"Anikina vremena" Ive Andrića U tekstu se, polazeći od klasiĉnih Geteovih formulacija u Faustu II, analiziraju moć ljepote i posljedice njenog

ispoljavanja u 'svijetu' Andrićeve pripovijetke. Pokazuje se da se tri relativno samostalne narativne cjeline, u kojima se pripovijeda o ludilu popa Vujadina, samoj Aniki i Tijani, mogu sagledati kao jedna umjetniĉka cjelina iz perspektive svojevrsne fenomenologije mrţnje koja se na razne naĉine ispoljava u 'svijetu' Anikinih vremena. S tim u vezi je analiziran i fenomen kletve, kao ispoljavanja nemoćne mrţnje "Inaĉe, oko ljepote su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi. " O ĉemu se sve mora upitati onaj ko ţeli da dopre do smisla pripovijetke Anikina vremena? Za tumaĉa ima u njoj mnogo izazova, pa naĉiniti meĊu njima neki izbor ili ĉak samo redoslijed već daje smjer interpretaciji i omogućuje da ona poĉne. Bez nalaţenja odgovora na neka pitanja, meĊutim, interpretacije uopće nema, pokušaj razumijevanja izjalovljuje se. Dvije stvari u Anikinim vremenima nemoguće je mimoići. To su moć ljepote koju netko lijepo biće ima ili moţe steći nad ljudima, i poremećaj koji ispoljavanje (a pogotovu zlouporaba) takve moći izaziva u svijetu. Narušavanje uspostavljenog reda, ogrješenje o zateĉene norme, prekoraĉivanje granica onog što vrijedi za uobiĉajeno, prihvatljivo ili moralno, izazivaju - samim tim što granice, norme i red postoje - reakciju savjesti, nedokuĉivu njenu "igru" s okolnostima i dogaĊajima. Uobiĉajeno je 'normalno', a normalno i dobro se nerijetko izjednaĉuju, s razlogom, ai usprkos razlozima. Usvojeni red, priznate norme i nametnute granice, sve to podupire ţivot i daje mu neki 'smisao', ali, istovremeno, nuţno ga ĉini i manje ili više skuĉenim. Što biva kad upravo lijepo biće, i to upravo svojom ljepotom: ĉudom ljepote koje ga izdvaja meĊu drugim bićima, narušava poţeljni ali u neĉemu za ljude i osujećujući poredak stvari? Kakva je uloga ljepote u svijetu? i da li se ona, kada se ispoljava kao moć nad dušama ljudi, ispoljava saobrazno najvišem, bitnom svom svojstvu? Daljnja pitanja koja se, kao u koncentriĉnim krugovima, šire oko ovih i od kojih se udaljuju, vode misao najprije do onog da li je dovoljno dodirnuti ljepotu, i šta to uopće znaĉi; takoĊer, šta znaĉi biti njome dodirnut, kakvo je to obogaćenje egzistencije ? Da li takvo ispunjenje nuţno znaĉi i ugroţavanje ţivota, osiromašenje u obogaćivanju, gubitak na vrhuncu? I Velika je praznina ţivota. Ĉovjek osjeća neodoljivu potrebu da je ispuni. Moţda ništa drugo i ne ţeli, i ne moţe i ne trebaju postići. Ali ĉime ispuniti, i kako, taj zjap ţivljenog vremena, koje je i zastrašujuće, ali je - svatko to osjeća - i ono najdragocjenije što se moţe 'imati'? Praznina ţivota veća je nego zamor što ga donose rad, napor, treperenje u brizi da se ţivot obnovi i odrţi. U prvom, ma kako kratkom predahu koji treperenje u brizi i rad dozvole, ona se iznova objavljuje. Njezina je tajna usamljenost duše. To će reći: ukoliko postoji netko drugi za mene u svijetu ai ja postojim za njega, ţivot postaje ispunjen. Postoje razne veze meĊu
0

ljudima, zajednice i pripadnosti. Svaka od njih otvara pojedincu, koji zahvaljujući njima nadilazi donekle svoju usamljenost, neke mogućnosti; punktualna samosvijest otvara se za obilje drugih. Nešto se bira i prima slobodno, nešto je nametnuto zateĉenom kulturom, obiĉajima, pa i sluĉajem. Prazninu ţivota najbolje ispunjava ono što donosi ljubav. Dok ona postoji, praznine nema. Ĉak i kad za tu prazninu zna io njoj moţda misli, ĉovjek je, u stvari, ne osjeća dok je u njemu ljubeći duša. Otud i vaţnost ljepote. Ĉovjek se u ljubavi, i ljubavlju, ljepoti dragovoljno i rado pokorava, predaje joj se i nerijetko prepušta njenom vodstvu, kao da bića koja je imaju sve bolje umiju i više znaju nego ona koja je nemaju. Hoće li se to zvati strast ('slijepa strast '), oduševljenje, ozarenost, ushit, povjerenje ili nekako drugaĉije, svejedno je. Ljepota ima moć koju joj daje sposobnost da u onima koji je vide pokrene nešto ĉime brzo i lako, tako im izgleda, pobjeĊuju prazninu ţivota; što je najvaţnije - potpuno. Mada, ne uvijek trajno. Koliko god se ĉinilo prirodnim da ljubav i ljepota idu zajedno, njihov raskorak, sve ako i nije neumitan, ĉest je - ono najbolje što ţivot moţe dati pretvara se u gorak poraz, tragiĉnu zabludelost, melanholiĉnu spoznaju da je ţivotna punoća bila varljiva. Je li ona zbog toga manje vrijedna, dok je trajala? Je li ljepota, koja budi ljubav, zato manje moćna, treba li biti manje moćna? Njezina moć je opasna; da li zato okretati pogled od nje? Isto kao što ga ĉovjek okreće, voljno i nevoljno, od rugobe i svakojakih grozota koje ljudi prireĊuju jedni drugima i sami sebi? Zar propustiti mogućnost da se, izlaţući se lijepom biću, doţivi sve što odatle moţe uslijediti, kao da pogibelj, šteta ili nesreća u arealima ruţnoće nisu podjednako vjerojatne kao iu podruĉju u kojem ljepota pokazuje svoju moć?! Ono libidinozno u ĉovjeku ovakvo pitanje sebi uopće ne postavlja, ono je za njega besmisleno. Hrliti ka ljepoti, neka bude i uza sve moguće opasnosti, za njega je jedino prirodno, nuţno, 'dobro'. Ako se zadovoljstvo i sreća izmiĉu u svakom sluĉaju, zar će im se biti bliţe ako se odustane od ovakvog hrljenje, od pokušaja koji je u njemu sadrţan? Problem je, naravno, u tome što se pokušaj ove vrste uvijek zbiva u ambijentu svijeta koji je pun svakakvih prepreka, po prirodi stvari i nuţno. Mnoge od njih ne postoje bez dobrih razloga. Oboţavanje ljepote, dopadanje ispunjeno poštovanjem, ţelja, poţuda i nasilno grabljenje, san o sreći zbog blizine lijepog bića i njegovog posjedovanja, i rat koji se oko ljepote vodi - ne samo Trojanski, već i oni manji ratovi, svakodnevni, u svim vremenima - sve to poĉinje u istoj toĉki. Kaos svijeta u dobroj mjeri poĉiva na nerazmrsivosti raznih duševnih stanja i pokreta izazvanih ljepotom. U ljubavi, naravno, sadrţana je i ţelja za potpunom dobrobiti voljenog stvorenja, njegovim oĉuvanjem i bujanjem, srećom. Ali to je samo jedna nit u sloţenoj mreţi. Ljepota svojom moći ne jamĉi ni ljubav ni sreću. U svakom sluĉaju, praznina ţivota neĉim se mora ispuniti. Što biva kad se pokuša to bude ljepotom, o tome govore umjetnici. Sama ljepota ne mora biti neposredno vidljiv, imaginaciji se ona, u umjetnosti, ĉesto nudi neizravno. Ilijada je, recimo, pri tom puna krvi. Kaţe nam se i to da je vrijedilo boriti se zbog takve ljepotice kakva je bila Jelena. Da li, uzimajući sve u obzir, treba vjerovati trojanskim starcima? Ĉime bi tolika patnja imala biti iskupljena, ako se doista poĊe od toga da se ratovalo oko jedne ţene, makar i najljepše, kako glasi priĉa? U priĉi takvo objašnjenje rata ima
1

svoj smisao, ali odgovor na ovako usmjereno pitanje nije bez daljnjeg jasan. Ĉime jednom Tersit Jelena moţe ispuniti ţivot, i da li ga se ona uopće tiĉe? I Shakespeare se, na svoj naĉin, pozabavio time. Kad je o moći ljepote rijeĉ, u novijim vremenima meĊu najvaţnijim iskazima svakako je onaj Goetheov iz drugog dijela Fausta. Opet srećemo Lepu Jelenu, ali sada je sve drugaĉije. Uz veliku i najveću ljepotu javlja se tema krivnje i savjesti. Geteova Jelena neće da straţar Linkej bude kaţnjen zato što je, zasjenjen njenom ljepotom, zanemario svoju duţnost. Dato joj je da odluĉi o njegovom ţivotu ili smrti, i ona ga oslobaĊa. Pri tom, nije posrijedi puka samilost ili razumijevanje za ljudske slabosti. Ako je njezin oproštaj gesta velikodušnosti, onda ta velikodušnost nije naprosto samo još jedna meĊu ostalim Jeleninim odlikama. Ona spasava Linkej od stroge kazne jer se u njoj osjećaj odgovornosti nekog ko ima moć nad drugima kakvu daje velika ljepota ukršta i spaja sa osjećanjem krivnje zbog posljedica koje djelovanje takve moći ima. Utoliko je Jelenina velikodušnost izraz unekoliko bolne njene samosvijesti. Ova ljepotica ne uţiva u svojoj moći, koja bi mogla biti i moć da usreći, izazove divljenje ili ushiti. U Geteov stihovima prije nalazimo njezinu otvorenost za patnju zbog nesreće u koju zapadaju oni koje je oĉarala - patnju koja, ukoliko je i njena, ostaje, naravno, patnja nadmoćnih. Posrijedi je nešto šire od nemogućnosti da zadovolji svaĉiju ţelju ili uzvrati ljubav svakom u kome se ova moţe probuditi. Ljepota zaluĊuje, to je nešto što prethodi kako ţelji, tako i mogućoj ljubavi, i sa ĉim se nekako mora izaći na kraj i prije nego što se pokaţe da ţelja ostaje osujećena ili je ljubav nemoguća. ZaluĊenost ljepotom i prejako oduševljenje postaju zaslijepljenost, omama - Geteova Jelena osjeća i zna da je to u sukobu s dostojanstvom ĉovjeka i da ugroţava ono što u njemu moţe i treba biti uzvišeno. Helada, kao i Fausta gotska soba, prizvane su glasom humanistiĉke prosvjećenosti, ili prosvjetiteljskog humanizma osamnaestog stoljeća: Jelena, tako, moţe misliti i na dostojanstvo, ne samo na sudbinske neumitnosti. Stoga svakoj njenoj rijeĉi kojom daje izraza osjećanju svojevrsne svoje krivnje treba pokloniti punu paţnju. Das übel, das ich brachte, darf ich nicht Bestrafen. Wehe mir! Welch streng Geschick Verfolgt mich, überall der Manner Busen So zu betoren, dass sie weder sich Noch sonst ein Wurdiges verschonten. Raubend jetzt, Verfuhrend, fechtend, hin und her entruckend, Halbgotter, Helden, Gotter, ja Damonen, Sie führten mich im Irren her und hin. Einfach die Welt verwirrt 'ich doppelt mehr; Nun dreifach, vierfach bring 'ich Not auf Not. Faust II 0,9246 ff. Zlo koje donesoh ne smijem Da kaţnjavam. Avaj! Kakav me to Strogi usud progoni da svud muškaraca grud Tako zalud da niti sebe
2

Ni drugo šta što dostojno je ne poštedeše. Polubogovi, junaci, bogovi, demoni ĉak, Vodali su me, u bludnji, tamo-ovamo, Otimajući, zavodeći, boreći se, poteţući I tu i tamo. Prosto, smućivala sam svijet Dvostruko više; sad opet nevolju trostruko, ĉetvorostruko na nevolju dodajem. Jelena svoju ljepotu vidi kao "strogi usud"; sujete ili obijesti kod nje nema. Njezino "avaj!" je iskreno. Zanetti njome, muškarci bilo kojeg ranga, od demona do bogova, a naroĉito ljudi, muškarci-junaci, ĉinili su svakakve stvari, posljedice toga nisu nepoznate. Nered i nesreća u svijetu umnaţaju se sa zaluĊujuće ljepote. Ili: ljepota ne proizvodi ništa lijepo. Ne treba mnogo da bi se došlo do ovakvog zakljuĉka. No, takav saţetak Jeleninog postojanja u svijetu suoĉava s novim pitanjima, koja nadilaze ona što se otvaraju s uvidom da je ljepota obećanje sreće koje najvećma ostaje neispunjeno. Neispunjeno obećanje sreće i ljepotom višestruko uvećavana nevolja u ionako teško snošljivom kovitlacu svijeta, to, naravno, nipošto nije isto. Ljepota, kada se ispolji kao makar i nehotiĉno zloupotrebljena moć i ispuniti prazninu ţivota nesrećom, mora probuditi glas savjesti, ukoliko, razumije se, postoji odgovarajuća samosvijest lijepog bića. Samosvijest lijepog bića kao lijepog je u tome da ljepota ne postoji u skladu sa sobom, svojim bitnim odreĊenjem, ukoliko ne uraĊa ljepotom, ne donosi je i ne 'širi' svijetom s kojim je u dodiru. Otkrivajući to, lijepo biće postaje svjesno naroĉitih obzira koje mora imati. "Strogi usud" je, meĊutim, iu tome što ni ispoljavanje odgovarajućih obzira ne pomaţe mnogo u raĊanju i ispoljavanju ţudnji, strasti, posesivnosti, ljubomore iu šta sve ovakva zaluĊenost inaĉe moţe odvesti. Svijest o ovakvom "strogom usudu" lako se pretvara u svijest o krivnji, a ova je, ovako ili onako, uvijek već i svijest o kazni, o njenoj potrebi, pravednosti ili, takoĊer, uza sve to, o dubljoj nepravednosti, ukoliko se, naime, iskonska nevinost i ĉednost pokaţu kao ona posljednja, dakle niĉim neugroziva suština koja odreĊuje postojanje lijepog bića. Ali, ne moţe se unaprijed reći hoće li se, i kako, to pokazati, iako se sa dosta sigurnosti moţe govoriti o tome da će, prije nego što do toga eventualno doĊe, razne instance u svijetu traţiti kaznu, au samom ĉovjeku, kada preĊe neku zateĉenu granicu, njegova savjest će je traţiti takoĊer. Svojim "avaj!", Ako se dobro ĉuje sve što iza njega moţe stajati, Geteova Jelena navodi da se o postojanju lijepog bića u svijetu zbilja razmišlja kao o zloj kobi: ljepota je bitan ĉimbenik zbivanja koja ĉovjekovu egzistenciju ĉine tragiĉnom, ako nije već sam temelj tragike. Ljepota primorana ţivjeti uz pritiskajući opomene i osude savjesti u posebnom je poloţaju. Ograniĉavanje njenog djelovanja nije isto što i ovakvo samoograniĉavanje. Otuda i velika vaţnost pitanja: šta će lijepo biće u svijetu i otkud ono tu?

Upravo tim pitanjima se bavi Andrić u Anikinim vremenima.
Anikina velika ljepota zaluĊuje mnoge. Ništa lijepo odatle ne proizlazi. U dalekoj, ali jasno raspoznatljivoj vezi s Jelenom, tom sestrinstvu po neodoljivoj ĉari, Andrićeva junakinja i sama to jasno osjeća i vidi. Koliko je gorda, dovoljna sebi, obijesno
3

Red i jest red zato što traţi od svakog da njime bude obuhvaćen. tu ĉovjek -prekršitelj norme ni sam sebi nije spreman da oprosti iskorak s utabanog puta oduvijek i zauvijek istog ţivljenja." (43) Pripovjedaĉ ne ţeli ostaviti nikakvu nedoumicu kako treba gledati na one koji su taj logor obrazovali. tamo gdje je obrazac društvenog ponašanja u potpunosti odreĊen nepovjerenjem prema svakoj drugojakosti. Ako se i dopusti da drugaĉije neke mjere negdje postoje i da odreĊuju ţivot. ono u njemu ĉemu se nitko ne ĉudi. Jelena. ili je to barem zamislivo. i zašto je ona tuĊa . 1976. pa i na ţivot u kasabi uopće. Ni tamo gdje se vrhovna mudrost opstanka ne vidi u nepovjerenju i podozrenju prema svemu što je odnekud drugaĉije. Upad Anikin u taj svijet. nego ni o tome kakav je doista ne-tuĊi i svakome kao 'normalan' poznati ţivot. za dobro jer je normalno. Priĉa o Aniki moţe se ĉitati kao svojevrsna fenomenologija mrţnje. kao prisustvo neĉeg stranog. ĉovjek nipošto nije zaštićen od zabluda koje će ga navesti da uĊe u nepomirljiv i. daleko je od toga da bi već samim tim bilo hvale vrijedno. propast je mnogo vjerojatnija i dolazi brţe. ona je od odluĉujućeg znaĉaja u 'svijetu' ove pripovijetke: odnos izmeĊu moći ljepote i nemoćne mrţnje prema ljepotici i moći koju ona ima odreĊuje sve ostalo. Skuĉeni ţivot kasabe je zauvijek iu svemu neproblematizovan ţivot. Povreda reda i samopovredi miješaju se i pretapaju. a spremnosti za razumijevanje i. i kojoj on ne bi bio tuĊ: ljepota je u ovoj priĉi izazov fatalan i za one koji su zagledani u nju. od jednog sata izazivaĉki nastrojena i. zato što je i zabluda uvijek moguća. Zadane ili samorazumljive zar sreće ljubavi nema. i sa teţim posljedicama. ne-ljudskog. a njegov moral pokazuje kao moral malih mjera. oko Anikine kuće se stvarao logor.propast u takvom sukobu uvijek je moguća. ĉak. ţena koje nema. 43. mrskog. toliko je spremna i na surovu samoosudom. Ono što u tom ţivotu vrijedi za dobro ili bar snošljivo. poniţavajućeg. ĉak oproštaj je manje. Kao malo koji lik u svjetskoj knjiţevnosti. jer je uobiĉajeno. Ili: ĉovjekov poloţaj je u naĉelu tragiĉan. stoga. Doduše. ili s više mrţnje nego što bi to inaĉe bio sluĉaj. Izazivanje upućeno ustaljenom poretku stvari doţivljava se tu neposrednije. Anika. ne bi bila tuĊa svijetu u kojem se našla. osvjetljava normalni svijet kasabe u njegovoj nedostojnosti i ne-ljudskosti. izvjesno je da se bezmalo nitko u 'svijetu' Anikinih vremena ne moţe ni upitati. budi se velika mrţnja bezmalo svud oko nje. "Malo-pomalo. knjiga sedma. tragiĉan sukob sa svojom okolinom . ne samo o tuĊost ljepote. s neumoljivom i stoga bolnom jasnoćom ukazuje na granicu izmeĊu propasti i sreće: 4 . njegova jamstva da će sve biti dobro su veća. ispunjena je mrţnjom i prekošću. To što je ta mrţnja prije svega nemoćna ne znaĉi da ostaje bez efekta. Aniku u kasabi i oko kasabe zamrze jer je "otvorila kuću muškarcima" [Ivo Andrić. Beograd. u najmanju ruku prijeti se kaţnjavanjem.samouvjerena. Sabrana djela Ive Andrića. moţda. upravo time što ljepotom odudara od svega oko sebe. nepristajanje se kaţnjava.] i postala ţena otpadnica. Ali. Naprotiv. bestidna. Ukoliko se na to pristaje. od stranosti do otpadništva je veliki korak. ima li jednog bez drugog? Teško je zamisliti Aniku-otpadnici koja. u 'normalnom' mnogo je nedostojnog. str. Ali. Štoviše. Naprotiv. pa je i obrambena reakcija jaĉa. prije nego što je prisustvo lijepog Anikinog bića u njega unijelo poremećaj. i za lijepo biće samo. koje ne dopuštaju da se stekne iole toĉnija slika o stvarnim razlozima neĉijeg ponašanja i istinskom smislu neĉije sudbine. prije nego što će to postati.

ili se ĉak poistovjećuje s njim. dok je još bijesan na sina-otpadnika. koji više ne ţeli ubiti. Sav se zdao na posao. "Dušu ću ubiti u njoj!". prije i više. ili i jednim i drugim. dakle nešto što neće biti osuĊeno. u njenoj normalnosti." nepopravljiv i uporan u svojoj strasti za Anikom " (48). Ljepota bi.prva je neminovna. onda treba ubiti ţenu. neće doći. muškarci mirniji. sreća unatoĉ svemu ostvariti. opustio neke tanke i duge brkove. ('Dušu ću ubiti u njoj '. bitni ĉimbenik spasa. a druga nevjerojatna.) "(88) Ovaj ne baš bogzna kako privlaĉan portret mladića koji je i sam bio zaluĊen ljepotom koja se ukazala u njegovom svijetu. koji ne implicira nuţno i njegovo vrednovanje. Takav odnos oca i sina. zlo i svakojake ozljede ţivota samo će se proširiti u raznim pravcima. dok je ona ljudsko biće u pravom smislu?! To pitanje za kasabu. jer je otac bio spreman da ga zbog bruke ubije. Karakter normalnosti kasabe pokazuje se kada se postavi pitanje o njoj kao mjestu moguće ljubavi. a majku. ima da bude sprijeĉena. da otjera poslije trideset godina zajedniĉkog ţivota. ali dok je ova pritajena. koja se za sina kriomice brine. bila izvor iskupljenja već postojeće krivnje. 5 . Ţene su veselije. povio noge u koljenima. a nije iskljuĉeno da bude shvaćeno i s izvjesnim odobravanjem. da se dakle predupredi sve što bi ona mogla uĉiniti ili pomisliti dok je duša u njoj ţiva. Red je vaţniji od (ţudnjom poremećenog) sina." (88) To je opis stanja stvari. ako je njen uzrok zaluĊenost ljepotom. naprotiv. a ako se ţena otme i jednom i drugom. naravno. neraspoznatljiva. jednim dijelom i reakcija onog ko je uzalud bio uporan u svojoj strasti za nedostupnom ljepotom. i još prema bludnici. sa svojim redom. "Sin gazda-Petra Filipovca izmirio se s ocem. izraz 'normalnosti' ţivota u kasabi. " (74 f. uspostavlja se prijašnji red: "I sva ostala kasaba brzo je dolazila sebi i primala svoj stari lik oduvijek. Već unaprijed obećava on svojoj budućoj nevjesti. sebi. ponajmanje kao otpadništvo.) Sin se pribliţava ocu. ta slika mladog ĉovjeka koji se prizvao pameti. moţda. dejstva su joj nevidljiva. ako treba i samom smrću od oĉinske ruke. tu je pokazati šta u svijetu takvih naravi i normi prvo pada na pamet onome ko . Naprotiv. ali je. u kasabi nema velike izglede. Kasaba. gotovo kao da i ne postoji. mjesto je mrţnje. kakav bi 'red' mogao stajati iza takve zaluĊenosti? Erotska pomama. Oborio glavu i odjednom okrupnjao. iako postoji trenutak u kojem izgleda da će se. To je.osloboĊen strasti prema ljepoti . od prvog ĉasa kada se vratio u okrilje reda. Tko tu koga moţe doista da voli? Kad Anika bude ubijena. da posrnuće u zloĉinu ne mora biti i konaĉan pad. Ljepota budi ţelju koja te ozljede uzrokuje ili produbljuje. "ako je samo jednom ĉuje da uzdahne ili vidi da suzu pusti za otpadnikom "(49). u dobrom je skladu s onim što otac mladićev. i jest bitno svojstvo reda: otac ustanovljuje red već i time što svoga sina odgaja i prenosi mu vaţna saznanja o ţivotu u svijetu. No. i koji je zbog svoje zaluĊenosti morao da se krije. Poslije Boţića će ga oţeniti. Pobuna sinova protiv oĉeva u ime nekog novog reda. drugovima. uostalom. i tako Ljuma po varoši. nesvjesno.ima namjeru da se ţeni. kaţe Mihailu: "U svakoj ţeni ima Ċavo koga treba ubiti ili poslom ili raĊanjem. pa sad" Ljuma "kasabom i" zdao se na posao ". nije posebno provokativno. onda su razlozi za oĉinsku neumoljivost posebno ĉvrsti. i svome ocu. kaţe on drugovima gluvo i nabusito. u tom sluĉaju. Jer. Do njega. a valjda. Što drugo osjećati prema ţeni nego ţelju da se "duša ubije" u njoj. ono odmah slijedi. umjesto iscjeljenja i iskupljenja.

punim nepovjerenja i prkosa" (24). Jakša. " (24) Ĉak i da s ovim nije kontrastiran izvještaj o Anikinoj majci. desi se tako da sluĉaj nanese po jedno dijete. kasnije. koje se izmetne. Ali je smatrao da u kasabi nema nikoga s kim bi vrijedilo porazgovarati o tome. tog ĉuda "tolike ljepote". To je dato moćnicima i vlastodršcima. treba ĉuditi što se o normalnosti kasabe u ovoj pripoveci govori u ţivotinjskim slikama i terminima. nesreća je u 'ovĉijem' svijetu u kojem svi liĉe jedni na druge. kao istinu njenog bića. iznimka barem kajmakam? "Istina. kao i ona koju ona donosi drugima. uvijek prije svega nesreća. ţeni "s neĉim otmjenim. ne moţe biti. jer nitko nije mogao ni zamisliti šta krije gazda-Nikolin ortak iza svoje vanjštine 6 . prisjeća Anike. pored ostalog. koja raste kao "mršava i visoka djevojĉica sa velikim oĉima. tako da joj se nimalo ne vidi kosa ". onda. Marinko Krnojelac doveo "iz svijeta". dabome. i koju "svijet" kasabe. pa strši iz reda i izaziva nesreće i zabune. istinu o Anikino udesu. nego da bi se nešto saznalo. Uostalom. istinu o njima i njihov smisao moţe shvatiti samo netko tko pripada nekom drugom i drugaĉijem poretku stvari. da joj se nimalo ne vidi kosa ". Ako do njih doĊe. kakav god bio. ono najvaţnije ionako je nemoguće saznati. nema šta puno da traţi i oĉekuje. sjedeći u svojoj bašti pored nargile i gledajući u brzu vodu. koji bi poveo dalje i doveo moţda do neke dublje spoznaje. Nesreća Anikina. Sam pripovjedaĉ već unaprijed se izjasnio o tome: "I nikad niko u ovoj ustajaloj kasabi ne bi mogao pogoditi što je rastavilo Mihaila od Anike. ne moţe prozreti ni on u svojim naslućivanja. tako da mu se "krati dah i magli vid" (59). mislio je ponekad o Vlahinji sa Mejdana. koju je otac. jer mu se raskrili. Je li u ovom pogledu. Majka u kojoj postoji crta otmjenosti i tuĊost. i to je potresa kako svojom izuzetnošću. a ako su ljepota i otmjenost praćene i uplašenošću. "U kasabi. lijepo. svojoj kćeri. Ali. već odbaĉen. neprotumaĉljiva. jasno je da tamo gdje svi liĉe kao ovca na ovcu ono što je otmjeno. on je vidi "kako sjedi na minderluku. ni to nije bez razloga. kaţu i filozofi.' To je bio otprilike predmet njegovog razmišljanja. Razgovora o tome. (25) Kada se. do oĉiju povezana bijelom. Izvjesno je da u 'svijetu' Anikinih vremena istina o uzrocima dramatiĉnih zbivanja ostaje skrivena. vidimo. Saznanje mu nije dano. koju je okusio. Kasaba je. ĉak ni istinu o tome zašto mu se zapravo raskrili. najpoţeljnije je da takvih dogaĊaja ne bude. ponekad. Tamo gdje vlada ovĉja sliĉnost svih. dok se i njemu ne podseku koljena i tako ne povrati stari red u varoši. tuĊinskim i uplašenim u drţanju" (24). pa samim tim i tuĊe. Moć i uţitak. ĉija ljepota potresa dušu kako nijedno od stvorenja koja liĉe kao ovca na ovcu ne moţe. " (87) Kajmakam je jedini koji je imao nekog stvarnog zadovoljstva od Anikine ljepote. Moţda je preuranjeno pitati da li je već i sam ţivot u takvom svijetu. Istraga Salka Hede vodi se više zato da se ništa ne sazna. nema se s kim. "povezivala / je / glavu na neki naroĉit naĉin. kao vjetar sjeme. 'Ĉudo! Od tolike ljepote ništa nije ostalo. niti ikako na tako šta i pomišlja. ĉvrsto stegnutom maramom. makar bili i niskog ranga. idu zajedno. (59) Crta otmjenosti i tuĊost prešla je. sa majke na kćer. ili bar uţivanja bez bola. i zato kasaba što nije sposobna za pitanja o neprozirnom smislu izuzetnih dogaĊaja i istini ţivota njihovih aktera.Da li. a još manje za odgovore na takva pitanja. "nije volio ni cijenio" (24). gdje ljudi i ţene liĉe jedno na drugo kao ovca na ovcu. tako i svojim izuzimanjem iz postojećeg reda.

