You are on page 1of 192

AKADEMLJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

D J E L.A
Knjiga XXXVIII
ODJELJENJE DRUSTVENIH NAUKA
Knjiga 23.
PAVAO Đ Ć
v
SREDNJOVJEKOVNI PECATI IZ BOSNE l HERCEGOVINE
Urednik
ANTO BABIC,
redovni č Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Herceg.ovine
SARAJEVO
1970
ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE
==========-=======
MONOGRAPHIES
Tome XXXVIII
SECTION DES SCIENCES SOCIALES
Livre 23 ..
PAVAO A N Đ E L I Ć
LES SCEAUX MEDlEY AUX DE BOSNIE- HERZEGOVINE
Redade!JX
ANTO BABIC
membre de l' Academie des sciences et des arts
de Bosnie-Herzegovine
SARAJEVO
1970
U V O D
POSEBNU: DIO
SADRZAJ
Strana
5
č bosanskih vladara (banovi: Matija Ninoslav, ,J?avao
ć Mladen ć Stjepan II ć Tvrtko ć
kraljev.i: Tvrtko I, Dabiša, Jelena, Ostoja, Stjepan Ostoja, Stjepan;
Tvrtko II ć Stjepan Tomaš, Stjepan š ć . 9
č bosanskih velikaša (Pavao ć Radoslav Pav-
ć Ivaniš ć Juraj ć ć 48
č humskih knezova (knez Miroslav, knez Andrija) 55
č humskih velikaša (Stanislava ć Grgur Vuko-
ć ć Sanko ć Bjeljak ć č ć
Ivaniš ć Augustin ć . 61
č roda č (Sandalj ć Vuk ć Vukac
ć Stjepan, Radosav i Ostoja š ć Stjepan č ć Vla-
dislav ć Vlatlw ć Stjepan ć 69
OPCI DIO
č kao pravna institucija 83
č zapažanja (Tehnika č ć č slika) 86
č analiza č sUka (Vrste grbova, Pojedini
elementi grba, đ č grb ć č grbov.i bosanskih
kraljeva, Problem državnog grba Bosne, č formiranja grba
kralJa Tvrtka I, Problem grba Humske zemlje, Razvoj grba po-
rodice č 92
Kulturnohistorijska analiza č slika č Kul-
turni i stilski uticaji, Vladarski i državni amblemi, Simbol križa,
Ljudski likovi, Arhitektonski objekti, Oružje i bojna oprema,
Ukrasi) 102
Analiza legenda (Legende na srpskohrvatskom jeziku, Pa-
leografska zapažanja na legendama pisanim srpskohrvatskim jezi-
kom, č promjene u grafiji pojedinih slova, Legende na
latinskom jeziku, Paleografska zapažanja na latinskim legendama) 120
Resume 123
Fotografski snimci č (Popis fotografija, Likovne rekon-
strukcije č slika, Fotografije č 125
UVOD
č srednjovjekovnih bosanskih vladara predstavljaju najcjelo-
i č grupu u č jugoslavenskoj sfragistici. Usptrkos
tome, sve do danas ovi č nisu sistematski đ podaci o njima
razbacani su i nalaze se u teško č literaturi, neki č nisu
ć objavljivani, opisi č slika su površni i nekada č a u
č legenda napravljeno je toliko grešaka da gotovo i nema legende
koja je do u detalje Č č Osim toga, u bosanskoj sfragistici
iskrsla je i nekoliko č problema od č pravilnog i pravo-
vremenog rješenja zavisi razumijevanje č niza drugih pojava u
kulturnoj historiji srednjovjekovne Bosne. Takvi su problemi npr.: prvo-
bitni izgled i razvoj grba bosanskih banova i kraljeva, pojava i upotre-
ba velikog dvostranog č č reforma kralja Ostaje itd. Od-
đ nekoliko č nalaza sa Bobovca đ zavisi od
rješenja đ č problema.
Zanimljiva je, iako malena, skupina č humskih knezova Mi-
roslava i Andrije, ć da se u njoj nalazi i najstariji č pisan srp-
skohrvatskim jezikom.
Brojne velikaške porodice, uglavnom gospodari pojedinih oblasti
bosanske države s kraja XLV i u XV ć imale su đ svoje pe-
č đ njima je, svakako, najbrojnije zastupljen rod č koji je
nekoliloo decenija u dxugoj poiovini XV ć i samostalno vladao u
Hercegovini.
Prvi č koji je opisao i objavio jedan bosanski č bio je srp-
ski književnik i prosvjetitelj Pavle ć On je 1815. god. u Veneciji u
posebnoj knjižici objavio povelju kralja Dabiše ć ć (iz
1395. god.), te donio dobar crtež i opširan opis velikog dvostranog č
bosanskih kraljeva.
Prošlo je gotovo 40 godina dok se pojavio u č literaturi još
jedan opis bosanskog vladarskog č 1854). Janko Safarik je u
Glasniku Društva srpske slovesnosti objavio ć č bana Ninoslava.
Osim toga, ć bosanske povelje č arhiva, koji se
tada nalazio u č Safarik je bilježio i svoja zapažanja o č
a ovim bilješkama se kasnije poslužio i Aleksa ć
5
80-ih godina prošlog ć razvila se đ nekim hrvatskim i
madžarskim č ž č polemika o izgledu nekadašnjeg bosan-
skog državnog grba. U okviru te polemike objavljeno je nekoliko do ta-
da nepoznatih bosanskih č (manji č bana Tvrtka iz 1357. god.,
č Tvrtka II iz 1444, srednji č Tvrtka II iz 1421, srednji č
Dabišin), a pojavio se i jedan falsificirani č kralja Tvrtka I. Glavni
protagonisti ove polemike bili su: Franjo č Ivan č ć te djeli-
č Šime ć Vjekoslav ć i dr.
1
Prvi ć i na đ sistemu zasnovan rad na č bo-
sanskih č dao je poznati madžarski č Ljudevit Thall6czy.
On je najprije u djelu Die osterreichischungarische Monarchie in Wort
und Bild (Wien 1901.) objavio 14 bosanskih č a kasnije je napi-
sao i posebnu studiju i objavio je na madžarskom jeziku 1909. god.2) To
je, u stvari, Thall6czyeva studija iz bosanske sfrag[stike, koja č po-
sebno poglavlje u knjizi Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im
Mittelalter, objavljenoj 1914. god.
3
) Dobar dio podataka i č iz
te studije i danas ima svoju vrijednost.
Najbolji, iako ne potpun, pregled bosanskih i humskih č dao
je Aleksa ć u djelu: Stari, srpski č i grbovi, štampanom u Novom
Sadu 1910. Tu je objav1jeno u svemu 37 reprodukCija (i opisa) č
bosanskih vladara i velikaša. ć djelo, uz č recenziju Konstan-
tina č i danas predstavlja jedini sistematski pregled srpske i
bosanske sfragistike.
Vrijedno je zabilježiti da je veliki bosanski č Stjepana II Ko-
ć prvi objavio ć Truhelka u GZM 1905. god."
Najbolje i najiscrpnije opise bosanskih i humskih č dao je u
novije vrijeme dr Gregor ć š u svojoj sjajnoj studiji »Bosanske
i humske povelje srednjega vijeka«, objavljenoj u pet godišta Glasnika
Zemaljskog muzeja.
6
šteta je samo da uz tekst opisa nisu objavljeni
i faksimili č Kratak pregled bosanskih i humskih č dao je
pisac ovih redaka u Kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (Sarajevo
1966, 528-535).
O bosanskim č kao pravnoj instituciji u okviru diploma-
tike pisao je Stanoje ć u svojim Studijama o srpskoj diplo-
matici.7
1
Ova polemika se vodlla najprije u Č novinama - Obzoru
i Agrammer Zeitungu, a zatim i u č č Archilv fiir sla!Vische
PhilologJie (Ber.Un 1880, 342-349, 497--498, 501-510), Raidu aka-
demije (Zagreb 1890, 1--45, 127-169), Arcllaolog.iJsc.he Alllrze1:genu (B<ll!d<IIPest
HIBO, 30-31), ViestnLklu Hv.raltskog al<keologi&og drušb\na (Zagreb 1880, 26-27).
' U knjizi: Bosnyak es szerb elet-s nemzect€1hrajzi <ta.nu!lm{myOik, B<uda-
pes<t 1909.
s Knjiga kao mjesto izdanja navodi Mliinohen und Leli!Pzig; poglavlje
o č i g.ribovima ć strane
' Archiv fur sla•vische Phrltl.ologie, Berlin 1911, 33.
• Str. 50-51.
6 1948, 103-144; 1949/1950, 105-200; 1951, 81-J.19; 1952, 1955
- svElSika za iJstoriju i etnografiju, 137-146.
1
' St. ć Studije o diJplomattci, XVI č Glas SKA
CXXXII, II r. 70, Beog.ratd 1928, 3-17.
6
Neki č povelja, kao npr. ć č ć i dr., us-
put govore i o č ž ć se pretežno na njihovim legen-
dama.
č ljepši primjerci bosanskih č č su objavljivani
kao ilustracije raznih č i č djela iz č
povijesti, historije umjetnosti, turizma i dr.
Radi ć u izlaganju potrebno je staviti i neke napomene u
pogledu terminologije.
Današnje č a tako je bUo i u srednjem vijeku, č č
ć u stvari, tri pojma: l) maticu č č ili tipar,
dakle, kalup-negativ ć kojega se pravi otisak; 2) otisak sa č
nom slikom i materijalom na kojemu je č otisnut; 3) samu pe-
č sliku. U toku izlaganja neminovno ć se zbog ć pojavlji-
vati č u sva tri ova č đ uvijek, gdje to bude po-
trebno radi ć vodit ć se č da se upotrijebe precizniji ter-
mini.
Za negativ - kalup ili maticu ć koje se otiskuje č
slika - č š ć se upotrebljava izraz č ali ponekad i ter-
min tipar. č gruda je masa u koju je otisnuta č slika. Ako
je potrebno naglasiti neki posebni oblik koji u konkretnom č ta
gruda ima, onda se govori o č zdjelici, č č i sl.
Otisak je č slika posmatrana kao č postupak. Po-
smatrana sadržajno, ukupnost svih ikonografskih, pisanih i dekorativ-
nih znakova na č č č sliku ili lik. Sastavni dijelovi pe-
č slike su: simbol, legenda i ukras.
Radi ć u izlaganju redovno se upotrebljavaju termini: ve-
liki, srednji, mali č Ovi se nazivi pojavljuju ć u srednjem vije-
ku, ali se njihova č ne može uokviriti nekim apsolutnim broj-
kama. Ipak, radi orijentacije treba upozoriti da se u velike č ubra-
jaju oni sa promjerom od 6-U cm, u srednje: 2,5-5 cm i male:
cm.
Samo izlaganje odvijat ć se ovim redom: poslije uvodnih napome-
na ć ć opis i analiza svakog č č a na koncu -
ć č i kulturno-historijska zapažanja. Uz opise, u tekstu,
donose se č rekonstrukcije, a na kraju - fotografije svakog pe-
č posebno. Jedino za č Stanislave ć n:ije data fotografija,
jer je otisak vrlo slab, a za dvostrane č klraJ.ja Dabiše i Tvrtka II
nisu doneseni crteži, jer to zbog malih izmjena u predlošcima nije bilo
potrebno.
Radi preglednosti č su svrstani u ć grupe:
I. č bosanskih vladara;
II. č bosanskih velikaša;
7
Ill. č humskih knezova;
IV. č humskih velikaša;
V. č roda č
Unutar grupe svrstavanje je vršeno po kronološkom slijedu.
Svaki č nosi svoj broj prema kojemu je lako ć i njegovu
fotografiju na kraju knjige (i obratno).
8
PECATI BOSANSKIH VLADARA
BAN MATIJA NINOSLAV
(1232-1250)
Dva č bana Matije Ninoslava - jedan mali i jedan srednji
predstavljaju najstarije č č bosanskih vladara.
Br. l
M a 11 p e č a t obj•avi•o je Aleksa ć

kJoji donosi i fo,to-
gl"a:ll.Lju, •a lll(jegov detaljan opis dla,o je n Gregor Cremošniiik.
8
Na
@
ba•n:ovoj povelji Dulbl"O'V'Ililku, iZda·toj đ 1234. i 1240. godi-
. ne, nal(l!Zi se .Q<\"aj č • uti\Sl11Ut u V1C1Štanu gtruldu »vodeno-s.vjet-
=' lozelenkaste boje«.
10
Povelja sa č č se u Histocij'Skom
arMvu u Dubrov'Illiiku.
11
ObE'k č grude je č
Br. 1 č sa p110IrLjerim:a: 2,8 'i 2,3 cm. č poJ.je ae lrnug
č č promjer iZ.IlJOsi 1,5 cm, .a otisa!k ima u cjeUn'i koo.kavatn ob-
lik. č simbol sastoji se od predstave orla koji širi krila i upravo
ć sa neke stijene. Tanka linija, od koje se nazire samo trag, okru-
žuje osnovnu predstavu. č se misli da je ovaj č č ge-
mma, kakva se č upotrebljavala za č ć u srednjem vijeku. Le-
gende na č nema.
Br. 2
V e ć i, odnosno po ć k,a,tegorizaciji - s ·r e d n j i č bana Ni-
noslava bio je č u dva jednaka otiska (u vosku) na povelji izdatoj
Dubrovniku 1249. godine. Ova povelja, koja se č u Narodnoj bi-
blioteci u Beogradu, nestala je u toku I svjetskog rata.
12
Galvanoplas-
br. 2.
8 Dr Aleksa ć Star.i ISI"pski č i wtihovi, NoVli Sad 1910, 22. i sl.
' Glasnik Zemallj'slrog muzeja u SarajeVIU, 1948, 117.
te Izraz Gr. Cremošnlika, l. e.
11
Pronalaženje ispmva sa č u č arhiVIU relaJbivno
je lako uz ć Lj, ć i š ć te citiranroga Gr.
CremOOnilka.
'" Izvještaj Gr. u GZM 1948, 124.
9
č odliv jednog primderka č nalazi se u Zemaljskom muzeju u
Sarajevu. č je prvi objavio Janko Safarik 1854. godine,ta a zatim
Asboth (1888),
14
te Lj. Thall6czy 1914. ·godine sa dosta sLobodno retu-
širanom fotografijom.
1
• Sva tri autora samo kratko spominju sadržaj
likovne predstave na č i č legendu.
Br. 2
č gruda ima elipsoidnu formu, sa promjerima: 6,2 i 5,4 cm,
dok je sam č okrugao, sa promjerom od 4,8 cm. Uz rub č
polja nalazi se traka širine 5 mm na kojoj je ispisana legenda. Unu-
tarnje polje č podijeljeno je na tri dijela: u dnu polja nalazi se
predstava krajolika sa tri brežuljka; na srednjem, najvišem, brežuljku
nazire se silueta minijaturnog konjanika, a nije č da je takva
silueta bila predstavljena i na desnom brežuljku, samo je to sada teško
ustanoviti zbog slabog otiska. Sredinu polja zauzima predstava dvaju
konjanika - vitezova u borbenom položaju. Lijevi konjanik ima srco-
liki mali štit, na kojemu se nazire i (lijeva) kosa pruga, dok u desnoj
ruci drži neki ć i relativno masivan predmet č Na glavi se ne
razabire neka posebna kapa. Vitez sa desne strane drži neki izduženi
štit, na kojemu se đ raspoznaje lijeva kosa pruga; osim toga, u
ruci ovog konjanika nazire se i silueta koplja sa zastavicom koje je
upereno direktno prema glavi protivnika. Ukoliko se ne radi o slabom
otiskivanju, ovaj vitez ima i neku visoku kapu, vjerovatno kacigu. Na
sapima i iznad repa konja zapažaju se vezeni ukrasi konjskog pokri-
č U gornjem dijelu polja, koji je formiran u vidu č kruga,
đ je prikazan brežuljkast teren. Na najvišem brežuljku nalazi se
kula sa dva ć (ili prsobrana?) na vrhu; u zidovima kule raspo-
znaju se kvadri tesanog kamena. Sa desne i lijeve strane kule naziru
se neki crteži, ali je teško odrediti njihovo č vjerojatno se radi
o manjoj kuli sa desne strane, dok je predstava na lijevoj strani zasad
neobjašnjiva; jedino se može pretpostavljati da je i ovo kuila.
lO
ts Glasndlk društva SiiPSke Silovesnosti, Beograd 1954, 183-184.
" Johann von AISJboth: Boonien und Hezegovii.IJJa II, Wien 1888, 193.
15
đ 2'1Ur Geschichite Bosniens uoo Seribiens, 270-271.
O č ove kompozicije može se ć samo ovo: konjanici -
vitezovi u đ borbi vjerojatno predstavljaju viteški turnir.
Ovakve preds.tave spadaju đ omiljene motive č i č
umjetnosti u zapadnoj Evropi, a u samoj Bosni č se ć na ć
cima.16 Ipak, treba naglasiti da motiv turnira na č predstavlja
izuzetnu pojavu koja se više nigdje nije ponovila u našim zemljama, a
koliko mi je poznato, ni na Zapadu, niti u Bizantu.n Predstava kule
najstariji je likovni prikaz srednjovjekovnog grada u Bosni, a grb na
štitu - najstariji č simbol u Bosni i Humu.
Na č legende nalazi se križ jednakih krakova, a zatim tekst:
t Slova u zagradama nisu
na otisku vidljiva. Slovo T (na otisku) ima izgled križa, od poluglasa se
vidi samo uspravna hasta, teško je č i cijela č ali uspr·
kos tome, č ovakvog č ne može biti dovedena u pitanje.
1
H
Tehnika izrade ne pokazuje ruku vještog majstora. Reljef je vrlo
plitak, a figure su date sasvim šematski, u vidu silueta.· Likovno rješe-
nje je aglomeracija detalja, a ne jedinstvena kompozicija.
PAVAO SUBIC, GOSPODAR BOSNE
(1299-1312)
Br. 3
đ v1se č koje je istodobno ili u vremenskom slijedu
posjedovao, Pavao Š ć je imao i č na kojemu je u legendi bila
č i njegova titula gospodara Bosne. Sretnim č je 1961.
godine u Zadru, prilikom kopanja temelja za jednu zgradu, đ origi-
1
6
NajlbHža analogija u likovnom pogledu je predstta•va burnira iSIPOd
gradskih ?Jidilna na jednom ć iz Radimlje.
17
U ć di:jelu ovoga rada, u izJaganju o kulltmnim uticaj.1ma, uka-
ruje se i na ć analogiju đ o·ve č s•l1iike i kompoZJidione šeme
na tzv. Salomonovu č
Postoji nekoliko indicija koje ukawju na ć da se ode i ko-
ralk dalje u objašnjavanju ove kompooicije. Cremošn'ilk je, naime, doikazao da
je povelja na kojoj su se č č i:udatta u ime diVojke sWVIladara; ta-
kav č proli2l1šao je iz teklsta po-velje, gdje se spomlinjtu dva bana
(Maltija i Stjepan sa ć za1tim iz oiko
1
lnostti da je po·velja bi,la č
ć sa dva (jednaika) č Ne postodi li ć da dva viteza na pe-
č makar se nalazil1 i u boribenom položaju i U1kl01pdjen'i u ć
č motiv, predstavljaju dvojicu ba1111o·va suv!adara? Na takav
č done!kile ć i oikolnoot da oba konjanika imaju jedna'ke heral-
dioke liJlwve na štiltovima. Ipalk, do daljnjega, ovi problemi đ ostati u
sferi konjekture.
18
PojedLnii autori č su legeruW. č to: Safal'ik:
nEV<lTb OE/\I<:E š č nEV<lT OE/\1<
'I1hall6czy: OE/\HI<O• rel
Jedino ć č Ls-pravno: OE/\HEr<l
<l
(Stare srp.'lke povelje i pisma I, kinj. l, Beograd - Srem. Karlovci 1929, 10.)
ll
nalni č (matica č tipar) Pavla š ć đ od mesinga.
č ima formu okrugle č (diska), debljine 2 mm, a promjera
6 cm. Na S·redli.ni đ nalazi se mala č koja pri vrhu prelazi u
kružnu č tako da se č lako mogao svezati za neki kono-
pac ili lanac.19
Br. 3
č polje organiZirano je u prostor za legendu i č sim-
bol, a slobodni prostor ispunjen je vegetativnim ornamentom.
Legenda glasi:* PAVLVS *DE BREBERIO * BANVS * CROA-
TORVM DN * ET BOSNE. Legenda je pisana kaligrafski izvedenim slo-
vima č epigrafske uncijale. Zametanje č - DN ET BOSNE,
umjesto ET DN BOSNE, sigurno je nastalo greškom pisara ili gravera.
Zanimljiv je krupni znak za rastavljanje č koji ima formu rozete
ili zvjezdice. Rastavljanje ipak nije uvijek dosljedno sprovedeno: nema
ga đ č DE i BREBERIO, zatim đ CROATORVM i DN,
te ponovo đ ET i BOSNE. Jedina ć u legendi je DN -
za DOMINVS.
č simbol sastoji se od potpunog grba porodice Š ć troku-
tastog štita sa predstavom raširenog orlovskog krila, turnirske kacige,
,. č koji se sada č u Arheološkom mwzeju u Zaldru, obja-
vio je, sa dobrim cvtežom, opiJSom i ikomen'tarom, Ja<n;)llo č u č
su Diadora, Zadar 1965, 159-167.
12
plitak, a figure su date sasvim šematski, u vidu sihueta. Likovno ·rješe-
vela, koji uskim kirakom pada pozadi kaci.ge, koji se na kraju zavija
- ć u dugu č te č na Vlrhu kacige, koja je
formirana od 6 cvjetova sa dugim stabljikama. Ukras č sastoji se
od dviju č sa trolistovima koje ispunjavaju sav slobodan prostor
sa desne strane č simoola.
č je solidan rad majstora č i svakako spada me-
đ bolje proizvode ove vještine kod nas.
BAN MLADEN I ŠUBIC
(1302-1304)
Nije č nijedan otisak č Mladena I ć kao bosan-
skog bana. Ipak, ima osnova pretpostavljati da je takav č postojao,
jer se u jednoj povelji od ll. juna 1302. godine
20
direktno spominje
Mladenova namjera (a možda i narudžba) da takav č napravi (Et
quia sigillum nostrum banale nundum erat paratum, presentes antiquo
nostro sigillo fecimus sigillari). Nije poznato da li je ovaj »sigillum
banale« bio ikada napravljen.
BAN STJEPAN II KOTROMANIC
(1314-1353)
Br.4
Poznata su dva č bana Stjepana II: jedan >>manji«, koji po
ć kategorizaciji spada u č srednje č te jedan ć
koji spada u kategoriju velikih č
Br. 4
20
č Codex dli.plomatiCUJS VIII, 27.
13
M a n j i p e č a t č je: prvo, na povelji bana Stjepana i nje-
gove majke banice Jelisavete, izdatoj knezu Vukcu ć u č
ma, negdje đ 1323. i 1331. godine;
21
. drugo, na povelji bana Tvrt-
ka i njegove majke, izdatoj knezu Vlatku ć - ć na
Miilima 1354. godi111e;
22
ć na povelji bana TvvtiDa, ilrlatoj č
nima 1356. godine u Neretvi.
2
3 Prve dvije povelje nalaze se u Madžal'-
skoj i njihovi su č poznati samo po slabim fotografijama koje do-
nosi Thall6czy.2
4
' ć povelja se č u č arhivu.
Prema Tvrtkovoj povelji iz 1356. godine č sa dobrom foto-
grafijom objavio je Aleksa ć

dok je Cremošnik unio izvjesne ko-
rekture u č legende.
26
: O nekim č detaljima sa č
pisali su Vladi.mli!r Soiovjev i autor OV'oga rada.
2
7 I ovaj opis daje
se prema č sa povelje iz 1356. godine.
č gruda je od đ prirodnog voska, a samo č
polje preliveno je tankim slojem voska tamnocrvene boje. č je o-
krugao, sa promjerom od 5 cm, dok se promjer voštane grude ć oko
6,5 cm.
č slika sastoji se od simbola, smještenog u manjem krugu,
i č legende, ukomponirane jednim dijelom u kružnu traku ko-
ja se pruža uz rub č polja; drugi d1o legende je smješten u
slobodnom prostoru kruga, koji je po osnovnoj kompoziciji slike pred-
đ za č simbol.
č simbol je č portret - lik bana Stjepana u kom-
pletnoj bojnoj opremi suvremenog viteza. Konj banov predstavljen je
u punom trku, okrenut udesno. Od lronj!Ske opreme razabitre se uzda
sa ukrašenim dizginom, dijelovi sedla, ukrašeni kolan, masivna uzen-
đ (stremen) i č koji seže konju do ispod koljena; na pokri-
č se vide izvezeni križevi u predjelu vrata i sapi konja - upravo
na mjestima gdje se č stavljaju č simboli. Na banovoj
glavi je kaciga sa snažnLm prorezom za č a u kacigu je zadjevena č
lenka - perjanica u formi bogatog buketa ć Dio vela sa kacige
slobodno vihori pozadi banova vrata. ć po bogatim naborima sa
21
Tha!ll6czy: GlaJSni!k Zemalj·skiog muzeja, Sarajevo 1906, 407. i sl. 5.
!2 Lbidem, str. 411. i sl. 9.
23
Povelja je objavljena u Codex diplomaticus XII, 333. U samom tekstu
povelje Ttw1Jko kaže da .se radi o č bana Stjejpana (»iln cuiUJS rei testi-
momum sigilum pe!lldens SU!Pl"aldlcti S'tejphani bani, q'Uiia adhuc nostro proprio
caremu:s, cum .serico fedmus
14
)?wa povelja se nallazilila u arhiVIU grofova Bathyanl.a u Kormendu,
a druga u Maidža:rtsllrom narddnom muzeju (Arhiv lbanma JaJS>Zenaka). Prema
najp()menama Lj. '11hal16czya, č sru č i na St(jepanovlm poveljama:
kmezru VUikOISlavru ć ·ilz 1322. i 1323. zatim na povelji kmezu VUiku
ć iz 1351, loo.o d na dvije Tv.r::tkove povel(je kmezu VJai1lku Vwkosla-
ć itz 1353 (<SIVe u Kormendu). Na svlim ovim Lils,titnama moraili bi se
č bana Stjejpana, ali se zaJSald ne zna da 1i se radi o manjem iH o ve-
likom banovom č Postoje nejprovjerene vtijesM da su sve ove povelje
bille prenesene ·u MadižaXISikd držlWilli arhiv u i da su tolrom
II svjetsacog rata tmištene.
14
ts O. e., 26-27. i sl. 17.
26
GZM, 1951, 109.
27
S:ZM - Arheologija, 1954, 91, te GZM - Arheologija, 1964, 164.
zadnje strane banove figure, ban je zaogrnut širokim plaštem, ispod
kojega se vidi haljetak što seže do koljena. Pod koljenom se zapaža
sastav uskih č i č ili č Na nozi se vidi ostruga (mamuza).
U lijevoj -ruci ban drži šUt srcolike foome sa k·osom prugom od desna na-
lijevo. U desnoj ruci je dugo koplje položeno horizontalno i okrenuto u
pravcu kretanja; na koplje sa masivnim vrhom č ć je kratka za-
stavica koja se na kraju č i na kojoj je izvezena predstava križa
približno jednakih krakova.
U traci koja č rubom č polja nalazi se legenda na la-
tinskom jeziku: + S · MN· STEPHI DI · GRA · TOT! BOSNE BANI (SI-
GILLUM MINUS STEPHAN! DEI GRATIA TOTIUS BOSNE BANI).
Samo č ne predstavlja nikakve š ć pa je stoga nerazum-
ljivo zašto su raniji autori č č pojedine detalje ć S. MIN
STEPHI DEI GRA TOTI BOSNE BANI; Cremošnik: S. MIN STEPHI
D GRA TOTI BOSNE BANI). Slova legende pisana su kaligrafski -
epigrafskom č uncijalom. Pojedine č đ su odvo-
jene č Kratice: S - SIGILLUM, MIN - MINUS, STEPHI -
STEPHAN!, DI - DEI, GRA - GRATIA, TOTJ: - TOT:I:US č
su u latinštini srednjega vijeka ć pa i u Bosni. Upotreba slova E
mjesto AE đ je redovita pojava u to doba.
Na slobodnim prostorima kruga đ za č simbol is-
pisana je i legenda na srpskohrvatskom jeziku slovima bosanske ć
lice: rN SN CTt.n<!N. I ovdje je tekst legende sasvim jasan, ali usprkos
tome, nijedno dosadašnje č nije bilo u cjelini č č CTt.n<!
r N, ć rN SN CT En<! N; Č š rNSc:! N CTt.nc:tN '. Slova su i:ste
č kao i ona u latinskoj legendi; i kod ć slova zapaža se
tendencija zaobljavanja i č pojedinih poteza u slovima, pa
je č da je obje legende pisala ista ruka. ć rN za rocno-
AHNt:. vrlo je č u ć tekstovima srednjega vijeka u Bosni,
dok ć č (SN) treba prije objašnjavati greškom pi-
sara ili č š ć prostora, nego č ć Poluglas koji
bi trebao stajati na kraju sve tri č legende potpuno je izostao.
Jedini ukras ovoga č predstavljaju č kružnice ko-
je okviruju traku sa legendom.
Ovaj »manji<< č Stjepana II je, kako u pogledu kompozicije, ta-
ko i u pogledu izvedbe, zanatski vrlo solidan rad. Jedino je srpskohrvat-
ska legenda naknadno i tako ć s.Uom interpo1i:rana u jednu ć raz ..
đ i cjelovitu šemu. Bez pretjerivanja se može ć da ovaj č
poslije velikog dvostranog č bosanskih kraljeva, spada u najbolja
djela č i graverske umjetnosti našega srednjega vijeka.
Br. 5
V e l i k i p e č a t Stjepana II č je na povelji knezu Vu-
kO\Slav.u Hrvatini6u, izdatoj u Moštnima 1323. goddne, koja se danas č
va u Kormendu u Madžarskoj. Relativno dobru fotografiju objavio
je Thall6czy zajedno sa poveljom u GZM 1906. i u Wiessenschaftliche
Mittheilungen aus Bosnien und der Herzegovina, 1909. Jedan primjerak
ovoga č (u vosku) sa bliže neidentificirane povelje nalazio se svo-
jevremeno u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, ali je otuda nestao pri-
15
je 1949. godine. Sliku sa kratkim opisom objavili su: ć Truhelka u
GZM 1905. i Thal16czy u Studien zur Geschichte Bosniens und Serbi-
ens.28 ć je da na bosanskim poveljama kormendskog arhiva po-
stoji i još koji primjerak ovoga č U prvo vrijeme svoje vlade upo-
trebljavao ga je i ban Tvrtko.29
Br. 5
Prema mjerenju Truhelke i Thall6czya, č ima promjer 8 cm.
Likovna kompozicija sastoji se od simbola, legende i ukrasa.
Simbol je opet č portret, koncipiran i izveden č kao
i na srednjem č Na fotografiji se ne raspoznaju jasno svi oni de-
talji koji se vide na originalnom otisku srednjeg č ali se ne mogu
zapaziti nikakve bitne razlike. ć izgled bana - konjanika ipak je
č č je da se ovdje radi o slabijem majstoru kojemu nije uspje-
lo da potpuno »sinhronizira« držanje i pokrete konja i konjanika; dok
konj č u punom galopu, ban na njemu sjedi uspravno; zbog toga
cijela predstava ispada pomalo č i teatralna. Ni detalji ne po-
kazuju tako sigurnu ruku kao u majstora manjeg č
Legenda je ispisana na dvije č kružne trake koje se
pružaju uz rub č polja. Na vanjskoj traci nalazi se natpis:
28
Poillio je dobru fotografiju i v. č ć u GZM, 1943, talb. 24.
28
U dubrova&e kancelarije za tl1i Tvr.tkova pisma s č
ka njegove vladavill1e kaže se da su bila č ć »bulla magna olim booe
memorie d:omill1.i Sotephiani bani Bossine« (vkl'i citaJt kod Cremošnika, GZM,
1949/1950, 112).
16
t nEV4Tb rocnoAHN4 CTtn4N4 54N4 c(3050ANOr4 rN4 OCE 1t-
M/\E 50CbNbCICE, a na unutarnjoj: · CICE CO/\bCICE H AO/\NE •
lcP4HCICE H OCE 1EMb/\E X/\bMbCICE. Citanje je bilo teško zbog
relativno nejasnih fotografija. Ipak je, uz ć svih poznatih fotografija,
ć legendu č u cjehi.Illi. Ovo č razlikuje se od Truhelkina
i Thall6czyeva u ć broju detalja, pa i pisanju cijelih č (Tru-
helka: CHE t nEV4T roAN4 CTtn4N4 54N4 CIJ050ANOr4 rN4
OCE 1EM/\E 50CNbCICE- CICE CO/\bCicE H AO /\NE ICP4HCI<:. E
H OCE 1EMb/\E X/\bMbCicE;
Thall6czy: CHE t nEV4T roAN4 CT't.En4N4 54N4 C0050ANOr 4
rN4 OCE 1EM/\E 50CNbCICE CO/\bCICE V. AO/\NE ICP4-
HCICE 11 OCE 1EMb/\E X/\bMbCICE.
Treba napomenuti da je Truhelkino i Thall6czyevo č vršeno pre-
ma fotografiji »muzejskog<< primjerka č koja je slobodno retuši-
rana. Legenda je mnogo č a pogotovo č na fotografiji
uz moštransku povelju Vukoslavu ć (GZM, 1906, sl. 2). Slova
su pisana kaligrafski, sa č uticajem č uncijale.
Ukrasni elementi č su: tri č kružnice koje uokvi-
ruju donje trake za legendu i tapiserija koja prekriva sav slobodni pro-
stor na č polju. Na tapiseriji je izveden tzv. beskrajni omame-
nat sa uokvirenim ž ć odnosn10 ljiljanima.
TVRTKO KAO BAN
(1353-1377)
Od Tvrtkovih banskih č č je i pobliže poznat samo
jedan: to je č srednje č koji se č u vlastitoj legendi nazi-
va sigillum minus. Iz pisanih izvora zna se da je Tvrtko imao č
prsten, a pretpostavlja se da je imao i veliki č koji do danas nije
č
Br. 6
T vrt k o v p e č a t sr e d n j e v e l i č i n e č je na dvije
isprave: prvi put na povelji knezu Vlatku ć ć iz-
datoj 1357. godine. Odginal povelje i č č se u ć madžar-
skih velikaša Jeszenaka i sada se nalazi u državnom arhivu u Budim-
pešti. Fotografiju sa kratkim opisom objavio je I. č ć a kasnije i
Thall6czy.30 Drugi primjerak nalazi se na Tvrtkovoj povelji Dubrovni-
so Povelju je O<bjaJVio Thaa16czy u GZM 1906, 411-412. i sJ. 10, a pe-
č I č ć u Archaoiogische Anze1geru XI, Budapest 1882, 383. i ThaJ116czy
u Studien ... , 274.
2 - Djela - lmjiga XXXVIII 17
ku iz 1367. godine i sada se č u č arhivu; u Zemaljskom
muzeju ima otisak ovoga č u gipsu. Dobar opis č ali bez
fotografije, dao je Gregor Cremošnik.
3
1 Neznatni ostaci voska na ba-
novom pismu Dubrovniku od 7. februara 1376. godine pokazuju da je i
ovdje bio upotrebljen ovaj č Tvrtkov.3
2
Br. 6
č je gruda č iz 1367. godine) od đ voska, a
otisak je vrlo jasan. Sam č je do u sitnice vjerna kopija »manjeg<<
č bana Stjepana; minimalne izmjene izvršene su samo u legendi:
u latinskoj legendi, umjesto č STEPHI, sada stoji TVERHI, a u srp-
skohrvatskoj, umjesto 5N CTi;,En'IN, stoji S 'IN TOEPTI<O. Tako cjelovWta
legenda ovoga č glasi: t S. MN. TVERHI. DI. GRA. TOT!. BOS-
NE BANI; rN 5'1N TOEPTI<O. Ligature su upotrebljene po jedanput u
svakoj legendi: u latinskoj grafiji imena Ttvrtko li:girana su slova T i H,
a u ć j legendi -'l i N u č 5 'l N.
U lat:inski pisanoj pll'iznanli.ci Dubrovniku od 13. febru&ra 1355.
godine Tvrtko spominje svoj č prsten (ad maioris roboris firmita-
tem. . . nostri annularis, quia ali ud nostrum sigillum maius penes nos
non habuimus, sigillorum munimine roboravi). Bilješka č
kancelara na istoj ispravi đ govori o banovu č prstenu.
č sa ove priznanice, na žalost, nije č tako da ne znamo nje-
gov stvarni izgled. Vjerojatno je ovim prstenom bilo č ć Tvrt-
kovo pismo Dubrovniku od 7. februara 1376. ili 1377. godine, na ko-
jemu se rMpoznaju tragovi nekog malog č
Cremošnik s pravom pretpostavlja da je Tvrtko imao i veliki pe-
č č kao i ban Stjepan.34 đ do danas nije đ ni
ovaj č ni kakav direktni arhivski podatak o njemu.
a1 GZM, 1949/1950. 112.
82
O. e., 118.
aa Priznanicu je objavio K. č u SIPQffietniiku SKA XI, 16, a C'iti-
ra je i Cremošmk u GZM, 1949/1950, 106. O tragu č govor.i Cremošnik,
o. e., 118.
u GZM, 1949/1950, 112.
18
STJEPAN TVRTKO I KAO KRALJ
(1377-1391)
Duboke i korjenite reforme č i kulturnog života, koje je
izvršio Ttvrtko I nakon proglašenja za kralja, jasno su se odrazile i na
č kao i u mnogim drugim domenima javnog i kulturnog živo-
ta, i ovdje su se pojavile nove vrste i forme, novi simboli i ukrasi, a
č vrijednost č dostiže č visok nivo.
Koliko se zna, Tvrtko je imao kao kralj 4 č dva mala i po
jedan srednji i veliki.
Br. 7
M .a 1 i p e č •a. t sa legendom jed:iJrri je dosad .sa
Olbja'V'ljen!i TVIrtkov č objavi·o ga je Aleksa ć 1910. godi-
ne.35 I OremošnDk 'je dao detatlj'aJn opis, 1aU 'bez :lioto,gJ:'aifije:lo.
č je Č na dvije iilpvave: •relatiVIno dobar otisalk na
povelja Du'bravniku od 2. decemb-ra 1382. godliine i nej•asan
otisalk Illa jed!niom 'P'ismU č ·od 4. maTta 1387. JO-
Br. 7 dlilne. Obje isprave Č .se u č .a:r<hivu. ć
opis daje se prema primjerlk.u iz 1382. godilne.
Nesrazmjerno velika č gruda (promjera: 4,4-4,7 cm) od ta-
đ je voska, koji u gornjim dijelovima prelazi u svijetlije ž ć
kaste tonove. Dno č š gdje je utisnut č preliveno je voskom
tamnocrvene boje. č polje, kružne forme, sa promjerom od 1,7
cm, organizirano je tako što je na kružnu traku uz rub polja stavljena
legenda, a u manji krug - č simbol sa ukrasnim okvirom.
Latinsku legendu ć je č kao: + SIGILLUM (?) ... STEPHA-
N! REGIS. Stavljanjem upitnika i č iza č SIGILLUM, ć je
č napomenuo da č č SIGIILUM nije sasvim sigurno i da
đ te č i imena STEPHAN! dolazi još neki tekst koji on nije
mogao č Cremošnik legendu č SIGI STEPHAN! REGIS, ali
odmah dodaje da je siguran jedino u č č REGIS, dok je sav
ostali tekst nejasan.
Nakon više uzaludnih pokušaja, ć originale i odlive oba
otiska, uspjelo nam je legendu č u cjelini: + S SECRETVM STE-
PHAN!: REGIS. Slova legende pisana su č frakturom, što pred-
stavlja jedinstvenu pojavu đ bosansldm vladarskim i drugim pe-
č Još ć rijetkost predstavlja naziv č secretum, koji se,
koliko mi je poznato, ne ć više nigdje u jugoslavenskoj sfragistici.
č simbol predstavlja nešto izdužen štit srcolike forme. Na
otisku štita ne raspoznaju se nikakvi č znakovi. Cremošnik je
mislio da je na štitu bila prikazana kraljevska kruna, ali č nije u
pravu, jer se danas na otisku ne razabire ni jedan jedini potez takve
predstave. S obzirom na ć poznatu č simboliku kralja Tvrt-
345
O. e., 28, sl. 25.
36
O. e., 129-130.
37
č UIPOtreba č fralkbure, kaiko Wg1eda, predlstavljala
je naj1Ve6u ć pri svim ranijim pOiklušajdma č
2"
19
ka I ovdje bi se mogao č jedino grb sa kosom prugom i ljilja-
nizma.
Na č se zapažaju tri Vil'S·te uklrasa. U prvom II'edu, to su dvije
č č kružnice koje uokviruju traku sa legendom i time
je odvajaju od ostalog č polja. Drugi ukras je posebni okvir za
č simbol, kombiniran od 8 jednakih i č postavljenih go-
Č lukova, koji u cjelini daju izgled rozete. Ovaj ukras predstavlja
novost u č ukrašavanja bosanskih č ć ukrasni motiv
predstavlja minijaturni ljiljan iznad, te još po dva ljiljana sa obje stra·
ne štita. Ovdje treba ukazati na ljiljan kao nov ukrasni motiv, koji oCI
sada redovno zamjenjuje motiv ž ć sa ć dijelova ban-
skih č Nema sumnje da je to u vezi sa istaknutom funkcijom lji-
ljana u bosanskom grbu i kruni.
Br. 8
Tvrtko je imao j o š j e d a n m a l i p e č a t, odnosno č prsten;
njegov otisak č je samo na jednom pismu Dubrovniku od maja 1389.
godine. Opis č dao je dosada jedino Cre:tnošnik, dok fotografija
ili crtež nisu ć objavljivani.as č je udaren na crveni vosak
preko kojega je položen papir č forme. Voštana č je vr-
lo tanka, tako da je na jakom svjetlu prozirna tamo gdje god su otis-
Br. 8
nuti č dijelovi č Sama sredina č u obliku pravilnog
zdepastog ovala znatno je zadebljana i ima oštre rubove; dobiva se do-
jam da je ova sredina nastala od posebne kapi č voska koja je
bila nešto hladnija, pa je stoga njezina površina ostala glatka i bez
detalja, a rubovi oštri. Na samoj ovalnoj č vidi se vrlo tanak
sloj papira, đ nestaje na nekim č pot&li:tna, pa se ukazuje đ
hueta lica jednog portreta (glave). Iznad ove .ovalne č (lica), u ni-
žem reljefu, vide se tri »zuba« od krune sa nešto proširenim vrhovima;
sa obje strane glave padaju jaki pramenovi kose, a u predjelu vrata
je đ zadebljanje, vjerovatno - dio ć Okvir oko portreta
je relativno masivan, ali nije posebno oblikovan; jedino se jasnije ras-
poznaje osmerokut ruba (cca 1,2 cm-- 1,3 cm.)39
ć je oteti se utisku da ovaj č odgovara č pr-
stenu koji je 1909. đ u grobnoj crkvi bosanskih kraljeva u Arna-
ć kod Visokog. Taj prsten, promjera 2,4 cm, napravljen je od
mesmga, ima glavu u formi osmerokutne č na kojoj je urezan
(u negativu) kraljevski lik - predstava glave sa krunom. Lice je ova-
38
O. e., 136.
39
Cremošnilk je rnisl1o da je ovaj najmanji č nastao tak.o što je
pwi mali đ umanjen za širinu knužne <trake na kojCJ\i je b'i.Ia ispisana le-
ge!!l!da. đ č je da ova dva č nemaju ništa č
20
Ino i puno, sa snazmm brkovima i kratkom bradom; pramenovi kose
padaju s obje strane lica; na glavi je kruna sa tri »zuba« koji se mogu
odrediti kao ljiljani.40
Kako se vidi, ć detalja se do u sitnice podudara, a to nikako
ne može biti č Stoga je i opravdan č da je ć
prsten upravo č prsten kralja Tvrtka I, koji je on upotrijebio na
svome pismu od maja 1389. godine. Tako sretnim č imamo sa-
č jedini č - maticu č jednoga od bosanskih vladara
ć
Br. 9
S r e d n j i p e č a t kralja Tvrtka (promjera 3 cm) č je na
6 isprava: prvi put na povelji č od 23. augusta 1385. godine,
na pismima Dubrovniku: a) od 3. novembra 1385, b) od 28. sep-
tembra 1388, e) od 25. novembra 1388, d) od 19. maja 1389. i e) od 12.
juna 1389. godine. č na povelji i na pismima pod b) i e) otisnuti su
Br. 9
u vosku, a oni pod a), d) i e) - svi na papiru preko voska. Ostali su oti-
snuti u vosku, ali su nejasni ili š ć č đ č da, usprkos
č Tvrtkove č i velikom broju dobro č otisaka, do-
sad nigdje nije bio objavljen faksimil ovoga č Njegov detaljniji
opis, ali bez fotografije, dao je tek Gregor Č š 1949-1950. go-
dine.41
U likovnoj kompoziciji slike umjetnik - č je veliku pa-
žnju posvetio ukrasima. Kružna traka đ za legendu č
je sa dvije č kružnice izvedene ć č što ć
va slikovitost predstave. č simbol smješten je u raskošni č
okvir, kombiniran od 8 prelomljenih - č lukova. Okvir ima ne-
što izduženu formu - upisan je u zamišljenu elipsu - pa vrhovi gor-
njeg i donjeg luka prodiru i u kružnu traku za legendu. Vanjskim ru-
bom okvira č č linija, a sa unutrašnje strane prate je dvije ta-
•• Prsten je Iskopao 1910. god. KaTilo Patrsch. Kalko je dcil:umenJtadi.ja
sa ovoga ROIPaJVanjra tokom vremena zagubljena, liizvještad o .iJSk{)(Pa•vanju ni-
je obQaJVljen, a malterijal se 'i=iješao. Irma Cremošnilk, koja je prva objavila
ovaj prsten, mislila je da on č sa Mogorjela (GZM, 1951, 247-248). OV'aj
navod I. Cremošnilk pcll:u.šao sam i;,-praviti u GZM - Arheologija, 1962, 166.
Danas postoje i drugi ookazi da ovaj č upravo iz ć
41
O. e., 136-137.
21
nje linije, od kojih je jedna izvedena od č U slobodnim prostori-
ma unutar okvira, desno i lijevo od č simbola, zapažaju se ta-
đ neki ornamenti č formu nije ć pobliže odrediti ć i
rozete?).
č simbol je potpun kraljevski grb, koji nam je ovdje prvi
put pouzdano č Grb se sastoji od štita, kacige sa velom, krune
i perjanice. Štit je u osnovi trouglaste - srcolike forme, ali nešto ja-
č izdužen, tako da mu je, u stvari, trokutasta samo donja ć Na-
gnut je udesno č ć sa strane nosioca) za nekih 400/&. Polje štita
podijeljeno je tzv. desnom kosom prugom na dva dijela: u donjem se
nalaze tri ljiljana, poredana paralelno sa kosom prugom, dok u gornjem
dijelu su đ tri ljiljana, ali su oni, đ ć se slobodnom
prostoru, postavljeni na vrhove zamišljenog č trokuta. Na
lijevi kut štita nalegla je kaciga tipa Topfhelm, sa jako naglašenim ho-
rizontalnim otvorom za č Pozadi kacige, č š od njezinog tjeme-
na, u slobodnim naborima leprša veo, koji dopire do donje ć šti-
ta. Na kacigu je postavljena kruna sa niskim dijademom i tri ljiljana,
od kojih je samo jedan - srednji - predstavljen u cjelini, dok se od
ostalih vide samo po dva lista. Iz sredine krune izbija perjanica na du-
č dršku i sa bogatim buketom ć zaobljene forme.
Legenda ispisana slovima epig.rafske č uncijale glasi: STEP·
HI · TVERTCHONI · D · G · REGI · RASIE.rl (STEPHAN! TVERTCHONIS
DEI GRATIA REGIS RASlE ET CETERA). Kratice u legendi su ć
č ali je č padež imena i titule: trebalo bi da stoji geni-
tiv (TVERTCHONIS i REGIS) umjesto dativa. Ovaj dativ č se još
nekoliko puta ponavlja na leg("ndama bosanskih kraljevskih č
U vezi sa ovim č preba spomenuti spor o postojanju pred-
stave ljiljana na štitu grba. Cremošnik, naime, č insistira na
tvrdnji da se ovdje radi o ć a ne o ljiljanima ili, eventual-
no, o ž ć kako su mislili neki drugi autori (i to, uglavnom, na
temelju analognog srednjeg č kralja Dabiše). Istina je da na ve-
ć otisaka ć znakovi nisu jasni: jedni izgledaju kao ž ć
drugi kao mali rombovi ili križevi. đ na č pisma od 3.
novembra 1385. jasno se raspoznaju oštre linije jednog ljiljana, pa ne-
ma sumnje da prema njdma treba inte11pretirati i ć zna-
kove na drugim otiscima, gdje su oni zbog istrošenosti č lo-
šeg otiska ili č manipulacije ispravama zatupljeni i deformirani. I
sa č teoretskog stanovišta, prema č č vremena,
bilo bi ć na ovom mjestu zamisliti neke druge znakove osim
ustaljenih č simbola. ć ž ć ž ć više se
nigdje ne pojavljuju u grbovima bosanskih kraljeva, dok su ljiljani, i
to upravo u ovom broju (6) i u ovakvom đ č na ba-
rem jednoj desetini pouzdanih i č likovnih izvora. Zna se, a
o tome ć biti više govora u daljnjem tekstu, da je ljiljan osnovni heral-
č simbol u bosanskim kraljevskim grbovima: nalazi se na štitu i u
kruni, sasvim u skladu sa propisima suvremene heraldike. Ovakav ras-
pored ljiljana na štitu je relativno ustaljen i nalazi se na ć pozna-
tih grbova (3 ljiljana u gornjem dijelu štita stoje na vrhovima zamiš-
ljenog trokuta, a ostala 3 u donjem dijelu štita postavljena su u nizu,
paralelno sa kosom gredom). Iznimku u tome pogledu č grbovi sa
22
brokata iz kraljevskog groba u ć kod Visokog4
2
. i grb na
nekim novcima kralja Tomaša i Stjepana š ć gdje su obje gru-
pe ljiljana postavljene u nizu, paralelno sa kosom gredom.
V e l i k i d v o s tr a n i p e č a t bosanskih kraljeva đ je
dijelo Tmkovo. Njegl(}vli. naiSiljed!nlici su na ovom č vršd.Jd samo ma-
nje izmjene u legendi i č simbolima. Iako do danas nije pro-
đ nijedan otisak Tvrtkova velikog č u njegovo nekadašnje
postojanje ne može se ć sumnjati. Naime, ovaj č direktno spo-
minje sam Tvrtko u povelji Hrvoju č ć ć izdatoj u Mo-
štrima 12. marta 1380. godine (H OHWE TOrci CTOOPHCMO MH-
1\0CTb Nel no ct.Xb N<IWHXb 1\ t.CTHXb noAb N<IWE
OHE?iE nEV<ITH
48
Jedina poznata vrsta
Rekonstrukcija aversa vetikog č kralja Tvrtka 1
•• GZM - Aa-healogcija, 1962, 169.
43
PoveljiU sa fatokql)ijom objavio je Lj. Thal.il6ozy u GZM 1897, 183-
-191; orLginaJ povelje č se u Zemaijskom mUZeQIU u Sarajevu.
23
»duplenog« ili »obistranog<< (dvostranog) č u bosanskoj vladarskoj
kancelariji je veliki portretni - prijestolni i konjaniokii - č U č
tavoj ostaloj Bosni i Humu poznat je još samo dvostrani č humskog
kneza Miroslava s kraja XII vijeka.
Sve da i nije ovoga direktnog podatka, moglo bi se č da
je upravo Tvrtko I dao izraditi veliki dvostrani č Naime, Tvrtko je
izveo osnovne zahvate u reformi državne administracije i u formiranju
novih kraljevskih amblema. đ velikog dvostranog č upra-
vo je jedan od takvih radikalnih zahvata. Dalje, veliki dvostrani č
prvi put se pojavljuje na poveljama kralja Dabiše; poznato je da ovaj
kralj nije uvodio nikakvih reformi u državnu administraciju, pa ni u
domen č na srednjem Tvrtkovom č izmijenio je samo ime,
pa se može pretpostavljati da je tako postupio i sa velikim č
Prije petnaestak godina Cremošnik je sa velikim oduševljenjem
ustvrdio da je Tvrtkov veliki č č u originalu i u više pri-
mjeraka, i to na ispravama kralja Tomaša i Stjepana š ć svo-
ju tvrdnju temeljio je na č da č na poveljama Tomaša i
Rekonstrukcija reversa velikog dvostranog č kralja Tvrtka I
24
Stjepana nose ime STEPHI TVElRTCONIS i da Tomaš na jednom mje-
stu kaže kako se služi jednim (srednjim) č svoga »prastrica<<
Tvrtka.
44
đ razlozi koje navodi Cremošnik ne mogu se održa-
ti, isto kao ni tobožnja identifikacija Tvrtkovog velikog č Pri-
mjerci č koje Cremošnik pripisuje Tvrtku I u stvari su č
Tvrtka n ć č osvrt na Cremošnikovo mišljenje dat
ć prilikom izlaganja o č Tvrtka II, odnosno u ć sfra-
č i č napomenama.
O bližem izgledu č njegovim č kvalitetima, uzo-
rima i dokumentarnoj vrijednosti za kulturnu historiju ć govora u
izlaganju o č kralja Dabiše, na č su se ispravama č
li najstariji otisci velikog dvostranog č bosanskih kraljeva, kao i u
ć dijelu ovoga rada.
KRALJ STJEPAN DABISA
(1391-1395)
Za kralja Dabišu zna se da je imao tri č veliki, srednji i mali.
Br. lO
V e l i k i D a b i š i n p e č a t je poznati, dvostrani - prijestolni
i č č bosanskih kraljeva. Dvije vlasteoske darovnice kra-
lja Dabiše su nastarije isprave na kojima se č (odnosno bio č
vao) ovaj sjajni č Prva je povelja od 26. aprila 1395. godine, kojom
kralj svoj'oj ć Slta:ni daje s·e'lo Ve>ljake u HUIIlliSkoj zemlji. Povelja
se danas č u državnom arhivu (Staatsarchiv) u č na žalost, otisak
č (u vosku) jasan je samo na aversu, dok je otisak druge strane -
reversa toliko slab da se na njemu vide samo konture č simbola
(konjanika), ali se ne mogu razabrati ni slova legende, niti znakovi na
predstavama č štitova. Avers č objavio je samo Thal-
16czy.45,U Zemaljskom muzeju u Sarajevu postoje dobri č
odlivi obiju strana č Druga povelja sa Dabišinim velikim č
izdata 17. maja 1395, đ je feudalna darovnica kojom kralj daje
ć ć selo Kolo u Duvnu; original se oko 1815. godine na-
lazio u posjedu pomorskog kapetana Nikole č ć iz Do danas
se povelja smatrala zagubljenom, ali se njezin sadržaj, pa i dosta vjeran
izgled, zajedno sa crtežom obje strane č č u litografiranom
faksimilu, koji je u Veneciji izdao Pavle ć 1815. godine. Prema ovo-
me faksimilu povelju je izdao i Franjo š ć a u novije vrijeme de-
taljan opis dao je Gregor Cremošnik.46:
4
4
O. e., 124-127.
45 Studien, 275-276.
•a GZM - listor'ija i etnog.ralfija, 1955, 140---145. Naslov ć iz-
danja glasi: ObjaiS!lenie ko snimku IXJidal!ll!101ga di!Ploma Stelfana Dalbdše kralja
Sllbskoga dal!ll!1oga ZUIPanu Vl\l!lkomiru ć 1.395. maaa 17. V Miljetkah
1815. g.
Sretnlim č fl. Basler, viši k:uJsltos Zema1jiSI!rog muzeja u Saxaje-
vu, saZI!lao je i mene obavijestio da je ova povelja č a da se danas
nalazi u Br.itish Museumu u Londonu, pod oznakom 126, 067 Add. Ch. Poseban
č o ovoj povelji (d č objav•io sam u Radovima Akademije nauka i
umjetnooti Bosne i Hercegovine (Radovi - XXXV, đ društvenih nauka,
knjiga 12, 285-288, Sarajevo 1969. g.)
25
Tek 1966. godine saznalo se da se ova povelja danas nalazi u Bdtish
museumu u Londonu, odakle smo i mi uspjeli pribaviti snimke č
č je važno da je relativno dobro č revers č jer je to
jedini dokumenat o izgledu Dabišina (a i Tvrtkova) č č
č ima kružnu formu sa promjerom od ll cm.4
7
Slika na aversu č komponirana je tako da, osim trake sa le-
gendom u formi potko·VIice, odnosno snažno luka, sav ostali
prostor zauzima č simbol. Sama kompozicija simbola je dosta slo-
žena: tu je, u prvom redu, portret kralja koji sjedi na raskošnom pri-
jestolju; pod njegovim nogama leže dva lava, a sa obje strane prijestolja
po dva đ drže č štitove.
Lik kralja je prikazan sa velikim stepenom realizma: to je visok č
vjek, duguljastog lica, jakog nosa i istaknutih obrva; posebno je upad-
ljiva debela donja usna. Jaki brkovi povijeni su prema dolje i stapaju
se sa bujnom bradom koja se pri dnu č Ispod krune nazire se i du-
č kosa, koja u pramenovima pada sve do vrata. Kralj je č u
dugu haljinu, koja je u gornjem dijelu - do pasa - usko pripijena uz
tijelo i na prsima č gustim nizom puceta, a u donjem dijelu -
široka i bogato nabrana; rukavi haljine su relativno uski i od lakta do
šake č gustim nizom puceta. Preko haljine je plašt, koji je fi-
bulom č pod vratom, ali č na đ tako da ostavlja slobo-
dne ruke sve do nadlaktica. Na glavi je kruna sa tri ljiljana, č konture,
osim srednjega, nisu sasvim jasne, i da iz drugih izvora nije poznata for-
ma bosanske krune, ne bi se moglo č da su to baš ljiljani. U
desnoj ruci, koja je blago povijena prema krilu, stoji žezlo koje se za-
vršava u formi ljiljana. U lijevoj ruci kralj drži »državnu jabuku« iz
koje izrasta· križ latinske forme sa proširenim završecima krakova. Kra-
ljeve noge stoje na đ dvaju ž ć lavova, okrenutih u suprot-
nom pravcu. Ne može se ustanoviti da li su ovi lavovi kao skulpture
sastavni dio trona, ili su kao krzneni preparati dio prostirke, ili, što je,
opet, najvjerovatnije, rezultat ustaljene i č ikonografske ).tom-
pozicije cijeloga č
Raskošno prijestolje komponirano je iz č osnovna elementa: sje-
dišta, te jednog ć i dva manja arhitekrtonska baldahina. U vertikal-
nom pravcu tron je razveden u tri etaže: donji dio je samo sjedište, sred-
nji dio je naslon sa stupovima baldahina i ukrasnim ć ć
nih baldahina, a gornji - bogato razvedeni krovni dio baldahina.
Donji dio prijestolja konstruiran je kao podijum č forme, u
č je unutrašnjost, u istoj visini, smješteno sjedište u obliku škrinje.
Na kutove sjedišta postavljeni su stupovi glavnog baldahina koji ima
šesterokutnu osnovu. Od č vidljiva stupa, koja bi se na predstavi
morala vidjeti, ostala su samo dva pokrajnja, jer je druga dva u sredini
trebalo ukloniti radi slobodnog pristupa sjedištu; zbog toga pozadina,
odnosno uži okvir oko kraljeve figure i silueta naslona dobivaju izgled
41 Kao podloga za ovaj opis poslužio je ga•lvanO!plrusti&i o.tisak i Thal-
16ozyeva fotografija č sa povelje od 26. a!Pri>la 1395, zatdm faksimil iz
ć izdanja, te, u nefi.zmiljenjenim dijelovima, oriigi'll,aiLni otisci, foto-
grafije -i odlivi velilkog č sa povelja stjepana ć Tomaša i Stje-
pana š ć
26
krnje č trifore. Ova pozadina zastrta je draperijom č se bo-
gati i lijepo oblikovani nabori vrlo reljefno č Sa oba kraka ć
podiijuma uzdižu se ukrasni ć đ š osnove, ukraše-
ni nizom bifora u dvije etaže i bogatim krovnim ukrasima ć
Krovni dio središnjeg baldahina komponiran je kao đ -·
toranj šestorokutne osnove u dvije etaže; donji dio č na č
lukovima razapetim đ stupova, a ukrašen je sa po jednim motivom
timpanona na svakoj strani i biforama koje ispunjavaju sav ostali pro-
stor. Iznad širokog i razvedenog simsa (ili balustrade?) dolazi gornja eta-
ža na kojoj je svaka stranica šesterokuta ukra,šena sa tri bifore. Može
se nazreti da se stupovi ciborija - baldahina produžavaju i dalje - u
krovne ukrase ć ali se oni ne vide, jer izlaze izvan č po-
lja. Iznad č ukrasnih ć đ se nalaze arhitektonski bal-
dahini, koji se jednim dijelom oslanjaju na stupove srednjeg baldahina.
Oni su postavljeni nešto niže i, osim široko razvijene baze (balustrade),
imaju samo jednu etažu, baza se oslanja na lukove, etaža je razvedena
u niz bifora, a ć strše iznad krova za visinu č etaže.
Ukrasni motivi na ovom prijestolju vrlo su brojni: tako, dekorativni
karakter imaju ć same konstrukcione forme baldahina, ć bi-
fora i škrinja. Sjedište i č podijum ukrašeni su motivom portala,
njihovo podnožje profilirano je kao baza stupa ili simsa, a gornji rub
kao vijenac đ sa vidljivim ornamentom tzv. dijamantske trake.
Donekle č profilaciju imaju i baze č ć Na nekim stu-
ć se ć tordiranje, ali se ne može znati da li su oni bili
tako formirani ć pri izradi, ili su nekim naknadnim intervencijama
č dobili takav izgled. Na stupovima koji drže glavni baldahin
raspoznaju se kanelure i jednostavni kapiteli. Prostori koji odvajaju etaže
na ć i glavnom baldahinu, zatim donji dijelovi krovova malih
baldahina imaju geometrijske ukrase sa okvirima koji tim prostorima
daju izgled č oblikovanih balustrada. Na svodovima lukova
koji drže baldahine raspoznaju se nizovi zvjezdica. Donja etaža glavnog
baldahina u krovnom dijelu ukrašena je motivom timpanona, u č
·trolrutima je pdkazan cvijet sa tri latice. č i sama produženja
ć č baldahina, koja gotovo dosežu Vlisinu etaža, č vrio na-
metljtiv elemenat dekoTacije.
S obje strane prijestolja po jedan ć đ u obliku golog
č uzdignutim rukama iznad glave drži č štit. Sa gornje
strane ove štitove pridržava đ po jedan đ č č lica, obu-
č u široku haljinu, č se krila visoko uzdižu iznad glava. Oba štita
imaju srcoliku - trouglastu formu. Na štitu sa desne strane prijestolja
kao č simbol predstavljen je dvoglavi orao poluraširenih krila.
Stit sa lijeve strane ima desnu kosu prugu i po tri ljiljana na svakom
polju.
Legenda na aversu smještena je na č traku, koja se pruža uz
rub č njezina je dužina za jednu petinu manja nego što' bi bila da
se sastavio krug trake oko č č polja; zbog toga traka ima
formu potkovice ili snažno savijenog luka. Ovo ć trake izvršeno
je zbog ć prostora za predstavu gornjih dijelova kraljevskog tro-
na. Traka je č dvjema linijama, sastavljenim od niza č
27
Dosad su izvršena tri č č legende. Sva se ona đ
sobno razlikuju u detaljima, a slažu se u pogrešnoj konstataciji da su le-
gende na strane č do u detalje č Prvo č donosi
Thall6czy: S.MAIVS STEPHI DABISSJl: DEI GRA RASCIE BOSSNE MA-
RITIMARVMQE PCIVM VSORE INFERLORIS PTIS TERRE HOLIM RE-
GI DNI. Drugo je č Alekse ć dato za Ostojin č + S(IGIL-
LVM) MAIVS STEPH(ANI) OSTOE, DEI GRA(TIA) RASCIE, BOSSNE,
MARITIMARVMQE P(AR)CIVM, VSORE, INFERIOR(VM) P(CI)V(M),
TERRE HOLM REGIONALIS. Najnovije č dao je Gregor Č š
(za č Tvrtka II, koji on pogrešno pripisuje Tvrtku I): S(IGILLVM)
TIMAR(VM)Q{VE) P(AR)CIV(M) VSORE INFERIORVM P(AR)CIV(M)
TERRE HOLI(M) REGI E(T) D(OMI)NNLIS]. Kraj legende mogao bii se
rarzJriješiti i u tekst ET DOMINI ALIIS.
Iz metodoloških razloga mi ć odvojeno tretirati legende na a-
versu i na reversu. Prema našem č legenda na aversu Dabišina
č glasi (kao osnova za č poslužio je č sa povelje kraljev-
oj ć S·tani, a na č mjestima i ostali č sa povelja Stje-
pana ć Stjepana Tomaša i Stjepana š ć S.MAIVS STEP-
HI DABISSE DEI GRA RASCIE BOSSNE MARITIMARVQ PCIV VSORE
INFERIORV PCIVM TERRE HOLI REGI E DNNLS. [S(IGILLVM)
MAIVS STEPH(AN)I DABISSE DEI GRA(TIA) RASCIE BOSSNE MARI-
TIMAR(VM)Q(VE) P(AR)CIV(M) VSORE liNFERIORVM P(AR)CIV(M)
TERRE HOLii(M) REGI E(T) D(OMI)NNLIS].Kmj legende mogao bi se raz-
riješiti i u tekst ET DOMINI ALIIS.
Slovo S, č ć za SLGILLVM, napisano je na ma-
lom dijelu slobodnog prostora đ srednjega i lijevog baldahina, tako
da je cca 2 cm odvojeno od ostaloga teksta. č STEPHI kao ć
nica za STEPHAN! ć se i na drugdm č đ iako se
radi o ć nekog posebnog znaka za ć nema. Zani-
mljlivo je konstatirati da u č legendii slovo S č svojom ve-
č od ostalih slova. U imenu DABISSE slova su nešto krupnija ne-
go ostala slova legende; to je ć primijetio č š i sasvim č
objasnio da je na tome mjestu vršeno mijenjanje imena, pa je kod kra-
ć imena, radi popunjavanja č slobodnog prostora, trebalo upo-
trijebiti krupnija slova. Na kraju č u genitivu ženskog roda redovno
stoji E mjesto č AE, što je dosljedno sprovedeno u č le-
gendi (DABISSE, RASCIE, BOSSNE, VSORE, TERRE). ć GR
za GRATIA č dolazi, č u titulama, ali se ni ovdje ne raspo-
znaje znak ć Zanimljivo je da je č BOSSNE pisana sa dva
S, vjerojatno zbog toga što je u ć grafiji iza glasa S stajao polu-
glas. U č MARITIMARVQ dolaze dva ć RV za RVM i Q
za QVE (MARITIMARVMQVE); uz gomj'i dio slova Q, pootavl:jena simetri-
č prema č nalazi se još jedna »kvaka«, koja č treba da
po.kaže ć Ugaturu QVE). Sil!ova A, R i V u drugom dli.jelu
č pisana su u ligaturi. Rijetka je ć PCIV za PARCIVM; po-
č crtica na hasti slova P oznaka je ć pisanje slova CI
mjesto TI vrlo je č u našoj srednjovjekovnoj latinštini. U grafiji ime-
na oblasti Usore (VSORE) moglo se č i duplo S, ali ga nema. U
č INFERIORV opet je izvršeno ć posljednjeg slova (INFE-
RIORVM), a slova O, R i V su đ ligirana. ć PCIVM
28
za P ARCIVM ima na kraju li girana slova V i M; iz toga se ipak ne može
č da je to slovo M ligirano sa V. Slova T i E u č TERRE me-
đ su ligirana. Oblik HOLI mjesto HOLM č je greška. U č
REGI neobjašnjiv je padež - dativ, pa to, vjerojatno, treba smatrati gre-
škom pisara ili č Moglo bi se, doduše, pomišljati i na neki
dativ posesivni, ali bi se onda u daJtivu moralo nalaziti i ime, a to nije
č (bar se to sigurno vidi kod imena TVRTCONIS). Cudno je da ta-
kav oblik dolazi i na reversu č ali se treba podsjetiti da je to slu-
č i sa srednjim č Tvrtka I i Dabiše. Slova E i T u č ET li-
girma su. Zadnja č DNNLS predstavlja i najteži problem u č le-
gende. Krajnje S je sasvim odvojeno i stavljeno u prostor đ desnog
i srednjeg baldahina prijestolja - č sa č slovom legende
-S {SIG.ILLVM). Ako bi se mogU.o pomišljati da se ovdje .radi o greškama
pri otis:kivanju, takvo č je nesumnjivo na reversu legende. Tako se
iznad slova NN jasno vidi ·i crtica- :zm.ak za ć Ostaje kao pro-
blem illlterpretacija O·voga č oblika: da li se radi Q č neobi-
č obliku DOMIN ALIS za DOMLNl, ili tekst treba raZJriješiti u ET DO-
MINI ALIIS, što bi odgovaralo prijevodu »•gospodin i k tomu« iz kraljev-
ske titule na srpskohrvaJtslmm jeziku, ili, opet, u svemu tome, treba gle-
dati samo. grešku pisara, odnosno č lwji nije bio č vješt
latinskom jeziku. Slova legende su .pisana č majuskulnom uncija-
lom, ali se u grafiji pojedinih slova pojavljuju i mnoge nedosljednosti.
Iako je otisak reversa velikog Dabišina č na jednoj povelji ne-
jasan, a sa druge poznat samo po fotografiji, ipak je ć u cjelini
rekonstruirati njegov prvobitni oblik. Naime, ć konture č sa prve
povelje pokazuju da se radi o istom č portretu koji nam je
dobro poznat sa povelja Stjepana ć Tomaša i Stjepana Toma-
š ć Fotografija sa druge ć povelje ć da
njivo utvrdimo detalje u kojima se Dabišin č razlikuje od ostalih;
radi se zapravo jedino o imenu kralja i o č simbolu na štitu
koji konjanik drži u ruci.
Kao i na aversu, legenda je smještena u kružnu traku, č
dvjema linijama, koje je odvajaju od ostalog č polja. Traka, za-
pravo tekst legende na traci, prekinut je na tri mjesta: u vrhu č
gdje dopire kitnjasta č konjanika, na mjestu gdje stoji prva de-
sna noga i ponovno na mjestu gdje stoje zadnje kopite konja. U sa-
mom tekstu to su mjesta: đ kraja i č legende, đ č
RASCIE i BOSSNE, te đ č PCIV i VSORE.
Svi autori koji su se dosada bavili ovim č zadovoljavaju se
konstatacijom da su legende na obje strane č č Takvo je
mišljenje č samo u osnovi, dok u detaljima postoji više razlika. Sto-
ga je potrebno posebno č i analizirati i legendu na aversu. Prema
našemu č legenda na aversu glasi: S. MAIVS STEPHI DABLJ:SSE
DE:I GRA RASCIE BOSSNE MARLJ:TAMARVMQ PCIVM VSORE :LNFE-
RIORV PCIV TERRE HOLM REGI ET DNNLS. Prvih 8 č ne po-
kazuju nikakve razlike prema legendi na aversu. Razlika postoji u pi-
sanju č MARITIMAiRVMQ, gdje je ć samo slog Q. za QVE; u
ć PCIVM umjesto PCIV; slova T i E u č TERRE nisu ligi-
rana; napisano je HOLM umjesto manjkavog HOLI; posljednja č
29
DNNLS napisana je zajedno i »in continuo«, sa cPticom za ć
iznad slova N'N.
č simbol reversa je portret kralja kao konjanika u punoj rat-
noj spremi, koji juri u lijevom pravcu. Figura kralja je izrazito vitka. Od
opreme razabire se kruna sa č visokom perjanicom, kratak veo
- plašt, koji leprša pozadi vrata, duboka kaciga sa prorezom za č
pojas za nošenje č sastavljen iz niza č Na nekim otiscima ja-
sno se vidi i ostruga sa č ć U desnoj ruci konjanik drži koplje upe-
reno u pravcu kretanja, na č vrhu visi zastava sa grbom (štit sa ko-
som prugom i 6 ljiljana). u lijevoj ruci je srcoliki štit sa istim grbom.
Konj je prikazan u trku - galopu, sa nešto uzdignutim prednjim dije-
lom; položaj glave pokazuje da je uzda lagano zategnuta. Dizgin uzde
je bogato ć resama; iznad konjskog č vidi se perjanica u formi
ljiljana. Sedlo se ne vidi jer je pokriveno plaštem, ali se od đ ra-
zabire jedan remen. Konj je prekriven plaštem koji se sastoji iz dva di-
jela: prsnog, č se nabori vide ispod noge konjanika, i đ koji pre-
kriva đ i sapi, te bogato nabran, pada konju do koljena. Oba dijela
plašta imaju na sebi izvezene grbove; dok su predstave ljiljana na go-
tovo svim otiscima ostale nejasne (naziru im se samo konture), kosa pru-
ga je uvijek ispala reljefna, tako da se jasno raspoznaje i ukrasna lozi-
ca na njoj.
Osim legende i simbola, revers velikog č ima i posebne ukrase:
č slobodni prostor oko simbola damasciran je beskrajnim ornamentom
ljiljana, stavljenog u okvir od 4 spojena polukruga. đ su is-
punjeni zvjezdicama. ć da se radi o ukrasnim motivima koji se
č ć na tekstilu, može č da i č ovakvo arna-
mentirano »polje«, u stvari, treba da predstavlja jednu tapiseriju.
Na ovom dvostranom č posmatranom u cjelini, predstavljeni
su gotovo svi ustaljeni amblemi kraljevske vlasti: kruna, žezlo, državna
jabuka (globus), kraljevski plašt, prijestolje, pa i titula. Zastava je tako-
đ simbol vlasti (iako nije rezervirana č za rang kralja). Spe-
č amblem - grb bosanske države, srcoliki štit sa desnom kosom
prugom i šest ljiljana - prikazan je na č ravno pet puta (na štitu
koji drže đ sa lijeve strane prijestolja, na štitu u ruci konjanika,
na zastavi i -dva puta -na konjskom č
Na aversu č i to na štitu sa desne strane prijestolja nalazi se
još jedan grb - dvoglavi orao poluraširenih krila - koji se ne ć
više nigdje u bosanskoj vladarskoj sfragistici, pa ni heraldici. ć
je usvojeno mišljenje da je grb sa dvoglavim orlom preuzet iz Srbije i da
upravo simbolizira zemlju Srbiju, koja se č i nalazi na č zemalja
što se nabrajaju u tituli bosanskih kraljeva. Opravdano je č
da je ovaj grb uveo Tvrtko I, koli je bio i protagonista koncepcije o srp-
sko-bosanskom kraljevstvu.
Ne može biti sumnje da je veliki č dao izraditi Tvrtko I, kao
kralj, i da su č simboli, a posebno portreti, đ prema njemu
i njegovim zahtjevima. Dabišina individualnost ogleda se samo u imenu:
na istom č - tiparu izmijenjeno je, na aversu i reversu, samo
ime i stavljeno Dabiša (DABISSE) mjesto Tvrtko (TVERTCONIS). Ta
izmjena raspoznaje se i na obliku i č slova u imenu DABISSE.
30
Tako je, uostalom, Dabiša postupio i sa srednjim č Tvrtkovim,
o č ć biti govora kasnije.
Uzori koji se raspoznaju na našem č mogu se svesti na slije-
ć osnovni motiv prijestolnih č - kraljev portret na prijestolju
- ć je raširen u č zapadnom kulturnom krugu gotovo to-
kom cijeloga srednjega vijeka.
48
U najbližem susjedstvu Bosne č sa
takvim portretima imao je, npr., hrvatski kralj Petar Krešimir IV u XI
ć

srpski kraljevi XIII i XIV ć i ugarsko-hrvatski kra-
ljevi XIV ć

Kao č motiv nije sasvim nepoznat ni u
banskoj Bosni, jer se nalazi na nekim novcima banova Stjepana II i
Tvrtka.
Forma prijestolja u vidu arhitektonskog baldahina č pokazuje
uticaj crkvene arhitekture: č baldahiha, ciborija i oltara, ali isto
tako i uticaje savremene zlatarske i drvorezbarske umjetnosti. Osnovna
ikonografska kompozicija: kralj sa insignijima vlasti, prijestolje u vidu
baldahina, č postavljeni č štitovi, lavovi do nogu kra-
lja - bila je đ ć formirana; takvu kompoziciju imaju č
nekih latinskih careva u č ugarsko-hrvatskih kraljeva i dr.,s2. ali
ipak najbližu analogi]u predstavlja č engleskog kralja Eduarda III,
koji vlada od 1340-1372. godine.
53
Ipak, treba ukazati da naš č ni-
je ropska kopija ustaljenog motiva: prijestolje ima č konstruk-
ciju, lavovi su postavljeni u č položaj, ornamentika je č
nov elemenat predstavljaju đ koji drže štitove, a posebno je lik
kralja prikazan daleko realnije i življe. Može se mirne duše ć da je
naš majstor za č klasu bio bolji umjetnik od svoga engleskog ko-
lege.
č pokret na reversu č je kao motiv u skladu sa usta-
ljenim zapadnoevropskim č Takav č redovno imaju č
vi vladarske ć koji, ako stupe na prijestolje, i dalje zadržavaju takav
č kao revers. Osim njih, č č imaju i neki hercezi, voj-
vode i č koji pretendiraju na ć stupanj nezavisnosti,54 što se vi-
di, uostalom, i po banskim č u Bosni. Posebno treba naglasiti da
č portret na kraljevskim č č održavanje ć usta-
ljene tradicije iz banskog perioda.
48
Taik!ve č imaju, npr. carevi i preten.delllti na prijestolje Ja.tiJ!l-
skOig cariStva u grOk.im zemljama tokom XIII i XIV ć Ovi č su
đ ;po suvremenim uzorima iz F·rancUJSike (vildi u djelu Schlumbergera:
Melanges d'aroh.Elologie Byrz;antine, Paliils 1895, 87-<!U).
49
Prvli put obja'Vljen u crtežu S. ć u djelu: jwgoslovem;kih
novaca, Zagreb 1875, 1.
so A. ć stari STiiJSk!i č i grbovi, l, 4, 5,. 9, 10, ll, 13, 14.
51
Taiko, n;pr., č k,raJ.ja Karla č iz 1386. ima (jeooos•tavno)
prijestolje, lilk kraJ.ja sa svim lwove, štitotVe sa grbovima, da-
masciranu POtZadinnl i dr. (I. č ć Viestnilk Hvvaihsilrog č dru-
1895-1896, 23-26). č je koinQJOZicija i na č Ljudevita VeU-
kog i k:raljlice Elizabete.
51
Vidi gore bilješlku 48. i 51, te kod ThaJ116czya: Studien, 282.
53
Vidi u knj.ia;i Germalin B.asitnoa: V.rounSika dela svetstke
umetnosti, prijevod sa franOUISkog, u i.zdanju »JugoslatVije«, Beogrllld 1963, sl.
232. I;paJk, treba naglaJSitti da ovdje ne može bi.1li govora o direk!tnim đ
nim uticaj.ima.
s4 ć o. e., 14---15.
31
Bilo bi zanimljivo saznati nešto i o umjetniku - č (zla-
taru-graveru) koji je izradio č ili bar odrediti njegovo porijeklo.
Cremošnik je spomenuo dva tadašnja glavna centra č umjetno-
sti u Evropi: Italiju i Francusku (Pariz), koji su bili u stanju izraditi ta-
kav č

S obzirom na pojavu monstranci (ciborija),»6 đ u is-
tom stilu, ne treba potpuno č ni zlatarske majstore Jadranskog
primorja. U svakom č mora se č da je umjetnik sasvim
dobro poznavao suvremenu ikonografiju č simbola, ali i to da
je matica č morala biti đ u Bosni po preciznim uputama na-
č i u velikoj mjeri đ bosanskim prilikama.
O č vrijednosti velikog dvostranog č bosanskih kra-
ljeva dovoljno je ć da predstavlja jedno od najljepših djela svoje vr-
ste u č Evropi. Da ovakva ocjena nije pretjerana, može se zaklju-
č iz indirektne ocjene jednog od ć č umjetnosti današ-
njeg vremena Germaina Basina, upravnika zbirke slika pariskog Louvrea,
koji je u svoju knjigu »V rib. unska dela svetske umetnosti« uvrstio i ć
spomenuti č engleskog kir.alja Eduarda III,'7 koji po č kva-
litetima svakako zaostaje za našim č Osim toga, treba imati u
vidu da, npr., č suvremenih ugarsko-hrvatskih kraljeva Ljudevita I
i Sigismunda I, koji su nesumnjivo bili ć vladari tadašnje Ev-
rope, daleko zaostaju za našim č kako po č izradi, ta-
ko i po č č carevi tek nekih 70 godina kasnije nabavljaju
donekle č ali opet č slabiji č

Nema sumnje da ć izgledi prijestol:nog, a i č č
pokazuju osnovne karakteristike č stila. Realizam kraljevog lika,
prirodno držanje kralja na o·ba portreta, živost u figurama đ ista-
knute vertikale i demokrativnost prijestolja, č šuma č fijala
- ć pa i grafija slova u legendi - svakako su osobine gotike.
Ipak, treba ukazati na malo č pojavu da su svi motivi luko-
va - bilo č baldahina, bilo lukova u motivu portala ili broj-
nih bifo·ra - dosljedno polukružni, - dakle, u osnovi č To po-
kazuje zadržavanje i miješanje č motiva sa gotikom, što je u
velikoj mjeri č za sve grane umjetnosti u srednjovjekovnoj
Bosni.
Na kraju, treba istaknuti i prvorazredni č č kao likov-
nog izvora za upoznavanje č niza detalja važnih za kulturnu hi-
storiju Bosne. Da spomenemo samo: makar i šematizirani lik bosanskih
vladara i njihovu ć simbole kraljevske vlasti, bojnu opremu i dru-
go. Posebno bi bilo zanimljivo utvrditi da li je i realno prijestolje bo-
sanskih kraljeva odgovaralo onome koje je prikazano na č Ako se
imaju u vidu č likovne predstave na č i dugogodišnja
djelatnost č umjetnika - klesara i rezbara na Bobovcu, te kada
ss GZM, 1949/1950, 126-127.
56
Sxebrni ciJboo:id •(mol'liStranca), k()[l,Sitrujxan u vidu lba[dahina sa ja-
sno izraženim gotiokLm osObinama, nalazi se u rti!l1!llici č samostana
u DulbrCMlliklu i datiran je u XV đ ć č fDTme zapažaju se a na je-
dnoj mo!l'IIStranci iz Franjeva(lkog saJm{)lstana u Rami i na kaJdiomci iz Fra-
č samostana u Kreševu.
57
Vl1di bilj. 53.
sa Cremošnik: o. e., 126.
32
se zna da su č konstrukcije kao ustaljeni motivi bili široko poznati
u arhitekturi, zlatarstvu i rezbarstvu toga doba, onda i postojanje takvog
jednog trona u č ili sutješkom dvoru izgleda sasvim vjero-
jatno.
Br. ll
Sr e d n j i p e č a t k ral j a D a b i š e, promjera 3 cm, č se
na ć broju njegovih isprava,s9 zatim na nekoliko pisama njegove
žene i nasljednice Jelene,oo. te na jednom pismu kraljice Grube.
01
Otisci
č (svi u vosku) više ili manje su dobri: č je reljefan otisak
na povelji od 17. jula 1392. i na pismu od 15. oktobra 1393. Prema ovom
Br. 11
otisku objavili su ga ć i Thall6czy, a o njemu govori i Cremošnik.
Ovaj Dabišin č potpuno je č sa srednjim č Tvrt-
ka I, dakle: na njemu je potpun grb u č okviru i legenda. Na
samoj matici č č tiparu) Dabiša je samo zamijenio ime
TVERTCONI sa DABISSE. Kako je u imenu Dabiša manje slova nego u
imenu Tvrtko, to je na mjestu zadnja dva slova - NI stavljena jedna
zvjezdica. Cjelovlt nat.pis glasi: STEPJU. DABISSE D G. REGI . RASIE'·rl
(STEPHI DABISSE DEI GRATIA REGI RASlE ET CETERA).
Br.12
Br. 12
Otisci m a l o g D a b i š i n o g p e č a t a, z·aprav·o č
prstenJa, promjere od 1,2-1,4 cm, mogu se koltlstatilraroi na trl
đ • •pilsrnJa Dubrovni.lku (od 17. j1ulla 1392. od j-U!llla 1392. i
oktobra 1393).62 SaJino .rua ovom pooljedn:jem pi:smu mog'lu se
razabrati i 1neki deta!liji č sUke: to je predstaVIa !Oilm1U-
njene glave, č đ po uz'Oa:"U ltla č prsten 'Dv.rtikw.
Na Oltis!l(!u od 27. j'U'llla 1392 . .razalbill'e se da je peeatna sl11{1a bila
uokvirena »bisernom« trakom ovalne forme.
s• Povelja DubroVIIlilku od 17. jula 1392, te pisma od 21. augusta 1392,
18. febvuara 1393. i 15. Oktobra 1393. god.
6o Bisma DubrO'Vlllilklu od 22. maja 1397, 15. novembra 1397. i 9. marta
1398. god.
61
Bismo Dubrovniku od 5. mavla 1399. god.
62
ć o. e., br. 179, 182; CremoŠI!l.ik: o. e., 141, 142, 144.
3 - Djela - knjiga XXXVIII
33
·KRALJICA JELENA
(1395-1398)
Udovica Stjepana Dabiše kraljica Jelena nije imala nikakvog vla-
stitog č nego se služila srednjim č svoga muža kralja Da-
biše. Isprave kraljice Jelene na kojima se nalazi otisak srednjeg Dabiši-
nog č navedene su u izlaganju o srednjem č samoga Dabiše.
KRALJ STJEPAN OSTOJA
(1398-1404. i 1409-1418)
Kralj Stjepan Ostoja imao je tri č dva srednja i jedan veliki-
-dvostrani.
Br.13
Pr v i poznati O s t o j i n p e č a t, koji po č - promjer mu
je 2,8 cm - spada u kategoriju srednjih, nalazi se na dvije isprave izda-
te u samom č njegove vlade. To su: pismo Dubrovniku od 15. ja-
Br. 13
nuara 1399. i povelja Dubrovniku od 5. februara iste godine. Prema oti-
sku sa povelje (u vosku) č su objavili sa fotografijom ć i Thal-
16czy63 a opisno i Gregor Cremošnik.M
č ima okruglu formu. Likovno rješenje sastoji se od ukrasa,
č simbola i legende. Ukras predstavljaju dvije č kruž-
nice: vanjska, koja ide samim obodom č i sastavljena je od niza
č (motiv bisernog niza), te, odmah do nje, unutarnja - od tanke
č linije. č simbol je tzv. č portret - vitez, od
č se opreme razabire kaciga sa plaštem i kratkom perjanicom, drži u
6:1 ć o. e., br. 32; Thall6czy: o. e., 283-264.
64
O. e., 153; prema navodima ć i š č Ostoj1na po-
velja Hrvoju č od 8. decembra 1400. imala je »•sigid:lum peru:lens<<. Ori-
ginal povelje nalazio se kod nekog đ Budimpešte š ć Monu-
menta Serbica, Viennae 1858, 248).
34
jednoj ruci štit, a u drugoj koplje sa zastavom na kojoj se raspoznaje
znak križa i koja leprša prema gore. Konj je prikazan u polaganom ho-
du, sa Silobodno opuštenom glavom, što daje č kompoziciji pomalo
nezgrapan i mrtav izgled. Ipak, ovoj predstavi se ne može ć izvje-
sna doza realizma, jer se vidi da je zlatar-umjetnik imao pred sobom
živi model. Od konjske opreme razabire se samo dizgin od uzde.
Legenda je smještena u slobodnom dijelu č polja, đ
repa konja i glave konjanika; sastoji se od jedne jedine č pisane bo-
sanskom ć OCTOHNCI. Za pisanje slova C ostavljeno je nesraz-
mjerno malo prostora, a slovo N ima pogrešno postavljenu spojnu crtu (N)
Ovakav tekst legende je svakako č Cremošnik ga s pravom do-
punjava na nEVCITb OCTOHNCI, ali ipak ostaje nerazumljivo zašto se nE
spominje ni kraljevska ni kakva druga titula. Ovakvo č ne ostavlja
nikakve sumnje ako se usporede oba otiska. Ipak je taj tekst Tha116czy
č OCTOHi'iCI, a ć lc(PCI/\b) WCTOI--CI. Jedini Cremošnik ispravno
č OCTOHNCI.
đ bosanskim vladarskim č u mnogo č ovaj č
predstavlja iznimku: to je u zanatskom pogledu najgrublje đ pe-
č u legendi nema titule, nema amblema kraljevske vlasti, niti vid-
ljivih č ozriaka; to je jedini »kraljevski<< č srednje č
sa č portretom; na zastavi, mjesto grba u vidu štita sa ko-
som prugom i ljiljanima, stoji križ. ć kompozicija simbola ikonograf-
ski je, doduše, ustaljena, iako je donekle č ć pokret ko-
nja u laganom hodu.
Dosadašnji autori pojavu ovoga č objašnjavaju š ć do-
ć majstora i žurbom samoga Ostoje, koji se iznenada našao u situ-
aciji da kao kralj svoje isprave mora ovjeravati č Nama izgleda
č jedno drugo objašnjenje. Poznato je, naime, da su u zapadnoj
Evropi toga vremena tzv. č č imali č ć
ć

osim toga, č portret na č je i stara tradicija bo-
sanske vladarske dinastije; po tome je i Ostoja, ć kao pripadnik ć
ć mogao imati takav č i još prije stupanja na vlast. U
okolnostima nasilnog preuzimanja vlasti, kakvo je bilo u ovom č
nije nikakvo č da se za prvo vrijeme koristi starim č č
Na ovaj č postaju sasvim jasne i ostale č č posebno
pomanjkanje titule i drugih kraljevskih insignija, a lakše je razumjeti. i
slabiju zanatsku tehniku kojom je č đ
Nije suvišno napomenuti da je u vrijeme izdavanja odnosnih Ostoji-
nih isprava Dabišin srednji č (zapravo prepravljeni č Tvrtka I)
bio u posjedu kraljice Jelene Grube.o6 Ostoja je do njega došao tek ka-
snije, pa ga č prepravio i njim se č služio.
67
os ć o. e., 14-15.
06
OstQj:Lne isprave i:z:date su 15. janua:ro i 5. februara, a pismo kralji-
ce Grube 5. marta 1399. god.
67
Vidi daaje tok izlaganja o srednjem č
a•
35
Br.14
Dr u g i sr e d n j i p e č a t kralja Ostoje č je na 7 njegovih
vlastitih isprava, zatim na dva pisma Tvrtka II i na 4 povelje Stjepana
š ć č otisci nisu baš najbolji, ali se ipak na svima nji-
ma može raspoznati ime Ostojino. Usprkos ovako velikom broju č
nih otisaka, č dosada nije bio sa faksimilom nigdje objavljen; njegov
opis, ali bez fotografije ili crteža, dao je tek Gregor Č š 1949-1950.
godine.
Br. 14
Izgled ovog Ostojinog č u svemu odgovara srednjem č
Tvrtka I i Dabiše; u stvari, to je jedan isti č (tipar), na kojemu
je Ostoja izvršio dvije izmjene: u legendi, mjesto imena TVERTCONI,
odnosno DABISSE, stavio je ime OSTOIE, tako da cjelovita legenda sada
glasi: STEPHI. OSTOIE D G. REGI RASTE rl. č kao i kod Dabi-
šin.a č prostor gdje su nekada stajala slova NI od imena
CHONI iSpunjava jedna zvjezdica. Druga vrlo važna izmjena izvršena Je
na č simbolu: dok Dabiša nije mijenjao č oznake -·
kosu prugu sa 6 ljiljana - koje je bio formirao Tvrtko I, ·ostoja uvo-
di, u stvari, nov grb - ljiljanovu krunu na štitu. Kako ć vidjeti
!}asnije, isti ovaj grb Ostoja je uveo i na veliki dvostrani č .a
jiU su ga, u cjelini il sa manjim dopunama, svi ostali njegovi naslJed-
nici.
Br.15
V e l i k i d v o s tr a n i p e č a t nije poznat ni sa jedne isprave
samoga Ostaje, ali je u dobrom otisku č na povelji njegova sina
Stjepana ć izdatoj č 4. decembra 1419. godine. Obja-
vili su ga sa fotografijom Thall6czy
6
9 i Aleksa ć a kratko o njemu
•s Najstarija ilsprava sa oVIim Ostojin\im č je povelja Dubrovni-
nilku od 4. decembrra 1409. god., a za1Hm slijede piiSma Duhrov<!lli®u od 20. no-
vembra 1416 (na kojemu je otisak č • dobro č 28. Oikitobra 1416. (dva
pLsma), februara 1418 (2 p.iJSma). Pi>Sma (Dubrovnillru) na koja je ovaj OStojin
č stavio Tvrtko II lizdartJa su 26. marta 1438. i 22. jllllila 1443, a povelje Stje-
pana • š ć opet Dubrovniku, 25. nwembra 1461. god. (4 Iromatda). Sve
ove ispraJVe č se u Državnom arhiVIU u DubroVI!lifklu. Vliid!i kod Cremošni-
ka, GZM, 1949/1950, 162, 164, 165, 166, 167, 187, 183, 194, 195, 196.
69
O. e., 276-280.
10 O. e., 31-32, br. 38 i 39.
36
govori i č š

U stvari, radi se o istom č - tiparu koji
je dao izraditi Tvrtko I, a koji je upotrebljavao i Dabiša, izmijenivši na
njemu samo č ime u legendi. Ostoja, osim izmjene imena, uvodi i novi
grb, kako na aversu, tako i na reversu č
U legendi na avetrSu, slova imena Ostoja (OSTOIE) č su nez-
grapna, č i upadno ć od slova ostalih starih dijelova legen-
de; č č č prvoga O. Na reversu prva tri slova su
Br. 15
zbijena, dok je drugo O veliko i č a č E. Usprkos to-
likom prostoru, prvo O je ligirano sa S, a T sa drugim O.
Izmjena č simbola izvršena je na aversu tako da sada
štitovi što ih drže đ s obje strane prijestolja imaju na ,sebi ljilja-
novu krunu, umjesto ranijeg dvoglavog orla - na jednom - i kose pru-
ge sa 6 ljiljana - na drugom štitu. Na reversu je ova izmjena provede-
na samo na najvažnijem mjestu - na štitu koji konjanik drži u ruci;
71
o. e., 170-171.
37
ostali grbovi - na konjskom č (2) i zastavi - ostali su nepromi-
jenjeni. Novi č simbol - ljiljanova kruna - slobodno je smje-
šten na č polju štita, gdje i nema nikakvih drugih znakova. Kru-
na ima dijadem sa tri tanje trake, od kojih je srednja sastavljena od ni-
za bisernih zrnaca. Od tri stilizirana ljiljana, koji izbjaju iz dijadema,
samo se srednji vidi u cjelini; od č ljiljana vidljiva su samo po
dva lista (latice).
Br. 16
Ovaj č simbol, u stvari, nije sasvim nov; kruna je ć bila
formirana kao simbol kraljevske \'lasti, a ušla je i u sam potpuni Tvrt-
kov grb, kao njegov sastavni dio, na vrhu kacige. đ novost je
postavljanje krune na mjesto i u funkciju tzv. jednostavnog č
znaka na č polje štita, i, s time u vezi, odbacivanje starog grba sa
najistaknutijih mjesta na č simbolima. Stoga se ovaj Ostojin po-
stupak s punim pravom može nazvati reformom bosanskog kraljevskog
grba.
38
KRALJ STJEPAN TVRTKO II TVRTKOVIC
(1404-1409. i 1421-1443)
Poznato je 6 č kralja Tvrtka II ć jedan veliki dvo-
strani, 4 srednja i l mali.
Br.l6
V e li k i d v o s tr a n i p e č a t Tvrtkov nije č ni na jednoj
ispravi koja je izišla iz kancelarije samoga Tvrtka II, ali postoje 4 otiska
na poveljama kralja Tomaša i jedan na povelji Stjepana š ć
ć je objavio 3 č na kojima su otisci jasni (nije objavljivan je-
dino č sa Tomaševe povelje iz 1446, jer je otisak vrlo slab)7l. Sam
ć i ne pokušava rješavati pitanje kojemu kralju pripada odgovaraju-
ć č Cremošnik opširno raspravlja o ovome č ali tvrdi da
su to, u stvari, otisci originalnog č Tvrtka I.u Vidjet ć
da se ovo Cremošnikovo mišljenje ne može održati.
Veliki č Tvrtka II gotovo je č sa Ostojinim; izmijenjeno
je samo ime, ali su zadržani novi č simboli koje je na č unio
Ostoja (ljiljanova kruna na štitu). Pri pisanju imena TVRTCONIS u le-
gendi na abje strane č slova V i R nalaze se u ligaturi.
Iako su tokom izlaganja izneseni osnovni podaci koji govore o lo-
č razvoju č tako da prema njima ne dolazi u sumnju ova-
kva identifikacija č Tvrtka II, ipak je potrebno, zbog takvog na-
č autoriteta kakav )e Gregor č i posebno se osvrnuti na
Cremošnikovo mišljenje i analizirati razloge koji su ga naveli na takve
č
Razlozi zbog kojih je Cremošnik smatrao da se ovdje radi o č
Tvrtka I u njegovom neizmijenjenom, prvobitnom obliku mogu se svesti
na ovo: l) na č stoji ime TVRTCONIS; 2) u svojoj povelji č
od 15. aprila 1444. Tomaš kaže da se služi č svoga »prastrica« (apa-
trui nostri) kralja Tvrtka;
75
istina, ovdje se radi o srednjem č ali
Cremošnik č kada se Tomaš služi srednjim č Tvrtka 1,
7
6
onda nije ništa č ako se posluži i njegovim velikim č Cre-
mošnik je bio oduševljen dokazom, koji je sam, i to uvjerljivo iznio: da
je upravo Tvrtko I dao izraditi prototip velikog dvostranog č pa ga
je to povuklo da dokraja objasni ovo važno ć Iz nerazumljivih
razloga (možda opet č impresijom da veliki č sa Tvrtkovim
imenom pripada Tvrtku I?) Cremošnik smatra da je Tvrtko I, osim grba
"' Otisci č n'llllaze se na dvije Tomaševe povelje Dubrovniku: od
3. septembra 1444. i 18. decembra 1451, zaltim na povelji č od 24.
ok!toi:>ra 1450, te na feudalnoj darovnici ć Drag1iši6ima od 22. augUISta 1446.
good. Povelja stjepana š ć looja nosi Tvrltkov č i:z.data je (Du-
č 23. novembra 1461. Svi otisci su relativno dobri, OISim onoga na
Tomaševoj povelji š ć gJdje se raspoznaju samo grube konture č
nog simlbola. Vildi i nllJPomene Cremošn<ilka: o. e., 185, 187, 190, 193.
•s· o. e., br. 54, 59, 66.
74 o. e., 124--125, 185.
"' Cremošnik u Spomenikiu SKA, XLIII, 1940, 130.
76 Cremošnik, GZM, 1949/1950, 124.
39
sa kosom prugom i 6 ljiljana u štitu, imao i drugi - štit sa centralno
postavljenom krunom. Stoga mu je bilo ć č sa Tomaševih i
Stjepanovih povelja pripisati Tvrtku I. Naše dosadašnje izlaganje i ana-
liza svakog č č kao i provjeravanja drugih č
dokumenata pokazali su da Tvrtko I nije imao č ni grba sa kru-
nom centralno položenom na štitu. Mi ć se posebno osvrnuti na sva-
ki od ovih dokaza i č ukazati na neke okolnosti o kojima Cre-
mošnik nije vodio dovoljno č Ad 1): Samo ime STEPHI TVRTCO-
NIS na velikom č ništa ne kazuje, jer ga upotrebljavaju oba Tvrtka,
iako se mora priznati da je Tvrtko I u tome pogledu mnogo dosljedniji.
Ad 2): Navod Tomaševe povelje od 1444. godine direktno se odnosi na
srednji č (jednoga) Tvrtka, pa ć zbog toga ne može služiti kao
nesumnjiv dokaz i za upotrebu velikog č

Cremošnik đ i
još jednu okolnost koja potpuno č održavanje neizmjenjenog pe-
č - tipara Tvrtka I do Tominih vremena. Sasvim je jasno, a to i
Cremošnik na više mjesta č da su i Dabiša i Ostoja na jednom istom
č vršili izmjene, a nisu pravili novih tipara. Posljednje izmje-
ne izvršio je Ostoja, stavivši i svoje ime na legende sa obje strane č
ta, pa bi, prema takvom toku prepravki, do Tomaša mogao dospjeti sa-
mo tipar sa Ostojinim imenom. Ako na otiscima č ipak stoji ime
Tvrtko, onda ga sigurno tamo nije stavio Tomaš, koji bi, da se upuštao
u prepravke, na to mjesto stavio svoje ime. Ostaje jedina ć da
je Ostojin tipar prepravio Tvrtko II i u legendu unio svoje ime. Ni č
njenica, na kojoj Cremošnik insistira, da Tomaš nije pravio svojih pe-
č ne dokazuje da je morao upotrebljavati upravo č Tvrtka I.
đ č dokaz da č na poveljama Tomaša i njegova sina
Stjepana ne mogu pripadati Tvrtku I nalazi se i na samim č
simbolima, odnosno u č oznakama na č Sistematsko pra-
ć razvoja kraljevskih č i grbovnih oznaka na njima pokazalo
je da je Tvrtko I u svome grbu imao kao č znak samo kosu prugu
sa ljiljanima, a nikada krunu na štitu. Ovaj drugi č simbol uvodi
tek Ostoja, kako na srednjem, tako i na svim važnijim mjestima velikog
č Tvrtko II u osnovi usvaja ovu Ostojinu reformu i u vrijeme svo-
je druge vlade zadržava krunu na štitu kao svoj vlastiti grb. Istina, taj
znak nekada modificira ć mu inicijal svoga imena - slovo

ali se može zapaziti da u tome nije sasvim dosljedan, jer se nekada taj
dodatak proširuje u skupinu ST.79 Uostalom, ako se Tvrtko II služi Osto-
jinim srednjim č u potpuno neizmijenjenom obliku, onda je
shvatljivo da se mogao služiti i njegovim velikim č na kojemu
nije modificirao č oznake, ali je Ostojino ime zamijenio svo-
jim. To nije ništa novo ni č za Bosnu: tako je uradio i Dabiša sa
dva č Tvrtka I, Ostoja sa srednjim č Dabišinim; Tomaš, Stje-
pan š ć kao i prije njih Stjepan ć č ne mijenjanu ni ime-
na svojih prethodnika. Cremošnik je osjetio važnost ovoga č
77 Sam prob:lem identifikacije č • koji smatramo da pri!Pada Tvrtku
II bit ć raspravljen u ovome radu nešto kasnije.
78 Npr. na novcima.
40
79 'IIa'ko, npr., na jednom č ć sa Bobovca.
sa Na pilsmima DubroVI!lilkru od 20. marta 1438. i 22. juna 1443.
dokaza«, pa je pokušao nejasne konture na malom č Tvrtka I pro-
č kao krunu na štitu.B
1
Na taj č unio je nepotrebnu zabunu
u č zamršene probleme č oznaka bosanskih vladara, jer se
na č otisku baš ništa č ne vidi. Sama č da veliki
č nije č ni na jednoj ispravi Tvrtka II, doduše, nešto oteža-
va dokazivanje o postojanju takvog č ali se treba sjetiti da tih
č nema ni na poveljama Tvrtka I i Ostaje.
Br.17
Pr v i p e č a t sr e d n j e v e l i č i n e, koji je dao izraditi Tvrtko
II, č je na dvije povelje izdate Dubrovniku u intervalu od 16 godi-
na: prva- 24. juna 1405., a druga - 18. augusta 1421. Oba otiska su jasna,
ali je onaj sa povelje iz 1405. ipak nešto bolji, pa je zbog toga i č
izabiran za objavljivanje. Sva trojica autora koji su se detaljnije bavili
bosanskom sfragistikom objavila su i ovaj č

Br. 17
č gruda je (sa povelje iz 1405.) od đ voska, a
prostor gdje se nalazi otisak č je tankim slojem voska crvenka-
ste boje. č polje kružne forme, sa promjerom od 4,5 cm, ima na
sebi legendu i č simbol.
Legenda je smještena u dvije relativno široke č kružne
trake, koje su č kružnicama, izvedenim ć niza č (mo-
tiv bisernog niza). Unutrašnja traka prekinuta je prelomljenim linijama
na dva mjesta: u vrhu - da bi se slobodni prostor iskoristio za smje-
štaj perjanice sa č simbola, i u donjem dijelu - za štit i dio pla·-
šta sa grba. Legenda, pisana narodnim jezikom i kaligrafski formiranim
majuskulnim slovima bosanske ć glasi:
t TOPb Tle
(u vanjskoj traci), te: TOP b TlcOOHM - u unutrašnjoj traci.
.,. GZM, 1949f.1950, 130.
82
ć o. e., 30, br. 34; Tha:Il6czy: o. e., 284; Cremošnilk: o. e., 160.
41
č simbol je potpun grb sastavljen od udesno nagnutog štita sa
desnom kosom prugom, visoke kacige sa spuštenim vizirom, ljiljanove
krune, plašta koji leprša pozadi kacige i štita, te visoke perjanice. For-
ma štita je u osnovi srcolika, iako se zapaža tendencija ka zaobljavanju
donjega dijela. Na polju štita, osim desne kose pruge, nema nikakvih
drugih znakova.
č je đ solidnom zanatskom tehnikom. Ipak, on u izvjesnom
pogledu predstavlja iznimku đ kraljevskim č Ako se ne ra-
č kao kraljevski (po postanku) prvi Ostojin č srednjega formata i
ako se izuzmu dva slova inicijala (K T) na malom č istoga kralja,
onda je ovo jedini kraljevski č sa legendom na narodnom jeziku.
I neki detalji grba su č štit sa kosom prugom je, doduše, stari
ć grb, ali bi u kraljevsko doba ovdje trebalo č i lji-
ljane, kao u Tvrtka I i Dabiše. S druge strane, ne bi se pomišljati
da se, kao kod Ostoje, radi o č č iz vremena prije stupanja
na prijestolje, jer ovdje postoji kruna na kacigi. U č pogledu
simbol na ovom č ne pokazuje nikakav razvoj, pa č ni zadržava-
nje na ć postignutom nivou; to je prije ć unazad.
Br. lS
D r u g i p e č a t s r e d n j e g a f o r m a t a nalazi se na povelji
koju je Tvrtko II izdao Dubrovniku 2. marta 1433. godine, odakle su ga
objavili ć i Cremošnik.S4
Br. 18
č gruda je od đ voska sa tankim slojem crvenog voska
u predjelu samoga otiska. Promjer č je 4,5 cm. Likovno rješenje
na č polju sadrži legendu, č simbol i ukras.
Legenda je smještena u ukrasnoj traci koja č uz rub č
Kao i č traka je č dvjema č kružnicama. Tekst
legende, pisan č uncijalom na latinskJom jeziku, glasi: + ·S· TVRT-
CONIS: DEI. GRACIA: REX. BOSNE: R. č legende su s&svim do-
42
aa O. e., 33, br. 46.
" O. e., 180-181.
sljedno đ rastavljene č U pogledu č đ dosa-
dašnjim autorima postoji razmimoilaženje samo u pogledu interpreta-
cije posljednjeg slova legende. Iako je č jasno napisano slovo R,
pa ga zbog toga ć dopunjava na REGNI, ipak to isto slovo Cremošnik
č kao E i dopunjava na ET CETERA, jer mu REGNI nema smisla.
Smatram da ć ova kontroverzija i dalje ostati otvorena, s time što bi
trebalo pomišljati i na ć da ono R č RASCIE.
č simbol je potpun grb od štita, kacige, vela, krune i perja-
nice. Stit je sa donje strane sasvim zaobljen, izrazitije nego na prvom
Tvrtkovom č što predstavlja novost i zapravo jedinstvenu pojavu
na bosanskim kraljevskim grbovima. č simbol na štitu je lji-
ljanova kruna sa jednostavnim diademom, a ispod nje veliko slovo T,
pisano č uncijalom. č je da se ovdje radi o č slovu
Tvrtkova imena. Kako se ovaj č simbol pojavljuje i na novci-
ma, to se opravdano može nazvati Tvrtkovim č simbolom, odnosno
grbom. Dok kaciga ne pokazuje razlike u odnosu na ranije predstave,
veo je nešto č on se prema kraju sužuje i zavija u vidu repa,
nema nikakvih nabora, a sva površina mu je ukrašena ljthljanima. Kruna
je vrlo reljefna, a perjanica sa velikim zaobljenim buketom predstavljena
je kao i č
Ukras se sastoji od č okvira u koji je smješten č
simbol. Konture ovoga okvira izvedene su ć dvije linije, od kojih
je jedna deblja, a druga - tanja. U sve prostore gdje se dodiruju lu-
kovi, sa vanjske strane, stavljen je po jedan geometrijski motiv trokuta-
ste forme. Unutrašnjost okvira, na slobodnim prostorima s obje strane
č simbola, ispunjavaju tanke vijugave lozice.
Likovna kompozicija i č izrada č pokazuju ruku vje-
štog majstora. č č nov i originalan doprinos u razvoju bo-
sanskih kraljevskih č
Br. 19
T r e ć i p e č a t T v r t k a II, koji po č spada u srednje,
č je na povelji bosanskim franjevcima od 25. januara 1436, koja
se sada nalazi u č samostanu u Ljubljani,S5 zatim na ugo-
voru kralja Tomaša sa Nikolom Trogiraninom od 3. februara 1449 (sada
u Historijskom institutu Jugoslovenske akademije u Zagrebu) i na To-
Br. 19
85
CremQŠnik u Radovima č društva Boone Hercegovine, Sa-
rajevo 1955, 37.
43
maševoj povelji č od 7. januara 1453 (koja se č u Du-
brovniku). Postoji vjerovatnost da je taj č još 1470. godine imala
Tomaševa žena kraljica Katarina, kada je njime ovjerila jedno pismo,
ć mantovanskom vojvodi (markgrofu) Ludovitu Gonzagi. Naime,
ovaj č prema Thall6czyevom crtežu,S6 ima istu č isti ukra-
sni okvir i traku za legendu (na kojoj se, doduše, tekst ć ne ras-
poznaje, ali se može pretpostaviti da je to zbog slabog otiska). č
simbol na Katarininu č đ odgovara Tvrtkovom, sa jednom
razlikom: što se na prvom ne razabire inicijal T ispod krune. đ
pošto se radi o crtežu, postoji ć da inicijal T ispod krune nije
zapažen, jer je slabo ispao na otisku. U prilog mišljenju da je č na
Katarininu pismu stvarno Tvrtkov ć srednji č govore i neke
druge okolnosti: prije svega, ovo je kraljevski č i teško je vjero-
vati da bi Katarina posjedovala takav vlastiti č bilo za života svoga
muža, bilo kao udovica, a posebno ne kao izgnanica. č je
i to da se ovim č služio 'I'omaš, ali ne i njegov sin (od prve žene)
Stjepan, koji je za svoje potrebe odnekle potegao djedov (Ostojin) srednji
č Kao č objašnjenje za takvu situaciju ć se vjerojatnost
da je ovaj Tomašev (zapravo Tvrtkov) č zadržala u svom posjedu
njegova žena Katarina.
Ostaci ovog ć Tvrtkovog č na Tomaševim ispravama su
nejasni, tako da je Cremošnik, koji je ovaj č prvi i otkrio, č
da se radi o č samoga Tomaša.
8
7 Tek kasnije, kada je na Tvrtkovoj
povelji iz 1436. godine zapazio bolji otisak istoga č i č naj-
važniji dio legende, postalo mu je jasno da je i na Tomaševim ispra-
vama, u stvari, jedan novi, do tada nepoznat, Tvrtkov č
Ovaj ć Tvrtkov č srednje č po kompoziciji i ukrasu
je č srednjem č Tvrtka I, onom istome koji su za svoje potrebe
bili adaptirali Dabiša i Ostoja. Samo, ovaj č Tvrtka II je nešto ma-
nji (promjer mu je 2,4 cm, prema 3 cm promjera kod starijih č
a osim promjene u legendi, izmijenjen je i č znak na č
simbolu.
88
Legenda nije u cjelini č na č otiscima, ali prema di-
jelovima koje je Cremošnik č na ljubljanskom primjerku, zatim
po izgledu otiska sa povelje od 1453. i analogiji sa č č Tvrt-
ka I, Dabiše i Ostoje može se sa velikim stupnjem vjerovatnosti u cje-
lini rekonstruirati. Prema Cremošniku, u č iz 1436. godine raspo-
znaju se slova legende: ERTCON, na desnoj, te IS ... BOS ... , na lijevoj
strani č simbola. ć ovo su upravo najvažniji dijelovi legen-
de koja je u cjelini vjerovatno glasila: S STEPHI TVERTCONIS D G RE-
GIS BOSNE. Kako se vidi, ovdje je došlo do važne izmjene u tituli, jer
mjesto RASJ:E stoji - BOSNE. Osim toga, ispravljeno je i nepravilno
REGI u REGIS.
86
Studien, 115, 299. Origtinal pisma sa č svQjevreme-
no se nalazio u Dvons.koj biblioteci u č Cremošniilk: ga je 1955. god. tamo
uzalud tražio; č mu je da je (možda) 1919. god. predatto Iiailijli (GZM,
1955, 137).

7
GZM, 1949/1950, 188-189.
8
• ]spod kvune sioji inicijal T.
44
č simbol sastoji se od potpunog grba: štita, kadge, vela, kru-
ne i perjanice. Usprkos slabom otisku, na č iz 1453. može se nesum-
njivo zapaziti da se č znak na štitu sastoji od krune i inicijala
T, što pokazuje punu analogiju sa grbom na drugom i č sred-
njem č Tvrtka Il, kao i sa grbom na njegovim novcima.
Ukrasni okvir č simbola sastavljen je od 8 č lukova
upisanih u (zamišljenu) elipsu.
Br. 20
Tvrtko II imao je još i č e t vrt i sr e d n j i p e č a t. č se na
zavjerenici od 3. juna 1444. god., kojom se kralj Tomaš o.bavezuje na pa:-i.ja-
teljstvo, ć i godišnji tribut u novcu Ivanu Hunjaddju. Isprava se č
vala u Državnom arhivu u Budimpešti, a crtež č objavio je Thal-
Br. 20
16czy.s9 Ovaj isti č nalazi se i na Tomaševoj povelji Mlecima od 15.
aprila iste godine, koja se danas č u Državnom arhivu u Venec-iji.
90
89
O. e., 294.
'' Prije dVIide g·odillle vidio sam ovaj č u Državnom a•rhivu u Ve-
neciji, te ust<mOvio da je to OIIlaj isti č je otilsnUit na :zJavjernici IvaJ!lu
Hunjadlijtu. I š i Thalil6czy, i ć tvrde da se radi o č
Tvrtka I, ali taj svoj zaiklju1'!alk ne temelje na 1samoga č nego
na teklsltu povelje, koji u tome dijelu glasi: »!Sigiohlo quo aid presens utirour,
puta condam domilllii Twertblko regis apatrui nootrd, eo quod nostrum
sigil!Jum nondiUID scuil(p1lum est, fecimUJS cOIIIImUilliJni, qllliod quroem sli.gilwm qu-
antocinls scu:lpetur, si O[pOrtUnnli!Il etiiam preiSenJtibUJs append!i faciemus«
(Ljltllblii:: Monumen!tJa XXI, 190). Izraz »ajpatl'Uii« ć prevodi sa »idede«,
dok ga ThaU6czy i Oremošnilk dill:eiktno ne prevode, ali tvrde da je taj To-
mašev »apaJtrum><< Tvrllko I. č palf11.1utUJS Č stric, č brat, pa bi
a:paJtvuUJS č neikog praJStnica. HistociljSkia nll!Ulka j'oš nije č Uitv.rdHa
rodbimllke vere TV'r.tka I li Ostoje, ali se, prema dallla\Šn.iem stanju naruke,
može jednako dokazivati da je Tomaše'li apaltnum; i 'Dvirllk.o I i T.vrtbko II. Pre-
ma tome, ovaj »lte!kistua:lni« dokaz ne može se uzeti kao č ć u pogledu
opredjeljenja č Trelba ilpalk napomenuti da Tomaš u dva dokumenta
svoga preth:odntka Tvrtka II naziva patruUJs, ali olVIdje trelba .imati na umu
tradicionalne ostatke rodbiJnski.h odnOISa kod sVIiih JIUŽl!l.vh Slavena, pa i u Bo-
sn!i, gdje je pojam ć i č vrlo široGt.
45
Po č (promjer 4,5 cm) i likovnom rješenju č sasvim od-
govara drugom srednjem č istoga kralja (latinska legenda, grb sa
krunom i inicijalom T na štitu, okvir za č simbol od 8 č
postavljenih lukova, ukrasne č Ipak, nekoliko detalja ukazuje
da se ne radi o istom nego o posebnom č kojemu je onaj »drugi
srednji č poslužio samo kao uzor.
Na ovom č legenda glasi: + S. DOMIN. TVERTCONIS. DEI.
GRACIA. REGIS. BOSNE. E. Razlika prema prvom č je sasvim
nova č DOMIN, oblik REGIS prema REGI, te krajnje E prema R. Kod
č simbola razlike se zapažaju u crtežima kacige i plašta, a kod
vegetativnog ukrasa- lozice u novom č rastavljene su i odvojene u
posebne č
Br. 21
Tvrtll:ov m a l i p e č a t na1azi se sarrno na pove-lji iOO!atoj
Duhrovn,ilku 16. augusta 1420. goddne. je sa 1iotogra-
il.i!jom kod ć

a opisno i kod Cremošn·mca.92
č gruda je velilk!a zdljellioa, j1aJiioWke
foame, od obiooog VJOOkia, u !koju je na!:i'V!etl s;l'Oij voska
Br. 21 crvene boje, a MUm utilSinut č u foTJ:nu i'Zdužeruog OISille-
ro!k!Uta, sa za.tupljeruilln ugl!oV'lma promjera 1,5 i 1,2 cm.
Cijelo č polje je na otisku nešto udubljena (konkavno) i uo-
kvireno tankom linijom koja prolazi samim rubom. č simbol je
kraljev grb kojemu nedostaje č i na č se štitu ne može raza-
brati detalj č simbola (da li je to sama kruna ili kruna sa
slovom T?). Stit ima srcoliku fo·rmu i nesrazmjerno je malen, dok je ka-
ciga č visoka i sa jako istaknutim vizirom. Od plašta se ras-
poznaju samo par nabora, a latice ljiljana u kruni su spojene, pa sama
k!l'luna izglleda zna·tno i ma.sivnija u odnosu na č grb.
Legenda se sastoji od č slo·va kraljeva imena i bi:'bule: ispred
grba stoji slovo K, a iza grba - T (lcP<1/\b TObPTicO). Slova legende. stav-
ljena su u slobodne prostore č polja, bez ikakvog posebnog okvira.
Izgleda nevjerovatno, ali je ipak istinito da Tvrtko II, kod toliko
vlastitih č koje je dao izraditi, pri kraju svoje vlade nema nijednog
od tih č nego upotrebljava s r e d n j i p e č a t svog dugogodiš-
njeg takmaca i protivnika k r a l j a O s t o j e (na pismima Dubrovniku
od 20. marta 1438. i 22. juna 1443).
Kad se osmotre svi Tvrtkovi č u cjelini, može se, bez sumnje,
konstatirati da je on, poslije Tvrtka I, pokazao ć aktivnost (i us-
pjeh!), kako u iznalaženju originalnih likovnih rješenja, tako i u pogledu
zanatske tehnike i estetike. Uz to, on je jedini bosanski kralj koji je imao
i č sa legendom na narodnom jeziku. ć iz same č da je dao
izraditi 5 originalnih č i jedan dao prepraviti mora se č da
je u službi :imao vrsnog majstora - gravera. U prilog ovoj konstataciji
govore i kameni kalupi (negativi) za č ć i arhitektonske
"' o. e., 32, br. 42.
6
GZM, 1949/1950, 173.
46
ukrase koji su đ na Bobovcu prilikom arheološkog iskopavanja,
i koji nose oznake, pa i natpise Tvrtka II.
Posebno je pitanje uzroka zbog kojih je Tvrtko II toliko truda ulo-
žio u izradu č Da li se radilo •o nekoj vrsti hobija ili prijekoj po-
trebi? - Mislimo da je korisno ukazati na neke momente koji mogu bar
donekle objasniti ovu zanimljivu pojavu. Svoj prvi č (srednji) Tvrtko
je uspio č i kao ekskralj punih 16 godina; za prvih 13 godina
svoje druge vlade dao je izraditi dva nova č (mali i tzv. drugi sred-
nji), a vjerovatno je u ovo doba dao prepraviti i veliki č đ
1433. i 1436. nestaje svih tih č (postoji ć da su zagubljeni,
uništeni ili oteti 1434-1435. godine, kada je Tvrtko pred svojim pro-
tivnicima morao bježati u Ugarsku); godine 1436. pojavljuje se opet novi
ć srednji) č ali i njega brzo nestaje iz ruku Tvrtkovih, da bi se
pononovo pojavio tek 1449, i to u rukama kralja Tomaša. Od 1438. pa
sve do pred samu smrt Tvrtko se služi đ (Ostojinim) č Ce-
tvrti srednji č kao da Tvrtko nije nikada sam ni upotrebljavao, ali
ga je njegov nasljednik Tomaš pokazao odmah poslije TvrtR:ove smrti.
Za veliki č se đ ne zna da li ga je Tvrtko ć upotreblja-
vao, ali se zna da ga je Tomaš imao u rukama ć prvih godina svoje
vlade. Ne bi bio neosnovan č da se je Tomaš na neki č
dokopao Tvrtkovih č još negdje u periodu od 1433-1436. i da mu
ih nikada nije ni vratio. To izgleda vjerojatno usprkos č da su po-
sljednjih godina Tvrtkova života odnosi đ Tomašem i Tvrtkom bili
dobri.
KRALJ STJEPAN TOMAŠ
(1443-1461)
U toku dosadašnjih izlaganja ć je č da kralj Tomaš nije
ć pravio vlastite č Služio se velikim i sa dva srednja č
tvrtim i ć č svoga predšasnika Tvrtka II ć

83
Ra2lloge zašto kralj Tomaš nli.je đ V'lasttte č ne treba
tražiti u njegovom siromaštvu i bijedi, kailoo to Cremošni.Jk, nego u nje-
gov.u nastojanju - i č - da dobije od paJpe kraljevsku kl1Ui!l.u; for-
ma te krUi!J.e svakako bi se morala odrazilti na gl!bu, pa i na č
04
Tomaš se služi ve1i:lcim d<VlOStranim č Tvrtka II: l) na povelj.i
Dubrovn.i!k!u od 3. SE!!Ptembra 1444, 2) na fetlidailnoj daroWlki š ć od
22. augusta 1446, 3) na povelj[ č od 24. oktObra 1450. i 4) na povelji
Dulbrovnilku od 18. decembra 1446. Srednj.im č č Tvrtka II
Tomaš se s1uži na povelji č od 15. aa;>rHa 1444, te na zavjemici Ivanu
Htmjadiju od 3. juna 1Jste godine. ć srednjd č TvJ.itlka II nalazi se na
č ugovoru kralja Tomaša sa Nilkolom Trogkaninom od 3. febru-
ara 1449, na povelji č od 7. januara 1453, te, vjerojatno, na pis-
mu kraJj:ice Kata.rme Dudoviku Gonzag•i iz 1470. god.
47
KRALJ STJEPAN Ć
(1461-1463)
Kao ni njegov otac Tomaš, tako ni Stjepan š ć nije pravio
svoje posebne č Od oca je nasljedio veliki č Tvrtka II,9s. a slu-
žio se i srednjim č svoga djeda Ostoje, onim istim koji je svoje-
vremeno upotrebljavao i Tvrtko II.
PECATI BOSANSKIH VELIKASA
Ć
Rod ć - ć - ć je, uz ć i Ko-
č ć velikaška porodica srednjovjekovne Bosne. Krajem XIV
i u XV ć č ove porodice, kao oblasni gospodari, držali su
srednje Podrinje i ć dio bivše trebinjske oblasti.
Od ovoga roda č je u svemu šest č To su: jedan č
Pavla ć č č njegova sina Radoslava i jedan - voj-
vode Ivaniša, sina Radosavljeva.
KNEZ PAVAO Ć
(oko 1370i75-1415. god.)
Br. 22

... Jeditni č ·ovogJa stv-aJmog č č na-
(:::r se na tnjegOV'Oj poveilji od 25. marta 1397, koJom D!Xbrov-
···t. ' :i Č daje s'l!obodu »po S\"Oij mojoj držtarvi«. Obja-
;;:··;;· wo ga je ć a :apisoo gla je i š Đ
č gruda od đ voska ima oblik polulopte koja je
obješena o svilenu vrpcu. U č š polulopte utisnut je č promjera
1,5 cm, koji pripada kategoriji malih č
č slika sastoji se od simbola, legende i jednostavnog ukrasa.
Kao č simbol upotrebljen je č grb - predstava utvr-
đ grada, na kojemu središnje mjesto zauzima visoka kula sa istu-
48
"' Na povelj'i Dubl.'OVIIlilku od 23. novembra 1461. god.
08
O. e., hr. 48.
0
' GZM, 1951, 9Q-91.
renim kruništem; sa obje strane ove visoke kule stoji po jedna manja
kula bez kruništa. Na vrhovima svih kula vide se zupci (prsobrani), i to
na glavnoj kuli - pet, a na pokrajnim - po dva. Svi se prsobrani pri
vrhu č U zidovima kula raspoznaju se glomazni kvadri kamena.
U prizemlju srednje kule su gradska vrata nešto potencirane visine.
Za legendu je formirana relativno široka kružna traka koja č iz
rub č polja. I na gornjoj i na donjoj strani traku gotovo prekida-
ju predstave kule sa č simbola, tako da je legenda podijeljena
u dva dijela: na prvom dijelu stoji: S COMIT!, a na drugom -S PAVLI.
Č u cjelini, legenda glasi: S(IGILLVM) COMITIS PAVLI. Ovo č
tanje se razlikuje od dosadašnjih u č č COMITIS. Svi raniji
autori ć tekst č kao DOMINI. đ malo pažljivijim
pregledanjem sasvim pouzdano se vidi da je prvo slovo č C jer je
nagnuto naprijed, dok bi slovo D moralo biti pognuto unazad. Dalje, ja-
sno se raspoznaju tri uspravna poteza slova T; da se radi o slovu N, bila
bi tu samo dva uspravna poteza. č raspoznaju se i konture slova
S, ali na č drugog dijela legende. Slova legende pisana su lijepo
i korektno č epigrafskom uncijalom. Jedino je slovo P, u imenu
P A VL!, ugravirano naopako.
Ukras č je sasvim jednostavan: to su dvije kružnice od niza
č koje uokviruju traku sa legendom.
Dvije osobine odvajaju ovaj č od ostalih. Prvo je č grb
kneza Pavla: predstava kula i zidina č dolazi na grbovima grad-
skih ć U č i č grbovima takve predstave ć se
vrlo rijetko.9B Drugu č osobinu predstavlja legenda, pisana la-
tinskim jezikom. Za vrijeme trajanja samostalne bosanske države nijedan
drugi bosanski feudalac, bio to č vlastelin ili oblasni gospodar, ni-
je se služio č koji bi imao legendu na latinskom jeziku. Danas
je teško ć uzroke ovoj pojavi; svakako tome nije razlog posebna sklo-
nost Pavla ć prema latinskoj pismenosti, nego neka okolnost
č naravi (možda č iz Dubrovnika ili sa bosanskog kra-
ljevskog dvora nije znao ć pismo?).
U zanatskom pogledu ovaj č predstavlja korektan rad.
RADOSAV PAVLOVIC, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
(oko 1400-1441. god.)
Prema č otiscima zna se za č č Radosava Pavlo-
ć Dva od njih spadaju u kategoriju malih, a druga dva su srednji,
iako se po č znatno razlikuju.
•• č č sa predistavom đ g.rarla, imao je i poznati
č bUJilltoV11llvk Bajamonte Tiepolo č XIV ć njegov origi-
naani č (tipar) nalam se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
4 - Djela- knjiga XXXVIII
49
Br. 23
Br. 23
Najstan:ijli po•zma-ti č voj vode Radosruva je rm a J i p e-
č a t (prom..iera 1,3 cm), • č srumo lilJa njegovtoj povelji
Dub!'Owriiknl IQd 22-24. atprila 1421. godime. Objavili su ga
ć i č š
ć koncepcija č slike ista je kao i kod č Radosavljeva
oca Pavla, ali su svi elementi č đ Razlika se sastoji u
kompoziciji grba (mjesto g;rada sa tm kiule, ovdje je prikazana samo
jedna kula), te u legendi, koja je pisana narO<druim U zanatskom
pogledu izrada ovoga č znatno je slabija nego izrada Pavlova pe-
č
đ grad, koji vrši funkciju č simbola, predstavljen
je u vidu zdepaste kule, postavljene na široku bazu koja se stepenasto
sužava; krunište kule sa pet zubaca - prsobrana nesrazmjerno je široko.
Traka sa legendom sva je ispunjena tekstom, od kojega se nesum-
njivo može č samo č t 130IOAE i sasvim je vjerovatno da le-
gendu treba dopuniti na t 1301JOAE (P<IAOCc:tl3<1 nEV'ITI::.),kao što to
č ć i č š
Jedini ukras č su dvije č č kružnice koje
uokviruju traku sa legendom.
Br. 24
DriUgd č maloga formata, vjerojatno č
prsten, č je u slabom otiisku ,na porve•lji od 7. aprila 1423.
+ god'ine. Orvaj č i.trna :fiormu izdužeruog o:smeroknl·ta, č
' 1,4X1,2 cern. č ·simbo·l1mncipimn je č 'k:tao i Illa P•av-
, . lovu č iri -!{lule, 10d 'kojih su dvige č ni'ske, a sred-
·nJa Vliša fr n1a VThu !l.'a'zvedena u krunište. Sama
Br. 24 ;e 2lnatno č proporcije kule su č a potezi gr,l-
vem na Ra:doSIB!vljev:u č su gru•bi i nesigumi.
U prostoru za legendu jasno je vidljiv križ, dok se od ostalog tek-
sta razabiru samo č potezi. Iz toga je ć č samo
to da je legenda postojala.
Ukras č č č linijom izveden osmerokut, koji
neposredno uokviruje č simbol. Nekoliko č poteza pokazu-
je da je č osmerokut č i cijelo č polje.
101
Br. 25
V e l i k i p e č a t Radosava ć koji č spada u kategori-
ju srednjih (promjer mu je 4 cm), č je na mirovnom ugovoru sa
•• O. e., br. 43.
100
GZM, 195•1, 92.
101
Cremošnik je miiSllo da je ovaj č č sa prethodnim (naš
č br. 23). !Q; opiiSa se Vlidi da se ipaJk raidi o posebnom č Cremošni.k:
o. e., 96; ć o. e., br. 44.
50
Dubrovnikom od 25. oktobra 1432. godine. Objav1li su ga ć i Ć š
nik, a prije njih i Thall6czy.l02
Br. 25
Osnovna kompozicija č slike u cjelini odgovara ranije opisa-
nim č ali se u detaljima ipak razlikuje. Predstava grada, koja se
ustalila kao č grb, ovdje je jasnije đ iz gradskih be-
dema izbijaju tri snažne kule, od kojih je srednja gotovo dva puta ć
od č Sve tri kule se završavaju isturenim kruništima, na koJima
su đ snažni zupci - prsobrani (glavna kula ima pet, a pokrajnje
- po tri prsobrana). Gradska kapija u podnožju glavne kule ima jasno
izražen prelomljeni č luk.
Legenda, pisana ć smještena je u kružnoj traci i glasi:
t CH 130I-E130AE
Ovo č razlikuje se od č drugih autora jedino u identifikaciji
slova IC u prezimenu j ć i Č š ovaj tekst č
iako je slovo1c sasvim jasno napisano. U ligaturi se nalaze
slov:; 1-E u č 130I-E130AE, te HIC (HC) u č OI3Hic<1.
Zanimljivo je ukazati na upotrebu sloga 1-E, koji se relativno rijetko su-
ć u ostalim bosanskim tekstovima, te na grafiju slova A, gdje se
vidi uticaj minuskule.
Kao i kod ostalih ć č jedini ukrasni ornamenat su
č izvedene č kružnice, koje uokviruju traku sa le-
gendom. Cak bi se moglo ć da ove č kružnice prije imaju fun-
kciju organizacije prostora, nego tendenciju ukrašavanja.
U zanatskom pogledu ovaj č je sasvim korektan rad, izveden bez
ikakve greške m nesigurnosti, ali isto tako i bez ikakve dekorativnosti.
Iako je likovna kompozicija sasvim jednostavna, bez izrazitih de-
korativnih elemenata, ipak je ć istaknuti nekoliko stilskih detalja
koji ovaj č svrstavaju u gotiku. To su: velika visina kula, snažno
isturena kruništa, oštri luk portala, pa i grafija pojedinih slova u legendi.
Br. 26
Osim velikog i malog, Radosav je imao j o š j e d a n (sr e d n j i)
p e č a t - promjera 2,5 cm - koji je č na pet isprava: na pri-
102
ć o. e., bit', 45; Cremošn.ik: o. e., 104.
4"
51
znanicama o podizanju č pologa iz Dubrovnika od 31. januara
1437, od januara 1439. i od 19. augusta 1439, zatim na propusnici du-
č trgovcima od 10. aprila 1441, te na povelji Radosavljeva sina
Ivaniša od 29. septembra 1442. godine. č iz 1441. godine otisnut je
preko papira, a svi ostali - direktno u vosku. č iz 1437. i 1442, te
onaj od 19. augusta 1439. su ć a č od januara 1439. utisnut je
na vosku koji je nalijepljen direktno na papir. Od č iz 1437. č
van je samo fragment (otprilike 1/3), ali je otisak vanredno precizan.
Bl'. 26
O ovome, tj. o srednjem č Radosava ć govori samo
č š a faksimil se objavljuje sada prvi put.
Likovna kompozicija u osnovi je ista kao i na velikom č ali
veliki broj sitnih detalja č ovaj č daleko dekorativnijim, a slo-
bodno se može ć - i ljepšim. č grb - predstava đ
grada sa tri kule - dobio je sasvim novo ruho. Bedem je formiran kao
visoka podzida ili platforma, na koju vodi usko (vjerojatno pokretno)
stepenište. Na kulama koje se izdižu iznad platforme vide se etaže: na
srednjoj kuli - tri, a na č - po dvije. Na objema etažama po-
krajnjih i na dvije gornje etaže srednje kule mogu se raspoznati i siluete
prozora. Ispod kruništa na srednjoj kuli ć se niz isturenih
konzola koje drže konstrukciju kruništa. ć po siluetama na glavnoj
č kuli, prozori su bili formirani u obliku bifora. Kapija na glavnoj
kuli je č portal sa dvokrilnim vratima, a dovratnici sa obje strane
ukrašeni su mo·tivom slijepih arkada. Stup koja <razdvaja krila vrata, je-
dan luk iznad portala, kao i svi stupovi i pilastri bifora, kako izgleda,
bili su tordirani. Krunište glavne kule završava se sa č a kod č
nih kula -sa pet prsobrana, koji se pri vrhu č
Male cfi.'menzije č i slabi otisci otežavaju raspoznavanje svih
dekorativnih detalja na č simbolu, ali pažljivo posmatranje svih
č primjeraka i na temelju toga izvedena rekonstrukcija - po-
kazuju predstavu đ dvorca vanredne ljepote, kakvu ć sre-
sti više nigdje u Bosni, pa ni u susjednim južnoslavenskim zemljama to-
ga vremena. S obzirom na bogatstvo arhitektonskih detalja kojih nema na
ranijim č ova č slika ima i veliku dokumentarnu vrije-
dnost za upoznavanje izgleda gospodskih dvoraca XV ć u Bosni.
Legenda na ovom srednjem č ista je kao i na velikom:
.J.cH nEV<:!Tb OOEOOAE P<:IAOC<:IO<:! č je samo
grafija pojedinih slova (A, V), č je ligatura HC<:! u prezimenu
n<:!O/\OOHI<<:I te ispušteno slovo l u č OOEOOAE. Slova legende

o. e., 106, 108-109, 110-112, 113, 115.
52
stilizirana su po ugledu na sav·remenu goticu, pa su završeci poteza sna-
žno prošireni, a č izgled slova je vrlo elegantan.
U nastojanju da ć dekorativnost č je bio dokraja
uporan, pa je kružnice oko trake izveo ć č a unutrašnju kruž-
nicu č i č
Zbog slabih otisaka dosada ć nisu bile zapažene ljepota i kul-
turno-historijska vrijednost ovoga č Bogatstvo detalja i njihova č
pažljiva obrada, č samo č silueta pokazuju majstora realistu
koji dobro vlada svojim zanatom.
VOJVODA IVANI$ PAVLOVIC
(1423-1450. god.)
Br. 27
Ivanišev č č je samo na dvije isprave izdate od strane
njegove ć - vojvode Petra i kneza Nikole. Na priznanici od 26. juna
1454. č je otisnut preko papira, dok je na pergamentnoj povelji od
15. jula iste godine formiran kao ć i otisnut direktno u vosak. Prvi
otisak spominje se i u tekstu priznanice kao >>vjerovana zakonita« č
OOEOOAE H NHICO/\E.
Br. 27
Ovaj č kratko opisuje samo Gr. Cremošnik,l04 dok njegov fak-
simil dosada nije bio objavljivan.
č simbol je ć ustaljeni grb ć - grad, odnosno dvo-
rac sa tri kule. Detalji i ovdje pokazuju neke č osobine: kule
su nešto više nego u ostalih č i posebno se raspoznaju bedemi. Pre-
ma jedva vidljivim potezima, na lijevoj č kuli se raspoznaju tri
etaže osim kruništa i supstrukcije u bedemima, što č da su manje
kule imale po 5 etaža, a srednja je morala imati barem jednu više. Ne-
koliko poteza na lijevoj kuli pukazuju da su kule imale i prozore, i to
bifore. Zupci na kruništima su i ovdje č
Na prvi pogled predstava č simbola daje utisak solidnog
zanatskog rada; đ ako se posmatra malo pažljivije, u svakom de-
talju se raspoznaje velika nesigurnost: ravni potezi kula ponekada kri-
104' O. e., 116. 117-118.
53
vudaju, širina im je č kruništa kula su č zupci samo
č visina bedema je nejednaka, linija portala nesigurna, a sitnijih
detalja gotovo i nema.
Legendu nije ć sasvim sigurno i u cjelini č jer je
u svome drugom dijelu nejasna. Najvjerovatnije č je:cH nEV<:!Tb
rAN<:! QOI[]OAE HQO<:INHLU<:I. Pri tome treba imati u vidu da su prve
č č bez sumnje, u cjelini dobro č Ime HQQ<:INHLU<:I, koje je
č naknadno urezano, pisano je nekakvim duplim linijama u svim
vertikalnim potezima. Stoga su neka slova na otisku od 26. juna mnogo
jasnija, jer je tipar udaren preko papira. Osim toga, izgleda da je slovo Q
napisano duplo, a krajnje <:1 ligirano sa LU (Uk!).
U sva tri prazna prostora oko č simbola tankim linijama iz-
veden je vegetativni ornamenat lozice, a grad sa svih strana, osim gornje,
okružuje jedva vidljiva linija koja slijedi osnovne poteze arhitekture.
Kao i kod svih ostalih ć č i ovdje su kružnice koje uokvi-
ruju traku izvedene ć č
Ć
Izgleda nevjerovatno, ali je ipak istinito da je iz kancelarije naj-
ć velikaškog roda u srednjovjekovnoj Bosni do danas č
samo jedan jedini č Ovo je tim č što se historijat ovoga roda
može pratiti tokom č dva ć To se samo č može obja-
sniti samo č š ć glavni razLog je geogra]skJi položaj Donjih kraje-
va, odnosno njihova udaljenost od Dubrovnika, zbog č ni pismeni sa-
ć sa Dubrovnikom nije bio č intenzivan. Ne treba posebno
naglašavati da je u našim uslovima samo č đ administracija
č Republike uspjela č ć broj starih č
VOJVODA JURAJ VOJSALIC HRVATINIC
(1399-1434-?)
Br. 28
J ur j e v p e č a t nalazi se na povelji izda toj porodici ć
ć u Kreševu 12. augusta 1434. godine. Utisnut je na č
grudu od đ voska u formi č i obješen o vrpci koja je
ispletena od tri raznobojne trake: jedne crvene i dvije plave. Ima for-
mu kruga, promjera 2,2 cm.1os.
č slika komponirana od simbola, legende i ukrasa.
Kao č simbol upotrijebljen je poznati grb porodice Hrvati-
ć štit, kaciga sa plaštem i oklopljena ruka u č štit ima osnov-
nu formu izduženog i nepravilnog č č je donja stranica bla-
go zaobljena, a lijevi donji kut nešto č isturen i zašiljen. štitove sli-
č forme ć nešto kasnije i u grbovima ć i Vlatko-
10' ć br. 47; C.rei'lliOŠ!l.ik, GZM, 1952, 334-335.
54
vuca. Nejasne finije na polju štita pokazuju da je i ovdje postojao neki
crtež (tzv. jednostavni č znak), ali se danas više ne može odrediti
i bliža forma ovoga simbola. Može se samo pretpostavljati da je to bila
oklopljena ruka koja se nalazi i u »cimeru«, što bi više odgovaralo stro-
gim č propisima, ili je to bio crtež lava kao na grbu velikog
vojvode bosanskog i hercega splitskog Hrvoja. Visoka kaciga u prednjem
dijelu ima dva snažna horizontalna proreza koji vjerojatno č
pokretni vizir. Pozadi kacige i štita raspoznaje se plašt, koji se spušta sve
do donjeg vrha štita. Na kacigu je postavljena oklopljena ruka, i to onaj
dio od sredine nadlaktice č do šake. Ruka je nesrazmjerno krupna
i blago u laktu povijena, a u stisnutoj šaci drži č od kojega se jasno
raspoznaje velika č na vrhu č i široka krsnica.
Br. 28
Legenda je č i č teško č ali nema sum-
nje da glasi: lJOElJOAE što su to ć č ć
i č š
Ukras č predstavljaju dvije č č grubo izvedene
č kružnice, koje uokviruju traku sa legendom, te poseban
okvir u koji je smješten č simbol - grb. Okvir ima u osnovi č
tvorokut č su sve stranice proširene u polukružne lukove, pa se tako
č redaju široki lukovi i mali trokuti. Konture okvira izve-
dene su duplim linijama. ć izgledom ovaj okvir ć na č
ukras srednjeg č kralja Tvrtka I, Dabiše, Ostaje i Tvrtka II.
Otisak, kakav je dopro do nas, daje dojam nepreciznog rada u de-
taljima, ali se mora ć da osnovne konture pokazuju izvjesnu elegan·-
ciju.
Zanimljivo je da sam Juraj ovaj svoj č naziva >>zlamenitim«,
dakle grbovnim.
Č HUMSKIH KNEZOVA
KNEZ MIROSLAV
(1171-1197)
Br. 29
Nedavno objavljeni zapis iz terenske bilježnice Cire Truhelke pred-
stavlja, zajedno sa crtežom, zasada jedini dokumenat o č kneza Mi-
55
roslav·a.
1
06 đ ostalim za;p1s1ma razn01ga sadržacta, u bi.J.ježnJ.cu je ulo-
žen i fiksiran za njezin uvez i ć papira na kojemu je tupom stra-
nom olovke kopirana lice i č jednog č Ispod papira, na sa-
mom listu bilježnice, stoji ovaj zapis:
»Bleisiegel im Kloster Humac
A.) t nEVc:JT (l<f-Esc:J X/\Mc:J)
ClcOrc:J MHPO Cl\ ''1)0'1
R.) Heiliger mit Weichrauchgefass
in der R. Kreuz? in der L. Inschrift
c:trjclcTIE- <!>c:JNOC
Br. 29
Tehnika kopiranja i ocjena uglednog č daje osnovnu ga-
ranciju č pa je svaka sumnja u tom pogledu č Je-
dino se može zapaziti da su na slovima natpisa i na predstavi sv. Stjepa-
na pojedini potezi naknadno slobodnom rukom č zbog toga se
može raspravljati o manjoj ili ć vrijednosti pojedinih detalja ili po-
teza na kopiji, ali ne i o č faksimila u cjelini.
č provjeravanjem u arheološkoj zbirci č sa-
mostana na Humcu kod Ljubuškog nisam mogao ć ovaj č
Mala samostanska zbirka, osnovana još 80-tih godina prošloga vijeka, ima
zanimljivog arheološkog materijala koji je, na žalost, đ U toku
rata mnogo predmeta je nestalo, a sama zbirka je zbog bombardiranja
zgrade više puta premještana iz jedne prostorije u drugu. Moglo se desiti
da je č odnesen, ali nije č ć da je zagubljen pri-
likom prenošenja. Postoji jedan č nade da je zagubljen u samoj zbir-
ci i da ć se jedanput ponovo ć U jednom izvodu iz inventara zbir-
ke na Humcu (inventar je đ u toku rata propao) navedeno je:
>>Br. 195. 1903. V. 10.
č ć Luka sa Humea, darovao je pred 6 godina č (muhur)
iz kositra kneza hlmskog Miroslava r. a. Stephanosa. Našao č u Lu-
govim u Berišu.«
too GZM- Arheologija, 1965, 277-280.
56
Na fiksimilu se jasno razabire da je č prepukao po dužini, i to
po liniji kuda je bila č vrpca. Na oba kraja linije loma nasta-
la su i č š ć koja su ć na strani aversa nego na reversu.
Materijal od kojega je č č gruda je, bez sumnje, olo-
vo, a ne kositar {kalaj), kako je to bilo zavedeno u inventaru. ć pozna-
ti i ustaljeni č u srednjem vijeku i mišljenje č - arheologa
Ć Truhelke) svakako su u ovom pogledu č nego zapažanje sa-
č inventara humske zbirke.
č gruda ima formu diska, sa promjerom 43-47 mm. U grudu
je utisnut č promjera 36-37 mm. č polja organizirana su ta-
ko da je uz rub ostavljen prsten {traka), širine 3-4 mm, bez ikakvih
znakova. Tako uokvireni krugovi, promjera 33 mm, upotrebljeni su za le-
gendu -na aversu i za lik sv. Stjepana - na reversu.
Avers č ima samo tekst legende, koji ovdje vrši i ulogu č
nog simbola, što č da se radi o monogramnom č Ispred teksta
legende stoji križ jednakih krakova, a sama legenda, đ u č
reda, glasi: ·
t

Ml-iPO
ct:. •.
Citanje natpisa kao: t ne
predstavlja č š ć Jedino je nesigurno kako treba č drugo
slovo u č redu: da li kao /\, ili kao pol uglas t::., ili možda kao
U ovakvoj formi kakvu pokazuje kopija ona najviše č slovu o, ali
je ć da se radi o grešci u kopiranju, o deformaciji zbog nagomila-
vanja patine ili č S obzirom na č š ć prostora, izgleda
vjerovatnije da su ovdje uništena dva slova - 1\ i t::. , pa zbog toga mi-
slim da i sporno slovo pred njima treba č kao poluglas t::.. (Pol uglas
na ovome mjestu- u č Miroslav - č ne dolazi, ali se ipak po-
nekada ć Donekle je č i izgled posljednjeg slova u č
MHPOC koje č na slovo A više nego naCl .. Možda je i ovdje <i o-
šlo do deformacije č a možda se radi i o uticaju č grafije za
veliko slovo A.
Pismo je č majuskula - ustav, u kojem dominiraju ver-
tikalni potezi sa jasno izvedenim uglovima, što je karakteristika starijih
ć spomenika ć
U tekstu natpisa upotrebljene su tri ligature: f-E za NE u č
Mb u č X/\MbCJcOrCl, M-l za MH u č Na
kraju č se tvrdd po1uglas'b,a u č upo-
trebljen je meki poluglas ft::.). Radi ligature, hasta mekog poluglasa ovdje
je dodata sa desne strane »trbuha«.
č je forma slova N u č koja se približava for-
mi H.
č je slovo M, č srednji dio dobiva ć hastu i spu-
šta se do same linije na kojoj leži slovo.
57
Na reversu č šematski je prikazan lik sveca (sv. Stjepana) u
ć stavu, raširenih ruku. U desnoj ruci svetac drži ubrus, a u lije-
voj kadionicu, što predstavlja ustaljenu ikonografsku pozu za predstav-
lj.arnje l!ika sv. Stjepana kao đ Druga i relatiVlno ooka haljina seže
do gležanja, dok se od aureola raspoznaje samo manj.i dio sa desne strane
glave. U slobodnom dijelu č polja, sa desne strane č 1ika,
stoji prvi dio natpisa na g,r6kom jeziku:

e
CT
E
S druge strane lika u blagom luku je drugi dio natpisa:
cP
<1
N
o
e
U cjelini č natpis glasi: <1rc CTEcP<1NOC
Forma <1rc je ć za <1r1oc č izraz za »Sveti<<). Po grafiji
ova slova su č majuskula, ali je ipak slovo <1 u č CTEcP <1NOC
pisano ć
Punu analogiju našem č predstavlja č Stevana Nemanje,
koji je objavio dr Jozo ć u svom č br. 2, str. 27-
-28, Beograd 1935. godine. Analogija se odnosi kako na materijal, č
nu i tehniku izrade, tako i na kompoziciju tekstualnog i likovnog dijela
č Jedina razlika sastoji se u jeziku natpisa na aversu, jer· č
Stevana Nemanje ima natpis na č jeziku. Dalju analogiju ovoga
č treba tražiti u Bizantu i Veneciji.
Ovaj č je, nesumnjivo, najstariji do danas otkriveni humski
č i jedini č kneza Miroslava, a što je č važno, to je naj-
stariji južnoslavenski č sa legendom na narodnom - srpskohrvat-
skom jeziku, i jedini poznati metalni č (bulla) sa č Bosne i
Hercegovine.
VELIKI KNEZ ANDRIJA
(1235-1250)
Na dvije povelje velikog kneza Andrije č su dva č
č jedan - manji, monogramni, i drugi - ć grbovni. U oba slu-
č radi se o ć č a grude đ voska fromirane
su kao č
58
Br. 30
/f") M•ll Anddjin • č • """""'" 1,7 =, """"''"
{ D i je na povelji Dub110Niniklu, IIlešto prije 1235. g;odine.to•
\ q C .f č sJilka sastoji se ·od mOtn,ograma sa lkri'žom i jednosbatv-
\ •... : ... :_./ n:og ukrasa u vidu č k!'užnice /lQO/jta uokvil1Uje pe-
Br.
30
č polje.
Križ ima formu tzv. latinskog križa (sa nešto dužim donjim kra-
kom), a na mjestu ukrštavanja krakova nalazi se minijaturna kružnica. U
slobodne prostore, ć se č i krakovima križa, ukomponi-
rana su slova legende- monograma: u desnom gornjem prostoru je slovo
<1, u lijevom gornjem, direktno uz krak križa, slovo P, u desnom do-
njem prostoru je slovo IC, a u lijevom donjem prostoru- slova p i e.
dok je na samom kraju donjega kraka izvedeno slovo t::.; slova p i t:,
koriste se krakom križa za svoje uspravne poteze. Ispred slova t:, vidi se
neznatan trag nekog slova, vjerojatno T (?). č cjelovit monogram
glasi: <lP ICPC(T)t::.. Slova <lP su č ć za ime <INA.Pt.l-4, pa
dopunjeni tekst glasio bi: <INAPi'il-4 ICPt::.CTt::.. Na ovakvo razrješenje mo-
nograma ć i potpis sa križem kneza Andrije na povelji od 1247--
-1249. godine, o kojoj ć još biti govora,l
0
8) Ovo č razlikuje se od
č ć koji prepoznaje samo slova <1, P, P i ne pokušava vršiti
rekonstrukciju, i Cremošnika, koji č <1, P, IC, H i sve to razrješava u:
I:>NA.Pt.l-4 ICNElt::..
Kao što se vidi, elementi č slike na ovome č su: križ i
slova monograma - legende. Nije teško u toj kombinaciji prepoznati
na č prenesen stari č ovjeravanja, odnosno »potpisivanja« ispra-
va, podešen za nepismene č pisanih akata. Takav č potpisiva ..
nja č je u to doba i u samome Humu, i to na jednoj povelji
samoga Andrije, izdatoj đ 1247. i 1249. godine: ICPbCTb ICNEl<l
<INAPt.l-4, a nešto ranije na latinski pisanom ugovoru kneza Miroslava
i ć sa Dubrovnikom od 17. juna 1190. godine.to9
Po svojoj likovnoj koncepciji ovaj č predstavlja jedinstvenu
pojavu u bosansko-humskoj, pa i č jugoslavenskoj sfragistici. Di-
rektni uzori za ovaj krstoliki monogram nalaze se u Bizantu.
Po č izvedbi č je relativno slab rad, a i sam otisak
je č nejasan.
10
7
ć br. 3; Cremošntk GZM, 1948, 133.
108
č i č položaj slova <1 ; p, u Ugatur.i hli sa-
prostora u gornjem dijelu č ć na pomisao da je tu bilo još slova
koja otisak nije pOikaJzao. SasvJm je ć da se iza q u Iiga,turJ ili s-a-
mostalno, naJazi:lo još jedno N; ilslpred p č se i na1Zlh1u kO'Illture jednog tro-
kuta Iro.i'i bi mogao predstavljati slovo A· Iza slova p ima još dovoljno pro-
stora za jedno ć ili dva m&Jnja sLova. Stoga je !alko ć da je legenda
<l NAP1:.r<l IC PCT b bila na!Pisan<a u cjelini.
1oo ć Sitar e snpstke povelje i I, br. 1, 2 i 8, te sl.
l i 2.
59
Br. 31
ć i p e č a t k n e z a A n d rij e nalazi se na povelji izda toj
Dubrovniku 1247-1249. godine. Voštana gruda formirana je kao č
ali je, na žalost, č jedna ć te č (i č otpala. č
je, sa faksimilom, objavio ć Aleksa ć a opisno i Gregor č š
Obojici autora potkrale su sc greške u č legende.11°
Br. 31
Po č (promjer mu je 6 cm) ovaj č spada u ć kate-
goriju srednjih, a po kompoziciji č slike - u grbovne č sa
legendom.
č simbol je orao poluraširenih krila, koji stoji na raširenim
nogama i odupire se na rep. Svaki pojedini dio orlova tijela i perja odaje
snagu i eleganciju: i trup, i noge sa kandžama, i krila, i rep. Na liku
orla odražava se izvjesna stilizacija, koja ipak u ć mjeri ne umanjuje
realizam predstave.
Zbog š ć (manjka mu ć dio desnoga krila i glava) danas
nije ć sa potpunom š ć utvrditi da li je orao bio predstav-
ljen sa jednom ili dvije glave. U prilog ove druge pretpostavke govorila
bi pojava dvoglavog orla u grbu srpskih vladara - ć s kojima
je Andrija bio u bliskim rodbinskim odnosima. Ipak, bit ć vjerojatnije
da se radi o orlu sa jednom glavom, jer bi se na lijevoj, bolje č
strani č morala vidjeti jedna od glava, ako su bile dvije.
Legenda je smještena u široku traku koja, uokvirena sa dvije plas-
č kružnice, prolazi rubom č polja. š ć uništeno je vi-
še od polovine legende, i to njezin č i kraj. Na č č
dijela legende vide se potezi dvaju slova koje danas više nije ć si-
gurno opredijeliti (vjerojatno su to dijelovi slova T i [3 ). Ostali dio le-
gende glasi: Tb. E/\lcOrc:t X/\MbCIC. Sa velikom š ć legendu
110
ć br. 7, Cremošn]k, GZM, 1948, 135.
60
je ć dopunim na ovaj č t CH nEVc:lTb, OE 1\lcOrc:l X/\MCicOrc:l
ICNE1c:l c:lNAP"bl-c:l. Ovako č i rekonstrukcija legende razlikuju
se od č ć koji č ... T ... E/\ .... c:l X/\MCIC(H) i Cremošnika,
koji prepoznaje samo slova ... T ... X/\bMC ... Slova legende su, ugla-
vnom, lijepa, ali č i ne sasvim č Na nekima se zapa-
žaju i tendencije ć (/\,lc).
Ukrasni elemenat č predstavljaju dvije č kružni-
ce koje uokviruju traku sa legendom; unutrašnja kružnica izvedena je,
uglavnom, pažljivo i č dok je vanjska, koliko se to može sudi-
ti po slabom otisku, č izlomljena.
Uzevši u cjelini, č djeluje dopadljivo, ali suviše strogo. Posebno
treba naglasiti da je ovo najstariji grbuvni č u jugoslavenskoj sfra-
gistici.
Č HUMSKIH VELIKASA
NIKOLICI
ć su humska vlastela, č su se posjedi nalazili u predjelima
južnoga Huma. Obiteljsko groblje bilo je u Vranjevu Selu kod Neum-Kle-
ka, gdje su otkriveni nadgrobni spomenici sa natpisima. Prema navodima
M. Orbinija, ć su direktni potomci humskih knezova Miroslava i
Andrije. Bili su u rodbinskim vezama sa bosanskom vladaTskom ć
ć U historiograHjti, a dobrim dijelom i u suwemen·tm izvoni-
ma č se nazivaju ć po imenu jednoga od najuglednijih č
va ć - župana Nikole, koji je živio č XIV vijeka.
Od ć broja poznatih č ovoga roda č su nam ostavila
samo dva- Stanislava i Grgur.
Br. 32
Br. 32
STANISLAVA NIKOLIC
(?-1393-?)
Na vjewvnorri pismu od toktobra 1393. • rzJa svoga
ć Du'bl10'Vniku stoji jediJnJi primjer.aik č
đ Stamis•lave« ć žene Bogišine, a madlke VtUk1o-
sarva, Pet-ra i MiHše. Peoat je kratko •samo Gregorr Cre-
mošntik .
111
č je >>natisnut« (impresstUm) na vosak je bilo č ć
pismo. Po č - to je mali č sa promjerom od 1,4 cm, a po for-
mi - krug. Otisak č je slab, pa se ne mogu raspoznati svi detalji,
ali je sasvim pouzdano da se radi o grbovnom č sa legendom, i -
'" GZM, 1952, 331.
61
vjerojatno - o č prstenu. ć po č simbolu unuka
Grgura, i č (i č simbol Stanislave morao bi biti orao polu-
raširenih krila. đ to je zasada još uvijek samo pretpostavka.
Od legende, na otisku se mogu raspoznati samo slova ... ne ...
ICNE ... i konstatirati da je legenda ispunjavala č krug.
Okvir legende č dva č kruga izvedena ć
č
KNEZ GRGUR VUKOSALIC NIKOLIC
(1403-1436)
Br. 33
Br. 33
Jedilll•i č 10v•oga humsk·og feuda.loa ISaou•VlaJn je na nje-
g101VOj po·velji od 16. jula 1418. godime. Obdavili
se ga SVloje•l'a>zmjerno ć i kaiSruije Cremošniik.112 Radi se o
č č č • je nesrazmjerno velii'ka gruda napr!llV'lje-
,:tJ!a :od đ •voska, a •sama č š Zla otis:k'iv'all1je tipara pre-
Uven•a je taJnjim slojem vosroa talffi!l1oze-lene - goto'Vo crne
boje. Forma č je i:zduženi •oomerokout, •a č
1,8X1,3 cm.
č slika sastoji se od simbola, slova monograma i ukrasa.
Kao simbol fungira predstava orla poluraširenih krila, koji stoji na
nogama i odupire se repom; glavu je nagnuo udesno, a kljun okrenuo
ulijevo; kandže su mu snažne i raširene. Ovaj simbol je koncipiran sa-
svim č kao i orao velikog kneza Andrije humskog iz polovine XIII
ć Stoga ova č sa svoje strane donekle ć vjerojatnost
Orbinijevih navoda o rodbinskim vezama ć sa humskim ogrankom
porodice ć o č je ć bilo govora.
Slovo monograma r
1
č slovo imena stavljeno je
u ono malo slobodnog prostora sa· desne strane orlove glave.
Ukras č je izdu.ženi osmerokutni okvir izveden od niza č
Ć
ć su tokom XIV ć ć velikaška porodica u
humskoj zemlji, pa i na č č koje je kasnije ušlo u sastav
Hercegovine. U historiografiji ustalio se za ovu porodicu naziv ć
po kaznacu Sanku ć njezinom najistaknutijem, ali ne i najsta-
11t ć br. 37; Cremošnik, GZM, 1952, 332.
62
rijem poznatom č č posjedi ć su gotuvo č
Humsko primorje i polovinu Konavala. Obiteljsko groblje nalazilo se u
selu Biskupu kod Konj.ica, pa vjerojatno ovdje treba tražiti i nastarije
porijeklo ovoga roda. Od č poznate generacije ć č su
č samo posljednje generacije - ć Bjeljaka i č O č
njihova oca Sanka znamo samr. to da je postojao i da je bio č č
ma njegovih sinova 2S.'.
Ovaj ć simbol nesumnjivo je imao č č sim-
bola - grba, jer ga upotrebljavaju u neizmijenjenom obliku i Sanko i
dvojica njegovih sinova. đ č nema jedinstvenog mišljenja
o tome što ovaj č znak predstavlja; neki u tome vide izvrnuta sidro
(kotvu), drugi - stilizirano slovo ć - stilizi·rano slovo X. Možda
se ovdje radi o monogramu u vidu rebusa, koji treba raz.riješiti
u č X/\bMb. Istina je da nema pune analogije kod nas za ovakve
monograme, jer se u monogram č unose slova č imena. Ipak,
nije se ć oteti ovakvoj interpretaciji.
SANKO Ć :ZUPAN I KASNIJI KAZNAC
Jedno pismo Dubrovniku, koje je nastalo nešto prije 1369. godine,
župan Sanko je bio č malim č utisnutim u razliveni vo-
sak.113 č je kasnije otpao (ili je ukraden), ali se na pismu i danas
raspoznaju njegove konture u vidu kruga, sa promjerom od 1,5 cm. Jedan
detalj iz toga pisma ć da sa velikim stupnjem vjerojatnosti sa-
znamo i kakav je bio č simbol Sankov. Na adresnom polju, kraj
samog otiska č nacrtan je posebno Sankov grbovni simbol (mono-
gram 2e. Kako sc ovaj simbol nalazi i na č Sankovrh sinova Bje-
ljaka i č i kako je crtanje grba mjesto č č i na
drugim suvremenim ispravama, može se opravdano pretpostaviti da je i
na Sankovu č kao simbol stajao ovaj monogram.
Br. 34
:ZUPAN BJELJAK SANKOVIC
(1378-1391)
Jedi•nd Bjel:joallwv č soouva111 je .na povel!ji od 15.
apr1la 1391. .go:d·ilne, k'O(jom on - Bjell.jlalk li njegov brat •kinez
č iproda:j·u Dubrovll1ikiu 'SViOije posjede u pri-
mol'iju. Obj•avi1i su ga ć i Ć š

Br. 34
Bjeljakov č spada u vrstu ć č i utisnut j'e u prethod-
no formiranu voštanu zdjelicu. Posebno treba ukazati na crveni vosak
ua Lj. ć o. e., br. 100; CremO\ŠJJ.uk, GZM, 1951, 83.
114 ć br. 29; Cremoš.ni.k, GZM, 1951, 84-85.
63
kojim je preliveno dno zdjelice, a koji č upotrebljava i Bjeljakov
brat č na sva tri č č Poznato je da su na crvenu boju
č od davnih vremena imali pravo samo krunisani vladari. U Bosni,
osim kraljeva, crveni vosak su upotrebljavali još samo herceg Stjepan
č ć i njegovi sinovi, đ hercezi. Opravdano se misli da je herceg
Stjepan dobio ovo pravo zajedno sa titulom hercega od č i rim-
skog cara Fridrika II godine 1448, ali se za ć mora pretpostaviti
da su to pravo sami uzurpirali.
č je kružne forme i ima promjer od 1,6 cm, a č s·llika se
kao i č sastoji od simbola, legende i ukrasa.
č simbol je monogram od slova č X/\bMb stavljenih u
č štit(?). Forma štita je p·ribližno srcolika, ali su mu strane više
ovalne, donji vrh je zatupljen, dok je na gornjem rubu napravljen tro-
kutasti usjek. Iznad štita vidi se konop za nošenje, odnosno vješanje šti-
ta. Ovakva forma štita pomalo je č za ovo vrijeme. Koliko se
može pratiti, štitovi srcolike forme sa konopom za vješanje i uvijenim
gornjim rubom pojavljuju se u heraldici tek od druge polovine XV sto-
ć i to u Primorju i u Hercegovini. Pa i to nije puna analogija, bu-
ć da Bjeljakov štit ima gornji rub č dok je kod ostalih č
štitova taj rub samo uvijen.
Posebno treba istaknuti da ova kompozicija u vidu nepotpunog
grba č znak na šlitu) vjerojatno predstavlja č grb župana
Bjeljaka. Njegov brat č nikada ga nije usvojio u ovakvoj kompozi-
ciji.
Legenda na č je kratka: t nEV4T 51:,/\Hi:,I<:O[l,
Ukras č su dvije č kružnice koje su sastavljene od
nizova č
VOJVODA RADIC SANKOVIC
(1391-1404)
Poznata su dva č ć Prvi, sa titulom kneza, nalazi se na
ć citiranoj povelji, koju je zajedno sa bratom Bjeljakom izdao 15.
aprila 1391. godine, te na još jednoj povelji Dubrovniku od 15. maja iste
godine, koju je izdao sam č u svoje ime. Drugi č sa titulom voj-
vode, č je na ć povelji Dubrovniku od 25. augusta 1399.
godine. Oba č ć č isto kao i č brata mu Bjelja-
ka, pripadaju tipu ć č i otisnuti su u crvenom vosku kojim je
preliveno dno zdjelice đ od đ voska.
Br. 35
64
K n e ž e v s k i p e č a t R a d č e v, proonjel'a 1,6 om, za
č Slimbol ima grboVlll!i. :llnak porodice - č X/\bMb(?)
u monog'raa:nu rebusa. đ č simboli. je •ovdje
up01trebljen u s.v.o1101 elementa,nnoj formi, bez štita i drugih
• č 'kompol!lenat•a.
Legenda, smještena u kružnoj traci, glasi: t nEV4T 1c:NEl4 P4-
AHV4 Vjerojatno zbog greške pisara ili gravera č legende sa
znakom križa nalazi se sa desne strane č simbola. Slova legen-
de su č lijepa.
Ukras č je sasvim jednostavan: dvije č kružnice
koje uokviruju legenau, i obje - zajedno - uokviruju polje sa č
simbolom. lU
Br.36
Br. 36
D r ,u g i - v o j o d IS k 'i - p e č a t Č ć sa
pove!je ro'd 25. •aJUgusta 1399. goditne, u svim bitnim e1e:m.en-
tiJm•a slaže se ;sa č 'i•z 1391. gadi!Ile. Male x<azli!ke ·sootoje
ses u ovome: vojVJOdSkli. č je nešto maJnji {promjer 1,3 cm),
č i č simbol je nešto Vliše i2ldužen, s1ov.a le-
gende su gotovo upoda sitndj.a, č legende nalazi se na
svome č mjestu (ru whru č a što je najvažnd-
je, mjesto titule kneza dolazi noolov vojvoda, pa cjelovita le-
genda glasi:
t nEV4T 130EI30AE P4AHV4.
Kao zanatski rad ovaj vojvodski č je znatno slabiji od starijeg
-kneževskog č č
VLATKOVICI
ć pripadaju uglednoj i razgranatoj velikaškoj porodici ko-
ja je imala glavne đ u zapadnoj HercegoviJnti. i kojoj je u XV Vli.jeku
prl.pada:la nasljedna č humsk.og vojV1ode. Ć ove porodice uzelii su
viidnoga č š ć u borbama za bosaJDSko prijestoll.ae krajem XIV i č
kom XV ć alJi je j.oš č njwhova uilioga u vojnw i č
đ koji su se odigrali u HercegO'VliJnJi tokom posljednje đ dece-
n'ilje nj'eziine sa:mootaJnosti.
Piwi bolje poznati č ove poTodice je kmez Juraj ć
vlastelin na dvoru kralja Tvrtka I. Njegovi sinovi su: Vlatko, Pavao i
Nikola - ć a Vlatkovi sinovi su: Ivaniš, Marko, Zarko, Radivoj,
Andrija (Augustin), Bartol i Tadija - ć koji su živjeli u dru-
goj polovini XJV ć i ostavili više tragova u historijskim izvorima.
Samo ova posljednja generacija ć ostavila je jzvjestan
broj originalnih isprava, uglavnom priznanica. Od pet č č
tri pripadaju Ivanišu, jedan Augustinu, dok za peti nije ć utvrditi
kojemu je od ć ć pripadao.
IVANIS VLATKOVIC, VOJVODA HUMSKl
(1452--1488)
Poznata su u svesmu tri Ivaniševa č jedalll ć ·i dva ma-
nja. Svi ·tri č su grbovna, sa legendom na latinskom Nijedan
115
ć br. 28; Cremošnik: o. e., 84-85, 86-87.
ue ć br. 30; Crernošnik: o. e., 88---139.
5 - Djela - knjiga XXXVIII
65
od ovih č nije dosada objavljivan u faksimilu, a ni u opisima Gre-
gora Cremošnika nije dešifrirana nijedna legenda.
Br. 37
V e ć i p e č a t v o j v o d e I v a n i š a č je na tri prizna-
nice njegove ć a) vojvode Augustina - od 19. aprila 1488, b) vojvode
Žarka i Tadije - istoga datuma. e) ponovno na priznanici žarka i Ta-
dije od 27. marta 1493. godine. Na prve dvije priznanice dolazi zajedno
sa Augustinovim č m.
Br. 37
č pripada vrsti grbovnih č sa legendom na latinskom je-
ziku. Forma mu je krug, a č 2,9 cm u promjeru.
Kao pe!!atni simbol fungira potpuni grb, koji je komponiran od šti-
ta, kacige plaštem i č Stit je tipa č nagnut udesno, pa zbog
toga mu donji lijevi kut ispada šiljast, a desni kut i č donji rub --
zaobljeni. Jednostavan č lik - č kao i na grbu č -
predstavljaju tri desne kose pruge. Sa vrha kacige spušta se jedva pri-
mjetljiva silueta plašta, č se krakovi s obje strane granaju u lozicu
sa srcolikim i duguljastim listovima. Iznad lozice vide se neki ž ć
(sa lijeve strane - tri, a sa desne - č Iz vrha kacige izbija perja-
nica u vidu bogatog zaobljenog buketa, koji ima visoku dršku i pet krat-
kih vertikalnih pera ć na vrhu.
Legenda u kružnoj •traci, pisana latinskim jezikom i slovima č
uncijale, glasi: .+ LOHANES VLATCHI VOIVODE CHVLMI. Slova
su u prvom dijelu đ razmaknuta, a u drugom - č zbi-
jena. Otisci č su relativno dobri, ali su slova legende plitka, pa je
stoga tek kombinacijom sva tri primjerka bilo ć legendu č
tati u cjelini. Zanimljdvo je da je slovo H pisano u minuskulnoj formi (h).
Ukras č je tanka, jedva vidljiva kružnica, koja okružuje pe-
č simbol, a dekorativnost ć i sama traka sa legendom, koja
je č izvedena u višem nivou reljefa.
117
Cremošruk, GZM, 1952, s.tr. 328-329.
66
Br. 38
M arn j1 - o s m e r o 'k 'U t n i - rp e č a t I v ·an i š e v
!'!liZi se :na rpri.:z.nalllli:cama •od 25. marta 1458. i 25. mat11a 1460.
godine, pa je to na:j·starij•i č Ć č ·Rrizna-
!Il'.ilce su izcliate u ime sed•am ć ć i • č im
ć

Na č ove liste je š sa rtitJu.lrcJ\m
hiumskog vojvode dok su SV1i ostal:i salmO klllezOIVi. Na oonO<V'U te
Br. 38 olooll.n.osti, k!aro i na osniOVIU Č dia je IV'ainJiš đ svom
ć bio najaktivniji u svakom pogledu, pa i u izradi č oprav-
dano je č da je i 0''0 č Ivanišev. Ovu napomenu trebalo je
staviti zbog toga što je legenda na č č
Oba otiska su vrlo slaba, a reljef č slike plitak. Izgleda da
je i sam č tipar bio napukao.
Osmerokut č nešto je izdužen (dimenzije 2 X 1,6 cm), a kutovi
su mu zastupljeni, što je navelo Cremošni:ka da ga smatra ovalnim. Pe-
č slika pokazuje neke razlike prema ostalim ć č
štit sa tri kose pruge stoji gotovo sasvim upravno; njegov donji rub je
razveden č kao kod Augustinova č dok je desni rub ravan,
a lijevi uvijen. Nesrazmjerno veliki šljem doslovno se slijepio sa štitom.
a tanki i kratki plašt č je samo jednim kratkim potezom. Perja-
nica je mali zaobljeni buket na kratkom dršku.
Legenda, koja je zauzimala prostore sa obje strane simbola, na ža··
lost, č je. U č prostoru vide se potezi od nekoliko slova,
ali ih nije ć povezati u neki suvisli red. Cak se ne može utvrditi ni
vrsta pisma (latinica ili ć ?).
Od ukrasa jedva se raspoznaje tanka č traka koja je uokvi-
rivala č polje.
Br. 39
Manji- • č Ivranišev č
je tU tri otiska Illa priemanici Ivatnii'ša i trojice njegove ć
•i17Jdtatoj 4. dktobro 1482. godine, i u j·oš jednom prirn:jertlm n:a
pri=a.Il!i.oi rod 25. marta 1493. godine.119
Br. 39
č simbol i ovdje ima formu potpunoga grba. č lik
na štitu isti je kao i na ć č (tri desne kose pruge), vegetativni
produžeci plašta, desno i lijevo od grla, znatno su siromašniji, ali glavnu
razUku predstavlja č rto više nije buket, nego dva du-
č povijena pera.
Legenda je stavljena u traku koju okviruju dva č kru-
ga, i koja je prekinuta na donjoj strani vrhom štita, a na gox:njoj - pe-
rima č Sam tekst legende teško je č ali se đ
sva tri otiska može dosta sigurno odrediti, pa i rekonstruirati: SI DOMINI
s•
118
O. e., 324-325.
ue O. e., 327, 329.
67
IOANiS CHOM. Osim č slova C u č CHOM, sav
ostali tekst legende pisan je č kapitalom.
Od ukrasa č ima samo vanjsku okvirnu liniju u formi plasti-
č kružnice.
AUGUSTIN Ć VOJVODA HUMSKI
(1452-1488)
Br. 40
č Augustina ć č je na dvije priznanice, obje iz-
date 19. aprila 1488. godine. Na obje priznanice stavljena su po dva pe-
č - Ivanišev i Augustinov, iako je prva izdata u ime samoga Augu-
stina, a druga u ime njegove ć - vojvoda Tadije i Zarka.
12
<' Posla-
nici Marko ć i Toma ć koji su u Dubrovnik donijeli ove
priznanice, ponijeli su sa sobom i č koje nazivaju č vjerova-
nimi i č č voevoda ć
Br. 40
Po osnovnoj kompoziciji slike i po č (promjer 2, 9 cm) pe-
č je č Ivaniševom ć č sa ovim razlikama: č se sa-
stoji od dva pera; lozice koje izbijaju iz plašta sa obje strane grba nešto
su bogatije i. č stilizirane nego na Ivaniševu č donji rub
štita nije ravan nego razveden.
Legenda je pisana izrazitom č kapitalom sa širokim
slovima, i glasi: + AGVSTINI VLAT VOIVODE CHVMINI.
PECAT JEDNOGA OD BRACE VLATKOVICA
Br.41
68
Poseban mali č jedinog od ć ć č
je lU slalb01m otiiSlml na priznlaJnicli 'Vojrode žarka, ':fudi:je i
Đ đ i.z.d!atolj 1493. g1odme.121 Ka:tro llletma legel!lde, lllije mo-
Ć odred!iti kojemu od ć ć č
č je kTuMe foiDine, promjera 1,8 om, IUrtiS!lllUt preko ipa-
Br. 41 p.iJra lll!a crveni vosaik. č simboJ. je V1'atilrov\i& guib: č
120
O. e., 328.
121
O. e., 329.
tverouglasti štit sa tri kose pruge, kaciga i perjanica u formi č od
dva pera. Po tome je č Augustinovu i malom Ivaniševu č
Samo neki sitni detalji pokazuju da se radi o posebnom č štit je
gotovo romboidan, kaciga vrlo visoka sa jako isturenim vizirom, plašt
se jedva nazire pozadi šljema, pera č su znatno ć nego na
drugim ć č a legende nema, iako je formiran prostor
za nju (traka).
Ukras se sastoji od č kružnica koje uokviruju traku gdje
bi trebala stajati legenda.
Svi potezi č slike su znatno dublji i oštriji nego na ostalim
ć č
PECATI RODA KOSACA
KOSAC E
Porodica č izišla je iz anonimnosti u posljednjoj č XIV
ć i č ć bila je jedan od najaktivnijih č faktora
u zapadnom dijelu Balkana. Clanovi ove porodice ostavili su više isprava
i č nego bilo koja druga porodica srednjovjekovne Bosne i Huma.
SANDALJ HRANIC KOSACA, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
(oko 1370-1435)
Sandaljevi č č su na šest isprava, od kojih se jedna č
va u č arhivu, a ostale u Dubrovniku. č se smatralo da
je Sandalj ć imao samo jedan č kojim se služio č svo-
ga života, kako to, npr., č kaže Gregor Cremošnik. Istina je, me-
đ da se na Sandaljevim ispravama ć dva č č koji
su samo č a ne č
Br. 42
Br. 42
Pr v i S a tn d a l j e v p e č a t n:aiiJatzi se na vj6I'ov.nJim
pismima od matm 1410. i 19. oiktob!fa 1413, ZJatim na prli:zma-
niC'i od 27. deceo:nJbra 1423, na povelji DubroV'l11Hw 'Od 30.
maJjla 1420. i na poiVe.Jtii č od l. novembra 142:3.
godline. Na dvli.je posljednje povelje č su V'isWi a na
ostalim i.sprav<am:a -- nalijepJjeni (\impress:a). Najb!oliji oti.sa.1t
je onaj sa .povelje dz 1420 .. godine.122
Od bitnih elemenata č slike Sandaljev č ima samo mo-
nogram u užem smislu i legendu, pa je to izrazit monogramni č Od-
mah treba napomenuti da je osnovni sadržaj legende dva puta iskazan:
jedanput č slovima Sandaljeva imena (C<:I). što predstavlja mo-
nogram u užem smislu, a u kompoziciji č slike zamjenjuje sim-
bol, odnosno grb; drugi put isti sadržaj je iskazan u punoj legendi koja
ponovo sadrži Sandaljevo ime i stoji na č mjestu.
122• O. e., 274, 275, 279, 280; ć o. e., br. 41.
69
č ima formu izduženog osmerokuta, dužine 1,7 i širine 1,4 cm.
Sredinu č polja zauzima monogram iznad kojega se raspo-
znaje znak za ć (..t 'l.. lu formi niskog a širokog klobuka, što je
navelo Cremošnika da ga tretira kao sastavni dio monograma.
Rubom č ispisana je legenda: t CH
U detaljima se ovo č razlikuje od ć i Cremošnikova, jer oni
na kraju imena raspoznaju s1ova f-E[3b. đ na sVIim boiljlim otiscima
č se vidi da slova 1 tamo nema.
Legenda je smještena u traku koja prolazi rubom č i uokvi-
rena je osmerokutom sa vanjske strane. Ovaj okvir za traku je i jedini
ukras č
Br. 43
Dru g i č t, iwji je č samo 1na poveJji Sa,n-
daJljla i ć od 24. jui!Ta 1419, sasV'im je č prtv'OI!n: 'raz-
il!ifk:!a ·je S'amo u tome što o·vaj drugi ima formu el!i:pse i 1nešto
je 1l11aU'lj\i (promjer 1,5 i 1,2 Cllll), pa \SIU Sltoga sitU'litja i slov-a
mOI!l!og:r.ama i legende. Z.:r.a/k ć imad m<0!11l01g•Iialm:a C
Br.
4
3 nešto je č dstak.nut; brtaka sa legeruiom nema ć
okvira, tako da ni sam rub č nije č č Sasvim je vjero-
da se ovdje radi o otisku č prstena.12a
Br.44
KNEZ VUK HRANIC KOSACA
(?-1424. godine)
Od Vuka ć brata Sandaljeva, ostala su samo dva
otisma jednoga ·tJi·pall"a: 10ba 01tiska su na č pove-
ljama (!roje oSU ć ć Vuk i Vukac) iZ'datM
Dubrwnik,u 24. ju'Illa 1419. i po:novo - 30. maj.a 1420. godi.ne
pOVIOdOI!n KoruaV!a}a. č su ob1j1a'Villi ć i Č š
Br. 44 nilk.
124
ć koncepcija č slike, pojedini detalji, kao i č - u
cjelini odgovaraju prvom č Vukova brata Sandalja. I ovaj mono-
gramni č umjesto posebnog simbola ima slova imena, zatim posebnu
legendu i ukras koji se sastoji od č elipse i izduženog osmerokuta
što uokviruju tekst legende.
Moinog,ram u sredini č je vlasruikovo ime - pisano tako
što su slova l< i b stavljena u ligaturu. Za razliku od Sandaljeva i
č č i·znad Vuk'0va imena nema »klobuka« -'oznake za skra-
ć a nema ga zbog toga što ovdje ć i nema.
Legenda t nEV<IT jako je č Zanimljivo je da
je č pridjev u ženskom rodu, što je sasvim pravilno, a
121 o. e., 276-277.
121 Cremošnlik.: o. e., 276-279; ć o. e., br. 40.
70
č č kod Sandalja i č ć prije predstavlja gre-
šku pisara ili gravera, nego č č oblik odnosno varijantu.
S obzirom na veliku č Vukovog i prvog Sandaljevog č
opravdano se može č da je isti majstor - č pravio
oba č
KNEZ VUKAC HRANIC KOSACA
(?-1432. godine)
Na poveljama citiranim u izlaganju o č Vuka i Sandalja
ć (iz 1419. i 1420. godine) č su i otisci tipara njihovoga brata
Vukca. Osim toga, jedan - ć č č č je na ispravi
njegova unuka Vladislava iz 1451. godine. Cremošnik opisuje oba ova
č a ć objavljuje samo č iz 1451, č ć pogrešno legendu i
ć ga Vuku ć Kao i č njegove ć i č č
su monogramni. ·
Br. 45
Br. 45
P•rvi, maH č č sa poveljia o prodaji
KonavaLa - iz 1419. i 1429, ima č ·sliku ikonci)pioranu
Č k•ao i rua č njegove ć Sao:na izvedJba de·
ltall:j•a pOikazmJje :iplaik: l!leike č
č je izduženi osmerokut zatupljenih kutova, sa dimenzijama
1,5 i 1,3 cm. č slika, kao ni traka za legendu, sa vanjske strane
nije č nikakvom linijom, kao što je to č kod ć č
ali je centralni prostor sa monogramom uokviren izduženim osmeroku-
tom, izvedenim od niza »bisernih« zrnaca. Relativno elegantna slova
č slova vlasnikova imena, postavljena su č u gornji dio
osmerokuta. Zanimljivo je da je prvo slovo izrazito uglasto, dok je dru-
go sasvim - i č pretjerano - zaobljeno. Iznad slova je ć poznati
»klobuk<<- znak za ć
Legenda na oba otiska je č Ipak, izgleda da je Cremošnik
imao pravo kada je tekst, na temelju analogije sa ć č re-
konstruirao na: t CH nEV<lTb IC::NE1<l Na ovaku rekonstruk-
ciju ć i jedina č slova ... b IC::N e ... ((nE/\ctT)b IC::NE(14)
u dnu č upravo na onom mjestu gdje bi po rekonstrukciji i došla.
Br.46
Br. 46
Dr ug i- ć p e č .a t lk n e z a V lU lk c:a nije oool.livan
lili noa jedn!o;j 'Il!jegOIVoij ispi1a:vi, pa ni rua :ispravi sLna ·mu Stje-
pamia, nego tek IIl!a ugovoru -uruuka Vlaldi.Slav.a o s:a
Dubrowrikom oo 15. aiUgl.lJSta 1451. godine.126
125
č š o. e., 276--279.
12a CremOŠIIIiJk: o. e., 293; ć o. e., br. 37.
71
Po obliku ovaj č je gotovo pravilni osmerokut; ovakvu formu
VIISe ne ć ni na jednom č ove č u bosansko-hum-
skoj sfragistici. Po č spada u srednje č (dimenzije: 1,7 i 1,6
cm).
č slika sastoji se od monograma, legende i okvira u formi
č osmerokuta.
Monogram je postavljen u centralni prostor, i on ovdje fungira kao
č simbol. Sistoji se od slova , č slova vlasnikova imena.
Iznad slova je znak za ć u formi »klobuka<< (.J\..). I za slova
i za znak ć upotrijebljene su nesrazmjerno debele linije, pa se
monogram snažno č u okviru č slike.
Legenda nije č odvojena od središnjeg prostora gdje se nalazi
monogram. Sam tekst, ispisan krupnim slovima, glasi:tCH I<NE-
Slovo. H u č CH napisano je kao N. U ligaturi sto-
je slova IC, N, u č zatim slova 1<, 4, u č
ć izgJ.ed č je pomalo nezgrapan, jer su nesrazmjerno krupna
slova monograma i legende gusto zbijena i doslovno su popunila sav
prostor č polja. Osim toga, ni linije osmerokutnog okvira nisu sa-
svim ravne.
KNEZOVI: STJEPAN, RADOSAV I OSTOJA DRAGISICI KOSACE
(?-1437/8-?)
Br. 47
Br. 47
Na tri. prirz:n1a1Illice ć ć StjepaJ!J.IOIVe od 20.
ap:.rna 1437, Radosavljeve od 20. 1ula 1438. i Os:tojine - !isto-
ga datuma, • č su č kOlji lllla prvi pogl'ed im<a1u neke
JSifule :r<azlilke, al.i ih ISVti autori 01pnav.dano smartra1u otisdima
jednoga Č
Sva tri č su nalijepljena (impressa) na vosak koji je pret-
hodno prekriven papirom.
š ć č po č (promjer mu je 1,5 cm) spada u kate-
goriju malih. Po sadržaju slike to je grbovni č bez legende i vje-
rojatno je njegov tipar služio kao č prsten.
Funkciju simbola vrši tzv. jednostavni č znak-- predstava
grifuna kojd č i u lijevoj šapi. nosi jednu g.raneiou. Grifon ima polu-
otvorena usta, rijetku nakostriješenu grivu i č rep koji je zavinut
prema gore i dopire sve do glave. Prednji dio trupa upadno je snažniji
od njegova zadnjeg dijela, pa je po ovim osobinama č grifon
č lavu. Citava predstava je elegantna, pokreti su dobro sinhro-
nizirani, a svaki potez odaje ruku vještog majstora.
Uz rub č polja č č kružnica koja ujedno predstav-
lja i jedini ukras č
t27 Cremošni:k: o. e., 283-285; ć br. 52.
72
Zanimljivo je napomenuti da jedan č prsten, koji je svoje-
vremeno u Zemaljski muzej, navodno, dospio odnekle iz Albanije, ima
toliko č izgled da se ć pomisao kao da se radi upravo o Dragi-
š ć č Kasnije ć biti govora o grifonu - lavu za kojega postoji
vjerojatnost da je bio grb porodice č i da je ovaj š ć grifon,
u stvari, č sa lavom u grbu hercega Stjepana č ć i njego--
vih sinova.
STJEPAN VUKCIC KOS.4CA, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
I HERCEG SV. SAVE
(1405-1466. god.)
Stjepan č ć č imao je u svemu sedam č pa prema
njihovu broju nosi rekord u č srednjovjekovnoj Bosni i Humu.
Tri Stjepanova č su vojvodska, a č herceška; samo jedan ima
latinskim jezikom pisanu legendu, dok su sve os:tale legende pisane ć
rilicom i srpskohrvatskim jezikom. Samo jedan Stjepanov č je gr-
bovni, a ostali su monogramni. Po č u ć kategorizaciji, tri pe-
č spadaju đ srednje, a č đ male č U č
arhivu č se ukupno 17 isprava sa č č Stjepana Vuk-
č ć č
Br. 48
Najstariji č Stjepanov č nalazi se na povelji Dubrovni-
ku od 10. oktobra 1435. To je ć i v o j v o d s k i p e č a t, ko-
ji je č poznat i sa priznanica od l. aprila 1443. i 3. februara 1445.
godine.
128
.
Br. 48
č ima formu kruga sa promjerom od 3 cm, a č slika se
sastoji od monograma, legende i ukrasa. Središnji prostor č č
je zauzet monogramom Stjepanovog imena Slova pisana
su u jednom - horizontalnom redu, a slovo m pisano u minuskulnoj
formi, stavljeno je iznad slova <P. Ovaj monogram (rebus) .sastavljen je
duhovito, jer slovo m istovremeno vrši i funkciju slova E, a slova i N
nalaze se u ligaturi. Ovako č rješenje navelo je dosadašnje autore
da u č monogramu prepoznaju samo slova e .
120
š o. e., 282-283, 289-291; ć br. 52.
73
Relativno krupna slova legende stavljena su po č u kružnu
traku, a sam tekst g[asi: t CH ne V <t Tt:. OOEOOAE cm tn-tN-t. U ligairu!ru
su stavljena samo slova ct i N - u č cmtnctN<t. Slova su pisana ko-
rektno, ali ne č lijepo.
Jedini ukras č predstavljaju dvije č kružnice ko-
je uokviruju traku sa legendom; unutrašnja kružnica izvedena je ć
č a vanjska je, koliko se to može razabrati na otiscima, č pla-
č linija.
Br. 49
P·rvi maH č Stjepana ka.o vojv.ode sa-
č je •u jedinom :primjerku n•a č od 18. septembra
1438, i pono•Wlo - i to •u dva '01Jisika - na priznJallli<Cii. od 7.
1440, je izdana u ime vojvode Stjepallla i '!JJjegovih
sinova V1adis'kwa i Vltatika. Obj•avi10 ga je sa Đ A.
Br. 49 ć : Gr. Crem01Šnik.129
č ima formu OSI!nerok:uta sa dimenziJama 1,8 i 1,6 cm. Formu
osmerokuta imaju i oba č okvira koji uokviruju legendu.
š prostor opet zauztima monogr.aan 'Wmena CTE<I>4N, lizveden!iisto
kao i na velikom vojvodskom č
U legendi: t CH nevctmt:. OOEOOAE Cm1En4N4 !l'ilg1ixana su slova
H i n, a zatim ctmt:. đ te 4 i N.
Br. 50
Dru g !i ma li v oj v o d•s k i p e č alt St•j epanO·'V sa-
Č tl'e samo tila jedinidj ispravi, i to, mjed!lliO sa p:rvitm I!Illallim
č •na povelji od 7. maja 1440. godine.130
Osim ·neznatllle rM:lilke u č (du'Žilna 2, l, šilr.itllia 1,7
cm), owj peoot se rta'2illi/lrutie od p1'Voga još po ne!k!o!liiko
si1milh detal!ja: sllovta m001.10grama d 'l.egenlde su •ružnlitj1a, n-ema
Br. so JligatJuq-e lkod slova H 1 n - u č CH nEV-tm.
Br. 51
Sr e d n j i her e e š k i S t j e p a n o v p e č a t č je na de-
vet isprava izdatih u vremenu od 1450-1466. godine.13l
č slika koncipirana je sasvim č kao i na velikom voj-
vodskom č Bitna razlika je u dodatoj ljiljanovoj kruni iznad mo-
nog.rama i u dd1elu legende, koja OtVdjeglasi: t CH ne V-tm t:. r ANet XEP·
12t Or.:uwšlllilk: o. e., 287-288; ć o. e., br. 51. To su prvi i ć pe-
č na povelji iz 1440. god.
too CiremJOŠniik: o. e., 288.
m 'ro su: 2 priznamce Old 5. juda 1450, 2 povelje od 19. jula 1453, ug<>-
vor od 10. apiiill.a 1454, te prdrzm.amce Old: febnuara 1464, 17. novembra 1465, 5.
decembra 1465, 25. feibi!Uiara 1466. god. (Cremošniik, GZM, 1952, 291-292, 294-
-295, 296, 297, 298; ć o. e., br. 61 i 62).
74
'-lErei cmHnelNCl. Osim toga, slova mOOIOig'l'ama su nešto ć a unu-
trašnji prostor sa nonogramom opasan je po jednom č i po je-
dnom udubljenom kružnom linijom.
Br. 51
Br. 52
N a j ć i p e č a t S t j e p a n a k a o h er e e g a po svojim
karakteristikama dijametralno se razlikuje od svi:h ostalih njegovih pe-
č č novinu predstavlja č simbol u vidu potpunoga
grba, a zatim - latinski jezik u legendi. Ovaj č č nije sa-
č ni na jednoj Stjepanovoj ispravi, nego samo na jednoj priznani-
ci njegova sina Vlatka od 26. jula 1470. godine.13
2
Br. 52
č simbol je pravi potpuni grb koji se sastoji od štita, kacige
sa velom i č Stit je u osnovi nešto izduženi č gornji
mu je rub ravan, a donji razveden u tri ž ć Preko č polja
štita postavljene su tri desne kose pruge, koje vrše funkciju č
lika. Stilt je sasvim lagano nagnut udesno, a na njegov liijevi kut postav-
ljena je izdužena kaciga sa velikim otvorom za č Od č ć na ka-
cigi polazi plašt - veo, koji se desno i lijevo od grba razvija u bujnu
vijugavu lozu. Iznad č ć uspravno izbija prednji dio grifona - la-
132
Cremošnik: o. e., 321; ć o. e., br. 73.
75
va, snažnoga trupa, velike glave i nakostriješene grive. U šapama lav
drži zastavu na kojoj se razabiru dva križa i tri (horizontalna i) paralel-
na kraka. ·
Iako je č na ispravi koja je izdata tek 1470. godine, nema
sumnje da je ovaj č nastao prije 1465. godine, a možda i odmah po-
slije 1448. godine. To je, svakako, najstariji potpuni grb velikaškog ro-
da č i zajedno sa grbom ć najstariji potpuni grb na pod-
č srednjovjekovne H!umske zemlje i č Hercegovine. Grifon _
lav u č je vjerojatno ć odavno služio kao jednostavni heraldi-
č simbol porodice č treba samo da se podsjetimo na č bra-
ć š ć č iz 1437-1438. godine i popisa blaga Sandalja Hra-
ć u kojemu se spominje Sandaljevo »zlamenije«, zatim - u istom
blagu i neke »figurine« »lava<< i »Š'rkana<< (zmaja). Kose gredice na šti-
tu, koje se pojavljuju na mjestu tzv. jednostavnog č lika, pred-
stavljaju nov, dotada nepoznat simbol, koji ć kao i cijelu kompoziciju
grba, zadržati i Stjepanovi potomci.
Za heraldiku je važna č da se plašt - veo širi i na prostor
sa desne strane grba. Takva potencirana uloga plašta kasnije sve više
uzima maha, i kao ukras postaje jedna od najupadljivijih karakteristika
grba ć Svi ovi detalji kazuju da je Stjepanov grb formiran pod di-
rektnim uticajem suvremene zapadnoevropske heraldike, koja pokazuje
stilske osobine renesanse.
Legenda je pisana č majuskulnom kapitalom, ali sa-
č č nije bio vješt latinskom jeziku; stoga je legenda i sadr-
žajno nepotpuna: S ILVS. DNI. DVCIS. STEPHAN!. SCI. SABE. REGNI.
BOSNE. Razriješena legenda bi glasila: SIGILLVM ILVSTRISSIMI DO-
MINI DVCIS STEPHAN! SANCTI SABE ET REGNI BOSNE.
1
33 Treba
odmah napomenuti da je ovo prvi poznati č upotrebe č
latinske majuskule (kapitale) u epigrafici Bosne i Hercegovine. Pojedine
č rastavljene su č Kao i č legenda je uokvirena dvjema
č kružnicama, koje predstavljaju i jedini č ukras ovoga
č ·
Br. 53
Prvi malii herceški č Stjepanov nailazi
se samo ;na jednoj ispoo'Vii - poveljli. 'O Č tposJ.asticama
Dulbro'V'ni·ku, đ 13. ok!tob'J:'Ia 1461. goldime.l34 č je
»>!llati'SillJUt« na crveni voSaJk, preko kojega je preLl}octno stav-
ljen paprr. č - dužinla 1,8, šl1rt1na 1,6 cm. - li for-
mom izduženog oomerolruta S1aiSvi.m 'Oid!g<Oivta·l1a malim voj'VIod-
Br.
53
Skim č dolk je mOI!lO§rtam izveden isto ka10 •i .nla sredlni.iem
herceškom č (monogram imena CmEcj:l<lN sa herceškom krunom iz-
nad njih). Na ovom č nema ni posebnog okvira za legendu. U sa-·
moj legendi: nEV<lm r AN<l XEPL!Er<l CmHEn<lN<l nema ništa pose-
bnog.
133
RlliZ'lika prema CremošrntkoV>u č sastoji se u identifikaciji slo-
va S na č legende, te š veznilka ET pri kraju legende. Ni križ
na č legende damas se ne može prepoonati.
134 Cremošnik: o. e., 296-297.
76
Br. 54
Br. 54
Stjepan kao heTceg imao je još jeda111 maH
p e č a t, kajri je sa.OwVIrun •Samo na jedinoj ti.'Spravi (pri'Zln!al!lici)
njejrgove udavice Cec'iiJ.ije, ·idraboij 28. maj1a 1476. goldi:ne.
1
'
15
Ovaj č je nešta ć od prethodnoga (•dužilnia 2,2, šilvhna
1,8 cm), a iz·duženi osmerOik!ut ima mako 21aobljene kutove da
se pri-bližmje OVtalru.
č slika izvedena je č pažljivo i lijepo. Siova monogra-
ma su relativno sitna ali č krajevi slova su znatno prošireni,
što u velikoj mjeri ć dekorativnost. Posebno je lijepo izvedena
visoka kruna, koja se sastoji od tankog dijadema i tri visoka stilizirana
ljiljana đ kojih stoje dva okrugla ć Kruna zauzima gotovo
isto toliko prostora koliko i č monogram.
U legendi: CHC! nEVc:tmb XEPYErc:t CmHci>ENC! -napravljena je
greška: CmHci>ENC! - mjesto: cmtnc:tNC! ili CmEci>C!NC! ..
VLADISLAV IIERCEGOVIC, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
I HERCEG SV. SAVE
(1426/7-1487/9. god.)
Na prvoj poznato ispravi koja je izdata u Vladislavljevo ime (zaje-
č priznanica Vladislava, njegova oca Stjepana i brata Vlatka, iz-
data 7. maja 1440. goidne) stoji č njegova oca Stjepana; č je da
u to vrijeme Vladislav nije imao svoga vlastitog č Ni l. aprila
1443. Vladislav nema svoga č a još 1451. godine na ugovoru o sa-
vezu sa Dubrovnikom on stavlja č svoga djeda Vukca.
Vladislav je imao u svemu tri č dva vojvodska i jedan her-
ceški. Zanimljivo je da Vladislav u decembru 1465 .. godine upotrebljava
herceški, a u februaru i aprilu 1466. godine, te ponovo 1469. godine -
vojvodski č
Br. 55
V e ć i v o j v o d s k i p e č a t V l a d i s l a v l j e v, promjera 4
cm, č je na č priznanice iz 1466. godine.
130
U svim ovim slu-
č č je »natisnut« (impressum) na vosak sa papirom, a boja
č voska je uvijek crvena.
č simbol je potpuni grb, koga smo ć upoznali na velikom
č hercega Stjepana: štit sa tri desne kose pruge, kaciga sa velom
č se krakovi razvijaju u bogati vegetativni ornamenat i. slobodno le-
pršaju s obje strane grba, te č u vidu lava - grifona, koji u ša-
pama drži zastavu sa tri horizontalne gredice i jednim križem. Vegeta-
tivni ornamenat koji se razvija iz plašta znatno je siromašniji nego u
Stjepanovu grbu i više podignut prema gore; od zastave se na prva tri
tas Cremošp;lr.: o. e., 299; ć o. e., br. 70.
1
36
' Cremošni.lk: o. e., 30D-302; ć br. 68.
77
otiska raspoznaju samo konJture, ali na š ć primjerku od l. apri-
la 1466. godine jasno se vidi da je na č zastavi prikazan križ koji
izbija iz široke platforme.
Legenda je pisana lijepim i besprijekornim slovima epigrafske go-
č uncijale: + SIGL. S. DNI. VLA.DiSLAVS. VOIEVODE. BOSNE. (SI-
GILLVM SERENISSIMI DOMINI VLADISLA VS VOEVODE BOSNE.)
Br. 55
Jedini č ukras č predstavljaju č kružnice koje
uokviruju traku sa legendom. Vanjska kružnica je izvedena od niza č
kica.
Približno č forma štita na ovome grbu ć na zaklju-
č da je grb nastao bar deceniju ranije nego isprave na kojima se na-
lazi, a velika č sa grbom hercega Stjepana pokazuje uzor prema
kojemu je đ Zbog starije forme štita i grba mora se pretpostaviti
da je ovaj č nastao ranije nego srednji č Vladislavljev sa isprave
iz 1465. godine. Na takav č navodi i č da je na ovom pe-
č Vladislav još uvijek samo veliki vojvoda bosanski.
Br. 56
J e d i n i m ·a (l i p e č a t V tl a d <is l a v 11 e v '!l.aJarzi se na
pl"i.2lnia'l1i'Ci od 17. juna 1469. gJOdi.ne.t3
7
Otilsak je OM<fje di-
rektnJo <U voSku, bez 21al§titnog papi·va. Koaiko je pl'li2mlll!nica
još dolk ;je vosalk bi:o Wp!liO, to se na gedial!l dio
č gvude (i sl'i'ke) za.lijepio pa<pir a ko-
Br. 56 ć č se lktarsnije prelomio i nestao. Stlogta •pOOamna
slika nije u cjelini vidljiva. Ipak se može konstatirati da je č kružne
forme, promjera 1,7 cm, i da središnji prostor zauzima monogram ONI
Osim toga raspoznaju se i pojedini dijelov!i.legende: ooeoo ... 1\'<IAH što
dozvoljava rekonstrukciju na: nEV<Imb OOEOOAE 0/\<IAHC/\<10<1.
Br.57
H er e e š k i p e č a t V l a d i s l a v l j e v, promjera 2,8 cm, sa-
č je na priznanici od 13. oktobra 1465. godine, i ponovno na pri-
11
7 Cremošllliik: o. e., 302-303.
78
znanicama od 27. oktobra 1487. i 21. decembra 1478. Jedan,
i to č č primjerak ovoga č nalazi se na ispravi iz 1492.
godine, koju su zajedno izdali srpski despot Đ đ ć i herceg
Balša, sin Vladislavljev. Kao što se više puta dešavalo, i ovdje se je sin
Balša poslužio č svoga oca. Konkretni primjer dosada nije za-
pazio nijedan od autora koji su se bavili ovom problematikom. Svi su,
naime, smatrali da se radi o č Balšinu.1
3
9
Br. 57
Kompozicija č slike u osnovi je ista kao i na ć č
tu iz 1466. godine: šVit sa tni. kose gr-ede, kaciJga sa velom i perjail!ica u
vidu grifona - lava koji drži zastavu. Ipak se može zapaziti nekoliko
sitnih, ali ne sasvim č razlika. Citava kompozicija grba vrlo
je izdužena, tako da u dnu č štilt, a u vrhu glav.a zmaja i zastava,
preklidaju traku sa legendom. Forma štaa je č sa znažn;im
č izrezima na desnoj i lijevoj strani. Lozice koje sa obje strane
grba izviru iz krajeva plašta znatno su siromašnije, ali je lik lava mno-
go življi i č Na zastavi se mogu razaznati dva polja đ
sobno odvojena vertikalnom linijom; u jednom su nesumnjivo prikazane
horizontalne pruge, a na drugom dijelu križ. Svakako je č
razlika đ zastave na č od 1466. godine, koja ima samo križ,
i ove, koja ima dva dijela- č grede i križ.
Legenda, pisana latinskim jezikom i č epigrafskom uncija-
lom, dobro je č č na Balšinom otisku iz 1492. godine. S. DNI.
VLADIS. TERE. XM (SIGILLVM DOMINI VLADISLAV! TERRE CHVM).
U .ovakvoj stHizaciji i rg1rafiji č je slabo po7!Ilavanje lati·nskog jezika,
ali što je još zanimljivije, č je zamijenilo. latinsko slovo H ć
skim X, jer slova XM č treba da č HLM- CHVM X/\t:.Mt:.).
VLATKO HERCEGOVIC, HERCEG SV. SAVE
(?-1489. god.)
ć je spomenuto da je na jednom dokumentu od 7. maja 1440.
godine u Vlatkovo ime stavljen č njegova oca Stjepana. Još jedan
put, i to u vrijeme kada je Vlatko ć nosio titulu hercega i kada je
imao bar dva vlastita č iz nepoznatih razloga on se poslužio č
tom svoga umrlog oca (26. jula 1470. godine).
1
38 Cremošnik: o. e., 300, 303-304.
1
3° ć br. 80; Thail6czy, Stu dien, 311.
79
U dokumentima č arhiva č su tri Vlatkova pe-
č jedan od njih spada u kategoriju malih, a dva druga - u kategoriju
srednjih. Jedan srednji i mali č imaju srpskohrvatsku, a jedan sred-
nji latinsku legendu. Svi Vlatkovi č spadaju u »natisnute<< (inpres-
sa), redovno su udareni preko papira i uvijek je upotrijebljen vosak
crvene boje.
Br. 58
V 1 a t k o v p e č a t s r e d n j e v e l i č i n e s a s p s k o h r-
v a t s k o m l e g e n d o m č je na osamnaest priznanica, ko-
jima je on u Dubrovniku đ izuzimanje nasljedstva iza svoga
oca Stjepana i prastrica Sandalja. To su: priznanica od 22. novembra
1466, od 4. augusta i 10. novembra 1467, od 10. januara, 17. marta, 25.
marta, 15. aprila, 6. juna, 20. augusta, 20. septembra, 3. oktobra, 26. no-
vembra i 23. decembra 1468. godine, te 15. februara, 14. marta, mjeseca
maja, 10. septembra 1469. i 26. januara 1470. godine.
140
Br. 58
Ovaj Vlatkov č kružne forme, promjera 2,8 cm, u osnovi je sli-
č grbovnom č njegova brata Vladislava i oca mu Stjepana (grb
sastavljen od štita sa tri kose grede, kacige sa velom i perjanice u vidu
lava - grifona koji drži zastavu). Kao č osobine Vlatkova pe-
č treba navesti ove: štit ima jednostavniju č formu, ali je
nešto povijen i nagnut udesno, pa zbog toga izgleda kao da mu je ·lijevi
rub uvijen, a desni donji kut se i ne vidi; vegetativni ornamenti na kra-
jevima plašta su dosta siromašni; grifon sve više č na lava i - što je
možda najvažnije - na zastavi su prikazana dva križa, jedan iznad dru-
goga č kao i na grbu njegova oca Stjepana.
Legenda glasi: t n • COHT/\Or<l XEP4Er<l 0/\<lmlc:<l.
Ukrasni elemenat č je kružnica od »bisernog niza<<, koja okru-
žuje č č polje; sa unutrašnje strane trake za legendu odgo-
ć kružnica je tako tanka da se na visini otiska ć i ne zapaža.
Br.59
D r u g i V l a t k o v p e č a t s r e d n j e v e li č i n e s a l e g e n-
d o m na latinskOilll jeQ:iku 2,8 Cllll) takoder je grbovni. č Sa-
Č je na dvije isprave- priz,nanice: od 17. 1476. i 5. okitobra
1478. godline.t41
80
1
4
0' Cremošruk: o. e., 305--319; ć br. 71.
t.. Cramošnilk: o. e., 322-323.
č simbol je isti onaj grb kao i na č sa ć legen-
dom. Razlika je samo u zastavi (vdje je prikazan jedan križ) i u polo-
žaju grba, koji je ovdje okren1.1t udesno.
Br. 59
Na č legende nema č križa nego samo jedna obi-
č č Tekst: · SIGIL · VLATICI · DVCIS · S · SABE · pisan je mje-
šavinom č uncijale i č kapitale; uncijalnoje, npr., e (C)
i donekle A, a izrazito kapitalna slova su L, V, D. E. Odvajanje č
č je ž ć odnosno č
Vanjska kružnica koja uokviruje č č polje nazubljena je,
a unutarnja je tanka i jedva primjetljiva.
U zanatsikom pogiledu 'izrada č je kwekltna, pa u toa:ne .smliJslu ne
bi bilo prligovOTa da nije glUhe greške u orli.jentacijli. g11:1ba, miješanja prusa-
ma i nedosljednosti u znakovima za odvajanje č Zanimljivo je da u
reljefu č slike postoje dva korizonta: viši, u ko·jemu je đ dio
grba: kaciga i lik lava, i niži, u kojemu su đ svi ostali dijelovi pe-
č slike.
Br. 60
Ma:li č hercega Vlatka illna oblik neznatno
irouženog osmerokuta, sa du.žli.n!om od 1,8 i šli.rinom 1,5 cm. Za
na.ziliJlru od ostala d'V1a, :OV'o j e mcmogi1aJm!lli č t, đ đ u
sk]a:du sa 11madicij.om č Sredi'šr.·j'i pros.totr pe-
č slJirke zauz.tma monogram sa slovima 1im.ena 0/Vtm Ikom-
Br. 60 poni:I'an ta·ko da prva tri slova stoje u jednom ·redu, a šLroko m,
postavljeno je iznad njih, upravo onako kao i kod monograma hercega
Stjepana. Iznad monograma razabire se i minijaturna kruna sa jednostav-
nim zupcima.
Legenda je po sadržaju č sa onom na srednjem č t n.
. Odvajanje pojedinih č izvršeno
je ć č
Osmerokut koji okružuje č polje bio je izveden od niza č
ea, ali danas, gotovo na svim otiscima, ovdje se raspoznaje samo č
č linija.
Ovaj mali Vlatkov č č je na priznanicama od 2Q. augusta,
20. septembra, 3. oktobra i 26. novembra 1468. godine, te na priznanici
od 10. septembra 1469. godine. č je da je u svim č
ma mali Vlatkov č upotrebljen u ime njegova brata Stjepana, i to
uvijek na č priznanicama i paralelno sa Vlatkovim ć pe-
6 - Djela - knjiga XXXVIII
81
č Cremošnik zbog toga misli da se ovdje radi o nekakvoj Vlatkovoj
prevari na č brata Stjepana ili na č Dubrovnika.
142
.
Faksimil ovoga malog Vlatkovog č dosada nije bio objavljivan.
KNEZ STJEPAN Ć
(1459-1517/19)
'<f. pai!l, koji je il1laik01Il rpreJJasika n:a i:slattn uzeo •ime Ahmed {u hi-
storij.skim iz:voo-lma poma:t kao Aihmed-pa•ša ć
đ đ sitrl hercega Stjepalllla, po liimenu đ
• ostJavio je otiske sVIOga č na ll pti.Zilllaiilica; od toga su
dlvlije i:z 1467, 5 - i<z 1468, 3 - itz 1469. •i jednia iz 1470. go-
dilne. ć je č € da je ·rua 5 u ime Stjepam.ovo
Br. 61 stav.I:jen maJl.i č njegwa bra.ba Vil.atkla.143
č je male č po formi ovalan, sa promjerom 1,9 i 1,8 cm.
đ je u svemu po uzoru na č vojvodski č Središnji prostor
zauzima monogram imena cmEcl><:lN, izveden tako da široko m stoji iz-
nad ostalih slova imena i ujedno VTŠi funkciju slova E, a slova Cl i N
su stavljena u ligaturu.
Legenda glasi: t n. CO . cmH.n<:lN<:l . XEPYErOOHM. ć su
č nEVc:!m i CI3Hm/\OPI, a odvajanje č izvršeno je ć č
kica.
82
Ovalni okvir oko č polja izveden je od »bisernog niza<<.
č su objavili ć i Cremošnik.
142 š o. e., 312--'314, 318.
t4s Premošnilk: o. e., 307-321; ć br. 72.
Ć DIO
PECA T KAO PRAVNA INSTITUCIJA
č su imali, po pravilu, nosioci ili predstavnici javne vlasti.
To su, prije svega, nosioci najviše vlasti, dakle, vladari. U srednjovje-
kovnoj Bosni i Hercegovini, u periodu iz kojega č izvori o č
tima, status samostalnih vladara imali su: bosanski banovi i kraljevi,
humski (veliki) knezo.vi, te, izvjesno vrijeme, i hercezi sv. Save.
Neki pisani historijski izvori, č je č još uvijek sporna,
spominju i č trebinjskih župana polovinom XII ć Iz iste
grupe izvora č i najstarije vijesti o č humskih knezova i
bosanskih banova.t44_
Svi vladari, bez ijedne poznate iznimke, služe se č ali to
još ne č da oni vazda imaju i svoje vlastite č Tako se ban
Tvrtko u č svoje vlade služi č bana Stjepana; kraljica Je-
lena - č svoga muža Dabiše; Stjepan ć - č č
tom; Tvrtko II, uz toliko svojih č pred kraj vlade upotrebljava
tipar svoga prethodnika i dugogodišnjeg suparnika Ostoje. Dvojica po-
sljednjih bosanskih kraljeva, iako se vrlo č služe č nemaju
nijednog vlastitog, nego upotrebljavaju tipare svojih prethodnika Tvrt-
ka II i Ostoje. Takvih č ima i đ hercezima sv. Save.
1
45
Za vladare XII ć ne znamo koliko i kakvih su sve č
imali. ć po bulli kneza Miroslava i analogijama sa č Ste-
vana Nemanje, po pravilu, to su bili č srednje č a neki od
njih bili su i dvostrani (dupli).
146
ć u prvoj polovini XIII ć
znamo da su i bosanski banovi i humski knezovi imali po dva č
jedan manji (mali) i jedan ć (veliki).1
4
7 To isto znamo i za bana Stje-
pana II u prvoj polovini XIV ć Ban Tvrtko. imao je tri č
veliki, manji (po ć kategorizaciji - srednji) i mali č prsten).
1
44
u tzv. lOikl'lllffiSklim faQsi:flikaltima treb!njtSk:ih i l:Jiulmisk;ih ispmva XII
ć lij)OIIlli.nju se: »tSigiHum I.Jiltouiti«, »silgillQum Chrance«, na iSpravi Ger-
delsiSe stoj'i rtelkist »meo S]gnaoulo sigillatatS«, a sigliLlrum se spominje i u pove-
lji bana ć koja spada u iStu grupu š š ć lJjetopliS popa DU!k!ljanina, Be-
og!r.ad--,zagreb 1928, 189-192). U novije vl'ijeme nellti č se za
č ovili isprava (npr. Br. đ ć u Istor.ijSkom č Beo-
grad 100.9, br. 9-10, 55-69).
6.
145 l3Jd2j podaci izneseni su u izJaganju o pojedllinlim č
a& Knez Mkoslav.
147
I ban Ninoslav i hUillliSki 1mez Andr.1ja imaju po dva č
83
Kao kralj Tvrtko ima č 4 č veliki dvostrani, srednji, i dva mala
- tajni i č prsten. Dabiša se služi sa tri vrste č Ostoja sa
dvije, Tvrtko II, opet, sa tri, a Tomaš i Stjepan š ć služe se sa
po dvije kategorije tipara. Stjepan č ć č kao herceg, ima tri
vrste č isto kao i Vladislav i Vlatko - ć
Samo vladari imaju dvostrane i velike č (po ć kategoriza-
ciji), a više od dvije kategorije č ć se đ samo kod
vladara.
Važno je konstatirati da se veliki, i ć ć č upotreb-
ljavaju č na ispravama javnog karaktera, dok ostali - srednji
i mali - služe vladarima i za ovjeravanje službenih isprava, ali i za
đ sasvim privatnih priznanica, pisama, ć i sl.
ć kategoriju imalaca č predstavljaju tzv. oblasni go-
spodari. Oni č upotrebljavaju u svojstvu nosilaca javne vlasti, ali
i u poslovima sasvim privatnog karaktera. Cesto imaju po dvije kate-
gorije č jedan - ć koji spada u ć kategoriju srednjih, te
drugi- mali č
I veliki broj ostale vlastele imao je svoje č Neki od te »osta-
le« vlastele su č ć velikaških ć kao npr. ć Dragi-
š ć ć ć Tvrtko ć Stjepan ć ali se to isto
ne bi moglo ć za onih 15 »plemenitih<< ljudi, koji su svojim č
potvrdili sudsku odluku o identifikaciji zemalja livanjskog grada.
14
q U
kojoj su mjeri vlasteoski č imali javni karakter, danas je teško re-
ć u svakom č treba imati na umu da su feudalni gospodari na
svojim posjedima imali široka š ć koja spadaju u domen javne
vlasti- bar prema današnjim našim ć
Od ostalih imalaca č treba spomenuti samoupravne varoške
ć doduše, nije č nijedan primjerak njihovih č ali pi-
sani izvori spominju, npr., č ć č Može se oprav-
dano pretpostavljati da su i ostale autonomne komune, kao npr. Olovo
i Fojnica, đ imale svoje č Pisani izvori spominju i č
bosanskog biskupa i bosanske č vikarije u XIV ć
č se otiskivao na ispravu ili na pismo prilikom izdavanja, od-
nosno optremanja. U vladarskim kancelarijama, kao i u ć kance-
larijama obllasnih gospodara, svakako su č oti.Lskivali
ri,150 a rijetko sami č Kada je ispravu trebalo ovjeriti u dru-
1ts· š ć MOI!liUIIlenta serbica, Vden.nae 1858, 248. Taiko npr.,
S!liilidaljevi poslani<li. klnez Pr'ibdisav ć dijaik Brajan i Vulkac ć
imaju svoje č ć o. e., br. 356, 358, 381). NasUiprot tome, đ
ć 1475. god. nemaju svojlih č nego novac u Duibrovniku
!Pl1imaju pred svjedocima ć o. e., br. 783).
149
Ugovor o k:u!Po,prodaji nekiih ć u Srebrenici 1423. god. bio je
ovjeren č mjesta bo<la del luogo). DolkiullnenaJt je olbjavdo M. ć
u lklnj,iJzi: Za iJStoriju rudallSWa u srednjovje!ko,vnoj Srlbiji i BOISJ:l1, Beograd 1955,
106.
160
• Krlrl.j To.maš nra jednom mjestu kaže: »I poveliJSmo ga č
naršo.m zaikonom podvlisuaru č ć o. e., bi'. 696). Sliooe li.zreke mo-
gu se ć i u iS(!li'avama, kao npr. kod Sandalja ć 1423 (Stoja-
ć br. 337), Hi kod Petra i Nikole ć 1454. god. ć o. e.,
br. 726).
84
gom mjestu, onda su ć sa sobom nosili tipare svojih nared-
bodavaca i njima ovjeravali dokumente.t51
č je č (tipar) služio kao legitimacija kojom je trebalo
dokazati status ć i istinitost usmenih poruka. Stoga bi se
ova funkcija č mogla nazvati ovjeravanjem usmene izjave.
152
Pravna snaga č sastoji se u ovjeravanju č isprave
i istinitosti njezina sadržaja, a zatim u legitimaciji donosioca č U
pogledu gradacije može se č pravilo da sa č č raste
i njegova snaga, iako u č primjeni ima mnogo nedosljednosti.
Vrste č ć po terminologiji pisanih izvora, dobile su svo-
ja imena po raznim kriterijima. Tako se razlikuju:
a) po č mali, srednji, veliki;
b) po broju č slika: >>dupleni« - >>obistrani<<, č
e) po tehnici č ć ć (pendens) i impressum (>>natis-
nuti<<);
d) po simbolici: »zlameniti<<;
e) po pravnom karakteru: zakoniti, »virovani<<, č tajni.
Veliki je broj isprava (po vrstama) koje se ovjeravaju č
Takve su isprave:
- ugovori đ č kupoprodajni, mirovni i dr.);
- ć izjave, zavjernice, povlastice i sl.;
- feudalne darovnice;
- ć (listovi >>virovani<<);
- otvoreni listovi, svjedožbe i sl.;
- slobodni listovl (propusnice, salva conducta);
- priznanice, razrješnice, potvrde;
-pisma;
- odluke o rezultatima sudskih sporova;
- đ
Gradaciju pravne snage pojedinih vrsta č nije ć strik-
tno ustanoviti. č se misli da vladari za svoje privatne poslove
upotrebljavaju male i tajne č ili č prestenove, za č is-
prave javnoga karaktera - srednje, a za č važne i č do-
kumente - velike č To pravilo važi i za Bosnu, ali veliki broj iz-
nimaka pokazuje takvu nedosljednost u primjeni da se pravilo gotovo
gubi. Ipak, treba imati na umu da valorizacija isprava današnjeg doba
1
51 Sa!IlJdaljev poslanik Grl.I!Pko č ć dOIIllio je 1423. god. u Du-
brovniik Sandaljev č :i O\'jerio potvrdu koju je svojom rukom na-
pilsao (1. e., br. 374). Jednom priUkom č č zahltijevaju od san-
dailja da pošalje SV10je č (o. e., br. 355). Godine 1411. Pribisav ć
je imao listove »vh:ovane« i č •gospoje banice<<, Sandalja i Katarine.
151
žarlko i Taldija ć pišu Dubrovnilku 1493: » ... JPOi!ljemo po-
sla naše<g10 k'!ler;:a Ivana ć zlaJIIleniem lllašim 1 č smo UiZJI!lOŽI!lom
gospocbvlu vašemu nelrolilko č po č IvaDIU budi ugodl!lo gospoctv·u
vi slišati ga •i verovati č UJZmoW.om gOS(pootvu ·vašemu ć č naše go-
voriti« ć o. e., br. 722 i 725).
153
. SvJ ovd tel'millli i vrste ispra;ya se č i Č prellista-
vanjem ć »Starih po·velja i pisama«, Hi bG.'lo kojeg dru-
gog 2lbornika naših starih isprava.
85
i srednjeg vijeka pokazuje velike razlike: mnogi dokumenti koji nama
danas izgil.edaju č važni, u svoje vrijeme su, ć ili po su-
bjektivnoj ocjeni č smatrani izuzetno č i - obratno.
Tako je, npr., vladarski mali č prema č dokumenti-
ma, č puta upotrijebljen na č pismima (Tvrtko I i Dabiša),l"'
ali je tri puta stavljen na č povelje koje imaju karakter đ
državnih ugovora (Ninoslav, Tvrtko I, Tvrtko II).
155
I dok se Ninoslav
bar č da mu nije pri ruci njegov veliki č oba Tvrtka stav-
ljaju male č ne š ć ni objasniti takav svoj postupak.
Srednji č upotrebljava se za č pisma, ali isto tako č
i za povelje- đ ž ugovore.l56
Veliki č je dosljedno i· bez poznate iznimke uvijek upotreblja-
van za ovjeru feudalnih darovnica. Svaka darovnica koja ima č
č ovjerena je velikim č s druge strane, nijedna darovnica,
koliko je poznato, nema drugog (srednjeg ili malog) č pa je oprav-
dano č da su ovakve isprave obavezno morale biti ovjerene
velikim č Ovo pravilo, koje dosada nije bilo zapaženo u našoj
diplomatici i sfragistici, danas izgleda pomalo č Ipak, treba se pod-
sjetiti da su feudalni odnosi č same temelje srednjovjekovne drža-
ve, pa je stoga razumljivo da se i ć dokumenti tretiraju kao
najvažnije državne isprave. Ako je suditi po upotrebi velikog č
onda se mora č da su feudalne darovnice smatrane važnijim do-
kumentima i od samih đ ž ugovora. ć su spomenute pove-
lje Ninoslava, Tvrtka, Dabiše, Ostoje, Tvrtka II i Tomaša koje đ
važne odnose sa Dubrovnikom ili Venecijom, a ovjerene su srednjim ili
č malim č Tek Stjepan ć a kasnije č Tomaš
i Stjepan š ć na dokumente ove vrste stavljaju velike č i to
opet ne uvijek i ne dosljedno.
157
SFRAGISTICKA ZAPAžANJA
TEHNIKA PECACENJA
M a t er i j a l z a p e č a ć n j e je redovno č vosak koji, ć
prema stepenu č ć tamno - ili. đ boju. Za vladarske
č upotrebljavao se i poseban, crveno obojeni vosak, kojim se prelivao
SaJmO onaj dio č grude č š kol[ je bli.o đ za sam oti-
sak.158. Kod malih vladarskih č č je č č gruda izli-
154 č br. 8 i 12.
lSs. č br. 1, 7, 21.
1se VM.i, D!Pr., izlagaJ!lje o sredinji•l č Tvrtlk:a I, Da,biše, Ostoje
i TvJ:11lka II č br. 9, ll, 13, 14, 17, 18, 19, 20).
151
Veliikii banski č Stjepana ć vddi se na fakrsimHu po-
velje V'llik'O!Savu ć irz 1323. gdd. Velik,i dvootraJni kraljevski č
č je na dvdde daTOVllliee kraaja Daib!iše i na jednoj darovnici kralja To-
maJ!la. Druge tri darovtnice: Tw.llkova - Hrvoju ć iz 1380, Tomaša -
IvaJ!lcu č ć ir.?: 1450. god., te StjepaJ!la š ć - kinezu Radi.'Voju iz
1461. god. u samome telmtru spominju ć ob!iSltrallli« č {GZM,
1897, 1-9; GZM, 1906, 1-4; GZM, 1909, 446-448).
158
ClWellli vosalk u ovak!Voj tehlllici upotr.ebilja.vaju bosaru>kti kraljevi,
herceg Stjepan i njegovi sinovi {herce:zJ!), te, sas\llim č ć
86
vena od crvenoga voska.tss U nekim č dno č š i prostor za
otiskivanje prelivani su voskom tamnozelene boje, koji se smatrao nešto
otmjenijim.t60)
Kao materijal za č ć treba spomenuti i (vlažni) papir koji se
nekada stavljao preko još toplog razlivenog voska, pa se preko njega
otiskivao č ć papira kod ovakvog č ć č imaju
kvadratnu ili č formu. Prva upotreba papira za č ć u Bo-
sni vezana je za ime Tvrtkovo (1385. god.)
1
6l
Ima č da je papir nalijepljen na ć otisnuti č pa je
tada funkcija papira č zaštitna. Takav je č npr., sa Tvrt-
kovim pismom od 25. novembra 1388, Ostojinom poveljom iz 1399. i dr.
Donekle č zaštitnu funkciju kao i papir imao je i š č š
pamuk, stavljen na površinu još toplog č (Primjer: Ostojino pis-
mo iz 1416. god.)
Jedini primjerak metalnog č u našoj sfragistici je sada izgu-
bljena bulla humskog kneza Miroslava. Koliko se zna, u srednjovjekov-
noj Bosni i Hercegovini nije bilo č ć zlatom ili srebrom.
1
62 Isto
tako, nema nijednog č na samom papiru.
č gruda na Ostojinoj povelji iz 1409. god. napravljena je iz
neke mineralne smjese koja ć na pjeskovitu č


U jednom č su omotna traka i sav prostor gdje se nalazi pe-
č prethodno premazani tutkalom.t64.
For m a p e č a t n e gr u d e je kod nalijepljenih č č kru-
žm.a ili č č Kod Viise6i!h č v.oštaJIJ:a redovno ima
obl'ilk zdjelice dlci č Nekada je ova zdjelica daldužena, pa č na č
č ima masivne zidove i snažno udubljenje, ali ima č gdje
su zidovi tanji i niži, pa se gruda približava obliku diska ili č
Dvostrani č su po formi uvijek kružne č č iz-
gled daju č i kvadratni ili č ć papira preko ko-
jih su otisnuti neki č
Postoji vjerojatnost da su neke kancelarije imale i posebne kalupe
za pravljenje č gruda.t66.
tn Talkvi. su, IliPr., ma11i č Tvr,llka I i Dalbdše.
160
Tamnozelenim voslrom pre1iveno je dlilio č š kod č br. 46.
t6t č br. 9. Iza Tvrtka I >taikav č upoltrebldava i OSitO<ja u dru-
goj polov.ini XV ć a ć i ć gotovo i ne znaju za
di'll®i č č ć
181
U povelji od 15. 1332. ban svojiU ispravu naziva
hrisQIVIU[jom < XPt.COIJOH, O lJ OH , a u teklstu povelje od 15.
navodi se da je na nju ban stavio »svoju zlatu č đ tekstovi ovili
povelja č su samo u prjjepisima č kancelarije; opravdano se
može pretpostavljati da dii.jelovi povelje koji govore o zlatnim č pripa-
daju UJStaljenim fO<rmuilarima, pa nema doika:za da su i na ikada
i đ 21latni č ć o. e., br. 51, 52).
tu Cremošni!k, GZM, 1949/50, 162.
tet CremOŠ!l!ik, GZM, 1952, 306.
165
Vddi npr. fotografije č br. 9, 19, 37 do 41.
166
Vidi o tome d Cremošnikovo mišljenje, GZM, 1949/50, 160, 162,
87
č č grude je č od malih č debelih sve-
ga nekoliko milimetara i sa promjerom od cca 1,5 cm, do masivnih gru-
menova, kakav je, npr., č hercega Stjepana č ć od 7. maja
1440., koji je dug 9,5, širok 5,3 i visok do 4,2 cm.1
6
'
M j e s t o p e č a t a je na vrpci vezanoj za ispravu, ili na slobodnom
prostoru ispod teksta isprave. Kod pisama - to je sastav posebnog omota,
sastavci papirnatih traka ili savijenih dijelova pisma. Kao curiosum mo-
že se navesti primjer gdje je č nalijepljen na đ isprave (Tvrt-
kova povelja iz 1355. god.), ili č da je vosak naliven na č mje-
sto (dO!tl(jd ddo đ llista), a č udaren preko ovlaženog i presa-
vijenog gornjeg dijela isprave, tako da su se oba dijela slijepila.1
6
8
Donji kraj č i javnih isprava redovno je podvijen 2-5 cm,
što paleografi nazivaju plikom. Svrha plike je č donjega dije-
la isprave da bi se bez opasnosti od islcidanja mogao č dosta
teški ć č
P e č a t s e p r i č v r š ć u j e n a i s p r a v u ć posebne vrpce
(sigillum pendens, ć č ili naljepljivanjem (sigilum impressum, na-
lijepljeni č Da bi se nalijepljeni č č š ć vezao za ispravu, č
sto je kroz dva proreza č vrpca od svile ili, još č š ć , od papira,
pa je na sastavljene krakove (vrpce) nalivena č masa i onda otisnut
č Ovaj č č š ć pokazao se kao vrlo efikasan.170 U jed-
nom č na mjesto č ć pisar je stavio malo š č š pa-
muka, koji je u izvjesnoj mjeri č (armirao) vosak.17l Na jednoj
priznanici ć ć dvostruki papir (presavijeni ·arak) na mje-
stu za č ć dva puta je prorezan u vidu <trokuta, neotkinuti kra-
jevi papira povijeni su na lice isprave i preliveni voštanom masom.m
U svrhu č š ć ć č na pergamentnu ispravu obi-
č je pravil.jeno 2-5 proreza iilspod teksta; jedan il•i dva proreza su
na pl.1k'i., a ostali na slobordnOIIll dijelu isprave - dspod. teksta. Ipak
je č š ć č da su na ispravi č samo dva proreza, i to na
pliki. đ položaj proreza đ č na kutovima zamiš-
ljenog kvadrata ili trokuta, odnosno dvije č na horizontalnoj liniji,
uvijek oko 1,5-3,5 cm udaljene jedna od druge.
16
1, č br. 49.
168
Pr.iJzmanica VlaJdirslava ć od 21. XII 1478. god., š
GZM, 1!»5'2, 304.
1oo U đ Ujpotrabe ć i nal'ijE!\l)l]<janith č može se dati neko-
hllko op.servacija kronolOOkog i :liUillllroiO!llalnog 'klllralkltera. ć č su ć
to smiji, a naild.jepljeni đ U Bosni šira UIP<>treba nll'lije;ploenih č • po-
č tek sa 'I'vT,tllrom I, d od taJda sve više maiha. U 'kasnlije vrtijeme
virse6i č su razervi.ral!lli za va2mije i č ;ilsprawe, koje su redovno
pilsane na pergamentu, dO!k nalije;pljend č dolbivanu širolku ;primjenu na
dokumentima redovnog p.irsmenog ć
170
Tvrtkova povelja dz 1355, te brojne ;pri2Jilandce ć i Vlrutko-
ć
171
Na Ostojlilllom piJSmu od 28. ok.tobra 1416. god., GZM,
1949/50, 165).
1
7ll Cremošnbk (GZM, 1952, 326) ko:ootaiil'la da je to č č
č ć
88
Vrpca za vezivanje ć č sastavljena je od svilenih niti
svijetlocrvene i tamnocrvene, a đ i modre, svijetloplave, ž č
č ili đ boje. Nekad se na istoj ispravi dvije boje kombini-
raju. č bosanskog č č ć predstavlja upotreba ne-
predenih niti i njihovo jednostavno slaganje u vrpcu.m Vladoje, kance-
lar kralja Tvrtka I, po srbijanskom č č sa upotrebom upre-
denih niti, a kasnije i drugi pisari u Bosni sve č š ć poprimaju taj obi-
č Krakovi vrpce mogu se ispreplitati poput pletenice, ć paralelno
jedan kraj drugoga, ili se vezati u č
U starija vremena, sve do Tvrtka I, vrpce su sastavljene od ma-
log broja niti (do 40 kom), da bi kasnije dosegle i debljinu od 100, pa
i 200 vlakana, kao što je to č sa poveljom hercega Stjepana iz 1435.
god. Dužina vrpce od ruba isprave do č ć se od 0-18 cm, a
krakovi koji izlaze iz č dugi su 1-3,5 cm.
Papirna vrpca se sa đ isprave č na lice kroz dva pro-
reza, pa se na njezine krajeve naliva vosak i otiskuje č Takve se
vrpce nalaze na ć priznanica ć ć i ć ć
u drugoj polovini XV ć Kod pisama, koja su se redovno savija-
la na tri dijela, prorezi i traka išli su kroz sve dijelove, tako da je, u
stvari, bilo napravljeno 6 rupica. Papirna traka koja je prolazila kroz
sve dijelove savijenog pisma morala se prilikom otvaranja pokidati.
č č vrpce kroz proreze na ispravi dobiva nekada
ustaljene forme, ali nekada i pojedini pisari primjenjuju svoju posebnu
tehniku ili se ć na neke starije č Jedan od č provla-
č kroz dva proreza, koji je postao č za Bosnu i Hum, izgledao
je ovako. Kroz jedan prorez provukla bi se vrpca tako da joj jedan krak
visi sa lica, a drugi sa đ isprave. Krakom sa lica obavio bi se,
uz rub isprave, onaj drugi krak i, sa đ č u drugi - slobodni
prorez, pa tako opet izbijao na lice, od proreza ponovo se spuštao prema
rubu isprave, tu se sa drugim krakom vezao u č i spuštao prema pe-
č grudi,li
4
Osim ovoga, č š ć mogu se konstatirati i neki dru-
gi č č vrpce kroz proreze.1i5
173
O .tome govori Oremošniik u GZM, 1949/50, 129.
1
7
4 Crem.ošni!k: o. e., 138.
175
Mali č .Jmeza Arndride humsikog č š ć je na povelju ć
tri proreza; kroz dva go·mj·a •proreza č je vrpca, taiko da su oba izi-
šla na đ a zatim se ponONIIlo vratila na 'lice itsprave kroz jedini dooji
izrez; otuda se oba kraka jednostavno spuštaju prema č grudi.
Pove'lja kra'lja T·vrtka č ill 1378. god., npr., ima 4 proreza.
Vnpoa je vezana 'taiko da su oba njez.ina kraika kroz gornje p.roreze č
na lice isprave, a zatim, š ć se, kroz donje proreze (na p!iki) opet
ć na đ
Iznrlmku predstav<lja Tv.r1Jlrova IPO·velja iz 1382. godine gdje je ZJa đ
vrpce č 5 proreza: 4 na vrhovima zamišljenog č a jedan u
njegovoj sredini. Vrpca je vezana tako da se kr.oz dvije gornje rupice oba kra-
ka sa đ izb'ile na Lice, zatim se jednostavno ukrstila i kiroz dvije donje
rupice vratila se na đ tu se sastaju i ć pa jedan krak pada
slobodno ispod !l'uba !isprave, a drugi kroz srednji prorez izbija na lice i spušta
se do ispod ruba; ovdje se oba kraka sastaju i vežu u uzlove, ć uže
č cca 8 cm, na č se kraju nalazi č Pnimjera originalnog ć
na vezanja može se ć još (npr, Dabišina povelja iz 1392. god.).
89
Pr o v l a č e n j e v rp e e kr o z p e č a t n u gr u d u može bdti ra-
č č č ć se kod maloga č bana Ninoslava: tu je
jedan kraj vrpce č u grudu sa jedne, a drugi sa druge strane, tako da
kanal za vrpcu stoji horizontalno u odnosu na normalan položaj č
Mali č Andrije humskog ima đ samo jedan kanal za vrpcu,
ali taj kanal stoji vertikalno. Na velikom Andrijinom č dva kraka
vrpce idu svaki posebno kanalom kroz grudu. Srednji č bana Stje-
pana izrazit je primjer kako se vrpca u sredini č grude grana, pa
izlazi na tri kanala - č na dnu i na objema stranama č
nog diska. Iznimku predstavlja Tvrtko.va povelja iz 1382. god., gdje vrp-
ca ulazi u grudu jednim kanalom, a izlazi radijalna kroz pet kanala.
O t i s k i v a n j e nalijepljenih (impressa) č vršeno je pritiskom
č - tipara na topli vosak, razliven po ispravi koja je prethodno
položena na tvrdu i ravnu podlogu. Kod ć č postupak je dru-
č č bi se na izvrnuti č nalio jedan sloj voska koji bi
se dobro č na taj prvi sloj polagale bi se vrpce, č bi se krakovi
po volji razvodili, pa bi se č nalio novi, deblji sloj voska i č
gruda oblikovala u zdjelicu. Kada bi se vosak ohladio, tipar bi se odvo-
jio od voska, a č gruda nožem pažljivo oblikovala. Posebna se pa-
žnja ć obrezivanju rubova zdjelice, č su unutrašnji zidovi
kosi. Neki primjeri pokazuju da se najprije formirala zdjelica, zatim se
u nju nalivao crveni ili drugi vosak, i onda se otiskivao č Kod je-
dnog Dabišina č vidi se da je direktno na č naliven crveni
vosak, a zatim »nataknuta« zdjelica kroz koju je ć bila č vr-
pca. č š od kralja Tvrtka I, sve je č š ć č da se č otiskuje
preko vlažnog papira nalijepljenog na č masu.176
PECATNA SLIKA
Bitan elemenat č slike je č simbol; bez simbola nema
ni č slike ni č
Drugi elemenat č slike je legenda; ona je svakako važan, ali
ne uvijek obavezan dio te slike.
ć akcidentalan, elemenat, koji se č ć na č
slikama, jesu ukrasi.
č simboli mogu biti:
a) monogrami (u užem i širem č č

b) grbovni simboli ili grbovi;178.
e) portreti;179.
176
č otiskivanja č Cremošlllik đ detaljno u GZM,
1949/50, 139-140.
171
Monogramni č su: 29 (avers), 30, 34, 35, 36, 42, 43, 44, 45, 46,
48, 49, 50, 51, 53, 54, 56, 60, 61.
1
'
8
Grbovni č su: l, 3, 4, 5, 6, 7, 9, ll, 14, 17, 18, 19, 20, 21, 22,
23, 24, 25, 26, 27, 28, 31, 32, 33, 37, 38, 39, 40, 41, 47, 52, 55, 57, 58, 59.
178
Bortretni č su: br. 8, 10, 12, 13, 15, 16.
90
d) likovi svetaca (pa,trona);tso
e) likovne kompozicije.tst
Prema vrsti simbola razlikuju se i vrste č (monogramni, gr-
bovni, portretni, č sa č likom ili sa likovnom kompozici-
jom). Svaka vrsta simbola ima svoje varijante, pa i nazivi č slije-
de, uglavnom, takvu diferencijaciju.
Monogrami se pojavljuju u ć varijantama:
- inicijali (jedno ili dva č slova č imena);18
2
- slova imena stavljena u ligature i druge č položaje
č rebusima;tsa
- tekst legende koji ujedno vrši d fulnkdi:j'u č simhola;
1
8<
- krstoliki monogram.lSo
Na č slici monogrami mogu stajati sami ili u kombinaciji
sa legendom, a postoje i č gdje isti tekst č i legendu i mo-
nogram u širem smislu.
Grbovni č đ imaju svoje varijante, ć prema vrsti gr-
bova, koji mogu biti:
- jednostavne figure ć simboli),tso.
- grbovi sa č štitom,ts7.
- potpuni grbovi,1S8
I grbovni č mogu biti č - kada na č slici stoje sa-
mi, ili složeni - od grba i legende.
Porlreti na č slikama imaju ustaljene forme i poze, pa se
prema tome pojavljuju i varijante portretnih č
To su:
- č portretni č
- prijestolni,
190
.
- č
č sa č likom u našim krajevima javlja se samo jedan-
put.192 ć je č da se ovdje radi o uticaju kulturnog
kruga. Likovna kompozicija na č bana Ninoslava predstavlja iz-
nimku i vjerojatno je na č došla u č uslovima i č
180
Lik sveca ima samo revers č kneza Miroolava (br. 29).
181
Likovna kompozicija nalazi se samo na ć č bana Ndno-
slava (br. 2).
182
Npr. cq (br. 42, 43), [3 (br. 45,46).
m (br. 44), CTE<j>qN (48, 49, 50, 51, 53, 54, 56, 60, 61).
1
84 Avers č kneza Miroslava (br. 29).
1
8
5
Mali č kneza Andrije (br. 30).
1811 Br. l, 22-27, 32, 33.
181
Br. 7, 34.
188
Br. 3, 9, 11, 14, 17-21, 28, 37-41, 52, 55, 57, 58, 59.
181 To su jedino mali č Tvrtka I i Dabiše (br. 8 i 12).
19o Avers dvostranog č kralja Dabiše, Ostoje 'i Tvrtka II (10, 15, 16).
191 č br. 4, 5, 6, .reversi č br. 10, 15, 16, zatim č br. 13.
19a Revers č kneza Mi.Toslava br. 29.
91
Č AN ALI ZA Č SLIKA
Okolnost da se za č simbole u ć broju č
upotrebljavaju grbovi č je da su č jedan od najvažnijih izvo-
ra za upoznavanje grbova. Ovo posebno važi za srednjovjekovnu Bosnu
i Hum, gdje su drugi izvori za upoznavanje heraldike oskudni i nepot-
puni. Zbog toga se sasvim opravdano može ć da su č i po broju.
i po vrijednosti, č grupa izvora za .upoznavanje naših starih
grbova.
VRSTE GRBOVA
S obzirom na kompoziciju grbovne slike i na razvojni stepen grba,
na našim č pozavljuju se tri vrste grbovnih oznaka, odnosno
g;r;bova, ć u širem smtislu. To je, u prvom redu, grrupa jedno-
stavnih ć ili osnovnih) č simbola, odnosno figura, zatim
grupa grbova sa č štitom, te - č - skupina tzv. pot-
punih grbova, sa štitom, kacigom i č
Ovakav poredak grbova ima i đ kronološku vrijednost,
jer je razvoj grba tekao upravo takvim putem (jednostavna figura -
simbol na štitu - potpuni grb sa štitom, kacigom i č Ipak,
zbog č uslova razvitka u našim krajevima, ove forme nemaju
velike vrijednosti za apsolutnu kronologiju.
Jednostavne figure ili ć č simboli
upotrebljavaju se samostalno ili u sastavu č kompozicije, gdje
zauzimaju đ mjesta na štitu ili na č Odmah treba naglasiti
da ovi samostalni simboli ne spadaju u grbove po strogim pravilima za-
padnoeV"ropske heraldike. Ipak, u jednom širem smislu, i prema dana-
šnjem sadržaju č grb, oni spadaju u onu kae.goriju č oznaka
koje nazivamo grbovima.
Kao samostalni č simboli u bosanskim i humskim č
ma dolaze životinje (orao i grifon-lav) i predstava đ grada.t
9
3
Duga upotreba ovih jednostavnih figura kao samostalnih simbola
č je za Humsku zemlju i č Bosnu, u č svakako,
treba gledati uticaje bizantskog kulturnog kruga.
Mnogo ć broj jedrnostavnd.h č :liilg111ra č je na he-
č kompo.zicijama ili na grbovima u užem č Tu su, opet, ži-
votinje (orao, orlovo krilo, lav-grifon), ljiljani, ljiljanova kruna, okloplje-
na ruka.1
94
Flunkciju jednostavnih filgu,ra ponekada vrše i monogtram1, od-
nosno inicija!i.195
19
3 Orao na č kneza Andrije i ć 3.1, 32, 33),
grifon-lav na č š ć - č (br. 47) i grad na č ć
(br. 22-27).
194
To su: dvoglavi orao u srpskom grbu na dvostranom č klvalja
Tvrtka I i nabiše, lav-grifon u č orlov.o krlilo u ć orlovska pera
u ć ljiljani u ć buketi ć u ć i Vlatko-
ć oklopljena ruka u ć
195
Monogram X;/\Mb u Bjeljaka ć inicijal »T<< u kralja Tvrt-
ka II.
92
Jednostavne figure, upotrijebljene samostalno, redovno predstav-
ljaju č znak porodice ili pravne osobe, koji se dugo i upor-
no č u daljem razvitku, ako do njega đ one obavezno ulaze u sa-
stav č kompozicija. U samim grbovnim kompozicijama jedno-
stavne figure č zapravo srž grba, jer svi ostali elementi su
manje ili više ustaljeni ć okviri za ove jednostavne, proste ili osnov-
ne simbole.
G r b o v i s a h e r a l d i č k i m š t i t o m č su po to-
me što je jednostavna č figura ili č lik smješten u stan-
dardni okvir u formi štita. Ovi grbovi rijetko dolaze kao samostalni č
ni simboli, ali su relativno č kao sastavni dijelovi kompleksnih č
nih slika.
U razvojnoj liniji grba č štit stoji đ ć simbola
(jednostavne figure) i potpunog grba. č se u heraldici ustalio
kao grb pravnih osoba, ali se č iz č razloga upotrebljavao
i kao pars pro toto (dio mjesto cjeline), umjesto ć ć potpunih
grbova. U đ sa č ova vrsta grba upotrijebljena je kao pa-
č grb ć kao č grb kralja Tvrtka I (dio mjesto cje-
line - jedanput), kao č grb Bjeljaka ć te kao državni grb
Bosne i Srbije.
P o t p u n i gr b o v i č štit, kaciga sa velom i č stoje
na vrhu razvojne linije grba.
Najstariji potpuni gl'b vezan za Bosnu je grb Pavla š ć nastao ne-
gdje krajem XIIT vijeka: štit sa orlovim krilom kaciga sa velom i per-
janica. Postoji vjerojatnost da je i ban Stjepan II ć ć na
č svoje vlade (1322) imao potpuni grb; takvo č na-
ć se iz posmatranja banova č portreta (na č gdje
đ položaj štita, kacige i č stvara sliku potpunoga grba.
Ipa:k, .p;rvi pouzdano đ i izV'O'mo bosanJSkli grb vezan je za ime
kralja Tvrtka I. To je: štit sa desnom kosom p1.1ugom i 6 ljiljana, kaciga
sa plaštem i krunom, te č u vidu buketa ć Ovaj grb se u
cjelini zadržava i na srednjem č kralja Dabiše. đ te .grbove spa-
daju dalje: grb na srednjem (II) č kralja Ostoje, grbovi na 5 pe-
č Tvrtka LI, na jednom č Stjepana č ć dva č Vladi-
slava ć dva č Vlatka ć te grbovi na 4 č
ć ć i jednom č J·urja ć
Potpuni grbovi upotrebljavaju se samo kao simboli pojedinaca ili
porodica.
POJEDINI ELEMENTI GRBA
Svaki od grbovnih elemenata doživio je svoj razvitak koji se mo-
že pratiti i na grbovima sa bosanskih i hercegovskih č
Tako je j e d n o s t a v n a h e r a l d i č k a f i g u r a u č raz-
vojnog puta stajala samostalno, bez ikakvih okvira. U ć stupnju
razvoja ovaj simbol dolazd. u okvire č š,tita, da bi se kasnije po-
peo i u č Rrilikom ovoga »penjanja« simbol nekada zadržava
93
i mjesto na štitu, pa u tom č zauzima dva mjesta u č kom-
poziciji. Primjeri sa naših č mogu ilustrirati samo pojedine faze
toga razvoja koji se odigravao na širokim prostorima zapadne Evrope.
Tako npr. ć orlovo krilo, koje na našem č zauzima mjesto
na č štitu, kasnije dolazi i u č č grifon-lav na
š ć č stoji samostalno, a u grbu Stjepana č ć i njegovih
sinova dobiva mjesto u č na č kralja Ostoje kruna se na-
lazi i na štitu i na vrhu šljema; č je i sa 'girbom Hrvoja č ć
odnosno Jurja ć
H er a l d i č k i l i k o v i su geometrijske forme k<Jjima je površina
č štita podijeljena na dva i1i više polja; ovim Likovima se, u stva-
ri, izražavaju osnovne boje grba. č lik stoji na grbu samostal-
no, kao na grbovima č i ć ili (nekada) na č gr-
bu ć aH i zajedno sa jednostavnom f1g,urom, kao na grbovima
kralja Tvrtka I i kralja Dabiše, te na državnom grbu Bosne. Od velikog
spektra č likova na našim č dolaze samo tri: lijeva
kosa pruga na č bana Ninoslava, desna kosa pruga na č _
ć i tri desne kose pruge - na č č i ć
H er a l d i č k i š t i t je uglavnom slijedio formu bojnoga štita. Naj-
stariji štitovi sa č bana Ninoslava, Pavla Š ć i Stjepana Kotroma-
ć približavaju se formi trokuta; u kralja Tvrtka i Ostoje bo-
č rubovi štita su č č pa im bolje odgovara termin srcoliki.
Donji rubovi štita na grbovima kralja Tvrtka II gotovo su polukružni.
Juraj ć i ć ć imaju jednostavnu č č
sa prorezom za vizuru i oružje. U hercega Stjepana č ć i njegovih
sinova osnovne konture č su ostale, ali su oba č i donji rub
razvedeni u polukružne lukove.
H er a l d i č k i š l j e m o v i na grbovima sa naših č svi pripa-
daju tipu tzv. dubokili šljemova (Topfhelm, haeume). Ipak se mogu č
tri varijante koje imaju i svoju kronološku vrijednost. Prvu varijantu
predstavlja kaciga u obliku lonca sa posebno formiranom plitkom kalo-
tom - u grbu Pavla š ć Bez odvojene kalote, ali sa snažnim izrezi-
ma za č su kacige na grbovima ć i ć č u
drugoj polovini XV ć ponovo imaju kacigu sa posebno naglaše-
nom kalotom, ali to više nije bojni, nego č turnirski šljem.
P l a š t i l i v e o je grbovni uklras koji stalno prati potpune grbove
i s njima se razvija. Na grbu Pavla š ć to je sasViim tanka platnena tra-
ka sa č rubovima, koja pada pozadi kacige. U kraljevskim gr-
bovima plašt je samo nešto širi i bogatiji: ima više nabora i č
ukrasa. č je i veo na grbovima ć s tim što kraj plašta
prelazi u vegetativni ornamenat - lozicu. Tek Stjepan č ć i njego-
vi sinovi imaju grbove u kojima plašt uzima u cjelini oblik ornamental-
ne lozice i ispunjava slobodne prostore s obje strane grba. Ovo je uje-
dno i posljednji i ć stupanj stilskoga razvoja koji je doživio grb
na tlu Bosne i Hercegovine; ovdje je, naime, dalji razvoj prekinut, dok
se u ostaloj Evropi plašt razvio u bogat ukras koji sa svih strana uokvi-
ruje grb.
94
P er j a n i e č e l e n k a je u prvoj fazi razv,oja pretežno dekorati-
van elemenat grba, odnosno šljema. Takve su npr., č u grbu ć
ć i ć U drugoj razvojnoj fazi u č dolazi jedno-
stavna č figura, pa tako ona postaje jedan od bitnih elemena-
ta grba (lav-grifon u č oklopljena ruka u ć Treba ipak
konstatirati da i primarno č dekorativna č ima đ sim-
boliku, pa ponekada, kao u grbu ć predstavlja najstabilniji
elemenat č kompozicije.
Kr u n a je tokom vremena đ postala važan elemenat heraldi-
č kompozicija. U starije doba pojavljivala se samo kod okrunjenih
glava, a kasnije i kod ć visokoga ranga. U Bosni i Hercegovini
krunu u grbu imaju samo kraljevi. Moglo. se č da ć se kruna
pojaviti i u grbu hercega sv. Save, tim prije što je takva kruna uistinu
i postojala i što se njezina predstava ć i na monogramnim č
nim slikama. Ipak, iz nama nepoznatih razloga, ova herceška kruna
nije nikada ušla u grb.
Posebni n o s a č i gr b o v a dosta kasno se javljaju kao č
dekor č kompozicija. Na našem č ovi č grbova do-
laze samo na prijestolnom č bosanskih kraljeva, gdje, sa svake
strane prijestolja, po dva đ pridržavaju državne grbove Bosne i
Srbije, odnosno same Bosne. Iz drugih izvora znamo da su se kao »no-
č pojavljivali i lavovi (na nadgrobnoj č kralja Ostoje na Bo-
bovcu).
PORODICNI GRB KOTROMANICA
Najstariji poznati grb bosanske vladarske porodice vidi se na pe-
č bana Stjepana II i bana Tvrtka. Ovaj grb u svojoj č formi
pojavio se još samo jedanput - kao sastavni dio č kompozicije
potpunoga grba kralja Tvrtka II na č iz 1405. god. Sam č
lik i forma štita ušli su i u č grb kralja Tvrtka I, pa i u državni grb
Bosne po koncepciji Tvrtkovoj.196
LICNI GRBOVI BOSANSKIH KRALJEVA
Nakon proglašenja za kralja Tvrtko I je morao i svoj grb prilago-
diti novom dostojanstvu. Od starih ć insignija on zadrža-
100 Thall6czy je još daV\llo 'izišao sa tvrdnjom da je lik viteza na konju
(konjanik) č ć Tu svoju tvrdnju temeljio je na č
nici što se u •kOI!liiPleklsinom grbu wgaJI1Sko-'htwa1iske kraljice Elltzabete, č
ć bana Stj€1PaJ!l.a II, nalazi kOI!ljanijk; .poreid to/ga, lilk •viteza na lronju vidi
se i u složenom grlbu ik:ralj1ce Katarine, •iskJ.esanom na njEl2lilnu naidgrOib
nom spomeniku u Rimu. U direktnim izvorima iz Bosne konjanik se nikada ne
pojavljuje u okviru č kompozicije; č portreti ć
predstavljaju č č slika. U tim predstavama dolazi grb na ko-
njaniku, a ne konjanik na gvbu. Oitav ITazvoj č simbola, kojd sam
pokušao sistematski pratiti, ne dozvoljava opredjelj•ivanje č portre-
ta kao č simbola. Stoga da d konjanike na grbovima dviju
spomenutih k!raljica treba č interpretirati. (Uporedi izlaganje Lj. Thal-
16ezya u Studien zur Geschichte Bosniens uil.d Serbiens dm Mittelalter, 282,
309.)
95
va štit sa desnom kosom prugom i č u obliku buketa, ali uvodi
i sasvim nove elemente: 6 ljiljana na štitu i krunu na vrhu kacige, pa
tako dobiva novu č kompoziciju - potpuni grb sa štitom, ka-
cigom, krunom i perjanicom. O porijeklu ljiljana i problemu državnog
grba Bosne bit ć govora posebno.
Kralj Stjepan Dabiša nije vršio nikakvih intervencija ni na držav-
nom, ni na č grbu Tvrtkovu. Vidjeli smo da je na č mije-
njao samo ime u legendi.
Ni kralj Ostoja za vrijeme prve vladavine (1398-1404), koliko je
poznato, nije ništa radio u tome pravcu.
Tvrtko II je odmah na č svoje prve vladavine formirao svoj
posebni č grb. On se sastojao od staroga ć štita sa de-
snom kosom prugom, kacige sa plaštem i krune sa perjanicom. Kako se
vidi, on je od svoga oca preuzeo samo krunu, ali ne i ljiljane na štitu.
U ovakvom postupku nazire se izvjesno ć unazad, bliže poro-
č tradicijama ć Kasnije je Tvrtko II ovaj svoj grb na-
pustio.
Ostoja je izvršio velike izmjene u državnom i č grbu, tako da
se ova njegova intervencija opravdano može nazvati grbovnom refor-
mom. On je sa štita izbacio. stari ć simbol - kosu prugu,
a zatim i ljiljane, koje je bio uveo Tvrtko I, pa na č slobodnom
prostoru postavio kraljevsku krunu. Tako je stvorio novi državni grb
»bosanske krune«, koji je onda unio i u svoj osobni grb, ž ć
dio Tvrtkove kompozicije: kacigu sa plaštem, krunom i perjanicom. Ka-
č je da Ostoja nije potpuno zabacio ni stari državni grb
Tvrtkove koncepcije (štit sa kosom krugom i 6 ljiljana), jer ga je ostavio
na tako istaknutom mjestu kao što je zastava.
Za vrijeme druge vladavine (1421-1443) Tvrtko II napušta svoj
prvobitni grb i nikada više ne insistira na starom simbolu - kosoj
pruzi. On ć Ostojinu reformu državnog grba u cjelini, a u č
grb unosi jedan nov detalj (u odnosu na Ostoju) - inicijal svoga ime-
na (T), koji stavlja ispod krune na štitu. Može se zapaziti još jedan: he-
č važan detalj: na Tvrtko vu grbu donja strana štita više nije
šiljasta neg.o polukružna; to je, svakako, uticaj suvremenih č u za-
padnoj Evropi.
Sa Tvrtkom II završava se aktivnost bosanskih kraljeva na izradi
č Iz drugih izvora se znade da dvojica posljednjih vladara - kao
po nekoj inerciji - usvajaju reforme kralja Ostaje i novine Tvrtka
!!.197 Tako Tomaš, uz Tvrtkov inicijal >>T<<, dodaje još jedno »S« (STE-
PHANVS THOMAS), a Stjepan š ć se jednostavno ć na ne-
što č stiliziranu krunu u štitu svoga djeda Ostaje.
Zanimljivo je konstatirati da se u vladarskim grbovima kao naj-
stabilniji elemenat pokazala č u vidu buketa ć ona se ras-
poznaje na č portretima bana Stjepana i Tvrtka, na konja-
m Na novcima kralja Tomaša i Stjepana š ć mogu se vildjeti
njihoVi grbovi, ali i nedosljednost u upotrebi grbovn'ih simbola: kod Tomaša
se č pojavljuje inic'lja•l »T«, sam •i'l'i u kompoziciji sa slovom »S«,
dok je Stjepan š ć nešto dosljedniji u primjeni djedova grba. (Vidi I.
Rengjeo: Novci bosanslcih vladara, GZM, 1943, 282-288.)
96
č portretima kraljeva sa velikog dvostranog č i na svim li-
č grbovima kraljeva. Razlike u predstavama č tako su sitne
da nikada ne mijenjaju ć izgled.
PROBLEM DRZAVNOG GRBA BOSNE
1
9
8
Na velikom prijestolnom č Tvrtka I (i Dabiše) s obje strane
prijestolja stoji po jedan grb. Sa desne strane prijestolja u č
štitu je dvoglavi orao, koji, po ć mišljenju, simbolizira Srbiju; sa
lijeve strane prijestolja su na č štitu tzv. desna kosa pruga i 6
ljiljana u slobodnim prostorima. Č da se ovaj drugi grb (desna
kosa pruga i 6 ljiljana na štitu) nalazi uz prijestolje, uporedo sa grbom
Srbije (dvoglavim orlom), govori u prilog tome da oba grba imaju sli-
č simboliku: ako grb sa dvoglavim orlom č Srbiju, onda i ko-
sa pruga sa ljiljanima č Bosnu. Daljom analizom dolazi se do
č da grb Srbije č one zemlje u Tvrtkovoj vlasti koje
su nekada ulazile u sastav srpske države, a grb Bosne sve ostale ze-
mlje koje su u to doba č bosansku državu (uža Bosna, Pri-
morje, Donji krajevi, Usora i Soli, i dr.).
štit sa kosom prugom i 6 ljiljana stoji i na zastavi koju nosi kralj
- konjanik na reversima velikog dvostranog č bosanskih kraljeva.
Ovaj grb na zastavi ne mijenja nijedan od kraljeva, pa č ni Ostoja,
koji je izvršio radikalnu reformu kraljevskog i državnog grba. Opravda-
no je stoga č da su ovaj grb na zastavi svi bosanski kraljevi
smatrali adekvatnim simbolom kojemu i jest mjesto na zastavi, odnos-
no da su u cjelini podržali simbolizam koji mu je namijenio Tvrtko I.
Netšto č kao i za zastavu moglo bi se ć i za grbove na
konjskom č sa istoga portreta. Ipak, treba imati na umu da
ovaj č po svojoj funkciji nema onakvog č kao zastava,
pa se simbolika njegova ukrasa sama za se, ne bi mogla mjeriti sa zna-
č simbola na zastavi.
Na dva novca (poludinara) kralja Tomaša, dakle, u petom ili še-
stom deceniju XV ć predstavljen je grb u ·vidu štita sa kosom
prugom i 6 ljiljana.
199
To jasno pokazuje da je ovaj grb još u to vrije-
me bio živ. Time se č i eventualna pomisao da je ovaj grb na
zastavi (i č konja) bio zadržan po pukoj inerciji, č ili
zbog neznanja.
Isti ovaj grb nalazi se i kao sastavni dio potpunoga grba Stjepana
š ć na poznatom »bosanskom zlatniku«.2oo,
Ovi podaci dovoljno jasno govore da je štit sa desnom kosom pru-
gom i 6 ljiljana ustanovljen i za cijelo vrijeme trajanja priznavan kao
grb bosanskog kraljevstva (regni Bosne). Pri tome treba imati u vidu
1
98 ć je pomenuta polemika koja se 80-tih godina prošloga vijeka vo-
dila oko identifikacije grba srednjovjekovne bosanske države (vidi bilj. 1).
Analiza kraljevskih grbova na č doprtinijela je da i ovdje stvar postane
jasnija.
19D Rengjeo, GZM, 1943, 286.
200
o. e., 287.
7 - Djela - knjiga XXXVIII
97
da ovim simbolom predstavljeno bosansko. kraljevstvo ne ć i
srpske zemlje (regnum Rascie), koje su jednim dijelom ulazile u sastav
bosanske države toga vremena.
Kao što se vidi sa slike prijestolnog č kralj Ostoja je posta-
vio novi grb (štit sa krunom) na ona mjesta gdje je Tvrtko I, nesum-
njivo, bio postavio državne grbove Srbije i Bosne. Iz ovoga postupka
treba č da je Ostoja iz izvjesnih razloga formirao novi jedin-
stveni grb koji simbolizira bosansku državu u cjelini, č ć tu i
srpske zemlje. Takav postupak imao je svoga opravdanja u č da
ni ostali dijelovi bosanske države nisu bili predstavljeni posebnim gr-
bovima. Ipak je, izgleda, pravi razlog za Ostojinu reformu ležao u prav-
noj teoriji o (apstraktnoj) kruni kao elementu koji objedinjava sve, č
sto č dijelove jedne državne zajednice. Takva teorija o »Ze-
mljama krune sv. Stjepana<< upravo je u to doba bila dominantna đ
ugarskim pravnicima,2o1 a Ostoja je imao prilike da se s njome i bliže
upozna. Osim toga, zna se da je baš Ostoja svoje pravo na bosanskli pri-
jesto temeljio i na č posjedovanju bosanske kraljevske krune,
koju je, uz ć Madžara, ljubomorno. č u tvrdom Bobovcu.
202
Stoga mislimo da štit sa ljiljanovom krunom treba shvatiti kao grb svih
zemalja bosanske krune ili č bosanske države, č ć tu i ne-
kadašnje srpske zemlje.
Ovako ć č č Ostojina državnog grba dozvolja-
va i koegzistenciju sa Tvrtkovim grbom Bosne. Oni se, naime, đ
sobno ne č Tvrtkov štit sa kosom prugom i ljiljanima i dalje
egzistira kao grb same Bosne, a Ostojin štit sa krunom - kao grb cijele
državne zajednice kojom vlada bosanski kralj. Ovakvu (Ostojinu) kon-
cepciju državnog grba prihvatio je i njegov dugogodišnji rival Tvrtko
II, te kasnije Tomaš i Stjepan š ć
Pomisao da je uslijed puke inercije Ostoja zadržao Tvrtkov dr-
žavni grb na zastavi ili da je Tvrtko II isto tako pliihvatio Ostojinu re-
formu treba odbaciti, jer su obojica ovih kraljeva imali i č i te-
oretske, i č uslove za izmjenu grbova u cjelini: č -:-- jer
su imali na dvoru vješte č teoretske - jer se iz njihovih
intervencija na grbovima vidi da su radili sa đ ciljem, i prak-
č nije se moglo desiti da se takve izmjene jednostavno zaborave,
jer su na istim č vršene izmjene imena i dr.
NACIN FORMIRANJA GRBA KRALJA TVRTKA I
Pitanje: iz kojih se elemenata sastoji grb kralja Tvrtka I i odakle
su ti elementi uzeti? - predstavlja zanimljivo i važno pitanje bosanske
2o1 Tako npr. kralj Sigismund u povelji knezu Ivanišu ć (1408.
god.) govori o č poslušnosti, vjernosti, službi i dužnom poštovanju na-
šem č i krurui«. U dstoj 'ispravi govori se i o kruni kraljevstva bo-
sanskog (Starine JAZU, 39, 313). O apstraktnom pojmu državne krune u Bo-
sni vidi .i S. ć Istorija Bosne, Beograd 1964, 224-226.
202
č ban Ivan ć po nalogu kralja Sigimunda, provalio
je 1405. god. u Bosnu ij zauzeo »glavnd grad kralja Ostoje, zvan Bobovac, gdje
se č kruna bosanskog kraljevstva (Stai1ine JAZU, 39, 261-262). Poznato je
da je Tvrtko II tek za svoje druge vladavine krunisan kiraljevskom krunom
(1421. god.)
98
heraldike. ć na prvi pogled u ovom se grbu raspoznaju dvije grupe
grbovnih elemenata; to su jednim dijelom elementi staroga grba Ko-
ć a drugim dijelom novi simboli, koji, đ ostaloga, treba
da pokažu i novo kraljevsko dostojanstvo. đ ovdje nastaje pote-
š ć ako bismo htjeli odrediti šta je u grbu staro, moramo sigurno
znati kakav je izgledao potpuni banski grb, a tu situacija nije sasvim
jasna. Banske, odnosno ć grbove znamo č sa č
Stjepana II i bana Tvrtka, te sa nekih vrsta Stjepanovih novaca. Na
č nigdje nema potpunoga grba u formalnom pogledu, ali su
prikazani svi elementi grba u nastajanju: štit sa kosom prugom, ka-
ciga, veo i perjanica.
2
03 Iz č da se na č ne raspoznaje
nikakva jednostavna figura neki autori č da posebnoga sim-
bola (osim č lika kose pruge) nije ni bilo, dok drugi, anti-
ć kasniju situaciju iz kraljevskih grbova, pretpostavljaju da
da je ć u to (bansko) doba ljiljan bio č simbol ć
S druge strane, likovne predstave na nekim novcima Stjepana II po-
kazuju da je ulogu č simbola, odnosno jednostavne figure
igrala zvlijezda, koje na novom grbu nema.204 U svakom· č tre-
ba konstatirati da ni na jednoj predstavi grba iz banskoga doba ljiljana
nema. Zbog toga kao nesumnjivo stare elemente možemo navesti samo
trokutasti - srcoliki štit sa desnom kosom prugom i perjanicu u obliku
bogatog buketa ć a zatim i č stilizaciju ć grbovnih
elemenata - kacige i plašta. Sasvim nove elemente predstavljaju ne-
sumnjivo: ljiljanova kruna, postavljena na tjeme kacige, i 6 ljiljana,
đ u slobodnim prostorima štita. č je da u ovakvoj kom-
poziciji kruna treba da č kraljevsko dostojanstvo, a detalj iz
krune - ljiljan, u đ rasporedu i broju, vrši funkciju osnov-
nog č simbola, odnosno jednostavne figure.
Postavši simbol u kraljevskom grbu, ·ljiljan se brzo proširio kao
ukrasni i č motiv u raznim granama umjetnosti. Tako npr., u
k•amenoj plas•tici motiv ljiljana ukrašava kapHele na kraljevskom dvo-
ru u Bobovcu; u rukopisima, kao što su č zbor:riik, Hvalov ruko-
pis i drugi, ljiljani č jedan od č š ć iluminatorskih motiva; na
ć ljiljan đ ima široku primjenu i tokom vremena doživ-
ljava raznolike stilizacije.
Zanimljivo bi bilo utvrditi odakle je Tvrtko preuzeo č
simbol ljiljana i samu ljiljanovu krunu. Teoretski je ć da se Tvrt-
ko potpuno slobodnim izborom č za ovaj slikoviti motiv, ali je
daleko vjerovatnije da je pred so.bom imao neki konkretan uzor i odre-
đ razloge za ovakav izbor. Koliko se danas može utvrditi, postojala
su dva uzora prema kojima je Tvrtko mogao formirati svoj grb. Jedan
uzor je č ljiljan, prvobitno simbol francuske burbonske dina-
stlije, kojd je č XJV ć preko nap'Uil.jskih Ainžluvinaca dospio
u ugarsko-hrvatsku državu. Prema velikom broju likovnih izvora može
se konstatirati da je kruna kralja Karla Roberta, Ljudevita Velikog,
kraljice Marije i dr. do u detalje č bosanskoj kraljevskoj kruni.
Stoga bi se moglo pomišljati da su č simbol ljiljana i odgovara-
2••. Vidi fotografije, crteže i opise č br. 4, 5 i 6.
204
: P. đ ć Neka pitanja bosanske heraldike, GZM - Arheologija,
1964, 165. .
7•
99
ć forma krune ugarsko-hrvatskih vladara iz dinastije Anžuvinaca po-
služili kao neposredni uzori za formiranje bosanske kraljevske krune
i za izbor ljiljana kao č simbola. Porodica ć bila je
ženidbenim vezama direktno povezana sa ugarsko-hrvatskim ogrankom
Anžuvinaca, a dobro su poznati i č - č i vazalni - odnosi
bosanskih vladara, pa i samoga Tvrtka, prema njima. Treba ipak pri-
znati da bi ovo preuzimanje anžuvinskog simbola pretstavljalo spora-
zum đ Tvrtka i Ljudevita, a o tome pisani historijski izvori šute.
S druge strane, ć je da je Tvrtko imao pred sobom jedan drugi
uzor: ljiljanova kruna dolazi naime, na novcima nekoliko posljednjih
kraljeva iz dinastije ć Osim toga, ljiljan se u Srbiji pojavlju-
je i na drugim mjestima koja su č rezervirana za simbole (žezlo,
č novac). Misli se da je i u Srbiju ljiljan došao iz Francuske, i to
posredstvom Dušanove majke Jelene Anžuvinske. Stoga bi se moglo za-
č da je Tvrtko, proglasivši se za kralja srpskoga, preuzeo i
formu srpske kraljevske krune, a zatim, u duhu suvremenih č
č detalj iz krune prenio na č štit kao jednostavnu heral-
dišku figuru.
U okviru ovih konjektura p·roblem porijekla ljiljana u bosanskom
grbu mora i dalje ostati otvoren.
PROBLEM GRBA HUMSKE ZEMJE
Kao »znamenja« (amblemi, simboli) koja bi potencijalno mogla bi-
ti uzeta kao grbovi Humslke zemlje i He.rcegovine dolaze u obzir: lJik sve-
ca zaštitnika, predstava orla, križ, lik lava-grifona, štit sa tri desne ko-
se pruge, herceška kruna.
Lik sveca zaštitnika pojavljuje se samo jedanput - na č kneza
Miroslava (sv. Stjepan). Slika patrona č se ć kao simbol na pe-
č i u grbovima gradskih ć na č ć srpskih vla-
dara iz dinastije ć na novcima č Evrope, pa i. Bosne.
Posebno je sv. Stjepan zaštitnik ć ali i jedan od patrona vla-
darske porodice u Bosni, gdje ć banova i svi kraljevi tokom više
od tri ć nose ime Stjepan. U samome Humu zna se da je knez Mi-
roslav nosio i drugo ime Stjepan, a u tome smislu č je do-
nekle i ime Stjepana č ć i njegova sina Stjepana ć (ka-
snijeg Ahmed...paše). Usprkos ovli.m relativno brojnim indicijdi!Ila, ne bi
se moglo ć da je sv. Stjepan ikada postao ć patron same
Humske zemlje ili njezin simbol.
Predstava orla vidi se na ć č kneza Andrije, pa kako
se radi o simbolu jednoga humskog vladara, svakako se s njime mora
č pri ovim razmatranjima. Na žalost, zbog š ć ne može
se sig,urno znati da li se radli. o dvoglavom ili jednoglav10m orLu; stoga i
analoglija ovoga amblema sa ukrasima (dvogJ.avim orlovima) na p0111tretu
kneza Miroslava nema pune vrijednosti. Isto tako, bez novih dokaza nije
ć sa š ć utvrditi stvarnu vezu đ ovoga Andrijina am-
blema i orla na č humskih ć s č XV ć Ipak,
ova konicidencija je č i o njoj se mora voditi č u č
da se đ kakvi novi podaci u ovome pravcu.
100
Križ na manjem č kneza Andrije, doduše, ima č
č ali samo kao sastavni dJi.o krstolikog monograma kojd je kao
ć formiran č motiv preuzet iz bizantskog kulturnog kruga. Dru-
č č ima križ na zastavama u grbu hercega Stjepana č ć
i njegovih sinova. Samo mjesto ovoga, č religioznoga, simbola -
na zastavi u č grba, zatim dosljednost u njegovu prikazivanju na
5 č trojice hercega sv. Save pokazuju da je ovdje križ smatran
jednim od č amblema hercega sv. Save. Sam položaj na zastavi
pokazuje da se ovaj simbol upotrebljavao nekada i samostalno, a ne sa-
mo u č kompoziciji. č je da se križ (kao č
lik?) nalazi i na jednom od grbova bosanske kraljice Katarine, ć
Stjepana č ć

Kojim putem je križ došao u grb i na zastavu her-
cega Stjepana ne može se sasvim sigurno utvrditi. Ipak, sve dok se ne
pojave neki novi dokazi, treba č na ć da je ovaj simbol
izabran prilikom formiranja samoga grba, odnosno prilikom proglaše-
nja Stjepana za hercega. Razlozi za takav izbor mogli su ležati u samoj
tituli »herceg sv. Save«, ali i u pristupanju hercega široko zasnovanoj
križarskoj koaliciji za borbu protiv Turaka.
đ stalne simbole koji ulaze u grb hercega sv. Save spada i gri-
fon-lav, koji je u grbovnoj kompoziciji postavljen u č i koji pred-
njim šapama drži zastavu. Iako je oblik ovoga lava nešto č sti-
liziran, ipak nije teško ovdje prepoznati č amblem č koji
se u svojoj primarnoj formi ć na č ć š ć
Tri desne kose pruge na štitu oblika č predstavljaju tzv. he-
č lik (Wappenbild, figure he•raldique), č simbol svili tri-
ju hercega sv. Save. Osim toga, isti ovaj lik i na istoj formi štita nalazi
se i na 5 č ć ć č je porodica, kao nasljednu č
nosila titulu humskih vojvoda. č isti ovaj simbol ima i jedan
grb na grobnom spomeniku kraljice Katarine u Rimu. Na temelju ova-
ko č i pouzdanih podataka može se opravdano ć i zaklju-
č da je štit sa tri desne kose pruge u XV ć smatran grbom
Humske zemlje i č Hercegovine.
đ č simbole koji se pojavljuju i kao vladarski amblemi
treba ubrojiti i hercešku krunu, koja se vidi na nekim (monogramnim)
č hercega Stjepana i njegova sina Vlatka. Iz popisa »blaga«
hercegova znamo da je takva kruna i č postojala. Ipak, treba kon-
statirati da ovaj ć simbol vlasti nije u Hercegovini nikada postao
samostalan vladarski ili državni simbol, niti je ušao u kakvu č
kompoziciju, kao što je č sa bosanskom kraljevskom krunom.
RAZVOJ GRBA PORODICE Č
č je osobina č da oni vrlo kasno usvaJaJu he-
č forme zapadnoevropskoga stila i da se gotovo nerado njima slu-
že. ć pod neposrednim uticajima iz Srbije i ć đ
nu konzervativnost, oni, od prvog po simbolu poznatog č - San-
dalja ć pa do jednog od posljednjih - Stjepana (Ahmed-paše
205
Grib na spomeniku bosanske kiraljice Katarilne u crkvli Ara coeli u
RJimu.
101
ć radije se služe monogramima nego grbovima. Ova kon-
zervativnost postaje još č kada se napomene da su se ovi č ć
monogrami održali duže nego i u samoj Srbiji. I, dok u Bosni, npr.,
monogram-inicijal Tvrtka II ulazi u sastav č kompozicije, u
č on ostaje potpuno samostalan.
Iz popisa riznice velikog vojvode Sandalja ć moglo bi se za-
č da je ć Sandalj imao formiran svoj grb ili »Znamenije<< i da
je to bio vjerovatno lav.
20
0 Ipak, prvi pouzdan dokumenat o grbu u
rodu č č sa č ć š ć č iz 1438-1440. god.
Tamo je na njihovu č predstavljen grifon koji najviše č na lava.
Herceg Stjepan prvi od č ima potpuni grb. Može se pretpo-
stavljati da je taj grb formiran istovremeno sa proglašenjem Stjepane-
vim za hercega (1448. god.), bilo tako što mu je kralj Fridrik, zajedno
sa herceškom titulom, dao i grbovno pismo (Wappenbrief, litterae arma-
les), bilo što se sam Stjepan pobrinuo za svoj grb: štit sa tri desne kose
pruge, kaciga sa plaštem i č sa lavom koji drži zastavu. Kako
se vidi, u ovu č kompoziciju je ušao grb Humske zemlje, zatim
č simbol roda č i zastava sa krišem.
Ni Vladislav ni Vlatko nisu unijeli bitnih izmjena u č grb. Sve
njihove intervencije svele su se na izmjene č predstava križa
na zastavama.
KULTURNOHISTORIJSKA ANALIZA PECATNIH SLIKA
PECATORESCI
Izradom č odnosno č matica č ili tipara) ba-
vili su se zlatari. No kako se ovdje zahtijevaju č znanja, to su
se samo vještiji zlatari mogli upuštati u graviranje č kompliciranih
č slika u tvrdom materijalu, i to u negativu. A samo č
pogled na naše č pokazuje da je đ tim majstorima bilo pravih
umjetnika visokoga dometa. Osim č ovi majstori su praviji i ka-
lupe za kovap.je novca, đ č prstenje i obavljali neke dru-
ge č poslove.
U velikoj grupi umjetnika i kulturnih radnika ć koje je oko
sebe okupljao knez Miroslav, našao se i jedan č odnosno zla-
tar visokih sposobnosti. To je isti onaj majstor koji je radio č Mi-
roslavljevu bratu Nemanji. Nesumnjivo je to bio Grk po obrazovanju,
a mo.žda i po porijeklu. Ipak se morao prilagoditi kneževu zahtjevu da
se legenda na aversu č napiše ć slovima i narodnim jezi-
kom.
Bizantskom kulturnom krugu pripadali su i majstori č kneza
Andrije, iako bi se, zbog legende na narodnom jeziku, moralo č
i .sa ljudima ć porijekla.
Majstor Ninoslavljeva ć č č nije bio dorastao te-
škom zadatku koji je pred njega postavljao: prikazivanje ljudskih fi-
gura, scena i pejsaža. On je č zanat negdje na Zapadu, ali je sam
č morao raditi u neposrednom kontaktu sa objektima svojih pred-
stava.
206
. ć S·tare srpske povelje i pisma I, br. 340.
102
č Pavla Š ć pokazuje rad solidnog majstora koji dobro po-
znaje svoj zanat. Njegovo porijeklo i školu treba tražiti u Primorju ili
u Veneciji, a treba mu pripisati i izradu kalupa za š ć novce. Za Bo-
snu je od posebnog interesa da su ć tek kao gospodari Bosne po-
č kovati novac, a osnovu za to pružila im je eksploatacija bosanskih
rudnika srebra.
č bana Stjepana II pokazuju pravog umjetni!ka, k·ojli može
sta<tli uz bok najboljih majstora svoga zana•ta. &tliil.ske osobine njegova
rada nesumnjivo ga SVI1Stavaju u zapadnoeVIr.opsku V'isoku gotliku, a
minuciozan rad na č

6ia.1:iil:skJih legenda pokazuje da
je rad obavljen u B.osn1. štav1še, veliik bToj emliis'i:ja li varijanti ba-
nova novca indicira i postojanje č radionice koja se bavila kova-
njem novca i izradom č Koncem Stjepanove vladavine saznajemo
i za ime prvoga zlatara u Bosni, koji se bavio izradom kalupa za novac
i koji je prema tome mogao đ i č To je č Do-
bre ć iz poznate zlatarske porodice, koja je dugo radila u Bo-
sni, a on sam živio je u Bosni oko 14 godina (1346-1359). Dobre se i u
Dubrovniku bavio izradom kalupa za novac, a u Srebrenici se pokušao
protuzakonito poslužiti tim kalupima za svoj č


Iz vremena Tvrtkova banovanja đ znamo za ime jednoga zla-
tara koji je đ i kalupe za novac. To je, opet, č Radoje,
kome je Malo ć na molbu bana Tvrtka, dozvolilo da Tvrtku izradi
kalupe za kovanje novca.
20
8. ć po č likovnih predstava, ista
radionica ili ista škola je radila i kalupe bana Stjepana i kalupe bana
Tvrtka.
Majstor koga je, nakon svog krunisanja za kralja, na dvor doveo
Tvrtko I bio je specijalizirani č i umjetnik najvišega ranga.
On sa ć slika ljudske portrete, konje u pokretu, grbove i kom-
pliciranu č arhitekturu, a poznaje i obje vrste epigrafske gotice.
Prema mišljenju Cremošnikovu, ovaj majstor je pripadao najboljoj pe-
č školi toga vremena, koja je radila u Parizu.2o9
Iz č da se portretni č iako znatno slabiji, đ i za
vladanja kralja Dabiše, a zatim da i Tvrtko II za prve vladavine i Ostoja
za druge vladavine ,iJmaju sal:idne majstore za izlradu č moglo hl se
č da se č radionlica nekako održavala i još koja dva
decenija poslije 'IIvntk:ove smrti. Zanlimljwo je da se oVli. č majstod
nisu bavti1i. !izradom kalupa za no.vac.
Od svih č srednjovjekovne Bosne i Hercegovine svaka-
ko je najinteresantnija č anonimnog majstora koji je radio na dvo-
ru Tvi!1tka II za njegove druge vladavine. Neki indiciji govore u tom
smislu da njegovu školu treba tražiti negdje u srednjoj Evropi. S druge
strane, obiman, raznovrstan i dugotrajan rad u Bosni pretstavlja i dobro
organiziranu radionicu sa ć brojem radnika.
207
. ć Za ilstoriju ruJdanstva u sredin'jevjelkiovnoj Sll'ibiji i Bosni, Beo-
•os. Rengjeo, GZM, 1943, 250-251; Cvito • ć č z.J.atari
XIII-XVII ć Zagreb 1949, 184.
•o•. Cremošnik, GZM, 1949/50, 126-127.
103
T,ome treba dodati da je ta ista radli!oodca, smještena u jednoj po-
ć zg:radi kraljevskog dvora na Bobovou, đ i kamene kalu-
pe za dekoraciju č ć i šablone za 'bzr·adu arhitektonskih
ukmsa, isto kao i kalru;pe za brojne erniLsij'e Tvr1Jkova novca. Ista ova radi-
antica pravila je i ukrase u mekOIIIl kamenu za opremu kraljevskog dvo-
ra i grobne kapele na Bobo,vcu; može se opravdano pretpostavljati da su
ovdje đ i rez.barije u <kvetu.21o
č je č da č ć imaju na sebi pl'avu pe-
č sliku (grb sa legendom), a ne opau dekoraciju č za ć
njake u ostaloj Evropi.
O majstorima ostalih bosanskih i č č ne može se
mnogo ć Likovna koncepcija ć grba na č ć na
Dubrovnik; ornamenat ć č č je nekim proizvodima ra-
dionice kralja Tvrtka II.2u ć č bosanskih i humskih velika-
ša đ je prema č narudžbama, što se č dobro vidi
po tehnici izrade i oblikovanju istih motiva na ć č Je-
dino bi se moglo pretpostaljati da je na dvoru č duže vremena
funkcionirala jedna zlatarska radionica, sa ustaljenim tradicijama i od-
đ stilom. Na to ć upadna đ č nekoliko gru-
pa č č kao što su: č Sandalja i njegove ć grupa
monogramnih č hercega Stjepana, grupa grbovnih č hercega
Stjepana č ć i njegovih sinova.
KULTURNI I STILSKI UTICAJI
Kao i u ostalim oblastima kulturnog života, tako se i na č
odražavaju uticaji dviju velikih sfera srednjovjekovne evropske kulture.
To je, sa jedne strane, uticaj stila i kulturnih navika Bizanta i njegova
sfere, a s druge strane, uticaj evropskog Zapada, koji se u to doba ć
oblikovao kao č kulturna cjelina.
Najizrazitiji uticaj bizantskog kulturnog kruga vidi se na mono-
gramnim č Monogrami na našim č pojavljuju se ·u tri
oblika: prvi, tekstovi sa punim č i cjelovitim smislom, kao npr.
nEVclT IC:NE1cl Xl\bMbCic:Or<l MHPOC/\<10<1 drugi, ć ili
inicijali imena, kao u Sandalja ć Vukca ć Vladislava i
Vlatka ć i kralja Tvrtka II; ć č imena, složena u re-
buse u raznim kombinacijama (humski knez Andrija, Vuk ć Stje-
pan č ć Stjepan ć Sve ove vrste monograma vrlo su č
ste na bizantskim č pa nema sumnje da su otuda došli i osnovni
uticaji na naše č Schlumberger donosi desetine primjera svih tri-
ju varijanti bizantskih monogramnih č ć ih u široki vre-
menski dijapazon - od VII-XIII ć Ne treba posebno isticati da
je monogramni č dominantna vrsta č u bizantskom kulturnom
krugu.212
2
1°. Rezultati arheloškog iskopavanja na Bobovcu koji još niLsu objavljeni.
211
Npr. okvir č č je okvliru na srednjim č Tvrtka I,
Dabiše i Ostoje, malom tajnom č Tvrtka I d dr.
m Brojn:i primjeri svih ov:ih vrsta č vide se u djelu Gust. Schlum-
bergera: Arche6J.ogie ByZantittle, Parils 1895, te u njegovom kapitallllom djelu
Sigillografie Byzantine.
104
Direktni uticaj Bizanta vidi se i u predstavi sveca - patrona na
č kneza Miroslava, a zatim i na tzv. č portretnim č
Tvrtka I i Dabiše.21a
Organizacija č polja na ć č bana Ninoslava pod-
ć na neke bizantske amulete, posebno na tzv. Salamonove č
kod kojih je gornja ć kružnog polja izdvojena i služi kao okvir
za posebnu likovnu kompoziciju.
21
4 đ koliko god se u ovakvoj
dispoziciji prostora može vidjeti uticaj Bizanta, toliko ikonografski sa-
držaj č slike đ kule grada i konjanici sa č šti-
tovima) ć na zapadnu Evropu.
Prijestolni i č portreti đ se ć na bizantskim
č i novcima, ali č dekor koji okružuje te likove,
nesumnjivo, pokazuje blisku vezu sa zapadnom Evropom. Ako je nekada
u prošlosti bizantski kulturni krug i izvršio neki uticaj u ovome pravcu,
to je kretanje upliva išlo putem Bizant-Zapad-Bosna, a ne direktno:
Bizant-Bosna.
215
.
U teritorijalnom pogledu bizantski uticaj je uglavnom č
na prostor nekadašnjeg Zahumlja i Podgorja, a č se u č
humskih knezova XII-XIII ć zatim na č porodice San-
ć u XIV i č u XV ć
č slike č č latinsko pismo i jezik u legen-
dama - to su č karakteristike č uticaja na bo-
sanske i humske č O njima nije potrebno ništa detaljnije govoriti
na ovome mjestu.
VLADARSKI I DRŽAVNI AMBLEMI
č kao i grbovi, č predstavljaju najvažnije i č je-
dine pouzdane izvore za wpozmavanje vladarskiih i državnih amblema sre-
dnjovjekovne Bosne. Kao takvii. amblemi mo_g1u se iz.ctvoji:ti:
l. kruna,
2. žezlo,
3. državna jabuka,
4. prijestolje,
5. plašt,
6. zastava,
7. grb.
O vladarskim i državnim grbovima govori se ops1rnije na drugome
mjestu u ovoj radnji. Ovdje ć biti govora o bližem izgledu ostalih
amblema.
Kr u n a je, svakako, u srednjem vijeku najizrazitiji amblem držav-
ne vlasti i vladarskog položaja. Na našim č ć se dvije
m .A!O.alogije u iJStinn djelinna G. Sohlumlbergera.
214
• ć broj pvimjeraka Salomonovih č prikazan je u Schlumber-
gerovoj Archeologie Byzantine.
21
• Dalju č i prijeiStoLtJJinn č predstaJVlja;u
č nekih srpskih vladara, ali su im daleko bliži, niJT., č latinskiih ca-
reva u č (u XIII i XIV ć
105
krune: kraljevska - ć i herceška - Stjepana č ć i nje-
govih sinova.
Kraljevska kruna ć predstavljena je na č 12
puta. Ona spada u tip tzv. ljiljanove krune. č je stilizirani
trolistovi ljiljana koji izviru iz dijadema. Kako je kruna uvijek pred-
stavljena frontalno, to se samo srednji ljiljan vidi u cjelini, a od dva
pokrajna - vide se samo po. dva lista. Dijadem je formiran u obliku
nešto šire trake. Ponekada sredinom trake č niz č što, bez sum-
nje, treba da č niz bisernih zrnaca.
č krune kao znaka vladarskog dostojanstva i državne vlasti
doživio je u Bosni zanimljiv razvitak. Tvrtko I uvodi krunu i daje joj
osnovni o.blik, ć je, u prvom redu, simbolom č statusa;
prikazivana je samo na glavi kralja i u kompoziciji njegova osobnoga
grba; Ostoja u svojoj g;rbovnoj refo!I'mi daje simbolici kimne daleko ć
č kruna dolazi na centralno mjesto na štitu i zadržava staro mje-
sto na vrhu kacige, ali - što je još važnije - kruna postaje osnovni
simbol državnoga grba. Kao što je ć č razlog ovome č
kultu krune treba tražiti, jednim dijelom, u suvremenoj državno-prav-
noj teoriji koja identificira pojam krune sa pojmom države, a, drugim
dijelom, u konkretnim č uslovima, jer je Ostoja posjedovao kra-
ljevsku krunu i na toj č temeljio svoje pravo na bosansko pri-
jeetolje.216 Ostojini nasljednici u cjelini ć ovakvu simboliku
krune.
Herceška kruna Stjepana č ć i njegovih sinova predstavlje-
na je na č 5 puta. Koliko se može č po slabim otiscima
č i dosta slabim gravirama, i ova kruna spada đ tzv. ljiljanove
krune, pa je donekle č bosanskoj kraljevskoj kruni. Ipak se može
zapaziti da je ovdje stilizacija ljiljana nešto č a dijadem je
sasvim uzak i bez ikakvih posebnih ukrasa. Zanimljivo je da je na je-
dnom č hercega Stjepana kruna izrazito visoka,
21
7 dok je na svim
ostalim sasvim niska. Treba konstatirati i to da su predstave sa č
jedini izvori o izgledu herceške krune. Od pisanih izvora poznata nam
je samo Stjepanova kruna iz popisa njegova »blaga«.
218
Z e z l o je na bosanskim č prdkazano samo jedanput, i to na
prijestolnom č kralja Tvrtka I; ova predstava nije na č mi-
jenjana ni od strane Tvrtkovih nasljednika. Kraljevsko žezlo ima formu
relativno debelog štapa koji se završava stiliziranim ljiljanovim troli-
stom. ć je napomenuto da je ovo žezlo sa ljiljanom uveo Tvrtko I za-
jedno sa ostalim amblemima kraljevskog dostojanstva.
Starija forma bosanskog vladarskog žezla bila je č por-
treti bana Stjepana I i bana Tvrtka na njihovim novcima pokazuju žezlo
sa završetkom u formi križa.
Dr ž a v n a j a b u k a ili globus đ je predstavljena samo je-
danput, opet na prijestolnom č Tvrtka I; u istoj formi na istom polo-
106
21
6 Vidi bilješke br. 201 i 202.
211
č br. 54.
21s ć Sta!I'e 9rpske povelje i pisma II, ...
žaju zadržana je i od strane svih Ttvrtkovih nasljednika koji su se služili
tim č Jabuka, u formi lopte, ima č nešto ć od kra-
ljeve šake. Iz jabuke izbija tzv. latinski križ sa nešto č završe-
cima krakova.
đ insignij-e kraljevske vlas.ti spada i p l a š t. Njegove osnovne
konture raspoznaju se đ na velikom prijestolnom č Tvrtka I,
to je č kabanica, bez vidljivog proreza za ruke, č poseb-
nom fibulom ispod vrata. Plašt je na obje strane č na ramena,
tako da ostavlja ruke slobodne, a skutovi su mu pokupljeni i položeni
na krilo. Koliko se može zapaziti na dosta nejasnim otiscima, plašt ima
oko vrata neku vrstu vezene kragne, a nešto uža ukrasna traka kao da
se nazire i uza sve rubove pla!Šta. ć po ostacima kraljevskog plašta
iz groba kralja Tvrtka I iz ć kod Visokog, uz prednje rubove
plašta bili su zlatom izvezeni grbovi.
Pr i j e s t o l j e je đ č simbol državne vlasti u svim monar-
č đ državama. Detaljan opis prijestolja sa č Tvrtka I
dat je na drugom mjestu u ovoj radnji. Zbog zanimljive konstrukcije,
raskošnih ukrasa i majstorski izvedene predstave naš č je, svakako,
najvažniji izvor za upoznavanje izgleda prijestolja južnoslavenskih vla-
dara srednjega vijeka, a doslovno jedini izvor za poznavanje bosanskog
kraljevskog prijestolja.
Ostali izvori za upoznavanje oblika prijestolja bosanskih i hum-
skih vladara su banski novci Stjepana II i Tvrtka,
2
19 a mozda i dvije
iluminacije iz đ kneza Miroslava.22o Kao vrsta prijestolja može
se smatrati i tzv. č stto•1ica iz Buikovd:ce !rod Konj'ica.221
Na novcima bana Stjepana i bana Tvrtka ć se tri vrste pri-
jestolja.222 Prvi tip predstavlja č klupa ili škrinja, ukrašena rez-
barijom, ali bez ikakvog naslona za leda i ruke. Drugi tip je stolica
sa viso·kim, ali jednostavnim naslonima za đ i za ruke. Nešto ć za-
pravo više i raskošnije prijestolje prikazano je na aversu istih novaca
zajedno sa likom Krista; sporno je da li ovakav izgled prijestolja odgo-
vara realnosti, ili je kao dio ć motiva preuzet iz ć uzo-
ra zajedno sa č ikonografskim sadržajem.
Postoji mišljenje da je za dvije predstave židovskog kralja Heroda
u đ kneza Miroslava kao uzor poslužio ornat sa svim ostalim
insignijima kneza Miroslava. Izmedu ostaloga, na tim se minijaturama
vidi i prijestolje u formi povišene stolice sa visokim naslonima i boga-
tim razbarenim ukrasima.
č stolica iz Bukovice konstruirana je jednostavno, samo sa
naslonom za đ i ukrašena reljefima dviju ljudskih figura i motivom
stabla života; jedna od figura ima na glavi ljiljanovu krunu. S ob-
zirom na ovako raskošnu izradu i na ljiljanovu krunu ženske figure,
zatim na č tradiciju o kraljevom stocu u toponomastici, i ova
stolica se može smatrati jednom vrstom prig.odnog prijestolja.
21o Ren.gjeo, GZIM, 1943.
220
. ć izdanje đ kneza Miroslava, č 1897.
22
'. Đ ć GZM - Arheologija, 1955, 41--48.
222
, GZM, 1943, 272-280.
107
Z a s t a v a je od davnina ustaljeni instrumenat za sticanje karakte-
č amblema. Ona, doduše, nije č simbol vladara, ali je
svakako č š ć u njihovoj službi.
Na našim č zastave su predstavljene samo u zajednici sa
drugim vladarskim simbolima. To su zastave na č č
banova i kraljeva, te na grbovnim č hercega sv. Save. Zastave
su uvijek prikazane sa kopljem, ali je zanimljivo da herceške zastave
imaju samo kopljišta, bez željeznog vrška, dok banske zastave Kotro-
ć imaju prava bojna koplja, č se snažni vršci dobro vide. Oblici
zastava su č banske zastave imaju dva puta ć dužinu od
širine, dok su herceške zastave gotovo kvadratne ili šire nego duže; ban-
ske zastave se završavaju u formi dvaju trokuta, kraljevska u formi
jednog trokuta, a herceške - ravnom linijom.
Zanimljiva je i donekle č pojava križa· kao glavnog sim-
bola na zastavama banova, hercega, pa i na jednom č kralja Ostoje.
O tome se govom prd:l:ikom iz1aganja o simbolu kiviža na bosanskiim pe-
č
SIMBOL KRIZA
Bit ć od koristi ako se i posebno ukaže na simboliku križa i nje-
govu ulogu na slikama bosanskih i humskili č Ovo je č va-
žno zbog križa kao č ovjeravanja pisanih dokumenata i davno
istaknute dileme: da li su, i u kojoj mjeri ć krugovi Bosne i Hu-
ma u srednjem vijeku po.štovali križ.
Prije svega, treba istaknuti da gotovo sve legende na č po-
č znakom križa. Tako od 54 legende, njih 34 imaju ispred sebe križ,
a samo 13 legenda je sigurno bez toga simbola.
223
S obzirom na ova-
kav č odnos, i one rijetke č ispuštanja treba prije tuma-
č kao grešku u pisanju, nego kao namjeran i smišljen postupak.
U jednom č - na manjem č kneza Andrije - legenda
je komponirana u slobodne prostore đ krakova križa. Ovaj č
kneza Andrije jasno pokazuje kako treba č znak križa u sastavu
legende. č je, naime, da je ovdje križ sastavni dio potpisa, dakle,
ć znaka kojim se č za č neke isprave. Treba se
samo podsjetiti da isti takav potpis, č predstavljen, stoji i na An-
drijinoj povelji iz 1247-1249,
22
4 a č su i »·potpisi« kneza Miroslava
i župana Nemanje na ugovoru sa Dubrovnikom od 27. septembra 1186.
2
25
Tako, i na temelju samih ć dokumenata, može se ilustrirati ć
č ranijeg srednjeg vijeka: č na ispravu stavlja svojom ru-
kom samo znak križa, dok pisar uz to dodaje č ime i funkciju.
Na Andrijinom č se vidi kako je ovaj č potpisivanja i ovjera-
vanja pisanih dokumenata doslovno prenesen na č Ipak, treba na-
glasiti da se taj razvoj nije u cjelini odigrao ovdje, na našem terenu,
nego na mnogo širem č evropske civilizacije ranoga srednjeg vi-
223. Kod 6 legenda č nije č pa se ne može znati da Ii je križ
postojao ili IIlije.
108
22
4 ć Sta·re s.rpSike povelje i pisma I, br. 6.
225
, O. e., br. l.
jeka. Posebno, i sam č fiksiranja potpisa sa križem na č bio
je ć odavno uveden u Bizantu.226
Vrlo rano križ zauzima mjesto ispred teksta legende i tu ostaje sve
do konca srednjega vijeka. Unošenjem na č i znaka križa i č
legende, kumuliraju se u stvari dva sistema ovjeravanja, odnosno pot-
pisivanja: križ i tekstualni potpis. Tome se kasnije - u grbovnim č
tima -dodaje još jedan znak za ovjeravanje (grb), pa se tako u Jednom
grbovnom č sa legendom č tri sistema ovjeravanja: križ, tek-
stualno đ imena i grb. Tokom vremena, u đ sa ostala
dva č ovjeravanja, križ gubi na č jer su č i grb i č
ime podesniji da č č isprave i individualnost neke osobe.
Stoga je sasvim č da se u kasnijim vremenima križ smatra samo
č invokacijom - po uzoru na č formule č is-
prava.
U izlaganju o grbovima i amblemima državne vlasti ukazano je na
upotrebu križa kao simbola na zastavama bana Stjepana i Tvrtka, kra-
lja Ostaje i trojice hercega sv. Save.
LJUDSKI LIKOVI
Predstava č je najteži problem likovnog stvaranja ć
Kada se još ima u vidu š ć oko izrade lika u negativu, onda nije
č što su ljudski likovi na našim č rijetki.
Ljudski lik ć se samo na vladarskim č Samo na je-
dnom č đ je lik sveca. Na tri č đ su pravi port-
reti sa ljudskim licem, dok je na pet č slika ljudska figura pred-
stavljena kao konjanik u punom oklopu, pa se fizionomija lica ć
i ne vidi.
O nekoj individualizaciji može se govoriti samo na prijestolnom
portretu kralja (Tvrtka I) na aversu velikog dvostranog č
č vrijednost č portreta je č Visoka vri-
jednost likovnih ostvarenja na č bana Stjepana, a posebno kra-
lja Tvrtka snažno odudara od skromnih kvaliteta č likova ba-
na Ninoslava i kralja Ostaje. Ipak, i ovi drugi pokazuju đ draž,
jer su vjerojatno đ prema živim modelima.
ARHITEKTONSKI OBJEKTI
Predstave arhitektonskih objekata dolaze na č slikama u
tri funkcije: kao dio pejsaža, kao arhitektonski okvir prijestolnog pe-
č i kao č č simbol.
Arhitektonske forme zastupljene na bosanskim č su: utvr-
đ kule, gradovi i arhitektonski baldahin.
đ kula nalazi se na č bana Ninoslava i na jednom
č Radosava ć ć je č da je kula na Ninoslavljevu
226
, Takav je i potpis kneza Miroslava na latinskoj povelji Dubrovniku
od 17. juna 1190. god.
109
č najstarija likovna predstava i najstariji dokument o izgledu for-
tifikaci<>nih đ srednjovjekovne Bosne. Kao što je i razumljivo,
kula iz prve polovine XIII ć ima jednostavne č forme,
dok kula Radosava ć iz XV ć pokazuje jasne karakteri-
stike gotike.
Predstavu đ grada, odnosno dvorca ima nekoliko č
triju generacija velikaške porodice ć Njihov grad je predstav-
ljen sa tri kule i dijelom gradskih bedema. To je, doduše, motiv koji se
č ć na č gradskih ć ali raznolikost detalja na
pojedinim č i poznata đ djelatnost ć govori
u prilog pretpostavci da su č slike, bar donekle, vodile č o
stvarnom izgledu grada i dvorca u č č lijep izgled ima pred-
stava č dvorca sa srednjeg č Radosava ć gdje je
č č dekorativnost došla do punog izražaja.
227
Baldahin na prijestolnom č Tvrtka I vjerojatno je đ pre-
ma stvarnom izgledu Tvrtkova prijestolja, i svakako je najljepši gra-
đ objekat srednjovjekovne Bosne č nam se izgled č
ORUZJE I BOJNA OPREMA
S obzirom na oskudnost drugih podataka, č slike su, usprkos
š č i stilizaciji, važan izvor za upoznavanje suvremenog oru-
žja i bojne opreme. Na ovima slikama prikazane su forme i č upo-
trebe: koplja, štita, kacige, č oklopa, pojasa za nošenje č ostru-
ga i dijelova konjske opreme.
K o p l j e se ć prvi put na č bana Ninoslava, ali zbog še-
č crteža i slabog otiska ovdje se ne mogu razabrati nikakvi
detalji, osim približne (relativne) dužine koplja. Daleko bolji crtež ko-
plja nalazi se na č č bana Stjepana; č je vri-
jedan detalj: forma željeznog vrška koplja u obliku izduženog lista sa
snažnim rebrima. Na č č bosanskih kraljeva đ
se vidi koplje sa zastavom, ali se ne mogu zapaziti nikakvi detalji; po-
sebno se ne može odrediti da li se kopljište iznad zastave završava ravno,
bez željeznog vrška, ili se vršak ne vidi. Koplje na zastavama hercega
sv. Save je kratko i č bez željeznog vrška.
Na prva dva banska č se, nesumnjdvo, rrudd o č kop-
ljima, koja imaju duži.nu kopljd!Šta podešenu za b001bu sa konja; po dužJini,
njilna odgovaraju i koplja sa kraljevskog č Na hercešklim č
kopljišta su gotovo upola ć i vjerojatno odgovaraju dužini pje-
š č koplja.
Zanimljivo je da na č Ninoslava i Stjepana ban drži ko-
plje po sredini, dok na kraljevskom č konjanik hvata kopljište
pri njegovom donjem kraju.
č imaju izuzetnu važnost za upoznavanje š t i t a i njegovih raz-
vojnih formi. Razumije se, kronološku vrijednost č štita tre-
m, č br. 26.
110
ba cijeniti sa dužnom š ć jer upotrebne forme sporo prelaze
u č oblike. Osim toga, kada jedna vrsta štita jednom đ
na grb, onda se ona teško i sporo mijenja.
Najstarija vrsta č štita ć jeste mali č štit
trokutaste forme, kakav je bio. u redovnoj upotrebi tokom dugog perioda
XII-XIV ć u č zapadnoj Evropi. Tokom vremena ovaj štit
je, ž ć u osnovi trokutasti oblik, poprimio neke č de-
talje, pa su se tako formirale i pojedine varijail!te trokutastog štita.
Ovdje se č vidi kako su č forme stihijski i gotovo neopa-
ženo slijedile upotrebne oblike.
Prva i najstarija varijanta trokutastog štita je približno istostra-
nrl.<mi tr.okurt; sa gomjm rubonn, blag1o č stra-
nama i, svakako, oštrim donjim vrhom (kutom). Povijanje č stra-
nica izvedeno je tako da sužavanje štita č odmah od gornjih ku-
tova. Takav štit u č formi nalazi se na grbu Pavla ć
Druga varijanta trokutastog štita ć se ć u prvim decenijama
XIV ć i održava se gotovo do njegova kraja. To je nešto izdužen
štit, pa u njegovoj osnovi nije više č nego č trokut.
Gornji rub je i ovdje ravan, a donji kut (vrh) oštar, ali se č
stranice tek od polovine štita povijaju i č nešto oštriji (prelomljen
č luk. Takvi štitovi su na č bana Stjepana ć
Krajem XIV ć ć se č da se č strane štita ne
savijaju nego lome pod tupim kutom, kao što je č sa grbom na
srednjem č kralja Tvrtka I. Kao posebnu varijantu treba spome-
nuti i štit na grbu Bjeljaka ć č su č strane zaoblje-
ne, a gornji rub uvijen i posebno iznad njega prikazan remen za nošenje
štita. Ipak, č i posljednja promjena na trokutastom štitu
došla je krajem XIV ć i u daljem razvoju dovela i do nove vrste;
to je postepeno zatupljivanje, a zatim i zaobljavanje donjega kuta (vr-
ha) štita. Takvi, još uvijek trokutasti ili srcoliki štitovi sa zatupljenim
vrhom nalaze se na prijestolnom i č č kralja Tvrtka
I, te na ć grbovima kralja Ostoje.
č promjena u formi č štita desila se pri samom
kraju XIV i u č XV ć Grbovi koji su u to doba nanovo
formirani, po pravilu, imaju š sa polukružnim donjim vrhom. U
osnovi ovoga štita je č č je donja strana izvijena, a donja
dva kuta su zatupljena. Takav precizno datirani grb je herceški grb
Hrvoja č ć ć a zatim i gotovo svi grbovi na č
koje je nanovo pravio Tvrtko II.
30-tih godina XV ć u Bosni,22s a nešto kasnije i u Hu-
mu,229 pojavljuje se u osnovi renesansni č štit, kome je kao
prototip poslužio č štit, zvani č U č formama ovaj
osnovni č je na razne č deformiran, pa su tako stvorene
i posebne varijante ovoga štita. Tako jedna varijanta ima polukružni
izrez na desnoj č strani; druga ima č izreze sa obje strane;
na ć varijanti nema izreza ć a. na č su svi rubovi č
228
• Takav je štit na č Jun:ja ć br. 28.
229
• Grbovni č hercega Stjepana i njegovih sinova, zatim č bra-
ć ć
111
UVIijenli. Bošto su š!Ji.to.VIi ove vrste, u SJtv,ari, dijelovi oildnda:a, to njihO'Ve
likovne predstave .pokazuju uvijek zaobljenu donju stranu, a kako su
prikazani u nagibu, to je redovno jedan kut zaobljen, a drugi izdužen.
O k l o p se direktno vidi samo na č č Tvrtka I; to
je puni oklop, od koga se raspoznaju i pojedini dijelovi: štitnik za prsa,
štitnik (pancijer) zn struk i - cipele. Na istom liku vidi se i p o j a s z a
n o š e n j e m a č a, bogato ukrašen nekim č vjerojatno metal-
nim ukrasima, te o s tr u g a (m a m u z a) sa č ć na trnu srednje
dužine.
Na č č bana Stjepana II i na č č Tvrtka
I raspoznaju se i neki dijelovi k o n j s k e b o j n e o p r e m e. Prvi pred-
met ove vrste, koji upada u č na sva tri č jest platneni č
konja, sastavljen iz dva dijela: jednim krajem č prekriva dio vrata
i prednji dio konjskog trupa sa prsima, sve do ispod koljena, a drugim
dijelom - prekrtiva zadnji dio tnupa. Pm snafuijem pokretu, na-
č u trku, ova dva dijela č se rastavljaju, ć slo-
bodne strane konjskog trbuha. O ukrasima na č ć je bilo go-
vora. Uzda je na banskim č jednostavan remen, a na kraljev-
skim remenje uzde je ukrašeno gustim nizom privjesaka. Na manjem
č bana Stjepana zapaža se i stremen đ trokutnog presjeka,
dok se na kraljevskim č raspoznaju samo remenovi, ali ne i for-
ma samoga stremena. Kao zanimljiv detalj konjske opreme treba spo-
menuti i č u vidu struka ljiljana koji se vidi iznad konjskog
č na kraljevskom č č
UKRASI
Ukrasi na č uokviruju cijelu sliku, a zatim i posebno pe-
č simbol i legendu. Oni, nadalje, ukrašavaju pozadinu č slike
ili samoga simbola, a ponekada ispunjavaju slobodne prostore i samim
tim ć dekorativnost č slike.
Okviri su izvedeni č š ć jednostavnim č linijama ili
nizom č Okvirne linije su jednostruke ili dvostruke, i one č
formiraju kružne trake na kojima je ispisana legenda. Po obliku, okviri
se u ć broju č kružnice, elipse ili osmerokuti. Samo u
nekoliko č kružnice, odnosno elipse razvedene su u 6 ili 8
lukova.
Pozadina č slike, odnosno simbola rijetko je prikazana na
č polju. Samo jedanput je kao pozadina prikazan pejsaž. Da-
mascirano platno je nešto č š ć
đ posebnim samostalnim ukrasima č š ć su vegetativni mo-
tivi lozice ili č ljiljana i rozete. Od ostalih motiva dolazi još samo
zvjezdica.
ANALIZA LEGENDA
Od ukupno 61 č njih 5 nema legende ć dva č ima-
ju od legende samo pojedina slova, a na dva primjerka tekst legende je
postojao, ali se ne može ni č č
112
Od 54 legende koje se makar i č mogu č 33 su
pisane na srpskohrvatskom jeziku i č slovima, a 21 je na la-
tinskom jeziku. Ovome treba dodati dva č sa pojedinim slovima
na srpskohrvatskom i u ć te napomenuti da na dva č po-
stoje č legende. ć legenda na latinskom jeziku (ll +2
č pripada bosanskim vladarima, 4 hercezima iz roda č
a 4 svim ostalim velikašima Huma i Bosne.
Sadržaj legenda sastoji se od tri elementa: a) naznake da se radi
o č b) imena vlasnika č i 3) vlasnikove titule.
Od 52 č sa tekstualnim i č legendama, njih 10 nema
nikakve naznake za č u 5 č ć č nisu č
ljive, ali su vjerojatno postojale; svi ostali č (37 primjeraka) imaju
č slovo ili slog koji č pojam č
Izrazi kojim se č pojam č su: a) na srpskohrvatskom
jem,ku; PJUiliU č nEV<lTb č - 22 puta, a ć n .
(p.) - svega 3 puta; b) na latinskom jeziku: slovo S - ll pruta,
ć SI - jedanput, ć SIGL - jeda·!lipUJt i skra6en:ica
SIGIL - đ jedanput.
č nEV<lTb ponekada ima uza se posvojnu zamjenicu CH a
samo jedanput CH<l. Zanimljivo je da ove č pridjeve imaju
samo ć i č
Pridjevne oznake uz imenicu č (sigillum) nisu tako brojne:
minus - 2 puta, secretum - jedanput, maius - 3 puta.
Ime vlasnika je ipak najbitniji dio legende, jer ga imaju č
svi č sa legendom. U dva č ime je č samo č
slovima, a u svim monogramnim č roda č ime je navedeno
dva puta: jednom u legendi, a drugi put u monogramu - rebusu.
Sva imena sa č su č poznate i iz drugih povijesnih vrela.
Od legenda sa č testovima samo njih 6 ne sadržavaju titule
vlasnika. Reg[star tzv. funkcionalnih titula je širok: kralj, ban, herceg,
vojvoda, knez (rex, banus, dux, voivoda, comes). ć titula gospodin
- domdnrus nešto je đ (dOilaZli 13 puta). Od drugtilh epli!te.ta - titula
dolaze: veli (veliki) - 2 puta, slobodni - jedanput, illustr:Ls - jedan-
put, serenissimus - jedanput, svitli - 3 puta. Ostali dijelovi titule ozna-
č teritorij kojim č č upravlja; imaju ih pretežno vla-
dari, a od velikaša - o.blasnih g.ospodara- samo ć ć i ne-
ki č
Lapidarnost legenda i njihova podložnost ustaljenim formulama
nisu dozvoljavale da se na č tekstovima razviju bogatije č
forme i sadržaji. Ipak se ne bi moglo ć da je njihov fond za povijest
jezika sasvim č Oni odražavaju suvremeni živi jezik i usta-
ljene formule, pokazuju relativno velik broj arhaizama, miješanje dija-
lekata i morfoloških č i sl. Latinski jezik, opet, nosi sve osobine
suvremene srednjovjekovne latinštine, pa se č ć nespretnost
u transkripciji narodnih imena i glasova, pogrešna upotreba padeža, pa
č i miješanje lati.nskih i ć slova. Osim toga, č legende
su zbog svoje vremenske đ i sadržajno ustaljenih formula
pogodno. sredstvo za studij epigra:6ske paleografije; na njima se mogu
pratiti: č ć č inicijali, monogrami, ligature, interpun-
kcije, grafija pojedinih slova i sl.
8- Djela- knjiga XXXVIII
113
114
LEGENDE NA SRPSKOHttVATSKOM JEZIKU
l. - t nEV<lTI::, ICNEl<l X/\MblcOr<l MHPOCMO<l - <lrc CTE-
cP<lNOC (br. 29);
2.- <l(NA'P(tl-<l) ICPCT(b) (br. 30);
3. - t (CH nEV<l)T OE/\IcOr<l X/\MbC(IcOr<l) ICNEl<l <lN-
APtl-<l) (br. 31);
4. - i' nEV<lTb OE/\HEr<l 5<1N4 NHNOCMO<l (br. 2);
5. - rN 5N CTtn.:tN (br. 4);
6. -i' nEV<lTb roAHNt:> CTlin<lN<:l 54N<l C0050ANOr4
cnoorN<l CE lEM/\E 50C4NbCICE CO/\bCICE H
AO/\NE ICP<lHCICE H OCE lEMb/\E X/\bMbCicE (br. 5);
7. - rN 54-l TOEPTICO (br. 6);
8. - OCTOHN<l (br. 13);
9. - t nEV<lTb roc..noAHN<l ICP<'l/\4 50C4NbCicOr<l TOPb Tle <l
TIJPb TTICOOH?i<l (br. 17);
10. - t OOIOOAE (P<1AOC<l04) nEV<lmb (br. 23);
ll. - t CH nEV<lTb 001-EOOAE P<lAOC<lO<l n<lOb/\OOHic<l
(br. 25);
12. - t CH nEV<lT IJOEOOAE P4AOC40<1 n<lO/\OOHic<l (br. 26);
13. - t CH nEV<lTb r AN<1 OOIOOAE HOO<lNHW<l (br. 27);
14. - nEV<lTb OOEOOAE 1-<>Pbt<l (br. 28);
15. - nEV<lTb ICNE(l<l ... ) (br. 32);
16. - t nEV<lT 5t/\HtlcOO (br. 33);
17. - t nEV<lTb I<NEl<i P<lAHV<1 (br. 34);
18. - t nEV<lT OOEOOAE P<lAHV<l (br. 35);
19. - t CH nEV<lTb C<lNA<1/\EOb (br. 42);
20. - t CH nEV<lTb C<lNA<l/\EOb (br. 43);
21. - t CH nEV<lTb (br. 44);
22. - (t CH nE V <lT) b ICNEl( 4 (br. 45);
23. - t CH nEV<lT ICNEl<l (br. 46);
24. - t CH nE v .:t mb ooeo OAE cmtn<IN<l (br. 48);
25. - t CH nEV<lmb OOEOOAE cm1En<1N<l (br. 49);
26. - t CH nEV<lmb OOEOOAE CmiEn<lN<l (br. 50);
27. - t CH nEV<lmb r AN<l XEP4Er<l CmHn<lN<l (br. 51);
28. - t CH nEVt:>mb r AN<l XEP4Er<l CmHEn<lN<l (br. 53);
29. - t CH<l nEV<lmb XEP4Er<l CmH<PEN<l (br. 54);
30.- (nEV<1Tb) OOEOO(AE O )MAH(CMO<l) (br. 56);
31. -t n. COHT/\Or<l XEP4Er<l 0!1\<lmlcc:J (br. 58);
32. - t n • COHT /\Or <l XEP4Er<l 0/\<lmlc<l (br. 60);
33. - t n, CO CTHn<1N4 XEP4ErOOH?i<l (br. 61);
s•
Paleografska zapažanja na legendanna
pisanim srpskohrvatskim jezikom
Za ć paleografiju mogu biti od interesa ove napomene:
S ć e n i e e o p ć g a z n a č a j a vrlo su rijetke:
--· rN roena A HNb (br. 4, 6- ban Stjepan II i
ban Tvrtko);
-rN4
-5N
- l<
-n
-CC!.
Inicijali i
- 4P
-T
-r
-C4

-Cl/\4
-Cl/\4T
rocnoAHN4
(br. 27 -Ivaniš ć
(br. 5 - Stjepan II);
54Nb (br. 4- ban Stjepan II);
I<P4/\b (br. 21- kralj Tvrtko Il);
nEV<!Tb (br. 60, 61 - Vlatko i Stje-
pan ć
CCIHT /\H, CCIHT 1\0r<'l(br. 61 - Stjepan Herce-
ć
ć
4NAPtl-4
TCIPbTI<O

C4NA4/\b

Cl/\4AHC/\4Clb
Cl/\<'lTI<O
l i č n i h i m e n i e a:
(br. 30- Andrija Humski);
(br. 21- Tvrtko II);
(br. 33 - Grgur ć
(br. 42, 43 - Sandalj Hra-
ć
(br. 45, 46 - Vukac ć
{br. 56 - Vladislav Herce-
ć
(br. 60 - Vlatko Hercego-
ć
Monogrami u vidu rebusa
- X/\bMb (br. 34, 35, 36 - ć ć
- (br. 44 -Vuk ć
- CTECI>4Nb (br. 48, 49, 51, 53, 54, 55, 61 - herceg Stjepan
č ć i Stjepan ć
Liga ture:
-l-E = NE u č I<NEl<'l , na č kneza Miroslava (29);
-MP = Mb u č X/\MbCtcor<'l, na č kneza Miroslava (29);
-Mi = MH u č MHPOC/\404 , na č kneza Miroslava (29};
- <1N = <'lN u č 5<1N , na č bana Tvrtka (br. 6);
- 1-E = HE u č CIOI-ECIOAE , na č Radosava ć
- HC = Hl< u č n<1Cl/\OCIHI<4, na č Radosava ć
(25);
- LL4 = W4 u č HCICI<1NHW4 , na č Ivaniša ć (27);
-J-o = u č J-oPbt<'l , na č Jurja ć (28);
- = u č , na č Vuka ć (44);
115
-IN

-j{
=leN
=

u č I<NE1<l
u č
, na č Vukca ć (46);
, na č Vukca ć (46);
u monogramima Stjepana č ć na njegovim pe-
č br. 48, 49, 50, 51, 53, 54, te na č Stjepana
ć (61);
- clN = u č , na č Stjepana č ć (48);
- H1 = Hn u č CH nEV<ITb, na č Stjepana č ć (49);
- cm, = <liTt::. u č nEV<Imb , na č Stjepana č ć (50);
rrH = mH u č cmHEn<IN<I , na č Stjepana č ć (50).
I nter p u k e i j a:
- č (.) je upotrijebljena kao znak za ć samo na tri
č (Vlatko i Stjepan ć br. 58, 60, 61).
- »Klobuk« (_n_) đ je znak za ć a dolazi samo
na č Sandalja ć i brata mu Vukca (br. 42, 43, 45).
- č (.) u službi znaka za rastavljanje č od č dolazi
samo na dvije legende (herceg Stjepan, br. 51, i Vlatko ć
br. 58).
č promjene u grafiji pojedinih slova
- <l na č kneza Andr.ije ima najstariju fOI1lllJu - veliki izdlu.žooi
>>trbuh«, vezan za gornji dio uspravne haste (<!). Na č bana
Stjepana, dakle, u prvoj polovini XIV ć č dolazi for-
ma đ - povelik »trbuh<<, vezan za donji dio uspravne haste. U
svim ostalim legendama nešto smanjeni »trbuh<< vezan je za sre-
dinu uspravne haste (<!).
- A redovno ima uglaste oblike, ali na ć ć č upo-
trebljava se kurzivno minuskulnoA.
- E dolazi u kapitalnoj formi (E) na č kneza Andrije, bana Ni-
noslava (?), Stanislave ć i Radosava ć (jedanput).
Izrazito je uncijalno (E) na č kneza Miroslava, na prvom
srednjem č Tvrtka II i na nekim č hercega Stjepana
č U svim ostalim legendama nalazi se poluuncijalno (E).
- 1 dolazi u nekoliko varijanti, ali se zbog malog broja upotrijebljenih
primjeraka slova ne mogu č neke razvojne zakonitosti (a -
kod kneza Miroslava, - kod bana Stjepana, 1 kod kneza č
ć ( kod Vukca ć
- H nema č promjena u grafiji ali se na ć č
može zapaziti njegovo zamjenjivanje sa 1 •
- IC u č uncijalnoj formi, sa oba dijela divergentne izvijena,
dolazi samo na č kneza Andrije Humskog. (X). Na svim
ostalim legendama ovo slovo ima poluuncijalni oblik, sa jednim
:u:spravnlim i jednim zaobljenim (lc).
116
- 1\ Zanimljivo je konstatirati da i ovo slovo na legendama humskih
knezova pokazuje izvjesne uncijalne osobine koje ga približavaju
č grafiji slova A, gdje je drugi potez slova znatnije izvijen.
U ostalim legendama pre težu uglaste forme slova 1\, s tim što
neki ć č pod uticajem minuskule, nesrazmjerno pro-
dužuju prvi potez na č drugoga (.l.'.
-M. Samo na č kneza Miroslava dolazi starije kapitalno M, koje-
mu je u sredini dodat još jeqan uspravni kratki đ Na č
kneza Andrije humskog slovo je č pa lom spojnog poteza
dolazi do donje linije(h1 ).
- P je na č humskih knezova u svim dijelovima zaobljeno (iz-
vijeno), bliže grafiji č p; č je i na č bana Tvrtka.
Nasuprot tome, legenda sa velikog č bana Stjepana ć poka-
zuje poluuncijalni oblik (P), koji se zadržava sve do kraja XV
ć
- T u majuskulnoj kapitalnoj formi upotrebljava se gotovo nepromje-
njeno sve do č decenija XV ć Tek Stjepan č ć
č (1435. god.) uvodi minuskulni oblik (m;, pa ga dosljedno
zadržava na svim legendama pisanim narodnim jezikom.
- y na legendama dolazi u tri varijante: uncijalno y, sa polukružnom
č š nalazi se na legendama kneza Miroslava, bana Stjepana,
kralja Tvrtka II i (jedanput) na č hercega Stjepana č ć
Kapitalno Y, u formi latinskog V postavljenog na uspravnu nogu,
nalazi se na č Stanislave ć ć ć vojvode
Sandalja ć i na po jednom č Radosava ć i her-
cega Stjepana. Minuskulno V, u formi latinskog v, upotrebljava
se na ć č roda ć i č Ovakva upotreba po-
jedinih varijanti ć i donošenje č u pogledu kro-
nologije: najstarija forma je uncijalno y ;krajem XIV i č
XV ć đ kapitalno Y, a u XV ć - minu-
skulno v.
Glas »j« redovno nema posebnog č znaka. Nekada ga zamje-
njuje slovo H ili l, a nekada se izražava znakovima za grupe: je, ja,
ju (1-E, 'B, 1-o).
Glas Ć relativno rijetko dolazi, ali se ipak javlja u dvije grafije:
u č bosanskoj formi (A) na č kralja Tvrtka II i Stje-
pana ć te u ć zamjeni sa IC na č roda Pavlo-
ć
Ostala slova ne pokazuju izrazitije promjene u grafiji da bi trebalo
i posebno na njih ukazivati.
LEGENDE NA JEZIKU
l. - PAVLVS * DE BREBERIO * BANVS * CROATORVM DN
* ET BOSNE (br. 3);
2.- + S. MN. STEPHI DI. GRA. TOT! BOSNE BANI (br. 4);
117
3.- + S. MN. TVERTHI. DL GRA. TOTI BOSNE BANI (br. 6);
4. - + S SECRETVM STEPHAN!: REGIS (br. 7);
5. - · STEPHI. TVIDRTCHONI · D · G · REGI · RASlE · ETC
(br. 9);
6. - S. MAIVS STEPHI DABISSE DEI GRA RASCIE BOSSNE
MRITIMARVQ PCJ:V VSORE INFERVIORV PCIVM TERRE
HOLI REGI E DNNLS- S MAIVS STEPHI DABISSE DEI
GRA RASCIE BOSSNE MARITJMARVMQ PCIVM VSORE
LNFERIORV PCJ:V TERRE HOLM REGI E DNNLS (br. 10);
7. - · STEPHI. DABISSE · D · G · REGI • RASlE · ETC (br. ll);
8. - · STEPHI. OS!l10IE · D · G · RElGI · RASlE · ETC {br. 14);
9. - S MAIVS STEPHI OSTOIE DEI GRA RASCIE BOSSNE
MARITIMARVQ PCIV VSORE INFERIORV PCIVM TERRE
HOiLI REGI E DNNLS; - S MAIVS STEPHI OSTOIE DEI
GRA RASCIE BOSSNE MAR'NMARVQ PCIVM VSORE IN-
FERIORV PCIV TERRE HOLM REGI E DNNLS (br. 15);
10. - S MAIVS STEPHI TVRTCONJ:s DEI GRA RASCIE BOSSNE
MARITIMARVQ PCIV VSORE INFERIORV · PCIVM TERRE
HOLI REGI E DNNLS; -S MAIVS STEPHI TVRTCONIS DEl
GRA RASCIE BOSSNE MARTIMARVQ PCIVM VSORE IN-
FERIORV PCJ:V TERRE HOLM REGI ET DNNLS (br. 16);
ll. - + S TVRTCONIS. DEI. GRACIA. REX. BOSNE: R. (br. 18);
12. - (S TV(ERTCON)IS D G RE(GIS BOS(NE) (br. 19);
13. - + S. DOMIN. TVElRTCONIS. DEI. GRACIA. REGIS. BOSNE.
E. (br. 20);
14.- S COMITIS PAVLI (br. 22);
15.- + IOHANES VLATC.E:JI VOIVODA CHULMI (br, 37);
16. - SI DOMINI IOANIS CHOM (br. 39);
17. + AGVSTINI VLAT VOIVODE CHVMINI (br. 40);
18.- S ILVS DNI DVCIS STEPHAN! SCI SABE REGNI BOSNE
(br. 52);
19. - + SIGL S. DNI VLADISLAVS VOIEVODE BOSNE (br. 55);
20. - + S DiNI VLADIS · · TERRE XM (br. 57);
21. - · SIGIL · VLATICI · DVCIS · S · SABE · (br. 59).
Paleografska zapažanja na latinskim legendama
Po broju (21), latinske legende sa č č ć grupu epi-
grafskih spomenika latinskog jezika u srednjovjekovnoj Bosni. Zbog
tako velikog broja i zbog precizne vremenske đ paleografska
zapažanja na č legendama mogu poslužiti kao dobar oslonac i za
paleografske analize onih epigrafskih spomenika kojima starost treba
odrediti upravo prema paleografskim osobinama. Stoga se i ovdje donosi
osvrt na ć inicijale, ligature, interpunkciju i oblike slova.
118
ć
D = DEI, na srednjim č kralja Tvrtka I, Dabiše i Ostoje (br.
9, ll, 14);
DI = DEI, na č bana Stjepana i bana Tvrtka (br. 4, 6);
DN = DOMINUS, na č Pavla š ć (br. 3);
DNNLIS = DOMLNALIS,{?) ±lli DOMINI ALIIS na velikom dvostranDm
č bosanskih kraljeva (br. 10, 15, 16);
DOMIN = DOMINI, na srednjem č Tvrtka II (br. 20);
DNI = DOMINI, na č Hercega Stjepana č ć i Vladislava
ć (br. 52, 55, 57);
E = ET, na velikom dvostranom č bosanskih kraljeva (br. 10, 15,
16);
E= ET CETERA, na č Tvrtka II (br. 20);
a( = ET CETERA, na srednjem č Tvrtka I, Dabiše i Ostoje (br.
9, ll, 14);
G = GRATIA (GRACIA), na srednjim č Tvrtka I, Dabiše i Ostoje
(br. 9, ll, 14);
GRA = GRAT1A (GRACIA), na č bana Stjepana II, bana Tvrt-
ka, te na velikom dvostranom č bos. kraljeva (br. 4, 6, 10,
15, 16);
ILVS = ILLUSTRIS (ILLUSTRISSIMI?), na č Stjepana č ć
(br. 52);
MN = MINUS, na č bana Stjepana i bana Tvrtka {br. 4, 6);
PCIV, PCIVM = PARCIUM, na dvostranom kraljevskom č (10,
15, 16);
R = REGNI (?), na č Tvrtka II (br. 18);
Q = QVE, u č MARITIMARUQ, na dvostranom č bosanskih kra-
ljeva (10, 15, 16);
S = SANCTI, na č Vlatka ć (br. 59);
S = SERENLSSIMI, na č Vladislava ć (br. 55);
SCI = SANCTI, na č Stjepana č ć (br. 52);
S = SIGILLUM, na č bana Stjepana II, bana Tvrtka, kralja
Tvrtka I, Dabiše, Ostoje, Tvrtka II (3 puta), Pavla ć Stje-
pana č ć Vladislava ć (br. 4, 6, 7, 10, 15, 16, 18, 20,
22, 52, 57);
SI = SIGILLUM, na č Ivaniša ć (br. 39);
SIGIL = SIGILLUM, na č Vlatka ć (br. 59);
SIGL = SIGILLUM, na č Vladislava ć (br. 55);
STEPHI = STEPHAN!, na č Tvrtka I, Dabiše, Ostoje i Tvrtka
II (br. 9, 10, ll, 14, 15, 16);
V = VM (UM), kod nasta'Vka za genitiv plurala, u č MARITI-
MARVMQE, PARCIVM, INFERIORVM, na č (dvostranim)
kraljeva (br. 10, 15, 16);
VLAT = VLATCHI, na č Augustina ć (br. 40);
ll9
Kao jedini latinski i n i e i j a l može se navesti slovo »T« na osob-
nom grbu kralja Tvrtka II, sa č br. 18, 19, 20.
Ligatu,re
Q = QVE, u č MARITIMARUMQVE, na velikom ·dvostranom č
bosanskih
1
kralj'eva (br. 10, 15, 16);
KR = IORVM, u č INFERIORUM, na velikom obostranom č
bosanskih kraljeva (br. 10, 15, 16);
VR = VR, u č TVRTCONIS, na velikom dvostranom č (br. 16);
Interpunkcija
- Zvjezdica (asteriscus) rastavlja pojedine č na č Pavla Su-
ć (br. 3);
- ž ć je kao znak rastavljanja upotrijebljen samo jedanput (na pe-
č VlaJtka ć br. 59);
- č vrši funkciju rastavljanja na ć broju latinskih legenda
č br. 4, 6, 9, ll, 14, 18; 20, 52, 55, 57, 59);
- dvije č đ ponekada imaju funkciju rastavljanja ili č
vanja kraja č odnosno izreke (br. 7, 18);
Kao znak ć upotrebljava se nekoliko puta č č
br. 4, 6, 20), a dva puta horizontalna crtica preko slova odakle je po-
č ć (crtica na slovu P, u č PCIV (PARCIVM), na veli-
kom dvostranom č bosanskih kraljeva, br. 10, 15, 16);
Moglo se zapaziti da je ponegdje kao znak za rastavljanje č od
č ostavljen i prazan prostor.
Za sve ove znakove važi jedino pravilo da nikada nisu upotrijeblje-
ni dosljedno, pa ni u okvirima jedne legende.
U latinskim legendama bosanskih i humskih č upotrijebljene
su t r i v r s t e l a t i n s k o g e p i g r a f s k o g p i s m a: č maju-
kulna uncijala, č minuskulna fraktura i č majuskulna
kapitala. Jedini č sa č frakturom je mali tajni č kralja
tvrtka I (br. 7); č kapitalu prvi je upotrijebio herceg Stjepan
č ć oko polovine XV st., a osim njega - još samo njegov sin Vlatko i
dvojica ć đ u drugoj polovini XV ć Svi ostali pe-
č imaju legende pisane č uncijalom. č je da od
7 č koji su nastali u drugoj polovini XV ć njih 4 imaju hu-
č kapitalu, a 3 - još uvijek č uncijalu.
G o t i č k a un e i j a l a može se na bosanskim i h umskim č
pratiti od samoga č XIV - pa do šestog ili sedmog decenija XV
ć ć izgled č uncijalne majuskule na č legendama,
koje upotrebljavaju ustaljene epigrafske forme, pokazuje izrazite obline,
smjenu debelih i tankih poteza i snažna č na završecima poteza.
Ponekada se posebno č i sredine poteza, a završeci se č ra-
č i znatnije p:rodužu.}u. Sve ove ooobme č g:otli.&u uncijalu najde-
pismom koje se ig:da upotrebljavaiLo u ep1gra:fli.ci.
120
Na pojedinim slovima mogu se zapaziti ć č
osobine:
- A je u starijim legendama široko, i č zdepasto R , a u đ
izduženo. ć izgledom ć na nepravilni č koje-
mu je donja strana otvorena, odnosno njezina linija č pre-
ma sredini slova. Gornji horizontalni potez č na obje strane
prelazi preko kutova, prednji uspravni potez je blago povijen i u
sredini zadebljan, dok je drugi vertikalni potez potpuno uspravan.
U nekoliko č kao npr. na Dabišinom srednjem č pri-
jestolnom č Tvrtka I i jednom srednjem č Tvrtka II,
donje spojne crte ć nema; teško je ć da li se radi o greška-
ma pisara, odnosno ·gravera, ili o posebnom; tipu slova. Ista opaska
važi i za izmjenu mjesta povijenog i uspravnog poteza.
-B je pisano, uglavnom, č sastoji se od debelog vertikal-.
nog poteza sa proširenim ·završecima i dvostrukog trbuha: u formi
arapskog broja 3,- ali tako da srednji potez koji razdvaja· trbuhe
nikada ne dodiruje uspravnu hastu. ·
- e je đ č a sitnije razlike č se u formiranju
završetak a ili u debljini poteza a . Uncijalno e je, u stvari,. po-
luelipsa č je otvor, okrenut udesno, zatvoren vertikalnim pote-
zom sa snažnim završecima, pa č okrenutom D.
- D je č š ć pisano u č kapitalnoj formi, sa nešto više oja-
č završecima uspravnog poteza (D). Na svim Dabišinim le-
gendama upotrebljava se staro uncijalno 3, koje se još održavalo
i u minuskulnoj gotici. Osim Dabiše, ovaj tip slova upotrijebio je
još samo Tvrtko I na svom srednjem č U legendi š ć
č ovo slovo je pisano u obliku ro' što je vjerojatno po-
sljedica uticaja beneventanske minuskule.
- E je đ zatvorena poluelipsa č je vertikalni potez snažno oja-
č na završecima, pa je u svemu č slovu e (a). U ć
broju č unutarnji prostor slova razdijeljen je horizontal-
nom crticom u dva dijela, pa se tako dobiva forma a. Nema sum-
nje da je ovaj drugi oblik prava st1,1.ndardna forma slova E, ali su
i č bez horizontalne srednje crtice tako brojni da se mo-
raju smatrati tipom slova, a ne greškom pisara ili gravera. Tako
se na Š ć č nalaze 4 znaka E bez crtice, a samo jedno sa
crticom; ovaj oblik je i na Tvrtkovoj dopuni (manjeg) banskog
č kao i" na Dabišinoj dopuni (ispravci) srednjeg č su-
ć se i na velikom dvostranom č bosanskih kraljeva, mi-
ješano sa prvim oblikom.
- F Ovo slovo upotrijebljeno je svega dva puta u č bosansko-hum-
skoj sfragistici, i to na aversu i reversu velikog dvostranog pe-
č Ono Je jedanput pisano u !l- .drugi put kao fl da-
kle, bei horizontalne crtice u sredini. ·
- G je svakako č slovo u našim legendama: e - u
Stjepana ć G - na aversu velikog kraljevskog pe-
č o - na reversu istoga č a( - na ć srednjem
121
č Tvrtka II, C - na č Vladislava ć C -
na prvom srednjem č Tvrtka II.
- H dolazi samo u jednom obliku, i to u obliku koji odgovara minu-
. skulnoj grafiji ovoga slova u staroj uncijali, a zatim i u kasnijim
minuskulama (h).
I đ ima samo jednu formu u svim legendama (1).
- L je pisano sa dva uspravna i jednim horizontalnim spojnim pote-
zom; prvi uspravni potez je sasvim vertikalan, a drugi - upola
ć i povijen. Na nekim č kao npr. na ć oba
uspravna poteza su po visini gotovo jednaka .
- M se dosljedno u svim legendama piše sa tri uspravna poteza, od
kojih je samo srednji potpuno vertikalan, a oba pokrajna simetri-
č su povlijena i prli dnu izvijena prema vani. Treba napo-
menuti da ·se završnim izvijanjem pokrajnih poteza ova grafija ra-
zlikuje od č forme ovoga slova u standardnoj epigrafskoj
uncijali, gdje pokrajni potezi imaju trbušastu č formu.
- N redovno ima minuskulnu uncijalnu formu, sa vertikalnim prvim
i izvijenim drugim potezom.
- O na ć Stjepana ć i Ostojinim č je široko,
tako da se približuje krugu . U ostalim č ono je - ma-
nje ili više -izduženo (jajoliko).
- P dolazi sa č č grafijom p ; č je
da je »trbuh« ovoga· slova nešto manji nego u kapitali.
- R ima malen »trbuh« i nešto duži »rep«, ili veliki >>trbuh«, a
mali »rep«; đ je č da ovo slovo -i nema posebno for-
miranog »trbuha«, nego je drugi potez izveden u obliku č
slova =L i samo gornjom stranom vezan za uspravnu hastu (R).
- Q je upotrijebljeno samo dva puta, i to u jedinstvenoj formi, koja se
ne razlikuje od kapitalne Q).
- S Samo u nekoliko č lukovi ovoga slova su snažnije savi-
jeni .i široki, a nikada nisu osjetnije pruženi. Završeci su redovno
prošireni.
- T dolazi u tri varijante, č se upotreba ne može kronološki obja-
sniti. U prvoj varijanti horizontalni potez je samo malo na zavr-
šecima proširen prema dolje, pa, uglavnom, odgovara kapitalnoj
formi ovoga slova. U drugoj varijanti ovo proširenje se pretvara
u krakove se spuštaju sve do polovine uspvavnog poteza,
a u ć varijanti pokrajni krakovi su nešto povijeni i po dužini
-se sasvim č sa srednjim krakom
- V se pojavljuje đ u tri oblika. Dva puta upotrijebljeno je ka-
pitalno V, ali je daleko č š ć Ullloijailino minruskulno, sa
usptavnim i debelim prednjim, a povijenim i tankim drugim po-
tez;om. U ć varijanti dolaZii Č opet m:inuskulno gdje
oba poteza imaju istu vrijednost. U svim varijantama ova slova
upotrebljavaju se kako za glas V, tako i za glas U.
G o t i č k a m i n u s k u l n a f r a k t u r a dolazi samo na jednom
č u č srednjovjekovnoj Bosni i Humu. To je kratka legenda na
malom »rtajnom<< č kralja TVIrtka I (br. 7).
122
Kao što se vidi, slova P, T i S prije spadaju u kapitalu, nego u goti-
č minuskulu.
H u m a n i s t i č k a i l i r e n e s a n s n a k a p i t a l a dolazi na 4
humska č iz druge polovine XV ć Osnovni izgled i forma slo-
va odgovaraju današnjoj latinskoj majuskuli, pa o njihovom izgledu nije
potrebno nešto više govoriti. Ukazat ć samo na neke razlike i nedo-
sljednosti u primjeni ovoga pisma.
Slovo A pisano je u jednoj č formi, koja se može ozna-
č kao prelaz iz go.tice u č pismo f\ . Za glas »C«, osim
kapitalne forme, dva puta je upotrijebljen i č oblik; Slo-
vo G đ više odgovara uncijalnim, nego č oblicima
a slovo h je jednom minuskulno, a drugi put majuskulno (H).
LES SCEAUX MEDIEVAUX EN
RES UM:€
Dans l'tintroductlion de ce travaH l'a'llltellir eXJpooe en somme les
problemes generaux de la booniaque et celle de Hum in-
diquant les trois principaux groupes des sceaux medievaux du territoire
de Bosnie-Herzegovine. Les sceaux des souverains bosniaques au moyen
age representent le groupe le plus complet et de plus important dans toute
la sphragistique sud-slave. Malgre tout cela ces sceaux ne sont pas syste-
martJi.quemerut elabores jusqu'a present: les donnees concernant ces cseaux
sont :repandues et se trouvent dans la litterature difficilement
accessible, ill y a des sceaux qui ne sont po'inJt publies, les descrti.p-
tions des figures des sceaux sont superficielles et parfois imprecises et
dans la lecture des Iegendes on a fait tant de fautes qu'il n'y a presque
de legende qui soit Iue exaotement en detail. A cote de cela. il y a dans la
spragistique bosniaque quelques questions perticulieres, dont la solution
juste et a temps depend la com.prehension d'un ·certain nombre des au tres
phenomimes dans !'histoire culturelle de la Bosnie medievale. Ces proble-
mes sont par ex. : l'exemple primordial et l'e\110lution des armoiries des
bons et des rois bosniaques, I'apparition et !'emploi du grand sceau bila-
teral, la refol'me heralldlique dill roi Osto.ja etc.
Le· groupe des sceaux des princes de Hum, Miroslav et Andrija, est
tres interessant, quoique tres petit, parce que dans ce groupe se trouve le
sceauu le pilJus ancien, ecmt en langue serbooroate.
Les nombreuses families des magnats, p'rincipalement les propri-
etaires de certaines regions de l'etat bosniaque de la fin du XIV• et au
xv• siecle ont eu aussi leurs sceaux. Parmi eux la plus nombreuse est
la famille de č q'llli a inidependammetlllt regme en HerzegoVline quel-
ques decennies dans la deuxieme moi tie du xv· siecle.
Dans le tex.te de !'introduction qui suit l'auteur parle de la litterature
apparait jusqu'a pil."esent, de la terminologie et de la methode de l'expli-
123
cation : l'auteur le plus ancien qui a ecrit sur les sceaux bosniaqes est Pa-
vle ć (1815) et les etudes les plus importantes sont celles de : Lj.
Thall6czy {1901, 1909 et 1914), Aleksa ć (1910) et Gr. Cremošnik (1948-·
-1955). Dans les remarques terminologiques, on explique le terme de la
matrice du sceau, de l'empreinte du sceau et les figures sur les sceaux et
ensuite on expose la categorisat1on des sceaux d'apres la grandeur (les pe-
tits, les moyens, les grands). L'auteur dit pour la maniere de l'explication
d'BJpres les d'dntroduction ar.rive la descrilptiJO!n e:t !'analyse
de chaque sceau separement et a la fin - les observations generales,
sphragistiques et culture1les-historiques. On donne avec les descriptions
dans le texte les reconstructions graphiques et a la fin du livre les photo-
graphies de chaque sceau. Les sceaux son ;ranges, a cause de la clarte,
dans les groupes suivants : les sceaux des ·souverains bosniaques, les
sceaux des grands seigneurs bosniaques, les sceaux des princes de Hum,
les sceaux des grands seigneurs de Hum, les sceaux de la familie de Ko-
č On a range les sceaux a l'interieur des g·roupes d'apres !'ordre chro-
nologique. Chaque sceau porte son numero, d'apres lequel il est tres facile
trouver sa photographie a la fin du livre et inversement.
Dans une autre partie de ce livre on decrit separement chaque sceau
et on cite la litterature qui a !'importance speciale et ensuite le document
et le lieu (!'archive) ou on garde le sceau; on a fait !'atten-
tion particuli&e sur !'analyse de la figure du sceau (le sujet, le symbo-
lisme, le legende et la decoration). Il est tout a fait comprehensible que
les images des sceaux avec le sujet plus riche ont un traitement adequat
dans le texte meme. On a fait l'at1lellltion particuliere au grand
sceau solennel, double, dont le prototype a fait faire Tvrtko I et qui
represente un chef-d'oeuvre dans les proportions mondiales.
Dans la partie generale l'auteur a essaye de formu!& certaines
conclusions generales sur la sphragistique bosniaque et celle de Hum et
surtout sur !'importance des sceaux pour la connaissance de !'histoire
curturelle de Bosnie-Herzegovine. Dans cette direction on fait !'analyse
du sceau comme d'une institution juridique, on decrit la technique du scel-
lemenJt, cm elabO're la tYJPOil.Oiglie des .images des sceaux et ensutte on donne
en detail !'importance heraldique des sceaux, c'est-a-dire des images des
sceaux (la sorte des armoiries, certains elementes des a:rmoiries, les armo-
iries famHiale de la dynastie de ć les armoiries personnelles des
roiJs bosn'iaqrues, le probleme des armoiJries d'etaJt de Bosnlie, la mandere de la
formation des armoiries du roi Tvrtko I, le probleme des armoiries de la
region de Hum, le developpement des armoiries de la familie de Kosa-
č Dans la suite de l'explication on parle des ar:tisans des sceaux, des
influences cul.JtureJ.iles et stylistiques et aussi de la phyfsionomie des amble-
mes des souverains et d'etat, des symboles generaux des fi:gures humaines
et des objets arhitectoniques, des armes et des decorations qui apparaissent
sur les images des aceaux. A la fin on a donne !'analyse du sujet, de la
langue et !'analyse paleographique des legendes des sceaux qui represen-
tent une source tres impoll'tantes powr la connaissance de !'histoire politique
et culturelle de Bosnie-Herzegovine.
124
POPIS FOTOGRAFIJA
Napomena: Svaka fotograf.ija ima isti redni broj pod kojim je đ u
tekstu posebnog dijela ove radnje.
l. - Ban Ma !lija Ninoslav- mali č
2. - Ban Matija Ninoslav - veliki č
3. - Ban Pavao ć
4. -Ban Stjepan II ć manji č
5. - Ban StjE\l)an II ć - ć č
6. - Ban Tvrtko ć - manji č
7. -Kralj Tvrtko I- mali grbovni (tajni) č
8. - Kralj Tvrtko I- mali (portretni) č
9.- Kralj Tvrtko I -srednji č
10".- Kralj Dabiša- vehlki č (avers);
10".- Kralj Dabiša- veliki č (revers);
ll. - Klralj Dabiša- srednji č
12. -Kralj Dabiša- ma1i č
13. - Kralj Ostoja- srednji (prvi- portretni) č
14. - Kralj Ostoja- srednji (drugi.- ga-bovni) č
15".- Kralj Ostoja - velikd č (avers);
15".- Kralj Ostoja - veliki č (revers);
16*.- Kralj Tvrtko II ć veliki' č (avers);
16".- Kralj Tvlrtlro II ć veliki č (revers);
17. - Kralj Tvrtko Il ć srednjd (prvi) č
18. - Kralj Tvrtko Il ć sredinj.i (drugi) č
19. - Kralj Tvrtko Il ć srednji. ć č
20. - Kralj Tvrtko Il ć srednji č č
21. - Kralj Tvrtko Il ć mall č
22. -Pavao ć
23. - Radosav ć - mali (prvi) č
24. -Radosav ć maMi č
25. - Radosav ć veliki č
26.- Radosav ć srednji č
27. - Ivaniš ć
28. - Juraj ć ć
29".- Knez Miroslav (avers);
29".- Knez Mi-roslav (revers);
30.- Knez Andrija- mall č
31. -Knez Andni.ja- veliki č
32. - Nema fotografije;
33. - Grgur ć ć
34. - Bjeljak ć
35. č ć kneževski č
36. - č ć - vojvodski č
37. -Ivaniš ć ć č
38. - Ivaniš ć mali (osmorokutni) č
39. - Ivaniš ć - mali (C>krugli) č
40. - Augustin ć
41. - Jedan .od ć ć
42. - Sandalj ć - osmorokutni č
43. - Sandalj ć ovalni č
44. - Vuk ć
45.- Vukac ć manjti č
46. - Vukac ć - ve6i č
47. -Stjepan, Radosav i Ostoja š ć č
48. -Stjepan č ć č ve6i vojvodski č
49. - Stjepan č ć č -mali' vojvodski (prvi) č
50. - Stjepan č ć č - mall vojvodskli (drugi) č
51. - Stjepan č ć č ć herceški (monogramni) č
52. - Stjepan č ć č veliki herceški (grbovni) č
53. -Stjepan č ć č mali herceški (prvi) č
125
54. - Stjepan č ć č mali herceškii (drugi) č
55. - Vladislav ć velilci vojvodslci (grbovn'i) č
56. - Vladislav ć - maLi vojvodski (monogramni) č
57. - Vladislav ć srednji herceškJ. (grbovnd) č
58. -Vlatko ć srednji č sa ć legendom;
59. - Vlatko ć č sa lat. legendom;
60. - Vlatko ć - mali monog·ramni č
61. - Stjepan ć
NAPOMENE
Ukupan broj fotografija je 64.
Fotografije pod brojem 2, 5, 29', 29•, 46 snimio je Ranko ć fotograf
Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu. Snimak č br. 3 poslao
mi je koti ega Ja!Illko š ć iz ArheotlO\Šikog muzeja u Zaldru; snimlke br. lO',
20 napravila je Mica Marija Sever, fotograf Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Fotograf-iju br. 10• izradila je foto-služba Britanskog muzeja u Londonu. Sve
ostale č snimio je Gojko ć fotograf č galerije u Sarajevu.
OSim snimaka br. 3 i 10•, sve ostale fotografije snimljene su pod nepo-
srednim nadzorom autora. č br. 2, 10•, 20 i 46 snimljeni su sa galvanopla-
č odnosno gipsanih otisaka, a svd ostaLi- direktno sa originala. č
fotograJiije odgovara č č (1/1), kao što je i pravilo kod č
publikacija.
LCKOVNE REKONSTRUKCIJE PECATNIH SLIKA
Uz svaki tekst o pojedinom č donosi se i č rekonstrukcija
č slike (u naravnoj č Od ovoga pravila č su samo dvije
iznJimke: č .br. 10 (avers i revers) i br. 16 (avers i revers) nemaju cje-
lovitih č rekonstrukcija, jer sam smatrao da je to nepotrebno s obzi-
rom na dobre Jiotog.rafije i na č da su sve pojedinosti ovih č
sUka prikazana na č rekonstrukciji č br. 15 i na ddealnoj rekon-
strukCiji velikog dvostranog č kralja Tvrtka I. Ova posljednja rekon-
strukcija, koja se temelji: na poznavanju svih detalja č slike, a ne na
ortiginalnom otisku č č drugu iznimku od pravila da se za svaki č
donosi (jedan) crtež.
Ukupan broj crteža - č relroD.strukcija 'iznosi 63.
Crteže su izradili, pod neposrednlim nadzorom autora, Slobodan š ć
student arhitekture dz Sarajeva, i Radmila ć apsolvent Skole za prti-
mijenjenu umjetnost iz Sarajeva.
Jedan dio rada na izradi ove monografije odv'iJjao se u okviru redovnog
programa Zemaljskog muzeja u SarajeViU, a drugi dio - uz č ć
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
126