POJAM ZNANOSTI I ZNANSTVENOG ISTRAŽIVAČKOG RADA ŠTO JE ZNANOST?

Pojam znanost može promatrati u njegovom širem i užem značenju.U svom širem značenju,znanost se može odredit kao sinonim za sveukupno znanje.Izvjesno je da je posrijedi vrsta društvene misaone djelatnosti čiji je temeljni cilj otkrivanje zakona prirodnih i društvenih pojava.Moze se govoriti o dvije bitne funkcije znanosti. Jedna od njih je teorijska ili spoznajna funkcija,koja se manifestira u stalnoj potrebi razvijanja znanstvene spoznaje.Drugu se može odrediti kao socijalno prakticnu,odnosno primjenjenu funkciju ciji se smisao svodi na primjenu određenih teorijskih znanja.Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se doslo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja sa svrhom spoznaje zakona prirodnih i drustvenih zbivanja. OSNOVNA OBILJEZJA ZNANOSTI a).Drustveni karakter znanosti,koji se manifestira u njenoj univerzalnosti,usmjerenosti interesima covjecanstva ali i svakog pojedinacnog drustva b).Jedinstvenost znanosti.Buduci da je svijet jedinstven,na izvjestan nacin svijet i znanost cine nerazdvojivo jedinstvo. c).Jedinstvo znanstvene teorije i prakse ne postoji ni objektivna znanstvena spoznaja koja se,prije ili kasnije,ne moze primjeniti u praksi,ali isto tako i da nema objektivne i stvaralacke prakse koja nije u bilo kom obliku utemeljena na znanosti. d).Kreativnost u znanosti, najznacajniji kvantitativni element temelji se na aktivnom zanju. e).Interdisciplinarnost znanosti koja pretpostavlja interaktivno povezivanje dvije ili vie disciplina u cjelinu višeg reda. f).Internacionalni karakter znanosti,koji proizlazi iz cinjenice da se znanost ne moze svesti u uze okvire,okvire jedne regije,nacije ili drzave. Obiljezja razvoja znanosti: 1.Proces istodobnog diferenciranja i inegriranja znanosti. 2.Zakon ubrzanog razvoja znanosti. 3.Svjestan timski rad znanstvenika. 4. Slicnost u etapama razvoja znanosti. U svim se zapravo znanostima u njihovom razvoju daju identificirati tri magistralne razvojne faze: a).opisna faza razvoja koja se temelji na prikupljanju cinjenica i njihovoj prvoj sistematizaciji b). logicko-analiticka faza,koju karakterizira sadrzajna analiza proucavanog predmeta c). faza uskladjivanja sadrzajnih kvantitativnih metoda spoznaje. OSNOVNE ZNANSTVENE KATEGORIJE POJAM je misao o biti predmeta o bitnim karakteristikama onoga sto mislimo.Svaki od pojmova ima i svoj opseg i svoj sadrzaj.Opseg pojma oznacava skup svih pojedinacnih objekata na koje se termin ili jezicni izraz pojma moze primjeniti.Prema opsegu pojmovi mogu bit nadređeni,podređeni i kordinirani.Po obujmu pojma moguce je praviti razliku izmedju opcih posebnih i pojedinacnih pojmova.Pojmovi mogu bit pozitivni i negativni. Pozitivni su kojima mislimo prisutnost nekih svojstava,a negativni pojmovi negiraju odsutnost nekog svojstva. SUD Sudom se oznacava spoj dvaju pjmova i to spoj u kojem se o odnosu jednog pojma prema drugom nesto tvrdi ili odrice.Prema predmetu se pravi razlika izmedju atributnih,procesnih i činjeničnih.Moguce je jos praviti razliku izmedju nekoliko vrsta sudova.Po kvantiteti,odnosno obujmu pojma subjekta,izmedju generalnih,individualnih itd..Razlika medju sudovima se na koncu moze praviti i po stupnju slozenosti suda,odnosno njezinoj strukturi.Po toj se osnovi razlikuju jednostavni,slozeni i spojeni sudovi.

ZAKLJUČAK

dok grupa cini otkrice zakona pojava. DIVIZIJA Divizijom ili diobom se oznacava postupak kojim se dolazi do diobenih clanova.mora utvrđivati što jeste. i XVIII.astronomije a potom veceg broja i drugih: fizike.Faza intezivne diferencijacije.slijedi iz drugog ili vise drugih sudova.otkrica uvjeta.stoljeca karakterizira izdvajanje iz sastava filozofije i veceg broja zasebnih znanosti:matematike.Faza istodobnog daljeg diferenciranja.sociologije.Mora biti adekvatna ni preuska ni presiroka.Princip potpunosti podrazumjeva obvezu da se dioba provede postupno.Da bi dva ili vise sudova cinili zakljucak neophodna je pretpostavka o tome da jedan od njih proizlazi.koja karakterizira anticko i vrijeme radnog srednjeg vijeka.kemije.S obzirom na predmet istrazivanja razlika se moze praviti između 4 vrste otkrica.biologije.ali i integriranja određenih znanstvenih disciplina u znanstvena podrucja. 6 temeljnih znanstvenih podrucja: a)podrucje prirodnih znanosti b)podrucje tehnickih znanosti c)podrucje biomedicinskih znanosti d)podrucje tehnickih znanosti e)podrucje drustvenih znanosti f)podrucje himanistickih znanosti Posebnu pozornost zasluzuju tri takva nacela filozofije ili stajalista klasifikacije: a)gnoseolosko nacelo b)metodolosko stajaliste c)strukturalni pristup.uzroka.slucajna otkrica i otkrica koja su rezultat odredjenog planskog istrazivanja .Danas se moze govoriti o razlicitim pristupima ali i oblicima klasifikacije znanosti.Kod definicija je moguce razlikovati veci broj vrsta.Kod znanstvenih otkrica se moze govoriti o vecem broju vrsta otkrica kao npr.stvaranja znanstvenih sustava.tako podrazumjeva da diobba ne smije biti ni preuska ni presiroka.Faza nediferencirane znanosti.mora sadrzati bitne oznake po kojima se sadrzaj nekog pojma razlikuje od sadrzaja drugih pojmova.ne smije biti negativna. 2. DEFINICIJA Definicijom se oznacava sud kojim se nedvosmisleno određuje sadrzaj jednog pojma.mehanike.Zakljucak je skup od najmanje dva suda. POJAM I VRSTE ZNANSTVENIH DJELA .nizih pojmova od kojih je sastavljen svaki konkretni pojam i koji ulaze u opseg tog pojma.ona je neophodna zbog najmanje nekoliko razloga.ono mora biti potvrđeno i mora imati objektivnu vrijednost.psihologije. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI Sama po sebi klasifikacija je bitna odrednica svih sfera covjekovog individualnog i drustvenog zivota.a ne što nije.koju u periodu izmejdu XV.Sudovi su elementi zakljkucka povezani struktuiranom slozenom misli. 3.tri temeljna principa:princip adekvatnosti.motiva ljudskog ponasanja i aktivnosti.princip jedinstvenosti podrazumjeva da je dioba provedena po jednom nacelu te da se clanovi izvrsene diobe modjusobno iskljucuju. ZNANSTVENO OTKRIĆE Znanstveno otkrice podrazumjeva svaku novu spoznaju u granicama jedne znanosti.bez preskakanja diobenih clanova.a prije svega zbog: -velikog broja pojava u svim podrucjima znanosti -obilja promjene prirodnih zakona i procesa -mnostva znanstvenika -zatrpanosti znanstvenim informacijama Moguce je identificirati tri prepoznatljive faze povijesnog razvoja znanosti i to: 1.Klasifikacija znanosti.otkrica cinjenica.

