You are on page 1of 48

"Anikina vremena" Ive Andrića U tekstu se, polazeći od klasiĉnih Geteovih formulacija u Faustu II, analiziraju moć ljepote i posljedice njenog

ispoljavanja u 'svijetu' Andrićeve pripovijetke. Pokazuje se da se tri relativno samostalne narativne cjeline, u kojima se pripovijeda o ludilu popa Vujadina, samoj Aniki i Tijani, mogu sagledati kao jedna umjetniĉka cjelina iz perspektive svojevrsne fenomenologije mrţnje koja se na razne naĉine ispoljava u 'svijetu' Anikinih vremena. S tim u vezi je analiziran i fenomen kletve, kao ispoljavanja nemoćne mrţnje "Inaĉe, oko ljepote su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi. " O ĉemu se sve mora upitati onaj ko ţeli da dopre do smisla pripovijetke Anikina vremena? Za tumaĉa ima u njoj mnogo izazova, pa naĉiniti meĊu njima neki izbor ili ĉak samo redoslijed već daje smjer interpretaciji i omogućuje da ona poĉne. Bez nalaţenja odgovora na neka pitanja, meĊutim, interpretacije uopće nema, pokušaj razumijevanja izjalovljuje se. Dvije stvari u Anikinim vremenima nemoguće je mimoići. To su moć ljepote koju netko lijepo biće ima ili moţe steći nad ljudima, i poremećaj koji ispoljavanje (a pogotovu zlouporaba) takve moći izaziva u svijetu. Narušavanje uspostavljenog reda, ogrješenje o zateĉene norme, prekoraĉivanje granica onog što vrijedi za uobiĉajeno, prihvatljivo ili moralno, izazivaju - samim tim što granice, norme i red postoje - reakciju savjesti, nedokuĉivu njenu "igru" s okolnostima i dogaĊajima. Uobiĉajeno je 'normalno', a normalno i dobro se nerijetko izjednaĉuju, s razlogom, ai usprkos razlozima. Usvojeni red, priznate norme i nametnute granice, sve to podupire ţivot i daje mu neki 'smisao', ali, istovremeno, nuţno ga ĉini i manje ili više skuĉenim. Što biva kad upravo lijepo biće, i to upravo svojom ljepotom: ĉudom ljepote koje ga izdvaja meĊu drugim bićima, narušava poţeljni ali u neĉemu za ljude i osujećujući poredak stvari? Kakva je uloga ljepote u svijetu? i da li se ona, kada se ispoljava kao moć nad dušama ljudi, ispoljava saobrazno najvišem, bitnom svom svojstvu? Daljnja pitanja koja se, kao u koncentriĉnim krugovima, šire oko ovih i od kojih se udaljuju, vode misao najprije do onog da li je dovoljno dodirnuti ljepotu, i šta to uopće znaĉi; takoĊer, šta znaĉi biti njome dodirnut, kakvo je to obogaćenje egzistencije ? Da li takvo ispunjenje nuţno znaĉi i ugroţavanje ţivota, osiromašenje u obogaćivanju, gubitak na vrhuncu? I Velika je praznina ţivota. Ĉovjek osjeća neodoljivu potrebu da je ispuni. Moţda ništa drugo i ne ţeli, i ne moţe i ne trebaju postići. Ali ĉime ispuniti, i kako, taj zjap ţivljenog vremena, koje je i zastrašujuće, ali je - svatko to osjeća - i ono najdragocjenije što se moţe 'imati'? Praznina ţivota veća je nego zamor što ga donose rad, napor, treperenje u brizi da se ţivot obnovi i odrţi. U prvom, ma kako kratkom predahu koji treperenje u brizi i rad dozvole, ona se iznova objavljuje. Njezina je tajna usamljenost duše. To će reći: ukoliko postoji netko drugi za mene u svijetu ai ja postojim za njega, ţivot postaje ispunjen. Postoje razne veze meĊu
0

ljudima, zajednice i pripadnosti. Svaka od njih otvara pojedincu, koji zahvaljujući njima nadilazi donekle svoju usamljenost, neke mogućnosti; punktualna samosvijest otvara se za obilje drugih. Nešto se bira i prima slobodno, nešto je nametnuto zateĉenom kulturom, obiĉajima, pa i sluĉajem. Prazninu ţivota najbolje ispunjava ono što donosi ljubav. Dok ona postoji, praznine nema. Ĉak i kad za tu prazninu zna io njoj moţda misli, ĉovjek je, u stvari, ne osjeća dok je u njemu ljubeći duša. Otud i vaţnost ljepote. Ĉovjek se u ljubavi, i ljubavlju, ljepoti dragovoljno i rado pokorava, predaje joj se i nerijetko prepušta njenom vodstvu, kao da bića koja je imaju sve bolje umiju i više znaju nego ona koja je nemaju. Hoće li se to zvati strast ('slijepa strast '), oduševljenje, ozarenost, ushit, povjerenje ili nekako drugaĉije, svejedno je. Ljepota ima moć koju joj daje sposobnost da u onima koji je vide pokrene nešto ĉime brzo i lako, tako im izgleda, pobjeĊuju prazninu ţivota; što je najvaţnije - potpuno. Mada, ne uvijek trajno. Koliko god se ĉinilo prirodnim da ljubav i ljepota idu zajedno, njihov raskorak, sve ako i nije neumitan, ĉest je - ono najbolje što ţivot moţe dati pretvara se u gorak poraz, tragiĉnu zabludelost, melanholiĉnu spoznaju da je ţivotna punoća bila varljiva. Je li ona zbog toga manje vrijedna, dok je trajala? Je li ljepota, koja budi ljubav, zato manje moćna, treba li biti manje moćna? Njezina moć je opasna; da li zato okretati pogled od nje? Isto kao što ga ĉovjek okreće, voljno i nevoljno, od rugobe i svakojakih grozota koje ljudi prireĊuju jedni drugima i sami sebi? Zar propustiti mogućnost da se, izlaţući se lijepom biću, doţivi sve što odatle moţe uslijediti, kao da pogibelj, šteta ili nesreća u arealima ruţnoće nisu podjednako vjerojatne kao iu podruĉju u kojem ljepota pokazuje svoju moć?! Ono libidinozno u ĉovjeku ovakvo pitanje sebi uopće ne postavlja, ono je za njega besmisleno. Hrliti ka ljepoti, neka bude i uza sve moguće opasnosti, za njega je jedino prirodno, nuţno, 'dobro'. Ako se zadovoljstvo i sreća izmiĉu u svakom sluĉaju, zar će im se biti bliţe ako se odustane od ovakvog hrljenje, od pokušaja koji je u njemu sadrţan? Problem je, naravno, u tome što se pokušaj ove vrste uvijek zbiva u ambijentu svijeta koji je pun svakakvih prepreka, po prirodi stvari i nuţno. Mnoge od njih ne postoje bez dobrih razloga. Oboţavanje ljepote, dopadanje ispunjeno poštovanjem, ţelja, poţuda i nasilno grabljenje, san o sreći zbog blizine lijepog bića i njegovog posjedovanja, i rat koji se oko ljepote vodi - ne samo Trojanski, već i oni manji ratovi, svakodnevni, u svim vremenima - sve to poĉinje u istoj toĉki. Kaos svijeta u dobroj mjeri poĉiva na nerazmrsivosti raznih duševnih stanja i pokreta izazvanih ljepotom. U ljubavi, naravno, sadrţana je i ţelja za potpunom dobrobiti voljenog stvorenja, njegovim oĉuvanjem i bujanjem, srećom. Ali to je samo jedna nit u sloţenoj mreţi. Ljepota svojom moći ne jamĉi ni ljubav ni sreću. U svakom sluĉaju, praznina ţivota neĉim se mora ispuniti. Što biva kad se pokuša to bude ljepotom, o tome govore umjetnici. Sama ljepota ne mora biti neposredno vidljiv, imaginaciji se ona, u umjetnosti, ĉesto nudi neizravno. Ilijada je, recimo, pri tom puna krvi. Kaţe nam se i to da je vrijedilo boriti se zbog takve ljepotice kakva je bila Jelena. Da li, uzimajući sve u obzir, treba vjerovati trojanskim starcima? Ĉime bi tolika patnja imala biti iskupljena, ako se doista poĊe od toga da se ratovalo oko jedne ţene, makar i najljepše, kako glasi priĉa? U priĉi takvo objašnjenje rata ima
1

svoj smisao, ali odgovor na ovako usmjereno pitanje nije bez daljnjeg jasan. Ĉime jednom Tersit Jelena moţe ispuniti ţivot, i da li ga se ona uopće tiĉe? I Shakespeare se, na svoj naĉin, pozabavio time. Kad je o moći ljepote rijeĉ, u novijim vremenima meĊu najvaţnijim iskazima svakako je onaj Goetheov iz drugog dijela Fausta. Opet srećemo Lepu Jelenu, ali sada je sve drugaĉije. Uz veliku i najveću ljepotu javlja se tema krivnje i savjesti. Geteova Jelena neće da straţar Linkej bude kaţnjen zato što je, zasjenjen njenom ljepotom, zanemario svoju duţnost. Dato joj je da odluĉi o njegovom ţivotu ili smrti, i ona ga oslobaĊa. Pri tom, nije posrijedi puka samilost ili razumijevanje za ljudske slabosti. Ako je njezin oproštaj gesta velikodušnosti, onda ta velikodušnost nije naprosto samo još jedna meĊu ostalim Jeleninim odlikama. Ona spasava Linkej od stroge kazne jer se u njoj osjećaj odgovornosti nekog ko ima moć nad drugima kakvu daje velika ljepota ukršta i spaja sa osjećanjem krivnje zbog posljedica koje djelovanje takve moći ima. Utoliko je Jelenina velikodušnost izraz unekoliko bolne njene samosvijesti. Ova ljepotica ne uţiva u svojoj moći, koja bi mogla biti i moć da usreći, izazove divljenje ili ushiti. U Geteov stihovima prije nalazimo njezinu otvorenost za patnju zbog nesreće u koju zapadaju oni koje je oĉarala - patnju koja, ukoliko je i njena, ostaje, naravno, patnja nadmoćnih. Posrijedi je nešto šire od nemogućnosti da zadovolji svaĉiju ţelju ili uzvrati ljubav svakom u kome se ova moţe probuditi. Ljepota zaluĊuje, to je nešto što prethodi kako ţelji, tako i mogućoj ljubavi, i sa ĉim se nekako mora izaći na kraj i prije nego što se pokaţe da ţelja ostaje osujećena ili je ljubav nemoguća. ZaluĊenost ljepotom i prejako oduševljenje postaju zaslijepljenost, omama - Geteova Jelena osjeća i zna da je to u sukobu s dostojanstvom ĉovjeka i da ugroţava ono što u njemu moţe i treba biti uzvišeno. Helada, kao i Fausta gotska soba, prizvane su glasom humanistiĉke prosvjećenosti, ili prosvjetiteljskog humanizma osamnaestog stoljeća: Jelena, tako, moţe misliti i na dostojanstvo, ne samo na sudbinske neumitnosti. Stoga svakoj njenoj rijeĉi kojom daje izraza osjećanju svojevrsne svoje krivnje treba pokloniti punu paţnju. Das übel, das ich brachte, darf ich nicht Bestrafen. Wehe mir! Welch streng Geschick Verfolgt mich, überall der Manner Busen So zu betoren, dass sie weder sich Noch sonst ein Wurdiges verschonten. Raubend jetzt, Verfuhrend, fechtend, hin und her entruckend, Halbgotter, Helden, Gotter, ja Damonen, Sie führten mich im Irren her und hin. Einfach die Welt verwirrt 'ich doppelt mehr; Nun dreifach, vierfach bring 'ich Not auf Not. Faust II 0,9246 ff. Zlo koje donesoh ne smijem Da kaţnjavam. Avaj! Kakav me to Strogi usud progoni da svud muškaraca grud Tako zalud da niti sebe
2

Ni drugo šta što dostojno je ne poštedeše. Polubogovi, junaci, bogovi, demoni ĉak, Vodali su me, u bludnji, tamo-ovamo, Otimajući, zavodeći, boreći se, poteţući I tu i tamo. Prosto, smućivala sam svijet Dvostruko više; sad opet nevolju trostruko, ĉetvorostruko na nevolju dodajem. Jelena svoju ljepotu vidi kao "strogi usud"; sujete ili obijesti kod nje nema. Njezino "avaj!" je iskreno. Zanetti njome, muškarci bilo kojeg ranga, od demona do bogova, a naroĉito ljudi, muškarci-junaci, ĉinili su svakakve stvari, posljedice toga nisu nepoznate. Nered i nesreća u svijetu umnaţaju se sa zaluĊujuće ljepote. Ili: ljepota ne proizvodi ništa lijepo. Ne treba mnogo da bi se došlo do ovakvog zakljuĉka. No, takav saţetak Jeleninog postojanja u svijetu suoĉava s novim pitanjima, koja nadilaze ona što se otvaraju s uvidom da je ljepota obećanje sreće koje najvećma ostaje neispunjeno. Neispunjeno obećanje sreće i ljepotom višestruko uvećavana nevolja u ionako teško snošljivom kovitlacu svijeta, to, naravno, nipošto nije isto. Ljepota, kada se ispolji kao makar i nehotiĉno zloupotrebljena moć i ispuniti prazninu ţivota nesrećom, mora probuditi glas savjesti, ukoliko, razumije se, postoji odgovarajuća samosvijest lijepog bića. Samosvijest lijepog bića kao lijepog je u tome da ljepota ne postoji u skladu sa sobom, svojim bitnim odreĊenjem, ukoliko ne uraĊa ljepotom, ne donosi je i ne 'širi' svijetom s kojim je u dodiru. Otkrivajući to, lijepo biće postaje svjesno naroĉitih obzira koje mora imati. "Strogi usud" je, meĊutim, iu tome što ni ispoljavanje odgovarajućih obzira ne pomaţe mnogo u raĊanju i ispoljavanju ţudnji, strasti, posesivnosti, ljubomore iu šta sve ovakva zaluĊenost inaĉe moţe odvesti. Svijest o ovakvom "strogom usudu" lako se pretvara u svijest o krivnji, a ova je, ovako ili onako, uvijek već i svijest o kazni, o njenoj potrebi, pravednosti ili, takoĊer, uza sve to, o dubljoj nepravednosti, ukoliko se, naime, iskonska nevinost i ĉednost pokaţu kao ona posljednja, dakle niĉim neugroziva suština koja odreĊuje postojanje lijepog bića. Ali, ne moţe se unaprijed reći hoće li se, i kako, to pokazati, iako se sa dosta sigurnosti moţe govoriti o tome da će, prije nego što do toga eventualno doĊe, razne instance u svijetu traţiti kaznu, au samom ĉovjeku, kada preĊe neku zateĉenu granicu, njegova savjest će je traţiti takoĊer. Svojim "avaj!", Ako se dobro ĉuje sve što iza njega moţe stajati, Geteova Jelena navodi da se o postojanju lijepog bića u svijetu zbilja razmišlja kao o zloj kobi: ljepota je bitan ĉimbenik zbivanja koja ĉovjekovu egzistenciju ĉine tragiĉnom, ako nije već sam temelj tragike. Ljepota primorana ţivjeti uz pritiskajući opomene i osude savjesti u posebnom je poloţaju. Ograniĉavanje njenog djelovanja nije isto što i ovakvo samoograniĉavanje. Otuda i velika vaţnost pitanja: šta će lijepo biće u svijetu i otkud ono tu?

Upravo tim pitanjima se bavi Andrić u Anikinim vremenima.
Anikina velika ljepota zaluĊuje mnoge. Ništa lijepo odatle ne proizlazi. U dalekoj, ali jasno raspoznatljivoj vezi s Jelenom, tom sestrinstvu po neodoljivoj ĉari, Andrićeva junakinja i sama to jasno osjeća i vidi. Koliko je gorda, dovoljna sebi, obijesno
3

Sabrana djela Ive Andrića. zato što je i zabluda uvijek moguća. Zadane ili samorazumljive zar sreće ljubavi nema. u 'normalnom' mnogo je nedostojnog." (43) Pripovjedaĉ ne ţeli ostaviti nikakvu nedoumicu kako treba gledati na one koji su taj logor obrazovali. toliko je spremna i na surovu samoosudom. a spremnosti za razumijevanje i. Izazivanje upućeno ustaljenom poretku stvari doţivljava se tu neposrednije. od jednog sata izazivaĉki nastrojena i. ne-ljudskog. osvjetljava normalni svijet kasabe u njegovoj nedostojnosti i ne-ljudskosti. daleko je od toga da bi već samim tim bilo hvale vrijedno. ono u njemu ĉemu se nitko ne ĉudi. Naprotiv. Aniku u kasabi i oko kasabe zamrze jer je "otvorila kuću muškarcima" [Ivo Andrić. i za lijepo biće samo. ne bi bila tuĊa svijetu u kojem se našla. Štoviše. Ali. pa i na ţivot u kasabi uopće. u najmanju ruku prijeti se kaţnjavanjem. Doduše. ili s više mrţnje nego što bi to inaĉe bio sluĉaj. Jelena. izvjesno je da se bezmalo nitko u 'svijetu' Anikinih vremena ne moţe ni upitati. Priĉa o Aniki moţe se ĉitati kao svojevrsna fenomenologija mrţnje. ĉak. ne samo o tuĊost ljepote. a njegov moral pokazuje kao moral malih mjera. Ni tamo gdje se vrhovna mudrost opstanka ne vidi u nepovjerenju i podozrenju prema svemu što je odnekud drugaĉije. Red i jest red zato što traţi od svakog da njime bude obuhvaćen. i zašto je ona tuĊa . propast je mnogo vjerojatnija i dolazi brţe. mrskog. Naprotiv. Ukoliko se na to pristaje. ĉovjek nipošto nije zaštićen od zabluda koje će ga navesti da uĊe u nepomirljiv i. ona je od odluĉujućeg znaĉaja u 'svijetu' ove pripovijetke: odnos izmeĊu moći ljepote i nemoćne mrţnje prema ljepotici i moći koju ona ima odreĊuje sve ostalo. 1976. nepristajanje se kaţnjava. Ono što u tom ţivotu vrijedi za dobro ili bar snošljivo. s neumoljivom i stoga bolnom jasnoćom ukazuje na granicu izmeĊu propasti i sreće: 4 .samouvjerena. ispunjena je mrţnjom i prekošću. prije nego što će to postati. za dobro jer je normalno. tamo gdje je obrazac društvenog ponašanja u potpunosti odreĊen nepovjerenjem prema svakoj drugojakosti. ili je to barem zamislivo. Povreda reda i samopovredi miješaju se i pretapaju. tu ĉovjek -prekršitelj norme ni sam sebi nije spreman da oprosti iskorak s utabanog puta oduvijek i zauvijek istog ţivljenja. upravo time što ljepotom odudara od svega oko sebe. Upad Anikin u taj svijet. jer je uobiĉajeno. moţda. i kojoj on ne bi bio tuĊ: ljepota je u ovoj priĉi izazov fatalan i za one koji su zagledani u nju. ima li jednog bez drugog? Teško je zamisliti Aniku-otpadnici koja. Skuĉeni ţivot kasabe je zauvijek iu svemu neproblematizovan ţivot. Beograd. prije nego što je prisustvo lijepog Anikinog bića u njega unijelo poremećaj. ţena koje nema. tragiĉan sukob sa svojom okolinom . od stranosti do otpadništva je veliki korak. i sa teţim posljedicama. "Malo-pomalo. To što je ta mrţnja prije svega nemoćna ne znaĉi da ostaje bez efekta. pa je i obrambena reakcija jaĉa. nego ni o tome kakav je doista ne-tuĊi i svakome kao 'normalan' poznati ţivot. budi se velika mrţnja bezmalo svud oko nje. ĉak oproštaj je manje. Anika. Kao malo koji lik u svjetskoj knjiţevnosti. Ali. str. kao prisustvo neĉeg stranog. 43. Ako se i dopusti da drugaĉije neke mjere negdje postoje i da odreĊuju ţivot. poniţavajućeg. Ili: ĉovjekov poloţaj je u naĉelu tragiĉan.] i postala ţena otpadnica. knjiga sedma. bestidna. njegova jamstva da će sve biti dobro su veća.propast u takvom sukobu uvijek je moguća. oko Anikine kuće se stvarao logor. stoga. koje ne dopuštaju da se stekne iole toĉnija slika o stvarnim razlozima neĉijeg ponašanja i istinskom smislu neĉije sudbine.

To je. bitni ĉimbenik spasa. Red je vaţniji od (ţudnjom poremećenog) sina. ili i jednim i drugim. ako je njen uzrok zaluĊenost ljepotom. gotovo kao da i ne postoji. a nije iskljuĉeno da bude shvaćeno i s izvjesnim odobravanjem. jer je otac bio spreman da ga zbog bruke ubije.prva je neminovna. da otjera poslije trideset godina zajedniĉkog ţivota. naprotiv. drugovima. a valjda. opustio neke tanke i duge brkove. i koji je zbog svoje zaluĊenosti morao da se krije. naravno. ima da bude sprijeĉena. izraz 'normalnosti' ţivota u kasabi. sreća unatoĉ svemu ostvariti. ili se ĉak poistovjećuje s njim. Što drugo osjećati prema ţeni nego ţelju da se "duša ubije" u njoj. kakav bi 'red' mogao stajati iza takve zaluĊenosti? Erotska pomama. " (74 f. jednim dijelom i reakcija onog ko je uzalud bio uporan u svojoj strasti za nedostupnom ljepotom. ono odmah slijedi. "Sin gazda-Petra Filipovca izmirio se s ocem. dakle nešto što neće biti osuĊeno. ali dok je ova pritajena. u kasabi nema velike izglede. a druga nevjerojatna. Ljepota bi." (88) To je opis stanja stvari. neraspoznatljiva.ima namjeru da se ţeni. dok je još bijesan na sina-otpadnika. da se dakle predupredi sve što bi ona mogla uĉiniti ili pomisliti dok je duša u njoj ţiva. zlo i svakojake ozljede ţivota samo će se proširiti u raznim pravcima. ali je. Poslije Boţića će ga oţeniti. kaţe Mihailu: "U svakoj ţeni ima Ċavo koga treba ubiti ili poslom ili raĊanjem. Tko tu koga moţe doista da voli? Kad Anika bude ubijena. i jest bitno svojstvo reda: otac ustanovljuje red već i time što svoga sina odgaja i prenosi mu vaţna saznanja o ţivotu u svijetu. "Dušu ću ubiti u njoj!". onda treba ubiti ţenu. umjesto iscjeljenja i iskupljenja. Ţene su veselije. Oborio glavu i odjednom okrupnjao. uostalom. kaţe on drugovima gluvo i nabusito. od prvog ĉasa kada se vratio u okrilje reda. u dobrom je skladu s onim što otac mladićev. bila izvor iskupljenja već postojeće krivnje. neće doći. tu je pokazati šta u svijetu takvih naravi i normi prvo pada na pamet onome ko . i svome ocu. ako treba i samom smrću od oĉinske ruke. koji više ne ţeli ubiti. a ako se ţena otme i jednom i drugom. prije i više. i još prema bludnici. Već unaprijed obećava on svojoj budućoj nevjesti. Sav se zdao na posao. koja se za sina kriomice brine. nesvjesno. ta slika mladog ĉovjeka koji se prizvao pameti. uspostavlja se prijašnji red: "I sva ostala kasaba brzo je dolazila sebi i primala svoj stari lik oduvijek. No. Naprotiv. Takav odnos oca i sina. a majku.) Sin se pribliţava ocu.osloboĊen strasti prema ljepoti . u tom sluĉaju. povio noge u koljenima.) "(88) Ovaj ne baš bogzna kako privlaĉan portret mladića koji je i sam bio zaluĊen ljepotom koja se ukazala u njegovom svijetu." nepopravljiv i uporan u svojoj strasti za Anikom " (48). dejstva su joj nevidljiva. u njenoj normalnosti. koji ne implicira nuţno i njegovo vrednovanje. ('Dušu ću ubiti u njoj '. Ljepota budi ţelju koja te ozljede uzrokuje ili produbljuje. Kasaba. da posrnuće u zloĉinu ne mora biti i konaĉan pad. muškarci mirniji. sa svojim redom. ponajmanje kao otpadništvo. nije posebno provokativno. i tako Ljuma po varoši. Pobuna sinova protiv oĉeva u ime nekog novog reda. pa sad" Ljuma "kasabom i" zdao se na posao ". Do njega. moţda. sebi. Karakter normalnosti kasabe pokazuje se kada se postavi pitanje o njoj kao mjestu moguće ljubavi. Jer. dok je ona ljudsko biće u pravom smislu?! To pitanje za kasabu. "ako je samo jednom ĉuje da uzdahne ili vidi da suzu pusti za otpadnikom "(49). onda su razlozi za oĉinsku neumoljivost posebno ĉvrsti. mjesto je mrţnje. 5 . iako postoji trenutak u kojem izgleda da će se.

punim nepovjerenja i prkosa" (24). ili bar uţivanja bez bola. kao i ona koju ona donosi drugima. kasnije. a još manje za odgovore na takva pitanja. ne moţe biti. pa samim tim i tuĊe. a ako su ljepota i otmjenost praćene i uplašenošću. tako i svojim izuzimanjem iz postojećeg reda. koje se izmetne. Uostalom. iznimka barem kajmakam? "Istina. "nije volio ni cijenio" (24). Izvjesno je da u 'svijetu' Anikinih vremena istina o uzrocima dramatiĉnih zbivanja ostaje skrivena. 'Ĉudo! Od tolike ljepote ništa nije ostalo. kakav god bio. ponekad. "U kasabi. idu zajedno. Ako do njih doĊe. već odbaĉen. tog ĉuda "tolike ljepote". nema šta puno da traţi i oĉekuje. nesreća je u 'ovĉijem' svijetu u kojem svi liĉe jedni na druge. tako da joj se nimalo ne vidi kosa ".' To je bio otprilike predmet njegovog razmišljanja. treba ĉuditi što se o normalnosti kasabe u ovoj pripoveci govori u ţivotinjskim slikama i terminima. nego da bi se nešto saznalo. Ali je smatrao da u kasabi nema nikoga s kim bi vrijedilo porazgovarati o tome. " (87) Kajmakam je jedini koji je imao nekog stvarnog zadovoljstva od Anikine ljepote. i zato kasaba što nije sposobna za pitanja o neprozirnom smislu izuzetnih dogaĊaja i istini ţivota njihovih aktera. Kasaba je. ĉvrsto stegnutom maramom. tako da mu se "krati dah i magli vid" (59). kaţu i filozofi. i to je potresa kako svojom izuzetnošću. koju je otac. kao istinu njenog bića. ĉija ljepota potresa dušu kako nijedno od stvorenja koja liĉe kao ovca na ovcu ne moţe. svojoj kćeri. istinu o njima i njihov smisao moţe shvatiti samo netko tko pripada nekom drugom i drugaĉijem poretku stvari. desi se tako da sluĉaj nanese po jedno dijete. tuĊinskim i uplašenim u drţanju" (24). ono najvaţnije ionako je nemoguće saznati. onda. ţeni "s neĉim otmjenim. pa strši iz reda i izaziva nesreće i zabune. Istraga Salka Hede vodi se više zato da se ništa ne sazna. jasno je da tamo gdje svi liĉe kao ovca na ovcu ono što je otmjeno. koja raste kao "mršava i visoka djevojĉica sa velikim oĉima. ĉak ni istinu o tome zašto mu se zapravo raskrili. Moţda je preuranjeno pitati da li je već i sam ţivot u takvom svijetu. nema se s kim. Nesreća Anikina. (59) Crta otmjenosti i tuĊost prešla je. Je li u ovom pogledu. vidimo. jer nitko nije mogao ni zamisliti šta krije gazda-Nikolin ortak iza svoje vanjštine 6 . lijepo. Marinko Krnojelac doveo "iz svijeta". sa majke na kćer. pored ostalog. koji bi poveo dalje i doveo moţda do neke dublje spoznaje. gdje ljudi i ţene liĉe jedno na drugo kao ovca na ovcu. istinu o Anikino udesu. jer mu se raskrili. dok se i njemu ne podseku koljena i tako ne povrati stari red u varoši. neprotumaĉljiva. Razgovora o tome.Da li. "povezivala / je / glavu na neki naroĉit naĉin. prisjeća Anike. Tamo gdje vlada ovĉja sliĉnost svih. Saznanje mu nije dano. sjedeći u svojoj bašti pored nargile i gledajući u brzu vodu. Sam pripovjedaĉ već unaprijed se izjasnio o tome: "I nikad niko u ovoj ustajaloj kasabi ne bi mogao pogoditi što je rastavilo Mihaila od Anike. ni to nije bez razloga. on je vidi "kako sjedi na minderluku. da joj se nimalo ne vidi kosa ". koju je okusio. Ali. (25) Kada se. ne moţe prozreti ni on u svojim naslućivanja. dabome. i koju "svijet" kasabe. uvijek prije svega nesreća. Jakša. To je dato moćnicima i vlastodršcima. mislio je ponekad o Vlahinji sa Mejdana. makar bili i niskog ranga. niti ikako na tako šta i pomišlja. najpoţeljnije je da takvih dogaĊaja ne bude. kao vjetar sjeme. " (24) Ĉak i da s ovim nije kontrastiran izvještaj o Anikinoj majci. do oĉiju povezana bijelom. Majka u kojoj postoji crta otmjenosti i tuĊost. Moć i uţitak.

