You are on page 1of 18

Miko Ivi mag.phil., mag.relig. miskoivic@yahoo.

com

NAELA KNJIEVNE KRITIKE LJUBORIMA MARAKOVIA

UVOD
Cilj ovoga rada je prikazati osnovna naela kojima se vodio Ljubomir Marakovi pri pisanju svojih kritika. Marakovi, kao strastveni zaljubljenik u kritiku ostavio je za sobom prilian broj radova koji imaju za cilj uvoenje novih snaga u kritiarsku profesiju, te zorno upuivanje na sve zamke i vjetine jednog takvog posla. Budui da je Marakoviev osobni ivot prilino isprepleten s njegovim profesionalnim, a i zato to opetovano upozorava na ulogu samog autora u razumijevanju njegova djela, odluio sam prvi dio ovoga rada posvetiti ivotu i ivotnim okolnostima Ljubomira Marakovia., pri tome ulazei u detalje samo na onim mjestima koja e biti vana za razumijevanje njegove kritike misli. Zbog toga se moda neto i ispustilo ali samo sa namjerom da se ne ulazi u nepotrebno nabacivanje podataka koji e samo razvodniti i odvui od zadane teme, ba kako Marakovi i sugerira. Drugi dio e biti posveen temeljitijoj razradi osnovnih naela kritike kod Marakovia, traei pri tome one ope postavke koje ine Marakovievu kritiku tako posebnom i drugaijom od svih ostalih tadanjeg vremena. Trei dio ima za zadau prikazati neka miljenja izreena o kritiarskom radu Ljubomira Marakovia, pri tome pokazujui obje strane. Te konano na kraju zakljuak kao svojevrsna sinteza svega izreenog na stranicama ovoga rada.

1.LJUBOMIR MARAKOVI
Ljubomir Marakovi roen je 17. lipnja 1887. u Topuskom, djetinstvo provodi u intelektualnom okruenju budui da su mu roditelji bili uitelji, a Silvije Strahimir Kranjevi bijae obiteljski prijatelj, iji e utjecaj na Ljubomira biti velik. Uope, prema Grkevu tekstu, Ljubomir se ranoga djetinstva sjeao kao vrlo sretnog ivotnog razdoblja unato estu pobolijevanju i selidbama1. Ve tijekom kolovanja u travnikoj Nadbiskupskoj velikoj gimnaziji iskazuje knjievniki talent pa je pisao pjesme i drame. Na preporuku Gimnazije Marakovi odlazi 1905. na fakultativno kolovanje u Be, gdje upisuje studij studij germanistike i slavistike, odnosno filozofije te se ukljuuje u rad Hrvatskog katolikog akademskog drutva Hrvatska, koje je bilo sastajalite hrvatskih katolikih studenata u Beu. Vanu ulogu u ivotu Ljubomira Marakovia odigrao je njegov brat Milan, koji ga, osim ukljuivanja u HKAD Hrvatska, upuuje u asopis hrvatske katolike omladine LU, koji je upravo bio u fazi osnivanja. On se odmah ukljuuje u rad Drutva. Dapae, ba on potpisuje proglas u Hrvatskoj Strai Na rad, mladi prijatelji!, kojim obavjeuje javnost o izlaenju LUI i poziva sve, osobito mlade, da je moralno i materijalno podupre 2. Upravo e u asopisu LU, kojega e ureivati etiri godine (1905 1909), Marakovi stei ulogu prvaka nove hrvatske katolike knjievno umjetnike misli. Budui da je bio ozbiljan i marljiv student, ve 1909, 25. lipnja, doktorira iz filozofije disertacijom Jurja Barakovia Vila Slivonka na njemakom jeziku. To je vrijeme kada Marakovi ve stavlja knjievnost i katoliki pokret u sredite svojih preokupacija3. Na hrvatsko slovenskom katolikom akom sastanku, odranom 1907. u Zagrebu, iznosi prvi put javno program hrvatske katolike knjievnosti. Koliko je ozbiljno shvatio taj program i koliko mu je bilo stalo da taj program ne ostane samo mrtvo slovo na papiru jasno pokazuje sljedee godine kada u asopisu LU objavljuje niz lanaka pod nazivom Knjievna razmatranja, koji predstavljaju svojevrstan uvod u programsku knjiicu Nov ivot, objavljenu 1910. godine. Ve tada intenzivno prati knjievne asopise i listove za mlade, upuujui svoje kolege na potrebu akog knjiievnog rada, jednako pisanja umjetnikih djela i kritika4. Nakon uspjeno zavrenog studija vraa se u Travnik, odnosno u Banja Luku gdje radi kao profesor. Marakovia je u to vrijeme muila nostalgija za Zagrebom, kao sreditem
1 2

LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 23. LONAREVI, V. Knjievnost i Hrvatski katoliki pokre, ALFA, Zagreb, 2005., 181. 3 LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 28.
4

LONAREVI, V. Isto, 28.