to su: 1.razrada materije s rezultatima istraživanja.prethodno priopcenje 3.Ali za razliku od izvornog znanstvenog clanka prethodno priopcenje nije i krajnje upoznavanje s rezultatima provedenog . VRSTE ZNANSTVENIH ČLANAKA Moze se praviti razlika između 5 vrsta clanaka.One suvremene znanosti pocele su se razvijati nesto kasnije i njezine klice mogu se prepoznati u antickoj grckoj.prije Krista.a Aristotel je u 3 st.niti Arhimedov broj PI.Znanstvenim se djelom otkrivaju nove spoznaje a strucnim se radom ta spoznaja transformira u prakticno djelovanje.koje se realizira najcesce u duzem vremenskom periodu-do pet pa i 10 godina.Prethodno priopcenje ili znanstvena biljeska je i prva kraca obavijest o određenom istrazivanju.ni Eurupida .skupinu predmeta ili neku osobu. 3Znanstvena studija.To je napisan i objavljen popis orginalnih rezultata istrazivanja.popis koristene literature.odnosno fakulteti.pregledni clanak 4.izlaganje na znanstvenim skupovima 5.Moze se govoriti o vecem broju razlicitih znanstvenih djela.izvorni znanstveni clanak 2.a to znaci publikaciju koja je potpuno posvecena jednom znanstvenom predmetu.Drugim rijecima njime su prvi put do tada iznijete određene znanstvene činjenice . u pravilu predstavlja znanstveno djelo veceg broja.zaključak. Začetak prvih znanosti mozemo traziti jos u najstarijim civilizacijama.Temelji astronomije kao znanstvene discipline postavljeni su u 11 i 10 stoljecu prije Krista.Znanstveni clanak uvijek sadrzi određene elemente.otkrivanje dotad nepoznatih cinjenica i doprinos povecanju znanstvenih spoznaja.dakle tima znanstvenika koje za potrebe zainteresiranog narucitelja izradjuju znanstveni instituti ili znanstveno nastavne organizacije.sažetak.pri cemu prakticira veoma opseznu bibliografiju.dao uvjerljive dokaze da je zemlja okrugla. a koje za rezultat ima odredjeni orginalni znanstveni doprinos.Zacekte razvoja mozemo pratiti i do 1000 god.Znanstveni članak.djelo koje je primjenom znanstvene metode.a napisan je na način da se istrazivanja mogu ponoviti i zaključci provjeriti.Prirodne znanosti u Grckoj su bile dobro razvijene.Tales je u 7st. RAZVOJ ZNANOSTI Povijesni razvoj znanosti.u pravilu u publikaciji koja je lako dostupna medjunarodnoj znanstvenoj javnosti.prije svega od zbornika znanstvenih radova.uvod.To su naslov. predvidio pomracinu sunca.fusnote.ali i prakticnu korist.Za nju se cesto koristi i termin omeđena publikacija.U novom vijeku je prisutan nagli razvoj znanosti.usmjereno na utvrdjivanje pravilnosti i zakonitosti u prirodi i drustvu.Kr.mada ne i preopsirno obradjuje pojedini predmet.Prema Harrodu monografija nije nista drugo nego rasprava koja detaljno.U kontekstu te analize apostrofiramo osobito o cetiri vrste djela.bilo da je on teorijski ili prakticni.ekonomske i politicke znanosti.Pod znanstvenim djelom podrazumjeva djelo usmjereno na ispitivanje veza i odnosa medju predmetima i pojavama u objektivnoj stvarnosti.spoznaje i teorije. 2.Doktorska disertacija.Izvorni znanstveni clanak uvijek predstavlja orginalno znanstveno djelo. 2.koje omogucuju otkrivanje novih znanstvenih cinjenica. 4.a prva matematicka istrazivanja su starogrckog podrijetla.Danas je znacajno potisnuta od drugih vrsta znanstvenih djela.Radi se o orginalnom znanstvenom djelu koje se temelji na fundamentalnim i primjenjenim istrazivanjima ali i na primjeni raznovrsnih znanstvenoistrazivackih metoda.Srednji vjek nazivamo mracnim dobom ljudske prirode. I ono sadrzi odredjene znanstvene informacije.Tada se razvijaju prva sveuucilista.Prve brojke upotrebljavaju se u Indiji.U smislu da su grci razvijali matematiku ne mozemo nikako preskociti ni Pitagorin poucak.Ovakav tip znanstvenih djela bitno određuje znanstveno istrazivanje.Monografija.U tom vremenu se razvijaju i pravne.pr.strucni clanak 1.Kasnije renesansa ima posebnu ulogu kada se pojacava istinski razvoj znanosti.to su: 1.

međutim.iznose vec poznate spoznaje.namjenjenog studentima. to su:uvod.knjigu u kojoj su abaecednim redom poredani i protumaceni razliciti pojmovi.Izlaganje na znanstvenom skupu. U njemu.To.Ovaj tip clanka ne mora sadrzati orginalne rezultate istrazivanja.Svaka recenzija sadrzi 4 osnovne cjeline ili sastavna djela.ali i istraživačima i poslovnim ljudima. POJAM I VRSTE STRUČNIH DJELA Strucnim se djelom ne otkrivaju novi nego prikupljaju i interpretiraju vec poznate znanstvene cinjenice.bibliografije.elaborat. 2. a kojom se postizu tri bitna cilja: a)onemogucuje se objavljivanje nekvalitetnih i znanstvenih strucnih djela b)osigurava se na suvremen nacin citiranje relevantne literature c)poboljsava se kvaliteta dostavljenog rukopisa.da se.moze biti i novih orginalnih i neobjavljenih rezultata istrazivanja. U njemu se. u pravilu tudji rezultati istrazivanja radi prenosenja informacija o njima.koja znaci rijecnik.Dvije vrste enciklopedija: a)opće ili univerzalne enciklopedije b)specijalne enciklopedije 3.Najcesce se radi o ocjeni odredjenog djela .zakljucak. 5. 4.ALi istina je da konferencijsko priopcenje moze imati sve elemente znanstvenog clanka.Najcesce se razlikovanje izmedju opcih i specijalnih leksikona. 1.Recenzija se moze definirati kao pismena kriticka ocjena određenog znanstvenog ili strucnog djela. .njegov stil i primjena terminologija.dakle knjige ili clanka i njihova predstavljanja znanstvenoj i strucnoj javnosti.siri i popularizira vec dostignuta znanstvena spoznaja.Udžbenik je osnovno nastavno sredstvo koje se koristi u skolama i na fakultetima.tretira kao izvorni znanstveni clanak.Ovaj se tip znanstvenog clanka cesto oznacava i terminom konferencijksko priopcenje. u pravilu na metadoloski ustaljeni nacin.opis teme.a u kojem se đacima i studentima. Strucni clanak nije rad koji sadrzi orginalne rezultate istrazivanja.Naprotiv. 4.doduse.oblikovanje misli i nacin prezentiranja rezultata istrazivanja.ali sada na novi i drugaciji nacin.spoznaje i teorije.Pregledni clanak.to su:strucni clanak.izlaže određeno gradivo prema utvrđenom nastavnom planu i programu jedne discipline ili predmeta. 3. ocjena.konferencijsko priopcenje mora pratiti i određena recenzija.njegovom rjesenju ili ekspertnom vidjenju.rijecnici.Elaborat je oblik strucnog djela u kojem se.Naime.Prikaz.temeljito obrađuje i izlaze neki predmet ili pojava.Naprotiv istrazivanje nije okonacano i ono jos uvijek moze dovesti do znanstvenih cinjenica i spoznaja koje u prethodnom priopcenju nisu dokucene .ekspertiza i recenzija.nije i potpuno tocno.Drugim rijecima sadrzina strucnog clanka nije iznosenje novih znanstvenih spoznaja nego informiranje o njima s ciljem njihove primjene u praksi.leksikoni.on moze.Ekspertiza je oblik strucnog djela u kojem određeni ekspert ili pak ekspertni tim.enciklopedije.svako konferencijsko priopcenje ne mora imati i obiljezje znanstvenog clanka.odnosno znanstvena potvrda ili ocjena.na sažet i sustavan način daje pregled pojedinačnih ili skupnih grana ljudskog znanja.prikazati rezultate vec provedenog i javnosti prezentiranog znanstvenog istrazivanja.Enciklopedija.Pod njom se podrazumjeva djelo sljedeci abecedni poredak.iznosi svoj strucni sud o nekom problemu ili prakticnom problemu. POJAM I VRSTE ZNANSTVENO STRUCNIH DJELA Sljedeca djela:udžbenici.zbornici radova.prikaz.prethodno priopcenje ili pregledni clanak.odnosno priručnika.istrazivanja.dakle.5 vrsta strucnih djela.ali i traga za nacinom njihove primjene. 4.na sustavan i primjeren nacin.naprotiv.praktikumi.No da bi ono bilo tretirano kao neki od znanstvenih clanaka. 2. 3.Praktikum je također speciicna vrsta užbenika.Leksikon vodi podrijetlo od grčke riječi leksikon.koju daje priznati ekspert.

METODE ZNANSTVENOG ISTRAZIVANJA Klasifikacija metoda znanstvenog istrazivanja U klasifikaciji metoda znanstvenog istrazivanja slijedi logika dihotomijskog pristupa.Riječnik se može definirati kao korisno pomagalo znanstvenom i istrazivackom radu.5.znanstvenom. b)Dvojezicni rijecnici su najvise u upotrebi.mnogojezicni.kojima apostrofira analiticko sinteticku metodu apstrakcije i konkretizacije.Metoda ustrajnosti se temelji na vjerovanju u odredjene tvrdnje bez obzira koliko ju drugi opovrgavali.Razlika je u tome što mnogojezicni rijecnici objasnjavaju rijecima paralelno na vise drugih jezika d)Biografski rijecnici predstavljaju neku vrstu zbornika najznacajnijih zivotopisa.biblioteka.redoslijed ili shemu po kojoj se odvija neka djelatnost.ili bolje razumjeti.Bibliografija je tip strucno-znanstvenog djela za koji se koristi veci broj naziva. VRSTE ZNANSTVENIH CLANAKA U pravilu se moze praviti razlika izmedju 5 vrsta clanaka.Cohen i Nagel znanstvenu metodu stavljaju u odnos s cinjenicama i hipotezama i svjedocanstvima koja otklanjaju sumnje.Prva 4 spadaju u grupu znanstvenih clanaka.U najsirem smislu.Metode djelimo na znanstvene i neznanstvene. RAZLIKE IZMEDJU ZNANSTVENE METODE I METODOLOGIJE . 6.Oni u kratkim crtama oslikavaju zivot rad i djelo poznatih osoba.Takvi su.2.U znanstvene metode prema Cohenu i Ngelu ubrajamo metodu ustrajnosti.4.dvojezicni. a)bitno je obiljezje jednojezicnih rijecnika:etimoloski rijecnici.Bibliografija se moze shvatiti na dva nacina.knjizevni.indeks.ona oznacava model.kakva su statisticka.Njihova je bit u tome da se rijeci jednog jezika objasnjavaju istoznacnim rijecima drugog jezika. Najznacajniji su:jednojezicni.Jedan stil istrazivanja oznacava termin makroskopski ali precizirajuci da je njegova bit u komparativnom bavljenju globalnim drustvenim strukturama.a na drugu stranu posebne metode.metode klasifikacije.metode generalizacije i specijalizacije.moze prepoznati da se radi o metodi.U ovom pogledu apostrofirano nekoliko dihotomijskih klasifikacija.3.Mills govori o dva stila puta istrazivanja u kojima se ako ih se detaljno analizira.registar.povijesni.prethodno priopcenje.Zbornici radova su znanstveno stručna djela koja objedinjuju radove vise autora u vezi s nekom uzom temtikom.Drugi stil istrazivanja se oznacava terminom molekularni precizirajuci da mu je osnovna znacajka u tome da polazi od problema malog obujma i da se temelji na statistickom modelu.a strucni clanak je jedna od vrsta strucnih djela.rijeci koje tijekom rada susrece.te biografski rijecnici.Metoda autoriteta je pozivanje na autoritete uvijek kada je prisutno u funkciji argumentiranje vlastitih uvjerenja.analiticko deduktivna.strucni clanak.katalog.te metoda modeliranja.Bogdan Šešić povlaci ostru crtu između dva temeljna tipa znanstvenih metoda.proceduru.enciklopedijski i strucni rijecnici. ODNOS ZNANSTVENE METODE I METODOLOGIJE Metoda znaci planski postupak ispitivanja i istrazivanja neke pojave odnosno nacin rada za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom.znanstvena metoda se moze oznaciti kao nacin i put dolaska do znanstvene spoznaje u pojavama u prirodi ili drustvu. 3.prirucnik koji znanstveniku pomaze razumijeti.lista. 7.Termin metoda se moze upotrijebiti u 3 temeljna znacenja: 1. c)Mnogojezicni rijecnici su napravljeni na istom principu kao i dvojezicni.Na jednu stranu svrstava opce.kao nacin obavljanja nekog rada koji je smisljen i ustaljen 2.izlaganje na znanstvenim skupovima.politickom ili prakticnom podrucju.pregledni clanak.primjerice.To su izvorni znanstveni clanak.pojam metode oznacava misaoni logicki postupak koji je primjenjen s ciljem da se znanstvene cinjenice i podaci obrade sto potpunije i tocnije.metodu autoriteta i metodu intuicije.te metodu indukcije i dedukcije.5.Podjela svih metoda znanstvenog istrazivanja je na opce i posebne.Ona podrazumjeva određeni popis knjiga i drugih publikacija.Metoda intuicije svoja uvjerenja temelji na ociglednim stavovima koja su toliko ocigledna da se u njih ne sumnja.