Mrţnja je tako jaka da se ona pri tom obeznanjuje. Uostalom. gubeći tako dostojno ljudsko obliĉje i prije nalikujući nekoj ţivotinji. dok stoje na putu "kao dva mrava". nitko nije mogao iznijeti ništa . jeste Ristićkina snaha. kopao nogama. staroj ristiĉki. odmah bi skretale govor na popa Vujadina. pod koje sjeda dok u kolijevci spava nevino dijete. porijekla i karaktera mrţnje. više njegovoj majci. A kad je sve to posvršavala. "Seljanke koje su išle u varoš ili iz varoši. "Leţao je pred Anikinim vratima. Pop-Vujadinova sudbina je stajala pred njima prosta i neobjašnjiva ". Skriva se izmeĊu redaka pripovjedaĉa." (20). U svakom sluĉaju. dakle besprizivno brani. nali i zapali ponovno kandilo. Prošle su godine i desetljeća od Anikine tragiĉne smrti. i još neobjašnjiviji. 'nezamisliva'. koji u ovaj isti 'svijet' takoĊer unosi pometnju. Osjećamo da je to što se desilo s njom u nekoj dubljoj vezi sa Vujadinov sluĉajem." (47) Supruţnici ovog Ristića koji prostrt pred vratima bludnice "kopa nogama". Njena kletva i općenito cijela scena jedno je od motivacijskih ĉvorišta pripovijetke. Opraštanja tu nema. podriva u korijenu. da se zabludjeli suprug vrati. sa pomirenošću supruge koja zna što mora "posvršava" kao bitni posao dovoĊenja stvari u red. svojim bićem. dakle oliĉenje i ljudskom i boţijom normom osveštane normalnosti. i. koju moţemo malo bolje da sagledamo.više pogledom nego rijeĉima. neobjašnjiv je. ona. koja je oliĉenje reda. tu teško moţe pomoći. pada iu padu gasi kandilo. ne moţe se ni pomisliti da bi zbog neĉeg moţda ipak trebalo imati razumijevanja za nekog tko je kao Anika. "Teško je bilo vjerovati takvu stvar. vraća se pribranosti u Boţjem prisustvu zasvedoĉenom svjetlošću kandila. nemilosrdnost je potpuna. to se ovdje moţe nazreti kroz analizu usmjerenosti. koga ona priziva nije Bog kojega zazivaju seljanke da ih ubrani. " (48) Dok taj ĉovjek "kopa nogama". ali tko da shvati u kakvoj? "Svak je i nehotice nastojao toj nesreći naĊe uzrok i objašnjenje. Jedna od pristojnih i normalnih ţena u tom 'svijetu'. obuzeta je. u svijetu ovĉje sliĉnosti. i izbezumljen dozivao u isto vrijeme Aniku i majku.kao dva mrava što se njuše . (22) Kako se nešto neuhvatljivo a sudbinski vaţno pronosi i preobliĉava kroz vrijeme. odolio Anikino izazovu. Prizivanje Boga. toj istini neophodna je priĉa koja će je saĉuvati u vremenu i od vremena. kao ni mnogi drugi. ĉeka. " (20) Od istine tu ne moţe biti ništa. ali u 7 . i da tako olakša srcu i umiri tešku misao. pošto bi se pozdravile i upitale . a moţda i inaĉe uvijek u ovakvim stvarima. prekrsti se pred njim tri puta i pokloni bez rijeĉi. i krstile se moleći 'velikog . koja izvire iz najdublje mrţnje nekog ko je najdublje povreĊen u svijetu reda i poretka kome besprizivno regiji i isto ga tako. one koje razgovaraju susrećući se "kao dva mrava" ne mogu se istini ni pribliţiti.mirna i radišna ĉovjeka. za neko vrijeme. kada se pokaţe njegovo ludilo. ali prikazanim sudionici dogaĊaja iz priĉe ostaje nepojamno. Što biva kad Ristićkina snaha doĊe sebi? "Oprah pod i ćilim od prolivenog ulja. dubokom mrţnjom i kune Aniku. prosipao pare. na tome pripovjedaĉ inzistira. a nitko nije mogao razumjeti i objasniti. i ne moţe biti. "s rukama skrštenim u krilu". Prigleda još jednom dijete koje je spavalo u kolijevci. Ali ma koliko da su nastojali u ĉaršiji da se sjete ma ĉega neobiĉnog iz popVujadinova ţivota. koji umije da ispriĉa šta je i kako je bilo. dano s primjesom ironije. jedinog i milostivog Boga 'da ubrani njih i svakoga. Razumjeti ovu scenu znaĉi razumjeti suštinu normalnosti koju Anika. to je Bog teške i strašne kletve. sela je pod samo kandilo i sa rukama skrštenim u krilu ĉekala ĉovjeka. Sustiĉu se pomraĉenost i mrak. meĊutim. i mami i zavarava tumaĉa koji pripovijest ĉitati. tako i kad je rijeĉ o Vujadinu. Njezin muţ nije. zastajale su u susretu i." (30) Istina je tu. Bog. uostalom. nego baš njemu samom. i sluĉaj popa Vujadina. kako kad je rijeĉ o Aniki i Mihailu. upućenom. svojim ţivotom. svojom ljepotom. razumije se.

ne-svijesti. To što se iu iskazima koji se tiĉu Mihaila spominje nešto zvjersko. dakle svijet u kome gori kandilo.to je poznato . smiješno. 8 . tako da. Vidimo da pritom ruţnoća zloĉinaĉkog gesta ranjava ne manje nego njegova kaţnjivost. nalazi Jakša. bijesa i obeznanjenosti. iz koje se ponovo izranja u svijet ţivota koji će biti u vlasti zauvijek vaţećeg normalnog poretka stvari. iu kojem se kune kad se ne moţe ništa drugo. No. Osim toga. šta reći o osjećanju krivnje koje se hrani upravo time što je došlo do susreta sa nekim lijepim bićem. u jednom ĉasu. naprotiv. inaĉe mogućem. ĉak. Na graniĉnoj crti. U 'svijetu' ove pripovijetke Mihailo po svemu ima izuzetnu poziciju: udubljivanje u njegov odnos s Anikom privodi ĉitaoca najosjetljivijim pitanjima egzistencije. Iz ambijenta gdje ljudi podsjećaju na ovce i mrave. zloĉin bez sumnje jeste razlog da se osjeća krivnja. radost. tako iu etiĉkom njihovom aspektu. oni koji su pogoĊeni njenom moći djeluju kao bednici. samo njegovo postojanje u svijetu izgleda. ĉiji je sudionik bio. Ona bi mogla djelovati usrećujuće i uzdizati. i straviĉne kletve je zjap bola. koja razdvaja ovu druţinu od Mihaila i kajmakama. ni oni sami ne pošteĊuju dostojan ljudski lik i stav. ukljuĉuje u "nedokuĉivu igru savjesti" tako što uvodi u svojevrsnu duševnu ambivalence ili je. ali i ţelja da se bude kaţnjen pomiješana sa duševnom potrebom da se osvjedoĉi narušeni red u svijetu). potonji "Đakon". mogla bi djelovati iscjeljujuće.ni Anika. ĉiji bi uzrok bio u njegovoj vlastitoj nedoraslosti onome ĉime sam pretpostavlja da bi morao da joj se odazove. otposlati Bogu. Gotovo bez izuzetka. otvara duboku egzistencijalnu ranu. ljepota ţivljenja) i gnušanje nad zloĉinstvom (krivnja pomiješana sa strahom od kazne. iz odreĊene perspektive. meĊusobno dubinski povezanim: "nedokuĉiva igra savjesti" (78) i "prevarena nada" (76) da ljepota i ljubav mogu savladati krivnju i zlo. Moţe se pitati io tome zašto razloga za sreću uvijek ima manje. a razorni sadrţaj kletve. Ljepota se tu. muĉen teretom koji tlaka uznemireno srce (38).nekom smislu i trajno. nemoguće je biti sretan i osjećati krivnju u isti mah. štoviše . Ta ambivalencija nastaje tako što se dodiruju i miješaju oduševljenost ljepotom (nada. jadno i nepriliĉno . što bi bilo i prirodno. kako u psihološkom. niĉeg lijepog ni dostojanstvenog u njima nema.iskljuĉuje sreću. a svjedoĉanstva o ponekom ispunjenju te vrste se takoĊer ponegdje i ponekad naĊu. kao neke zamjene za smrt. kao temelj iz kojeg se takvo osjećanje javlja? Nije u priĉi o Aniki rijeĉ o. stidu ili snebivanja koje ĉovjek moţe osjetiti pred ljepotom. umnogome sama proizvodi. Je li pretjerano reći da razlozi za krivnju postoje uvijek iu svemu? Kao što su u svim vremenima i na svim mjestima vidljivi tragovi nesreće? Što god se o tome misli. da dalje sam djeluje. meĊutim. ako je ljepota s svojim obećanjima jedan od njih. što god to bilo. IzmeĊu idiliĉne slike kolijevke i kandila. sa svom svojom ljepotom pojavljuje u Mihailovim oĉima na istoj toĉki duše na kojoj zloĉin. Ljepota se miješa s onim što joj je najsuprotnije. ako je ĉovjek odnekud već "podseĉeni i potresen u sebi" (39). ĉiji je odnos prema Aniki drugaĉiji. ostavljen je s one strane te ne-svijesti. predosjećanje sreće. Ono što je tu eminentno ljudski problem odreĊeno je dvama smisaonim ĉvorištima. kriv je i osjeća se progonjenim. Postojanje krivnje . ne treba zavarati. Savjest korespondira s krivnjom i zlom. dolaze oni koji ĉine "logor" oko Anikine kuće. U tom "logoru" prikazani su razni oblici zaluĊenosti Anikino ljepotom. Bez ikakve svoje stvarne krivnje. spasonosno. Anika se. nada sa ljepotom i onim što ona obećava.

uzaludna nadmoć nad svakojakim bednicima koji će gamizati (47) ka njoj. Nikakvog 'ako' tu ne smije biti. U takvom Anikino egzistencijalnom odgovoru kakav je proistekao iz Mihailovog trostrukog odbijanja. "Nitko se nije pitao kako se pojavila ta ţena. bar potencijalno. koje pogrešno shvaća kao uvredljivo odbijanje. a ne samo svijetu u kome ţivi. sva egzistencijalno ulaţe u taj neostvareni odnos ĉiju pozadinu ne poznaje." (73) Anika ne moţe oprostiti Mihailu. Pošto joj on ne moţe reći što ga je sprijeĉilo da to prihvati. i ţivota uopće. i kad je to sasvim nemoguće. kao što se i ona u njoj osjećala tuĊom. Bitno je. pravog mogućeg ţivota . pretvarajući je u sredstvo kojim se kvari i uništava ljepota i njenog ţivljenja. Mihailo najprije prihvaća da doĊe na teferiĉ. moralne norme i ono što je 'normalno'. uzvraća na Mihailov ustezanje . već i zato što je zloupotrijebila moć svoje ljepote. kojim. koji znaĉi otvoren djevojĉin poziv Mihailu. Oko nje će se stvoriti "logor" u kojem. zatvorena u svoju uvrijeĊenost. pojaviti isto ono što je već vidio u pogledu raspomamljene Krstinice. makar to bilo i konvencionalnooprezno 'ako budem ţiv '(40). i kad je ipak izgovoreno. tako se bar uĉinilo Mihailu. koje će i ona sama osjećati kao takvo. budući da ne razumije.) Kaţe pripovjedaĉ. a ne samo u 'svijetu' ove pripovijetke. tragiĉno je to što. s druge strane. meĊutim. i Anika reagira tako što 'otvara kuću' drugim muškarcima. Bar na ovo posljednje pitanje moţe se s dosta sigurnosti odgovoriti: htjela je otići na ĊurĊevdanski uranak s Mihailom. njenoj gordosti potpuno nepodnošljivo. "Osevapio bi se ko bi me ubio. ta ljepota biva omraţena. Anika. Tri puta odbijen poziv mora ona osjetiti kao povredu. To je nepodnošljivo i njoj. raspusnost. Otvarajući se Mihailu. ona odluĉuje umjesto toga bude manje-više svaĉija. ne 'otvara kuću muškarcima' samo zbog jednog 'ako'. dubokim samoskrnavljenjem. Ako se u njoj javlja i krivica. Time ona kaţnjava mladića koji se povlaĉi. Anika.oĉaj koji je druga strana zatomljenog gnjeva zbog toga što se javilo bilo kakvo 'ako'. a da se. zašto je ţivjela. da do ovakvog samoskrnavljenja Anikinog dolazi tek nakon razgovora o ĐurĊevdanskom uranku. i da potom bude njegova. doista. Ta njena ljepota postaje uzrok raznih nesreća. Ne znajući da se uplašio i ĉega se uplašio.Mogla bi. ali da li do toga dolazi? Do toga neće doći. uopće. poslije toga. ljepotica-ljepota se izlaţe svakom. Nesporazum koji tako nešto sprjeĉava ima snagu neminovnosti. ali ni sebi. osim što će joj se diviti. djeluje kao moć nad ljudima koja izaziva kletve. nedogoĊenom ljepotom vlastitog boljeg. Na uvredu i povredu mora se nekako reagirati. u svijetu kakav znamo. i tri puta ponovljenog poziva potom da se izjasni da li će doći. koja ubija: nešto zvjersko. na koju odgovara samopovredi. šta je htjela" (85 f. Umjesto da. to jest hoće li on nju. ipak. poslije uranka. i pogrešno tumaĉeći zašto na to nije uzvraćeno. kad se ona otvorila nekom u svijetu. izazivaĉka bezoĉnost. vlastitim razvraćanjem. strancem u kasabi. ali i oĉaj nad proigrano. budući da nije ni bilo moguće da razumije šta Mihailu neda da odgovori na njezin poziv. iz koje će isklijati prezir. to nije samo i iskljuĉivo zato što je narušila red oko sebe. Mihailo tri puta odbija da joj doĊe. nego tek kada. bude i blagoslovljena. u Anikino pogledu će se. ne postoji mogućnost razjašnjenja otkud to da se iznimna i zanosna ljepota ove djevojke prividi tamo gdje se urezala ubilaĉka 9 . svatko smije oĉekivati da će dodirnuti ljepotu. krivnjom već dugo muĉeni. Anika zna samo da ju je više puta odbio iako mu se ona manje-više jasno otvorila.

pa i nuţne. otklonila bi se zabluda da je Anika isto što i Krstinica. tek kada oskrnavi sebe. moţda ipak treba uĉiniti dijelom te analize. ali takvo pitanje je moguće. koji donosi samo novo raĉvanje i nekontrolirano dalje širenje nesreće u nepredvidljivim smjerovima? Zašto je nemoguće povjeriti se barem onome od koga. Istina je . isto što i ubilaĉki bijes u oĉima ko zna ĉime do takvog bijesa dovedene ţene. Krstinica i Anika uopće nisu u istom poloţaju. od ĉije ljepote. Ta ljubav. jer njeno djelovanje dovodi do nepodnošljivih poremećaja. I bez njih. ali dok u toj gordosti nije povrijeĊena. kad ona moţe ugroziti onoga na koga se odnosi? Nagon za samoodrţanjem nalaţe da se istina o sudioništva u zloĉinu skriva. još manje 'sve ţene me podsjećaju na Krstinicu. ĉak i ti me podsjećaš na nju'. jer Anika sebe osjeća kao biće izuzetno. kad je rijeĉ o ţivotu nekog sretnijeg moćnika. štoviše. s nje i gorda do oholosti. svjesna svoje izuzetnosti. jedva ako u njoj ikako i sudjeluje. kojoj se svakako treba oteti.da je Anika. onda lijepo biće ne tvori ljepotu ţivljenja. poniţava i zlorabi druge. da je tvrdoća njenog pogleda.Tko bi posredovao ili pripomogao u izbjegavanju kobnog nesporazuma. Ali. prema tome. ona ne povreĊuje nikoga. Kako smoći snage za takvo povjerenje i gdje naći hrabrosti potrebne za njega? Da li bi Anika razumjela? . u strogom smislu.to iz priĉe nije teško išĉitati . makar samo zato da se nesreća ne bi širila dalje. na razne naĉine njome zaluĊene.ali gdje da se naĊe takav? . pa ni sebe. svih ostalih pitanja.Krstinicina slika: razjašnjenja koje bi donijelo ublaţujući jasnoću. ĉak i ona. da se tako kaţe. ljepota zastrašujuća magnetska sila.To. mora biti velika i izuzetna. a pogotovu zabluda da je ţena kao takva demonsko biće. a ipak bi moralo biti razjašnjeno zašto ga i velika ljepota. 10 . a znaĉi neminovni nesporazum kad doĊe do susreta sa ljepotom. imati povjerenja i otkriti strašnu tajnu svoga ţivota nekome . ali pobjeći od zakona ne znaĉi pobjeći i od vlastite savjesti. da je. ne spada više u analizu pripovijetke kao umjetniĉkog djela. koje uvlaĉi u zloĉin i potapa u krivnju. kao povod i sredstvo" (34). Nije li onda bolje. Zašto je nemoguće razjasniti nesporazum izmeĊu Mihaila i Anike. pa ga. sjeća tog zloĉina. pošto se u znanome nam svijetu to ne moţe razjasniti . ponekad i nepopravljivog. jer Anika nije Mihailova ţena. ali zato izaziva nesreću. Kad bi se to razjasnilo. ljudi najĉešće ne znaju šta će s velikom ljepotom u svijetu. Michael ne moţe reći 'sudjelovao sam u ubojstvu'. dok je Michael tu "bez znaĉenja i nevidljivo sitan. meĊutim. Jer. Poĉeće da uzrokuje. sa mogućom ljubavlju koja je u svijetu ĉeka. Krstinica ubija jer izravnava neke raĉune sa svojim muţem koje su njih dvoje "odavno razmrsivali" (34). Anika. ako bi ih to oboje spasilo? Je li to samo zato što je nemoguće reći istinu. našavši se izmeĊu muţa i ţene koji ţive " u dubokoj i staroj mrţnji koja je veća i jaĉa i od njih i od njega "(34). ţivi sa svojom dozrevajućom ljepotom u iskonskoj nevinosti svijeta. ako su se prethodne nesreće već nepovratno zbile.ne na posljednjem mjestu zbog te nemogućnosti on i jeste dolina plaĉa ovakve zablude postaju moguće. niti je širi oko sebe. da se ne kaţe i probitaĉnije. opravdano je iu temelju je. naprotiv. izazvana jednim 'ako'. Njeni 'raĉuni' s Mihailom ne mogu se ni u ĉemu usporeĊivati sa onima koje je Krstinica razmrsivala sa svojim muţem. a kad su u vlasti zabluda ove vrste. ovisi sav moj ţivot?! Ne skrivati se i priznati sve. oplemenjujući uvid i pomirljivo-izmiriteljsko praštanje. prije Mihailovog odbijanja. Onaj kome će se otvoriti mora biti dostojan nje.

uz njegovu pomoć. zahvaljujući kojoj je moguće "sveĉani ĉas pripovijesti". Mihailo suoĉiti s pitanjem neće li velika ljepota anihilirati krivnju. pa se takvog dodira valja kloniti koliko je god moguće. raspreda o ovoj specifiĉnosti "sveĉanog sata" u kojem se odreĊeni dogaĊaj zbiva. bilo ovako strašno. "one malobrojne i bijedne" skitnice i Ciganke koje "savladan ţeljom nije mogao da obiĊe" (77) za sve te godine nakon ubojstva. nego se. Sve ţene. od jednog trenutka. (32) Iako mu ne prijeti neposredna opasnost. U svemu tome ono 'zvjersko' uvjetuje i odreĊuje poremećeni ljudski ţivot . dodir sa ţenom moţe donijeti samo krivnju. ona pokazuje kao nešto što svojom strahotnošću i stidnošću onemogućava bilo kakvu sreću iu budućnosti. U shemi aspekata u kojoj nam se ukazuje Mihailov lik. i sumnje. To bi se dogodilo da su. stidno i nemilosrdno" (34). Kod Andrića je doţivljena sreća "u osnovi" (33) samo grozota.. razumjeti tako da u jednom trenutku doţivljena sreća ne gubi svoju vrijednost. i ta beskrajna sreća koja je ţuborila u njemu i prelijevala se bez sjene. na egzistencijalnoj raskrsnici na kojoj će se naći. zato što će sreći uslijediti nesreća. sreću bez ljubavi. da bi se takva sreća ostvarila? Kako izgleda Krstinica dok se rve sa svojim muţem u Mihailovom prisustvu? "Pala je po njemu kao što pada zvijer. Ima li neke sreće koja ne bi bila zlo? Kakva se fundamentalna pogreška mora izbjeći. ono što je za Mihaila. i nije ga uzeo. ai divnu Aniku.. meĊutim. javlja se jedna 'zverska' konstanta. ali ipak takvu da mu se ĉinilo. "da se pred njim otvara cijeli boţji veliki i lijepi svijet". Mihailo. kao što je ubojstvo anihilirale sreću zadovoljene strasti . kajanje i strah. kao što se ruši snijeg ili provaljuje voda /. ubio bi on Krstinicu. ţivot postaje trajna muka u krivnji. zanos koji je s njom doţivio biva anihiliran. Kod Andrića ni u najdaljem nagovještaju nema one razvedravajuće ironije. Man naširoko. Mladićev "zanos od mjesec dana. i pomisli na zlo" (33). "u osnovi". kakva postoji. pritisak da se opere ono što se pranjem noţa ne moţe oprati ne prestaje više ni u jednom trenutku. ubila njegovim noţem./". nepodnošljivo jeste spoznaja da je sve što je s Krstinica doţivio "od samog poĉetka. a kad mu je opran noţ vratila. Da ga je uzeo. kad nastupi "otreţnjenje" (34). kad je poznao ovu ţenu. Mihailo je sauĉesnik u zloĉinu. niti taj 'ĉas' biva lišen svog dostojanstva.sve do trenutka u kojem će se. recimo. Zadovoljena strast je zlo (kao. Do njega je došlo zato što je sa Krstinica mladić osjetio varljivu sreću zadovoljene poţude. oboje krenuli drugim putem. Takva raskrsnica je postojala. uostalom. na sudbonosnoj raskriţju. on vidi kao "jedno lice" (77) .nego bi to tek mogla biti. ukoliko bi ona trebala imati iĉeg zajedniĉkog s onim što se prethodno zbilo. kad već nije odmah sam ubio Krstinicu i 11 . i nezadovoljena). kod Thomasa Manna u Josipu i njegovoj braći. odnosno o njemu priĉa. epizoda na putu ka grozoti ubojstva. a sreća ne samo da je potrta. Krstinica je. on je osjetio "šta će biti ako samo uzme noţ u ruku" (34). Ovako. (32) To ubrzo vodi ka ubojstvu. iako prolaze godine. pošto je pobjegao. U Mihaila će se neizbrisivo urezati saznanje i osjećanje da. is humorom. u kojem se odigrao neki dogaĊaj. sve to je "u osnovi" bilo ipak samo zlo.

ako. i okrenuti se od zveroobraznosti svih i ruţne skuĉenosti svega oko sebe. mutava i gluva" (44). au isto vrijeme osjeća i vidi da mu se taj ţivot izmiĉe i krati "(60). 'sinuli vidici'. i najtuplji duše. Nije. to bi znaĉilo: moguće je. Neki iskonski sjaj bivstvovanja objavljuje se u Anikinoj pojavi. svekoliki svijet u kome je ţivjeti sjajno . tako da je. odnosno ponovno postaje "zvjerka koju su stjerali u tjesnac". ako ne liĉe na ovce. postao moguć preokret. u njegovim oĉima. on u njenom pogledu vidi nešto što ne treba izjednaĉavati s onim što njega proganja i potajno muĉi. on ne moţe da naĊe mira. Ali. dabome. Ali.. ne bi li joj se nekako i on umilio. i to se ĉini iz perspektive kajmakamu. takvoj djevojci kakva je Anika. jer ljepota je. ali što se u njemu. i utvrditi u svojoj ljudskosti? I uz pomoć ĉega prevladati 'zvijer' u sebi. i to ne samo znalaĉkom oku ĉovjeka zrelih godina. Ovakva pomisao. je li već sve izgubljeno? Sam pripovjedaĉ inzistira na tome da je s ulaskom Anike u Mihailov ţivot.tako se ĉini . Više od toga "Podizala ga je od zemlje već sama pomisao da ima nešto na ovom svijetu što bi moglo da vrati ţivot od prije one zore u hanu. "krupno i blesavo momĉe iz begovske kuće. Što ima ljepše od ĐurĊevdanskog uranka s djevojkom kakva je Anika." (37) MeĊu ljudima koji su 'ovce' i 'mravi'. kad je nešto zaista strašno na duši. ne treba odgovarati sa 'ako budem ţiv'. a velika ljepota obećava mnogo. ispuniti svoje vrijeme neĉim što je blagotvorno i neugrozivo. onda se o njenoj ljepoti progovara uvjerljivo.tako vratio 'u red' svijet koji je iskoĉio iz zglobova. Jer." (41) "Gonjena zverka" ostaje. budi nadu. poslije više godina patnje kakvu podnosi onaj tko se osjeća "proklet i gonjena zverka". U Mihailovom sluĉaju. . naime. mirna budala. koji ga prepoznaje: ljepota odvodi ka tom iskonu i one tuplje. da bi odgovorio na to pitanje. i šta ţivot uopće moţe više pruţiti! No. niti ispunjen panestetskim predrasudama. onda podsjećaju na mrave? U kojem se ne moţe imati povjerenja ni u koga. pored ostalog. kad ĉitaocu treba pokazati kakva je Anika.zadobiti 'sve' u svijetu. poĉeti ţivot ispoĉetka Raskrsnicu na kojoj se Michael našao odredio je Andrić jasno. ni o istini ţivota. kada te zove. iu kojem se nema s kim porazgovarati ni o sudbini velike ljepote. pa kada mu to ne polazi za rukom . bjeţi. dekulpabilizirati. naravno. onoga. "Njemu sinuše vidici" (39). donosi Aniki svaki dan sve više šećera. izjednaĉava: "U njega je gledala Krstinica svojim zvjerskim pogledom / . nikakvo ĉudo što su Mihailu. 'Imati' je znaĉi . spas. ona bude dodirnuta. sa samom njezinom pojavom. ljepota i zato što obećava. ipak. oprati se." (39) Što je to 'nešto'? Ĉitatelj uopće ne mora biti u vlasti neke posebne kalomanije. ĉovjeka kome je dano da Anikino ljepotu prigrli. I šta je tad s njim? "Osjetio se proklet i gonjena zvjerka. kad je sreo Aniku. tko gleda "oĉima ĉovjeka zrelih godina. koja podiţe od zemlje. a ispunjena je odgovarajućim prethodnim utiscima. kad mu se ĉini da poznaje pravu vrijednost ţivota. u svijetu u kojem valja ţivjeti s ljudima koji. i to zato što glede one koja treba da ga spase vidi nešto zvjersko iz pogleda one druge." kao da je našao i poznao nešto znano i davno izgubljeno "(60). jer drugo što on o njoj ne zna. dakle. Michael susreće veliku ljepotu koja ga zove sebi. ozdravljenje. Što biva kada Mihailo konaĉno izgubi nadu da će se pomoću Anike spasiti? "I odmah poĉe da ustupa kao zvjerka koju su stjerali u tjesnac. 12 . dakle zahvaljujući njenoj ljepoti. / "(41) Pomiješati i izjednaĉiti Krstinicu s Anikom je greška. Ima li tu igdje iĉeg ljudskog? Moţe li se ĉovjek otrgnuti tom zverskom u sebi i oko sebe. pred tom ljepotom zastao. Prisiljen da je pogleda u lice. Ĉak i Nazif.

nema šta da skriva i nema potrebe da ma šta pokazuje. MeĊutim. to jest uistinu ljudski. (Uostalom. ali je reĉeno i što je to što bi moglo spasiti Mihaila. o tome smo obaviješteni. meĊutim. ili dvije zvjerke koje se sudare u šumskom mraku i vide jedna drugoj samo zjenice. kako je promašeno ono što bi bilo spasonosno. što će reći: da je nada. da ono spasonosno u njoj nije porazilo nesreću. u opisu odsudnog trenutka. dakle. dakle.uĉinilo mu se da je video Krstinicin zvjerski pogled. da je isuviše moćno kad trebaju unesreći i odvede u propast? Andrić je dopustio jedno "ili": postojalo je. teško je i pretpostaviti. da se ne probudi nada. "Za sve to vrijeme oni su se gledali netremice. to će biti pokazano. a pogotovu se razlikuje od onog što je dato. ljepota mora preobraziti zloĉin ponet u duši i. pobuĊena ljepotom. koja "u osnovi" to. Kada bi oni bili ljubavnici a ne zverke. vratio konstanti 'zvjerskog'. Ako su Anika i Mihailo netremice gledali kao ljubavnici ili kao zvijeri u tami. Andrić je izgradio priĉu na ĉinjenici da ljubav nije prevagnula. prošlu i buduću. ĉovjeku u tim stvarima iskusnom. ljepota. osjećajući i sam da je to kulminativna toĉka. da se ne povjeruje da će se iz zverske sumraĉnosti na koncu ipak izbiti u svjetlost istinskog ljudskog bivstvovanja u ljepoti! Takva nada 'podiţe od zemlje' i vodi na put na kojem valja ljepotu dodirnuti. kao bogata carevina: dovoljno samo sebi. od onog što je već bilo. kako se sjaj ljepote ukazuje kajmakamu. suoĉio sa svojom sudbinom. On nije morao biti takav. i nije dato. Ljubavnici u prvim danima i dvije zvjerke koje su se sudarile u šumskom mraku. ţivi u šutnji i prezire tuĊu potrebu za govorom. od onog što će biti. Michael se na dramatiĉan naĉin. do tragedije ne bi ni došlo. upravo po ljubavi. to bi." (41) Da su Anika i Mihailo došli u priliku da se doista gledaju kao ljubavnici. " (60) Kako onda da ne sinu vidici. Ne moţe se znati šta nesretni Nazif osjeća dok se s njim zbijaju ovakve šale. kao što se gledaju ljubavnici u prve dane. ljepota bi sluţila ljubavi a ne punicom uţivanju moćnika ovoga svijeta. što nije uspjelo. sveĉano u svom miru. i aniku . ukoliko treba biti izvor sreće. nije ni bila. a ne samo jedan put pobjede zvjerskog. bila jaĉa od krivnje i prevagnula. Konaĉno. nije anihilirale zloĉin i njegove posljedice. bio ljudski. U odluĉujućem trenutku. a ne 'zvjerski' ţivot. dakle kao neka ţivotinja. raskriţje. Vezom koju stvara ovo sudbinsko "ili" izriĉe se što se nije desilo. uvodeći sad. drugima. to nipošto nije isto. da li to znaĉi da u susretu i dodiru koje nazivamo 'ljubavlju' uvijek i nuţno ima i neĉeg od sudara 13 . koja je više od dodira kakav je dat kajmakamu ili Jakši. Sigurno je jedino to da ljepota privlaĉi i njega. Zloĉin je anihilirale već proţivljenu sreću. ali da takav ne bi bio.shodno Anikinim vremenima ljubav slaba. da bi se naposljetku razriješila nesretno po junaka. pokazuju se znaĉaj i neophodnost znaĉenjske konstante koju pripovjedaĉ koristi da bi u bitnom odredio Mihailov lik. nada mora pretegnuti nad krivnjom. ima li ikog tko bi u potpunosti bio nedostojan ljepote. U ĉemu je ambivalencija koja vlada njime. u igru jedno kapitalno "Ili". Da li to znaĉi da je . i najduţem ljubavnom pogledu doĊe kraj. a ono što ljubav pokreće i odrţava. izazivanju kletve nemoćnih ili izluĊivanje onih koji su ljepoti nedorasli ili su je nedostojni.jer mu ona daje znak "da je to još uvijek malo" (44). Kada je u Anikino pogledu već video . stalno prisutan. da nabavi još šećera. Ljubav koja je samo moguća. kao mraĉna senka. sporo u pokretima kao da je zamišljeno samo o sebi. ali se nije ostvarila. meĊutim. bez ţelje i potrebe da se ravna prema drugima. "Cijelo to veliko skladno tijelo. ako već nema nikog tko je ne bi ni u kojem smislu bio potrebit?) Andrić se. da je nedovoljno jaka. odlazi "ţalosno mumlajući" (44).

napor.praznina ţivota je ispunjena. Ovo nije puka interpretativna nadogradnja. Ljubav bi morala biti veća od pogreške koju onaj tko voli skriva ili naprosto uklanja sa vidika voljenog bića. Sad je gubio tu misao. ovakvo. a nada da će ga ona spasiti napušta ga. a takav je Mihailov sluĉaj. Mihailo se rastaje s djevojkom. oĉaravajuća. postajući "dţizlija višegradska" (61). pokušaj da se u nekoj apsolutnoj otvorenosti. produbljujući tako. navodeći Aniku da ona takoĊer pogriješi. I misao o ljepoti treba ĉuvati i spašavati koliko i ljepotu samu. jer privlaĉi i mami one koji nisu onakvi " kako bog zapovijeda "(45). S druge strane. i krivnje. koliko i svoj jedini ţivot Ljubav spasava. nastale zbog onog što rade drugima i onog što rade sebi? Toĉno je i jedno i drugo. To." (42) I prije nego što je doista postala njegova. rasvjetljava dušu iskonskim sjajem bivstvovanja. voljena moja. devojko najbliţa mome srcu). kad se ostvari. energija koja daje samopouzdanje ljubavi. pa gamiţu ka njoj. nego. ali da bi time izvršila udar na Mihaila u sebi. stjecanje i trošenje nisu mogli. usamljena i krivnjom razjedana duša ispunjena je djetetova ljepotom i zahvaljujući tome ţivi. ali i nagonski neizbjeţne agresivne ţelje i potrebe da se ugroţava. koji osjećaju i izazivaju. u zasnivanju i odrţanju egzistencije. razvraćenoj. prostosrdaĉnost i povjerljivosti neko drugi uvede u vlastiti ţivot ne obećava nepomućenu. pa ni pomućenu. pak. straha.zvijeri. meĊutim. Anika je bitni oslonac i sadrţaj njegovog ţivota. Naprotiv. na drugaĉiji naĉin . potpuno samoizlaganje drugom.upravo u ljubavi. sreću ljubavi. Mihailo će krenuti da. kao što Anika. Ali. Kad u Aniki ugleda Krstinicu. kada postoji neka strahota koja se u ţivotu jednog od njih već dogodila. nije kakav bilo rastanak. Za Mihaila se. sveopću pogrešnost svega što se ljudima dogaĊa dok ţive u vlasti svoje i tuĊe sujete. Kada se u Pjesmi nad pjesmama kaţe: "Lijepa si dragano moja (prijateljice moja. to je mogla već i sama misao na Aniku . shvaćamo da je za buĊenje i trajanje ljubavi veoma vaţna ljepota 'bez mane'. ubijajući Aniku. ako je ĉovjek već odreĊen nekom velikom greškom. makar i ne bio njome vidljivo stigmatiziran. Gubitak ljepote obostrano ţeljenog. ali treba da zaboli Mihaila bar onoliko koliko je njeno javno razvraćanje nepodnošljivo normalnim ţiteljima kasabe. to jest voljenom biću. njegovu prazninu ponovo mogu zatrpavati samo rad i bolno išĉekivanje da se stvari razriješe. ne samo kad je rijeĉ o 'normalnim' ljudima. zjap ţivljenog vremena više nije strašan. Izgubiti i tu misao isto je što i izgubiti ţivot sam. poslovi. od trenutka kada ju je ugledao. pogaĊa prije svega Aniku. poništava izvornu ĉednost svog bića. i bilo mu je isto kao da gubi ţivot sam. to je rijetko. koju treba ĉuvati od iskušenja i štedjeti je za ljepotu ţivljenja. napada? Ili je rijeĉ o jednom "ili" koje iz ljubavi iskljuĉuje sve 'zvjersko'. ali neostvarenog ţivota iznad onog normalnog 'ovĉjeg' i 'mravljeg'. Oprez je neizbjeţan. Pripovjedaĉ ne ţeli da to prepusti nagaĊanju ili nedovoljno utemeljenom zakljuĉivanju. Ljubav je doista spasonosna. kaţe sljedeće: "Godinu dana ga je drţala misao na Aniku. Ljubav jeste. ali da bi bila takva. i onoga ko voli 14 .kao svojevrsni pojaĉan vid paţnje i obzirnosti . DogaĊa li se ikad da se stvari tako ugode?! Ako postoje ljudi koji imaju snage i za takvu ljubav. u njihovom egzistencijalnom aspektu. pored ostalog. briga i raĉunica. dakle nepovjerenja i opreza zbog straha od uvijek mogućeg ugroţavanja. Ono što rad. ali je isto tako potrebna svjeţina ljubeće duše. da se svijet vrati u zglobove iz kojih je iskoĉio. ona sama mora biti slobodna od svake pogreške i pogrešljivosti. ubije Krstinicu u njoj. Anika je iz njega izvukla krajnje konsekvence. / i nema mane na tebi". on ţeli podvuĉe nezamjenljivu vaţnost ljubavi prema ljepoti i ljepote same. barem u onoj mjeri u kojoj je iz susretanja zverki "u tami" iskljuĉena 'ljubav'? Da li se desilo ono što se svakako moralo dogoditi ili je samo Mihailo pogriješio. prirodno je što u susretu dvoje ljudi nije moguće potpuno samoizlaganje.

izazivati ih. gorda duša će radije uzvratiti tako što će ignorirati norme kulture. Iznervirana Turĉinov galamom i prijetnjama da "veĉeras mora nekog ubiti" (73). ali u svojevrsnom parodijskom registru. i Dostojevski i Andrić posebno naglašavaju to. ova scena nagovještava. Kultura oblagoroĊuje naravi utoliko što sprjeĉava ili bar ne potiĉe ekstremne reakcije. ne pogoduje njenoj svjeţini. zato i postoji da bi se na najmanju mjeru svele nepovoljne mogućnosti. i stoji kao da ĉeka da ona njega ubije "(73). Ta mreţa je interiorizovana. ili ĉak na rezignaciju.uĉvršćuje u uvjerenju da je sama ljubav vrijednost zarad koje treba biti spreman i za mane. pogotovu u stvarima ljubavi. Nije sasvim nedopušteno oĉekivati u ljubavi istrajnost ove vrste. U ovome je ona vrlo sliĉna s Nastasja Filipovna iz Idiota. Upravo tako reagira Anika. Ljubav bez greške rijetka je kao i ljepota bez mane. u stvari. onda nema više neposredne veze s njegovom ljepotom i poĉiva na neĉem drugom. htio-ne htio. (Zanimljivo je da. uvijek. sliĉne po velikoj ljepoti i gordosti (Jevgenije Pavloviĉ u Idiotu govori o "demonskoj gordosti" Nastasjinoj) naprosto 'traţe' noţ koji će ih kazniti i idu mu. sa svim omekšavajući pravilima ali i prinude koje predviĊa. što navodi na pomirljivost (biti 'kulturan' i pomirljiv nerijetko znaĉi isto). Ĉovjek je uvijek. kada doĊe do ozbiljnih egzistencijalnih nesporazuma. ugroţavajući odnosi. to ne znaĉi da se oslobodio njenog djelovanja u sebi. a prosjeĉno normalan ţivot je takav. entuzijazmu. koji nasrće na druge posjetitelje-pretendente. a ni jedno ni drugo ne povećava energiju ljubeće duše. obiĉajima i ugovorima osigurava od ekstremno nepovoljnih ishoda. Kultura u cjelini. koji u cjelini priĉe igra tako veliku ulogu. dok je lice u lice sa Anikom. To. ne hrani je. samozatajnost. neće ostati bez posljedica. meĊutim. Ali. svjesno -nesvjesno u susret. Doći će zaobilaznim putovima. i sankcija uopće ne mora doći 'izvana'. i po tome što svojim pravilima. tragiĉni kraj Anikin. izmeĊu ostalog. ĉak će te osude traţiti . i kada se sam iskljuĉi iz nje. prkošenje normama i borba s tuĊim dušama. Ovog pijanog bijednika ĉitatelj vidi kako je. Moć Anikine ljepote pokazuje se tu s neobiĉnom oĉiglednošću. i da je išta govorio. "neki bogat i bijesan Turĉin iz Rudog" (72). "zaboravio je da ima noţ. to ne znaĉi da nuţno vodi u nesreću. i jedna i druga od jednog sata ţive s duševnim sadrţajem koji nalazi izraza u neponovljivim Anikinim rijeĉima: "osevapio bi se ko bi me ubio. poletnosti. Carstvo 'normalnosti' i carstvo trenutno vladajuće kulture umnogome se poklapaju. ako je egzistencijalno ulaganje neizvjesno. meĊutim. galami unaokolo i "zabada svoj veliki noţ u kapiju "(73). prikopĉan na mreţu vladajućih normi. Ĉovjek se. Što Anika s 15 . ali ne treba zaboraviti ni to da se ţivi u vremenu i neprilikama svijeta kakav već jest. kao i kod nje. kao i voljeno stvorenje koje u sebi ne skriva nikakvu grešku. prekrsicu moralne zabrane i prkositi osudama zbog sablazni. Nesporazumi su ĉesti. iz svijeta. investira u nešto nepoznato. Preko motiva noţa. ni jedna ni druga ne iskrvare. samo da ne okrnji svoj ponos. tako reći. pokrenutim (zaluĊenim!) ljepotom i ispunjenim ţeljom. pogreške i egzistencijalne naprsline kod voljenog. nepredviĊeni sluĉajevi. MeĊutim. kao što ne ĉuva ni ljepotu. 'iznutra'. Anika u ĉarapama izaĊe i otjera ga s nekoliko rijeĉi." Vaţno je zapaziti da neposredni povod za ovaj iskaz najdalekoseţnijeg znaĉenja vraća jedan od 'ţivotinjskih' likova iz "logora". "ukleštio pijanim oĉima i sve nešto ţvaĉe i guta". ali njihove posljedice nisu i ne moraju biti ekstremne.) Svjesne da trebaju biti kaţnjene. kada ih taj noţ stigne. pa obje ove junakinje.

njena bezoĉna izazivanja su u odreĊenom pogledu prizivanje tog trenutka. netremice. Mrţnja i kukaviĉluk nisu nespojivi. to jest uklanjanju razloga za mrţnju ili barem osloboĊenju od nje. sluĉajno nazoĉnih pripadnika "logora". ništa ne mijenja u njoj. ona se ne plaši ni mizernih nakaza. ili za to daju manje povoda nego. dakle. biće. da onome tko se mrzi naude u budućnosti: što nije stvarno sad. vidimo. Razlika je. recimo. iz kojeg progovara istina njenog bića. Kada se već ne mogu isposlovati u stvarnosti. (Sliĉno je s vradţbinama. kad je rijeĉ o zlu koje je namijenjeno adresatu kletve. od straha. ljudi koji nemaju ĉime imponirati ĉitatelju. dabome. doduše. pridruţuje joj kivnost i gnjev.prezirom gleda na ovakve i njima sliĉne spodobe i osjeća se nadmoćnom. izmeĊu nje i Nastasja Filipovna u tome što je Nastasju 'razvratili' Tocki. nekad zle. Jedan od njih je ludilo. gdje je moguća samoafirmacija. te ruke. No. Kad je lišena sredstava da uĉinkovito djeluje u svijetu. ona se ponekad od ĉini koje baca nada svom smirenju. niti se uopće plaši. Drsko izazivanje okoliša praćeno je ponornica ove istine u njoj. ne moţe se ispolji izravno. pritom. Anika ne ţivi za budućnost. a ona u sablaţnjivo ţivot bludnice odlazi sama.sporeći se u sebi na taj naĉin trajno s njim. mrţnja traţi zaobilazne puteve. Privremeno. Kletvom se ona zadovoljava na simboliĉkom i fantazmatskim planu. II Kletva je izraz nemoćne mrţnje. ponekad je razblaţuje. pozivaju se više i najviše sile. Utoliko ono: "osevapio bi se ko bi me ubio" moţe ona. Dato im je da kasabi prenesu odlomak Anikinih misli izmamljen groteskno-smiješnom scenom. u nekom drugom smjeru. naprotiv. Svjesna moći svoje ljepote. valja ĉekati. ali se zato barem. ni svjetovne. Odušak koji tako nalazi ponekad je sasvim smiruje. Neka sile od kojih se traţi pomoć naĊu naĉina da priţeljkivano zlo sprovedu u djelo! Osim što ima kompenzatorni karakter i ukazuje na nedoraslost preprekama koje se isprecuju. ali. pa se ugroţavanje. Izlaz je. u opraštanju predmetu mrţnje i pomirljivom saţivljavanju s njim. ako duša ispunjena mrţnjom. ali rijedak. Krivnja i ţelja za kaznom jaĉe su. koliko je ima. ali s nemoćnom mrţnjom u sebi nemoguće je ţivjeti. i puko zamišljanje nadmoći donosi nešto. nije nikakvo ĉudo. moţda i ponajbolji. svojevoljno. s kojim se na raskršću svog ţivota gledala dugim ljubavniĉkim pogledom. da izgovori naglas. i onog tko će je kazniti za sablazan. pa je pitanje koji izlaz iz takvog nepodnošljivog stanja stoji na raspolaganju. ĉesto je pojaĉava. moţe biti i svojevrsni konformizam mrţnje i ukazivati na nespremnost da se osobno dijela. nesreća i uništenje se barem prizivaju. ali zabrtvljena i osujećena. to. kao što to nisu ni mrţnja i slabost. Izlaz je. i onda kad je zbog nje mrze. To nije nikome upućeno doli njoj samoj. i to posredstvom drugih. da pokaţe što sve moţe i na šta je sve spremna . Izlaz je iu povećavanju moći koja obećava ili doista donosi pobjedu nad onim što je omraţeno. Slabost je ne ĉini manjom."Svašta ja mogu uĉiniti" (40). Izlaz je. ni crkvene vlasti. kakav je Turĉin iz Rudog. nekad dobre. Kao i Nastasja Filipovna. pa se njegova patnja i propast ne mogu postići bez priljeva dodatne snage. samo "za sebe" (73).) Povjerenje u kletve (ili vradţbine) je 'primitivno' i besmisleno. osujećenost i sve drugo što daje povoda za mrţnju naprosto više ne javlja. ona gadljivi prezir i hladnu ili podsmešljivo nadmoćnost ispoljava i prema onima koji to ne zasluţuju u tolikoj mjeri. ipak. i produljuje joj vijek. Anika ĉeka trenutak. Izlaz je iu zaboravu. mašti i jeziku moţe pustiti na volju. ovakav neko ko mlatara noţem po njenom dvorištu. u okretanju ţivotne energije. upozorava ona Mihaila . dio je solilokvij ĉiji mali dio stiţe do ljudi. kletva. ili je omraţeno biće zaštićeno. U mrţnji su spojeni napor i ţelja da se biće koje se mrzi uništi ili da mu se nanese bol. 16 . ako je dopušteno to nazvati 'izlazom'. Što su posrednici te istine nedostojni.

iako ne u istoj mjeri neposredno. Razum i um.. meĊutim. s druge strane. "Mnogo se toga poboravio. uobrazilja.naprosto stigla. a ti mi dlanom pokrivaš oĉi . kletva ili vradţbine vaţeći dio kulture neke zajednice. Moglo bi se razmišljati o vezi izmeĊu povjerenja u djelovanje kletve i djelovanje ţrtve. "izgleda" (53). Primala je. Sve ţene u kasabi (48). uzvraća. U tumaĉenju pripovijetke.Ja kaţem: 'Anika. i koliko. Onaj koga kunu i sam pripada kulturi u kojoj ţivi. MeĊutim. u svojoj gordosti. "nejasne rijeĉi iz minulih noći. Takvi su gazda Petar Filipovac i prota Melentije. naravno. a iz gesta njeţnosti s kojim mu Anika 'pokriva oĉi' naslućuje se da mu ona. Andrić se razumio u fenomen mrţnje. ili odnosu s bludnicama. pošto prijetnje nisu pomogle. reagira vrlo 17 . i svjesno i nesvjesno.logiĉno ." (58) Poezija zajedno doĉekivanog svitanja u dugim milovanjima znak je da je. konaĉno i neopozivo. a hoće li se to postići uz pomoć razuma. U njoj je hladni prkos (59). inaĉe. izljeva mrţnje bilo. I u Anikinim vremenima dao je dokaza o tome. u pojedinim kulturama. Odbaĉeni Jakša podsjeća Aniku na njihova noćna šaputanja. odnosno u uĉinak prinošenja ţrtve. bar što se Jakše tiĉe. njome zaluĊenih sinova. ona. izrikom. na temelju toga. Smisao povezivanja dijelova pripovijetke koji se odnose na popa Vujadina. onda povjerenje u njih i nije tako besmisleno. upućene Aniki. razumljive samo njoj i njemu" (58). razumjeti meĊusobnu povezanost kletvi o kojima saznajemo. naknadna su pitanja. ali svakako nisu ni ispoljavanja racionalno kontrolirane moći i umnog uvida u uzroĉno-posljediĉne veze. Nije svaka povreda reda ista. bar donekle. kletva je za njega znak koji mu govori nešto o njegovim vezama s ljudima i svijetom u cjelini. uglavnom ne postiţe. od ovakvih naslućivanja vaţnije je. a ne samo neka opijenost ĉula. uma ili nekako drugaĉije. svakako nisu isto što i ţivot duše. naslućuje. ostaje da se. a isto tako ni preklinjanja (53). meĊutim. Zadovoljiti ţelju je bolje nego ne zadovoljiti je. Kada su. a mnoga je muka ostala zauvijek neviĊena i nekazana" (43). Racionalno i svjesno on moţe ne hajati za kletvu i biti 'iznad toga'. saznajemo. Aniku su omrznuli mnogi. razlozi koji iza kletve stoje mogu ga ispuniti strahom. i kletva: afekt sabijen u odgovarajuće rijeĉi zamjenjuje unekoliko ono stvarno. kad prota Melentije zatraţi pomoć vlasti da bi zaluĊenog sina otrgao iz zagrljaja bludnice. zebnjom ili osjećanjem krivnje: kao i sve drugo. samo njega. Kakvih je još. to se tumaĉi kao kazna koju su oni koji kunu ionako već traţili od nadleţnih sila. Aniku i Tijanu u jednu cjelinu razjašnjava se u analizi upravo ovog fenomena. a i izvjestan broj muškaraca. brigom. Ukoliko nesreća pogodi ('stigne') nekoga ko je omraţen. jer se preko njih mogu sagledati tip. U njihovim ljubavnim noćima bilo je prisnosti kakva se. otac Jakše Đakona. rad ţelje. ali. Nije bilo nikog tko nije vidio kakva sve ĉuda i pokore. sviće'. U jednom trenutku izgleda da je Jakša kako-tako u neĉemu zamijenio Mihaila u Anikino ţivotu. ". pa je ona sad . Prizivanje dobra i prizivanje zla na takav naĉin ne moraju proisticati iz iste nemoći.naposljetku. recimo pojedini oĉevi zabludjelih.. koje je Anika izazvala. Ne izaziva svaka ozljeda normalnog stanja stvari u svijetu istu mrţnju. u obiĉnom 'bludnom' odnosu. Anika odbacuje Jakša. stupanj i smjer povreda reda u svijetu. O tri kletve. niti je podjednako teška i nepodnošljiva. i kakvu nesreću moţe izazvati "ţena otpadnica" (43). posrijedi ljubav.

Anika se nadmoćno. Licemjerni zatoĉnici 'reda' ne mogu joj ništa. Ali. kao i protin sin. ". koji beznadno ĉekaju.osjetljivo i bez imalo odlaganja. po svu noć delju drvo i puše (45) u njenoj avliji. Prota se već prije toga "sa dušom punom gorĉine" (55) vratio od kajmakama. Upravo na veliki crkveni blagdan pokazat ona tom popu što sve moţe. Ona jeste. nego i taj otac koji bi da vrati stvari u red. bez rijeĉi. ali ne i za ljepotu slijepa ljubav. Gledati sina obuzetog poroĉnom ljubavlju nije toliko nepodnošljivo stoga što je posrijedi porok. "A ti 18 . Jakša ţeli lijep odnos sa Anikom.Nemam ja oca. i nipošto neće biti njena puka mušterija. recimo. miješa i svojevrsna fascinacija ljepotom. s ĉim se. Odreći se oca pouzdan je znak odricanja od reda u svijetu. a da pritom i ne zna da ga se sin pred dţizlijom odrekao. U pismu će Anika suprotstaviti svoje dostojanstvo bludnice dostojanstvu svećenika. Sam prota. Neki od onih. predigra za njen blasfemiĉni odlazak u dobrunski crkvu na Malu Gospojinu. ĉim se osjeti i najmanje povrijeĊenom. bez sućuti ali i bez podrugljivosti" (58) . Ti znaš dobro. to jest 'vraća' mu ga s uvredljivim prezirom. Ĉuvari reda su u njezinoj vlasti. obećava na rastanku. pravi izazov će tek doći. prema tome. meĊutim . koji pred Anikinim vratima "kopa nogama". Anika. koji se ne zove uzalud 'patrijarhalan'. Svakodnevno je ona u prilici da vidi i osjeti na šta su sve spremni oni koji ĉine "logor" oko nje. ona će proti uputiti izazivaĉko pismo.za toliko je on svakako u prednosti u odnosu na druge. Ona je to što jeste. nema podrugljivosti . makar i privremeno. ili kao Tane Kujundţija. Kada i kajmakam podlegne Anikinim ĉarima. Ostaje da se zamišlja na temelju ĉega Anika moţe i treba da 'zna dobro' da je Jakša pregorio oca zarad nje. koja svemu daje karakter ljubavi. ili kao Ristićkin sin. Moć njene ljepote je veća od njihovog pozivanja na red. poricanje tog svijeta. jaĉa volja za vladanjem nad njim. tim rijeĉima pokušava Jakša da otkloni njenu ljutnju i ostane kraj nje. No. meĊutim. ne bi li joj se pribliţili. dakle. "smiješeći se" (58). pa ne dopušta ni da nju neko uĉi redu.smiješi ustreptalom Jakši. S Jakšom je Anika dospjela do prisnosti koja joj omogućuje da ovlada njegovom dušom. budući da Jakša na svaki naĉin ţeli ostati u nekoj vezi s njom. Prota je ljut i oĉajan zbog Jakše. "mirno. njezin. kome "doĊe tesna koţa na licu" (64) kad se naĊe oĉi u oĉi sa Anikom. Ali. ali ispunjenje obećanja će posluţiti samo tome da pokaţe kako je u njenoj vlasti ne samo sin. u ovom sluĉaju." (58). dokle se mogu srozati i kakve sve nedostojne. osjećajući svoju moć. pak. da je ponovno vidi. kako bi se udovoljilo ţelji koja se razbuktala i teţi da se zadovolji. obećanje koje je dobio samo je prividno izlaţenje u susret takvoj njegovoj ljubavnoj ţelji. moguće ponovno viĊenje o Maloj Gospojini. i samog reda. poniţavajuće i smiješne stvari rade. veoma zaljubljen u Aniku. cijelim njegovim bićem. ĉije ljubavne pustolovine ona nije smatrala potrebnim razobliĉava. "Ali te su ga rijeĉi oĉito opijale kao i ljubav sama. nije obiĉan ĉlan "logora". To je. kad ga ona šalje natrag ocu. šta tu još ima da traţi otac. jedva da bi u svom nemoćnom stidu zbog sinovljevog ponašanja bio više nesretan nego što već jest. to je i bez velikog domišljanja jasno. i on nije znao ni što radi ni što govori. u Aniki je. predstavlja. Jakša nije kao ti koji delju ĉekajući. već zato što je posrijedi 'slijepa'." (58) Mladić je. koje joj se prepušta. pa. od koga je traţio pomoć. tako reći. ĉemu bi još imao da sluţi poredak patrijarhalnih vrijednosti?! Od njeţnosti i ljubavi koju pruţa Jakši. sve da odnekud i moţe znati za ovo Jakšina odricanje.

moralo biti . likujući pritom nad njima. Priĉalo se o 'bdeniju' koga je bilo ili ga je. nalazi svoj izraz. pa kako god. to jest kad je omraţeno biće pod zaštitom: "trebalo je ĉekati boţju ruku" (62).svejedno. Njena svekrva je svojim priĉama po ĉaršiji dovela u pitanje moć Anikine razbludne privlaĉnosti. i ne raĉuna s tim. i ne priziva se dobro. kada ni carska vlast više ne štiti priznati red. pogotovu poslije pisma. "nešto znano i davno izgubljeno" (60). doslovno. oblivena pjenom. i njenom drskom pismu. One su pristojne i normalne. Mrţnja i osuda se moraju ispoljiti. ţena od reda." Moţda se samo priĉalo. nego što će stati u obranu javnog morala. drţao u Dobrunskoj crkvi kletveno bdenije. Opće mišljenje ili javno mnijenje ĉini ono 'što se priĉa'. ali je i nemoćna. dakle. obraća se Bogu. za pogledom koji traţi i nalazi ljepotu. Ali. pogled se uvijek mora nekud usmjeriti. ni bilo koga drugog. i sama ne obeznani. ali u osjećanju i razumijevanju onih koji su priĉali stav prema Aniki uopće. u kletvene obredu ili u priĉi o njemu. neće. Bolje bi ti bilo da si dirnuo guju pod kamenom. To moţe samo pojaĉati snahine mrţnju prema Aniki. i da mi je onako star drţao legen i ruĉnik. već neizdrţive granice. već "kletveno bdenije". ako ti je milo ĉuti. Što poniţena supruga ţeli Aniki? ". proti izgleda da je izopaĉenje doseglo krajnje.. kao otac. kao supruga i majka. Ristiĉki se. kome se obratiti za pomoć? Preostaje još Bog.se naĊe ĉovjek da mi pošalješ kajmakama i zaptije. Da li je prota doista drţao ovakvo bdenije? "Priĉalo se . Ako su proti vezane ruke. Ako već i kajmakam. ona. niĉim. u lancima te vodili. Kletva Ristićkine snahe predoĉena je s punom konkretnošću. priprema zakljuĉak. kao svećenik. dabogda se gubom razgubala. bijesna hodila.. jer je uvrijeĊen i poniţen. pa iu ovom ritualu sve trebate je izvrnuto. veliki i 19 . navesti na misao da je posrijedi ĉudo od ljepote. Videće se da li je njoj moguće odoljeti! Anika ne dopušta da se na ovaj naĉin posumnja u nju i ţeli poniziti one koji to ĉine. ona kune. obeznanila i. ljudi se osjećaju nemoćni. I prota mu se i obraća: kune. razumije se. videći što se dogaĊa u kasabi. a pouzdanost podataka na koje se u tome pozivaju oni koji priĉaju od drugostupanjskog je znaĉaja. priziva se zlo." (62) Sve se u svijetu posuvratilo. "nije dolazila sebi nikako" (47). Jer. savladana tom mrţnjom. Sve to. koje treba stići 'guju pod kamenom'. nikoga. "onako star". stvarno ili iz priĉanja ljudi. posebno. najzad i kao onaj kome se bludnica s visine podsmeva što je "preskakivao plot u Nedeljkovice" (61). kao ni neka druga ţena njoj sliĉna. tek je Ristićkinoj snahi i samoj ristiĉki nemoguće da nešto protiv Anike doista poduzeti. naravno. da mi je kajmakam dolazio još dva puta i da sam mu otpasala sablju kao djetetu. opet promptno. budi u proti Melente mrţnju. ona ĉini jedino što joj je moguće. E znaj. Snaha. posljednji jamac i zaštitnik reda u svijetu. Ni kajmakama. "(62) Ovakve razmetljivosti u bestidnosti ne bi bilo da Anika pouzdano ne osjeća. niti uostalom na bilo kakvu misao. Nije posrijedi molitva. uzvraća. Kletveno bdenije. kao nekog jazavca u kukuruzu. ţeno. jedini moguć kada se ne vidi drugi izlaz. u izvrnutoj odeţdi i sa svijećama zapaljenim naopako. pa zamalo da ga pri tom Nedeljko ubije. i ova joj. sasvim prirodna i razumljiva. sama sebi dodijala.Dabogda. kad je saznala za svoj poraz. Njegova je mrţnja. "Priĉalo se da je proto. Prije nego što se. drţi legen i ruĉnik Aniki. Boţe. Pred kandilom i krsteći se. naravno. smrti ţeljela a smrt te ne htjela! Amin. da će ĉak i ostarjeli kajmakam prije krenuti za svojim nagonima. ne zaluĊuje. svakako. proto.

ne moţe ništa. kletva postiţe naknadni uĉinak smirenja. u kakvoj je vezi dogaĊaj sa Ristićkinim sinom i 'komunikacija' sa njenom snahom. Amin. tko razumije što to zapravo znaĉi. Slavi se roĊenje 20 . ĉeka svog ĉovjeka. plaši mrţnje što se kroz kletvu izljeva. nevolja je kad je zlo tako privlaĉno. dakle. Vrhunac izazivanja te 'ruke'. Sevap uhvatiti. a novac. ali će ona sama sebi ţeljeti uništenje. I o ovome mora se nekako priĉalo. Pretjerana i nekako već umnogom suvišna. nego prema zloj bludnici. a ne samo kasaba. to uopće nije lako. jer Anika saznaje za kletvu. sa onim: "osevapio bi se ko bi me ubio"? Neće Bog gubom razgubati Aniku. obara na zemlju onu koja kune. Ona. i njoj. Ni mrţnja nije usmjerena prema njemu. a zajedniĉki je. tako da ona. jeste njen odlazak u Dobrun na Malu Gospojinu. samo pred Bogom i kraj usnulog djeteta. doista. na kraju krajeva. kao mjesto ţivljene normalnosti . naravno. to je jasno. osvetniĉka ţudnja postaje prejaka i neizdrţljiva. ne moţe ništa. koju je ĉak i Ciganki kojoj je povjereno da je prenese bilo zazorno da izgovori. veoma nalik na takvu mrţnju. poslan po Ciganki. koji će se iu njoj samoj pojaviti kao odgovor svemu što svijet. Od Boga se traţi moţda već i previše zla. Treba umjeti i moći sebi oprostiti. Anika ne dira nikog prva. "s rukama skrštenim u krilu". svakako bi trebalo da se osvrne i na ovaj primjer iz Andrićeve pripovijetke. uvijek ima neĉeg autodestruktivnog. tako što pali kandilo koje je u padu ugasila. i Anika. Tada će biti izreĉena treća kletva za koju znamo. ali ima razloga da se. tako i na vijesti o kletvi Ristićkine snahe ona uzvraća porukom.dodatno potaknule da ispuni obećanje Jakši i da na Malu Gospojinu ode pred protinu kuću i time ga ponovo i još više nego prije toga ponizi i izbezumi. Porok je kod nje. Dolazi joj tko sam hoće. Kad doĊe sebi. na drugi naĉin. ona neće ostati duţna odgovora. moţe se samo pred Bogom ." (47) Onaj ko bi htio prouĉiti poetiku kletve ili rad imaginacije u prizivanju zla na neĉiju glavu. i proti. Mala Gospojina jedan je od najvećih i najljepših blagdana. Ali. koje se miješa sa voljom za vladanjem nad drugima i uvrijeĊenom gordošću.logiĉno je pretpostaviti . koji Anikinoj sudbini daje poseban smisao. shvaćajući ga kao sevap koji se kod Boga upravo i stjeĉe. na takve se molbe Bog ne reagirati ili reagirati koliko i na sve druge. a svatko moţe sam procijeniti koliko je to. dakle kletva i Anikin odgovor na nju. onog afekta. sa svojim pravilima zahtjeva i iznuĊuje. i. dugovi i potraţivanja. ali u osjećanju krivnje. Ovdje je bitno zapaziti da samo kunjenje produbljuje nemoćnu mrţnju koja ga je izazvala. iako je Ristićkina snaha klela u potpunoj samoći. Zlo nije namijenjeno njemu. likujući bezoĉnost Anikina navodi ĉitatelja da se upita: da li kletva. dalekoseţna u svakom pogledu.ljudske raĉunice. Ali. u tom dodatnom kletvene autoaficiranju. i Ristićkinoj snahi. Naravno. da joj kletva ne moţe ništa. nema šta da naplati. snaha se vraća ponovno Bogu. Amin. bukvalno uzeto. kao što nije lako oprostiti drugom stvar koja se dogaĊa samo kad se steknu razni uvjeti. tu prestaju. vraća. isprosipan pred njezinim vratima. Ali ako netko na bilo koji naĉin dirne u nju.jedini. makar i ovako. nego Aniki. ĉeka "boţju ruku". kao naliĉja ili pandana vlastite samoosudom. Taj afekt ne mora nuţno biti mrţnja prema sebi. Ovako. ne kod gamiţućih mušterija. Anika se ne plaši kletve. I kao što su Aniku priĉe o kletvene bdeniju .

Što vidimo? "Braća Limić. Neposluh device poravnat je poslušanjem djevice. u mraku. Ovog puta." Ili: "Svijet se iskuplja oko osvijetljenih šatri ili oko vatara koja gore na ravnini. U njenoj milosti. Tvorenie. tako će je jedna druga djevica spasiti.Bogorodiĉino. recimo. i stoga što već dugi niz pokoljenja tu ţivi u prilikama koje nikako ne pogoduju otvaranju bića bilo ĉemu što nije najzemaljskija nuţda i potrebitost u svijetu sasvim skuĉenom. Bogorodica je biće najĉišće. govoreći s pjesnikom. i jeste upravo to: spasiteljke za neokrnjenu ljepotu.to je manje-više sve što se tu nudi pogledu. dovela do toga da se mora umirati. pa u tom smislu i najuzvišenije. Ona je. (Leonardo je Marijinu majku Anu.. zajedno s Marijom i malim Isusom. već . Neshvaćen. Dijelom je to. i sami nešto govore.stavlja na teška iskušenja duše onih koji je ţele i vole. povraćaju. a prije nego se umre.Burazere. raspasani. 487. nekih sto osamdesetak godina po roĊenju Kristovom. i zbog ĉega slavi. neprimijećen. naslikao kao mladu i prelijepu ţenu: po 'ţenskoj liniji' tu je sve vanvremene i savršena ljepota. postaje jasno da će se svijet od svega toga spasiti i da će se ljudi. ljudi imaju priliku da se okupe oko lika lijepe bludnice. zapravo. pijanci su se objašnjavali izmeĊu sebe ili sa roĊacima. zapjenjen. s takvom milošću kakva je oliĉena u njoj.) U Andrićevoj pripoveci. S njezinim roĊenjem. Oni znaju da tog dana treba doći u crkvu. Vidi Irinej Lionskij. Ona. Samo najpijaniji se gube po strani. ispravit sve to.. XIX. pisao je. najpoznatiji meĊu Liještanima." (66) Ili: "Kako pijan svijet brzo zaboravlja ili nalazi nove povode za ispade. meĊutim. stenju. V. Prazniku posvećenom najĉistijoj prisustvuje ona koja ne samo što prodaje svoju tjelesnu ljepotu.to je gore . 1996. vjeruje se. Svijet u koji je roĊena sav je od svakakvih pogrešaka i pun je grijeha. Pijana svjetina koja se komeša . ja za tebe . str. i najljepše. Ako je prva ţena. "vrelo milosti". više je u njemu prljavštine svake vrste nego bilo ĉega drugog. u poneĉem i odvratna. i to sa svojevrsnim oduševljenjem i ĉine. Moskva. i tako je djevica Marija postala zastupnica device Eve. a naroĉito će nemoćni i prikraćeni u njoj naći oslonac i brzu zastupnicu pred najvišom moći. grešnika i pravednika. "[Adversus haeresis. nedoţivljeno ostaje sveti sadrţaj koji valja da bude obiljeţen u hramu i oko njega. Slika vašara je ruţna. koju izljeva na svakog ko ţivi. izbaviti i da će moći postoje u potpunoj ljepoti. kao roditeljka Spasitelja. Eva. Boţje prisustvo ne samo da je najneposrednije već je i najljepše. Majci Boţjoj. ali nju to ne dotiĉe. koji su ih tovarili na konje kao stvari ili odvodili meĊu sobom niz drum. uz tarabe. škripe zubima. moţda. da se mora ţivjeti tako kako znamo da se ţivi. i sama na svoj naĉin privlaĉna. Već u drugom stoljeću. sudionici proslave Male Gospojine kraj dobrunske crkve kao da nisu svjesni što se. prijevod Petra Jevremovića. ali duše im se baš ne uznose prema najĉišćem i najljepšem biću. ona koja sepovinovala Boţjoj Rijeĉi i primila je u sebe. malog i velikog.] Slaviti roĊenje Bogorodiĉino znaĉi proslavljati ĉistotu one koja raĊa. U njenom liku ljepota spasenja koje s njenim sinom postaje moguće objavljuje se kao spasenje za postojanje u ljepoti koje predstoji." (68) Ukoliko ne postoji neka posebna 21 . izmahuju noţevima i bez ikakve potrebe uvjeravaju jedan drugog: . s mukom i zlom svake vrste i na svakom koraku . kao što je ljudska rasa u okove smrti zapala zbog jedne djevice. u svom traktatu Protiv hereze sveti Irinej Lionski: "Ako je prva Bogu bila neposlušna. dakle ţivota samog. nenarušen ljepota sama. druga se priklonila bogoposlušanju.

raširenih ruku. tek što je ušao. Nema više zaobilaznog.. istiĉući uĉestale kajmakamu posjete. ni u jednom vremenu. doĊe na prag. To je previše. moralo biti blasfemiĉno. Prota Melentije je. ispunjen bijesom. i govori sve o njegovom odnosu prema Aniki. s jedne strane joj Jelenka. svakako previdjeti. je . Prikazuju se okupljenima tek kad se primakne veĉer. s nekim pokretom punim milošte i predanosti . i nije srcu odolio. već samim tim što se drznula da mu. posebnim mukama bolne ljubomore. meĊutim. prije će biti da ona ţeli iskoristiti priliku da ponovi i potvrdi svoju 'pobjedu' nad protom i da namuĉi Jakša. Njeno prisustvo na proslavi takvog praznika ne bi. " (67) Zanimljivo je da pripovjedaĉ nalazi za potrebno da ovu reĉenicu završi eksplicitnim vrijednosnim odreĊenjem Jakšinog pokreta koji odaje miloštu i predanost. Anika je došla na proslavu. poslije onakvog pisma i 'svega'. Mrţnji se pridruţuje bijes. Ne smije se. i mrţnja postaje ubilaĉka. Da li samo 22 . nedoliĉno. sadrţanog u navedenoj reĉenici. bilo bi sasvim jasno da u proti mora uskipteti mrţnja prema Aniki. Nije ova pripovjetka jedina umjetniĉka tvorevina koja pokazuje da uzvišeni sadrţaji kao da ostaju da lebde ponad glava prikazanih ljudi. otmjeno: "U crvenom sjaju video je prav i ponosit Anikin lik. to vodi ka pušci. nagnut prema Aniki. koji je pun milošte i predanosti. ukoliko ovi imaju sluha za tu prisutnost-odsutnost. viĊena protini oĉima. pa ni 'boţja ruka'. as druge Jakša. Jakša se dugo borio sa sobom da li da uopće doĊe u Dobrun. ne odlazi na proslavu Male Gospojine da bi se tom prilikom pribliţila sebi ĉistoj ili se podsjetila na svoj ţivot kakav je vodila prije Mihailovog trostrukog odbijanja njene ljubavi. ne ĉeka da to uĉini netko drugi umjesto njega. Svojom neuhvatljivošću. došao je.moramo i to primiti k znanju "za roditeljske oĉi sraman i nevjerojatan" (67). takva dvostrukost umnogome umjetnost i ĉini umjetnošću. povišeno. privlaĉeći na taj naĉin i njegovog sina da se tada i tako vrati oĉinskom domu. ili dvosmislenošću znakova prisutnosti. kad sazna da je ona tu. na proslavu. Prota grabi pušku. niti se dublji smisao blagdana bez daljnjeg objavljuje okupljenom mnoštvu. ta slika se izdvaja i sadrţi nešto u svojoj upeĉatljivosti skladno. Sin mu je sav njezin. Anika. dakle neka unaprijed smišljena i svrsi prilagoĊena 'organizacija'. ipak. Njegov pokret. Okupljeni muškarci.usmjeravajući sila koja o tome brine. "izvan sebe" (65). unatoĉ njegovoj predanosti i milošti. ili je u taj ĉas. ako i ne kaţe sve o onom što ona inaĉe budi u oĉima i dušama onih kojima se dopada. nigdje. Naprotiv. posrednog. I bez ovakvog 'recenzije'. po svemu sudeći. kao što je to inaĉe sluĉaj sa opisom proslave. meĊutim. ni kasnije oko crkve. nadahnut tim smislom. ali nije primjećena ni u crkvi za vrijeme sluţbe. No. doĉekuju to sa smijehom. Anika je zaštićena. samo po sebi. pa sa psovkama. fantazmatskog izljeva agresivne mrţnje: prota uzima stvar u svoje ruke i hoće da ubije. nadilazi. Mrzitelj zaboravlja svoju nemoć. već pokušavaju da to uĉine sami. da u opisu prizora u kojem se ona pojavljuje nema niĉeg što bi ga ĉinilo odurnim. narod na vašaru valjda i ne moţe ostavljati neki mnogo bolji dojam. prisutni i odsutni u isti mah. na njenom kraju.. a svojom uzvišenošću djelotvorni eventualno u duhu ĉitatelja. iritantno. nedostojnim ili smiješnim. ukoliko bi to za nju doista bio blagdan koji jeste. ali ga stariji ljudi i knezovi sprijeĉe da osobno ode da tjera nevaljalica i njezinu pratilju. Ali dobio je obećanje da će se tad "moţebiti" (58) ponovno vidjeti s Anikom. uvijek sklonijem da se ponaša kao rulja nego kao dostojanstven skup.

kao moţda najvaţniji element Anikinog unutarnjeg kretanja po samoj sebi.Doći će mi i sutra. meĊutim. prepoznala je. malo niţe. opijanje sobom u vlastitoj ljepoti koja pupi i rascvjetava se. on je pokušao ubiti. da se "odjednom zadevojĉila. ĉini joj se: ne moţe nikako da naĊe ono mjesto na kom je ruku drţala. kao lijepo biće. vidimo i korijene njene gordosti koja teţi da se pretvori u oholost. kad se vrati i ponovno sjedne kraj vatre. Tako satima pritište dlanom to mjesto i gleda vatru i lonĉiće u furuni. iako još nije doista upoznala. ne moţe zadugo da se smesti. njoj. njime se jasno ukazuje i na samootkrivalaĉko poniranje. Tada već razabire što je u njenom biću glavno. Andrić o tome kako je "prolazilo brzo i tajanstveno djevojaĉko vrijeme" (27) govori slikom: "Raskopĉa nedra i poloţi ruku pod pazuho. došavši na proslavu roĊenja Bogorodice. kao biće sa svoje ljepote skupocjeno. odmah poslije veĉere. više je od nagona za opstankom. Ono što je u takvoj surovosti u svakom sluĉaju pretjerano. Tu je i ispunjenost svega smislom: dok je zagledana u vatru. dakle. u ĉasu kad su protu već sprijeĉili da je ubije i odveli ga s mjesta dogaĊaja. Utonula u prizor furune i lonĉića na njoj. kao neke oĉi. ". koje. Ona se "objavila" (43) svijetu na ĐurĊevdan. u kojima se milošta i ljubav izvrgavaju u ubilaĉki poriv. Ali. Tu je koţa zategnuta i najglaĊa na cijelom tijelu. svako sebe u neku ruku osjeća kao nešto nezamjenjivo. Osjećati se izuzetno vrijednim. Kaţe se. svijet joj postaje prisan. pak. koje se pomalja. podloga je iz koje se razvija i njeno osjećanje da bi se osevapio onaj tko bi je ubio. da bi se trgla otreţnjena i vratila u stvarni svijet. Satima se ova djevojka dodiruje tamo gdje je koţa najglaĊa. pun znaĉenja. nekad i bez razloga. "(27) Autoerotizujući dodir govori o snaţnoj usredotoĉenosti na sebe. sve "kazuje nešto. pa mora da izvadi ruku i iziĊe u kuću. S manje ili više razloga. Boţji sluţbenik Melentije nije 'boţja ruka' koja se ĉeka da prekrati ovakve surove igre. već je otkrila sebe. i sa svim se razgovara.u naziranju svoga mjesta u svijetu. tako sama sa sobom. ali ne manje i dok. otkrivajući se u najdubljem svom sloju. A kad je zovnu štogod. u stvarnosti njenih sanjarenja. ne znaĉi da svatko sebe osjeća kao nešto skupocjeno. i to izvoditi iz neposrednog osjećanja sebe. ne smije biti izgubljeno: ništa njeno ne smije otići "niz vodu"." (68). ovisno već i od perspektive u kojoj sebe vidi. tu je takoĊer narcistiĉko pijanstvo od sebe. i sa svim se razgovara" . najprije. Kakvi su sve motivi iza te reĉenice? Na kakvo zlo ona još time navodi? Jakša neće pucati u nju.to posrijedi? Moţda i nešto još gore. otkriva ona sebe i dok sebe pronalazi u vlastitom dodiru. kao da je maloprije nešto skupocjeno ispustila niz vodu. Prije tog lijepog majskog dana. trgne se otreţnjena. Najzad. tako završava Anika razgovor s Jakšom. No. No. i sve joj kazuje nešto. To. tamo gdje se od mršavih devojaĉkih rebara poĉinju da odvajaju i izdiţu grudi. sebe kao da gubi: tada. treba se još jednom upitati ĉemu Anika hoće da se pribliţi u sebi. Prije nego što se razmotri protina kletva koja ipak 'zamijeni' ubojstvo. Poslije. s prekidom dodira. pa i od samopoštovanja koje ĉovjeku daje 23 . To zvuĉi kao uputa. i to tako da odudara i likom i odijelom od ostalog ţenskog svijeta" (26). kako bi ga osujetio u namjeri da doĊe do onog što je njemu samom uskraćeno. kao što je i njegov sin izazvan da pokuša ubiti. ono što će odreĊivati njen ţivot. Anikina igra s Jakšom je surova. već u kajmakama. i slutnji šta joj donosi budućnost. dublje i bogatije nego bilo kakvim općim odreĊenjem.

Ili se takvo obećanje samo daje? Otkrivši sebe. ĉesto. I prije svih dramatiĉnih zbivanja. kada je ima. divljenje ili. ali bol je rastao. i kad gamiţu ka njoj. Patnja onih koji su lijepi je u tome što. to joj neće biti dano. znaĉi i to: da ljepota. No. Nadu kakvu budi u onima koji su pogruţeni u zlo. prema tome. koja se dalje produbljuje.dostojanstvo. Suoĉio se. ćutljiva. To što nije ubio. a naroĉito kad je rijeĉ o egotizmu ljepote koja osjeća šta moţe kad probudi ţelju. I potonja obest Anikina. Što se ta mogućnost najjasnije pokazuje kao nemogućnost upravo na dan Bogorodiĉinog roĊenja. Poslije neuspjeha da s Mihailom ostvari ljubav. neovisnu od svega onog što ima da uslijedi. ovakvo pravo ljepote. s bogatom carevinom. Zagledana u svoju ljepotu u nekom svijetu u kojem joj sve kazuje nešto. Zadivljen pred sobom. Osjećaj krivnje zbog onog što se u svijetu dogaĊa mora se javiti. osvjetljava izvornu ĉednost njenog postojanja. sveĉano u svom miru" (60) ukazivalo kajmakamu. U Anikino sluĉaju uzoholjena ljepota neće stići da se oblagorodi u ljubavi. ona će se u tome samo utvrditi. uvjeravamo se da nismo bez razloga zadrţali svoju pozornost na ranom Anikino osjećanju vlastite 'skupocjenost'. to da je svijetu i ljudima u njemu doista potreban moćan i dobrohotan iskupitelj. teţe nalaze ovu toĉku. kako ga vidi oštro oko. i kad je osuĊuju. Takvo svoje pravo i to svoje samoosećanje dolazi Anika da osvjedoĉi na Malu Gospojinu kraj dobrunske crkve. i njena zla kob objašnjavaju se veliĉinom tog obećanja proizašlog iz velike ljepote i fiksacijom za sebe kao za nešto dragocjeno što se ne smije izgubiti. .Ljepota jeste opasna. ĉovjek treba da krene putem na kojem će ga zadiviti svijet. Prvi put 24 . teţe je prijelaze. ukoliko ih ima. Anika je "sva obuzeta mislima o sebi. U dogaĊajima koji će uslijediti poslije ĐurĊevdana kad se "objavila" svijetu. apsolutno priznanje. nego ţena na jarko osvijetljenoj sceni. dodirujući samu sebe dok se sa svim oko sebe razgovara.ĉistotu u kojoj se otvara najviša mogućnost ljudskog ţivljenja. U onome što je više od takvog samopoštovanja. ravnodušna prema svima" (27). . ostaje ona u vlasti narcistiĉke opsjednutosti sobom. tu pomaţe i razrješava ovu tajnu. Kad se prisjetimo kako se njeno "veliko skladno tijelo. meĊutim. s izvornom ĉednošću postojanja lijepog bića nekako povezan. sa sobom i pogledao na cijeli svoj ţivot unatrag kao nikada ranije. neovisno od svega. kada je naĊu. djevojka sebe doţivljava kao suviše veliku nagradu za svakog tko bi je u njenoj ljepoti dodirnuo. te." (69) Svećenik nije postao ubojica. i kad je vole. pored ostalog. neće ostvariti. kakvo otkriva Anika zagledana u vatru. ali nije samim tim manje pozitivan izazov sivom opstanku u surom svijetu. Anika daje sebi preveliko obećanje kakav ima da bude njen ţivot koji upravo poĉinje. to jest u ţivotu ispunjenom ljubavlju prema drugom. i dubina njezina samoskrnavljenja. u koju svi gledaju. koja se. Ljepota će joj sluţiti za ispoljavanje nadmoći: ne usporeĊuje se uzalud Anikin poloţaj u svijetu. ništa ne moţe zamijeniti. Gdje je toĉka prijelaza? Mogu li se naći razlozi za to? Ljubav. ne znaĉi da se prota Melentije smirio. ljubav. znaĉi. samodovoljnost u prezrivo ćutanju ipak ne znaĉi da je moguće biti izvan svijeta. njezino je pravo traţiti potpuno pokoravanje. "Srdţba se u njemu hladila i misli sreĊivale. leţi i opasnost. eventualno. Teţe im je da usvoje ove razloge. zloĉine i nesreću ovog svijeta. Pa ipak. To sad više nije devojĉurak utonuo u sebe. u prilikama kakve jesu. kao ništa drugo.

on se "naroĉito" saţali na "jadno. a koje se ne moţe "niĉim sprijeĉiti ni odagnati. i nije nikakvo ĉudo što nesavladljive suze "sve oţiveše i zaljuljaš u njemu" (70). odbacila. da stvar bude gora. koja Aniki. odnosi se i na "sjeme ĉovjekovo". i na "kruh koji mora jesti" (70). prota Melentije kune ono u ţeni što je u njoj od Eve. ne na posljednjem mjestu. ali on ne proklinje nju samu. veliko i ludo dijete. U nizu kletvi o kojima pripovjedaĉ govori. Tko zna zašto je postao grešnik. obziri sadrţani u ovakvom stavu odvode do lika kneza Miškina. Bijes koji prolazi smjenjuje "novo i bolno osjećanje bezgraniĉnog saţaljenja" (70). Oţivljeno bolom koji raste i 'zaljuljano' biće protina mora naći neki izlaz iz tog stanja. Ono zato nije manje odbojno. radi zbog toga. ova je najvaţnija. i ţaljenje sebe u nemoći i osujećenosti da se uĉini nešto protiv sramote i poniţenja koji se trpe. što ĉini zemni ţivot ĉovjekov. znaĉi. isto tako jadno. strašno stvorenje bez stida i razuma" (70). Mišljeni do kraja. birajući najgore od najgoreg. da prihvati svaĉiji razlog. koja je u svakom sluĉaju tu. sablazniteljki muţeva. I on kune. Bilo stvarno. Nasuprot strasti. ţeli svako zlo koga. Teško da ikakav 'afekt' to moţe opravdati. prota ne moţe ništa. nije manje strašno nego kad bludnica doĊe na proslavu posvećenu onoj koja je sva ĉistoća. prota je svoju kletvu digao na razinu neke općenitosti. svoju granicu ima u Aniki. Za razliku od Ristićkine snahe. pa i od privrţenosti osveštanom poretku. ma šta školovane ovozemaljske suca rekle o tome. PogoĊen prizorom u kojem njegov sin pred 'cijelim svijetom' pokazuje što osjeća prema ţeni nedostojnoj i ozloglašenoj. bilo fantazmatski. I grešnik je ĉovjek. koje.u ţivotu je zaplakao. Na dan roĊenja one koja će primiti blagovijest i povinovati se rijeĉi Boţjoj. koja je sva milost. Ali u tom napuštanju pojedinaĉnog konkretnog lika već je zametak saznanja. i na "dah kojim diše". Stid što Jakša oĉigledno voli bludnicu. U njegovu mrţnju se miješa osjećanje da zlo postoji i ispoljava se saobrazno nekom općem naĉelu. koja ga je. Unatoĉ tome što je njegovo saţaljenje "bezgraniĉno". nekog umnog prosvjetljenja. Stanje nemoći i razoruţanosti je nepodnošljivo. Misli koje se 'sreĊuju' ipak u neĉem preobraţavaju mrţnju. tako da je to za njenu normalnu dušu i normalnu pamet već previše. neizdrţljiv je. Anika za protu nije i ne moţe biti jadno i ludo dijete (kao Jakša). 'Bezgraniĉno' saţaljenje. i da sve što radi. veliko i ludo dijete Jakša" (70). spreman je bolesni knez da sve razumije. "svom dušom i cijelom mišlju" (70). i što ne moţe na oĉigled okupljenog naroda ne ispolji svoju predanost njoj. Nemoguće je saţivjeti se s tim. moţe se reći. ipak. dakle na sve. Oĉajniĉki se on pita o Nastasja Filipovnoj. To saţaljenje je sveobuhvatno. ni borbom ni smrću samom" (70). moţda. Pa ipak. ĉovjek ga mora nekako prevladati. pa od siline zle ţelje u silnoj mrţnji pada u nesvijest. što je u zlu zlo. moţe da se sjeti. On ne kune naprosto zavodnicu sinova. 25 . koja se o Boţju rijeĉ oglušila. Naprotiv. Prota je "nemoćan i razoruţan". Ubijati na dan roĊenja Bogorodice. već "ţenu poganice. Anika je izuzeta iz njegovog bezgraniĉnog saţaljenja. U osjećanju nemoći pred zlom koje ga je snašlo. "I zar njeno lice samo strast izaziva?". oprostiti ili okrenuti se u sebi na neku sasvim drugu stranu. Stvarno. još je gore. Bar na taj dan blagost i snošljivost bi morale biti vaţnije od svega. prota ne bi ni na trenutak mogao pomisliti da je i Anika. Znamo i kako se to završava.

obuhvatnija je i jaĉa od svega što moţe donijeti ogrješenje o stid i razum. u takvoj konsekventnosti. Da li bi išta postojalo bez nje? zar to nije pitanje o kojem valja dobro razmisliti.Ta će i mrtve da nas truje. vidjela i osjetila tragedija. ţelju za uništenjem upravlja prema ţeni poganice. koji potom u njemu raste. koja mu se objesila o pušku. pa i ushićivanje ljepotom kad je pretjerano.Neposluh jedne djevice. zatim nemilosrdnost. prota. dobiće oproštaj i blagoslov. Milost Marijina. Ristićkina snaha. 26 . podbadajući muţjaka na drugog muţjaka. on će se prenuti tek kad Anika bude ubijena: tada će se i njegov sin vratiti ocu. ne poludi (poludjet tek njegov praunuk Vujadin). propisane granice. ne samo u bosanskim kasabama i selima u tursko doba. Što donosi budućnost. Što god govorilo protiv strasti. nitko ne zna. mrzi Aniku nesmanjeno i kad je već mrtva: ". konvencionalne. Iz te letargije. u kletvi. raspon pomoći na kakvu je ona kao Majka Boţja spremna . Da bise u nesreći. halapljivost ĉula. ali ni u njemu nema milosti za ţenu poganice. koji je u meĊuvremenu proglašen i za sveca. Stid i razum trebali bi u svakoj ţeni krote 'Evu'. ona se uvijek iznova raĊa. recimo . mora se razumjeti unutarnji smisao te nesreće. Dok stvarni razlozi pojedinih zbivanja ostaju u tami a motivi sudionika u njima nenaslutljivi. Marije." / 88 /. o moral i kakve već sve propise. kakvo je njeno. i njoj u prilog. Nisu svi koji mrze Aniku meĊusobno bliski ni zdruţeni. trebala bi priguše ili bar usmjere rad nagona. s druge strane. izdiţe se na Malu Gospojinu bar do toga da svoju osudu usmjeri na ono što je u ţeni' pogano '. i dušom i mišlju. i drugi seljaci sprijeĉili su ga da postane ubojica. Stotinu godina treba se njen otrov slegne. tih upravo tako povezanih dogaĊaja. šira je od svakog grijeha i posrnuća. uostalom. pošto je pucao na kajmakama. na primjer. Protinica. sve će biti manje-više normalno. Dosta toga govori. Izbezumljen. poigrava se s tuĊom ljubavlju i. ali tada i tamo pogotovu. Doduše. osjećanje nemoći kojim je mrţnja praćena. ili uopće. tog išĉekivanja da se stvari ili vrate u red ili presvisne. kad je o njihovoj mrţnji prema Aniki rijeĉ. Nevolja je ljudska u ovom: dok se u eshatološkoj perspektivi to 'nagodbu' ne ostavri. U bijesu. od danas pa do sto godina. ni prisenka nikakve milosti tu nema. u gnjevu. on ostaje usamljen ). ali mu nisu dali da opali. ali to je najvaţnije. u nizu dogaĊaja koji ĉine neku 'priĉu'. Kad Jakša. u bolu. oţeniće se. najprije. on. povrijeĊena u gordosti.to je ideal. iu tome 'prirodne'. meĊutim. kao i ona. Takva ima da bude prokleta. povezuje ih nemogućnost da sagledaju tragiku u nesreći koja se zbiva. on bi da puca u Aniku. pobjegne u šumu. od mrţnje prema Aniki se obeznanjuje. kao i Adam koji ide za njom. au svakom muškarcu 'Adama'. iako tu postoje i razlike (Filipovac. prekoraĉujući. ljudi ţive zavedeni ljepotom Eve. Ali. jeste. najzad. prota je htio ubiti zlo. koji za njom juri (ili tetura). poravnat je poslušanjem druge jedne djevice. U stvarnosti. ĉak i kad se istinski mrzi. meĊutim. bliţa i dalja. kaţe episkop lionski. ali "leţi kod kuće blijed i nepomiĉan kao mrtvac" (71) i više ne progovara ni rijeĉ. gazda-Petra Filipovca i protu Melentija doista povezuje. Nije bio sam. koja poniţava. navodi ĉak na zloĉin. Sveobuhvatno opraštanje. kaţe se da su se oni koji su "istinski mrzili" (49) Aniku okupljali kod gazda-Petra Filipovca da tamo pretresaju pošast koja ih je snašla. Eve. prota. Ta se milost izljeva na grešnicu ne manje nego na grešnika. Ono što Ristićkinu snahu. doduše. koji je li drţao ili nije drţao ' kletveno bdenije '. nisu sve mrţnje iste niti su razlozi sa kojih se mrzi kod svih isti.

a naveĉer se zabavlja vatrometom. Osjećanje ovakve 'svemoći'. ili smisla dogaĊaja po kojem se oni ukazuju kao tragiĉni. i ona sama i cijela kasaba ţive s uvjerenjem "da moţe izvesti sve što zamisli" (71). utoliko to primarno stremljenje njenog bića traţi da bude shvaćeno. ĉak ga je i zaboravio. podrazumijevalo bi. Što bi se. meĊutim. otklanja mrţnju. koji utjelovljuje zemaljsku vlast. Jakša ili bilo tko drugi iz njenog svijeta. pa tek onda i vlastitih ĉinova iz ovakve nemogućnosti proisteklih. Već i time se on. on je tek na poĉetku puta koji vodi ka tom pitanju. miješajući se jedna s drugom i preobraţavajući se jedna u drugoj. kako pripovjedaĉ vidi Anikino borbu s protom Melentije i uopće ţivot Anikin. Potĉinjavanje kajmakama. Sa nekim gostima pristiglim iz Sarajeva. i ranije ako mu poruĉi" (71). osvjetljava. Kome je. utoliko tragiĉni smisao svih dogaĊaja kojima je nesporazum izmeĊu Anike i Mihaila pripremljen i uvjetovan. simboliĉki ili stvaran. Time što kune upravo "ţenu poganice". zamišljena o sebi. tako i onih koji su s njom povezani. Ko bi sve razumio. Anika. za tako šta on zbilja nije kadar. moglo vidjeti? Ono što u Aniki postoji prije "stida" i "razuma" kako ih kasaba shvaća. Njena ćud. Otud mu se ĉini da bi mu na savjesti bilo lakše da bar taj njegov noţ. takva moć i takva mogućnost data? III Tragiĉnu igru svijeta u Andrićevoj pripoveci ĉine. Utoliko je Anika dostojna saţaljenja nimalo manje nego. uĉinila je od svog ţivota neprestano ispoljavanje nadmoćnosti nad ljudima koji su privuĉeni. nagoni je da provokacije koje upućuje svijetu budu sve veće. ai te kako ih se tiĉe. on se danju kocka i puca u tikve koje vojnici puštaju niz vodu. "nedokuĉiva igra savjesti" (78) Mihailove i "igra zlog sluĉaja i ţenske ćudi" (50). ima u tome posebno mjesto. nije ostao kod Krstinice. to bi u "igri savjesti" imalo svoju vrijednost. Anikino biće prije u njegovoj ĉednosti nego u krivnji: ljudi ţrtve onog što ne mogu znati. ţrtve su te nemogućnosti više nego samih dogaĊaja za koje ne znaju. i mora biti povrijeĊeno . krećući se tim pravcem. dotad neviĊenim u kasabi. Tragedija ljepote koja ne sluţi ljubavi već ispoljavanju moći tumaĉi se kao nekakvo stihijsko zlo ili nepodnošljivo ogrješenje o moral ili uopće red. Spoznaja tragiĉnog smisla dogaĊaja. poslije ranjavanja. zasjenjeni ili razdraţeni njenom ljepotom i njenim statusom 'javne' ţene. nego se uopće ne moţe pribliţiti ni pitanju zašto u njenom sluĉaju nema stida i razuma. izdvaja meĊu drugim mrziteljima u kasabi. "doći ĉim prezdravi. sa svoje strane. meĊutim.u tome je tragiĉni smisao kako njenog ţivota. Ĉak ni prota se ne moţe dovinuti do spoznaje istine Anikinog bića: ne samo što mu je nemoguće da zaviri u njenu dušu. o njemu se moţe misliti još jedino kao o obraĉunu s Anikom. Njime ne 27 . kad je shvaćen. pa ga je pogledalo ĉak i iz Anike. ne donosi sreću. "Igra savjesti" zahvaća cijeli Mihailov ţivot. sve drskije. a za koga Anika misli da će joj. kojim je izvršeno ubojstvo. obraĉun s onom ĉije ga crno biće gleda iz svake ţene. meĊutim. recimo. povrijeĊeno je u svom prvobitnom stremljenju. Pošto je obraĉun s Krstinica uveliko već nemoguć. Kajmakam ne goni Jakša. kad bi ga vratio.reakcije na njih ostaju na površini. On osjeća noţ koji mu je ostao kod Krstinice kao "zalog" i "vezu" sa "strašnim svijetom" (78) ubojstva od kojeg bjeţi a ne moţe pobjeći. ništa ne bi prokleo. Nitko joj ne moţe ništa. tako usredotoĉene na sebe kako jeste.

S istim razlozima. tako da nitko nije mogao znati što je toĉno osjećao prema sestri. ako treba" (80). ali je i Mihailova sudbina. ali samo 'u duši'. u njoj sazrijeva doţivljaj vlastite egzistencije koji nalazi izraza u reĉenici: "osevapio bi se ko bi me ubio. Dostojevski. Jedan se najavljuje. ni osvetoljubivost ni erotska omama. nije prikazao trenutak u kojem Rogoţin ubija Nastasja Filipovna. Više od toga: on zna svoju ulogu. ono bitno što se tiĉe sablazni i poremećaja reda u svijetu on razumije. ne zna ništa. stoji izvan kruga onih koji je ili mrze. ali tako mora biti.to je strahota njenog ţivota na kraju. Kad Mihailo stigne. ili naprosto gamiţu ka njoj. u bitnom. nad kim se ispoljavati. au Anikino je ubojica potpuno. Vide se samo posljedice. ĉije misli i osjećaji su s one strane uobiĉajenih. I zbilja. Ostaju ova dvojica. pa onda nije nelogiĉno kad se izvještava io Mihailovom razmišljanju tko trebate 'razoruţa "(80). Takvi joj ne mogu ništa. pretpostavljajući da ga ona ĉeka. On se tako reći ritualno priprema za Anikino ubojstvo. kao ni bilo tko drugi. Njemu bi se za ubojstvo svakako moralo suditi po zemaljskim zakonima. drugog izbora nema. da obojica kao dva lika neĉeg zajedniĉkog. Lale "ostaje pri svom osmejke sretnog idiota" (80). Isto tako. o Mihailovim razlozima ona. sve je gotovo.vladaju strasti. U ovoj pripoveci ne ubija ĉovjek mraĉnih strasti i poţude već ne-vin idiot. On osjeća koja uloga mu je sudbinski namijenjena. Jasno je da Michael. meĊutim. stoje na kraju onog puta na kojem će svijet biti vraćen u svoje normalno stanje. Ruţnoći te normalnosti odgovara strahota 'sevapa' koji se ubojstvom stjeĉe. I Anika zna tko još. Pretekla ga je "boţja ruka". kao i Mihailo. uklonjena. Ne prima više nikog. Ćud Anikina. a trebao je biti njegova spasonosna ljubav i ljuba. Anika mora biti upokorena "i. igra savjesti odvija se iu Aniki. Anika. upravo tad kad sve izgleda kao da joj nitko ne moţe ništa. "svijetli djeĉaĉki pogled" (74) mu se zamraĉivali na pomen njenog imena." (72) Ne saznajemo o novim posjetama kajmakamovim. "Anika ne poduzima ništa. Kada ĉuje da Mihailo hoće da doĊe do nje. i odreĊuje njezin ţivot. ni Andrić nije prikazao posljednji susret brata i sestre. 'normalnih' ljudskih procjena i shvaćanja. Pa ipak. prema kojima bi ona mogla gajiti ljubav. ne smije je ubiti ni netko tko je vin. tako da ni tad nije postao fiziĉki ubojica. Kao da govori o nekoj vojsci. samo o Anikino ĉekanju da do njih doĊe. supruzansku ili sestrinsku. a osjeća to kako pritisnutu uspomenom na Krstinicu i ubojstvo. njena je sudbina. pobjegao je od nje. Pitanje je samo ko će stići prvi. "ţarila i palila" (43). za Aniku pripovjedaĉ upotrebljava izraze: "razvila barjak". On je "mladić zatvorene duše i nerazvijena razuma" (74). iako "zatvorene duše i nerazvijena razuma". ali bi to odmah i otklanjao od sebe i vraćao bi mu se "obiĉni osmejak i izraz maloumna ĉovjeka" (74). ne moţe biti 'Boţja ruka'. On je Boţja ruka koja se ĉeka kako bi se red mogao vratiti u svijet. patio "više i teţe od sveg ostalog svijeta" (73) zbog svega što se dešavalo s Anikom. naravno. koga nešto privlaĉi tom mladiću.i to istim rijeĉima (83. Koga još pokoravati. Tu su samo baĉeni noţ i ĉesma koja glasno ţubori. osjeća i zna da jedan od njih dvojice. ona . kad se stalo tu? "Govori se" (72) po kasabi da Anika nije mirna i zadovoljna. Zao sluĉaj i ţenska ćud Anikina tiĉu se." "Igra zlog sluĉaja i ţenske ćudi" presijeca se sa "nedokuĉivom igrom savjesti" i utkiva se u nju. Ne samo da Aniku ne moţe stvarno ubiti neko ko je mrzi. dakle. osim Mihaila.poruĉi i bratu da u isti ĉas doĊe i on. ona je biće moći. tako i znanjem šta Anika radi od sebe i drugih. 86) . pokušava razgovor o Aniki. Kada Mihailo. Lale je. i Mihailovog ţivota. Igra Anikine savjesti nije u tom istom smislu nepojamna za Mihaila. u isti ĉas. koji su razlozi umjetnika koji vlada grozom o kojoj priĉa traţi da govori. U Krstinom ubojstvu je sauĉesnik. a javlja se u svim odsudnim ĉasovima 28 . Da bi sve bilo sigurno . iako ne mrzi. ili osjećaju poţudu. drugog ona zove. Igra Mihailove savjesti nedokuĉiva je za Aniku. Laletu ne.

U njemu nema pojedinosti. to jest tek uopće i zna istinu o svemu. normalno . kaţe: "Evo kako je bilo. da se izvjesne stvari u njemu ponavljaju s odreĊenom cikliĉnom pravilnošću.da bi konstatirao kako se "i za nju naĊe ruka" (23). dakle. "bacila obraz pod noge i zapalila kasabu". i nije propustio da doda: "Bog neka pomete sve nevjernike!" (23) . poremećaj je otklonjen: "I svijet se opet dovede u red i prisjeti boţjih naredaba. za njega se prije ili poslije 'naĊe ruka'. "kao kuga i poplava" (49) zatvorila ĉaršiju. Prije nego što pripovjedaĉ. pred njima se. koja se shvaća kao Boţja ruka koju valja ĉekati. 'Svijet' ove Andrićeve pripovijetke stavlja pred zagonetku koju tvore nasljeĊivanje. kao i pred onim što je ĉovjek naslijedio iu sebi nosi a da to i ne zna. navodi na to da se pojedini elementi priĉa sagledaju u svom paralelizmu i budu usporeĊeni. otvara se. meĊutim. do nje se dolazi uvidom u to kako se meĊusobno osvjetljavaju priĉe koje prizivaju sjećanje jedna na drugu: ono što se desilo s popom Vujadinom podsjetilo je na ono što se sedamdeset osam godina ranije dogaĊalo s Anikom. ukazujući na tajanstveno trajanje neuhvatljivih i neprozirnih odrednica ljudskog ţivota s kojima znanje i prosvjećenost ne znaju šta da poĉnu. koji je najstarije ljude potaknuo da se opomenu šta su o tome ĉuli u djetinjstvu od starih ljudi. sa sebi svojstvenim autoritetom. 42. ako neko red naruši. na dogaĊaje "prije dobrih sedamdeset godina" (49) vezane za Tijanu. Bog i sultan osiguravaju red i njegovu veĉitost. Već u prvoj reĉenici spominju se "znanje i prosvjećenost" (9). pored ostalog. I za nju se kaţe: "Nije joj se moglo ništa. Zapis je kratak i odnosi se na godinu kad se u beogradskom pašaluku pobunila raja. koja je. Spominje se u tom zapisu i Bunaparta. pa se s izvjesnom sumornom ironijom kaţe i to da "ni Romanija ni Drina" (9) nisu mogle sprijeĉiti da ţelja za "boljim ţivotom" prodre u taj 'svijet' . kao istina tek u tumaĉenju njihove povezanosti. Priĉa je ĉuvarka istine o dogaĊajima. takoĊer. sve neka je i ljudska. ponavljanje i trajanje onog što ĉini ljudski udes. biti reĉeno i to kako su se "na dućanu" (49) gazda-Petra Filipovca sastajali oni koji su mrzili Aniku i tu se prisjećali šta su stariji nekad priĉali o ljepotici Tijani. za priĉu o Tijani nema posebnog pripovjedaĉa koji posjeduje potpuno i toĉno znanje o svim pojedinostima io 29 . on saopštava da je Mula Ibrahim "na dućanu" (23) proĉitao zapis o njoj. te je." (49) Doduše. taĉnije u priĉanju o dogaĊajima ponavlja." (23) U svijetu u kojem vladaju red i Boţje zapovijedi. opet. Ispitivanje uzroĉno-posljediĉnih veza u vremenu u tome ne pruţa jasnoću.Mihailovog ţivota (35. ali se ovdje ona objaviti tek kad jedna priĉa bude dovedena u vezu s drugom i trećom. ali samo po svojoj "bezumnoj nakani da ratuje sa sultanom" (23). on će ispriĉati priĉu o Aniki." (23) i ispriĉa priĉu o Aniki. 85). Kada se pojavi pripovjedaĉ sa svojim pravim znanjem o tome "kako je bilo". "kako je bilo". Pokazuje se. zastaje s nedoumicom. kako se govorilo. Mula Mehmed je svojevremeno zabiljeţio tek toliko da se u kasabi pronevaljalila jedna vlahinja. o tome će se saznati od onog ko od zapisivaĉ to bolje zna. Iz tog paralelizovanja a ne iz rekonstrukcije linearnog vremenskog tijeka i veza u njemu išĉitava se smisao 'svijeta' koji ĉitatelj upoznaje. sve uvijek mora bi i ostati isto.već bez takve primjedbe u zagradi ne bi moglo proći . a ovo. Ono što se u dogaĊajima. au njoj će.poremećaj i jeste poremećaj zato što se pojavljuje ne-normalna razlika u odnosu na prirodno stanje koje vjeĉno traje.

nasumice. samo bi pokatkad premjestile luĉ iz jedne ruke u drugu. Pripovjedaĉ i sam kaţe: "Niĉega što bi ga osvestilo i sprijeĉilo da ne radi onako kako hoće. Svejedno. mitoklasa luĉem i maše rukavima i šamijama.To neće mirovati ni noću. To likovi priĉe. ta priĉa i tako sluţi da osvijetli cjelinu priĉe o Aniki. U crvenom sjaju ţito je letjelo uvis. kad već nije pucao. pisac. eventualno.sve što je u tome isto. niz uzdignute ruke visili su im dugi bijeli rukavi. U 'svijetu' Andrićeve pripovijetke. iu licu sivkast. ili bar nagovjestio zašto je do nje došlo. ". u sve te djevojĉice uzdignutih ruku. ali su ga sprijeĉili. nad koji se nadnosi Jakša. izvana gledano i dubinski. Sa istog mjesta gdje je praded prokleo ţenu poganice. Kad se sagleda odnos tih priĉa. pun bijesne mrţnje. razdraţuje popa Vujadina i on konaĉno gubi kontrolu nad sobom. Ĉitatelj dobiva dodatne elemente koje će paralelizovati sa već postojećim. priĉe o Aniki i 'regiji' njenom pripovjedaĉu. Na samom gumnu djevojĉice su visoko drţale zapaljene Luĉev i svijetlilo radnicima. Prosed. nagoni da bude stavljeno u odgovarajući odnos. Ali. vaţnije je da pored njega nema nikoga. To ga mora navesti na. priĉa. Opet u tami. uostalom. djevojĉice u sjaju baklji. "Po strani je gorjela vatra. na dan roĊenja Bogorodice. ali je pokušao. nego se i po mraku vrpolji. "u crvenom sjaju" (67). puca u Aniku koja u crvenom sjaju vatre sjedi "kao nepomiĉna slika" (67). i. po svemu i istom puškom. zrno se vraćalo kao teška kiša na gumno. 30 . ne samo da u njemu nema niĉega što bi ga zadrţalo. i kako ga sve goni da radi. on je naslikan kao i praded mu. proklinje. Seljaci su vitlali lopatama. stajale su nepomiĉne. uĉinio je Vujadin . unatoĉ povećanom znanju i raširenijoj prosvjećenosti . moţda u prvi mah ponešto neodreĊenu. popadija mu se objesila o pušku. kao i sve što je razliĉito. video Anikin lik. s bijelim rukavima. nakon što je netom prije toga htio ubiti Aniku. " (18) Ovaj noćni rad. više puta naglašava upravo muke udovickog. sam. prav i ukoĉen" (11). praunuk u pravcu Tasića kuće i gumna koje i Melentije gleda one noći. a i pogled mu je nekako siv (71). U realistiĉkoj ravni motivacije.unutarnjim preţivljavanjima njenih aktera. bespovratno. I Melentija je sve u njemu gonilo da. meĊutim. Vujadin je. pomisao da su po neĉemu sva vremena "Anikina vremena". naravno. i on puca. nošena vetricem. siv odnekud iu odijelu" (55 . osvijetljene luĉevi koje drţe. Vujadin puca i ludi. "siv u licu." (18) 'To' su. općenitiji i predoĉen u skici. da nešto uvijek ostaje isto. ali. pucao je. dok je pljeva plovila polako i. pa posredno. Pradeda Melentije je. "visok. ĉitalac dolazi do svojih zakljuĉaka. Prota je već drţao pušku u rukama. dakle. koji podsjeća na neki obred pun lirskog naboja. iz svega što ljudi priĉaju "na dućanu" valja izvući zakljuĉke o ljudskoj sudbini i vremenima. Ono što Melentije nije uĉinio." (19). Prizor koji se ukazuje već poludel Vujadinu je lijep. samo tamo gdje ono nije zavladalo u dovoljnoj mjeri. koliko mogu i ĉine. gore i kreću se po gumnu plamteći luĉevi (18. U popu Vujadinu ponavlja se dosta toga što ĉini i lik njegovog pradjeda prote Melentija. pepeljastih obrva. kad se provede analiza ĉime one znaĉenjski vrše 'pritisak' jedna na drugu. Vujadinova popadija je već godinama mrtva. 69). priĉa povezuje. 69). Prota Melentija se koliko-toliko pribrao. iz iste sobe.ostaje mu. da bi obrazloţio propast Vujadinov. u slobodnom interpretativnom kretanju da sam prosudi da li to tako i sasvim neovisno od prosvećujućeg znanja ili. kao i onda. Ona je dio. koji je "prav kao proštac". rasipala se i gubila u tami. To je bitna razlika. i onu o popu Vujadinu one imaju s ĉim da budu uporeĊene.

ne treba i ne smije više biti! Ima li pogrešnije ţelje?! Neĉim je ona. u kojem Vujadin vidi djevojke a Melentije lijep. dok puca. au Melentijevom se 'razblaţuje' do kletve u koju ovaj ulaţe svu svoju dušu i cijelu svoju misao. javlja se odvratnost prema ljudima. ispunjavaju ga "skrivena gorĉina". U oba sluĉaja. promatrao kako su se onoj mlaĊoj " kukovi dizali naizmjence "(15). Njegovo ludilo je bol i muĉeništvo nenadoknadivog poraza i prejake ţelje bez ikakvog zadovoljenja. posrijedi je mrţnja. kao 'poganim'. ponavlja. Ljepota iu drugim sluĉajevima izaziva zlo. onda. a kod drugog takoĊer budi isti taj poriv uništiti lijepo biće.kao što ni kletva nije ubojstvo. pokazuje se ono što je zajedniĉko i temljne za razumijevanje Anikinih vremena. Ljepote.samaĉkog ţivota nesretnog svećenika (12). veoma je vaţno. sliĉno i razliĉito. u taj ĉas. naposljetku . "Ĉamotinja i mnoga teška odricanja udovickog ţivota" (12) ĉine svoje. a kako vrijeme prolazi. na njenom 31 . u Vujadinov sluĉaju." (21) Nitko ne razumije kako i zašto sve to. već. Kada se to desi.onda on tom biću i svim takvim bićima. jednog nagoni da puca. naravno.i bjeţi u šumu. da bi. kad mu se ne da. zajedno s nekom uroĊenom njegovom dispozicijom. "i cepteo i gorio od straha i ţelje da se uvjeri je li bilo maštanje ili stvarnost" (17). gorĉinu i mrţnju. pripovjedaĉ na sedam strana spominje dvadeset puta. naime. ne samo da ne proizvodi ništa lijepo.nije sam. izazvana. U simboliĉkoj ravni motivacije. Ţelja što je budi ljepota koja se trajno izmiĉe pervertiraju se u gorĉinu i mrţnju koje razgrizaju dušu. tako reći 'lud' od ljubomore . poludio. gubici nadoknaĊeni. puca u kajmakama muĉen ljubomorom. uhvate i sprovode. nemoćan pred unutarnjom poplavom već dugo nakupljane mrţnje. Prota Melentije se pritajio u šutnji. vode najprije ka tome da "vreba da vidi seoske ţene kako prolaze na rijeku" (12). Vujadinova mrţnja povezana je s tim kako ţivi. dostiţe vrhunac. patnji i ĉekanju da mu se sin vrati. ali stvarna mrţnja" (12). Jakša. koja. ţeli propast. Naravno. da bi se s gnušanjem okretao kad ih doista vidi i "nazivao ih glasno najpogrdnijim rijeĉima" (13). ţenske. ponavlja. pa kad to ne uspije . kad ih na tom mjestu već više nema. "Na tom licu okrenutom nebu nije bilo niĉeg ludaĉkog. i za jednog svećenika i za svakoga. on se oporavlja. "ljušteći nesvjesno prstima koru sa bora" (15). da bi od jednog trenutka postala 'javna' i jedina. nego nešto doboga bolno i muĉeniĉko. odvratnost. vratio se. da opipava tragove ţenske obuće po zemlji. najvaţnije je to što pojava ljepote. Gubici nisu nenadoknadivi . ipak. Kada ga. obasjane u tami noći ili tami svijeta. koje ga postupno preplavljuju. pa i on bjeţi u šumu. da bi se. u realistiĉkoj ravni motivacije. to što se sa istog mjesta puca. sasvim naprotiv. to jest da pokuša ljepotu uništi. Kosta Grk puca u Tijanu. nepoznate "ţene u lakim haljinama koje su zasenjivala oĉi bjelinom" (14). Unutarnju muku. Mala Gospojina . motrio u krajnje nedostojnom poloţaju. pop Vujadin na svakog ostavlja vrlo ţalostan dojam. i on osjeća da ludi. Kada se paralelizuje sve što se. takve. Deda Vujadinov. prav i ponosit Anikin lik. te Vujadin. bilo faktiĉki bilo u funkciji simbola. koja sjaji u noći. odbjeglog. Pop Vujadin ne vidi put na kojem bi nepodnošljivost njegovog poloţaja bila smanjena. odnosno ţeli se puca u lijepi prizor u crvenom sjaju. koje. "nerazumljiva i nesvjesna. tako da najzad sav postaje samo to. U svemu što se. Gorĉina prikraćenosti pretvara se u mrţnju koja postaje Vujadinova tajna stvarnost.

(Kajmakam. Nevini brat ubija u posrnulom svijetu posrnulu sestru ĉija ljepota upućuje na davno zaboravljeni sjaj iskona. u dodiru i prisnosti s njom (dok drţi ruĉnik i legen). sam preklao. kao i gubitka ljepote. u svojoj zatvorenosti prema okolnom svijetu. gonjen osjećajem krivice. bezbriţnost. kako ga je otac nauĉio. i tko zna ĉime još.grobu. svijeta u cjelini. moţda u nekoj posebnoj vezi. Kada se uzmu u obzir veze koje je pripovjedaĉ uspostavio izmeĊu sve tri priĉe. kad mu je netko spomene? Odakle mu saznanje šta se s njom zaista dogaĊa i zbog ĉega je njezin poloţaj u toj mjeri za osudu? I kako je. samoubistvu. i kad se razmotri kako se one meĊusobno znaĉenjski osvjetljavaju. recimo. Ali. uz to neuraĉunljivog. 'tumaĉe'. njega inaĉe tako mirnog. o Vujadinu. koje osjećamo da on ima. 'Obraĉun' za koji se on osjeća pozvanim ima smisao oslobaĊanja sebe od krivnje. da njome bude štićena. da li od neke ljepote s kojom je on u dodiru. pitomog. to svjedoĉi o dubokoj posrnulosti svijeta. ali je sposoban i za neku makar rudimentarnu meditaciju. Preostaje. što je u njegovom doţivljaju sebe. ljepota trebaju izaziva ljubav. koji puca u tikve. ludilu . brat. vidimo. Aniki i Tijani. posvećenog samo kruhu? Da li je pretjerano i moţda besmisleno pitati se u interpretaciji od ĉega je Anika odvojila svog brata razvraćajući se. koje Anika. što ga je nagnalo na strašni ĉin. Lale-ubojica umnogome mora ostati tajanstven i nedokuĉiv: njega ĉitatelj ni u jednoj od priĉa nema sa ĉim usporediti. takoĊer priznaje. Michael se sprema da ubije. Pored Laleta i Mihaila. kajmakamovo staraĉko uţivanje u toj ljepoti. vidimo. da potre egoizam ne vodeći pri tom u autodestrukciju. koje uspješno pravi i kad je ostao sam? Zašto tresući glavom goni od sebe misao na Aniku. postao Boţja ruka. pokazuje se ka ĉemu se sve usmjerava misao o 32 . njezinim ţivotom bludnice u bitnom poremećeno? Što god da se na ovo kaţe. samo jednom je dato da joj i presudi. Kada se dogaĊa sve suprotno. dopunjuju. radost. Nemogućnost da se dodirne ljepota vodi ka nasilju. Mrţnja oduzima pravo da se sudi i presuĊuje. dovoĊenja svijeta u red. ukrašava umešeno hljebove. Taj dodir treba donijeti vedrinu duše. ali i oslobaĊanja Anike od krivnje. negdje je na nultoj toĉki u tom pogledu. Pripovjedaĉ zna. Nada probuĊena Anikino ljepotom u Mihailu jedan je od oblika takve veze. kako mlatara noţem i zabada ga u Anikino kapiju. djelomiĉno i po tome što i Anika osjeća to. i to i kaţe. donijeti sreću bez samozaborava ili nadmenosti moći. Tajna Laletovog prava. nije dovoljno naprosto dodirnuti ljepotu. da Lale pati. to se i kaţe: poznao je u Aniki nešto davno izgubljeno. To on ima da ponudi ljepoti. Ali ako svi sude ljepoti koja sebe skrnavi. sa kojim je Lale. takoĊer je takva neka veza. samooskrnavljena ljepota niti hoće niti više moţe mu se da. ali njegov pokretaĉ nije mrţnja. kad ga je Anika pozvala.to vidimo u raznim registrima. Uostalom. jer govori se o osmijehu sretnog idiota. da u svome samodarivanju njome ispunjava i da sama bude njome ispunjena. Gdje je toliko mrţnje. ubijanju. i umjesto ljubavi vidimo svud i svakad samo mrţnju. koja se uvijek naĊe. i onog Turĉina iz Rudog koji "veĉeras mora nekog ubiti". dakle. On je ne moţe dodirnuti. meĊu normalnim ljudima nemoguće je naći nekog tko bi takvo pravo imao. na kojim putevima duše. tu su i noţevi. da li se išta pobliţe moţe reći što zapravo osjeća maloumni mladić dok noţem. nje. Osim pušaka i pucnjave.) Jednom rijeĉju. Najzad. samo idiot Lale. odsudnija je i od Mihailovog pozvanja.

izvor nade ili barem utjehe u melanholiji prevaziĊenog oĉaja. što je takvo pitanje izraţenije.cjelini pripovijetke . Bez veze sa svim onim što je okruţuje. mogućnost i nemogućnost da lijepo biće pomogne da se ţivi s mirnom savješću i bez suzbijanja sebe. nemogućnost potpunog samodarivanja ljepote. još nešto. To su: nemogućnost spoznavanja unutarnjeg smisla i stvarnog porijekla nesreće u svijetu. što je htjela. u nesporazume sujeta. dalo bi joj veliĉinu. sve do autodestrukcije. Ahejci to bez razmišljanja odbijaju. I onaj tko voli i onaj ko je voljen postaju time ljepši. dat već unaprijed: "Otkako se zakopala kasaba i otkako se svijet raĊa i ţeni. prije uranjanja u zlo svijeta. dakle bez kletve ili nasilja. oni hoće sve. od tolike ljepote ništa nije ostalo. onog tko dodiruje. nije bilo ovakvog tijela s ovakvim hodom i pogledom. Neće. "Nitko se nije pitao kako se pojavila ta ţena. da li je ljepota baš toliko vaţna? Kada u jednom trenutku. Nikako ne treba olako usvojiti ono o ĉemu meditira kajmakam. Ostala je priĉa o njoj. Ono se dogodilo. " (60) Eto kako se Anika pojavila. jedino mu to nije premalo (Ilijada. Paris ponudi da vrati blago koje je ukradeno zajedno s Jelenom. nemogućnost da se na nesreću. Onaj ko ĉuva biće koje voli. * Uostalom. Odgovor na drugo pitanje ĉitalac razumije. egzistencijalni prirast i vrhunac koje vrijeme ne pretvara u osiromašenje i gubitak. ovakve ljubavi koja ĉuva i stara se uopće nema. spoznavanja koje." Ako se likovi pripovijetke o tome nisu pitali. koja utjeĉe na razumijevanje drugih priĉa. Na treće se takoĊer moţe. onog tko je njome dodirnut. nemogućnost da se ţivi s krivnjom a pritom bez ozbiljnih samooštećenja. mogućnost da se (ipak . Anika pripada nekom drugom svijetu. Treba se sjetiti šta je o tome pisala Simon Vej. 33 . moţda. nesumnjivo.). VII 0. ono bi je barem uzdiglo do tragedije. ni blago. u sukobljavanje volja kojima je do moći i samopotvrĊivanja. Postojati u takvom 'svijetu' nije lijepo. meĊutim. ni Jelenu. Je li to moguće.381 ff. unatoĉ svemu) dogledu ĉednost ljepote i sjaj bivstvovanja kojim ona daruje. i da doda i od svoga. koliko je vjerojatno? Gdje se postavi pitanje o moći. mogućnost da ljepota bude izvor i utoka ljubavi. ako nesreću ne bi već sprijeĉilo. nemogućnost spasa od zle kobi pomoću ljubavi. nemogućnost da se u zlim tokovima ljudske energije. reagira bez mrţnje. dodatno proširujući već reĉeno. jer ko vjeruje u pobjedu. mogućnost spasa svega pomoću ljubavi. da. odgovoriti: htjela je da proţivi ţivot ne dopuštajući povredu svoje gordosti. većih mogućnosti. sve je manja. na taj naĉin ĉuva i moţe trajno oĉuva ljubav u sebi. Ne misle grĉki junaci da će mnogi od njih izginuti u daljnjim borbama. samo da mu Jelena ostane. kada bi dodirnuti je znaĉilo neokrnjivo postignuće. U Anikinim vremenima. Ţivjela je za ljubav. da se prevaziĊe skuĉenost svijeta i ostvari trajnija sreća . arealima drugaĉijih. takva vjerojatnost je mala. nesreća u svijetu izbjegne. ili u tokovima zle energije ĉovjekove. pripovjedaĉ na prvo od ovih pitanja zna odgovor. kad je do nje već došlo. nemoćne ili ubilaĉki aktivne. zašto je ţivjela. u bilo kojem obliku. koja se nije dogodila. naime. Ostaje. u tom ĉasu. nemogućnost da se dodirne ljepota bez zlouporabe. Ono se nije rodilo i izraslo u svezi sa svim onim što ga okruţuje. neka bude i bezutešnu. i da im tada ni sve blago ni sva ljepota ovog svijeta ništa ne vrijede.

Po nekim priĉama. preko nje. uvijek.. ________________________________________ Ljepota je ugroţena. Potpuno od svake opasnosti osiguran ţivot moţda više ne bi ni bio ţivot. ili oko Jelene. Ali. ugroţenost lijepog bića postaje potpuna. ili oko svega. izvjesnost nesreće. Ţivotu. a ĉije faze su obiljeţene scenama u kojima ona vidi zle. Jelena za sve to vrijeme uopće nije ni bila u Troji nego u Egiptu. Tuga koju donosi obuhvatni uvid u stvari ovoga svijeta produbljuje se tad do potpune ţalosti. biva prekinuta. izopaĉene obrede. divljenje nipošto nije 34 . naloţnica Veli-paše. osujećenost s malim ili nikakvim izgledima na povoljan preokret. To se najbolje vidi kada je doţivljaj ljepote zbog neĉeg u neskladu ili sukobu sa smislom za pravednost: ljepotu je teţe prezreti ili osuditi nego ruţnoću. bolnija i neprihvatljivije nego manje-više uobiĉajen izostanak sreće. stradajući kao "turska milosnica". ĉak i kada postoje dobri razlozi za osudu ili preziranje lijepog bića. okolnostima. Marin krah posredno je umjetniĉki protumaĉen i paralelno naslikanim nesretnim sudbinama drugih ţena. primitivizma i svakojake skuĉenosti. biva povrijeĊena uspomena i na njenu majku.Rat se nastavlja. Mara. sve ako se pritom i ne doĊe do neospornih zakljuĉaka. ljepota pruţa zaštitu kakvu ništa drugo ne moţe pruţiti. Da bi prema lijepom biću bio praviĉan kao i prema svakom drugom. pa da li oko blaga. doduše. divljenje koje izaziva nije dovoljna zaštita za nju.ne bi trebalo da ga upravo ljepota ĉuva i štiti od onog što ga podriva i unazaĊuje? Zar da i ona. Mara gubi posljednji oslonac kada. u stvari. U nekim vremenima. Utoliko. jedno je od najljepših lijepih bića u cjelokupnom Andrićevom pripovjedaĉkom opusu. za ĉitaoca se Mara preobraţava u milosnica kao najdraţe biće. umjetnost moţe djelovati iskupljujuće. ţudnju pomiješanu s poštovanjem. i samo utoliko. bude izazov zloj kobi. Negodovanje koje ovakva ugroţenost izaziva i odbijanje mirenja s njom dodatno se pojaĉavaju kad ljepota nekog bića postane prijetnja samom njegovom opstanku.kada se sve to zna . bila? Gdje je. Prikaz njezine propasti u svijetu izmiješanih konfesija. Ţudnja kakvu budi ljepota nije nuţno udruţena s poštovanjem. Ali zar . Ona je u isti mah izraz povlašćenosti nekog bića i ono što unaprjeĊuje njegov ţivot u svijetu. meĊutim. Ţivot shvaćen kao pustolovina koja podrazumijeva mnoge rizike shvaćen je u svojoj punoći i širini. pa i poţeljno razmišljati. kao "milosnica". U tome je njena neusporediva moć sve dok divljenje traje. ili ĉak ona prije drugih stvari. tj. u stvari? Mara milosnica Ljepota je uvijek ugroţena u svijetu. Gdje je. kojom bi bila izraţena njena iskonska ĉednost. O tome je dopušteno. istovremeno je prikaz procesa u kojem Mara gubi zdrav razum. ĉovjek mora posebno da se napregne ili barem usredotoĉi. milosnica Veli-pašina. Ţalost kao jedina moguća reakcija na Marinu propast do kraja je pojaĉana time što i rijeĉ. U svijetu koji se ukazuje kao potpuno zao. zajednicama. uzrok patnje i smrti?! Kada izaziva divljenje. razlog propasti. uvijek nešto prijeti. surovosti.

Ĉitaocu se ona ukazuje viĊena sladostrasniĉkim okom inaĉe sumornog. bez odgovarajućih strategija izmicanja i prilagodbe. Zagreb. au skuĉenom svijetu.. S obzirom da je u Bosnu došao bez harema. mrţnje ili brutalnog nasrtanja kao vidova ispoljavanja skuĉenog i pomraĉenog ţivljenja. prešućena ili osumnjiĉena vrijednost. ĉesto neizdrţljivo teško. * Mara je po svemu jedno od najljepših. da bi ocijenio da je ona nešto izuzetno.brane i spašavaju. nedovoljna je. Razmišljati o pravom ĉasu neĉije ljepote ne znaĉi razmišljati samo o njenom vrhuncu. Potrebno je znati za koga ta ljepota postoji u svijetu. Ĉime saĉuvati ljepotu od presude koja u svakom njenom svjetlucanju vidi kaţnjivu obest. Ljepoti je teško u svijetu. zvjezdani ĉas njene ljepote.? U skuĉenim prilikama i zajednicama uvijek je više onih koji ljepotu ne vide ili. Njemu ne treba više od jednog pogleda u prolazu na djevojku "ispruţenu i poleglu po ćepenku" (96) [Ivo Andrić. ljubomore. gdje je skloniti od bijesa koji se krije iza takve presude. "kleĉeći i odupirući se jednom rukom ". da se o tuposti onih koji su za ljepotu ionako slijepi ništa i ne pita . "pravo vrijeme" (97). i da je on na poĉetku priĉe zatiĉe upravo u tom ĉasu. Umjesto da bude izvor zadovoljstva i uţivanja. i drugo. kome i pod kojim okolnostima se ukazuje. Goetheov jezikom govoreći. Jelena. ĉuvaju i . surevnjivosti. pruţa onu" drugu za nekom tepsijom "(96). nego onih koji joj se dive i hoće i mogu je njeguju. već isto vrijedi i za ţivot onoga tko ljepotu vidi i biva izloţen 35 . podlijeţu svakakvim oštećenjima i bivaju upropašćivan na razne naĉine.jedino što ona izaziva. Tamo gdje je ljepota nepriznata. da svi trenuci u ţivotu lijepog bića kao lijepog nisu isti. ako ne moţda i najljepše lijepo biće kod Ive Andrića. as obzirom na poloţaj koji u tom trenutku ima. lijepom biću je posebno.ako ustreba . ljepota djeluje kao poticaj postupcima koji vode gubitku onog što nelepo bića gube teţe ili nikako i ne gube. ţena koje nema. 1976. ako je vide. Prednost ljepote pretvara se u nedostatak tamo gdje caruje skuĉenost. što ga još moţe pokrenuti i zanijeti. knjiga sedma.. da je ljepota Marina izgledala neuništiva. Pitanje je moţe li lijepo biće ikada dovoljno razviti svoju socijalnu inteligenciju i na odgovarajući naĉin se obuĉiti u spravljanju i primjeni ţivotnih protuotrova koji će ga štititi od zavisti. bolešću i mnogim doţivljenim zlom naĉetog Veli-paše. zlobe. dakle. nisu spremni ni opremljeni da joj priteknu u pomoć kad postane predmet agresivne poţude i grabljenja. Ukoliko se ĉitatelj na Maru usredotoĉi prije svega kao na lijepo biće. takva njegova ţelja je u izvjesnom smislu razumljiva.]. mogu se oĉekivati svakakve nesreće. ĉijem se oku otvara. ne manje vaţno. Dok. takvom njegovom prohtjev malo šta stoji na putu. jer se od njih ne oĉekuje ono što se od lijepih oĉekuje. Sabrana djela Ive Andrića. te traţi da je naĊu i dovedu mu je za naloţnice. Sama norma. postradaće. Ţelja ili poţuda nisu nuţno praćene ljubavlju ili makar zaštićujući obzirima. koja valja osigurati zaštitu svakom. koliko god da i ona. nerijetko iu sluĉaju kad postoji nekako uspostavljena socijalna norma. Ne samo. u svojoj neleposti . Ako je u tome potpuno neobuĉeni. za njega će od ogromnog znaĉaja biti saznanje da postoji pravi. utoliko prije što Marino porijeklo i socijalni poloţaj ni inaĉe ne bi osiguravali neku veću zaštitu. muĉenom zlom i nesrećom.

I Mara je. sudeći samo po njemu. Andrić je taj odnos prikazao u raznim aspektima. iako ne i poĉetni uzrok njene propasti jeste neskrivena ili slabo skrivana okrutnost prema duši onoga ko je zgriješio protiv obiĉaja i normi skuĉenih. isto kao i ostala pastva.saznaje preko Veli-pašinog doţivljaja. donekle. u crkvi. ljubav i milosrĊe prema bliţnjima. Pogoditi upravo onaj ĉas u neĉijem ţivotu koji izgleda tako izuzetan da se ne moţe mjeriti ni s jednim drugim. dajući i poneku neposrednu ocjenu kakav je iu ĉemu se sastoji. donosi prisustvo mladog. ĉini mu se. Ĉitalac o pravom ĉasu Marine ljepote . kao njegova naloţnica. pa je tako iu Marinom sluĉaju. za svoju nesreću. "u prikrivanoj i nikad neizreĉenoj uzajamnosti. susret s Marom ipak nije takav da bi se pretvorio u trajnu. i zakratko. koja se sve više razvijala izmeĊu njih" (102). 36 . nije ĉudo što se u njemu budi ljubavna strast. uz to i konfesionalno izmiješanih zajednica. već bi precvala. izlaţe prijeziru. turski moćnik s gnjevom će dobaciti fratru: "Što ti imaš s njenom dušom?" (104) Kasniji razvoj dogaĊaja pokazuje da fra Grgo i cijela njegova katoliĉka. i drugaĉije on sa ljudima opći u svijetu samo po izuzetku. nego Veli-paša. Kada ĉitatelj sagleda cjelinu tih aspekata. trebalo bi biti radostan za oboje ili bar da obeća nešto radosno. svojevrsne njeţnosti i brige. No. Pravi. ĉak i uvaţavanja Mare kao liĉnosti. i šalje je na misu. ako se poĊe od Veli-pašinog dojma. i manje je razumiju i štede. upala u 'pravi ĉas' njegovog ţivota. nedovoljno se ili nikako ne uzimaju u obzir. u zametku. jedini ima moć. Ako je Veli-paša taj ĉas pogodio. iznevjereni su u 'svijetu' ove pripovijetke. i jedini doista uţiva. za Veli-pašu. Poslije prvog incidenta koji je Mara doţivjela u crkvi. jer njegov jezik je jezik nasilja. osjeća kao velika grešnica. a ima. susret je. a preplašenog stvorenja. ĉvrstu i nepokolebljivu vezanost bilo koje vrste. MeĊu izravno formuliranim kvalifikacijama njihovog odnosa najznaĉajnija je ona da se. U tom sporu. što se cijelo njegovo biće razbuĊuje. samo oni koji su i sami u vrlo nepovoljnom poloţaju. upravo stoga što se . bilo onim koji će nastupiti samo neki mjesec kasnije. Veli-paša sam sjetio Mara osjeća potrebu da ide u crkvu. "paša je isprva nagonio da ide. Osnovni raĉun Kristov. lijepog. Na koji naĉin mu je stalo do nje postaje još jasnije potom. onaj kad on moţe vidjeti kao izuzetnu. Utoliko pravi ĉas u ovom smislu nije nešto "objektivno". za svakog isto. koje se miješaju s pokroviteljskom nadmoći. koji Maru. inaĉe već uveliko u opadanju. u sukobu s fra-Grgom. o kojoj takoĊer valja misliti. onom ko umije da uţiva. već ovisi od susreta lijepog bića i onoga kome je ono lijepo. koji jedini o svemu odluĉuje. vidi da. Potpuna bespomoćnost takvog 'grešnika' i nepostojanje bilo kakve slobode izbora u odluĉivanju o sebi. odnosno kršćanska zajednica doista s Marinom dušom imaju još manje. u tom odnosu ima neke umorne poţude. s pašine strane. Veli-paša prijeti fra-Grgi. neke obzirnosti prema ţivoj ljudskoj duši u njoj.djevojci je nepunih šesnaest godina . Veli-paša je veoma zadovoljan što je Maru otkrio baš tad kad ju je otkrio." (97) U svemu je najvaţnije ovo "ĉini mu se". to se moţe zahvaliti samo velikoj sreći. pri tom.njezinom djelovanju. Milostivost i saţaljenje osjetit i pokazati. Njegovo ĉulo u ovim stvarima je toliko istanĉano da mu ĉini mogućim da razmišlja o rokovima koji se mjere već i mjesecima. bilo ranijim. a tri-ĉetiri mjeseca kasnije. "Da ju je doveo prije ne bi valjalo. savršen i. mirnog zadovoljstva kakvo.

izvor neke rasijane dobrote prema njoj). i dobiva od paše onoliko paţnje (paţnje profinjenog sladostrasnik ). "Vodi konje i sluge i pse. Kaţe se ĉak da je Mara osobito zavoljela miris pašine koţe. koliko on uopće prema nekome moţe pokazati.ovaj niz glagola gotovo da na tren uspostavlja ravnoteţu s onim prethodnim: 'bojati 37 . naroĉito. naravno. odnosno iznuditi da Maru u crkvi ne gledaju poprijeko. i to ne stoga što ona pripada inovernoj raji (uviĊavnosti prema njenoj "duši" ima on više nego njeni istovernici). i on je u posljednje vrijeme bivao tmurnije. napuštajući Bosnu. gaditi se i stidjeti se. koja se na grub i osion naĉin ispoljava prema svima." (118) U tome. kao na sablazan. a. i jeste tragika njenog graniĉnog poloţaja. pred austrijsku invazuju zbunjenim i uplašenim bosanskim muslimanima pogotovu. Na samom poĉetku. već ono će doći (105). Ona to ne moţe da razumije i prihvati. usrećavati i štititi stoji paralelno sa bojati se. meĊutim. ne misli. i naroĉito cijenio. slugu i. pasa se ne moţe. njeni razgovori s njim i nijemi zagrljaji. krijepio i veselio" (98) . ali je nepotpuna. nesposobna ĉak da o tome bilo šta prozbori. ĉak i kad bi se ono silom osiguralo. ne samo da skrb Veli-pašino o Marinom duševnom miru nije previše uporno. Osjećaj krivnje ne išĉezava niti se smanjuje samim fiziĉkim prisustvom u crkvi. Jer. koji odreĊuju Veli-pašin odnos prema Mari kao u svakom pogledu pozitivan. Jer. I stidila dana i svijeta". osjeća i kao neko ko je mnogo iznad nje . Silom i prijetnjama ne moţe se osigurati. gadila one Sare Ţidovke (sluţavke pašine . Iako potpuno u pašinoj vlasti i sasvim nemoćna da utjeĉe na svoju sudbinu. nedovoljna. Ali nije ni neko bez koga. stavlja Andrić drugi niz glagola. Kad je ostavlja. Ona je za pašu vezana svojom sramotom. Veli-pašina strast ispoljavala se kao ţelja da "dariva i usrećuje i štiti". U toj zamjenici srednjeg roda sadrţana je i izraţena ambivalencija njihovog odnosa. u usporedbi s onim koje pokazuje drugima . on više ne bi mogao. pa ni zbog velike razlike u godinama (ova je. niti moţe misliti na"Troškove". Pašin odlazak iz njenog ţivota i nejasna obećanja za budućnost nisu osloboĊenje za nju. Marino postupno privikavanje na pašu i njegova milovanja. Mara je ono. Veli-paša ne kaţe ona će doći. Velipaša drţi do ove djevojke jer ona pripada onoj vrsti "ţenska koju je on uvijek traţio. dabome.).najbolje. ono je i neadekvatno. i sve se više gubio u zamišljenom ćutanju. (98) Darivati. Mara sagledava ono bolje njegovo lice. Osjećanje izopštenosti i odbaĉenosti tako bi se samo još pojaĉalo. S. koji govore kako je to izgledalo s njene strane. on fra-Grgi najavljuje da će Mara ponovno doći u crkvu. Mara se "bojala paše. nereflektovane oholosti turskog moćnika. u danim okolnostima.D. on se brine za njene troškove i gleda da je koliko-toliko osigurati za budućnost. već zbog samorazumljive. No. kao ljudskog bića." (106) Briga njegova za Maru postoji. prema uspaljenim. (97) Nasuprot ovom nizu glagola. u bitnom saodreĊen osvjetljava i to kako. prije. a nju ostavlja. da ju je taj miris sve više "privlaĉio. uz odgovarajuće prijetnje. Mara za Veli-pašu nije naprosto stvar koja se nosi sa sobom. Pašina naklonost i osjećaj odgovornosti u fatalnoj su nerazmjeru s Marinom bespomoćnošću. osim ovoga. Ĉime je pašin odnos prema djevojci. i koja ga je jedino još privlaĉila" (97). Bez konja. sve to poĉiva najprije na ovom paralelizmu. s kim ostaje?! Nemogućnost da shvati i prihvati da on odlazi a nju ostavlja utoliko je jasnija što razvoj njihovog odnosa ima svojevrsnu dinamiku. ali se. Postoje meĊu njima i trenuci ĉisto ljudskog kontakta.ali je poslije i sam zaboravio na to. Djevojka.

"Tek ako bi se on osmjehnuo i zaprijetio joj. Ono što oţivljuje i ozaruje neko lijepo biće. Dojam da je ona neuništiva nije u vlasti vremena. iako moţda u manjoj mjeri nego ljubav. teško moţe biti govora). ugroţavanjem duševnog zdravlja. prije smrti. pri zdravom razumu. paša. Promašivanje 'pravog sata' ili.da je. ĉineći ga lijepim. kada razgrizajući uĉinak vremena postane vidljiv. šuteći i pijući mastiku. koji u svojoj orijentalnoj ukoĉenosti i zamišljenosti. kopnila i nestajala vidno. Marina ljepota je. dok traje. naravno. jer će Mara prethodno roditi dijete. ĉija je ljepota izgledala neuništiva. da se tako kaţe. teško zamislivih puteva na kojima Mara ne bi morala propasti i ne bi propala. nesagledljivih." (100-101) U tom Marinom grickanju pašine košulje plastiĉno je nagovešten jedan od nemogućih. Njeno lice. Marina ljepota. kako god da se ova inaĉe bliţe odredi (pošto o ljubavi u pravom smislu ovdje. (. ali ne stoga što se njome netko zanio. Marina smrt i prethodno propadanje njene ljepote ne mijenjaju ništa u tome da je ta ljepota prije duševnog sloma izgledala neuništiva. izgledala je neuništiva. Ali. naprosto. nijemim ĉasovima koje je Mara provela na Veli-pašinim obnaţenim grudima. starenje. voli da sjedi s Marom u suton. pri tom. to jest austrijska okupacija Sarajeva. "kao podsjeĉeni. usmjerit i daljnju Marinu sudbinu. otvoriće se u ponekom ĉasu prema djevojci ne samo kao moćnik i sladostrasnik.' gaditi se '. Gore nego kod Ofelije ili Kordelija. bila uništena. da zna za vrijeme i ono što ono donosi. nije nešto naprosto tjelesno. Nema nigdje ni prisenka sreće u 'svijetu' ove Andrićeve pripovijetke. Vanjske okolnosti koje su razlog Veli-pašinog odlaska. ostaje da se zakljuĉi da neprijatelj ljepote nije samo vrijeme. ili što je takav dojam proistekao iz naklonosti. Ljepota je ugroţena s podrivanjem ove otpornosti. taj dojam je već nestao. kad bi poĉela grickati porub njegove košulje.. U Marinom sluĉaju pokazuje se da ljepota zavisi od otpornosti duše lijepog bića na zlo svijeta. " (162-163) Ovo sad nije opis Veli-pašinog doţivljaja. precvetavanja. dakle. koji će odmah biti prigušen i zgasnuti. Slomivši se duševno. onda je on u ovim veĉernjim. do kojih dolazi uslijed osjećaja. Sa svoje strane. strahovitom brzinom je opadala i ruţnjala. doĉekivala pašu s "bezglasnim smiješkom koji je sav od bijelih zuba i sjajnih oĉiju "(99). što su neĉija ţelja ili strast uĉinile da izgleda tako. ovdje nije rijeĉ o takvom istrzanja iz vremena ili sljepilu za njegovo korozivno djelovanje. Veli-pašin doţivljaj Marine ljepote u pravom njenom ĉasu treba povezati s Pripovjedaĉev iskazima pri kraju pripovijetke o Marinoj ljepoti koja je izgledala neuništiva. poslije besanih noći. neovisno od toga ĉije ju je oko gledalo i vidjelo. dok po bistroj vodi u kristalnoj posudi pred njim plivaju dvije trešnje. 'stidjeti se '.se'. Pošto se to pokazalo kao netoĉno i ljepota je. ugasi se pogled..) Izgledalo je nevjerojatno da tolika ljepota moţe propasti u tako kratko vrijeme. i sa kakvim osjećajima. Sve će se ugaĊati tako da će njezina nesreća u jednom ĉasu postati prevelika a da bi je ona mogla podnijeti i ostati. ali tek poslije duševnog sloma. koje će i samo odmah umrijeti. naime. Doći će smrt. postade mršavo i grubo. naklonost kakva je Velipašina. neće. Takvi trenuci u suton nisu lišeni prisnosti. nego izvještaj pripovjedaĉa koji je upućen ĉitatelju neposredno. poruţnjaše usta. mada od tijela 38 . Ako ipak ima nekog makar kakvog njenog majušnog nagovještaja. stvarno izgledala neuništiva. provedenih u plaĉu i grcanje zbog jasne svijesti "šta je i ko je ona sada" (99).

Veli-pašinoj milosnici. priĉa je o nemogućnosti opstanka lijepog bića i nepostojanju ljepote ţivljenja u svijetu svud i neizljeĉivo muĉenom zlom i nesrećom.. i da taj tragiĉni susticaj aktivira bolan. Ostavljamo za sada postrani pitanje moţe li neko biće biti i ostati lijepo ako u njegovoj egzistencijalnoj podlozi nema niĉeg lijepog. Hafizadićka. Bez mogućnosti da išta suprotstavi raznim oblicima nasilja kojem je izloţena. vidimo da upravo ljepota lijepog bića umnogome ovisi od onog što odreĊuje naĉin njegovog postojanja. od nje naslijeĊene sramote. Da bi takvo saznanje pomoglo da se barem nekako opstane. Ništa ne znam. majke i njene. u "pravo vrijeme". koju je Andrić dao u samo nekoliko poteza. Susret s Veli-pašom. odnosno o uništavanju ljepote.. osobne i povijesne. ali on sam još ne znaĉi propast. Ovakvo saznanje samo dodatno razara Marinu egzistencijalnu podlogu. našao je za shodno da o ovome jasno i nedvosmisleno izvesti. pod bolom zapretan emotivni naboj. U svemu tome ona ništa istinski ne razumije. za Maru. samo što oni to na svoj naĉin snose i kriju. ona ostaje iskonski ĉedna. Djevojci koja gubi razum priviĊa se modri plašt brze zastupnice nesretnika ovoga svijeta pred Bogom. prije i neovisno od konaĉne propasti tog bića samog. kako o onom što se zbilo. koja moţe pomoći u snalaţenju meĊu raznim oblicima zla u svijetu ili koja. tako io onom što pojedini likovi pri tom misle i osjećaju. kao njena majka. Priĉa o Mari. Ljepota lijepog bića nije neuništiva jer njegovi susreti s drugim bićima razaraju egzistencijalnu podlogu na kojoj ona poĉiva. naravno. Tu smo na toĉki na kojoj. svukud su me vodili. tako reći. Saznanje da su i svi drugi muĉeni zlom dio je tog bezizlaza. "anĊeo boţiji". Mara će izlaz potraţiti od Bogorodice. ona je na zlo neotporna ţrtva. Marina sudbina govori nešto bitno o neuništivosti. pa da Mara konaĉno poklekne i slomi se. Mara će shvatiti nešto bitno: ". To nije gorka mudrost. pred slom. treba oĉekivati da će. i baba anus. njoj poĉe polako da se otkriva istina o Pamukovićima: da su i oni muĉeni zlom i nesrećom. Cijela Marina tragiĉna egzistencija zgušnjava se u tih nekoliko reĉenica upućenih Bogorodici.. Ne daj me! " (161) Izlaza nema.nije neovisno. " (138) Pripovjedaĉ koji zna sve. osim toga gotovo sasvim onemogućena u izborima koje bi svaki ĉovjek morao imati. gdje je to? Na kraju. u svojevrsnoj viziji. prije nego što će sići s uma i ţalosno skonĉati. moţda. što usmjerava egzistenciju i rasvjetljava ili zamraĉuje horizont unutar kojeg ona sebe shvaća i moţe sebe prihvatiti. Gospo draga.. nestati njegove ljepote. iu ovoj pripoveci kao i inaĉe. od svih . propast je tu. koji se tiĉe njenog roĊenja. Svuda su me gonili. kao i Veli-paša. morate se susteknu razne druge okolnosti. kod Turaka i kod naših. ĉak krijepi. i stari Ilija Garić. Nisam kriva. neka bude iu 39 . onako kako otreţnjujući uvidi ponekad ĉine. u njima je istina Marinog bića. ne daj! Zakloni me od svih. Ali. Opstajanje u njemu je produţavanje zla i umnoţavanje nesreće. Pa ipak. ako su u toj podlozi razgrizeni neki osnovni njeni sadrţaji. kao i svi koje je dosad poznavala . Mara je potpuno nepripremljena i neopremljena za svijet u kojem joj je suĊeno da ţivi. poguban je. Samo. za Maru je to izvorstrepnje od koje bi ona da pobjegne i skloni se negdje gdje stvari bolje stoje. ona je neskrivljen uzrok stupanja na strašan ţivotni put i brze propasti na njemu. Ljepota ne samo da joj neće pomoći. i ona pokušava da taj plašt navuĉe na sebe i tako se zaštiti: "Pokrij me.

traţe se iracionalni izlazi iz nesreće i poraza. stoji još jedino stvarnost priviĊenja Bogorodice iz dolaska crkve. nego to svojstvo Mara pridaje neĉemu što. stvari ne zadobivaju smisao. strašno. već postaju neprozirne i većma prijeteće nego prije. Vjerojatno nije moguće suoĉiti se sa svijetom kao potpuno iu svakom pogledu zlim Vjerojatno nije moguće suoĉiti se sa svijetom kao potpuno iu svakom pogledu zlim. Posljednju obranu od groze ţivota i nasrtaja ljudi pruţa biće koje je u svemu milostivo i dobro. I prije nego što oĉaj postane potpun. Zla koja snalaze Maru uvlaĉe je u proces koji se mora završiti njezinom propašću već i zbog toga što ona pojedinim scenama koje vidi ili je prisiljena u njima sudjeluje poĉinje pripisuje karakter obreda. i utoliko joj odgovara jedino potpuna ţalost. kakve u Marinom sluĉaju ne postoje. Uostalom. odurno i gadno. Stavljen u poziciju potpune bespomoćnosti i trajno osujećen u svakom pokušaju da se prilagodi i saţivi sa nametnutim mu prilikama. i stvarno. inaĉe. kojoj nasuprot. ali izvan realnosti. Bijeg u viziju Gospe. suprotna onoj koju obred ima. a pogotovu kad je takav. Pogled se tu ne usmjerava ka dobru. odnosno kojim su nošene. meĊutim. kao neki izlaz. kad se o njoj ĉitati.nesreći. to jest rijeĉ koju Mara nije smjela nikada ni da izgovori. ĉija je funkcija. dakle istrgnuta iz svog prvobitnog 'prirodnog' okruţenja. dok na kraju ne doĊe "konaĉan udarac" (159). tako što uvode u prostor sakralnog i neugrozivo dobrog. postaju snošljivije. Njena propast je ujedno i višestruko skrnavljenje iskonske ĉednosti bića tako lijepog kako je ona lijepa. ali ne i kao nekakvo izokrenuto ĉinodejstvovanja. Od tada njena duša postepeno popušta. Oĉaj moţda i više utjeĉe na razum nego što razum utjeĉe na oĉaj. kao Jela ili Nevenka. svakodnevnom ţivotu ĉine ono sveto prisutnim. bile bi potrebne neke pretpostavke. od koje djevojka koja ludi oĉekuje pomoć i spas. a ostati u njemu. simboliĉno ili stvarno. oni usmjeravaju pogled ka takvom dobru iu obiĉnom. Ĉovjek je utoliko bliţi porazu ukoliko je manje opremljen i pripremljen da gleda i rasuĊuje trezveno i kritiĉki. Ludilo je jedan od takvih "izlaza" 40 . Stvarnost u kojoj se ţivi je stvarnost zla. Duševni krah ovog lijepog bića ne nastupa odjednom. neophodni su egzistencijalni potpornji kakvi njoj nisu bili dati. Taj proces zapoĉinje kada Mara bude odvedena Veli-paši. imaginativno. a kad je ta ubilaĉka rijeĉ milosnica izgovorena. tu se zapravo i nema posla s obredima. Obredi trebaju sluţiti pozitivnom osmišljavanju svijeta. u kojoj je ĉak i puki opstanak postao nemoguć. to jest obredima u kojima se sluţi zlu. nepojamno i smrtonosno koje donose. drugima moţe izgledati ĉudno. već je prikovan za zlo. trezven. Kritiĉki. postaje neminovno. ne nalazeći mogućnosti da se saţivi sa svijetom u novim prilikama: s njihovim promjenama ţivot u njemu postaje joj sve manje snošljiv. biva manje ili više sputano i ukroćeno: okretanje ka neugrozivom dobru potiskuje prijeteće zlo. on je kraj jednog procesa. Mari se svijet u kome se našla ĉini obiljeţen zlim obredima. pa time. već ga ĉine strašnijim i odvratnijim. dakle. a ono opasno. on će gubiti kritiĉnost i sposobnost za trezvene procjene. I neizbjeţne nesreće dobivaju na taj naĉin neki smisao. dakle prosvećen um uvijek vidi relativnost zla. nalaze neko shvatljivo mjesto u ekonomiji dobra i zla. ti 'obredi' ne sluţe lakšem saţivljavanju sa svijetom. nije više mogla ništa da podnese. destruktivno. kako tko već shvaća. upoznate u djetinjstvu.

daleke veze. Ona je lijepo ali neprosvećen biće. Tim varijacijama. a naime da je svijet u svemu i sav potpuno zao. koje je. i sluţi sluţbu neĉem što je tajanstveno. gnjevnim pogrdama. koji bi da pruţe otpor Nadirućoj kaurskoj sili. Prevedena. i surovosti. Drugaĉije to Mara. niti moţe biti svjesna. u 'svijetu' ove pripovijetke. Paţnju ono malo sluţinĉadi što je došlo da isprati Maru sa ovoga svijeta odvlaĉi upravo prizor tih osuĊenika. jezivo i posve zlo" (102). nema takvu sposobnost ni mogućnost. u svijetu konfesionalne uskogrudnosti i fanatizma. te je. što zastrašuje i ubija. ĉega ona nije. naopak i zao. uostalom. poslije kojih je on tjera da se zajedno mole. manje ili više. i fanatizma. samo po sebi. a posredno. meĊutim. koji prizivaju dobro i sveto. Onome što je doista. preko granice koja dijeli konfesije. ni to da Maru sahranjuju upravo u trenutku kada na pogubljenje pored groblja vode najzadrtije meĊu fanatiĉnim muslimanima. preokreće se u opako sluţenje. Treba obratiti pozornost na pridjeve koje je Andrić upotrijebio u ĉetiri varijacije ovakve objave svjetskog zla Mari. simboliĉki izraz stvarnog zla kome je ona doista izloţena i pred kojim je bespomoćna. kao objava nesavladanog i nesavladljivog zla svijeta. ima isti doţivljaj. "Njoj se uĉini da i on to nešto tajanstveno radi i nekom sluţi. pri obraćanju svetoj Mariji. naravno. koja se njoj ukazuje kao sluţba koja se sluţi zlu. Mara. što se Mari ĉini da je obred. pogotovu ne ako je potrebno sagledati i proniknuti šire povijesne okvire. otud. dugo pripremane pojave i njihove uzroke. kuda pobjeći? Suoĉena s fra-Grgin prijekorima i neodmjerene. Mara ĉak i tu. izmeĊu ostalog. neznanja i surovosti. naznaĉene su postaje na putu Marine propasti. "(133) Molitva. ni duhovno. o njemu se ne pitamo: vjerujemo u njega. 41 . sa svoje ljepote. za nju zlo.iz svijeta zla za koje se od jednog sata više ne vjeruje da moţe savladati razumom ili se nekako drugaĉije izbjegne. Videći. Ali. ne moţe obraditi ni duševno. Nije. uzalud pokušavajući odstraniti to što ga nagrĊuje. Nitko meĊu likovima ove pripovijetke. a samoA samo on zna kome. ĉovjek zatiĉe u svijetu i njihov smisao je unaprijed odreĊen. I opet kao neka sluţba neĉem što je zlo. sluĉajno. kasnije. bjeţi odatle ĉim svane. ukoliko u obredima sudjelujemo. koja joj je nešto poznato i trebalo bi djelovati umirujuće. koja je tu pobjegla misleći da se nekako spase. ali je osjećala da se tu vrši nešto ruţno i strašno. tajanstveno i nepoznato. Veli-paši neki lišaj razjeda lice. preoteta iz ne baš zavidnog 'poĉetnog' poloţaja Hafizadićkine kćeri. motivacijski gledano. naravno. ona je ţrtva i uskogrudnosti . od Veli-paše biti odbaĉeno. U Marinom duhu već oĉigledno djeluje nešto što je prisiljava da na ovaj naĉin preosmišljava ono što joj se dogaĊa. susreće se s novom objavom zla. Prave obrede. Scene u kojima Mara vidi zle obrede su. da bi se našla u poloţaju dragog bića. već podriven dušom u 'obrede' preosmišljeni ruţni ili ĉudni prizori. razumije se. jer se tako ono što je neizdrţljivo i nemisliva ipak nekako privodi svijesti. i neznanja. otud. on ga maţe nekakvim lekarijma. nešto nerazumljivo." (130) Mara. Mara ga pri tom krišom promatra i "doĊe joj kao da on to obavlja nerazumljiv obred. Ono. "Nije mogla da razumije ništa. ali su istovremeno i njenom vlastitom. jeste to samo za nju. oĉito. Time se samo upotpunjuje dojam da se Marina osobna sudbina presijeca sa povijesnim zbivanjima. pijanu i napola izludelu baba-Anuš kako se uzalud trudi oko silovane i obeznanjene djevojĉice. meĊutim. njoj nerazumljivo i zastrašujuće. koje će. i kad noću ostane sam.

. "muĉna". Zlo je u 'svijetu' ove pripovijetke neosporno veoma veliko i obuhvatno. "jeziva". neukaljane. ili. To je imenovanje koje ubija. iako bi se takav zakljuĉak dosta lako mogao izvesti iz cjeline priĉe: on te rijeĉi sam naziva konaĉnim udarcem. upućena njezinoj majci. Za tumaĉenje pripovijetke ovo je kljuĉna toĉka. pokleknuća. inaĉe. odnosno ostaje još jedino idealna projekcija Gospe. imenovanjem nje kao turske milosnice. Mara je na putu sad već izvjesnog kraha. nepojamnim silama. jer je nju nemoguće obesvetiti i ukaljati. ništa ne mijenja na stvari: ono nešto "modro. Okolnost što je Mara prvi put rijeĉ milosnica ĉula kad je bila namjerno. tako."i ovdje je njena duša bila skrušena i satrvena (134)". budi susjedstvo. nenaslutljivog je znaĉenja . Kap koja prevršuju upravo su AnĊina rijeĉi. već što se uvreda upućena kćeri prenosi i na majku. nesretni sine. svakako. "Što je glavno:" . da se ne kaţe sveobuhvatno. "zagonetna". dok odvlaĉi svog pijanog muţa Šimuna od Mare na koju je nasrnuo: "Ovamo dolazi. Poslije tog imenovanja. ĉime se lomi posljednji oslonac. prije nego što je udata za maloumnog Iliju Garića. ali ovakvo preokretanje je simptom Marine bolesti. makar ih i ne shvatila u potpunosti? Našavši se kod Pamukovića. meko i rasplinuto.. "strašna". neki zaobilazan izraz. i to ne stoga što se uvreda upućena majci prenosi i na kćer. predstavlja izvor duševne snage i moţe biti spasonosna. tragiĉna priprema za konaĉni slom kada bude imenovana kao milosnica. To što ova sila djeluje na ovaj naĉin nije ĉudno ako je ona "tajanstvena". onome tko u njima uopće vidi obrede biti i ostati nepojamno. u ovom sluĉaju postaje razorna. da se tako kaţe. " (155) Po treći put se javlja formulacija "da (i) on to" (vrši.). obesvećuje je i kalja. u duši nesretne kćeri ne ostaje više ništa egzistencijalno zaštićujući. Izaziva kod Mare. Tu i relativno bezazlena pojava engleskog konzula u susjedstvu (o kome je ĉula da se priĉa da je sulud jer noću pjeva. za kćer prirodna. "posve zla". kaţe pripovjedaĉ. a pritom koliko-toliko uĉinkovito. obasjan. pri tom. "ruţna". na instancu majke. osim toga. ili se ono u njoj vrši. neizravno. To ĉemu su ovakvi 'obredi' posvećeni mora. To je 42 . Treba ti turska milosnica!" (158) Pripovjedaĉ ne ţeli prepustiti ĉitatelju zakljuĉak o teţini ove kvalifikacije i njenom pogubnom uĉinku. snaga da ih prevaziĊe i pobjegne iz njih. Sila koja Maru odvodi iz svijeta zdravog razuma i uopće svijeta nalazi. u svaĊi. zastrašuje i zastire svaki bolji izgled. ugroţava je. neobesvećene.prijeteće. One to doista i jesu. "Promatrajući ga kako neprirodno uzdignute glave. u kojem se izrikom ponavlja osramoćujuće imenovanje Marine majke kao turske milosnice. poniţava. fra-Grge ili Nevenke i. ali smrtonosno" (159) u toj rijeĉi djeluje. Odakle djevojci poput Mara snaga da toĉno shvati prilike u koje je baĉena i prevaziĊe ih. gleda prema zapadu. komentirajući preokretanje zajedniĉke molitve s fra-Grgom u zli 'obred'. kći i majka su izjednaĉene u sramoti.. a koji je ispunjava i onim obiĉnim strahom od svega što je vidila kod Veli-paše. jer aktivira 'kompleks' vezan za majku. Identifikacija s majkom. pridaje ona smisao sluţbe zlim i. dojam da se sreće s nekim naopakim obredom. koje Mara vrši. baba-Anuš. dok je u njenom sluĉaju do toga došlo. još i nekom bolnom radoznalošću. koja je takoĊer najprije bila naloţnica nekom Turĉinu. što bi bilo vaţnije. u novoj varijaciji. koja je.to je zbilja glavno . njoj se ĉinilo da i on to obavlja neki obred kome ona ne moţe naslutiti znaĉenje. okuplja oko sebe boţjak itd. odnosno radi nešto što je nerazumljivo i zastrašujuće).

već je naprosto svijet. uništene. svijetao i ĉist. manje ili više podrobno. ĉak ne ni pretjerano skrivena. taj i takav svijet ne da lijepom biću da opstane u njemu. nije prekoraĉila (nije bila nagnana prekoraĉiti) konfesionalnu granicu i. zdravija. Naprotiv. ne projektujući. pri tom. koje se po Maru pokazuje kobnim kada bude dirnuto u uspomenu na majku. Utoliko 'svijet' Mare milosnice moţda i nije geografski i povijesni strogo omeĊen. ona ima jednu stalnu misao . nema nasljedno opterećenje. ispunjen strahom. takva ţelja (i potreba) nalazi. da propast. nesreća nekoliko drugih ţenskih likova. ali već s one strane stvarnog. u svojoj majci Nevenka ima djelotvornu potporu. središnja figura. kao neka mraĉna duga. Taj paralelizam uvjerava nas da ono što se zbilo s Marom nije iznimka. Pa ipak. koji se spremaju da brane Sarajevo od Austrijanaca. s dugim pamćenjem da su nasilje i pritvorstvo jedino s ĉim se sigurno ima raĉunati. Ono što je stvarno i 'normalno' odreĊeno je pridjevima koji prate opake 'obrede'. Mara nije sama kad je rijeĉ o surovom nasrtanje na ţenu. No. carstava. na granici vjera. kako ih je Mara doţivjela. Mara se tamo i uputila. Ne drugdje. pa se svijet uobruĉen tim pridjevima moţe saţeto ocijeniti kao tajanstveno zlo ili zlo tajanstvo. duševna i fiziĉka.imenovanje koje će je definitivno rastoĉiti i ubiti. Ĉudo je. namamljene šećerom. Tu ga nalazimo. moguć uvijek i svud. 'normalnog'.otkud toliko zlo (147). Nevenka je otpornija. nesreća meĊu nesrećama. u tome da se ono u njemu raĊa. ona je suviše mlada i potpuno neopremljena da bi se suoĉila s pitanjem o zlu. u ono što vidi neki poseban.) Tu je. da je skrnavljenje onog što u svakoj ţeni mora se poštuje prije pravilo: stradanje lijepog bića jedno je od mnogih. Ovdje to odreĊenje vidimo kao neizbjeţnost da iskonska ĉednost i ljepota lijepog bića kakvo je Mara budu pokvarene. nevjericom u bolju mogućnost. Za razliku od Mare. u ĉemu ima i nasilnike autodestruktivne ţelje (i potrebe) za vlastitom nesrećom. ipak. okovan praznovjerjem. meĊu drugim nesretnim bićima. najprije. preko cijele scene ove pripovjetke i svega na njoj. kao što je spremna i da se brani od nasilja. nego tu. ali ne djeluje na svakog isto 43 . široko razvijena priĉa u priĉi o Nevenki i njezinom braku u kojem od samog poĉetka nema niĉega osim mrţnje. Nevenka je zakonita supruga jednog od Pamukovića. Tu je. kojima se ne smije nasjedati. u tumaĉenju. da se ne kaţe ' viši '. Mara je. shvaćan kao zabit gledano s obje strane. pa kuda god. Iz njega se mora nekud. Paralelno s Marinom nesretnom sudbinom prikazana je. što je najvaţnije. (127) (Postoji izvjestan paralelizam izmeĊu tog prizora i onog u kome se ustanici. a dobra volja i iskrenost varke. Taj svijet. slika izrazite gnusobe silovanja djevojĉice. svoje najdublje odreĊenje tek kad se Sameri s onim što se dogaĊa drugim ţenama. u tom svijetu nije namijenjena samo izuzetnoj ljepoti. zabavljaju sparujući pse (123). Sliĉno Mari. Njen ţivot moţe dobiti. meĊutim. o erosu pervertiranom u agresivnost ili ţelju da se kinji. o zloupotrebi. podozrenjem. kao Mara. u samom temelju jedne odreĊene kulture. obredni smisao. neobiĉnoj rugobnost svog braka spremna je da se opire vlastitom mrţnjom i agresivnošću. tamo gdje postoji netko dobar. kultura. pridavljen neznanjem i bahatim poluznanjem. Na Marinoj unutarnjoj pozornici preostaje još samo Bogorodica. zatim. zatvoren u sebe prema objema. s njim se ona suoĉava uspješnije i neposrednije: ţiveći meĊu Pamuković. Pitanje: otkud toliko zlo? proteţe se.

Zlo je iu povijesti iu pojedinim ţivotnim tijekovima.da li upravo zato? ne moţe se povjerovati da je sve samo zato. Prije nego što umre. vaţan i lik Jele. u krajnjoj liniji. a ona. bez svijesti. ne moţe se pristati na takvu svrhovitost dogaĊaja . saznajemo o njoj. i to samo kao zvjerstvo i uţas. a Maru je . volje ili ţelje.stjecaj okolnosti doveo tu. da bi. niti moţe nešto uĉiniti. koja je do tada u svojoj novoj obitelji imala samo dušmane. a da pri tom onaj tko strada niti šta zaista razumije i zna o toj vezi svog ţivota i povijesnih dogaĊaja. Nevenkino dijete biva na taj naĉin spašeno. koje se i samo u njoj bez sumnje dugo kristalisao. kada Mara treba roditi. tako će se konaĉno inicirati u njihov svijet. " (163) U tome. kakva je Marina. po pravilu bez jasne svijesti ili širih vidika i potpunijeg razumijevanja. postaće ravnopravna s ostalima. potom. doĉekat ĉas osvetniĉkog trijumfa. jer je na nekom 'kongresu' odluĉeno da Turci prepuste Bosnu drugoj carevini. to što je Veli-paša napustio grad. biće. bila je neobiĉno osjetljiva kad se radilo o djeci i porodu. "Uvela je rano i otupila potpuno" (139). "dvije blagoslovljene ţene" (165).ostaje neprozirno. ako ne već i nešto više od toga. ni ne znajući pravo to ĉiniti. ali misao o meĊusobnom uvaţavanju. kad joj je bilo šesnaest godina.svojom nerazumljivom straviĉnošću. meĊutim. sahranjeno pod drvo u kutiji od ĉavala. teško se tu i rijetko probija. jedno se meĊusobno uvjetuje drugim. koliko ima i Mara.Mari pogotovu . Maru i Nevenku u tragediji spaja i to što će Mara jedno vrijeme dojiti Nevenkino dijete. u povijesni trenutak. Za Maru. ostala u toj kući cijelog ţivota kao sluškinja. pomoći u tome. Ono je priopćeno naratorov vlastitim rijeĉima. Mara će joj. koja je poznala muškarca jednom u ţivotu. Njenom vajkadašnjem dojmu i iskustvu da su Pamuković i njihove sudbine "zlo koje se ne da promijeniti" (140). eventualnim emancipatorskim procesima u tom svijetu zaostalosti i konfesionalne izdeljenosti i zatucanosti. u ovom smislu. koja je bespomoćnije od Nevenke iu socijalnom poloţaju gorem od njenog. dakle ono egzistencijalno. druga dojilja se ne moţe traţiti. budući da tada ona sama nije više pri sebi. Njih dvije zdruţili je. Podjednako je. kaţe se o njoj i sljedeće: "Jela. to je spoznaja koju joj narator daje da bi imao iz ĉijeg umjetniĉki 44 . pridodano saznanje o prirodi zla. Ko tu uopće o tom 'kongresu' ima pojma i zbog ĉega bi trebalo da ga zanima šta je na njemu odluĉeno? Bilo kako bilo. odgovor na pitanje: otkud toliko zlo? pomalja se tamo gdje se presijecaju pojedine osobne sudbine. to pitanje je strašnije i nerazumljivije. bolno jasno je svakako to da se i Mara i Nevenka poraĊaju dok nad Sarajevom gruvaju topovi. i znali su joj ime samo zato što su je nekako morali dozvati kad im je trebala. Nju je. poĉevši od svog muţa pa dalje. i njeno je ali i njegovo. Ono što se donekle shvaća jest ono što je povijesni nasleĊeno. Dok su vani neredi. desilo se da se i ona tu prije vremena porodila. a njeno vlastito dijete je već mrtvo i. koja nikada nije imala svoje kuće ni znala šta je sreća i obitelj. s povijesnim. ne daju se nikakve šanse. bez obreda. Razne pojedinaĉne egzistencije ukljuĉuju se. nepodnošljivije. Pri kraju pripovijetke. Promjene donose katastrofe. prije svega kad su posrijedi jazovi koji dijele konfesije. dakle. Ukućani su se na nju navikli "kao na stvar" (139). odnosno tijek. U mjeri u kojoj se moţe oĉekivati da će uopće biti dobiven. ali to onima kojih se to tiĉe . MeĊutim. Sudeći po Mari milosnici. ono da je "potpuno otupila" ne vrijedi. kada pored sebe bude imala Maru i Nevenku. "unesrećio mlaĊi brat starog Pamukovića" (139).

ali je. i ne govori. i još se sve. Ali. koju će morati krije . jeste ta sila zbog koje bi Mefisto da pobjesni. mada se vidi iz ĉijeg i kakvog ţivota se raĊa.Jela. bolesna krv se takoĊer nastavlja. koje se iz reĉenog i prikazanog moţe slutiti. 286) S druge strane. unatoĉ svemu što ĉini i pokušava. sa istom ovom mefistofelovskom mišlju. već onog Geteovog. kao i "svakom od njih. svaki. man möchte rasend werden. uvijek i po svaku cijenu. Andrićeva Jela. ali je posljedica toga ta da je taj mali bog u svijetu "zverskiji od svake zvijeri". vaţnije to da je ona ta koja se postarala da Nevenkino dijete naĊe hrane na Marinim grudima. spasonosni izgled po Veli-pašinom odlasku. ali ne onog o kome je rijeĉ u ovoj pripoveci. biološko pobjeĊuje. i sluţe ponajviše raspaljivanju mrţnje. Ţivot. i ma koliko se trudio.) Kolike sam već pokopao! A stalno cirkulira neka nova. "Toliko zlo i tolika patnja. "potpuno otupila" u ambijentu izneverenog i poništenog Kristovog naloga o ljubavi i milosrĊu. mnoţi i rasploĊuje!" (164) Ne bi li se. kad doĊe u godine" (144). kod svih. govori on još na poĉetku komada. U većoj mjeri nego Nevenkino pitanje o zlu. shvaćaju primitivno i glupo. bolesni. (Faust. makar u pobuni ili dubljem razumijevanju ljudske tragike. ) Pijani. jeste Ciganka Hamša. nema pravog uspjeha. (Faust 0. Sušta suprotnost njoj je fra Grgo. suludi. svjeţa krv. smiju li ţivot i toliko zlo da idu zajedno? Ovaj iskaz priziva u sjećanje ciniĉnu ţalopojku samog Ċavola. on sam pokušava ĉovjeku da naudi koliko god i ĉime god moţe.1371 ff. ta spoznaja prestaje. razumije se. na svakom koraku. što je to svijet bez utjehe i sasvim negostoljubiv za lijepo biće. tamni nagon je odveć snaţan. valja odrţati . prosto da pobesnis. doista. To što je u 'svijetu' Mare milosnice ljudsko dostojanstvo pogaţeno ili. ne moţe ni da se razvije i ispolji. raspravljajući se s Bogom. uostalom. naviknuta da istrajava u bolnom ĉuĊenju ili naprosto istrajava. Tako to ide dalje. koji se jada da nikako ne moţe istrijebiti tu "ljudsku ţgadiju" (Faust. cijelog svog ţivota starala oko svih koji su roĊeni u kući Pamukovića. što se vjerski postulati. So geht es fort. koji nema dovoljno teških rijeĉi i prijetnji za Maru. da bude nešto što je iskljuĉivo osobno uvjetovano. (Jedina koja od svih u tom 'svijetu' pokušava Maru nekako utješi i otvori joj neki bolji. a mimo Marinih scena zlih 'obreda'.da se o drugom zlu u budućnosti. 45 . Wie viele hab 'ich schon begraben! Und immer zirkuliert ein neues. ali i "neobiĉno osjetljiva kad se radilo o djeci i porodu". i zadobija univerzalno vaţenje. kao što se. u tome ništa ne mijenja. kraj sveg zla koje ljudi nanose jedni drugima i onog za koje se stara 'Ċavo'. razvratni. Mogu li. frisches Blut. Ĉovjeku je. dano ono što on naziva umom. iako godinama nije plakala. ovaploćuje princip suprotan Mefistov. drugaĉije artikulisanom. dakle. otvoriti ţiva rana na nozi ili ruci. boţanski. premda. oholi. Jela je ta koja će zaplakati nad Marinim grobom. kakav bi Mefisto ţelio. Ţivodajni. 1369).konkretizovanog iskustva da je 'preuzme'. koga je Nevenka rodila. najĉešće. vjerojatno. trebalo ĉuditi tome? Uskliĉnik je tu. Ĉitatelj ne bez razloga moţe se upita hoće li se i tom najmlaĊem Pamuković. Ona zna da se nema od koga oĉekivati pomoć i zato je pruţa ona sama. i veoma daleko od Mefisto ciniĉne ironije. Pa ipak.

Da je izgovori. ljudi uništavaju jedni druge. kakvo je Mara. ostaje i pitanje koje imamo prvo da postavimo sagledavajući cjelinu pripovijetke: otkud takvo. u trenutku pribiranja. ustrašeni ili prezirom sleĊeni i ostrvljene. "naglo i grubo" (169) prekida njegovu rijeĉ. koji se grĉio od plaĉa. makar onoliko koliko ta rijeĉ traje. kada istina Marinog ţivota. makar neuhvatljivo i neizrecivo. ne znajući upravo ni sam šta hoće reći . viknu. Eh. a nikog da je poţali i suzu pusti nad njom. Svak je ponešto uzeo od nje.slijepi za svijet od nadmenosti. ţivot se svakako nastavlja. Ova presjeĉena rijeĉ Marijanova pojaĉava turobnost priĉe do krajnje granice. Nesreća se u tom preobraţaju ne iskupljuje.Jelo. tako lijepo biće. za ĉitaoca. 46 . Jela. Mara kao anĊeo. Kao što je vaţno uoĉiti ulogu rijeĉi koja ubija. upravo ovo drugo. tako je u tumaĉenju Mare milosnice podjednako vaţno uoĉiti da je rijeĉ koja na kraju treba da izrazi suštinu Marinog bića presjeĉena. anĊela smo boţijeg zakopali. "(169) U tom trenutku. najvoljenije biće. i kad. pored te presjeĉene rijeĉi. ne samo da nema mjesta na zemlji. kao de nešto neoĉekivano i strašno otkriva i priznaje: .uzdisao je i zastajkivao.. budući da je jednom neopozivo bila. I ona je presjeĉena. postaje. anĊe . Marijan "odjednom briznu i teškim jezikom. lijepo. pusto ! " (169) Potom. bandoglavi i preki. ni sirota. jauknu gotovo. ako već ne neki uhvatljiv trag. ona iu neĉijoj rijeĉi teško moţe opstati. kad Mara nije više ni grešnica. lijepo biće nema meĊu njima što traţiti. On se "pored Šimuna na Kiseljaku odao piću. neki iskupljujuću smisao. u takvom svijetu? Proizvodi li njeno prisustvo u njemu. u jauku. neku izraĉunljiv posljedicu? Milosnica znaĉi ţensko ĉeljade koje sluţi za nasladu i uţivanje.eh. umjetnost toliko moţe. ali znaĉi i najdraţe. dato je sluzi Marijanu. nadmeni jer su slijepi. Svejedno. Novi ţivotni zadaci ĉekaju i valja se okrenuti njima. kao ni neprozirno zlo. nema dvojbe šta Marijan "hoće da kaţe". Naravno. zakopamo grješnici. nešto. Mara. toga u svemu nesretnog prisustva na svijetu. brišući posljednju suzu. u svojoj anĊeoskoj ljepoti i nevinosti. meĊutim. sama dolazi na usta. Veli-pašina milosnica. I bez vidljivog traga u svijetu. eh . zakopamo sirotu. (169) Takav ĉovjek dobio je vaţnu ulogu: oproštajne rijeĉi nad humkom su njegove: ".. bio je lak na suzi i govorljiv". na kraju.Eh. Ali.

47 .