3 zbivanja, no to ga nije omelo u njegovu profesorskom radu. Slobodno vrijeme koristi kako bi proitao gomilu strane i domae knjievne literature. Budui da je bio dosta irokog duha Marakovi osim lektire, ita razliite kompendije i vodie iz glazbene i likovne umjetnosti, shavaajui sve to kao pripravu za svoj as, koji je slutio, oekivao i elio5. Dakle, to je vrijeme izoliranosti u provinciji Marakovi iskoristio kako bi usavrio i izbrusio svoj genij. eli ostvariti na javi ono to sanja ve neko vrijeme, odnosno svoj asopis koji e ureivati kako eli, a u meuvremenu ureuje dva sveska Hrvatskog katolikog almanaha Nae kolo (1912. i 1914.). Godine 1916. premjeten je u Sarajevo u Ured za izraivanje knjiga za srednje kole pri Zemaljskoj vladi, gdje radi kao referent. Svoj premjeaj u Sarajevo Marakovi teko prima i osjea se, kako kae u jednom pismu svome bivem aku Ivanu Merzu, kao okovani Prometej. Dugotrajna enja za Zagrebom Ljubomira Marakovia ostvaruje se tek 1919. kada je zaslugom msgr. Rittiga imenovan profesorom na zagrebakoj Gornjogradskoj gimnaziji. Dolaskom u Zagreb Marakovi ostvaruje svoju tenju za epicentrom zbivanje te polako poinje njegovo vrijeme koje e se oitovati, uz profesorsku karijeru i ureivanjem Hrvatske Prosvjete. S preuzimanjem mjesta glavnoga urednika Hrvatske Prosvjete 1920. poinje vrijeme najplodnijega rada Ljubomira Marakovia koje e potrajati sve do 1939. kada se list prestaje objavljivati zbog loeg financijskog stanja koje koindicira sa slabim zdravstvenim stanjem glavnog urednika Marakovia. Za vremena NDH a nastavlja svoju profesorsku karijeru, te takoer i dalje pie. Iako za vremena NDH a nije doivio vee poasti, komunistika ga je vlast suspendirala kao profesora. Bijahu to za nj teka i sumorna vremena. Bijahu mu zabranjeni javni nastupi i svaki javni rad, izgubio je posao, dakako i prihode 6. Kao usputnu napomenu stavio bih injenicu kako je presjednik suda asti, koji je odluivao o podobnosti, bio Miroslav Krlea od kojega je Marakovi svojevremeno imao velika oekivanja, ali o tome vie neto kasnije. Svjetlo na kraju tunela pojavilo se za Marakovia u obliku o. Josipa Badalia koji mu, kao direktor Nadbiskupske klasine gimnazije, nudi da profesorsku karijeru nastavi na alati. Tamo je kao profesor radio od 1. rujna 1949. do 31. kolovoza 1952., kada je razrijeen dunosti, no predavao je i nakon umirovljenja sve do 1958.7. ljubomir Marakovi umire 22. veljae 1959. u Zagrebu u 72. godini ivota. Crkva je tada ipak pokazala dsa zna koga je imala, o emu svjedoi da je nadbiskup eper na vijest o njegovoj smrti pismom od 25. veljae, nakon povratka u Zagreb s nekog putovanja, izrazio suut i obavijestio obitelj Rishter da e sutradan vrlo rado otpratiti do groba zemne ostatke uglednoga katolikog radnika i vjernog sina Crkve8.
5 6

LONAREVI, V. Isto, 35. LONAREVI, V. Isto, 46. 7 LONAREVI, V. Isto, 46. 8 LONAREVI, V. Isto, 108 109 110.

2. OSNOVNE POSTAVKE I SHVAANJE KRITIKE KOD LJUBOMIRA MARAKOVIA

Smatram kritiku apsolutno beskorisnom, rekao bih ak tetnom... Kritika je openito miljenje nekog gospodina o nekom djelu9 rijei su to Vincenta D'Indyja, inae i samog strastvenog kritika. Uz ovakva miljenja koja dolaze od samih kritiara nije nikakvo udo da u irim krugovima postoje jo vee predrasude o kritici. Knjievna kritika nije samo kritika djela i pisca, nego i iznoenje i razvijanje ideja10. Uloga kritike nije osuivanje, to bi se dalo izvesti iz grkog korijena rijei, nego je uloga kritike pozitivna, odnosno da isti korov kako bi se pravo cvijee moglo bolje razvijati. Bez kritike ne moe uope biti umjetnikog stvaranja, jer nestaica kritike znai potpuno nezanimanje za umjetnikov rad i za umjetniko stvaranje uope. Ako kritiku ne vre pozvani strunjaci, vri je publika prihvatajui ili odbijajui djelo, i taj stav publike moe da bude daleko neugodniji nego li razboriti, razloeni i dokazima pokrijepljeni sud pozvanoga strunjaka11. Kritiki poziv zahtijeva da u ime ljudsko, intelektualnog i profesionalnog odnosno kritiarskog potenja i temeljitosti tei izgraditi radne postulate i dosljedno ih primjenivati u, moemo u njegovu primjeru rei, gotovo svakodnevnoj praksi12. Temelje tih postulata Marakovi je pronaao u katolikoj estetici. Vrlo vanu ulogu u razvijanju kritike na zasadama katolike estetike dao je Jaka edomil, no Marakovi je taj ija je posebnost u dosljednoj priomjeni tih naela, te izgradnja kritike metode na tim zasadama. Ne zadovoljavajui se osrednjou i povrnou, on je na spomenutoj sintezi estetike i etike upravo minuciozno razradio pretpostavke svojega kritiarskoga rada i postupka, jednako u znanosnoj kao i u umjetnikoj protegi, svjestan njezine slube i njezinih dosega13. Temelje svog knjievno kritiarskog rada Marakovi postavlja ve u svojoj mladosti; u vremenu izmeu 1907. i 1911. Marakovi iznosi sve bitne odrednice svoga budueg knjievno kritikog rada. U predgovoru antologiji Moderni hrvatski pripovjedai rei e da je svoju kritiku metodu razvio u borbi s modernom, dok je kritika naela izbrusioitanjem strane knjievnosti14. Dakle, osnove svoje knjievne kritike Ljubomir Marakovi uspostavlja tijekom svojih studentskih dana u asopisu LU, odnosno u kasnijim danima u Hrvatskoj Strai. Marakovi je zasluan za uspostavljanje kritiko estetikih kriterija katolike knjievnosti.
9

MARAKOVI, Lj. Hrvatska knjievna kritika. Sto godina hrvatske knjievnosti, sv. 5, Minerva, Zagreb, 1935, 5. 10 MARAKOVI, Lj. Hrvatska knjievna kritika, HP, 25/1938, 5/6, 238. 11 MARAKOVI, Lj. Isto, 6 12 LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 164. 13 LONAREVI, V. isto, 164 14 LONAREVI, V. isto, 165.

5 Prije nego to je te kriterije na primjerima pisaca saeo u programskoj knjiici Nov ivot, Marakovi je posebice vaan prinos dao serijom kritiko programskih lanaka Knjievna razmatranja, to izlazie u LUI 1907. 1909.15. Nekoliko je razloga zato Marakovi u asopisu LUI ne provjerava praktino ono to je ve teorijski postavio, odnosno zato jo ne pie kritike samih knjievnih djela. Prije svega, imao je posla meu samim katolicima: uvjeriti ih da je etika kritika jednostrana i nedovoljna, da joj se ima pridruiti autonomna estetika prosudba. K tome, jo nije bilo prikladnog prostora za sustavan kritiki rad 16. Prvi pravi kritiki rad o nekom knjievnom djelu Marakovi objavljuje tek 1913. u LUI o Huysmanovu romanu La Cathdrale, no tek e sa utemeljenjem Hrvatske Prosvjete Marakovi pokazati sav rasko svoga kritiarskog genija. A kada godine 1920. preuzme knjievni list (list je Hrvatska Prosvjeta prim. M.I.), poinje u pravom smislu njegovo dvadesetogodinje najplodnije stvaralako razdoblje, u kojemu e pratiti u prvom redu hrvatsku, ali i slovensku, srpsku i drugu vaniju stranu knjievnu proizvodnju, osobito francusku17. Marakovi godine 1905. u asopicu LU postavlja visoke kriterije za kritiara, a samim time i sebi. Kritiar dakako mora biti veoma dobro naobraen, to se knjievnosti tie: povijest knjievnosti, pa knjievnost sama , ne samo naa, nego takoer znamenitija djela stranih knjievnosti, za tim savremena knjievnost, pa osobito kritiarska djela kao essayi, knjievne studije i dr. moraju mu biti dobro poznata (LU, I/1905 1906, 1,5)18. Osim toga Marakoviu je posve jasno da samo tekim radom, koji se mora odlikovati dobrim, nepristranim i dostojnim namjerama , se moe postati dobrim kritiarem. Za vrijeme studija Marakovi objavljuje tri lanka vezana uz vanost kritiarskog rada: Literarni rad hrvatskih srednjokolskih aka (1905.); Moji ideali (1905); K srednjokolskoj literarnoj organizaciji (1907); sva ova tri lanka su objavljenja u asopisu LU. Nedugo nakon zavretka studija izdaje lanak Knjievno pitanje (1910.) u asopisu Hrvatska Straa, koji sa tri gore navedena moemo svrstati pod zajedniki nazivniuk ranog, tek nastajueg temelja knjievne kritike Ljubomira Marakovia. U tu prvu fazu svakako treba ubrojiti i seriju lanaka Knjievna razmatranja, odnosno programsku knjiicu Nov ivot. Marakovi u godinama poslije zavretka studija zaglavljuje u provinciji (itaj: Bosni) i njegov proboj u prvu ligu knjievne kritike je privremeno zaustavljen, kao to je pokazano u prethodnom poglavlju, to ne ometa Marakovia u njegovom daljnjem razvoju, u mladosti zadanih, ideala. Druga dekada XX. stoljea obiljeena je raznim sukobima, uz to to traje prvi svjetski rat, na intelektualnoj sceni jo uvijek postoje previranja izmeu mladih i starih, dolazi do
15 16

LONAREVI, V. Knjievnost i Hrvatski katoliki pokret, ALFA, Zagreb, 2005., 227 - 228 LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 165. 17 LONAREVI, V. Isto, 166. 18 LONAREVI, V. Isto, 166.

6 odvajanja Kola krvatskih knjievnika od Drutva hrvatskih knjievnika, prijepori izmeu asopisa Savremenik i novo osnovanog lista Hrvatska Prosvjeta. Kritika je pak kao i cijela knjievna (i politika) scena prilino kaotina. Mato je jo tu kao najsnanija knjievna linost, s mnotvom inferiornih epigona, koji nastavljaju matoevtinu; Marjanovi i erina monarsi i diktatori prolaznih knjievnih listova, koji tjeraju socijalni realizam i sve vie jugonacionalizam; Livadi forsira u Savremeniku artizam bez spone; braa imi, Krlea i Donadinija jo nema19. Marakovi u takvoj konstalaciji snaga ne ulazi u sukobe, nego se neopazice, jo uvijek gradei svoj program, ulja na knjievnu scenu. Budui je jo mlad, neafirmiran njegovi lanci, kao i Nov ivot, nemaju pravog odjeka meu knjievnom elitom. Tek Oskar Drr bit e potkraj istoga godita Savremenika gotoivo posprdan kritici njegove knjige Nov ivot. No Marakovia to nije preplailo. On je jo u svojopj osamnaestoj zacrtao put kojim e ii, u meuvremenu ga samo jasnije odreujui20.

2.1. Kritiki klju Markovi svoju sintezu istine, dobrote i ljepote oblikuje u kritiki klju u Mahnievoj Hrvatskoj Strai, katolikom glasilu koje je u svojoj kritici literature bilo lieno estetike vjerodostojnsti pod utjecajem idejno moralizatorskog pristupa. Godine 1911. u seriji lanaka Knjievna smotra postavlja osnovna naela kritikog rada21. Marakovi priznaje ulogu koju je Hrvatska Straa (asopis) odigrala u postavljanju temelja sustavne katolike kritike, no istovremeno kritizira nain na koji su te kritike bile raene. No ta kritika ne bjee knjievna nego filozofska i to napose etika (HS(), IX/1911, 50)22. Za Marakovia takva jednostrana kritika je imala svoje dobre i loe strane. Dobru stranu nalazi u tome to je preporuivala pojedine knjige mladima. No kada su se te kritike usmjerile prema stvaralakim duhovima, produktivnim pjesnicima, kojima se za pravo kao takovima nisu mogle biti namijenjene, i tad se pokazae zle posljedice jednostranosti. Na jednoj strani nastupila je ... potpuna desorijentacija i potitenost jer su oni literarni kumiri, koje je mlade bezuvjetnim udivljenjem promatrala, da, oboavala, (kao, Kranjevi, Tresi Pavii itd.) bili oboreni u prah i lieni svakog autoriteta; ova ih je kritika liila konkretnih ideala i umjetnikih zadaa, koje su im nalagali ideali, a nije im pruila nikakvu pozitivnu ottetu za ono to im je oduzela(HS(), IX/1911, 5119 20

LONAREVI, V. Isto, 167. LONAREVI, V. Isto, 168. 21 LONAREVI, V. isto, 169. 22 Isto.

7 52)23. Marakovi ide tako daleko da osuuje Hrvatsku Strau da daje samo etike sudove o podobnosti nekog djela, a estetiki sud preputa drugima, a drugi bijahu modernistika ili polumodernistika strana. Ovakav radikalan sud o svojima je bilo izazivanje oluje, koja ga mimoila to zbog injenice da su udarce namijenjene njemu primili drugi, a to zbog nevjerice ili zbog toga to se jednostavno nisu snali. Kako je za umjetniko znaenje knjievnoga djela presudno mjerilo poetika i pjesniko nadahnue jasno je kako kranska etika ne moe zamijeniti, odnosno navoditi estetiku prosudbu. Potrebna je dakle kranska estetika, potreban je literarni kritiar kojeg jo nema koji e estetiku prosudbu knjievnih djela dati na temelju postulata kranske estetike: jedinstva istine, dobrote i ljepote, uz potivanje njihove autonomnosti24. Marakovi dijeli kritiku na tri grane: negativnu, pozitivnu te stvaralaku. Svaka od tih grana kritike stoji zasebno i samostalno, no budui da je svaka od njih jednostrana tek zdruene imaju pravu vrijednost. Negativna kritika, kao najneznatnija po svojoj vrijednosti, sastoji se u tome da se upozori ili pokae na umjetnike pogrjeke s nekog opeg stajalita, pritom ne vodei rauna kako je dolo do tih pogrjeki, odnosno kako bi se dale sanirati. Kao primjer takve kritike Marakovi navodi kritike Kranjevia i Tresi Paviia koje su se prosuivale samo na osnovu metafizikih i etikih ideja koje je pisac iznio, bez propitivanja kako je do njih doao. Pozitivna kritika predstavlja drugi stupanj, odnosno osim to izlae djelo i pogrjeke, pokuava objasniti djelo i njegov postupak. Tu je uloga kritika da se uivi u samu umjetnikovu osobu i djelo te pokazuje da li je diosta postigao ono, to je on (t.j. umjetnik) htio da postigne, i kako bi to ispravljajui dosadanje svoje nedostatke mogao postii (HS() IX/1911, 54)25. Kao vrhunac kritike stoji stvaralaka kritika. Iako ovaj termin koristi i Rikard Kralik ipak je Marakovi taj koji je zasluan za potpuno odreenje ovoga pojma. Marakovi tu pristaje uz Milana Marjanovia koji dri kako kritik ima ulogu literarnog mentora. No Marakovi ide i dalje od Marjanovia i inih pa se pita to je to kritiara nuka na tu ulogu. Po mome je mijenju oavako: kritiar prouivi temeljito razvoj svjetske knjievnosti i domae prilike, upozna, kojim bi putem imala teiti naa knjievnost, da se dovine vrhunca, koji i kakav joj prema prilikama mogu. Na toj osnovi stvori idelanu sliku klasinog cvata knjievnosti, i njegov se daljnji kritiki rad sastoji u tome , da djela, koja ocjenjuje, sravnjuje s onom idealnom slikom, te ih
23

Isto. LONAREVI, V. isto, 170. LONAREVI, V. Isto, 171.

24 25

8 privodi k njoj uzagajajui u pjesnika one sposobnosti koje odgovarajutenji za onim idealnim procvatom. (...) Nema li pjesnik onih visokih sposobnosti i nije li odgoj vie mogu (n. pr. kod mrtvih pjesnika), tad je kritiar duan upozoriti, da njegov rad ima u sebi neku vrijednost, ali da se ta vrijednost mora procijeniti dolino prema onoj idealnoj slici, kojoj pjesnik nije udovoljio (HS() IX/1911, 55)26. Tu Marakovi razlikuje i tri vrste kritiara: kritiar predvoditelj: odreuje vrhunce knjievnosti kritiar uzgaja: tim vrhuncima privodi umjetnike kritiar posrednik: ocjenjuje rad u odnosu na postavljenu idealnu sliku.

Ovu vrstu kritike Marakovi naziva stvaralakom jer za cilj ima stvaranje idealne slike klasinog cvata knjievnosti, a da bi se to postiglo uz knjievnost potrebna je i inuicija. Odjeljak Osnovna naela kritikog rada pomae nam u razumijevanju stvaralakog kritikog pristupa knjievnosti, odnosno idealistikih ciljeva kritike, ali predstavlja i duboko vrelo za razumijevanje metode njegova kritikog rada. Marakovi ve u ovoj fazi ima jasno definirane kljune toke kritike, koje e kasnijim radom upotpuniti i razraditi do tanina. Ta uloga moe se razvrstati u est toaka: 1) Predvoenje (stvaranjepretpostavki za idealan cvat knjievnosti) i uzgajanje knjievnosti (prepoznati talenat i afirmirati ga); 2) Jezino stilska i tematsko motivska ocjena djela; 3) Idejno etika ocjena djela - traenje istine; 4) Posredovati knjievno djelo itatelju (publici) i odgajati ga za itanje dobre literature; 5) Uglaviti i iznijeti programske zamisli i teorijske zasade; 6) Pomoi u odreivanju i stvaranju knjievnih epoha.27 2.2. Kritika kao umjetnost i potraga za genijem Kritika treba da je i sama umjetniko djelo. Ona treba da je i izraajem istanana i oblikom mnogostrana. I nije stoga udo to meu kriticima esto vidimo toliko umjetnika stvaraoca.(...) Vraz je i pjesnik i kritik, enoa, Markovi, Mileti, Mato, Petravi, Nazor, Nehajev, Krlea u tome vsu mu frugovi. U drugu ruku, pisci kao Veber, Lunaek, Marjanovi, ljudi kojih nadarenost nesumnjivo na strani kritike, radili si i stvaralaki, makar i s manjim

26 27

LONAREVI, V. Isto, 171 172. LONAREVI, V. Isto, 172 173.