Za nase potrebe cemo se koristiti s nekoliko dihotomijskih klasifikacija: 1.zapazanje.Kao nacin misljenja i zakljucivanja indukcija podrazumjeva zakljucivanja od posebnog na opce i tu se radi o zakljucivanju koje se temelji na promatranju pojedinacnog ili posebnog. eksplotirati u rasvjetljenu bilo kojeg metodoloskog problema VRSTE METODOLOSKIH PROBLEMA Cesto govorimo o 3 osnovne skupine metodoloskih problema: 1.Ona traga za odgovorima od cega su sastavljene tvari.logicke metode su one kojima se utvrdjuju uvijeti koji su neophodni za dolazenje do znanstvene spoznaje.zato.Pravi se razlika izmedju tehnickih i logickih.Ona se temelji na suprotnom.Buduci da je metodologija i sama dio logike nedvojbeno je da su kategorije poput pojma.Nema sumnje da ce ih ona.SINTEZA.te odredjivanje njihovih osobina i razlika.analogiju i hipotezu.dedukciju.sto ih to drzi na okupu i cijelini.razvija njihova logicka nacela ali i nastoji sistematizirati i ocijeniti istrazivacko iskustvo jedne znanosti.mogucnostima i granicama znanstvene spoznaje.koji sve metode znanstvenog istrazivanja djeli na opce i posebne.u metode znanstvenog istrazivanja ubrajamo analizu.opce metode su statisticka.eksperiment.Pojavljuje se kao reproduktivna i produktivna.Pojmovi metode i metodologije su slicni i medjusobno se ispreplicu .logicki problem metodologije znanstvenoistrazivackog rada obuhvacaju veci boj komponenata. KLASIFIKACIJA METODA ZNANSTVENOG ISTRAZIVANJA Pitanje klasifikacije metoda znanstvenog istrazivanja je jedno od pitanja kod kojih se mogu susresti znacajne razlike kod svih autora.tj.metoda apstrakcije i konkretizacije. 2.sintezu. S druge strane.metodologije znanstvenoistrazivackog rada da se sva pitanja u vezi s prikupljanjem .Stvarnost i pojave u njoj ovu metodu objasnjava logikom spajanja.Metodologija je usko povezana sa gnoseologijom kao teorijom spoznaje.kakva im je struktura i kakvi su im odnosi.sredivanjem i obradu prikupljenih podataka u procesu znanstvenog istrazivanja.DEDUKCIJA je suprotan pojam metodi indukcije.znanoscu o izvorima.stoga ih mnogi poistovjecuju.Prva je ona Bogdana Sešica.dihotorijskog pristupa.Reproduktivna se zadovoljava pukim .analiticko deduktivna i metoda modeliranja. Serafin hrkac metode dijeli na metode znanstvenog istrazivanja i metode znanstvenog sistematiziranja.metoda generalizacije i specijalizacije.u metode znanstvenog sistematiziranja ubrajamo metode definicije.o znanost o metodama znanstvenog istrazivanja.Bitno je naglasiti da se u klasifikaciji metoda znanstvenog istrazivanja najcesce slijedi logika.suda.ANALIZA je misaono teorijsko i prakticno rastavljanje svakog slozenog predmeta spoznaje na njegove cinitelje ili sastavne djelove.zbog cega one cine i osnovni predmet metodologije.metoda klasifikacije te metoda indukcije i dedukcije.na temelju kojeg se izricu opci sudovi i zakoni.objedinjavanja jednostavnijih predmeta i pojava u slozene i slozenijih u jos slozenije.Nema jedinstvene klasifikacije i ona je razlicita kod svih autora.definicije.Kod dedukcije se zakljucuje na temelju opcenitog na pojedinacno i posebno.Metodologija je bitni dio ili grana logike.posebne metode su analiticko sinteticka.Strategijski problemi koji se odnose na cinjenicu da je u metodologiju ukljucena i heuristika kojoj je zadaca prikupljanje i analiziranje podataka s odredjenog podrucja.tehnicke metode su one metode kojima se osiguravaju optimalni uvijeti za dolazenje do upotrebljivih znanstvenih podataka. 3.zakljucka.Kao logicka disciplina izucava metoide.dakle deduktivnom nacinu misljenja i uvijek predstavlja spoznavanje posebnog i pojedinacnog na temelju znanja u opcim svojstvima.Cilj analize je otkrivanje prirode stvari i pojava.dokaza i klasifikacije. OPCE ZNANSTVENE METODE Metoda indukcije i dedukcije INDUKCIJA se moze shvatiti na dva nacina:kao nacin misljenja i zakljucivanja i kao znanstvena metoda.To su prije svega sva pitanja koja se ticu nacina formiranja i analize sadrzaja formiranih znanstvenih pojmova.dokaza po svojoj prirodi logicki i temeljni metodoloski pojmovi i kategorije.indukciju.Znanstvena metoda je nacin i put dolazenja do znanstvene spoznaje o pojavama u prirodi i drustvu.tehnicko organizacijski problemi.

Prednost im je to što se mogu lako sastaviti i ne usmjeravaju ispitanika na određeni odgovor. Nedostaci su im u tome što traže dobru pismenost ispitanika.DOKAZIVANJE je izvodjenje istinitosti jednog stava na osnovu istinitosti nekog drugog ili drugih stavova za koje se zna da su istiniti ili barem vjerovatno istiniti. kakvo je njegovo obrazovanje. 4) jeli upitnik prilagođen rječniku ispitanika.procesa i odnosa.istrazivaci.pojava.3 su vazne:primjereno prakticna funkcija. jednostavnije je obraditi odgovore i njihovu sistematizaciju i klasifikaciju.4 bitna elementa:predmet modeliranja.OPOVRGAVANJE je metodski postupak. zbog toga se dobije malo odgovora. u zaglavlje se unose podaci o ispitaniku (ako anketa nije anonimna). 4) predugačka . jer se ispitaniku nude odgovori koji ga ne mogu zadovoljiti.mnogo se koristi i u teorijskom i u prakticnom radu.2) Zatvorena pitanja (nude ispitaniku više odgovora između kojih se treba opredijeliti).staro je koliko i ljudsko misljenje. dug. 6) važno je da se pitanja ne tiču osobnog života. ali ona može biti prazna ako je pitanje s otvorenim odgovorima ili s ponuđenim DA ili NE ako je pitanje sa zatvorenim odgovorima).model mora biti slican orginalu i mora pruziti odredjenu informaciju o orginalu.simbolicki modeli.odnosno utvrdjivanja njihove slicnosti u ponasanju i intezitetu i razlika medju njima. FORMULIRANJE PITANJA S OBZIROM NA NJIHOV SMISAO: način na koji se pitanje formulira u upitniku utječe na njegov smisao. METODA MODELIRANJA Metoda modeliranja je specificna u odnosu na ostale jer nema dugacku tradiciju. a teško ih je obraditi. PRAVLJENJE ANKETNOG UPITNIKA: Vizualno anketni upitnik se sastoji od: 1) zaglavlje – ono se nalazi na početku ili na kraju upitnika.Da bi cilj bio moguc trebaju biti ispunjeni pravi kriteriji.KLASIFIKACIJA je podjela ili rastavljanje jednog opceg na posebne pojmove koja je sistematska dosljedna i potpuna. Prednost im je to što ne traže dobru pismenost ispitanika.polozaj u objektivnoj stvarnosti. postoji ili slijed pitanja koji se mora poštovati. veći br.demonstrativna funkcija i znanstveno istrazivacka.suprotan dokazivanju istinitosti teze. Nedostaci: teže ih je napraviti.njima se utvrdjuju odnosi izmedju varijabli u sustavu i onih u modelu. ružan.dok produktivna za rezultat ima neki novi objekt ili pojavu. 2) terminologija upitnika treba biti prilagođena ispitanicima. njima se smanjuje sloboda odgovaranja. lijep. 2) stereotipni stavovi i predrasude u slučaju pitanja.Model je idealizirao i odraz stvarnosti.Ackof i Buff razlikuju tri osnovne skupine modela:slikovni.KOMPARACIJA ili usporedjivanje ima dugu povijest .koji stvarnost prikazuju u obliku crteza. 2) Neizravna pitanja kojima se do odgovora dolazi zaobilaznim putem (koriste se kad nije sigurno hoće li ispitanik dati iskren odgovor). 3) kakav je izgled upitnika (kratak. Poteškoće koje se pojavljuju u razumijevanju smisla upitnika imaju različite izvore: 1) mogućnost da se postavi neodređeno i nedovoljno jasno pitanje koje neće omogućiti jasan odgovor. koji mu je cilj i koji tip obrade podataka iz upitnika će biti primijenjen. ispitanika daje odgovor na ovakva pitanja.Iako je metoda modeliranja jedna od mladjih. od koliko je pitanja sastavljen.procesa ili pojave stvarnog svijeta. 3) previše pojednostavljena pitanja čiji sadržaj nije dovoljno opisan. pregledan). S obzirom na nacin postavljanja pitanja pitanja u upitniku mogu biti: 1) Izravna pitanja kojima se ispitanika pita točno ono što se želi znati (koriste se kad je sigurno da će ispitanik dati iskren odgovor).Razlicite su i funkcije metode modeliranja.ali pretpostavljen do te mjere da su zadrzana samo bitna svojstvaCilj modeliranja je sto tocnija i sto dublja spoznaja bilo kojeg predmeta.sredstva i orudja od kojih se gradi model.Opovrgavanjem se teza odbacuje i pobija..Metoda komparacije je postupak usporedjivanja istih ili srodnih cinjenica. 5) kakav je izbor pitanja.Gnoseoloska bit ove metode je da model predstavlja prikaz nekog predmeta ili stvar.prikupljanjem spajanja djelova utvrdjenih analizom. Pitanje u upitniku se moze pojavit u 2 oblika: 1) Otvorena (ne nude se odgovori). 7) upitnik treba sadržavati ona pitanja za koja se pretpostavlja da ih zna većina ispitanika. DETALJI VEZANI ZA PRAVLJENJE UPITNIKA: 1) tko će ispunjavati upitnik tj. UPITNIK je tehničko sredstvo za provođenje ankete.koji prikazuju svojstva stvarnosti svijeta pomocu znakova i simbola. Sastoji se od niza pitanja koja su u vezi s predmetom istraživanja.analogni model. 2) Drugi dio upitnika se sastoji od dvije kolone – lijeve (u njoj su pitanja) i desne (u njoj se upisuju odgovori.

2) Odabiranje ili projektiranje uzorka (postupak kojim se preko dijela cjeline omogućuje opis ili ocjena osobina čitave cjeline). 2) Stratificirani (ima drugo načelo konstrukcije. Osnovni skup mogu činiti svi građani jedne države. obrazovna ili neka druga skupina unutar države. Dvije putanje koje omogućuju da se u redoslijedu pitanja prati logika ispitanika: a) putanja lijevka (započinje od najopćenitijih i vodi do konkretnijih pitanja. tj. a ako se koristi nakon izrade ima funkciju motivacije ispitanika. Mali uzorci. manjeg reprezentativnog prosjeka ukupne populacije koji se podvrgavaju anketiranju. d) da se izbjegnu pitanja koja mogu izazvati zabunu. PET OSNOVNIH POJMOVA koji se spominju u vezi s odabirom uzorka: 1) Pojam osnovnog skupa (masa obuhvaćena obilježjima koja se žele ispitati). njegov smisao je da se ispitanik pridobije za suradnju. ispitanika prema udjelu njihove skupine u ukupnoj populaciji). ako su reprezentativni. Rezultati su više točniji i pouzdaniji. inzistira se na odgovorima. 3) Reprezentativnost uzorka (svojstvo da uzorak održava svojstva čitave populacije u odnosu na obilježje koje je predmet ispitivanja). c) da se izbjegne opasnost preuranjenog pitanja. da se sustavom otvorenih pitanja dođe do odgovora koja vrsta zatvorenih pitanja se treba koristiti. c) Strogo istraživanje je pod strogom kontrolom anketara. traži se da ispitanik uvijek iskreno odgovara na pitanja. pri takvom anketiranjem anketar se ponaša na način da ničim ne odaje što on misli i kakve su mu namjere. neće rezultirati pouzdanim uopćavanjem dobivenih rezultata na ukupnu populaciju. 4) Preciznost (razina u kojoj se niz mogućih ocjena dobivenih na osnovu uzorka poklapa s pravim vrijednostima populacije) i točnost uzorka (podrazumijeva odsustvo ili svođenje na minimum pogrešaka do kojih se može doći). ako nisu reprezentativni. a i rezultati ne moraju uvijek biti točni. spolna. Veliki uzorci. REDOSLIJED PITANJA U UPITNIKU: 1) Psihološka strategija ima zadaću odgovoriti na pitanje kako uspostaviti kontakt s ispitanikom i kako bi se on mogao ponašati tijekom ispitivanja. odlikuje ga spremnost na slušanje i strpljivost anketara. može se pojaviti u dva oblika: 1) Slučajni (to je dio populacije koji se odabirom nasumice podvrgava anketiranju). 5) pitanja na koja su stereotipni odgovori logični. mogućnosti. stratifikacijskoj… i onda se iz njih nasumice uzima određen br. ANKETIRANJE je sastavljeno do tri vrste radnje: 1) Pred ispitivanje (postupak koji se prakticira prije i nakon izrade. poštanskim upitnikom. do njega se dolazi tako da se ukupna populacija. dobnoj. b) putanja izokrenutog lijevka (započinje s konkretnim i vodi do najopćenitijih pitanja). 3) Provođenje ankete se može realizirati na više načina: individualnim kontaktom s ispitanikom. grupnim anketiranjem. Ono može biti utemeljeno na dva načina: odabiranje na račun vjerodostojnosti ili slučajno odabiranje. ali mogu biti i pripadnici određenoga naroda. 2) Uvod u anketiranje je sastavljen od dva dijela: a) prvi je sastavni dio anketnog upitnika i nastoji ispitanika uvesti u anketnu situaciju. mora biti reprezentativan.pitanja. na temelju određenih značajki dijeli po spolnoj. 2) Pomoću uzorka. UZORAK je dio ukupne populacije koji se podvrgava ispitivanjima. 5) Veličina uzorka ne osigurava pouzdanost uzorka. osiguravaju pouzdanost uopćavanja dobivenih rezultata na ukupnu populaciju. koje je najučestalije i uglavnom se koristi u anketiranju. Ako se koristi prije cilj mu je provjeriti valjanost upitnika. PSIHOLOŠKE pretpostavke: a) da interes raste potpuno tijekom anketiranja svakog pojedinca. obuhvatom svake jedinice određene populacije. b) kvotni uzorak (koristi se najčešće u . b) da je prijelaz s lakših na teža pitanja neprimjetan. Ovaj se način vrlo rijetko koristi jer zahtijeva mnogo vremena i sredstava. VRSTE UZORKA: 1) U grupu uzoraka koji nisu odabrani na osnovu teorije vjerojatnosti. tj. POJAM UZORKA: Dva načina na koja možemo doznati javno mišljenje određenog dijela populacije: 1) Potpunim popisom. ili da je u odgovoru ponuđen velik br. b) drugi dio je razgovor kojeg s ispitanikom obavlja anketar. b) Neutralno ispitivanje. telefonskim anketiranjem. ali prije terenskog provođenja ankete). TRI MOGUĆA NASTUPA ANKETARA: a) Blago ispitivanje koje se koristi u pred ispitivanjima ili kao dodatno ispitivanje u znanstvenim istraživanjima. ubrajamo: a) prigodni uzorak (sastavljen od niza slučajeva do kojih se u određenom momentu jedino moglo doći ili su nam se slučajno našli pri ruci). a i jedna dobna. 2) Logička strategija ima zadaću odgovoriti na pitanje kako postupno prodrijeti u strukturu pitanja ili stavova koji nas zanimaju.

SKALIRANJE je jedna od tehnika prikupljanja podataka ispitivanjem i bilježenjem na skali. . B) prema namjeni: 1) Testovi za mjerenje postojećeg stanja. 2) Sastavljanje prve verzije testa koja sadrži više podataka od finalne verzije. Unutar njih se koriste pismeni testovi. 2) Prognostički testovi (cilj im je prognoza uspjeha ispitanika u daljnjem školovanju). posebno analiza postignutih rezultata u rješavanju svakog pojedinačnog zadatka u tekstu. sposobnosti). ali manje od broja zadataka koji su sastavljeni u prvoj fazi. FAZE KROZ KOJE PROLAZI KONSTRUKCIJA TESTIRANJA: 1) Sastavljanje zadataka kojima će se mjeriti ono što se želi mjeriti. Testiranje se može realizirati na dva načina: individualno i grupno . 7) Analiza dobivenih zadataka. motornih i mentalnih sposobnosti. 2) Test razine (određuje razinu znanja. b) stratificirani (u ovom slučajnom uzorku se kao i u kvotnom prema nekim obilježjima populacije prethodno utvrde određeni razredi ili grupe). . Postoje tri temeljne vrste: 1) Sociometrijski testovi su vrsta tekstova kojima se dolazi do podataka o interpersonalnim odnosima i statusima članova u malim grupama. . 2) Testovi sposobnosti mjere mogućnosti koje ne ovise izravno od učenja. 2) Pismeni (može se raditi s većim brojem ispitanika). 3) Provođenje testa u njegovoj prvoj verziji na relativno malom broju ispitanika. a sastavljen je od naizgled beznačajnih pitanja). 2) Inventar test (ličnost je test za ispitivanje karaktera i temperamenta.namjerni uzorak se najčešće koristi u istraživanju javnog mišljenja i tržišta.ispitivanju javnog mišljenja.neproporcionalni gdje su u uzorku napuštene proporcije iz osnovnog skupa. 2) U grupu uzoraka nastalih na osnovu teorije vjerojatnosti izdvajaju se dvije vrste: a) jednostavni (o ovom slučajnom uzorku se radi u slučaju ako je izbor ispitanika takav da se svakom članu populacije koja je predmet istraživanja osigura istu vjerojatnost da bude izabran u uzorak). postoje vertikalne i horizontalne grafičke skale). Pravljenjem skala se dolazi do stupnja izraženosti određene pojave u društvu. Postoje još dvije . VRSTE SKLALA: 1) Deskriptivne (riječima se opisuju različiti stupnjevi procijenjenog svojstva i izborom između kojih procjenjivač odabire onaj koji po njemu odgovara određenoj osobi. 5) Eliminacija pretjerano lakih i pretjerano teških zadataka. emotivna svojstva…). C) prema kriteriju vremena njegova ispunjavanja: 1) Test brzine (njime se utvrđuje može li ispitanik dovoljno brzo riješiti određeni zadatak).izboru utvrđenih obilježja populacije. 6) Testiranje reprezentativnog uzorka ispitanika konačnom verzijom testa. 3) Mješoviti tipovi uzoraka česta su pojava kod uzoraka kod kojih se u jednoj etapi može primijeniti jedan a u drugoj drugi postupak izbora jedinca u uzorak. Postoje dvije vrste stratificiranog slučajnog uzorka: proporcionalni koji zadržava proporcije iz osnovnog skupa. već od nasljeđa i općeg životnog iskustva. 3) Testovi radnje (cilj im je provjeriti sposobnost izvođenja određenih radnji). TESTOVI MOGUĆNOSTI: 1) Testovi ostvarenja se nazivaju i testovi postignuća. a temelji se na tri osnovna postupka: . VRSTE TEKSTOVA: A) prema načinu: 1) usmeni testovi (oni su uvijek individualni). 3) Projektivni testovi se koriste s ciljem da se upoznaju ona svojstva i procesi koje testirane osobe skrivaju ili ih nisu svjesne. TESTIRANJE je tehnika prikupljanja podataka. karakter. osoba. stvari ili pojavi). Podaci se prikupljaju. testovi uspjeha. osoba. 4) Utvrđivanje metrijskih karakteristika teksta. stvari ili pojava manji od 20) i kategoriziraju (ako je br. obilježava određenom točkom na grafičkoj liniji.određivanju kvota za anketare). 3) Dijagnostički testovi (cilj im je ući u srž uzroka određene pojave). 3) Numeričke (imaju najčešće i realni broj u rasponu od 1 do 7 uz verbalni opis). a test je instrument pomoću kojeg se taj postupak probodi. TESTOVI LIČNOSTI: Ovom vrstom testova se ispituju složenije osobine (stavovi. 2) Grafičke (svaki sud o svojstvu kojeg se procjenjuje. znanja i umijeća. stvari ili pojava veći od 20). interesi. Postoje tri tipa ovih testova: testovi senzornih. .određivanju proporcija populacije. rangiraju (ako je br.

te treba imati kvalificirane promatrače). 3) Pragmatično-teleološki kriterij (ove klasifikacije se koriste u prirodnim znanostima). ZNANSTVENO PROMATRANJE je sistematsko i planski vođeno. Promatranje treba biti objektivno i nepristrano. na način da se oni koji sudjeluju u vrednovanju određenog svojstva ustručavaju da procjenjivano sredstvo označe najvišom ili najnižom vrijednošću na ponuđenoj skali. U njegovom se planiranju utvrđuje i predmet promatranja. radi se o pogrešci koja je posljedica procjenjivanja ili podcjenjivanja procjenjivanog svojstva. POTEŠKOĆE KOJE OTEŽAVAJU POSTIZANJE SISTEMATIIČNOSTI PROMATRANJA: 1) Poteškoće objektivnog tipa obuhvaćaju poteškoće u vezi s ograničenošću opažanog polja koje je posljedica težnje da se promatranjem što manje mijenja tijek promatranih događaja. 2) Prikladno je jedino za prikupljanje podataka o vanjskim manifestacijama u društvu. nesistematizirano i rezultati mu mogu biti netočni. 2) Neizravno promatranje (promatra se jedna ili više drugih pojava koje su s njom u vezi). 3) Pogreška halo-efekta također nije rijetka. 4) Načelo jedinstva posebnih članova (svi posebni članovi moraju imati izvjesne zajedničke odrednice). 2) Kompleksne ili višedimenzionalne nastaju najčešće ukrštanjem nekoliko elementarnih klas. VRSTE ZNANSTVENOG PROMATRANJA: 1) Izravno promatranje (promatranje pojave koja se događa u trenutku promatranja). 3) Načelo relativne posebnosti svakog člana podjele u okviru općeg predmeta (svi članovi podjele se moraju međusobno razlikovati). NEDOSTACI SKALIRANJA: 1) Pogreška centralne tendencije je vezana za ustručavanje od ekstremnih stupnjeva na skali. KLASIFIKACIJA je dosljedna i potpuna podjela općeg pojma na posebne. 2) Ekološki kriterij (uzimaju se u obzir ekološki uvjeti u kojima se određene pojave javljaju). POTEŠKOĆE PRILIKOM PROMATRANJA: 1) Promatrati se mogu samo aktualni društveni sadržaji. 5) Načelo potpunosti podjele (podjela određenog predmeta mora biti iscrpna i potpuna). 2) Poteškoće znanstvene naravi promatraju nijedan značaj kojeg ono objektivno zaslužuje klasifikacijski sustavi za razvrstavanje nisu dovoljno razrađeni. NAČELA KLASIFIKACIJE: 1) Načelo određenosti predmeta podjele (opći pojam koji se klasificira mora biti određen. ono što postoji ili se događa u vrijeme promatranja. 2) Skala proizvoda (nju karakterizira da procjenjivač koristeći ovu skalu uspoređuje ono što procjenjuje s uzorcima koji se nalaze na skali). 2) Pogreške ekstremnoga suda su svojstvene osobama koje su sklone ocjenama tipa crno-bijelo. OBIČNO PROMATRANJE nije planirano. ali i osnovna tehnika prikupljanja podataka svake znanosti. PROMATRANJE je jedna od najstarijih. ono je slučajno. REALIZIRANJE PROMATRANJA (da bi ono bilo valjano treba udovoljavati određenim zahtjevima. DVIJE GRUPE KLASIF: 1) Elementarne klasifikacije su jednodimenzionalne i zasnivaju se na jednoj osobini.vrste: 1) Skalogram je vrsta slale u kojoj svaka kategorija sadrži u sebi sve prethodne i često se koristi u istraživanju društvenih pojava. 4) Promatranje ponašanja u vezi s kojima se informacije smatraju povjerljivima moguće je samo pod uvjetom da se za njega dobije pristanak. 3) Prikupljanje podataka promatranjem vrlo je skupo. 4) Stereotipija (oni koji procjenjuju svojstva osobe skloni su ponekad tim osobama pripisati svojstva koja karakteriziraju i grupu kojoj te osobe pripadaju). Slobodno izravno promatranje je plansko i sistematično. Plansko izravno promatranje je planski utvrđen plan promatranja. kako u pogledu obujma tako i sadržaja). Spada u red starih tehnika koje su prisutne u svim znanostima. . ali i vrijeme i prostor u kojem će ono biti izvršeno. TRI KRITERIJA STVARANJA KLASIFIKACIJE: 1) Genetičko-strukturalni kriterij (ovdje se nalaze prirodne klasifikacije). 2) Načelo jedinstvenosti (sistematska podjela mora počivati na jednom te istim načelu).

pa imamo one koji se izvode na osnovi nekog zakona i one na osnovi dogovora. bio…).. Prvi razvoj eksperimenta započeo je s razvojem znanosti (mat. cine drugu podijelu. fizika. ali i razlike u apsolutnim veličinama). širina. ima objektivne procese (kemijske i fizičke). ima predmet svoga pokusa. intervalnim i ljestvicama količine (dosta su slične jer se njima određuje i redoslijed nekog kontinuuma. st. središnji dio i zaključak. sastoji se u omogućivanju preciznijeg opisa složenih pojava i odnosa između različitih pojava) 2) pojmovna (sastoji se u stvaranju tehničkih mogućnosti preciznijeg povezivanja znanstvenih pojmova sa stvarnošću). EKSPERIMENT je tehnika prikupljanja znanstvenih podataka. gustoća… U znanstvenom radu se koristi međunarodni sustav mjernih jedinica (SI). DVA TIPA PRISTUPA U ANALIZI SADRŽAJA: 1) Kvantitativni pristup (pristup u kojem se iz analize frekvencija zaključuje o intenzitetu poruke. 2) Prema broju i tretmanu obuhvaćenih grupa ispitanika postoje tri vrste: a) eksperiment s jednom grupom se rijetko koristi. 6) Rezultati eksperimenta podliježu provjeravanju. kvalitativnog pristupa (Lazarsfeld). VRSTE MJERENJA: 1) Prema načinu izvođenja moguće je praviti razliku između dviju vrsta mjerenja: a) osnovna mjerenja su ona kod kojih su metrički standard i jedinica mjerenja iste kvalitete kao i predmet mjerenja. Dijelovi znanstvene knjige koji su u znanstvenoj knjizi obavezni i i dijelovi znanstvene knjige koji se mogu a ne moraju naći. Česta je situacija pogreške mjerenja. ima svoja sredstva pomoću kojih se izvodi. to je plansko izazivanje promjena u cilju proučavanja njihovih posljedica i to u strogo kontroliranim uvjetima i s mogućnošću mjerenja posljedica. Postoje 2. Glavni predstavnici su LASVEL i BERELSON). PISANJE ZNANSTVENOG DJELA Svako znanstveno djelo nužno mora imati uvod. ima eksperimentatora koji planira i izvodi eks. 2) relativna pogreška (omjer između apsolutne pogreške i stvarne veličine izražen u postotcima). 3) analitičku funkciju ima ako se izvorni podaci stvaraju pomoću preciznijih mjerenja. 2) Svaki eks. a u društvene znanosti je došla iz tajnih službi poput CIA. b) izvedena mjerenja su raznovrsnija od osnovnih. volumen. a kompjuterska obrada prikupljenih podataka ovoj je tehnici otvorila niz novih mogućnosti. c) eksperiment s rotacijom eksperimentalnog faktora se prakticira u slučajevima kada se proučava pojavu koju je nemoguće dovoljno kontrolirati. temperatura. RAZLIKE I ZAJEDNIČKE KOMPONENTE U EKS: 1) Svaki eks. samo u nužnim slučajevima. VRSTE EKS: 1) Prema uvjetima izvođenja eksperimente dijelimo na prirodne (ostvaruje se u uobičajenim prirodnim uvjetima) i laboratorijske (obavlja se u uvjetima različitim od uobičajenih). 4) Eks. ima niz operacija koje izvodi eksperimentator. Pisanje znanstvene knjige i pisanje znanstvenog članka. a najčešće se koriste nominalnim (mjerenje se sastoji u prebrojavanju slučajeva koji pripadaju određenoj kvalitativnoj grupi). Mjeriti se mogu samo: dužina. a može se izraziti u dva oblika: 1) apsolutna pogreška mjerenja (razlika između izmjerenog i stvarnog). 2) Prema formalnim karakteristikama ljestvica koje se koriste. b) eksperiment s paralelnim grupama uključuje najmanje dvije grupe. st. ordinarnim (utvrđuje se redoslijed i položaj).. a u društvenim znanostima se počeo razvijati tek u 20.e. Ali rijetko znanstveno djelo ima samo ova tri dijela.MJERENJE je uspoređivanje dviju istovrsnih veličina s ciljem da se utvrdi njihov omjer. Podjele…1. 2) Drugu grupu predstavnika analize sadržaja čine predstavnici tzv. OBAVEZNI DJELOVI ZNANSTVENE KNJIGE . a može se definirati i kao postupak utvrđivanja vrijednosti nekog svojstva ili kvantitete pomoću nekog pribora ili instrumenta. 5) Eks. 3) Svaki eks. Početkom 60-tih je analizu sadržaja se uvodi i primjena elektronike. FUNKCIJE MJERENJA: 1) opisna (izražena je u teorijskim znanostima. 3) Prema stupnju složenosti može se praviti razlika i između prostih i složenih mjerenja. ANALIZA SADRŽAJA: Primjena nekog od oblika analize sadržaja u istraživanjima je zabilježena već u 17.

Sastoji se od glava. ne smije biti predugačak. 2. Uvod – dio znanstvenog djela u kojem se navode podatci o predmetu. Ne smije biti niti prekratak niti predugačak.3 znanstvene discipline izlaganja 2. ali i stupnjevito . Može biti po opsegu od 100 do 400 riječi. OSTALI DJELOVI ZNANSTVENE KNJIGE Moto-geslo. Autora. Piše se na jednom od svjetskih jezika. ciljevi. a može i više i postoji pravilo u pisanju. Postoji numerički način sadržaja kada je svako poglavlje označeno brojem. Zaključak kao obavezan dio znanstvene knjige je kruna ili sinteza cjelokupnog rada znanstvenika. Sažetak se nalazi odmah iza naslova i na kraju članka. Mora biti jezgrovit.. ZNANSTVENI ČLANAK ima: Naslov koji nikada ne smije prijeći 50 slova Autor ili autori članak može raditi 1 autor. čitatelj se upoznaje sa poteškoćama na koje je autor naišao. Mora biti jasan. Predgovor se nalazi odmah iza posvete a ispred sadržaja. citat.zadatci su jasno naznačeni kao i motivi nastajanja djela. . Opsežni sažetak je sinopsis pisanja znan. Slovno numerički e pokraj broja i slovo. Do tada su ga neki autori pisali a neki nisu. Indeks pojmova i imena se u zadnje vrijeme uvodi kao obavezan dio znan. u slučaju stranog autora prakticira se u prevedenim djelima u pred. Sažetak je vrlo kratak sadržaj onoga što nalazimo u uvodu zaključka.. Moto se nalazi na početku knjige iza naslova djela. Umjesto pojma zaključak mogu zaključne napomene. Diskusija je zaseban dio znanstvenog članka u kojem se dobiveni rezultati kompariraju s rezultatima drugih istraživanja.ako ga piše netko drugi ima karakter recenzije ili preporuke. sve što pišemo djelu. u predgovoru se također zahvaljuje suradnicima. Mora biti pregledan. tu se ističu:kratkoća.Naslov znanstvene knjige je najčitaniji dio. odsjeka i podsjeka.Značajke mogu biti: formalne. poglavlja.. Indeks pojmova sadrži sve važne pojmove A-Ž koji se nalaze u djelu.te se postavljena hipoteza odbacuje ili prihvaća. Ne smije biti duži od 10% opsega cjelokupnog teksta. ako je novo izdane knjige predgovor se piše novi. Povijesno teorijski dio. lozinka. svrha mu je detaljno iznošenje informacija o korištenim sredstvima. Sadržajne pretpostavke su :svrha. Analitičko –eksperimentalni dio. epigram: podrazumijevamo oštroumnu dosjetku . 3. teme.pisac predgovora uglavnom je autor. sadržaj za autora predstavlja a za čitatelja putokaz kroz djelo.perspektivi dio. Rezultati istraživanja su najznačajniji dio članka u kojem je jasno i precizno. To je dio u kojem znanstvenik iscrpno i argumentirano izlaže prikupljenu građu s ciljem dokazivanja postavljene hipoteze.. Sinopsis ide na recenziju u vijeće koje analizira grupa stručnjaka. A koja spominjemo u djelu. Izlaganje tematike ili središnji dio je najvažniji dio knjige. Na kraj imamo sva imena sa npr. ističe sve bitno do čega se tijekom istraživanja došlo. poglavlja. Neki znanstveni članci imaju i zahvale na kraju. Sadržaj možemo pisati i da brojeve pišemo vertikalno. Njime se informira domaća i svjetska javnost. svrsi i opsegu istraživanja Korištene metode su dio rada koji slijedi nakon uvoda. Dodatci.ima približno ista pravila kao i kod literature kod znanstvene knjige. Sažetak se najčešće piše poslije zaključka. mora biti informativan. Sadržaj se može pisati na početku knjige ali može i na kraju. Po opsegu je najveći. Popis citirane literature dolazi na kraju znanstvenog članka. i logičnije je da se nalazi odmah poslije naslova. Popis tablica i ilustracija fizički smješten u dodatku iza popisa literature na kraju. Sadržajem se naznačuje kome je djelo namijenjeno. uvijek se pišu na prednjem dijelu knjige. Moto se najčešće ne ponavlja ali neki autori ga pišu i na početku svakog poglavlja. sadržaj je putokaz kroz djelo. Moto je određena poruka koja oslikava karakter djela. ako je predugačak mora imati podnaslov. U njemu naznačujemo glave. Knjige.općenitost(općenite informacije). frazu ili pak poslovicu kojom se autor služi. pojmovi ili dopune iza popisa literature ali ispred indeksa pojmova i imena. informativan. Najprije se piše ime autora koji je najviše radio na članku.

Ljudi se vrlo često ne koriste citatima na adekvatan način. Važna je i logička konstrukcija citat se mora uklopiti u logičku komponentu koja slijedi. vrste teksta: 1. Nije ga nužno staviti pod znake navoda. ako se u njemu ispušta dio teksta. Piše se manjim slovima i sa najmanjim mogućim proredom. Autorova orginalna misao. Bez obzira na svrhu. treba se doslovno citirati.3. Fusnote ili podlošci se stavljaju ispod teksta pri dnu stranice . JEZICNA KONSTRUKCIJA ZNANSTVENOG DJELA U znanosti je neprihvatljivo stalno samoisticanje. Pored toga što ga pišemo vjerno i brižljivo. od velike je važnosti. Prema mjestu gdje se nalaze:a)sastavni dio teksta b)ispod teksta c)iza svakog poglavlja. Kod ovakvih citata može doći do namjerne promjene smisla teksta. Uvijek se kao eksponent isti takav broj prenosi na dno ispod crte koja je dužine 4-5 cm.stranice s koje je uzet. eksplikativne služe kao dopunsko objašnjenje uz tekst. Obično se mogu dijeliti: 1. Ako uzimamo s interneta piše se ime autora ko je poznato. Broj fusnote označavamo sa arapskim brojevima. Tuđi tekst uvijek se stavlja pod navodne znake. Komparativne upućuju čitatelja na neki drugi izvor.citirati samo orginalne( objavljene) podatke. abecedno numerički sustav podrazumijeva ime autora . ogromno. autor traži povjerenje u svoje djelo.C itd. postoje grupe riječi koje se moraju izbjeći: Ja sam.2. ali mora se navesti broj fusnote . Moramo imati izvor i to točno zabilježiti.Dokumentacijska osnova rukopisa podrazumijeva: Fusnote Citate Svako znanstveno i stručno djelo temelji se na prikupljanju proučenoj i sređenoj građi. Početna riječ citirane rečenice koju unosimo u naš tekst prenosi se malim slovom . Najčešće su ti citati 1 ili 2 rečenice. naslov djela koji se u podnožnoj bilješci piše u kurzivu.2. Svrha citiranja je mnogostruka: -citiranjem se ilustrirao neki problem riječima koji je izložio neki autor oko nesporna problema Možemo potvrditi vlastitu tezu. Treba se držati određenih pravila: . Ako je u citatu nerazumljiva riječ ili rečenica opet se stavlja uglata zagrada i upitnik.4… bilješke se uvijek stavljaju jedna ispod druge s najmanjim razmakom i uvijek završavaju točkom i nakon broja pišu se uvijek velikim slovom.naziv dokumenta. čuli smo to stotine puta i slično… .3. Citati se koriste kako bi se potvrdila ili opovrgla nečija misao. Numeriranje ide progresivno od 1. autor stavlja uglatu zagradu i uskličnik. daje se do znanja da je ispušten dio teksta. datum rada. Kod pravila citiranja je važno da je tekst koji citiramo do 4 reda uklapa u tekst pod navodnim znacima. ja sam . dokumentarne(navode se bibliografski podatci izvora iz kojih je citat uzet.-svrha mu je suprotstavljanje drugim autorima. Najmanja je pogreška izostaviti točku.2. Ako se dogodi da je autor izdao više knjiga bilježimo ju slovima A. Tako ponekad može biti dvosjekli mač. ukoliko naša rečenica počinje velikim slovom. Navođenje literature može se na više načina: harvardski sustav citiranja (citira se tako da navodi autora i godinu izdanja i ako želimo precizirati dodaje se još stranica sa koje se citira. Ta djela u sebi sadrže 2. jer se u podnožnoj bilješci označava. otisnuti sitni slovima. Kada govrimo o jezično stilskim obilježjima znanstvenog djela. potpunu adresu koje bilježimo unutar krutih zagrada. sve neobjavljeno izbjegavati – svaki citat treba se provjeriti prema orginalu. Manifestacija tuđih misli. ukoliko je duži od 4 reda moramo ga izdvojiti iz teksta. Prema sadržaju. Ne smije biti ni premalo citata a ni previše. CITIRANJE Pod njim se podrazumijeva od riječi do riječi navođenje tuđih dijelova teksta ili riječi koji se mogu izvorno provjeriti. otvara se uglata zagrada. Ukoliko je autor kojeg citiramo napravio pogrešku. Ali se ne smiju mijenjati i izostavljati upitnik i uskličnik. Dobar znanstveni rad karakterizira adekvatna uporaba citata. Ponajprije moramo znati pravu mjeru citata ( od od tuđih misli ne vidi se što autor želi naglasiti ili ako se vidi premalo citata. Ako se želi skrenuti pozornost na neku riječ. mi tu pogrešku prenosimo u svoj tekst ali naglašavamo uglatom zagradom i slovima SIC.B. Tada se otvore navodnici i pišu se željene rečenice. iznimno rimskim i zvjezdicama.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful