebilate, radi ta je pohode nebrojena stada prasadi. Ovdje nam pokazivae klupe i odpoivala Tomi-Mihovila, slavnog harambae, od kog Bonjaci pripovijedaju, da je on jedini vodio fermanlije etu, a tu milost na slijedei da je dobio nain: "ivljae negdje Arap dvoglav, koji je caru bio dodijao. Car mnoge milosti obea onome, koji bi ga smaknuo. Nitko se ne nae. Najposlije Tomi Mihovil obea smaknut ga pod tim ugovorom, ako mu se dopusti, da etuje slobodno. Car obea, dapae i ferman dade Mihovilu, a ovi pogubi dvoglava Arapa." Prija nego smo unili u Barakovac, proemo elinac, dva turska sela, gdje se mnoge stupe okreu na Vrbanji, stupe od baruta najglasovitijeg u svoj Bosni. Ovdje se uputismo sa 6 Arnautah. "Eto muke!" (pomislim u sebi) "sad e biti sto sijasetah!" Zato dok uniosmo u goru, opalim ja moga haberdara, pak ga odmah napunim pred njihovim oima, spustivi dva

87

zrna u njega. "Nek je sigurno" (velim ja), "imade ovda uvijek zlih ljudih!" Na to i oni potegnu svoje are, opale a ne sastave. Bijahu zakisle. "Gledaj ti toga" (rekoe oni) "kod ovakovih puakah lahko bi glavu izgubili." Dok oni opet puke izvrte, izpale, otaru i opet napune, dotle i do po Barakovca prodrsmo. A ja opet opalim dvije male, pak opet napunim i olovom uvrstim. Potegnu i Arnauti. Al kog opali, kog ne sastavi. "Gledaj toga rugla" (velim ja) "s kakvim drutvom putujem. Mogao bi glavu izgubiti. Da bi mene moja prevarila, ja bi njome u po Vrbanje". - Vala, hoda, pravo govori! vele oni grohotom smijui se. U tom jedan: - Dajder bogati! da ti vidim jarak. - Sabur drue! zna velim ja ta su mudri kazali: ene, konja, ni oruja ne daj od sebe! - To ti je komad besjede! odgovore svi. Tako se njima bacajui lafe (ale), izaemo iz Barakovca i u ravnicu saemo, gdje se nije bilo bojati, jer ljudi po njivah radijahu. Pitam ih sad, iz kog su mjesta. "Od Janja!" Ja: "Kako englediu tamo?" "Arnautski, bugarski i malo bonjaki!" odgovorie mi. Peti put pregazivi Vrbanju, za sat doemo u Banjuluku. Varo ova i tvrava dvojnom je vea od Travnika. Lei dolnji eher veinom u ravnji, gornji pako obalom Vrbasa, u kog se slijeva Vrbanja. Dok su beglerbezi s Bosnom upravljali, bila je Banjaluka njihova stolica. Nad varoim ovom vidi se brijeg Osmina, iz kog mnoga dopiru vrela u varo. Nahode se ovdje toplice u gornjem eheru, a u okolici broji se do 13 toplicah na razliitih mjestih. Tvrava na sgodnom je mjestu sagraena, bila endeci i bedemi dobro utvrena, al' sad su se ve poeli osipat. Banjaluka lei na vrlo lijepom i plodnom mjestu, i ak do Save 8 satih sve je ravno polje. Najglasovitija u cijeloj Bosni jest ovdanja damija "Feredija", zvana od beglerbega svoga utemeljitelja. Izvanjski zid njezin nalii na crkvu, a munara na zvonik (turanj). Jo bivi djetetom uo sam pripovijedati, kako su Turci tri neimara, kad su dogotovili damiju, naumili pogubiti, da ne bi jo takvu gdjegod nainili. Ovo prouvi neimari naprave sebi krila te tako pobjegnu iz damije, a nijesu mogli pregorjeti bradavah, koje letei izvrnu se i odsijeku dvojici krila, te tako padnu mrtvi kraj Vrbasa, gdje im se i sada kazuju grobovi; a trei, ponajmudriji, odbacivi u dobar as bradvu, spasi se. Predanivi ovdje nastavim put 10. svibnja preko Brankovca, najmivi si tri oruana momka. Na ruak prispijemo u BronzeniMajdan, tursko selo u plodnoj dolini kod Gomionice, na kojoj su jo prija nekoliko godinah tukli majdani od mjeda (tua), al sad porad velikog su zuluma zaustavljeni. Odmorivi konje i ruavi, odtale se dignemo preko Sratinske, sela i rijeke, na kojoj tue nekoliko majdanah gvozdenih, koju ostavivi uniemo u znatnu planinu Bregemicu, izkienu obilatom

88

hrastovinom i bukovinom, te i hajducima svake godine. Nakon tri sata, ostavivi Bregemicu, doemo u Sasinu, selo krstjansko s nekoliko majdanah gvozdenih. Tude kod upnika prenoivi, zorom ostavimo Sasinu i preko lugovah, brdah i dolinah za dva sata siemo u ravnicu, koju natapa Sana. Kod Sanskog Mosta prevezemo se na kerebu (lai). Sanski Most, varoica, imade nekoliko duanah i zaputen gradi, pod kojim Zdena utie u Sanu. Za dva sata ili smo ravnicom uz Zdenu, dok ne stigosmo njezinu sestru Bliju. Ovu preavi ugledamo Kamengrad, tvravu na jednom hridu ukrijepljenu s novim gradiem. Izpod nje tee potok, a oko njega nekoliko kuah s damijom razvaljenom. Ja ne znam ali je siromatvo ali nemarnost prema zakonu pravi uzrok, da po selih turskih jedva je vidjeti damiju novu, ve veinom strcanu, osobito pako sasvim od vjetra obaljenu, gdje na zemlji gnjije. Od Kamen-grada penjasmo se sve p dana sve vie. Doavi u Luniko polje, stanemo se brinuti o konaku, jer sela nigdje ni od lijeka. Komordije po stotinu gone hranu za Biha. Oni na polju raztovarivi, pustie konje za travu. Moj konj nije otravljen. Jema valja mu traiti u selu. - Gdje je Japra Bievia? pitamo jednog starca kod vode. - Eto gori preko brijega, pa ete ugledati! odgovori on. Noga za nogom, itav sat, a od Japre ni traga! Murat, subaa nekog bega banjalukog, ovi dan susrete se s nami. On nosijae svom gospodaru pod Biha brano (proviziun). Po turski okresa nekoliko vjerah i postovah laidjedu. - Ej, Murate velim ja proj se psovke! uj di psi laju! Nagnimo tamo! Kad u dolinu saemo, a eto torovi i kolibe razapete. - Evo iara! povie Murat. Dobar vee, vlasi! Gdje je Japra? Vodite nas tamo! - Bog s vama Turci! odgovore obani ako ste proli polag vode, ondje vam je osto put u Japru! Murat: A vi gledajte konak! Brava neemo, ve sir i mlijeko odmah da nosite, i kajmaka neka bude kozjega; vatru loi, vlae! Tude razjaimo. Mrak se uhvati sasvim, naloe obani vatru. Ja se spustim na kabanicu, a Murat stane, po svom obiaju ko subaa izdavat se, psovati, prijetiti da e odmah dvije ovce podvaliti, ako veera gotova ne bude i nama i konjima. Ode oban donijeti sijena, a drugi pobjee. Pitam ja: - Murate, jesi li ti ikad pod Biha dolazio? Nisam, veli on. - Pa kad nisi, kako ti smije ovdi zapovijedati? Jeda li ne zna da je ovdje goli kremen? Ta lani su u istoj Japri 6 Arnautah pobili, nisu ovo tvoji kmeti. Mi moemo poginuti noas, i to s tebe. Podignut e cijelo selo, pa kud emo mi? ovom vlahu neima zakona. Znaj dobroMurate!

89

Sat i vie proe, a ni obana ni sijena! - Eto, Murate! opet u ja nije li nam bolje bilo utiti. Mogli su nam barem vatru poticati,a sad iz mraka mogu nam konje pokrasti. Ja i ne svrih, u se glas: "O Turci, o Turci! Evo vam na brijegu sijeno! Ja ne smijem tamo doi: vi ste moga obana zatjerali i ovce iz tora pustili. Takvih zulumarah ovi vilajet nije nikad zapamtio. Prekjuer prolo je etiri hiljade askerah, pa takvog nam zuluma nikakav ne uini. Vidit emo se sutra pred vezirom, je li on to dopustio? itd". - Nuto iftire ako zna za Boga veli Murat nuto raca, ali ti je bijesan! Ne ostade ni post ni vjera; sve skresa Murat. Al tko e se sad nai, da ode po sijeno? Boji se svak zasjede. Najposlije moja dva momka odoe pak donesoe. Tu no oko vatre okreui se malo i zaspah, toliko sam se putah obazrio, da nije ukraden konj. Kad se japrobudih, vatra se ugasila, a po meni obijelio mraz, a to 13. svibnja. Odmah se opremismo te kroz polja i livade na ruak doemo u Jasenicu, tursko selo, nad kojim se vide zidine od kule Beirevia, koju Vedidpaa god. 1837 obori. Taj dan, proavi kulu i selo Radi, spustimo se niz planinu Risovac u polje zeleno, koga rijeka Una natapa. Nasred ove eto ti Biha grad gdje se bjeljuka u otoku! Kroz ariju jedva se provukoh od mnotva Arnautah i nizamah, koji se za uzbit Krajinike, bie tude sakupili. Jedan sat od grada lei Vedro polje. Tamo odoli k upniku kat. na konak. Sutra dan io sam na "veliko groblje". Tude se je vojska bila utaborila (4-5 hiljada momakah). Na kapiji vezirevoj brzo opremivi poslove, sutra dan odmah krenem se natrag istim putem. Al da togod kaem i od Biha grada. Grad taj ve se poeo osipati, i jedna strana zida od austrianske strane oborila se sasvim. Lei grad ovi u ravnici s ove t.j. hrvatske Une, koga opasuje jedna otoka od nje, kasnie napravljena; i ova opet nie grada sjedinjuje se s glavnom Unom. Kako grad tako i predgraa u plemenitoj su ravnici prekrasno razloena. Biha odstoji od austrianskoga korduna Zavalja p sata; od Banja-luke 24, a toliko i od Jajca. Grad taj jest glavno i najvee mjesto u turskoj Hrvatskoj. Kako kazuje Farlati (tomo 1. pag. 481) sagradio ga Bela IV; narod pako pripovijeda da su Senj, Karlovac i Biha sagradile tri sestre. Od Kamengrada do Biha predjelje je planinsko, i budui da tuda neima kranah, zato je mene malo tko ili uprav nitko mogo poznati: ta sam i odklen sam? a kazat se nisam smio, jer bi gomilama k meni bili nagrnuli hriani, da im "zapise" dajem. Zapis u Bosni slui na mjesto svakakve ljekarije. to god koga zaboljelo, a on leti odmah k sveteniku da mu zapie i moi dade. Da sam se htio pokazivati to sam ja, i za dva dana ne bi me pustili izmeu sebe. Al nije meni bilo do praznovjerja njihovog. Al opet druge muke! Tko nepoznanu za novce ite, kau da neimaju ni zalogaj kruha. Vrativi se dakle mi iz Biha

90

odredimo na konak u Japru. Sad zaemo u selo od kue do kue pitajui: moe li se gdje noiti, samo da nam je za konje sijena i jema, to emo platiti, a drugo imamo sa sobom. Petnaest kuah proli smo; svagdje kau: "Nejma! Vojska pojela sve to je bilo! Ajdete proti Majkiu! tude moi ete noiti." Pod sami mrak doosmo kroz ovu dolinu pred popovu kuu i pitamo: bi li nam za pare dali ovdje prenoiti? Stana neima nigdje! Popa ne bijae kod kue. Izae mu brat i nevjesta popadija. Da te Bog sauva sluati, to ti ova pljesniva snaha prosu na nas psovkih. Ni talianski matrozi (mornari) ne bi znali proti buri vie psovati. - enska glavo velim ja pritedi se tvoje mladosti! Ako sam te upito: ima li, nit sam opsovo, nit oteo. Kini mi se s oijuh, dok zla nisi vidila... Dajte mi konja da idem! Uhvati popov brat za konja i ne da. - Nemoj, aga! veli meni. Jo nitko izprid nae kue nije otio ne noivi. - Ali silom! priuzmem ja a ja toga neu! Mi to govorimo, a iz kue 10 Turakah izae, te na me zagrme, da ova kua ne moe stajati uvijek sama, doekujui goste. - Bre aj siktur! zaviem ja ne moe take kokoare, koji badava hodaju od kue do kue; a ovako moi e uvijek, jer ja se na put nisam spremio prazne kese. Na to Turci ut! ter se jedan po jedan uvukoe u kuu. Momci razpravie konja, a mene odvedoe u popovu eliju, gdje on lituriju sveta. To ti jedna drvena sgrada, koja imade iz nutra pe, jedan krevet obataljen, jedna polica i troje knjige i nekoliko aavih ikonah na zemlji, jer poda nema. Prostre slamu i vatru naloie. Dok se ja razpremih, u tom i donesoe veeru: vruu pogau, cicvaru i mlijeka. Ja iz bisagah izvadim moju hranu i plosku vina, te stadem veerati. I tad upazie, da nijesam Turin. apu onda kuani, koji su se nad sovru nadvisili: "Ne begenie nae veere!" a ne znaju, da se meni i na moju grsti, gledajui mladu popadiju kako je ista. (Ovo je ona ista popadija, to su joj lani Arnauti ubili mua, al da su nju, manje bi bilo tete.) Velim druini: "Nita neima gore nego jeziasta ena!" Ona oborila od stida oi. Plativi konak, rano se odijelimo iz Japre Bievia, te stignemo zdravo osmi dan opet u Fojnicu.

91

MARTIN NEDI (Tolisa, 1810. Tolisa, 1895.), franjevac i knjievnik, pristaa ilirskoga pokreta i suradnik Danice ilirske. Vanija djela: Razgovor koga vile ilirkinje imadoe na pramaletje god. 1835; Pokret godine 1848.; Ratovanje slovinskoga naroda proti Turcima god. 1875. 1878.; ivot fra Marijana unjia.