9 uspjehom28. Takvu misao koja proglaava kritika umjetnikom prvi u hrvatskoj kritici iznosi A. G. Mato no Marakovi je taj koji ju dalje razvija i postavlja kao pravilo. Samo takva kritika, koja je i sama umjetnost, moe biti u punom smislu predvoditeljska, ozbiljna, struna, istinoljubiva, odgojno korisna29. Marakovi zahtijeva da se kritiarskim radom profesionalno bave samo strunjaci. U ovom sluaju ne moe da bude strunjak t. j. valjan kritik, tko sam nema ne samo naunjake ozbiljnosti, nego i izvjesne srodnosti s umjetnikim genijem koji ima da procijeni: inspiracije, intuicije, vjetine rijei i snage izraaja, jer njegov sud ima da kazuje ne samo piscu stupanj njegova uspona, nego i da uvodi itaoca u carstvo pieva duha30. Za Marakovia je posve jasno da je kritika, i kad postigne razinu umjetnosti jo uvijek samo u slubi knjienosti, odnosno umjetnosti. Iako se Marakovi sustavno javlja u kritici tek od 1920. i u radovima prije toga moi e se jasno oditati njegova tenja da nae pisca to e se uklopiti u njegovu sliku idealnog klasinog cvata knjievnosti, pisca koji e najaviti taj dugo ekani nov ivot u duhu pomlaenog kranstva31. Tenja Ljubomira Marakovia za genijem javlja se ve 1913. u radu o Huysmansu, odnosno 1914. prikazom Nazorovih Novih pjesama u Hrvatskoj Prosvjeti. Veliku ulogu u radu kritiara Marakovi pridaje i slabijim djelima bez kojih kritiar ne moe imati kristalno jasnu sliku. itav kritiki rad Marakovia ima obiljeje traganja za jednim genijem koji e u sebi uspjeti ostvariti ideal kranskog knjievnog cvata. Traganjem za suvremenim Danteom Marakovi e postaviti visoke kriterije za jedno vrijeme koje vie ne odie takvim uzvienim perspektivama. Zadrhtat e Marakovi kada se pojavi sjajni meteor Krlea u njemu je bilo te grandioznosti, ali je sve zavrilo u bezutjenom i bezizglednom pesimizmu, daleko od besmrtnih perspektiva; zatitrat e i na nekoja Nazorova i Koutikina djela, na Budakovo Ognjite, oduevit e ga Vuci Nehajeva... Bijahu to znaci nade32. Zbilja su to bili znaci nade, ali ta se nada nikada nije ostvarila. U starosti, kada su bjesnile neke nove povijesne okolnosti vraa se u prolost kako bi u Preradoviu i Mauraniu tragao za svojim klasinim idealom. Budui je kritiku shvaao ne smo kao umjetnost ve i kao znanost Marakovi je zahtjevao da se kritik odnosi prema talentu s respektom i da ga pokua afirmirati, upravo onako kako
28

MARAKOVI, Lj. Hrvatska knjievna kritika. Sto godina hrvatske knjievnosti, sv. 5, Minerva, Zagreb, 1935, 7 8. 29 LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 174. 30 MARAKOVI, Lj. Hrvatska knjievna kritika. Sto godina hrvatske knjievnosti, sv. 5, Minerva, Zagreb, 1935, 7 31 LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 176. 32 LONAREVI, V. Isto, 178.

10 znanstvenik u laboratoriju se odnosi prema teoriji koju pokuava provjeriti kako bi njome dao vaan doprinos cjelokupnom ovjeanstvu. Ovakav humanistiki stav daje nam za pravo da konstatiramo kako je uloga kritike za Marakovia u tome da pomae umjetnosti u njenom uzdizanju, odnosno kako kae sam Marakovi u lanku Knjievni prikaz (Metodska uputa za rad) objavljenom u asopisu LU: Kritika treba da gradi, a ne da razgrauje33. Ovakvim stavom Marakovi stoji izmeu dvije krajnosti tadanjeg poimanja kritike, na jednoj strani je Mato sa svojim nemilosrdnim i bespotednim kritikama, koje grubo reeno ubijaju svaku volju za nove pjesnike pobude, odnosno na drugoj strani Tin Ujevi koji precjenjuje djela mladih pjesnika, tj. koji ih uzdie u zvijezde. Tu uzgojnu, a ujedno i predvodnu, gotovo pastirsku ulogu kritike naglaavao je od poetka. Tako ve godine 1905. u lanku Literarni rad srednjokolskih aka trai od kritika da pjesnika s krivog puta povrati, izgradi i usavri. To ponavlja i 1911. u svom teorijskom radu Knjievna smotra zahtjevom da se uzgojno djeluje na pjesniki rad. Razvidno je dakle kako se odgojna uloga kritike ne moe iscrpsti britkom osudom loeg djela niti pak popustljivou dilentizmu34. Tenja za otkrivanjem i uvanjem talenta te istovremeno potreba za objektivnou i dosljednou dovode kritika do jedne vrlo riskantne situacije da zapostavi objektivnost i dosljednost svoje kritike misli u svrhu ouvanja talenta. 2.3. Temelji objektivne kritike Kako bi shvatili koji su kriteriji objektivne kritike moramo se na ovome mjestu detaljnije posvetiti Marakovievu lanku Knjievni prikaz (Metodska uputa za rad) objavljenom u asopisu LU. Budui je glavna svrha ovoga lanka uputiti nove, mlade snage kritike u temeljne postavke objektivne kritike, on e nam biti vrlo koristan u upoznanjavu temelja objektivne kritike. Meu najee sastavke u akim drutvima pripada knjievni prikaz. aci vole da kritikuju, da sebi daju rauna o onom, to su itali, to izgrauje njihovu unutarnju linost, a to i stvarno obogauje njihovo znanje35. Marakovi upozorava na injenicu da se esto knjievni prikaz otme pievoj kontroli, odnosno da postane samo skup tehnikih izraza koji su i krivo upotrebljeni. Razlog ovakvog ponaanja Marakovi vidi u razmetanju talentom iz pukog temperamenta, a rjeenje vidi u vanjskoj, odnosno unutarnjoj disciplini. To e biti samo onda,
33 34

MARKOVI, Lj. Knjievni prikaz (Metodska uputa za rad), LU, 22/1926 1927, 14 15, 261. LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 179. 35 MARKOVI, Lj. Knjievni prikaz (Metodska uputa za rad), LU, 22/1926 1927, 14 15, 259.

11 ako se strpljivo i ustrajno priuimo, da predmet svoga knjievnog prikaza bezuslovno podvrgnemo minucioznoj detajnoj analizi, koja e nas uvati od jednostranosti i zastranjivanja36. Zbog tog razloga Marakovi iznosi shemu za izradu solidnog i potpunog knjievnog prikaza. Ta shema je sadrana od sedam elemenata: biografija; pregled djela; sadraj; idejni sadraj; vanjska forma; opa ocjena te pieva linost. Biografija ne smije biti samo turi podaci o pievu ivotu, ve mora imati i pgled na krajeve u kojima je ivio, na prilike pod kojima je stvarao. Ako ima djela, koja sama osvjetljuju pievu biografiju, dobro je da ih upletemo u biografiju37. Kao primjer Marakovi uzima Markovievo djelo Dom i Svijet, gdje je oito da Brunina inovnika karijera predstavlja svojevrsnu analogiju sa samim Markoviem, odnosno opis Brunove rodne kue asocira na piev rodni zaviaj. Pregled djela treba pronai princip, po kojima se mogu pieva djela pregledno podijeliti, tako da u tome ve imamo neki klju njihova znaenja38. Prije svega ta podjela ide po knjievnim vrstama, dakle odjeliti liriku, epiku i dramu; tek nakon te osnovne podjele moe se ui u specifinije podjele, odnosno po idejama (optimistine, pesimistike, filozofske, religiozne, socijalne,..) ili po sadraju koji prikazuju (povijesni, regionalni, globalni, ...). Marakovi kao primjer uzima enoine romane koji su povijesni ili socijalni, odnosno Kozareve pripovijetke koje odlikuju socijalnbe i psiholoke teme. Treba paziti na to, da je princip podjele faktino iscrpljiv, t. j. takav, da se djela, po njemu lijepo i potpuno ralanjuju u pregledne grupe, a ne na pr. da u jednoj bude samo jedno djelo, a u drugoj sva ostala, ili da nakon podjele ostane jo djela, s kojima ne znamo, ta da ponemo39. Sadraj prikaz sadraja Marakovi dijeli u tri skupine kako bi se i na taj nain dobilo na preglednosti i cjelovistosti u shvaanju djela. Kao polazna toka posluit e razrada glavne i sporednih radnji kako bi se ulo u okvire samog djela. Realistinost djela se provjerava kroz vjerodostojnost atmosfere u koju nas pisac eli uputiti. Da bismo to ocijenili moramo postaviti i neke kriterije a to se postizava t. zv. Realistikim detaljem, koji sadri: a) vanjski opis lica, njihove nonje, oruja, zvanja, stalee itd. b) crtanje zgrada, soba, pokustva, prirode, obiaja itd. c) nain govora lica, koko odgovara njihovu drutvenom poloaju, obrazovanju, duevnom raspoloenju i vremenu (...)

36 37

Isto. Isto. 38 Isto. 39 Isto.

12 d) prikazivanje odlunih socijalnih faktora: ulogu, koju igra u ljudskom drutvu novac, zdravlje ili bolest, ekonomski izvori itd.40. Takoer, veliku panju treba otvoriti i psiholokoj karakterizaciji likova, tj. obratiti panju na eventualni razvoj miljenja i promjene ponaanja. Idejni sadraj ima za cilj prosuditi to je pisac svojim djelom elio kazati. Treba voditi rauna da li je djelo pisano objektivno ili subjektivno. Kako je djelo pisano u subjektivnoj formi moramo potraiti onaj lik koji je nosilac pievih ideja i simpatija. U ovom dijelu prikaza moramo se izjasniti o slaganju ili neslaganju s pievim ideajama. Vanjska forma glavne premise vanjske forme su kompozicija, stilistinost, jezik te kompozicija. Kompozicija (odnos dijelova meu sobom i prema cjelini, odnos cjeline prema ideji, odnos stvarnog sadraja prema formi); stil: patetian, sentimentalan, intiman, idealistian, realistian, naturalistian itd.; ritam govora, frazeologija, boja i pravilnost jezika41. Kategorizacija ima cilj svrstati dotino djelo i njemu odgovarajuu kategoriju te ustanoviti u kojoj se mjeri djelo uklapa u pojedinu kategoriju i zato. Opa ocjena ima cilj dati validnu ocjenu vrijednosti djela objektivno izlaui ono to je u njemu najbolj a to najslabije. ta je ovaj pisac svojim djelom privrijedio literaturi t.j. ta je dao knjievnosti, ega prije njega nije nitko dao: novu knjievnu vrstu, ili novu tehniku, nov stil ili je stvarno proirio podruje knjievnosti (obraujui po prvi put jedan na kraj, ili jedan problem itd.)42. Panju, takoer , treba skrenuti na njegov odnos prema knjievnost, njegovom poloaju u knjievnosti ali i opem ivotu te koja su njegova djela trajnije vrijednosti. Pieva linost iako je pieva osobnost prisutna na neki nain u svakom elementu, ipak treba sagledati pisca kao ovjeka i staraoca. Marakovi pri tome misli na njegov temperament i karakter, njegov nain ivota i miljenja, a naroito njegov odnos prema osnovnim pitanjima ivota i svijeta (njegova vjera i filosofija) kako izlazi iz njegova djela i kako utjee na nj. Kod toga je jasno, da rasa (narodnost) kojoj pripada i etika u kojoj ivi, sa svojim naroitim nazorima snano utjee na formiranje njegove unutranjosti43. Marakoviu je jasno da navedeni elementi nisu ablona po kojoj mora biti izraen svaki knjievni prikaz, ali predstavljaju, u najmanju ruku, izvrsnu predradnju za stvaranje valjane sinteze. Zato i postavlja, pouen dugim radnim iskustvom, tri osnovna postulata objektivne kritike: 1. respekt prema talentu, 2. lojalnost prema piscu i djelu, 3. ljubav prema ovjeku, koji

40

Isto. 260. Isto, 260. 42 Isto, 260. 43 Isto, 260.


41

13 istinski tei za viim ciljevima, pa makar bio i protivnog uvjerenja44. Specifina je dakako upravo trea toka ovih pravila, sasvim subjektivna, no upravo ona po kojoj kritika, proizavi iz cjeline njegova kranskog svjetonazora, postaje ne samo stvar knjievnosti, nego i apostolata kranskog morala u svijetu, i koja je uinila da Marakovi ne samo ne bude kritar terminator, ni hladni sudac, za to je imao potencijalno razornu znanstvenu spremu, ve da bude jedan od malobrojnih koji e ispred svih injenica uoiti ovjeka, i to ovjeka koji luta i toplina nae rijei moda e za nj znaiti neslueno svjetlo (LU, 22/1926 1927, 14 15, 261), ali koji sem, unato tomu, nee izgubiti u naivnosti i sentimentalnosti45. U nizu lanaka Analiza knjievnog djela Marakovi iznosi smjernice, prvenstveno namijenjene mladim kritiarima, koje imaju cilj dati tonu i potpunu analizu, odnosno kritiku ocjenu knjievnog djela. U svrhu lakeg shvaanja elemenata pripovjedakih tehnika, odnosno njihovog meusobnog ispreplitanja, Marakovi tumai i znaenje naracije, deskripcije i diskursa kao triju pripovjedakih tehnika. Kad je rije o naraciji, naglasit e prije svega vanost dobroga poznavanja sadraja djela i likova glavih junaka, potom smisao da se uoi znaenje epizode u odnosu na smisao cjeline kao i dosljednost i jasnoa u crtanju karaktera46. Upravo naracija predstavlja temelj svakoj sljedeoj fazi kritike, jer kako kae Marakovi u jednoj kazalinoj kritici: Drim da je ne samo neophodno potrebno, nego vrlo korisno za kritiku da se u njoj nastoji ispripovjedati sadraj djela. Po tome moe i pisac kontrolirati kritiara, da li je uviek tono shvatio vezu i smisao zbivanja, a u drugu ruku moe izpitati sama sebe nije li i sam pridonio tome da se kritika ne snalazi u njegovu sadraju (Nagraeno dramsko djelo. Petra Rue Leonije Petelinove, Spremnost, II/1943, 72, 12.)47. Marakovi kao kriterije ocjenjivanja deskripcije navodi sljedee parametre: jasnoa, potpunost, slikovitost, vjernost u doaravanju vremena, prostora, likova, odnosno lokalne i historijske atmosfere. Napkon, kao kriterije za ocjenu diskursa navest e obrazloenost, uzrono posljedinu povezanost (logiku) i dijaloginost kao dinamiku raspravljanja48. Vano mjesto u razumijavanju Marakovieve kritike zauzimaju i tri lanka Upute za izradu knjievnog prikaza objavljene u LUI 1938 1939. U njima donosi elemente za stvaranje konanog suda o piscu, odnosno o djelu. Marakovi postavlja kao imperativ dokaz koji e potkrijepiti konani kritiki sud jer kritiki sud koje svoje uporite ima u nekom neoborivom dokazu je zaista pravi kritiki sud. Ba u tome lei obmana: pisac kritik svijestan
44 45

Isto, 261. LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003., 181. 46 Isto, 182. 47 Isto. 182. 48 Isto, 182.

14 je vie ili manje, da e mu se ba zato smjesta povjerovati, to toboe s takvom sigurnou izrie svoje sudove, pa se i ne brine da ih svjesnom analizom provjeri. Na taj nain esto su kritici koji imaju sugestivan stil, zaveli itaoce generacije na povrno i netono suenje o pojedinom djelu ili piscima (LU, XXXIV/1938 1939, 1, 6)49. Simpatija, odnosno antipatija prema odreenom piscu ili stilu predstavlja jo jednu zamku u koju kritik moe upasti te tako djelovati u svom profesionalnom radu voen emocijama. Sljedei element pri pravljenju ispravnog suda jest ukus, koji se, osim pretpostavke da je uroen, mora vjebati prouavanjem onih djela koja su priznata kao najbolja i koja predstavljaju nepresuni izvor uvijek novih umjetniko ivotnih saznanja. I kad je rije o ukusu Marakovi upozorava da se ne smije ii u cjepidlaenje nego treba razmiljati o cjelini. Sljedei skup preduvjeta svrstao je pod zajedniki podnaslov Odgoj linosti50. Tu prije svega treba biti jasno to elimo rei o predmetu obrade. Da bismo ispunili ovaj preduvjet, moramo uz izvrsno poznavanje same materije imati dobro izgraenu razliku dobra i zla, kako bi dali i etiki sud s ciljem upotpunjenja, odnosno cjelokupnosti kritike. Zavrni tri dio lanka usmjerava se prema tome kako navedene uvjete ujediniti u pregledan i zanimljiv sud. Dobra intonacija, koja proizlazi iz onoga to je najkarakteristinije za djelo ili pisca, razlae dalje, vezat e itateljevo zanimanje za na sud 51. Tek kad je to postignuto kritiar moe poeti iznositi svoju analizu, zaustavljajui se pritom kod onih elemenata koji zorno prikazuju pievu posebnost, ali pritom paziti da ne izgubimo jasnou i cjelovitost razlaganja.

3.MILJENJA MARAKOVIA

DRUGIH

KRITIARA

RADU

LJUBOMIRA

Jednu od najtonijih ocjena rada Ljubomira Marakovia dat e Mate Ujevi, koji se divi irini, mirnoi i tonosti njegove kritike misli. Ujevi prije svega cijeni Marakovia zbog njegova objektivnog ocjenjivanja umjetnikih, odnosno moralno estetikih osobina pojedinog djela. Prema miljenju Mate Ujevia, Marakovi svako djelo tretira jednako bez obzira kakvoj i kojoj vrsti knjievnosti dotino djelo pripada. Upravo takvim otvorenim stavom Marakovi je u stanju tragati za idejnim znaajkama samog djela, tj. autora. Slina je Ujevievoj i Grmovieva prosudba: Iz njegovih ocjena pojedinih djela izbija ne samo njegovo poznavanje predmeta, o kojem pie, ve pronicavost, kojom odkriva one najsitnije stvarice, koje drugima ostaju neopaene, a koje ipak djelu daju onu dra i toplinu izdiui ga iznad razine (Grmovi, Viktor.
49 50

Isto, 183. Isto, 184. 51 Isto, 185.

15 Knjievno znaenje dra. Lj. Marakovia. Obitelj, 16/1944, 21/24, 264)52. Za Grmovia Marakovieve kritike nisu suhoparne, naprotiv, Grmovi opisuje te kritike tako ive da iz nje iskau pojedini dogaaji i likovi. Marakovi je, kako to iznosi Bodgan Radica, uzdigao kritiku na jednu ivotnu razinu koja nije vie samo ocjena i prikaz umjetnikog djela ve i zasebna umjetnost. Bogdan Radica napominje kako su Marakovieva metafizika uvjerenja odavno definirana, ipak, upozorava Radica, to nije utjecalo na donoenje istog i nezavisnog suda. Pozitivne ocjene o Marakoviu o Marakovievu radu dali su, uz istomiljenike, i Gvozdenovi 1970. u Maruliu, odnosno 1987. Sekara. I nakon 1945. s promjenom sistema i problemom podobnosti Marakovieva kvaliteta kao kritika ostalo je neupitana. Kao primjer za to uzmimo miljenja Petra Laste i Miroslava Vaupotia objavljena 1966., odnosno 1965. Petar Lasta, inae prijeratni lektor u Hrvatskom narodnom kazalitu i kao takav je imao dobar uvid u kritiki rad Lj. Marakovia, 1966. u Hrvatskoj knjievnoj kritici odaje poast Marakoviu zbog njegove irine i erudicije. On je zahvaao cijelo jezino podruje, i srpsko i hrvatsko te prati zbivanja i u stranoj knjievnosti; mirnou, tonost i jasnou - predmete svoga razmatranja obuhvaa paljivo, znalaki ulazi u struturu djela, daje uspjele karakterizacije autorove linosti, te stlistinost - stil mu je sadrajan, ima esejistike kvalitete (Lasta, Petar. Hrvatska knjievna kritika Sv. IX, Zagreb, 1966, 11)53. Miroslav Vaupoti dijeli slino miljenje. Vaupoti prigovara Marakoviu naputanje tolerantne artistine linije, no istodobno mu priznaje tolerantnost prema umjetnikim kvalitetama pisaca koji, kako kae sam Vaupoti ne pripadaju,..., katolikom taboru (Panorama hrvatske knjievnosti XX. stoljea, Stvarnost, 1965, 805)54. Vaupoti istie, kao i Lasta godinu dana kasnije, kako je Marakovi bio jedini kritik toga vremena koji je sustavno pratio i hrvatsku, srpsku, odnosno svjetsku knjievnost. U istoj knjizi, dakle Panorami hrvatske knjievnosti XX. stoljea, u kojoj je objavljeno ovakvo Vaupotievo pozitivno miljenjed o Marakoviu nalazi se jedan dijametralno suprotan tekst o Marakoviu od strane Vlatka Pavletia. U svega tri retka Pavleti potpuno negira Marakovievu kvalitetu, priznajui mu tek pokuaj uvoenja metodinosti u domau kritiku. Pavleti kae: Opus ovog kritiara - klerikalca(!) - nema potrebnu knjievnu vrijednost da bismo u njemu traili antologijski primjer kritikog izraza (Panorama hrvatske knjievnosti XX. stoljea, Stvarnost, 1965, 805)55. Ovakav stav Vlatka Pavletia oslanja se na miljenje
52 53

Isto, 186. Isto, 187. 54 Isto, 187. 55 Isto. 187.

16 Novaka Simia o Lj. Marakoviu objavljenom 1930. u Knjievniku. Simi opisuje Marakovia kao tek jednog od mnogih kritiara iji rad robuje odreenim ablonama i shemama. Na tim zasadama zasnovano Pavletievo miljenje je zanimljivo i zauujue, to vie to ak ime Vueti u svom ideoloki optereenu pregledu Hrvatska knjievnost 1914. 1941. svojevrsnoj apologetica krleiana naao razloga rei da Marakovi nije bio kritik slijep za knjievne vrijednosti56. Miljenja poput Pavletieva i Simieva ostali su u manjini jer kada govorimo o radu Ljubomira Marakovia kao kritiara moramo govoriti o kritiaru najveih vrijednosti, iju sjajnu zvijezdu nikakvi ideoloki reimi ne mogu ugasiti.

ZAKLJUAK
Kao zakljuak upotrijebio bih dva elementa pravljenja knjievnog prikaza koje Marakovi iznosi u svom lanku Knjievni prikaz (Metodska uputa za rad), a ta dva elementa su opa ocjena i pieva (u ovom sluaju kritiareva) linost. Opa ocjena? Opa ocjena Marakovieva rada najbolje se vidi iz pera drugih kritiara koji su pisali o njegovu radu, i koji mu priznaju i u jednom sistemu za koji Marakovi nije bio podoban (bar je tako Krlea i njegov sud asti odluio) njegovu kvalitetu i uvoenje reda i objektivnosti u hrvatsku kritiku misao. Kao najbolju stvar u Marakovievu radu izdvojio bih njegov objektivni pristup djelu, bez obzira da li se radilo o Krlei, Nazoru ili Lendiu. Tu svakako valja istaknuti i njegovu brigu oko buduih narataja kritika, kojima dosta esto kroz lanke daje smjernice kako bi se razvili u objektivne kritike koji e biti voeni umjetnikim arom a ne emocijama. Pieva (kritiareva) linost?
56

Isto. 188.

17 Iako je o samom Marakovievu ivotu bilo govora u prvom dijelu ovoga rada jasno je kako je njegova osobnost prisutna u svakoj njegovoj reenici koja je tu navedena, odnosno kako se ne moe govoriti odvojeno o njegovom ivotu i njegovu radu jer je tu posrijedi jedna simbioza, koja je neraskidiva. Marakovievo shvaanje svijeta i njegovo unutarnje stanje duha, izraeno izrazitim kranstvom, donosi jednu novu dimenziju u tadanju kritiku, no ne samo u kritiku nego i u cijeli katoliko knjievni pokret. Na kraju jo bi jednom citirao Marakovia koji kae kako kritika treba da gradi, a ne da razgrauje57, i smatram da ta reenica predstavlja osnovu svih naela knjievne kritike Ljubomira Marakovia.

BIBLIOGRAFIJA
LONAREVI, V. Knjievnost i Hrvatski katoliki pokre, ALFA, Zagreb, 2005. LONAREVI, V. LUI Ljubomira Marakovia, FTI, Zagreb, 2003 MARAKOVI, Lj. Hrvatska knjievna kritika. u: Sto godina hrvatske knjievnosti, sv. 5, Minerva, Zagreb, 1935., MARAKOVI, Lj. Hrvatska knjievna kritika, HP, 25/1938, 5/6. MARAKOVI,Lj. Knjievni prikaz (Metodska uputa za rad), u: LU, 22/1926 1927, 14 15, 259.

57

MARAKOVI,Lj. Knjievni prikaz (Metodska uputa za rad), LU, 22/1926 1927, 14 15, 259.

18