Uostalom. svojom ljepotom. Skriva se izmeĊu redaka pripovjedaĉa. koja izvire iz najdublje mrţnje nekog ko je najdublje povreĊen u svijetu reda i poretka kome besprizivno regiji i isto ga tako.mirna i radišna ĉovjeka. Jedna od pristojnih i normalnih ţena u tom 'svijetu'. Što biva kad Ristićkina snaha doĊe sebi? "Oprah pod i ćilim od prolivenog ulja. dakle besprizivno brani.kao dva mrava što se njuše . toj istini neophodna je priĉa koja će je saĉuvati u vremenu i od vremena. nemilosrdnost je potpuna. na tome pripovjedaĉ inzistira. razumije se. "s rukama skrštenim u krilu". za neko vrijeme. a nitko nije mogao razumjeti i objasniti. Njezin muţ nije. "Teško je bilo vjerovati takvu stvar. neobjašnjiv je. kako kad je rijeĉ o Aniki i Mihailu. prekrsti se pred njim tri puta i pokloni bez rijeĉi. Prizivanje Boga. i krstile se moleći 'velikog . koji umije da ispriĉa šta je i kako je bilo. vraća se pribranosti u Boţjem prisustvu zasvedoĉenom svjetlošću kandila. Osjećamo da je to što se desilo s njom u nekoj dubljoj vezi sa Vujadinov sluĉajem. koga ona priziva nije Bog kojega zazivaju seljanke da ih ubrani. U svakom sluĉaju. tako i kad je rijeĉ o Vujadinu. "Seljanke koje su išle u varoš ili iz varoši. staroj ristiĉki. obuzeta je. one koje razgovaraju susrećući se "kao dva mrava" ne mogu se istini ni pribliţiti. ali tko da shvati u kakvoj? "Svak je i nehotice nastojao toj nesreći naĊe uzrok i objašnjenje. " (48) Dok taj ĉovjek "kopa nogama". ĉeka. u svijetu ovĉje sliĉnosti. ona. i. i da tako olakša srcu i umiri tešku misao. ali prikazanim sudionici dogaĊaja iz priĉe ostaje nepojamno. jedinog i milostivog Boga 'da ubrani njih i svakoga. pošto bi se pozdravile i upitale . i ne moţe biti. sela je pod samo kandilo i sa rukama skrštenim u krilu ĉekala ĉovjeka. dakle oliĉenje i ljudskom i boţijom normom osveštane normalnosti. porijekla i karaktera mrţnje. koji u ovaj isti 'svijet' takoĊer unosi pometnju. odolio Anikino izazovu. uostalom. više njegovoj majci. gubeći tako dostojno ljudsko obliĉje i prije nalikujući nekoj ţivotinji. meĊutim. Razumjeti ovu scenu znaĉi razumjeti suštinu normalnosti koju Anika. Prošle su godine i desetljeća od Anikine tragiĉne smrti. da se zabludjeli suprug vrati. 'nezamisliva'. Ali ma koliko da su nastojali u ĉaršiji da se sjete ma ĉega neobiĉnog iz popVujadinova ţivota. pada iu padu gasi kandilo. Prigleda još jednom dijete koje je spavalo u kolijevci. nitko nije mogao iznijeti ništa . tu teško moţe pomoći." (20). i sluĉaj popa Vujadina. zastajale su u susretu i. ali u 7 . Njena kletva i općenito cijela scena jedno je od motivacijskih ĉvorišta pripovijetke. Mrţnja je tako jaka da se ona pri tom obeznanjuje." (47) Supruţnici ovog Ristića koji prostrt pred vratima bludnice "kopa nogama". kada se pokaţe njegovo ludilo." (30) Istina je tu. Sustiĉu se pomraĉenost i mrak. svojim ţivotom. pod koje sjeda dok u kolijevci spava nevino dijete. podriva u korijenu. dok stoje na putu "kao dva mrava". odmah bi skretale govor na popa Vujadina.više pogledom nego rijeĉima. A kad je sve to posvršavala. i još neobjašnjiviji. sa pomirenošću supruge koja zna što mora "posvršava" kao bitni posao dovoĊenja stvari u red. svojim bićem. dano s primjesom ironije. upućenom. nego baš njemu samom. kopao nogama. prosipao pare. "Leţao je pred Anikinim vratima. koja je oliĉenje reda. dubokom mrţnjom i kune Aniku. koju moţemo malo bolje da sagledamo. (22) Kako se nešto neuhvatljivo a sudbinski vaţno pronosi i preobliĉava kroz vrijeme. a moţda i inaĉe uvijek u ovakvim stvarima. nali i zapali ponovno kandilo. i mami i zavarava tumaĉa koji pripovijest ĉitati. to je Bog teške i strašne kletve. Pop-Vujadinova sudbina je stajala pred njima prosta i neobjašnjiva ". Bog. Opraštanja tu nema. ne moţe se ni pomisliti da bi zbog neĉeg moţda ipak trebalo imati razumijevanja za nekog tko je kao Anika. jeste Ristićkina snaha. kao ni mnogi drugi. to se ovdje moţe nazreti kroz analizu usmjerenosti. i izbezumljen dozivao u isto vrijeme Aniku i majku. " (20) Od istine tu ne moţe biti ništa.

ako je ĉovjek odnekud već "podseĉeni i potresen u sebi" (39). ako je ljepota s svojim obećanjima jedan od njih.iskljuĉuje sreću. stidu ili snebivanja koje ĉovjek moţe osjetiti pred ljepotom. a razorni sadrţaj kletve. ne-svijesti. Ljepota se miješa s onim što joj je najsuprotnije. sa svom svojom ljepotom pojavljuje u Mihailovim oĉima na istoj toĉki duše na kojoj zloĉin. ĉiji bi uzrok bio u njegovoj vlastitoj nedoraslosti onome ĉime sam pretpostavlja da bi morao da joj se odazove. ostavljen je s one strane te ne-svijesti. ukljuĉuje u "nedokuĉivu igru savjesti" tako što uvodi u svojevrsnu duševnu ambivalence ili je. radost. muĉen teretom koji tlaka uznemireno srce (38). tako iu etiĉkom njihovom aspektu. kao neke zamjene za smrt. ljepota ţivljenja) i gnušanje nad zloĉinstvom (krivnja pomiješana sa strahom od kazne. Anika se. kao temelj iz kojeg se takvo osjećanje javlja? Nije u priĉi o Aniki rijeĉ o. ĉiji je odnos prema Aniki drugaĉiji. meĊusobno dubinski povezanim: "nedokuĉiva igra savjesti" (78) i "prevarena nada" (76) da ljepota i ljubav mogu savladati krivnju i zlo. Ona bi mogla djelovati usrećujuće i uzdizati. dakle svijet u kome gori kandilo. Ta ambivalencija nastaje tako što se dodiruju i miješaju oduševljenost ljepotom (nada. IzmeĊu idiliĉne slike kolijevke i kandila. a svjedoĉanstva o ponekom ispunjenju te vrste se takoĊer ponegdje i ponekad naĊu. ali i ţelja da se bude kaţnjen pomiješana sa duševnom potrebom da se osvjedoĉi narušeni red u svijetu). štoviše . Je li pretjerano reći da razlozi za krivnju postoje uvijek iu svemu? Kao što su u svim vremenima i na svim mjestima vidljivi tragovi nesreće? Što god se o tome misli. dolaze oni koji ĉine "logor" oko Anikine kuće. da dalje sam djeluje. ne treba zavarati. potonji "Đakon". zloĉin bez sumnje jeste razlog da se osjeća krivnja. meĊutim. ĉiji je sudionik bio. U tom "logoru" prikazani su razni oblici zaluĊenosti Anikino ljepotom. Vidimo da pritom ruţnoća zloĉinaĉkog gesta ranjava ne manje nego njegova kaţnjivost. predosjećanje sreće. Savjest korespondira s krivnjom i zlom. Na graniĉnoj crti. otvara duboku egzistencijalnu ranu. i straviĉne kletve je zjap bola.ni Anika. nemoguće je biti sretan i osjećati krivnju u isti mah. nalazi Jakša. iz odreĊene perspektive. niĉeg lijepog ni dostojanstvenog u njima nema. Moţe se pitati io tome zašto razloga za sreću uvijek ima manje. U 'svijetu' ove pripovijetke Mihailo po svemu ima izuzetnu poziciju: udubljivanje u njegov odnos s Anikom privodi ĉitaoca najosjetljivijim pitanjima egzistencije. šta reći o osjećanju krivnje koje se hrani upravo time što je došlo do susreta sa nekim lijepim bićem. tako da. No. mogla bi djelovati iscjeljujuće. što bi bilo i prirodno. Ono što je tu eminentno ljudski problem odreĊeno je dvama smisaonim ĉvorištima. iz koje se ponovo izranja u svijet ţivota koji će biti u vlasti zauvijek vaţećeg normalnog poretka stvari. u jednom ĉasu. naprotiv. oni koji su pogoĊeni njenom moći djeluju kao bednici. umnogome sama proizvodi. kriv je i osjeća se progonjenim. Bez ikakve svoje stvarne krivnje. Ljepota se tu. koja razdvaja ovu druţinu od Mihaila i kajmakama.to je poznato . bijesa i obeznanjenosti.nekom smislu i trajno. smiješno. što god to bilo. To što se iu iskazima koji se tiĉu Mihaila spominje nešto zvjersko. kako u psihološkom. jadno i nepriliĉno . 8 . Iz ambijenta gdje ljudi podsjećaju na ovce i mrave. spasonosno. nada sa ljepotom i onim što ona obećava. ni oni sami ne pošteĊuju dostojan ljudski lik i stav. samo njegovo postojanje u svijetu izgleda. Postojanje krivnje . iu kojem se kune kad se ne moţe ništa drugo. inaĉe mogućem. ĉak. otposlati Bogu. Osim toga. Gotovo bez izuzetka.

Anika. koje će i ona sama osjećati kao takvo. već i zato što je zloupotrijebila moć svoje ljepote. uopće. makar to bilo i konvencionalnooprezno 'ako budem ţiv '(40). kao što se i ona u njoj osjećala tuĊom. Nesporazum koji tako nešto sprjeĉava ima snagu neminovnosti. zašto je ţivjela. moralne norme i ono što je 'normalno'. svatko smije oĉekivati da će dodirnuti ljepotu. "Osevapio bi se ko bi me ubio. tako se bar uĉinilo Mihailu. doista. Bitno je.oĉaj koji je druga strana zatomljenog gnjeva zbog toga što se javilo bilo kakvo 'ako'. U takvom Anikino egzistencijalnom odgovoru kakav je proistekao iz Mihailovog trostrukog odbijanja. Mihailo najprije prihvaća da doĊe na teferiĉ. tragiĉno je to što. ali i oĉaj nad proigrano. i da potom bude njegova. i kad je to sasvim nemoguće. krivnjom već dugo muĉeni. koja ubija: nešto zvjersko. sva egzistencijalno ulaţe u taj neostvareni odnos ĉiju pozadinu ne poznaje. koje pogrešno shvaća kao uvredljivo odbijanje. Ako se u njoj javlja i krivica. iz koje će isklijati prezir. Na uvredu i povredu mora se nekako reagirati. bude i blagoslovljena. u Anikino pogledu će se. Time ona kaţnjava mladića koji se povlaĉi. nedogoĊenom ljepotom vlastitog boljeg. kojim. osim što će joj se diviti. strancem u kasabi. šta je htjela" (85 f. i tri puta ponovljenog poziva potom da se izjasni da li će doći. a ne samo u 'svijetu' ove pripovijetke. To je nepodnošljivo i njoj. Mihailo tri puta odbija da joj doĊe. ali da li do toga dolazi? Do toga neće doći. poslije uranka. Anika. pretvarajući je u sredstvo kojim se kvari i uništava ljepota i njenog ţivljenja. Anika zna samo da ju je više puta odbio iako mu se ona manje-više jasno otvorila. vlastitim razvraćanjem. nego tek kada. zatvorena u svoju uvrijeĊenost. i kad je ipak izgovoreno. s druge strane. na koju odgovara samopovredi. "Nitko se nije pitao kako se pojavila ta ţena. Nikakvog 'ako' tu ne smije biti. ona odluĉuje umjesto toga bude manje-više svaĉija. njenoj gordosti potpuno nepodnošljivo. uzvraća na Mihailov ustezanje . a da se. bar potencijalno.) Kaţe pripovjedaĉ. to jest hoće li on nju. meĊutim. i ţivota uopće. Ta njena ljepota postaje uzrok raznih nesreća. Ne znajući da se uplašio i ĉega se uplašio. ali ni sebi. budući da ne razumije. poslije toga. Umjesto da. Oko nje će se stvoriti "logor" u kojem. kad se ona otvorila nekom u svijetu. ipak. da do ovakvog samoskrnavljenja Anikinog dolazi tek nakon razgovora o ĐurĊevdanskom uranku." (73) Anika ne moţe oprostiti Mihailu. koji znaĉi otvoren djevojĉin poziv Mihailu. ne postoji mogućnost razjašnjenja otkud to da se iznimna i zanosna ljepota ove djevojke prividi tamo gdje se urezala ubilaĉka 9 . ne 'otvara kuću muškarcima' samo zbog jednog 'ako'. a ne samo svijetu u kome ţivi. Pošto joj on ne moţe reći što ga je sprijeĉilo da to prihvati. dubokim samoskrnavljenjem. Bar na ovo posljednje pitanje moţe se s dosta sigurnosti odgovoriti: htjela je otići na ĊurĊevdanski uranak s Mihailom. to nije samo i iskljuĉivo zato što je narušila red oko sebe. izazivaĉka bezoĉnost. budući da nije ni bilo moguće da razumije šta Mihailu neda da odgovori na njezin poziv. Otvarajući se Mihailu. i pogrešno tumaĉeći zašto na to nije uzvraćeno. pravog mogućeg ţivota . pojaviti isto ono što je već vidio u pogledu raspomamljene Krstinice. Tri puta odbijen poziv mora ona osjetiti kao povredu. i Anika reagira tako što 'otvara kuću' drugim muškarcima. ljepotica-ljepota se izlaţe svakom. uzaludna nadmoć nad svakojakim bednicima koji će gamizati (47) ka njoj. u svijetu kakav znamo. raspusnost. ta ljepota biva omraţena. djeluje kao moć nad ljudima koja izaziva kletve.Mogla bi.

ljepota zastrašujuća magnetska sila. Istina je .To. još manje 'sve ţene me podsjećaju na Krstinicu. ali dok u toj gordosti nije povrijeĊena.da je Anika. 10 .Krstinicina slika: razjašnjenja koje bi donijelo ublaţujući jasnoću. ĉak i ti me podsjećaš na nju'. ponekad i nepopravljivog. pa ga. naprotiv. ţivi sa svojom dozrevajućom ljepotom u iskonskoj nevinosti svijeta. otklonila bi se zabluda da je Anika isto što i Krstinica. kojoj se svakako treba oteti.ne na posljednjem mjestu zbog te nemogućnosti on i jeste dolina plaĉa ovakve zablude postaju moguće.to iz priĉe nije teško išĉitati . sjeća tog zloĉina. Kako smoći snage za takvo povjerenje i gdje naći hrabrosti potrebne za njega? Da li bi Anika razumjela? . kad ona moţe ugroziti onoga na koga se odnosi? Nagon za samoodrţanjem nalaţe da se istina o sudioništva u zloĉinu skriva. ali zato izaziva nesreću. I bez njih. jer Anika nije Mihailova ţena. a pogotovu zabluda da je ţena kao takva demonsko biće. imati povjerenja i otkriti strašnu tajnu svoga ţivota nekome . da je tvrdoća njenog pogleda.ali gdje da se naĊe takav? . pošto se u znanome nam svijetu to ne moţe razjasniti . pa i nuţne. ĉak i ona. Michael ne moţe reći 'sudjelovao sam u ubojstvu'. Onaj kome će se otvoriti mora biti dostojan nje. svjesna svoje izuzetnosti. Njeni 'raĉuni' s Mihailom ne mogu se ni u ĉemu usporeĊivati sa onima koje je Krstinica razmrsivala sa svojim muţem. poniţava i zlorabi druge. svih ostalih pitanja. koji donosi samo novo raĉvanje i nekontrolirano dalje širenje nesreće u nepredvidljivim smjerovima? Zašto je nemoguće povjeriti se barem onome od koga. prema tome. ako bi ih to oboje spasilo? Je li to samo zato što je nemoguće reći istinu. Anika. prije Mihailovog odbijanja. koje uvlaĉi u zloĉin i potapa u krivnju. a znaĉi neminovni nesporazum kad doĊe do susreta sa ljepotom. niti je širi oko sebe. štoviše. od ĉije ljepote. pa ni sebe. sa mogućom ljubavlju koja je u svijetu ĉeka. da se ne kaţe i probitaĉnije. Krstinica ubija jer izravnava neke raĉune sa svojim muţem koje su njih dvoje "odavno razmrsivali" (34). s nje i gorda do oholosti. jedva ako u njoj ikako i sudjeluje. kad je rijeĉ o ţivotu nekog sretnijeg moćnika.Tko bi posredovao ili pripomogao u izbjegavanju kobnog nesporazuma. Poĉeće da uzrokuje. jer Anika sebe osjeća kao biće izuzetno. Nije li onda bolje. na razne naĉine njome zaluĊene. Jer. Zašto je nemoguće razjasniti nesporazum izmeĊu Mihaila i Anike. opravdano je iu temelju je. ne spada više u analizu pripovijetke kao umjetniĉkog djela. a ipak bi moralo biti razjašnjeno zašto ga i velika ljepota. oplemenjujući uvid i pomirljivo-izmiriteljsko praštanje. ali pobjeći od zakona ne znaĉi pobjeći i od vlastite savjesti. dok je Michael tu "bez znaĉenja i nevidljivo sitan. ali takvo pitanje je moguće. onda lijepo biće ne tvori ljepotu ţivljenja. makar samo zato da se nesreća ne bi širila dalje. našavši se izmeĊu muţa i ţene koji ţive " u dubokoj i staroj mrţnji koja je veća i jaĉa i od njih i od njega "(34). Ali. a kad su u vlasti zabluda ove vrste. da se tako kaţe. moţda ipak treba uĉiniti dijelom te analize. ovisi sav moj ţivot?! Ne skrivati se i priznati sve. izazvana jednim 'ako'. Ta ljubav. isto što i ubilaĉki bijes u oĉima ko zna ĉime do takvog bijesa dovedene ţene. tek kada oskrnavi sebe. jer njeno djelovanje dovodi do nepodnošljivih poremećaja. ona ne povreĊuje nikoga. u strogom smislu. kao povod i sredstvo" (34). Kad bi se to razjasnilo. mora biti velika i izuzetna. Krstinica i Anika uopće nisu u istom poloţaju. meĊutim. da je. ljudi najĉešće ne znaju šta će s velikom ljepotom u svijetu. ako su se prethodne nesreće već nepovratno zbile.

da bi se takva sreća ostvarila? Kako izgleda Krstinica dok se rve sa svojim muţem u Mihailovom prisustvu? "Pala je po njemu kao što pada zvijer. kad je poznao ovu ţenu. kajanje i strah. kad već nije odmah sam ubio Krstinicu i 11 . Ima li neke sreće koja ne bi bila zlo? Kakva se fundamentalna pogreška mora izbjeći. Kod Andrića ni u najdaljem nagovještaju nema one razvedravajuće ironije. na egzistencijalnoj raskrsnici na kojoj će se naći. kakva postoji. "one malobrojne i bijedne" skitnice i Ciganke koje "savladan ţeljom nije mogao da obiĊe" (77) za sve te godine nakon ubojstva. zahvaljujući kojoj je moguće "sveĉani ĉas pripovijesti". kao što se ruši snijeg ili provaljuje voda /. nepodnošljivo jeste spoznaja da je sve što je s Krstinica doţivio "od samog poĉetka. is humorom. sve to je "u osnovi" bilo ipak samo zlo. ţivot postaje trajna muka u krivnji. kao što je ubojstvo anihilirale sreću zadovoljene strasti .../". i sumnje. U Mihaila će se neizbrisivo urezati saznanje i osjećanje da. a kad mu je opran noţ vratila. Krstinica je. ubila njegovim noţem. Da ga je uzeo. on vidi kao "jedno lice" (77) . Ovako. razumjeti tako da u jednom trenutku doţivljena sreća ne gubi svoju vrijednost.sve do trenutka u kojem će se. (32) To ubrzo vodi ka ubojstvu. a sreća ne samo da je potrta. "da se pred njim otvara cijeli boţji veliki i lijepi svijet". raspreda o ovoj specifiĉnosti "sveĉanog sata" u kojem se odreĊeni dogaĊaj zbiva. i ta beskrajna sreća koja je ţuborila u njemu i prelijevala se bez sjene. "u osnovi". Mihailo. zato što će sreći uslijediti nesreća. bilo ovako strašno. ai divnu Aniku. Zadovoljena strast je zlo (kao. Sve ţene. kad nastupi "otreţnjenje" (34). ono što je za Mihaila. (32) Iako mu ne prijeti neposredna opasnost. ubio bi on Krstinicu. javlja se jedna 'zverska' konstanta. iako prolaze godine. sreću bez ljubavi. pošto je pobjegao. ukoliko bi ona trebala imati iĉeg zajedniĉkog s onim što se prethodno zbilo. Man naširoko. nego se. i nezadovoljena). kod Thomasa Manna u Josipu i njegovoj braći. stidno i nemilosrdno" (34). Do njega je došlo zato što je sa Krstinica mladić osjetio varljivu sreću zadovoljene poţude. ali ipak takvu da mu se ĉinilo.nego bi to tek mogla biti. meĊutim. odnosno o njemu priĉa. Mihailo je sauĉesnik u zloĉinu. U svemu tome ono 'zvjersko' uvjetuje i odreĊuje poremećeni ljudski ţivot . U shemi aspekata u kojoj nam se ukazuje Mihailov lik. Takva raskrsnica je postojala. oboje krenuli drugim putem. i pomisli na zlo" (33). pa se takvog dodira valja kloniti koliko je god moguće. uostalom. uz njegovu pomoć. pritisak da se opere ono što se pranjem noţa ne moţe oprati ne prestaje više ni u jednom trenutku. zanos koji je s njom doţivio biva anihiliran. i nije ga uzeo. on je osjetio "šta će biti ako samo uzme noţ u ruku" (34). ona pokazuje kao nešto što svojom strahotnošću i stidnošću onemogućava bilo kakvu sreću iu budućnosti. Mladićev "zanos od mjesec dana. To bi se dogodilo da su. dodir sa ţenom moţe donijeti samo krivnju. niti taj 'ĉas' biva lišen svog dostojanstva. Kod Andrića je doţivljena sreća "u osnovi" (33) samo grozota. Mihailo suoĉiti s pitanjem neće li velika ljepota anihilirati krivnju. recimo. epizoda na putu ka grozoti ubojstva. u kojem se odigrao neki dogaĊaj. od jednog trenutka. na sudbonosnoj raskriţju.