Prigovor izmeu dvijuh vilah Slavjanke i Njemkinje Dv'je se vile meu se parbile, Jedna vila korijena slavjenskog, A druga je od njemake vrijee, Odgojkinja Luthera, Kalvina, Svoga roda nadrizatitnica, Zastupnica Nijemac' demokratah. Straus, Hegel njoj je evanelje, Prkosila Njemkinja Slavjenki: "to se dii s brojem roda tvoga, Stokrat moji vie imaju Nijemci, Koze, ovce, konjah i volovah, Pak i drugih skotah s magaradma, Ubrojivi i zvjerad divjanu. Koliko su oni tvoji Slavi Rastavili od drugijeh skotah, Toliko jih nadvisuju Nijemci S usvjetlanim umom, rukodiljem." Pa Njemkinja pazar otvorila, Hitro, vjeto na prste pribraja Krasna djela njemakog razuma, Iznaastja i slavu oruja, I to god je ikad bilo dino

92

Svojim Nijemcim pripisuje vila. Tako i Grci, laci slavohlepni, S Heraklidom, svojim Diomedim, S Likaonidom, Enotrim, Pelazgim, Vas su svijet posijali irom I poetak svim kraljestvim dali, Svih narodah odabrane ljude Posvojili, za Grke prodali. Pa Njemkinja listak prevrnula, Svijet slavjenski poe razlagati: Nigdje nita na tom svijetu nema to Njemkinja misli da ne znade. Sve je zemlje prirovila slavske, Sve poznala i bistro vidila Kroz oale svojih gadnih strastih, A s poudom svoga gospodarstva. Nejma ljage med ljudma i mahne S kojom ona ne resi Slavjene. I pohvale iz njezinih ustah Zloduhe su, niti na ast slue, Osim onim koji ropstvo ljube; Za ast, blago, sreu svoju samo, Svog naroda slave se odriu, Kano Kout s drugim otpadnicim. S tim zabuit Slavenkinju kani Ne bi li joj oi zabljetila, Ne bi l' sama sebi omrznula, U Njemkinju ter se pretvorila. Kad je Slavka razumjela Njemku, I njezinu robu razvidila, Tihe joj je govorila rijei: "S ifutkam sam, Cigankam, Ermenkam

93

Ja opila, udila se esto, Kako vjeto svoju robu hvale, Pa prodaju za drago kamenje I pod biser druge posve stvari, Loj pod maslo, kradnju pod svojbinu, Robu staru pod novim oblijem. Sve je svijetlo, fein, sopra fino, A na tuoj trista robi mahnah. Motrila sam i tom se smijala S kakvim varkam oparuju kupce. Al si u tom, o Njemkinjo seko, S tvojim Nijemcim bolja trgovkinja; Sve s' ostale nadvisila krasno, Kamol' ne bi Slavjene nevine. Ve te molim da duevno kae Je l' sva tvoja roba to prodaje? Ima l' ona tu nutarnju cijenu, Slae li se tvoja s rijeim savjest?" Tad Njemkinja vatrom zaplamtila: "Ka', barbarko, ta sam prigrabila? Gdje l' od lai istinu skrojila, Ol istinu pod la podvrgnula?" "Stan', ne hiti"- ree joj Slavjenka: "Guttenberga, tvoritelja tampe, Tog najveeg djela meu ljudim, U tvoj koveg vrgnula si kradom. Pa bi rado mugnut Kopernika, Koji starom i novome svijetu Pravac dade, put otvori krasni Da sigurno po nebesih eu. Ka', Njemkinjo, ak' istinu ljubi, ije su se najjasnije zvijezde Ukazale u novom pokretu? Nije l' Gikra na vaem saboru

94

eh med Nijemcim slavan govornie? Pa Schuselka s drugim otpadnicim, Nisu l' vai suprot nami stupi? Vi ste Smolku na saboru bekom Svim ostalim predstavili Nijemcem, Za glavare skupa izabrali. A Radovitz ne dri l' u ruci S Karlovitzom udes Germanije? Tko uzdrma, tko li smiri carstvo, Tko maarsku silu skupi, sredi? Kout, Puljski, zna se da su Slavi, Hadi Lazo, Damjani, Vukovi, Bern, Dembinsky, Klapka i Hrabovsky, Da ne brojim druge otpadnike, Bili jesu dua, oi, glava Sve maarske sile i pokreta. Tko se prve na te lave strane I Maare odmetnike carske, Od vas Nijemac kruto podaprte, Usudio udarit odvano, I visoke osnove vojnike Sreno zae, srenije izvede Za izbavit od propasti carstvo? Tvojih Nijemac u cesarskoj vojsci Na hiljade imade astnikah, A dvaestak jedva od Slavjenah, Pa zalud e spasitelja carstva Med toliki tvojim trait Nijemcim. Ta je palma JELAIA BANA! Be bi bez njeg car osto nevjeran, A car zatim bez krune i carstva. Pa siromah ta jo ima trudit Za isprosit graniarim vjernim Bar toliko slobode i pravde

95

Koliko se buntovnicim daje. Al' ste Nijemci vi ve take udi Djela vami koristna Slavjanah Mila su vam, mrski zaslunici, Ko i Rusi, to vas od propasti Izbavie, kano i Sobjeszky. ija pamet Taliju savlada? Ta Radetzkog silom ne mo nijemit! Kako straan, tako i obljubljen! Vi s' kitite uvijek tuim perjem, Zavidnost vas ini nezahvalne, Druge neu kradnje razlagati. Kad bi t' tue sve istrgla perje, Ostala bi gola i krvava, ao mi je uvrijediti seku. Al' priznaje ve sad Europa Da slavjanskim najsvjetlijim perjem Sebe rese, ponose se holo S vama Nijemcim, Mletani, Maari, Pak i Turci, ko Rimljani stari. Koje neko i car Napoleon Graniare hrabri Austriji Zavidio, prisvojit jih htio. Lakome su oi pri pogai, A ruice djevojice kradu; Pa se tome i ne rugam, seko, Samo elim da s' istina znade Iz ijeg su vrtla istrgnute."

96

PETAR BAKULA (Batun kod Posuja, 1816. Mostar, 1873.), plodan je pisac, autor epova o gradovima i povijesnim dogaajima, pjesama razliite tematike, historiografskih djela, te posebno vrstan prevoditelj. Zapaen je njegov prijevod crkvenih himni. Navedene pjesme su iz epa Pravo mudroznanje. Pjesma I. Je l' istina da mi jesmo zbiljno? 0l' sm' ukaza i k jedna sinja? Je l' istina, da ti zborim drue? Da ti tije, vidi, i da uje? Dragi ljudi jo ima li s nama? Je li sunce, nebo jesu l' zvijezde? Je li zemlja, voda, i planine? Kratko pitam, dugo zauzimam: to vidimo svakud naokolo, to ujemo, rukama pipamo, to kuamo, i to miriemo; Je l' sve tako ono istinito, Ko mislimo, i ko mi drimo? Oli sve je ko prikaza sama, Brez istine, prazna kano magla? Drim dakle sa svim' ljudma zdravim, Niti sumljim, niti sumljit umim, Ja da jesam, i svi drugi sa mnom, Prvo ljudi, pak sve druge stvari, Po razlikam, kako ih vidimo, Ol' uenjem drugim dostiremo. Ta istina tako bo je tvrda, Da e prije ieznuti brda, Nestat svijeta i na njemu ljudi, Nego e se zbiljno pomisliti,

97

Inaije neg' mislimo sada. Od svog gvoa jedan kova vrsni, Mnoge stvari kuje i saliva... Drvodjelac krute stvari pravi, Od drveta ovog' i onoga... to tko ini to rodio nije, Jer u stvarma tako priinjenim, Tko ih ini u nje ne prilazi, Niti itav, niti dijelom tijela. Predstavljam ti ovo pismo moje: Ja ga piem, to j' istina iva, I od ruke moje sad postaje Napisato, to ne bjee prije; I to ini ruka po uminju: Da l' u pismu moje ruke nije, Ni najmanjeg dijela od mog tijela? Pjesma II. Ja potpaljen eljom prigoruom, Svakud moje korake pokrenu; Svakud hitre ja oprui misli, S kraja u kraj svega ovog' svita Dopiro sam, zavrao se esto. Usred zemlje, u duboke mrake, Silazio sam, io mim' oblake; Vozo sam se po nakrajnem moru; Nigdi misto ne osta mi skrovno, Koga moja ne dohvati miso.

98

GRGO MARTI (Rastovaa kod Posuja, 1822. Kreevo, 1905.) spada meu najplodnije pisce svojega vremena. Opredijelivi se za ilirizam i ideje ilirskoga pokreta, postao je najistaknutiji hrvatski preporoditelj u Bosni. Osim pod pravim imenom objavljivao je i pod pseudonimom Ljubomir Hercegovac. Najveu knjievnu slavu stekao je epskim ciklusom Osvetnici, zbog kojega su ga nazivali "naim Homerom ". U Osvetnicima je oevidan utjecaj Ivana Maurania, Andrije Kaia Mioia i narodne epske pjesme. Ostala epska djela Martieva manje su vana. Osim epike pisao je i putopise, religiozni spjev Posvetnici, te memoarsku prozu Zapamenja. U ovom izboru donosimo pojedina pjevanja i odlomke iz Osvetnika (1861.-1863.). Sudbovanje Vini mi se na gudalo vilo! A za istu vjeru djevovanja, Djevovanja i moga i tvoga; Ter ne bi l' mi ne kazala krivo: to no cvijeli na Javorju pustu? Il' je tuga ostala bez druga, Pa jaduje u planini sama; Il' se vila u grm ulovila, Tere klie pobratima vjerna, Da joj zlatne odapinje vlase. Nit je tuga ostala bez druga, Jer nevolja uvijek hoda s njome; Nit je vila u grm se savila; No vjera je, da ne kaem krivo, Jer me nije nauila majka. Al' evo u iz daleka zai: Zna li, pobro, kad je ono bilo, U zagluna u vremena stara, Kad na svijetu nita bilo nije. Doli zemlja i puina sinja: Zemlja ravna, a puina stavna; Pa vjetica po svijetu poe

99

Pirha s vjetcem Deuhalionom. I sijae po svijetu stijene, Da jim rode iz sjemena ljudi. Poem svuda sebino sijahu, Ma poavi od primorja sinja Amo gore uz naa kraj ita, Preko Zete i Morae klete: Kruta draa dohvati sijaa Ter mu prosu oporo sjemenje; A sijau preko udi bilo, Na zlo sjeme zar namjenu tvrdo, Pa to treba da poniknu ljudi, Ponie mu stijenje i kremenje I peine i vrleti teke, Pusti klisi, klanci jadikovci, Gdjeno zimi ljuti viju vihri, A ob ljeto s neba prlji sunce; Nije bilja, smilja ni bosilja, Nit panika za bijela krda, Nit plandita za obana divna, Niti puta za prohodioca, Pa ugodna niem zaviaja, Jer s' u smrtnoj sve odori pei; A ni naem kolu ne prijalo, Pa te kivne zakobismo klance. Istor krenu vedro u oblaku, Zviznu bura kano ma u zraku, Kraguj vinu kano munja brza. A njekakva nagnan od udesa, U te puste klise kamenite. Pa se vija po kamenju crnu: Crni hridi, ali njemu drai, Klanci prazni, al' njemu prijazni: Jer on nee ni voa ni cvijea,

100

Nit pjevanja pastijerah arna. Nit putnika, niti prihodnika. Priroda mu sama njegovanje, A sloboda rajsko radovanje. Pa to nema pticah zlokobnijeh, Crnih vranah, gadnijeh gavranah, To mu vema zanijelo se perje U pustinju, u samou divnu, Kano riba u puinu sinju, Ter se iri kako njemu drago; Lov lovio i sebi godio, Sam se hrani i oda zla brani, to veera niko ga ne pita, A to rua nikom stalo nije. Pa po tomu ruso gnijezdo vije: Ne vije ga od runova vlasa, No ga sklanja od draeva granja, Ter gojence sebi lee sive, Da mu pusto razgovore nijemu. I to bi mu ostali na lonu, I to bi ga stara njegovali, Da mu leglo ne ostaje pusto I sloboda bez slobodioca, Postojbina bez svog batioca, Srea ga je podvorila vjerno, Ter zamjenu odnijao harnu; Ptii su mi silni carevii, A on car je u timoru ljutu. Ali nuder, pobratime dragi! Iza sree i nesrea hoda. Te su mile dvije seje bile, Jednijem se obliznile danom, U gospodskih u zlatnijeh dvorih; Obe lijepe i ubave rasle;

101

A kad bile u napun djevojke, Za ljubavi i za dragovanja, Zavist majka njima oi krenu, Rad nedraga njina milovanja; Jer kad bi se u vir ogledale, Jedna drugoj bistru vodu muti; A kad bi se na suncu eljale, Jedna rijei, druga vlase mrsi; Kad bi jedna ruu zadjenula, A druga bi emerovo listje; emerno im obadvjema bilo; Jer to bjahu obedvije lijepe, Eno sada obedvije slijepe, Pa su slijepe prihotkinje druge, to se bijelom po svijetu trae, Zar da bi se boljma milovale, Ne bi li jim vile oi dale; Vijek se slijede, al' ne stiguju se. Gdje neboga srea veerava, Tu nesrea uina i rua; Onu svako dragovoljno kua, Jer svijetu dobre nudi glase, Pa mlohavo stie vjerovanje; Ovu nitko rado ne doika, Jer jim dobre te porie glase, Al' dohodi i nezvana sama; Ma nijedna prenoja ne plaa, Pa se kaju k jim vjeru daju. Poklam lijepo sve kraguju bilo, I mi njemu godijasmo vile, Al' eto mu jada iznenada, Tu silena naseli se ala Odnjekuda iz mranih zemaljah:

102

Ona drga naved je drga. Ter napored gnijezda kragujeva Ona svoje zakopiti leglo Da se stani i da gospodari. I da zlobna zlobnu trgu lee. E, nesreo, ti ne progledala! Pa da bi ga ikada gledala, Ne bi tijeh tvorila grjehotah, Sastavljala nemilo i drago, Ni svodila do sokola alu. Soko lee ptie smjelovie, Ljuta ala uz njih jadovie. Krvnica je ostrvila zube, Pa uhodi kragujeve klance, Tere truje sokolie lude I gnijezdo jim obara neduno. Drtan soko jade jadovae I sudbini naricae kruto: Aj, sudbino, ti ne sudbovala, Jer si na me ukomila jale; Ja povrgoh zelene dubrave Od Neretve i do Drine hladne. I lijepe uz Pivu kotare, Ter u ove glune padoh klance, Gdje ni crni past ne htjee vrani, Gdje samoa sama sebe stravi, Da bi tekar slobodu dvorio I siva se nanosio perja; Pa se tebi snemililo na me, A nita ti duan bio nisam, Ni zelenu boru ni javoru, Ter nastali alu nemilicu, Da me cvijeli u ubotvu momu, I nejake da mi ptie davi,

103

A samou skrnavi tihanu. E, sudbino, ti ne sudbovala, A samoo, ti ne tugovala! Kako kraguj jade boravljae, I utnja se ista prepanula; Jer jadniji otkliknue glasi Iz hridinah i vratolominah, Jadni glasi tuge i uasi, Kano to su u sirotah ljutih. To ne bile sirotice ine, Ve to bili sokolii ludi, to su mogli od udesa ui U visine i zamane stijene, Kuda ali nije puta bilo, Ter se gladom pitali i jadom; Al' vitezi ostanuli ivi, Pa se svomu odzivahu rodi; Rodo jim se radovao glasu, Od radosti k vedru nebu vinu, Zar da harnost nebesijem kae, A to su mu podarila jasna, Da mu kliknu ptii smjelovii, Da mu nije na jalovu lono Ko ukleta u oca kolijevka. Siv se penje soko proz oblake, I vedre si dobavio ravni, Pa se ee arom sunevijem I ukrada vidu oinjemu; A pustinja zanijemi gluha, Kano vjerna kad izgubi druga Pri izdahu zavjerena ljuba; Jer se lii svog slobodioca I samoi razgovara draga. Ma jo mu se razbirae trazi;

104

Sjetno klike iseljenik divni Vrh oblaka nebeskoga mraka, Sokoliem oporuke daje I zavjeru narica junaku: "O, tako se jatom jatovali, I tako se bratstvom bratovali; Eto vjera, eto kletva moja, Osvetnike vas ostavljam krute, A osvetu na alu prokletu, I na alu i na alovie. Na osvetu moja eda siva! Bez slobode ivota vam nema, Ni junatva bez nevolje teke; A nevolja slogom druge vee, A junaci u slozi su jaci; I vi slozi i zadruzi vjerni Svog nedau okajte babajka I krvlju mu osvjetlajte krila; Koji nee, teko njemu bilo: Sivoga mi ne nosio perja, Ne vijo se po nebesku luku, arkoga se ne nagledo sunca; Ne bilo mu ptia odgojia, Ako l' bilo, ali robovalo." Sagrozi se prodolica gluha Na te prijeke kletve kragujeve; A vrleti protrnue hladne, S ljute kobi ptiah nebozijeh; Jo se vedro nebo smrgodilo, I arko se ukrilo sunace, Rad uasa sa ukleta asa. to se zgodi na sokolovici: Iz peine stanovite stijene Izvor crne krvi udario,

105

I potokom potoila krvca Tere krutu romonisa kletvu: "Da s' ne sveti, tko me ne osveti" A ptii se prenue bojazni, U tom vrelu okalie perje, I groznoga kunue teciva, Vjeru vjeri zaroie stojnu, A osvetu zavapie bojnu, I sjatni se zamamie sini Uz jadiku i jadove klance, Nadmeu se letom narazance, K e prije na ine vrlije. Pa eto ti pobratime dragi, to cvijeli po Javorju kletu. Nije petnest ni godinah danah Ve otkad smo u planini vile: Sve ti ptii po razbojih cvijele; Krvavi jim do oijuh kljuni, Grozni nokti do sivoga perja; Nema dana kad nije mejdana, Nema ljeta bez krvnih osvetah, Niti klanca bez bojna udarca; Vidi bijesa, tuge i trijesa I suena nemila kreeva Do dananjeg, pobratime, dneva! Hercegua to se bijeli kraj Trebinja grada Po ledini do bedena crna! Il su pali labudovi lani, Pa gdje pali tudje i uspali; Il su sante saleena snijega, Il su vlake sruenih plotovah, Il leine krepanih skotovah?

106

to l' je do njih ta peina sinja. Gdjeno vrane padaju neharne, A orlovi s nje i ne diu se: Ne bi li mi obznaniti znao, Jal putnie, trudan prohodnie, to progoni tud komore esto, Jal bijela sa Zagorja vilo, Koja znade i grade i jade. A to zivka sa Zagorja vilu, Kad ti i ja kazivat umijem, to se bijeli kraj Trebinja grada; Nit su pali labudovi lani, Nit su sante saleena snijega, Nit su vlke sruenih plotovah, Nit leine krepanih skotovah: Ve su tljene kosti od suanjah, Od gladnijeh razvuene vranah, Dok je na njih omraja bilo. A to veli ta peina sinja: Nije spila ni hridina stea, Ve je kua za suanjah tavna, Hercegovom rukom ozidana; Pa su zidi u dubinu sniti Za etiri i vie tavanah; A tu okna ni prozirka nema, Da zaviri mjeseina blijeda, Pa da noim sunje razgovara, Jer od dana ni spomena nema. U dnu pilo sunju do pojasa, Crnih gujah mrijest i akrapah, Vrijeba pugah po gradu i smradu, A ozgore grd od vaih kapa, Od stjenicah i od gutericah. Jo kada se hoe tavniaru,

107

Pa mu ne da sirotinja mita, Na njih vodu i plijesan hita; Li to nisu naseoci avli Toga smrada i nemila ada; A u paklu te su muke vine; Pa teko mu koji tamo krine, Toga jurve kua vidit nee, Nit e svoju obeselit majku. A vidi li gdje mu kosti zvee, Kan da ljudsku na nemilost jee, to se hladnoj tlae po rudini Bez pogreba i bez oplakanja, Bez nosila i bez opijela, Ter jih gladni sami orli plau, Jer nemaju na njih ta da vau. Jesam skoro u toj kui bio I sunjima hljeba dijelio, Pa mi gledat teko ao bilo, Gdje su druzi jedan do drugoga Usko speti u negve i like; A vjerovat nee neprilike! Da s onijem, k se s mukom bore, I onih su povaljani trupi, Koji jurve s vjenim sanom zbore! A kad pitah ive zlopatnike, S k priine tu sunjuju prijeke? Njeki veli: "u dobar poao, A pod Otrog k bijelu manastiru, Vasiline moi cjelovati; Pa me bijedom opasala straa, Da sam dao igumanu blago I vojvodi nosio pozdravi Od Banjanah i od Tuinjanah." A drugi se s inom tubom javi:

108

"A ja brate godovinu slavih; Drobnjaka se tuda vesnu straa, Pa udesnu saperie bijedu, Rekav: nisu godibeni zbori, No hajduki zbiru se opori." Trei opet jadnik isporijei: "A u mene habatie diljku, to sam skrio pustu olomlani; Kad nam Turci makoe oruje, Meni moje vrlo ao bilo, Jer ostaje na zakletvi sinu Od jednoga oca do drugoga: A nit nam je lijepo ikoliko Po u drutvo, gdje dohode ljudi, Bez poklona sega oevoga; Jer bie me prekorili ljudi, Da li sam ja za blago prodao. Il' povrgo u razboju tijesnu, Ne okaljav do ramena ruku... Pa ne da se ni uvati marva Golih rukah od gladnijeh vukah: Eto s esa dopadoh udesa." A pak listom druina ostala, Sirotinja i gladna i naga, Iz gluhijeg tminah zapomaga: "Daj i nama brate koru hljeba, Bog ti sreu podijelio s neba, Jer davni smo ovdje kuenici, Jesenskijeh dunici porezah, to gotove nemadosmo dati, Pa nas evo turska pravda prije, I ivotom duge namiruje." Sjedi momak jo u kraju mraka, Re bi na njem negve najue su

109

Re bi istom muke najtee su Prem se odli bolju prenemae, Niti komu sudbe vinu kae; Il' je roko od hrabra junaka, Il' s' uzdas ranu srca vida, Il' u Boga imade ufanje, Pa ga krijepi dobro vjerovanje, Da e njemu pokloniti glavu, Dokle svoje ne okaje jade. E, tavnico, kuo oplakana, Da su meni sve ujedno kletve, to jih doslje ukomie na te Stare majke i vjerne ljube I sirote neomilovane, Jer si mnoge sahranila glave Sa zlobnosti i sa nemilosti I za prava Boga potvaranja: Ne bi tvomu lahko krovu bilo! Jeda l' Boga i Bogorodice! I asnoga krsta na Cetinju, Da se sunji oproste suanjstva, A vas kivne ojaene zide S vedra neba trijes ne obie! Rekav ove rijei prorokove Od putnik lahko putujui, Ost roblje tamu tavnujui, I daju mu tihe blagoslove A za dobru rije i hljebove. Malo vrijeme ne prolo za time, Teki plai nebu dodijali, Teki grijesi oblak raskajali, Zemlja trehn, k da svijet kren, Srdit Perun preko neba mahn Na zmajevu krilu plamenomu;

110

O pleih mu ognjeno strjelivo, A u ruci napeto tetivo, Iz nosa mu modar plamen sijeva, A iz zubih kree vatra iva. Da nemila na nebu pogleda! Ali ljudi nebojazne udi U vis zjaju, da se nagledaju Gromovnika, kuda spravu sprema, Koga li e pogodit u glavu. Ti bi reko, ni krenuo nije; Al' zaeto oma tetivo, A s tetiva okliz se iba, Kano munja iz mrijesta ljuta, Nose strijelu na lagahnu krilu. Pa je tavne u krov kule sjar: Svod se svali, a kula zaari, A ni miri ne ostae mirni, A i negve popucae klete, A sunjima sudbina podari Koristit se sa gromovne kvari; Tere koji snagom voljan bjee, T tabanim brzu vatru daje, Pa u bijegu glavi zdravlje trai; A nemoan zaludu se snai, Ne vele mu nikad odtudare. Da si dobro poranio, drue, Pa glenuo sa Trebinja grada, Vidio bi ta vidio nisi, Van ako si kad plahnuo zeca, Jali srnu iz jelova granja; Tako mome ravnijem poljem strue I za sobom od prah' maglu prai; Pa re bi se junak ravni plai, Teku kru i kamenu blie,

111

Gdje ga turski konjanik ne stie. A pak njega i ne glli Turci, No se udu udili nenadanu, Tere svecu molitve itali, Da karanja ne bude veega; Al gledale sa divana bule, Pa pomagat u glas prionule: "Kuku, ljudi u z as vi bilo, I o glave vae nek je same; Vidite li, njima ne gledali, Gdje vi u Vlae obijesno K i doslje cvijelilo je majke; A sad od na gore strahobe, Vae srame i nae aobe! Bi li rekle sa Javorja vile, Da su bule dobro ukobile? Vojska Jedno jutro prije dana bijela Pokliknula sa Krstaca vila, Ter dozivlje Luku kapetana: "U dobar se odmetnuo Luko, A u gore etu sakupio, Da odvrgne Zubce od Turaka! Eno knjige zemlju prehodile, Hercegovu i Bosnu ponosnu; Ile knjige na painske ruke, Na mudire i na kajmekame, Sve bijelih sa ruku na ruke. Pa kudgodir knjige dopirale, Tko je Turin pa zna turkovanje, Svakomu se saalilo kruto, I svaki je brau oplakao

112

U trebinjskom zasunjenu gradu. Pa da vidi, harni ti su Turci, Kako li na krana ljuti: Svi bi poli, pa jim kade dadu I da s ijem spremit se imadu I da pute ka Zubcijem znadu; Al' je lahko opremit se Turkom; Dat e raja to nemaju Turci, A raja e i put kaevati. Jadan Luko, zlo ti ne doprlo, Koje ti se sa sve sprema strane; Da si soko pa da ima krila, Ne bi perje iznijelo tijela! Silne e te okupiti vojske: Jedna vojska od Mostara grada, Druga vojska od Gacka iroka, Trea vojska od eher Saraj'va. to je vojska od Mostara grada, Ordija je careva nizama, etiri je vode utuglije, Serasker je Ferik Huseine, Kjani-paa od Bosne vezire, Kadri-paa i Jahijah s njime, A peti je paa Had-Alija. Silna vojska pod opravom pravom, Topovi su i kumbare bojne, Na hiljade olova tovara, A i blaga za potroka vojsci; Da su poli brda poruiti, Sve bi sedam makli iz stijena, I svalili na Grahovo ravno! A to vojska od Gackoga ravna, Pred njome je engiu Ded-aga. Gaani su vai suparnici,

113

Od starine vau krvcu pili, I robili vae savardake, I smlijenu vi plijenili marvu, S njima mnoga Toska neoprana. Arbanasi kano vatra iva, Pa su strvni za boja krvava, Da okaju ahinagu svoga, Pukari su one jih pobile, A brzi su noge polomili. A to ti je vojska sarajevska, Njoj je glava engi Rustan-aga, Brat roeni Ded-agina brka; Jo jih cvijeli Smailova glava, Oba idu da okaju baba, S Rustanbegom Sultanovi Mujo. Juer bio harambaa Mujo, Po Lijevnu i Glamou ravnu, A danas je bimbaa sarajski, Sarajlije hole i smione I pijane odjevene glave Svakud idu k svatovi k majci, Udarit e ni hajati nee; to je pjanu u boj nosit glavu? Jo za njima slijede Krajinici, Nakomice, zamreni ljudi: Teko zemlji kuda oni prou, Ni pilinjak od njih ostat nee! Porobit e, jer su naviknuli, A udrit e, jer ne ale mrti. Vidi, da je ubojita vojska, Koja moe udrit na esara I njegovu porobit Liku. Bjei s glavom u stijenu, Luko, I to drutva priokupi svoga,

114

Ne bi l' gdjegod sjeme ostanulo Tvomu rodu u kamenu tvrdu; Da se hrve, odhrvati nee, Da je tvoja diljka pirlitanka Zlatna iba sa Petrova grada, Pa da kolje, poklat moi nee; Da si lane po redu poeo Do godine doklao bi teko; Ja li da ste zmaji iza mora, Pa derete konje i konjike, Poderati svijuh ne moete. Nije ala taborena vojska, Kojoj broja ni ja ne znam sama, A ni oni, ki jim hranu dava. Bjei jadan, kuda godir znade! Na vidjelo ne pomiljaj glavu, Ni u mraku u odijelu crnu, A kamoli po bijelu danu!" Odgovara iz peine Luka: "Jami vilo, zla ne dojamila! Ne zadaj mi prije boja rana, Ne gradi mi prije smrti muka, Ne stravi mi druge bez udara; I dosad su kuge prehodile, Ali nisu morile Zubaca; A i vuci u zgon udarali, Ali nigda sve ne klae ovce; A pak da je na vuiju vilo, Ne bi vake ni za lijek bilo, A kamoli uvale torova. I doslje su kupile se vojske, Na stotine barjaci se vili, I sileni pohodili Turci, Al' Grahovo nisu prehodili;

115

Ako li su i prehodili ga, Brzo su se natrag uzvraali, A na njemu ne varili graha! Pa to hvali pae i ferike, Te nizame carske uzdanike, I njihove sjajne davorije, I topove bojne na kolijeh; Neka idu ti djetii carski, Kada jih je sila ponijela, A proz nae kre jadovane, Na mehko e nasloniti glavu. Lasno jim je sila ponijela, U adorih i na duecijeh, Kahvu sru i tutuniui I carskim se davei pilavom; Pa lasno je vu topove bilo Proz luine preo Bosne ravne, I straljive plaiti slivare, I krajike bene usukane. Al' kad dou gdjeno oi skau, Za sam svoje prenijeti tijelo, Ni cigloga ne videi druga, Da se nada da u nj zrno zgaa; Kakano jim u okolu biva, Jedan drugog zamjenjuju glavu; To velimo, njih se ne bojimo, A znat emo kad se sastanemo, Kako ija davorija pali. A to ti je ta gataka vojska? Gaani su zametaljke stare, Uvijek su igru zametali, Zametali pa se i kajali; Jer nigda je razavrgli nisu Svojih glava bez okrvaenih,

116

A meaa pedalj makli nisu. Pa pusti nam Dedu u pohode, Neka bba greb obae svoga, Svakako ga jo obio nije, Nit' je smio bez manje drugova; Pripusti ga na Mljetiak mali, Nek bbinu posestrimu kumi, Ne bi l' i njem tude aba bila; Pa pusti mu i brata Rustana; Grjehota bi ne doi mu bila ai svomu ne klanjat opijelo, Nek nam svede upe i slivare; Znamo dobro kako jim je drago, Prtenjae pronijet proz drae; Pa svesti jih ni tretinu nee, Van da koji krinut ne mogao Do Neretve i do Nevesinja. A uli smo i Sultanovia I njegovo u Livnu junatvo, Cijeniti po Glamou raju I prijetiti da ovrane daju Sa duana gotove trgovci I rakiju alju levantinku, I popove nagoniti lude, Da vjenaju na ene djevojke. Ne bi li ga namjerila vilo Na raspopa naeg svetenika, Da mu vjena vjenanicu pravu, Bez vijenca i brestove guve, Busioku zubaku djevojku, S kom se nigda razvjenati nee. Pa i Toska na zlo poletila; Gdjegodir se o krvnitvu radi, Sultanu su prvo pouzdanje;

117

Jer u vjeri nemaju mu dijela; Da poginu ni alit jih nee, Jere ivi ne daju mu dau; Da ostanu, ne broji jim plau. E da Boga i Bogorodice, Ne bi li jim presjelo pljakanje, I za zajam prijali vraanje, Ko to jim je skoro vilo bilo! Mi nemamo vojske ni topova, Ni ferika ni alajbarjaka, No vojvodu Boga velikoga, I svetoga na pomo Jovana; Njima se je biti od bijesa, A nama je za nevolju prijeku. Udrit emo jedan na stotinu, Pa hoemo i na vie vilo; Jer nevolja ni oiju nema; Il' ostali, ili poginuli, Jednaka je jurve raji plaa." Doim vila s Lukom boravljae I on vili otpovijedae, Dotle silne slegoe se vojske U Trebinje i okolo grada, Po brdijeh i po dolovijeh. Turska kano i vuija vojska: Tu je vika, tu je praska, larma, Konji bijesni, junaci nesvjesni, Konji dotle jeam pozobali, Konjanici pa popili pivo, togodir jim na udarcu bilo, I jo, tko zna, koliko su zala Pogradili od junakoga duga. Tko bi stao, pa se nagledao

118

Krajinika i baibozuka, Kako jim se svijetle iane, I po dvije odvaljuju male, Jataganom ocjeruju sape, Kako l' jim se poturnjae vlae, A niz njiha krivoije mlate, Koliko l' se ire u pleijeh, Bi, vjera je, prikleo se krivo, Da e jedan dvije smrti prodrijeti I uklati zubi protivnika I od pedlja pau ponijeti, K da gaje buha zadesila. Pusti momci u planini rasli, A slobodu othranili jaku Za vucijeh kuaju junatvo I gonei lije i zecove. Na aura ako reda doe, Da i njega istim slijede tekom; A zle jesu, da ne kau, udi; Ma e moi natrake dvojako Koliko se sad naprijed pae, Kad se bojna brda naoblae, U k joter snihodili nisu, Kamoli su vidjeli nehajni Strunjne struke i muake brke, Brze noge i gvozdene ruke. Tako pala na noie vojska; Tko je prei, mjesto mu se znade Po kulama i po ardacijeh; Mehko jim je i lijepo jim je, I njima se dohranila hrana; Krajinikom trait treba nije, Jer je svaki sebi nai znade. Pri kolje i pleteri hvojni,

119

A hiljadu ari se vatara, A grijaa tko zna koliko je... Blago tebi u gori hajdue, Kad ne broji ara od vatara, U Trebinju i oko Trebinja, Pa da rekne u jedinstvu tvome: Boe mio, koliko ogarja! Da po jedno svaki loi ljude, Koliko je u tom zboru glava! No bolje je to jih brojit nee, Dok ti sudnje ne svane jutarce; I ti broji na hitcevih zrnca, Pa na svako udara po glavu, Ja l' po mrtvu, ja li po ranjenu... Broji, broji, ne pobrojio se, Na dohitcu ne posramio se, Na sukobu ne pohvalio se: Da je ljepa Bjeanova majka, Od Smiljane, Stojanove hranke. Ponude Malo vrijeme za vele ne bilo, Omer paa sjede u Mostaru, U Stoevu dvoru bijelomu, Gleda paa niz Neretvu mutnu, Pa sta paa misli boraviti, Iz koju bi zapoeo ruku, Da bi caru manje troka bilo, I njegovu umora junatvu, I po rusu uzdanije glavu, A da skui pod pokoru raju. Pa se paa lahko domislio, Pie knjigu na koljenu svomu,

120

Ter je alje na selo Bogoje, A na ruke Vukalovu Luki: "Eto knjiga, haran otpadnie, I od mene i od cara moga, A i tvoga dobra gospodara. Svii svoju hajduiju ludu, tono ste se odvrgli sultanu, Pa jim svima mojom rijeju kai, A i tebi najprvomu Luka, Proite se, more, odmetanja, Ve je vaa silnost dodijala, Hajdukuju' za toliko ljeta, I carevu zemlju zabunei, Vi ste, bolan, silna cara raja. Koji ste vi da se odbijete, I od carske sablje pobjegnete? Ludo ste se, Vlae, zanijeli, I u z as pouzdali u se, Ako li ste u koga drugoga, I njega e carska srdba speti, Pa e iskat i gujinu lou, Gdje bi svoju uklonio glavu. Ve evo vam na lijepu pozdravlje, Da o kamen glavom ne udrete, Vee caru pokorite vrate, A car praa to je doslje bilo, Da vam za to prijekora nema, Nit od mene nit od koga moga, l devlet vam milostivan dava, Da pravite gdje trebaju crkve, I da svece svoje svetkujete, Kakano vam po zakonu biva, Jo da crkvam vladike birate, Od svog roda kogagodir znate,

121

Nek vam vaki opojava crkve, I po vaki liturgije dava, A Grcima car ne dava vlasti, Da na vae vladikuju crkve. Evo vallah, i vjera je Luko, Ako moju rije posluhnete, I mojem se skutu poklonite, Nee k vama snihoditi Turci, Ni na porez, ni na pandurije, No u tebi dati vojevodstvo, I painsku privezati plau, Pa ' ti kupit porezu i dau, I predavat pai na Trebinje, A agama to je stara prava, Neka kmeti po usjevu daju, Ter tako e vama biti lijepo, Kako nigdje inoj nije raji. Ako li me ne saslua, Luko, Carska sila nije, more, ala, Evo vojska sa etiri strane, I ja hou svojom glavom sii, Ni ognjie ostati vam nee, A kamoli vae lude glave, A kamoli vae etovanje, etovanje i hajdukovanje, Dobro mozgaj, to ti velju, Luko, Pa promisli do posljetka svoga." Kada Luki taka knjiga doe, Knjigu vidje pa druini kae, A i inijem kaza po selijem, Al' nigdje joj ne bi vjerovanja, Jer je knjiga s poturake ruke, S poturake kao i s turake.

122

ta e Luka otpovidjet na nju: "Hvala tebi, Omere serdare, Na hitrijem ponudam tvojijem, Ponude su od cijene male, Jere smo jim vjeru iskuali. Znade, pao, nije davno bilo, Kad car ree sa divana svoga, A svi mu se zajamie kralji, Da e dati to nam i ti dava, Po svem carstvu slobotinu raji, Kakono je i od Boga dana, Ujme vjere i bogotovanja, Joter da e mo svjedoit raja, Na Turina k i aurina, I jo da e i' u vojsku raja, Carsku pasat k i Turin ordu, A ne davat suanjske harae. Pa njegova tiste humajuna. Al' za ije ta humajun zdravlje? U nas toga nita nigdje nema, Sve je gore no prije bijae, Jere na nas raestiste Turke, I turiste u slamu ugljevje, Nek se bre prhla slama zgara, A vam da je od tog kvara para, to car ree, da nema haraa, Krstiste ga ime daste ino, Pa i po dva dolaze na glavu. A to b' ila u nizame raja, Ko bi onda komor'o nizamu, Ko l' mu dav mjesenicu plau? to rekoste, svedodba valjade I kranska kao i islamska: Eto u nas kako itab kae,

123

Kad kadija po njem daje pravdu, Trista moe svjedoiti Vlaha, Na cigloga Ciganina samo, Na Turina togod jih imade, Od Trebinja do Jerusolima, Da su dobri, pa da pravo kau, Svjedodbe jim itab priznat nee. E tako je sve do danas pravda, Bit' i sjutra, pa i zauvijeke. A to ree, pao, gospodare, Da bi meni vojevodstvo dao, I painsku isturio plau, Tebi hvala na tvojemu daru, Vojevodstvo sam sm izvojevao, Dat' ga ne m, a moe uzeti, Ako ti je to na njega krivo, A plai se nisam privikao, Niti meni dolikuje plaa. A to veli, Omere serdare, Da meu nas ne snihode Turci, No careve mi kupimo dae, I iz nae predajemo ruke, Na tom bi ti vele harni bili, I tvojoj se poklonili ruci, Tek na tu nam da da rije jamce, One kralje, dobre poglavare, tono nae zajamie pravde, U Pariu na sobetu svomu, Nek jo jedno ti zareknu kralji, Nek se znade pri komu je krivda, Il' pri jamcim il' pri davaocu. to se nama obeaju lasti, To je vama u svijetu lijepo, A kako je, nae kue znadu...

124

Ako mnite, vi due gubite, Da se raja bije od obijesti, E ko mnije, od Boga mu bila Bijest ovaka u domu njegovu. Nije sila, no je muka teka, I ti, pao, sve zna nae jade, Da jih pravo kae caru svomu, Ne bi na nas silu zamuio, I devleta sramotio svoga, Gdje li carstvo, gdje li selo malo, Gdje li kapca da pane u more, Pa da reknu zamutit e more, Gdje l' komarac da medvjeda svlada, Kad bi njega plahnuo iz hlada, Pa da medo sve podigne mede, Na nestana u gori komarca, Koliko bi selu udo bilo! To li vama, pao gospodare, Ne bi rugla u svijetu bilo, Kad svu carsku silu podignete, Na zubake nage muenike... Daj nam pravu i sudiju pravu, Daj sigurnost haru i imanju, To e dika bit' junatvu tvomu Vea, nego da pokolje redom, togod nas je do Morae raje. Moe dati i ne tetovati, Ako te je car na to poslao; Ako li je da u like vee, I da cvijeli po kolibam majke, Moe, pao ako ti Bog dade, A vjera je, mrijet ne alimo, Mrijet emo kano krtenici, Ginut' emo kano muenici,

125

Dobit emo kano pravednici. Tako tebe otpozdravlja raja, Sa Zubaca, uma i Banjana." Kada paa zgleda otpovijedi, U druguje udario varku, Kakono bi zaujeo raju, Da meu se u smei se nau: Skide Luku s vojevodstva svoga A nabavi kaluera mlada, Niifora s Duih manastira, Il' na blago il' na mito drago, Il' za volju ili za nevolju; Pa mu daje knjigu povladnicu, Da s njom ide na Banjane ravne, Pa paine zapovijedi kae, Da je mak vojevodstvo Luki, A da ga je njemu darovao, Pa da mu se raja pokorava, I to bude carske dae dava. Kad kaluer s takvom vlau doe, Pa jim prie priat jakovlasno, esvo jim se dijeli milovanje, I na em' jim osta sudbovanje Neko haje to kaluer pria, Jer mu vjeru svetu liku daje, A njekomu ne bi ni kraj uha, Pa se ahu namah mrazit' s njime, Ali ne da vojevoda Luka, Da se mrska smutnja ne ogradi, I nesloga ne urodi kleta, Na sramotu i grjehotu velu, Na izoglav narataju cijelu, Rad jednoga lica lukavoga.

126

Sam osija iz druine Luka, Pa besjedi na druinu smutnu: "Brao moja, skladno i ljubavno, Do vojvodstva nije stalo moga, Ni do moje glave samohranke, No je stalo do slobode zlatne, I do dua krtenijih spasa. Ko go mog udariti prvi, I na sebi ranu ponijeti, Vojevoda je da i nije vojsci. Neka brata, neka kaluera, Ako bude kadar s vami poi, Pazite ga, ne pozlobite ga, Sluajte se, ne izdajite se; A ja odoh u sela nezvana, to se moglo drutva prikupiti, Neka koja ima vie ruka, Ako turska na nas sila krene. E, Boga mi i svetoga Luke, Trojica me ne pomogla sveta, Ako vama uinio varku, Kad trebalo nadajte se Luki, Kano mrku iza brda vuku." Kadno plahne hrt koutu utu, Koli brzo proz omorje sine, Toli plahnut od ijeda Luka, Uza lomnu ieznuo stranu, Ostavio brau bezufanu, Jadnu brau, ljutu, zabrinutu. Spade k selu Draevici Luka, Pa Smokvici pa i Kruevici, Kudgod proe, harnu brau nae, Svakom Luka svoje posle kae,

127

A svak gotov da za njime krene. Otle spade na Morau Luka, Tu ga srete vojevoda Vulov, to je voa uz Morau tvrdu; Gdje se sre, tu se rukovae, Za junako popitae zdravlje, Svoje nude saopie prijeke. Njemu kaz vojevoda haran, Pomonici da se nada ruci, I sa one pr'o Morae strane, K se ljudi na oruje bude, I kneeve zapovijedi ude. To je Luki vele milo bilo, Otle ves pokroio Luka, Dan i podrug na Cetinje svali, Pravo grede na kneeva vrata, arku skida do zemlje se sliga. Dobar danak nahvalio knezu, Pa on dvori ostojake kneza: Knez mu lijepo prehvatio zdravlje, I do njega na posijelu Mirko. Pita Luku Nikolica knee: "to si dop zubaki junae, Je l' te koja muka doerala?" "Bez nevolje nisam do, knee, Dopao sam da te pitam knee, Jesi l' ti me mak s vojevodstva; Je l' iz tvoje i Mirkove glave, Da se pravi u narodu smea, Nek izginu sa nesklada svoga... Od koga je od Boga mu bilo, Meni nije vojevodstva ao, Niti sam se o njeg' otimao, Jere moje nije vojevodstvo,

128

Nit' od lasti ni gospodske asti, Nit' da sjaje u bijelih gradih, Nego da se crnim dimom kadi, I s ranami boi krvavijem, Za slobodu zaviaja tuna. Ako si se tu zanio, knee, Guja te je zadesila ljuta, Jer e vidit ni daleko nije, Kud e dospjet' sjerotinja ljuta. Pa vjera je, haran gospodare, Kad se smogne u okolo raja, Do kamene tvoje kneevine, I tebi e dotijesnit' knee, U bijelu dvoru na Cetinju. A nuder se spomeni Kosova, I nesree na Kosovu stare, K li bi se carstvo odralo, Da su braa ela skladovati... Boja vjera, panu li Banjani, I Zubani i umadinjani: Pala ti je i sva Gora Crna..." Jo je Luka rijei besjedio, A slua ga i knee i Mirko, Lipo knezu preko rebra bilo, Al' mu ne he rane vrijeati, Ve vojvodi tiho besjedio: "Spani Luka u hodaje donje, Odmori se i napij se piva, Sve mi znamo tvoje jade ljute, I tvojijeh hrabrih zatonika, Od mene ti prijekora nema, Ni od mene ni od dvora moga, Nee biti ni od drutva tvoga; Ako Bog da i srea podijeli,

129

Ti e opet k svomu zaviaju, Neemo se vladat' na kosovsku, Ni ponavljat' Brankovia daa. Nije nae radit o izdajstvu, Niti nam je to starina bila. Da si miran, vojevodo draga, Ako dobre tvori rodu stvari, Rod e znati, nee nijekati, A takom je kod nas vojevodstvo." To rekoe, pa se rastadoe. U tom crna noca omrknula, A kad jutru na uranak bilo, Istor pade knjigonoe mlado, I donese knjigu naaranu, Od Mostara od kamena grada, Bijela knjiga Omera serdara, A na ruke Nikolici knezu, Evo ta mu u bijeloj pie: "Pouti me, Crnogore knee, uo jesi a vidio nisi, Da sam doo do Mostara grada, Imam s tobom nudu besjediti. Da piemo pisat' ne moemo, A nijesu za poruku stvari, No nam valja na jakorije doi, Kako mi je od sultana dano, Od vladara i moga i tvoga. Reci mjesto, koje tebi drago, A gdje ti je najzgodnije doi; Ureci mi vrijeme od roia, Ja u glavom na roie sai: Vjera ti je prijevara nije, A nemoj nam ni uradit' ino, Tako ti je od mene pozdravlje."

130

Kad knez bijelu knjigu sagledao, Sve do sebe vojevode vie, Senatore i serdare mlade, Pa jim kae to njem knjiga kae: "ta velite, moja brao draga, Hoemo li posluit Omera, I junaku vjeru vjerovati, Bi li mu ja poo na roie?" Vele njemu senatori redom: "Valja vjeri dati vjerovanje, Pii drugu Omeru serdaru, Kai mjesto koje voli knee, Pa mu nee ni faliti knee, No izii gdjegod uroite; Da vidimo ta e Turin rijeti." Ni u kneza nije mis ina, No opremi Omeru pozdravlje Da se sprema ka abljaku gradu, U nedjelju koja druga doe, I na besu i na vjeru tvrdu, A ne vodi drutva izobila, Jer jih ni on sobom vodit nee, Okrom dvije tri glave odabrane Koje znadu za red i za pravdu, I mogu se dosjetit gonetci, Od koje mu drago misli bila." Knjiga ode ka Mostaru gradu. Potom malo vrijeme postajalo, Knez dopade ka abljaku gradu, U nedjelju koja druga doe, I na besu i na vjeru tvrdu, A ne vodi drutva izobila, Jer jih ni on sobom vodit nee,

131

Okrom dvije tri glave odabrane, Koje znadu za red i za pravdu, I mogu se dosjetit gonetci, Od koje mu drago misli bila." Knjiga ode ka Mostaru gradu. Potom malo vrijeme postajalo, Knez dopade ka abljaku gradu, ador penje, Omera pogleda, Tri bijela popoek dana, Ni Omera ni od njega glasa. Kad vidio Nikolica knee, Vie njemu ekat' ne prijalo, Valjda tursku zaslutio varku, Uzja konja, ode na Cetinje. Knez k Cetinju, a Omer k abljaku, Kneza ne bi, ali bjee glasa. Sobom sudi kakva vjera bila, Onako se i besjeda svila. I serdar se povrnu k Mostaru, im sjaio svika poglavare, I rasturi pae na dundare, A dundari i gotovi stali, Na Trebinju i na Gacku ravnu, Na Bileu i na Korjeniu, A druzi su oda Skadra grada, Do abljaka i do Spua ravna, Silna vojska da udari spravna, Tek kada e i na koju stranu.

132

FRANJEVAKI LJETOPISI NIKOLA LAVANIN (Lava, 1703. Jajce, 1750.), autor je Ljetopisa, raenoga prema Kronici hrvatskoga pisca P.R. Vitezovia. Pisao je jasnim, jedrim i ivim stilom. Njegov je Ljetopis vaan kao povijesni, jezini i knjievni dokument. 1389. Murat car s tekom vojskom dojde na Kosovo polje protiva knezu Lazaru, i to po nagovoru Vuka Brankovia i Miloa Kobilia, koji ga izdavahu, premda mu, to jest Lazaru, Vuk bie punac, a Lazar zet. I Milo za pokazati tvrdu viru krstjansku i virnost protiva Lazaru, svomu puncu, sam ode u turski ator i Murata handarom ubode, al' i njega Turci umorie. Pobie se drugi dan Turci s Lazarom, koji se viteki bijui svim srce davae svojim, ali budui se bili pet uri, i Lazar ktijui prominiti konja umorenoga, koga kad sjai scinei njegova druina da pade mrtav, pristraie se i podae plea. I Turci dobie, premda s velikom svojom krvju, i tu poginu knez Lazar i mloga krstjanska gospoda i neizbrojeni plemeniti vitezovi svoju krv prolie, i to bi na 15. jula. Bajazit po oinoj smrti car posta. Milica, ena Lazareva, ne mogui trpiti, za svoga zeta Vuka prosi pravde od Bajazita, komu svoju ker Milevu za enu dade. Bajazit Vuka stavi u tavnicu u Filibi, gdi mu ini i odsii glavu. Tvrtko, kralj bosanski, razbi cara Murata. Tvrtkova vojska otira Ungare u nimaki Nin od Vrane, koju bijau podsili, uze takoer Ostrvicu na 13. prosinca. 1390. Pridae se Trogirani Tvrtku, kralju bosanskom, koji im potvrdi, Tvrtko, sve ono to im bie naredio Ludvik, kralj ungarski. 1391. Puke i prah puani niki fratar Nimac iznajde. Umri kralj bosanski Tvrtko, veoma budui ostario. 1401. Umri Dabia kralj bosanski. Tvrtko kralj, Tvrtka naravni sin, uze kraljestva bosanskoga krunu. Ostoja Kristi izagna Tvrtka iz kraljestva bosanskoga i uini se kraljem. Tvrtko s pomoju turskom dio kraljestva opet dobi. Ostoja vojuje protiva Dubrovanom i Hrvoju Vuiu, gospodinu jajakomu. Digoe se na idimunda, svoga kralja, ungarska gospoda i zatekoe ga u Siklou, gradu sinovah pokojnoga palatina Nikole od Gare, koji mati oslobodi ga.

133

1459. Stipan kralj bosanski, zet Lazara, najposlidnjega srbskoga poglavnika, Smiderevo Turkom izdade. Isti Stipan manikeom po Bosni zapovida da il' se krste, ili ostaviv svaka svoja idu iz kraljestva. Pokrsti se oko tri iljade, a ostali odoe iz Bosne, ostaviv svoja dobra, i to se uini po naredbi papinoj. anadski i senjski biskup Stipan Franepan. Matija kralj ungarski vojuje protiva Frideriku, nimakom cesaru, zarad krune ungarske, koju pri sebi u Beu drae. 1461. Toma kralj bosanski, zastoje s turskim carom potajno dro prijateljstvo i primio ga u svoj dvor i astio i pobratio u Jajcu gradu, od svoga sina Stipana i brata Radivoja, po nagovoru kralja Matiaa, u Bilajskom polju, budui onde s vojskom, umoren bi, i ova dva kraljomorca bosansko kraljestvo meu sobom razdilie. 1463. Mehmed osvoji svu Bosnu i Jajce, ali uvi da Jajcu ide u pomo kralj Matija, ostavi ga. 1464. Kralj Matija u stojnomu Biogradu okruni se za kralja ungarskoga. Banuje u Slavoniji knez Ivan Vitovez od Grebena. Pavo 2. Mleanin papom posta. Stipana, kralja Bosne najposlidnjega, Turci odrie na mih iva. Kate kraljica ode u Rim i uini se duvna. Jakov kralj poslidnji od Cipra. Mleani s velikom himbom uzee Cipar. Matija kralj pribrodi se priko Save i uze silnom rukom Zvornik i Srebrnicu. Turci uzee Hercegovinu. 1514. Digoe se kmeti protiva svojoj gospodi po Ungarskoj, prid njima bie niki Juraj Cekel, ali njima zajedno bi ubijen od Ivana, vojvode Herdeljskoga, kod vode Tise. Tad kmeti ungarski izgubie slobodu koju su prvo imali. Selim car bije boj s Perijani. Podside cesar Mletke i robi oko Mletakah. U skupu od Aia male bratje s. Frane razdiljena bi provincija bosanska u Bosnu Srebrniku i Bosnu Hrvatsku, ne ktijui Turin da fratri sa njegova vladanja podlau fratrom drugog vladanja. 1517. Martin Luter poe svoj opaki zakon. Selim car uini most priko velike rike Nila da lanje tira Tomombena, novoga poglavnika ediptskoga, koga dobivi po izdajstvu na take muke meta, najposli ga obisi prid kraljevskim dvorom. 1586. Miseca srpnja bi u Carigradu magla veoma gusta, koja kad se die dadilo je s kobilicam, koje

134

pojidoe sve voe i listi z drvah. Na 7. rujna navalie Seretlije i Kaniani u Meumorje, Turci porobie nikoliko selah i dvorovah i odvedoe 500 duah krstjanski. Udrie Turci na Hrvate, koje Hrvati estoko razbie. Tu poginu pae bosanskoga brat, koga glavu s mlogo suanjah poslae u Be. 1589. Jenjiari uegoe Carigrad zarad male plae to im car daje. Izgori polak Carigrada, zato jenjiari ne ktie gasit nego jagme to tko more. Izgori sedam meitah, dvajest i pet iljadah kuah sebini, sto i trideset duanah basranski, puni svakojaka blaga. Koai nisorski trae u turske i tatarske kotare i mlogo kvara uinie, navalie na turski grad Kodom bogat, gdi trista duana oplinie i mlogo Turakah zgubie. Zatim se Tatari osvetie i porobie poljaku zemlju, a kad se vratie, doekae ih Koai i sve ih izsikoe. Poginu tute tatarskoga kralja brat i malo ih utee, a robje i plin oslobodi se. Senjani dvi turske ete razbie. Uzee Turci ardak medu epiem i Repiem i dvajest i osam nai izsikoe. Iste godine uzee Turci Repi, nae pobie na viri, koje u njemu najdoe. Uga se pak prah i odnese u ajer kulu. it papa stavi u crkvi s. Jerolima u Rimu jednoga arcipopa, est kanonikah i 14 prebendarah i kod nje gostionicu za putnike i bolesnike ilirikoga naroda. Henrika III kralja francekoga umori jedan fratar. 1689. Kralj franceki vojuje protiva cesaru i mloge velike i bogate gradove nimake opusti. Ta vojska bi uzrok od velika zla svemu krstjanluku. Na Petrov dan nai pet stotina pod Zrinjem udari na 12 iljadah Turakah, prid kojim bie aro, pain eaja. Nai Turke razbie i nagnae u Unu vodu, od koje se bie zajazila, tu mlogo Turakah izginu i meu ostalim Popren, biaki kapetan, a eaju ufatie iva. eneral karlovaki robi i uzima gradove po Lici i Krbavi, s karlovakom i senjskom krajinom. Bilaj teko uze, budui na otrom brigu u polju, jaka stara grada i u njemu Turci junaci. Uzee takoer Udvinu, u kojoj bijau najvridniji za oruje Turci, s velikim trudom. I vei dio od Turakah tu se iskrsti. Pod Udvinom jest jedan greb u komu ima sveto tilo, Turci vele daje njiovo, a nae. I poe ga otkopavat jedan malo pametan pop, scinei da je onde blago. U isto vrime udri dad, munje i gromovi, na ti nain da svi rekoe da je sudnji dan i malo ne izginue i pop i vojnici koji se onde najdoe. Liani i Krbavljani Turci se iskrstie se vei dio. Udrie obno Turci na Alagovu kulu i selo na Unskomu Otocu, ubie na speu vojvodu i sve vojnike koji spavahu izvan kule. I sela dio popalie, a sam otac fra Filip, reda s. Frane, bojei se ognja u kuli skoi u Unu vodu i smrt prid kojom biae u njoj najde.

135

Na dan s. Frane pod Dubicom Turci prigazie Unu i posikoe deset naih, a pedeset ivi odvedoe, prid Turci bie Mehmed aga, nigdanji kapetan od Kostajnice, nai izmeu ti Turakah ufatie jednoga i posikoe, za koga su Turci davali dvadeset suanjah. Jakov, kralj od Anglije, pobie kralju od France, a Uvilalma okrunie na njegovo misto. Stavi se protiva Uvilelmu Tarkonel, ban od Hibernije, ali po zlu od Hibernije i veliku prolitju krvi, kralj dobi i sve kraljestvo pod svoju oblast podloi. Umri u Rimu Kritijana, velikoga Gustava kralja svekoga ki, koja svoje svetsko za nebesko kraljevstvo promini. Zakon novi izmisli u Rim niki Molino, u koji se zdade mlogo naroda, nazvae se Quietistae. B Neka se tioc ovi knjigah ne udi to nije brojena godina po redu, to jest od poroenja Isukrstova, nego prioh od 1690 natrag, to jest na 1682, zato sam ovo vadio iz razlicih rukopisah stari i ovo to slidi najdo u rukopisu otca potovanoga fra Stipana Margitia iz Jajca, jurve difinitura od provincije i koji je bio mlogo goditah gvardijanom u Fojnici u manastiru Duha svetoga, u vrime tvrdi godinah i estokije ratah, zato ovako on pie kako donikle slidi, to jest. 1690. Bijae na Bosni Usejin paa i pomori oganj u prolitje ljude gore nego kuga. Iste godine pade snig i mraz na ita i bi glad koga nije nitko zapamtio, i tad se poee kovati manjgure i bie inik penice za dvanajest iljada 3 manjgure, a za bile jaspre po est iljadah. Pomr mlogi narod od glada, a bianija biae od Save prid vojskom cesarovom. Kudgod bi se mako leahu mrtci, nit se kopahu, nit imadijae tko. Jiaju resu lipovu, z drvja koru, vinovu lozu, pse, make, u Sarajevu izioe drca mater mrtvu, u Banjoj Luci koga bi obisili obno bi ga gladni ljudi svega izili. U to vrime paa sicijae i viae i uskoke i raju, koga god bi doveli, i te bi ljudi mrtce sve izili. I davali bismo jist ubogim, ali kako bi se najilo, ta bi i umrlo. Stvar koja se mogae prvo toga za deset groah prodat, za jedan se prodavae, izprodava siroma kue, pokue, zemlje, sudje, haljine itd. Tada ja uze od ahbazovia i od Mezetovia Turakah livadu Drin, to se prvo nije moglo imat ni po jedne jaspre, i tom se livadom i sad, to jest na 1738. god. Isukrstova, ako Bog da i odsele, slui manastir Duha svetoga u Fojnici i u njemu fratri s. Frane. Iste godine na 1. aprila pade po svoj Bosni po planina krvav snig i bijahu crljene kakono da su skerletom pokrivene, iznad Fojnice tako stae tja do velikoga prolitja. I ove godine pomori kuga i govore ljudi da nito hodae nosei strile, i to Turci dre daje istina, ali nije drugo nego vrazi napastuju. I ine Turci nike aratarije, ali nije druge likarije nego svete mise, molitve i postovi.

136

U Rami se krstjani pripravie da primu svete sakramente po ruke moje, misu bi im govorio na Gmii kod Petrove kue u potoku, gdi bi kunici dohodili, ter bi ispovidao, al' se jurve sve bijae pomialo, kakonoti uz kugu, nee jedno drugomu kazat daje kuno itd. Bijae u Prozoru jedan Turin pribolio kugu, ovi izajde uveer obai volove, al' mu prid kuom sidi jedna ranjava divojetina, koja ga ufativ uzjai. Molio se svakojako, ali nee da ga pusti, nego veli: Nosi me na Gmie. To udo vidi i ena i dica onoga Turina, inako ne smide nego je ponese, a kad bi blizu gdi se misa govori, ree mu: Stani, ne idi gori! Odgovori Turin: Zato ne idi gori, blizu smo, zato li me zamui? odgovara ona: Napast tuda hoda, ona fratrina, i govori misu, ne smijem tamo. Onde ga sjai, pak je nesta. I to se proglasi po svemu onomu vilajetu i zato u onom selu ne umri nitko od kuge, niti se otrova. Navalie isti da se govori misa svuda i otajno postie ponediljak svetomu Roku. I svuda misu govorismo i vrlo malo onda pomri. Ali scinjahu svi da hodi kuga, nego sam teko dao razumiti da je ono djavaoski nain varati i da ih je Bog po kriposti s. mise sauvao. Kuga projde, a ja odo u Fojnicu, ali posla po me Arslan beg Kovi, a kad dojdo, ree: Imam jednu oporuku na dui. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge i reko mi je za ivota da od njegova najma ukopam ga u grebju krstjanskomu i da mu usadim kri od kamena i ogradim greb. I to sam sve uinio, ali je jo reko da mu inim re misu na grebu i da mu dadem kantane mise. Zato te molim, otii, uini mu otar vie glave i reci mu misu. I dade mi mise govorei: Neka zna, fra Stipane, neka njegovo pri meni nito ne ostaje. I to zabilii za pogrdu oni krstjanah koji su nepomlji izvriti oporuke njiovi mrtvih. 1696. Potirae fojnike majstore na Biograd. I znajui subaa Aliale da je jedna krstjanka sakrila mua, imenom Jele, i poe je zaklinjati: Tako ti s. Antuna od Paduje, kojino je digo ruke k Bogu i kae put od raja, zna li gdi ti je mu? a ona se zakle krivo istim svetim da ne zna. Do sahata ga Turci ugledae u umi daleko po milje i ufatie. Ovo istomu fra Stipanu naredi isti subaa da upie u udesa s. Antuna. Imadu harai na zemlju, to zovu dukati svezani od cara, da se pridaju u Banjoj Luci. I ovi budui na Marku kujundiji iz Podmilaja, upe jajake, ovi koliko bie ubog toliko bijae pravedan, zato uze svoj dukat i jo jednoga krstjanina konije da nosi u Banju Luku, dok nisu izali aui. I ne ponese nikakva brana, ne dadui mu potriba. Ali, evo, provienje Boje, koje svakoga pomae. Brojei Turci jaspre, najdoe vie jedan dinar i vratie mu ga. Obeseli se Marko i uze za njega somuni kruha i poe misliti to e uiniti, bivi oni dinar openi. I razriza oni kruh na pole, i svoju polu izide, a polu svezav u maramu donese u Jajce gladan i dade ortaku.

137

Ovoga Marka bie kua i zemlja blizu jednoga kadije, koji se zovijae Gulije. Samo jedan potok meu rastavljae, a bijau jabuke kadine blizu potoka i padale bi na Markovu zemlju, a on bi uranio, ter bi opet pribacio na kadinu. I to vee putah vidi isti kadija. Do nikoliko kadija pojde u Carigrad, dojdoe mu konije i prijatelji govorei: to e nam donit? Ele, nemoj koga zla uiniti selu, ali vilajetu, i nemoj se na koga tuiti. Odgovara: Neu. Ve ako joter upitaju ima li svetih ljudi u Bosni, hou rei ima Marko kujundija. Dakle je dobro biti dobru i pravednu itd. Ima vie Travnika jedno turbe, aliti ehit, naki sveto tilo, gdi idu Turci na zavite i ozdravljaju od bolestih i govore daje turski greb. Mlogo sam pitao naih stari otacah i krstjanah i svi govore da je onde posien jedan muenik zaradi vire Isukrstove, velik sluga boiji, al mu imena znati ne mogu. I onde ima jedna topola veoma golema i vele da je onda nikla i nitko je podsii ne smije. Malo nie groba ima voda plemenita i na njoj ardak i zovu je Turci Kanlibunar, to jest krvava voda, zato govore kad su posikli onoga muenika da je oni as krvju provrio. I sad vele da u ono vrime provrije krvju. U Sarajevskomu polju ima jedno misto zove se Rogaii, vie sela Blauja, i onde je bila crkva s. Blaa, i sad ima grebje i obilije. I govore da je u niko vrime onde bilo tilo s. Blaa, i graa je doisto bila udnovata. Stupovi su bili od prilipoga mramora i govore da su vaeni u planini Trebeviu vie Sarajeva. I more se virovati zato nije mogue s mora onlike sile dobaviti ni po suhu ni po moru. Kad je manastir izgorio, Usrembeg i odnio lipi kamen i stupove u Sarajevo u meite, kako se i sada vidi u njegovu meitu i u carevu, i od istoga kamena od iste crkve ograena je uprija nie Vrila Bosne, a druga na Reljevu. I moremo virovati, zato oko esme u Blauju i sad su arme i prilike na kamenju i na ploah. I tko ne bi virovao, more vidit jednu plou od otara koju je vuklo 20 volovah na most od Reljeva, i stala je na putu nie sela Crnotine nadomak uprije. I kupilo se po 40 ljudih da je dignu opet na kola i nisu mogli. I sad stoji na putu nie sela i nije toliko ni golema. Od iste crkve ima jedna tatua od kamena, ali stuena je, ne zna se koga je svetoga i stoji pod emerom od mosta na elinici i onde se uvraaju katolici, ljube ju i govore da je prilika Gospina i govore da su je Turci tolikrat u vodu bacili i opet je onde naode. I sad je.

138

BONO BENI (atii kod Visokog, 1708.- Kraljeva Sutjeska, 1785.), franjevaki provincijal i kroniar. Obnaao je razliite dunosti u provinciji. Zbog zauzimanja za katolike zlostavljan je i zatvaran. U ostavtini mu je naen rukopisni ljetopis sutjekoga samostana, pisan ivim i zanimljivim jezikom. U ljetopisu se spominju vrlo kratko dogaaji iz ope povijesti, zabiljeena je povijest bosanske franjevake provincije do 1757.g., dok najvei dio teksta prati dogaanja vezana za samostan u Kraljevoj Sutjesci.

Ljetopis sutjekoga samostana Moj tioe, more li virovat da me tri puta mrtvi znoj p/r/obio. Ele Gospodin Bog dade ter isti beg bi efil, i iza toga bi i ago, i gvardijani. I ja dadoh begu konja, koga onda bijah dojaio ondi. Koji ne hti ga uzeti ondje, ve mu ga poslah, ak kad se ja povratih iz Sarajeva, iz apsta. Dakle, ondi ne hti/do/e nas izvoditi prid pau, ve poslae nas onu no na Fojnicu, ter na Kreevo, ter u Sarajevo, /kamo/ dovedoe nas efili. I prid Paia velikoga, Koru, u Blaujiu iziosmo i s njime u Sarajevo. Gdi mahom metnue nas u avst, sve trojicu u jednu celicu, na umur iliti na ugalj tvrd, i dadoe nam sve trojici jedan pokrovac. I to /bi/ u kua kazanevijeh. A paa istom malo prija nas bijae uniao u Sarajevo. I bismo u tomu avstu deset dana a svaki dan dolaze haberi da e nas na kolje nabit sve trojicu. Mi se meu se ispovidamo, jaamo, tiimo, /al/i uistinu sve kao izvan sebe, jerbo bijae nam vee krv umrla od straha. Ele, napokon, jednu veer zovnu nas Me/h/med Pai, veliki, prida se i poe nas pitati za Kajetana iz Introdakve, jur komisara apotolskoga, koji je bio u Bosni prija dvi godine. I govori: Ono je bio va uhoda i vi ste ga doekivali i vi ste znali za ovu vojsku; i mi znademo i kakav je bio i /da je bio/ pliive glave . . .". I sve, brate, kaza, kao da mu je bio na viziti. Sada more, prijatelju, razumiti tursku lukavtinu, i kako mogu znati i kako mogu na zlo iskrenuti /sve/, i koliko je opasno nama, da stranci ovdi dolaze /kao/ komisari-vizitatori ili provincijali. Ele, mi mu odgovaramo, da nit' je tko izime toga dohodio, niti smo mi, ni nai stari nikada nikakva inleta estitomu caru uinili, niti mislimo uiniti. A ono to je proao oni ovik, /to je/ bio musafir. A /tada je/ bio mijer meu vladaoci, gospodom od svijeta: ili /su/ Turci u zemlju kaursku po trgovina a kauri po turskoj zemlji slobodno. Ele, mi nikada ni za to nijesmo

139

znali. Ukratko /da kaem/: on skupi jedan dan svu ulemu sarajevsku i mulina naiba u iste dvore /i bi/ kazano sve. I mnogo njeto vijeae prija, pak nas izvedoe meu se. I pitae, kakono i Pai, a mi sve isto odgovaramo. I tako opet poslae nas u avst a oni nainie ilam po nas dobar da dobar. I Pai odnese ga k pai i paa lijepo nam ga bujurisa. I mi dadosmo ondi blaga tri kese i po. I jednu veer kasno, dade nam izun da idemo i da se pazimo da nas bae ne paralaiu; zao bo bijae glas, kako gori rekosmo, iziao /po nas/ po prokletomu Vlahu kod Karaule. Indi, dade nam dva svoja momka i dopratie nas do Latinluka. A kad se mi dobavismo konja, da vidi kako se po noi bii doma! Ovo piem dugo, neka se, brate, more late vladati, ako bi ti kadgod potriba bila ovaka. A Gospodin Bog sauvao te /toga/ Meuto stie Turkom glas da su Moskovi na Oziji razbili vezijera i da je teko izginuo Turin ondi i aman svikolici Bonjaci. I koji su ivi ostali jesu u suan/j/stvo Moskovovo upali. Stie takoer haber pai da su Nijemci osvojili Ni i da su doli na Uice. I posla paa ulake po svoj Bosni da se opet skupi malo i veliko, tko god more nositi oruje jeda bi Nijemce smeli i ne dali im prijei na Viegradu. I odoe bajraci na 23. septembra, al' Uicu ne mogoe pomoi dati, zato ga jur bijahu Nijemci osvojili. Ali otie turska eta i porobie Turci svoju raju svu, s ovu stranu Uica. Nijemci dopratie lijepo do paina adora eljad tursku, to bijahu puali iz Uica na viru. I paa primi Nimce lijepo na konak i dade im tain i sutra posla ih /sa/ svojizim pratiocima natrag u Uice. I prid njima na oi paa posijee uikoga kadiju jerbo se pridao Nijemcem a nije ekao pae u gradu doklem dojde s vojskom. I tako tada nahodei se paa Heimovi na Osmaa, posla golemu etu svoju i porobie Valjevo, misto plemenito cesarovo, odkle dosta robja zarobie i dovedoe. Meuto dojde haber da su Nijemci ostavili brez boja Ni, plemeniti grad, i otili natrag, a Turci u njemu sjeli. 1738. Na 20. veljae, po velikomu snijegu, odoe Turci opet na Uice i prid njima Ibrahim-paa Alipai iz Skopja. I uzee ga na viru. I otpratie cesarove ljude /k/ Biogradu a to je bila raja, ta bi se onamo i za nevolju uinila, sve Turci isikoe i u robje okrenue nemilostivijem nainom. Treba zabiljeiti /kao prvo/: Iza toga turska iznutarnja vojska opside adu u Dunavu po imenu Horava, misto tvrdo cesarovo, i dojde mu nimaka vojska na pomo. I razbie kruto Turke. I tu poginu bagdadski vezijer a sina mu iva uhvatie. I izvan ostalijeh tute poginue tri

140

utuglije. Treba zabiljeiti kao drugo: Iste godine, miseca jula, ode Ali-paa Heimovi bosanski i tri arnautske pae i Ibrahim-paa Skop/1/jak i Kulenovi s ostalijem bezi, alajbezi i spahijama, s baama, sejmenima i s neferijanom od sve Bosne. I odoe priko Une da robe Banovinu. I Zrinj bie sa svom silom i ne mogoe ga osvojiti. I mnoge palanke opsidoe. I napokon, vratie se natrag svikolici i prijeoe Unu pod Novijem amo. A kad prijeoe, najdoe tri hiljade Tatara i est stotina vie, to bijae dolo u pomo pai. Indi paa, ne samo ne pua njiha, ve jo okolo etr/d/es/e/t hiljada vojske u Kneevo polje da robe, gdi bi zla dosti, ali gore mnogo po Turke. I tu cesarova i banova vojska odagnae njekoliko ivijeh Tatara i drugijeh tokojijeh Turaka prid sobom. Dojde glas u ovo vrijeme Turkom da su Turci iznutarnji osvojili Harovu i da je grad izdao jedan general nimaki, koji je vladao u njemu i da se poturio a da su mu Turci nadili ime Muhamed-beg. I inie ovi ovuda Turci veselje golemo. Ovoga istoga miseca maja, doklem se pae mijenjae, mi poploasmo gornja spavalita gotovo sva. A bila su ba rava i zlo prija poploana. I stajae u sve jaspri 7840 i to priko onoga to se prija ploa kupovalo ... i ovo uini gvardijan fra Marko Kova. Na svrsi, dakle, miseca maja otioe oo. pp. gvardijani u Sarajevo doekat pau i pridat ast i dulus i senete iznijeti prid njega. Koji ga i pridadoe i svaka uinie. I pade dulusa i tevtileme na ovi manastijer groa 433 /i jaspri/ 80. A to bi imalo dat Kreevo tevtileme, bi za njiha dato kao i lani od ovog manastijera i fojnikoga, od svakoga po 33 groa /i/ jaspri 80. Dakle, s ovizijem to se Kreevu pomoglo, otie ovoga manastijera dulusa i tevtileme groa 466 /i/ jaspri 160. 1766. U mjesecu junu nainismo u vrhu crkve oltar svetijeh: Ane, Ilije, Jurja, Klare, Katarine, divice i muenice, Lucije, Didaka i Paskala. I ba na 22. istoga miseca prisvijetli gospodin biskup blagoslovi kri i lik. I on isti ree misu najnapr/ij/e na njemu. Naka oliti koji ga bojama nakiti jest bio Stipan s Velike, koji stoji u Fojnici. Lik donese iz Mletaka o. m. p. bivi provincijal, dekan, Filip Oevac; nastoja nainit o/l/tar o. m. p., koji /je spomenut/ doli. U to vrijeme pak bio je gvardijanom fra Marko Kova iz Riice. Biskupom pak, koji ga blagosovi, bijae tada prisvijetli gospodin fra Pavao Dragievi iz Fojnice, u 69. godini ivota a 25. godini biskupovanja. A ti reeni o/l/tar nastoja, doklem se naini, o. m. p. Bonaventura Beni iz atia, sadanji provincijal, u drugoj godini provincijalstva. I za nainit ova gori reena i za dvoje basamake kamenite, to jest, prid svetijem Antunom i prid apostolima i zastirae oliti korline tri, i pokrivae... takoer za nadnice platiti itd., itd.,

141

otie jaspri 4496 a basamaci sami groa est... Iste godine /1766/, dana 4. mjeseca oktobra, dogodi se ovdi strahovit sluaj u ovomu manastijeru sutjekomu kao to slijedi. Spomenutog dana po ruku, budui potriba da momci i laici pritreplju u konobi badnjeve u kojizijem nahoae se drop od gro/z/dja, indi, uniav u jednoga njeki Jozip, sin Filipa Trgovevia iz Sutiske, inae momak vrstan i na vas mah jaki, da ga streplje s nogama. Evo ti ga udari ona estokoga dropa burija u glavu, ter ga smete i pome zvati pomoi da ga izvade. A ondi bila laika dva, kod njega blizu uz badanj, to jest fra Nikola Novakovi iz Vijake i fra Antun Sedi iz Gomionice, od Staroga Majdane, laik malaan stasom ali ba junakoga srca. Indi, kako oni momak gori reeni zazove pomoi, ta/k/o siromah fra Antun i dodade mu ruku da ga pomoe. Al' ne mogui ga istegnut, pritegne ga momak k sebi, kanoti kad muka obujme koga, onda ne poputa /ono za/ ta se uhvati. Meuto, i fra Antuna smete burija, tako i upade k njemu (a nije ni po badnja bilo dropa). I tako, gotovo u tren, ondi umrijee obadva, to jest Jozip, momak, i fra Antun Sedi. Bog im dao pokoj vinji! Indi mi, rasikavi badanj, izvadismo ih mrtve. Nakon to smo se, dakle, posavjetovali, bi zovnut. Filip, otac reenoga pokojnog momka Jozipa, da vidi /nesretni/ sluaj i da razmisli. (Koji kad ugleda, esabite koji ovo uztijete, kakav pla, kakva li tuga bi! Ele, ti taki posao, mi ocijenismo da se ne ima nikakvu jabandiji kazati, ve momka iznesosmo u penicu doljnu, ter ga ondi metnusmo.I inismo do rodbinu njegovu, kao da se bio razbolio od sandije i umro naglo. I tako bie svaka. Pak ukopasmo ga ak sutradan prid mrak u greb/l/ju ba prid crkvom kod Brijesta", s one strane puta. Gdi na ukopu bilo je mnogo eljadi iz Sutiske, kao to to obino bude kad se sahranjuju mrtvi. Iza toga, mahom ukopasmo laika reenoga ba iznad lidira onoga koji stoji sa strane poslanice velikog oltara /ove/ crkve. Moji potovani tioci! Stvar u ovoj zemlji muna se dogodila i mogla /je/ biti golema teta ovoj svetoj kui Ive svetoga, (a ipak je taj sluaj u sebi bio sasvim nevin), kod toliko i toliko dumana njezinijeh. Treba zabiljeiti /kao prvo/. Za ugasit tu taku nesriu bilo je dosti mo/l/be, plaa i uzdisanja otaca na koje je vie spadala uprava samostana i provincije. Treba zabiljeiti /kao drugo/: Na pustu svijetu nema nita sakrivena, to se nee otkriti, barem kako mu drago. Do malo vrimena istom poe se obonjit tokuda da se tako i tako dogodilo u sutjekom samostanu. I napokon, do godine Gospodnje l770. i poprija dobro, poee i Turci, nai hasumi, gotovo oito nairoko kazivati da se takav sluaj dogodio... Ve to ne imadui svidoka, ne mogoe postii kod suda to su htjeli. Hvala Gospodinu Bogu,

142

/ovaj sluaj/ nije ni iznesen na takvo nadleno pravno mjesto, premda se togdi kakva sitnica i dala. Ama /samo/ to nam se upleo alukovi A/h/met u to /i/ nitko vie. Jerbo on imade nesriu vie: priliku ut ti posao; (od koga pak, na boanskom e se sudu vidjeti). Ele, ovi grozni sluaj, i sada se godine 1773. potee i pca i togdi runo obonji... Ovo sam bio zaboravio ovdi registrati ili ti ovaj sluaj zabiljeiti, ta/k/o /dolazi da/ ovako i jest /ovdje/ upisan, iako se dogodio godine 1766.

143

JAKO BALTI (Bukovica kod Travnika, 1813. Ovarevo, 1887.), slubovao je u nizu srednjobosanskih upa. Jedno vrijeme bio je u Carigradu duobrinik tamonjih Hrvata, pa je tom prigodom nauio i turski jezik. Njegova gramatika turskoga jezika je izgubljena. Sauvan je rukopisni Ljetopis, koji obuhvaa 230 stranica, pisan je latinicom i hrvatskim jezikom s nekoliko izvornih dokumenata na latinskom i talijanskom jeziku. Ljetopisom su obuhvaena dogaanja od 1754. do 1882. g. Godinjak od dogaaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni 1849. Ove godine u misecu studenom ja sam izio iz Carigrada. Ondi sam bijo dvi godine sluio Hrvate i druge Slavljane. U Carigradu mlogo ima katolika slavljanskih, Hrvata koji dolaze iz Albanije od Skadra i Bara, slubu ine i rade u Carigradu i kad novac steknu, vraahu se u otabinu. Ovih je se brojilo u moje vrime do est hiljada. Ima mlogo Dalmatina, bogatih trgovaca, a siromanii o nadnicam rade. Zatim mlogo ondi ima Poljaka, bigunaca od Rusa. Meu ovim mlogo gospode plemia njihovih, koji su od Rusa pobigli. Zatim ima i nito Bonjaka, seiza turskih. Meu Slavljanim ondanjim najpoteniji su Hrvati, u kakvim zlim prigodam se nalaze, sa svim tim svoj poteni znaaj uzdre. Samo jim se mora zamiriti, to su na osvetu i dvoboj mlogo prignuti. Je li tko u emu uvridio, oli ranio, oli ubijo Hrvata, taj nek se nada neodvlano osveti. Imao sam priliku viditi grdni sluaj. Svade se dva Hrvata u kavi, jedan od njih prui jabuku svom neprijatelju (ovo je zlamenje da ga na dvoboj poziva) koji primi jabuku i ureknu dan i vrime dvoboja. Fra Jozo Rado, moj drug, stavi se da pomiri ova neprijatelja. Meu ostalim govorae im, izgubiete duu rad tog grdnog ubojstva, ali jedan od njih odgovara: Gospodine, izgubiu ja moje potenje ako ne izajdem... Ne zna ti to je potenje. Zatim su izili na ureeno vrime i jedan grdno osto ranjen, meutim, svit je priteko i razstavio ih je. Turcim ovo je i drago. Izajdu gledati to vlasi rade. Hrvati s Crnogorcim ne gledahu se lipo, s njima se esto put pobiju. Ovo Turcim nije mrsko nego uivahu. Poljaci u Carigradu svakako ivu. Gospoda koja su to dobila s tim ive. Niki se stavili u slubu tursku kano likari, i ovi lipo ivu. a mlogi odve siromani i pomrli bi od glada da ih njihova gospoda ne pomae. Niku jim malu pomo alje grof artoriski, meu se kupe

144

zadubinu i siromane pomau. Rad ovog i ova kolonija u Bitini njima je data da rade i ivu, ali zemlja rava u onoj koloniji, ne more estoput troak izii. Kia malo koje godine u litu pane, koja i to ne pomogne usiva, zato sve izgori, togod ovik posije. Zato Poljaci, gdikoji i Dalmatini ovde se nasele, nito kolibice naine s papratju pokriju, ali kad vide da jim nita ne rodi, opet pobignu i tako niki dojdu, niki ondale bie. Paali fra Pilip grdno se je privario ovu alosnu koloniju primivi. Veliki se novac potroio dok se je kua nainila i zemlja izkrila, te nikad ni pare dobiti, nit se kome prodati moe. Naa je dunost, kad smo dvojica bila, da jedan ree misu na 8 sahata na latinsku u sv. Mariji, gdi se Hrvati kupe mlogi, a drugi na koloniji Poljacim. Ovo smo inili brez ikakva dohotka. U sv. Mariji ide lemozina manastiru, samo to smo mi imali jelo i jednu sobu, a na koloniji siromani Poljaci i Dalmatini od nas iu kruha. Ove godine bila je kolera u Carigradu, zato sam ja sam, dok sam bijo, veliki trud imo. Tribalo je bolesnike opremati a s kolonije daleko, ariti i esto pogibljivo, u kanalu morskom, dolaziti. Kad bi opet osto u Carigradu, tribalo ii na koloniju. Na koloniji imo sam jednog momka Bonjaka, koji se isti razboli od kolere i umre prvi na novoj koloniji. Ovi je moj momak bio iz Ivanjske, zvao se Marko Tadi, ter evo sad nezgode u tuoj zemlji nejmati nikog svog. Posli misec dana dojde mi jedan Slovak iz Maarske, koji mi ukaza elju da bi kod mene rad bijo biti momak, koga i primim. Ovi me lipo i valjano poslui, ba sam na provienju Bojem zahvaljivo, to me namiri na ovakog slugu. Ali i mene dostie obena bolest kolera, od koje sam nikoliko dana bolovo, zatim na bolje pojdem i ozdravim. Ele u Carigradu grdilo kolera uini. Kad bi ovik na sokak izio, primloge bi mrce susreo gdi se nose kopati u greblje, a govorili su da su mloge u more bacili. Jedankrat me zovnu u noi na bolesnika u Orta oj (predgrae carigradsko prema Crnom moru). Dok sam ja doo, bolesnik umro. Gospodar kue izajde i ree mi da ga odmah kopam, drugaije priti da e ga izbaciti iz kue. Taj gospodar bio je debeli Ermenin, tako ih zovu, koji katolici nisu. Ja odatle odo u manastir sv. Marije, jer mi nejmamo tog prava kopati mrce, to je pravo paroka. Ele su Stambolije nemilostivi; dok se sluga razboli, ako nema kakva znanca oli prijatelja u Carigradu, teko se njemu. Mogu ga lako ribe pojesti u moru. Na koloniji razboli se gosp. Zvirovski, koga zvae po francuski Lenoir, ali se ne razboli od kolere, nego mu rane pozledie, koje je 1832. dobio u Poljskoj. Ovi je ovik uen bijo i mloge jezike dobro govorio, kano francuski, latinski, talianski, turski i naki ba dobro, pa ga ne bi mogo ovik razluiti od kakvog Hrvata. Ali kako je bijo uen, malo je vire imo. S njima sam se mlogo pripiro u stvarima zakonskim. Ovi kad se razboli, svi ga prijatelji ostavie, ja pako, nito iz dunosti moje duhovne a nito iz prijateljstva, esto bi ga obilazio i tiio. Posli

145

nikoliko vrimena ozdravi gosp. Lenoir i ode u Carigrad, odklen mi pie lipu knjigu, kako ga je Bog opet uuvo od smrti ... Ele sam uvidio da je u bolesti vie vire steko. Moj drug u Carigradu gosp. Pavo Perii ove godine ode u Biograd za terdumana konzulu talijanskom za dobru plau. Zatim kad turinski kralj izgubi s Austrijom boj bijui, i konzul ode iz Biograda, gosp. Pavo Perii vrati se u Carigrad. Ondi imo je jednog brata koji umre, a lipo je ivio njegov brat uro. Imo svoj duan i trgovinom se bavio. Gosp. Pavo sve njegovo imanjstvo prihvati, budui da diteta nije imo, pokojnik. Pavo zadobije dobro imanjstvo i pone u duanu trgovinom se baviti. Ali nitko nesretniji od Pave. Sin mu se Tone naopako poturi u Carigradu. Zato je Pavo moro mlogo troiti da svog sina izbavi iz nevirnikih aka, ali sve uzalud bi troiti, jer poture bi reklo: Ja tvoj sin nisam, poturi se, ter u ti biti sin! Ovako Pavo ogoren, dan i no bi plako, niti bi mu se mililo togod raditi; zato spade na najdonje grane siromatva. Osim ovog svog nesretnog sina, ima jo dva, Luku i Ivu. Ovi kod matere osta u Sarajevu, a i naui zanat cipele nainjati, a Luka u Carigradu osto kod oca. Opis starina iztone i siverne strane Travnika Da je ovo misto Gua Gora i njegova okolica starih vrimena bilo mlogo napueno i obraivano, svidoe i kano da govore toliki ostaci starinski, koji uzput istom ovde napomenut trjeba, dok ih nije ruka neprijateljska unitila. Ja dok sam malen bijo, mlogo je vie bilo ogromnih kamena (steaka, narod zove) po grobljim. Sad takih jedva tretina ima. Turci su mlogo ih isikli i na damije oli mostove odnili. Prianjih vrimena nisu Turci isti dali kopati, oli sii, stare steke po grobljim. Oni bo su virovali, isto ko i nai, ako se takne staro groblje da e grad obiti. Ali Osmanija ovo ne viruje nego rui. Ima i sad sela turskih kod kojih ovaki steci, oliti maeti, na kojim je kri urizan, jo uzprav stoje, niti taknuti hoe. Ovakih steaka bilo je u Guoj Gori blizu naeg samostana, na mistu Klisa zvanom. Ovdi je bilo doskora strahovite veliine steaka oko 20 na kojim bie viditi grbova izrizanih, koje o. fr. Augustin Dembi, rad svoje nesmotrenosti, porui. Osta sam jedan jo, i to najmanji, na komu je upisano: Se lei Petar (Miho) Vueti, druga su obijena. Dok ovo kamenje usprav bi, kad bi ovik doo i vidio ih, dole bi mu misli, da je oni narod, koji je ovo nainjo, moan bijo. Zato i sadanji Bonjaci govore, da su oni ljudi, koji su ono kamenje nainjali, divi bili i da su divi pokopani. Velikih ovakih steaka jest mlogo bilo na Gorici, koje, kad bi ovik izdaleka gledo, mislio bi da ljudi ondi stoje. Velikih slota bilo je steaka na malinskom groblju; na dva od ovih bijo je lip grb njekakva

146

plemia, lav svoje elusti razvalio, vidilo se je da je bilo i pismo, ali duga vrimena izkvarila, da se nije moglo proitati; ali i ova su dva privalili i poruili. Ima mlogo ovakih steaka na grobljim brajkovakim i u Grahoviim, lipo izrizani, na mlogim grb: pol miseca i zvizda. Na jednom od ovih govore da je bilo upisano: Ja Ivo trista godin ivijo, nit vidio grada Zenice ni varoi Travnika. Odkud govore, da je stari vrimena Zenica vei grad bijo nego Travnik, ali se sad to proitati ne moe, samo ovo: Si lei Ivo...; jo gdikoje se slovo vidi, a drugo vrime pomrsilo. Od ovih starinskih steaka glasoviti je oni u selu uklim, koji ima s jedne strane itava ovika lipo izrizana, stojeega kano vojnika, a s druge strane kri. Zato se ovo misto zove Kri. Ovde se obiaje svit kupiti iz dalekih mista svake vire rad svake bolesti; imaju viru da jim bude lake kad ovde dojdu. Ima veliko groblje starinsko kod sela Faslii, nie jezeraca, umom poraslo. Ovde ima mloina steaka, odve velikih, na kojim razliiti su grbovi lijepo urezani a najvie pol miseca sa zvizdom. Ovo groblje sad je veom stranom porueno. Odnili Turci izrazbijavi na svoje damije. Govore da je ovde nao sjekui kamenje, niki Petar Mrkonji iz sela ukala, u grobnici sablju lipu, koju je vezir bosanski sebi uzeo. Ovo je povoda dalo te se je ovo groblje prikopalo. Nadpisi na ovim stecim su stranom irilski, bosanski. Dva su samo u ovoj okolici naasta dosad latinski, prvi, u selu Putaevu, kod kue Strukareve, od manastira tri ereka daleko, na komu je nadpisano: Conjugi suo posuit, qui obiit in terris peregrinis Odkud mlogim je misao dola, da su krevite planine bosanske bile Rimljanim terra peregrina. More biti da se nisu dalje od Stranja, nie Kupresa, pruali. Drugi je nadpis latinski naast nie sela Poljanice i Suhi Do, skoro, god. 1862. Turin Smail, kadija, krei svoju zemlju pokraj vode Bile, gdi Kozica utie, poslanici najdoe kamen u etvrt s nadpisom: D. M. Conjugi Devotissimae vivente posuit. Vidi se da je ovi kamen nosila voda, jer je okrnjen i pismo se mlogo izgubilo. Turin mislio da je ondi blago, zato je mene zvao da mu proitam i obeavo mi veliku pomo dati i crkvu nainiti, ako ondi najde blago. Ja sam otio s o. fra Markom Baraom na misto gdi je taj kamen naast i opazili smo da ga je morala dovaljati voda Kozica od starog grada kod sela Zagraa. Turci misle da ima u Bosni mlogo blaga zakopano i da mi fratri znamo iz pisma, to i mlogi krstjani viruju Ima stara jedna gradina meu selim Miletii i Zagrae, od manastira prama siveru sahat jedan daleko. Ovog su zidova veim dilom itavi bili do god. 1842. Ove godine glasoviti, rad svojih zloa, Adi Ali-paa, onda bivi mirialaj vojniki, skupivi narod iz oblinjih okolica i jedan

147

dijo svojih vojnika, zidine strui zato to se je govorilo, da ovde ima veliko blago od Kaura sakriveno (Kaure zovu Bonjaci Turci stare Bonjake, i sve zatim to nije Turin i caru turskom podlono). Kopajui ovde namirili su se na jednu sobu pod zemljom u kojoj su nali oruja i mlogo vilica i lica, nikih srebrenih i zrnja topenih. Nali su ovde niku vrstu rude, koju je u Travnik odnio i talio isti. Zatim, nali su kostih mloinu, odklen more se zakljuiti da ovde nikad boja bilo. Ovi Adi Ali-paa, lakom za blagom, talio je rude bosanske. On je slao doktora G. Franca u Kremnic da izvidi nain kog u taljenju ruda oni rudari upotrebljavaju. On je pe za to bijo napravio i dva majstora imo, koji su to radili; ali ovo nije bilo slobodno initi. Zato kad vezir Adi amil-paa ovo zau, oni majstori glavu izgubie u apstu u Travniku, koji su bili krstjani, a Adi Ali-pai nita ne bi, jer svu krivicu na krstjane obori. Ovaka stara gradina bila je na jednom visu blizu sela Pokrajia, kod rike Bile, koje misto i sada narod zove Gradinom; ovo s desne strane reene vode, s live pako strane vide se ostanci velikih starih zgrada. Sad se ovo selo zove Zabilje u kom su razvaline kule bega Orlovia, oli drugaije Zlatarevia. Slina ovim ima stari grad jedan na visu svrha sela Mounja, a drugi svrha sela Gornje Veerike, ovog zove narod kaf, ali obadva estim prikopavanjem, traei blaga, porueni. Blizu ovih gradina doli u ravni, mlogo se je nalazilo peene i tvrde cigle. Od mosta Divjaka do sela Malog Mounja pokraj Lave, itave zidove su nalazili od cigle, koji su imali ovu sliku na sebi utampanu X. U istom ovom poljicu nalazi se mlogo rimskih para orui oli kopajui zemlju. U narodu je pridavanje da je ovde velik grad, a na jednom visu uz poljice da je crkva bila i sad se Crkvie zove ovo misto. Vie mosta Divjaka nao je se kamen razbijen, koji na sebi ima dva duha krilata. Moro je biti svrha vrata kakve zgrade. Ovi sam kamen inijo prinit u na manastir. Vidio sam nikoliko kamena odmah nie Viteza prostrti po zemlji na kojim je konjenik lipo urizan, sad ih kopita turska gazi. Imaju ostanci mosta kamenita na riki Biloj nie sela turskog Duba, od manastira prama siveru dva sahata daleko. Ima narod pridavanje da je njekakov drum starinom io iz Sarajeva na Visoki, Kakanj, Zenicu priko sela ukala, Gluhe Bukovice na Vrbanju u Banja Luku. More biti onda je ovi most sluijo. Na je samostan bijo, koji se zove od Lave, na livoj strani vode Lave, sva prilika gdi se oni nadpis latinski nalazi kod Strukareve kue. Ovo je daleko od sadanjeg naeg samostana tri ereka sahata. Niki pako govore da je bijo na desnoj strani Lave, na mistu koje se i sada zove

148

Crkvine. Ovi manastir kad je sruen, more biti da su franciskani pobigli u Guu Goru za biti dalje i sigurnu od nevirnika. U okolici guanskoj ima sela koja su dosad sauvali imena plemia bosanskih, kano Bando, Pokrajii, Brajkovii; i sad isti Turci rei obiaju kad hoe to staro pokazati to je bilo kad je ban u Bandolu sudio. Gua Gora zove se, more biti, od potoka koji tee kroz selo i koje esto dojde velik, stoji ga huka horei stine i kamenje. Dakle, da se je Huia Hora preminula na Guia Gora, kako gosp. Kukuljevi opaa u svom putovanju po Bosni, more biti. Ove starine dosad opisane (kojih bi mlogo vie ljubitelj pomljivih starina mogo sabrati) jesu od istone strane i njeto siverne grada Travnika.

149

LJEKARUE Da se franjevci nisu brinuli samo za duhovno i duevno zdravlje svojih vjernika, ve isto toliko i za zdravlje tijela, svjedoe mnogobrojne rukopisne ljekarue. U ljekaruama su zabiljeeni naputci za lijeenje biljem ili kakvim drugim prirodnim sredstvima, s tim to se katkad ne radi samo o lijeenju, ve i o poukama vezanim za higijenu (unitavanje buha i stjenica), o postupcima u vezi s praznovjerem, kao to je npr. razbijanje ina. Nerijetko su zabiljeena i puka vjerovanja i pretkazivanja. Stil ljekarua je specifian: saeto se kae to se koristi za lijeenje pojedine bolesti ili tegobe, daje se uputa kako se preporueno sredstvo priprema ili primjenjuje. Jezik je takoer jednostavan, uvijek isti narodni, s posebno zanimljivim narodnim nazivima biljaka. Ljekarue su vrijedne ne samo kao jezini spomenici nego i kao etnografski i etnoloki materijal. Ulomak koji ovdje donosimo potjee iz anonimne ljekarue pisane bosanicom, po jezinim odlikama moe se pretpostaviti da potjee iz zapadne Bosne, tonije s ikavsko-akavskoga terena. Anonimna rukopisna ljekarua Za razbiti ine: Uzmi za tri puta po devet cviti ukovi, pak istuci, pa nek to popije oli izije. Razvre ini. Kad se ovik unutra zatvori: Vari pelin u kozjemu mliku, pij naesrce. Koga zmija ujede: Bile kapule, ulja, soli i kvasine i od luka soka, svakoga jednako, po jednu licu podaj piti. Da ena dobro doji: Neka grize korinje koromaa, daje joj kripost mliku. Od suije i svake bolesti koja je unutra u digaricam od koje se kalje: Uzmi lavorike sto lista, metni u malan loni i ulij vode za po boce, metni po litre meda i aku ania, pak vari dok uvre tretjina, pak ocidi u isto i pij tako vrue, kako more durati, veer u postelji. Protiva svakoj tugi: Izgrizi naesrce orija i rute. Od ira: Voska i smole smreve pojednako mai po karti, privij na nj. Tko je otrovan: Neka popije soka deset drama biloga jasenka, ozdravit e. Za groznicu: Vari janjetinu travu, naesrce pij, puat e, pij po jedan muo. Koga boli zub: Uzmi kore od dva ipka i za dvi gazete papra i tri kaiice meda, vari sve u jednomu mulu vina u istoj pinjatici, neka vri za etiri Oenaa, paka neka pere zub muajui usta, dobri je lik.

150

-Gdi su buhe u kui: Dri abu s korom, sve e ih skupiti i izisti. Za iskoriniti imavice: Uzmi korinja ili obiljena drveta od iprisa, metni u postelju, sve e pokrepati. Puka vjerovanja -Svibnja ako pogrmi ili munja metne na 17. ili 20. to kae glad po zemlji. -Tko se rodi u utorak pomu ga noge boliti i srce i nesrian bude prid gospodom, i podnit e udo zla Tko se rodi u petak bude mu darovan taki dar od Boga do 6 lita, a od 6 do 9 bolan bude, Tko se rodi u subotu ta vridan bude i ri mu posluna bude, imati bude dobro poivljenje i ljudi e ga zvati dvama imenma zaradi potenja i ivia bude 96 lita - Ovo su zli asi u misecim: sinja na 3, na, 7, na 9; veljae na 20, na 22; laka na 2, na 6, na 8, na 21; travnja na 3, na 17, na 22 - Anele Ravajele, kada si na vodi, ne boj se. Kada ie spavati, spomeni anele Mijale, bit e osloboen. Anele Urile, kad ide na sud, dobit e.

151

Rjenik nepoznatih rijei

ad podzemni svijet akrap tipavac ala neman, zmaj, adaja alajbarjak stijeg jedne pukovnije ali, aliti ili, iliti amorika omorika aps(t) zatvor arcibiskup nadbiskup arcipop nadpop, sveeniko zvanje arija zrak arma grb artija - papir asker vojnik, vojska B babo otac bajavica vraara, gatara balija neotesan ovjek, primitivac, pogrdan naziv za muslimana basamak - stepenica basranski trgovaki baa - janjiar; starjeina baibozuk vojnik neredovite turske vojske balija pribadaa begenisati svidjeti se, izabrati po svojem ukusu beglerbeg vrhovni vojni i civilni zapovjednik vee pokrajine bena glupan, budala besa tvrda vjera, zadana rije beluk stari kovani novac od pet groa; predmet u duini od pet arina binbaa voa tisue momaka bisage dvostruka torba, dvanjci

152

bistvo bit bo jer boiti se previjati se, boriti se boj kat boljar velika, bogata boaluk nevjestinski darovi zamotani u bou (komad platna) bradva tesarska sjekira iroke otrice brano - hrana za put brojiti prebrajati bodove pri vezenju bujurisati - potvrditi, odobriti bula ena muslimanka burija- omamljujui miris C cesar car cicvara jelo od kukuruzna brana, sira i jaja cje(a) zbog, radi ador ator aratanica - vraara aratanje gatanje, aranje aratar vra, arobnjak atiti - itati au nii asnik u osmanlijskoj vojsci erek- etvrtina esa ega esvo zbog ega etvrtak mjera za ito imavica -stjenica ini arolija, magija, uroci aba mjesto hodoaa u Meki efil -jamac ehaja zastupnik pae, vezira ili kojega drugog velikodostojnika, knez, seoski starjeina elebija gospodin, plemi

153

emer svod mosta epuriti brbljati, tepati ispet odjea, odijelo, nakit itab Kur 'an, sveta knjiga, knjiga uope orda sablja D davorija pjevanje, pjesma defterli kava kava pomirnica delija junak Deuteronomij Ponovljeni zakon, peta knjiga starozavjetnoga Petoknjija devlet sultan; sultanova vlast; drava difinitur definitor, lan uprave franjevake provincije diklica- djevojica diljka vrsta duge puke diljka pirlitanka puka s uresima direk greda, stup, stoer divan balkon; vijeanje, razgovor dogodopis povijest dostojanstvo prijestolje doasti budui, nadolazei doastje - dolazak dram mjera za teinu, oznaava malu koliinu ega drae skuplje drtan brian drugda nekad, katkad, drugi put dran duan, obvezan dumna - redovnica dundar velika skupina vojske duoan duan duek madrac duvna redovnica D digerice - jetra dulus- porez koji redovnici plaaju novom veziru

154

aur kranin, nemusliman aurin kranin, nemusliman E endek opkop englendisati razgovarati esabiti -raunati, misliti, ocijeniti etc. i tako dalje (latinska kratica za et cetera) etimologija odreivanje podrijetla rijei F ferik zapovjednik divizije ferman sultanov ukaz, sultanova zapovijed
G

gajtan ue, konop, vrpca ganuti se- pomaknuti se ganutje pokret, pomak gazeta mali mjedeni novac godovina imendan gonda pupoljak govoru govorim, velim grede ide grede ide grstiti se gaditi se gusa - gusar guva smotak; pletenica spletena od gipkoga prua H habatiti iznenada zatei haber- glas, vijest haberdar glasonoa, puka "oglasnica" han prenoite, svratite handar vrsta velikoga noa har konjunica, staja; dvor hara glavarina, izdatak, troak, vrsta poreza harambaa hajduki prvak, zapovjednik bande

155

haran zahvalan, odan hasum- neprijatelj hat konj plemenite pasmine hergela krdo konja, uzgajalite konja hodaja odaja, soba holi oholi humajun najvii ukaz hvojan razgranat, granat I iftira potvora, objeda, kleveta ilam- sudsko rjeenje, izvjee inestum rodoskvrnue, incest inlet- prevara, podvala iskrnji blinji istomaiti protumaiti izime- s obzirom na iziskovati traiti, istraivati izoglav razularen izrijeti izrei J Jabandija- stranac Jadarsko more Jadransko more jagluk duguljast rubac od finoga beza vezen zlatom jagmiti grabiti jakorije dogovor; izrijekom, javno jakovlasno-s punom ovlasti jal zloba jaspra srebrni novac jatagan veliki zakrivljen no jerbo jer jisti jesti jizbina jelo, hrana jular- povodac jur ve

156

jurve ve K ka, ku- koja, koju kada gospoa kadija erijatski sudac kajmekam vojno-graanski upravitelj grada kako kao kakojstvo kakvoa, kvaliteta kalaminta magnet kalandrino eva kalauz - vodi kantana misa pjevana misa kantar vrsta starinske vage s dvije kuke kapula - luk karta deblji papir, karton kasaba manji provincijski grad kaiica - liica katanac - lokot katil ubojica, krvnik katilski krvniki kaurin kranin, nemusliman kereb skela od vie povezanih laa, laa na kojoj stoji mlin ker-pas kerubin aneo viega reda ki koji kiniti se maknuti se, skloniti se klaina ivo vapno klijet- kuica, spremite knjiga pismo kobilica skakavac kolikojstvo koliina, kvantiteta komarica komarac komora eta za opskrbu, opskrba vojske uope komorati opskrbljivati hranom

157

komordija opskrbljiva konak prenoite; jednodevno putovanje; kua turskoga velikodostojnika konija susjed kraguj sokol kreevo boj, bitka, okraj krivoija zakrivljena sablja krupica mrvica kuati nastojati dobiti to kujundija zlatar kumbara vrsta topa kurtalisati se spasiti se, osloboditi se kunuti pokuati jedanput Kuzulbaka zemlja- Perzija kunik bolesnik koji ima kugu kvar teta kvasina -ocat L laf brbljanje, razgovor; la lasno lako last uivanje, ugoda, besposlica late lake letuti letei lidir -stalak za itanje u crkvi (u koru) liko ue li osim liturija bogosluje lono krilo, naruje, njedra M magaza skladite majdan rudnik mala bratja Mala braa, franjevaki red mamen pomaman, bijesan manikej pristaa manihejske sljedbe, heretik manjgura turski sitni bakreni novac

158

marva stoka makara ala, izrugivanje matrimonij enidba matroz mornar meana gostionica, krma meit manja muslimanska bogomolja, mesdid mehana gostionica, krma mehandija gostioniar, krmar mejdan bitka, boj memleet drava; zaviaj, rodni kraj metar uitelj miden mjeden, bakren mih mijeh Mihoio araneo Mihovil arhaneo mirakul - udo miri zidovi mirialaj- pukovnik misalju milju mlaji- sluga mniti misliti mrijest rasploavanje mrtac (mrtci) mrtvac mudir upravitelj munara toranj damije, minaret musafir - gost, putnik-namjernik muata udana N nadgledati se oijukati, koketirati nagraisati nagaziti na ini, nastradati naib- kadijin zastupnik u nahiji naka - soboslikar nakomice gurajui, u guvi napuoiti naseliti se, nakupiti se naravni mudrac, filozof

159

naast -naen naesrce - natate natkuiti se nagnuti se, namjestiti se iznad ega navlastitstvo posebnost nazorice drei poizdalje na oku neferijan - obini vojnik, obini graanin, regrut negve okovi, lanci nemo bolest nemonik bolesnik nenapomenjen nespomenut nenavidost mrnja, zavist nepomanj (nepomlji) nemaran, nehajan nitanemanje ipak, unato tomu nito nita nizam redovita turska vojska; vojnik; red, raspored O obeni opi obdan danju obiajan uobiajen, navadan obilije nadgrobni spomenik oblast vlast obno nou obramenica dugaka motka na kojoj se nosi teret, obino posude s vodom ockvrniti oskvrnuti, obeastiti oi -otii odpovijed odgovor oficij- vrsta molitve ogro (na ogroe udariti) borba, okraj (naii na borbu) okonji - okolni okoloep vrsta trave koja se koristi pri aranju okolovina okolnost okrom osim ol, oli ili opaz- panja, nadzor

160

ordija tabor; vojska; gomila, rulja orij - orah oroz- pijetao ostajake stojeke, na brzinu osvaditi optuiti, oklevetali otar oltar otiati - otiavi ot-od otpovijedati odgovarati otvrzi -odbaci P paak krletka za patke paka zatim, ipak palatin kraljev zamjenik pandurija straarska sluba paralaisati - raskidati u komade pedipsati kazniti pilav vrsta istonjakoga riota pilo mokraa; oneiena voda pinez novac pinjatica kotli, loni pisna pjesma plahnut poplaen plastinati padati u krupnim pahuljama, snijeiti plastunica pahuljica snijega pliiv- elav pljesniv prljav, zamazan podlog temelj, postament podlotvo podinjenost, podlonost podor klanac podrug polovica drugoga pogibil opasnost, pogibelj poklam poto, nakon poklisar - poslanik

161

polag pokraj poldne jug ponukovan'je - poticaj ponukovati poticati, nagovarati porat - luka posilimice silom, nasilno poslidak- posljedica, rezultat posvetilite sakrament potezati vagati, biti teak, teiti potisnutje poticaj povladnica pismo kojim se daju ovlasti i povlastice prija djevojaka sprema, dota, miraz prea - urba, hitnja priina uzrok pridobiven pobijeen prilika primjer; slika; usporedba; pria priljubodjevstvo preljub pritio debeo pritreplju- tijete, gaze pro- preko prodivaniti porazgovarati proviziun nagrada proz kroz prtenjaa prtena vrea ili torba prina pijesak, pjeana obala psost- psovka puok-puk purgatori(j) - istilite R Rac pogrdan maarski naziv za Srbina i Hrvata reki rekavi rijeti rei roinstvo rodbina romonisati aptati, uboriti, mrmoriti

162

rupija mletaki dukat, cekin S sabur strpi se sahraniti sauvati sakrament svetinja, sveto otajstvo; crkveni oprost sakrileium svetogre, sakrilegij sandokos vrsta trave koja se koristi za bajanje sandija- probadi, grevi sasnuti sisati, dojiti savardak ubona koliba, kuerak scijeniti smatrati, drati sebini obian, svakidanji sega ovoga seiz - konjuar senet- isprava, dokument serasker vojskovoa serdar glavar, poglavar uope si ovaj siija tuberkuloza, pluna bolest uope, suica sijaset mnogo; neprikladno sikavica korov, iak sikter gubi se, mar van slivar trgovac ljivama slota - grdosija sluiti se dogoditi se smea smutnja, nered snihoditi silaziti sniodei - naovamo sobet gozba; sijelo; vijeanje sokak ulica, uliica sovra trpeza, sinija, okrugli stol za ruavanje spee spavanje stanovito sigurno statua kip

163

stea stojea struka vrsta ogrtaa strunjan otrodlak, ispreden od otre i duge dlake strvni grabeljiv, krvoloan stupa sprava za valjanje sukna subaa nadzornik imanja, gradski nadzornik svetati posveivati svetiti - svetkovati sveudilj uvijek, postojano svjet - savjet svraak vrsta ptice svrha svretak svrhu iznad, zbog, o ara vrsta puke arka vrsta puke edrvan vodoskok, bazen uz damiju za ritualno pranje eh starjeina tekije, derviki prvak eher veliki grad ehislam najstariji muslimanski vjerski dostojanstvenik ehit poginuli borac za vjeru, muenik etka lisica iar korist, dobitak; imetak iju- ijem inik mjera za ito iana kratka puka kolji otoci, otoii obonjiti - zujati, bubnjiti ovran dukat, cekin, zlatnik puga pu tioc itatelj tiste itaste titi itati T

164

tain - obrok, opskrba takojer -takoer tancati- plesati tecivo vrsta streljiva ili oruja tekija dervika nastamba telal javni oglaiva, izvikiva proglasa terduman - prevoditelj tevtilema - oevid, pregled timor visoka kamenita planina tja sve do, ak do tljen uniten, razoren tolikrat toliko puta traga potomstvo, rod tretje tree trijes-grom troljica krpica tuje tue turbe natkrivena grobnica, mauzolej tutunisati duhaniti, puiti U utuglija in pae udanutje dah, nadahnue udilje - odmah ugrivati zagrijavati ukobiti ugatati, navraati ulak -glasonoa, tekli ulema- bogoslovi i pravnici ulisti ui umjeteonstvo - umijee, vjetina ungarski ugarski upenjgati - naslikati uput - odmah usilnik silnik, nasilnik, tiranin usilovati prisiljavati

165

utuglija- paa s visokim oznakama asti utvorno hinjeno, prijevarno uzam uzevi uzami uzevi uzgone initi pogaati se, cjenjkati se uznaice nauznak ugati se zapaliti se uigati paliti V valah Boga mi (zakletva) varovati se uvati se vaka pas velju velim, kaem veri - stihovi veruge lanci vesnuti se pojaviti se, stvoriti se pred kim vie savjet, vijee vilajet pokrajina, podruje; zaviaj vina krivnja viperica zmija otrovnica viita - posjet vlaka dugo drvo koje se izvlai iz ume vlastitstvo osobina, odlika, svojstvo vojno momak, dragi vojska - rat 1. vratolom opasno i strmo mjesto na putu 2. vratolom vrsta trave za bajanje vrijeba stapka na kojoj visi plod, vrije vrndati rovati, prekopavati neije stvari Z zabasati zalutali zajaziti se zatrpati se, napuniti se zakopititi zasnovati, podignuti zametaljka onaj koji zamee igru

166

zatonik zaprisegnuti junak zaet napet zdjetna trudna, nosea zlamenje znak, udo zor sila, muka, tegoba; nasilje zulum nasilje, bezakonje, teror zulumar nasilnik, tiranin alopjev oplakivanje muo, mul aa, kupa