odnosno ponovno postaje "zvjerka koju su stjerali u tjesnac". onda podsjećaju na mrave? U kojem se ne moţe imati povjerenja ni u koga. on u njenom pogledu vidi nešto što ne treba izjednaĉavati s onim što njega proganja i potajno muĉi. je li već sve izgubljeno? Sam pripovjedaĉ inzistira na tome da je s ulaskom Anike u Mihailov ţivot. oprati se. "krupno i blesavo momĉe iz begovske kuće. nikakvo ĉudo što su Mihailu." (41) "Gonjena zverka" ostaje. u njegovim oĉima. tako da je. Neki iskonski sjaj bivstvovanja objavljuje se u Anikinoj pojavi. Ima li tu igdje iĉeg ljudskog? Moţe li se ĉovjek otrgnuti tom zverskom u sebi i oko sebe. jer ljepota je. naime. ispuniti svoje vrijeme neĉim što je blagotvorno i neugrozivo." (39) Što je to 'nešto'? Ĉitatelj uopće ne mora biti u vlasti neke posebne kalomanije. bjeţi. ne bi li joj se nekako i on umilio. Prisiljen da je pogleda u lice. i utvrditi u svojoj ljudskosti? I uz pomoć ĉega prevladati 'zvijer' u sebi. "Njemu sinuše vidici" (39). 12 . I šta je tad s njim? "Osjetio se proklet i gonjena zvjerka. mutava i gluva" (44).tako se ĉini . Ali. Jer." kao da je našao i poznao nešto znano i davno izgubljeno "(60). 'sinuli vidici'. U Mihailovom sluĉaju. pred tom ljepotom zastao. ozdravljenje. . izjednaĉava: "U njega je gledala Krstinica svojim zvjerskim pogledom / . svekoliki svijet u kome je ţivjeti sjajno . ona bude dodirnuta. i najtuplji duše. dabome. Ĉak i Nazif. to bi znaĉilo: moguće je. i to ne samo znalaĉkom oku ĉovjeka zrelih godina. Što biva kada Mihailo konaĉno izgubi nadu da će se pomoću Anike spasiti? "I odmah poĉe da ustupa kao zvjerka koju su stjerali u tjesnac. Nije. naravno." (37) MeĊu ljudima koji su 'ovce' i 'mravi'. ljepota i zato što obećava. kad je nešto zaista strašno na duši. ĉovjeka kome je dano da Anikino ljepotu prigrli. poĉeti ţivot ispoĉetka Raskrsnicu na kojoj se Michael našao odredio je Andrić jasno. i šta ţivot uopće moţe više pruţiti! No. on ne moţe da naĊe mira. ako ne liĉe na ovce. postao moguć preokret. dekulpabilizirati. iu kojem se nema s kim porazgovarati ni o sudbini velike ljepote.zadobiti 'sve' u svijetu. a velika ljepota obećava mnogo. Više od toga "Podizala ga je od zemlje već sama pomisao da ima nešto na ovom svijetu što bi moglo da vrati ţivot od prije one zore u hanu. jer drugo što on o njoj ne zna. / "(41) Pomiješati i izjednaĉiti Krstinicu s Anikom je greška. au isto vrijeme osjeća i vidi da mu se taj ţivot izmiĉe i krati "(60). ne treba odgovarati sa 'ako budem ţiv'.ako. mirna budala. kad ĉitaocu treba pokazati kakva je Anika. kad mu se ĉini da poznaje pravu vrijednost ţivota. dakle zahvaljujući njenoj ljepoti. ali što se u njemu. donosi Aniki svaki dan sve više šećera. dakle. i to zato što glede one koja treba da ga spase vidi nešto zvjersko iz pogleda one druge. niti ispunjen panestetskim predrasudama. da bi odgovorio na to pitanje. ni o istini ţivota. onoga. pored ostalog. sa samom njezinom pojavom. onda se o njenoj ljepoti progovara uvjerljivo. i to se ĉini iz perspektive kajmakamu.. i okrenuti se od zveroobraznosti svih i ruţne skuĉenosti svega oko sebe. takvoj djevojci kakva je Anika. budi nadu. koja podiţe od zemlje. poslije više godina patnje kakvu podnosi onaj tko se osjeća "proklet i gonjena zverka". u svijetu u kojem valja ţivjeti s ljudima koji.tako vratio 'u red' svijet koji je iskoĉio iz zglobova. a ispunjena je odgovarajućim prethodnim utiscima. spas. ipak. pa kada mu to ne polazi za rukom . Što ima ljepše od ĐurĊevdanskog uranka s djevojkom kakva je Anika. koji ga prepoznaje: ljepota odvodi ka tom iskonu i one tuplje. Michael susreće veliku ljepotu koja ga zove sebi. kada te zove. 'Imati' je znaĉi . Ovakva pomisao. tko gleda "oĉima ĉovjeka zrelih godina. kad je sreo Aniku. Ali.

pokazuju se znaĉaj i neophodnost znaĉenjske konstante koju pripovjedaĉ koristi da bi u bitnom odredio Mihailov lik. od onog što je već bilo. o tome smo obaviješteni. ljepota. bio ljudski. u igru jedno kapitalno "Ili". koja je više od dodira kakav je dat kajmakamu ili Jakši. Kada je u Anikino pogledu već video . teško je i pretpostaviti. Ljubavnici u prvim danima i dvije zvjerke koje su se sudarile u šumskom mraku.jer mu ona daje znak "da je to još uvijek malo" (44). da nabavi još šećera. da li to znaĉi da u susretu i dodiru koje nazivamo 'ljubavlju' uvijek i nuţno ima i neĉeg od sudara 13 . ali je reĉeno i što je to što bi moglo spasiti Mihaila. meĊutim. stalno prisutan. U ĉemu je ambivalencija koja vlada njime. Kada bi oni bili ljubavnici a ne zverke. nije ni bila. dakle kao neka ţivotinja. bez ţelje i potrebe da se ravna prema drugima. pobuĊena ljepotom. ali se nije ostvarila. Ako su Anika i Mihailo netremice gledali kao ljubavnici ili kao zvijeri u tami. Michael se na dramatiĉan naĉin. dakle. osjećajući i sam da je to kulminativna toĉka. raskriţje. U odluĉujućem trenutku. koja "u osnovi" to. a ne 'zvjerski' ţivot. ljepota mora preobraziti zloĉin ponet u duši i. (Uostalom. drugima. to će biti pokazano. da je nedovoljno jaka. On nije morao biti takav. Ljubav koja je samo moguća. meĊutim. a ono što ljubav pokreće i odrţava. što nije uspjelo. izazivanju kletve nemoćnih ili izluĊivanje onih koji su ljepoti nedorasli ili su je nedostojni. to bi. kao bogata carevina: dovoljno samo sebi. sporo u pokretima kao da je zamišljeno samo o sebi. da se ne probudi nada. uvodeći sad. Konaĉno. da je isuviše moćno kad trebaju unesreći i odvede u propast? Andrić je dopustio jedno "ili": postojalo je." (41) Da su Anika i Mihailo došli u priliku da se doista gledaju kao ljubavnici. a pogotovu se razlikuje od onog što je dato. " (60) Kako onda da ne sinu vidici. ima li ikog tko bi u potpunosti bio nedostojan ljepote. sveĉano u svom miru. Ne moţe se znati šta nesretni Nazif osjeća dok se s njim zbijaju ovakve šale. ako već nema nikog tko je ne bi ni u kojem smislu bio potrebit?) Andrić se. Zloĉin je anihilirale već proţivljenu sreću. ukoliko treba biti izvor sreće. da se ne povjeruje da će se iz zverske sumraĉnosti na koncu ipak izbiti u svjetlost istinskog ljudskog bivstvovanja u ljepoti! Takva nada 'podiţe od zemlje' i vodi na put na kojem valja ljepotu dodirnuti. kao što se gledaju ljubavnici u prve dane. "Cijelo to veliko skladno tijelo. nada mora pretegnuti nad krivnjom. ljepota bi sluţila ljubavi a ne punicom uţivanju moćnika ovoga svijeta. Vezom koju stvara ovo sudbinsko "ili" izriĉe se što se nije desilo. vratio konstanti 'zvjerskog'. to nipošto nije isto. u opisu odsudnog trenutka. ali da takav ne bi bio. da ono spasonosno u njoj nije porazilo nesreću. odlazi "ţalosno mumlajući" (44). ili dvije zvjerke koje se sudare u šumskom mraku i vide jedna drugoj samo zjenice. što će reći: da je nada. bila jaĉa od krivnje i prevagnula. kao mraĉna senka. dakle. Andrić je izgradio priĉu na ĉinjenici da ljubav nije prevagnula. ţivi u šutnji i prezire tuĊu potrebu za govorom. a ne samo jedan put pobjede zvjerskog. "Za sve to vrijeme oni su se gledali netremice. Sigurno je jedino to da ljepota privlaĉi i njega. prošlu i buduću. upravo po ljubavi. od onog što će biti. i nije dato.shodno Anikinim vremenima ljubav slaba. suoĉio sa svojom sudbinom. kako je promašeno ono što bi bilo spasonosno. i aniku . i najduţem ljubavnom pogledu doĊe kraj.uĉinilo mu se da je video Krstinicin zvjerski pogled. MeĊutim. Da li to znaĉi da je . do tragedije ne bi ni došlo. nije anihilirale zloĉin i njegove posljedice. to jest uistinu ljudski. ĉovjeku u tim stvarima iskusnom. kako se sjaj ljepote ukazuje kajmakamu. nema šta da skriva i nema potrebe da ma šta pokazuje. da bi se naposljetku razriješila nesretno po junaka.

Mihailo se rastaje s djevojkom. produbljujući tako. pored ostalog. i krivnje. napada? Ili je rijeĉ o jednom "ili" koje iz ljubavi iskljuĉuje sve 'zvjersko'.kao svojevrsni pojaĉan vid paţnje i obzirnosti .praznina ţivota je ispunjena. njegovu prazninu ponovo mogu zatrpavati samo rad i bolno išĉekivanje da se stvari razriješe. kaţe sljedeće: "Godinu dana ga je drţala misao na Aniku. meĊutim. Pripovjedaĉ ne ţeli da to prepusti nagaĊanju ili nedovoljno utemeljenom zakljuĉivanju. barem u onoj mjeri u kojoj je iz susretanja zverki "u tami" iskljuĉena 'ljubav'? Da li se desilo ono što se svakako moralo dogoditi ili je samo Mihailo pogriješio. zjap ţivljenog vremena više nije strašan. dakle nepovjerenja i opreza zbog straha od uvijek mogućeg ugroţavanja. pa ni pomućenu. to je rijetko. I misao o ljepoti treba ĉuvati i spašavati koliko i ljepotu samu. Ali. Anika je iz njega izvukla krajnje konsekvence.upravo u ljubavi. sveopću pogrešnost svega što se ljudima dogaĊa dok ţive u vlasti svoje i tuĊe sujete. To. ne samo kad je rijeĉ o 'normalnim' ljudima. ali da bi bila takva. Ljubav je doista spasonosna. postajući "dţizlija višegradska" (61). oĉaravajuća. Ono što rad. Ljubav jeste. u njihovom egzistencijalnom aspektu. kada postoji neka strahota koja se u ţivotu jednog od njih već dogodila. a nada da će ga ona spasiti napušta ga. nego. poništava izvornu ĉednost svog bića. Mihailo će krenuti da. to jest voljenom biću. DogaĊa li se ikad da se stvari tako ugode?! Ako postoje ljudi koji imaju snage i za takvu ljubav. jer privlaĉi i mami one koji nisu onakvi " kako bog zapovijeda "(45). prostosrdaĉnost i povjerljivosti neko drugi uvede u vlastiti ţivot ne obećava nepomućenu.zvijeri. ali je isto tako potrebna svjeţina ljubeće duše. rasvjetljava dušu iskonskim sjajem bivstvovanja. shvaćamo da je za buĊenje i trajanje ljubavi veoma vaţna ljepota 'bez mane'. ali i nagonski neizbjeţne agresivne ţelje i potrebe da se ugroţava. makar i ne bio njome vidljivo stigmatiziran. on ţeli podvuĉe nezamjenljivu vaţnost ljubavi prema ljepoti i ljepote same. ako je ĉovjek već odreĊen nekom velikom greškom. ali treba da zaboli Mihaila bar onoliko koliko je njeno javno razvraćanje nepodnošljivo normalnim ţiteljima kasabe. i bilo mu je isto kao da gubi ţivot sam. ubije Krstinicu u njoj. / i nema mane na tebi". voljena moja. pa gamiţu ka njoj. od trenutka kada ju je ugledao. razvraćenoj. sreću ljubavi. Anika je bitni oslonac i sadrţaj njegovog ţivota. ali neostvarenog ţivota iznad onog normalnog 'ovĉjeg' i 'mravljeg'. kad se ostvari. Oprez je neizbjeţan. koliko i svoj jedini ţivot Ljubav spasava. pak. stjecanje i trošenje nisu mogli. energija koja daje samopouzdanje ljubavi. ubijajući Aniku. da se svijet vrati u zglobove iz kojih je iskoĉio. Sad je gubio tu misao. nije kakav bilo rastanak. poslovi. ona sama mora biti slobodna od svake pogreške i pogrešljivosti. usamljena i krivnjom razjedana duša ispunjena je djetetova ljepotom i zahvaljujući tome ţivi." (42) I prije nego što je doista postala njegova. pogaĊa prije svega Aniku. S druge strane. Izgubiti i tu misao isto je što i izgubiti ţivot sam. Gubitak ljepote obostrano ţeljenog. na drugaĉiji naĉin . briga i raĉunica. a takav je Mihailov sluĉaj. koju treba ĉuvati od iskušenja i štedjeti je za ljepotu ţivljenja. napor. Kada se u Pjesmi nad pjesmama kaţe: "Lijepa si dragano moja (prijateljice moja. Naprotiv. koji osjećaju i izazivaju. pokušaj da se u nekoj apsolutnoj otvorenosti. straha. prirodno je što u susretu dvoje ljudi nije moguće potpuno samoizlaganje. Ovo nije puka interpretativna nadogradnja. Za Mihaila se. i onoga ko voli 14 . nastale zbog onog što rade drugima i onog što rade sebi? Toĉno je i jedno i drugo. ali da bi time izvršila udar na Mihaila u sebi. potpuno samoizlaganje drugom. Ljubav bi morala biti veća od pogreške koju onaj tko voli skriva ili naprosto uklanja sa vidika voljenog bića. u zasnivanju i odrţanju egzistencije. ovakvo. navodeći Aniku da ona takoĊer pogriješi. to je mogla već i sama misao na Aniku . Kad u Aniki ugleda Krstinicu. devojko najbliţa mome srcu). kao što Anika.

gorda duša će radije uzvratiti tako što će ignorirati norme kulture. obiĉajima i ugovorima osigurava od ekstremno nepovoljnih ishoda. Nije sasvim nedopušteno oĉekivati u ljubavi istrajnost ove vrste. Ta mreţa je interiorizovana. Kultura oblagoroĊuje naravi utoliko što sprjeĉava ili bar ne potiĉe ekstremne reakcije. ili ĉak na rezignaciju. (Zanimljivo je da. "ukleštio pijanim oĉima i sve nešto ţvaĉe i guta". Što Anika s 15 . i kada se sam iskljuĉi iz nje. "zaboravio je da ima noţ. kao i kod nje. i sankcija uopće ne mora doći 'izvana'. pokrenutim (zaluĊenim!) ljepotom i ispunjenim ţeljom. Ĉovjek se. To. "neki bogat i bijesan Turĉin iz Rudog" (72). poletnosti.izazivati ih. koji nasrće na druge posjetitelje-pretendente. Ĉovjek je uvijek. galami unaokolo i "zabada svoj veliki noţ u kapiju "(73). i stoji kao da ĉeka da ona njega ubije "(73). u stvari. Doći će zaobilaznim putovima. onda nema više neposredne veze s njegovom ljepotom i poĉiva na neĉem drugom. Anika u ĉarapama izaĊe i otjera ga s nekoliko rijeĉi. tragiĉni kraj Anikin. a prosjeĉno normalan ţivot je takav. to ne znaĉi da se oslobodio njenog djelovanja u sebi. meĊutim. Preko motiva noţa. sliĉne po velikoj ljepoti i gordosti (Jevgenije Pavloviĉ u Idiotu govori o "demonskoj gordosti" Nastasjinoj) naprosto 'traţe' noţ koji će ih kazniti i idu mu. kada ih taj noţ stigne. ugroţavajući odnosi. kao što ne ĉuva ni ljepotu. neće ostati bez posljedica. samo da ne okrnji svoj ponos. Carstvo 'normalnosti' i carstvo trenutno vladajuće kulture umnogome se poklapaju. prekrsicu moralne zabrane i prkositi osudama zbog sablazni. Upravo tako reagira Anika. htio-ne htio. Iznervirana Turĉinov galamom i prijetnjama da "veĉeras mora nekog ubiti" (73). iz svijeta. i Dostojevski i Andrić posebno naglašavaju to. tako reći. samozatajnost. Moć Anikine ljepote pokazuje se tu s neobiĉnom oĉiglednošću. što navodi na pomirljivost (biti 'kulturan' i pomirljiv nerijetko znaĉi isto). svjesno -nesvjesno u susret. a ni jedno ni drugo ne povećava energiju ljubeće duše. prikopĉan na mreţu vladajućih normi. i po tome što svojim pravilima. pogreške i egzistencijalne naprsline kod voljenog. ne pogoduje njenoj svjeţini. Ljubav bez greške rijetka je kao i ljepota bez mane. pogotovu u stvarima ljubavi. ako je egzistencijalno ulaganje neizvjesno. Kultura u cjelini. investira u nešto nepoznato. i da je išta govorio. ova scena nagovještava. nepredviĊeni sluĉajevi.uĉvršćuje u uvjerenju da je sama ljubav vrijednost zarad koje treba biti spreman i za mane." Vaţno je zapaziti da neposredni povod za ovaj iskaz najdalekoseţnijeg znaĉenja vraća jedan od 'ţivotinjskih' likova iz "logora". dok je lice u lice sa Anikom. uvijek. prkošenje normama i borba s tuĊim dušama. Nesporazumi su ĉesti. ni jedna ni druga ne iskrvare. ali ne treba zaboraviti ni to da se ţivi u vremenu i neprilikama svijeta kakav već jest. 'iznutra'. meĊutim. i jedna i druga od jednog sata ţive s duševnim sadrţajem koji nalazi izraza u neponovljivim Anikinim rijeĉima: "osevapio bi se ko bi me ubio. izmeĊu ostalog. Ali.) Svjesne da trebaju biti kaţnjene. koji u cjelini priĉe igra tako veliku ulogu. ali njihove posljedice nisu i ne moraju biti ekstremne. zato i postoji da bi se na najmanju mjeru svele nepovoljne mogućnosti. entuzijazmu. ne hrani je. ĉak će te osude traţiti . ali u svojevrsnom parodijskom registru. kao i voljeno stvorenje koje u sebi ne skriva nikakvu grešku. Ovog pijanog bijednika ĉitatelj vidi kako je. sa svim omekšavajući pravilima ali i prinude koje predviĊa. MeĊutim. U ovome je ona vrlo sliĉna s Nastasja Filipovna iz Idiota. kada doĊe do ozbiljnih egzistencijalnih nesporazuma. to ne znaĉi da nuţno vodi u nesreću. pa obje ove junakinje.

i produljuje joj vijek. da izgovori naglas. upozorava ona Mihaila . nesreća i uništenje se barem prizivaju. Odušak koji tako nalazi ponekad je sasvim smiruje. ne moţe se ispolji izravno. kad je rijeĉ o zlu koje je namijenjeno adresatu kletve. i onda kad je zbog nje mrze. izmeĊu nje i Nastasja Filipovna u tome što je Nastasju 'razvratili' Tocki. ili je omraţeno biće zaštićeno. i puko zamišljanje nadmoći donosi nešto. pozivaju se više i najviše sile. ona gadljivi prezir i hladnu ili podsmešljivo nadmoćnost ispoljava i prema onima koji to ne zasluţuju u tolikoj mjeri. recimo. nije nikakvo ĉudo. ništa ne mijenja u njoj.sporeći se u sebi na taj naĉin trajno s njim. iz kojeg progovara istina njenog bića. valja ĉekati. nekad zle. gdje je moguća samoafirmacija. Drsko izazivanje okoliša praćeno je ponornica ove istine u njoj. nekad dobre. ali s nemoćnom mrţnjom u sebi nemoguće je ţivjeti. ovakav neko ko mlatara noţem po njenom dvorištu. ako je dopušteno to nazvati 'izlazom'. ona se ponekad od ĉini koje baca nada svom smirenju. ali. u opraštanju predmetu mrţnje i pomirljivom saţivljavanju s njim. Kletvom se ona zadovoljava na simboliĉkom i fantazmatskim planu. To nije nikome upućeno doli njoj samoj. mašti i jeziku moţe pustiti na volju. koliko je ima. to jest uklanjanju razloga za mrţnju ili barem osloboĊenju od nje. pa je pitanje koji izlaz iz takvog nepodnošljivog stanja stoji na raspolaganju. niti se uopće plaši. moţe biti i svojevrsni konformizam mrţnje i ukazivati na nespremnost da se osobno dijela. mrţnja traţi zaobilazne puteve. Izlaz je. u nekom drugom smjeru. Kada se već ne mogu isposlovati u stvarnosti. ni svjetovne. kao što to nisu ni mrţnja i slabost. dabome. (Sliĉno je s vradţbinama. Dato im je da kasabi prenesu odlomak Anikinih misli izmamljen groteskno-smiješnom scenom. i to posredstvom drugih. da pokaţe što sve moţe i na šta je sve spremna . ona se ne plaši ni mizernih nakaza. Izlaz je iu zaboravu. ĉesto je pojaĉava. a ona u sablaţnjivo ţivot bludnice odlazi sama. njena bezoĉna izazivanja su u odreĊenom pogledu prizivanje tog trenutka. 16 . kletva. Izlaz je. pritom. ali zabrtvljena i osujećena. u okretanju ţivotne energije. da onome tko se mrzi naude u budućnosti: što nije stvarno sad. kakav je Turĉin iz Rudog. s kojim se na raskršću svog ţivota gledala dugim ljubavniĉkim pogledom. Što su posrednici te istine nedostojni. Neka sile od kojih se traţi pomoć naĊu naĉina da priţeljkivano zlo sprovedu u djelo! Osim što ima kompenzatorni karakter i ukazuje na nedoraslost preprekama koje se isprecuju. Izlaz je.prezirom gleda na ovakve i njima sliĉne spodobe i osjeća se nadmoćnom. biće. i onog tko će je kazniti za sablazan. II Kletva je izraz nemoćne mrţnje. Kad je lišena sredstava da uĉinkovito djeluje u svijetu. dakle. ponekad je razblaţuje. Slabost je ne ĉini manjom. Jedan od njih je ludilo. te ruke. U mrţnji su spojeni napor i ţelja da se biće koje se mrzi uništi ili da mu se nanese bol. vidimo. Razlika je. od straha. ljudi koji nemaju ĉime imponirati ĉitatelju. pridruţuje joj kivnost i gnjev. Krivnja i ţelja za kaznom jaĉe su. netremice. doduše. No. Kao i Nastasja Filipovna. Privremeno. sluĉajno nazoĉnih pripadnika "logora". ako duša ispunjena mrţnjom. samo "za sebe" (73).) Povjerenje u kletve (ili vradţbine) je 'primitivno' i besmisleno. moţda i ponajbolji. ni crkvene vlasti. Mrţnja i kukaviĉluk nisu nespojivi. Svjesna moći svoje ljepote. Anika ne ţivi za budućnost. ili za to daju manje povoda nego. Anika ĉeka trenutak. ali se zato barem. dio je solilokvij ĉiji mali dio stiţe do ljudi. osujećenost i sve drugo što daje povoda za mrţnju naprosto više ne javlja. pa se ugroţavanje. Utoliko ono: "osevapio bi se ko bi me ubio" moţe ona. svojevoljno. pa se njegova patnja i propast ne mogu postići bez priljeva dodatne snage. ipak. to. ali rijedak."Svašta ja mogu uĉiniti" (40). naprotiv. Izlaz je iu povećavanju moći koja obećava ili doista donosi pobjedu nad onim što je omraţeno.

posrijedi ljubav. Anika odbacuje Jakša. u pojedinim kulturama. onda povjerenje u njih i nije tako besmisleno. brigom. iako ne u istoj mjeri neposredno. i svjesno i nesvjesno. bar donekle. a ne samo neka opijenost ĉula. meĊutim. sviće'. MeĊutim. "nejasne rijeĉi iz minulih noći.. Prizivanje dobra i prizivanje zla na takav naĉin ne moraju proisticati iz iste nemoći. Kakvih je još. i kakvu nesreću moţe izazvati "ţena otpadnica" (43). na temelju toga. naravno. recimo pojedini oĉevi zabludjelih.Ja kaţem: 'Anika. ali. rad ţelje.naposljetku. ". uzvraća. razumjeti meĊusobnu povezanost kletvi o kojima saznajemo. a hoće li se to postići uz pomoć razuma. koje je Anika izazvala. U njoj je hladni prkos (59). Nije bilo nikog tko nije vidio kakva sve ĉuda i pokore. Takvi su gazda Petar Filipovac i prota Melentije. Razum i um. naslućuje. izljeva mrţnje bilo. izrikom. zebnjom ili osjećanjem krivnje: kao i sve drugo. Zadovoljiti ţelju je bolje nego ne zadovoljiti je. Sve ţene u kasabi (48). pa je ona sad . kletva je za njega znak koji mu govori nešto o njegovim vezama s ljudima i svijetom u cjelini. Onaj koga kunu i sam pripada kulturi u kojoj ţivi.. stupanj i smjer povreda reda u svijetu. Racionalno i svjesno on moţe ne hajati za kletvu i biti 'iznad toga'. U tumaĉenju pripovijetke. reagira vrlo 17 . pošto prijetnje nisu pomogle. "Mnogo se toga poboravio. Andrić se razumio u fenomen mrţnje.logiĉno . a ti mi dlanom pokrivaš oĉi . i kletva: afekt sabijen u odgovarajuće rijeĉi zamjenjuje unekoliko ono stvarno. otac Jakše Đakona. Aniku su omrznuli mnogi. inaĉe. razumljive samo njoj i njemu" (58). Odbaĉeni Jakša podsjeća Aniku na njihova noćna šaputanja. ali svakako nisu ni ispoljavanja racionalno kontrolirane moći i umnog uvida u uzroĉno-posljediĉne veze. razlozi koji iza kletve stoje mogu ga ispuniti strahom. O tri kletve. ili odnosu s bludnicama. ona. U njihovim ljubavnim noćima bilo je prisnosti kakva se. u svojoj gordosti. uglavnom ne postiţe. Moglo bi se razmišljati o vezi izmeĊu povjerenja u djelovanje kletve i djelovanje ţrtve. njome zaluĊenih sinova. niti je podjednako teška i nepodnošljiva. a isto tako ni preklinjanja (53). Aniku i Tijanu u jednu cjelinu razjašnjava se u analizi upravo ovog fenomena. Ne izaziva svaka ozljeda normalnog stanja stvari u svijetu istu mrţnju. u obiĉnom 'bludnom' odnosu. Smisao povezivanja dijelova pripovijetke koji se odnose na popa Vujadina. meĊutim. svakako nisu isto što i ţivot duše. kletva ili vradţbine vaţeći dio kulture neke zajednice. bar što se Jakše tiĉe.naprosto stigla. konaĉno i neopozivo. odnosno u uĉinak prinošenja ţrtve. kad prota Melentije zatraţi pomoć vlasti da bi zaluĊenog sina otrgao iz zagrljaja bludnice. a mnoga je muka ostala zauvijek neviĊena i nekazana" (43). Nije svaka povreda reda ista. a i izvjestan broj muškaraca. jer se preko njih mogu sagledati tip. uobrazilja. Ukoliko nesreća pogodi ('stigne') nekoga ko je omraţen." (58) Poezija zajedno doĉekivanog svitanja u dugim milovanjima znak je da je. to se tumaĉi kao kazna koju su oni koji kunu ionako već traţili od nadleţnih sila. "izgleda" (53). U jednom trenutku izgleda da je Jakša kako-tako u neĉemu zamijenio Mihaila u Anikino ţivotu. naknadna su pitanja. samo njega. Kada su. s druge strane. Primala je. a iz gesta njeţnosti s kojim mu Anika 'pokriva oĉi' naslućuje se da mu ona. I u Anikinim vremenima dao je dokaza o tome. ostaje da se. upućene Aniki. uma ili nekako drugaĉije. saznajemo. od ovakvih naslućivanja vaţnije je. i koliko.

Gledati sina obuzetog poroĉnom ljubavlju nije toliko nepodnošljivo stoga što je posrijedi porok.smiješi ustreptalom Jakši. a da pritom i ne zna da ga se sin pred dţizlijom odrekao. obećava na rastanku. ali ispunjenje obećanja će posluţiti samo tome da pokaţe kako je u njenoj vlasti ne samo sin. meĊutim. njezin. šta tu još ima da traţi otac. koji se ne zove uzalud 'patrijarhalan'. Jakša ţeli lijep odnos sa Anikom. miješa i svojevrsna fascinacija ljepotom. s ĉim se. To je. "A ti 18 . nema podrugljivosti . veoma zaljubljen u Aniku. Odreći se oca pouzdan je znak odricanja od reda u svijetu. ili kao Tane Kujundţija. Anika se nadmoćno. ili kao Ristićkin sin. u Aniki je." (58) Mladić je.za toliko je on svakako u prednosti u odnosu na druge. kako bi se udovoljilo ţelji koja se razbuktala i teţi da se zadovolji. kao i protin sin. No. koji beznadno ĉekaju. tako reći. koji pred Anikinim vratima "kopa nogama". predstavlja. jaĉa volja za vladanjem nad njim. ĉije ljubavne pustolovine ona nije smatrala potrebnim razobliĉava. Ostaje da se zamišlja na temelju ĉega Anika moţe i treba da 'zna dobro' da je Jakša pregorio oca zarad nje. poricanje tog svijeta. "mirno. Prota se već prije toga "sa dušom punom gorĉine" (55) vratio od kajmakama. u ovom sluĉaju. prema tome. Moć njene ljepote je veća od njihovog pozivanja na red. da je ponovno vidi. obećanje koje je dobio samo je prividno izlaţenje u susret takvoj njegovoj ljubavnoj ţelji. Licemjerni zatoĉnici 'reda' ne mogu joj ništa. recimo. moguće ponovno viĊenje o Maloj Gospojini. Jakša nije kao ti koji delju ĉekajući. nego i taj otac koji bi da vrati stvari u red. meĊutim . Ĉuvari reda su u njezinoj vlasti. poniţavajuće i smiješne stvari rade. ĉim se osjeti i najmanje povrijeĊenom. pak. to jest 'vraća' mu ga s uvredljivim prezirom. Prota je ljut i oĉajan zbog Jakše. dokle se mogu srozati i kakve sve nedostojne. osjećajući svoju moć. kome "doĊe tesna koţa na licu" (64) kad se naĊe oĉi u oĉi sa Anikom. S Jakšom je Anika dospjela do prisnosti koja joj omogućuje da ovlada njegovom dušom. ne bi li joj se pribliţili.osjetljivo i bez imalo odlaganja. Ona je to što jeste. "Ali te su ga rijeĉi oĉito opijale kao i ljubav sama. ". Kada i kajmakam podlegne Anikinim ĉarima. i nipošto neće biti njena puka mušterija. sve da odnekud i moţe znati za ovo Jakšina odricanje. i samog reda. Ali. Ti znaš dobro. to je i bez velikog domišljanja jasno. Anika. ali ne i za ljepotu slijepa ljubav. Ali. Ona jeste. pa. kad ga ona šalje natrag ocu. koje joj se prepušta. tim rijeĉima pokušava Jakša da otkloni njenu ljutnju i ostane kraj nje. po svu noć delju drvo i puše (45) u njenoj avliji. bez rijeĉi. predigra za njen blasfemiĉni odlazak u dobrunski crkvu na Malu Gospojinu. ona će proti uputiti izazivaĉko pismo." (58). Sam prota. cijelim njegovim bićem. nije obiĉan ĉlan "logora". Svakodnevno je ona u prilici da vidi i osjeti na šta su sve spremni oni koji ĉine "logor" oko nje.Nemam ja oca. makar i privremeno. jedva da bi u svom nemoćnom stidu zbog sinovljevog ponašanja bio više nesretan nego što već jest. Upravo na veliki crkveni blagdan pokazat ona tom popu što sve moţe. ĉemu bi još imao da sluţi poredak patrijarhalnih vrijednosti?! Od njeţnosti i ljubavi koju pruţa Jakši. od koga je traţio pomoć. već zato što je posrijedi 'slijepa'. pa ne dopušta ni da nju neko uĉi redu. "smiješeći se" (58). Neki od onih. U pismu će Anika suprotstaviti svoje dostojanstvo bludnice dostojanstvu svećenika. budući da Jakša na svaki naĉin ţeli ostati u nekoj vezi s njom. koja svemu daje karakter ljubavi. i on nije znao ni što radi ni što govori. bez sućuti ali i bez podrugljivosti" (58) . pravi izazov će tek doći. dakle.

ljudi se osjećaju nemoćni. Pred kandilom i krsteći se. to jest kad je omraţeno biće pod zaštitom: "trebalo je ĉekati boţju ruku" (62). neće. jedini moguć kada se ne vidi drugi izlaz. "Priĉalo se da je proto. uzvraća. "(62) Ovakve razmetljivosti u bestidnosti ne bi bilo da Anika pouzdano ne osjeća. naravno. najzad i kao onaj kome se bludnica s visine podsmeva što je "preskakivao plot u Nedeljkovice" (61). nego što će stati u obranu javnog morala. i ne priziva se dobro. sasvim prirodna i razumljiva. savladana tom mrţnjom. nikoga.svejedno. ni bilo koga drugog. To moţe samo pojaĉati snahine mrţnju prema Aniki. Boţe. Jer. da će ĉak i ostarjeli kajmakam prije krenuti za svojim nagonima. Da li je prota doista drţao ovakvo bdenije? "Priĉalo se . posljednji jamac i zaštitnik reda u svijetu. niĉim. i da mi je onako star drţao legen i ruĉnik. Njegova je mrţnja. za pogledom koji traţi i nalazi ljepotu. drţao u Dobrunskoj crkvi kletveno bdenije. navesti na misao da je posrijedi ĉudo od ljepote. Njena svekrva je svojim priĉama po ĉaršiji dovela u pitanje moć Anikine razbludne privlaĉnosti. koje treba stići 'guju pod kamenom'. Ristiĉki se. u lancima te vodili. razumije se. moralo biti . Snaha. u izvrnutoj odeţdi i sa svijećama zapaljenim naopako. Kletva Ristićkine snahe predoĉena je s punom konkretnošću. One su pristojne i normalne. pa zamalo da ga pri tom Nedeljko ubije. ona kune. kao supruga i majka. Ni kajmakama. E znaj." Moţda se samo priĉalo.se naĊe ĉovjek da mi pošalješ kajmakama i zaptije. bijesna hodila. kao otac. pogotovu poslije pisma. likujući pritom nad njima. "onako star". ako ti je milo ĉuti. dabogda se gubom razgubala. Ako su proti vezane ruke. pogled se uvijek mora nekud usmjeriti.Dabogda. Sve to. naravno. budi u proti Melente mrţnju. ali je i nemoćna. kada ni carska vlast više ne štiti priznati red. ali u osjećanju i razumijevanju onih koji su priĉali stav prema Aniki uopće. već "kletveno bdenije". tek je Ristićkinoj snahi i samoj ristiĉki nemoguće da nešto protiv Anike doista poduzeti. kao ni neka druga ţena njoj sliĉna. Ako već i kajmakam. i ova joj. ţena od reda. i ne raĉuna s tim. Što poniţena supruga ţeli Aniki? ". u kletvene obredu ili u priĉi o njemu. jer je uvrijeĊen i poniţen. priprema zakljuĉak. sama sebi dodijala. ne zaluĊuje. smrti ţeljela a smrt te ne htjela! Amin. I prota mu se i obraća: kune. Priĉalo se o 'bdeniju' koga je bilo ili ga je. "nije dolazila sebi nikako" (47). videći što se dogaĊa u kasabi. proto. i sama ne obeznani. ona ĉini jedino što joj je moguće. Bolje bi ti bilo da si dirnuo guju pod kamenom. obraća se Bogu. Videće se da li je njoj moguće odoljeti! Anika ne dopušta da se na ovaj naĉin posumnja u nju i ţeli poniziti one koji to ĉine. stvarno ili iz priĉanja ljudi. Nije posrijedi molitva. nalazi svoj izraz. dakle. posebno. veliki i 19 . da mi je kajmakam dolazio još dva puta i da sam mu otpasala sablju kao djetetu. Kletveno bdenije. kad je saznala za svoj poraz. opet promptno.. drţi legen i ruĉnik Aniki. proti izgleda da je izopaĉenje doseglo krajnje. i njenom drskom pismu. Opće mišljenje ili javno mnijenje ĉini ono 'što se priĉa'. kao nekog jazavca u kukuruzu.. ţeno. kao svećenik. pa iu ovom ritualu sve trebate je izvrnuto. a pouzdanost podataka na koje se u tome pozivaju oni koji priĉaju od drugostupanjskog je znaĉaja. doslovno. "nešto znano i davno izgubljeno" (60). kome se obratiti za pomoć? Preostaje još Bog. Mrţnja i osuda se moraju ispoljiti. pa kako god. svakako. Ali. niti uostalom na bilo kakvu misao. već neizdrţive granice. oblivena pjenom. priziva se zlo. obeznanila i. Prije nego što se." (62) Sve se u svijetu posuvratilo. ona.

koji Anikinoj sudbini daje poseban smisao. Ona. Naravno. I o ovome mora se nekako priĉalo.jedini. doista. bukvalno uzeto. Anika ne dira nikog prva. Amin.ljudske raĉunice. ne moţe ništa. na takve se molbe Bog ne reagirati ili reagirati koliko i na sve druge. dalekoseţna u svakom pogledu. snaha se vraća ponovno Bogu. ne moţe ništa. tko razumije što to zapravo znaĉi. Kad doĊe sebi. a ne samo kasaba. uvijek ima neĉeg autodestruktivnog. Vrhunac izazivanja te 'ruke'. to uopće nije lako. i njoj. naravno. Zlo nije namijenjeno njemu. "s rukama skrštenim u krilu". kao što nije lako oprostiti drugom stvar koja se dogaĊa samo kad se steknu razni uvjeti. ali ima razloga da se. nema šta da naplati. tako da ona. u tom dodatnom kletvene autoaficiranju. Ovdje je bitno zapaziti da samo kunjenje produbljuje nemoćnu mrţnju koja ga je izazvala. jeste njen odlazak u Dobrun na Malu Gospojinu. nevolja je kad je zlo tako privlaĉno. i proti. koju je ĉak i Ciganki kojoj je povjereno da je prenese bilo zazorno da izgovori. Tada će biti izreĉena treća kletva za koju znamo. dakle kletva i Anikin odgovor na nju. nego Aniki. i. isprosipan pred njezinim vratima." (47) Onaj ko bi htio prouĉiti poetiku kletve ili rad imaginacije u prizivanju zla na neĉiju glavu. a novac. Anika se ne plaši kletve. tako što pali kandilo koje je u padu ugasila. moţe se samo pred Bogom . Taj afekt ne mora nuţno biti mrţnja prema sebi. dugovi i potraţivanja. Porok je kod nje.logiĉno je pretpostaviti . plaši mrţnje što se kroz kletvu izljeva. Ali. tu prestaju. Treba umjeti i moći sebi oprostiti. ne kod gamiţućih mušterija. shvaćajući ga kao sevap koji se kod Boga upravo i stjeĉe. Mala Gospojina jedan je od najvećih i najljepših blagdana. obara na zemlju onu koja kune. ali u osjećanju krivnje. koji će se iu njoj samoj pojaviti kao odgovor svemu što svijet. ali će ona sama sebi ţeljeti uništenje. na drugi naĉin. ĉeka "boţju ruku". Ali. veoma nalik na takvu mrţnju.dodatno potaknule da ispuni obećanje Jakši i da na Malu Gospojinu ode pred protinu kuću i time ga ponovo i još više nego prije toga ponizi i izbezumi. i Anika. Amin. samo pred Bogom i kraj usnulog djeteta. a zajedniĉki je. onog afekta. kao naliĉja ili pandana vlastite samoosudom. ĉeka svog ĉovjeka. vraća. Sevap uhvatiti. i Ristićkinoj snahi. Dolazi joj tko sam hoće. likujući bezoĉnost Anikina navodi ĉitatelja da se upita: da li kletva. Ali ako netko na bilo koji naĉin dirne u nju. Slavi se roĊenje 20 . iako je Ristićkina snaha klela u potpunoj samoći. svakako bi trebalo da se osvrne i na ovaj primjer iz Andrićeve pripovijetke. u kakvoj je vezi dogaĊaj sa Ristićkinim sinom i 'komunikacija' sa njenom snahom. sa onim: "osevapio bi se ko bi me ubio"? Neće Bog gubom razgubati Aniku. a svatko moţe sam procijeniti koliko je to. kao mjesto ţivljene normalnosti . ona neće ostati duţna odgovora. koje se miješa sa voljom za vladanjem nad drugima i uvrijeĊenom gordošću. dakle. Ovako. na kraju krajeva. sa svojim pravilima zahtjeva i iznuĊuje. Od Boga se traţi moţda već i previše zla. jer Anika saznaje za kletvu. makar i ovako. osvetniĉka ţudnja postaje prejaka i neizdrţljiva. I kao što su Aniku priĉe o kletvene bdeniju . Pretjerana i nekako već umnogom suvišna. to je jasno. poslan po Ciganki. tako i na vijesti o kletvi Ristićkine snahe ona uzvraća porukom. nego prema zloj bludnici. da joj kletva ne moţe ništa. kletva postiţe naknadni uĉinak smirenja. Ni mrţnja nije usmjerena prema njemu.

U njenom liku ljepota spasenja koje s njenim sinom postaje moguće objavljuje se kao spasenje za postojanje u ljepoti koje predstoji. raspasani. zapjenjen. Ona je. s takvom milošću kakva je oliĉena u njoj. XIX. škripe zubima.. s mukom i zlom svake vrste i na svakom koraku . Majci Boţjoj. Samo najpijaniji se gube po strani. a naroĉito će nemoćni i prikraćeni u njoj naći oslonac i brzu zastupnicu pred najvišom moći. dovela do toga da se mora umirati. Tvorenie. dakle ţivota samog. malog i velikog. i najljepše. tako će je jedna druga djevica spasiti.) U Andrićevoj pripoveci. da se mora ţivjeti tako kako znamo da se ţivi. Ovog puta. i zbog ĉega slavi. nenarušen ljepota sama. povraćaju. kao roditeljka Spasitelja. već . naslikao kao mladu i prelijepu ţenu: po 'ţenskoj liniji' tu je sve vanvremene i savršena ljepota. druga se priklonila bogoposlušanju. koji su ih tovarili na konje kao stvari ili odvodili meĊu sobom niz drum. prijevod Petra Jevremovića. pa u tom smislu i najuzvišenije.. Oni znaju da tog dana treba doći u crkvu. više je u njemu prljavštine svake vrste nego bilo ĉega drugog. u mraku.to je manje-više sve što se tu nudi pogledu. (Leonardo je Marijinu majku Anu. S njezinim roĊenjem.] Slaviti roĊenje Bogorodiĉino znaĉi proslavljati ĉistotu one koja raĊa." Ili: "Svijet se iskuplja oko osvijetljenih šatri ili oko vatara koja gore na ravnini. meĊutim.stavlja na teška iskušenja duše onih koji je ţele i vole. Već u drugom stoljeću. izbaviti i da će moći postoje u potpunoj ljepoti. Eva.Bogorodiĉino. koju izljeva na svakog ko ţivi. str. zapravo. uz tarabe. vjeruje se. 1996. Moskva. a prije nego se umre. najpoznatiji meĊu Liještanima. govoreći s pjesnikom. Svijet u koji je roĊena sav je od svakakvih pogrešaka i pun je grijeha. Bogorodica je biće najĉišće. pijanci su se objašnjavali izmeĊu sebe ili sa roĊacima. Pijana svjetina koja se komeša . neprimijećen. sudionici proslave Male Gospojine kraj dobrunske crkve kao da nisu svjesni što se. "vrelo milosti". Vidi Irinej Lionskij. ljudi imaju priliku da se okupe oko lika lijepe bludnice. i tako je djevica Marija postala zastupnica device Eve. i sami nešto govore. nedoţivljeno ostaje sveti sadrţaj koji valja da bude obiljeţen u hramu i oko njega.to je gore . ali duše im se baš ne uznose prema najĉišćem i najljepšem biću. 487. ja za tebe . ona koja sepovinovala Boţjoj Rijeĉi i primila je u sebe.Burazere. kao što je ljudska rasa u okove smrti zapala zbog jedne djevice. Dijelom je to. u poneĉem i odvratna. izmahuju noţevima i bez ikakve potrebe uvjeravaju jedan drugog: . i sama na svoj naĉin privlaĉna. recimo. i stoga što već dugi niz pokoljenja tu ţivi u prilikama koje nikako ne pogoduju otvaranju bića bilo ĉemu što nije najzemaljskija nuţda i potrebitost u svijetu sasvim skuĉenom. V. postaje jasno da će se svijet od svega toga spasiti i da će se ljudi. Ona. ispravit sve to. Ako je prva ţena. ali nju to ne dotiĉe. u svom traktatu Protiv hereze sveti Irinej Lionski: "Ako je prva Bogu bila neposlušna. U njenoj milosti." (66) Ili: "Kako pijan svijet brzo zaboravlja ili nalazi nove povode za ispade. i to sa svojevrsnim oduševljenjem i ĉine. i jeste upravo to: spasiteljke za neokrnjenu ljepotu. pisao je." (68) Ukoliko ne postoji neka posebna 21 . nekih sto osamdesetak godina po roĊenju Kristovom. "[Adversus haeresis. stenju. Prazniku posvećenom najĉistijoj prisustvuje ona koja ne samo što prodaje svoju tjelesnu ljepotu. Boţje prisustvo ne samo da je najneposrednije već je i najljepše. Neposluh device poravnat je poslušanjem djevice. moţda. grešnika i pravednika. Što vidimo? "Braća Limić. Neshvaćen. zajedno s Marijom i malim Isusom. Slika vašara je ruţna.

Njegov pokret. s jedne strane joj Jelenka.usmjeravajući sila koja o tome brine. as druge Jakša. već samim tim što se drznula da mu. po svemu sudeći. "izvan sebe" (65). koji je pun milošte i predanosti. viĊena protini oĉima. meĊutim. povišeno. Anika. Svojom neuhvatljivošću. pa sa psovkama. pa ni 'boţja ruka'. To je previše. Nije ova pripovjetka jedina umjetniĉka tvorevina koja pokazuje da uzvišeni sadrţaji kao da ostaju da lebde ponad glava prikazanih ljudi. Da li samo 22 . ali ga stariji ljudi i knezovi sprijeĉe da osobno ode da tjera nevaljalica i njezinu pratilju. No. meĊutim. Jakša se dugo borio sa sobom da li da uopće doĊe u Dobrun. prije će biti da ona ţeli iskoristiti priliku da ponovi i potvrdi svoju 'pobjedu' nad protom i da namuĉi Jakša. prisutni i odsutni u isti mah. Prota Melentije je. nedoliĉno. na proslavu. narod na vašaru valjda i ne moţe ostavljati neki mnogo bolji dojam. Sin mu je sav njezin. posebnim mukama bolne ljubomore. ta slika se izdvaja i sadrţi nešto u svojoj upeĉatljivosti skladno. već pokušavaju da to uĉine sami. tek što je ušao. Anika je došla na proslavu. Mrţnji se pridruţuje bijes. ako i ne kaţe sve o onom što ona inaĉe budi u oĉima i dušama onih kojima se dopada. došao je. nigdje. ili dvosmislenošću znakova prisutnosti. iritantno. Njeno prisustvo na proslavi takvog praznika ne bi. to vodi ka pušci. kad sazna da je ona tu. Nema više zaobilaznog. istiĉući uĉestale kajmakamu posjete. unatoĉ njegovoj predanosti i milošti. Prikazuju se okupljenima tek kad se primakne veĉer. I bez ovakvog 'recenzije'. a svojom uzvišenošću djelotvorni eventualno u duhu ĉitatelja. nedostojnim ili smiješnim. uvijek sklonijem da se ponaša kao rulja nego kao dostojanstven skup. dakle neka unaprijed smišljena i svrsi prilagoĊena 'organizacija'. nagnut prema Aniki. takva dvostrukost umnogome umjetnost i ĉini umjetnošću. " (67) Zanimljivo je da pripovjedaĉ nalazi za potrebno da ovu reĉenicu završi eksplicitnim vrijednosnim odreĊenjem Jakšinog pokreta koji odaje miloštu i predanost. niti se dublji smisao blagdana bez daljnjeg objavljuje okupljenom mnoštvu. otmjeno: "U crvenom sjaju video je prav i ponosit Anikin lik. nadahnut tim smislom. i mrţnja postaje ubilaĉka. svakako previdjeti. ipak. fantazmatskog izljeva agresivne mrţnje: prota uzima stvar u svoje ruke i hoće da ubije. ili je u taj ĉas. doĊe na prag. sadrţanog u navedenoj reĉenici. je . i nije srcu odolio. s nekim pokretom punim milošte i predanosti . Ne smije se. ali nije primjećena ni u crkvi za vrijeme sluţbe. posrednog. ukoliko ovi imaju sluha za tu prisutnost-odsutnost. ni kasnije oko crkve. poslije onakvog pisma i 'svega'.. Prota grabi pušku. Okupljeni muškarci. doĉekuju to sa smijehom. Mrzitelj zaboravlja svoju nemoć. kao što je to inaĉe sluĉaj sa opisom proslave. ne odlazi na proslavu Male Gospojine da bi se tom prilikom pribliţila sebi ĉistoj ili se podsjetila na svoj ţivot kakav je vodila prije Mihailovog trostrukog odbijanja njene ljubavi. raširenih ruku. moralo biti blasfemiĉno. Anika je zaštićena. ispunjen bijesom. ne ĉeka da to uĉini netko drugi umjesto njega. i govori sve o njegovom odnosu prema Aniki.. bilo bi sasvim jasno da u proti mora uskipteti mrţnja prema Aniki. da u opisu prizora u kojem se ona pojavljuje nema niĉeg što bi ga ĉinilo odurnim. ni u jednom vremenu. nadilazi. na njenom kraju. samo po sebi. Naprotiv.moramo i to primiti k znanju "za roditeljske oĉi sraman i nevjerojatan" (67). privlaĉeći na taj naĉin i njegovog sina da se tada i tako vrati oĉinskom domu. Ali dobio je obećanje da će se tad "moţebiti" (58) ponovno vidjeti s Anikom. ukoliko bi to za nju doista bio blagdan koji jeste.

Tako satima pritište dlanom to mjesto i gleda vatru i lonĉiće u furuni. kao lijepo biće. s prekidom dodira. ne znaĉi da svatko sebe osjeća kao nešto skupocjeno. kad se vrati i ponovno sjedne kraj vatre. najprije. da bi se trgla otreţnjena i vratila u stvarni svijet. Osjećati se izuzetno vrijednim. treba se još jednom upitati ĉemu Anika hoće da se pribliţi u sebi. tamo gdje se od mršavih devojaĉkih rebara poĉinju da odvajaju i izdiţu grudi. vidimo i korijene njene gordosti koja teţi da se pretvori u oholost. Ali. tako sama sa sobom. ne moţe zadugo da se smesti. Anikina igra s Jakšom je surova. i sa svim se razgovara. To. podloga je iz koje se razvija i njeno osjećanje da bi se osevapio onaj tko bi je ubio. i to izvoditi iz neposrednog osjećanja sebe. "(27) Autoerotizujući dodir govori o snaţnoj usredotoĉenosti na sebe. Tu je i ispunjenost svega smislom: dok je zagledana u vatru. ĉini joj se: ne moţe nikako da naĊe ono mjesto na kom je ruku drţala. njoj. ne smije biti izgubljeno: ništa njeno ne smije otići "niz vodu". dublje i bogatije nego bilo kakvim općim odreĊenjem. kao moţda najvaţniji element Anikinog unutarnjeg kretanja po samoj sebi. sve "kazuje nešto. i sa svim se razgovara" . pa i od samopoštovanja koje ĉovjeku daje 23 . koje se pomalja. da se "odjednom zadevojĉila. ono što će odreĊivati njen ţivot. u ĉasu kad su protu već sprijeĉili da je ubije i odveli ga s mjesta dogaĊaja. on je pokušao ubiti. otkriva ona sebe i dok sebe pronalazi u vlastitom dodiru. ". već u kajmakama. kao biće sa svoje ljepote skupocjeno. u kojima se milošta i ljubav izvrgavaju u ubilaĉki poriv. To zvuĉi kao uputa. Najzad. kao neke oĉi. pun znaĉenja.Doći će mi i sutra. ali ne manje i dok. i slutnji šta joj donosi budućnost. ovisno već i od perspektive u kojoj sebe vidi. već je otkrila sebe. Kaţe se. i sve joj kazuje nešto.to posrijedi? Moţda i nešto još gore. dakle. Satima se ova djevojka dodiruje tamo gdje je koţa najglaĊa. došavši na proslavu roĊenja Bogorodice. svako sebe u neku ruku osjeća kao nešto nezamjenjivo. svijet joj postaje prisan. Kakvi su sve motivi iza te reĉenice? Na kakvo zlo ona još time navodi? Jakša neće pucati u nju. Ono što je u takvoj surovosti u svakom sluĉaju pretjerano." (68). kao što je i njegov sin izazvan da pokuša ubiti. opijanje sobom u vlastitoj ljepoti koja pupi i rascvjetava se. tako završava Anika razgovor s Jakšom. nekad i bez razloga. A kad je zovnu štogod. sebe kao da gubi: tada. njime se jasno ukazuje i na samootkrivalaĉko poniranje. iako još nije doista upoznala. više je od nagona za opstankom. Boţji sluţbenik Melentije nije 'boţja ruka' koja se ĉeka da prekrati ovakve surove igre. Andrić o tome kako je "prolazilo brzo i tajanstveno djevojaĉko vrijeme" (27) govori slikom: "Raskopĉa nedra i poloţi ruku pod pazuho. tu je takoĊer narcistiĉko pijanstvo od sebe. koje. trgne se otreţnjena. pak.u naziranju svoga mjesta u svijetu. Prije tog lijepog majskog dana. kao da je maloprije nešto skupocjeno ispustila niz vodu. u stvarnosti njenih sanjarenja. i to tako da odudara i likom i odijelom od ostalog ţenskog svijeta" (26). Prije nego što se razmotri protina kletva koja ipak 'zamijeni' ubojstvo. No. Tu je koţa zategnuta i najglaĊa na cijelom tijelu. otkrivajući se u najdubljem svom sloju. prepoznala je. meĊutim. Tada već razabire što je u njenom biću glavno. S manje ili više razloga. odmah poslije veĉere. Utonula u prizor furune i lonĉića na njoj. Poslije. kako bi ga osujetio u namjeri da doĊe do onog što je njemu samom uskraćeno. No. malo niţe. Ona se "objavila" (43) svijetu na ĐurĊevdan. pa mora da izvadi ruku i iziĊe u kuću.

neovisno od svega. djevojka sebe doţivljava kao suviše veliku nagradu za svakog tko bi je u njenoj ljepoti dodirnuo. Suoĉio se. kakvo otkriva Anika zagledana u vatru. znaĉi. Teţe im je da usvoje ove razloge. ona će se u tome samo utvrditi. to da je svijetu i ljudima u njemu doista potreban moćan i dobrohotan iskupitelj. to jest u ţivotu ispunjenom ljubavlju prema drugom. Nadu kakvu budi u onima koji su pogruţeni u zlo. "Srdţba se u njemu hladila i misli sreĊivale.Ljepota jeste opasna. pored ostalog. kako ga vidi oštro oko. s bogatom carevinom. kada je naĊu. prema tome. koja se dalje produbljuje. I prije svih dramatiĉnih zbivanja. Anika je "sva obuzeta mislima o sebi. Patnja onih koji su lijepi je u tome što. u koju svi gledaju. . i dubina njezina samoskrnavljenja. koja se. U dogaĊajima koji će uslijediti poslije ĐurĊevdana kad se "objavila" svijetu. U Anikino sluĉaju uzoholjena ljepota neće stići da se oblagorodi u ljubavi. teţe je prijelaze. ništa ne moţe zamijeniti. Što se ta mogućnost najjasnije pokazuje kao nemogućnost upravo na dan Bogorodiĉinog roĊenja. ostaje ona u vlasti narcistiĉke opsjednutosti sobom. ĉovjek treba da krene putem na kojem će ga zadiviti svijet.ĉistotu u kojoj se otvara najviša mogućnost ljudskog ţivljenja. . meĊutim. ali bol je rastao. ćutljiva. i kad je vole. ĉesto. ljubav. a naroĉito kad je rijeĉ o egotizmu ljepote koja osjeća šta moţe kad probudi ţelju. u prilikama kakve jesu. eventualno. to joj neće biti dano. njezino je pravo traţiti potpuno pokoravanje. divljenje ili. dodirujući samu sebe dok se sa svim oko sebe razgovara. To sad više nije devojĉurak utonuo u sebe. U onome što je više od takvog samopoštovanja. leţi i opasnost. apsolutno priznanje. samodovoljnost u prezrivo ćutanju ipak ne znaĉi da je moguće biti izvan svijeta. znaĉi i to: da ljepota. ravnodušna prema svima" (27). ali nije samim tim manje pozitivan izazov sivom opstanku u surom svijetu. kao ništa drugo. Osjećaj krivnje zbog onog što se u svijetu dogaĊa mora se javiti. Ljepota će joj sluţiti za ispoljavanje nadmoći: ne usporeĊuje se uzalud Anikin poloţaj u svijetu. I potonja obest Anikina. Zagledana u svoju ljepotu u nekom svijetu u kojem joj sve kazuje nešto. Gdje je toĉka prijelaza? Mogu li se naći razlozi za to? Ljubav. nego ţena na jarko osvijetljenoj sceni. To što nije ubio. osvjetljava izvornu ĉednost njenog postojanja.dostojanstvo. ukoliko ih ima. te. neovisnu od svega onog što ima da uslijedi. No. sveĉano u svom miru" (60) ukazivalo kajmakamu. tu pomaţe i razrješava ovu tajnu. s izvornom ĉednošću postojanja lijepog bića nekako povezan. Takvo svoje pravo i to svoje samoosećanje dolazi Anika da osvjedoĉi na Malu Gospojinu kraj dobrunske crkve. Prvi put 24 . uvjeravamo se da nismo bez razloga zadrţali svoju pozornost na ranom Anikino osjećanju vlastite 'skupocjenost'. i njena zla kob objašnjavaju se veliĉinom tog obećanja proizašlog iz velike ljepote i fiksacijom za sebe kao za nešto dragocjeno što se ne smije izgubiti. Ili se takvo obećanje samo daje? Otkrivši sebe. Zadivljen pred sobom. sa sobom i pogledao na cijeli svoj ţivot unatrag kao nikada ranije. i kad je osuĊuju. teţe nalaze ovu toĉku. ne znaĉi da se prota Melentije smirio. Anika daje sebi preveliko obećanje kakav ima da bude njen ţivot koji upravo poĉinje. Kad se prisjetimo kako se njeno "veliko skladno tijelo. i kad gamiţu ka njoj. Pa ipak. neće ostvariti. Poslije neuspjeha da s Mihailom ostvari ljubav." (69) Svećenik nije postao ubojica. kada je ima. zloĉine i nesreću ovog svijeta. ovakvo pravo ljepote.

Znamo i kako se to završava. već "ţenu poganice. odbacila. "svom dušom i cijelom mišlju" (70). Stvarno. koja je sva milost. svoju granicu ima u Aniki. moţe se reći. Anika za protu nije i ne moţe biti jadno i ludo dijete (kao Jakša). "I zar njeno lice samo strast izaziva?". Bar na taj dan blagost i snošljivost bi morale biti vaţnije od svega. koje. Prota je "nemoćan i razoruţan". ne na posljednjem mjestu. isto tako jadno. i nije nikakvo ĉudo što nesavladljive suze "sve oţiveše i zaljuljaš u njemu" (70). prota Melentije kune ono u ţeni što je u njoj od Eve. PogoĊen prizorom u kojem njegov sin pred 'cijelim svijetom' pokazuje što osjeća prema ţeni nedostojnoj i ozloglašenoj. Mišljeni do kraja. obziri sadrţani u ovakvom stavu odvode do lika kneza Miškina. nekog umnog prosvjetljenja. još je gore. koja je u svakom sluĉaju tu. Anika je izuzeta iz njegovog bezgraniĉnog saţaljenja. Bijes koji prolazi smjenjuje "novo i bolno osjećanje bezgraniĉnog saţaljenja" (70). veliko i ludo dijete Jakša" (70). on se "naroĉito" saţali na "jadno. strašno stvorenje bez stida i razuma" (70). Unatoĉ tome što je njegovo saţaljenje "bezgraniĉno". ova je najvaţnija. Naprotiv. i da sve što radi. Stid što Jakša oĉigledno voli bludnicu. Ono zato nije manje odbojno. neizdrţljiv je. Nasuprot strasti. ali on ne proklinje nju samu. radi zbog toga. Nemoguće je saţivjeti se s tim. prota ne moţe ništa. tako da je to za njenu normalnu dušu i normalnu pamet već previše. a koje se ne moţe "niĉim sprijeĉiti ni odagnati. odnosi se i na "sjeme ĉovjekovo". spreman je bolesni knez da sve razumije. veliko i ludo dijete. birajući najgore od najgoreg. prota je svoju kletvu digao na razinu neke općenitosti. Oţivljeno bolom koji raste i 'zaljuljano' biće protina mora naći neki izlaz iz tog stanja. ipak. znaĉi. Ubijati na dan roĊenja Bogorodice. dakle na sve. Teško da ikakav 'afekt' to moţe opravdati. koja Aniki. što je u zlu zlo. oprostiti ili okrenuti se u sebi na neku sasvim drugu stranu. nije manje strašno nego kad bludnica doĊe na proslavu posvećenu onoj koja je sva ĉistoća. pa od siline zle ţelje u silnoj mrţnji pada u nesvijest. i što ne moţe na oĉigled okupljenog naroda ne ispolji svoju predanost njoj. ni borbom ni smrću samom" (70). 'Bezgraniĉno' saţaljenje. i na "dah kojim diše". prota ne bi ni na trenutak mogao pomisliti da je i Anika. i na "kruh koji mora jesti" (70). koja ga je. Pa ipak. I on kune. i ţaljenje sebe u nemoći i osujećenosti da se uĉini nešto protiv sramote i poniţenja koji se trpe. ĉovjek ga mora nekako prevladati. I grešnik je ĉovjek. Ali u tom napuštanju pojedinaĉnog konkretnog lika već je zametak saznanja. To saţaljenje je sveobuhvatno. Tko zna zašto je postao grešnik. sablazniteljki muţeva. moţe da se sjeti. 25 . ma šta školovane ovozemaljske suca rekle o tome. bilo fantazmatski. što ĉini zemni ţivot ĉovjekov. da stvar bude gora. U njegovu mrţnju se miješa osjećanje da zlo postoji i ispoljava se saobrazno nekom općem naĉelu. Bilo stvarno. U osjećanju nemoći pred zlom koje ga je snašlo. Za razliku od Ristićkine snahe. da prihvati svaĉiji razlog. On ne kune naprosto zavodnicu sinova. koja se o Boţju rijeĉ oglušila. Misli koje se 'sreĊuju' ipak u neĉem preobraţavaju mrţnju. Stanje nemoći i razoruţanosti je nepodnošljivo. pa i od privrţenosti osveštanom poretku. Na dan roĊenja one koja će primiti blagovijest i povinovati se rijeĉi Boţjoj. U nizu kletvi o kojima pripovjedaĉ govori. moţda. ţeli svako zlo koga. Oĉajniĉki se on pita o Nastasja Filipovnoj.u ţivotu je zaplakao.

u bolu. mrzi Aniku nesmanjeno i kad je već mrtva: ". Doduše. iu tome 'prirodne'. koji je li drţao ili nije drţao ' kletveno bdenije '. od mrţnje prema Aniki se obeznanjuje. prota je htio ubiti zlo. ţelju za uništenjem upravlja prema ţeni poganice. Milost Marijina. ali "leţi kod kuće blijed i nepomiĉan kao mrtvac" (71) i više ne progovara ni rijeĉ. o moral i kakve već sve propise. on će se prenuti tek kad Anika bude ubijena: tada će se i njegov sin vratiti ocu. Iz te letargije. podbadajući muţjaka na drugog muţjaka. poigrava se s tuĊom ljubavlju i. U bijesu. on ostaje usamljen ). Takva ima da bude prokleta. ali tada i tamo pogotovu. pa i ushićivanje ljepotom kad je pretjerano. jeste. povrijeĊena u gordosti. kakvo je njeno. koji potom u njemu raste. ne samo u bosanskim kasabama i selima u tursko doba. od danas pa do sto godina. najprije. i drugi seljaci sprijeĉili su ga da postane ubojica. pobjegne u šumu. na primjer. Dok stvarni razlozi pojedinih zbivanja ostaju u tami a motivi sudionika u njima nenaslutljivi. vidjela i osjetila tragedija. ne poludi (poludjet tek njegov praunuk Vujadin). izdiţe se na Malu Gospojinu bar do toga da svoju osudu usmjeri na ono što je u ţeni' pogano '. doduše. poravnat je poslušanjem druge jedne djevice. mora se razumjeti unutarnji smisao te nesreće. tih upravo tako povezanih dogaĊaja. ili uopće. koja poniţava. bliţa i dalja. u gnjevu. sve će biti manje-više normalno. Što god govorilo protiv strasti. propisane granice. trebala bi priguše ili bar usmjere rad nagona. kaţe episkop lionski. Dosta toga govori. ljudi ţive zavedeni ljepotom Eve. ĉak i kad se istinski mrzi. osjećanje nemoći kojim je mrţnja praćena. pošto je pucao na kajmakama. dobiće oproštaj i blagoslov. Ali. oţeniće se. u nizu dogaĊaja koji ĉine neku 'priĉu'. Da bise u nesreći. konvencionalne. u takvoj konsekventnosti. raspon pomoći na kakvu je ona kao Majka Boţja spremna . ali mu nisu dali da opali. prekoraĉujući. iako tu postoje i razlike (Filipovac. ali to je najvaţnije. ali ni u njemu nema milosti za ţenu poganice. on." / 88 /. recimo . i dušom i mišlju. obuhvatnija je i jaĉa od svega što moţe donijeti ogrješenje o stid i razum. on bi da puca u Aniku. Da li bi išta postojalo bez nje? zar to nije pitanje o kojem valja dobro razmisliti. Nije bio sam. koji za njom juri (ili tetura). au svakom muškarcu 'Adama'. s druge strane. Protinica. u kletvi. povezuje ih nemogućnost da sagledaju tragiku u nesreći koja se zbiva. prota. prota. 26 . Stid i razum trebali bi u svakoj ţeni krote 'Evu'. meĊutim. Ta se milost izljeva na grešnicu ne manje nego na grešnika. Izbezumljen. Nevolja je ljudska u ovom: dok se u eshatološkoj perspektivi to 'nagodbu' ne ostavri. ona se uvijek iznova raĊa. kad je o njihovoj mrţnji prema Aniki rijeĉ. Nisu svi koji mrze Aniku meĊusobno bliski ni zdruţeni. kaţe se da su se oni koji su "istinski mrzili" (49) Aniku okupljali kod gazda-Petra Filipovca da tamo pretresaju pošast koja ih je snašla. i njoj u prilog. koji je u meĊuvremenu proglašen i za sveca. Sveobuhvatno opraštanje. Eve. uostalom. tog išĉekivanja da se stvari ili vrate u red ili presvisne. U stvarnosti. nisu sve mrţnje iste niti su razlozi sa kojih se mrzi kod svih isti. meĊutim. najzad. Kad Jakša. Ono što Ristićkinu snahu. ni prisenka nikakve milosti tu nema. nitko ne zna. halapljivost ĉula. Marije. zatim nemilosrdnost. koja mu se objesila o pušku. navodi ĉak na zloĉin. Što donosi budućnost.to je ideal. Ristićkina snaha. šira je od svakog grijeha i posrnuća. Stotinu godina treba se njen otrov slegne.Ta će i mrtve da nas truje. kao i ona. gazda-Petra Filipovca i protu Melentija doista povezuje.Neposluh jedne djevice. kao i Adam koji ide za njom.

dotad neviĊenim u kasabi.u tome je tragiĉni smisao kako njenog ţivota. kako pripovjedaĉ vidi Anikino borbu s protom Melentije i uopće ţivot Anikin. Sa nekim gostima pristiglim iz Sarajeva. osvjetljava. Nitko joj ne moţe ništa. pa tek onda i vlastitih ĉinova iz ovakve nemogućnosti proisteklih. "doći ĉim prezdravi. poslije ranjavanja. o njemu se moţe misliti još jedino kao o obraĉunu s Anikom. povrijeĊeno je u svom prvobitnom stremljenju. ili smisla dogaĊaja po kojem se oni ukazuju kao tragiĉni. recimo. i mora biti povrijeĊeno . Potĉinjavanje kajmakama. moglo vidjeti? Ono što u Aniki postoji prije "stida" i "razuma" kako ih kasaba shvaća. Spoznaja tragiĉnog smisla dogaĊaja. Osjećanje ovakve 'svemoći'. "nedokuĉiva igra savjesti" (78) Mihailove i "igra zlog sluĉaja i ţenske ćudi" (50). ĉak ga je i zaboravio. Ko bi sve razumio. meĊutim. Tragedija ljepote koja ne sluţi ljubavi već ispoljavanju moći tumaĉi se kao nekakvo stihijsko zlo ili nepodnošljivo ogrješenje o moral ili uopće red. otklanja mrţnju. ima u tome posebno mjesto. miješajući se jedna s drugom i preobraţavajući se jedna u drugoj. i ona sama i cijela kasaba ţive s uvjerenjem "da moţe izvesti sve što zamisli" (71). pa ga je pogledalo ĉak i iz Anike. tako i onih koji su s njom povezani. Pošto je obraĉun s Krstinica uveliko već nemoguć. meĊutim. Što bi se. Već i time se on. Anika. Utoliko je Anika dostojna saţaljenja nimalo manje nego. obraĉun s onom ĉije ga crno biće gleda iz svake ţene. ai te kako ih se tiĉe. "Igra savjesti" zahvaća cijeli Mihailov ţivot. izdvaja meĊu drugim mrziteljima u kasabi. Otud mu se ĉini da bi mu na savjesti bilo lakše da bar taj njegov noţ. meĊutim. sve drskije. uĉinila je od svog ţivota neprestano ispoljavanje nadmoćnosti nad ljudima koji su privuĉeni. Njena ćud. ne donosi sreću. a naveĉer se zabavlja vatrometom. krećući se tim pravcem. Ĉak ni prota se ne moţe dovinuti do spoznaje istine Anikinog bića: ne samo što mu je nemoguće da zaviri u njenu dušu. Jakša ili bilo tko drugi iz njenog svijeta. Njime ne 27 . on je tek na poĉetku puta koji vodi ka tom pitanju. i ranije ako mu poruĉi" (71).reakcije na njih ostaju na površini. nije ostao kod Krstinice. utoliko to primarno stremljenje njenog bića traţi da bude shvaćeno. nego se uopće ne moţe pribliţiti ni pitanju zašto u njenom sluĉaju nema stida i razuma. nagoni je da provokacije koje upućuje svijetu budu sve veće. tako usredotoĉene na sebe kako jeste. simboliĉki ili stvaran. Time što kune upravo "ţenu poganice". Kajmakam ne goni Jakša. takva moć i takva mogućnost data? III Tragiĉnu igru svijeta u Andrićevoj pripoveci ĉine. koji utjelovljuje zemaljsku vlast. Anikino biće prije u njegovoj ĉednosti nego u krivnji: ljudi ţrtve onog što ne mogu znati. to bi u "igri savjesti" imalo svoju vrijednost. On osjeća noţ koji mu je ostao kod Krstinice kao "zalog" i "vezu" sa "strašnim svijetom" (78) ubojstva od kojeg bjeţi a ne moţe pobjeći. kad je shvaćen. utoliko tragiĉni smisao svih dogaĊaja kojima je nesporazum izmeĊu Anike i Mihaila pripremljen i uvjetovan. podrazumijevalo bi. sa svoje strane. ništa ne bi prokleo. zasjenjeni ili razdraţeni njenom ljepotom i njenim statusom 'javne' ţene. zamišljena o sebi. kojim je izvršeno ubojstvo. za tako šta on zbilja nije kadar. on se danju kocka i puca u tikve koje vojnici puštaju niz vodu. Kome je. kad bi ga vratio. a za koga Anika misli da će joj. ţrtve su te nemogućnosti više nego samih dogaĊaja za koje ne znaju.

Kad Mihailo stigne. Laletu ne. tako da ni tad nije postao fiziĉki ubojica. koji su razlozi umjetnika koji vlada grozom o kojoj priĉa traţi da govori. 86) . S istim razlozima. Kao da govori o nekoj vojsci. Igra Anikine savjesti nije u tom istom smislu nepojamna za Mihaila. iako ne mrzi. ali tako mora biti. Ostaju ova dvojica. Koga još pokoravati. Lale je. osim Mihaila. dakle. Više od toga: on zna svoju ulogu. ni Andrić nije prikazao posljednji susret brata i sestre. ali je i Mihailova sudbina. Tu su samo baĉeni noţ i ĉesma koja glasno ţubori. Anika mora biti upokorena "i. za Aniku pripovjedaĉ upotrebljava izraze: "razvila barjak". u bitnom. a osjeća to kako pritisnutu uspomenom na Krstinicu i ubojstvo. drugog ona zove. Ćud Anikina. sve je gotovo.to je strahota njenog ţivota na kraju. kao ni bilo tko drugi. On osjeća koja uloga mu je sudbinski namijenjena. ili osjećaju poţudu. Pa ipak. kao i Mihailo. Jasno je da Michael. samo o Anikino ĉekanju da do njih doĊe. On se tako reći ritualno priprema za Anikino ubojstvo. Ne prima više nikog. stoje na kraju onog puta na kojem će svijet biti vraćen u svoje normalno stanje. i Mihailovog ţivota. ili naprosto gamiţu ka njoj. tako i znanjem šta Anika radi od sebe i drugih. koga nešto privlaĉi tom mladiću. meĊutim. supruzansku ili sestrinsku. Ne samo da Aniku ne moţe stvarno ubiti neko ko je mrzi. Isto tako. a javlja se u svim odsudnim ĉasovima 28 . Dostojevski. ona je biće moći. prema kojima bi ona mogla gajiti ljubav. i odreĊuje njezin ţivot. ali samo 'u duši'. au Anikino je ubojica potpuno. igra savjesti odvija se iu Aniki. ĉije misli i osjećaji su s one strane uobiĉajenih. Pitanje je samo ko će stići prvi. "ţarila i palila" (43). upravo tad kad sve izgleda kao da joj nitko ne moţe ništa. ona . Anika. Njemu bi se za ubojstvo svakako moralo suditi po zemaljskim zakonima. stoji izvan kruga onih koji je ili mrze. u isti ĉas. ne moţe biti 'Boţja ruka'. pa onda nije nelogiĉno kad se izvještava io Mihailovom razmišljanju tko trebate 'razoruţa "(80). Ruţnoći te normalnosti odgovara strahota 'sevapa' koji se ubojstvom stjeĉe. "Anika ne poduzima ništa." "Igra zlog sluĉaja i ţenske ćudi" presijeca se sa "nedokuĉivom igrom savjesti" i utkiva se u nju. Lale "ostaje pri svom osmejke sretnog idiota" (80). On je "mladić zatvorene duše i nerazvijena razuma" (74). da obojica kao dva lika neĉeg zajedniĉkog. "svijetli djeĉaĉki pogled" (74) mu se zamraĉivali na pomen njenog imena. Kada Mihailo. Takvi joj ne mogu ništa. patio "više i teţe od sveg ostalog svijeta" (73) zbog svega što se dešavalo s Anikom. 'normalnih' ljudskih procjena i shvaćanja. drugog izbora nema. nad kim se ispoljavati. Pretekla ga je "boţja ruka". pretpostavljajući da ga ona ĉeka. Da bi sve bilo sigurno . ni osvetoljubivost ni erotska omama. ne zna ništa. U ovoj pripoveci ne ubija ĉovjek mraĉnih strasti i poţude već ne-vin idiot. u njoj sazrijeva doţivljaj vlastite egzistencije koji nalazi izraza u reĉenici: "osevapio bi se ko bi me ubio. ali bi to odmah i otklanjao od sebe i vraćao bi mu se "obiĉni osmejak i izraz maloumna ĉovjeka" (74). pokušava razgovor o Aniki. tako da nitko nije mogao znati što je toĉno osjećao prema sestri. uklonjena. ne smije je ubiti ni netko tko je vin. osjeća i zna da jedan od njih dvojice. a trebao je biti njegova spasonosna ljubav i ljuba. I zbilja. ako treba" (80). naravno.vladaju strasti. I Anika zna tko još. U Krstinom ubojstvu je sauĉesnik. iako "zatvorene duše i nerazvijena razuma". Zao sluĉaj i ţenska ćud Anikina tiĉu se." (72) Ne saznajemo o novim posjetama kajmakamovim. pobjegao je od nje. njena je sudbina. Vide se samo posljedice. Jedan se najavljuje. kad se stalo tu? "Govori se" (72) po kasabi da Anika nije mirna i zadovoljna.i to istim rijeĉima (83. ono bitno što se tiĉe sablazni i poremećaja reda u svijetu on razumije.poruĉi i bratu da u isti ĉas doĊe i on. Kada ĉuje da Mihailo hoće da doĊe do nje. nije prikazao trenutak u kojem Rogoţin ubija Nastasja Filipovna. o Mihailovim razlozima ona. On je Boţja ruka koja se ĉeka kako bi se red mogao vratiti u svijet. Igra Mihailove savjesti nedokuĉiva je za Aniku.

i nije propustio da doda: "Bog neka pomete sve nevjernike!" (23) . to jest tek uopće i zna istinu o svemu.poremećaj i jeste poremećaj zato što se pojavljuje ne-normalna razlika u odnosu na prirodno stanje koje vjeĉno traje. ali samo po svojoj "bezumnoj nakani da ratuje sa sultanom" (23). za njega se prije ili poslije 'naĊe ruka'. meĊutim. normalno . biti reĉeno i to kako su se "na dućanu" (49) gazda-Petra Filipovca sastajali oni koji su mrzili Aniku i tu se prisjećali šta su stariji nekad priĉali o ljepotici Tijani. 85). Ispitivanje uzroĉno-posljediĉnih veza u vremenu u tome ne pruţa jasnoću. kaţe: "Evo kako je bilo. do nje se dolazi uvidom u to kako se meĊusobno osvjetljavaju priĉe koje prizivaju sjećanje jedna na drugu: ono što se desilo s popom Vujadinom podsjetilo je na ono što se sedamdeset osam godina ranije dogaĊalo s Anikom. te je. kao istina tek u tumaĉenju njihove povezanosti. Iz tog paralelizovanja a ne iz rekonstrukcije linearnog vremenskog tijeka i veza u njemu išĉitava se smisao 'svijeta' koji ĉitatelj upoznaje. 42. Mula Mehmed je svojevremeno zabiljeţio tek toliko da se u kasabi pronevaljalila jedna vlahinja. takoĊer. o tome će se saznati od onog ko od zapisivaĉ to bolje zna. Zapis je kratak i odnosi se na godinu kad se u beogradskom pašaluku pobunila raja." (23) U svijetu u kojem vladaju red i Boţje zapovijedi.da bi konstatirao kako se "i za nju naĊe ruka" (23). Spominje se u tom zapisu i Bunaparta.već bez takve primjedbe u zagradi ne bi moglo proći . Ono što se u dogaĊajima. dakle. au njoj će. U njemu nema pojedinosti. Prije nego što pripovjedaĉ. kako se govorilo. sa sebi svojstvenim autoritetom. on će ispriĉati priĉu o Aniki. pred njima se. on saopštava da je Mula Ibrahim "na dućanu" (23) proĉitao zapis o njoj. ali se ovdje ona objaviti tek kad jedna priĉa bude dovedena u vezu s drugom i trećom. "kao kuga i poplava" (49) zatvorila ĉaršiju. sve uvijek mora bi i ostati isto." (49) Doduše. "bacila obraz pod noge i zapalila kasabu". pored ostalog. opet. da se izvjesne stvari u njemu ponavljaju s odreĊenom cikliĉnom pravilnošću. ponavljanje i trajanje onog što ĉini ljudski udes. poremećaj je otklonjen: "I svijet se opet dovede u red i prisjeti boţjih naredaba. Priĉa je ĉuvarka istine o dogaĊajima. I za nju se kaţe: "Nije joj se moglo ništa. za priĉu o Tijani nema posebnog pripovjedaĉa koji posjeduje potpuno i toĉno znanje o svim pojedinostima io 29 . 'Svijet' ove Andrićeve pripovijetke stavlja pred zagonetku koju tvore nasljeĊivanje. kao i pred onim što je ĉovjek naslijedio iu sebi nosi a da to i ne zna. ako neko red naruši. ukazujući na tajanstveno trajanje neuhvatljivih i neprozirnih odrednica ljudskog ţivota s kojima znanje i prosvjećenost ne znaju šta da poĉnu. Pokazuje se. koja se shvaća kao Boţja ruka koju valja ĉekati. koji je najstarije ljude potaknuo da se opomenu šta su o tome ĉuli u djetinjstvu od starih ljudi. zastaje s nedoumicom. Već u prvoj reĉenici spominju se "znanje i prosvjećenost" (9). navodi na to da se pojedini elementi priĉa sagledaju u svom paralelizmu i budu usporeĊeni. "kako je bilo". Bog i sultan osiguravaju red i njegovu veĉitost. otvara se. pa se s izvjesnom sumornom ironijom kaţe i to da "ni Romanija ni Drina" (9) nisu mogle sprijeĉiti da ţelja za "boljim ţivotom" prodre u taj 'svijet' .Mihailovog ţivota (35. a ovo. sve neka je i ljudska." (23) i ispriĉa priĉu o Aniki. Kada se pojavi pripovjedaĉ sa svojim pravim znanjem o tome "kako je bilo". taĉnije u priĉanju o dogaĊajima ponavlja. koja je. na dogaĊaje "prije dobrih sedamdeset godina" (49) vezane za Tijanu.

djevojĉice u sjaju baklji. a i pogled mu je nekako siv (71). Vujadin puca i ludi. moţda u prvi mah ponešto neodreĊenu. naravno. eventualno. kao i onda. Prosed. u slobodnom interpretativnom kretanju da sam prosudi da li to tako i sasvim neovisno od prosvećujućeg znanja ili. "visok. mitoklasa luĉem i maše rukavima i šamijama. u sve te djevojĉice uzdignutih ruku. Prota je već drţao pušku u rukama. da bi obrazloţio propast Vujadinov. po svemu i istom puškom. bespovratno. unatoĉ povećanom znanju i raširenijoj prosvjećenosti . Sa istog mjesta gdje je praded prokleo ţenu poganice. nošena vetricem. ĉitalac dolazi do svojih zakljuĉaka. uostalom. ". dakle. U crvenom sjaju ţito je letjelo uvis." (19). Pripovjedaĉ i sam kaţe: "Niĉega što bi ga osvestilo i sprijeĉilo da ne radi onako kako hoće. siv odnekud iu odijelu" (55 . Vujadin je. "u crvenom sjaju" (67). praunuk u pravcu Tasića kuće i gumna koje i Melentije gleda one noći. i on puca. I Melentija je sve u njemu gonilo da. meĊutim. koji podsjeća na neki obred pun lirskog naboja. dok je pljeva plovila polako i. To likovi priĉe. nagoni da bude stavljeno u odgovarajući odnos. pucao je.unutarnjim preţivljavanjima njenih aktera.To neće mirovati ni noću. Seljaci su vitlali lopatama. ali su ga sprijeĉili. niz uzdignute ruke visili su im dugi bijeli rukavi. Opet u tami. pomisao da su po neĉemu sva vremena "Anikina vremena". iz iste sobe. on je naslikan kao i praded mu. popadija mu se objesila o pušku. U 'svijetu' Andrićeve pripovijetke. Na samom gumnu djevojĉice su visoko drţale zapaljene Luĉev i svijetlilo radnicima." (18) 'To' su. kao i sve što je razliĉito. prav i ukoĉen" (11). više puta naglašava upravo muke udovickog. Prizor koji se ukazuje već poludel Vujadinu je lijep. sam. nasumice. U popu Vujadinu ponavlja se dosta toga što ĉini i lik njegovog pradjeda prote Melentija. stajale su nepomiĉne. izvana gledano i dubinski. nakon što je netom prije toga htio ubiti Aniku. ta priĉa i tako sluţi da osvijetli cjelinu priĉe o Aniki. ali je pokušao. ili bar nagovjestio zašto je do nje došlo. To je bitna razlika. općenitiji i predoĉen u skici. Ĉitatelj dobiva dodatne elemente koje će paralelizovati sa već postojećim. proklinje. i onu o popu Vujadinu one imaju s ĉim da budu uporeĊene. pa posredno. Vujadinova popadija je već godinama mrtva. kad se provede analiza ĉime one znaĉenjski vrše 'pritisak' jedna na drugu. koliko mogu i ĉine. Prota Melentija se koliko-toliko pribrao. Svejedno. nad koji se nadnosi Jakša. pun bijesne mrţnje. gore i kreću se po gumnu plamteći luĉevi (18. priĉa. 30 . i. iz svega što ljudi priĉaju "na dućanu" valja izvući zakljuĉke o ljudskoj sudbini i vremenima. iu licu sivkast. U realistiĉkoj ravni motivacije. puca u Aniku koja u crvenom sjaju vatre sjedi "kao nepomiĉna slika" (67). zrno se vraćalo kao teška kiša na gumno. i kako ga sve goni da radi. da nešto uvijek ostaje isto. Kad se sagleda odnos tih priĉa. video Anikin lik. samo bi pokatkad premjestile luĉ iz jedne ruke u drugu. Pradeda Melentije je. ali. To ga mora navesti na. kad već nije pucao. samo tamo gdje ono nije zavladalo u dovoljnoj mjeri. 69). pisac. Ona je dio. priĉa povezuje. na dan roĊenja Bogorodice. "Po strani je gorjela vatra. priĉe o Aniki i 'regiji' njenom pripovjedaĉu. razdraţuje popa Vujadina i on konaĉno gubi kontrolu nad sobom. pepeljastih obrva. Ali. rasipala se i gubila u tami. nego se i po mraku vrpolji.sve što je u tome isto. koji je "prav kao proštac". ne samo da u njemu nema niĉega što bi ga zadrţalo.ostaje mu. s bijelim rukavima. " (18) Ovaj noćni rad. 69). "siv u licu. vaţnije je da pored njega nema nikoga. osvijetljene luĉevi koje drţe. Ono što Melentije nije uĉinio. uĉinio je Vujadin .

Unutarnju muku. U svemu što se. Njegovo ludilo je bol i muĉeništvo nenadoknadivog poraza i prejake ţelje bez ikakvog zadovoljenja.i bjeţi u šumu. pripovjedaĉ na sedam strana spominje dvadeset puta. Ljepota iu drugim sluĉajevima izaziva zlo. veoma je vaţno. ţenske. obasjane u tami noći ili tami svijeta. ne samo da ne proizvodi ništa lijepo. gubici nadoknaĊeni. takve. Naravno. pa kad to ne uspije . pop Vujadin na svakog ostavlja vrlo ţalostan dojam. "ljušteći nesvjesno prstima koru sa bora" (15). jednog nagoni da puca. ispunjavaju ga "skrivena gorĉina". puca u kajmakama muĉen ljubomorom. naposljetku . izazvana. koje. "nerazumljiva i nesvjesna. u realistiĉkoj ravni motivacije. tako reći 'lud' od ljubomore .nije sam." (21) Nitko ne razumije kako i zašto sve to. prav i ponosit Anikin lik. da opipava tragove ţenske obuće po zemlji. bilo faktiĉki bilo u funkciji simbola. uhvate i sprovode. već. a kod drugog takoĊer budi isti taj poriv uništiti lijepo biće. motrio u krajnje nedostojnom poloţaju. U oba sluĉaja. posrijedi je mrţnja. Kada ga. da bi od jednog trenutka postala 'javna' i jedina. Deda Vujadinov. te Vujadin. i on osjeća da ludi. da bi se. Ţelja što je budi ljepota koja se trajno izmiĉe pervertiraju se u gorĉinu i mrţnju koje razgrizaju dušu. kao 'poganim'. pokazuje se ono što je zajedniĉko i temljne za razumijevanje Anikinih vremena. i za jednog svećenika i za svakoga. zajedno s nekom uroĊenom njegovom dispozicijom. naravno. on se oporavlja. to što se sa istog mjesta puca. au Melentijevom se 'razblaţuje' do kletve u koju ovaj ulaţe svu svoju dušu i cijelu svoju misao. u kojem Vujadin vidi djevojke a Melentije lijep. Kada se to desi. Ljepote. pa i on bjeţi u šumu.kao što ni kletva nije ubojstvo.onda on tom biću i svim takvim bićima. nepoznate "ţene u lakim haljinama koje su zasenjivala oĉi bjelinom" (14). ponavlja. ipak. sliĉno i razliĉito. ponavlja. poludio. promatrao kako su se onoj mlaĊoj " kukovi dizali naizmjence "(15). odvratnost. na njenom 31 . u taj ĉas. da bi. koja sjaji u noći. javlja se odvratnost prema ljudima. da bi se s gnušanjem okretao kad ih doista vidi i "nazivao ih glasno najpogrdnijim rijeĉima" (13). koje ga postupno preplavljuju. Vujadinova mrţnja povezana je s tim kako ţivi. onda. patnji i ĉekanju da mu se sin vrati. "i cepteo i gorio od straha i ţelje da se uvjeri je li bilo maštanje ili stvarnost" (17). Kosta Grk puca u Tijanu. Prota Melentije se pritajio u šutnji. kad ih na tom mjestu već više nema. Gubici nisu nenadoknadivi . naime. Gorĉina prikraćenosti pretvara se u mrţnju koja postaje Vujadinova tajna stvarnost. dostiţe vrhunac. vratio se. Pop Vujadin ne vidi put na kojem bi nepodnošljivost njegovog poloţaja bila smanjena. nego nešto doboga bolno i muĉeniĉko. odbjeglog. U simboliĉkoj ravni motivacije. najvaţnije je to što pojava ljepote. koja. Mala Gospojina . to jest da pokuša ljepotu uništi. odnosno ţeli se puca u lijepi prizor u crvenom sjaju. vode najprije ka tome da "vreba da vidi seoske ţene kako prolaze na rijeku" (12). "Ĉamotinja i mnoga teška odricanja udovickog ţivota" (12) ĉine svoje. a kako vrijeme prolazi. "Na tom licu okrenutom nebu nije bilo niĉeg ludaĉkog.samaĉkog ţivota nesretnog svećenika (12). nemoćan pred unutarnjom poplavom već dugo nakupljane mrţnje. tako da najzad sav postaje samo to. u Vujadinov sluĉaju. ali stvarna mrţnja" (12). ne treba i ne smije više biti! Ima li pogrešnije ţelje?! Neĉim je ona. Kada se paralelizuje sve što se. kad mu se ne da. dok puca. sasvim naprotiv. ţeli propast. Jakša. gorĉinu i mrţnju.

samoubistvu. negdje je na nultoj toĉki u tom pogledu. i umjesto ljubavi vidimo svud i svakad samo mrţnju. sam preklao. moţda u nekoj posebnoj vezi. dakle. da u svome samodarivanju njome ispunjava i da sama bude njome ispunjena. koje osjećamo da on ima. postao Boţja ruka. nije dovoljno naprosto dodirnuti ljepotu. Najzad. o Vujadinu. takoĊer priznaje. Preostaje. Ali. brat.to vidimo u raznim registrima. jer govori se o osmijehu sretnog idiota. posvećenog samo kruhu? Da li je pretjerano i moţda besmisleno pitati se u interpretaciji od ĉega je Anika odvojila svog brata razvraćajući se. na kojim putevima duše.grobu. vidimo. ali je sposoban i za neku makar rudimentarnu meditaciju. ali njegov pokretaĉ nije mrţnja. (Kajmakam. Osim pušaka i pucnjave. To on ima da ponudi ljepoti. koji puca u tikve. nje. kajmakamovo staraĉko uţivanje u toj ljepoti. Gdje je toliko mrţnje. samo jednom je dato da joj i presudi. Tajna Laletovog prava. da potre egoizam ne vodeći pri tom u autodestrukciju. Taj dodir treba donijeti vedrinu duše. On je ne moţe dodirnuti. kako ga je otac nauĉio. recimo. koja se uvijek naĊe. dopunjuju. u svojoj zatvorenosti prema okolnom svijetu. da li se išta pobliţe moţe reći što zapravo osjeća maloumni mladić dok noţem. što ga je nagnalo na strašni ĉin. kad ga je Anika pozvala. i onog Turĉina iz Rudog koji "veĉeras mora nekog ubiti". samo idiot Lale. pitomog.) Jednom rijeĉju. ukrašava umešeno hljebove. da Lale pati. ali i oslobaĊanja Anike od krivnje. 'tumaĉe'. radost. ubijanju. Kada se uzmu u obzir veze koje je pripovjedaĉ uspostavio izmeĊu sve tri priĉe. Kada se dogaĊa sve suprotno. gonjen osjećajem krivice. svijeta u cjelini. kao i gubitka ljepote. Nemogućnost da se dodirne ljepota vodi ka nasilju. samooskrnavljena ljepota niti hoće niti više moţe mu se da. Aniki i Tijani. uz to neuraĉunljivog. vidimo. djelomiĉno i po tome što i Anika osjeća to. njezinim ţivotom bludnice u bitnom poremećeno? Što god da se na ovo kaţe. da njome bude štićena. to se i kaţe: poznao je u Aniki nešto davno izgubljeno. takoĊer je takva neka veza. pokazuje se ka ĉemu se sve usmjerava misao o 32 . kad mu je netko spomene? Odakle mu saznanje šta se s njom zaista dogaĊa i zbog ĉega je njezin poloţaj u toj mjeri za osudu? I kako je. koje Anika. to svjedoĉi o dubokoj posrnulosti svijeta. dovoĊenja svijeta u red. i tko zna ĉime još. koje uspješno pravi i kad je ostao sam? Zašto tresući glavom goni od sebe misao na Aniku. i kad se razmotri kako se one meĊusobno znaĉenjski osvjetljavaju. Mrţnja oduzima pravo da se sudi i presuĊuje. sa kojim je Lale. kako mlatara noţem i zabada ga u Anikino kapiju. meĊu normalnim ljudima nemoguće je naći nekog tko bi takvo pravo imao. Pripovjedaĉ zna. da li od neke ljepote s kojom je on u dodiru. Nevini brat ubija u posrnulom svijetu posrnulu sestru ĉija ljepota upućuje na davno zaboravljeni sjaj iskona. 'Obraĉun' za koji se on osjeća pozvanim ima smisao oslobaĊanja sebe od krivnje. ljepota trebaju izaziva ljubav. Pored Laleta i Mihaila. donijeti sreću bez samozaborava ili nadmenosti moći. Ali ako svi sude ljepoti koja sebe skrnavi. i to i kaţe. tu su i noţevi. Nada probuĊena Anikino ljepotom u Mihailu jedan je od oblika takve veze. što je u njegovom doţivljaju sebe. ludilu . Lale-ubojica umnogome mora ostati tajanstven i nedokuĉiv: njega ĉitatelj ni u jednoj od priĉa nema sa ĉim usporediti. njega inaĉe tako mirnog. Michael se sprema da ubije. odsudnija je i od Mihailovog pozvanja. Uostalom. u dodiru i prisnosti s njom (dok drţi ruĉnik i legen). bezbriţnost.

ni Jelenu. moţda. da li je ljepota baš toliko vaţna? Kada u jednom trenutku. ni blago. dakle bez kletve ili nasilja. neka bude i bezutešnu. nije bilo ovakvog tijela s ovakvim hodom i pogledom. * Uostalom.). nemogućnost da se na nesreću.cjelini pripovijetke . nemogućnost da se u zlim tokovima ljudske energije. kad je do nje već došlo. zašto je ţivjela. ono bi je barem uzdiglo do tragedije. Anika pripada nekom drugom svijetu. onog tko je njome dodirnut. mogućnost da se (ipak . koja se nije dogodila. oni hoće sve. VII 0. mogućnost i nemogućnost da lijepo biće pomogne da se ţivi s mirnom savješću i bez suzbijanja sebe. odgovoriti: htjela je da proţivi ţivot ne dopuštajući povredu svoje gordosti. pripovjedaĉ na prvo od ovih pitanja zna odgovor. što je htjela. izvor nade ili barem utjehe u melanholiji prevaziĊenog oĉaja. na taj naĉin ĉuva i moţe trajno oĉuva ljubav u sebi. 33 . Paris ponudi da vrati blago koje je ukradeno zajedno s Jelenom. Onaj ko ĉuva biće koje voli. To su: nemogućnost spoznavanja unutarnjeg smisla i stvarnog porijekla nesreće u svijetu. U Anikinim vremenima. Ono se dogodilo. samo da mu Jelena ostane. da se prevaziĊe skuĉenost svijeta i ostvari trajnija sreća . kada bi dodirnuti je znaĉilo neokrnjivo postignuće. Odgovor na drugo pitanje ĉitalac razumije. u bilo kojem obliku.381 ff. u nesporazume sujeta. unatoĉ svemu) dogledu ĉednost ljepote i sjaj bivstvovanja kojim ona daruje. meĊutim. i da im tada ni sve blago ni sva ljepota ovog svijeta ništa ne vrijede. mogućnost spasa svega pomoću ljubavi. jedino mu to nije premalo (Ilijada. "Nitko se nije pitao kako se pojavila ta ţena. ili u tokovima zle energije ĉovjekove. Ahejci to bez razmišljanja odbijaju. Neće. dodatno proširujući već reĉeno. Na treće se takoĊer moţe. reagira bez mrţnje. još nešto. nesreća u svijetu izbjegne. prije uranjanja u zlo svijeta. Ţivjela je za ljubav. u tom ĉasu. dat već unaprijed: "Otkako se zakopala kasaba i otkako se svijet raĊa i ţeni. Ostala je priĉa o njoj. što je takvo pitanje izraţenije. mogućnost da ljepota bude izvor i utoka ljubavi. ako nesreću ne bi već sprijeĉilo. naime. Nikako ne treba olako usvojiti ono o ĉemu meditira kajmakam. da. većih mogućnosti. nemogućnost spasa od zle kobi pomoću ljubavi. Ostaje. dalo bi joj veliĉinu. nemoćne ili ubilaĉki aktivne. nemogućnost da se ţivi s krivnjom a pritom bez ozbiljnih samooštećenja. koja utjeĉe na razumijevanje drugih priĉa. arealima drugaĉijih. Je li to moguće. koliko je vjerojatno? Gdje se postavi pitanje o moći. ovakve ljubavi koja ĉuva i stara se uopće nema. Bez veze sa svim onim što je okruţuje. takva vjerojatnost je mala. nesumnjivo. sve je manja. spoznavanja koje. nemogućnost da se dodirne ljepota bez zlouporabe." Ako se likovi pripovijetke o tome nisu pitali. onog tko dodiruje. sve do autodestrukcije. u sukobljavanje volja kojima je do moći i samopotvrĊivanja. jer ko vjeruje u pobjedu. od tolike ljepote ništa nije ostalo. Postojati u takvom 'svijetu' nije lijepo. " (60) Eto kako se Anika pojavila. Ono se nije rodilo i izraslo u svezi sa svim onim što ga okruţuje. I onaj tko voli i onaj ko je voljen postaju time ljepši. i da doda i od svoga. Ne misle grĉki junaci da će mnogi od njih izginuti u daljnjim borbama. egzistencijalni prirast i vrhunac koje vrijeme ne pretvara u osiromašenje i gubitak. nemogućnost potpunog samodarivanja ljepote. Treba se sjetiti šta je o tome pisala Simon Vej.

uvijek. milosnica Veli-pašina. O tome je dopušteno. bila? Gdje je. umjetnost moţe djelovati iskupljujuće. Ţivotu. pa da li oko blaga. divljenje nipošto nije 34 . i samo utoliko. primitivizma i svakojake skuĉenosti. ĉovjek mora posebno da se napregne ili barem usredotoĉi. ĉak i kada postoje dobri razlozi za osudu ili preziranje lijepog bića. Potpuno od svake opasnosti osiguran ţivot moţda više ne bi ni bio ţivot. ili oko Jelene. okolnostima. surovosti. u stvari? Mara milosnica Ljepota je uvijek ugroţena u svijetu. stradajući kao "turska milosnica". Da bi prema lijepom biću bio praviĉan kao i prema svakom drugom. ugroţenost lijepog bića postaje potpuna. osujećenost s malim ili nikakvim izgledima na povoljan preokret. zajednicama. Ţalost kao jedina moguća reakcija na Marinu propast do kraja je pojaĉana time što i rijeĉ. preko nje. meĊutim.Rat se nastavlja. Mara gubi posljednji oslonac kada. Ali. biva prekinuta. ljepota pruţa zaštitu kakvu ništa drugo ne moţe pruţiti.kada se sve to zna . kojom bi bila izraţena njena iskonska ĉednost. Marin krah posredno je umjetniĉki protumaĉen i paralelno naslikanim nesretnim sudbinama drugih ţena. Utoliko. uvijek nešto prijeti. Prikaz njezine propasti u svijetu izmiješanih konfesija. izopaĉene obrede. biva povrijeĊena uspomena i na njenu majku. Mara. bude izazov zloj kobi. pa i poţeljno razmišljati. istovremeno je prikaz procesa u kojem Mara gubi zdrav razum. izvjesnost nesreće. To se najbolje vidi kada je doţivljaj ljepote zbog neĉeg u neskladu ili sukobu sa smislom za pravednost: ljepotu je teţe prezreti ili osuditi nego ruţnoću. Gdje je. U tome je njena neusporediva moć sve dok divljenje traje. ili ĉak ona prije drugih stvari. doduše. a ĉije faze su obiljeţene scenama u kojima ona vidi zle. za ĉitaoca se Mara preobraţava u milosnica kao najdraţe biće. Ţudnja kakvu budi ljepota nije nuţno udruţena s poštovanjem. Jelena za sve to vrijeme uopće nije ni bila u Troji nego u Egiptu.ne bi trebalo da ga upravo ljepota ĉuva i štiti od onog što ga podriva i unazaĊuje? Zar da i ona. U nekim vremenima. Tuga koju donosi obuhvatni uvid u stvari ovoga svijeta produbljuje se tad do potpune ţalosti. Po nekim priĉama. divljenje koje izaziva nije dovoljna zaštita za nju. u stvari. jedno je od najljepših lijepih bića u cjelokupnom Andrićevom pripovjedaĉkom opusu. bolnija i neprihvatljivije nego manje-više uobiĉajen izostanak sreće. razlog propasti. Negodovanje koje ovakva ugroţenost izaziva i odbijanje mirenja s njom dodatno se pojaĉavaju kad ljepota nekog bića postane prijetnja samom njegovom opstanku. Ona je u isti mah izraz povlašćenosti nekog bića i ono što unaprjeĊuje njegov ţivot u svijetu. Ţivot shvaćen kao pustolovina koja podrazumijeva mnoge rizike shvaćen je u svojoj punoći i širini. naloţnica Veli-paše. sve ako se pritom i ne doĊe do neospornih zakljuĉaka. ţudnju pomiješanu s poštovanjem. ________________________________________ Ljepota je ugroţena. tj. uzrok patnje i smrti?! Kada izaziva divljenje. U svijetu koji se ukazuje kao potpuno zao.. Ali zar . kao "milosnica". ili oko svega.

postradaće. što ga još moţe pokrenuti i zanijeti. ĉesto neizdrţljivo teško. podlijeţu svakakvim oštećenjima i bivaju upropašćivan na razne naĉine.? U skuĉenim prilikama i zajednicama uvijek je više onih koji ljepotu ne vide ili. da je ljepota Marina izgledala neuništiva. Dok. pruţa onu" drugu za nekom tepsijom "(96). Njemu ne treba više od jednog pogleda u prolazu na djevojku "ispruţenu i poleglu po ćepenku" (96) [Ivo Andrić. jer se od njih ne oĉekuje ono što se od lijepih oĉekuje. ako je vide. zlobe. Jelena. muĉenom zlom i nesrećom. dakle. mogu se oĉekivati svakakve nesreće. Ne samo. zvjezdani ĉas njene ljepote. surevnjivosti. Sama norma. takvom njegovom prohtjev malo šta stoji na putu. te traţi da je naĊu i dovedu mu je za naloţnice. "pravo vrijeme" (97).. Ako je u tome potpuno neobuĉeni. au skuĉenom svijetu.ako ustreba . nego onih koji joj se dive i hoće i mogu je njeguju. Goetheov jezikom govoreći. Ljepoti je teško u svijetu. takva njegova ţelja je u izvjesnom smislu razumljiva. mrţnje ili brutalnog nasrtanja kao vidova ispoljavanja skuĉenog i pomraĉenog ţivljenja. Pitanje je moţe li lijepo biće ikada dovoljno razviti svoju socijalnu inteligenciju i na odgovarajući naĉin se obuĉiti u spravljanju i primjeni ţivotnih protuotrova koji će ga štititi od zavisti. ljubomore. as obzirom na poloţaj koji u tom trenutku ima. da se o tuposti onih koji su za ljepotu ionako slijepi ništa i ne pita .jedino što ona izaziva. knjiga sedma. ne manje vaţno. 1976. i drugo. ako ne moţda i najljepše lijepo biće kod Ive Andrića. Umjesto da bude izvor zadovoljstva i uţivanja. nerijetko iu sluĉaju kad postoji nekako uspostavljena socijalna norma. gdje je skloniti od bijesa koji se krije iza takve presude. Ĉime saĉuvati ljepotu od presude koja u svakom njenom svjetlucanju vidi kaţnjivu obest. Zagreb. da svi trenuci u ţivotu lijepog bića kao lijepog nisu isti. bolešću i mnogim doţivljenim zlom naĉetog Veli-paše. Sabrana djela Ive Andrića. ljepota djeluje kao poticaj postupcima koji vode gubitku onog što nelepo bića gube teţe ili nikako i ne gube. lijepom biću je posebno. S obzirom da je u Bosnu došao bez harema. * Mara je po svemu jedno od najljepših. Potrebno je znati za koga ta ljepota postoji u svijetu. Ĉitaocu se ona ukazuje viĊena sladostrasniĉkim okom inaĉe sumornog. "kleĉeći i odupirući se jednom rukom ".]. Prednost ljepote pretvara se u nedostatak tamo gdje caruje skuĉenost. ĉuvaju i . i da je on na poĉetku priĉe zatiĉe upravo u tom ĉasu. nisu spremni ni opremljeni da joj priteknu u pomoć kad postane predmet agresivne poţude i grabljenja. utoliko prije što Marino porijeklo i socijalni poloţaj ni inaĉe ne bi osiguravali neku veću zaštitu. ĉijem se oku otvara. prešućena ili osumnjiĉena vrijednost.. nedovoljna je. već isto vrijedi i za ţivot onoga tko ljepotu vidi i biva izloţen 35 . Ţelja ili poţuda nisu nuţno praćene ljubavlju ili makar zaštićujući obzirima. kome i pod kojim okolnostima se ukazuje. za njega će od ogromnog znaĉaja biti saznanje da postoji pravi.brane i spašavaju. Razmišljati o pravom ĉasu neĉije ljepote ne znaĉi razmišljati samo o njenom vrhuncu. Ukoliko se ĉitatelj na Maru usredotoĉi prije svega kao na lijepo biće. ţena koje nema. bez odgovarajućih strategija izmicanja i prilagodbe. koliko god da i ona. koja valja osigurati zaštitu svakom. Tamo gdje je ljepota nepriznata. u svojoj neleposti . da bi ocijenio da je ona nešto izuzetno.

donekle. MeĊu izravno formuliranim kvalifikacijama njihovog odnosa najznaĉajnija je ona da se. ĉak i uvaţavanja Mare kao liĉnosti. u sukobu s fra-Grgom. Veli-paša prijeti fra-Grgi. što se cijelo njegovo biće razbuĊuje. koja se sve više razvijala izmeĊu njih" (102). i manje je razumiju i štede. ako se poĊe od Veli-pašinog dojma. nije ĉudo što se u njemu budi ljubavna strast. a tri-ĉetiri mjeseca kasnije. savršen i. Andrić je taj odnos prikazao u raznim aspektima. "paša je isprva nagonio da ide. i zakratko. nego Veli-paša. pri tom. Ĉitalac o pravom ĉasu Marine ljepote . lijepog. U tom sporu. koje se miješaju s pokroviteljskom nadmoći. izlaţe prijeziru. samo oni koji su i sami u vrlo nepovoljnom poloţaju. osjeća kao velika grešnica. No. iznevjereni su u 'svijetu' ove pripovijetke. uz to i konfesionalno izmiješanih zajednica. nedovoljno se ili nikako ne uzimaju u obzir. kao njegova naloţnica. odnosno kršćanska zajednica doista s Marinom dušom imaju još manje. a preplašenog stvorenja. Milostivost i saţaljenje osjetit i pokazati. koji jedini o svemu odluĉuje. u crkvi.djevojci je nepunih šesnaest godina . bilo ranijim. neke obzirnosti prema ţivoj ljudskoj duši u njoj. jer njegov jezik je jezik nasilja. upala u 'pravi ĉas' njegovog ţivota. i šalje je na misu. upravo stoga što se . bilo onim koji će nastupiti samo neki mjesec kasnije. Kada ĉitatelj sagleda cjelinu tih aspekata. o kojoj takoĊer valja misliti. susret je. onaj kad on moţe vidjeti kao izuzetnu. i drugaĉije on sa ljudima opći u svijetu samo po izuzetku. ĉini mu se. iako ne i poĉetni uzrok njene propasti jeste neskrivena ili slabo skrivana okrutnost prema duši onoga ko je zgriješio protiv obiĉaja i normi skuĉenih. za svoju nesreću. trebalo bi biti radostan za oboje ili bar da obeća nešto radosno. sudeći samo po njemu. Veli-paša je veoma zadovoljan što je Maru otkrio baš tad kad ju je otkrio. isto kao i ostala pastva. Potpuna bespomoćnost takvog 'grešnika' i nepostojanje bilo kakve slobode izbora u odluĉivanju o sebi. ljubav i milosrĊe prema bliţnjima. turski moćnik s gnjevom će dobaciti fratru: "Što ti imaš s njenom dušom?" (104) Kasniji razvoj dogaĊaja pokazuje da fra Grgo i cijela njegova katoliĉka. već bi precvala. dajući i poneku neposrednu ocjenu kakav je iu ĉemu se sastoji. Pogoditi upravo onaj ĉas u neĉijem ţivotu koji izgleda tako izuzetan da se ne moţe mjeriti ni s jednim drugim. jedini ima moć. već ovisi od susreta lijepog bića i onoga kome je ono lijepo. i jedini doista uţiva. pa je tako iu Marinom sluĉaju. za Veli-pašu. inaĉe već uveliko u opadanju. onom ko umije da uţiva. Ako je Veli-paša taj ĉas pogodio. Na koji naĉin mu je stalo do nje postaje još jasnije potom.saznaje preko Veli-pašinog doţivljaja. to se moţe zahvaliti samo velikoj sreći. a ima. Veli-paša sam sjetio Mara osjeća potrebu da ide u crkvu. Utoliko pravi ĉas u ovom smislu nije nešto "objektivno". koji Maru." (97) U svemu je najvaţnije ovo "ĉini mu se".njezinom djelovanju. Njegovo ĉulo u ovim stvarima je toliko istanĉano da mu ĉini mogućim da razmišlja o rokovima koji se mjere već i mjesecima. s pašine strane. Pravi. Poslije prvog incidenta koji je Mara doţivjela u crkvi. za svakog isto. u tom odnosu ima neke umorne poţude. Osnovni raĉun Kristov. "Da ju je doveo prije ne bi valjalo. vidi da. svojevrsne njeţnosti i brige. susret s Marom ipak nije takav da bi se pretvorio u trajnu. mirnog zadovoljstva kakvo. "u prikrivanoj i nikad neizreĉenoj uzajamnosti. donosi prisustvo mladog. ĉvrstu i nepokolebljivu vezanost bilo koje vrste. u zametku. I Mara je. 36 .

kao ljudskog bića. u bitnom saodreĊen osvjetljava i to kako. Ali nije ni neko bez koga. nesposobna ĉak da o tome bilo šta prozbori. Mara je ono. pred austrijsku invazuju zbunjenim i uplašenim bosanskim muslimanima pogotovu. Osjećanje izopštenosti i odbaĉenosti tako bi se samo još pojaĉalo. U toj zamjenici srednjeg roda sadrţana je i izraţena ambivalencija njihovog odnosa.). gadila one Sare Ţidovke (sluţavke pašine . ne samo da skrb Veli-pašino o Marinom duševnom miru nije previše uporno. gaditi se i stidjeti se. pa ni zbog velike razlike u godinama (ova je. njeni razgovori s njim i nijemi zagrljaji. Silom i prijetnjama ne moţe se osigurati. Pašin odlazak iz njenog ţivota i nejasna obećanja za budućnost nisu osloboĊenje za nju. on fra-Grgi najavljuje da će Mara ponovno doći u crkvu. Ona je za pašu vezana svojom sramotom. u usporedbi s onim koje pokazuje drugima . Ĉime je pašin odnos prema djevojci. stavlja Andrić drugi niz glagola. a. Kaţe se ĉak da je Mara osobito zavoljela miris pašine koţe. prema uspaljenim. već ono će doći (105). Bez konja. ali je nepotpuna. naravno. ne misli. S. Ona to ne moţe da razumije i prihvati. koji govore kako je to izgledalo s njene strane. Jer. i naroĉito cijenio. ali se. I stidila dana i svijeta". Iako potpuno u pašinoj vlasti i sasvim nemoćna da utjeĉe na svoju sudbinu. koja se na grub i osion naĉin ispoljava prema svima.D. naroĉito.najbolje. Marino postupno privikavanje na pašu i njegova milovanja. meĊutim. on više ne bi mogao. ono je i neadekvatno. ĉak i kad bi se ono silom osiguralo. Kad je ostavlja. Mara sagledava ono bolje njegovo lice. već zbog samorazumljive. Osjećaj krivnje ne išĉezava niti se smanjuje samim fiziĉkim prisustvom u crkvi. nedovoljna. usrećavati i štititi stoji paralelno sa bojati se. Postoje meĊu njima i trenuci ĉisto ljudskog kontakta. i koja ga je jedino još privlaĉila" (97). Mara se "bojala paše. krijepio i veselio" (98) .ali je poslije i sam zaboravio na to. napuštajući Bosnu." (106) Briga njegova za Maru postoji. No. s kim ostaje?! Nemogućnost da shvati i prihvati da on odlazi a nju ostavlja utoliko je jasnija što razvoj njihovog odnosa ima svojevrsnu dinamiku. Mara za Veli-pašu nije naprosto stvar koja se nosi sa sobom. Veli-paša ne kaţe ona će doći. Jer. sve to poĉiva najprije na ovom paralelizmu. slugu i. pasa se ne moţe. uz odgovarajuće prijetnje. nereflektovane oholosti turskog moćnika. on se brine za njene troškove i gleda da je koliko-toliko osigurati za budućnost. i dobiva od paše onoliko paţnje (paţnje profinjenog sladostrasnik ). koliko on uopće prema nekome moţe pokazati. dabome. Djevojka. izvor neke rasijane dobrote prema njoj). prije. "Vodi konje i sluge i pse. odnosno iznuditi da Maru u crkvi ne gledaju poprijeko. da ju je taj miris sve više "privlaĉio. i on je u posljednje vrijeme bivao tmurnije. i jeste tragika njenog graniĉnog poloţaja. osim ovoga. i sve se više gubio u zamišljenom ćutanju. Veli-pašina strast ispoljavala se kao ţelja da "dariva i usrećuje i štiti". Pašina naklonost i osjećaj odgovornosti u fatalnoj su nerazmjeru s Marinom bespomoćnošću." (118) U tome. (97) Nasuprot ovom nizu glagola. (98) Darivati. koji odreĊuju Veli-pašin odnos prema Mari kao u svakom pogledu pozitivan. Na samom poĉetku. a nju ostavlja. Velipaša drţi do ove djevojke jer ona pripada onoj vrsti "ţenska koju je on uvijek traţio. niti moţe misliti na"Troškove".ovaj niz glagola gotovo da na tren uspostavlja ravnoteţu s onim prethodnim: 'bojati 37 . osjeća i kao neko ko je mnogo iznad nje . u danim okolnostima. i to ne stoga što ona pripada inovernoj raji (uviĊavnosti prema njenoj "duši" ima on više nego njeni istovernici). kao na sablazan.

jer će Mara prethodno roditi dijete. kad bi poĉela grickati porub njegove košulje. ĉija je ljepota izgledala neuništiva.da je. naklonost kakva je Velipašina. teško moţe biti govora). (. taj dojam je već nestao." (100-101) U tom Marinom grickanju pašine košulje plastiĉno je nagovešten jedan od nemogućih. bila uništena. dakle. doĉekivala pašu s "bezglasnim smiješkom koji je sav od bijelih zuba i sjajnih oĉiju "(99). ovdje nije rijeĉ o takvom istrzanja iz vremena ili sljepilu za njegovo korozivno djelovanje. Ako ipak ima nekog makar kakvog njenog majušnog nagovještaja. Pošto se to pokazalo kao netoĉno i ljepota je. Marina ljepota. naravno. pri tom. Veli-pašin doţivljaj Marine ljepote u pravom njenom ĉasu treba povezati s Pripovjedaĉev iskazima pri kraju pripovijetke o Marinoj ljepoti koja je izgledala neuništiva.se'. postade mršavo i grubo. nije nešto naprosto tjelesno. dok traje. Marina ljepota je. da zna za vrijeme i ono što ono donosi. Dojam da je ona neuništiva nije u vlasti vremena. Slomivši se duševno. da se tako kaţe. usmjerit i daljnju Marinu sudbinu. koji će odmah biti prigušen i zgasnuti. nesagledljivih. kako god da se ova inaĉe bliţe odredi (pošto o ljubavi u pravom smislu ovdje. poruţnjaše usta. teško zamislivih puteva na kojima Mara ne bi morala propasti i ne bi propala. ostaje da se zakljuĉi da neprijatelj ljepote nije samo vrijeme. voli da sjedi s Marom u suton. Sa svoje strane. Ono što oţivljuje i ozaruje neko lijepo biće. što su neĉija ţelja ili strast uĉinile da izgleda tako. to jest austrijska okupacija Sarajeva. starenje. neće. Vanjske okolnosti koje su razlog Veli-pašinog odlaska. koje će i samo odmah umrijeti. strahovitom brzinom je opadala i ruţnjala. koji u svojoj orijentalnoj ukoĉenosti i zamišljenosti. do kojih dolazi uslijed osjećaja. Nema nigdje ni prisenka sreće u 'svijetu' ove Andrićeve pripovijetke.. Takvi trenuci u suton nisu lišeni prisnosti. ugroţavanjem duševnog zdravlja. izgledala je neuništiva. Njeno lice. kopnila i nestajala vidno. nego izvještaj pripovjedaĉa koji je upućen ĉitatelju neposredno. stvarno izgledala neuništiva. dok po bistroj vodi u kristalnoj posudi pred njim plivaju dvije trešnje. pri zdravom razumu. provedenih u plaĉu i grcanje zbog jasne svijesti "šta je i ko je ona sada" (99). otvoriće se u ponekom ĉasu prema djevojci ne samo kao moćnik i sladostrasnik. i sa kakvim osjećajima. paša.) Izgledalo je nevjerojatno da tolika ljepota moţe propasti u tako kratko vrijeme. "Tek ako bi se on osmjehnuo i zaprijetio joj. mada od tijela 38 . ali tek poslije duševnog sloma.' gaditi se '. "kao podsjeĉeni. ali ne stoga što se njome netko zanio. U Marinom sluĉaju pokazuje se da ljepota zavisi od otpornosti duše lijepog bića na zlo svijeta. onda je on u ovim veĉernjim. naprosto. ili što je takav dojam proistekao iz naklonosti. šuteći i pijući mastiku. precvetavanja. ĉineći ga lijepim. poslije besanih noći. Ljepota je ugroţena s podrivanjem ove otpornosti. nijemim ĉasovima koje je Mara provela na Veli-pašinim obnaţenim grudima. Ali. " (162-163) Ovo sad nije opis Veli-pašinog doţivljaja. kada razgrizajući uĉinak vremena postane vidljiv. iako moţda u manjoj mjeri nego ljubav. prije smrti. naime. Promašivanje 'pravog sata' ili. Gore nego kod Ofelije ili Kordelija. neovisno od toga ĉije ju je oko gledalo i vidjelo.. Doći će smrt. Marina smrt i prethodno propadanje njene ljepote ne mijenjaju ništa u tome da je ta ljepota prije duševnog sloma izgledala neuništiva. 'stidjeti se '. Sve će se ugaĊati tako da će njezina nesreća u jednom ĉasu postati prevelika a da bi je ona mogla podnijeti i ostati. ugasi se pogled.

Cijela Marina tragiĉna egzistencija zgušnjava se u tih nekoliko reĉenica upućenih Bogorodici. Bez mogućnosti da išta suprotstavi raznim oblicima nasilja kojem je izloţena. Djevojci koja gubi razum priviĊa se modri plašt brze zastupnice nesretnika ovoga svijeta pred Bogom. Da bi takvo saznanje pomoglo da se barem nekako opstane. Tu smo na toĉki na kojoj. odnosno o uništavanju ljepote. propast je tu. treba oĉekivati da će. u svojevrsnoj viziji. priĉa je o nemogućnosti opstanka lijepog bića i nepostojanju ljepote ţivljenja u svijetu svud i neizljeĉivo muĉenom zlom i nesrećom. što usmjerava egzistenciju i rasvjetljava ili zamraĉuje horizont unutar kojeg ona sebe shvaća i moţe sebe prihvatiti. pod bolom zapretan emotivni naboj. kako o onom što se zbilo. Mara je potpuno nepripremljena i neopremljena za svijet u kojem joj je suĊeno da ţivi. ona je na zlo neotporna ţrtva. koji se tiĉe njenog roĊenja. osobne i povijesne. Mara će shvatiti nešto bitno: ". koja moţe pomoći u snalaţenju meĊu raznim oblicima zla u svijetu ili koja. morate se susteknu razne druge okolnosti. tako io onom što pojedini likovi pri tom misle i osjećaju. ona je neskrivljen uzrok stupanja na strašan ţivotni put i brze propasti na njemu. ali on sam još ne znaĉi propast. svukud su me vodili.nije neovisno. i baba anus. Ništa ne znam. Gospo draga. nestati njegove ljepote. kao i svi koje je dosad poznavala . onako kako otreţnjujući uvidi ponekad ĉine. tako reći. kao njena majka. njoj poĉe polako da se otkriva istina o Pamukovićima: da su i oni muĉeni zlom i nesrećom. Ovakvo saznanje samo dodatno razara Marinu egzistencijalnu podlogu. Ostavljamo za sada postrani pitanje moţe li neko biće biti i ostati lijepo ako u njegovoj egzistencijalnoj podlozi nema niĉeg lijepog. za Maru je to izvorstrepnje od koje bi ona da pobjegne i skloni se negdje gdje stvari bolje stoje. našao je za shodno da o ovome jasno i nedvosmisleno izvesti. " (138) Pripovjedaĉ koji zna sve. Priĉa o Mari. pred slom. U svemu tome ona ništa istinski ne razumije. ako su u toj podlozi razgrizeni neki osnovni njeni sadrţaji. Ne daj me! " (161) Izlaza nema.. ne daj! Zakloni me od svih. "anĊeo boţiji".. Ali. To nije gorka mudrost. u njima je istina Marinog bića. prije i neovisno od konaĉne propasti tog bića samog. ĉak krijepi. naravno. Mara će izlaz potraţiti od Bogorodice. Pa ipak. za Maru. samo što oni to na svoj naĉin snose i kriju. Veli-pašinoj milosnici. od nje naslijeĊene sramote. Samo. Ljepota ne samo da joj neće pomoći. pa da Mara konaĉno poklekne i slomi se. Susret s Veli-pašom. poguban je. prije nego što će sići s uma i ţalosno skonĉati. kao i Veli-paša.. gdje je to? Na kraju. moţda. Svuda su me gonili. u "pravo vrijeme". i da taj tragiĉni susticaj aktivira bolan. osim toga gotovo sasvim onemogućena u izborima koje bi svaki ĉovjek morao imati. i stari Ilija Garić. Nisam kriva.. i ona pokušava da taj plašt navuĉe na sebe i tako se zaštiti: "Pokrij me. od svih . Hafizadićka. Marina sudbina govori nešto bitno o neuništivosti. majke i njene. Saznanje da su i svi drugi muĉeni zlom dio je tog bezizlaza. Opstajanje u njemu je produţavanje zla i umnoţavanje nesreće. neka bude iu 39 . kod Turaka i kod naših. ona ostaje iskonski ĉedna. Ljepota lijepog bića nije neuništiva jer njegovi susreti s drugim bićima razaraju egzistencijalnu podlogu na kojoj ona poĉiva. vidimo da upravo ljepota lijepog bića umnogome ovisi od onog što odreĊuje naĉin njegovog postojanja. iu ovoj pripoveci kao i inaĉe. koju je Andrić dao u samo nekoliko poteza.

i utoliko joj odgovara jedino potpuna ţalost. I prije nego što oĉaj postane potpun. neophodni su egzistencijalni potpornji kakvi njoj nisu bili dati. Obredi trebaju sluţiti pozitivnom osmišljavanju svijeta. stvari ne zadobivaju smisao. Zla koja snalaze Maru uvlaĉe je u proces koji se mora završiti njezinom propašću već i zbog toga što ona pojedinim scenama koje vidi ili je prisiljena u njima sudjeluje poĉinje pripisuje karakter obreda. Njena propast je ujedno i višestruko skrnavljenje iskonske ĉednosti bića tako lijepog kako je ona lijepa. on će gubiti kritiĉnost i sposobnost za trezvene procjene. simboliĉno ili stvarno. ali ne i kao nekakvo izokrenuto ĉinodejstvovanja. meĊutim. ne nalazeći mogućnosti da se saţivi sa svijetom u novim prilikama: s njihovim promjenama ţivot u njemu postaje joj sve manje snošljiv. dok na kraju ne doĊe "konaĉan udarac" (159). Posljednju obranu od groze ţivota i nasrtaja ljudi pruţa biće koje je u svemu milostivo i dobro. Taj proces zapoĉinje kada Mara bude odvedena Veli-paši. Bijeg u viziju Gospe. ali izvan realnosti. Duševni krah ovog lijepog bića ne nastupa odjednom. i stvarno. destruktivno. kako tko već shvaća. dakle prosvećen um uvijek vidi relativnost zla. tu se zapravo i nema posla s obredima. postaju snošljivije. svakodnevnom ţivotu ĉine ono sveto prisutnim.nesreći. već je prikovan za zlo. to jest obredima u kojima se sluţi zlu. traţe se iracionalni izlazi iz nesreće i poraza. a pogotovu kad je takav. suprotna onoj koju obred ima. dakle. već ga ĉine strašnijim i odvratnijim. Od tada njena duša postepeno popušta. stoji još jedino stvarnost priviĊenja Bogorodice iz dolaska crkve. Ludilo je jedan od takvih "izlaza" 40 . nije više mogla ništa da podnese. a kad je ta ubilaĉka rijeĉ milosnica izgovorena. trezven. to jest rijeĉ koju Mara nije smjela nikada ni da izgovori. inaĉe. drugima moţe izgledati ĉudno. strašno. Kritiĉki. Uostalom. postaje neminovno. ti 'obredi' ne sluţe lakšem saţivljavanju sa svijetom. odnosno kojim su nošene. odurno i gadno. Ĉovjek je utoliko bliţi porazu ukoliko je manje opremljen i pripremljen da gleda i rasuĊuje trezveno i kritiĉki. Pogled se tu ne usmjerava ka dobru. on je kraj jednog procesa. kao Jela ili Nevenka. imaginativno. Mari se svijet u kome se našla ĉini obiljeţen zlim obredima. a ostati u njemu. biva manje ili više sputano i ukroćeno: okretanje ka neugrozivom dobru potiskuje prijeteće zlo. oni usmjeravaju pogled ka takvom dobru iu obiĉnom. nego to svojstvo Mara pridaje neĉemu što. Oĉaj moţda i više utjeĉe na razum nego što razum utjeĉe na oĉaj. u kojoj je ĉak i puki opstanak postao nemoguć. upoznate u djetinjstvu. nalaze neko shvatljivo mjesto u ekonomiji dobra i zla. I neizbjeţne nesreće dobivaju na taj naĉin neki smisao. Vjerojatno nije moguće suoĉiti se sa svijetom kao potpuno iu svakom pogledu zlim Vjerojatno nije moguće suoĉiti se sa svijetom kao potpuno iu svakom pogledu zlim. već postaju neprozirne i većma prijeteće nego prije. kad se o njoj ĉitati. tako što uvode u prostor sakralnog i neugrozivo dobrog. kojoj nasuprot. od koje djevojka koja ludi oĉekuje pomoć i spas. a ono opasno. kao neki izlaz. ĉija je funkcija. dakle istrgnuta iz svog prvobitnog 'prirodnog' okruţenja. Stavljen u poziciju potpune bespomoćnosti i trajno osujećen u svakom pokušaju da se prilagodi i saţivi sa nametnutim mu prilikama. nepojamno i smrtonosno koje donose. bile bi potrebne neke pretpostavke. pa time. Stvarnost u kojoj se ţivi je stvarnost zla. kakve u Marinom sluĉaju ne postoje.

u 'svijetu' ove pripovijetke. od Veli-paše biti odbaĉeno. preokreće se u opako sluţenje. Videći. koje je. i surovosti. ĉega ona nije. Mara ĉak i tu. Mara ga pri tom krišom promatra i "doĊe joj kao da on to obavlja nerazumljiv obred. Mara. kasnije. izmeĊu ostalog. meĊutim. i neznanja. susreće se s novom objavom zla. pogotovu ne ako je potrebno sagledati i proniknuti šire povijesne okvire. Ono. Time se samo upotpunjuje dojam da se Marina osobna sudbina presijeca sa povijesnim zbivanjima. Ali. nema takvu sposobnost ni mogućnost. bjeţi odatle ĉim svane. a naime da je svijet u svemu i sav potpuno zao. sa svoje ljepote. njoj nerazumljivo i zastrašujuće. Nije. ali su istovremeno i njenom vlastitom. ni to da Maru sahranjuju upravo u trenutku kada na pogubljenje pored groblja vode najzadrtije meĊu fanatiĉnim muslimanima. daleke veze. pri obraćanju svetoj Mariji. naravno. uzalud pokušavajući odstraniti to što ga nagrĊuje. meĊutim. ĉovjek zatiĉe u svijetu i njihov smisao je unaprijed odreĊen. za nju zlo. i sluţi sluţbu neĉem što je tajanstveno. preko granice koja dijeli konfesije. Drugaĉije to Mara. kuda pobjeći? Suoĉena s fra-Grgin prijekorima i neodmjerene. u svijetu konfesionalne uskogrudnosti i fanatizma. on ga maţe nekakvim lekarijma. Treba obratiti pozornost na pridjeve koje je Andrić upotrijebio u ĉetiri varijacije ovakve objave svjetskog zla Mari. ne moţe obraditi ni duševno. koja se njoj ukazuje kao sluţba koja se sluţi zlu. te je. Prevedena. dugo pripremane pojave i njihove uzroke. da bi se našla u poloţaju dragog bića. koja je tu pobjegla misleći da se nekako spase. naravno. gnjevnim pogrdama. nešto nerazumljivo. U Marinom duhu već oĉigledno djeluje nešto što je prisiljava da na ovaj naĉin preosmišljava ono što joj se dogaĊa. sluĉajno. ona je ţrtva i uskogrudnosti . "Njoj se uĉini da i on to nešto tajanstveno radi i nekom sluţi. što zastrašuje i ubija. preoteta iz ne baš zavidnog 'poĉetnog' poloţaja Hafizadićkine kćeri. Tim varijacijama. simboliĉki izraz stvarnog zla kome je ona doista izloţena i pred kojim je bespomoćna. naopak i zao. "Nije mogla da razumije ništa. otud. poslije kojih je on tjera da se zajedno mole. koje će." (130) Mara. ni duhovno. Nitko meĊu likovima ove pripovijetke. tajanstveno i nepoznato. koji prizivaju dobro i sveto. I opet kao neka sluţba neĉem što je zlo. neznanja i surovosti. a samoA samo on zna kome. "(133) Molitva. ima isti doţivljaj. Prave obrede. 41 . ali je osjećala da se tu vrši nešto ruţno i strašno. otud. što se Mari ĉini da je obred. pijanu i napola izludelu baba-Anuš kako se uzalud trudi oko silovane i obeznanjene djevojĉice.iz svijeta zla za koje se od jednog sata više ne vjeruje da moţe savladati razumom ili se nekako drugaĉije izbjegne. Ona je lijepo ali neprosvećen biće. oĉito. Veli-paši neki lišaj razjeda lice. o njemu se ne pitamo: vjerujemo u njega. koji bi da pruţe otpor Nadirućoj kaurskoj sili. Scene u kojima Mara vidi zle obrede su. uostalom. Onome što je doista. samo po sebi. ukoliko u obredima sudjelujemo. a posredno. niti moţe biti svjesna. jezivo i posve zlo" (102). Paţnju ono malo sluţinĉadi što je došlo da isprati Maru sa ovoga svijeta odvlaĉi upravo prizor tih osuĊenika. jeste to samo za nju. već podriven dušom u 'obrede' preosmišljeni ruţni ili ĉudni prizori. naznaĉene su postaje na putu Marine propasti. razumije se. motivacijski gledano. koja joj je nešto poznato i trebalo bi djelovati umirujuće. jer se tako ono što je neizdrţljivo i nemisliva ipak nekako privodi svijesti. i kad noću ostane sam. manje ili više. kao objava nesavladanog i nesavladljivog zla svijeta. i fanatizma.

prijeteće. koja je. već što se uvreda upućena kćeri prenosi i na majku. komentirajući preokretanje zajedniĉke molitve s fra-Grgom u zli 'obred'. "zagonetna". Mara je na putu sad već izvjesnog kraha. "Promatrajući ga kako neprirodno uzdignute glave. pri tom. Kap koja prevršuju upravo su AnĊina rijeĉi.). predstavlja izvor duševne snage i moţe biti spasonosna. "posve zla". njoj se ĉinilo da i on to obavlja neki obred kome ona ne moţe naslutiti znaĉenje. "ruţna". nenaslutljivog je znaĉenja . Za tumaĉenje pripovijetke ovo je kljuĉna toĉka. "strašna".to je zbilja glavno . gleda prema zapadu. To je imenovanje koje ubija. Tu i relativno bezazlena pojava engleskog konzula u susjedstvu (o kome je ĉula da se priĉa da je sulud jer noću pjeva. To što ova sila djeluje na ovaj naĉin nije ĉudno ako je ona "tajanstvena". Izaziva kod Mare. dok odvlaĉi svog pijanog muţa Šimuna od Mare na koju je nasrnuo: "Ovamo dolazi. Odakle djevojci poput Mara snaga da toĉno shvati prilike u koje je baĉena i prevaziĊe ih. iako bi se takav zakljuĉak dosta lako mogao izvesti iz cjeline priĉe: on te rijeĉi sam naziva konaĉnim udarcem. osim toga. nesretni sine. onome tko u njima uopće vidi obrede biti i ostati nepojamno. neobesvećene. još i nekom bolnom radoznalošću. Treba ti turska milosnica!" (158) Pripovjedaĉ ne ţeli prepustiti ĉitatelju zakljuĉak o teţini ove kvalifikacije i njenom pogubnom uĉinku. pokleknuća. " (155) Po treći put se javlja formulacija "da (i) on to" (vrši.. odnosno radi nešto što je nerazumljivo i zastrašujuće). a pritom koliko-toliko uĉinkovito. One to doista i jesu. ugroţava je. obasjan. ĉime se lomi posljednji oslonac. obesvećuje je i kalja. "Što je glavno:" . za kćer prirodna. To ĉemu su ovakvi 'obredi' posvećeni mora. svakako. neukaljane. u duši nesretne kćeri ne ostaje više ništa egzistencijalno zaštićujući. Sila koja Maru odvodi iz svijeta zdravog razuma i uopće svijeta nalazi. "muĉna". odnosno ostaje još jedino idealna projekcija Gospe. ili. kći i majka su izjednaĉene u sramoti. u kojem se izrikom ponavlja osramoćujuće imenovanje Marine majke kao turske milosnice. snaga da ih prevaziĊe i pobjegne iz njih. tako.. dojam da se sreće s nekim naopakim obredom. na instancu majke. Poslije tog imenovanja. da se ne kaţe sveobuhvatno. upućena njezinoj majci. ništa ne mijenja na stvari: ono nešto "modro. ali smrtonosno" (159) u toj rijeĉi djeluje. baba-Anuš. neki zaobilazan izraz. da se tako kaţe. u ovom sluĉaju postaje razorna. u novoj varijaciji. imenovanjem nje kao turske milosnice. makar ih i ne shvatila u potpunosti? Našavši se kod Pamukovića. kaţe pripovjedaĉ. inaĉe.. tragiĉna priprema za konaĉni slom kada bude imenovana kao milosnica. fra-Grge ili Nevenke i. jer aktivira 'kompleks' vezan za majku. okuplja oko sebe boţjak itd. "jeziva". Zlo je u 'svijetu' ove pripovijetke neosporno veoma veliko i obuhvatno. nepojamnim silama. meko i rasplinuto. pridaje ona smisao sluţbe zlim i. a koji je ispunjava i onim obiĉnim strahom od svega što je vidila kod Veli-paše. koje Mara vrši. u svaĊi. poniţava."i ovdje je njena duša bila skrušena i satrvena (134)". Identifikacija s majkom. ali ovakvo preokretanje je simptom Marine bolesti. i to ne stoga što se uvreda upućena majci prenosi i na kćer. To je 42 . jer je nju nemoguće obesvetiti i ukaljati. koja je takoĊer najprije bila naloţnica nekom Turĉinu. prije nego što je udata za maloumnog Iliju Garića. budi susjedstvo. dok je u njenom sluĉaju do toga došlo. neizravno. zastrašuje i zastire svaki bolji izgled. Okolnost što je Mara prvi put rijeĉ milosnica ĉula kad je bila namjerno. što bi bilo vaţnije. ili se ono u njoj vrši.

središnja figura. taj i takav svijet ne da lijepom biću da opstane u njemu. ona je suviše mlada i potpuno neopremljena da bi se suoĉila s pitanjem o zlu. svijetao i ĉist. svoje najdublje odreĊenje tek kad se Sameri s onim što se dogaĊa drugim ţenama. Mara nije sama kad je rijeĉ o surovom nasrtanje na ţenu. Sliĉno Mari. pri tom. na granici vjera. u svojoj majci Nevenka ima djelotvornu potporu. nije prekoraĉila (nije bila nagnana prekoraĉiti) konfesionalnu granicu i.) Tu je. meĊutim. što je najvaţnije. u tome da se ono u njemu raĊa. namamljene šećerom. Taj paralelizam uvjerava nas da ono što se zbilo s Marom nije iznimka. nesreća meĊu nesrećama. koje se po Maru pokazuje kobnim kada bude dirnuto u uspomenu na majku. ona ima jednu stalnu misao . o erosu pervertiranom u agresivnost ili ţelju da se kinji. takva ţelja (i potreba) nalazi. Ono što je stvarno i 'normalno' odreĊeno je pridjevima koji prate opake 'obrede'. kako ih je Mara doţivjela. shvaćan kao zabit gledano s obje strane. tamo gdje postoji netko dobar. No. ne projektujući. kao neka mraĉna duga. kojima se ne smije nasjedati. Ĉudo je. kao Mara. nevjericom u bolju mogućnost. s dugim pamćenjem da su nasilje i pritvorstvo jedino s ĉim se sigurno ima raĉunati. zdravija. u ono što vidi neki poseban. nema nasljedno opterećenje. slika izrazite gnusobe silovanja djevojĉice. Naprotiv. Za razliku od Mare. u samom temelju jedne odreĊene kulture. Mara se tamo i uputila. Tu ga nalazimo. Utoliko 'svijet' Mare milosnice moţda i nije geografski i povijesni strogo omeĊen. (127) (Postoji izvjestan paralelizam izmeĊu tog prizora i onog u kome se ustanici. ispunjen strahom. 'normalnog'. meĊu drugim nesretnim bićima. zabavljaju sparujući pse (123). Taj svijet. Ovdje to odreĊenje vidimo kao neizbjeţnost da iskonska ĉednost i ljepota lijepog bića kakvo je Mara budu pokvarene. u tom svijetu nije namijenjena samo izuzetnoj ljepoti. najprije. Iz njega se mora nekud. okovan praznovjerjem. uništene. da propast. ipak. Ne drugdje. zatvoren u sebe prema objema.otkud toliko zlo (147). široko razvijena priĉa u priĉi o Nevenki i njezinom braku u kojem od samog poĉetka nema niĉega osim mrţnje. duševna i fiziĉka. obredni smisao. Pitanje: otkud toliko zlo? proteţe se. s njim se ona suoĉava uspješnije i neposrednije: ţiveći meĊu Pamuković. kultura. a dobra volja i iskrenost varke. pa se svijet uobruĉen tim pridjevima moţe saţeto ocijeniti kao tajanstveno zlo ili zlo tajanstvo. u tumaĉenju. moguć uvijek i svud. nesreća nekoliko drugih ţenskih likova. ĉak ne ni pretjerano skrivena. ali ne djeluje na svakog isto 43 . neobiĉnoj rugobnost svog braka spremna je da se opire vlastitom mrţnjom i agresivnošću. koji se spremaju da brane Sarajevo od Austrijanaca. Na Marinoj unutarnjoj pozornici preostaje još samo Bogorodica. Tu je. Nevenka je zakonita supruga jednog od Pamukovića. Mara je. pridavljen neznanjem i bahatim poluznanjem. nego tu. Pa ipak. kao što je spremna i da se brani od nasilja. Paralelno s Marinom nesretnom sudbinom prikazana je. ali već s one strane stvarnog. Njen ţivot moţe dobiti. manje ili više podrobno. već je naprosto svijet. o zloupotrebi. pa kuda god. da je skrnavljenje onog što u svakoj ţeni mora se poštuje prije pravilo: stradanje lijepog bića jedno je od mnogih. podozrenjem. da se ne kaţe ' viši '.imenovanje koje će je definitivno rastoĉiti i ubiti. Nevenka je otpornija. zatim. u ĉemu ima i nasilnike autodestruktivne ţelje (i potrebe) za vlastitom nesrećom. preko cijele scene ove pripovjetke i svega na njoj. carstava.

prije svega kad su posrijedi jazovi koji dijele konfesije.svojom nerazumljivom straviĉnošću. biće. volje ili ţelje. Njenom vajkadašnjem dojmu i iskustvu da su Pamuković i njihove sudbine "zlo koje se ne da promijeniti" (140). postaće ravnopravna s ostalima. Ono je priopćeno naratorov vlastitim rijeĉima. kada pored sebe bude imala Maru i Nevenku. " (163) U tome. Za Maru. vaţan i lik Jele. Mara će joj. bez obreda. potom. to je spoznaja koju joj narator daje da bi imao iz ĉijeg umjetniĉki 44 . ali to onima kojih se to tiĉe . i znali su joj ime samo zato što su je nekako morali dozvati kad im je trebala. Podjednako je. to pitanje je strašnije i nerazumljivije. tako će se konaĉno inicirati u njihov svijet. "dvije blagoslovljene ţene" (165). Zlo je iu povijesti iu pojedinim ţivotnim tijekovima. Promjene donose katastrofe. a njeno vlastito dijete je već mrtvo i. Sudeći po Mari milosnici. Maru i Nevenku u tragediji spaja i to što će Mara jedno vrijeme dojiti Nevenkino dijete. jer je na nekom 'kongresu' odluĉeno da Turci prepuste Bosnu drugoj carevini. i to samo kao zvjerstvo i uţas. pridodano saznanje o prirodi zla. "unesrećio mlaĊi brat starog Pamukovića" (139). to što je Veli-paša napustio grad. ni ne znajući pravo to ĉiniti. kaţe se o njoj i sljedeće: "Jela. s povijesnim. druga dojilja se ne moţe traţiti. koja nikada nije imala svoje kuće ni znala šta je sreća i obitelj. ako ne već i nešto više od toga. ono da je "potpuno otupila" ne vrijedi. ne moţe se pristati na takvu svrhovitost dogaĊaja . pomoći u tome. desilo se da se i ona tu prije vremena porodila. meĊutim. kada Mara treba roditi. dakle. Ukućani su se na nju navikli "kao na stvar" (139). i njeno je ali i njegovo. Nevenkino dijete biva na taj naĉin spašeno. Nju je. eventualnim emancipatorskim procesima u tom svijetu zaostalosti i konfesionalne izdeljenosti i zatucanosti. "Uvela je rano i otupila potpuno" (139). koje se i samo u njoj bez sumnje dugo kristalisao. odnosno tijek. Prije nego što umre. a Maru je . U mjeri u kojoj se moţe oĉekivati da će uopće biti dobiven. u ovom smislu. Pri kraju pripovijetke. teško se tu i rijetko probija. Razne pojedinaĉne egzistencije ukljuĉuju se. ostala u toj kući cijelog ţivota kao sluškinja. kakva je Marina. sahranjeno pod drvo u kutiji od ĉavala. a ona. bez svijesti. koja je poznala muškarca jednom u ţivotu. jedno se meĊusobno uvjetuje drugim. po pravilu bez jasne svijesti ili širih vidika i potpunijeg razumijevanja. bila je neobiĉno osjetljiva kad se radilo o djeci i porodu. MeĊutim. Ono što se donekle shvaća jest ono što je povijesni nasleĊeno. Njih dvije zdruţili je. dakle ono egzistencijalno. da bi. u povijesni trenutak. u krajnjoj liniji. koja je do tada u svojoj novoj obitelji imala samo dušmane.ostaje neprozirno. budući da tada ona sama nije više pri sebi. poĉevši od svog muţa pa dalje. nepodnošljivije. bolno jasno je svakako to da se i Mara i Nevenka poraĊaju dok nad Sarajevom gruvaju topovi. doĉekat ĉas osvetniĉkog trijumfa.Mari pogotovu . Ko tu uopće o tom 'kongresu' ima pojma i zbog ĉega bi trebalo da ga zanima šta je na njemu odluĉeno? Bilo kako bilo. niti moţe nešto uĉiniti. kad joj je bilo šesnaest godina. a da pri tom onaj tko strada niti šta zaista razumije i zna o toj vezi svog ţivota i povijesnih dogaĊaja.da li upravo zato? ne moţe se povjerovati da je sve samo zato. ali misao o meĊusobnom uvaţavanju. odgovor na pitanje: otkud toliko zlo? pomalja se tamo gdje se presijecaju pojedine osobne sudbine.stjecaj okolnosti doveo tu. koja je bespomoćnije od Nevenke iu socijalnom poloţaju gorem od njenog. koliko ima i Mara. ne daju se nikakve šanse. saznajemo o njoj. Dok su vani neredi.

Sušta suprotnost njoj je fra Grgo. (Faust 0. cijelog svog ţivota starala oko svih koji su roĊeni u kući Pamukovića. bolesna krv se takoĊer nastavlja. kao što se. i ma koliko se trudio. da bude nešto što je iskljuĉivo osobno uvjetovano. spasonosni izgled po Veli-pašinom odlasku. Pa ipak. dakle. i veoma daleko od Mefisto ciniĉne ironije. Tako to ide dalje. boţanski. kod svih. mada se vidi iz ĉijeg i kakvog ţivota se raĊa. što se vjerski postulati. iako godinama nije plakala. koji se jada da nikako ne moţe istrijebiti tu "ljudsku ţgadiju" (Faust. To što je u 'svijetu' Mare milosnice ljudsko dostojanstvo pogaţeno ili. ovaploćuje princip suprotan Mefistov. raspravljajući se s Bogom. Ona zna da se nema od koga oĉekivati pomoć i zato je pruţa ona sama. svaki. vjerojatno. (Jedina koja od svih u tom 'svijetu' pokušava Maru nekako utješi i otvori joj neki bolji. suludi. doista. sa istom ovom mefistofelovskom mišlju. i sluţe ponajviše raspaljivanju mrţnje.da se o drugom zlu u budućnosti. ne moţe ni da se razvije i ispolji. naviknuta da istrajava u bolnom ĉuĊenju ili naprosto istrajava. jeste ta sila zbog koje bi Mefisto da pobjesni. koga je Nevenka rodila. a mimo Marinih scena zlih 'obreda'. (Faust. razumije se. bolesni. on sam pokušava ĉovjeku da naudi koliko god i ĉime god moţe. mnoţi i rasploĊuje!" (164) Ne bi li se. govori on još na poĉetku komada.Jela. Jela je ta koja će zaplakati nad Marinim grobom. Ĉitatelj ne bez razloga moţe se upita hoće li se i tom najmlaĊem Pamuković. ta spoznaja prestaje. nema pravog uspjeha. jeste Ciganka Hamša. shvaćaju primitivno i glupo. Mogu li. što je to svijet bez utjehe i sasvim negostoljubiv za lijepo biće. ali i "neobiĉno osjetljiva kad se radilo o djeci i porodu". makar u pobuni ili dubljem razumijevanju ljudske tragike. Ţivot. koju će morati krije . i ne govori. 45 . Andrićeva Jela. biološko pobjeĊuje. vaţnije to da je ona ta koja se postarala da Nevenkino dijete naĊe hrane na Marinim grudima.konkretizovanog iskustva da je 'preuzme'. frisches Blut. 1369). razvratni. ali je. smiju li ţivot i toliko zlo da idu zajedno? Ovaj iskaz priziva u sjećanje ciniĉnu ţalopojku samog Ċavola. uvijek i po svaku cijenu. 286) S druge strane. "potpuno otupila" u ambijentu izneverenog i poništenog Kristovog naloga o ljubavi i milosrĊu. Ali. Ĉovjeku je. kraj sveg zla koje ljudi nanose jedni drugima i onog za koje se stara 'Ċavo'. koji nema dovoljno teških rijeĉi i prijetnji za Maru.1371 ff. ali je posljedica toga ta da je taj mali bog u svijetu "zverskiji od svake zvijeri". valja odrţati . prosto da pobesnis. So geht es fort. Wie viele hab 'ich schon begraben! Und immer zirkuliert ein neues. i zadobija univerzalno vaţenje. u tome ništa ne mijenja. već onog Geteovog. uostalom. najĉešće. kakav bi Mefisto ţelio. "Toliko zlo i tolika patnja. koje se iz reĉenog i prikazanog moţe slutiti. na svakom koraku. U većoj mjeri nego Nevenkino pitanje o zlu. svjeţa krv. ) Pijani. otvoriti ţiva rana na nozi ili ruci. man möchte rasend werden. Ţivodajni. trebalo ĉuditi tome? Uskliĉnik je tu. tamni nagon je odveć snaţan. dano ono što on naziva umom. oholi. i još se sve. ali ne onog o kome je rijeĉ u ovoj pripoveci. unatoĉ svemu što ĉini i pokušava.) Kolike sam već pokopao! A stalno cirkulira neka nova. kao i "svakom od njih. kad doĊe u godine" (144). drugaĉije artikulisanom. premda.

kada istina Marinog ţivota.. u takvom svijetu? Proizvodi li njeno prisustvo u njemu. Veli-pašina milosnica. u jauku. I ona je presjeĉena. na kraju.Eh. lijepo. anĊe . Svejedno. i kad. u svojoj anĊeoskoj ljepoti i nevinosti. anĊela smo boţijeg zakopali. Svak je ponešto uzeo od nje. ni sirota.Jelo. umjetnost toliko moţe. Mara. (169) Takav ĉovjek dobio je vaţnu ulogu: oproštajne rijeĉi nad humkom su njegove: ". zakopamo sirotu. Naravno. upravo ovo drugo. Novi ţivotni zadaci ĉekaju i valja se okrenuti njima. toga u svemu nesretnog prisustva na svijetu. brišući posljednju suzu. u trenutku pribiranja. dato je sluzi Marijanu. ona iu neĉijoj rijeĉi teško moţe opstati. nema dvojbe šta Marijan "hoće da kaţe". pusto ! " (169) Potom. tako je u tumaĉenju Mare milosnice podjednako vaţno uoĉiti da je rijeĉ koja na kraju treba da izrazi suštinu Marinog bića presjeĉena. neku izraĉunljiv posljedicu? Milosnica znaĉi ţensko ĉeljade koje sluţi za nasladu i uţivanje. koji se grĉio od plaĉa. Da je izgovori. Marijan "odjednom briznu i teškim jezikom. jauknu gotovo. "(169) U tom trenutku. nešto. ustrašeni ili prezirom sleĊeni i ostrvljene.uzdisao je i zastajkivao. ne samo da nema mjesta na zemlji.slijepi za svijet od nadmenosti. lijepo biće nema meĊu njima što traţiti. kao de nešto neoĉekivano i strašno otkriva i priznaje: . "naglo i grubo" (169) prekida njegovu rijeĉ. ţivot se svakako nastavlja. ostaje i pitanje koje imamo prvo da postavimo sagledavajući cjelinu pripovijetke: otkud takvo. pored te presjeĉene rijeĉi. nadmeni jer su slijepi. budući da je jednom neopozivo bila. kad Mara nije više ni grešnica. zakopamo grješnici. bio je lak na suzi i govorljiv".. viknu. bandoglavi i preki. ljudi uništavaju jedni druge. Ali. On se "pored Šimuna na Kiseljaku odao piću. za ĉitaoca. eh . ali znaĉi i najdraţe. kakvo je Mara.eh. postaje. Nesreća se u tom preobraţaju ne iskupljuje. a nikog da je poţali i suzu pusti nad njom. meĊutim. Eh. makar neuhvatljivo i neizrecivo. Ova presjeĉena rijeĉ Marijanova pojaĉava turobnost priĉe do krajnje granice. Jela. kao ni neprozirno zlo. najvoljenije biće. ako već ne neki uhvatljiv trag. Kao što je vaţno uoĉiti ulogu rijeĉi koja ubija. tako lijepo biće. 46 . sama dolazi na usta. makar onoliko koliko ta rijeĉ traje. I bez vidljivog traga u svijetu. Mara kao anĊeo. ne znajući upravo ni sam šta hoće reći . neki iskupljujuću smisao.

47 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful